You are on page 1of 85

Ante Tomi KLASA OPTIMIST

Nakladnik HENA COM


Za nakladnika Uzeir Huskovi
Urednik Ervin Jahi
Tekstove odabrao Ivica Ivani evi
Lektura i korektura Amalija Gro
Dizajn Vanja Cuculi
Copvright Ante Tomi, HENA COM, 2004.
Ante Tomi
KLASA OPTIMIST
HENA COM Zagreb, 2004.
Split happens
"Za to ne preseli ovdje?", pitaju me moji zagrebaki prijatelji. Za njih imam dva odg
ovora. "Zato jer mi ne odgovara grad gdje na ulicama samo kolporteri viu", ka em ja
ponekad, a drugi u put opet rei: "Zato jer u Splitu nema onih moje dobi koji hoda
ju u odijelima." Moji zagrebaki prijatelji na prvo se nasmiju, a drugo ih malo zau
di. Kako to mislim da u Splitu nema ljudi u odijelima? Lijepo, nema ih. Da ja su
tra izaem iz kue s kravatom, itav grad bi za mnom vikao: "Alo, kravata!" Zagrepani z
apanjeno podignu obrve, a ja pojasnim kako se u Splitu, kao posljednji, bijedni
ostatak nekada slavne crvene tradicije, njeguje puki prezir prema otmjenosti, bar
em onoj mu koj, i kako mi dolje ne znamo i ne elimo znati za dress code. U Splitu,
govorim ja ne bez ponosa u zagrebakim pivnicama, nema biznis klase. Mi letimo eko
nomskom. Ako uope letimo.
Temeljna je zapravo razlika da Split jo nije upoznao kapitalizam. Grad sasvim upr
opa tene privrede, koji se oajno koprca u tranzicijskom siroma tvu, jo uvijek ivi
po nekim starim, lijenim socijalistikim navikama. Nekoliko solventnih poduzea, koj
a su udom uspjela pre ivjeti strahote devedesetih, su premalena da promijene socija
lnu sliku te su vrijednosti bitno drukije nego u glavnom gradu. Konobar u kafiu, r
ecimo, ovdje bi jo mogao proi kao uspje an tridesetogodi njak. Ako nemate ozbiljnijih
ambicija, vjerujte, ovo je pravo mjesto za vas. Nee vas frustrirati kada mladi me
nad er u Gucci-jevom odijelu i s laptopom preko ramena protri pored vas, jer takvi
u Splitu ne postoje. Ako se netko takvim predstavi, nemojte se odmah prepasti, v
elika je vjerojatnost da la e, da je redikul i da je u bor u za kompjutor stavio sta
ri telefonski imenik. Kako bi on mogao biti menad er? Koja ga je, od one tri i po
normalne firme u gradu, uope zaposlila? Predstavi li ti se netko kao poslovni ovje
k u Splitu, opravdana je bojazan da je tip eventualno proitao "Kako uspjeti u ivot
u", i to samo prva tri poglavlja. Sjedne li do vas u lokalu, nemojte ni trenutka
dvojiti tko e platiti ceh. Vi.
Provincijalac poput mene stoga se uvijek nemalo iznenadi Zagrebom, svim onim bri l
jivo dizajniranim narodom u Bogovievoj, koji zadovoljno avrlja o after work partvj
ima, brain stormingu, team buildingu, public rela-tionu, o brandovima, eventima.
.. Zadivljeno ih slu am i svaki put nauim neku novu rije. "Ja u to hendlati", ree mi n
etko pro li tjedan. Ja poslu no kimnem. Znam, naravno, to znai hendlati. Bo e, pa nisam
seljak. Hendlati dolazi od heklati, samo to to nije kad hekla s obinim bijelim konc
em, nego... Dobro, uhvatili ste me, ne znam to znai hendlati. Ali, inae sve razumij
em. Sve japijevske fazone imam u malom prstu. Ako mi netko ka e da je menad er korpo
rativnih komunikacija, nemam problema s tim. Znam, menad er korporativnih komunika
cija je ono to su prije zvali referent za openarodnu obranu i dru tvenu samoza titu.
Tako se ja uim korporacijskom kapitalizmu kada doem u Zagreb. A nije lako, znate.
Jedne sezone tako skontam se da svi jedu meksiku spizu i na tenom panjolskom s laga
nim guadalajarskim akcentom naruuju u restoranima. Drugi put, meutim, kada doem i p
oletno trljajui ruke pitam: "Oemo u Meksikanaca?", svi me u dru tvu prijekorno pogle
daju i odmah znaju da je do ao buzdovan iz Splita. Jer, Bogu hvala, ide se u sushi
bar. Ekipa potkovano nabraja japanska jela, kao da su juer bombardirali Pearl Ha
rbor. Ili, muzika. Nikako da se u tekam koji je etno u Zagrebu trenutno fora. Vidi
o sam fazu s Buena Vista Social Gubom, i kada je sve to di e pod Sljemenom cvililo
od ugode slu ajui Nusret Fatah Ali Khana, i kada su se onesvje tavali na koncertima C
esarije Evore, i kada su plakali od fada, i kada su zveckali narukvicama na ciga
nske trubae... Prestao sam pratiti kada sam shvatio da je s tako brzom izmjenom g
lazbenih trendova upravo fiziki nemogue neku pjesmu poslu ati vi e nego jednom.

Eto, zato ivim u Splitu. Moj grad ima, ini mi se, malo postojaniju osobnost. Ili,
ako vam se tako vi e svia, personalitv. Nakon dva dana u izma tanom Manhattanu Bogovie
ve ulice, u socijalnom autizmu gdje su temeljni pojmovi "in" i "out", volim se v
ratiti u ovaj postsocija-listiki oaj koji ne zna to mu budunost donosi. Ako mu je bu
dunost korporacijski kapitalizam, ja bih, naiskrenije, volio da ona nikada ne doe.
Koliko god to nastrano zvualo, makar i da ostanemo siroma ni, ne bih se bunio. Sje
dio bih zauvijek pred kafiem, plaao bezbrojne ture menad erima s telefonskim imenici
ma u torbama od kompjutora i slu ao njihove jadne la i, zato jer mi se nekako ini da
je isto bilo malo bolje kada su bili Boro i Ramiz nego kad su do li Dolce i Gabban
a.
Muni sat
Putujete li avionom iz Splita u Zagreb, neizbje no ete letjeti s nekim koga znate s
televizije. "Gledaj, Tomac", apue u redu pred aerodromskom kontrolom narod nadvir
ujui se kako asni zastupnik prazni d epove od metalnih predmeta - kljueva, sitnog nov
ca, mobitela, grickalice, pljoskice... "Jo ne to?", pita policijski slu benik nervozn
o. Zdravko Tomac nevoljko vadi magnum ispod pazuha, zbrojovku iz stra njeg d epa i l
ovaki no iz lijeve sokne. "Uuuuu!", uzdahnu zadivljeno graani. No, sada ve pone me kolj
enje, namigivanje i pokazivanje obrvama na Ivicu uzela, skockanog u ne to tako blje t
avo da aerodromsko osoblje mora staviti naoale za varenje da bi ga uope mogli pogl
edati. Ili se, razgrui prepla enu masu, pojavi stasita pjevaica Colonije, ili neki pe
rspektivni stoper u trenirci, ili neurotina dramska prvakinja, ili menad er s po tova
nja vrijednom kolekcijom optu nica za korupciju, pronevjeru i nesavjesno poslovanj
e, ije su ime tisue oajnika pronosili na transparentima ispred policijskih patrola.
..
Naete li se dakle u avionu na jednoj od dvije ozbiljne na e domae zrane linije, lijep
o si mo ete predstaviti u kako maloj zemlji ivite. Sru i li se, ne dao bog, neki, bil
o koji avion izmeu Splita i Zagreba, u televizijskom Dnevniku te veeri najmanje etv
ero njih dobit e trideset sekundi nekrologa. Usporedbe radi, medu tisuama koje je
al-Qa'ida spr ila u napadu na Twin To-werse, nije bio nitko doista poznat, nego su
sve neki statisti izginuli. Ovdje, eksplodira li jedan sasvim mali Airbus Croat
ia Airlinesa na letu izmeu na a dva najvea grada, istog asa se, s matematikom vjerojat
no u, mo emo pozdraviti s nekolicinom ije ste ime makar jednom upisali u posebno oznaen
a polja skandinavke, s dva ministra, po prilici, dva nogometa a, s jednom pjevaicom
, jednim kazali nim redateljem, jednim televizijskim reporterom, jednim nadbiskupo
m i prvom pratiljom Miss turizma. Eto, to vam je slava u Republici Hrvatskoj. Ma
lo jadno, nije li?
No, to emo, to je prokletstvo malih sredina. Kada ivite u selu, svi vas znaju, a eti
ri i pol milijuna doista nije puno vee od sela, i kada si netko uvrti u glavu da
je popularan u nas, to uvijek djeluje nekako jadno i seljaki. Pogledajte, uostalo
m, tekst ove pozivnice koju mi je juer pokazao jedan prijatelj. "Pozivamo Vas na
gala promociju uzbudljive potrage za novim - svjetskim licem Guess satova", stoj
i u vrhu papira. Dolje, sitnijim slovima se nabraja: "na promociji oekujemo vi e od
400 uzvanika, medu kojima su Ivana Banfi, Niko Kranjar, Husein Hasanefendi Hus, Mi
hael Miki, Ljupka Goji, Branka Slavica, Nensi Brlek, Martina Pongrac..." i tako da
lje, tridesetak imena je organizator naveo, glazbenika i glazbenica, nogometa a, m
anekenki, glumaca ili naprosto slavnih ope prakse, kao to su na primjer Vlatka Pok
os i Maro Srezovi. to da vam ka em, sve
10
najbolje keri i sinovi ovog naroda, creme de la creme ove zemlje.
"Tko nije na listi, neka se zamisli to je u ivotu napravio", ree moj prijatelj pora e
no, jer njega nema. Ba kao ni mene, kad smo kod toga. "Uzbudljiva potraga za novi
m - svjetskim licem Guess satova" pro la je tako bez na e dvije beznaajnosti. Mogli s
mo dodu e ispred Aquariusa, gdje se u etvrtak naveer sve ovo dogaalo, onesvijestiti I
ris Andro evi i Renea Bitorajca, odvui ih u grmlje pa upasti s njihovim pozivnicama
i umije ati se u masu to se oko vedskog stola otimala za pr ut i francusku, kulen, los
os i pohane kampe. Mogli smo u svojoj najboljoj odjei u vitkim a ama mukati neko stra no
bijelo vino koje je organizator kupio u rin-fuzi. Mogli smo s Helgom Vlahovi avrl
jati o biljkama lonanicama ili brojati kalorije s Ljupkom Goji. Mogli smo se medu
popularnima i mi barem malice popularno osjeati. Pre lo bi to valjda nekako s Ivane
Kindl i Lane Klingor i na nas dvojicu. Ali, eto, nismo oti li. Bilo nas je malo sr

am.
Jer, znate, taj Guess, to vam je, ako ne znate, marka amerike konfekcije, osrednj
a casual odjea, nije za podcijeniti, ali nije ba ni za pasti na guzicu. Takvi su i
m i po prilici satovi. Solidne, zgodne, ali zapravo ne osobito ma tovito dizajnira
ne uke od sto dolara otprilike. I sami takvo ne to nosite na zape u. Te ko je zamisliti
da bi tu i ta moglo biti uzbudljivo i pustolovno kako stoji na pozivnici. Osim val
jda na im celebritiesima. Oni su tu stajali ozareni, zahvalni mami, tati, dragom B
ogu i amerikom proizvoau konfekcije. Sretni to uope postoje u prostornom i vremenskom
kontinuitetu u kojemu pouzdano otkucavaju Guess satovi, nazdravljali su ispred
fotoreporterskih objektiva. Njih trideset slavnih u masi od tristo sedamdeset an
onimnih okretalo se zado11
voljno ispod sponzorskog logotipa sve gledajui hoe li im netko prii, upitati ih aut
ogram, estitati im za sve to su uinili za hrvatski narod.
A itav taj cirkus je samo zbog nekakvih uka od sto dolara. to to nije jeftino, oajno
i seljaki, tono da se posrami zbog njih, kada su oni sami tako blesavi pa su to za
boravili.
.12
Desant na kolijevku
Televizijski snimatelj mi se zakleo u autentinost te prie. Poetkom devedesetih je k
ao slobodnjak za lijep novac radio za nekakve Meksikance to su do li praviti report
a e o ratu u biv oj Jugoslaviji. Najlak e zaraene pare tom na em ovjeku bile su malo prije
ponoi na Silvestrovo 1993-, kada su se popeli na vrh jednog splitskog nebodera,
upalili reflektore, novinar stavio modru pancirku i u kameru se, dok je nono nebo
iza njega sijevalo od plotuna, dramatinim glasom javio izravno iz okupiranog Sar
ajeva.
Devet godina kasnije mi smo dobili neke petarde iz Hercegovine. Strano su jeftine
bile, ali bez ikakve deklaracije na kutiji. Malo du e, debele kao prst, zelene s
crvenim vrkom, fosforni vrh kresne na kutiju ibica. Vjerujem da se radi o eksploziv
u koji je ostao kada su razoru ali Hrvatsko vijee obrane. Da nije bilo Dayton-skog
sporazuma, to bi valjda zavr ilo na Bugojnu. Jednu petardu smo bacili na balkon. B
ljesnulo i puklo je kao da je grom pogodio kuu. Kada se dim razi ao, svi smo
bili pokriveni crnim humusom iz lonaca za cvijee, meni je krvarilo iz desnog uha,
a ena je okirana hodala uokolo i ponavljala: "Nije mi ni ta! Nije mi ni ta!...". Vi e n
ijednu nismo bacili. Kutiju smo ostavili na vrhu ormara, gdje je djeca ne mogu d
ohvatiti. Ako trebate negdje minirati liticu, spremate se ru iti zid prema pajzi il
i naprosto okupljate zloinaku organizaciju, slobodno nam se javite. S kutijom tih
petardi mogao bi se, mislim, uni titi itav konkurentski narkolanac od Teherana do G
raza, a dajemo jamstvo i za sluajeve etnikih i enja i teroristikih napada na aerodrome.
Kako se to na lo na blagajni trgovakog centra u Soviima, ne znam, ali sa zebnjom i itav
am crne kronike oekujui znatan porast stope krvnih delikata u Mostarsko-neretvansk
om kantonu. Premda, za pravo rei, da imam elju, ovih bih dana, s beznaajnom vjeroja
tno u da e me uhvatiti, i sam mogao poiniti umorstvo do dva. Blagdansko je vrijeme ne
obino prikladno za takve stvari. Tko bi, naime, mogao otkriti da je u bara noj vatr
i iz mnogih cijevi, kako Hrvati tradicionalno proslavljaju roenje Spasitelja, nek
i metak bio va ? Ili, ak i ako vas uspiju identificirati, imate zrele izglede da se
izvuete s ubojstvom iz nehata i kojom godinom uvjetno, jer e dr avno odvjetni tvo ima
ti dosta ozbiljan problem dokazati kako va in nije bio nehotina posljedica blagdans
kog veselja. Nemate, dak-le, razloga puno ekati, u novu 2004. uite bez svojih du man
a.
Ureujete li kuu ovih dana, jednu stvar svakako morate napraviti - selotejpom izlij
epite sva stakla da vas krhotine ne poubijaju. Nemojte izlaziti na prozor vi e neg
o je nu no. Malo prije ponoi preporuujemo vam da odete u podrum. Ako ostajete u stan
u, za Boga miloga, unite. Spustite ampanjske a e, pr ut i francusku, prostrite sve na po
du kao na izletu, to vam mo e spasiti
14
glavu. Trebate li na zahod, pognuti pretrite tih nekoliko metara. I ni ta od toga n
aposljetku vam opet ne garantira da ete pre ivjeti, jer narod svoju sreu svake godin
e izra ava sve krupnijim kalibrom. U prosincu je pro lih godina do la navika da se ogr
aniziraju sajmovi knjiga, gotovo da nema upanijskog sredi ta bez toga. A nama zapra

vo trebaju sajmovi oru ja: jeftine izraelske strojnice prije nego Coelho, e ke zbroje
vke umjesto kuharica, amerike juri ne pu ke na blagdanskom popustu od dvadeset posto,
uite i razgledajte bez obveze.
To oru je, uistinu, vi e nego i ta pripada naravi Bo ia. Mi zapravo nemamo ba nikakva razl
oga pjevati "Tihu no". Ne znam jesu li vam poznati ti podaci, ali neuko u ili nesmot
reno u kasnijih prepisivaa, Sveto pismo je prilino krivotvoreno. Betlehemska zvijezda
u stvarnosti je bila uta signalna raketa. Malom Kralju Melkior je donio kratku s
amaricu, Baltazar magnum, Ga par runi protutenkovski projektil. Sveti Josip je, ka e M
atejevo evanelje, na vijest o roenju ispalio nekoliko kratkih rafala, ustrijeliv i p
ritom dvije ovce i lak e raniv i jedno magare, a i Bogorodica je, svi se sla u, plaho
bacila nekoliko dinamitskih tapina u sijeno. Meutim, evanelisti Luka i Ivan, a s nj
ima i nebrojeni nara taji kasnijih teologa, razilaze se u stavovima jesu li pastir
i bili naoru ani kala njikovima rumunjske ili korejske proizvodnje. Jedno vrijeme se
nagaalo da su imali svijetlee metke, no to je naposljetku sasvim odbaeno. Kako bil
o, Isus je dohvatio trideset i treu, a dobro da je i toliko. Kako je poelo, mogli
su ga jo u kolijevci ubiti. Kao to ga, uostalom, hicima u nebesa svake godine izno
va ubijaju ovdje u nas.
1 c:
Vjerujte u Djeda Mraza!
To je sezonska ludost koja pone poetkom prosinca i zavr i s istekom godine, samo jed
an mjesec traje, ali je neizostavna od poetka devedesetih. im nekako iza nekada njeg
Dana Republike ujete da je prasnula prva petarda, znate da je samo pitanje trenu
tka kada e u nekim novinama ili na radiju krenuti polemika o tomu kome doista, po
nekakvom obiajnom pravu i tradiciji, pripada koncesija na blagdansko darivanje n
ajmlaih -malome Isusu, svetoj Luciji, Djedu Bo injaku, Djedu Mrazu ili svetom Nikoli
? U javnom natjeaju za etvorni metar parketa pod bo inom jelkom najnesmiljenija je ip
ak konkurencija dvojice potonjih: za sveca buno navijaju iz crkvenih krugova, dok
iza skandinavskog bra-donje stoje meunarodne kapitalistike korporacije i navika i
z socijalistikih vremena. Djed Mraz stoga je uvjerljivo premoan, to suprotnu stranu
ponekad dovodi do izljeva potpuno nerazumnog bijesa.
Glavni crkveni argument u ovoj je raspravi da Djed Mraz ne pripada naoj kulturi t
e kaptolski ideolozi nas1-7
tupaju gotovo kao nekakvi inspektori rada. Protivnika u crvenoj dolami i kapici
prokazuju kao stranca, ilegalnog useljenika to, bez vize i prijave boravka u RH,
na crno daruje nau djecu pa pozivaju sve policijske ophodnje da zaustave njegov j
elenski esteropreg i urno ga iskljue iz prometa. Djed Mraz, ka u, nema to raditi u nas
, on uostalom i ne postoji, nego je komunistika utvara. Optu uju ga da je komunist,
to nije sasvim istinito, ali strasnije zvui, zbog ega je Skandinavac iza ao na vrlo
lo glas medu vjernikim pukom. "Davno su, moj dragoviu, pro la ona vremena kad je Djed
Mraz donosio darove", ree mi tako neki dan jedan bogobojazni Hrvat, nekakvim ton
om kao da je Djed Mraz zapravo stari udba koji je izbijao bubrege kada bi nekoga
uhvatio da pjeva Vilu Velebita. A meni se momentalno smu-ilo od te slijepe i prip
roste mr nje koja ne po teduje ni ne to tako bezazleno kao to je djeja fantazija.
Ljudi, stvarno, to to govorimo oti lo je daleko preko ruba pameti. Dajte da poku amo
trijezno promisliti o tome. Kada neki na biskup ka e da Djed Mraz ne postoji, to to
znai? Znai li to mo da da biskup misli kako sveti Nikola postoji? Njihovim preuzvi eno
stima netko bi napokon morao javiti da je taj Nikola ve stanovito, zapravo ak i do
sta dugo vrijeme mrtav. Nije lijepo uti, ali je tako i kada biskup ka e da je Djed
Mraz komunistika izmi ljotina... to nije tono, ali neka mu bude... Vi mu slobodno mo et
e rei da je sveti Nikola jednako tako katolika izmi ljotina, a kada je o dvije izmi lj
otine rije, uistinu je uzaludno se prepirati koja je stvarnija. Kako uope polemizi
rati kada predmet polemike ne postoji? Djed Mraz kao i sveti Nikola naprosto su
fik-cionalna bia, izmislili smo ih s nekim davno zaboravljenim povodom da razvedr
imo djecu, ba kao i onog mi a to pod jastukom tobo e klincima ostavlja novac za
mlijene zube. Kada odraste , prestane vjerovati u te prie. Osim, kako se ini, ako ne u
pi e teologiju. Uistinu, to kako neki na i sveenici govore o svetom Nikoli i Djedu Mra
zu, zapravo ne zvui ni ta pametnije ni odraslije nego kada moj estogodi nji sin pita j
e li Spiderman jai od ninja kornjae.
Crkva, dakako, ima razloga biti uvrijeena zlostavljanjem nekada njih komunistikih vl

asti, ima puno pravo inzistirati na o ivljavanju svojih tradicija koje su desetljei
ma bile potiskivane ili ak otvoreno zabranjivane. Treba se vratiti obiaj da se o s
vetom Nikoli daruju djeca. Ali, kada Crkva uime te tradicije poku ava istisnuti je
dnu drugu, koja se ukorijenila u posljednjih pedeset godina, rije je u bitnome o
jednakom nasilju nad na om memorijom. Ako je Djed Mraz uistinu plod komunistike nep
ravde nad tradicijom tovanja svetog Nikole, ne mo e se ta nepravda sada ispraviti,
a da se ne uini nova, u osnovi jednaka. Popovi, naravno, ne nose duge crne ko ne ka
pute i lugere na opasau i nikoga nee isprebijati zato to vjeruje u Djeda Mraza, ali
zapravo vrlo slino komesarski do ivljavaju tu stvar. Nekome e se mo da uiniti da koris
tim te ke rijei za jednu zapravo perolaku temu, da se previ e uzrujavam oko neega to je
djetinjarija, ali ba zato to je djetinjarija, stvar mi se ini pogubnijom. Djed Mra
z kao i sveti Nikola, rekli smo, ne postoje, oni pripadaju djejoj ma ti, a kada se
neja zadrtost pone baviti djejom ma tom, kada nekakvi komiteti ili biskupske konferen
cije, posve je svejedno, jer je rije o ljudima podjednako li enim imaginacije, uzim
aju sebi pravo odluivati u to klinci trebaju vjerovati, kada ak i izmi ljeno bie, utva
ra iza koje si se sakrio da bi djetetu kupio igraku, postane politiki ili vjerski
poudna ili nepoudna, to je upravo nevieno diktatorski.
10
trebate u svemu ba slu ati svoje upnike. Vjerujte jeda Mraza. Ba kao i u svetog Nikol
u, i u malog Isusa, i u svetu Luu. ak i za Djeda Bo injaka, makar pojma nemamo otkud
se sad jo i taj stvorio, kupite i zamotajte svome djetetu nekakvu sitnicu. Ta e va
s ekumenska gesta, naravno, dosta ko tati, osim toga ete i razmaziti dijete, ali zn
ate to - bolje da su vam ki ili sin razma eni nego da izrastu u iskljuivu i zapjenjen
u budalu.
Dalaj-galama
"Tata, zna
ta u ja biti kad odrastem", ka e moj estogodi nji sin.
" ta?"
"Jedi", ozareno apne moje malo sunce.
Ajde, ba mi je drago da se odluio, mislim se ja. Premda ba i ne vidim velike anse da
bih ga mogao kolovati za jedi viteza. Iskreno, najbli e to bih mogao je da ga dam u
specijalnu policiju.
No, dobro, idemo mi arbajtovat. Njegova Svetost Da-laj-lama, graanskog imena Tenz
in Gvatso, pohodio je na u zemlju. Rjenikom turistikih pregalaca, ostvario je nekoli
ko noenja, pone to je u iarila i izvanpansionska ponuda, a da i ne spominjemo zahvalna
srca i radosni spokoj mno tva koje je na svakom koraku pratilo toga plemenitog re
dovnika, mirotvorca i mudraca. Gdje god bi pro ao, lica su se koila u sretnom osmij
ehu... Toni itin, ini mi se, jo se ni sada, dva dana kasnije nije prestao cerekati..
. Izmeu obrva prolaznika su se otvarale i snagom milijuna sunaca arile tree oi, blag
ost i
21
dobrota spustile su se na na a sela i gradove, te su se ak i kamiond ije i kondukteri
, kako ujem, pokajali, odbacili janjetinu i navalili na sojine odreske.
Veselo se kikoui i namigujui ispod cvikera, reinkarnacija Avalokite vare, nebeskog Bu
de s tisuu ruku, simbola milosra i zauzetosti za dobrobit ovjeanstva, svojim je jedn
ostavnim porukama oarala televizijske reportere vi e nego iro Bla evi, a kuanice su se i
splakale kako nisu valjda jo od "Titanica". Svi skupa shvatili smo da mo emo biti b
olji roditelji i supru nici, braa i sestre, susjedi, graani i porezni obveznici, pac
ijenti, klijenti, potro ai, vozai i pje aci, da nije lijepo izlijevati motorno ulje u
okoli u ni u kinima lijepiti mrklje ispod sjedalica. U zemlji gdje bi se svi poubij
ali da je rat potrajao jo est mjeseci i gdje ni poslije opetovanih poziva jo sve du
ge i kratke cijevi nisu predane MUP-u, najednom svi palamude o nenasilju i razor
u anju i razmi ljaju kako bi se svakako izljubili sa svojim neprijateljima, samo da
ovi nisu pobjegli u Srbiju.
Mo e vam ovo zazvuati udno, ali mene sada proganja jedan... priznajem, vrlo paranoian
dojam... Da je itava ova zemlja lagano pobenavila. A ono to mi se ini jo jezivijim,
jest da je pobenavila sa zapravo vrlo bezveznim povodom. Okej, da se odmah ogra
dim, ja nisam tip koji se pali na istonjake trice, reinkarnacija mi je uvjerljiva
koliko i gospodarski program Ivice Ra-ana, vegeterijanci me zbunjuju, a sariji i
mirisni tapii ak su mi i izrazito odbojni. Kada ste takvog mi ljenja, posjet Dalaj-la
me valjda i ne mo ete drukije do ivjeti nego kao isprazan, intelektualno posve neuzbu

dljiv dogaaj. No, ovaj put, ini mi se, sam Dalaj-lama mi je dao puno razloga da ta
ko mislim.
Sve ovo to je dalje napisano, da se razumijemo, ne iskljuuje to da je kineska okup
acija Tibeta jedna u as22
na svinjarija i da je od Mesia bilo uistinu kukavno da nije primio ovjeka. Po stra
ni od toga, ne mogu si pomoi, ja ne vjerujem tom lami. Recimo, samo za primjer, a
ko znate da je on izbjegao iz Tibeta tek nakon propasti oru anog ustanka protiv ki
neske okupacije, onda je njegovo zagovaranje nenasilja uistinu vrlo sumnjive vje
rodostojnosti. To mi se nekako, po prilici, ini kao ono kada su se u nas na poetku
rata palile svijee na prozorima i zagovarao nenaoru ani otpor, ali samo do trenutk
a dok nismo nabavili oru je. Istog asa, sjeate se, kada smo pro vercali pu aka u dovoljn
om broju, Gandhi nam je prestao biti svijetli uzor. Tako bi, vrsto sam uvjeren u
to, bilo i u Tibetu. Da su lame imale dovoljno kala njikova, Tenzin Gvatso bi u sv
etim knjigama ve na ao nekakav mudri citat koji odobrava njihovu upotrebu.
Stvari uvijek mogu biti i ovakve i onakve, kao to, uostalom, Njegova Svetost nika
da nije ni dala nikakav stvarno odluan odgovor na ona stvarno gorua moralna pitanj
a suvremenog svijeta. On zapravo ne zna to bi s pobaajem ili eutanazijom, a nuklea
rne pokuse u Indiji skanjuje se osuditi ve stoga jer mu je Indija pru ila azil. Kad
a god mu postave neko malo golicavije pitanje, on odgovara prijaznim smijehom i
s nekoliko jednostavnih, u asno banalnih istina kao iz onih plitkih prirunika iz po
pularne psihologije. Uistinu, to to Dalaj-lama govori, a to se Nadi urjak i Bozi Sk
oki s HTV-a ini upravo kvintesencijom mudrosti, nije ni ta to ne mo ete nauiti ve ako re
dovito gledate "Pokemone".
Mislim, stvarno. Dalaj-lama misli da treba uvati prirodu. Jaka stvar! Dalaj-lama
je za mir u svijetu. Pa to onda? I Fani apalija je za mir u svijetu, pa nitko ne p
ravi veliku misu od toga. Ne bih htio grije iti du u, po svemu se ini da je rije o uis
tinu dragoj osobi, mo e biti da je
23
dobar ovjek i smjeran redovnik, ali ni po emu to smo uli u onih nekoliko dana nemamo
razloga vjerovati da se veliki Avalokite vara inkarnirao u nekom stvarno bistrom
obliju.
Tako da itavu ovu pomamu za tim ovjekom ja doista ne mogu objasniti nego kao zastr
a ujuu intelektualnu povr nost onih koji svoju filozofsku znati elju i inae uta uju Coelho
m. A ne mogu u tome nai ni istinski emocionalni anga man. Vi e mi je to minkerski, ba p
o mjeri Richarda Gerea i Stevena Segala. I to me stvarno ivcira. Ljudi koji su do
sada bili savr eno ravnodu ni za Srebrenicu, Kurdistan ili naprosto male dioniare Ko
-teksa, odjednom su se na li silno ganuti kineskom okupacijom Tibeta, pa se s Dala
j-lamom dr e za ruke i utjeu da mu veliki Buda podari snage da izdr i. Dajte, nemojte
me zezati!
Neka cvjeta tisuu lotosa
Za sve varioce, cjevare i montere, za in enjere, majstore i Milicu iz raunovodstva,
za direktora i itav Nadzorni odbor rijekog Brodogradili ta Viktor Lenac, evo malo k
lasine knji evnosti. Tek da bi znali da u onomu to se njima dogaa nema niega novog, ne
go je, dapae, sve bilo poznato jo u antikom Rimu, posveujemo im jedan maleni epigrami
Gaja Valerija Katula. Dakle...
Oko moje kuice sjeverac ne zavija.
Niti se oko nje ju njak ovija.
Niti oko nje proljetni lahor arlija,
Ve se ona pod u asnim teretom povija:
Pod dugom od petnaest tisua i dvjesto sestercija.
Lijepo, zar ne? S osobitim bismo veseljem sada izdeklamirali i ne to o Slavku Liniu
, no takvoga neega, na alost, nema u pjesnikim antologijama. Lini je, bojimo se, vi e
nekako za Riplevja, vjerovali ili ne. Lijepo bi se, mislim, slagalo da ga stave
na istoj stranici s priom kako je Kaligula konja imenovao senatorom. Uistinu, ak n
i
...25...
puno imunije i prosperitetnije dr ave ne bi si priu tile da im takva osiona neznalica
kakva je Slavko Lini, takav bezobrazni ekonomski diletant, bude potpredsjednik V
lade. Slavko Lini, kada sve zbrojimo, vjerojatno je na a najskuplja proraunska stavk

