You are on page 1of 13

INTERAKCIJA I KOMUNIKACIJA

Odgojno djelovanje u meuljudskom odnosu ne moe se odvijati ako meu sudionicima tog
odnosa nema interakcije koja se najee uspostavlja komunikacijom. Uspjenost odgojnog
djelovanja u najveoj mjeri ovisit e o kvaliteti interakcije i stupnju interakcijske povezanosti u
komunikaciji.
Pojam interakcije i komunikacije
Razmatranje odgoja kao interakcijko-kominacijski proces locira odgoj u polje meuljudskog
odnosa. Odgojna aktivnost je komunikacijski proces u kojem subjekti meusobno djeluju, a
osnovna im je svrha da time djeluju na razvoj odgajanika. Odgoj je oblik meuljudske
komunikacije.
Interakcija i komunikacija su pojmovni konstruktori koji nam omoguavaju shvaanje odgojne
stvarnosti.
Interakcija- kao aktivni odnos oituje se u meusobnom djelovanju osoba koje obostrano
odreuju svoja ponaanja na temelju stavova koje jedna prema drugoj zauzimaju.Odgoja nema
izvan meuljudskog odnosa, odgoja nema bez interakcije.
Veci dio interakcija u odgojnom procesu ostvaruje se komunikacijom.Komunikaciju mozemo
definiratti kao proces stvaranja znacenja izmedju dvije ili vise osoba ili kao proces uzajamne
razmjene znacenja. Komunikacija je proces stvaranja znacenja izmdeju dvije ili vise osoba.
Pojam interakcije: -meusobno djelovanje osoba
-zauzimanje stavova
-odreivanje ponaanja
Pojam komunikacije:- interakcija putem znakova
-proces stvaranja znaenja
-proces uzajamne razmjene znaenja
U komunikacijskom odnosu imamo osobu koja alje poruku tj. poiljaoca i onog koji prima
poruku, odnosno informaciju. Ako je prijenos poruke jednosmjeran onda se taj proces naziva
informiranjem. Ako poruka tee u oba smjera onda taj proces nazivamo komuniciranjem. U
ovom sluaju razlikujemo dva oblika komunikacije:
- Kod prvog oblika svaka poruka tee po svojoj liniji i meusobno ne utjeu nego je povratna
informacija samo posljedica izvorne, npr. pitanje u jednom smjeru, a odgovor u drugom.
-Kod drugog oblika poruke u oba smjera teku po istoj liniji i jedna na drugu neprekidno utjeu.
Informacija se prenosi znakovima. Da bi se ostvarilo komuniciranje ti znakovi moraju neto
znaiti.Nastavnik mora kodirati odreene znakove.
Svakom komuniciranju stoje na putu brojne smetnje. Kod odgojno-obrazovnog komuniciranja to
moe biti nastavnikovo nerazumljivo izlaganje. Ali to moe biti i uenikovo nedovoljno
predznanje, mala zaliha znakova za razumijevanja nastavnikova govora.
Mozemo razlikovati dva aspekta komunikacije: sadrajni i odnosni.
Komunikacija sa sadrajnog aspekta moe se ostvariti samo pri upotrebi znakova koji imaju isto
znaenje za onog koji ih upuuje i onog koji ih prima.

Kad dvije osobe razgovaraju one upotrebljavaju zajedniku zalihu verbalnih znakova.
Razlikujemo pasivnu, aktivnu i zajedniku zalihu znakova.
Pasivna je ona koju ne upotrebljavamo, ali razumijemo.
Aktivna je zaliha ona koju sami upotrebljavamo.
Zajednika je zaliha je ona koja omoguuje razumijevanje.
Znakovi su elementi svih odgojno-obrazovnih sadraja. Osim verbalnih postoje i neverbalni
znaci, to su geste, mimika, radni zahvati, medjuljudsko ponaanje....
Znakovi su osnovni elementi i bitni sadraji svakog komuniciranja. Svaki znak ima svoje
znaenje. Znaenje je fenomen verbalne misli i smislene rijei.
Uzajamno razumijevanje i uspjena komunikacija omoguena je upravo rijeima koje imaju
relativno nepromijenjeno znaenje.
Razlikujemo obiljeavajue ili denotativno znaenje rijei. To je definicija nekog pojma,
imenovanje pojma, ono se ui i ima isti sadraj za sve ljude.
Razlikujemo i konotativno znacenje,koje je vezano za na emocionalni doivljaj i emocionalno
je obojeno.
Znak-denotativno znacenje,obiljezavajue,jednoznano, simbol-konotativno
znaenje,mnogoznano, puno konotacija, emocionalno obojeno.
O kvaliteti komunikacije uvelike ovisi razumijevanje i zadovoljstvo uenika. Zanimanje za
predmet uenik vezuje uz povjerenje koje osjea prema nastavniku, a to zadire u aspekt
meuljuskog odnosa.

