PRAVA MALOLJETNIKA U KRIVINOM POSTUPKU

Branko PERI, sudija Suda BiH

I UVODNE NAPOMENE
Procesno postupanjhe prema maloljetnicima u BiH je regulisano na etiri zakonodavna nivoa: na nivou BiH (ZKP
BiH), entiteta i Brko Distrikta. Ta injenica sama po sebi otvara problem standarda istih prava kao problema o
kome treba razgovarati. Iz etiri zakonodavna okvira proizilaze i daleko ozbiljniji problemi praktine prirode koji se,
prije svega, tiu implementacije zakona, odnosno organizacije izvrenja mjera i sankcija koje sudovi izriu
maloljetnicima.
Problemi koji se tiu standarda prava moda i nisu ozbiljan problem jer se uspjeno rijeavaju usaglaavanjem
zakonodavnih okvira. ini se da je u tom pravcu bio djelotvoran rad radne grupe za izradu nacrta Zakona o
maloljetnim uiniocima krivinih djela koji se pojavio 2005. godine. Nakon nekoliko godina rada na izmjenama
maloljetnikog zakonodavstva, RS je 1. januara ove godine donijela Zakon o zatiti i postupanju sa djelom i
maloljetnim licima u krivinom postupku u koji su ugraeni gotovo svi standardi o kojima se prethodno
razgovaralo u radnoj grupi. Ovo je za sada najbolji zakonski tekst i ini se da je usvojio najbolje i najvie
standarde koji se tiu prava maloljetnika.
U ovoj prezentaciji se daje pregled ovih prava upravo iz Zakona o zatiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima
koji se primjenjuje u RS. Naime, oekuje se da ovi standardi budu preuzeti u ostalim zakonodavstvima.
II MEUNARODNI STANDARDI
Kada govore o postupku za djecu koja su optuena ili proglaena krivim za krenje zakona, meunarodni
standardi izrazom ''pravosudni sistem za maloljetnike'' podrazumjeva poseban sistem za maloljetnike.
Pravosudni sistem za maloljetnike mora da se zasniva i na osnovnim principima meunarodnog prava: najbolji
interes djeteta, pravo na ivot, opstanak i razvoj, nediskriminacija i potivanje miljenja djeteta. Potencirajui
dobrobit maloljetnika i obezbjeujui da svaka reakcija prema maloljetnim prestupnicima uvijek bude u srazmjeri
(princip srazmjernosti) sa okolnostima koje se tiu i prestupnika i prestupa[1], ne uzima se u obzir samo teina
prestupa nego se cjene i linost i line karakteristike maloljetnika. Maloljetniko pravosueu uem smislu
podrazumjeva tretman djece (djeaka i djevojica ispod 18 godina) koji su doli u sukob sa zakonom, a u irem
smislu odnosi se na trerman djece od trenutka kada dou u sukob sa zakonom, zatim utvrivanje osnovnih
uzroka zbog kojih djeca dolaze u sukob sa zakonom, prevenciju takvog ponaanja[2] i reintegraciju djece.
Svako dijete optueno za krivino djelo ima pravo da se prema njemu postupa na nain koji podstie osjeaj
dostojanstva i line vrijednosti djeteta, uzimajui u obzir starost djeteta, elju za reintegracijom i preuzimanjem
konstruktivne uloge u drutvu. Sudski sistem treba da potpomae prava, sigurnost, unapreenje njihovog
psihikog i fizikog zdravlja i elju za rehabilitaciju.
Politika postupanja prema maloljetnicima treba da uzima u obzir injenicu da ''je ponaanje ili ophoenje mladih,
koje ne odgovara cjelokupnim drutvenim normama i vrijednostima esto dio procesa sazrijevanja i rasta i da kod
veine pojedinaca spontano nestaje prelaskom u doba zrelosti''.

