FIRDUSI

Abul-Qsem Manr

b. al-asan al-Ferdows al-s

 Godina roenja: 932./951.

Firdusi je roen u selu selu Ba, pokrajina Taberan, grad
Tus.
Tus je drevni grad koji se nalazi u dananjem Iranu u
blizini grada Meheda.
U vrijeme Grka bio je poznat pod imenom Susya, a osvojio
ga je Alexandar Veliki 330.godine.

U ovom gradu danas se nalazi Firdusijev velianstveni

mauzolej sagraen 1934.godine.

PORIJEKLO

 Firdusi je porijeklom iz porodice dehkana.

Dehkani su bili klasa veleposjednika koji su postojali u

doba Sasanida i u prva etiri stoljea islamskog perioda u

Iranu.

 Oni su zapravo meuklasa izmeu zemljoradnika i krupnih feudalaca;

bili su vlasnici zemlje, a ivjeli su u dvorovima koje su pravili na svojim
imanjima.

Glavna zadaa im je bila sakupljanje haraa od zemljoradnika i njegov

transfer do glavne blagajne drave.
Dehkani su bili uvari obiaja i tradicije Irana, nacionalno osvijeeni.
Organizovali su skupove i na njima najee prepriavali o tradiciji.

 Pretpostavlja se da se Firdusi oenio 969. godine.

Knjievnik Muhamed Teki Behar pretpostavlja da se

pria iz ahname o eni Bian/Manea odnosi na
Firdusijevu enu, koja je takoer bila pjesnikinja i
porijeklom iz porodice dehkana.

VRIJEME

 U doba Firdusijeve mladosti postojala su mjesta gdje su

se okupljali Iranci, rodoljubi.Ovi skupovi bili su ivi u
Istonom Iranu.
Kako je Firdusi formirao svoju linost kao pravi Iranac,
tako je i on odlazio na ove skupove i sluao ta se tamo
prialo. Na skupovima se uglavnom prialo o drevnoj
historiji Irana, o slavi i sjajnoj prolosti Irana, o
osvajanjima iranskih careva i veliini iranskih carevina.
Dakle, Firdusi je gradio svoju linost kreui se u
sredini sa veoma naglaenim iranskim nacionalizmom i
patriotizmom.

 Takoer, on je bio oevidac u smjeni iranskih dinastija u

istonom Iranu, te nestanku dinastije Samanida.
Bio je vrlo zabrinut zbog uspjeha i jaanja dinastije
turskog porijekla Gaznevida, koja je doprinijela
jaanju arapskog utjecaja u Iranu na raun iranskih
patriotskih osjeanja.
Strahovao je da bi ve sljedeeg stoljea veliki dio blaga
narodne tradicije mogao biti zaboravljen.

 Iako nije sakupljao narodnu tradiciju, nego se koristio

ve postojeim zbirkama narodne predaje, djelo koje je
stvorio Firdusi je sauvalo drevnu tradiciju Iranaca i
spasilo je od zaborava.

Stoga, Firdusijevo ime je neraskidivo vezano za

historiju prolosti i sadanjosti Irana.

DJELA

 Poznato je da je Firdusi poeo prvo pisati liriku, a tek se

onda posvetio epici u kojoj lei njegova nenadmana
snaga.
Samostalnih lirskih pjesama Firdusi ima malo i njima se
nije pridavala tolika vanost pa nisu ni skupljene u jedan
Divan.
Mogue je i da je Firdusi napisao dosta poema prije
samog poetka pisanja ahname, ali te poeme nisu
sauvane.

 Ono po emu je
Firdusi poznat je zasigurno
njegovo veliko djelo
ahnama
(Knjiga vladara).

 Rad na prvoj verziji ahname Firdusi je poeo 977. godine, nastojei da

nastavi posao koji je zapoeo njegov prethodnik Dakiki. Firdusi je primio
veliku nagradu od Samanidskog princa Mensura. (Samanidi su kao
nacionalna iranska dinastija titili i pomagali iranske pjesnike.)
Godine 994. zavrio je prvu verziju ahname.