SHEMA KOMUNICIRANJA
-prikazuje se sa sadrajnog , a rjee zahvata aspekt odnosa u komuniciranju. Ta dva aspekta su
povezana i jedan drugog uvjetuju.
Sa sadrajnog aspekta u shemi komuniciranja moemo razlikovati 3 razine.
1.Prva je intencionalna, odnosi se na poruku koju poiljalac eli uputiti primaocu. Na toj razini
postoji elja da se nekome nesto saopi. Meutim, sama elja i intencija nisu dovoljne da do
komunikacije dodje. Na toj razini odgovarala bi pojava- telepatija- to je razumijevanje prijenos
dusevnog sadrzaja pri emu se prijenos ne smije odviti putem jednig od nasih pet osjetila.
2.Sljedea razina je da mi tu poruku, osjecaj, misao moramo kodirati. Nastavnik koristi
prijenosni kanal kojim prenosi sadraj POMOU PRIKLADNIH ZNAKOVA. DA BI BIO
USPJEAN. U svojoj komunikaciji s uenicima on mora birati znakove koji su uenicima
razumljivi
3.Trea razina sadrajnog aspekta komunikacije ukljuuje razliite objektivne i subjektivne
umove koji mogu oslabiti uspjenu komunikaciju. Objektivni umovi su: buka
ulice,neadekvatna povrina ploe po kojoj nastavnik pie,zaguljivost... subjektivni umovi se
nalaze u subjektima nastavnog procesa. Kod nastavnika to moe biti umor, pospanost,
neraspoloenje, a kod uenika nezainteresiranost, nepanje, albog predznanja...
Uspjeno kominicirati sa sadrajnog aspekta znai da znakovima kojima meusobno
komuniciramo pridajemo isto znaenje. Do potekoa moe doi kada upotrebljavamo razliite

rijei za isto znaenje, ili kad istoj rijei pridajemo razliita znaenja. U oba sluaja radi se o
pseudokomuniciranju.
Za uspjenost komunikacije vano je da bude uspostavljena klima meusobnog povjerenja.bez
uspostavljenog povjerenja ne moemo govoriti o ljudskoj komunikaciji.
U odnosu na sadrajni aspekt komunicija je uspjenija ukoliko se sluimo rijeima tanih
znaenja. S aspekta meuljudskog odnosa nuan uvjet je ispoljavanje kooperativnog duha,
suradnje i meusobog povjerenja.
OBLICI KOMUNIKACIJE
-prema broju osoba i nainu komuniciranja razlikujemo:
1. komunikaciju izmeu dvije osobe
To je najei oblik komunikacije izmeu dvije osobe(dijadika komunikacija).
To je osnovna jedinica ljudske komunikacije. Komunikacija izmeu dvije osobe je neposredan
oblik komuniciranja, s provodi se licem u lice i u njemu se sluimo verbalnim i neverbalnim
podraajima.
To je najprikladniji oblik za uspostavljanje interakcije, gdje se u veoj mjeri mogu zauzimati
empatiki stavovi jednog prema drugom i postii visok stupanj interakcijske povezanosti.
Karakteristike: osobe su u neposrednoj blizini,svaka od njih prima i salje poruke,te poruke
ukljucuje i verbalnu neverbalnu komunikaciju.
2.komunikacija u maloj grupi
-povratna informacija je slabija,a mogunost empatikog zauzimanja stavovaje oteana i nije
uvijek motivirana, sto uvjetuje i nizi stupanj interakcijske povezanosti.
3. organizirana komunikacija
4. javna komunikacija
5.komunikacija masmedijem
-povratna poruka je ograniena
Struktura komuniciranja ovisi o itavom nizu faktora: o linosti nastavnika, nastavnom sadraju,
strukturi nastavnog sata, linostima uenika i duhu grupe.
Svi ovi oblici komunikacije ukljuuju interpersonalnu komunikaciju koja se u pojedinom sluaju
razlikuje s obzirom na broj osoba koje su ukljuene, s obzirom na fiziku udaljenost jedne od
druge, te na mogunost povratne informacije. Ukoliko je manji broj osoba koje meusobno
komuniciraju, ukoliko komuniciraju licem u lice postoji mogunost neposrednog dobivanja
povratne informacije, i to verbalnim i neverbalnim znacima, utoliko e komunikacija biti
uspjenija.
U sluaju da vei broj osoba komunicira manja je mogunost da se empatiki uivljavaju jedna u
drugu, da prate meusobno verbalne i neverbalne reakcije, sto onemoguuje uspjeniju
komunikaciju.
K.K. Reardon navodi 7 karakteristika koje razlikuju interpersonalnu komunikaciju od ostalih
oblika komunikacije.