Djeca imaju pravo da izraavaju svoje vlastite stavove po svim pitanjima koji se na njih odnose i da u sudskim
postupcima kau ta misle, bilo direktno ili preko zastupnika. Svakom djetetu se mora pridavati odgovarajui
znaaj u skladu sa uzrastom i zrelou djeteta.
Pored Konvencije UN o pravima djeteta, koja lanovima 37, 39 i 40 regulie prava maloljetnika u sukobu sa
zakonom, meunarodni okvir za maloljetniko pravosue ine: Standardna minimalna pravila Ujedinjenih nacija
za administraciju pravosudnog sistema za maloljetne prestupnike - Pekinka pravila (1985), Smjernice
Ujedinjenih nacija za prevenciju maloljetnike delikvencije - Rijadske smjernice (1990), Pravila Ujedinjenih nacija
o zatiti maloljetnika lienih slobode - JDL (1990), Smjernice za djelovanje prema djeci u sistemu krivinog
pravosua - Beke smjernice (1997), Standardna minimalna pravila Ujedinjenih nacija za alternativne kaznene
mjere-Tokijska pravila (1990), Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (ICCPR).
III - PRAVA GARANTOVANA LANOM 37. KONVENCIJE UN O PRAVIMA DJETETA
Niko, pa ni djete, ne moe biti nezakonito ili proizvoljno lieno slobode. Ako je, pak, dijete lieno slobode, odredba
lana 37. Konvencije daje pregled pripadajuih prava djeteta koje je lieno slobode. Sigurno je da djeci zbog
stepena njihove duevne razvijenosti, njihove osjetljivosti, posebnih potreba, nije mjesto u zatvoru. Meutim,
meunarodno pravo ne daje apsolutnu zabranu zatvorskog kanjavanja djece, ali sve ukazuje da meunarodno
pravo ide u pravcu davanja prednosti alternativnim postupanjima i smjetaju djece van institucija zatvorenog tipa.
Prema lanu 37. Konvencije, drava treba da garantuje da ni jedno dijete ne bude izloeno muenju ili drugom
okrutnom, nehumanom ili poniavajuem postupanju, niti nezakonitom liavanju slobode, kao i da smrtna kazna ili
doivotni zatvor bez mogunosti oslobaanja ne budu dosueni za djela koja izvre osobe mlae od 18 godina.
Hapenje, zadravanje u pritvoru i zatvaranje djeteta primjenjuje se kao posljednja mogua mjera i to na najkrai
mogui vremenski period, uz garanciju da tom prilikom dijete bude odvojeno od odraslih, a ima pravo na pravnu i
drugu pomo, kao i pravo da odrava kontakt sa svojom porodicom.
a) Zabrana muenja ili neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja
Standardna minimalna pravila UN u taki 17.3 zabranjuju tjelesno kanjavanje maloljetnika, a to je zabranjeno i
drugim meunarodno pravnim standardima (na pr: Deklaracija o zatiti svih osoba od torture i drugih okrutnih,
nehumanih i poniavajuih postupanja i kanjavanja).
lan 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama[3] predvia da e strane ugovornice garantovati
prava i slobode odreene u Konvenciji "svakom u svojoj nadlenosti", i s obzirom da izraz "svako" naglaava
univerzalnost ljudskih prava, titei tako prava ne samo svojih graana, nego i stranaca, lica bez dravljanstva,
lica bez poslovne sposobnosti, pa tako i djece. Radi boljeg razumjevanja pojmova, "muenje", "neovjeno
postupanje ili kanjavanje" i pojma "poniavajue postupanje", treba imati u vidu praksu i tumaenja koja su u
svojim presudama dali Evropska komisija i Sud za ljudska prava u primjeni lana 3. Evropske konvencije o
ljudskim pravima i slobodama.
lan 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima titi ovjekov lini integritet i ljudsko dostojanstvo, definiui
da niko nee biti podvrgnut muenju ili neovjenom ili poniavajuem postupanju ili kanjavanju.
Evropski sud za ljudska prava u primjeni lana 3 Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama kroz svoje
presude pravi razliku izmeu tri osnovna pojma u smislu stepena surovosti u postupanju ili kanjavanju. U
predmetu Irska protiv Ujedinjenog kraljevstva 1978. godine, Sud je dao standard i definiciju pa kae da je:
Muenje: namjerno neovjeno postupanje koje prouzrokuje vrlo ozbiljne i surove patnje.
Neovjeno postupanje ili kanjavanje: izazivanje jakih fizikih i duevnih patnji.

Poniavajue postupanje: zlostavljanje usmjereno da kod rtve izazove osjeaj straha, patnje i podreenosti koji
mogu poniziti i unizi rtve i slomiti njihov fiziki i moralni otpor.
b) Pravo na slobodu i sigurnost linosti
lan 5 (1) Evropske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama garantuje svakom pravo na slobodu i sigurnost
linost. Niko nee biti lien slobode izuzev u est odreenih sluaja i u skladu sa zakonom predvienim
postupkom. Sluajevi navedeni u ovom lanu kao izuzetak od pravila "da svako ima pravo na slobodu i sigurnost
linosti", ukazuju da drave ugovornice nemaju pravo stvaranja nekih novih oblika pritvaranja i zatvaranja.
Liavanje slobode "u skladu sa postupkom predvienim zakonom" takoe ograniava dravu budui da izraz
"zakon" ne znai samo unutranji propis, nego ima ire i objektivnije znaenje, tako da svako pritvaranje koje bi
due trajalo nego to je to predvieno domaim zakonom, predstavlja krenje ovog lana Evropske Konvencije.
lan 5., kao cijelina, odnosi se na zatitu fizike slobode od proizvoljnog hapenja ili pritvaranja. Pojedinac se ne
moe odrei ovog svog prava, pa ak ako se sam preda vlastima i pristane da bude lien slobode, jer i tada
lienje slobode moe biti nezakonito i suprotno lanu 5.
lan 5(1)(d) Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama omoguava "pritvor maloljetnika sudskim
nalogom u svrhu obrazovnog nadzora" ili "zakonit pritvor u svrhu privoenje maloljetnika pred nadleni zakonski
organ". Prema Konvenciji, termin "maloljetnik" ima autonomno znaenje i odnosi se na sve osobe mlae od 18
godina.
Prva osnova pritvora primjenjuje se u sluajevima kada sud ili upravno tijelo nalogom odlui da maloljetnika stavi
pod nadzor, kombiniran sa ogranienjem slobode, kao to je prisilni boravak u popravnom domu ili na klinici.
U predmetu Boumar protiv Belgije od29. 2. 1998. godineSud je smatrao da pritvor maloljetnika u popravnoj
instituciji ili u zatvoru prije brzog prebacivanja u popravni dom jeste doputen po lanu 5(1)(d). Meutim, Sud je
zakljuio da je dolo do krenja ove odredbe, poto je maloljetnik - teko poremeen i delinkventan djeak - bio
zatvoren devet puta u istranom zatvoru, u ukupnom trajanju od 119 dana, za manje od jedne godine. Sud je
smatrao da su vlasti bile pod obavezom da omogue odgovarajue uslovee da bi se ostvarili odgojni ciljevi; pritvor
maloljetnika u uvjetima potpune izolacije i bez pomoi osoblja koje je kvalificirano za odgojni rad ne mogu se
smatrati ostvarenjem bilo kakvog odgojnog cilja.
U predmetu Nielsen protiv Danske od 28. 11. 1998. god. Sud je smatrao da je pritvaranje djeteta u psihijatrijsku
bolnicu protiv njegove volje, ali na osnovu zahtjeva majke, nije predstavljalo lienje slobode, ve "majino
odgovorno koritenje njenih starateljskih prava u interesu djeteta".
U predmetu Suzie Koniarska protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 12. 10. 2000.godine gdje je sud dao nalog da se
maloljetnik smjesti na sigurno mjesto, Sud je zakljuio da je podnositeljica bila liena slobode, poto Sud nad
njom nije imao starateljsko pravo. Meutim, Sud je rekao da je pritvor bio naloen "u svrhu odgojnog nadzora" i
da je shodno tome bio u skladu sa lankom 5(1)(d), poto je podnositeljica - maloljetnica sa tekim psihopatskim
poremeajem - poslana u specijaliziranu rezidencijalnu ustanovu za teko poremeene mlade ljude, sa vrlo
ozbiljnim odgojno-obrazovnim programom.
Druga osnova odnosi se na pritvor maloljetnika u svrhu izvoenja pred sud "da bi se osiguralo njihovo uklanjanje
iz tetnog okruenja". Ovakva situacija nee pokriti pritvaranje maloljetnika koji je osumnjien ili optuen za
kazneno djelo. Meutim, hoe pokriti pritvor maloljetnika optuenika za kazneno djelo za vrijeme psihijatrijskog
promatranja i pripreme izvjetaja po kojem e se preporuiti odluka u pogledu tog maloljetnika, ili pritvor u toku
trajanja sudskog postupka za smjetaj maloljetnika na staranje. (Predmet X protiv vicarske (1979.),
odnosno Bouamar protiv Belgije)