a u posljednje etiri godine. Pokraj Slavka Linia ni ta u ovoj zemlji nije zapravo sk
upo.
Tako da mi je malo kao i neugodno govoriti koliko sam se blesavo osjetio u poned
jeljak ujutro kada sam u novinama na ao da e iz bud eta Ministarstva posvjete u idue t
ri godine malenih, zapravo sasvim neznatnih 150 tisua kuna biti potro eno za organi
zaciju teajeva joge. Strugar i dru tvance, ako vam je mo da promakla ta vijest, honor
irat e majstore joge koji e nastavno osoblje uiti tehnikama opu tanja, koncentracije
i disanja, eda bi oni potisnuli nasilne porive prema uenicima. Osim toga, nasilni
cima e se i pobolj ati zdravlje te e imati veu sposobnost uenja i pamenja. Tako vele u
novinama, a razuman e se ovjek, jasno, zapitati za to bi, pobogu, dr avna briga bila p
reodgajati neke uiteljske sadiste koji amaraju djecu? Za to se takvom nekakvom mamla
zu naprosto ne izrekne nekakva disciplinska mjera, uskrati mu se stanovit dio pl
ae, goni ga se prekr ajno ili ak kazneno, za to je to, u najkraemu, problem Ministarstv
a prosvjete? Po svemu, takvi bi sluajevi trebali biti u nadle nosti policije i suds
tva Republike Hrvatske. Ali, dobro, ako ve imamo para za Linia, kako smo rekli, ni
kakav nam tro ak uistinu nije prevelik. Ako imamo Slavka Linia za potpredsjednika V
lade, doista ne postoji ozbiljan razlog za to, samo primjera radi, Hrvatski fond z
a zdravstveno osiguranje ne bi zainteresiranima pokrivao sve tro kove promjene spo
la. Brate, kad je bal, nek' je maskenbal.
Tako da ne mogu stvarno rei da me nerviraju pro26
svjetni teajevi joge. Dapae, najiskrenije, malo me i zabavlja zami ljati zbornice id
ue jeseni. Veliki odmor, a nitko ne pije kavu, ne pu i se, oronuli nastavnik fizike
ne vadi kriomice bocu ibenske travarice iz kartonskog registratora u napu tenoj kol
skoj arhivi u o ku. I nema nijedan da je ivan, nitko se ne svaa zbog rasporeda ili pok
varenog grafoskopa, meu prosvjetnim radnicima cvijeta tisuu lotusa. U sladunjavom
mirisu indijskih tapia nastavniki zbor udobno se zavalio, tko s elom na stomaku, tko
s izmicama iza vrata, pa sklopljenih oiju zaneseno mrmlja: "Om!... Om!... Om!...
Om!", dok mlada nastavnica glazbenog odgoja - pling!... plingL. pling! - na sita
ru prebire nekakav tradicionalni himalajski napjev. Tako relaksirani, Sidarthe G
autame hrvatskog kolstva potom, gotovo lebdei iznad linoleuma na hodnicima, odlaze
u razrede i ni ta ih ne mo e izbaciti iz njihova bla enog mira. Situacija je, na prim
jer...
"Ivice, koliki je pravi kut?"
"Oko dva metra", ka e Ivica spremno.
A nastavnik na ovo samo lagano trepne. Prirodan, sasvim razumljiv ljudski poriv
da majmuna uhvati za glavu i s njome uhvati bjesomuno mlatiti o kolsku plou, ili da
ga opali nogom u guzicu da kroz prozor odleti s drugoga kata, da mu se mlade kr
vi napije... sve je to i ezlo. Prosvjetni jogin tek dvaput duboko udahne punei eludac
kisikom, na to mu se u plamenim cvjetovima rastvore akre uz kralje nicu, te spokojn
im glasom ree:
"Ivice, molim te, naui tu stvar do idue inkarnacije."
Potpuna je nirvana u itavoj koli. Poneki ve sjede za katedrom samo s komadom tkanin
e oko bokova, prekri enih nogu, s rukama na koljenima, dr ei palac i ka iprst kao da e p
osoliti juhu. Astralna im aura svijetli lijepim zelenkastim svjetlom, tako jasno
da u mranim
,31.
zimskim popodnevima gotovo i ne treba paliti arulje. Nastavnici transcendiraju. M
ozak im je potpuno ispra njen. Mnogima, dodu e, to i nije bio osobit napor. A kada j
e kontrolni, nastavnici jogini samo lagano otvore svoje tree oko i nema toga mang
upa kojega nee uhvatiti kako prepisuje.
Stvar zatim ide dalje. Nastavno osoblje vidljivo kopni, oi su im upale, modre kut
e gotovo vise na mr avim tijelima na ih jogina. Poneki su toliko laga ni da bi mogli l
e ati na le aju od avala. Tada nastupa napredni teaj joge za hrvatske prosvjetne radni
ke. A napredni teaj joge za hrvatske prosvjetne radnike je kada ih navikne da ive s
amo sa akom ri e dnevno.
Krava sa lagom
Proitao sam to nedavno u jednim novinama, u Europi se prodaje vi e od tristo vrsta
vreica za usisavae. Dr ite li i vi to barem malo bolesnim? Tih je vreica vi e nego hrva
tskih prava kih stranaka, toliko ih je da bi sada valjda ve trebalo osnivati klubov

e kolekcionara, a mo da ak i muzej vreica za usisavae. Ako se neka vrsta slabije prod


aje, mo da bi se i Greenpeace trebao zauzeti kako se inae Greenpeace zauzima za spa
s izu-miruih vrsta... Jedna stvar mene ovdje posebno zanima. Vreica za usisiva razm
jerno je jednostavan predmet, jedna se od druge, koliko ja to mogu vidjeti, mo e r
azlikovati tek po volumenu i promjeru otvora na njoj. Kako je in enjerima u Electr
oluxu, Gorenju i to ja znam gdje sve ne uspjelo ne to s tako skromnim brojem osobin
a napraviti u toliko kombinacija da je praktino posve iskljueno da biste mogli otii
kod susjeda posuditi vreicu za usisiva? Uistinu, rijetko se vida da je netko ulo io
toliko pameti, radnih sati i gableca u ne to to je upravo udovi no imbecilno. Sasvim
iskreno, ja
28
nisam ba najsigurniji da u svijetu u kojemu postoji tristo vrsta vreica za usisivae
uope treba imati djecu.
No, ini se da je neminovnost da svijet biva sve razno-likijim. Nade li se u lokal
u za stolom petero ljudi, da prijeemo sada na na u dana nju temu, nijedan nee naruiti i
stu kavu. Jedan bi izvolio duplu obinu s dva Natreena, a drugi kapuino bez kakao-m
rvica na pjeni, trei makjato s vi e mlijeka, hladnog mlijeka, nagla ava, etvrti pita o
nu... pazi, molim te... bez kofeina, peti bi kratku s malo laga, a ti gleda konoba
ra kako blijedi i grize donju usnicu, mislei kako bi se, umjesto s kavama, puno r
adije vratio s velikom sjekirom. Moj prijatelj Nikola, to je radio kao konobar sv
e dok su mu nisu sasvim stradali ivci, imao je za goste dvojicu potpunih idiota,
koji su, da stvar bude zabavnija, dolazili skupa; jedan je tra io da mu kava bude
do donjeg ruba natpisa Lavazza otisnutog na unutra njoj stijenci alice, dok je drug
ome zahtjev bio da povr ina kave tono pokriva gornji rub slova. Kada je Nikola jedn
om, iz iste ljudske zloe... a tko bi od nas, priznajmo, tomu odolio... kazao da vi e
nemaju alice s logotipom Lavazze, njih su se dvojica gotovo rasplakali. Do ivjeli
su to kao neuven, divljaki napad na vlastito dostojanstvo i osobni integritet.
Ako ovo mo da i jest pone to ekstreman primjer, injenica je doista da je kava postala
ne to jako osobno. Izabrati nain na koji e ti u kafiu pripremiti espresso, s toplim
ili hladnim mlijekom, bez mlijeka, s pjenom ili sa lagom, dugi ili kratki, sa eerom
, bijelim ili smeim, bez eera, s umjetnim sladilom... postalo je gotovo sastavnicom
graanskog identiteta. Ugostiteljski personal vjerojatno vi e i ne pamti na a imena,
pozdravit e nas kada uemo, mo da i razmijeniti s nama nekoliko uljudnih fraza, no
za njih smo samo "gospodin kratka",
"gospoa kapuino bez eera", "nosati dupla kratka s malo mlijeka" ili "krava sa lagom".
I to nam se zapravo svia. Drago nam je kada se po tuje na mali kaveni hir, jer to i
stodobno do ivljavamo kao po tovanje na e osobe i na eg prava na izbor, a poneke od nas.
.. konkretno, mene... ispunja istinskom tjeskobom kada doem u novi kafi i vidim da
mi je konobar zeznuo kavu. Po elim ga tada zovnuti preko cijelog kafia, pozvati da
ponovno doe do mog stola, da mu poka em na ono to mi je donio i vrisnem: "ovjee, je l
i vam ja mo da izgledam kao netko tko pije ovakvo ne to?! Molim! Zar vi mislite da s
am to JA?!?!"
Zbog ovakvih stvari najsigurnije je odlaziti na jedno mjesto i zahvalno kimnuti
kada konobar sam ka e ono to ste vi upravo zinuli da ka ete. To je mali ugostiteljski
trik, ali vama godi, osjeate se priznatim kao ovjek i kao graanin, osjeate se gotov
o voljenim, srce vam zaigra, umalo da bi oti li do konobara i zagrlili ga. "Hvala
ti, stari!", rekli biste mu sveanim glasom i poljubili ga u oba obraza. Ali, pazi
te, krasno je zadovoljstvo kada u kafiu znaju kakva je va a kava, no s druge strane
iznimno je neukusno kada vi oekujete da bi konobar to trebao znati. Lijepo je da
vas priznaju, ali nemojte, zaboga, sami tra iti da vam to pokazuju. A ima i takvi
h, znate takve tipove, to su oni to ulazei u kafi ka u: "Daj mi onu moju kavu". Tako
je, barem meni, najprije nepristojno, a potom i jadno i iskompleksirano uti nekog
a tko inzistira na svojoj ugostiteljskoj slavi, na tome da je u ovom kafiu nain na
koji on konzumira espresso ne to tako opepoznato i konstantno kao Lu-dolfov broj p
i. Fuj! Zbog ljudi to u kafiu ka u "Daj mi onu moju", iskrena je teta da u zakonodavs
tvu vi e nema smrtne kazne.
Zato ja uvijek volim zamoliti, ak i ako znam da je
nepotrebno: "Duplu, skroz kratku, sa sasvim malo mlijeka." Ako je gluplji konoba
r, tada obino pita da kakva je to dupla kratka. "Dvije kratke u jednoj alici", poj
asnim. "Hoete u veliku ili u malu alicu?", pita, ako je u smjeni, konobar picajzla

. Nije mi ba najjasnije ovo pitanje. Trei, bezobrazni konobar ni ta ne pita. Bezobra


zni konobar mi samo kimne da je razumio i donese kapuino s puno pjene, na to ja ob
ino uem u kafi, zgrabim stolicu i porazbijam staklariju, a njega, lino i personalno,
zakoljem krhotinom neke boce.
Velike pive i mali narodi
Opisujui tikvice u svom vrtu jedan mi seljak, irei ruke, jednom ree: "Narasle, da op
rostite, ovakve!" "A za to 'da oprostite'?", pitam ga. ovjek zaueno podigne obrve. St
varno, za to bi se morao ispriavati zbog dimenzije tikvica? To je samo povre, zaboga
. Meni, recimo, ba ni ta lascivno nee pasti na pamet kada netko spomene bilo kakav d
uguljasti plod, savr eno sam ravnodu an i na tikvice i na krastavce. ene koje poznaje
m, osim toga, savr eno e prirodno oguliti bananu i bez imalo je srama i osjeaja kriv
nje pojesti. Ljudska pohota, istina je, zna ii kojekakvim putevima i stranputicam
a, ali svejedno te iznenadi kada vidi to sve neki nalaze erotinim. Nova reklama za
Gavrilovievu salamu dosta je dobar primjer toga. Dok se nisu javile organizacije
za enska prava i ravnopravnost spolova, ja nisam imao pojma da je u njoj i ta razvr
atno. Zaustavio sam se za svaki sluaj jo jednom ispod jumbo plakata s manekenkom i
salamom, dugo je gledao i nisam mogao sebi pomoi. Feminizam mi je inae dobar, ali
ovaj put me je
iskreno prepalo to je u glavama tih aktivistica. To je kobasica, zaboga. Jedan je
dini tjelesni otvor u kojem ja zami ljam suhu svinjetinu u najlonskom omotu su, da
oprostite, usta.
Premda uistinu ima puno reklama koje poni avaju enu, a neke od njih tako su odvratn
e da ja ponekad zbilja opsujem ispred televizora. U tome se, meutim, moje mi ljenje
nekako mimoilazi s feministkinjama. Mene izluuju pivske reklame, gdje se, primij
etio sam, zapanjujuom uestalo u ponavlja isti tupavi obrazac, da mu karac izmeu piva i d
ru tva prekrasne ene bira pivo. Deko, na primjer, sebino zagrli karton Heine-kena i o
krene leda Jennifer Aniston. Ponem upati kosu svaki put kada vidim tu ludost. Jenn
ifer Aniston, cura kakvu, u prosjeku, sretne jednom u dva stoljea, moleivo je pogle
dala tipa, a konj je, sram ga bilo, uzeo Hei-neken. Gdje su na li toga retardirano
g? To bi ubre trebalo uhapsiti im izae iz supermarketa.
Vidjeli ste potom svakako i onu reklamu s trojicom na zidiu fontane. Jedan zatvor
i oi i baci pivski ep u vodu iza lea, a pred njim se stvori bo anstvena gospoica, zlat
na medalja na upanijskom natjecanju, kristalni pokal na republikoj smotri, posebno
priznanje za osobnost na sajmu u Londonu. Momak ode s njom, a ova dvojica mulac
a to su ostala na fontani, to oni nakon toga mirei po ele? Jo po jedno pivo! Prijatelj
im je upravo od etao grlei Playboyevu duplericu od svibnja, a budale su naruile jo po
tri deci nekakve mlake industrijske mokrae koja se u maloprodaji nudi za manje o
d etiri kune. Mujo i Haso u itavoj povijesti viceva o njima nisu napravili ni ta ni
pribli no tako imbecilno.
Napokon dolazi meni naju asniji ovakav sluaj. Prestao se prikazivati i dobro je da
je tako, jer bi inae od bijesa ve razbio televizor. Sjetit ete se, prije nekoliko godina bila je reklama gdje se mu karac vrti oko djevojke koja ple e s pivom u
ruci, nji ui par prelijepih sisa. On se drzne odrije iti joj naramenice haljine i mi
pred malim ekranima, naravno, skaemo na noge od odu evljenja. No, to gospodin naprav
i dok mlada dlanovima panino hvata grudi? Ta ljudska bijeda, ta nakaza, moron, zl
oinac i narkoman zadovoljno uzme pivo iz njezine ruke. Zvuat e vam mo da pretjerano,
ali svaki put kada bih to vidio, sna no sam po elio o amariti mamlaza. Slobodan Milo evi
me valjda nije mogao iznervirati kao taj glumac to u reklami umjesto enskih sisa h
vata pivsku a u.
Pivo ne pijem, ali recimo da po tujem ljude koji piju. Neki su mi od njih i dragi
prijatelji. Imam strpljenja i suuti za njihov mjehur, s razumijevanjem u klimnuti
svakih petnaestak minuta kada ka u "priekaj, molim te, sekundu" i izgube se u pravc
u zahoda. Ta mala fiziolo ka rtva ini mi se vrijednom njihovog zadovoljstva. No, kad
a bi ijedan od njih napravio i ta nalik onome u tri gore opisana primjera, ja bih
mu preporuio psihijatra, socijalnog radnika, razgovor sa upnikom, savjetovao mu da
se sam javi policiji ili da naprosto donira bubrege, srce, jetru i ro nicu i lije
po se ubije, jer takva betija upravo i ne zaslu uje ivjeti. Bogu hvala, jo nisam sreo
mukarca koji bi bio takav. Takvi u stvarnosti zapravo i ne postoje.
Ali, reklame idu, svaki je dan makar jedna na televiziji, gdje vas pivovare pokua
vaju uvjeriti da je njihov proizvod bolji od seksa. Pogledate li pozornije, jedn

a od temeljnih marketinkih strategija pivske industrije jest da je ljepe lokati ne


go biti sa enom. Brad Pitt je glupi luzer. O enio se s Jennifer Aniston umjesto da
cuga Hei-neken. Bolje hladno O ujsko nego topla snajka. Kome treba eva dok je Karlo
vakog u fri ideru. Pria se da
homoseksualci vladaju modnom industrijom. Mo e biti, nisam siguran, tu stvar bih,
ako dopustite, uzeo s rezervom. Ono, meutim, to mi se ini dosta pouzdanim je da ped
eri drmaju u pivovarama.
Nosi mi se bila boja
Na televizijskoj slici uzdu no podijeljenoj napola zdesna je ono dobro, pravedno i
istinito, blistavi trijumf zapadne civilizacije, ostvarenje na ega vjekovnog sna,
ne to zbog ega se stoljeima ginulo u rovovima -besprijekorno bijela majica oprana t
im i tim superdeter-d entom. Sve vas televizijske reklame poku avaju to uvjeriti: Ga
lileo Galilei umro je s imenom Ariela na usnama, Kristofor Kolumbo nabasao je na
Rubel mislei da je Indija, a Robert Oppenheimer je napravio atomsku bombu, premd
a je zapravo htio napraviti Faks helizim. U istoj bijeloj majici na desnoj strani
ekrana sadr ana je upravo sva ovjekova bit, u kotrljanju bubnja ve ma ine ovdje se sa im
a velianstveni hod ljudske povijesti.
Da biste shvatili kakva je pobjeda posrijedi, s druge strane televizijske slike,
tamo slijeva stavljena je na a tegobna pro lost, ono mizerno to je ovjek nekada bio,
a to je sada sreom prevladano - siva i skvrena majica oprana obinim deterd entom, koji
, kako se lijepo
vidi na mikroskopskoj snimci tkanja, nikada ne mo e do kraja izvui neistou iz vlakana
. Svaka reklama, za apsolutno sve nove deterd ente, istie superiornost svojega proi
zvoda tome bezimenom "obinom deterd entu" iz neprivlano dizajnirane kutije. "Obini de
terd ent" univerzalni je antijunak svih reklama za deterd ent, koji u usporedbi s Ar
ielom ili Faksom stoji kao debeli Chico pokraj mi iavog Zagora, kao pomalo tupi Des
mond uz pronicavog Ripa Kirbvja ili doktor Watson uz Sherlocka Holmesa, ukratko,
kao mogue ak i drag, ali potpuno beskoristan bezveznjak, to je tu samo da se uza n
j ljep e istaknu vrline glavnog frajera.
No... sada dolazi ono najljep e u svemu... mi zapravo ne znamo koji je taj bezvezn
jak. Jer, ako se listom svi deterd enti progla avaju boljim od njega, tada nam ne pr
eostaje nijedan, ili barem mi ne znamo ni za jednoga koji bi bio obian. Razumijet
e, ako su svi deterd enti super, kao to reklame, svaka za sebe, tvrde, gdje je onda
taj koji ni ta ne valja? "Obini deterd ent" iz reklama odjednom se pojavljuje zagone
tan kao sveti gral ili izgubljena druga knjiga Aristotelove "Poetike", kao ken-t
aur, jednorog ili troglavi pas, kao jedna posve mitska pojava u potro akoj kulturi.
Svi govore o njemu, a nitko za njega ne zna ni kako se zove, ni tko mu je proiz
voa, ni gdje ga ima za kupiti ni koliko ko ta. Poku ajte uostalom zamisliti ovakav pri
zor...
"Dobar dan."
"Dobar dan, izvolite."
"Ja bih kupio vreicu obinog deterd enta?"
"Kojega deterd enta?"
"Onoga obinog. Sigurno znate o kojemu se radi, na televiziji stalno govore o njem
u."
"Samo recite, kako se zove?"
"Ma, nikako se ne zove, to je samo 'obini deterd ent',
klinac od ovce, uglavnom beskoristan protiv tvrdokornih mrlja i posve neupotrebl
jiv kada se radi o tkaninama osjetljivim na pranje na visokim temperaturama... Z
apravo, kada malo bolje promislim, to vjerojatno ba i nije deterd ent, ali ne znam
kako bih ga drukije nazvao."
"Je li vi to mene zajebavate?", ka e trgovac sumnjiavo.
"Ne, ne, kada vam ka em, bilo je na televiziji."
"Milice", obrati se trgovac svojoj pomonici, "imamo li mi obinog deterd enta?"
"Kojega deterd enta?", upita Milica...
Vidite, stvar naprosto ne hoda, jer govorimo o neemu ega nema. Proizvoai sredstava z
a pranje rublja, zajedno s televizijom, nas su prevarili. Najprije su nam dali z
a neprijatelja ne to to ne postoji, a onda izmislili vlastitu pobjedu nad tim nepri
jateljem. Mi kupujemo Ariel, Faks, Rubel, Avu ili neki drugi, posve je svejedno
koji deterd ent, dijelom vjerojatno i zbog reklame, koja je tek manipulacija, luka

va medijska opsjena o proizvodu koji se potvrdio u posve imaginarnom nadmetanju


s nepostojeom konkurencijom.
Zvui vam a avo sve ovo? Pa jest dok se radi o deterd entima, no valja imati na pameti
da su i neki ratovi poeli na jednako klimavim premisama. Neki bi mudrija negdje iz
mislio nekakvog neprijatelja, a etiri godine godine kasnije bismo brojali nekolik
o stotina tisua mrtvih. Mislite da pretjerujem? Ama, jok. Vidite, i kod ratova i
kod deterd enata radi se zapravo o istoj stvari - i enju.
...U<^U>^.,.
l.L ...,,.
Zodijaki mrak
Godi nji horoskop za 2003., koji je kao specijalni dodatak u koloru iza ao u jednim
na im dnevnim novinama, savjetuje Lavovima: "Ne upu tajte se ni u kakve sumnjive, kr
iminalne ili, pak, vrlo obeavajue poslove." Eto ti ga, vra e! Da sam ja, sluajno, roen
u astrolo -kom znaku Lava i da sam u iduoj godini namislio poiniti kakav sumnjiv il
i kriminalni biznis, grabe no umorstvo, prevaru sa svetim relikvijama, verc konting
enta kineskih graana preko graninog prijelaza Vinjani Donji ili, na primjer, oru anu
pljaku mjenjanice Dugi pogled, ova bi me stvar svakako pokolebala. S tim se stvar
ima nije za aliti. Al Capone u svemu se savjetovao sa svojim astrologom, a kad ga
samo jednom nije poslu ao, ope je poznato, isti ga je dan uhapsilo. Pa i Lee Harve
vju Oswaldu, ubojici Johna Kennedvja, u horoskopu je za onaj dan jasno stajalo d
a "ako je mogue, izbjegava odlaske u Dallas", samo to je to pisalo u Austin Dailvj
u, a Lee Harvev je bio pretplatnik San Antonio Tribunea.
41
A sada ozbiljno. Ako ta stvar uope mo e biti ozbiljna, za to bi u novinama koje nisu
bilten za tienike nekog kaznenog zavoda, nego tobo e ozbiljan obiteljski list, horos
kop trebao upozoravati itatelje da se klone kriminala? Za to bi prosjenoj Hrvatici i
prosjenom Hrvatu, koji su u policijskim evidencijama zavedeni samo s lak im promet
nim prekr ajima i eventualnim prijavama susjeda zbog preglasne muzike, trebao astr
olo ki savjet da ostanu po teni? Mislim, zar nije po tenje ne to to se podrazumijeva? I to
im uope znai kada ka u bi se Lavovi trebali kloniti sumnjivih i kriminalnih poslova
? Je li to hoe rei da, recimo, Rakovi i Vage ne moraju imati takvih ograda, a da V
odenjacima ili Strijelcima, dapae, zvijezde najtoplije preporuaju da u 2003., bez
ikakvog graanskog zazora ili bojazni od Kaznenog zakona RH, sasvim slobodno mulja
ju i pljakaju. Kako zgodno! Ona glasovita sentenca Immanuela Kanta u ovjeku se dij
eli nadvoje: moralni zakon u njemu vue ga na jednu stranu, zvjezdano nebo nad nji
m na drugu.
Kao svr eni profesor sociologije... s prilino neslavnim prosjekom ocjena, ali ipak
profesor... napravio sam mali socijalni pokus. Lstrgnuo sam stranicu s gornjim c
itatom iz novina i krenuo ga pokazivati poznanicima. Stao bih pokraj njih prstom
im pokazujui na mjesto u podnaslovu gdje je ta stvar izvuena velikim slovima, i ekuj
ui da se ponu smijati, dok mi je i samome ve krajiak usana titrao od osmijeha. Reakc
ija je, meutim, u natpolovinom broju sluajeva po prilici bila zbunjeno podizanje ob
rva i "Da? I?" Narod uglavnom uope nije kontao na to ih upozoravam. Nakon etvrtog "
Da? I?" prestao sam se smje kati, shvaajui koliko su ljudi oguglali na svinjarije da
u onome to su proitali nisu primijetili ni ta neuobiajeno ili ak duhovito.
Kao svr eni profesor sociologije imao sam istra ivanje
...4?
s bizarnim povodom na malom i sasvim nereprezentativnom uzorku, ali zapravo vrlo
obeavajuu poetnu hipotezu za magisterij koji nikada neu napisati, o tome kako Hrvat
i, ta drevna civilizacija i jedan od najstarijih europskih naroda, imaju zapravo
neobino visok prag tolerancije kada govorimo o "sumnjivim i kriminalnim poslovim
a", te nalaze uistinu vrlo umjesnim da bi medu astrolo kim savjetima mogla biti i
upozorenja ove vrste. Dobro, naravno, ono o Lavovima u novinskom horoskopu napis
ala je koza sa srednjom ugostiteljskom i vi-kend-teajem iz astrologije, a u tiska
ru pustio nekakav blentov od urednika koji vjerojatno ne vlada sa sva tri stupnj
a komparacije pridjeva, ali nije li ta reenica, u svoj svojoj imbecilnosti, prekr
asna ilustracija ovog na eg bolesnog mentaliteta koji naroito cijeni propalice, a o
kretnost u vrdanju i varanju smatra vrlo po eljnom graanskom vrlinom. "ovjek se sna ao
", ka e na narod. "Mangup jedan", govore zadovoljno vrtei glavama kada netko izbije
mirovinu u trideset sedmoj, digne kuu na opinskom zemlji tu ili za tisuu maraka negdj
e kupi diplomu veterinarskog tehniara.

