You are on page 1of 84

Prof. dr. sc.

Danko Kezi

BRODSKI VATRODOJAVNI SUSTAVI

Sadraj:
1. DETEKCIJA POARA NA BRODU
1.1 Poarne veliine
1
1.2 Vatrodojavni detektori poara 3
1.2.1 Automatski detektori poara
1.2.1.1 Detektori dima4

1.2.1.1.1 Ionizacijski detektor dima ..4


1.2.1.1.2 Optiki detektor dima 12
1.2.1.1.3 Infracrveni linijski detektor dima
17
1.2.1.1.4 Odziv detektora dima na standardne poarne testove 17
1.2.1.1.5 Termiki detektori
19
1.2.1.1.6 Termiki linijski pneumatski detektor 25
1.2.1.1.7 Detektori plamena
25
1.2.1.1.8 Runi javlja poara
29
1.2.1.1.9 Raspored detektora poara na brodu 31
2. VATRODOJAVNI SUSTAVI NA BRODU
34
2.1 Klasini vatrodojavni sustavi 34
2.1.1 Openiti pokazatelj kvalitete klasinih vatrodojavnih sustava 39
2.2 Adresabilni vatrodojavni sustavi
39
2.2.1 Naini prozivanja ureaja alarmne petlje 41
2.3 Adresabilni sustavi s vie stanja
41
2.4 Inteligentni analogno-adresabilni sustavi
42
2.4.1 Komunikacijski protokol 48
2.4.1.1 Komunikacijski protokol: centralni ureaj - ureaj alarmne petlje 49
2.4.1.2 Komunikacijski protokol: ureaj alarmne petlje - centralni ureaj 49
2.5 Pouzdanost i raspoloivost vatrodojavnih sustava
51
3. SUSTAVI ZA GAENJE POARA NA BRODU 53
3.1 Sustav za gaenje poara morem
53
3.2 Sustav za gaenje poara vodenom parom
54
3.3 Sustav za gaenje poara pjenom
54
3.4 Sustav za gaenje poara suhim prahom
55
3.5 Sustavi za gaenje poara halonom
55
3.6 Sustav za gaenje poara ugljinim dioksidom
56
3.7 Sustav za gaenje poara prskanjem vode sprinklera 57
3.8 Sustav za gaenje poara vodenom maglom 58
4. KONTROLA IRENJA DIMA NA BRODU
60
4.1 Poar u strojarnici
60
4.2 Poar u putnikoj kabini broda 60
4.3 Pokus na brodu "King of Scandinavia"
61
5. POSTUPAK POSADE BRODA U SLUAJU ALARMA
63
6. VATRODOJAVNI SUSTAV MODERNOG BRODA U BLISKOJ BUDUNOSTI
6.1 Komunikacijski sustav 68
6.2 Grafiki prikaz 69
6.3 Komande i kontrole
70

64

1. DETEKCIJA POARA NA BRODU


Jedan od odluujuih momenata koji utjeu na djelotvornost zatite od poara na brodu
je brzo otkrivanje zaetka nastanka poara. Na brzinu razvoja poara utjee mnogo faktora koji
odreuju fizikalno-kemijski proces gorenja. Po istraivanjima koje je provela firma ABB
Flakt Marine's vrijeme od pojave vatre na brodu do pojave zadimnjavanja brodskih hodnika,
koja ugroava evakuaciju ljudi obino iznosi oko 5 minuta. Iz ovoga je vidljivo koliko je na
brodu vano brzo signalizirati i odrediti tono mjesto nastanka poara, jer vrijeme reagiranja
vee od desetak minuta najee dovode do poara katastrofalnih razmjera.
Za dojavu poara primjenjuje se vatrodojavni sustav koji se sastoji od runih javljaa i
automatskih detektora poara. Da bi se mogao tono izabrati tip detektora koji treba instalirati
u pojedinim prostorima broda, potrebno je poznavati fizikalno-kemijski proces gorenja koji
moe nastati u pojedinim dijelovima broda, kao i mogunosti i karakteristike automatskih
detektora poara.
1.1 Poarne veliine
Moe se zakljuiti da proces gorenja utjee na promjenu stanja okoline u kojoj se
dogaa, to je esto mogue otkriti neposredno ljudskim osjetilima, a jo sigurnije
odgovarajuim tehnikim sustavima.
Sve pojave kojima se manifestira poar definiraju se poarnim veliinama i naelno ih
se moe podijeliti u tri osnovne grupe kao to je vidljivo iz slike 1.

Slika 1. Podjela poarnih veliina


Praktino svaku od ovih veliina mogue je detektirati odgovarajuim detektorima.
Kad se govori o detekciji poarnih veliina ( koje nisu elektrine veliine ) najee se
radi o postupku pretvaranja tih veliina u elektrine veliine i o njihovom mjerenju. To znai
da veina detektora poara zapravo predstavlja elektrine pretvarae.
Ove metode poele su se primjenjivati najprije kod mjerenja temperature ( oko 1890
godine ), a zatim su se relativno brzo proirile i na druga podruja.
1

Meutim, za praktinu primjenu u detekciji poara postoje neka ogranienja koja neke
poarne veliine, pod odreenim uvjetima i u odreenim prostorima, ine nepogodnim za
detekciju poara na brodu.
Naime, tehniki sustavi za otkrivanje i dojavu poara moraju, pored zahtjeva da otkriju
poar u najranijoj fazi, ispuniti i zahtjev da budu neosjetljivi na smetnje, odnosno moraju se
sprijeiti lani alarmi. Kako neke od pojava koje su ovdje definirane normalno nastaju na
brodu, jer su posljedica raznih prirodnih procesa ili ovjekovih radnih aktivnosti, a ne
manifestacija poara, jasno je koliko se teki zahtjevi postavljaju na detektore i vatrodojavni
sustav u cjelini.
Prema slici 1 dim od poara moe se podijeliti na vidljivi i nevidljivi dim.
a) Vidljivi dim
Pojava vidljivog dima pouzdan je znak nastanka poara. Kod detektora, koji koriste
ovu poarnu veliinu, takoer je prisutan problem taloenja praine u detektoru to ometa
njegov rad.
b) Nevidljivi dim
Nevidljivi dim kao to su plinovi i aerosoli nastaje kao produkt ve u najranijoj fazi
gorenja i u smislu brzine otkrivanja poara vrlo je pogodan za ranu detekciju.
U tehnikom smislu mogue je konstruirati detektore velike osjetljivosti i pouzdanosti,
ali i u ovom sluaju postoje ogranienja u primjeni radi ometajuih faktora kao to su praina
i dim iz raznih izvora na brodu.
Primjenom analogno-adresabilnih detektora zajedno s "inteligentnim" vatrodojavnim
sustavima, danas je mogue skoro potpuno izbjei ove smetnje.
Vrlo vana poarna veliina je temperatura prostorije. Ona je najprije koritena za
automatsko otkrivanje poara te aktiviranje automatskog sustava za gaenje poara na
brodovima radi visoke pouzdanosti i jednostavnih tehnikih rjeenja detektora.
Nedostatak detektora, koji koriste ovu poarnu veliinu za detekciju poara, je relativno
kasno aktiviranje detektora. Razlog tome je to se visoka temperatura javlja kao posljedica
otvorene vatre. Novije tehnika rjeenja poveala su osjetljivost i brzinu aktiviranja ovih
detektora. To ini termike detektore pogodnima za montau na brodu. Termiki detektori
aktiviraju se kod nagle promjene temperature u prostoriji ili odreene namjetene maksimalne
temperature prostorije. U prvom sluaju govori se o termodiferencijalno m detektoru, a u
drugom o termomaksimalnom detektoru. Termodiferencijalni detektori imaju integriran i
jedan i drugi tip detektora u jedinstveni sklop.
Emisija zraenja moe se podijeliti na emisiju infracrvenog, ultraljubiastog i vidljivog
zraenja.

a) Infracrveno zraenje
Prednosti infracrvenog zraenja u svrhu otkrivanja poara su u tome to se infracrvene
zrake javljaju u samom zaetku poara te lako prolaze kroz dim, to osigurava vrlo brzu
detekciju. Meutim, uzme li se u obzir injenica da svi predmeti koji sadre toplinu emitiraju
infracrveno zraenje jasno je koliko je detekcija ovog zraenja poara podlona smetnjama.
b) Ultraljubiasto zraenje
Kao i u sluaju infracrvenog zraenja i kod detekcije ultraljubiastog zraenja
osigurava se praktino trenutna detekcija i velika osjetljivost detektora. Detektori koji rade na
ovom naelu esto se koriste na brodu. Naravno, postoje neki izvori lanih alarma koje nije
mogue ukloniti, kao to e biti naglaeno kasnije.
c) Vidljiva svjetlost
Otkrivanje vidljive svjetlosti plamena vrlo je pouzdan znak nastanka poara, iako je u
smislu brze detekcije ovo neto sporija metoda od prethodnih koje koriste pojavu
infracrvenog i ultraljubiastog zraenja.
Treba naglasiti da kod primjene ove metode postoje takoer brojne smetnje od
razliitih izvora svjetlosti. Pored toga, osjetljivost detektora svjetla naglo pada s udaljenou
od izvora plamena, a detekciju ometa i pojava gustog dima.
Svi navedeni razlozi uz injenicu da su ovi detektori osjetljivi na oneienje
senzorskog elementa detektora ine ovu metodu nepogodnom za primjenu na brodu.
1.2 Vatrodojavni detektori poara
Vatrodojavni detektori poara predstavljaju jedan od najvanijih dijelova
vatrodojavnog sustava. U veini prostorija na brodu moraju biti ugraeni vatrodojavni
detektori ili se oni moraju nalaziti u neposrednoj blizini.
Vatrodojavni detektori dijele se na:
1) klasine,
2) adresabilne,
3) analogno - adresabilne.
1) Klasini detektori ugrauju se u tzv. klasine vatrodojavne sustave. Ukoliko doe
do promjene odreene poarne veliine iznad alarmnog praga koji je tvorniki namjeten,
detektor dojavljuje signal alarma centralnom ureaju. S obzirom da je vei broj klasinih
detektora spojen na istu signalizacijsku liniju, nije mogue odrediti tonu lokaciju aktiviranog
detektora.
2) Adresabilni detektori ugrauju se u tzv. adresabilne sustave. Svaki od detektora ima
jedinstvenu adresu. Centralni ureaj pojedinano proziva detektore jedan za drugim,
postavljajui adrese na signalizacijsku liniju. Samo detektor kojeg prozove centralni ureaj
ima pravo poslati informaciju centralnom ureaju. Ostali detektori u tom trenutku ne smiju
prenositi druge informacije preko signalizacijske linije. Prednost adresabilnog sustava je u
3

tome to se moe tono utvrditi koji je od detektora poslao signal alarma i time bitno ubrzati
utvrivanje mjesta nastanka poara.
c) Analogni detektori predstavljaju mjerne pretvarae koji pretvaraju odreenu
poarnu veliinu u analognu vrijednost napona ili struje. Podatak se prenosi do centralnog
ureaja, koji na osnovi primljenog podatka donosi odluku o alarmu. Na ovaj se nain odluka
o alarmu prenosi s detektora na centralni ureaj.
Analogno - adresabilni detektori su, kao to ime govori, kombinacija analognih i
adresabilnih detektora. Centralni ureaj pojedinano proziva detektore koji su spojeni na
signalizacijsku liniju. Detektor, koji se prozove, alje centralnom ureaju analognu vrijednost
poarne veliine. Na ovaj nain mogue je odluku o alarmu prebaciti s detektora na centralni
ureaj i ujedno tono odrediti mjesto gdje se alarmirani detektor nalazi. Stoga ovi detektori
predstavljaju najsuvremenije dostignue tehnike.
U ovom poglavlju su opisani detektori koji se najee koriste na brodu. Zbog toga su
samo opisani klasini i analogno - adresabilni detektori, i to posebno detektori dima, termiki
detektori i detektori plamena. Posebno su opisani klasini i analogno adresabilni runi
javljai.
1.2.1 Automatski detektori poara
Automatski detektori poara koji se danas primjenjuju na brodovima su detektori dima,
termiki detektori i detektori plamena.
1.2.1.1 Detektori dima
Veina poara proizvodi dim u svojoj najranijoj fazi. Gustoa i boja dima veoma ovise
o vrsti gorueg materijala. Razliite vrste dima sastoje se od razliitih estica u dimu. Postoji
openito pravilo po kojem poar vee temperature proizvodi veliki broj malih (nevidljivih)
estica dima. S druge strane, poar niske temperature proizvodi velike (vidljive) estice dima.
S obzirom da je nemogue konstruirati detektor koji e imati jednaku osjetljivost za sve
veliine estica dima potrebno je paljivo odabrati tip detektora dima kojeg treba koristiti u
odreenim prostorijama na brodu.
1.2.1.1.1 Ionizacijski detektor dima
Ionizacijski detektor dima je vie od 40 godina najkoriteniji detektor dima na
brodovima. Funkcioniranje ionizacijskog detektora dima zasniva se na fenomenu po kojem
ioni u zraku privlae na sebe estice dima. estice dima uveaju masu iona te usporavaju
njihovo gibanje izmeu elektroda dimne komore detektora. Na slici 2. pokazan je naelni rad
ionizacijskog detektora dima.

Slika 2. - Naelni rad ionizacijskog detektora dima


Promatra li se sustav od dvije elektrode prema slici 2., kojima se narine napon izmeu
elektroda, a zrak izmeu elektroda ionizira slabim radioaktivnim izvorom, struja e protei
kroz sustav. Struja je posljedica gibanja iona izmeu elektroda. Izvor radioaktivnog ( preteno
alfa) zraenja ( < 33 KBq ) je ploica od americija 241, koja se nalazi ugraena u detektor i
stalno ionizira zrak u detektoru. Jakost zraenja je 2 mikrokirija i ne predstavlja nikakvu
opasnost za okolinu i ljude koji montiraju detektore.
Molekule zraka koje su elektriki nabijene gibat e se prema suprotno nabijenim
elektrodama brzinom koja ovisi o veliini iona i jakosti elektrinog polja izmeu elektroda.
Jakost elektrine struje u detektoru ovisi o broju i brzini iona, koji odreuju tzv."mirnu" ili
nealarmnu struju.
Ako sada izmeu elektroda uu estice dima, nastane sudaranje iona s esticama
dima, kao i "ljepljenja" estica dima za ione koji putuju izmeu elektroda. To normalno
smanjuje jakosti struje u detektoru, ija se vrijednost stalno motri. Ovakvo smanjenje struje
kvalificira se kao alarmno stanje detektora.
Izgled dimne komore i elektroda u praksi je neto drugaiji. Dimna komora je prostor
izmeu opisanih elektroda, a podijeljena je na dva dijela (na tzv. unutranju i vanjsku
komoru), kako se vidi na slici 3.

Slika 3. Dimna komora ionizacijskog detektora

Vanjska komora otvorena je za ulaz dima iz okolnog prostora, dok u unutranju komoru
dim jako teko ulazi. Metalna pregrada izmeu tih komora zove se kolektor. Napon izmeu
kolektora i jedne od elektroda izravno je funkcija zadimljenosti dimne komore.

Da bi se bolje objasnilo funkcioniranje ovog sustava od dvije komore, koje su serijski


spojene na izvor napona U, potrebno je analizirati sliku 4.

Slika 4. Naponsko strujna karakteristika


dimne komore
Na slici 4., grafiki je dan napon kolektora Ug1 prema kuitu. Naponsko strujne
karakteristike obje komore s ioniziranim zrakom nelinearne su i pokazane krivuljama A i C.
Napon na katodi moe se odrediti iz presjecita ovih krivulja. Ukoliko u dimnu komoru ue
dim U-I karakteristika A prelazi u B, a U-I karakteristika C u D. Ovo se dogaa radi toga to
je vanjska komora vie zadimljena od unutranje pa e zbog toga i doi do vee promjene
karakteristike A nego karakteristike C. Vidljivo je da se mijenja toka presjecita ovih dviju
krivulja, te dolazi do porasta napona Ug1 za Ug. Ova promjena napona signalizira
vatrodojavnoj centrali ulazak dima u detektor.
Svrha ovakve konstrukcije detektora s dvije serijski spojene komore je da se ukloni
utjecaj promjene vanjskih faktora (tlaka zraka, vlanosti zraka, neistoa detektora), na iznos
napona Ug1. Ove promjene jednako utjeu i na krivulju A i na krivulju C, tako da se napon
Ug1 ne mijenja.
Na brodovima se najee koriste klasini ionizacijski detektori dima i analogno
adresabilni detektori dima.
a) Klasini ionizacijski detektor dima
Klasini ionizacijski detektor ima u sebi ugraen elektroniki sklop koji ima tvorniki
namjeten prag aktiviranja. SOLAS propisuje da se detektor mora aktivirati kad gustoa dima
prijee 12.5 %, ali ne ispod 2 %. Detektor sam "odluuje" o alarmnom stanju, a vatrodojavnoj

centrali samo se prosljeuje informacija ALARM "DA" ili "NE". Shema jednog takvog
tipinog sklopa pokazana je na slici 5.

Slika 5. Klasini ionizacijski detektor dima


Detektor se prikljuuje na vatrodojavnu centralu dvoino na napon napajanja izmeu
17 i 28 V. Spojen je na podnoje preko 4 kontakta L1OUT, L1IN, L2 i -R. Napajanje se
dovodi na prikljuke L1IN i L2. Prikljuak L1IN je spojen izravno na L10UT samo ako je
detektor ukljuen u podnoje. L10UT prosljeuje napon napajanja na slijedei detektor, u
nizu. Na ovaj nain nadzire se ukljuenost svih detektora u podnoju, jer ako se jedan od
detektora izvadi iz postolja, prekida se kontrolna struja i vatrodojavni sustav javlja greku
prekida linije.
Na detektor se moe prikljuiti daljinski indikator alarma (izmeu + stezaljke i -R
stezaljke).
Sklop dobiva napajanje preko Graetzovog spoja. Razlog je tehniki zahtjev po kojemu
ne smije doi do unitenja detektora ak i onda ako se zamijeni polaritet napajanja na L1IN i
L2. Napajanje dimne komore regulira se tranzistorom TR1, otporom R6 i zener diodom ZD3.
Napon kolektora dimne komore dovodi se na + stezaljku operacijskog pojaala U1B s
vrlo velikim ulaznim otporom. Na izlazu iz U1B nalazi se filter (C3, R10) koji slui za
uklanjanje umova i smetnji.
Komparator U1A usporeuje napon kolektora dimne komore s referentnim naponom
koji se tvorniki namjeta potenciometrom UR1.
U sluaju ulaska dima u dimnu komoru napon kolektora poraste iznad napona praga te
komparator U1A okida tiristor SC1 koji provede struju. Rezultat je toga da kroz tiristor
prolazi alarmna struja (kroz R1, R3, R4 D6 i SC1). LED D6 svijetli. Vatrodojavna centrala
registrira da je na liniji dolo do poveanja struje i aktivira alarm. Centralni ureaj moe
odrediti broj linije ili zone u kojoj se detektor nalazi, ali ne i tonu lokaciju alarmiranog
detektora.
Otpornik R3 slui da u sluaju pregaranja LED D6 ne doe do prekida alarmne struje
kroz tiristor SC1. Udaljeni indikator, koji je spojen izmeu L1IN i R prikljuka nalazit e se
7

na naponu napajanja koji je manji za 3V od napona napajanja detektora (razlika napona na


tiristoru). Funkcija elemenata R1 i ZD2, te R2 i ZD1 su zatita od smetnji.
Ukoliko se detektor aktivira moe se resetirati jedino uklanjanjem dima iz detektora te
prekidanjem napona napajanja od barem 1s.
Proizvoai ovih detektora koji se ugrauju na brodove obvezatno moraju projektirati
detektor za temperaturu od -25 C do +70C.
Utjecaj vanjskih faktora na detektor prikazan je na slikama 6, 7 i 8.