Karakteristike interpersonalne komunikacije:


1.ukljuuje verbalno i neverbalno komuniciranje
-verbalnim dijelom realizira se sadrajni aspekt,neverbalnim aspekt odnosa.
2.ukljuuje spontano, formalno ili konstruirano ponaanje
- s obzirom na stupanj svjesnosti i racionalnog uea razlikuje 3 tipa:
1.spontanu-ona moze biti i verbalna i neverbalna,a izazvana je emocijama i osloboena utjecaja
racionalne kontrole.
2.formalnu-ona je nauena , propisana drutvenim pravilima ponaanja, i pod utjecajem estog
ponavljanja se automatizira.
3.konstruirana- proizilazi iz racionalnog sagledavanja situacije.
3. ona nije statina ve dinamina
-znaci da ovisi o prirodi odnosa meu osobama koje u njoj uestvuju. Ako se osobe bolje
poznaju i ako postoji veci stupanj prisnosti medju njima, moci ce bolje predvidjeti ponasanje
druge osobe i koristiti se prethodnim znanjem o toj osobi da postignu cilj komunikacije
4.ukljuuje personalnu povratnu informaciju, interakciju i usklaenost.
-ova komunikacija zahtijeva najmanje dvije osobe.
-personalna povratna informacija ukljuuje svaki verbalni i neverbalni odgovor jedne obe na
verbalnu i neverbalnu aktivnost druge.
-interakcija moze biti u razlicitim stupnjevima,ukljucuje medjuzavisnost verbalnog i neverbalnog
ponasanja
- uskladjenost se odnosi na povezanosti slijeda u komunikaciji
5. voena je unutarnjim i vanjskim pravilima
-ovisi o prirodi odnosa u kojem se osobe nalaze
-ako se osobe bolje poznaju na njihovu medjusobnu komunikaciju vise ce utjecati unutarnja
pravila tj. ona koja proizilaze iz osoba koje komuniciraju.
-ako se osobe slabije poznaju njihova ce komunikacija ovisti o vansjkim pravilima kao sto su
socijalne norem ili ocekivanja od njihove uloge u drustvu.
6. to je zajednika aktivnost
-komuniciranje jedne osobe utjee na komuniciranje druge, te svaka od njih moe utjecati na
konani ishod komunikacije
7. moe ukljuivati uvjeravanje
-komunikacijom se moze navesti drugoga na promjenu stavova u najsirem smislu.
-ova karakteristika ovisi o stupnju interakcije u komunikaciji

TEORIJE KOMUNIKACIJE P. Watzlawicka-polazna tacka joj je odnos


KARAKTERISTIKE:
1. ovjeka promatrati u odnosu s drugim
...kao neto to nema svoj smisao u sebi nego tek u interakciji, u medjudjelovanju, u odnosu s
drugim
- predmet prouavanje je odnos izmedju pojedinaca i svojstava tog odnosa, a ne pojedinac i
njegova svojstva