Taj jadni ljam, a pritom mislim na znatan dio populacije ove zemlje, k tomu stanu
je u ru nim ilegalnim kuama koje nemaju ni graevinskih ni lokacijskih dozvola, vozi
aute kupljene na ilegalne invalidske povlastice, pu i ilegalne cigarete iz Hercego
vine, ilegalno je na birou rada, ilegalno je u penziji, ilegalno je valjda i u v
rtiu. itav svoj ivot taj narod provodi u odmetni tvu. On je divlja hajduija u dubokom,
iskonskom nepovjerenju prema svakom poretku, organskoj odbojnosti prema zakonim
a, koja uistinu ne nalazi ni ta patolo ko u kriminalu. Patolo ki je kada se mu ki dr e za
ruke i kada djeca puno itaju, ali kada netko ne to ukrade ili prevari, Bo e dragi...
Tako da naposljetku poinjem
smatrati vrlo zgodnim ono upozorenje Lavovima kojima u 2003. nije za preporuiti k
riminalne i sumnjive rabote. Upozorenje, naravno, ostaje glupo do neba, ali ako
ve ljude ne mo e razumom privesti redu, mo da pomogne nerazumni strah od zvjezdanih ko
nstelacija, Merkura u treoj kuici i ta ti ja znam... Samo, jednom kada pripitomimo
Lavove, to emo s preostalih jedanaest znakova? Meni, recimo, jedan korpion s Vagom
u podznaku stalno parkira pred dvori nim ulazom. Recite, to da radim s mrcinom?
te
Gebis eliminator
Bilo je to prije nekoliko godina. Jedna moja prijateljica tek se bila honorarno
zaposlila u jednom enskom magazinu, kojemu u ovom prilikom izostaviti ime. Uglavno
m, prvi novinarski zadatak djevojci je bio da sastavi recept za tjednu dijetu, k
ako ve svaki enski asopis koji dr i do sebe u svakom broju mora imati recept za dijet
u, psihotest i horoskop. Za pisanje nijednog od to troje, naravno, ne treba apso
lutno nikakva kvalifikacija, ali moja prijateljica to nije znala. Do la mi je goto
vo u suzama molei da joj pomognem, a ja sam joj u pola sata sastavio jedan pravi
bomboni od dijete, ne to doista za Godi nju nagradu Hrvatskog novinarskog dru tva. Izgub
io sam originalni tekst, pa sada rekonstruiram po sjeanju.
1. dan
- ujutro popijte alicu slabog, neza eerenog aja
- za objed kratko li ite nesoljen kuhani krumpir
- uveer, ako ba osjetite glad, molite se Djevici da vam da snage da izdr ite.
2. dan
- ujutro popijte alicu slabog, neza eerenog aja
- za objed kratko li ite...
Da ne duljim, est dana ponavlja se potpuno jednak tretman, s tim da mi se sedmi d
an vi e nije dalo pisati pa sam samo kratko stavio da se ne smije jesti ni ta. Dao s
am to. prijateljici, a ona me cmoknula u obraz i otrala urednici. Evo to je uredni
ca rekla:
"Hm, vrlo smiono! Osmi dan ukuani nee imati osobito te ak posao iznosei jelov sanduk
s na om itateljicom."
To me je na neko vrijeme uvjerilo da dijete mo da ba i nisu moj novinarski forte, a
li, da vam pravo ka em, ne znam u emu sam pogrije io. Dosad sam vidio jedno sedamsto
pedeset tisua novinskih dijeta, od ega je tek manji dio djelovao razumnije od one
moje. Recimo, jedna od posljednjih koju sam vidio... ponovno u pre utjeti o kojim s
e novinama radi... izmeu ostalog ka e: "Post treba poeti u tono odreeni sat, odnosno u
vrijeme Mjeseeve mijene, kada se mijenja i magnetsko lunarno polje na Zemlji". T
ko je ovo pisao? arobnjak Merlin? Baba Poludnica? Kakve veze ima probava s Mjesec
om?
Pretilost je sve vei problem razvijenog svijeta, ba kao to je glad problem one njeg
ove nesretnije polovice. To su valjda spojene posude, to god se nekom jadniku u N
igeriji otopi s rebara, na mistian se nain nakupi oko bokova va e supruge. Dok ona b
iva sve deblja, njezinog Doriana Graya iz Obale Slonovae ve pomalo izdaju mr ave no ic
e, i sve dok nam se ne objasni taj tajanstveni mehanizam, valja nam s jedne stra
ne slati brodove s hranom u Afriku, a s druge trpjeti teror nadri-nutricionista
iz domae tampe. alosno je to vidjeti. ene, dok su mlade, razmjenjuju recepte za papi
cu, no
ako su uhvatile etrdesetu, ve ponu razmjenjivati recepte kojim bi poni tile poguban ui
nak iste one papice od prije nekoliko godina.
Ima, dodu e, i drugih naina osim dijete. Jedni su, primjerice, oni udesni pra kovi koj
i se piju, od sluaja do sluaja, dvaput ili triput, iznimno, ako je prodava vrlo poh
lepan pa mu je namjera da to br e sma ete staro i naruite novo pakiranje, ak i etiri ili

pet puta na dan. Na malim lokalnim televizijama bjesomuno, do potpunog psihikog i


scrpljenja gledateljstva, vrte se reklame za te preparate, gdje nekakvi luzeri u
ispranim trenirkama, sjedei u otrcanoj fotelji s miljeom na rukohvatu, ispred ko
mode na kojoj je porculanski labud u prirodnoj veliini, muei se s dikcijom obavje tav
aju javnost da su "redovitom konzumacijom"... sada izmi ljam... "Ultraslima u est t
jedana izgubili sedamnaest kilograma". Uvijek se pitam ime su ih to stra nim proizv
oai Ultraslima ucijenili da tako bezono la u narod.
Kako bilo, razmutite pra ak u vodi, savjetuje nas gospoda Ljubica Popara iz avine, p
opijete i poslije, navodno, mo ete bez straha od debljanja jesti svinjske no ice, ovj
e salo i obojene kovine. Nikada nitko, to ja znam, nije na analizu dao te pra kove,
a ivo me zanima to bi se na lo u njima. Bojim se nekako da je malo to tu znanstveno u
temeljeno. Prodavai tih udesa, naime, neodoljivo me podsjeaju na one propalice u ka
riranim sakoima iz kaubojskih filmova, koji su osvajaima Zapada boice s prljavom v
odom ponekad prodavale kao ljekariju protiv hemoroida, a ponekad kao sredstvo za
i enje mrlja.
Na kraju, kada vam ni petsto sedamdeseta dijeta ne pomogne, iscrpljeni od prolje
va kojega ste, osnovano sumnjate, fasovali od Ultraslima, ispunjavate narud benicu
za jednu od onih udovi nih naprava za istezanje. Za metar eline opruge upakirane u kartonsku kutiju s dopadljivim imenom i sli
kom manekenke u trikou dali ste pola plae, pa sada stenjete i pu ete u dnevnoj sobi
, gledajui "Dobro jutro, Hrvatska". Jedna moja debela susjeda jednom davno, jo u J
ugoslaviji, pouzeem je kupila ne to takvo od neke vucibatine iz Novog Sada, koja se
silno obogatila na tome. Zvalo se, sjetit ete se, "stomak eliminator", na jednom
bi se kraju pritisnulo pod stopala, na drugom zgrabilo s obje ruke, pa pumpaj,
burazeru! Tako je ona sirota pumpala, i pumpala, i pumpala bez osobita uspjeha,
sve dok joj jednom nije onaj donji dio kliznuo ispod nogu, poskoio i izbio joj tr
i zuba u donjoj i etiri u gornjoj eljusti. I tada je zbilja smr avila, jer se zubni
tehniar ba nije urio popraviti tetu.
Slavodobitnik Alke
Gledali ste Jacksonove filmove ili mo da itali Tolkie-novu sagu o prstenu koji onom
e tko ga nosi daje mo vladanja svijetom. U knji nici ili videoteci na li ste ih na po
lici s fantastikom, a kasnije, ispred televizora u dnevnoj sobi ili s knjigom u
postelji, niste mislili kako bi ta pria mogla biti istinita. Od svoje este godine
uspje no razlikujete bajku od realnosti. Zavela vas je eventualno na sekundu slatk
a sanjarija kako bi krasno bilo imati prsten koji bi otplatio va stambeni kredit,
dolje pod prozorom parkirao srebrni Mercedes S klase, a Miomira u ula pretvorio u
hrka. No, malo zatim pogledali ste okrutnu realnost oko sebe i otrijeznili se. Ra
zuman ste ovjek i shvaate da su zakoni fizike po kojima je ureen na svijet dosta rig
idni i da, s izuzetkom nekih deterd enata za i enje tvrdokornih mrlja, tu nema puno mj
esta arolijama. Posebno ne s prste-novima. Jednom davno vjerovali ste u onaj vjena
ni, ali s vremenom je i u njemu nestalo magije. Nema dakle udesnih predmeta, stoia,
lampi ni ilima, ni ta vas ne mo e spasiti od va eg jadnog ivota.
E, vidite, prevarili ste se. Prsten postoji i zbog njega ak ne morate ii u izma tano
Meuzemlje i ratovati s udovi nim biima, nije nu no imati dlakava stopala i za iljene u i
obita, nego ga, po pristupanoj cijeni od 199 kuna ako ste ena, ili 209 kuna za mu ki
model, ba svaki od vas mo e imati. Neka firma prodaje ga pouzeem, neko egipatsko im
e su mu nadjenuli, Oziris ili tako nekako. Navodno su jednak takav nosili faraon
i i visoko sveenstvo u starom Egiptu. Uz reklamu, koju ete vjerojatno nai i u ovom
primjerku novina, je po tanska narud benica koja vam nudi da ga poku ate nositi mjesec
i pol, pa ako vam prsten Oziris u tom vremenu ne promijeni ivot, oni garantiraju
povrat novca. A nevjerojatno je, jasno, da vam taj prsten nee donijeti ljubav, z
dravlje i pare, jer su se toliki dosad osvjedoili u njegove udesne moi. Njihova fan
tastina iskustva po prilici idu ovako...
BOZO R, 44 godine. Dan kad sam na ruku stavio prsten Oziris ima sasvim osobito m
jesto u mom ivotu. Bilo je to 12. listopada 1999. Prije toga bio sam jadni invali
d, koji je zbog nestrunog rukovanja runom bombom u JNA ostao bez noge. Prsten Ozir
is darovao mi je mladi brat, kunui mi se u njegova udesna svojstva. Nisam mu isprv
a vjerovao. Ali, ve 13. listopada ujutro osjetio sam neobino peckanje u onom mom p
atrljku. Dan kasnije vidio sam da ne to tamo dolje bubri i tue pod ko om. Da skratim,
ve do Bo ia narasla mi je nova, sasvim dobra noga. Ve prvi radni dan nove godine upi

sao sam se u plesnu kolu. U meuvremenu sam pro ao etiri stupnja, na jesen u polagati z
a instruktora. I to jo nije sve. Na svojoj staroj nozi nosio sam cipelu broj 42,
a nova je itavih 46. Sve to dugujem prstenu Oziris.
MILICA G., 38 godina. Moj mu i ja dugo nismo mogli
50
imati djece. Premda smo sva ta poku avali, s umjetnom oplodnjom, bioenergijom, bijel
om magijom i susjedom Zvonimirom. Onda mi je svekrva darovala prsten Oziris i ja
sam u manje od mjesec dana rodila krupne i zdrave estorke. Jedna je beba Kinez.
Nikad neu moi dovoljno zahvaliti prstenu Oziris.
KRUNO J., 62 godine. Godinama sam se kao nekvalificirani radnik muio na poslu pom
onog skladi tara u Podravki, a onda sam na nagovor prijatelja poeo nositi prsten Ozi
ris i moj ivot se gotovo preko noi promijenio. Otkrilo se naime da sam ja, a ne Jo
hn Lennon i Paul McCartnev, napisao Yesterday od Beatlesa i to mi je, kad se odb
ije porez, donijelo ne to preko etiri milijarde dolara od tantijema. Osim toga, osv
ojio sam Wimbledon. Prsten Oziris uinio me je najsretnijim ovjekom u Koprivniko-kri e
vakoj upaniji.
IVO S., 51 godina. kolovao sam se u Austriji, ali su, kada sam se vratio u domovi
nu, svi ismijavali moj doktorat. Zatim sam se neko vrijeme bavio izdava tvom, pa k
azali tem, sve bez osobita uspjeha. Vi e se ne sjeam tko mi je preporuio prsten Oziris
. Jo malo e biti dvije godine kako ga nosim. Nikada ga neu skinuti. Na dan kada sam
ga stavio na ruku, sunce je zasjalo i u mom ivotu. Danas sam predsjednik Vlade R
epublike Hrvatske...
Tako nekako idu ispovijesti osoba to su za triavih dvjestotinjak kuna naruile malen
u pozlaenu alkicu i s njom gane novu, ljep u i sretniju budunost. Nekog vraga u svem
u tome valjda ipak ima, jer su reklame gotovo zagu ile na e novine. Mno tvo graana Hrva
tske moralo je kupiti prsten Oziris da bi firma koja ga prodaje sebi mogla priu ti
ti tolike oglase. Tu se, dakle, dobro posluje, velika je prodaja. Ljudima je upa
la sjekira u med. Bit e svakako da i sami nose faraonski nakit. itava ta
pria s udesnim prstenom, slo it emo se, prilino je nevjerojatna. Ako ne to takvo doista
postoji, Pepeljuga je naturalistika drama. No, ja sam ipak odluio u sve vjerovati.
Tako mi je lak e. Da ne vjerujem da prsten mo e promijeniti ivot, morao bih se suoiti
s tim da je ovjeanstvo veim dijelom imbecilno. Zato sam, isto da ne kvarim prosjek,
i sam naruio jedan prsten Oziris i od juer ga nosim. Sad ba ekam da nazovu i ka u da
sam dobio Nobelovu nagradu za alkemiju, Oscara za specijalne efekte i Pulitzerov
u nagradu kao takvu.
.12.
to je mu karac bez tucni
Subota je ujutro, sjedim u lobiju hotela Opera, sasvim sluajno, jer sam nisam iza
brao to mjesto, i gledam igrae Dinama koji su tu, pretpostavljam, "u karanteni".
Gledam ih kako su se pone to prekomotno, barem ako mene pitate, izvalili u ko ne nas
lonjae, kako se igraju kljuevima ili tra e svoja imena u Sportskim novostima, kako k
roz d epove trenirki e kaju jaja. Jako su mladi. Da nisu u dresovima i da je hotel ma
lo manje otmjen, pomislio bih da se radi o maturalcu.
Gledam ih bez zavisti. ak i ako su i obijesni - neka su. Kvragu, u devetnaestoj m
ora biti obijestan. Osim toga, ja stvarno ne elim ni njihove pare, ni njihove lije
pe djevojke, ni Mercedese... Dobro, pretjerujem, Mercedes bih volio imati, koja
budala ne bi, ali zbog toga me ipak ne smeta, kao to mnoge smeta, srea ovih klinac
a u plavim trenirkama. Ako ve nisam sasvim ravnodu an na tu sreu, mo da mi je malo i d
rago zbog nje. Ne znam.
Trudim se, takoer, da razmi ljajui o njima ne upadnem u zamku intelektualne oholosti
. Ne smatram se,
najiskrenije, vrednijim od njih zato to sam itao, na primjer, Cehova, jer to ne mo e
napraviti bolju osobu od tebe. Dapae, za neke to Cehova imaju u malome prstu, ja
znam da su pravi gadovi, a ovi ovdje i bez Cehova mogu biti sasvim pristojna dje
ca.
Gledam, dakle, tu mladost u plavim trenirkama i mislim da ni oni meni ne bi treb
ali ni ta zavidjeti, mi smo naprosto ljudi koji bi od zlatne ribice vjerojatno po el
jeli tri sasvim razliite stvari i ja to po tujem, barem sve dok oni ne po ele ne to u v
ezi Gotovine. Sve drugo mi je okej. Skladno koegzistiramo u ovome hotelskom lobi
ju, premda smo dva svijeta koja se nigdje, ili gotovo nigdje, ne dotiu. Eto, reci

mo, jedan od njih, to sam uo, zove se kao i ja - Ante Tomi, ali uistinu te ko da bi
nas dvojicu itko zamijenio. Meni nitko nikada nije rekao kako mi je sjajno bilo
ono proigravanje protiv akovca, a isto sumnjam i da je njemu netko kazao kako mu s
e svidio "Mu karac bez brkova".
I tako, sjedei tu u tome hotelskom lobiju i gledajui tu mulariju koju su ovdje zat
oili da bi ih natjerali da misle na utakmicu, a ne na manekenke, u to dokono subo
tnje jutro, u iznenadnom napadu posve neobja njive filantropije, u jednome asu zapr
epastim sam sebe otkriem kako mi se zapravo sviaju ti nogometa i. Najozbiljnije vam
to govorim! Evo i za to.
Mi ivimo u zemlji u kojoj se vrlo kasno sazrijeva, gdje je upravo sasvim prirodno
da u svojoj tridesetoj ivi od roditeljskog d eparca. Neki e za to optu iti nezaposleno
st, ali ja ne mislim da je to zbog toga. Nezaposlenost je, ini mi se, samo zgodan
alibi za ne to to je daleko neiskorjenjivije i fundamentalnije od nezaposlenosti,
ne to to je naprosto gre ka u mentalitetu. Znam da e ovo zvuati strahovito zatucano, al
i ne mogu u tome sebi pomoi - mnogi to tra e posao stvarno mole Boga da ga ne nadu.
54
Utoliko mi se svia da netko, kao ova djeca u trenirkama, ve u esnaestoj ima jasnu p
redstavu to eli od vlastitog ivota. Ne znam kako je s vama, ali meni je ve muka od n
eodgovornih etrdesetpetogodi njaka to od roditelja penzionera icaju za cigarete i kav
u, pala-mudei kako se jo tra e ili kako su ba na ivotnom raskri ju, premda su se jo prij
dva desetljea morali nai i odabrati. Jednostavno, mislim da bi ljudi, barem u nas
, trebali biti jasniji i odrje itiji u izboru svoje sudbine. Ba kao ovi nogometa i.
Vi ete sada rei kako je njihov izbor bio lak, ali drek, to vi znate o tome. Poku ajte
sebi predstaviti to popodne kada je nekakav pokvareni menad er do ao njihovim rodit
eljima s prijedlogom da takorei posini njihova malog. Uz viski iz regala, u dnevn
oj sobi, sjede oko staklenog stolia menad er, talentirani junior i njegov tata, a m
ama iz kuhinje sve oslu kuje. Tata je oprezan jer misli da e ga tip prevariti. Kao t
o e ga vjerojatno i prevariti.
Menad er mulja i la e, malome u d ep od ko ulje trpa marke, namiguje mu i ape, kada se mam
a i tata povuku na vijeanje, da e ga voditi u Amsterdam da evi crnkinje. A talentir
ani je junior izbezumljen jer, medu nama reeno, on jo ni s bjelkinjama nije do ao is
pod pojasa. U to se ponovno pojavljuju mama i tata. Mama plae, ona je tu kao krav
a kojoj odvode sasvim mlado tele, a tata, od sebe pomalo tup, a u ovoj specijaln
oj situaciji gotovo katatonian, potpuno oduzete sposobnosti rasuivanja, inzistira
na nekoj, naravno, posve pogre noj stavci ugovora, po prilici da njegov sin na sva
koj utakmici mora imati iste tucne.
U tako nje noj dobi poinje jedna karijera koja mo e zavr iti petogodi njim ugovorom u Bar
celoni, ali i ne mora. Jer, uvijek mo e naletjeti na nekoga trenera koji te neobja nj
ivo mrzi, ili e neki bekovski mazgov naletjeti na tebe i nepopravljivo potrgati ti ligamente koljena. Ili e te klub dati na
posudbu negdje u neku Babinu Gredu i zauvijek zakopati u blatu nekog provincijs
kog stadiona koji je u drugoj polovici radnog vremena pa njak. Broj nesretnih isho
da ovdje je mnogostruko vei od broja sretnih.
Sjedei u lobiju hotela Opera i gledajui tu djecu, umi ljam sebi da mogu i vidjeti ne
kakav gr toga u asa na njihovim licima. I koliko god me nogomet ne zanima, koliko g
od smo mi dva svijeta koja se nigdje, ili gotovo nigdje ne dotiu, mislim da su ta
j u as i spremnost na suoenje s njim, kod nekoga tko ima devetnaest ili dvadeset, n
e to to jednostavno morate cijeniti.
56
Udruga malih dioniara Ivice Olia
Djeluje jednostavno, gotovo priprosto. Tako izgledaju vodoinstalaterski pomonici
ili portiri. S njegovim okruglim licem, sitnim okicama i nakostrije enim uperkom na
elu, Ivicu Olia mogli bismo i sasvim lijepo zamisliti kako u bijeloj vezenoj ko ulj
i i sa okakim e iriem mangupski zabaenim na zatiljak naceren cupka i ijuju-e na pozorni
i akovakih vezova. Pa ipak, taj naoko ni po emu osobit deko okretan je centarfor koj
i nam je darovao jedan od rijetkih asova radosti u tugaljivoj epizodi koja se zov
e nastup hrvatske reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu i dobrim dije
lom ba zbog toga sada je, ini se, najbolje to mo emo ponuditi u inozemstvu. Bolje od
Cedevite, Bajadere i Suma-meda, Oliev "osjeaj za gol" najsolidniji je domai proizvo
d, od toga da e on odjenuti asnu, ali obvezu-juu sintetiku majicu nekakvog Lazija il

i Zaragoze, itava nacija sa zebnjom i ekuje da e biti spa ena hrvatska izvozna bilanca.
Nevolja je, meutim, da nitko zapravo ne zna koliko
vrijedi talent tog sporta a, ili ga makar oni to misle da znaju i pozvani su da sud
e o tome znatno precjenjuju. Njegov menad er, recimo, ima razuman prijedlog da ga
ustupi nekom velikom klubu za svotu koju emo morati oznaiti nepoznanicom x, iz jed
nostavna razloga to na novinskom prostoru koji nam je povjeren ne bi doteklo za t
u koliinu nula. Svotom koju smo oznaili s x u civiliziranom se svijetu trguje s na
ftnim poljima i taktikim nuklearnim oru jem, a kada je netko spomene u direkciji ne
kog, ma koliko monog nogometnog kluba, to se shvaa povodom da se prisutni iskreno
i od srca nasmiju kako ve odavno nisu.
Ako i ba ni ta ne znate o tom svijetu, svakako ste se susretali s tom glupom, seljak
om razmetljivo u. Upoznali ste se predobro, mo da i vi e nego to ste htjeli, s takvim me
nad erima. Djeluju sigurno i suvereno kada priaju o milijunima, premda uistinu pojm
a nemaju o emu govore. Netko takav mo da je uni tio poduzee u kojemu ste radili. Volio
bih da grije im, ali po svemu to se da proitati u novinama, meni se ini kako se s Iv
icom Oliem u malome ponavlja groteska o hrvatskoj privredi u devedesetima. Mi bis
mo tu ne to prodali, ali stvarno ne znamo koliko to vrijedi, pa oderemo onako odok
a potpuno nesuvislu cijenu, da bismo na kraju nabrzinu uzeli nekakav sitni , a da
uistinu nije sasvim jasno ni ije je to to smo prodali.
S Ivicom Oliem po novinama se tako razvlai vlasniki triler vrlo nalik sluajevima Nam
e ili Slobodne Dalmacije, pa se ne zna posjeduje li njegov menad er stvarno njegov
ugovor ili je mo da u pedeset postotnom vlasni tvu jednog nogometnog suca, ugostite
lja i vele-trgovca ribom kojeg se svojedobno sumnjiilo za reket; nejasni su k tom
u i interesi predsjednika biv eg Olieva kluba, a u sve se hoe umije ati i jedan diler
oru ja. Gdje
._58
e se sve to zavr iti, ne zna se. Meni se sasvim vjerojatnim ini da bi se kroz tjedan
ili dva, s transparentima na Markovu trgu, mogla pojaviti udruga malih dioniara
Ivice Olia, nakon to se otkrije da je istinski vlasnik Ivice Olia zapravo stanovita
off shore kompanija s Djevianskih otoka.
U svemu tome Ivica Oli, kojeg smo u meuvremenu pomalo i zaboravili kao osobu, kao
neijeg sina, mu a i odnedavno oca, stoji po strani. Zami ljam ga kako sjedi na trosje
du u dnevnoj sobi dok se na televizijskom ekranu ispred njega vrti neki film s J
eanom Claudom Van Dammom, ali on je sasvim nesabran pa gotovo i ne gleda, nego iva
no eka da zazvoni mobitel, pa da mu napokon ka u to se od njega oekuje u iduoj nogomet
noj sezoni. Znam da se veina vas ne bi slo ila sa mnom, ali sve da dobijem trostruk
o od onoga to e on dobiti, ja ne bih elio biti na njegovu mjestu. Naprosto, ta stva
r ne vrijedi ljudskog dostojanstva. Oko tog Olia dogaa se jedna stra na pria o ljudsk
oj gramzivosti, dosad neutvren broj njih oekuje stanovit postotak od njegova trans
fera u veliki inozemni klub, i nije sasvim izvjesno tko je u pravu a tko ne, tko
ga stvarno mo e zastupati a tko je samo pikzibner, izvjesno je tek da se Olia samo
g u tome ni ta gotovo i ne pita. On je, ak i novine se koriste tim rjenikom, samo nei
je vlasni tvo, koje se kupuje i prodaje.
Koliko god je nekome mo da takva usporedba pretjerana, pa i uvredljiva, ustvrdio b
ih da u bitnome zapravo nema nekakve velike razlike izmeu "prodaje nogometa a" i to
ga da mafija i u istonoj Europi i medu sobom trguju moldavskim i ukrajinskim djevoj
kama. Razumije se, dakako, da nogometa i zarauju, i to vi e nego dobro, i da ih njiho
vi menad eri ipak ne amaraju, ali je svejedno prekr ena ista stavka iz UN-ove Povelje
o ljudskim pravima - ona, naime, da ovjek nije roba. Takvo to, naravno, Oliu ne treba gov
oriti, on e za pristojan ugovor dopustiti da se s njim odnose kako god hoe, kao to
je, uostalom, i dosad dopu tao, no ono to bi bio dobar, ispravan i ovjean kraj ove pr
ie, ono kako bi to izgledalo u amerikim filmovima je... pazite sada ovaj kadar...
Ivica Oli izlazi na potpuno pust stadion okupan milijunima kilovata, stane nasred
terena i prodere se: "Ja sem svoga tela gospodar!", a jeka s tribina mu odgovor
i: "gospodar... gospodar... gospodar... gospodar..."
Iz poraza u blagostanje
Isuse, kakav mir! Pola sata nakon utakmice s Ekvadorom sjedim u kafiu sasvim sam.
Oko mene dva konobara sla u stolice to su u vrijeme prijenosa polukru no stajale oko
televizora, a trei bezvoljno mete opu ke. Da nije njih, ne bih ni znao da jo ima ivo

ta. Sve je tiho i nepokretno, na grad se spustila prava mediteranska sies-ta. I


ba mi, pravo da vam ka em, pa e da je tako. Ne mogu rei da mi je posve krivo to sada ne
ujem rikanje automobilskih sirena manijaka koji ushieno jure kroz crveno, to oko m
ene ne pr te razbijeni izlozi, to nitko ne puca, ne urla i ne polijeva me pivom, dr
ugim rijeima, ne mogu rei da mi je posve krivo to je na a mlada dr ava na Svjetskom nog
ometnom prvenstvu u Japanu izgubila presudnu utakmicu za prolazak u drugi krug n
atjecanja.
Dobro, priznat u, negdje skriveno mi je isto malo ao Jozia i igraa, veselilo bi me d
a su pro li, ali ako mene pitate, koliko god smo izgubili toliko smo i dobili ovim
porazom. Ako smo i izgubili nogometni obraz, dobili
smo natrag na e ivote, koji su, ma koliko izno eni, ofucani i bijedni, jo uvijek bolji
od bezumlja koje je nama vladalo posljednjih tjedana. Ta nogometna stvar je, ma
kar se meni tako ini, ve bila oti la jako predaleko. Naprosto, ako smo bili do li do t
oga da voditelj televizijskih Vijesti u dresu reprezentacije s navijakim alom oko
vrata ita vijest o mrtvima na Bliskom istoku ili, jo gore, ako sudac Lozina u proc
esu osumnjienima za ratne zloine u Lori, u jednom stra no va nom politikom, pravosudnom
i, generalno uzev i, civilizacijskom ispitu ove dr ave, svoje uvodno slovo poinje sp
ominjanjem na e udesne pobjede nad Italijom, to je, nemojmo se zezati, svinjarija k
oja je puno, puno preko granice onoga to je nekakvo normalno ljudsko pona anje. Nek
a ka e tko to hoe, nogomet, ak ni svjetski, ne mo e biti toliko va an.
Slu am prije neku veer neku voditeljicu na televiziji kako za reprezentativce ka e "n
a i deki" i to me vrati u vrijeme od prije desetak godina. Sjeate se toga izraza, "n
a i deki", tako smo govorili u ono vrijeme za onu nevoljnu mladost to je u tenisicam
a i s crnim vrpcama oko glave odlazila u rat. S istom onom mje avinom nje nosti i st
raha s kojom su ene onda izgovarale "na i deki", sada se govorilo o Bok ievim preponama
. Nad ishodom utakmice s Italijom strepilo se mo da tek ne to malo manje nego to se p
rije deset godina strepilo nad sudbinom Vukovara, a pobjeda... mala posrana pobj
eda u skupini, nikakvo polufinale ili finale... pokrenula je slavlje kakvo se ne
pamti od oslobaanja Knina. Kako je do toga do lo, ne bih znao objasniti, ali u nek
o doba stvarno si imao dojam da su svi skupa povjerovali da je japansko prvenstv
o na novi rat. A to nije bilo i nije moglo biti. Da se ubije , nisu mogli ovi "na i d
eki" i oni "na i deki" prije deset godina biti isto. I zato mi se ini
da je ipak dobro da je sada sve zavr ilo, poraz od Ekvadora rastjerao je tu psihoz
u i vratio nas spokoju civilnog ivljenja.
Danijela Trbovi Vlajki vi e se nee morati glupirati viui "Vau-vau-vau-vau!", damama e b
iti vraeno pravo da ru za usne koriste kao ru za usne, a ne da njime crtaju kockice
po elu, a bankovne slu benice vi e nee u dresovima doekivati stranke. Sve e, a posebno
ne, poinuti od one silne tenzije da svi moramo kao jedan stajati pod barjakom za
"na e momke" u tucnama. Jutro prije utakmice s Ekvadorom na splitskom Pazaru vidio
sam debelu zdepastu babu gdje prodaje krumpir i zelje u nogometnom dresu s natpi
som "Prosineki" na leima. Ako ni zbog ega drugog, drago mi je da nas je Ekvador nak
antao samo da se ta nesretna starica izbavi iz ropskog poni enja da je ljudi gleda
ju u majici od Prosinekog.
Osim toga, pravo Svjetsko nogometno prvenstvo, na neki nain, za nas e poeti tek na im
ispadanjem s njega. Utakmice e gledati jo samo oni koji stvarno vole utakmice, no
gomet e napokon pripasti pravoj nogometnoj publici, a ne onoj moronskoj gomili ma
nekenki iz "Nogometne televizije" koja plje e samo kada u studiju zasvijetli natpis
"Aplauz". Sve to do sada uistinu, kada bolje pogleda , nije imalo ba previ e veze s
nogometom, ba kao to se nismo nagledali ni pravoga nogometa. To to se nekima od nas
mo da inilo suprotno, bilo je samo stoga jer smo se zavaravali kako su narodi u ra
tu... a rekli smo ve da se sve to bilo izmetnu-lo u pravi rat... i inae skloni sam
ozavaravanju.
Poslije pobjede s Italijom nevieno smo digli glavu, neki su nas ve vidjeli i u fin
alu, ali, priznajmo sami sebi, bila je to jedna vrlo kukavna pobjeda koju imamo
zahvaliti samo neobja njivim asovima slaboumnosti danskog suca. Ja se u tu stvar mo da i ne razumijem najbolje, od utakmice s Ekvadorom
gledao sam svega skupa najvi e dvadeset minuta, ali ono to sam tamo vidio uistinu
je imalo jako malo slinosti s balunom. Mo da je izdaleka podsjealo na ispa u goveda, a
li nogomet to doista nije bio. Budimo razumni, nije velika teta to nas vi e nee biti
tamo na Dalekom istoku. Za Jozia i igrae to je, jasno, veliki gubitak, ali mi i na e

obitelji, na svakodnevni ivot i na e psihiko zdravlje sada su svakako u plusu.