Slika 6. Odziv klasinog detektora ovisno o


promjeni temperature okoline

Slika 7. Odziv klasinog detektora ovisno o


promjeni brzine zraka

Slika 8. - Odziv klasinog detektora ovisno o


promjeni nadmorske visine
b) Analogno - adresabilni detektor
Analogno - adresabilni detektor mjeri koncentraciju dima u prostoriji te izmjereni
podatak o koncentraciji dima u prostoriji alje vatrodojavnoj centrali. Odluka o alarmu vie se
ne donosi na razini detektora, kao kod klasinih sustava, ve odluku donosi "inteligentna"
vatrodojavna centrala pomou ugraenog algoritma koji analizira niz parametara
( koncentraciju dima, brzinu promjene koncentracije dima i slino ). Na taj nain mogue je
esto izbjei pojavu lanih alarma.
Konstrukcija samog detektora jednaka je onoj klasinog ionizacijskog detektora.
Sastoji se takoer od dvije komore, unutranje i vanjske, s pomou kojih se koncentracija
dima u prostoriji pretvara u napon. Analogno - digitalni pretvara pretvara napon u binarni
broj, koji se s pomou komunikacijskog sklopa pretvara u niz serijskih impulsa. Ti se impulsi
po odreenom komunikacijskom protokolu alju vatrodojavnoj centrali.
Kad su se pojavili analogno - adresabilni detektori na tritu, neki od proizvoaa su
razvili detektore koji nemaju unutranju (referentnu) komoru, nego samo vanjsku (mjernu)
komoru. Naime, unutranja komora nije neophodna ako detektori rade u priblino istim
uvjetima okoline (vlanost, temperatura i slino). Tada je mogue koristiti jednu mjernu
referentnu komoru na jednom mjestu za itav niz detektora u istoj instalaciji. To pojeftinjuje
izradu detektora, jer je mehanika konstrukcija detektora s jednom komorom daleko
jednostavnija. Proirujui ovu misao, mogue je koristiti prosjek izmjerene vrijednosti svih
mjernih komora u instalaciji i usporeivati je sa svakom pojedinano izmjerenom
vrijednou. Na taj nain moe se utedjeti na jednoj mjernoj komori u detektorima.
Naelno je ovo dobra ideja, ali se ne moe primijeniti na brodu. Naime, detektori na
brodu ne rade u istim uvjetima okoline (atmosferski parametri se u raznim prostorijama
razlikuju po temperaturi, vlanosti pa ak i po tlaku zraka), tako da dolaze u obzir samo
detektori s dvije komore, kako se vidi na slici 9.

Detektor je spojen dvoino na vatrodojavnu centralu preko linije L1 i L2 odakle dobiva


istosmjerni napon napajanja 17- 28 V. Preko iste linije obavlja se komunikacija izmeu
detektora i centrale i obratno. Udaljeni indikator povezuje se preko stezaljki izvoda (+R i-R).
Blok shema pokazana na slici 9., podijeljena je na nekoliko sklopova. Sklop senzora "snima"
napon na katodi i tu analognu vrijednost napona pretvara pomou analogno digitalnog
pretvaraa u digitalnu vrijednost.
Sklop regulatora osigurava sve potrebne napone napajanja za sklopove u detektoru.
Sklop za komunikaciju dobivenu digitalnu informaciju nakon A/D pretvorbe pretvara u oblik
pogodan za prijenos preko linije (na liniju prosljeuje serijski niz impulsa tono odreenom
brzinom i po odreenom protokolu). U sklop za komunikaciju ugraena su sva pravila
komunikacijskog protokola izmeu detektora i centrale.

Slika 9. Blok shema ionizacijskog


analogno - adresabilnog detektora dima

Primjerice, detektori firme "Apollo" alju centralnom ureaju brojane vrijednosti koje
se kreu izmeu 0 i 80.
Za vrijednosti:
123-

0 do 8 detektor je u kvaru,
8 do 55 normalno je stanje,
55 do 80 alarmno je stanje.

Detektor alje centrali odgovarajui broj tek kada je prozvan od strane centralnog
ureaja. Meutim, ukoliko doe do pojave alarma (prijelaz iznad 55), detektor moe
dojaviti centralnom ureaju da prekine rutinski posao sekvencijskog prozivanja detektora.
Centralni ureaj mora pored informacije o alarmu primiti i tonu adresu detektora, kako bi
se doznao njegov toan poloaj. Sklop za komunikaciju impulsno upravlja tranzistorom TR2.
Tako se prosljeuju serijski impulsi na liniju. U sluaju alarma sklop za komunikaciju
ukljuuje tranzistor TR1 i upali diodu D5.
Na slikama 10, 11 i 12 pokazane su tipine vrijednosti odziva detektora firme
"Apollo" za razne utjecaje okoline.
1
0

Slika 10. Odziv analogno adresabilnog detektora ovisno


o promjeni gustoe dima

Slika 11. Odziv analogno adresabilnog detektora ovisno o


promjeni temperature okoline

11

Slika 12. - Odziv analogno adresabilnog detektora ovisno


o promjeni brzine vjetra
1.2.1.1.2 Optiki detektor dima
Iako se ionizacijski detektori dima danas najvie koriste, zadnja istraivanja ukazuju na
bitna poboljanja optikog detektora dima, te se on sve vie i vie primjenjuje u pomorstvu.

Postoje dva tipa optikog detektora dima, jedan radi na naelu detektiranja reflektirane
svjetlosti od estica dima, a drugi na naelu detekcije svjetlosti koja je preostala nakon
apsorpcije i refleksije od estica dima.
Princip rada optikog detektora koji radi na naelu reflektirane svjetlosti prikazan je na
slici 13. Izvor infracrvene svjetlosti usmjerava se pomou lee u prostor kroz koji ulazi uzorak
okolnog zraka. Izvor svjetlosti jest poluvodiki element od Galium Arsenida (GaAs) koji daje
infracrvenu svjetlost. Fotoosjetljivi element je poluvodika silicijska dioda. Smjeten je tako da na
njega ne moe pasti izravni snop infracrvene svjetlosti (u normalnim uvjetima nalazi se u
potpunom mraku). Meutim, ukoliko u detektor uu estice dima, dolazi do refleksije svjetlosti
od estica dima, te dio reflektirane svjetlosti padne i na fotoosjetljivi element. Jakost signala koju
isti registrira ovisi o gustoi dima i optikoj karakteristici estica dima.

12

Q - izvor svjetla L lea P - fotoosjetljivi element S


- signal iz fotoosjetljivog elementa
Slika 13. - Princip rada optikog detektora dima (naelo reflektirane svjetlosti)

Pored ovog postoje i optiki dimni detektori koji rade na principu promjene struje zbog
zasjenjenosti fotoosjetljivog elementa pri ulasku dima u detektor. Kod njega je fotoosjetljivi
element stalno osvijetljen. Dio svjetlosti apsorbiraju estice dima koje udu u detektor, a dio
svjetlosti reflektiraju. Ovo izaziva smanjenje naponskog signala na fotoosjetljivom elementu,
to izaziva aktiviranje detektora. Taj detektor se primjenjuje za crni dim, a detektori na osnovi
reflektirane svjetlosti za bijeli dim.

Q- izvor svjetla, P- fotoosjetljivi element, L 1,L2 lee,


S- signal iz fotoosjetljivog elementa
Slika 14. - Princip rada optikog detektora dima
S obzirom da se na brodu uglavnom primjenjuju optiki detektori koji rade na principu
reflektirane svjetlosti, u radu se opisuje samo rad klasinog i analogno - adresabilnog
optikog detektora tog tipa.

13

Slika 15. Klasini optiki detektor


dima (naelo reflektirane svjetlosti)
Kao izvor svjetlosti kod ovog detektora koristi se infracrveno svjetlo modulirano
signalom frekvencije 3 kHz. Infracrveni snop aktivira se impulsno svakih 10 sekundi. S
obzirom da se signal fotoosjetljivog elementa filtrira pojasnim propustom koji proputa samo
signale iste frekvencije i faze koje alje izvor, uklonjena je mogunost lanog alarma zbog
detekcije od nekog drugog izvora svjetlosti. Ukoliko se registrira signal na fotoosjetljivom
elementu, detektor automatski skrauje period ukapanja IC snopa na 2 s. Tek ako se svjetlost
reflektira i nakon tri uzastopna impulsa svjetla, aktivira se tiristor SC1 i detektor se aktivira.
Princip rada analogno-adresabilnog optikog detektora dima potpuno je isti to se tie
dijela detekcije reflektirane svjetlosti, ali vatrodojavnoj centrali prenosi i informaciju o
stupnju reflektirane svjetlosti. Tipina blok shema ovog tipa detektora funkcionira na slian
nain kao i prethodno opisana shema klasinog ionizacijskog detektora, pa je nije potrebno
detaljno analizirati.
Optiki detektor dima koji radi na naelu reflektirane svjetlosti praktino uope ne
reagira na promjene brzine vjetra i tlaka zraka, a promjena temperature vrlo malo utjee na
promjenu osjetljivosti detektora, kao to se moe vidjeti na slici 16.

Slika 16. - Odziv klasinog optikog detektora dima ovisno o promjeni temperature
(naelo reflektirane svjetlosti)

14

Na slici 17. pokazana je blok shema analogno - adresabilnog optikog detektora koji
radi na naelu reflektirane svjetlosti

Slika 17. - Blok shema optikog analogno - adresabilnog detektora


(naelo reflektirane svjetlosti)
Zbog slinosti s blok shemom prethodno opisanog ionizacijskog analogno adresabilnog detektora dima, na ovom mjestu ne ponavlja se opis.
Na slici 18., pokazan je odziv detektora s obzirom na
postotak zadimnjavanja dimne komore detektora.

Slika 18. - Odziv analogno - adresabilnog optikog detektora ovisno o postotku


zadimnjavanja dimne komore (naelo reflektirane svjetlosti)
Potrebno je spomenuti neke od problema optikog detektora dima koje proizvoai jo
uglavnom nisu rijeili, a koji bitno utjeu na djelotvornost rada ovog tipa detektora na brodu.
Prvi problem su minijaturni insekti koji mogu ui u detektor i etaju po njegovoj
unutranjosti. Ukoliko takav insekt doe na leu izvora svjetla fotoosjetljivog elementa, moe
1

doi do lanog alarmiranja. Neki proizvoai rjeavaju taj problem ugradnjom vrlo fine
mreice oko detektora. To moe sprijeiti ulazak veine insekata u detektor, no mreica postaje
jako gusta ukoliko se eli osigurati od svih vrsta insekata. Pregusta mreica brzo se zaepi zbog
praine i neistoe.
Pravo rjeenje je prikazano na slici 19. Ovaj detektor ima zatitnu mreicu srednje
gustoe i neto drugaiju mehaniko-optiku konstrukciju dimne komore. Naime, volumen
zraka, koji se analizira na prisutnost estica dima, nalazi se u prostoru iznad povrine po kojoj
se insekti mogu kretati, ako na je ispitni uzorak izvan dosega ovih malih i problematinih
insekata.

Slika 19. Mehanika konstrukcija optikog detektora dima


Drugi problem je praina. Zrnca praine koja lebde unutar detektora mogu takoer
reflektirati infracrvenu svjetlost i izazvati lane alarme. Taj je problem rijeen oblikovanjem
komore u obliku stoastog labirinta. Takva konstrukcija omoguuje taloenje praine izvan
dosega volumena zraka u kojemu se zrak ispituje. Ovaj detektor pokazao se izuzetno otporan
na lane alarme.
Trei problem koji se javlja je kontrola ispravnosti izvora infracrvenog svjetla. Naime,
ukoliko doe do kvara izvora svjetla, detektor ispada iz funkcije i ne postoji nikakva
informacija o njegovom kvaru. To je neto najopasnije to se moe dogoditi u eksploataciji
ovih detektora na brodovima. Neki od proizvoaa rijeili su ovaj problem konstrukcijom
posebnog optikog kanala koji omoguuje da uzorak svjetlosti s izvora izravno pada na drugi
fotoosjetljivi element. Na taj nain stalno se "motri" ispravnost izvora svjetla.
Vrlo vaan razlog sve veeg uporabe ovih detektora je ekoloki. Naime, kao to je
ve napomenuto, ionizacijski detektori sadre malu koliinu radioaktivne materije americija
241. Bez obzira to se radi o maloj koliini radioaktivnosti koja nije opasna za vrijeme
eksploatacije detektora, postoje problemi koji nastaju prilikom ienja detektora, te
njegovog trajnog uklanjanja radi istroenosti. Cijena odlaganja i ienja danas nije
previsoka, ali postoji tendencija porasta ako se uzmu u obzir sve stroi propisi iz ovog
podruja. To je dodatan razlog sve veeg naputanja ionizacijskog detektora i njegovom
zamjenom optikim.
1.2.1.1.3 Infracrveni linijski detektor dima
1
6

Ovaj detektor takoer slui za otkrivanje finih estica dima ili finih kapljica tekuina
u zraku. Razvijen je zbog ranog upozorenja na naftne pare koje se mogu pojaviti na
platformama za buenje nafte. Detektor je maksimalno osjetljiv na estice promjera od 0.1
m do 10 m.
Detektor se sastoji od infracrvene diode koja proizvodi modulirani infracrveni snop
svjetlosti. Svjetlost pada na reflektorsku plou postavljenu nasuprot odailjaa i vraa se u
prijemnu diodu koja je montirana pokraj odailjake laserske diode. Detektor se namjesti
tako da snop infracrvene svjetlosti prolazi preko tienog prostora. Ukoliko se mjeri
intenzitet svjetlosti dolaznog snopa mogue je utvrditi njegov pad intenziteta u sluaj
prolaska dima kroz snop svjetlosti. S obzirom da se detektorski signal procesorski analizira,
mogue je razlikovati estice dima od ostalih smetnji kao to je prolazak objekta kroz snop.
Maksimalna udaljenost reflektora od odailjaa iznosi 30 m.
Ova vrsta linijskog detektora ima prednost pred standardnim tokastim detektorima
iz razloga to je vea vjerojatnost da e dim presjei snop svjetla koji prolazi kroz prostor,
nego to e dim ui u jedan od tokastih detektora.
Pored opisanog detektora postoji i linijski detektor koji ima odvojen odailja od
prijemnika svjetlosti ugraenih tono na suprotnim stranama prostorije. Razmak izmeu
prijemnika i odailjaa moe biti dvostruko vei, nego to je to u sluaju prethodno opisanog
detektora
1.2.1.1.4 Odziv detektora dima na standardne poarne testove
Sa svrhom ispitivanja osjetljivosti detektora na razne poare u radnim uvjetima,
detektori se podvrgavaju ispitivanju na est karakteristinih tipova poara. Ovih est tipova
definirani su po standardu EN-54, a navedeni su u tablici 1.

1
7

Tablica 1. Poari prema standardu EN 54:

Nakon to se izvri ispitivanje, detektori se klasificiraju prema njihovoj osjetljivosti na


tipove poara u tri klase A, B, C, gdje je A klasa najvea osjetljivost. Ukoliko detektor ne
reagira odgovarajue na poar, svrstava se u klasu N. Ovi podaci prikazani su u tablici 2.

Tablica 2. Klasifikacija osjetljivosti detektora prema vrsti poara:

18

1.2.1.1.5 Termiki detektori


Termiki detektori reagiraju na poveanje temperature koja nastaje u prostoriji kao
posljedica poara. Razlikuju se termomaksimalni detektori koji reagiraju kada temperatura
prostorije prijee namjetenu temperaturu i tzv. termodiferencijalni detektori koji reagiraju na
brzinu promjene temperature.
Na brodu se obino koriste termiki detektori koji imaju u sebi ugraen termomaksimalni
i termodiferencijalni detektor. Prema SOLAS konvenciji, definira se: "Mora se predvidjeti da
termiki detektori ukljuuju prije nego temperatura prijee 78 C, ali ne prije nego temperatura
prijee 54 C, kada temperatura raste do tih granica brzinom manjom od 1C u minuti. Ako je
brzina porasta temperature vea, detektor se mora aktivirati u granicama temperature koju odredi
uprava, uzimajui u obzir preveliku i premalu osjetljivost detektora."

Princip rada jednog klasinog termikog detektora prikazan je na slici 20.

Slika 20. Princip rada termikog detektora


Detektor sadri dva termistora s negativnim temperaturnim koeficijentom. Jedan od
termistora ima dobar termiki kontakt s okolnim zrakom (NTC 1), a drugi se nalazi izoliran u
detektoru (NTC 2) i sporo mijenja temperaturu s promjenom temperature okoline. U
normalnom stanju, oba termistora nalaze se na istoj temperaturi i njihovi su otpori priblino
jednaki. Ukoliko doe do bre promjene temperature, javlja se velika razlika u zagrijavanju
jednog i drugog termistora, pa prema tome i velika razlika otpora izmeu njih. Elektroniki
sklop nadgleda omjer otpora izmeu otpornika, te ako on prijee tvorniki namjetenu
granicu, detektor se aktivira.

19

U sluaju spore promjene temperature okoline, nee se pojaviti nikakva znaajnija


razlika temperature izmeu NTC otpornika. Zbog toga, detektor mora reagirati na odreenoj
namjetenoj temperaturi. To se postie spajanjem stalnog otpornika u seriju s oba NTC
otpornika. Kada zbroj otpora stalnog otpornika i izoliranog termistora prema otporu vanjskog
termistora prijee odreenu granicu, detektor se aktivira. Vrijednost stalnog otpora odreuje
se prema maksimalnoj temperaturi na koju se detektor aktivira.
Shema spoja termikog detektora koji ima termomaksimalni i termodiferencijalni
detektor vidi se na slici 21.