Nakon toga su Gaznevidi pokorili iransku dinastiju Samanide.

Dolaskom Gaznevida, Firdusiju je prijetila oskudica i neimatina, pa su
ljudi oko sultana nastojali razglasiti o uvenom pjesniku iz Tusa, te
privoliti ga da ve postojeu verziju ahname, posveti sultanu Mahmudu
Gazneviju.
Nakon to je zavrio drugu verziju ahname, prema pisanju Nizamija
Aruzija, Ali Dejlemi je istu prepisao u sedam svezaka te je Firdusi ovu novi
verziju odnio u Gaznu i posvetio je sultanu Mahmudu. No, ahnama nije
mnogo oduevila sultana te Firdusi nije dobio obeanu nagradu. O tome i
na istoku i na zapadu krui legenda...

 Firdusijev epski spjev ahnama (knjiga o kraljevima) je

poetizovana historija Irana, od najstarijih vremena od
pojave prvog ovjeka i prvog kralja, pa do propasti
Iranskog carstva usljed arapskih osvajanja u srednjem
stoljeu.
Glavni dio ove epske historije ne odgovara stvarnim
historijskim dogaajima, nego je takav kakvog ga je
Iranski narod zamiljao i elio da bude. Ova historija je
vie legendarna historija Iranaca, koju je Firdusi uobliio
u svom spjevu i na taj nain stvorio nacionalni ep Iranaca.

 U ahnami se opisuje porijeklo Iranaca, pojava njihovih

kraljeva i otkria, pronalaenja sredstava u drevnoj
iranskoj prolosti i sl. Ova tematika uzeta iz narodne
predaje Iranaca, pjesniki je obraena u ahnami.
U desetom stoljeu vladari Samanida, koji su sebe
smatrali potomcima stare Sasanidske dinastije, dali su
inicijativu da se na novoperzijskom deri jeziku napie
Iranska historija.
U svom djelu Historija perzijske knjievnosti Jan Ripka
je napisao:

Jasna je istina da na ovom svijetu,

nijedna nacija ne posjeduje
ovako veliko epohalno djelo
u kojoj su sadrana
historijska ubjeenja i vjerovanja,
poev od mranog doba legendi i epova,
pa do sedmog stoljea
po gregorijanskom kalendaru.
Jan Ripka

 U Iranu se za vrijeme vladavine Arapa javlja elja da se ukae na

Iransku veliinu i mo u prolim stoljeima.
To je imalo za posljedicu obnavljanje i nastajanje nacionalne epike.
U tom periodu javlja se najvei pokret o'ubije, ije je djelovanje
bilo usmjereno protiv prevlasti i dominacije Arapa. Prije svega to je
bio knjievni pokret i djelovanje u knjievnosti je bilo usmjereno ka
natjecanju s Arapima, s onim u emu su oni najbolji poezija. U
poetku su ideje pokreta uglavnom iskazivane na arapskom jeziku,
a vremenom perzijski jezik oivljava u svom novom ruhu, pa su
o'ubijske ideje nale mjesto i u djelima na ovom jeziku.

Firdusi je bio vatreni pobornik ideja ovog pokreta. Njegovo djelo

ahnama je nastalo kao izraz ideja o'ubije, pa on u ahnami kae:

Mnogo truda
u ovih trideset godina
sam uloio
kako bih duh iranstva
ovim perzijskim
oivio.

 Firdusi pred kraj ivota naputa herojsku tematiku i

pie religiozo-ljubavni ep Jusuf i Zulejha u kojem prema

Kur'anu obrauje temu o ovo dvoje zaljubljenih.

I kad ovo djelo doe do svog kraja

Od mene, prema cijeloj zemlji krenu jezik
Neu umrijeti ja, jer ja sam iv
Jer sam razbacao sjeme ovog jezika.
Onaj koji ima lijepo ponaanje, miljenje i vjeru
Nakon smrti neka mi ukae potovanje.