Prema Pravilima UN, za zatitu maloljetnika lienih slobode predstavlja oblik zatvaranja ili pritvaranja ili smjetaja
osobe u javnu ili privatnu zatvorenu instituciju iz koje nije dozvoljeno osobi mlaoj od 18 godina da izae bez
naredbe suda, administrativnog ili drugog ovlatenog javnog tijela, pri emu se ova Pravila ne odnose samo na
maloljetnike liene slobode nakon provedenog krivinog postupka, nego i na one koji imaju manje od 18 godina, a
lieni su slobode u zdravstvenim ili socijalnim ustanovama[4]. Ova Pravila daju smjernice postupanja sa djecom
koja su liena slobode.
Od svih faza pravosudnog postupka prema maloljetnim licima, lienje slobode, hapenje i boravak u policijskom
zatvoru nakon toga, predstavlja najosjetljiviju fazu. Prema Pekinkim pravilima (pravilo 10), roditelji, odnosno
staratelji, moraju odmah biti obavjeteni o hapenju maloljetnika, a ako to nije mogue, onda je to potrebno uiniti
u najkrae mogue vrijeme.
U odnosu na maloljetnike to znai: lienje slobode se mora vriti na zakonit nain, da o lienju slobode treba
odmah obavjestiti roditelje ili staratelje, o svakom lienju slobode treba odmah obavjestiti socijalnog radnika koji
e pratiti i pruati pomo djeci uhapenoj zbog bilo kojeg prestupa, od djeteta ne treba uzimati nikakve iskaze bez
prisustva roditelja, staratelja ili socijalnog radnika, u policijskoj stanici treba da postoje odvojene prostorije za
maloljetnike u kojima treba da cijelo vrijeme budu odvojeni od odraslih osoba, u okviru policijske stanice treba da
postoji odjel za maloljetnike koji e voditi evidenciju i raditi na tim predmetima, te da maloljetnici treba da u roku
od 48 sati od lienja slobode budu izvedeni pred sud radi ispitivanja i to u prisustvu staratelja, socijalnog radnika i
tuitelja.
Sud mora, bez odlaganja razmotriti mogunost putanja na slobodu, a kontakt izmeu slubi koje provode zakon i
maloljetnog prestupnika treba da bude uz potivanje pravnog statusa maloljetnika, brigu za njegovu dobrobit i
izbjegavanje tetnih posljedica, uz potpuno uvaavanje okolnosti pojedinog sluaja. Prije pritvaranja maloljetnika
sud treba da provjeri da li se izvrilo zakonito ispitivanje.
Osoba liena slobode mora se na maternjem jeziku ili jeziku koji razumije odmah obavjestiti o razlozima lienja
slobode i istovremeno prije prvog ispitivanja pouiti da nije duna dati iskaz, da ima pravo na branitelja kojeg
moe sama izabrati, da ima pravo da njena obitelj, konzularni slubenik strane drave iji je dravljanin ili druga
osoba koju ona odredi, budu obavjeteni o njenom lienju slobode. Osobi koja je liena slobode postavit e se
branitelj na njen zahtjev, ako zbog imovnog stanja ne moe snositi trokove odbrane. Zabranjeno je od
osumnjienog ili bilo koje druge osobe koja uestvuje u postupku iznuivati priznanje ili kakvu drugu izjavu. Ova
obaveza odnosi se i na maloljetnu osobu koja je liena slobode.[5]
Odredbe zakona, koje se odnose na punoljetne osobe liene slobode, ne primjenjuju se u potpunosti na
maloljetna lica u istom statusu. Jer, sudija za maloljetnike vodi pripremni postupak koji je analogan istranom
postupku koji vodi tuitelj protiv punoljetnih osoba. Dakle, sudija za maloljetnike, a ne tuitelj, nakon to prethodno
postavi branitelja, sasluava maloljetnika na okolnosti krivinog djela za koje postoji osnovana sumnja da je
uinitelj, te u postupku, a po prijedlogu tuitelja obavlja i druge zakonom predviene radnje (sasluava svjedoke,
provodi vjetaenja, izdaje naredbe za pretresanje stana ili oduzimanja predmeta, odreuje pritvor itd.). Ostale
opte odredbe zakona o krivinom postupku (i krivinih zakona) spram posebnih odredaba za maloljetnike, mogu
se primjeniti ukoliko nisu u suprotnosti sa posebnim odredbama za maloljetnike .
Ako postoji ma koji zakonom predvien razlog za liavanje slobode maloljetnog lica, policijski organ je duan bez
odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata, tu osobu dovesti tuitelju i obavjestiti ga o razlozima i vremenu lienja
slobode. Tuitelj e bez ispitivanja maloljetnika, a na osnovu uzetih izjava i prikupljenih dokaza od strane policije,
u roku od 24 sata sudiji za maloljetnike podnijeti zahtjev za pokretanje pripremnog postupka sa prijedlogom za
odreivanje mjere pritvora o emu e sudija, nakon to bez odlaganja ispita maloljetnika, odmah odluiti tako to
e odrediti mjeru pritvora ili e maloljetnika pustiti na slobodu. Ukoliko se sudija za maloljetnike ne sloi sa
prijedlogom tuitelja da se odredi pritvor, odluku o pritvoru e donijeti vijee za maloljetnike.[6] Prije pritvaranja
maloljetnika sud treba da provjeri da li je ispitivanje maloljetnika i pribavljanje dokaza izvreno na zakonit nain.