Slika 21. - Klasini termiki detektor


Detektor se spaja s vatrodojavnim ureajem preko prikljuka Ll i L2. Na stezaljku
-R moe se spojiti LED dioda udaljenog indikatora. Prikljuak -R spojen je preko diode D5
da bi se izbjeglo oteenje detektor u sluaju spajanja -R stezaljke na - pol napajanja.
Otpornici R1, R2, R3 zatiuju Graetzov spoj. Zener dioda ZD2 omoguuje zatitu
od smetnji koje mogu doi preko linije.
Naponski regulator koji se sastoji od R9, ZD3 i TR3 daje stabilan napon na serijski
spojene otpornike R11, R13, R10. Tranzistor TR4 zajedno s otpornikom R11 te termistorom
TH1 sainjavaju strujni izvor. Otpornici R10, R12, izolirani termistor TH2 i tranzistor TR1
sainjavaju aktivno troilo.
U normalnim okolnostima, kada se temperatura okolnog prostora ne mijenja, strujni izvor
daje manje struje nego to moe proi kroz aktivno troilo, pa je kolektor TR1 na niskom naponu,
te je FET iskljuen. im se struja strujnog izvora povea iznad struje koja moe proi kroz aktivno
troilo, aktivira se tranzistor te gejt FET-a prelazi iz niskog u visoko naponsko stanje.
Ukljuenjem FET-a ukljuuje se i tiristor SC1, a detektor alarmira. LED 6 na detektoru zasvijetli.
Otpornici R4, R5 i R6 slue da bi detektor ispravno radio i pri pregaranju
LED 1.
Resetiranje ovog detektora postie se smanjenjem temperature okoline i prekidanjem
napona napajanja detektora za cca 1 sekundu.
2
0

Funkcija kondenzatora SC1 i C2 je spreavanje okidanja tiristora zbog velikog dU/dt.


Zener diode ZD1 i ZD2 tite detektor od prenaponskih impulsa.
Europski standard EN 54 dijeli termike detektore po njihovom vremenu odziva i po
maksimalnoj temperaturi na kojoj reagiraju. Prema tom standardu detektori su podijeljeni na
tri tipa: za prostorije s normalnim radnim temperaturama, te dva tipa za prostorije s povienim
radnim temperaturama.
Tipovi 1, 2 i 3 za normalne radne temperature imaju gornju graninu temperaturu 60,
65 i 75C, a tipovi 4 i 5 za povienu radnu temperaturu imaju gornju graninu temperaturu
80 i 100C. Svi ovi tipovi, pored toga to reagiraju kod odreene maksimalne temperature,
takoer reagiraju i na brzu promjenu temperature.
Na slikama 22, 23, 24, 25 i 26 pokazane su promjene temperature alarmiranja
detektora i brzine promjene temperature okoline za svaki tip detektora. Pokazane su gornje i
donje granice prema standardu EN 54, kao i tipine veliine komercijalnih detektora.

Slika 22. Odziv klasinog termikog detektora tipa 1 (60C)


ovisno o brzini promjene temperature okoline

2
1

Slika 23 Odziv klasinog termikog detektora tipa 2


(65C) ovisno o brzini promjene temperature okoline

Slika 24. Odziv klasinog termikog detektora tipa 3 (70C)


ovisno o brzini promjene temperature okoline

22

Slika 25. - Odziv klasinog termikog detektora tipa 4


(80C) ovisno o brzini promjene temperature okoline

Slika 26. - Odziv klasinog termikog detektora tipa 5 (100C)


ovisno o brzini promjene temperature okoline

Osim klasinog detektora, uz analogno adres abilne sustave koriste se i analogno


adresabilni termiki detektori koji alju centrali podatke o trenutnoj temperaturi prostorije.
Elektronika shema detektora ovdje se ne prikazuje zbog toga to je blok shema
potpuno identina shemi ionizacijskog ili optikog analogno adresabilnog dimnog detektora.
Sam senzor temperature je termistor s negativnim temperaturnim koeficijentom i njegova
otpornost odreuje brojanu vrijednost koju e detektor dojaviti centralnom ureaju.
Na slikama 27. i 28., pokazana je ovisnost odziva detektora o temperaturi za
standardni detektor i za detektor za poviene temperature.

23

Slika 27. Odziv standardnog analogno-adresabilnog


termikog detektora

Slika 28. Odziv analogno adresabilnog termikog detektora


za poviene temperature
Proizvoai proizvode jedan tip temperaturnog analogno-adresabilnog detektora za
svoje sustave. Izlaz iz detektora je jednostavna funkcija temperature, a centralni ureaj
namjeten je da daje alarm na unaprijed odreenu razinu. Nadzor detektora je vrlo dobar, ali
njegova brzina odziva malo zaostaje za najboljim klasinim detektorom tipa 1.
Poboljanje se moe ostvariti programskom podrkom inteligentnih analogno
adresabilnih sustava, koritenjem algoritma koji uzima u obzir pored maksimalne temperature
takoer i promjene temperatura. Ako je sustav loe projektiran ovo moe rezultirati znatnim
proraunima i nadmaiti kapacitet memorije centralnog ureaja, tako da velik broj termikih
detektora moe nadmaiti kapacitet jednostavnog mikroprocesora.

24

Ovaj problem bolje je rijeiti konstrukcijom analogno-adresabilnog detektora s dva


termistora za postizavanje zadovoljavajueg stupnja osjetljivosti. Time se izbjegavaju sloeni
algoritmi u centralnom ureaju, to ostavlja mikroprocesoru mogunost za druge nadzorne i
upravljake funkcije. Zahvaljujui tehnologiji debelog filma, termistorski par izrauje se u
isto vrijeme i od istog materijala, te pod istim uvjetima, dajui pri tom garanciju da e oba
imati iste elektrike karakteristike.
1.2.1.1.6 Termiki linijski pneumatski detektor
Pored ve opisanih elektronikih termikih detektora, takoer postoji i termiki
linijski pneumatski detektor. Detektor radi na vrlo jednostavnom fizikalnom principu
poveanja tlaka zraka u zatvorenoj cijevi koja se zagrijava. Radi toga se detektor ne sastoji od
velikog broja elektronikih komponenti i pokazao se otpornim na lane alarme u praksi.
Na slici 29., je pokazan termiki linijski pneumatski detektor. Vidljivo je da se
detektor sastoji od senzorske cijevi i kontrolne stanice. Senzorska cijev prolazi kroz prostorije
broda koje se tite. Kontrolna stanica sadri sve ostale dijelove detektora i smjetena je na
poarnoj stanici ali na komandnom mostu.
Ukoliko se senzorska cijev naglo zagrije (zbog poara dolazi do naglog poveanja
tlaka zraka u cijevi) senzor tlaka registrira poveanje tlaka i ukljuuje sklopku S, koja aktivira
alarm.
Kapilarna cijev ima namjenu da sprjeava aktiviranje alarma zbog sporih promjena
tlaka zraka u senzorskoj cijevi. Kompresor zraka slui da bi se povremeno mogla ispitati
ispravnost detektora bez zagrijavanja senzorske cijev.

Slika 29. - Termiki linijski pneumatski detektor


1.2.1.1.7 Detektori plamena
Pored opisanih detektora, esto se u prostore strojarnice ugrauju detektori plamena.
Ipak, s obzirom na njihove sklonosti ka lanim alarmima, SOLAS izriito naglaava da se
detektor plamena moe koristiti samo kao dodatak detektoru dima. Ipak, ove detektore treba
obavezno ugraivati zbog njihove brzine detekcije. Treba ih smjestiti na mjestima gdje se
rukuje s gorivom, u prostorima sisaljki za dnevni tank i slino.
2
5

Detektori plamena dijele se po valnoj duini zraenja koje se koristi za detekciju


plamena. Dijelimo ih na:
ultraljubiaste
do 350 nm
vidljive 350 - 800 nm
priblino infracrvene
800 nm -1.3 m
infracrvene
1.3 m ili vie.
Intenzitet zraenja detektora u ultraljubiastom podruju vrlo je malen i potrebno je
koristiti vrlo osjetljive detektore. Praktino, jedini pogodan detektor je Geiger - Mullerova
cijev, koja je sposobna detektirat pojedinane fotone, te svi ultraljubiasti detektori koji su
sada na raspolaganju koriste ovaj tip detektora. U uporabi postoje dvije vrste cijevi. Jedna
koriste ianu elektrodu i ima vrlo malo podruje osjetljivosti, dok druga vee osjetljivosti
koristi planarnu strukturu.
Osjetljivost na poar definira se esto u odnosu na udaljenost na koji poar nafte povrine 0.1
2
m moe biti detektiran. Ultraljubiasti detektori obino dostiu podruje 10 - 12 m s
vremenom odziva od 5 sekundi, ali su u stanju da daju odziv u vremenu od nekoliko ms,
ukoliko je razina signala zadovoljavajue visoka. Ultraljubiasti detektori nisu osjetljivi na
utjecaj sunevog svjetla radi snane apsorpcije ultraljubiastog zraenja uzrokovane ozonom u
gornjim slojevima atmosfere, kako se vidi na slici 30.

Slika 30. - Ultraljubiasto podruje


Na slici 30., vidi se da zraenje sunca naglo pada pri valnim duljinama od 290 nm.
Gornja granica valne duljine koju cijev jo uvijek moe registrirati mora biti do 270 nm i ne
smije se nikad preklapati sa solarnim podrujem. Osjeanje karakteristike cijevi odreeno je
u potpunosti radnom karakteristikom povrine katode koja mora biti vrlo ista u tijeku izrade.
Cijevi koje nisu izraene u skladu sa standardnim zahtjevima osjetljive su na sunce. Donja
granica odziva cijevi nije kritina i ograniena je propustljivou omotaa cijevi na oko 180
nm.
Vano je napomenuti da svi na sunce neosjetljivi ultraljubiasti detektori koriste isti
optiki opseg i zbog toga su podloni istim ogranienjima.
2
6

Neosjetljivost na druge izvore lanih alarma naelno je dobra s nekim znaajnijim


izuzetcima. Halogene svjetiljke mogu dati jak ultraljubiasti signal, a elektroluno
zavarivanje izaziva toliko jak odziv detektora da tipian detektor plamena reagira i na
udaljenost od nekoliko kilometara. Taj problem se za vrijeme plovidbe broda ne moe
dogoditi, jer postoje strogi propisi koji odreuju uvjete, vrijeme i naine zatite koji se
prethodno moraju obaviti prije zavarivanja u strojarnici. Osim toga, taj rad mora se najaviti
tako da asnik na komandnom mostu iskljui detektor za vrijeme zavarivanja, kako ne bi
izazvao lani alarm (prednost analogno - adresabilnog sustava pred klasinim sustavom).
Drugi glavni problem ultraljubiastog zraenja je to se lako apsorbira organskim
materijalima u vrstom, tekuem ili plinovitom stanju. Tanak sloj ulja ili masti, gotovo
nevidljiv za oko, moe potpuno onesposobiti detektor. Pare npr. acetona ili toluena mogu
uzrokovati slabljenje signala, a dim je takoer jak absorber, tako da mogu postojati tekoe
detektiranja poara koji proizvodi velike koliine dima, posebno ako su detektori usmjereni
dolje prema poaru ili ako je stub dima usmjeren prema detektoru.
Neki proizvoai, uvidjevi problem oneienja otvora zbog prisutnosti uljnih para
u strojarnici, predviaju ugraeni ispitni izvor, tako da se signal "greka" prosljeuje
centralnom ureaju im se prozori zaprlja. Ovo je korisno, ali ne poveava vrijeme
izmeu ienja detektora koji mogu iziskivati i dnevno ienje.
Geiger Mullerove cijevi rade pri naponu od 300 V, to znai da se moraju zatititi
kuitem u "S" izvedbi. Zbog svog radnog napona i potronje, ultraljubiasti detektori nisu
generalno kompatibilni s drugim detektorima i trae posebnu kontrolnu opremu.
Pored ultraljubiastog detektora, za efikasnu detekciju plamena koristi se i
infracrveni dio spektra. Ako se analizira spektar zraenja poara materije koja u sastavu ima
ugljik, suneve svjetlosti ili sijalice s uarenom niti , kako se vidi na slici 31., postoji
karakteristini maksimum za poar na valnoj duljini oko 4.4 m. Ovaj maksimum je
posljedica prisustva CO2 u plamenu. Takoer je vidljiv mali intenzitet zraenja sunca i
sijalice u ovom dijelu spektra.
S obzirom na gore navedeno, svi infracrveni detektori koji se koriste na brodovima,
imaju ugraene filtre za detekciju zraenja od 4.2 do 4.7 m zasjenjeno na slici 31).

2
7

Slika 31. - Spektar zraenja


1) poar materije s ugljikom
2) suneva svjetlost
3) sijalica s uarenom niti
Detektor na principu infracrvenog zraenja moe razluiti smetnje od poara, mjerei
brzinu promjene intenziteta radijacije, koja je za plamen karakteristina i kree se od 1 do 10
Hz. Na slici 32., pokazana je pojednostavljena blok shema jednog takvog detektora.
Princip rada infracrvenog detektora moe se opisati po slici 32. Senzor detektora
pretvara infracrvenu energiju u napon i to samo podruje valnih duljina koje mogu proi kroz
filtar ispred senzora. Signal se dalje naponski pojaava. Signali samo odreenog iznosa se
pojaavaju dok se manji signali odbacuju kao smetnje. Analizator impulsa analizira
frekvenciju impulsa. Ako su impulsi u frekvencijskom opsegu od 1 do 10 Hz, dolazi do
poveanja izlazne struje detektora, te se taj podatak prosljeuje centralnom ureaju. Centralni
ureaj donosi odluku o alarmu.
Razina primljenog signala proporcionalna je povrini plamena te obrnuto
proporcionalna kvadratu udaljenosti od detektora. Za tekua goriva povrina plamena jednaka
je povrini gorue tekuine.
Odziv detektora takoer ovisi o vrsti upaljenog goriva. Na slici 33., je pokazan tipian
odziv detektora na benzin i kerozin. Vidljivo je da je odziv detektora na benzin oko 6 s, a
kerozin, koji tee hlapi, treba goriti deset puta due da bi ga detektor detektirao.

28

Slika 32. Pojednostavljena blok - shema detektora

1) Vatra benzina povrine 0,1 m na udaljenosti od 10m


2
2) Vatra kerozina povrine 0,1 m na udaljenosti od 10m
Slika 33. Tipini odziv detektora plamena
1.2.1.1.8 Runi javlja poara
Runi javlja poara aktivira ovjek kad primijeti poar. Stroge upute nalau svakom
lanu posade ili putniku da nakon uoavanja bilo kakvog poara mora obvezatno aktivirati
najblii runi javlja poara prije nego pristupi gaenju poara. Jedna je od najvanijih stvari
upozoriti posadu broda na opasnost. Klasini runi javlja je obian prekida kojeg aktivira
ovjek i koji izaziva promjenu jakosti struje kroz liniju detektora, pa stoga ovdje nee biti
opisan. Analogno adresabilni runi javlja, pored prekidaa za aktiviranje, sastoji se od
elektronikog sklopa pokazanog na slici 34.

29

Slika 34. - Blok shema runog analogno-adresabilnog javljaa

Svaki runi javlja ima programiranu adresu koju automatski preko linije alje
centralnom ureaju u sluaju alarma. Meutim, prioritet alarmnog signala runog javljaa
vei je od prioriteta automatskog detektora, jer se smatra da alarm runog javljaa znai
siguran poar (nema lanog alarma dok alarm automatskog detektora moe biti laan i treba
ga provjeriti prije davanja uzbune. S obzirom na veu brzinu odziva koja treba biti kod
runog javljaa, koristi se posebna tehnika prijenosa informacije k centralnom ureaju tzv.
prekid (interrupt to e se kasnije analizirati kod izlaganja protokola komunikacije izmeu
detektora i brodske vatrodojavne centrale.

Slika 35. - Odziv analogno-adresabilnog runog javljaa poara

30

1.2.1.1.9 Raspored detektora poara na brodu


Prema SOLAS runi javljai poara moraju se postaviti na slijedeim mjestima:
1u hodnicima nastambi i drutvenih prostorija,
2u predvorjima,
3u drutvenim prostorijama povrine vee od 150 m2
4u prostorijama strojeva i upravljakim stanicama,
5u radnim prostorijama,
6u prostorijama posebne kategorije,
7na ulazima u nastambe i prostorije strojeva, u prostorije tereta, za
automobile s gorivom (osim dizel goriva u spremniku).
Runi javljai poara moraju se nalaziti pokraj svakog izlaza. Moraju se lako uoiti na
izlaznom stepenitu s broda, a na svakoj palubi ne smije biti razmak meu njima vei od 20
m.
Ionizacijski detektori dima na brodovima se vrlo esto koriste. Ovi detektori su se u
praksi pokazali kao vrlo osjetljivi s vrlo brzim odzivorn. Reagiraju na vidljivi i nevidljivi dim
izazvan npr. zbog pregrijanih elektrinih instalacija. Vrlo brzo reagiraju na sitne estice dima
otvorene vatre.
lonizacijski detektor dima treba se instalirati u svim prostorima koja imaju tehniku
opremu ( strojevi, elektronika ), u strojarnicama, skladitima, prostorijama za putnike i
posadu, prostorije generatora za nudu, sisaljki i slino.
Optiki detektori dima specijalno su osjetljivi na dim tzv. "tinjajue vatre", te na bilo
koju vrstu vidljivog dima na brodu su specijalno pogodni za montau u kabine, hodnike,
stepenita te skladita u prostorijama nastambi za posadu i putnike. Sve vea uporabe
materijala na bazi PVC koji se koriste u brodogradnji, a koji proizvode gusti dim velikih
estica, ine ovaj detektor sve efikasnijim u prostorima za smjetaj posade i putnika.
Detektori dima moraju se po propisima instalirati u svim hodnicima, stubitima i
izlazima za nudu iz prostora nastambi. Moraju se postavljati barem 0.5 m od najblieg zida, te
dalje od izvora jakog strujanja zraka.
Maksimalni razmak izmeu detektora definiran je pravilima SOLAS konvencije kako
se vidi u tablici 3.
Tablica 3. Tip detektora prema povrini nadzora:

3
1

Valja znati da maksimalna povrina pokrivanja detektora ne ovisi samo o tipu


detektora ve ovisi takoer i o osjetljivosti detektora i visini prostorije. S obzirom da na
brodu postoje prostorije bitno razliitih visina, ovo bi pravilo trebalo nadopuniti prema
propisima koji se primjenjuju za objekte na kopnu.
Prema pravilima SOLAS konvencije zatita prostora strojarnice mora se napraviti
kako slijedi:
Sustav za otkrivanje poara mora biti tako napravljen i detektori tako postavljeni da
vrlo brzo otkrivaju nastanak vatre u bilo kojem dijelu strojarnice, i to pri normalnim
uvjetima rada stroja, kao i pri promjeni ventilacije do kojih moe doi zbog moguih
promjena temperature okoline.
S obzirom na vrlo jaka strujanja zraka u strojarnici koji nastaju u normalnim radnim
uvjetima, broj i tip detektora ne moe se odreivati na osnovi povrine tienog prostora, kao
to se to radi na vatrodojavnim instalacijama na kopnu.
U strojarnici se postaviti najmanje dvije vrste detektora, kod kojih se koriste razliiti
naini otkrivanja poara. Neprihvatljivo je koritenje samo termikih detektora u strojarnici.
Najbolji pristup pri projektiranju je onaj da se odredi sva mjesta mogueg izbijanja
poara i postave detektori tono iznad tih mjesta.
Mogui izvori poara u strojarnici su:
1pomoni kotlovi,
2plamenik glavnog kotla,
3tlana sisaljka goriva,
4pomoni generatori,
5sisaljka i rasprskiva za gorivo glavnog dizel stroja,
6filtar za gorivo,
7filtar za ulje,
8dnevni tank za gorivo,
9sisaljka za podmazivanje,
10glavna cirkulacijska sisaljka,
11radionice,
12elektrine razvodne ploe,
13skladita.
Nakon to se detektori postave iznad ureaja u strojarnici, potrebno je rasporediti
dodatne detektore za pokrivanje ostale povrine strojarnice.
Prostor kuhinje zatiuje se postavljanjem termikih detektora, zbog prisustva velike
koliine dima u normalnim uvjetima. Propisi doputaju koritenje i detektora dima, ali se oni
moraju tako postaviti i zatititi da ne izazivaju lane alarme.
Za zatitu prostora nastambi valja obvezatno koristiti detektore dima. Prostori
skladita tite se takoer detektorima dima koji se moraju odgovarajue mehaniki zatiti.
Rashladne komore tite se termodiferencijalnim detektorima.
3
2

Prema istraivanjima koje je provela firma Autronica oba detektora osjetljiva su na


sakupljanje praine i prljavtine. Ionizacijski detektori neto su otporniji na prainu od
optikih, ali njihovo ienje predstavlja problem radi ugraenog radioaktivnog izvora.
Praina uglavnom uzrokuje poveanje osjetljivosti ionizacijskog detektora, dok je kod
optikog efekt suprotan.
Na slici 36., prikazana je tipina strojarnica broda i raspored detektora u njoj.

