You are on page 1of 1

D erom Dejvid Selind er

LOVAC U ITU
Naslov originala:
J.D. Selinger
The catcher in the rye
Preveo Flavio Rigonat
mojoj majci
1
Ako vas stvarno zanima sve ovo, verovatno ete prvo hteti da saznate
gde sam roen, kakvo je bilo moje bezvezno detinjstvo, ta su moji radili u
ivotu pre nego to su me dobili i jo masu takvih gluposti a la David
Koperfild, ali nisam ba raspolo en da se upu tam u te stvari. Kao prvo, sve
mi je to dosadno, a drugo, moji bi se momentalno oduzeli kad bih ispriao
ne to linije o njima. Prilino su osetljivi u tom pogledu, pogotovo otac.
Dobri su i sve - ne ka em - ali stravino su osetljivi. Uostalom, neu sad da
vam priam itavu svoju autobiografiju ili ne to. Ispriau vam samo ono
ludilo kroz koje sam pro ao oko Bo ia, pre nego to sam ozbiljno propao i
morao da preem ovamo da se malo oporavim. Mislim, to je ono to sam
priao D. B.-u, a on mi je brat i sve. ivi u Holivudu. Nije daleko od ove
rupe, pa mi skoro svakog vikenda dolazi u posetu. Vozie me kad izaem,
mo da sledeeg meseca. Nedavno je uzeo 'jaguara'. To je onaj mali engleski
bolid to ide trista na sat. Ko tao ga jedno etiri hiljadarke. Sada je pun para,
za promenu. Nekad nije bio. Bio je samo obian pisac, dok je sedeo kod
kue. Napisao je onu fenomenalnu knjigu pria Tajna zlatna ribica, ako
sluajno niste uli za njega. Najbolja pria u njoj je ba "Tajna zlatna
ribica": o nekom klincu koji ne da nikome da vidi njegovu zlatnu ribicu jer
ju je kupio za svoj novac. Stvarno me oborila. Sad je tamo u Holivudu, D.
B., prodao se. Ako i ta mrzim u ivotu, to su filmovi. Bolje da ih ne
pominjete.
Poeo bih od onog dana kada sam napustio Pensi Prep. To je kola u
Ed erstaunu, u Pensilvaniji. Verovatno ste uli za nju. Videli ste bar reklame
ili ne to. Reklamiraju je u mali milion asopisa, uz obaveznu sliku nekog
dase na konju koji preskae neku ogradu. Kao da se u Pensiju po ceo bo ji
dan samo igra polo. Ja nikad nisam video nekog konja ak ni blizu tog
mesta. A ispod slike tipa na konju uvek pi e: "Jo od 1888. oblikujemo
deake u briljantne, o troumne mlade ljude." Prie za malu decu. Te ko da
oni ikog oblikuju vi e nego u ma kojoj drugoj koli. Nisam upoznao nikoga
u Pensiju ko bi mogao da se pohvali kako je briljantan, o trouman ili ne to.
Mo da dvojicu, a i to je pitanje. Verovatno su bili takvi i kad su dospeli u
Pensi.
Sve u svemu, bila je subota, dan ragbi-mea protiv Sakson Hola. Od
toga se pravio itav cirkus u Pensiju. To je bio poslednji me u godini, i
oekivalo se da izvr i samoubistvo ili ne to ako stari Pensi ne pobedi.
Seam se da sam oko tri popodne stajao ak na vrhu brda Tomsen, kod onog
idiotskog topa to je harao u Ratu za nezavisnost i svuda. Odatle se video
itav teren po kome su jurcale obe ekipe, cepajui se na sve strane. Tribine
nisu bile tako vidljive, ali lepo se ulo kako navijaju, buno i svi uglas za
Pensi - u su tini se itava kola osim mene skupila tamo - a piskavo i jadno
za Sakson Hol, jer su gosti retko dovlaili svoje ljude.
Na ragbi-meevima nikada nije bilo mnogo devojaka. Samo su
maturanti mogli da ih dovode. Jeziva kola, kako god okrene . Volim mesta
gde bar mo e da vidi poneku devojku s vremena na vreme, pa makar se
one samo e ale po rukama, ili izduvavale noseve, ili se samo kikotale, bilo
ta. Selma Tarmer, kerka direktora kole, pojavljivala se dosta esto na
tribinama, mada nije ba bila neka za kojom bi se ovek pomamio. Ipak, nije
bila lo a. Sedeo sam jednom pored nje u autobusu iz Ed erstauna, pa smo
kao odvojili neki razgovor. Dopala mi se. Imala je veliki nos i nokte
izgri ene do krvi, i nosila one sulude la ne grudi to tre na sve strane, ali
budila je neku simpatiju. Dopalo mi se to ne gu i oveka priama o tom

You might also like