Belmondo velianstveni
Harmonika je ozarena lica razvlaio svoju dugmetaru, a stari je boksa stiskao oi i mr t
io obrve ispres-jecane sitnim o iljcima od davnih tunjava, zabacivao glavu i pjevao
. A da samo ujete kako pjeva Mate Parlov. "Snijeg pao na behar na voe, na behar na
voe...", ponavlja on lijepim baritonom naetim duhanom, a onda nas u jednom asu sve
upitno pogleda, kao da se udi to mi ne pjevamo i mi se srame ljivo uputimo za njim:
"Neka ljubi tko god koga hoe, neka ljubi tko god koga hoe..." E, ljudi, tih nekol
iko veeri u Puli, koje smo proveli s njim, u jednoj beskrajno otu noj hotelskoj sal
i za ruavanje, sitno pijuckajui gemi t i prisjeajui se nekih starih sevdaha, to je ne to
to pamti za cijeli ivot. Nekakvo okupljanje pisaca je bilo, ekskurzija za udake koj
i se bave literaturom, nas pedesetak pjesnika, prozaika, prevoditelja i kritiara
potrpalo se u autobus da obie Istru i preko a a malvazije, izmeu zalogaja ombola i ovj
eg sira, avrlja o Brodskom i Carveru. I bilo nam je lijepo, no pravo veselje do lo
je tek kada se
medu nama ukazala jo uvijek vrsta pojava nekada njeg svjetskog prvaka u polute koj kat
egoriji. U njegovu izlizanom, strukiranom ko nom kaputu s krznom na reverima, sa z
latnom narukvicom i peatnjakom na malom prstu djelovao je pomalo kao Belmondo u n
ekom starom filmu.
Nekada nje sportske legende, osvjedoio sam se, znaju biti angrizavi i sebeljubivi st
arci koji nikada nisu prestali ivjeti u vremenu svoje slave i posljednjih tridese
t ili etrdeset godina ne rade ni ta drugo nego cvile kako su ih svi zaboravili. Par
lov je drukiji. On je bio ampion, a ampionski je i ostario. Vodi jedan malo zapu teni
pulski bife, di e a e prema svjetlu pa hue u njih i bri e svoj dah na staklu, toi pelink
ovce i kave, izbaci ponekad neku budalu koja prekarda i i ne ali se. Svi bi s njim
priali o boksu, no on bi radije... ovo e sada zvuati a avo... priao o poeziji. Ima pone
o staromodan ukus, ali zna to je u pjesmama vrijednost, kako je i inae jedan neobin
o bistar kit. U sitne ure naizust nam je deklamirao Ujevia i Mato a, pa ak i otpjeva
o Preradovievu "Zmiju", koju je sam uglazbio na neku melodiju pa je, onako, za se
be pjeva kada je sam u autu. Petar Prerado-vi je, ka e, jedini general kojega on pr
iznaje.
Mnogo puta u tih nekoliko veeri osjeao sam se silno polaskanim to sam tu, dr ao sam d
a mi je dana velika milost to sjedim pokraj Mate Parlova, a u jednom asu, najozbil
jnije, iskreno sam protrnuo zbog jedne njegove reenice. Ne to to u uvijek pamtiti, ne t
o to u, kada za to doe vrijeme, ispriati svome sinu, bilo je kada nas je taj stari b
oksa pogledao i rekao: "Pa ne mogu ja biti nacionalist, ja sam bio prvak svijeta"
. U toj reenici, u tih jedanaest rijei koje je Parlov izrekao, doista bez ikakve p
otrebe za isticanjem, ne da se pravi va an pred nama, nego kao neki jednostavan i
samorazumljiv sud, stajala
je jedna divna mudrost koja nam je stalno nekako izmicala posljednjih desetak go
dina. To, naime, da je stvarno velikim ljudima itav svijet zaviaj, a da je naciona
lizam veim dijelom samo uskogrudna tlapnja nekih polutale-nata i poluinteligenata
, nekih nedovr enih, frustriranih tipova koji bi prostor u kojem ive smanjili do mj
ere vlastite neznatnosti. Takvima trebaju granice jer ih iroki svijet pla i. Premda
to nee priznati, osjeaju se nesigurno i manje vrijedno u tuim jezicima i navikama,
pa se zatvaraju, izmi ljaju da ih drugi ugro avaju i laprdaju kako je u nas sve lje
p e, kulturnije i estitije nego drugdje, tek da bi sakrili da se boje ma i nosom pr
ismrditi preko granice.
Po na im jadnim palankama nai ete bezbroj luzera koji su bili prelijeni, preglupi il
i naprosto prepijani da bilo to naprave od svojih ivota, a onda su utjehu na li u na
cionalizmu i svima se ivima uvrijeeno unose u facu i govore kako je svemu krivo to
da su oni Hrvati. Pisci nisu ni pisali ni objavljivali zato to su bili Hrvati, h
rvatski magistri zbog istog razloga po dvadeset godina nisu mogli doktorirati, h
rvatski centarfori nisu davali golove jer su morali dodavati loptu igraima srpske
nacionalnosti... i sve tako u tom stilu, svaki je ljudski peh na ao opravdanje i
oprost u nacionalizmu, to da su Hrvati sve ih je skupa ispovjedilo i priestilo. S
jetit ete se mo da one smije ne zgode kada je Franjo Tuman, govorei o svojim knjigama,
u nekom intervjuu rekao da mu je netko, ne sjeamo se na alost tko, ustvrdio kako bi
on, to jest Tuman, svakako odavna bio okien Nobelovom nagradom za knji evnost samo
da nije Hrvat. Skroman kakav je ve bio, Tuman je ozbiljno povjerovao toj bezonoj la

ski. Pokojnom predsjedniku ni na sekundu nije palo na pamet da vedska kraljevska


akademija nikad nije ozbiljno razmatrala njegov sluaj
zato to je on netalentiran, da su njegove knjige lo e napisane, plitke i dosadne. D
a je kao pisac, u svim segmentima toga obrta, Franjo Tuman bio upravo jeziv. Ne,
njemu je bilo dosta kazati kako je sva njegova knji evna nesrea to da je krive naci
onalnosti i to mu je bilo dosta. Tako naprosto funkcionira mozak tih nacionalist
a.
Gledajui Matu Parlova kako mirei pjeva "Ne klepei nanulama", poku avam zamisliti kako
bi to bilo da je njemu onda, u nenarodnom re imu, netko do ao i rekao: "Mate, slu aj,
ti ne mo e biti svjetski prvak u polute koj kategoriji zato jer si Hrvat." to bi Mate
Parlov uinio? Nije te ko pogoditi. Jednostavno, razbio bi mu piku i po ao dalje.
Krumpirova pobjeda
"To su krumpiri?" Seljanka kimne. "To nisu tartufi?" ena odmahne glavom da nisu.
"Kad ogulim koru, ispod je krumpir, ni ta drugo? Nema nikakvih iznenaenja?" Baba se
ukipi s rukama u krilu, ne razumijevajui to je toliko ispitujem, gledajui me sada
i malo neprijateljski, s druge strane piramide sivih pra njavih gomolja iznad koje
je na pravokutnom kartonu kvrgavo napisano - 10 kn. Zapanjeno gledam cijenu. Ju
tro je, jo nisam otvorio novine, nisam poslu ao vijesti na radiju, ali svakako mora
biti da je noas poeo rat. Inae ne znam kako bih objasnio taj idiotski fakat da je
kilogram krumpira... samo malo, da jo jednom za svaki sluaj pogledam... je, istina
je, deset kuna. Uzmem jedan krupniji plod i dodam ga seljanki. "Ovaj u uzeti", k
a em, "ali mi je prevelik, pa mi ga prere ite popola." Baba na splitskom Pazaru spus
ti obrve i uvrijeeno na krubi usne. Ozbiljno se naljutila. Ali, nemam puno problema
s tim, jer mi se nekako ini da je pravo ljutnje ovdje iskljuivo moje. O nesretnim
penzionerima koji boja ljivo obilaze
.
69
tandove, nepovjerljivo gledajui krumpir kao da je man-go, da i ne govorim.
Mislim, zar to nije da eljade podivlja? Padaju mi na pamet glupave poljoprivredne
emisije koje povremeno, jo nerazbuden, gledam nedjeljnim jutrima. Skamenjen u fo
telji dekoncentrirano zurim u mucavog voditelja kako pred re etkom od letvica s pl
astinom puzavicom, scenografijom koja se da vidjeti jo samo u prljavijim restaurac
ijama, najavljuje priloge reportera, kojima se, valjda od rakije, obino malo tres
u mikrofoni. Ne to tako neza-htjevno za gledati fino je odabrano za nedjeljno jutr
o, jer te emisije, u osnovi, uvijek drve o istome. Neki gazda, u zamazanom maski
rnom prsluku preko arenog pulovera, u gumenim izmama iskorai iz kukuruza, suncokret
a ili nasada eerne repe pa udre u kuknjavu. Plae seljak, suza suzu goni. Ono u Bibl
iji to ste mo da itali, kako su idovi cmizdrili za Zionom, je dim stanovitog organa p
rema oaju tog seljaka zato to te godine ili a) ni ta nije rodilo, ili je b) rodilo k
ao mutavo, ali su otkupne cijene nikakve.
Ovisno o sezoni, poljoprivredne reporta e imaju samo dva motiva. Ako ve poplava, su a
, tua, biljni nametnici, rijetke bolesti, ozonske rupe i nuklearni pokusi nisu sa
svim upropastili njive i nasade, nego je sve lijepo nik.-nulo, onda je cijena ta
kva da ne mo e pokriti ni gorivo za traktore. I tako iz godine u godinu seljaci cvi
le o jednom ili drugom, s neizbje nim refrenom gdje se osuuje uvoz hrane, i samo gl
eda kako e se koji od njih, na u as svih nas pred malim ekranima, jedne nedjelje obj
esiti u taglju ili s krikom baciti pod kombajn.
Ove godine je tako bila su a. U kasno proljee u asnuto smo gledali sparu ena krumpiri ta
i kr ljavo ito, sa alijevajui nevoljne poljoprivrednike protiv kojih se naposljetku i
nebo urotilo. Odrastao sam na selu, vidio
70
sam odrasle ljude gdje plau zbog krepanih krava i mogu lako pojmiti koliko je te ko
tom narodu. Danas, meutim, dok gledam pravokutni karton nad piramidom gomolja na
Pazaru, sram me je zbog svake sekunde suuti koju sam u proljee osjetio prema selj
acima. Kada vidim da za kilo tog ploda neki od njih tra e deset kuna, nemam ba ni t
run milosti prema njima. Dapae, dogodine, ako mene pitate, mogu svi skupa lijepo
propasti. Zvui mo da okrutno, ali to da su mudrija i iskoristili nesta icu krumpira da
bi mu nabili cijenu kao tropskom vou, podlost je koja ne zaslu uje da bi prema njoj
i ta ljudsko osjetio.
U redu, znam, ako je neega nesta ica, prirodno je da stvar poskupljuje, tr i te formira
cijenu prema zakonu ponude i potra nje. No, ti seljaci su, ne zaboravimo, prvi ko

ji e ustati protiv tr i ta, njihova retorika izrazito je socijalna. Zadaa je dr ave, ako
upitate bilo kojeg agrarnog analitiara u maskirnom prsluku preko arenog pulovera,
da slijepo patriotski i bez ikakve raunice, ne marei za jeftiniju i mo da kvalitetn
iju hranu iz uvoza, poticajima i otkupom za titi domae proizvoae. Tako e ti poljoprivr
ednici cviljeti itavo proljee i ljeto, da bi s prvim ki ama iznijeli svoje proizvode
na tandove i sve nas skupa prevarili. Oni koji su do prije koji mjesec plakali k
ako su gola sirotinja i vapili da im se iz prorauna nadoknadi teta od su e, sada nas
bez pardona deru.
Mo e vam se uiniti udnim to se estim zbog toga, ali ta stvar je, barem meni, mo da najoz
biljniji problem s kojim se ova zemlja u ovome asu suoava. Krumpir po deset kuna n
esumnjivo je stvarniji i vei problem od svega to ete uti u predizbornoj kampanji, je
r se radi o neemu to je na a temeljna hrana. Nema uistinu ni ta, s izuzetkom kruha, to
je va nije u na oj prehrani. Ako
11.
siroma nima uskratite veselje u zdjeli pomfrita, to ste im uope ostavili?! Gotovina
i Haag, Europska unija, gospodarski pojas, ni ta nije vrijedno uzrujavanja kao to
da je dijelu stanovni tva postala nedostupna, ili makar nedo-stupnija, jedna eleme
ntarna namirnica. Socijalna dr ava, ista ona koja je proljetos budalasto titila dom
ae proizvoae, sada bi morala za tititi domae potro ae i da se mene pita, ja bih negdje k
pio krumpira dvostruko vi e nego to Hrvatskoj treba i u bescjenje ih pustio na domae
tr i te. ak i da sam ih dvije kune po kilu platio, dao bi krumpire za dvadeset lipa.
Iz iste pakosti. Da se svi oni seljaki mudrija i koji su ga mislili prodavati za de
set kuna lijepo po deru od muke.
Mladune samohrane ko ute
Pria je istinita. Po elio drug Tito jednom negdje, ini mi se u Bosni, s nekim seljac
ima poi u lov. No, za nevolju, to da bi se na do ivotni predsjednik, mar al, trostruki
narodni heroj i jedan od efova pokreta nesvrstanih mogao nai u umi okru en gomilom n
aoru anih mu karaca, nimalo se nije svidjelo Rankoviu, pa on, ispotiha da Tito ne uje,
zapovjedi da se seljacima oduzme municija. I to bi uinjeno. Nesretnici se na jel
ene, veprove, medede i drugi umski ivalj uputi e s praznim pu kama, kao budale, sramei
se da pogledaju jedan drugoga. I tko zna to bi od toga ispalo da Brozu nije u nek
o doba sinulo kako je dosta udno da nitko oko njega ne gruva, pa su mu rekli to je
posrijedi i on se, ka u, stra no naljutio na Rankovia - a mo e biti, tko zna, i da je
drug Marko ba tu pao u nemilost - i seljacima vratio njihove patrone.
Stvarno, to bi ispalo da drug Tito nije bio bistar, a znamo da je drug Tito bio n
euveno bistar, i da nije skontao da tipovi oko njega etaju s praznim pu kama.
j
Poku ajmo zamisliti susret, za priliku, dvojice tih lovaca, koje je osobno ef uprav
e dr avne bezbjednosti razoru ao, s veprom od dvjesto pedeset kila. Onaj u as koji ih
je obuzeo pred razgoropaenom ivotinjom dvostruko te om od njih. "Stojane, udri ga ku
ndakom!", dere se jedan panino, rvui se sa ivotinjom po mokrom u -nju, a Stojan samo z
inuo i ukipio se pa i ne osjea kako mu se ne to toplo slijeva niz bedra i tiho puni
gumene izme.
Recite to hoete, ali taj Aca Rankovi nije ba bio tako crn kao to se govori. Jer, to to
je on napravio lovcima, upravo je ono to bi im i ja - dodu e, zbog sasvim drugog m
otiva - volio napraviti. Zapravo, ja bih ili razoru ao lovce, ili bih ivotinjama po
dijelio pu ke. Pa da vidimo, majci, tko e koga.
Uistinu, ne znam da postoji ni ta tako odvratno, a da nije protuzakonito, kao to je
to injenica da nekakvi trbonje s fazanovim perima na e iriima i pljoskicom viljamovk
e u d epu rekreativno pucaju na jelene. Fuj! Takva mi je gnjusoba eventualno prisp
odobiva samo s novim albumom grupe Colonia... Ma, kada bolje promislim, ni sa Co
lonijom... Jer, to da netko, ne iz nu de, nego samo zato jer ga to zabavlja, u sas
vim neravnopravnom dvoboju, s opremom od tri ili pet tisua maraka, ubije jelena k
oji nema nego svoje etiri noge, bez ikakva pretjerivanja, ravno mi je tomu da net
ko u mraku saeka i prebije invalida.
Lovci inae vole palamuditi o nekakvim atavistikim nagonima, o tomu kako je lov isk
onski dio ovjekove prirode, nekakvo na e peinsko naslijede koje probija na povr inu i t
atijaznam... No, to je, naravno, budala tina bez ikakve osnove. Ostavi ti, kume mo
j, laserski ciljnik doma, pa izvoli medu uloviti samo s kamenom sjekirom. Pa e vid
jeti to je atavizam. Makar je vjero-

74
jatnije da e vidjeti svoga boga.
Ne znam kako je s vama, dragi itatelji, ali mene upravo neizrecivo veseli kada u
novinama, u crnoj kronici, proitam da je negdje u lovu netko kolegu lovca sluajno
nabio samom. Ili kada netko u lovu padne i opali mu pu ka, s ustima cijevi sretno o
krenutima ba u pravcu njegova trbuha. To mi isto nije mrsko proitati. Lov mi je sr
amotan i, da sam vlast, istoga bih ga asa zabranio. Lovce bih pak slao na psihija
trijsko lijeenje. Ivicu Todoria prvoga. On mi je posebno nejasan. ovjee, rekao bih m
u da ga vidim, pa to ti treba da lovi muflone?! Lovi tajnice, beno jedna!
Prije neku veer o ovome sam ozbiljno razgovarao s nekim ljudima i uglavnom smo se
slo ili oko odurnosti lova i lovaca, tek se jedan smjerno osmjelio primijetiti...
"Ali, uj, ipak oni hrane ivotinje, ostavljaju im sijeno i zob zimi kada sve pokrij
e snijeg i nema niega osim smrznutih li ajeva..."
"Slu aj", prekinuo sam ga, "ti ono ima ker, je li tako?"
"Sina", ispravi me on.
"I hrani ga?"
"A hvala Bogu da ga hranim", rekao je on neoprezno.
"Pa reci mi, bogati", upitao sam ovjeka, "jesi li eventualno ovih dana planirao p
ucati u maloga?"
Frajer se tako naljutio da ostatak veeri nije htio progovoriti sa mnom, tako da m
i je ostalo nejasno to je zapravo mislio s tim argumentom da lovci hrane ivotinje.
Ja, recimo, doma imam malu kornjau, od usta sebi odvajam da mi ona ima to jesti,
pa isto ne mislim da mi to daje pravo da je tresnem ekiem po oklopu. Ako mene pita
te, ta lovaka logika mi se ini uvjerljivom koliko i ono da je jedan to je ubio oca
i mater od suda zatra io da mu kao olak avajuu okolnost priznaju to da je ostao siroe.
Posrijedi je groteskno licemjerje tipova
75
koji tobo njom skrbi da ivotinje ne poubija glad zapravo tek prikrivaju fakat da e i
h ne to kasnije poubijati oni sami.
Ili onaj argument da se lovci, kao, brinu za biolo ku ravnote u ubijajui nekakav, kak
o oni to shvaaju, vi ak ivotinja. Kako oni shvate da je neka ivotinja vi ak? Raunaju val
jda da jedna nezaposlena samohrana ko uta, inae podstanarka u jednosobnom brlogu be
z grijanja, u izrazito te koj materijalnoj situaciji, nije u mogunosti odgojiti dva
laneta, pa joj oni onda jedno smaknu i po deru, isto da mladune ne bi palo na teret
ire dru tvene zajednice?!
Zbilja, kako to lovci znaju to je to biolo ka ravnote a?! Mislim, ja kada ih vidim on
ako nalivene rakijom, meni se ini da oni imaju problema i s vlastitom, a nekmoli
da bi mogli kontrolirati i onu biolo ku.
JA,
Sentimentalna ekskurzija
Ba sam proitao vrlo glup intervju s Ljubom esiem Rojsom, krupnim sisavcem koji je ne
umjesnom alom Providnosti od vozaa autobusa prvo nainjen generalom, a onda i sabors
kim zastupnikom. Dosta mi je zagonetna perverzija novinara koji ustrajno guraju
diktafone pod nos tom nesretniku. Nesumnjivo je, meutim, da on sam u toj stvari n
i ta nije kriv. Problem s Ljubom esiem Rojsom zapravo je u tome, shvatio sam, da bi
negdje iznad njega trebao stajati natpis: "Zabranjeno je razgovarati s vozaem".
Sjeate se kako je nekada stajala, pa i sada se jo gdje to da vidjeti u starim raskli
manim autobusima, iznad oferskog mjesta, pokraj napola izguljene naljepnice "I lo
ve Ljubu ki" i zastavice nekog seoskog kluba na retrovizoru, mesingana ploica i na
njoj: "Zabranjeno je razgovarati s vozaem". Pustimo naas Rojsa i poimo na jednu sen
timentalnu ekskurziju s nekim od tih stra nih vozila. Drmusamo se lo im asfaltom kro
z kr evitu krajinu, Cista Provo, Lovre, Studenci, tu negdje, pokraj
-7-7
krava koje zaueno podi u glave i gledaju nas. Kotai propadaju u rupe s blatnjavom vod
om, autobus se ljulja, svako toliko neko sitno dijete negdje otraga povrati.
"Daj kesu", vie izbezumljena mater.
Crna najlonska vreica solidarno putuje od ruke do ruke niz uzak hodnik, a onda na
nekoliko trenutaka sve utihne. Putnici slu aju kako mali bljuje. Dok mu ena dlanom
pridr ava oznojeno elo, djeak je na samom rubu da svoju nejaku du u ispusti u crni na
jlon. itav autobus napeto i ekuje ishod njegove agonije s probavom. Napokon, kada po

stane savim jasno da e dijete ipak pre ivjeti, voza se prvi oglasi...
"E, o emu smo ono govorili?"
Nakon krae pauze ponovno o ivljava rad debatnog kluba u prvom dijelu kola. Voza, kon
dukter do njega i putnici u prva dva reda siceva, ne to kao VIP lo i autobusa za pri
jatelje i pouzdanike prijevoznikog osoblja, tu mudruju o komparativnim prednostim
a njemake automobilske industrije, o nogometu i djevojakoj kreposti, o poljodjelst
vu i lovu na veprove, psuju nekoga koji se zadu io i pobjegao ili ale zbog drugog k
oji se mlad utopio...
"Velika tragedija", ka e ofer bez truna ali ba ikakve emocije u glasu, na to svi povl
aujui kininu. Nekako je samorazumljivo da je ofer u ovoj situaciji vrhovni autorite
t. Jer, znate, u doba o kojemu govorimo, oferi autobusa su bili impresivni, velik
i mu karci za irokim kotaem volana. Sjetit ete se mo da tih bakelitnih bijelih volana,
svaki je u promjeru kao kro nja stoljetnog hrasta bio. Autobus bi se tresao, a mu ka
rac bi ga krotio ra irenih ruku kao da hvata tele to mu je uteklo. Povlaio je mu ki na
jednu pa na drugu stranu, cijela zemaljska kugla bi se zavrtjela oko svoje osi,
koliki je bio hod tog upravljaa. U ovo vrijeme hidraulinih, mekanih
._. 78
volana kojima bi mogli vladati i uenici ni ih razreda osmoljetke, ta se stvar ne ini
osobito dojmljivom, ali onda si morao biti veliki frajer da bi upitao...
"Majstore, mogu li zapalit?"
A gospodar ivota i smrti na redovnoj liniji Split -Imotski u retrovizoru pogleda
koji je to to pita pa lijevom malo povue prozor i kratko ree...
"Mo e."
Generacije mu kia iz tog kraja u le su u svijet odraslih u asu kada bi ih voza pustio d
a u autobusu zapale cigaretu. Pu enje, kao i razgovor s vozaem, bilo je, naravno, z
abranjeno, ali hajduka tradicija ivahno se opirala propisima. Neka napirlitana glu
paa, dodu e, redovito bi negdje otraga zakre tala zbog dima... jer bilo je, ruku na s
rce, u tom autobusu ponekad kao da si u pu nicu u ao... ali haramba a za upravljaem ulj
udno bi joj odgovorio da ona, kad god joj je drago, mo e izai. On e se velikodu no zau
staviti premda nije stanica, pa neka ona, ako joj smeta duhan, slobodno nastavi
na svje em zraku, pje ke. Iz VIP lo e sada se uje tiho smi-juljenje.
Razgovor se nastavlja, o vojsci, o otkupnoj cijeni gro a, o su i ili gramzivosti djev
ojaka na frankfurtskom Banhofu. O svemu si s tim vozaima mogao razgovarati i ni ta
to nije utjecalo na njegovu radnu koncentraciju. Jedino ako bi majstor bio mamur
an. Tada bi svi morali muati, itavim putem u autobusu se muha nije ula. Dosta bi bi
lo da ofer uje kako netko slamicom sre "dvojni ce" i odmah gnjevnim pogledom u retro
vizor strijelja koji je to bezobraznik.
"Daj kesu!", vie ponovno ona ena.
"A krvi ti, ime ga to 'rani ?", upita voza zlovoljno.
Stvar se radikalno promijenila kada je u autobuse do ao video. S malim ekranima iz
nad siceva vi e nitko
-70
nije imao potrebu razgovarati s vozaem, a on sam ipak nije mogao gledati i cestu
i Jeana Claudea Van Dammea. Usamljen je sjedio sasvim naprijed, utke piljei preda
se, dok smo se mi otraga naslaivali koreografiranim nasiljem u slow motionu. U ti
m autobusima ne znam ni sam koliko sam puta gledao oba dijela "Krvavog sporta".
Neki put, dodu e, ne bismo do kraja odgledali film. Autobus bi do ao na imotski kolo
dvor, voza bi ugasio motor i otvorio vrata, ali nitko nije izlazio. Sjedili smo o
tvorenih usta piljei uvis, oarani vje tinom flamanskog majstora ore i ege, kao Gospu d
a smo vidjeli.
"Izlazite vanka, mater vam nabijem", rekao bi tada voza bijesno i ugasio nam vide
o.
Njegovo je vrijeme pro lo, do ao je video, hidrauliki volani i dobri amortizeri pa su
i djeca sve manje bljuvala. Nije se vi e pu ilo u kolima. oferi su, valjda od tuge,
oti li u generale i narodne poslanike. Pa kada mi netko ka e da je svaki tehnolo ki na
predak nu no dobar.
.,..,...... 80
Ja, dakle on
Sam sebe ponekad ulovim u tome. Ujutro, recimo, kada dovedem dijete u vrti, skine
m mu cipelice i nazujem papue, ostavim mu jaknu u ormariu pa unem, uhvatim ga za ram

ena i ka em: "Daj da te tata poljubi". Za to sam to napravio? Ne, jasno, za to sam pol
jubio svog jedinca, nego za to sam mu svoju namjeru da to uinim obznanio u treem lic
u jednine? Za to nisam jednostavno rekao: "Daj da te poljubim"? Vi mo da ne vidite o
sobitu razliku u ove dvije izjave, ali ona je prva u svojem korijenu zapravo pom
alo izofrena, jer se ini kao da osoba nije jedinstveno i nedjeljivo "ja", nego je
tu u vama i s vama nekakav zagonetni "on". A ima puno samodopadnosti u toj izofre
niji kada o sebi ponete govoriti kao o "njemu". Konkretno, kada u opisanom sluaju
ja ka em "Daj da te tata poljubi?", to iz moga podsvjesnog, nesvjesnog, odakle li
ve, probija koliko se meni svia biti tata mom djeaku. Gramatiki oblik nepogre ivo otkr
iva koliko sam samozaljubljen u ulozi oca.
Ovo je, naravno, posve bezazlen sluaj. Umi ljeni
oevi... ako se ba ne zovu Marinko Lui... ne mogu napraviti puno tete, ali ta pojava d
a netko o sebi govori u po tovanom treem licu gdje to zna poprimiti upravo groteskne
razmjere samodopadnosti. Sjetit ete se, prije etiri godine kada je Tomislav ing. M
erep na predsjednikim izborima poluio gotovo infitezimalni postotak glasova stanovn
i tva ove zemlje, taj u svakom smislu beznaajni primjerak ljudskog bia, u kampanji k
ada je govorio o sebi, valjda nijednom nije rekao "ja". Novinari bi ga ne to upita
li, a on bi popravio sintetiku kravatu, naka ljao se u modri rupi i va nim glasom neizo
stavno poinjao sa: Tomislav Merep e ovo, Tomislav Merep e ono, Tomislav Merep to nikad
a ne bi potpisao... u svakoj se njegovoj ubogoj, plitkoj, ako ve ne i sramotno ne
civiliziranoj reenici ulo da je dragi Bog ba Tomislava ing. Merepa stvorio na vlasti
tu priliku. Skanjujem se malo pisati o tome, jer je poznata neugodna navika tog
patuljastog siled ije da tu i novinare i na ime du evnih boli izbija goleme svote od n
ovinskih nakladnika; uoio bih tek da je u svim tim sporovima Tomislav Merep zaradi
o ba svaku lipu, sve psihijatrijske dijagnoze koje su u sudski spis prilo ili njego
vi odvjetnici potresno su autentine, jer kada netko za sebe tako sustavno govori
"on", taj svakako ne mo e biti sasvim prisebna osoba.
A toga ima upravo nesnosno puno i smatra se sasvim prirodnim. Prije nekoliko sam
tjedana, primjerice, u jednom sportskom tjedniku na ao intervju s Tonijem Kukoem,
gdje je novinar umalo sva pitanja ko arka u formulirao u treem licu: to Toni Kuko misli
o reprezentaciji, do kada Toni Kuko jo namjerava igrati, smatra li se Toni Kuko mo d
a ve pomalo potro enim... itavo mu se vrijeme, ako je suditi po onome to je iza lo u no
vinama, obraao kao da je onaj to je
sjedio s druge strane stola samo nekakav glasnogovornik Tonija Kukoa, a ne Kuko hi
mself. Ko arka ki mu je gastarbajter k tomu... kako je on i inae jedan pristojan i sk
roman deko... ustrajno odgovarao u prvom licu, ponavljao je neumorno ja, ja, ja,
ja, gotovo ga oajno, inilo se, upozoravajui: "Ej, ovjee, ali ja sam tu", no ovaj se m
udrija nije dao smesti. Sportski novinari gdje to znaju biti stra no neuki. to zapravo
i ne udi, kada vidi kakva im je klijentela. Miroslav Bla evi, recimo, vrlo esto govor
i o stanovitom iri. Davoru u-keru katkad je drago prisjetiti se blistave internaci
onalne karijere Davora ukera. Kao da ih je dvojica. Gotovo da bi pomislio da je D
avor uker kadar sam sebi nabaciti u esnaesterac.
Kada god ujete nekoga da o sebi govori u treem licu i "ja" zamjenjuje vlastitim im
enom i prezimenom, mo ete biti naisto da je nesretnik sebi sva ta umislio, ako ve nije
i ozbiljno po andrcao od manije veliine. Na udnovat nain, on se u sebi odvojio od sv
oje javne osobe, jer misli kako je njezin javni znaaj toliki da vi e naprosto nekak
o ne pripada njegovom smrtnom tijelu. Primjera radi, kada Miroslav Bla evi govori o
iri, on svoju trenersku linost nije rascijepio da bi uzimao duple premije, i za B
la evia i za iru... makar ni to, ruku na srce, ne bi bilo daleko od istine... ne, on
nam zapravo prije hoe neskromno kazati da i kada Miroslav Bla evi jednog dana, ne d
ao Bog, umre, iro e ostati s nama, u na im srcima i u historiji. Slava ga je uinila p
one to izofreninim, tek to ozbiljni, pravi izofrenici imaju maniju veliine umi ljajui d
u slavni vojskovoe, evanelisti ili pape, a u ovom, blagom i dru tveno prihvatljivom
obliku ovog poremeaja, linost se podijelila unutar jednog graanskog identiteta. Sve
je, to bismo rekli, ostalo u familiji.
9
Spomenuo sam slavu, makar ona nipo to nije presudna u ovakvim sluajevima. Dapae, vrl
o esto bude da je tip bezvezni Iks Ipsilon, a da to vlastito Iks Ipsilon izgovara
s takvom samodopadno u kao da je iza matematikih nepoznanica glavom George Bush. Pi
janci, primijetili ste, neobino vole samozaljubljeno izgovarati vlastito ime i pr