Slika 36. Mogui raspored detektora dima u prostoru strojarnice


3
3

2. VATRODOJAVNI SUSTAVI NA BRODU


Osnovni principi protupoarne zatite na brodu obuhvaaju:
1) podjelu broda na zone odvojene vatrootpornim pregradama odvajanje prostora nastambi od ostalog prostora vatrootpornim
pregradama,
2) minimalnu uporabu zapaljivih materijala,
3) detekciju izbijanja poara,
4) lokalizaciju i gaenje na mjestu nastanka poara,
5) zatitu izlaza i prilaznih puteva u svrhu gaenja poara,
6) mogunost brze uporabe sustava za gaenje poara,
7) smanjenje rizika paljenja koje uzrokuje teret
Svaki vatrodojavni sustav mora biti sposoban obavljati slijedee funkcije:
1. stalno sakupljati informacije o stanju svih detektora poara,
2. pouzdano prenijeti informacije od detektora poara ka centralnom
ureaju i obratno,
3. obraditi primljenu informaciju,
4. pouzdano i tono odrediti mjesto nastanka poara,
5. po potrebi ukljuiti automatske sustave za gaenje poara,
( halon, CO2, vodeni mlaz, vodena magla i slino),
6. iskljuivati ventilaciju i klimatizaciju,
7. zatvarati poarna vrata i klapne,
8. kontrolirati ispravnost sustava za napajanje, te besprekidno
preklapati na rezervni izvor napajanja,
9. signalizirati kvarove spojnih linija, centralnog ureaja te
ostalih sklopovskih i programskih modula.
Vatrodojavni sustavi na brodovima mogu se podijeliti u etiri osnovne grupe :
1.
2.
3.
4.

Klasini vatrodojavni sustavi,


Adresabilni vatrodojavni sustavi,
Adresabilni sustavi s vie stanja,
Inteligentni analogno-adresabilni sustavi.

2.1 Klasini vatrodojavni sustavi


lako se ovi sustavi danas pomalo zamjenjuju, jo uvijek su najvie prisutni na
brodovima. Gotovo iskljuivo ugrauju se na manjim plovnim jedinicama, jer su relativno
jeftini.
Blok shema jednog klasinog sustava pokazana je na slici 37.
3
4

Slika 37. - Blok shema klasinog vatrodojavnog sustava


Kao to se vidi na slici 37., detektori poara grupirani su u tzv. zone i preko signalnih
vodova spojeni su na centralni ureaj. Na centralni ureaj mogu se prikljuiti ranije opisani
klasini detektori poara. Brod je podijeljen na odreena podruja, a svako od tih podruja
zatieno je jednom zonom. Maksimalni broj detektora koji mogu biti spojeni na jednu zonu
limitirani su slijedeim faktorima:
1Zahtjevom SOLAS a,
2Maksimalnim iznosom struje detektora u nealarmnom stanju,
3Praksom dobrog projektiranja vatrodojavnih sustava na brodovima.
Veliki broj detektora u jednoj zoni znatno produljuje vrijeme potrebno da se odredi
izvor poara. Glavni limitirajui faktor, koji utjee na broj detektora u zoni, maksimalni je
iznos " mirne " struje kroz detektor, tako da se bez obzira na propise, najee projektira
maksimalno do 20 detektora u jednoj zoni, to znatno olakava bre odreivanje izvora
poara.

35

SOLAS odreuje i broj zona koje vatrodojavni sustav mora imati:


1) "Nije doputeno da zona obuhvaa vie od jedne palube u okviru stambenih, domainskih i
kontrolnih stanica, osim zone koja obuhvaa zatvoreno stubite ",
2) "Na putnikim brodovima zona ne smije opsluivati prostor na obje strane broda, niti vie
od jedne palube, niti se smije nalaziti u vie od jedne vertikalne zone",
3) "Zona koja obuhvaa kontrolnu stanicu, domainske ili stambene prostorije ne smije
obuhvaati i prostorije strojeva ".
Centralni ureaj vatrodojavnog sustava mora nadgledati ispravnost rada svih
sklopova, Iinija, detektora, napajanja i svih dodatnih jedinica koji se na nju prikljuuju.
Signalizacija kvarova sustava mora minimalno sadravati prekid linije, kratki spoj linije i
oteenje izolacije.
Svaki kvar linije mora se optiki i zvuno signalizirati na kontrolnoj ploi na
komandnom mostu. Sustav mora imati dva neovisna izvora napajanja. Pored glavnog
napajanja, mora se koristiti neko od napajanja u nudi.
U pravilima se navodi da minimalno vrijeme "dranja" akumulatorskih baterija mora
biti 6 sati, a da se napon baterije ne promijeni vie od 12 % od nazivnog napona . Brzina
prekapanja na rezervno napajanje mora biti takva da ne ometa sustav u normalnom radu.
Vatrodojavni sustav mora imati mogunost periodinog ispitivanja rada detektora
poara, a bez njihova skidanja s podnoja. Ispitivanje termikih detektora izvodi se puhanjem
zagrijanog zraka, a ispitivanje dimnih detektora dima rasprskavanjem odreenih aerosola koji
simuliraju dim i slino. Za vrijeme ispitivanja jedne zone, ostale zone moraju normalno raditi
kako brod ne bi ostao bez zatite.
Klasini sustavi i pripadajui detektori relativno su jeftini u usporedbi s analognoadresabilnim sustavima. Meutim, s obzirom na zvjezdasti princip spajanja Iinija na centralni
ureaji, duina potroenog kabela je znatno vea nego kod adresabilnih sustava s istim brojem
detektora. S obzirom da cijena kabela ini znaajan postotak u ukupnoj cijeni instalacije
sustava, klasini vatrodojavni sustav moe u nekim sluajevima biti jako skup, pa je o tome
potrebno voditi rauna.
Kao primjer jednog klasinog zonskog sustava, na slici 38., pokazana je naelna
shema spoja vatrodojavnog sustava na teretnom brodu "Petka", vlasnitvo "Atlantske
plovidbe" Dubrovnik.
Prema slici 38., brojevi uz detektor poara oznaavaju:
N - pripadnost zoni,
n- redni broj detektora u pripadnoj zoni.
Centralni ureaj nalazi se na mostu, a ponavlja u kontrolnoj sobi strojarnice. U
sluaju poarnog alarma otputaju se protupoarna vrata kako da se prekida struja kroz
magnete za dranje vrata. Istovremeno se iskljuuje klima ureaji i ventilacija.
3
6

Slika 38. Shema sustava za dojavu poara na teretnom brodu Petka


Plan zatite na brodu sadri zatitu po zonama i to:
1) Zone 1, 2, 3 i 4: prostor nastambi i komandnog mosta. Runi javljai su postavljeni po
hodnicima. Detektori dima tite hodnike i stubita. Prostorije nastambi nisu zatiene.
2) Zona 5: prvu palubu. Runi javljai i detektori dima tite hodnik. Kuhinja je zatiena
termomaksimalnim detektorima 5.4 i 5.5 koji reagiraju na 100C.
3) Zona 6: hodnik i stubite gornje palube.
4) Zona 7: prostor druge platforme u kojoj se nalazi kontrolna soba strojarnice. U kontrolnoj
sobi instaliran je ponavlja koji je povezan s centralnim ureajem na mostu. Na ponavljau se
pojavljuju svi alarmi kao i na centralnom ureaju na komandnom mostu.
5) Zona 8: prostor prve platforme. Detektor 8.7 je detektor plamena ultraljubiastog tipa.
Prostor mehanike radionice tien je detektorima 8.13 i 8.14, koji se mogu privremeno
iskljuiti vremenskim relejom u vremenu od maksimalno 30 min, a radi spreavanja lanih
alarma koji nastaju zbog radnih aktivnosti u radionici. Vremenski relej mora nakon
namjetenog vremena (najvie 30 minuta) ponovo automatski ukljuiti detektore.
6) Zona 9: prostor podnice.
7) Zona 10: prostor kormilarskog stroja.

37

8) Zona 11: grotlo strojarnice. Ovaj se dio najbolje titi detektorom plamena 11.4 u
kombinaciji s detektorima dima.
9) Zona 12: prostoriju za smjetaj akumulatorskih baterija.
10) Zona 13: tite prostoriju generatora za nudu.
11) Zone 14 i 15: titi prostorije skladita boja, boca s kisikom i acetilenom.
Detektori u zonama 12, 14 i 15 nalaze se u eksplozivno ugroenim prostorima, te
moraju biti izraeni po standardima za "S" ureaje koji se ugrauju u eksplozivno ugroene
prostore. Pored toga takoer se ograniava maksimalna snaga koja se dovodi detektorima. Da
bi se detektor smatrao sigurnim za ugradnju u eksplozivno ugroene prostorije valja elektrinu
energiju koja se dovodi detektoru ograniiti na 20 J. Kad se napon i struja ogranie na
propisanu mjeru, kvar na detektoru ne moe izazvati elektrini luk dovoljne energije da upali
eksplozivnu smjesu.
Ispred eksplozivno ugroene prostorije postavlja se tzv. ZENER BARIJERA koja
ograniava napon i struju, te se na nju vee s ogranienim brojem detektora u eksplozivno
ugroenim prostorijama.
Raspored zona i detektora mora biti u skladu SOLAS konvencijom koja glasi: "Zona
detektora poara koja pokriva kontrolne stanice, servisni prostor i prostor nastambi ne smije
ukljuivati detektore u strojarnici".
Vatrodojavni sustav ne mora, a najee i nema poseban sustav alarmnih zvona i sirena
na koje je prikljuen, ve koristi postojei brodski sustav za uzbunjivanje. Pri tome se signal
poara mora razlikovati od drugih signala npr. signal za naputanje broda - sedam kratkih
jedan dugi.
Osnovna mana klasinog sustava jest to se u sluaju aktiviranja detektora moe
locirati pozicija tog detektora samo na razini zone. Budui da se na centralnom ureaju ne
moe oitati koji je detektor alarmiran, mora uslijediti brzo pretraivanje izvora poara u cijeloj
alarmiranoj zoni. Ovaj problem je posebno izraen na putnikim brodovima, gdje zone mogu
biti dosta " velike ", a alarmiran detektor moe se nalaziti unutar zakljuane putnike kabine,
tako da posada ne moe uoiti LED indikator na detektoru. Ovaj problem moe se rijeiti
instaliranjem dodatnog "udaljenog" indikatora u hodniku, no to bitno poveava cijenu
kabliranja sustava.
Druga je mana klasinog sustava to aktiviranje jednog detektora u zoni potpuno
iskljuuje i sve detektore unutar te zone. Na ovaj nain nije mogue pratiti irenje vatre i
dima, to moe utjecati na efikasnost evakuacije putnika i posade, te organizaciju gaenja.
Pored toga, kvar linije na kojoj su spojeni detektori najee znai i ispad pripadne
linije. Naime, greka prekida linije ujedno znai ispad svih detektora u zoni od mjesta prekida
linije do krajnjeg detektora u liniji. Greka kratkog spoja na liniji znai ujedno i ispad svih
detektora u liniji.

38

2.1.1 Openiti pokazatelj kvalitete klasinih vatrodojavnih sustava


Da bi se mogla procijeniti kvaliteta raznih vatrodojavnih sustava na brodu, potrebno je
prije svega definirati pouzdanost, efikasnost te kvalitetu vatrodojavnog sustava.
Pouzdanost se definira kao vjerojatnost da e ureaj raditi bez otkaza u predvienim
uvjetima okoline i odreenom periodu vremena.
Efikasnost vatrodojavnog sustava moe se izraziti formulom:
=

E S R A Pk

(1 )

gdje je:
Es ... efikasnost vatrodojavnog sustava,
R .... pouzdanost sustava,
A .... raspoloivost sustava,
Pk ... prikladnost konstrukcije.
2.2 Adresabilni vatrodojavni sustavi
Adresabilni vatrodojavni sustav napustio je princip povezivanja detektora s centralnim
ureajem po zvjezdastom principu i koristi princip povezivanja detektora u petlji. Pored
detektora, u petlji se nalaze i svi ureaji alarmne petlje ( sirene, ureaji za aktiviranje
automatskog gaenja, ureaji za kontrolu i upravljanje sprinklerskim sustavom). Ureaji
alarmne petlje mogu se programski proizvoljno grupirati u tzv. zone. Svaki od ureaja
alarmne petlje ima svoju jedinstvenu adresu. Kada centralni ureaj eli uspostaviti vezu s
perifernim ureajem, tada poalje adresu ureaja i postavi je na petlji. S obzirom da svaki
ureaji ima svoju adresu, samo ureaj s traenom adresom moe odgovoriti.
Iz ovoga se vidi osnovna prednost adresabilnog sustava. U sluaju alarma tono se zna
koji detektor je u stanju alarma, pa prema tome i tono mjesto izbijanja poara. Pored toga,
aktiviranje jednog detektora ne spreava aktiviranje drugih detektora u petlji.
Na slici 39., pokazano je naelno povezivanje centralnog ureaja s detektorima
jednog adresabilnog sustava.

3
9

Slika 39. - Povezivanje ureaja alarmne petlje na centralni ureaj adresabilnog sustava
Detektori koji se ugrauju u adresabilne sustave neto se razlikuju od klasinih
detektora. Elektroniki sklop koji slui za detekciju poarne veliine je identian, ali pored
tog sklopa, detektori moraju imati elektroniki sklop koji omoguuje komunikaciju s
centralnim ureajem, a po odreenom, vrsto definiranom komunikacijskom protokolu.
Adrese detektora postavljaju se pomou mikroprekidaa koji mogu biti ugraeni u detektoru
ali i u njegovu podnoju. Svakako treba birati sustave kojima se adrese detektora postavljaju
u podnoju, a ne u detektoru, jer to bitno olakava odravanje sustava. Naime, kod zamjene
mjesta na petlji s dva detektora istog tipa ali razliitih adresa moraju se promijeniti i
odgovarajue adrese na detektorima, ako se koristi sustav s "adresama u detektoru". Kod
sustava s "adresama u podnoju" sustav radi korektno, bez potrebe mijenjanja adresa. Pored
toga, neki od ovih sustava pamte kojim adresama su pridrueni koji tipovi detektora, pa
sustav signalizira ako se prilikom zamjene detektora ne postavi isti tip detektora. Danas
postoje adresabilni vatrodojavni sustavi koji nemaju adresnih prekidaa u detektorima i
podnojima, ve se centrala automatski pridjeljuje adrese detektora prilikom inicijalizacije
sustava.

40

2.2.1 Naini prozivanja ureaja alarmne petlje


Razlikuju se dva osnovna naina prozivanja ureaja alarmne petlje i to sekvencijski i
sluajni tip prozivanja.
Sekvencijski tip prozivanja radi na nain da centralni ureaja proziva sve ureaje u
petlji po strogo utvrenom redoslijedu koji je sklopovski programski strogo definiran u
centralnom ureaju. Ureaj alarmne petlje koji je jednom prozvan i koji je javio svoj status
centralnom ureaju, ne moe javiti promjenu svog statusa dok se idui put ne prozove. To e
se dogoditi samo onda kada se prozovu svi ostali ureaji alarmne petlje u petlji. S obzirom
da tih ureaja moe biti puno, to moe rezultirati u neprihvatljivom dugom vremenu odziva
sustava. To je izuzetno vano za rune javljae poara, s obzirom da se alarm runog javljaa
smatra prioritetnim, te se zahtijeva odziv sustava u roku od najvie 2 sekunde. Ovaj zahtjev
sekvencijski sustavi sigurno ne mogu zadovoljiti, pa se brodovlasnici upuuju na ugradnju
sustava sa sluajnim tipom prozivanja.
Sluajni tip prozivanja je sloeniji od sekvencijskog, pa su sustavi koji podravaju
ovaj tip prozivanja neto sloeniji i skuplji, ali rjeavaju probleme prioritetnih runih javljaa
poara. Ovaj tip prozivanja omoguuje centralnom ureaju da proziva bilo koji ureaj
alarmne petlje u petlji po bilo kojem redoslijedu, te da proziva ureaj alarmne petlje vie
puta, a u svrhu potvrde alarma. Ovim se tipom prozivanja omoguuje izvoenje prekidne
rutine koja se izvrava uvijek kada se aktivira runi javlja i bitno ubrzava akciju
uzbunjivanja. Ovaj tip prozivanja omoguuje veliku fleksibilnost u mijenjanju konfiguracije
sustava, dodavanja i oduzimanja novih adresa i slino.
2.3 Adresabilni sustavi s vie stanja
Prvi vatrodojavni sustavi ovog tipa konstruirani su u Norvekoj 1979. godine.
Povezivanje detektora izvodi se na potpuno isti nain kao kod adresabilnih sustava.
Detektori poara ovog sustava bitno se razlikuju od detektora koji se koriste u obinimadresabilnim sustavima. Detektor kontinuirano prati promjenu poarne veliine, te na osnovi
izmjerene vrijednosti prosljeuje centralnom ureaju slijedei podatak:
1.
2.
3.
4.

greka,
normalno stanje,
predalarm,
alarm.