2.Meuljuski odnos prouavati u komunikaciji


-komunikacijom djelujemo jedni na druge dozivljavamo sebe u odnosu prema drugima i prema
samom sebi
3.Povratna informacija-bitna za ponaanje
4.Meusobno utjecanje uvjetovano je situacijom i na nju djeluje
-kontekst u kojem se odvija njihov odnos utjee na obje osobe koje opet sa svoje strane utjeu na
taj kontekst
5.Postoje razliiti stupnjevi svjesnosti o naem ponaanju
-pravila ponasanja kojih smo svjesni, pravila kojih smo nesvjesni
-stupanj svjesnosti naseg ponasanja vazan je za pravilan i objektivan pristup ljudskom ponasanju.
6. Komunikacija je itavo nae ponaanje i utjee na njega
.-simptom se smatra kao pravilo interpersonalne igre obaju partnera,a ne kao vanjska pojavna
forma nerijesenog konflikta.
-simptom prestaje biti vlastitost pojedinca i postaje oblik odnosa, nacin reagiranja i
komuniciranja.

TEORIJA KOMUNIKACIJE
AKSIOMI:
1. nije mogue ne komunicirati
2. komunikacija ima sadrajni aspekt i aspekt odnosa
-postoji nekoliko varijanti koje se pojavljuju izmedju sadrajnog aspekta i aspekta odnosa:
ekstremni pozitivni slucaj jest kada se partneri slau sto se tie sadraja komunikacije i definicije
odnosa u njoj, ekstremni negativni slucaj jest kad se partneri ne slau ni u pogedu sadrzaja ni u
pogledu odnosa. Izmedju ovih postoji jos varijanti
1.-sluaj kada partneri na razini sadrzaja nisu jedinstveni ali ta razlicitost ne ograniava njihov
odnos niti mu steti.to je najzreliji nacin komuniciranja
2.-zatim slucaj kada su partneri na sadrzajnoj razini jedinstveni, ali nisu jedinstveni na odnosnoj
razini(postojanje odnosa je ugroeno)
3.- u trecem sluaju imamo konfuziju izmedju ova aspekta.odnosni se problem nastoji rijesiti na
sadrzajnoj razini i obrnuto
4.-u cetvrtom slucaju radi se o situaciji u kojoj je pojedinac prisiljen sumnjati u svoja zapaanja
na sadrajnoj razini kako ne bi ugrozio za njega vanu razinu odnosa
-u svakom komuniciranju partneru nastojimo nametnuti i definiciju sebe. Na ponuenu nau
definiciju sebe partner moze reagirati na 3 naina:
1.moe je potvrditi (nije dovoljno da mi znamo sta smo, nama to treba i drugi da potvrde)
2.odbaciti-drugi nas priznaju da postojimo samo nas ne priznaju onakvima kakvm se mi
smatramo
3.obezvrijediti-negiranje, ne samo nase definicije o nama nego i nas samih

3. priroda odnosa je uvjetovana interpretacijom ponaanja


-esto od drugim oekujemo odreeno ponaanje, ponaamo se u skladu naih oekivanja te
svojim ponaanjem uvjetujemo oekivano ponaanje
-esto svojim ponaanjem prisiljavamo druge da se na odreeni nain ponaaju prema nama,a
onda ih optuujemo. Razliita interpretacija odreenog interpersonalnog zbivanja pojedinog
partnera razlog je interpersonalnog konflikta.
4. komunikacija ne verbalna i neverbalna
-Dvije razine komunikacije: verbalan-digitalan, neverbalan-analogan
-uz verbalnu tece i neverbalna kominukacija,nemoguce ih je dijeliti.
-neverbalna-nije uvijek pod svjesnom kontrolom,izrazavamo na odnos prema drugome
-verbalna-preteno prenosimo sadraje
5. komunikacija je simetrina ili komplementarna
-u simetrinom odnosu tei se slinou, dok se komplementarni odnosi dopunjavanju
razliitostima
-pritom moe postojati: SUPERIORNA (PRIMARNA) i INFERIORNA (SEKUNDARNA)
POZICIJA
-simetrinost i komplementarnost u interpersonalnim odnosima moraju biti fleksibilne
kategorije,moraju odgovarati odredjenim sposobnostima i karakteristikama pojedinaca u
odredjenoj situaciji