ezime. to zapravo i ne mora biti tako lo e. Dapae, to to je u osnovi privatna trauma,


u konanici bi moglo biti i dru tveno korisno. Mi smo mali narod. A zamislite kako
bi lijepo bilo da svaki od nas pone o sebi govoriti kao o veleuva enom "njemu". Bog
u hvala, bilo bi nas devet milijuna. Ako ne i koji milijun vi e.
84
Obrana dekoltea
Bude tako neka stvar koja ti se uini da je po svemu dobra i ispravna i da se za n
ju vrijedi zauzeti, a onda u neko doba shvati da te ivcira. Ne govorimo, ako ste m
o da na to pomislili, o Dra enu Budi i, nego o pridjevu "urbano". Ispoetka, tamo devede
setih, u onome sveopem poseljaenju Hrvatske, kada je rahmetli Tuman, kao ordinarna
generalska neznalica, zaneseno govorio o "udu hrvatske naive" i gurao nam pod nos
dirljivo nevjesta ulja na staklu zemljoradnika iz Podravine kao jedinu autentinu
hrvatsku likovnu umjetnost, i kada je re im divinizirao tamburicu kao jedino na e s
to posto domae glazbalo pred kojim se sva druga glazbala imaju postideno sakriti
u mi ju rupu, bilo je sasvim prirodno dreknuti da oskudno obrazovan diktator i nje
govi glupi pripuzi nemaju pojma, da mi nismo nekakvo urodeniko pleme iz centralne
Afrike, nego na a kultura stoji uz bok drugim kulturama, pa da i mi znamo to je vi
olina, gipsani odljev i apstraktni ekspresionizam. U to vrijeme, dakle, pridjev
"urbano" bio je dobar, ispravan i za njega se vrijedilo boriti.
, 85
Proe, meutim, neko vrijeme i re im se promijeni, a onda shvati da je preko noi nekako
do lo da istim tim pridjevom Vlatka Pokos brani dekolte iz kojega su joj umalo isp
ale sise, ba kao i Indira Vladi iz grupe Co-lonia, koja svoju rijetko slaboumnu gl
azbu smatra "urbanom" i samim tim, jasno, vrednijom od druge glazbe. Na posljetk
u, svi oko tebe, valjda ak i nogometa i, ponu ponavljati ono "urbano" kao kakvu mant
ru, kao ne to apsolutno sjajno, bolje od seksa i jae od kokaina i ti skonta da ti to
ide na jetru, kako te i inae izluuju ideolo ke la i koje svaka bena prihvati jer joj
je malo komplicirano i naporno ozbiljno promi ljati stvarnost.
Ono "urbano" je postalo jedna takva ideolo ka la . Najprije stoga, naravno, to je u o
voj zemlji gradsko stanovni tvo u velikoj veini tek u drugoj generaciji doista takv
o, obino su to potomci onih to ih je socijalizam s prvim petoljetkama nabio u grad
ove, te je tu stvar, fukaj ga, zapravo nemogue sasvim odijeliti. Potom, ak i kada b
ismo doista stavili na stranu onaj uistinu gradski segment populacije, koji je t
akav od stoljea sedmog ili tek ne to kasnije, tko vam je kazao da bi ak i u toj malo
j dru tvenoj skupini sve bilo lijepo, dobro, pametno i estito, u jednu rije - urbano
?!
Ruralno je u na em opeprihvaenom do ivljaju svijeta postalo sinonim netrpeljivog i nec
iviliziranog, rat su, ka u mudrija i, poeli seljaci, oni su bombardirali gradove zato
jer ih mrze i tomu slino. Sve to danas priaju ak i oni za koje znate da su '92. il
i '93. govorili da Srbe i Muslimane valja poubijati. I ovjek uistinu po eli staviti
se u za titu tih ubogih seljaka, koji, vjerujte, ak i vrlo esto znaju biti vrlo pri
stojna eljad to je nekada lijepo ivjela sa svojim susjedima druge vjere, kumila se
s njima i estitala im slave i Bajrame. Postotak ubradi meu njima sasvim vjerojatno
nije ni ta vei nego meu
86
stanovnicima, na primjer, Vla ke ulice, a malograanski fa izam ni po emu ne smatram ci
viliziranijim od priprostog seljakog ovinizma nekoga iz Muca, dapae, onaj prvi mi j
e zbog neega, valjda stoga jer je posrijedi malo obrazovaniji svijet, malo i gadl
jiviji...
Zami ljeno sam i ao ulicom kontajui sve ovo u glavi kad sam se odjednom zatekao na Pj
aci, gdje je trajao predizborni skup Sini e Vue. Na pozornici se u taj as u razglas
od nekoliko tisua vata producirao stanoviti guslar iz Cetinske krajine. Sasvim is
kreno, to me je ipak malo pokolebalo u mojim stavovima.
87
Tijesna ko a
Neki mu evi tuku svoje ene. Brak je u tom smislu vrlo zahvalan. Vrati se s posla ivan,
no tu je uvijek netko tko e ti, ovisno o tjelesnoj spremnosti, sparirati rundu i
li dvije i, ako ba nisi o enjen za bacaicu kladiva, sva je prilika da e se lijepo prov
esti. Dum! Dum! Pljas! Tres! Odvali majci svoje djece dva kro ea i ve se bolje osjea .
Ona ostane jecajui, sklupana na ploicama, a ti je prekorai i ode do fri idera po pivicu

Mrzla uja uvijek fino legne u ovakvim situacijama. A ne dao bog da glupaa nije os
tavila pivo da se ohladi. Uuuuu! Za takvu stvar momentalno se ponovno razgo-ropa
di i onda ide rad nogu. Dum! Dum! Dum! Tako se to radi u boljim familijama u nas.
Saznalo se tako prije neki dan da je jedan vieni zagrebaki advokat mlatnuo svoju
gospou, pa je ak i policija intervenirala u sluaju. Nasilnik, upitan kasnije za izj
avu za novine, bio je, meutim, vrlo suzdr an u prepriavanju ove zgode. Vrijedi uti to
je ovjek rekao. "U jednom trenutku, pod povi enom tenzijom i gestikulacijom", ka e da
kle taj
80
I '
i i!
ugledni lan odvjetnike komore, "sluajno sam je udario odozdo prema gore, tako da se
ko a na nosu rastvorila, mo da milimetar, dva". Ne znam za vas, dragi itatelji, ali
ja mislim da je ovo najduhovitiji opis amara koji sam u ivotu uo. Tip bi vjerojatno
i Ratka Mladia slino branio. "Gospodin Mladi je pod povi enom tenzijom i gestikulaci
jom, vodoravno, slijeva nadesno, potegao protuavionskim mitraljezom, tako da je
ne to Muslimana ostalo le ati na proplancima, mo da tisuu, dvije." Uvjerljivo zvui, jel'
da?
No, to jo nije sve. "Ne mogu rei da se radi o klasinom obiteljskom nasilju, ve o inc
identu izmeu mene i supruge s kojom sam u postupku razvoda", ka e u nastavku svoje
izjave advokat ozbiljno, ne obja njavajui podrobnije to to kod njega nije "klasino". t
o je to drukije, osobeno u njegovu sluaju? Dogodilo se a) nasilje u b) obitelji. I
mamo dakle obiteljsko nasilje, klasino ili moderno, kratko ili dugo, ravno ili sa
i ka-ma, sasvim je svejedno, i to se ne da spasiti nikakvom mulja om poput "incident
a izmeu njega i njegove ene". Lijep broj godina sam u braku i znam to je incident s
a enom, obino bude oko prljavih arapa nasred sobe, otvorene tube zubne paste i slino
, dogode se nekad i dvaput ili triput tjedno medu nama povi ene tenzije i ustrije g
estikulacije, ali nikad dosad nismo jedno drugome ni poku ali otvoriti ko u na nosu.
Ta stvar je s druge strane jedne prilino jasne granice izmeu normalnog i bolesnog
odnosa izmeu dvoje ljudi. Jedino doista dobro u onome to je advokat ispriao je da
su u postupku razvoda. Mimo toga ena, saznajemo, nee "povlaiti druge poteze protiv
njega". Premda bih joj ja savjetovao. Kada je on ve nju potegao odozdo prema gore
, mogla je i ona njega odozgo prema dolje.
No, nevolja je da su ene slabije i sitnije i te im stvari nije pametno savjetovat
i. U tome da su ene tjelesno nejakije zapravo je sav smisao mu ke vlasti nad ovim p
lanetom. Rodna neravnopravnost svoj temelj ima samo u mi iima mu karaca. Pokret za em
ancipaciju ena tako je i poeo tek s industrijskom revolucijom. Tek kada su im parn
i strojevi donekle izjednaili anse s mu karcima, ene su se osmjelile zatra iti svoja pr
ava. S razvojem tehnologije sve su glasnije. Industrijski napredak, koji im sve
uspje nije nadomje ta fiziki manjak i ini dostupnim poslove to su nekada bili iskljuivo
mu ki, svaki dan sve vi e emancipira ene. Tek to se u kuhinjama i dnevnim sobama, eto,
mu karci jo povremeno sjete da im je priroda dala mogunost da odvale ljagu svojim su
prugama i cijela se stvar ponovno vrati nekoliko stoljea unatrag.
Kod obiteljskog nasilja vrlo esto se kao osobit kuri-ozum istie da zlostavljai nisu
samo nekvalificirani tipovi, zidari, kamiond ije, skladi tari i slina baga a, nego da
ih ima i s fakultetom, meu odvjetnicima, lijenicima i sveuili nim profesorima. Nikako
ne kontam za to se ta stvar dr i neobinom. Ja, dapae, mislim kako je dosta oekivano da
akademska eljad mlati gospoe. Jer, pogledajte, posrijedi su pametni ljudi, zavr ili
su fakultete i naravno da e, ako ve biraju koga bi zviznuli akom, procijeniti svoj
e mogunosti i razumno odabrati nekog sitnijeg. Bagra to od sedam do tri vozi vilju k
ar ili tue ruzinu u kveru ne misli o tim stvarima. Takvi se blesani, ne gledajui tk
o je pred njima, bezumno zalete u tunjavu, pa to bude. Ali, gospon doktor, molit u
lijepo, ne. On doe kui i prieka dok ena pegla. Nije glup da se opee na glaalo. Tek kad
ona zavr i posao, on uskae u ring i spremno vitla akama.
Osim toga, jo jedna stvar o kojoj nismo razmi ljali,
90
Q1
intelektualci su su iavi tipovi, nema prave snage u njima. Pola su se ivota, snivajui
o magisterijima i doktoratima, grbili po vla nim itaonicama i kada hoe ispuniti svo
ju potpuno normalnu, priroenu mu jaku potrebu da nekome raskrvare arkadu, mogunosti s

u im dosta skuene. Mogu, dodu e, lemati djecu, ali je nevolja da djeca rastu i znaj
u biti zlopamtila koja na pragu punoljetnosti neke davne aperkate vraaju s kamata
ma. Ostaje, dakle, tko? ena. Gospoda doktorica sutradan ujutro odlazi u mesnicu s
tamnim naoalama kao Sofia Loren, a mesar si misli kako je to tak' Bo e dragi, gosp
on doktor ima jedan stresan posel pa je normalno da tu i tamo izgubi ivce...
,t.,Q2
Seks bomba
Dino Dvornik, obja njavajui za to e sudjelovati u predizbornoj kampanji Hrvatske demok
ratske zajednice, odu evljeno izjavljuje kako Ivo Sanader u njemu "budi neku kemij
u". A to valja respektirati. Dinu Dvorniku, naime, ovjek nikada nije prodao lo u ke
miju, on zna kada je ista, a kada je mje avina, taj ima golemo iskustvo s njima, or
alno, intravenozno ili na neki trei nain upoznao ih je svakakvih, od amerikih i eng
leskih do kolumbijskih, marokanskih, turskih i afganistanskih. Kada takav jedan
meunarodni autoritet i pasionirani pronalaza stalno novih i novih kemija ka e da je
Ivo Sanader dobra supstanca, dobar stuff, to bi se reklo, onda mo ete biti mirni to je to. Slavko Sakoman morat e nas sve skupa skidati s HDZ-a.
to opet mo da i nije najgore to bi nam se moglo dogoditi. Politika se, uistinu, katk
ad oituje i na puno ru nije naine. Pomislite kako bi to bilo da ivite, na primjer, u
Moskvi, pa ste iza li u diskoteku i, dok ekate u redu pred ulazom, kibicirate neku
zgodnu crnomanjastu. Onda ona uoi da je gledate pa vam se prijazno nasmije i i namigne, a vama s
rce zalupa. Potom vam ona otpuhne poljubac s vrhova prstiju, a vi ste ve izbezuml
jeni od po ude. Tren kasnije, meutim, prolomi se strahovita eksplozija i djevojka s
e doslovce rasprsne pred vama. Uoite taj neobian sluaj i ne mo ete mu se pravo nauditi
u siu nom djeliu vremena, sasvim malo prije nego i vas lijepo ne raskomada onaj eks
ploziv koji je zgodna crnomanjasta eenka, otkrit e se u kasnijem policijskom izvje ta
ju, nosila oko pasa.
Bogu hvala, mi ivimo u zemlji gdje simpatizerke opozicije ne preferiraju takve od
jevne detalje. Na ulici se bez ikakvog straha mo ete mimoii s Jadrankom Kosor i Mar
ijom Babi-Petrievi, Ljerki Mintas-Hodak prilazi se bez ovla tenog policijskog piroteh
niara. Uva ene zastupnice u nas nemaju osobit poriv da umru za ideale, a kamoli da
bi sa sobom u smrt povele i nekoliko tuceta nedu nih prolaznika. Takvo to, da bi na
tovario enu eksplozivom i potjerao je s elektrinim upaljaem u znojnom dlanu medu ne
prijatelje, danas postoji samo u primitivnim dru tvima kao to je eensko.
Primijetili ste mo da da u samoubilakim napadima u Moskvi dosada nije sudjelovao ni
jedan eenski terorist, tj. mu karac. Ne, do sada su se listom samo eenke ubijale, iskl
juivo mlade ene nosile su nekakav dinamit pod jaknom i aktivirale ga u asu kada su
se na le u nekakvoj ljudskoj masi. U emu je fora, za to samo ene? Jesu li eeni kukavice
ili naprosto kontaju da je mu ki ivot predragocjen za tako ne to? Ili je i jedno i dr
ugo. "Nemoj, Ra ide, Alaha ti, bolje po alji enu, ionako ti je ni za ta", zami ljam kako
se dogovaraju eenski politiki voe. Da je mir, oni bi slali ene u duan po pivo. Ovako
ih po alju da se raskomadaju u moskovskoj podzemnoj eljeznici. "Ahmede, gdje ti je e
na?",
04
dovikuju se oni s brijega na brijeg.
"Ma ala, eno je pukla na stadionu!" I nije tim mu karcima, pravo za rei, lo e. Nakon to
im supruga polo i svoj mladi ivot na oltar domovine, oni uzmu penziju i stan i dobi
ju povlasticu na uvoz auta. A mo da se organiziraju i u udrugu udovaca palih hrani
teljica.
ivo sam znati eljan tko je birao te nesretnice i kako su ih, po kojim kriterijima,
birali? Mogao bih nekako i zamisliti: prvi e alon - preljubnice i nerotkinje, drug
i e alon - besramnice koje su odrezale kosu; trei - kurve u hlaama; etvrti - one to ita
ju; peti - one koje iz etvrtog poku aja nisu rodile sina... Jedna za drugom silaze
sa svojih planina sa tapinima oko rebara, u haljinama neobino irokog kroja, preznoj
avajui se od u asa. I to je ne to to uistinu zaslu uje ime "pametna bomba". Dok Amerikan
ci ula u milijarde u konstrukciju projektila koje e nadzirati s displeja u Washingt
onu, a koji im svejedno naposljetku uzaludno padnu na nekakvu iraku pustopoljinu,
eenski projektili s navoenjem danima putuju drndavim autobusima, vlakovima, na pri
kolicama kamiona, na kraju nepogre ivo nalazei svoj cilj. A pritom su sasvim bespla
tni. U prirodi ih ima koliko voli .

Pitanje koje nam se ovdje namee jest, hoe li to na kraju krajeva, kada eenija jednom
stekne nezavisnost, popraviti polo aj ena u ovoj zemlji? Hoe li biti prepoznat njih
ov veliki doprinos, te se s emancipacijom zemlje dogodi i rodna emancipacija? Hm
... Pa, mo da, nije iskljueno. Samo to se nekako bojimo da ba kada se emancipiraju, t
ada e ih nekako i nestati i ve vidimo nekog njihovog demografskog zlogukog proroka
, nekog njihovog don Antu Bakovia, kako ljuto narie: Ostaje li eenija bez majki?!
Koordinirani enoljupci
Na i desniari vole ene. I cijene ih. Jer, ene se mo e nauiti mnogim korisnim vje tinama:
ne kuhaju, peru i peglaju, bez da ih se nadzire u stanju su rukovati jednostavni
jim kuanskim ureajima, a pokazale su se i kao dosta pouzdana zamjena za daljinski
upravlja kada u ovome riknu baterije. Dokazano je k tomu... ne sjeamo se vi e koji j
e znanstveni asopis o tome pisao... da su ene pametnije od dupina, jer da ene peru
sude, a dupini ipak ne. Kada se sve to sabere, samo potpuni idiot mogao bi kazat
i da asni zastupnik Anto Kovaevi ne voli ene.
Ba kao i Ivan Aralica. I na nacionalni klasik nemilo e se naljutiti ako ga nazovete
enomrscem, jer je i njemu sasvim bjelodana superiornost ena, koje su jo uvijek dal
eko najjeftinije sredstvo za i enje kade, a slinoga je mi ljenja i don Anto Bakovi koji
tako voli ene, da im je spreman oprostiti i to da one, kada je o reprodukciji vrs
te rije, do sedam puta zaostaju za makom, etiri i pol puta za ovcom i itavih dva i p
ol do tri milijarde puta za pelinjom maticom.
O-7
Jo jedan takav rijedak sluaj po tivanja osobe jedne ene dogodio se prije nekoliko dan
a u Sinju, gdje je lokalna aktivistkinja HNS-a prosvjedovala zbog toga to je Mirk
o ondi Vesnu Pusi nazvao kurvom, a Koordinacija udruga proiza lih iz Domovinskog rata
nakon toga se oglasila priopenjem gdje stoji da oni, citiramo prema novinskom iz
vje taju, "nisu upoznati s tim problemom, ali da, bez obzira na sve, misle da se V
esna Pusi ne mo e nazivati kurvom, dok se to ne doka e putem suda, te je stoga ona za
njih za sada nevina".
to to nije prekrasno?! Po tovanoj Koordinaciji svatko je nevin dok se ne doka e supro
tno. Ve prema tomu se ak i Vesnu Pusi odbija nazivati kurvom, sve dok neka sudbena
instanca ne donese pravorijek da je Vesna Pusi viena kako ma e torbicom u Juri ievoj. Z
a ovu priliku sasvim je neva no da nema ama ba nikakvih dokaza da je Vesna Pusi takv
o to inila, osim ako se za dokaz ne prihvati nekakav muak to se izlegao u gnjiloj sl
ami kojim je napunjena ondieva tikva.
Va na je, molit u lijepo, demokratska procedura, koja ini onu finu razdjelnicu izmeu
civiliziranog drutva i barbarskog plemena. Tako da, samo za primjer, ni ja sada n
e bih smio napisati kako mislim da u Koordinaciji udruga proizalih iz Domovinskog
rata sjede sve sami majmuni sve dok se putem suda ne doka e da u Koordinaciji sje
de sve sami majmuni, makar je nama svima, ruku na srce, i bez suda sasvim jasno
da su posrijedi sve sami majmuni, jer samo majmunu mo e pasti na pamet ono to su on
i napisali u priopenju.
Kako bilo, lijepo je isto da je jedna ena za tiena od ru nih objeda i to, generalno uze
v i, svaka ena u na oj mladoj dr avi mo e ostvariti svoje Ustavom zajameno pravo na madrac
. Od Kovaevia, Aralice i don Ante Ba-kovia, do Vukojevia, Merepa, Ivko ia i ondia, sv
kolika na a desnica uzvisuje enu kao neobino inteligentnog sisavca, iji su najuspje nij
i primjerci... malobrojni, dodu e, ali ipak... sposobni dogurati i do male mature,
do prava da bez pratnje koraaju ulicom i da u ugostiteljskim objektima samostaln
o naruuju pie. Takva je silna udivljenost na ih estitih katolikih mu eva drugim spolom,
da neki od njih, ma koliko to nevjerojatno zvualo, ak i ive sa enama.
Za te sirotice ja, sasvim iskreno i bez ikakva prenemaganja, osjeam samo najdublj
u ljudsku i kr ansku suut.
Literarno silovanje
Neki od nas odva ili su se primijetiti kako Ivan Aralica zbog svojih protumusliman
skih pamfleta u vrijeme hrvatsko-bo njakog rata zavreuje niskokomforni smje taj u Haag
u. Sada se, meutim, ta stvar pokazala potpuno besmislenom. Nakon posljednjeg roma
na toga ovjeka, naime, sasvim je bjelodano da on tamo ne bi bio osuen. Eventualno
bi mu okrpili nekakvu obaveznu mjeru lijeenja. Radi li se u ovome sluaju o mitoman
iji, demenciji ili je posrijedi poremeaj neke lijezde, ne bismo se usudili spekuli
rati. Svakako, nakon itanja "Ambre", kako je naslovljen taj ingeniozni uradak, oz
biljno dvojimo da je takvo to mogao napisati netko posve ubrojiv.

"Ambra" je dijelom pornografski roman. To, dakako, nema puno veze s normalno u auto
ra: znamo za puno pornografskih romana i premda nismo na li da je ijedan od njih s
tvarno dobar, to jo uvijek njegove autore ne kvalificira za ludnicu. Aralici bi n
etko zamjerio i to da svoje politike protivnike hoe diskvalificirati njihovim
(navodnim) seksualnim navikama, krivo zakljuujui da je netko pokvaren ve zbog svoje
razvratnosti, ali ni to nije znak nenormalnog. Primitivnom ovjeku naprosto valja
oprostiti to moral i udoree smatra istovjetnim te pridjev estito koristi u tradicio
nalnijem, pone to pro irenom znaenju. Sve to jo nekako mo e proi.
Ono to "Ambri" daje notu jedne nimalo bezazlene mahnitosti, jest to da njezin aut
or, makar nastupa kao edan katoliki moralist, neskriveno u iva u opisima sisa, guzic
a, bedara i (ponovno, navodnih) sno aja na ih narodnih zastupnica. Dobri konzervativ
ni pisci, kakvim se na klasik iz Promine voli smatrati, obino su srame ljiva i suzdr a
na gospoda koja zaobilaze anatomske i fizolo ke potankosti. Aralica ne. Autor "Amb
re" tako sladostrasno opisuje noge Ingrid Antievi, on tako slini zbog tih butina,
da ti ga skoro doe milo.
Takva je to golema e nja u ovome ubogom penzioneru, da umalo po eli da mu Dru tvo knji evn
ika iz svojega (valjda postoji takvo neto) fonda solidarnosti uplati sedmodnevni
aran man u Amsterdamu ili Bang-koku. Pa da on s nekakvom spretnom mulatkinjom tamo
ovaploti sve ono to je u "Ambri" samo imaginirao. Ali, naravno, ta te samilost b
rzo napusti. I ne samo zato jer bi Aralica sa svojom saborskom mirovinom Amsterd
am mogao i sam sebi priutiti.
Svaka ljudska suut, naime, koju bi netko mogao osjetiti prema piscu "Ambre", posv
e je iskljuena zbog zla i mr nje to isijavaju iz tog glupog, ko marnog i bijedno napis
anog romana. I pritom je, dr im, Araliina nerazumna mr nja prema Stjepanu Mesiu ak i sp
oredna. Puno je strasnija njegova mr nja prema enama, konkretno Vesni Pusi i Ingrid
Antievi, to ih je u romanu - nekima e se to jamano uiniti duhovitim, premda ja to smat
ram potpuno imbecilnim
nazvao Esmom Frko i Hildegarda Zavrtnik.
102 ._
Prvu mrzi zbog njezine pameti, drugu zbog njezinih otkrivenih bedara. A on ih mr
zi jer ih se boji. Dobra mu je ena tek ona to je smjerna i podlo na mu karcu, koja se e
vi samo u mraku i o tome ne voli kasnije priati. One u minicama pak neizostavno s
u drolje. Makar imaju dobre noge. To da pisac istodobno i uzdi e za tim nogama i s
matra ih gadljivim, otkriva nam onu nakaznost psihe kakva se obino susree kod silo
vatelja.
Uistinu, ono to je Ivan Aralica u "Ambri" uinio Hil-degardi Zavrtnik - ili, da se
ne zezamo, Ingrid Antievi - eksplicitno se pozabaviv i njezinim tobo njim spolnim avan
turama, zove se silovanje. Literarno, dodu e, ali silovanje. I to nije, kako je je
dan moj dragi kolega kazao, samo nedostatak dobrog odgoja. To je naprosto bolesn
o. Ka ite to hoete, ali ja nakon Aralice ne bih ni kvaku na vratima primio u ruku.
103 ,..
Hulje na platnu
Te ko je imati vjere u zdravstvo, posebno kada vidite da se u na im bolnicama poelo u
mirati i od anestezije, ali me isto malo osupne svaki put kada ujem da je netko n
egdje oti ao nekakvom iscjelitelju. To da je netko svoj ivot i zdravlje dao u ruke
nekome indijskom pastoru... to je svje i sluaj iz Splita... koji lijei samo dodirom s
vojih udotvornih, Bogom nadahnutih prstiju, ispunjava me tako golemim zaprepa tenje
m da samo utim, dok neki, inae normalni i razumni, ak visokoobrazovani pripovijedaj
u kako je pastor do ao medu njih i kao nekakva blaga svjetlost da se spustila s vi
sina, luster se zaljuljao, a neke se ene poele tresti...
Sjedim i gledam ih sumnjiavo, lovei trenutak kada e netko nekome namignuti i zacere
kati se, ali oni su tako ozbiljni i uvjereni u iscijeliteljski dar toga indijsko
g arlatana, da meni naskoro padne na pamet da bih i ja vjerojatno bio sasvim uspj
e an iscjelitelj. Za to ne, mislim se, uistinu, potrebno je samo da je ovjek dovoljno
beskrupulozan. I tako ne to kontam u sebi kako bih
105
mogao dati otkaz u Jutarnjem listu, pa otvoriti ordinaciju alternativne medicine
, gdje bih lijeio amarima.
Najozbiljnije vam govorim. Doe mi, recimo, ena s migrenom, a ja joj odvalim amar. D
oe jedan s hemo-roidima, ja mu odvalim amar. Doe tip kojemu otpada kosa, ja mu odva
lim amar. I sve tako lijeim: upale sinusa, bolne menstruacije, opekotine, lomove k

ostiju, epilepsiju, nono mokrenje u djece... ja samo odvalju-jem ljage. I stvarno