Zakoni o krivinom postupku propisuju da sudija za maloljetnike prema maloljetnoj osobi moe izuzetno i u skladu
sa zakonom odrediti mjeru pritvora u trajanju od jedan mjesec uz kontrolu neophodnosti daljeg trajanja pritvora
svakih 10 dana. Vijee za maloljetnike istog suda u sluaju postojanja zakonskih razloga, pritvor moe produiti
za jo dva mjeseca. Nakon zavrenog pripremnog postupka, odnosno, nakon to tuitelj stavi prijedlog za
izricanje sankcije, pritvor prema maloljetniku moe trajati jo est mjeseci.
Izuzetno odreivanje pritvora u oekivanju suenja, mora se tumaiti u smislu Pekinkih pravila (pravilo 13.) kao
pritvor "u krajnjoj nudi" i "u najkraem trajanju" i koji, kada je god to mogue, treba zamjeniti alternativnim
mjerama (pojaani nadzor, intenzivna briga ili smjetaj u porodicu ili u obrazovnu instituciju ili dom). Maloljetnik
pritvor izdrava odvojeno od punoljetnih lica, a sudija prema pritvorenim maloljetnicima ima ista ovlatenja kao
sudija za prethodni postupak i prethodno sasluanje. Konvencija, meutim, izuzetno dozvoljava mogunost da
dijete lieno slobode ne bude odvojeno od odraslih ako je to u njegovom najboljem interesu.
Pekinka pravila takoe propisuju da se maloljetnicima dok se nalaze u zatvorskoj ustanovi "treba pruiti briga,
zatita i sva potrebna individualna pomo, socijalna, obrazovna, struna, psiholoka, medicinska i tjelesna, koja bi
mogla biti potrebna s obzirom na dob, pol i karakter". U granicama postojeih prostornih mogunosti, npr. u
Kazneno-popravnom zavodu u Sarajevu i Banjaluci, potuje se princip odvajanja maloljetnika od punoljetnih
osoba koji se nalaze u pritvoru.
IV - OBIM PRAVA U DOMAEM ZAKONODAVSTVU
U metodolokom pristupu problemu mogue je prava maloljetnika posmatrati iz tri ugla: a) prava maloljetnika kao
prestupnika, b) prava maloljetnika kao rtve, i c) prava maloljetnika kao svjedoka u krivinim postupcima.

1/ Prava maloljetnika kao prestupnika

Navedeni Zakon o zatiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima sadi niz vrlo preciznih odrdaba koje se odnose
na fundamentalna prava maloljetnika. Radi jasnijeg uvida, korisno ih je pogledati u integralnoj verziji.
Nediskriminacija:Prema maloljetnicima i mlaim punoljetnim licima u svim fazama postupka
postupa se na isti nain bez obzira na: rasu, boju koe, pol, jezik, vjeroispovijest, politiko ili drugo uvjerenje,
nacionalno, etniko ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, status steen roenjem ili drugi status maloljetnika,
njegovog roditelja, usvojioca ili staraoca, kao i druge oblike razliitosti.

Minimalna prava maloljetnika u postupku: Maloljetniku pripadaju minimalna prava koja se potuju u svim
fazama krivinog postupka i ona se odnose na pravo maloljetnika da mu se jasno kae zbog ega se optuuje, da
se smatra nevinim dok se ne dokae suprotno, da se brani utanjem, da mu se priznanje ne iznuuje silom, pravo
na pravnu pomo advokata, pravo na prisustvo roditelja ili staraoca, pravo na provoenje postupka bez
odlaganja, pravo da unakrsno ispituje svjedoke suprotne stranke i pozove i saslua vlastite svjedoke pod
jednakim uslovima i pravo na djelotvoran pravni lijek.