NEVERBALNA I VERBALNA KOMUNIKACIJA


-Ove dvije razine komunikacije mogu biti u razliitim odnosima:
-neverbalna poruka moe zamijeniti verbalnu (klimanje glave umjesto da)
-neverbalna poruka moe dati veu snagu verbalnoj poruci (smijeak pri izraavanju
veselja)
-jedna poruka moe proturjeiti drugoj (pokuavamo izraziti zadovoljstvo, ali nam izgled
proturjiei tome)
Verbalna-digitalna komunikacija je prikladnija kada se govori o objektima,drugim ljudima,vie
je pod kontrolom svijesti, slui se govorom, informiramo o objektivnom stanju, kao i
subjektivnom stanjima i naim idejama.
Neverbalna-analogna prikladnija za izraavanje emocija i drugih aspekata neposredne
interakcije, pod utjecajem nesvjesnog (4 vrste podraaja koji se javljaju u komunikaciji: namjerni
verbalni podraaji, nenamjerni verbalni podraaji, namjerni neverbalni i nenamjerni neverbalni
podraaji)

FUNKCIJE NEVERBALNE KOMUNIKACIJE


1.izraavanje emocija
D.Morris-vie je vjerovatno da ce neka radnja odrzavati istinsko raspolozenje ako je:
-dalje od lica
-onaj koji je vri manje svjestan
-ako je to neka neidentificirana, neimenovana radnja
2. izraavanje uzajamnih stavova
3. prezentiranje vlastitih osobina
4. praenje, podrka i dopuna verbalne komunikacije
5.zamjena za verbalnu komunikaciju
6.konvencionalno izraavanje

ZNAKOVI ZA OTKRIVANJE RASPOLOENJA RANGIRANI PO VANOSTI


1. autonomni znaci, irenje zjenica,znojenje, crvenilo,bljedilo u licu
2. znaci nogom i stopalom
3. znaci trupom,eho dranja oituje se u u zauzimanju slinih tjelesnih stavova kod dvojice
prijatelja koji razgovaraju spontano.kod bliskih osoba tjelesni se pokreti sinhronizuju, pa to
ukazuje na njihovu bliskost
4. neidentificirane geste
5. identificirane geste
6. izrazi lica
7.izraavanje rijeima

FUNKCIJE VERBALNE KOMUNIKACIJE


1. informiranje o objektivnom (zbivanja , stanja,predmeti)
2.informacije o subjektivnom (emocije, stavovi,vrijednosti)
3.iznoenje ideja

ELEMENTI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE


-u verbalnom komuniciranju vana je boja glasa,intonacija(paralingvistiki elementi)
Neverbalni komunikacijski znakovidijele se na paralingvistike i ekstralingvistike.
Paralingistikim znakovima smatraju se:
- svi popratni glasovi i umovi koje ujemo uz izgovor glasova i rijei
- otvorenije ili zatvorenije izgovaranje vokala
- karakteristike u brzini i intenzitetu izgovaranja u emocionalnom stanju
- intonacija izgovaranja reenica
- naglaavanje pojedinih rijei u reenici

- due ili krae pauze meu rijeima


Zadnje tri se zovu i prozodijskim karakteristikama.
Ekstralingvistiki znakovi: kinezike i proksemike
Kineziki se odnose na razne vrste pokrete i polaje tijela.
Proksemiki poivaju na udaljenosti i na prostornim odnosima meu uesnicima u komunikaciji.:
-fizika blizina odnosno udaljenost meu osobama u komunikacijskoj interakciji
-prostorni raspored uesnika u komunikaciji
-teritorijalno ponaanje koje se odnosi na dranje i postupke kojima jedna osoba stavlja
do znanja drugima svoje pravo na odreeni prostor
Neverbalna komunikacija ovisi o naslijeu i o uenju, bioloko naslijee i socijalno uenje.
5 razloga za koritenje neverbalne komunikacije (M.Argyle):
1. neverbalnim znakovima je ponekad mogue bolje izraziti neku pojavu verbalnim
znacima
2. neverbalno izraavanje je esto snanije sredstvo izraavanja
3. neverbalni znakovi manje su kontrolirani, pa otvorenije govore o osbi koja ih
manifestira
4. neverbalni znakovipmoguavaju da se stavovi ne izraze tako eksplicitno kao kada ih
izriemo rijeima
5. neverbalna komunikacija osim verbalne predstavlja jo jedan dopunski kanal
uzajamnog informiranja