bih u ivao u tom poslu. Ne bih ak ni naplaivao svoje usluge. Ne, inio bih to iskreno
i od srca, samo zato jer volim ljude. A i oni bi mene, vjerujem, voljeli.
"Doktore", dolazi tako jedan, "rame mi ne to trne."
A ja - pljus!
"Je li sad u redu?", pitam.
"Ko rukom odneseno", ka e on zahvalno, sa suzama u oima.
Uskoro bih iza ao na dobar glas, iz itave dr ave bi me pohodili, pa i iz susjedne BiH
, u neko doba ak bi i ministri i saborski zastupnici dolazili da ih amaram. Njih b
ih s osobitim veseljem lijeio...
Onda, kako vam se svia moj naum? Mislite da pretjerujem. Vraga, ljudsku naivnost,
dokazano je, nikada ne mo e dovoljno precijeniti.
U tom smislu vrlo je ilustrativan i sluaj Zorana Krivica, jednoga uistinu ubogog
i, makar se meni tako ini, ne ba inteligentnog varalice, koji je godinama narodu o
vdje uvaljivao najbezonije krivotvorine pod umjetnika djela, a koji je tek od prij
e neki dan u pr u-nu, i to u Srbiji. Sjeate se to je sve taj Krivi inio ljudima, sjeate
se onih njegovih televizijskih aukcija? Izuzmemo li ratne strahote, uspjeh glaz
benog talenta Tonija Huljia i Dra ena Budi u kao takvog, ja ne znam da je i ta bilo tako
porazna slika na ega mentaliteta kao oni
106
nesretnici to su se preko telefona jagmili oko majmu-narija koje je Krivi, ak i ne
osobito slatkorjeivo, nudio na OTV-u.
Taj budala u na e je dnevne sobe uspio plasirati po prilici dvanaest milijuna Berbe
rovih konja, eststo pedeset milijardi Lackovievih potonica, etristo pedeset tisua Tre
botievih crkvica i duplo toliko empresa pokraj njih, Generalievih koko iju za osamnae
st do dvadeset peradarskih farmi, ezdesetak hektara Ve inih maslinika, taj je proda
o jedrilica u sutonu da ih valjda na itavom Pacifiku ne bi toliko skupio, aktova
koliko u svim kuplerajima odavde do Kijeva ne bi na ao, cvijea vi e nego ga je bilo n
a sprovodu Kim II Sunga... a jadna je raja svejednako zvala i nudila petsto mara
ka... tisuu maraka... tisuu i petsto maraka... pet tisua maraka...
Ja ne pamtim da me je ijedan horor ikada tako upla io kao te aukcije. Gledao sam k
ako se za golem novac kupuje ordinarno likovno smee i stvarno sam bio iskreno u asn
ut da je medu tim ljudima mo da i netko tko e mi sutra doi popravljati elektroinstal
acije, da je netko od njih mo da i lijenik ili nastavnik, da svi oni odreda imaju g
lasako pravo, vozaku dozvolu, a neki ak i pi tolj. Ne znam kako je s vama, ali ja sam
uistinu bio ozbiljno nespokojan mno inom tih idiota.
No, to jo nije bilo najgore. Taj Krivi je, ne znam je li znate, prodavao slike i p
reko radija. Sasvim sluajno, jedno sam popodne ukljuio radioprijamnik, Radio Ka tela
je, ini mi se, bio, kada me je spopalo njegovo meketa-nje. Nudio je nekakvog Bot
terija, grafika, pedeset puta sedamdeset centimetara, poetna cijena sedamsto mara
ka. Ma, daj zajebi, pomislio sam. Onda se javio nekakav mamlaz, s mobitela u vo nj
i je ak zvao, i ponudio osam-sto. A ja sam istoga asa po elio emigrirati.
Dokazano je da ljudsku naivnost uistinu nikada ne
107
mo e dovoljno precijeniti, ali za takvo to kao to je radijska aukcija slika, priznaje
m, ja ipak nisam bio spreman. Krivi je ljude otkrio kao tako kolosalne imbecile,
da je to u meni stvarno ubilo svaku vjeru u sretnu budunost ovjeanstva. Nekome tko
je u stanju dati osamsto maraka za sliku koju ak nije ni vidio, nego su mu je sam
o opisali preko radija, ako mene pitate, treba barem oduzeti djecu i dati je nek
im pametnijim ljudima na posvajanje. Mislim, to je... to je... ne znam kako bih
to uope nazvao.
I da sam nakon toga uo kako je Zoran Krivi negdje nekome prodao Michelangelovu sku
lpturu Ferrarija ili, to ja znam, Botticellijevu Veneru koja otvara i zatvara oi i
govori "Mama!", ja se ne bih zaudio. Taj me je hoh tapler ba na sve navikao. I, da
znate, malo mi je skoro i ao to sada jede i spava na raun Ministarstva pravosua SR J
ugoslavije.
108.
Ustanak sivih aplji
Kada je ono prije jedanaest godina, stariji e se sjetiti toga, poeo rat, kada su p
rvi le evi stigli u otvorenim kamionskim prikolicama, kada su pokraj cijevi kala nji

kova po le tu ne kolone prognanika, granate zarovale po ljivicima i iz kukuruzi ta izvi


rili tenkovi, jedno kratko vrijeme svi su, inilo se, bili spremni ginuti. Ba svi. a
k i nekakav miroljubiv svijet, sveuili ni nastavnici, lijenici, pisci, svi oni slabii
i papuari koje se jednom zvalo "po tenom inteligencijom", deviznu su u teevinu davali
za nekakve cijevi, duge ili kratke, i la tili ih zami ljajui kako bi bilo lijepo kle
pnuti nekog Srbina. Bilo je veselo vidjeti koliko njih sebe do ivljava akcijskim j
unakom, koliko je njih ispod turobne graanske obrazine na lo Jamesa Bonda. Jedan mo
j profesor, recimo, tih je dana u fakultetskoj kantini, uvijek poslije tree trava
rice, mogao si sat naviti po njemu, izvukao magnum iz bor e. "Mirko, majku ti Bo ju,
mii to udo odavde!", povikali bi mi prestra eno, a Mirko, inae doktor filozofije, s
amo se cerio i kao Sledge
ino
Hammer mazno prislanjao obraz uz kuburu. Naravno, ne moram to ni spominjati, ta
jadna gadija na posljetku nikad nije oti la na front. Ako je koji od njih i oti ao, b
rzo se vratio neugodno iznenaen injenicom da se tamo puca. U ratu su ostali samo o
ni koji su imali eludac za to.
Mi ovdje u gradovima smo se pravili blesavi, vojnim komisijama muljali o vodi u
koljenu i alergiji na pelud ili naprosto pobjegli u inozemstvo. Bilo je vi e naina
da izbjegne obavezu prema Lijepoj na oj, a jedan je od mo da najlukavijih bilo ukipat
se u nekakvu, kako se to onda zvalo, "umjetniku satniju". Na le bi se nekakve rash
odovane uniforme i opasai, u koje bi se uvuklo nekih trideset do pedeset flautist
a, karikaturista, sone-tista i glumaca, izgladnjelih i skorbutnih od bijednih i
neredovitih honorara, dva bi ih krupnija etnika sve skupa razjurila, pa bi se oni
kao postrojavali i stupali glavnim ulicama, pjevali, svirali, recitirali i crta
li, nanosei neprijatelju strahovite gubitke u ljudstvu i vojnoj tehnici. Uzmemo l
i, za primjer, glumce, jer o njima se ovdje radi, rijetki su uistinu medu njima t
o su, kao stari Sven Lasta koji je sa snajperom kisnuo na Baniji, zbilja do ivjeli
rat. Ako se to uope mo e smatrati nekakvim ratnim doprinosom, malo su prvih mjesec
i deklamirali Mato a i Preradovia, no kada se vidjelo da druga strana bez ozbiljnij
ih posljedica pre ivljava vezani stih, od toga se odustalo, cvijet hrvatskog glumi t
a razoarano se povukao u kazali ne birtije, odakle bi se jo samo povremeno zaulo kako
netko vie da e za sat vremena biti u vojnom transportu za istonu Slavoniju, no to
je vi e bilo onako, u alkoholnom deliriju.
I proe tako devedeset druga, trea, proe devedeset peta, osma i deveta, proe dvijetis
uita, uemo u novi milenij, pa i malo preko toga, sve se zavr i, ponemo pomalo kao nor
malno ivjeti. A onda, itavih sedam
110
godina nakon zavr etka rata, najprije u zagrebakom HNK glumci odbijaju nastupiti na
dogovorenom gostovanju u Beogradu, a malo nakon toga slian se skandal dogodi i u
Dramskom kazali tu Gavella. Nakon uspje nog gostovanja hrvatskih glumaca u Podgoric
i, dogovori se da njihove crnogorske kolege uzvratno gostuju u uprizorenju ehovlj
eva "Ivanova" u Gavelli, no nekolicina glumaca u tamo njem kafiu na vrijeme se trgn
ula, podignula glave s mramornog anka, mlatnula otvorenim dlanom i dreknula: "E,
ne mo e!" Samo preko njih mrtvih. Junaci Domovinskog rata, odlikovani Redom Danice
s likom Marjana Badela, koji su branili svoj polo aj u kazali nom lokalu do posljed
nje kapi vlahov-ca, ne daju Crnogorcima, mater im srboetniku, na svetu hrvatsku po
zornicu. Ili, barem, oni nee glumiti s njima. Kazali na sezona 2002./03. poela je ta
ko s dva divljaka, ovinistika skandala, u kojima se tankoutno nacionalno bie na ih dram
skih prvaka na lo povrijeeno kolegama druge vjere i nacije.
U nekoliko navrata posljednjih godina osobno sam se osvjedoio da nekim glumcima n
edostaje tri do pet re -njeva sive kore velikog mozga, vidio sam sluajeve da talent
, ak i zamjetan, ne tra i veliku pamet, nauio sam da izvanredne dramske role ponekad
ostvaruju ljudi s intelektom sive aplje ili je a, ali ovo o emu je ovdje rije je...
pa ne znam to bih rekao. To da netko ne eli raditi s ljudima zato to su oni neke dr
uge vjere i nacije, neviena je svinjarija koja bi se, ako mene pitate, po Zakonu
o radu trebala sankcionirati otkazom, po Zakonu o visokom kolstvu poni tavanjem dip
lome, a po onome o javnom zdravstvu hitnim smje tanjem u odgovarajuu bolniku ustanov
u. Dobro, naravno, ovdje bi netko mogao primijetiti da nije to ba svaka druga vje
ra i nacija, nego ba ona druga vjera i nacija koja je

ibala iz krupnih kalibara po Dubrovniku, ali, ljudi moji, to su glumci, to je nek


akva usrana kultura. Osim toga, sedam je godina pro lo, od posljednje bitke na jug
u Hrvatske jo i dvije vi e, i ti su se Crnogorci dosad toliko puta ispriali da bi to
dostajalo pa sve da su atomsku bombu bacili na Stradun. A, na posljetku i prije
svega zapravo, tko su ti Hrvati iz Gavelle koji su se sada na li tako silno uvrij
eeni Crnogorcima. Gdje su ti ratovali? Mislim, stvarno, netko bi napokon morao ot
ii do onoga kafia tamo da toj "umjetnikoj satniji" ka e: "Momci, malo ste, ini se, zak
asnili za svojom postrojbom. Nekih jedanaest godina, otprilike."
U poj, u poj!
Na a mala zemlja ponosi se svjetskom juniorskom prvakinjom u skoku u vis. Prije pe
t godina osvojili smo broncu na mundijalu u Francuskoj. Stipe Bo i popeo se na najv
i e planinske vrhove svih kontinenata. Bijela kua u Washingtonu zidana je brakim mra
morom, a u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku visi fotografija primo tenskih vi
nograda. Drni ki pr ut zacijelo je najbolja hrana koju je ljudski rod ikada nainio. J
adran je, osim toga, najistije more. Ornitolozi od uda sebi ne mogu doi koliko movar
ica obitava u Kopakom ritu... Hrvati su, da ne nabrajamo dalje, mnogoim zadu ili ovjea
nstvo. Ali, kada se sve to pogleda, jedna stvar uoljivo nedostaje. To svaki stran
ac, recimo, primijeti. "Gdje su vam pjesnici?", pitaju oni. "Kako to da je u tak
o znaajnom narodu, tako blistavoj kulturi, tako malo pjesnika?", ude se gosti iz i
nozemstva, koji bi se nakon pa kog sira i janjetine, prirodno, htjeli okrijepiti i
lijepom knji evno u, znati eljno podii obrve i zakimati kada uju kakav domi ljati srok na
jeziku svojih ljubaznih
112
11
i i. -..I
domaina. A domaini kr e ruke i ispriavaju se. Nema, ka u, pjesnika. Nesta ica je s tim ar
tiklom. Sve u svemu, u itavoj zemlji tek koja stotinica njih pi e pjesme.
Nije li to malo udno? Mi, takvi genijalci, a nema pjesnika?! Izumili ljudi penkal
u, a ne pi u! Pa nee valjda ba tako biti. Sva je prilika ipak da Hrvati pi u pjesme, a
li da se o tome, zbog nekakvog osjeaja inferiornosti, zlobe ili neeg treeg, uti. itaj
u se i Amerikanci, i Englezi i Francuzi, a na i ni ta. Kao da su gubavi, hrvatski se
pjesnici, treba to otvoreno kazati, bestidno sabotiraju. Ba tako - sabotiraju! K
rasna je ilustracija toga skandal od pro log tjedna, kada je Dru tvo hrvatskih knji ev
nika odbilo tiskati antologiju domaeg pjesni tva pro log stoljea, u koju je njezin pri
reiva Zvonimir Mrkonji uvrstio tek zanemarivih stotinjak autora. Malo je nedostajal
o, antologija samo to nije oti la u tiskaru, kada je predsjednik Dru tva Slavko Mihal
i ogoreno ustao protiv te knji evne veleizdaje, upozoravajui na itav niz vrijednih hrv
atskih pjesnika, uglavnom iz provincije, koje je prireiva drsko izostavio.
itavi opusi, stotine i stotine malih knji ica Matiinih tajnika i uitelja iz Drni a i Gr
aaca, predsjednika kul-turno-umjetnikih dru tava iz Otoca i Ivani Grada, kuanica iz Pet
rinje i samostalnih poljoprivrednih proizvoaa iz Ivankova kod Vinkovaca, bezbroj t
ankih ali po tenih zbirica Mihali je makar nakratko izvukao iz mranih i pljesnivih ku
tova lokalnih biblioteka da bi, i Mrkonjiu i svima nama, pokazao kako je itekako i
vahan pjesniki nerv u na em narodu. To to je on uinio, osim to je divljenja vrijedna p
atriotska gesta koja spa ava ast nacionalnog pjesni tva, duboko je ovjeko-ljubno i u ir
em smislu. Morate uistinu biti silno velikodu ni da biste nazvali pjesnicima velik
dio onih to ih predsjednik DHK spominje. Osjetljivije meu nama
114
mo da e ganuti ta dobrota, drugi e vjerojatno sumnjiavo zavrtjeti glavama zbog njegov
ih kriterija. No, upravo tako treba raditi. Pjesnike treba osokoliti da pi u. Ne t
reba odmah tui po glavi ovjeka, nego pogledaj je li on dobar mu i otac. Ako je doba
r mu i otac, oprostit e mu poneku rogobatnu rimu. Ako je nedjeljom redovit na misi,
dozvolit e da mu sonet ima samo jednu tercinu. Ako je neki sa sela malo slabiji u
pravopisu, s druge strane treba uva iti da je pjesnik imao rekordan prinos kukuru
za. Sve to bri ljivo valja izvagati kada sastavljate pjesnike antologije.
Valja biti obazriv s tim pjesnicima, pa i pomoi im ako je potreba, upozoriti da s
e imenice u hrvatskom ne pi u velikim slovom i da se "ne moj mo" ispravno pi e skupa
. Bogati, pa nije se ni Baudelaire nauen rodio. Dru tvo knji evnika ve je uinilo puno u
tom smislu, primiv i u svoje lanstvo brojne vrijedne i drage ljude koji, uvjetno r
eeno, pi u poeziju. Dobit od toga je dvostruka. Na jednoj strani, jedan nesretni ovj

ek u sitnu uru u kolodvorskoj restauraciji konobarici mo e pokazati iskaznicu DHK,


a s druge strane pjesni tvo je postalo jedna od propulzivnijih grana na e privrede.
U Hrvatskoj se stihova objavljuje ponekad i do ezdeset posto vi e nego u istom tro
mjeseju pro le godine i bili smo doista na dobrom putu da dobijemo stvarno dobar do
mai proizvod koji e biti konkurentan i na inozemnom tr i tu. Nevolja je, meutim, da jo u
vijek imamo takva neka gunala kao to je Zvonimir Mrkonji, koji u pregled stoljea uvr
sti sto ljudi. Ne mo e , brate, tako. Da ih je stavio sto tisua, jo bi ga ovjek nekako
i razumio.
Zapravo, kad bolje promislim, stvar je u tome da ta antologija naprosto nije pos
ao za jednog ovjeka. Mrkonji je ustvari trebao imati nekih petsto, kako bih rekao,
inkasatora, koji bi lijepo obi li cijelu zemlju i od
vrata do vrata pitali ljude da ako imaju ne to za antologiju hrvatskog pjesni tva dv
adesetog stoljea. Gdje to bi na li pokoju srednjo kolsku pjesmu, gdje to djevojaki spomena
r sa suhim ciklamama medu listovima, ja ne vjerujem da bi bilo ijednog domainstva
u kojemu ba niega ne bi bilo. Volio bih da Dru tvo knji evnika ozbiljno razmotri ovaj
moj prijedlog.
Vita jela, zelen bor,
ekam brzi odgovor.
Dokumentarni sli kopis
116
I tako nam ubi e Vjekoslava, rekla bi vejkova gazdarica. Pro lotjedno bezobzirno umor
stvo tipa kojega su smatrali najuspje nijim na im kamatarom i iznudivaem, najokretnij
im hrvatskim prodavaem cigala, ako razumijete to hou rei, po svemu ba i nije tema kul
turnih rubrika, no stvar se nametnula kada smo otkrili da je pokojni Sli ko bio je
dan takav ljepoduh da je volio avrljati s arhitektima, da je kupovao slike, a nij
e alio ni ulo iti koju kintu u ne to tako beznadno neprofitabilno kao to je hrvatski f
ilm, pa jo i dokumentarni. Uistinu, lijepo je vidjeti kada mladi ovjek ne zapostav
lja svoje obrazovanje i prava je teta da je taj mecena na e kulture skonao s metkom
u lubanji. Sudbina dokumentar-ca to su ga o ivotu Ante Topia Mimare namjeravali sni
miti eljko Senei i Igor Prizmi sada je posve neizvjesna. Taj film, sva je prilika, n
e bute gledali.
"Senei i Prizmi stra no su simpatini i u njihovu mi je dru tvu jako ugodno", ka e "hrvats
i kralj poker-au-tomata" u svojemu zadnjem, posthumno objavljenom
117
J
intervjuu u Globusu. "Zabavljaju me, i mislim da bi mogli napraviti film. Sve me
oko toga veseli, ak i kada su mi pokazali neki tro kovnik od 60 tisua maraka, a ja
ve na prvi pogled vidim da u tome nema ni 40 tisua realnih tro kova. Oni su tamo sta
vili stavke za kombije i ostale stvari koje ionako imamo. Treba platiti samo glu
mce, i evo filma." Tako je to, dok si dlanom o dlan, htio rije iti Vjeko Sli ko, got
ovo da bi ga ovjek stavio za Vujia umjesto Vujia.
Od Sli kove poslovnosti nas ovdje, meutim, puno vi e zadivljuje Seneieva i Prizmieva smi
onost. Fakat, ovjek treba imati testise da bi i ao muljati jednoga prononsiranog ma
fija a. Zamislite samo tu drskost redatelja i producenta koji idu icati lovu od tip
a kojemu je, kako priaju, kao dobar dan nekoga ustrijeliti, a onda mu jo nekakve n
epostojee tro kove napumpaju za dvadeset somova dojmaraka. Ja se oznojim od u asa ve ka
da samo pomislim na tako ne to, a ova dvojica ni ta, dolaze i ka u: "Evo, Vjeko, ovo t
i je toliko i toliko", pa mu guraju nekakav tefter na kojemu je, ak i njemu, posv
e nevinom, sasvim bjelodano da mu hoe maznuti pola od onoga koliko im uistinu treb
a. A dosta je sumnjivo da im i toliko treba. Jer, "treba platiti samo glumce, i
eto filma", ka e Sli ko. to to nije sjajno: Senei i Prizmi uope se nisu potrudili objasn
ti mu da u dokumentarnome filmu nema glumaca!
Vjeko Sli ko bio je mafija iju je smrt te ko aliti, djelo o Mimari, ako je suditi po mi
nulome radu njegova autora, vjerojatno bi bio golo filmsko smee, pa ipak, ak i za
minhauzenovski svijet na e kinematografije, posrijedi je uistinu neviena majstorija
i stvarno ti bude krivo to nije do kraja ostvarena. Kvragu, dao bih mjesec dana i
vota da mogu vidjeti Sli ka kako upicanjen nervozno seta ispred dvorane Kinote
ke na Danima
118
hrvatskog filma. Ili jo da mu, na primjer, daju Zlatnu uljanicu, posebnu nagradu

Glasa Koncila za promicanje etikih vrijednosti na filmu! Za ovo bih dao najmanje
godinu.
Premda, ako emo pravo, to i nije takav kuriozitet kako se ini. Senei je tra io od iznu
divaa da mu bude sponzor filma: to je tu tako drukije od sluaja njegova posljednjeg
filma "Dubrovaki suton", gdje je producent bio genijalni biznismen Stjepan Tuman.
Mladi sin pokojnog predsjednika svoj je strelovit poslovni uspjeh imao zahvaliti
injenici da je predsjednikov sin, a nedavni bankrot injenici da je predsjednik um
ro. I opet je, ako bolje pogledate, na stvari bila iznuda: ljudi su poslovali sa
tefom zvanim Braco iz straha ili su tako kupovali politiku naklonost. Ba kao i ona
j oji iz bla eno-poiva e Komercijalne banke koji je upropastio novarsku kuu kupujui neb
zne koliine Tudmanovih i Pavletievih knjiga pa, zapravo vrlo oekivano, zavr io u ludn
ici. Gdje bismo, sve mi se ini, na posljetku mogli i mi svi skupa s njim.
.119
Vujiu, daj pare!
Knji evni su honorari, kako znamo, u Republici Hrvatskoj bijedni, vrijeaju ovjekovo
dostojanstvo, a vjerojatno i kr e UN-ovu Povelju o pravima ovjeka i graana. No, im se
na i pisci pobune zbog toga, mudrija i ih idu ismijati da to hoe ti to prodaju po tris
to pedeset knjiga, da oni ne postoje kao tr i na injenica, da su klinac od ovce i sve
tako to. Svale ti se na glavu silne uvrede im samo pomisli da bi za knjigu mogao
dobiti nekakvu svotu zbog koje ti se susjedi nee smijati iza leda, da bi labilnij
i medu nama - ako medu piscima uope ima ijedan koji nije labilan - uistinu mogli
za aliti svoju enu i za kojega se idiota ta nesretnica udala.
No, stvari stoje pone to druije. Primjera radi, Sedlar je dobio - ajde, budimo skro
mni - dva milijuna maraka i snimio "etverored", velianstveno djelo sedme umjetnost
i, koje je u na im kinematografima pogledalo - ajde, budimo velikodu ni - sto i pede
set ljudi s plaenim ulaznicama, to valjda ne pokriva ni honorar pomonika rekviziter
a u filmskoj ekipi. Histrioni, dalje, dobiju pare
121
iL,
za brod pa itavo ljeto plove uz obalu, brkaju se i sunaju na teret prorauna, jer, hv
ala Bogu i bla enoj Bogorodici, ulaznicama za svoje, inae apsolutno genijalne preds
tave ne namire valjda ni treinu svojih tro kova. Novcem iz prorauna, kao prvorazredn
i kulturni dogaaj, to on nesumnjivo jest, plaa se i festival lakih nota na splitski
m Prokurativama, jer novac od prodaje kazeta i diskova s hitovima ove sjajne pri
redbe ne dostaje ni za kulise i rasvjetu. Dr avni novac pokraj svega toga ide gale
ristima, uredni tvima nebrojenih asopisa ogranaka Matice hrvatske, smotrama kazali ni
h amatera, pasionskim teatrima, likovnim kolonijama, fotoklubovima, folklornim d
ru tvima...
Svi navedeni kao tr i na su injenica jednaki drek kao i potpisnik ovih redaka koji u
dokolici pi e kratke prie i romane. Pa ipak, njih dr ava dotira, ke ira im nebulozne iz
nose ak i kada stvar do neba smrdi na gospodarski kriminal i vapi za financijskom
policijom, svi oni imaju za titu dr ave koju smo tisuu godina sanjali, samo sam ja,
da oprostite, kreten, majmun, mokljan i bena, kojemu e se neki tamo lijevi izdava,
koji i sam ivi od potpore i otkupa, smijati u lice i govoriti da koji sam ja fakt
or kada nisam prodao niti pet tisua knjiga. Pa, recite i sami, je li to lijepo? D
abome da nije.
Zbog ega bi to svi drugi bili bili nekakva dru tvena vrijednost i kultura s golemim
k, a samo od pisaca se oekivalo da ovise o tr i tu? I kakva je to logika da se u ovo
j dr avi ak i za filmove dokazano nedarovitih redatelja uvijek nade milijun maraka,
a nepojmljiv je problem kada pisci zatra e dvije tisue puta manje za arak proze? S
tvarno, ime su hrvatski pisci zaslu ili da taj specijalni tretman? Kada ka em "specij
alan", mislim na sasvim osobito znaenje ove rijei: mentalno zaostao, intelektualno
insuficijentan, debilan i si.
Hrvatska dr ava, po svemu, hrvatske pisce voli kao mater ludu er. A posve nezaslu eno
. Ta i mi smo, brao, Hrvati! Daj, Vujiu, ivota ti, tutni i nama togod u d ep. Za to Zora
n Feri, evo, samo primjera radi, ne bi lijepo dva mjeseca o tro ku Republike Hrvats
ke u Hvaru dumao nad svojom novom knjigom? Za to ii Senjanoviu ne bi platili dva tjed
na u vicarskim Alpama, tek da se malo odmori od ene i punice? Dajte nam samo pola
od onoga to inae dobivaju Branko Schmit i Zlatko Vitez i mi emo biti zadovoljni. U
suprotnome, ja doista ne znam kako emo dalje. A posebno mi ne idu u glavu oni tzv

. "dr avotvorni" pisci. Tolika ljubav za domovinu, tolika odanost - kako im se sam
o da?!
123
....
Povratak Freddvja Krugera
Ameriki filmovi strave, gledali ste, vrlo esto budu smje teni u ljupko provincijsko
mjesta ce, pitomi neigh-bourhood s drvenim katnicama uz drvored, s le aljkama na tri
jemu, uredno potkresanim ivicama i i etkanim kotskim ovarima na poko enoj tratini. U tak
vom jednom malograanskom ru injaku, ve prema uzusima anra, najednom se ponu dogaati u a
zloini poinjeni od neke evidentno potpuno poremeene psihe. Stanoviti Freddv Kruger
s nehrdajuim o tricama umjesto prstiju nenadano uhvati tran irati adolescente, odred
a finu djecu, junfere, da oprostite na izrazu, odlika e uzorne i u izvannastavnim
aktvnostima, skaute, ministrante, mlade atletske nade, gimnazijske ljepotice i l
okalne du nosnike Mlade i HDZ-a, sve dok ga na posljetku sile Dobra, kunog odgoja i k
r anske krjeposti ne uguraju u neku usijanu furunu.
Ba kao taj Freddv, ta opaka nakaza, ja sam se osjetio prije nekih mjesec i pol ka
da je Milan trlji, novi intendant splitskog HNK, u nastupnom intervjuu, netom nakon to je mudro u gradskih vijenika postavljen na to asno mjesto, izjavio kako e "vrati
ti ljepotu u kazali te". im sam uo da se ljepota vraa, ja sam znao da tu za mene nee b
iti mjesta. I doista, potvrda je toga stigla ovih dana. Kako se uje, neslu beno ali
sasvim pouzdano, u trljievoj teatarskoj ljepoti, blagoslovljena ona bila, gdje bi
glumci valjda trebali brati jaglace i skakutati za leptirima, "Krovna udruga",
komad nad kojim oinstvo dijelim s Ivicom Ivani eviem, ba kao i "Ptiice" Filipa ovago-vi
, od ove jeseni vi e nee igrati.
Na na u ljupku vukojebinu spustio se mirisni spokoj i niega ru nog i uznemirujueg tu s
e vi e ne prikazuje kazali nim pretplatnicima. Tu ni Edip... nekako emo to ve srediti,
po trihati i nadopisati neke scene... vi e ne ubija svoga au, niti se Hamletova mater
kurva s djeverom, u splitskom HNK Judita i Holoferno zagrljeni e pjevati "Nima S
plita do Splita", a Romeo i Julija, umjesto da popiju otrov, na kraju e nasmije eno
nazdraviti boicama sponzorskog Pipija. Teatarska idila kakvu je Milan trlji zamisl
io, ako je on jadan i ta mislio, vedri je ki kakav su beziznimno zagovarale sve dik
tature. To to novi intendant naziva ljepotom je umjetnost, ako se to smije tako z
vati, u kojoj su podjednako u ivala dva najvea krvnika stoljea iza nas, i zloglasni
austrijski kaplar i ni ta manje uven gruzijski brko, i u oba je sluaja uglavnom bilo
udovi no.
Ljepota koju su oni htjeli gledati, mi iavi i plavokosi lanovi Hitlerjugenda i sisat
e komsomolke u narodnim no njama, sve je to bilo samo vedra kulisa iza koje su lju
di krepavali u plinskim komorama ili na sibirskoj studeni. Iz potpuno istovjetno
g razloga, ini mi se, trlji sklanja s repertoara na u malu komediju o delo acijama iz o
ficirskih stanova '91., koja je onomad silno uzrujala Luku Podruga, a koja je, p
riaju, bila presudna da grad126
ski vijenici gospodi Gotovac ne obnove intendantski mandat. "Krovna udruga" je ga
dni Freddv koji ne pripada ljepoti na e provincijske arkadije, bavi se neim za to trl
ji ne eli znati da se uope dogaalo u pitomim krajolicima Lijepe na e. To je ne to to val
a prognati iz svijeta uredno potkresanih ivica i i etkanih kotskih ovara na poko enoj tr
atini. Milan trlji bi, da mo e, zaboravio i na izbacivanje iz stanova i na komediju
o tomu, ba kao to su svi svjedoci optu be pred upanijskim sudom u Splitu odjednom, u
znanstveno potpuno neobja njivoj epidemiji amnezije, pozaboravljali na sva zvjerst
va u Lori.
Na filmu se Freddv, meutim, koliko god ga ubijali, stalno vraa. Vratit e se, ne mor
amo uope sumnjati u to, i nama, te svinjarije, koliko godi ih potiskivali, uvijek
negdje isplivaju, prouju se kao one kozje u i cara Trajana. Ali, sasvim iskreno, n
emam ni trun elje da Freddv ponovno budem ba ja. U ovoj stvari ne osjeam ni srh ika
kvog osvetnikog poriva. Neke samo ekam da promole iz svoje rupe pa da ih mlatnem p
o nju kici, ali to nisu trlji i njegovo lijepo kazali te. U ovoj stvari mi je dosta da
se Ivica i ja nismo osramotili, da je ta "Krovna udruga", kakva bila da bila, u
malo vi e od pola godine dvadeset osam puta napunila gledali te i da je vjerojatno
jedina tr i no uspje na predstava koju je novi intendant zatekao na repertoaru, a to to
ju je on sada maknuo, ba me briga. Nisu to na posljetku bile ni nekakve ozbiljne