Jezik i pismo: Ukoliko maloljetnik ne poznaje jezik i pismo na kom se vodi krivini postupak, sud mu odreuje
tumaa. Razumljivost jezika podrazumijeva i upotrebu terminologije prilagoene uzrastu i stepenu razvijenosti
djeteta.
Zatita privatnosti: Pravo na privatnost maloljetnog uinioca krivinog djela se potuju u svim fazama postupka,
tako da se u medijima nee objaviti ime i drugi podaci koji otkrivaju identitet maloljetnika.

Preusmjeravanje od redovnog postupka: Obaveza je tuioca za maloljetnike (u daljem tekstu: tuilac) i sudije
za maloljetnike (u daljem tekstu: sudija) da, u skladu sa principima i pravilima propisanim zakonom i
podzakonskim aktima, ne pribjegavaju voenju formalnog krivinog postupka, nego da sluaj maloljetnog uinioca
krivinog djela rijee primjenom vaspitnih preporuka.
Princip srazmjernosti: Potencirajui dobrobit maloljetnika koji se nalazi u sukobu sa zakonom, ovaj zakon
propisuje mogunost izbora i primjene zakonom predviene sankcije i mjera koje su prilagoene linim
svojstvima, sredini i prilikama u kojima maloljetnik ivi i u srazmjeri sa okolnostima i teinom uinjenog krivinog
djela i uvaavanjem prava lica oteenog krivinim djelom.
Obazrivo postupanje: Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik, a naroito pri njegovom ispitivanju,
postupa se obazrivo, vodei rauna o zrelosti, drugim linim svojstvima i zatiti privatnosti maloljetnika kako
voenje krivinog postupka ne bi tetno uticalo na njegov fiziki, mentalni i kognitivni razvoj.
(1) Organi koji uestvuju u postupku upozorenjem ili udaljenjem na odreeni period, sprijeavaju svako
nedisciplinovano ponaanje maloljetnika.
(2) Ako maloljetnik i nakon upozorenja nastavi sa nedolinim ponaanjem, sudija, odnosno predsjednik vijea
moe odluiti da se maloljetnik udalji iz sudnice za odreeni vremenski period, a postupak se nastavlja u
prisutnosti branioca. Nakon povratka maloljetnika u sudnicu, branilac ga obavjetava o radnjama provedenim u
njegovom odsustvu.

Obavezna odbrana: (1) Maloljetnik mora imati branioca prilikom prvog ispitivanja od strane tuioca ili ovlaenog
slubenog lica, kao i tokom cijelog postupka.
(2) Maloljetnik ima branioca i onda kada ovlaeno slubeno lice izrie policijsko upozorenje iz lana 23. ovog
zakona i kada tuilac uslovljava nepokretanje postupka prema maloljetniku ispunjenjem vaspitne preporuke iz
lana 26. ovog zakona.
(3) Ako maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici maloljetnika ne uzmu branioca, o tome se obavjetava
sudija, koji na prijedlog tuioca ili ovlaenog slubenog lica postavlja branioca po slubenoj dunosti.
(4) Branilac iz stava 3. ovog lana mora imati posebna znanja.
Oslobaenje od dunosti svjedoenja: (1) Niko ne moe biti osloboen dunosti svjedoenja o okolnostima
potrebnim za ocjenjivanje zrelosti maloljetnika, upoznavanje njegove linosti i prilika u kojima ivi.
(2)Dunosti svjedoenja osloboeni su samo roditelj, staralac, usvojilac, vjerski slubenik, odnosno ispovjednik i
branilac.
(3) Kada svjedoi socijalni radnik organa starateljstva, njegovo ispitivanje se ne moe odnositi na okolnosti
uinjenog djela o kojima je saznao ispitujui maloljetnika u postupku sainjavanja socijalne anamneze iz lana 87.
ovog zakona i drugih izvjetaja po zahtjevu tuilatva ili suda.
Iskljuenje javnosti: Kada se sudi maloljetniku, javnost je uvijek iskljuena.
(1) Sudija moe dopustiti da glavnog pretresu budu prisutna lica koja se bave zatitom i vaspitanjem
maloljetnika ili suzbijanjem prestupnitva mladih, kao i nauni radnici.
(2)

U toku glavnog pretresa sudija moe narediti da se, osim tuioca, branioca i predstavnika organa

starateljstva, sa zasjedanja udalje sva ili pojedina lica.

(3) Za vrijeme izvoenja pojedinih dokaza ili govora stranaka, sudija moe narediti da se maloljetnik udalji sa
zasjedanja, i to zbog mogueg tetnog uticaja na njegovo vaspitanje. Ako je to vano za odbranu maloljetnika,
branilac ga obavjetava o sadraju i toku postupka za vrijeme njegove odsutnosti.

Privremeni smjetaj maloljetnika u toku postupka: (1) U toku postupka sudija moe na prijedlog tuioca,
branioca ili ako sam ocijeni da je to neophodno, donijeti rjeenje o privremenom smjetaju maloljetnika u skladu
sa lanom 94. ovog zakona, a moe i ukinuti rjeenje koje je o tome ranije doneseno.
(2)

Trokovi smjetaja maloljetnika isplauju se iz budetskih sredstava suda i ine sastavni dio trokova

krivinog postupka.

Programi postupanja: Izvrenje vaspitne mjere i kazne maloljetnikog zatvora zasniva se ne pojedinanom
programu postupanja sa maloljetnikom koji je prilagoen njegovoj linosti i u skladu je sa savremenim
dostignuima nauke, pedagoke i penoloke prakse.
(1) Pojedinani programi se izrauju na osnovu cjelovitog sagledavanja zrelosti i drugih svojstava linosti
maloljetnika, njegovog uzrasta, nivoa obrazovanja, ranijeg ivota maloljetnika i ponaanja u socijalnoj sredini,
oblika poremeaja ponaanja, vrste krivinog djela i okolnosti pod kojima je uinjeno.
(2) Pojedinanim programom posebno se utvruju: nivo zrelosti maloljetnika, druga svojstva njegove linosti,
mogunost ukljuenja u proces obrazovanja i radnog osposobljavanja, korienje i organizacija slobodnog
vremena, rad sa roditeljem, usvojiocem ili staraocem maloljetnika i drugim lanovima njegove porodice, kao i
drugi oblici psihosocijalnog, pedagokog i penolokog uticaja na maloljetnika.