INTERAKCIJSKA POVEZANOST U KOMUNIKACIJI


U komunikaciji ljudi mogu utjecati jedan na drugoga na razkiitom stupnju interakcijskog
odnosa.
-zahvaa aspekt odnosa u komunikaciji
-od razine unutranje povezanosti meu osobama koje komuniciraju zavisi stupanj njihove
interakcijske povezanosti
- D.K Berlo, kaze da se do nekog stupnja moze komunicirati i bez interakcije.
-odnosa medju ljudima nema bez interakcije a da bi doslo do komuniciranja mora postojati
barem minimalna interakcija
- to se komunikacija u procesu odgojnog djelovanja provodi na viem stupnju interakcijske
povezanosti i odgojno ce djelovanje biti uspjesnije
- razmjena znakova i stvaranje znaenja izmedju ucenika i nastavnika sto se zapravo odnosi na
informiranje u procesu komuniciranja, moe biti na razliitom stupnju uutranje povezanosti
medju osobama koje komuniciraju.
STUPNJEVI INTERAKCIJSKE POVEZANOSTI U KOMUNIKACIJI
a) fizika prisutnost- neverbalna komuikacija, razliciti stupnjevi unutarnje povezanosti
-kada nastavnik uspostavlja s uenicima komunikacijski odnos neverbalnim znacima tada imamo
interakciju na osnovi fizike povezanosti, interakcija na osnovi fizike zavisnosti( R.R Sears)

b)akcijsko-reakcijsko komuniciranje
-pitanje-odgovor
-bez unutarnje povezanosti i ne ukljucuju doivljajnu sferu uenika
-proces informiranja-bez utjecaja, ovdje ne mozemo govoriti o uspjenom odgojnom,
mozemo o obrazovnom djelovanju, o prenosenju informacija, ali e+nema medjusobnog utjecaja.
c)empatijsko komuniciranje- uivljavanje u drugoga,ovdje mozemo govoriti o mogucnosti
odgojnog djelovanja.ova komunikacija se ne svodi samo na informiranje ucenika, nije usmjerena
samo na spoznajnu sferu linosti, zahvaa dublje u psihu, utjee na njegove stavove i vrijednosti
-prilagoavanje komunikacije onima s kojima komuniciramo
- informiranje i utjecanje
d)dijalog-obostrano empatijsko komuniciranje, meusobno utjecanje-idel ljudske
komunikacije
-empatijsko komuniciranje znai da se osobe uivljavaju u poloaj osobe sa kojom komuniciraju,
da meusobno uvaavaju stavove i miljenja drugih, te da u procesu komuniciranje problem
sagledavaju i oima drugih a ne samo svojim vlastitim.
-dijaloga nema bez meusobnogempatijskog komuniciranja, garancija uspjenog odgoja
Koji uvjeti omogucavaju empatijsko komuniciranje i dijalog?
1. komunicirati s malim brojem osoba ,2. dobro poznavati osobe s kojima se komunicira,
3. biti osjetljiv na ljudsko ponasanje, 4.imati razvijenu empatiju, 5. biti motiviran za
uzajamnu povezanost