Kod ovih sustava odluku o alarmu daje detektor koji razlikuje stanje predalarma,
stanje izmeu alarma i normalnog stanja . Predalarm je znak da se vrijednost poarne veliine
pribliava alarmu.
Ovi sustavi su se pokazali veoma stabilni i pouzdani. Smanjeni su trokovi
odravanja, a takoer imaju manji postotak lanih alarma od klasinih i klasino-adresabilnih
sustava.
4
1

2.4 Inteligentni analogno-adresabilni sustavi


Inteligentni analogno-adresabilni sustavi predstavljaju veliki korak u poveanju
pouzdanosti i raspoloivosti vatrodojavnih sustava. Odravanje sustava je olakano, a
postotak lanih alarma smanjen je za 70 %.
Na slici 40., pokazano je naelno povezivanje centralnog ureaja s detektorima
jednog analogno - adresabilnog sustava.
Kao i kod adresabilnog sustava s vie stanja, ureaji alarmne petlje povezani su na
petlju i svakom od njih je dodijeljena jedinstvena adresa po kojemu ih sustav prepoznaje.
Detektori poara su elektrini pretvarai koji pretvaraju poarnu veliinu u elektrini
signal. Analogna vrijednost elektrinog signala u analognom ili digitalnom obliku prenosi se
ka centralnom ureaju, koji analizira razinu primljenog signala i donosi odluku o alarmu.
Centralni ureaj je raunalo koje prima podatke od svih ureaja alarmne petlje, programski
nadgleda razinu primljenog signala te njihovu brzinu promjene. Na taj nain kontinuirano se
mjeri stanje u okolini detektora. U memoriji raunala nalaze se zapameni "otisci poara" promjene intenziteta signala raznih vrsta detektora u vremenu za karakteristine vrste poara.
Raunalo brzim numerikim metodama proraunava iznos slinosti snimljenog signala s
"otiscima poara", te na osnovi izraunate slinosti donosi odluku o uzbunjivanju. Na ovaj
nain bitno se smanjuje broj lanih alarma.

Slika 40. - Inteligentni analogno - adresabilni sustav


Inteligentni rad spomenutih sustava moe se najbolje uoiti na slijedeim primjerima.
Na slici 41., pokazana je promjena intenziteta signala ionizacijskog detektora dima
koji je zadimljen dimom od cigarete ovisno o vremenu.
4
2

Slika 41. - Odziv detektora na dim iz cigarete


Iz slike 41., vidljivo je da koncentracija razine dima prelazi alarmni prag. Klasini
sustav bi odmah reagirao, jer klasini detektor alarmira im razina dima prelazi tvorniko
namjetenu vrijednost. Ali, analogno - adresabilni sustav nee alarmirati, jer dobiveni signal
nije slian "otiscima poara" u memoriji raunala.
Tinjajua vatra posebno je opasna na brodu. Tipino je da pojedini dijelovi opreme
gore tinjajuom vatrom. Ovaj "tihi poar" moe vrlo brzo prerasti u katastrofalni poar
otvorenog plamena. Za tinjajuu vatru karakteristino je vrlo sporo ali kontinuirano poveanje
koncentracije dima. im raunalo uoi takvu sporu promjenu odmah poveava
osjetljivost detektora sputajui prag alarma. Na taj nain mogue je poveati brzinu
reagiranja sustava.

Slika 42. - Odziv detektora na tinjajui poar

Na slici 42., pokazana je promjena intenziteta signala ionizacijskog detektora dima za


tipinu tinjajuu vatru ovisno o vremenu.

43

Pored reenog analogno-adresabilni sustavi omoguuju:


1) detekciju predalarma,
2) namjetanje praga osjetljivosti zaprljanog detektora dima,
3) nadgledanje ispravnosti detektora.
a) Detekcija predalarma
Vatrodojavni sustav daje signal predalarma kada se intenzitet signala detektora
pribliava alarmnom pragu. Predalarm se moe aktivirati u kuhinji za vrijeme spremanja hrane
ili u javnim prostorijama kada se sakupi prevelik broj puaa. Signal predalarma je
upozorenje da se neto udno dogaa i na njega je potrebno reagirati kao i na signal pravog
alarma. Predalarm je vrlo koristan kod detekcije tinjajueg poara.
Na slici 43., pokazano je djelovanje predalarma na primjeru analognog
signala ionizacijskog detektora dima ovisno o vremenu.

Slika 43. - Promjena struje detektora o


vremenu detekcija predalarma
Prema slici 43., struja detektora moe se mijenjati u podruju od 0 do 20 mA. Za
potpuno isti ionizacijski detektor dima jakost struje odreuje trenutno stanje detektora, koje
moe biti slijedee:
- GREKA
- NORMALNO
- PREDALARM
ALARM

od 0 do 3,4 mA,
od 3,4 do 10,5 mA,
od 10,5 do 12,5 mA,
od 12,5 do 20 mA.

Takoer se vidi promjena struje detektora koja je posljedica promjene poarne


veliine. Struja detektora nije postigla alarmnu razinu od 12,5 mA, ali je prela predalarmnu
razinu od 10,5 mA. U ovom sluaju, centralni ureaj daje signal predalarma kao upozorenje
da se mjerena poarna veliina nedopustivo poveala.
Ukoliko se signal predalarma esto pojavljuje na istom detektoru, to moe biti
44

upozorenje da treba promijeniti detektor s drugim manje osjetljivim tipom ili da jednostavno
programski treba smanjiti osjetljivost detektora na centralnom ureaju.
b) Namjetanje praga osjetljivosti zaprljanog detektora dima
Namjetanje praga osjetljivosti detektora dima je znaajna novina koju omoguuju analognoadresabilni sustavi. Poznato je da je dimna komora detektora vrlo osjetljiva na sakupljanje
praine i prljavtine. Posljedica toga je poveanje tzv. "mirne" struje detektora. Smanjuje se
razlika izmeu "mirne" struje i alarmne struje detektora te se osjetljivost detektora poveava,
a to svakako poveava vjerojatnost lanog alarma.
Da bi se ovo izbjeglo i odrala osjetljivost detektora konstantna due vremena,
neovisno o njegovoj zaprljanosti, analogno - adresabilni sustavi mogu kompenzirati promjenu
osjetljivosti poveanjem praga alarma. Ova kompenzacija ide do maksimalno 2 mA iznad
normalne "mirne" struje detektora.
Na slici 44., pokazana je promjena struje detektora ovisno o vremenu i efekt
namjetanja praga osjetljivosti zaprljanog detektora. Vidi se da promjena struje detektora, koja
je nastala zbog nagle promjene poarne veliine, ipak nije poar te nije potrebno aktivirati
alarm. Analogno-adresabilni sustav detektira samo predalarm zaprljanog detektora, dok bi se
zaprljani klasini detektor sigurno aktivirao.

Slika 44. - Promjena struje detektora o vremenu (podeavanje praga osjetljivosti)


c) Nadgledanje ispravnosti detektora
Stanje detektora mogue je neprestano kontrolirati od strane centralnog ureaja. U
trenutku kada detektor postane previe oneien prainom i stupanj poveanja praga alarma
postigne maksimalnu razinu centralni ureaj dojavljuje informaciju da je detektor oneien,
te memorira njegovu adresu. Daljnje poveanje zaprljanosti detektora koje izravno poveava
mirnu struju iznad granine vrijednosti od 8,5 mA ne utjee na istovremeno poveavanje
4
5

praga alarma koje moe postii maksimalnu vrijednost od 14,5 mA. Na taj nain se s
vremenom smanjuje razmak izmeu alarmne razine i "mirne" struje detektora, pa postoji vea
mogunost lanih alarma.
Ukoliko se vatrodojavni sustav pravilno odrava nadgledanje ispravnosti detektora
bitno smanjuje broj lanih alarma koji nastaje zbog oneienja detektora. Jednostavno je
potrebno periodski i po uputama proizvoaa odtampati popis svih oneienih detektora -na
tampau prikljuenom na centralni ureaj i iste zamijeniti istima. Po dolasku broda u luku
oneieni detektori daju se ovlatenom servisu na ienje. Oieni detektori sada mogu
posluiti za zamjenu drugih oneienih detektora.
Ovakvo kontinuirano odravanje nije nikakav problem organizirati na brodu, a moe ga
bez problema obavljati brodski elektroniar. Inae, poznato je da se iz ekonomskih razloga
veina zahvata na odravanju brodskih sustava obavlja na moru u vrijeme plovidbe, osim
naravno u rijetkim sluajevima kada to nije mogue. Na slici 45., vidljivo je kontinuirano
poveanje "mirne" struje zbog oneienja detektora. Kad "mirna" struja pree prag od 8.5
mA centralni ureaj "proglaava" detektor oneienim.

Slika 45. - Promjena struje detektora ovisno o vremenu


(nadgledanje ispravnosti detektora)

Pored analogno - adresabilnih detektora, na petlju se moe prikljuiti i niz drugih


ureaja alarmne petlje kao to su:
1)
2)
3)
4)
5)

ureaj za nadzor klasinih detektora poara,


ureaj za nadzor zone klasinih runih javljaa,
ureaj za prikljuenje sirena i signalizatora,
ulazno-izlazni ureaj,
izolator petlje.
4
6

a) Ureaj za nadzor klasinih detektora poara


Ovaj ureaj omoguava spajanje grupe klasinih automatskih detektora poara preko
jedne adrese u petlji analogno - adresabilnog sustava. Pored toga ovaj ureaj osigurava
napajanje i kontrolu oienja klasinih detektora poara. Ureaj alje podatke o svom statusu
(alarm klasinih detektora, prekid ili kratki spoj linije klasinih detektora, ispad napajanja)
samo kada ga centralni ureaj proziva. Napajanje ureaja vri centralni ureaj preko petlje, a
napajanje detektora osigurava se iz istosmjernog izvora.

b) Ureaj za nadzor zone klasinih runih javljaa


Ovaj ureaj je vrlo slian prethodnom, ali ima jo i mogunost prioritetne
signalizacije. Time se omoguuje da centralni ureaj registrira alarm u vrlo kratkom vremenu
(ispod sekunde).
Ovaj ureaj u spoju sa sigurnosnom zener barijerom omoguuje postavljanje runih
detektora poara u "S" izvedbi u eksploziono ugroene prostore.

c) Ureaj za prikljuenje sirena i signalizatora


Ovaj ureaj omoguuje ukljuivanje sirena, signalizatora ili bljeskalica, te kontrolu
oienja do njih. Napaja se iz petlje vrlo malom strujom ( red veliine stotina A ), a zahtijeva
vanjsko napajanje za rad sirene. Neki takvi ureaji mogu dojaviti centralnom ureaju i kvar
sirene.

d) Ulazno-izlazni ureaj
Ovaj ureaj slui za kontrolu i upravljanje vanjskih sustava (sprinkler sustav, sustav za
automatsko gaenje poara). Ureaj moe prenijeti centralnom ureaju informaciju da li je
ventil sprinklera otvoren ili zatvoren. Centralni ureaj preko ulazno-izlaznog ureaja moe
aktivirati relej kojim e se otvoriti odgovarajui ventil (npr. ureaj za gaenje poara).
Za pogon vanjskih ureaja potrebno je dodatno lokalno istosmjerno napajanje.
e) Izolator petlje
Izolator petlje je ureaj koji se prikljuuje u petlju analogno - adresabilnog sustava i
koji u normalnom radnom reimu ima mali otpor red veliine nekoliko ohma te omoguuje
nesmetan prolaz podataka i napajanja kroz petlju. U sluaju kratkog spoja elektroniki sklop
izolatora promijeni svoj otpor na 20 k. Istovremeno se pali LED signalizacija na izolatoru.
U zatvorenoj petlji analogno-adresabilnog sustava jedan prekid petlje nema utjecaja na
ispravnost rada sustava, budui da centralni ureaj moe prozivati bilo koji detektor koristei
se jednim li drugim dijelom petlje koji povezuje detektor s centralnim ureajem. Dva prekida
petlje izazvat e ispad detektora koji su odsjeeni od komunikacije s centralnim ureajem.
Nasuprot tome, kratki spoj vodia u petlji moe onemoguiti komunikaciju sa svim
detektorima u petlji. Radi toga potrebno je podijeliti petlju na dijelove od po maksimalno
dvadesetak linijskih ureaja, a izmeu dijelova instalirati izolatore petlje. U sluaju kratkog
spoja u jednom dijelu petlje susjedni izolatori odspajaju dio petlje u kvaru. Ostali dio petlje
normalno funkcionira. Danas se proizvode i sustavi u kojima svaki detektor sadri izolator
47

petlje.
Analogno - adresabilni sustavi su veliki napredak u vatrodojavnim sustavima na
brodovima. Ipak, loe konstruiran i projektiran analogno- adresabilan sustav moe biti loiji po
karakteristikama od klasinog zonskog sustava. Nikakva raunala niti obrada signala koji oni
pruaju ne mogu doprinijeti djelotvornosti vatrodojavnog sustava ako su npr. loe odabrani
detektori poara. Stoga je od kljune vanosti dobro odabrati tipove i osjetljivosti detektora po
pojedinim prostorima broda, pravilno podijeliti linijske ureaje u zone, a zone odijeliti
izolatorima.
Vea sloenost ovih sustava znai da postoji i vea razlika izmeu njih. Razlika e biti
u sklopovima i u programskoj podrci, kao i u nainu njihovog meusobnog rada. Nikakav
program ne moe uiniti lou konstrukciju dobrom.
Daljnja su pitanja koja se postavljaju da li je mogue definirati sve "poarne potpise"
koji e se pouzdano i brzo odabrati sve vrste poara i da li su to samo "poarni potpisi" koji
odgovaraju testovima poara po standardu EN-54?
Odgovor na ova pitanja mogu se dati tek detaljnim ispitivanjima ponaanja sustava u
stvarnim poarima na brodu. Do tada treba izbjegavati neiskusne proizvoae, ureaje koji
nemaju do kraja dobro ispitanu programsku podrku i koriste algoritme za detekciju poara
koje je teko ili nemogue ispitati.
2.4.1 Komunikacijski protokol
Komunikacijski protokol su pravila komuniciranja definirana izmeu ureaja alarmne
petlje i centralnog ureaja analogno-adresabilnog sustava. Pravila moraju biti jednoznano
definirana jer bi u suprotnom moglo doi do "konfliktnih" situacija u mrei kao npr. da se dva
detektora istovremeno odazovu na istu adresu i slino.
Svi ureaji alarmne petlje spojeni su dvoino na centralni vatrodojavni ureaj iz
kojega se napajaju istosmjernim naponom od 17 - 28 V. Svaki ureaj alarmne petlje ima svoju
adresu po kojoj se razlikuje od drugih, Svaki od analogno adresabilnih detektora mjeri poarnu
veliinu, pretvara je u struju, te iznos struje pretvara u digitalni broj. U trenutku kada centralni
ureaj adresira detektor serijskim nizom bitova, detektor odgovara centralnom ureaju
odgovarajuim brojem koji oznaava izmjerenu poarnu. Vano je napomenuti da se
informacije alju u oba smjera u punom digitalnom obliku preko istih vodia preko kojih se
dovodi i napajanje.
Komunikacija od centralnog ureaja ka ureajima alarmne petlje odvija se serijskim
naponskim impulsima koji su superponirani na istosmjerni iznos napona napajanja.
Komunikacija od centralnog ureaja ka ureaju alarmne petlje koristi impulsno irinsku
modulaciju. Komunikacija od ureaja alarmne petlje ka centralnom ureaju odvija se
sinkroniziranim strujnim impulsima.
Na slici 46., prikazan je primjer protokola za prijenos podataka izmeu centralnog
vatrodojavnog ureaja i ureaja alarmne petlje, te valni oblik signala na alarmnoj petlji.
4
8

Slika 46. Valni oblik signala na alarmnoj petlji


Iz slike 46., mogue je analizirati komunikacijski protokol od centralnog ureaja ka
ureaju alarmne petlje i obratno.
2.4.1.1 Komunikacijski protokol: centralni ureaj - ureaj alarmne petlje
Komunikacija u smjeru od centralnog ureaja ka ureaju alarmne petlje je serijski
prijenos impulsno irinski moduliranih naponskih impulsa veliine 5 do 9 V superponiranih
na istosmjerni napon napajanja 17 - 28 V. Prvi impuls, koji je i najdui po trajanju, jest tzv.
poetno - zavrni impuls. Ovaj impuls resetira sve ureaje koji su spojeni na petlju i
upozorava ih da se pripreme za prihvat podataka.
Nakon prvog impulsa slijedi prijenos podataka. Binarna jedinica i binarna nula
razlikuju se po vremenskim razmacima izmeu impulsa.
Po primitku poetno-zavrnog impulsa ureaji alarmne petlje primaju slijedeih deset
bitova informacije. Prva tri bita predstavljaju bitove izlaznih komandi, a slijedeih sedam
bitova su adresni bitovi. Namjena bitova izlaznih komandi moe biti ukapanje LED diode na
detektoru, naredba za testiranje detektora i slino. Bitovi izlaznih komandi upravljaju i drugim
ureajima u petlji.
Adresni bitovi prozivaju ureaj alarmne petlje s kojim centralni ureaj eli
komunicirati. U protokolu je predvieno sedam adresnih bitova, to omoguuje prozivanje
maksimalno 128 ureaja alarmne petlje.
2.4.1.2 Komunikacijski protokol: ureaj alarmne petlje - centralni ureaj
Nakon dijela protokola koji proziva odreeni ureaj alarmne petlje slijedi dio
protokola po kojemu samo prozvani ureaj alarmne petlje alje podatke o svom statusu
centralnom ureaju. Za to vrijeme svi drugi ureaji alarmne petlje na petlji ne smiju slati
podatke.
U ovom dijelu protokola centralni ureaja alje 20 naponskih impulsa jednake irine.
Prozvani ureaj alarmne petlje odgovara nizom strujnih impulsa koji su sinkronizirani s
naponskim impulsima centralnog ureaja. Ukoliko centralni ureaj detektira tijek struje
izmeu dva naponska impulsa odziv detektora se interpretira kao "1", a ukoliko izostane tijek
struje, odziv detektora je "0".
49

Prvi bit je tzv. prekidni bit. Niti jedan ureaj alarmne petlje u petlji nema pravo
postaviti u jedinicu ovaj bit, osim runih javljaa poara. Taj bit upozorava centralni ureaj da
je alarmiran jedan od runih javljaa poara. Centralni ureaj tada prestaje sekvencijskim
prozivanjem te poinje prozivanje samo runih javljaa poara kako bi u to kraem vremenu
otkrio koji je runi javlja u alarmu.
Slijedeih sedam bitova predstavlja binarno kodiranu analognu vrijednost izmjerene
gustoe dima ili temperature u okolini detektora, a moe predstavljati i neku drugu
informaciju specifinu za ureaj alarmne petlje koji se proziva.
Daljnja tri bita su tzv. ulazni bitovi koje ne koriste detektori poara, ali ih koriste
ulazno - izlazni ureaji u petlji i daju informaciju o stanju nekog procesa ali i ureaja koji
nadgleda vatrodojavni sustav.
Slijedea tri bita su bitovi koji specificiraju tip ureaja prikljuenog u petlji. Svi tipovi
ureaja alarmne petlje imaju jedinstvenu kombinaciju ova tri bita. Na ovaj nain je mogue
prepoznati o kojem se tipu detektora radi. Budui da centralni ureaj pamti kojim adresama
odgovaraju koji tipovi ureaja alarmne petlje nije mogue zamijeniti jedan ovakav ureaj
drugim koji nije istog tipa. To je veoma znaajna prednost analogno - adresabilnih sustava.
Sluba odravanja na brodu esto puta mora zamijeniti oneiene detektore s istim
detektorima pa moe doi do zamjenjivanja krivim tipom detektora. Centralni ureaji e u
tom sluaju dojaviti greku.
Zadnjih sedam bitova je adresa ureaja alarmne petlje. Centralni ureaj na ovaj
nain provjerava da ali se stvarno odazvao pravi detektor na nain da usporedi odaslanu i
primljenu adresu.
Nakon to je zavrio ovaj dio protokola zapoinje novi ciklus prozivanja narednog
ureaja alarmne petlje. Ukoliko je primljena vrijednost poarne veliine prela alarmni prag
ponovno se proziva isti detektor i od njega se trai da ponovi iznos poarne veliine. Tek ako
je i iz treeg puta primljeni podatak preao alarmni prag centralni ureaj daje signal alarma
za taj detektor.
Ukoliko analogno - adresabilni sustav ima ukljuen "programski filter" tada je
potrebno primiti niz podataka o poarnoj veliini s detektora te primljene podatke usporediti
sa zapamenim "otiscima poara". U tom sluaju je potrebno neto due vremena za analizu,
ali se u ovom sluaju znatno smanjuje broj lanih alarma.
Ukoliko se eli aktivirati sustav za gaenje poara, centralni ureaj mora tri puta za
redom poslati komandu ureaju alarmne petlje koji upravlja gaenje sustavom za gaenje. Na
taj nain se izbjegava pogreno aktiviranje sustava za gaenje poara. Pored toga, centralni
ureaj mora primiti signal alarma od dva detektora, a kod nekih sustava ti detektori moraju
biti i iz druge alarmne petlje.