Prava maloljetnika: (1) Maloljetnik prema kome se izvrava zavodska mjera ima prava na:
a) dozvolu da nosi vlastitu odjeu ako je pogodna, a ako istu nema, ustanova je duna da mu se obezbijedi:
donji ve, sezonska odjea i obua primjerena lokalnim vremenskim uslovima. Pogodnom odjeom se smatra i
odjea koja nije degradirajua ili poniavajua i koja ne predstavlja rizik za bezbjednost,
b) ishranu koja je dijetetski, higijenski i zdravstveno prilagoena njegovom uzrastu, koja ga odrava u dobrom
zdravlju i snazi i omoguava mu normalan psihofiziki razvoj,
v) najmanje tri obroka dnevno ija je ukupna vrijednost najmanje 16.000 dula,
g) boravak izvan zatvorenih prostorija u ustanovi u slobodno vrijeme i na svjeem vazduhu u trajanju najmanje tri
asa dnevno,
d) uestvovanje u organizovanim kulturnim, sportskim i drugim prikladnim aktivnostima izvan ustanove,
) obezbijeene uslova za bavljenje fizikom rekreacijom i sportom,
e) pohaanje nastave izvan ustanove ako u toj ustanovi nije organizovana nastava odreenog smjera ili
obrazovanja i ako to opravdavaju dosadanji uspjesi u vaspitanju i kolovanju maloljetnika, pod uslovom da to ne
teti izvrenju vaspitne mjere,
) neogranien prijem paketa ija se teina i doputena sadrina odreuju aktom o kunom redu,
z) primanje potu i po sopstvenom izboru komuniciranje u pisanoj formi ili telefonom najmanje dva puta sedmino,
i)primanje informacija praenjem tampe i drugih publikacija, radio i televizijskog programa, igranog filma,
pristupom biblioteci, internetu ili na drugi prihvatljiv nain koji promovie dobrobit maloljetnika,
j)posjete jednom nedjeljno roditelja, usvojilaca, staralaca, branog druga, lica sa kojim je zasnovao vanbranu
zajednicu, usvojenika, djece i ostalih srodnika u pravoj liniji, a u pobonoj liniji do etvrtog stepena srodstva,
k) boravak sa branim drugom ili licem sa kojim je zasnovao vanbranu zajednicu jednom mjeseno do tri asa
nasamo u za tu svrhu odreenoj prostoriji u okviru ustanove,
l) posjete dva puta mjeseno i drugih lica koja ne ometaju izvrenje vaspitne mjere, s tim da zabranu posjete ovih
lica moe da izrekne rukovodilac ustanove koji e rjeenjem dati obrazloenje za donoenje takve odluke,

lj) posjete predstavnika vladinih i nevladinih organizacija, institucija i drugih koji su zainteresovani za pruanje
pomoi maloljetniku u obliku obrazovanja, zapoljavanja ili smjetaja u svrhu pripreme za povratak u zajednicu,
m)
rad prema svojim mogunostima u ustanovi saglasno obavezama u pohaanju nastave. Za maloljetnika
koji ne pohaa nastavu, radno vrijeme traje u skladu sa optim propisima. Maloljetnik se van radnog vremena
moe radno angaovati najvie dva asa dnevno na odravanju istoe i drugim tekuim poslovima ustanove,
n) naknadu za rad i novane nagrade za posebne uspjehe u radu, ije najnie i najvie iznose odreuje
rukovodilac ustanove za izvrenje zavodskih sankcija, kao i pravo da polovinom naknade i nagrade slobodno
raspolae, a ostatak mu se stavlja na tednju, s tim da mu, izuzetno, rukovodilac ustanove moe odobriti
korienje cijele naknade. Ni u kom sluaju interes maloljetnika i njegov rad ne smiju biti podreeni ciljevima
ostvarivanja profita ustanove ili nekog treeg,
nj) dnevni i nedeljni odmor u skladu sa optim propisima,
o) godinji odmor u trajanju od 18 do 30 dana, a koji se koristi izvan ustanove ili u okviru ustanove, s tim da o
duini, nainu i mjestu korienja odluuje rukovodilac ustanove na prijedlog vaspitaa,
p) zdravstvenu zatitu izvan ustanove, ako ustanova ne moe da prui odgovarajuu zdravstvenu zatitu. Vrijeme
provedeno na lijeenju u odgovarajuoj zdravstvenoj ustanovi uraunava se u trajanje vaspitne mjere,
r) obavjetavanje porodice maloljetnika o zdravstvenom stanju maloljetnika, a ako maloljetnik umre u roku od est
mjeseci od otputanja, da izvre uvid u izvjetaje provedene istrage,
s) obavjetavanje u najkraem moguem roku o smrti, ozbiljnoj bolesti ili povredi bilo kog lana ue porodice i da
se obezbijedi posjeta lanu porodice ili prisustvo sahrani i
t) pravo, ako eli, da uestvuje u vjerskoj slubi i u vezi s tim da posjeduje i zadri potrebne vjerske knjige i
predmete za vjeroispovijedanje, kao i pravo da odbije sve oblike uea u vjerskim i religioznim slubama i
obrazovanju.