USPJENA ODGOJNA KOMUNIKACIJA


Dobar medjuljudski odnos izmedju nasta.i ucenika ne iskljucuje konfklitne situacije nego stvara
mogunost pojavljivanja konflikata.
-Empatinost-nije poputanje to nije odobravanje, to je istinsko razumijevanje i prihvacanje
licnosti onakve kakva jeste.
- klima povjerenja-bez uzajamnog povjerenja nema pravog i istinskog medjuljudskog odnosa
Karakteristike uspjene komunikacije su:
1.razumijevanje (tacnost primanja informacija jer je komuniakcija uspjesna, sto se sadrzaja
tice,ako su poruku na isti nacin protumacila oba sudionika u komunikaciji.)
Selektivna panja-usmjerenost nase svijesti da propusta one podrazaje koji za nas imaju vece
emocionalno znaenje
2.zadovoljstvo, odnosi se na emocionalni dozivlljaj sudionika u komunikaciji
3.utjecaj na stavove,
4.oplemenjivanje odnosa,
5.izazivanje akcije
IGRANJE ULOGA
To je interakcija u kojoj najmanje dva partnera komunikativno djeluju. Osnovni cilj igranja uloga
jeste savladavanje odreenih realnih situacija, osvjetavanje razliitih uloga i ponaanja u njima,
posebno osposobljavanje za savladavanje konflikta u meuljudskom odnosu.
Igranje uloga- osnovni je princip da se odabere ivotna situacija koja se eli odigrati.
Dvije vrste uloga:
1.preuzimanje uloge iz stvarnog zivota koje su nam poznate iz vlastitog iskustva
2. stvaranje uloga, kreiranje novih i nepoznatih nacina ponasanja.
Tri etape u igranju uloga:
1.etapa motivacije, (prikazivanje problema)
2.etapa akcije, igranje uloga
3. etapa analize, razmisljanja i zakljucaka
Igranje uloga nam pomaze:
da promijenimo svoje ponasanje,
da povecamo vjestinu zapazanja i razumijevanja tudjih reakcija,
da uvidimo da kritiziranje i forsiranje ne dovodi do pozitivnih rezultata,
da uvjezbamo tehniku pristupanja ljudima koji imaju negativne stavove prema drugima,
da uvjezbamo sposobnosti jasnog formuliranja problema,
da zapazamo ono sto bi nam inace promaklo, da ucimo kako treba razgovarati, da ilustriramo
principe medjuljudskih odnosa.

Razred je ona jedinica institucionaliziranog odgojnog djelovanja gdje se to djelovanje


najintenzivnije odvija.
Dva oblika nastavnikova ponasanja (Anderson): dominantno (gusi i frustrira individualne
razlike, ne dopusta slobodan razvoj ucenikove licnosti) i integrativno (izraz demokratskih
procesa u grupi).
Treci stil (Lewin i Lippitt): ravnodusni stil (nastavnik nije zainteresiran za ucenike).
Flanders podijelio nastavnike na: indirektne (potice ucenike da daju svoja misljenja, iznose
ideje, nastavnik koristi njihove ideje i prosiruje ih, hvali i ohrabruje) i direktne (nastavnikova
objasnjena, iznosenja vlastitog misljenja, upravljanje ucenikovom aktivnoscu, kritiziranje
ucenikovog ponasanja).
Svojstva uspjesnih nastavnika: fleksibilnost, empaticnost, personaliziran stil, kreativnost,
komunikativnost, strucnost, savjesnost, odgovornost, osjetljivost, lezernost, smisao sa humor.
Osobine nastavnikove licnosti i kvalitet rada koje utjecu na klimu u kojoj se odvija ucenje
(Rogers):
1.suocavanje s problemom, (nastavnik ne trazi samo memoriranje od ucenika,vec stvara
poticajnu klimu)
2.kongruentnost nastavnika, (nastavnik je istinska osoba,bez maske i fasade)
3.bezuvjetna naklonost, (postoji naklonost koja nije nicim uvjetovana,nije zasnovana na
vrednovanju, stvara klimu sigurnosti)
4.empaticko razumijevanje, (razumjeti ucemika s njegove tacke gledista)
5.dozivljaj ucenika. (sve ove prethodne osobine ucenik mora osjetiti)
Stavovi nastavnika prema ucenicima su rezultat mnogobrojnih faktora: inteligencija, opce
znanje, sposobnosti, crte licnosti (Cook).
Socijalno reverzibilne izjave su govor i ponasanje nastavnika koji su takvi da se ucenik moze
istim rijecima i nacinom obratiti nastavniku a da pritom ne krsi pravila pristojnosti, takticnosti i
postovanja. (Molim te, daj mi tu knjigu)
Socijalna ireverzibilnost - one izjave i postupci nastavnika kojima se obraca ucenicima, ali bi
takvo ponasanje ucenika prema njemu izlazilo iz okvira pristojnosti, takticnosti i postovanja.
(Daj pokazi tu knjigu)
Socijalna reverzibilnost/ireverzibilnost starijih djeluje na mlade s ovim posljedicama:
mladi se ponasaju slicnije odraslima, ireverzibilnost je povezana sa potcjenjivanjem mladih,
posljedica je strah od skole, nevoljkost prema skoli, sklonost kaznjavanju pri igranju uloge
nastavnika i obeshrabrivanje mladih, socijalno reverzibilno nastavnici imaju bolji emocionalni
odnos sa svojim ucenicima.
Licnost razrednika: primarno odgojna uloga, stav prema ulozi razrednika, zainteresiranost za
razred i pojedince, sposobnost socijalnog percipiranja, sposobnost procjenjivanja, empaticnost,
razumijevanje ucenika, komunikativnost, fleksibilnost, objektivnost, pravednost, dosljednost,
strucnost, pedagosko-psiholoska osposobljenost, uskladjenost nastavnik-razrednik.