5
0

2.5 Pouzdanost i raspoloivost vatrodojavnih sustava


lz svega izloenog vidljivo je da je jedna od najveih prednosti analogno - adresabilnih
sustava stalno nadgledanje ispravnosti cijelog sustava, svih ureaja alarmne petlje, a posebno
detektora pojava koji predstavljaju najosjetljiviju toku cijelog sustava. Najvanije je da
vatrodojavni sustav bude uvijek u potpuno ispravnom stanju jer se ne moe predvidjeti kada
e zatrebati te kada e nekakva neispravnost sustava imati katastrofalne posljedice za brod,
putnike i posadu. Zato se vatrodojavni sustav mora testirati prema preporuci proizvoaa.
Kao to je ve reeno, na klasini vatrodojavni sustav mogu biti prikljueni samo
klasini detektori poara, koji se aktiviraju kada vrijednost detektirane poarne veliine
prijee odreeni alarmni prag, a koja se tvorniki namjeta u detektoru. Centralni ureaj
prima samo informaciju "alarm" ili "normalno stanje" i ne moe nadzirati promjenu analogne
vrijednosti poarne veliine. ak tovie, detektor moe potpuno otkazati, a da centralni
ureaj ne zna za kvar detektora.
S obzirom da je vatrodojavni sustav skoro neprestano u "nealarmnom stanju",
pripravan da se aktivira u sluaju poara, veoma je vano biti siguran da sve komponente
vatrodojavnog sustava rade ispravno u propisanim tolerancijama. Svaki kvar mora se odmah
signalizirati. Najgore je ako se misli da sustav radi besprijekorno, a onda iznevjeri u
presudnom trenutku.
Jedini nain ustanovljavanja takvih greaka jest periodino testiranje kompletnog
sustava, koje se obavlja minimalno jednom godinje. Funkcioniranje sustava za otkrivanje
poara mora se povremeno ispitivati u skladu sa zahtjevima uprave i to s pomou opreme koja
zagrijava zrak na odreenu temperaturu, ili dima ili s pomou estica aerosola koji imaju
odgovarajui stupanj gustoe, ili odgovarajuu veliinu estica, ili uz pomo drugih pojava
koje se javljaju u poetnom stadiju poara na koje bi navedeni detektori trebali reagirati. Svi
detektori moraju biti takvog tipa da im se moe provjeriti ispravnost rada, kao i da se mogu
vratiti u normalan rad bez izmjene ijednog dijela.
Da bi se pokazalo koliko je analogno-adresabilni sustav pouzdaniji od klasinog
sustava, izraunati e se kolika je vjerojatnost da se detektor pokvari u vremenu izmeu
ispitivanja njegove ispravnosti. Analiza e se provesti za klasini i analogno-adresabilni
sustav posebno. Analizirani sustavi su srednje veliine i imaju 100 detektora.
Ako se pretpostavi da je intenzitet kvarova klasinog detektora poara konstantan i
iznosi 10

1
h

treba nai odgovor na pitanje kolika je vjerojatnost da se detektor

pokvari bilo kada tijekom jedne godine ( period izmeu dva testiranja detektora ).
Vjerojatnost da e doi do kvara nekog ureaja u vremenu t, uz konstantan intenzitet kvarova
, bit e:

F (t ) 1 et
Ako jedna godina ima 8760 sati moe izraunati vjerojatnost kada e doi do kvara
jednog klasinog detektora unutar jedne godine:
5
1

F (t ) 1 e t 1 e 106 8760 0,008721743 _ ili _ 0,87%


Vjerojatnost kvara barem jednog od 100 klasinih detektora u periodu od 1 godine
iznosi 87%.
Ako se sada analizira analogno-adresabilni sustav koji automatski ispituje detektore
svake minute i uz pretpostavku da je intenzitet kvarova analogno - adresabilnog detektora
zbog svoje sloenosti neto vei npr. 10

1
h

moe se proraunati vjerojatnost kvara

jednog analogno-adresabilnog detektora unutar jedne minute.

F (t ) 1 e

1 e

105 1
60

0,166 10 _ ili _ 0,0000166%

Vjerojatnost kvara barem jednog od 100 analogno adresabilnih detektora iznosi


0,00166%, to je za nekoliko redova veliine bolje nego kod klasinog detektora.
Za korisnika vatrodojavnog sustava od najvee vanosti je raspoloivost sustava. Pod
raspoloivou podrazumijeva se vjerojatnost da e sustav uspjeno stupiti u djelovanje kada
se za to ukae potreba te ui u podruje doputenih odstupanja postavljene funkcije kriterija u
danom vremenskom razmaku i u danim uvjetima okoline.
Raspoloivost sustava A(t) moe se odrediti prema izrazu:

MTBF

A(t )

MTBF MTTR
gdje je:
MTBF srednje vrijeme izmeu kvarova
MTTR srednje vrijeme za popravak

Na brodu se mora nalaziti barem po jedan primjerak rezerve od svih tipova modula od kojih
se sastoji centralni ureaj, a za svakih 50 detektora u zoni mora biti barem po 6 rezervnih
detektora od svakog tipa.
MTTR na brodu ovisi o tri faktora:
1)
1)
2)
3)

vrsti greke:
greka detektora ili drugih ureaja alarmne petlje,
greka centralnog ureaja,
greka na kabelu,

2) zaliha rezervnih dijelova


3) stupanj obuenosti posade
5
2

Vatrodojavni sustav mora biti tako konstruiran da se moe odrediti vrsta greke u
najkraem moguem roku. Greka se prikazuje kao kod na displeju ureaja, koji precizno
ukazuje na vrstu i lokaciju greke. Popravak se obavlja na razini zamjene odgovarajuih
modula.
Ispitivanja provedena na analogno - adresabilnom sustavu Autronica BS -100,
pokazuju slijedee rezultate:
Ispitivani sustav sastoji se od dvije petlje od koje svaka ima 99 detektora poara.
Eksperimentalno je dobiven MTBF za cijeli sustav od 1352 sata, to odgovara intenzitetu
kvarova od 6,5 greaka godinje. Od ukupnog broja greaka, na detektore otpada 91 %, tako
da intenzitet kvarova sustava bez detektora iznosi 0,56 greaka godinje.
Dobivena raspoloivost sustava je 99,925%. Pouzdanost stvarnog alarma koja je
definirana kao vjerojatnost da e sustav alarmirati u sluaju stvarnog poara je 0.999955 ili
99.9955 %.
Mogue je tada izraunati MTTR:

1 A(t )

MTTR MTBF

1 0,99925

1352

0,99925

A(t )

Srednje vrijeme za popravak iznosi 1.015 sati.

1,015h

3. SUSTAVI ZA GAENJE POARA NA BRODU


Sustavi za gaenja poara na brodu dijele se prema vrsti materijala koji se upotrebljava
za gaenje poara. Prema toj podjeli postoje slijedei sustavi za gaenje poara:
1)
2)
3)
4)
5)
6)
7)
8)

morem,
vodenom parom,
pjenom,
suhim prahom,
halonom,
ugljinim dioksidom,
prskanjem vode,
vodenom maglom.

3.1 Sustav za gaenje poara morem


Sustav za gaenje poara morem je po propisima obvezatan na svakom brodu. Sustav
se sastoji od nekoliko sisaljki za usisavanje morske vode u strojarnici li van nje, koja se zatim
odvodi po brodu sustavom cjevovoda i hidrantima s odgovarajuim crijevima i mlaznicama.
Broj sisaljki i kapacitet kompletnog sustava odreen je pravilima SOLAS konvencije.
5
3

3.2 Sustav za gaenje poara vodenom parom


Sustav za gaenje poara vodenom parom danas spada u zastarjele metode gaenja
poara. Primjenjivao se na teretnim brodovima za gaenje poara teretnog prostora, strojarnice
i kotlovnice.
Vodena para gasi poar metodom "uguenja". Isputanjem vodene pare u prostoriji
istiskuje se zrak iz prostorije do momenta kada koncentracija kisika padne do razine koja vie
ne podrava gorenje. Proizvodnja pare zapoinje u parnom kotlu, odakle se para cjevovodima
odvodi do razdjelnih kutija. U razdjelnim kutijama nalaze se ventili za pojedine dijelove
broda koji se tite ovim sustavom. S razvodnih kutija parni cjevovodi odvode paru po
pojedinim prostorijama.
Para je neprikladna za gaenje poara iz vie razloga. Prvi razlog je to efikasnost
gaenja poara parom ovisi o temperaturi prostorije. Potrebno je da temperatura prostorije
bude dovoljno visoka (uznapredovali poar) da se para ne kondenzira na eline stjenke
prostora. U protivnom, potrebno je neprestano dovoditi svjeu paru. Drugo, gaenje je
dugotrajno i esto traje cijeli dan. Za to se vrijeme prostor mora nepropusno zatvoriti. Svako
otvaranje prostora prije nego li je poar u potpunosti ugaen dovodi do novog rasplamsavanja
vatre i do jo gorih posljedica.
3.3 Sustav za gaenje poara pjenom
Sustav za gaenje poara pjenom upotrebljava se iskljuivo za gaenje poara
zapaljivih tekuina. Upotrebljava se za zatitu strojarnice, sisaljki za teret, te za gaenje poara
na tankerima.
Pjenom se formira pokriva od mjehuria zraka, koji spreava pristup zraka zapaljivoj
tekuini te isparavanje zapaljivih para. Pjena takoer mora biti prikladna kako bi predstavljala
efikasnu zapreku ponovnom zapaljenju tekuine ako bi dolo do ponovnog izbijanja poara na
jednom dijelu tiene povrine.
Postoje dva glavna tipa pjene: mehanika i kemijska, od kojih svaka ima nekoliko
vrsta pogodnih za gaenje odreenih vrsta poara.
Za upotrebu u stalnim ureajima za gaenje poara na brodu upotrebljava se iskljuivo
mehanika pjena, koja se proizvodi mehanikim mijeanjem koncentrata pjene s vodom u
odreenom omjeru. Svi koncentrati pjene u pomorstvu moraju biti prikladni i za mijeanje s
morskom vodom. Mjeavina se izbacuje kroz mlaznicu u kojoj dolazi do krunog strujanja i
stvaranja tekue mase, sastavljene od malih mjehuria ispunjenih zrakom. Ovisno o sastavu
koncentrata mogu se proizvesti pjene razliitih omjera ekspanzije kao to su nisko i visoko
ekspanzivna pjena.
a) Nisko ekspanzivna pjena
Nisko ekspanzivna pjena ima omjer ekspanzije 12 prema 1. Moe se izbacivati i
usmjeravati pomou mlaznica na znatnu udaljenost. Stabilni sustav za gaenje poara nisko
ekspanzivnom pjenom u prostorima strojarnice i sisaljki tereta moraju biti u stanju da prekriju
najvei prostor koji se titi pjenom debljine 150 mm u roku od 5 minuta ili sve prostore u roku
od 10 minuta.
5
4

Postoje palubni sustavi za gaenje poara nisko ekspanzivnom pjenom koji se


upotrebljavaju na tankerima. Sustav se sastoji od kontrolne stanice i cjevovoda koji se protee
cijelom duinom palube. Na cjevovod su spojeni hidranti, cijevi i mlaznice, smjetene tako da
se pjena moe usmjeriti na bilo koji dio palube.
b) Visoko ekspanzivna pjena
Visoko ekspanzivna pjena ima omjer ekspanzije 1000 prema 1. Ne moe se usmjeravati
pomou mlaznice. Upotrebljava se za zatitu zatvorenih prostora tako da se pjenom potpuno
ispuni prostor u kojemu je poar. Pri tome se dio pjene pretvara u paru i stvara se mjeavina
para i zraka s nedovoljnom koliinom kisika da bi se gorenje podralo. Visoko ekspanzivna
pjena ima znaajna rashladna svojstva i odlino je sredstvo za spreavanje irenja poara
zbog prenoenja topline zraenjem. Efikasna je za gaenje poara tekuina s niskom
temperaturom zapaljenja koji se ne otapaju odmah u vodi.
Stalni ureaj za gaenje poara u strojarnici i sisaljkama za teret mora izbaciti
koliinu pjene da ispuni najveu prostoriju koja se titi pjenom i to brzinom ne manjom od
1 metra u minuti. Koliina koncentrata za stvaranje pjene mora biti dovoljna da stvori
zapreminu pjene jednaku peterostrukoj zapremini najvee prostorije koja se titi.
3.4 Sustav za gaenje poara suhim prahom
Suhi prah (poznat kao i suhe kemikalije) je vrlo efikasno i relativno skupo sredstvo
za gaenje poara. Kemijski princip gaenja poara prahom jo nije u potpunosti poznat.
Rashladni je uinak zbog utjecaja osloboenog duika malen. Oblak praha stvara tit koji
sprjeava prenoenje topline zraenjem, a glavni uinak sastoji se od meudjelovanja s
lananom reakcijom procesa sagorijevanja.
Prah je djelotvoran jedino dok je raspren u zraku u podruju poara. Ako je poar
ugaen i prah se slegne, a temperatura goriva je iznad temperature samozapaljenja, doi e
do ponovnog zapaljenja. Ponovno zapaljenje moe se sprijeiti rashlaivanjem goriva i
okoline vodom ili prekrivanjem pjenom koja mora biti prilagoena prahu.
Postoji nekoliko patentiranih vrsta praha. Podloan je zgruavanju, to se moe
sprijeiti dodavanjem primjesa.
Prednosti praha su to je efikasan za gaenje poara raznih tvari, ne vodi elektrinu
struju, neotrovan je i ne prouzrokuje koroziju.
Mane praha su mali rashladni uinak i to ostavlja tragove.
3.5 Sustavi za gaenje poara halonom
Haloni gase poar efektom brzog isparavanja pri povienim temperaturama. Time
razrjeuju atmosferu zraka i kemijski djeluju na proces gorenja (slino kao suhi prah).
Halon je smjeten u bocama kao tekuina, a po otvaranju boce plin isparava u
prostor. Dovoljna je relativno mala volumska koliina halona za uspjeno gaenje poara i
kree se od 5- 7%.
5
5

Za ove plinove dugo se vremena tvrdilo da nisu opasni po ovjeka u malim


koncentracijama i pri normalnim temperaturama tako da ne mogu izazvati tetu po zdravlje
prilikom udisanja u fazi isputanja plina. Meutim, najnovija istraivanja pokazuju neka
kancerogena svojstva halona.
Pored toga haloni su se pokazali vrlo ekoloki tetni jer unitavaju ozonski omota.
Makar su prije samo nekoliko godina obeavali budunost kao univerzalni sustavi za
gaenje poara strojarnice i slinih prostora, danas se izbacuju iz uporabe.
3.6 Sustav za gaenje poara ugljinim dioksidom
Ugljini dioksid (CO2) univerzalno je sredstvo za gaenje skoro svih vrsta poara.
Budui da je proizvod potpunog sagorijevanja, nije zapaljiv i ne vodi elektrinu struju CO 2
je 1,5 puta tei od zraka i normalno pada na dno prostorije, ali kod temperature 165 C
postaje laki od zraka. Nije korozivan niti ostavlja bilo kakve tragove. Lako se uskladitava
jer mijenja svoja agregatna stanja u relativno lako dostupnom rasponu temperatura i tlakova.
Moe se ukapljiti tlaenjem u zatvorenoj posudi.
Kvaliteta CO2 ne mijenja se sa starou i uvijek je spreman za uporabu, ak kad su
svi izvori energije na brodu izvan uporabe. Ugljini dioksid upotrebljava se kao sredstvo za
gaenje poara u obliku snijega plina. elina posuda s ukapljenim ugljinim dioksidom
opremljena je usponskom cijevi koja see do dna posude. Ako se otvori ventil posude CO 2,
tlaka plina iznad povrine tekuine istjeruje tekuinu kroz usku usponskom cijev. Ukapljeni
CO2, koji je u posudi u tom stanju zbog tlaka isparenog plina, naglo ekspandira i hladi se.
Zbog toga temperatura tekueg ugljinog dioksida pada ak do - 78.5 C. Pri toj temperaturi
tekuina prelazi u kruto stanje u obliku snijega. To stanje nije dugotrajno i brzo prestaje
zbog oduzimanja topline od okoline, to pogoduje prijelaz u plinovito stanje, preskaui
tekue stanje - sublimacija.
CO2 gasi poar na nain da oduzimajui toplinu za svoje isparavanje ohladi zapaljeni
materijal te ga "plinskim pokrivaem" titi od dovoda zraka. Rashladni uinak ugljinog
dioksida vrlo je malen, ali je zato uinak guenja poara znatan. Zbog toga se prostor koji se
gasi mora nepropusno zatvoriti da bi se sprijeio dotok svjeeg zraka i tek onda ispustiti
ugljini dioksid. S obzirom na mali rashladni uinak CO 2 potrebno je saekati dok se
opoarena prostorija ne ohladi pa tek onda otvoriti, jer inae moe ponovo doi do
zapaljenja.
CO2 vrlo je zaguljiv plin. Koncentracija od 9% prouzrokuje nesvjesticu u roku od
samo par minuta. Zato je praksa na brodovima da se ukljuivanje gaenja obavlja izvan
prostora strojarnice, uz obvezatno predupozorenje sirenom od 20 sekundi kako bi posada na
vrijeme mogla napustiti strojarnicu.
CO2 takoer moe prouzroiti iskru radi statikog elektriciteta jer isputa krute
estice velikom brzinom. Ta iskra moe izazvati eksploziju. Zbog toga se ne upotrebljava za
gaenje u eksplozivnim prostorima (npr. prostor sisaljki za teret).
Na brodu se CO2 nalazi u bocama u posebnoj prostoriji koja mora biti do strojarnice,
ali odijeljena od nje vatrootpornim pregradama. U prostoriji su boce poredane u redove i
spajaju se na kolektor pomou bakrenih cijevi. Boce se aktiviraju potezanjem ventila na boci
elinim uetom izvan prostorije koja se gasi, ali se mogu aktivirati i na samoj boci u
5
6

prostoriji gdje se boce nalaze.