Pogodnosti: Maloljetniku koji se dobro vlada i zalae na radu rukovodilac ustanove vaspitno-popravnog doma
moe dodijeliti slijedee pogodnosti:
a) proireno pravo na prijem posjeta,
b) slobodne izlaske iz doma u grad,
v) posjete sportskim, kulturnim i drugim prikladnim dogaajima izvan vaspitno-popravnog doma,
g) posjete porodici, srodnicima ili drugim bliskim licima za vrijeme vikenda i praznika i
d) dodatna odsustva iz ustanove vaspitno-popravnog doma do 15 dana.
(1) Proireno pravo na prijem posjeta podrazumijeva i ee posjete lica iz lana 151. stav 1. taka l) ovog
zakona.
(2) Rukovodilac ustanove u skladu s posebnim pravilnikom moe maloljetniku dodijeliti i druge pogodnosti koje
povoljno utiu na izvrenje vaspitne mjere.
2/ Prava maloljetnika kao rtve
Krivini procesni zakoni u BiH sadri posebna pravila o dokazima u sluajevima seksualnih delikata. Sutina ove
posebne regulative odnosi se na oteenog: oteenog nije dozvoljeno ispitivati o njegovom seksualnom ivotu
prije izvrenog krivinog djela koje je predmet postupka. Nijedan dokaz koji se iznosi da bi pokazao ranije
seksualno iskustvo , ponaanje ili seksualnu orijentaciju oteenog nee biti prihvatljiv. (lan 264. stav 1. ZKP
BiH)
Poto su seksualni delikti protiv maloljetnih osoba esti i najosjetljiviji krivini sluajevi, ovu odredbu je trebalo
posebno razraditi u smislu prethodne edukacije oteenih maloljetnica, pa ak i sudskog vijea. Advokati e po
pravilu uiniti sve da se sudsko vijee na neki nain upozna sa prethodnim iskustvom oteene. U jednom
sudskom sluaju (Janji) prvo pitanje odbrane odnosilo se na ranije seksualno iskustvo oteene.

Procesni zakoni ne sadre posebne odredbe o oteenim maloljetnicima u postupcima koji se vode protiv
punoljetnih izvrilaca krivinih djela. Ovo je najvei nedostatak domaeg procesnog zakonodavstva.
3/ Maloljetnici kao svjedoci u krivinim postupcima
lan 83. ZKP BiH: Ne moe se sasluati kao svjedok maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i duevnu
razvijenost nije sposobna shvatiti znaaj prava da ne mora svjedoiti. ZKP RS i ZKP F BIH sadri identine
odredbe (lan 146. u ZKP RS i lan 96. ZKP F BiH). Problem praktine prirode nastaje u trenutku kada treba
donijeti odluku o sposobnosti maloljetnika da shvati znaenje upozorenja da ne mora svjedoiti. Kako se otvara
problem u praksi? Prvo, sud dobija prijedlog stranaka (tuioca ili odbrane) da se maloljetnik saslua u svojstvu
svjedoka. Prijedlog obino ne prati objanjenje zato se smatra da maloljetnik moe svjedoiti. ak i ako takvo
obrazloenje postoji, postavlja se pitanje da li ono moe sudu biti doboljno za donoenje odluke. Sudija bi prije
odluke o prijedlogu trebao zatraiti od predlagaa (tuioca ili odbrane) da obrazloi prijedlog i podnese dokaze o
sposobnosti maloljetnika. Tuilac e obino postaviti pitanje kojim dokazima treba ove injenice dokazivati. ini
se da to po pravili trebaju biti miljenja odgovarajuih psihologa i socijalnog radnika.
Sam postupak utvrivanja svojstava maloljetnika podrazumijeva odreene procedure. Maloljetnik se poziva, sa
njim se obavlja razgovor, suoava se sa pominjanjem suda i izgledima za svjedoenje. U tom trenutku maloljetnik
prvi put stvara percepciju o sudu
i vidi sebe u sudu. To za njega moe biti uznemirujue i frustrirajue. O tome procesni zakoni ne sadre posebne
odredbe, a ini se da bi o bilo neophodno.
V - KLJUNI PROBLEMI
Dva kljuna problema nisu privukla dovoljno panje u veoma obuhvatnim diskusijama koje su voene oko reforme
maloljetnikog zakonodavstva. To su: 1) Problem viktimizacije maloljetnika u predkrivinim i krivinim postupcima,
i 2) Problem obeteenja maloljetnih rtava u krivinim postupcima koji se vode protiv punoljetnih lica.
1) Maloljetni izvrilac krivinog djela se u praksi prvo suoava sa policijom koja, po pravilu, prva saznaje za
prestup maloljetnika i koja ima obavezu prikupljanja dokaza i otkrivanja saizvrilaca i sauesnika. Boravak u
policiji je prva frustrirajua okolnost za maloljetznika. Nakon policije dolaze inspektori koji obavljaju prve
razgovore sa maloljetnikom. Nakon inspektora pojavljuje se tuilac, a nakon tuioca sudija za maloljetnike. To
stalno susretanje sa novim ljudima u vezi iste prie vjerovatno nosi psihike traume koje rezultiraju
problematinim stanjima.
Sudnica sama po sebi za maloljetnika je nepoeljno iskustvo. Svijest maloljetnika vezuje sudnicu za veliki zloin i
mjesto gdje se kanjavaju poinioci krivinih djela. Zbog toga, sudnica ne bi trebala biti mjesto za razmatranje
maloljetnikog prestupnitva. Takoe, sudija nije linost koja ima potrebne kvalifikacije i sposobnosti da se bavi
maloljetnikim prestupnitvom. U trenutnoj organizaciji krivinog pravosua moda samo nekoliko velikih sudova
ima sudije koji se bave iskljuivo maloljetnicima. U takvoj striktnoj podjeli sudija se moe posvetiti potrebnoj
edukaciji iz oblasti maloljetnikog kriminala, ali ukoliko on u toku dana sudi i punoljetnim poiniocima krivinih
djela i postupa kao sudija za maloljetnike on e funkcionisati kao podvojena linost. To ne prua dovoljne
garancije da e maloljetnik imati odgovarajui tretman u sudnici.
ini se da se maloljetnicima u najveem broju sluajeva ne bi trebao baviti sud nego neki drugi dravni organ u
kome e se nai strunjaci za porodicu, obrazovanje i prestupnitvo. Taj organ bi trebao imati nezavisan i
specijalan status, te u svom nazivu sadravati sutinu problematike koju drutvo tretira i ciljeve koji se ele postii
procedurama protiv maloljetnika. Ovo bi bio radikalan izlaz iz sistema za koji smo ve konstatovali da nije
odgovarajui. Dakle, treba razmiljati o radikalnoj reformi koja nee ii u pravcu posebnih sudova za maloljetnike
nego u pravcu potpunog odvajanja maloljetnikog predstupnitva od sudova.