pare da se uzrujavam.
Kada bih bio prost, a ne mogu se ovaj as sjetiti nijednog dobrog razloga da to ne
budem, rekao bih ak da me boli neka stvar i za trljia, i za njegove desniare, i za
njihovo cmizdravo hrvatstvo, i za njihove glupe ene s kojima me nikada nijedan od
njih nije upoznao, nego su uvijek prepadnuto utjele iza njihovih leda. Osjeam
197
se, pravo rei, pomalo i povla tenim to me taj svijet vi e nee pozdravljati na ulici, je
r ja doista ne bih ni volio biti netko za koga bi oni mislili da ga treba pozdra
vljati. U ovom i ovakvom Splitu meni se svia biti autsajder, u gradu u kojemu je
Luka Podrug netko i ne to, ja svim svojim srcem elim biti nitko i ni ta.
,128
Suvremeni hrvatski laminatizam
Prije neku veer na televiziji priaju o izlo bi Tome Savia Gecana. Zapravo, mo da bi mal
o i preuzetno bilo kazati da je posrijedi izlo ba, jer je frajer ostavio potpuno p
razne galerijske zidove i tek je na podu promijenio parket. I upravo sav je kuns
t u tome da je on kupio stanovit broj kvadrata podnog laminata druge klase i pro
mijenio pod, sve se u sebi smijuljei kako e se raja nai u udu da di su slike, i kako
e neki mo da, mislei da je to izlo ak, njegov cijenjeni potpis tra iti u dnu metalnog c
rvenog sanduka hidranta na zidu, a nikome nee pasti na pamet da pogleda pod noge.
Posjetitelj se tu, ka u na televiziji, osjea smeteno, pa i tjeskobno, pred bijelim
zidovima iznenada suoen s pitanjima o naravi umjetnosti. Mo e si mislit! Tjeskobno!
Dao bi im ja dva dana ivota nekog Jo e skladi tara iz Name to tri godine nije dobio p
lau, pa bi oni vidjeli to je tjeskoba!
Stvarno, kakve se sve ludosti hoe pro vercati pod umjetnost, normalan ovjek biva sve
konzervativniji u svojim estetskim nazorima. Nekakav Savi Gecan, eto,
129..
stavi u praznoj galeriji nove parkete, i jo ih sfu a kako nijedan po ten parketar koj
i dr i do svojega imena i djela ne bi, a mi bi na to trebali, kao, padati u nesvij
est i tra iti da nam donesu cukra i vode kako je to fenomenalno nadahnuto i turboi
njek n genijalno. Ili bi ak mogli, ne dao Bog, i dii ruku na sebe od tjeskobe to nas
je spopala u suoenju s pitanjem to umjetnost zapravo jest.
Ma, bje i!
Jer, za to bi posjetitelj izlo be, ako emo pravo, uope trebao razmi ljati o prirodi umje
tnosti? Ljudi se obino ne mue takvim sumnjama gledajui Gauguinova ili Ma-tisseova p
latna. Oni stoje pred tim slikama bez ikakvih dvojbi je li to kunst, zato jer ne
gdje u svojoj utrobi ute tu strast, taj zaigrani eros i ljepotu od koje im dou suz
e na oi. Kako makar i mrvicu takve slasti mogu proizvesti novi laminati na podu g
alerije i tko se ikada, mimo par-ketara, na ao uzbuenim zbog nekakvog parketa?
ovjek se sam sebi uini kao zadrta seljaina ak i ako se usudi takvo ne to pomisliti, al
i, uistinu, golema veina tih to, tobo e, propituju granice umjetnosti i grozniavo se
upinju biti originalni i okantni, pompozno progla avajui smrt tafelajnog slikarstva,
uglavnom rade potpune bezvezarije i ve ih je pomalo ubogo i vidjeti u tome. Ono to
tu mo ete nai, ruku na srce, obino su vrlo banalna estetska promi ljanja i prvolopta ke
metafore, a bude poesto da ti se uini kako ni sam stvaralac ne zna to je skupusio,
nego sutra eka novine da vidi kako e mu kritiar to objasniti.
Najsigurnije je, naravno, biti to radikalniji. Kao da je umjetnost nekakav ekstre
mni sport, tipovi se natjeu koji e biti provokativniji i ta stvar pomalo biva sve
idiotskija. Apsurd je to vei to je staromodno tafelajno slikarstvo, kojega je taj u a
sni trud kao trebao dokinuti, zapravo
130
vitalno kao i prije. I Rembrandt i Goya nas uzbuuju kao to su uzbuivali i one trist
o pedeset godina prije nas, dok nas avangardna stremljenja koja se beskonano pita
ju to je umjetnost ostavljaju manje ili vi e hladnima. Osim toga, k vragu, ako umje
tnik sam nije naisto to je umjetnost, Bo e dragi, pa ima i drugih poslova. Mo da bi se
taj neki sasvim lijepo na ao u poslu vulkanizera, inkasatora ili mesara, mo da bi g
a ispunilo sreom da napravi Eiffelov toranj od ibica? Sve je bolje od toga da on s
vojim sumnjama gnjavi opinstvo koje se boji kazati da je to to on radi ordinarna z
vizdarija koja ne vrijedi ni koliko papir na kojemu je tiskana pozivnica. Tro kove
parketiranja da i ne spominjemo.
Seksualna kontrarevolucija

Via se to gdjekada u na im malim mjestima. Neki vi e ili manje netalentiran fotograf,


obino vlasnik lokalnog fotografskog obrta nazvanog njegovim kr tenim imenom, neki
"Foto Zvonimir", na primjer, kojemu je Crkva umalo pa strate ki partner, jer ivi ug
lavnom od slikanja vjenanja, sprovoda, prvih priesti i krizmi, ponekad se, obino u
nekom malo boljem kafiu, odva i izlo iti ne to manje bogougodno: aktove neke mjesne lje
potice. Reena se graanstvu velikodu no oitovala sa svim svojim spolnim atributima, al
i joj je, beziznimno, lice ili pokriveno kosom, ili gleda negdje poda se i ustra
nu, ili se pak dala uslikati odstraga. Onda se svi ivi sjate oko te anonimne crno
-bijele nagosti na sjajnom papiru i nagaaju koja je od njihovih sumje tanki posjedn
ica uslikanih sisa i stra njice. itava varo samo o tome pria, vrtei se u krugu osumnjie
nih, pivska se bratstva satima prepiru oko identiteta besramnice, a ae, gdje to i sa
svim bezrazlo no, lemaju svoje keri. Nije rijetkost da poneki od njih po mjeseini sae
ka i umjetnika.
Dati se uslikati gol u nas je stra no odiozna stvar. Ili je makar takva postala u
posljednjih desetak godina. Pogledate li malo bolje, aktovi po na im galerijama ma
hom su bez identiteta. ak i ako nije posrijedi fotografija, i kod naslikanih akto
va, u ulju ili pastelu, to se obino smatra za golotinju dru tveno prihvatljivim medi
jem, uglavnom ete vidjeti da je lice sasvim neraspoz-natljivo, zbrkano u nekoliko
ovla nih poteza, a esto bude i da ga je slikar ostavio sasvim praznim. Apsurdno je
malo to za vidjeti, krilo i bradavice predoeni su s neobinim osjeajem za detalj, s
pomnjom to odaje strasnog erotomana, ali lica nema. U likovnim kritikama kasnije e
te proitati kako je umjetnik time htio prikazati dehumaniziranost erotike u suvre
menom svijetu, otuenost ovjeka po ovjeku i tatijaznam, no vi znate da je sve to buli
shit. Model nema lica, nemojmo se zezati, naprosto zato jer bi suprotan sluaj zn
atno umanjivao njegove izglede za udajom.
U na oj maloj seljakoj zemlji Govinu Maju ni portir ne bi smatrao za dobru enidbenu
partiju, za Renoiro-vim kupaicama mangupi bi izvikivali prostote, Maneto-vu bi Ol
impiju vjerojatno sveenik odbio priestiti, a Bo-tticellijeva Venera bi se nagutala
Lexaurina. Javni moral u nas sasvim iskljuuje javnu golotinju, skidaju se eventu
alno tek konceptualni umjetnici, no i oni obino samo da bi prosvjedovali protiv g
raanskog licemjerja. Sa svojom nago u oni su tu da ka u "ne" sistemu, a ti vi e i ne zna
o ti je tu nije, njihove ovje ene guzice ili sistem u kojemu se takvo to jo smatra pro
vokacijom.
Iako nekada nije bilo tako. Jednom davno i mi smo u ivali u tekovinama seksualne r
evolucije, i nije bilo domaeg filma da se nije neka gospoica makar gola kupala u n
ekom koritu. ak i bez ikakve osnove u prii, posve bezrazlo no, tek da se napaeni rad
ni narod
proveseli, filmovi su puni seksa, i ta pojava ne zaobilazi ak ni ideolo ke hardcore
naslove koje su producirali komiteti. Klasna borba, narodnooslobodilaki rat, obn
ova zemlje, agrarna reforma, obraunavanje s kulacima, elektrifikacija zemlje, sam
oupravljanje... nema, ini se, toga problema u jugoslavenskom socijalizmu koji se
ne bi dao ilustrirati sno ajem. Partizani raspomamljeno kao satiri jure za drugari
cama, koje ciei bje e, premda je sasvim razvidno da nemaju ni ta protiv. Usta e i etnici
vi e su silovatelji, Nijemci hladni sadisti, a Talijani dekadentni.
Istodobno, sve novine objavljuju akt fotografije. Neke na su na duplericama, na
sjajnom papiru, a neke samo male i crno-bijele, iznad kri aljke i horoskopa, s izm
i ljenom noticom koju je napisao neki duhoviti pripravnik iz gradske rubrike. Na p
osljetku, meka erotika srame ljivo dolazi i u noni program televizije i sve se ini k
ako krupnim koracima kroimo u sjajnu budunost u kojoj e konano biti zbaen vjekovni ja
ram grudnjaka i gaica.
I onda... tras!... svega toga najednom nestane. I na televiziji, i u novinama i
na filmu. Najprije s HDZ-ovim zvizdarijama o duhovnoj obnovi, gdje bi seks, kao,
trebao slu iti samo za reprodukciju nacije, a onda zacijelo dijelom i zbog toga j
er je eros postao neprilian u ratnom thanathosu, nekakvo takvo vrijeme doe da za p
okazati pubis, a o penisu da i ne govorimo, treba vi e graanske hrabrosti nego za p
okazati na tajnog petog ortaka. koluje se itava jedna generacija glumica koje smo
naslobodnije odjevene vidjeli kada su imale pulover s v-izrezom, a nekada nje erot
ske ikone jugoslavenskog filma sada gledamo kako cmizdre za domovinom u predizbo
rnim spotovima vladajue stranke. itavih deset godina tako proe sasvim bespolno i edn
o kao da smo ih proveli u katolikom liceju.

Dobro, stvar se u meuvremenu ipak malo raskravila, Hrvate vi e ne donose rode, estr
adne zvijezde sve slobodnije govore o svojem spolnom ivotu i glumice se ponovno p
oinju razodijevati. No, za neke je stvari, ini mi se, ipak prekasno. Eto, recite i
sami, zar to nije glupo i stra no, i ba nekako nehumano, da mi znamo i za najsitni
ju anatomsku pojedinost na Madonni, ali vjerojatno nikada neemo znati kakve su za
pravo Severinine sise. To ja zovem nepostojanjem perspektive i ve zbog toga mi je
razumljivo da se mladi ljudi stalno iseljavaju iz Hrvatske.
Suza za saborske brege
To je tako tu na reenica: "Ja sam mali ovjek". Graanin vas gleda vla nim oima svojevoljn
o poni tavajui vlastiti ivot, oduzimajui mu svaki dru tveni znaaj i pravo na odluivanje
iemu, skru eno se predajui tuoj moi. Njega se ni ta ne tie, on je mali ovjek, odijeva
na djejem odjelu robne kue, spava u djejem krevetiu, jede iz malog tanjura s naslika
nim medvjediima. Mali ovjek propinje se na prste pred alterima i sa svojim malim po
tplatima sitno gazi rubom plonika, uz kue, da nikome ne bi stao na put. Golubovi g
a seru. Psi mu zapi avaju nogavice. Konobari mu pljuju u juhu. Mesar mu, cerei se,
govei loj zaraunava kao biftek. A on se ni ta ne buni. Mali ovjek pije svoj mali konj
ak na kraju anka i ne sudjeluje u bir-tijskim debatama, a ako ga sluajno upitaju z
a mi ljenje zacrveni se i smete. "Ja sam mali ovjek", ispria se on zamuckujui pa plat
i i pobjegne, a ti gleda za njim podvojenih osjeaja. Ne zna bi li ga sa alijevao ili
o amario.
Mislim, to je to uope mali ovjek u ovakvoj zemlji?
137
Eto, recimo, ako je netko, dokazano, doslovce, upravo do zadnjeg zareza prepisao
magisterij, za to bi se netko drugi unizio izjavom da je malen? Zar se ne bi i on
, jednako tako, mogao potpisivati kao mr.? Ili, ako imamo ugledne politike novina
re to su jedva shvatili razliku izmeu parlamenta i vlade, ako ministarski pomonici
kupuju diplome, ako su oferi uva eni zastupnici, a gradonaelnici pijani bje e pred pol
icijom, ako se menad erima predstavljaju osobe koje ne vladaju tablicom mno enja, ak
o je Slavko Lozina sudac, ako dakle svi mogu biti sve, ne razumijem, u emu je kva
ka - za to bi itko bio mali ovjek? Uzmite, na primjer, novu Arenu s Jadrankom Kosor
koja s naslovnice obeava: "Bit u predsjednica Hrvatske", a onda dobro promislite
kada drugi put budete prosuivali vlastitu veliinu. Dajte, budite pametni, gdje ete,
kakva Amerika i Australija, kakav Novi Zeland, ovo ovdje je land of oportunitie
s, gdje ba nitko nije toliko bezvezan da se ne bi mogao zamisliti kako iz vile na
Pantovaku, ispod Bukoveva platna, u bidermajerskom trosjedu svim graankama i graani
ma Republike Hrvatske eli sretnu Novu godinu. Biografija kakvu ima Jadranka Kosor
u ovoj zemlji je, bez ikakva pretjerivanja, bezbroj. Diplomirala je, kao i tisue
drugih, pravo, da bi joj naknadno u kumrovekoj partijskoj koli u mo dani korteks se
rijski u arafili desetak ispranih marksistikih fraza. Potom se zaposlila na dr avnom
radiju, gdje je poetkom rata vodila nekakve mediokritetske emisije o izbjeglicama
. Desetljeima je tavorila na najboljem putu u malodu nost i gorinu, kako ve doajeni d
r avnog radija obino zavr e u malodu nosti i gorini, da u sretnom obratu pokojni Tuman ni
je negdje uo njezino patetino kokodakanje o "povratku na ognji ta" i spasio njezin n
esretni ivot uzev i je u HDZ kao figuru nekakve enske osjeajnosti, nekoga tko e za potrebe stranke cmizdriti nad sudbinom invalida, udovica, rodilja, si
roadi, nezaposlenih...
Tuman ju je uzeo k sebi, po prilici, kao kada na sprovod, da stvar ispadne malo d
ramatinija, zovnu narikau. Upravo sva zadaa Jadranke Kosor je bila da uvijek bude u
stanju emocionalne napetosti i spremno cmolji za domovinu. Dok su se hadezeovsk
i lopovi s vreama para iskradali u dnu scene, ona je grcala u suzama sasvim napri
jed. I nikada ni ta vi e od tog plakanja nismo vidjeli od nje, to je jedina toka koju
je ona svekolikom opinstvu ikad pokazala. Ako bi se i odva ila zinuti o neemu, to j
e bilo tako banalno, da bi se gotovo sa alio nad njom. Nikakvog integriteta, moral
nog ili intelektualnog, nikada nismo vidjeli u njoj. Dapae, u posljednje vrijeme,
ako je upitaju za ne to, primijetit ete da reenicu vrlo esto poinje sa: "Pa kako je n
a gospodin predsjednik doktor Ivo Sanader ve kazao..."
I sada ta persona, ta i takva Jadranka Kosor, u Areni tobo e aljivo govori kako mis
li da je vrijeme da Hrvatska dobije predsjednicu. A mo ete se okladiti da nije mis
lila na Doris Dragovi. to bi ovjek uope kazao na to? Ako mene pitate, to je dobra vi
jest. Predsjednika ambicija gospode Kosor ulijeva nadu svim malim ljudima ove zem

lje. Pogledajte je i shvatite ve jednom -veliina u nas doista nema nikakve veze sa
znanstvenim, sportskim, gospodarskim ili umjetnikim uspjesima, s karijerom ma ka
kva ona bila, veliina je iskljuivo stvar ovjekove odluke. Ako ste odluili biti velik
i, kao to je Jadranka Kosor odluila, samo dajte. Mo e ako misli da mo e , govore Amerikan
ima na teajevima autosugestije. Ja bih ih doveo na dva tjedna u Hrvatsku da bih i
m pokazao koliko ta stvar mo e biti istinita.
I zato, ako se s kojim od vas sretnem, usrdno vas molim, nemojte rei: "Ja sam mal
i ovjek." Niste mali,
.139
nego ste lijeni. Sjedite po portirnicama, umjesto da operirate srane bolesnike. is
tite zahode, a mogli ste biti na znanstvenom simpoziju u vicarskoj. Dra e vam je ko
pati kanale nego sjediti na sjednicama Meunarodnog monetarnog fonda. Postavljate
ploice po kupaonicama i fuka vam se za diplomatsku karijeru... Pa i ja sam, ako emo
pravo, pi em ove bezvezarije, a ba je nekako do lo vrijeme da generalni tajnik Ujedi
njenih naroda napokon bude jedan Hrvat.
140
Kurve bez erosa
to Budi a misli?
pita se nacija ustreptalo. Nebrojeni sati televizijskog vremena i i
tavi hektari novinskih komentara, panel-diskusije mudrija a po birtijama, kumice n
a placu i vrapci na granama, vjeverice i je evi, mudra sova i lukava lija, sav ivot
injski svijet kida se od neizvjesnosti to se mota izmeu u iju Dra ena Budi e. Pa, mislim
, stvarno... Zar sam ja uistinu, zapita se ovjek na posljetku, esnaest godina i ao u
kolu, krvario nad trigonometrijskim jednad bama i kinjio se ruskim realizmom da bi
h danas mislio to misli taj ufitiljeni malograanin? Mislim, mene iskreno zanima to
misle Su an Son-tag, Noam Chomskv ili Umberto Eco, a to to Budi a misli, stoput sam s
e dosad osvjedoio, ne to je tako banalno i neuzbudljivo i lo e, da bih mogao uti i od
svojega vodoinstalatera. To to Budi a misli, dragi moji, obino je nevrijedno ozbiljn
ijeg mentalnog napora i tako plitko da bi er-mano Senjanovi io tu mogao igrati picig
in.
Doista, malo to je u ovoj nevoljnoj zemlji tako precijenjeno kao politiari. Vi ete r
ei da su oni obini ljudi.
Ali nisu. Medu obinim ljudima, naime, nae se gdje to kakva pronicljiva, duhovita i m
oralno ispravna individua, dok je takvih medu na im poslanicima i ministrima, s dr
uge strane, upravo nezamjetno malo. Za ovaj put ostavit u po strani njihovu iroko
razgla enu pokvare-nost, to da su oni, to bi narod kazao, kurve: puno mi je zanimlj
ivije to da su oni kurve, ma koliko vam to paradoksalno zvualo, sasvim li ene erosa
, da su sive, inovnike egzistencije skuenih nazora i oskudne imaginacije, iza kojih
stoji aljenja vrijedna treberska biografija omladinskih rukovodilaca, koji su umj
esto Svlvije Plath i Henrvja Millera gutali politiku memoaristiku. Poku ajte, uosta
lom, zamisliti mladost Ivice Raana. Dok je njegova generacija u distorzijama Hend
rbcova fender-stratocastera otkrivala Duh Bo ji to lebdi nad vodama, Ivica Raan je p
io tursku kavu s Du anom Dragosavcem. to to nije stravino?!
Dopalo me tako prije nekoliko godina napraviti intervju s jednim mladim, perspek
tivnim esdepeovcem, o kojemu se pronio glas da je poduzetan i nekonvencionalan,
skoro pa buntovan, rocker i playboy, to da vam priam, samo to ne otvara pivu zubima
, takav je to frajer. Na poetku razgovora ja ga, kako je red, zamolim da mi ispria
ono najosnovnije iz svojega ivotopisa, a on se pohvali kako je diplomirao polito
logiju, pa se onda zaposlio u Gradskom komitetu SKJ, gdje je i doekao prve demokr
atske izbore. Na nekoliko trenutaka to mi je sasvim oduzelo dar govora, to, naim
e, kako je bila silna medijska manipulacija s kojom se od nekoga tko je zavr io na
jbezvezniji fakultet u Sunevu sustavu i uhljebio na najimbecilnijem mjestu u itavo
me kozmosu, uinilo socijaldemokratskog Kurta Cobaina.
itavo vrijeme mi novinari nasilno se trudimo humanizirati ta uboga bia. Tim nesret
nicima to su u ivotu
142
kupovali krive knjige i ploe, koji ne znaju ni tko su Kaurismaki ni Coppola, te s
u se sasvim oekivano ispilili u intelektualno posve neizazovne pojave, to za kruh
privreuju izgovarajui blijede fraze odavno li ene znaenja, mi se uzaludno muimo podari
ti nekakve ljudske atribute. to nekada uistinu zna biti potpuna smijurija. Izabra
ti, na primjer, najseksepilnije medu njima? Ma, dajte...

to mislite, to bi Jozo Rado radio da nije ministar obrane? Meni on nekako najvi e daj
e na one manijake to grade Eiffelov toranj od igica. Ili Mato Arlovi? Njega bih mog
ao zamisliti da ini ne to tako pustolovno kao to je... to ja znam... skupljanje salve
ta. Biste li za svoje dijete po eljeli takav ivot? Ej, ako samo naslutite da e vam s
e sin jednom i ahuriti u takvo ne to, slobodno ga dajte na posvajanje nekim bogatim T
alijanima to ne mogu imati djece.
Suhe smokve za najdra eg gosta
Ovu sam SMS poruku, od nekih inae razumnih osoba, u srijedu dobio etiri puta: "Bov
cott ali US pro-ducts the day they attack Iraq without UN approval. Join us and
send this message to 10 friends globally". A ova mi je do la triput: "Peace in act
ion! Veeras od 22 do 24 upaliti sva vanjska svjetla. Satelit ce snimati ovu inici
jativu za mir. alji dalje!" Nijednu od ovih poruka nisam proslijedio. S prvom ima
m silan problem da su jedini ameriki proizvodi u kojima svakodnevno u ivam glazbene
prirode, a staviti embargo na Boba Dylana, Joh-nnyja Casha, Flatlanderse, Toma
Waitsa ili Lucindu Williams, zato jer je fuckin1 moron od njihovog predsjednika
poeo rat na Srednjem istoku, ini mi se vrlo besmislenim. Nijedan od ovih umjetnika
nije odgovoran za glupost State Departmenta, ba kao to se ni ja ne osjeam krivim z
ato to je jedan drugi fuckin' moron prije deset godina poeo rat u Bosni. Ako na e vl
ade odlue ubijati muslimane, njihova u Bagdadu, a na a u apljini, molim lijepo, tra im
izuzee od tih sluajeva, kako za sebe tako i za Dylana.
Druga SMS poruka, ona s pozivom na paljenje vanjskih svjetala u kasnu veernju uru
, bila mi je odbojna jer me takve manifestacije vrlo podsjeaju na konceptualnu um
jetnost koju smo etrdesetak godina svakog 25. maja gledali na Stadionu Jugoslaven
ske narodne armije u Beogradu. Sjeate se tih prizora, kada bi omladinac sa tafetom
ozareno hitao stubama do sveane lo e, dok ljudska slagalica dolje na travnjaku dre
sirano tri iz golemog srpa i ekia u monumentalno "Dru e Tito, mi ti se kunemo". Tako
bi valjda sada mojih stotinu vata na terasi trebalo biti siu nim djeliem nekakve sat
elitske snimke koja bi na neobja njiv nain pomogla famoznom "miru u Svijetu". Ma, i
dite u guzicu! Ne elim da me snimate satelitima iz stratosfere, s dvadeset kilome
tara visine. Ako me ba trebate, doite malo bli e. Velike slike, gdje bi nekoliko mil
ijuna nas potrpali u jedan kadar, ine mi se pone to preopenitima, ba kao to mi je preo
penit i zahtjev da se bojkotira ba sve s oznakom "Made in USA".
U ekstremnim situacijama ljudi su skloni ekstremnim zakljucima, neoprostivo zanem
aruju detalje. Humanisti koji bi sada odbacili ba sve ameriko u tom smislu nisu ni t
a obazriviji od Bushove bombe od devet tona. Kao to je vjerojatnije da e mlazna gr
dosija usmjerena na irakog diktatora ubiti ili osakatiti nekoliko desetina njegov
ih savr eno nedu nih podanika, tako imamo zrele anse da bojkotom amerikih proizvoda od
bacimo puno toga to je doista, u svakom ljudskom smislu, vrijedno iz ove velike z
emlje. Vi mo ete imati odluno i jednoznano negativno mi ljenje o irakom i amerikom preds
jedniku, ali je svaki odluan i jednoznaan stav o milijunima Iraana i Amerikanaca ne
izbje no pogre an. Ako padnete u isku enje da tako ne to napravite, postupili ste upravo
onako kako je va neprijatelj elio da postupite. Imat
146
ete ispred sebe tek vrlo openitu satelitsku snimku koja nije ni ta bolja i istinitij
a od satelitskih snimaka koje gleda George Bush.
Da njegovi postupci nisu potaknuti kukavnim oportunizmom, ovjek bi ak mogao razumj
eti skanjivanje Ivice Raana u ovom pitanju. Na je premijer... makar je sasvim bjel
odano da je to uinio vi e zato jer se boji svojih glasaa nego stoga to tako doista mi
sli... naposljetku odbio blagosloviti ameriki napad. Hrvatska vlast na la je ipak n
esimpatinim to da netko babama i djeci tran ira batake i razbacuje ih po irakoj pust
inji, i to je vrijedno nekakvog, barem malenog po tovanja. S druge strane, imamo b
ijedno, ulizivako pismo predsjednika na e najvee opozicijske stranke u Wall Street J
ournalu. Ako analiziramo Sanaderov i Raanov postupak na moti-vacijskoj razini, me
du njima nema razlike, oba su moralno potpuno ni tavna. Obojica su to napravila da
se uvuku nekome, tek to se predsjednik Hrvatske demokratske zajednice odluio za s
tanoviti otvor Georgea Busha, dok su elniku socijaldemokrata bile privlanije stra nj
ice nekih bud ovana Europske unije. Tko se od njih bolje okladio, meni je potpuno
nezanimljivo, jer tu stvar ne do ivljavam kao okladu. Normalnom je ovjeku to naelna
stvar, a netko od naela mo e samo bespomono i s gaenjem gledati oportunizam politiara,
slaba no tipujui na onaj s ljudskijim posljedicama.