lz kolektora se plin dalje vodi preko sustava cijevi u prostor koji se gasi. Na cijevima
se postavljaju mlaznice za ispust plina.
Konvencija SOLAS propisuje minimalnu koliinu raspoloivog plina. Pravila ne
predviaju istovremeno gaenje vie zatienih prostora te jedno punjenje moe sluiti za
svaki prostor posebno.
Najmanja koliina plina za zatitu strojarnice mora biti jednaka ali vea od slijedeih
dviju veliina:
1) 40 % bruto volumena najvee prostorije, u koje mora biti ukljueno grotlite do
visine na kojoj horizontalna povrina grotlita iznosi 40 % ali manje od povrine
odnosnog prostora,
2) 35 % ukupnog volumena najvee prostorije ukljuivo i grotlite.
Za prostore sisaljki tereta najmanja koliina mora biti 35 % bruto
volumena prostora.
3.7 Sustav za gaenje poara prskanjem vode sprinklera
Voda je najvie upotrebljavano sredstvo za gaenje poara, a na brodu je dostupna u
neogranienim koliinama. ista voda je kemijski spoj vodika i kisika, dakle jednog
zapaljivog elementa vodik i jednog elementa koji podrava gorenje (kisik). Meutim, njihov
spoj je nezapaljiv i teko se rastavlja. Disocijacija vodene pare poinje kod temperature od
1397 C i tvori eksplozivnu smjesu vodika s kisikom. Koliina vode koja se razlae na
elemente ovisi o temperaturi kako se vidi u tablici 31.
Temperatura prosjenog poara ne prelazi 1200 C, a u rijetkim sluajevima moe
dostii 1400 C. Zbog toga je, pri gaenju poara vodom, mogunost razlaganja vode na
elemente i nastajanja tzv. plina praskavca praktino neznatna. Voda gasi poar oduzimanjem
topline gorivoj materiji. Pri tome odluujuu ulogu imaju toplinska svojstva vode. Voda ima
najveu specifinu toplinu od svih tvari u prirodi 4.1868 kJ/kg K, to znai da zagrijavanje
odreene koliine vode do neke temperature treba upotrijebiti vie toplinske energije nego
za bilo koju tvar pod istim uvjetima.
Tablica 4.- Razlaganje vode ovisno o promjeni temperature:

5
7

Voda koja pada na zapaljeni materijal najprije se zagrijava do temperature vrenja i


oduzima odreenu koliinu topline (koliina topline potrebna za zagrijavanje 1 kg vode od 15
C na 100 C iznosi 355.878 kJ). Daljnjim oduzimanjem topline voda se pretvara u paru pri
emu se kod atmosferskih prilika potroi 2256,6852 kJ/kg. Usporeivanjem koliine topline s
koliinom potrebnom za isparavanje vode vidi se da je glavni element rashladnog djelovanja
vode isparavanje.
Osim rashladnog djelovanja pri gaenju poara vodom dolazi do izraaja i priguno
djelovanje vodene pare koja se die iznad mjesta poara i spreava dovod kisika. Pri
3
atmosferskom tlaku, od kilograma vode stvara se 1720 m vodene pare.
Osim dobrih strana, voda kao sredstvo za gaenje poara ima i neke nedostatke:
1neke tvari kemijski reagiraju s vodom i stvaraju plinove i eksplozivne smjese,
2voda je vodi elektriciteta, te nije pogodna za gaenje poara na
elektrinim ureajima pod naponom,
3- voda moe prouzrokovati znatne tete na teretu, osobito na brodu nije
preporuljivo gasiti poar tvari koje pod njenim utjecajem poveavaju obujam,
4upotreba velike koliine vode, posebno na gornjim palubama broda, moe
izazvati poremeaj brodskog stabiliteta i ugroziti sigurnost broda,
5kod poara lako zapaljivih tekuina, lakih od vode, voda nema efekta
ve samo pomae irenju poara.
Sustav za gaenje poara vodom upotrebljava se na teretnim brodovima za gaenje
poara u strojarnici te prostora za sisaljke tereta.
Takoer se upotrebljava na putnikim brodovima za zatitu prostora nastambi. Tako
prihvaeni amandman na SOLAS propisuju da svaki putniki brod mora u prostorima za
odmor putnika i posade imati pored vatrodojavnog sustava i sustav za gaenje poara
prskanjem sprinklera. Sprinkleri se koriste i kao ureaji za preventivno hlaenje palubnih
tankova i mjesta za ukrcaj tereta kod brodova za prijevoz ukapljenih plinova i slino.
Sustav se sastoji od tanka s vodom koji se nalazi pod tlakom. Cjevovodima se zatim
instalacija odvodi od tanka do pojedinih prostorija. Cijevi zavravaju rasprskivaima
postavljenim na stropu prostorije. Rasprskivai su podijeljeni u sekcije. SOLAS konvencija
propisuje da broj i raspored rasprskivaa mora biti takav da osigura najmanje 5 l/min po
etvornom metru. U istom pravilu stoji da se sprinkleri moraju podijeliti u grupe, od kojih
svaka moe imati najvie 200 rasprskivaa. Na putnikom brodu jedna grupa rasprskivaa
ne smije obuhvaati dvije palube broda niti vie od jedne vertikalne poarne zone. Tankovi,
sisaljke i razvodni ventili sprinkierskog sustava moraju biti smjeteni u prostorijama
sigurno zatienih od poara.
3.8 Sustav za gaenje poara vodenom maglom
Sustav za gaenje poara vodenom maglom (visokotlani sprinkleri) spadaju u
sustave za gaenje poara koji puno obeavaju i sigurno e biti instalirani u brodu
budunosti.
Sustav se sastoji od potpuno istih sastavnih dijelova kao i klasini niskotlani
sprinklerski sustav samo su tankovi i sisaljke projektirani za visoke tlakove. Kapacitet
5
8

sustava se projektira tako da omoguuje zatitu najveeg prostora na brodu u trajanju


najmanje 5 minuta plus 100 %.
Poznato je da efikasnost gaenja vodom ovisi o lokaciji mlaznice sprinklera,
geometriji mlaznice, te veliini kapljica vode koja se proizvodi. Klasini sprinklerski sustav
radi pod niskim tlakom vode i ima nedostatak to mu je potrebna relativno velika koliina
vode za gaenje prosjenog poara. Zbog velikih vodenih kapljica voda odmah pada i efekt
ohlaenja zraka je relativno malen. Koliina vode je velika, to moe negativno utjecati na
stabilitet broda.
Nasuprot tome, izbacivanje vodene magle pod visokim tlakom poveava efikasnost
gaenja za 10 puta. Vodena magla ispunjava zatieni prostor te omoguuje stvaranje vee
povrine za apsorbiranje toplinske energije poara. Pored toga, magla spreava dovod kisika
vatri, te smanjuje oteenja od gaenja poara. Vodena magla pokazala se veoma uspjena i
kod gaenja poara zapaljivih tekuina u strojarnici, a po nekim istraivanja efikasnija je od
CO2. Sprinklerski sustavi s vodenom maglom mogu se vrlo lako ukljuiti u automatski
sustav za dojavu i gaenje poara. Vatrodojavni sustav slui za ranu detekciju poara i izravno
upravlja visokotlanim sprinklerima u podruju poara. Na taj nain mogue je efikasno
gasiti poar i prije njegovog pravog nastanka.
Povezivanjem sustava gaenja sa sustavom za detekciju poara omoguuje se
automatsko "inteligentno gaenja poara", koje nadzire i upravlja raunalo. Vodena magla
dozira se tono u mjeri dovoljnoj za gaenje poara u svrhu izazivanja to manjih teta od
gaenja. Vrlo je vano to sustav preko analogno - adresabilnih detektora poara ima
informaciju o uspjenosti gaenja, te u svakom sluaju ima kontrolu nad irenjem poara. Na
slici 47., pokazana je jedna takva blok shema sustava za gaenje broda budunosti.

Slika 47. - Integrirani sustav za detekciju poara i gaenja poara vodenom maglom
5
9

4. KONTROLA IRENJA DIMA NA BRODU


U svim raspravama o opasnosti od poara uvijek se naglaava opasnost od dima po
ljude u prostorima zahvaenim poarom. Velika veina smrtnih sluajeva u poarima na
brodu uzrokuje dim, a ne vatra kao to se to esto misli. Dim je iritirajui, toksian,
smanjuje vidljivost i izaziva paniku.
Do sada postojei propisi nisu pridavali nikakav znaaj kontroli irenja dima na
brodu.
Meutim, danas se sve vie i vie prouavaju naini kontrole dima, i uvia se
potreba da se vatrodojavni sustav upotrijebi za kontrolu irenja dima. Samo je pitanje
vremena kada e se kontrola irenja dima uvesti kao obvezatna na svim brodovima.
U svrhu to jasnije predodbe o stupnju opasnosti od dima pokazat e se primjeri
poara na brodu u strojarnici i u putnikoj kabini.
4.1 Poar u strojarnici
Povrina tipine strojarnice je 50 X 25 m, a visina cca 10 m. Pretpostavi li se da je
poar nastao u strojarnici kao posljedica istjecanja goriva iz cijevi i da povrina gorive
2
povrine iznosi 1 m , a debljina sloja razlivenog goriva 1 mm, te da je kalorina vrijednost
3
goriva 37500 MJ/m i da navedena koliina goriva izgorjela za 7.5 sekundi, moe se
izraunati da poar ima snagu od 5 MW.
Dim koji se razvije od ovog relativno malog poara e u vremenu od samo 4 minute
napuniti gornji dio strojarnice do visine 5 m iznad poda, a temperatura dima biti e 530 C.
Intenzitet zraenja topline tog dimnog sloja prema donjem dijelu strojarnice iznosi 1,195
2
J/cm s. Taj intenzitet zraenja izaziva nepodnoljivu bol u vremenu od samo 1 sekunde.
Ovo pokazuje kako jedan mali poar moe u vremenu od samo 4 minute stvoriti
nepodnoljivu atmosferu u strojarnici te je spreavanje irenja poara onemogueno bez
primjene posebnih zatitnih odijela.
2

Ukoliko se na krovu strojarnice otvori otvor povrine 4 m za izbacivanje dima te se


omogui dotok svjeeg zraka kroz otvor iste povrine pri dnu strojarnice razina dima e se
stabilizirati 5 m iznad poda strojarnice i moi e se nesmetano gasiti poar. Dovod zraka pri
dnu strojarnice moe se teko osigurati.
4.2 Poar u putnikoj kabini broda
Podjednako opasna situacija moe nastati u prostoru nastambi. Kao primjer uzela se
tipina grupa od 17 kabina na putnikom brodu od koji svaka ima mjere 4 X 8 X 2,2 m, a
kabine imaju izlaze u hodnik koji je 40 m dug, 2 m irok i 2,2 m visok. Vrata kabina koja
izlaze na hodnik su mjera 0,8 X 2 m.
Ako bi u jednoj od kabina izbio manji poar veliine 0,5 X 0,5 m, toplinske snage 4
kW, te se svake 2 minute poar udvostrui, najvjerojatnije je da putnici u kabini nee gasiti
poar, nego bjeati iz kabine, ostavljajui otvorena vrata kabine za sobom. Ako pretpostavimo
da brod nije opremljen automatskim ureajima za zatvaranje vrata kabine, vrata ostaju trajno
6
0

otvorena. U vremenu od samo 5 sekundi dim e ispuniti vrh kabine i poeti izlaziti u hodnik.
U vremenu od 30 sekundi visina sloja dima u hodniku e se spustiti na visinu 1,9 m iznad
poda, za 1 minutu bit e na visini 1,7 m, a za tri minute na visini od 1m iznad poda. Dim e
imati temperaturu od 170 C i s obzirom da je otrovan i iritirajui nitko tko ne pue hodnikom
ne moe preivjeti.
Ako se pretpostavi da putnici u ostalih 16 kabina mirno spavaju, a dim pone ulaziti u
njihove kabine kroz otvore na vratima, oni e uoiti poar tek kad je u hodniku visina dima
cca 1 m od poda. Kad putnici u tim kabinama otvore vrata od dima u hodniku potpuno e se
dezorijentirati i nee znati u kom smjeru moraju bjeati. Lako je zamislivo kakva panika
nastaje kad tridesetak ljudi pokuava pobjei uskim hodnikom prepunim dima.
4.3 Pokus na brodu "King of Scandinavia"
U svrhu pokusnog istraivanja irenja dima na brodu izveden je pokus na Danskom
brodu "King of Scandinavia". U pokusu se promatra utjecaj vie moguih faktora koji utjeu
na irenje dima kao to su otvorenost protupoarnih vrata prema stubitu, rad ventilacijskog
sustava i slino.
Ventilacijski sustav na brodu u normalnim uvjetima rada uzima 60 % svjeeg zraka
izvana, a 40 % zraka recirkulira. U pokusu je sustav namjeten da uzima 100% svjei zrak
izvana jer recirkulacija samo bespotrebno vraa dim nazad. Ventilacijski sustav ubacuje zrak u
kabine kroz ventilacijski otvor na stropu kabine. Zrak izlazi kroz ventilacijski otvor u WC-u
%
(60 %), a ostatak zraka izlazi kroz ventilacijske otvore u vratima kabine u hodnik (40 ).
Najvei tlak zraka je u ovom sluaju u kabini, neto manji u hodniku, a najmanji u stubitu.
3

Dodatno
izbacivanje zraka u hodniku poveava kapacitet izbaenog zraka s 700 m /h
3
na 1200 m /h. ak i kad je ukljueno dodatno izbacivanje zraka, tlak u hodniku je vei nego
tlak u stubitu. Tlak u kabinama vei je nego tlak u hodniku.
Meutim, kad se zatvore protupoarna vrata izmeu hodnika i stubita, situacija s
tlakovima se mijenja. Najvei je i dalje tlak u kabinama, ali tlak u hodniku sada je manji od
tlaka na stubitu.
3

Pokus je izveden uz pomo generatora dima koji proizvodi 380 m /h. Temperatura
dima bila je jednaka temperaturi okoline. Napravljeno je 6 pokusa:

1. POKUS:-Dim se razvija u kabini.


-Protupoarna vrata izmeu hodnika i stubita su zatvorena.
-Ventilacijski sustav normalno radi.

2. POKUS:-Dim se razvija u kabini.


-Protupoarna vrata izmeu hodnika i stubita su zatvorena.
-Ventilacijski sustav normalno radi.
-Ukljueno dodatno izbacivanje zraka iz hodnika.

3. POKUS:-Dim se razvija u kabini.


-Protupoarna vrata izmeu hodnika i stubita su otvorena.
-Ventilacijski sustav normalno radi.
-Ukljueno dodatno izbacivanje zraka iz hodnika.
6
1

4. POKUS:-Dim se razvija u hodniku.


Protupoarna vrata izmeu hodnika i stubita su zatvorena.
Ventilacijski sustav normalno radi.
Ukljueno dodatno izbacivanje zraka iz hodnika.
5. POKUS:-Dim se razvija u hodniku.
1Protupoarna vrata izmeu hodnika i stubita su otvorena.
2Ventilacijski sustav normalno radi.
Ukljueno dodatno izbacivanje zraka iz hodnika.
6. POKUS:-Dim se razvija u hodniku.
1Protupoarna vrata izmeu hodnika i stubita su otvorena.
2Ventilacijski sustav normalno radi u kabinama, ali ne i u stubitu.
Ukljueno dodatno izbacivanje zraka iz hodnika.
REZULTAT POKUSA 1:
Dim se iri izmeu kabine i ventilacijskih otvora u hodniku. Primijeeno je
nagomilavanje dima u hodniku i drugim kabinama. Nema dima na stubitu.
REZULTAT POKUSA 2:
Dim se iri izmeu kabine i ventilacijskih otvora u hodniku. Nema nagomilavanje
dima u hodniku i drugim kabinama. Nema dima na stubitu.
REZULTAT POKUSA 3:
Dim se iri izmeu kabine i ventilacijskih otvora u hodniku. Nema nagomilavanje
dima u hodniku i drugim kabinama. Primijeeno neto dima u stubitu.
REZULTAT POKUSA 4:
Gusti dim se iri izmeu generatora dima i ventilacijskih otvora u hodniku. Nema
nagomilavanja dima u preostalom dijelu hodnika i drugim kabinama.
REZULTAT POKUSA 5:
Gusti dim se iri izmeu generatora dima i ventilacijskih otvora u hodniku te izmeu
hodnika i stubita. Nema nagomilavanja dima u preostalom dijelu hodnika i drugim
kabinama.
REZULTAT POKUSA 6:
Gusti dim se iri izmeu generatora dima i ventilacijskih otvora u hodniku. Nema
nagomilavanja dima u stubitu, preostalom dijelu hodnika i drugim kabinama.
lz ovoga se moe zakljuiti da u sluaju poara obvezatno treba ostaviti ventilacijski
sustav u radu, a ne ga automatski iskljuiti po detekciji dima. Obvezatno je potrebno prebaciti
reim rada ventilacijskog sustava tako da ubacuje samo 100 % isti zrak, a ne da obavija
recirkulaciju. Dovoenje svjeeg zraka u jedno rasplamsava vatru, ali isto tako se mjesto vatre
prije moe otkriti i ugasiti.
Na brodovima treba osigurati dodatne ventilacijske otvore za izbacivanje dima iz
hodnika. Takoer treba osigurati da dim ne prodire u stubite. Rad ventilacijskog sustava bi
trebalo ukljuiti u rad cijelog analogno - adresabilnog sustava. Naime, budui da se analogno6
2

adresabilni sustav omoguuje praenje irenja dima po brodu isti sustav bi mogao obavljati
upravljanje ventilacijskog sustava na nain da se za svaki konkretni poar utvrdi optimalan
nain izbacivanja dima.
Konkretno, u sluaju izbijanja poara u sredinjem dijelu hodnika, trebalo bi odmah
pomou ventilacijskog sustava poveati tlak zraka u stubitima kako ne bi dolo do prodora
dima u stubita, poveati snagu izvlaenja zraka iz hodnika najvie iznad mjesta izbijanja
poara. Na taj nain postie se takva raspodjela tlaka zraka u hodniku koja e nastojati dim
zadrati samo iznad mjesta poara i nee mu dopustiti irenje. To e moi osigurati bre
otkrivanje mjesta vatre, njeno gaenje te neometanu evakuaciju ljudi. Zatvaranje
protupoarnih vrata od hodnika prema stubitu treba izvriti tek nakon evakuacije ljudi, a prije
nego im se dim ili vatra priblie.
Vatrodojavni sustav modernog broda budunosti treba potpuno automatski upravljati
ventilacijskim sustavom. Sve poduzete akcije treba grafiki prikazati na monitoru terminala.
Deurni asnik preko terminala cijelo vrijeme nadgleda situaciju i po potrebi intervenira.
5. POSTUPAK POSADE BRODA U SLUAJU ALARMA
S obzirom da djelotvornost vatrodojavnog sustava pored tehnikih faktora ovisi i o
ljudskom faktoru, potrebno je u nekoliko rijei opisati na koji nain posada broda mora
reagirati na signal alarma. Ovu proceduru posada na brodu mora neprestano uvjebavati kako
bi brzo i efikasno reagirala u sluaju alarma. Samo dobro uvjebana posada moe izai na kraj
s poarom na brodu.
Postupak u sluaju alarmiranja klasinog vatrodojavnog sustava je slijedei:
U sluaju aktiviranja automatskog detektora poara signal alarma prosljeuje se na
centralni vatrodojavni ureaj koji se nalazi na komandnom mostu. asnik koji se nalazi taj
trenutak na deurstvu mora prihvatiti alarm pritiskom odgovarajueg tipke na centralnom
ureaju.
SOLAS konvencija definira vrijeme u kojemu deurni asnik mora prihvatiti alarm.
Tekst toke glasi: "Ako se kroz dvije minute ne potvrdi prijem signala mora se automatski dati
zvuna uzbuna u svim stambenim i domainskim prostorijama posade, kontrolnim stanicama i
prostorijama za strojeve. Ako na zapovjednikom mostu nema deurnog lana posade uzbuna
se mora uti na mjestu gdje se odzivni lan posade nalazi na dunosti".
Budui da asnik ima informaciju samo koja je od zona u alarmu mora preko
sredstava veze obavijestiti deurnu protupoarnu patrolu ako se radi o putnikom brodu da
ispita tonu poziciju i uzrok alarma. Nakon to protupoarna patrola utvrdi stanje i ocijeni da
se radi o stvarnom poaru, aktivira runi javlja poara. Aktiviranje runog javljaa odmah
aktivira alarm u svim stambenim i domainskim prostorijama posade, kontrolnim stanicama i
prostorijama za strojeve. Protupoarna grupa, koja je posebno istrenirana za borbu protiv
poara mora odmah s cjelokupnom opremom doi na unaprijed dogovoreno mjesto.
Vrlo je vano napomenuti da sirene za posadu moraju biti odvojene od sirena za
putnike. Putnicima se daje signal alarma samo ukoliko je neophodno i to u cilju njihove
evakuacije. Odluku o tome donosi kapetan broda. Ovo je nuno iz razloga da se izbjegne
6
3

panika. Uvijek je bolje obavjetavanje putnika razglasom nego sirenama.