Meutim, za jedan manji broj tekih krivinih djela, koje prema statistikama maloljetnici vre (ubistva), sud bi i
dalje trebao ostati nadlean upravo iz razloga generalne prevencije.
2) Generalno gledano, oteeni u krivinim postupcima ne uivaju neophodan stepen zatite. Oteeni ima pravo
da u krivinom postupku postavi odtetni zahtjev, ali u praksi nikada nee biti obeteen u krivinom postupku
nego e ga sud uputiti da svoj odtetni zahtjev ostvaruje u parninom postupku. Tako e oteeni uzalud provoditi
vrijeme sjedei u sudnici dok se utvruje krivica. Za njega muke nastaju kada dobije osuujuu presudu jer tada
mora da podnosi posebnu tubu i u parninom postupku dokazuje osnovanost svog odtetnog zahtjeva i visinu
tete. To je za oteenog dodatna frustracija koju e doivjeti kao dodatno kanjavanje. Prije svega, oteeni e
biti suoen sa trokovima sastava tube, zastupanja i trokovima plaanja takse na tubu i presudu. To su
trokovi koji su demotivirajui. U praksi se jedno pravo pretvorilo u golo pravo. Sud je kroz praksu sebi dodijelio
samo obavezu kanjavanja a obeteenje rtve gurnuo u drugi plan.
Potpuno ista sudbina eka maloljetnu rtvu u krivinom postupku. To se mora promijeniti. Maloljetnik koji je rtva
u krivinom postupku mora biti potpuno obeteen u krivinom postupku i to mora biti propisano kao obaveza
suda i stranaka u postupku. Na ovom pravu se treba insistirati u buduim razgovorima o novom maloljetnikom
zakonodavstvu.
U sluaju Janji, koji se vodio pred Sudom BiH, sud je djelimino usvojio odtetni zahtjev maloljetnice i dosudio
joj na ime neimovinske tete iznos od 5.000 KM. Sud je odluku obrazloio na sljedei nain:
O visini tete ovaj sud nije izvodio dokaze polazei od injenice da bi izvoenje ovih dokaza u krivinom
postupku, u fazi glavnog pretresa, moglo biti shvaeno kao prejudiciranje krivine odluke suda i od strane
odbrane protumaeno kao pristrasnost suda. Takoe, sud je imao u vidu i injenicu da bi izvoenje ovih dokaza
doprinijelo i odugovlaenju krivinog postupka.
Sud je odluio da oteenoj A.K. na ime pretrpljene nematerijalne tete dosudi paualni iznos od 5.000 KM, kao
vid djelimine satisfakcije, koji e joj pomoi da prevazie osjeaj rtve i ublai posljedice koje trpi kao rtva
izvrenja krivinog djela. Sud smatra duboko pravinim i opravdanim da se u konkretnom sluaju oteena bar
djelimino obeteti. I simbolian iznos obeteenja oteenoj e pomoi da vidi pravdu i omoguiti joj da pokrene i
vodi parnini postupak za potpuno obeteenje.

Osnov za djelimino dosuenje tete bez izvoenja dokaza u pogledu visine sud nalazi i u sistemu graanskog
prava. Naime, zakonodavac je u Zakonu o praninom postupku u BiH sudiji dao mo da po slobodnoj ocjeni
odlui o visini tete ako se ona ne moe utvrditi, ili bi se mogla utvrditi samo sa nesrazmjernim tekoama (lan
94.). Ova mo ima svoje uporite u naelu pravde. U krivinom procesnom zakonodavstvu ovo pravo ima jo
dublji smisao jer se obeteenjem rtve krivinog djela uspostavlja princip drutvene pravde. Sa sociolokog
stanovita princip obeteenja rtve bi trebao imati istu vanost kao i princip kanjavanja kao vid drutvene
reakcije na kriminogenu djelatnost. Naime, svrha suenja ne smije ostati samo na represiji prema poiniocu
krivinog djela nego mora teiti potpunom uspostavljanju stanja koje je narueno krivinim djelom.
Pravo maloljetne rtve na obeteenje u krivinom postupku je izraz drutvene pravde i treba biti njeno
fundamentalno pravo Bez ovog prava sva ostala prava gube na znaaju.