Razrednik - podrucja rada: SARADNJA: s citavim razredom (sat razrednika, sat razredne
zajednice), s ucenikom (individualni rad), s roditeljima, s razrednim vijecem, s ravnateljem i
pedagogom/psihologom, s nastavnickim vijecem, s mjesnom zajednicom. ISTRAZIVACKI
RAD.
Sat razredne zajednice-uloga razrednika: u saradnji sa ucenicima (planiranje i programiranje
rada razredne zajednice-sadrzaj, oblik, metode; motiviranje i aktiviranje ucenika, izvodjenje sata
razredne zajednice-postepeno osposobljavanje ucenika, razvijanje osobina samoupravljaca;
vrednovanje rezultata rada razredne zajednice)
Individualni rad razrednika sa ucenikom: vanjski simptomi (problemi - ucenja, ponasanja;
individualne poteskoce-fizicke, psihicke), dijagnoza uzroka, rad s ucenikom (promatranje i
biljezenje, razgovor, temeljito upoznavanje), verifikacije i dijagnoze, odgojne mjere i postupci.
Opservacija ucenika-upute: odabrati ucenika sa neprilagodjenim ponasanjem, prikupiti
podatke o tom uceniku (socijalni status roditelja, obiteljske prilike, zdravstveno stanje..),
sistematski promatrati ponasanje ucenika u toku jedne sedmice (na satu, u dvoristu, na
hodniku..), na osnovu podataka dijagnosticirati uzroke neprilagodjenog ponasanja ucenika.
Intervju-razgovor sa odredjenim ciljem: prije razgovora (odrediti mjesto i vrijeme, prouciti
dokumentaciju o uceniku, formulirati pitanja, predvidjeti nacin vodjenja biljezaka, ucenika
pozvati na adekvatan nacin), tokom razgovora (stvoriti prisnu atmosferu, s interesom slusati,
razgovor prilagoditi uceniku, postaviti se u polozaj ucenika, zapazati verbalne i neverbalne
reakcije), nakon razgovora (sto vjernije zapisati odgovore, izvrsiti analizu, usporediti s
prethodnom analizom, predvidjeti daljnje mjere i postupke).
Saradnja razrednika sa roditeljem znacajno je podrucje njegova djelovanja. Saradnja
roditeljskog doma i skole se dijeli u tri grupe: pedagosko obrazovanje i podizanje pedagoske
kulture roditelja, koordiniranje i uskladjivanje odgojnog djelovanja obitelji i skole,
nadoknadjivanje deficijentnog odgojnog djelovanja obitelji.
Oblici suradnje razrednik - roditelj: individualni razgovori (informativni, savjetodavni),
roditeljski sastanci (problemi razreda, pedagosko obrazovanje roditelja), posjet roditeljskom
domu, pismeno obavjestavanje.
Ravnatelj - razrednik razrednika: aktiviranje razrednika (odgojni plan skole), suradnja
(nastavnicko vijece, razredno vijece), sudjelovanje (sat razredne zajednice, roditeljski sastanci),
prvi kontakt (s novim ucenicima, s njihovim roditeljima).
Skolski pedagog/psiholog - saradnik razrednika: ucenik (rjesavanje individualnih problema),
razred (organiziranje i izvodjenje SRZ), roditelji (izrada programa saradnje, predavanje),
razrednik (pomoc u pripremi istrazivanja), razrednici (aktiv razrednika - vodjenje).
Pedagog/psiholog moze dvostruko djelovati: posredno (pomoc razredniku da sto bolje ostvari
svoje zadatke odgojnog djelovanja) i neposredno(direktan kontakt sa ucenicima i roditeljima).