Ova se procedura neto mijenja ukoliko su na brodu instalirani suvremeni analogno adresabilni sustavi s "pagingom". Naime, u sluaju alarma svatko od lanova posade koji je
zaduen za protupoarnu zatitu, ima "pager". "Pager" na sebi ima LCD displej koji tono
dojavi u kojoj prostoriji se desio alarm. Posada zaduena za gaenje u tom sluaju odmah
odlazi na mjesto poara. Istovremeno, na komandnom mostu se preko kontrolnog terminala
prati situacija, irenje vatre i dima te djelovanje automatskog gaenja i sustava za kontrolu
dima. Ekipe za gaenje u stalnoj je radio vezi s asnicima na komandnom mostu.
Za razliku od klasinog sustava u kojem komandni most nije mogao pratiti razvoj
situacije na brodu ve je samo pasivno primao informacije o razvoju poara na brodu s
vatrodojavnim sustavima broda budunosti s komandnog se mosta moe nadgledati razvoj
poara te davati upute o potrebnim akcijama i slino.
6. VATRODOJAVNI SUSTAV MODERNOG BRODA U BLISKOJ BUDUNOSTI
Vatrodojavni sustav broda budunosti svakako je predmet velikog zanimanja
strunjaka koji se bave sustavima za zatitu od poara u pomorstvu. S obzirom da su ljudske
greke u vie od 80 % sluajeva izvor incidenata sigurno e brod budunosti morati imati
takav sustav koji e ljudske greke svesti na najmanju moguu mjeru.
Pored toga, broj funkcija koje mora obavijati vatrodojavni sustav bitno se poveavaju.
Vatrodojavni sustav broda budunosti mora :
1) Dojaviti prve znakove nastanka poara s preciznom pozicijom prostorije na brodu. Pozicija
se mora shematski grafiki prikazati na displeju kontrolnog terminala.
2) Tona pozicija poara treba se odmah proslijediti deurnoj protupoarnoj ekipi sustavom
"paginga" te sustavom za uzbunjivanje posadi i putnicima u ugroenom dijelu broda.
3) Sustav automatski mora poduzeti sve akcije da se osigura brza i nesmetana evakuacija ljudi
na nain da:
1) odabire optimalne evakuacijske rute ovisno o dinamici irenja
poara,
2) o izabranim evakuacijskim rutama obavjetava posadu i putnike pomou
svjetleih panela u hodnicima,
3) automatski odreuje nain i reim rada ventilacijskog sustava, da ljude izloi to
manjem utjecaju vatre i dima,
4) protupoarna vrata zatvara ovisno o dinamici irenja poara, kako bi se
evakuacija ubrzala.
4) Poduzimanje akcije za automatsko gaenje poara.
5) Vatrodojavni sustav mora pored navedenog takoer:
1) procijeniti najvjerojatniji uzrok poara,
2) ukazati na mogue opasnosti s obzirom na okolne prostorije ( tip pregrada
izmeu prostorija, opasan teret ..),

6
4

3) predloiti najbolje varijante za gaenje poara,


4) predloiti optimalni put do raspoloive protupoarne opreme,
5) kontinuirano pratiti razvoj poara i prikazati stanje na displeju komandnog
terminala.
Da bi mogao obavijati reene funkcije vatrodojavni sustav broda budunosti mora
neprestano mjeriti niz parametara kao to su:
1) temperatura vatre,
2) temperatura elinih pregrada izmeu prostorija,
3) gustoa dima,
4) vidljivost,
5) razina otrovnih plinova,
6) brzina irenja produkata gorenja.
Temperatura poara za pojedinu poziciju moe se dobiti oitanjem analogne vrijednosti
temperaturnog detektora poara i poznavanjem njegove pozicije u prostoriji.
Temperatura poara, kao i brzina promjene temperature utjeu na dinamiku irenja poara.
Temperatura elinih pregrada izmeu prostorija moe se mjeriti na nain da se u svaku
elinu pregradu na brodu ugrade senzori temperature. Na taj se nain moe pratiti, a prema
tome i sprijeiti prijenos poara kondukcijom topline kroz brodsku konstrukciju. Gustoa
dima i njegova brzina irenja mogu se dobiti oitavanjem analognih vrijednosti analogno
adresabilnih detektora dima, poznavanjem njihovih pozicija po pojedinim prostorijama,
udaljenosti meu njima i konfiguracije prostora. Vidljivost se moe mjeriti pomou sustava za
analizu slike diferencijalnim fotometrom. Za dobivanje informacija o toksinosti plinova,
vatrodojavni sustav bi trebao imati odgovarajue mjerne pretvarae rasporeene po pojedinim
dijelovima broda. Ve danas postoje poluvodiki mjerni pretvarai koji mjere do 33 raznih
toksinih produkata poara
Centralno raunalo koje upravlja vatrodojavnim sustavom mora pored navedenog
imati bazu podataka koja pored ostalog mora sadravati podatke za aktivnu i pasivnu
protupoarnu zatitu.

1) Za pasivnu protupoarnu zatitu podaci su:


1o tonoj poziciji pregrada koje dijele brod na protupoarne zone,
2- o svim ostalim konstrukcijama i materijalima koji slue pasivnoj protupoarnoj
zatiti na brodu,
2- popisi i pozicije svih potencijalno opasnih materijala na brodu koji se prevoze kao
teret ili su u njega ugraeni,
3- informaciji o fizikim i kemijskim svojstvima potencijalno opasnog tereta te
uvjetima koji se moraju osigurati za njihov prijevoz
2) Vezano uz aktivnu protupoarnu zatitu podaci su:
1- popis i tona pozicija protupoarne opreme,
2- tehniki podaci o protupoarnoj opremi,
3- informacije o koritenju protupoarne opreme,
4- informacije o stanju protupoarne opreme,
-informacija o moguim pristupnim putovima

do
6
5

odgovarajue protupoarne opreme, a ovisno o trenutnoj poarnoj


situaciji,
1- raspodjela i tehniki podaci o vatrootpornim kanalima koji slue
za povezivanje s vanjskom protupoarnom instalacijom,
2- sve druge informacije vezane uz organizaciju protupoarne zatite.
Svi ovi podaci moraju biti dostupni u svakom trenutku. Raunalo ih pokazuje
operateru za kontrolnim terminalom automatski, ovisno o poarnoj situaciji koja je nastala te o
dinamici irenja ili gaenja poara. Raunalo ovdje ima samo savjetodavni karakter, a konanu
odluku donosi ovjek. Svi podaci se moraju pokazati i na zahtjev operatera.
Centralno raunalo takoer nadgleda da li su svi runi aparati za gaenje poara na
svom mjestu te daje zvuno upozorenje ukoliko doe do skidanja aparata. Informacija o
skidanju aparata s njegovog mjesta moe se dobiti pomou magnetskih ili nekih drugih
kontakata koji su ugraeni u postolje runih aparata.
Na slici 48., pokazan je jedan od moguih vatrodojavnih sustava modernog broda.
Sustav se sastoji od niza kontrolera koji su rasporeeni po brodu (npr. na svakoj
palubi broda). Svaki kontroler predstavlja podsustav vatrodojavnog sustava. Na kontrolere su
prikljueni analogno - adresabilni detektori dima, temperature, toksinosti plinova i slino.
Kontroleri su potpuno neovisni i mogu potpuno samostalno funkcionirati kao mali inteligentni
analogno-adresabilni vatrodojavni sustavi. Pored vie kontrolera na koje su prikljueni
detektori i ostali ureaji alarmne petlje postoje kontroleri koji nadziru i upravljaju
sprinklerskim sustavom, zatim kontroler za upravljanje protupoarnim vratima i klapnama te
kontroler za upravljanje ventilacijskim sustavom broda. Kontroleri su meusobno povezani u
lokalnu mreu (LAN - lokal area network s centralnim vatrodojavnim raunalom koji se nalazi
na mostu. Povezivanje kontrolera u mrei obavlja se preko tzv. komunikacijskih kontrolera
( MNAU ). Centralno raunalo koordinira radom kontrolera, ukljuuje sustav za uzbunjivanje
za cijeli brod i prosljeuje poruke preko "paginga".

6
6

Slika 48., Vatrodojavni sustav broda budunosti

Na centralno raunalo spojeni su kontrolni terminali i printeri koji su rasporeeni na tri


mjesta na brodu:
1) komandni most,
2) poarna stanica,
3) kontrolna soba glavnog stroja.
Sa sva tri navedena mjesta moe se vriti nadzor i upravljanje vatrodojavnim sustavom.
Dosadanji propisi obvezuju da se centralni ureaj mora instalirati ili na komandnom
mostu ili u poarnoj stanici. U sluaju da se centralni ureaj instalirati u poarnoj stanici
jedan indikatorski ureaj mora biti instaliran na komandnom mostu.
Trebalo bi mijenjati gornje propise jer valja omoguiti potpuno upravljanje
vatrodojavnim sustavom s barem dva mjesta na brodu, a ne da se na komandnom mostu
moe samo pratiti razvoj situacije. Ovo je vano iz sigurnosnih razloga jer u sluaju poara na
jednom kontrolnom mjestu nadzor nad sustavom moe se nastaviti s drugog kontrolnog
mjesta. Pored toga trebalo bi detektore povezati s centralnim vatrodojavnim sustavom s
dvije alarmne petlje.
6
7

Dobro izvravanje svih zadataka postavljenih pred vatrodojavni sustav vezano je uz


funkcioniranje:
1) Komunikacijskog sustava,
2) Grafike prezentacije,
3) Komandi i kontrola,
6.1 Komunikacijski sustav
Komunikacija izmeu kontrolera i centralnog raunala mora biti u potpunosti
dvosmjerna. U sigurnosnim sustavima poput ovog neprihvatljiv je bilo kakav gubitak
podataka pa se pouzdanosti prijenosa podataka pridaje osobita vanost. To se moe jedino
postii sa sustavima koji rade u "multitasking" okolini.
Postoji pogreno miljenje da se mogu realizirati dobri vatrodojavni sustavi koji su
bazirani na postojeoj "single-tasking" arhitekturi. lako ti sustavi danas rade pod "pseudo
multi-tasking" operativnim sustavima, ipak su daleko od "multi-taskinga" jer mogu izvesti
samo jednu akciju za vrijeme jednog prozivanja. Na taj nain ne mogu obraditi vie
pristiglih informacija istovremeno. Informacije se moraju "staviti" u red ekanja i obraivati
po prioritetu. To moe izazvati gubitak ili znatno kanjenje u obradi primljenih informacija.
Jedna greka u sustavu moe izazvati otkaz cijelog sustava iz jednostavnog razloga to su
sve operacije ovisne o uspjehu izvrenja prethodne operacije.
Multi-tasking rad potpuno uklanja gornje probleme. Prijenos podataka izmeu
kontrolera i centralnog raunala daleko je bri. Komunikacijski kontroleri (MNAU) mogu
istovremeno komunicirati sa svojim kontrolerom i prenositi podatke preko mree nekom
drugom kontroleru ili centralnom raunalu. Glavno raunalo na isti nain moe istovremeno
sakupljati informacije od kontrolera, poduzeti neophodne akcije i predouje stanje sustava na
kontrolnim terminalima.
U sluaju potencijalnog kvara u mrei (prekid kabela sustav takoer mora
funkcionirati). Budui da centralno raunalo nema vie nadzor nad kontrolerima, mijenja se
procedura upravljanja. Sigurnost broda nije dovedena u pitanje jer niti jedan detektor i linijski
ureaj nije ispao iz funkcije. Kontrolu nad sustavom preuzimaju kontroleri svaki za svoju
grupu ureaja alarmne petlje. Sve indikacije kao i sva upravljanja dostupna su s prednje ploe
kontrolera.

6
8

6.2 Grafiki prikaz


Grafiki prikaz omoguuje pogodan nain predoavanja informacija o stanju
cjelokupnog vatrodojavnog sustava.
Na veini dananjih putnikih brodova postoji panel sa shemom broda. Na panelu su
ugraene LED diode. Svaka od LED dioda predstavlja pojedinu zonu vatrodojavnog sustava.
U sluaju alarma pali se LED dioda odreene zone. lz sheme se ne moe tono uoiti koji je
detektor u odreenoj zoni alarmirao ve se to mora zakljuiti prema adresi detektora.
Svakako da ne dolazi u obzir panel na kojemu bi pojedini detektori bili predstavljeni
LED diodom jer bi takav panel zauzimao nedopustivo mnogo prostora. Rjeenje je u
grafikom color-monitoru. Ovisno o dijelu broda zahvaenog poarom na ekranu se
automatski pokazuje shema prostorija zahvaena poarom, pozicije svih detektora, sprinklera i
ostalih dijelova sustava. Programi koji grafiki predouju stanje sustava moraju zadovoljavati
slijedee zahtjeve:
1) Programi moraju biti "user friendly". Grafiki prikazi na ekranu moraju biti lako
razumljivi. Izbor opcija na ekranu odabire se miem bili svjetlosnom olovkom, a
ne funkcijskim tipkama na tipkovnici.
2) Ekrani moraju prikazivati stvarnu poarnu situaciju na brodu. Ne moe biti prihvatljivo bilo
kakvo kanjenje u prikazu stvarne situacije na brodu, jer to moe navesti operatera na
krive odluke ije posljedice mogu biti katastrofalne. Maksimalno doputeno kanjenje
ekrana iznosi 2 sekunde.
3) Bilo kakav zahtjev za promjenom grafikom prikaza koju zatrai operater raunalo mora
izvriti bez odlaganja. Svako kanjenje u izvrenju traene operacije ini dodatan pritisak
na operatera i moe utjecati na krivu procjenu situacije.
4) Poar se mora pratiti na ekranu u tri dimenzije. Na monitoru mora biti pokazan tlocrt dijela
broda na kojemu je poar, a na istom monitoru se pokazuje umanjena slika profila cijelog
broda s naznakom koji je dio broda trenutno pokazan na ekranu. Aktivirani detektori
moraju biti oznaeni drugom bojom od neaktiviranih. Isto tako, bojama se treba pokazati
promjena temperature pregrada koje odvajaju prostoriju zahvaenu poarom od drugih
prostorija.
5) Operater mora imati mogunost da na ekranu dobije u bilo koje vrijeme tlocrt bilo kojega
dijela broda i pojedine prostorije s vidno oznaenim svim detektorima i ostalim ureajima
alarmne petlje u prostoriji.
6) Na istom ekranu mora se omoguiti prikaz svih podsustava vatrodojavnog sustava
(podsustav za dojavu i uzbunjivanje, sprinklerski podsustav, podsustav za kontrolu
poarnih vrata i klapni, podsustav za kontrolu irenja dima). Svaki od tih podsustava
pokazuje se na slici pojedinano ili u kombinaciji s ostalim podsustavima. Slika na
monitoru koja skupno pokazuje sve podsustave zajedno moe zbuniti operatera.

7) S obzirom da se u poarnoj situaciji puno dogaaja mogu odvijati istovremeno raunalo


mora pristigle informacije sloiti po prioritetu i tako ih predoiti operateru.
6
9

8) U sluaju vie poara na brodu svaki novi dogaaj koji se dogodi u sustavu mora se odmah
pokazati na jednom djelu ekrana u obliku teksta te grafiki pokazati njen poloaj na
umanjenoj slici profila cijelog broda, a da se ne mijenja trenutna slika tlocrta broda.
Operater mora odluiti koju poarnu situaciju e promatrati.

6.3 Komande i kontrole


Sustav komandi i kontrola omoguuje centralizirano kontroliranje izvravanja niza
protupoarnih akcija s jednog mjesta preko kontrolnog terminala.
Sustav kontrole i komandi mora omoguiti:
1) Kontrolu rada svakog kontrolera pojedinano izravno s kontrolnog terminala,
2) Izvoenje komandi za izvrenje pojedinane protupoarne akcije odreenog
ureaja (sprinklerskom ventilu, protupoarnoj klapni) grupne akcije za dio ili
cijeli podsustav,
3) Svi podaci o poduzetim akcijama moraju se zapamtiti u memoriji raunala, te
po potrebi naknadno analizirati.
Sustav kontrole i komandi omoguuje da se pojedini ureaji vatrodojavnog sustava
privremeno iskljue iz rada, ali nakon isteka namjetenog vremena ureaji se moraju automatski
ponovo ukljuiti u rad. Takoer je omogueno biljeenje svih predalarma, alarma i greaka u
sustavu. Svi ti podaci moraju se naknadno moi pretraiti po odreenim kriterijima.

70