Kada tako postavite stvari, Ivica Raan odjednom vam se svidi vi e nego to ste ispoetk
a eljeli, a ako ste usput jo u posljednjem Globusu proitali neuvijene prijetnje ame
rikog ambasadora hrvatskim vlastima i njegovu nje nu zahvalu na podr ci od demokr anske
opozicije, Sanaderova e vam se gesta uiniti jo odboj-nijom. Mislim, stvarno, to hoe t
aj Ivo Sanader? Otkud mu obraz da se po amerikom tisku sada producira
.l/i-7
priama o "slobodnom svijetu" i bude kao zabrinut zbog nekakve diktature u srednjo
j Aziji, on... ljudi, nemojmo se zezati!... koji je jo do prije nekoliko godina b
io protagonist jedne operetne diktature u kojoj su obavje tajne slu be namje tale nogo
metna prvenstva?! Pred tim besramnim ulizivanjem gotovo po elite da Amerikanci izg
ube rat i irake trupe grunu preko svih granica, do Zagreba sve da osvoje, pa da S
adam Husein bane u urede na Trgu rtava fa izma, zgrabi prestravljenog Sanadera za p
rsa, unese mu se u facu i stra nim ga glasom upita: "Je li, kokice, jesi li ti ona
j to je o meni pisao one gluposti u Wall Street Journalu?!" No, takvo je to, narav
no, apsolutno neostvarivo. Pod jedan, Iraani nikad nee doi do Zagreba, a pod dva, ak
i da dou, nekako mi se vjerojatnijim ini da bi Sanader gospodina Huseina doekao s
travaricom i suhim smokvama i darovao mu kravatu Croatu.
148......
Vojna po ta Bagdad
aj za mr avljenje, to je biznis! Nevjerojatno je zapravo kako se jedan u ljivi hrvats
ki pisac poput mene sjetio neega tako genijalnog. Pazite ovo, najbolji aj za mr avlj
enje koji ete nai na tr i tu, u sedam dana, dr ite li se disciplinirano uputa, garantira
m gubitak od najmanje sedam kilograma tjelesne te ine. Potrebno je samo piti aj. S
naglaskom na samo aj.
"Ne razumijem", ka e mi prijatelj.
"Kako ne razumije ", govorim, "jednostavno je, sedam dana pije aj. To je jedino to sm
ije staviti usta."
"I to je aj za mr avljenje?"
"Da!", viknem ja odu evljeno.
Imam i ime - Hvperslim. U prvo vrijeme proizvodit e se u tri okusa, ipak, menta i
kamilica. Proizvodnja e biti vrlo nezahtjevna. Kupovat u u duanu ajeve od ipka, mente
i kamilice i istresati ih u kutije s natpisom Hvperslim, a bude li na tr i tu inter
esa za to, u malo vremena mogao bih paletu proizvoda pro iriti i na Hvperslim s ok
usom marelice. Kutija od sto grama stajat e
etristo kuna, a svi koji kupe vi e od tri kutije, na dar dobivaju ukusno dizajniran
o plastino cjedilo za aj, po izboru, u plavoj ili naranastoj boji...
Prijatelj me zaprepa teno gleda.
"A ti bi", ka e, "ba volio zavr iti u zatvoru?"
"Ne svia ti se ideja?", upitam ja razoarano.
"Ne", ree on. "Definitivno, ne."
I tako, evo me ponovno na starome poslu. Ponekad mi se uini da u umrijeti u ovim n
ovinama.
to mislite o slanju hrvatskih vojnika u Irak? Meni se, recimo, ta zamisao neobino
svia. Poslao bih, za poetak, sina Jadranke Kosor. Momina je upravo stasao za armiju
i u cijelosti, pretpostavljam, podr ava mamine stavove, te ko da bi u itavoj zemlji
na li nekog prikladnijeg da mu nabijemo ljem i pancirku i otpravimo ga put Bagdada.
Pa ako ga i vrate u limenom sanduku, nema problema. Za oekivati je da bi ministr
ica branitelja, socijalne skrbi i generacijske solidarnosti dala sve od sebe da
njegovi najmiliji dobiju lijep pogreb o dr avnom tro ku, penziju, stan i povlasticu
na uvoz auta. Sve bi ostalo u obitelji. I uope, da se Vlada malo potrudi, svatko
bi od njih medu u om rodbinom na ao ponekog kandidata za Irak. Saborska rasprava o s
lanju trupa pritom bi bila sasvim suvi na, a osim toga, elimo li se uvui u Bushovo d
upe, ja upravo ne mogu zamisliti ljep u gestu. Vod od ministarskih sinova i neaka m
eunarodnoj bi zajednici bio jasan pokazatelj kako se Republika Hrvatska vrsto zala e
za mir na Srednjem istoku.
Uistinu, treba li netko od nas poginuti od autobombe u Basri, za to se taj netko n
e bi pre ivao Sanader, Hebrang, Seks ili Glava ? eksov sin, recimo, takoer je u dobi d
a bi mogao sasvim dobro mar irati po pustinji. Za to bi on bio bolji od nekoga drugo
g? Njegov otac, osim toga, od te e stvari valjda imati neke koristi, ali
kakva je na a korist? Za to bi itko od nas negdje nakraj svijeta poginuo za sretnije

sutra djece Miomira u ula? Stra na je ta drskost s kojom se dr ava igra s tuim ivotima.
Amerikanci tra e vojsku za Irak, jer im je, dakako, zgodnije kada protuavionski mi
traljez raskomada nekoga iz Vinkovaca nego nekoga iz Athensa u Ohiu, a na e budale
dignu glavu da bi mi Hrvati svakako i li. Ministar vanjskih poslova istog asa reze
rvira pedeset punih pansiona u Bagdadu. Ej, pomalo... Ako treba poslati nekakav
vod, idemo ga, ali stvarno, bez zajebancije, sastaviti od naju e rodbine pedeset p
rvih ljudi u HDZ-u. Pa da vidimo kolika bi onda bila njihova spremnost da sudjel
uju u toj ludosti.
Pro li rat u tome nas je, vjerujem, barem malo opametio. Neka ishitrena mladost gn
ojila je ledine oko Kupresa dok je Dejan Ko uti otvarao tedionice, a buraz mu vozio
automobilske utrke. Momci u naponu snage, u najljep im godinama da polo e svoj mladi
ivot na oltar domovine, ali klinac - imaju pametnijega posla. I tako je uglavnom
bilo sa sinovima guzonja. Dok ste se vi nespokojno ljubili sa svojom djecom pre
d vojarnama, njihova su s dr avnom stipendijom negdje u Vermontu studirala meunarod
ne odnose. I uope, ako pogledate, medu frajerima koji su tih godina nadahnuto pis
ali kako je divno poginuti za Lijepu na u, ne znam je li vam upalo u oi - svi su os
tali ivi. Dapae, ako bi im i do ao mobilizacijski poziv, odjednom bi ih uhvatio lumb
ago ili nezalijeena tuberkuloza, ili bi se izvukli radnom obvezom. I nastavili se
perom boriti za Hrvatsku, slaviti na e momke u rovovima i nesmiljeno grmiti proti
v pacifista i jugonostalgiara.
"Drukije bi ti govorio da ti je netko poginuo", opomenuo me tako jedan to se "pero
m borio za Hrvatsku".
"Ma daj", ka em. "A tko je tebi poginuo?"
151
"Pa poginuo mi je...", ree on i zastane da razmisli. "Poginuo mi je mali od susje
da."
To je bilo najbolje ega se sjetio. Bio je izgleda jako vezan za susjedovog malog.
Volio ga je, rekao bi, kao vlastito dijete i bio prepun po tovanja za njegovu smr
t. Ali, njegovo pravo dijete u to je vrijeme ipak studiralo. Takva je po prilici
logika i s ovim u Iraku. Poslat emo susjedovog malog. Bit e nenadoknadiv gubitak
ako ga vrate s nogama naprijed, ali zapravo, 'ko ga jebe.
152
e si ti ratov'o?
U ivotu nisam vidio puno tako bizarnih zgoda kao to je bila ta u proljee 1996., nek
ih pola godine nakon potpisivanja davtonskog mira, u jednoj gostionici na Palama
u Republici Srpskoj. Kao reporter zatekao sam se u mije anom dru tvu srpskih i hrva
tskih ekstremista, da ne ka em etnika i usta a, a ugoaj je, suprotno oekivanom, bio vrl
o srdaan. Uz hladnu prasetinu, oko boce Johnnvja Walkera, tu se o netom zavr enom r
atu pripovijedalo s vedrom sjetom i uz duboko uva avanje neprijatelja, pa su tako
Hrvati hvalili sranost Srba kojima se dogodio peh da ih je sramotno izdao Sloboda
n Milo- evi, a Srbi su se neskriveno divili vojnikom geniju Franje Tumana i tomu kako
su ih usta e... a to "usta e" nisu izgovarali s mr njom i porugom, nego vrlo ozbiljno
i dostojanstveno... potjerali iz Drvara i Grahova.
"e si ti ratov'o?", obratio se u neko doba meni jedan to se predstavljao kao etniki
vojvoda. Mislim da je to bio trinaesti ili etrnaesti etniki vojvoda kojega sam upoz
nao taj dan.
"Nisam bio u ratu", kazao sam ja.
"Nisi bio u ratu?!", zaudio se on.
"Ne."
"Pa to, jadan ne bio?!", upitao me vojvoda sa aljivo.
"A eto...", protisnuo sam ja.
Okupljeni su tada sasvim izgubili zanimanje za moju personu glupog civilista, na
stavili se vedro spominjati meusobnih klanja, a meni je, kako se razina alkohola
u smeoj boci sni avala, sve bistrijim inilo da se itav rat dogodio zapravo samo zbog
ovoga - besmislenih mu kih fantazija o ratnikoj hrabrosti i asti. Svaki drugi razlog
sukoba tih usta a i etnika, kao to su borba za teritorij ili vjerska i nacionalna n
esno ljivost, ovdje je posve izblijedio, jer jedni protiv drugih oni ustvari nisu
imali ni ta. To to su etiri godine ratovali, bilo je samo zato da bi poslije svega,
mezei hladnu peenku, mogli priati kako su se jedni drugima najebali majke.
Gotovo istovjetna epizoda dogodila se prije nekih desetak dana u Zagrebu. Nisam

joj svjedoio, nego sam samo u novinama itao o tome. Na predstavljanju knjige ratni
h uspomena jednoga srpskog rezervista netko je iz publike autora pitao zna li za
knjige Vladimira Arsenije-via, a autor, stanoviti Neboj a Jovanovi, je kazao da je u
o za Arsenijevia, ali da ga ne cijeni osobito, jer je Arsenijevi pobjegao od poziv
a za mobilizaciju. Na to su svi u prostoriji, a rije je, da ne bude zabune, o pro
branom dru tvancu hrvatskih nacionalista, zadovoljno kim-nuli svojim uenim tikvama.
E, sada vi meni recite da to nije perverzno. Neki Hrvati, koji uz to sebe smatra
ju vrhunskim domoljubima, objavljuju knjige uspomena jednoga to je u posljednjem
ratu bio etnik i ne kaje se zbog toga, a preziru onoga to je odbio pucati po njima
i njihovom narodu! Klopajui hladnu prasetinu, ili to se ve poslu ilo na ved.15.4
skom stolu poslije predstavljanja knjige, usta e i etnici, zaneseni svojim maistikim
fantazijama koje su se sve ostvarile u ratu, ganuto su se prisjeali onih slavnih
dana kada su se meusobno klali i sakatili, silovali redom i mu ko i ensko, palili kue
i ambare i jedni drugima ma njavali bijelu tehniku.
S druge strane stoje glupi civilisti kao to smo Vladimir Arsenijevi i ja, koji mis
limo da je rat bio jedno krvavo sranje u kojemu nije bilo ni ta asno ni ljudsko ni
mu ki, i prema kojemu nitko normalan ne mo e biti sentimentalan. Ve zbog toga taj mi
je Arsenijevi drag i blizak. Osim to je odlian pisac, svakako puno bolji od one bud
ale-tine Jovanovia to ga je objavio Josip Pavii, on je jedan fini i dobro odgojeni d
eko koji ni sluajno ne bi mogao nekome ne to lo e uiniti. Ako ba hoete, taj mi je Arseni
evi i kao Hrvatu vrlo draga pojava. Kao Hrvat ga volim zato jer nije ubio, ranio,
osakatio ili silovao nijednu Hrvaticu ili Hrvata. Takoer, nije palio hrvatske kue
niti ukrao nijedan hrvatski videorekorder ili usisiva. U najkraemu, Vlada Arsenij
evi nije bio stoka.
Jer, oprostit ete, to da je netko u pro lom ratu bio srpski rezervist, u golemom je
broju sluajeva znailo da je bio stoka. Ni ta bolje, nego upravo suprotno, ne trebam
o misliti ni o rezervistima koji su od svojega ratnog iskustva nainili memoarsku
prozu, ni o onima koji se pojavljuju kao izdavai toga smea. Ako taj Neboj a Jovanovi,
poslije svega jezivog to se dogodilo izmeu '91. i '95., jo uvijek ne shvaa da je tr
ebalo biti dezerter, onda je u najmanju ruku poremeen. Ako Josip Pavii ne shvaa da j
e ta stvar poremeena, onda je to sramotno.
Ta knjiga, taj pisac i taj izdava uinili su ne to stra no uvredljivo prema svim rtvama
rata. Da ne spominjem kako je Josip Pavii uinio ne to to ga kompromitira i
...155,
kao Hrvata. Objavljujui ratne uspomene ovjeka koji je pucao po njegovu narodu, a k
oji jo uvijek ne misli da je to bilo neasno, vlasnik i urednik Naklade Pavii uvrijed
io je najprije Hrvate, a onda i pljunuo na grobove svih koji su poginuli u poslj
ednjem ratu, od Vukovara i kabrnje, preko Sarajeva i Srebrenice, do Kosovske Mi-t
rovice i Pri tine.
156
Skidajmo se za NATO
Aerodromski je detektor za metal zapijukao i pozornik je zamolio da se izujem. M
oje svijetle poluvisoke mekane cipele od antilopa, mislio sam, djeluju prijatelj
ski. To su dobre, pristojne, tihe i smjerne cipele s potplatima od sirove gume.
Cipele iz dobre obitelji. Nikome ni ta na ao nikad nisu napravile, sve dosad hodale
su ovim svijetom uzdignute glave i ista obraza.
Policija ih ipak zbog neega eli provjeriti rendgenom i ja se poslu no izuvam, a Bog
zna da mi noge nakon cjelodnevnog tabananja pra njavim zagrebakim plonicima ne vonja
ju ugodno.
Malo prije, osim toga, morao sam izvui i remen iz hlaa i skinuti jaknu. Moj remen
je takoer ispravan. Nema dosje. Ako ste ikada uli da je itko rekao i ta ru no o mom re
menu, jamim vam da je to bestidna la . Bla ena Djevica, da je nosila hlae, mogla je im
ati taj estiti remen oko struka. Pa i moja jakna je imala uzoran ivot, nije nijedn
om upala u lo e dru tvo, obazrivo se klonila nevolja. Povelju Pravednika meu narodima
157
mogla bi dobiti ta uta ko na jakna. Napokon, upozorio sam slu benika, dosta sam sigur
an da na njoj nema ba nikakvog metala.
Policajac u zagrebakoj zranoj luci nije se, meutim, dao smesti. Bistro je uoio da mi
je jakna sumnjivo iroka. A i vani je malo pretopio za nju, rekao je taj briljant

ni kriminalistiki um.
Teroristi se, poznato je iz FBI-evih prirunika, uvijek toplo obuku. I tako sam ja
, neobuven, bez jakne i remena u srijedu milostivo pu ten u veernji avion za Split.
Pokorno prihvaam da je sve to neizbje no. Europa to tra i od nas. Meunarodni monetarn
i fond ne bi nam potpisao novi aran man da se ja nisam izuo i izvukao remen.
elimo li u NATO, moramo malo pokazati guzicu, mislio sam boja ljivo pridr avajui hlae.
Pa i vi e od ovoga bismo napravili. Da voda slobodnog svijeta Geor-ge W. Bush to z
atra i od nas, nijednom se putniku ne bi bilo te ko skinuti do gola. Do jednoga bism
o spremno otvorili usta i pustili da nam aerodromska kontrola posvijetli u drijel
o. Ni glasa ne bismo pustili dok bi nam policijski slu benik, uime graanske demokra
cije, ljudskih prava i drugih slavnih dostignua Zapada, otraga gurnuo nauljeni ka i
prst u sterilnoj gumenoj rukavici.
Tek u jednoj malecnoj sekundi u srijedu naveer ispunio me je bijes. Razumjet ete,
bio sam premoren i gladan i ba kao mala djeca kad su pospana i gladna pa divlje u
daraju oko sebe, tako je mene pro ela elja da zgrabim za vrat teroristikog analitiara
sa srednjom kolom Ministarstva unutarnjih poslova, koji je pronicljivo primijeti
o da je moja jakna iroka, a i pretopla za ovo doba godine. U siu nom trenutku taj mi
bezobrazluk nije upravo bio ni ta bolji od osione, zloinake gluposti amerikih pilota
, to su prije nekoliko dana kojih pola
158
milijuna dolara u eksplozivu, eliku i finoj elektronici istovarili na svadbeno sl
avlje u irakoj pustinji.
Gledao sam s mje avinom gaenja i sa aljenja tog nesretnog zagrebakog policajca, ba kao t
o bih gledao nekog Jimmvja iz Lake Charlesa u Louisiani, to je ubijao muslimansku
djecu trotonskim bombama na koje je u divnom proplamsaju duhovitosti napisao "P
ojedi ovo, Sadame!". Posljedice njihovih postupaka, naravno, nisu jednake, ali u
osnovi je rije o istome - njima nitko od nas nije nevin u znojnim arapama, s hlaam
a koje su mi malo spuznule niz bokove, na aerodromskoj kontroli, ispod senzora z
a metal, na slavoluku policijskoj dr avi, smuio mi se i George Bush i njegov zahval
ni saveznik Ivo Sanader.
Na tom mjestu ja sam shvatio kako ovjek postane terorist. Samo minutu ranije ja s
am bio miroljubivi civil, sve to sam elio je topla veera i tu . Vraao sam se kui uspava
ti svoju tromjesenu ker, potom i sam lei pokraj ene i sina. No, kada su me ponizili
da izgladnio i prljav, dr ei hlae u rukama, crvenei zbog vonja nogu stojim nasred aer
odroma, ja vi e nisam bio isti ovjek. I mogao sam po prilici zamisliti kako je to k
ada si, na primjer, neki Hasan, pa te mrcvare jo malo vi e nego to su mene, odvedu u
neku sobu sa strane pa neko vrijeme ljubazno ispituju tko si i odakle si, kamo
ide i za to, da bi te na kraju uljudno zamolili da se skine i isprepipali. Mogao bih
naslutiti bijes tog ovjeka. Vidim strah kako se rada iz straha, mr nju iz mr nje, na
silje iz nasilja.
Sasvim lako mogu zamisliti da je neki musliman sa Srednjeg istoka ba tako postao
terorist, u asu kada ga je na nekom zapadnom aerodromu uvrijedila policija, kada
se, pridr avajui hlae, osjetio kao ljam. Sve to na ao sam u sebi. Kada mi je policajac
rekao da je moja
i=;o
jakna nekako pre iroka, kada sam ja shvatio da taj nesretnik misli da bih ja ispod
jakne mogao imati no , bombu, strojnicu, to li ve, u tom asu, da ste mene pitali, Ko
ngresna knji nica u Washingtonu, pari ki Lou-vre, Ermita , Tate galerija, sve blago va
tikanskih arhiva, itav zapadni svijet, u najkraem, mogao je do temelja izgorjeti.
Svi muslimani su mi bili tada braa, za Osamu bin Ladena sam mislio da je cvijee hr
vatskog naroda. Ta aerodromska kontrola bila mi je sramotni poraz Zapada koji sm
o poznavali. Nisam vi e vidio ba nikakvog smisla u toj degenerinoj civilizaciji.
160
Rakija od tuih ljiva
Nikada nisam bio u Pla kom. Mo da sam se samo koji put u Marjan expressu probudio us
red noi i shvatio da stojimo pa razmaknuo neiste zavjese i kroz prozor ugledao bij
elu prizemnu staninu kuicu na rubu ume i prometnika u uniformi, malo ljubiastoj od n
eonskog svjetla na peronu. Na ploi iznad ulaza mo da je pisalo Pla ki. Ne znam, mo e bi
ti da je bilo neko drugo liko mjesta ce uz prugu, ali zapravo je svejedno. Pamtim n
o, umu, prometnika, neonske lampe, leptirie oko njih i sebe kako bunovan stojim na

prozoru vlaka, poku avajui sebi predstaviti kakvo je to mjesto i ljudi to ive u njemu
, kakav oaj mora biti kad ivi u takvoj mranoj selendri. Prije neki dan sam proitao da
u Pla kom od posljednjeg rata ive doseljenici iz BiH i to ta mi je postalo jasnije. N
jihov oaj poznajem. Ri a i konzerve iz Caritasa, tuda izno ena odjea, tue neo bukane kue,
razga ene blatnjave cipele i ute djeje izmice jedne do drugih pored ulaznih vrata, a
na zidu iznad otuenog tednjaka na drva, na posteru iz
Hrvatskog vojnika, Franjo Tuman u bijeloj uniformi.
Iskorijenjene iz zaviaja, izigrane i napu tene bosanske izbjeglice tu ive u zastra ujuo
j bijedi, bez ikakve anse da pre ive na opusto enoj i prokletoj zemlji, na tlu kiselo
m od mr nje i klanja. Sretniji tek zarade koju stotinu za metar bukovine, prodaju
pokoje mr avo janje nekom ugostitelju uz cestu ili u bakrenim rakijskim kazani-ma
ispeku malo gnjecavih ljiva to su ih skupili ispod zapu tenih stabala, koje oni sami
nisu ni sadili ni kale-mili, niti su im vapnom obijelili debla. Njihove ljive, o
ne to su oni sadili, kalemili i bijelili, ostale su u Bosni i tko zna to je sada s
njima. Lako mo e biti da ih tamo u nekom Brkom ili Gora du bere upravo neki srpski i
zbjeglica iz Like. Sve to je doista ta sirotinja dobila iz rata koji ih je poubij
ao i raselio je da sada svaki na svojoj strani pee rakiju od tuih ljiva. To jadno t
opovsko meso, ako je ve imalo sreu da sauva glave na ramenima, ostalo je bez svega
drugoga, praznih ruku na goloj ledini, dok su njihove voljene vode mlatile pare v
ercajui naftu, pu ke i Marlboro. No, na i junaci u Pla kom to nikada nee shvatiti ili, a
ko ak i shvate, nee priznati da su krvavo namagareni, nego e svaku veer itava obitelj,
od najmlaeg djeteta roenog u izbjegli tvu, do bake s tetoviranim zape em, pokraj uti ano
g televizora izmoliti krunicu za besmrtnu du u Franje Tumana u bijeloj uniformi.
Bosanski Hrvati tako ive u tom Pla kom sasvim zaboravljeni od politiara zbog kojih s
u jednom strastveno ginuli pred bo njakim rovovima. Oni su neugodna uspomena na jed
an sramotni rat i nitko vi e ne eli znati za njih, osim ako se ba ne dogodi nekakva
ludorija kao prije nekoliko dana, kada je taj blesavi narod ogoreno ustao protiv
ponovnog postavljanja bronanog poprsja Vladimira Nazora u mjesnom parku. Spomenik
piscu,
kojega su u prvoj polovici devedesetih maknuli Srbi, da bi u drugoj polovici Hrv
ati na njegov mramorni postament stavili crveno-bijeli grb, iskreno je uzrujao p
olitikog lidera male zajednice Bosanaca, inae upanijskog vijenika HSP-a. "Ba sam malo
prije javio policiji da se netko smuca oko spomenika s grbom, jer navodno ponovn
o ele staviti Nazora. Ne znam emu to vodi, ali prelazi sve granice", izjavio je za
Jutarnji taj haespeovac utueno. Njemu bi na tom bi mjestu vjerojatno sasvim lije
po stajalo naoito poprsje Darija Kordia, pa ni inteligentno lice Vinka Martinovia,
da ga izliju u bronci, bosanskim katolicima zacijelo ne bi bilo mrsko u njihovom
perivoju, ali stari Nazor, eto, "prelazi sve granice".
Taj upropa teni svijet, koji je u vukojebini ostavljen da i ezne u alkoholizmu i spor
adinim kivnim deliktima, za koji se racionirane koliine suuti mogu nai jo samo u Cari
tasu i nekolicini opskurnijih nevladinih udruga, u svojemu se bespomonom bijesu o
komio na pjesnika hrvatske moderne, bezazlenu figuru s kozjom bradicom koja je z
a njihovu nesreu odgovorna, po prilici, koliko i Suneve pjege. Poku ajte se, uostalo
m, domisliti u kakvom bi odnosu mogli biti zgoda kada je Nazor 1942. preko Kupe
umaknuo medu partizane i to da je itavih pedeset godina kasnije u Vare u neki Ibrah
im prepilio kom iju Franju, i shvatit ete kakav je u asni ko mar u glavama te izdane i
poni ene sirotinje u Pla kom. A Nazor je k tomu, i to mi se ini najgrotesknijim u cij
eloj ovoj pripovijesti, mo da kao nitko drugi u itavoj povijesti na e knji evnosti, bol
eivo volio taj narod. Ba o njima, tim budalama to su se ovih dana raspizdile zbog n
jegovog poprsja, napisao je svoje najljep e, najnje nije reenice.
Vladimir Nazor, unato tomu to je pod stare dane na sitnom planinskom kljusetu kasa
o iza Titova lipicanca,
bio je nacionalist i izmeu svih luaka, alkoholiara, avanturista i ponekad ubojica to
su se smjestili na toj odebljoj grani hrvatske literature, on svakako ide medu
suvislije pojave. Uzmite njegove "Slavenske legende", "Hrvatske kraljeve", proita
jte "Velog Jo u" i "Medvjeda Brundu", danas je blesavo kada vidite te ponesene ale
gorije o plemenu gorostasa, o dobroudnim i radi nim, stasitim mu karcima i ednim plavo
okim Hrvaticama, blesavo je kada pogleda kako je Nazor dirljivo volio taj narod,
da bi koje desetljee potomci njegovih divova u nekakvoj likoj zabiti maljevima mla

tili po njegovoj bronanoj bisti...


"Pla kiL. Pla ki!...", vie kondukter na hodniku, prometnik na peronu prodorno zazvi di,
a putnik na prozoru podigne prozor, navue zavjese, strovali se na sic u kupeu i
s kloparanjem kotaa kompozicije ponovno usne.
Sram te bilo, Joviu!
Skoro devet godina nakon Oluje, onog vremena kada su ak i oni s cipelama vrlo mal
enog broja smjeli ponosno rei da je osloboena svaka stopa hrvatske zemlje, na vidj
elo izlaze mnoge nepoznate pojedinosti toga historijskog pothvata. Znamo i sprem
ni smo priznati da se na rubovima te izvanredno izvedene vojne akcije to ta toga ru n
og dogodilo. uljajui se iza na ih pobjednikih trupa, kojekakve su protuhe pljakale i p
alile napu tene srpske kue. Dok su na i junaci od Knina nezadr ivo napredovali prema Bi
hau i Banjoj Luci, na drugu stranu, u smjeru Splita, Zadra i ibenika, silovito su
nadirali konvoji bijele tehnike, namje taja i sanitarija. etnici su oti li na jednu s
tranu, a njihov escajg na drugu. Ipak, sve je vi e dokaza da je to uinjeno mimo zna
nja i protivno volji vojnog vrha. Pljaka i pale ni sluajno nisu bili u planovima op
eracije Oluja, nego su vojnici do zadnjega asno i po tujui sva ratna pravila i bolje
obiaje obavili povjerenu im zadau. O tome svjedoi i videozapis koji je u na u redakc
iju stigao prije
164
nekoliko dana, a nainjen je negdje u okolici Drni a, u prvim danima kolovoza '95. N
a snimci se jasno uje i vidi kako se rezervni natporunik G. . bijesno obraa svojim p
odinjenima, kojima je oito pone to popustila vojnika disciplina. Transkript njegova g
ovora prenosimo u cijelosti.
"Gospodo vojnici", poeo je dakle G. . stupajui pred postrojeni vod, "ovo ovako vi e n
e ide. Ovo je, brate, sranje i ako meni sutra doe inspekcija, ja ni an ni ta kriv. Ja
u re da san van na vrime sve lipo objasnio, a da ste vi jedna brezobrazna bagra k
oja ni ta ne slu a, nego sve radi po svomu. Joviu", obratio se ovdje natporunik jednom
e od vojnika, "tebe san posla da skine srpsku zastavu s one jedne kue. I ta si ti n
apravio?"
Jovi ne to nerazumljivo odgovara dok ga asnik slu a s rukama na leima, nervozno se ljul
jajui na tabanima. Naposljetku ga ljutito prekine.
"Kurac si moj napravio, eto ta si napravio, Joviu. Ja te po aljen da se popne na kuu i
skine zastavu, a ti skinio satelitsku antenu. Sram te bilo, Joviu. I sve vas ovde
, sve vas more sram bit ta radite. Ljudi moji", nastavio je asnik sada pone to smire
nije, "ja znan da su ovo veliki trenuci. Ovde se pi u najslavnije stranice povijes
ti na eg naroda i svi smo, fala bogu, uzbueni to sudjelujemo u tome. Svaki od nas, n
ormalno, oe imat neku uspomenu na ovo, ne to po emu e pamtit da je bio ovde, ali isto
vas molin da malo pripazimo ta radimo. U redu je uzet tako neku sitnicu, ali ne
more, mater mu jebem, Golf dizel, osandeset deveto godi te, nije nego sedandeset i
ljada pri a, bit ratni trofej. Svi auti, gospodo", viknuo je asnik da ga svi uju, "a
ko su mlai od deset godina, moraju bit predani pukovniku eljku Maglovu, koji e ih p
odilit obiteljima poginulih i nesta166 ,
lih hrvatskih branitelja."
Natporunik je ovdje napravio nekoliko koraka pred strojem, a onda se, sjetiv i se n
eega, zaustavio pred nekim vojnikom.
"Ili ti, Ivankoviu. Juer te gledan kako iz jedne kue iznosi fri ider. To se ne srni, I
vankoviu. Sve ovo ovde", okrenuo se uzrujano G. . ra irenim rukama pokazujui oko sebe
, "je jo minirano. Bog te pita koliko protutenkovskih mina je u zemlji. Sad, ako
ti sam od sebe, praznih ruku ugazi u protutenkovsku minu, nema problema. Ona ne r
eagira na tvoju te inu. Ali, ako ugazi u protutenkovsku minu dok nosi fri ider sa sobo
n, bome je lipo dava odnio i fri ider i tebe... Ivko iu!"
"Izvolite, gospodine natporunie!", javio se Ivko i.
"Ti si prije neki dan iz kasarne odnio one male televizije?"
"Jesan, gospodine natporunie."
"E, to nisu televizije, nego radarski sistem, koji e vratit di si ga i uzeo."
"Razumin!"
"Gospodo vojnici!", dreknuo je tada natporunik G. . sveano, "dobili smo zapovid da
se ova akcija mora otpoetka do kraja pod konac provest po svin pravilima enevske k
onvencije. A ko e nan re ta to pi e u enevskoj konvenciji?"

Nitko se ne javlja da ka e to pi e tamo.


"Dobro, jebi ga", nastavlja asnik, "ne znan ni ja ta pi e u enevskoj konvenciji, ali
sto posto znan da to nije ovo ta mi radimo. Juer, za primjer primjera, doe televizi
ja da nas snima i ja govorin novinaru sve kako je red, kako se ivot vraa u do juer
okupirane krajeve, a iza mene se etvorica popela na kuu pa skidaju krov s nje. Slo i
li se njih etvorica, skinili u potko ulje pa lipo dodaju ciglu po ciglu jedan drugo
mu. I sad, ta e mislit
167
hrvatska javnost kad to vidi, jesmo li mi vojska ili krovopokrivai, koja smo mi o
vde pizda materina?!"
G. . ovdje se zaustavio i puhao vrtei glavom, kao da ne mo e sebi doi. U to neki je v
ojnik u stroju pla ljivo podigao ruku.
" ta ti sad oe ?", upitao je asnik.
"Gospodine natporunie", javio se vojnik "ovo kad nas je televizija snimila da di emo
ciglu. Tribalo bi in re da puste snimku unazad, pa se nee vidit da skidamo krov,
nego e svi mislit da pokrivamo."
Iz vojnikog stroja zaulo se vedro kikotanje.
"Ljudi, ovo nije zajebancija", opomenuo ih je asnik, premda se i sam malo nasmija
o. "Ovo su ozbiljne stvari... A sad ono zbog ega san naredio postrojavanje. U moj
oj kancelariji, na ormaru livo od vi alice, bio je, a sad ga nema, jedan radiokaze
tofon sa dvi glave. Taj radio, gospodo vojnici, nije srpski, nego moj, ja san ga
od svoje kue donio. Ne naen li ga na iston mistu u roku od po ure, sve u vas skupa
naopako okrenit i skinit do muda-nata. A sad voljno."
168
Gdje je nestao ovjek
Govorio je francuski, ali se nije inio kao Francuz. Gostioniar misli da je bio Bel
gijanac, gostioniareva ena ka e vicarac. Ono u emu se oboje sla u jest da je imao zelenk
asti platneni e ir naikan ribikim mu icama. Naruio je tripice, nije stavljao parmezana,
alo je kruha jeo, popio gemi t, platio i nestao. Ba tako -nestao. U gostionici Zele
ni dol kod P. jo se ne mogu nauditi tom Belgijancu, vicarcu, kako god, to je do ao u g
luhi popodnevni sat jedne srijede potkraj kolovoza 2002., pojeo objed, oti ao u za
hod i netragom i ezao. Gazda je otprilike nakon pola sata obi ao sanitarne prostorije
, zabrinut da se nije dogodilo zlo kao prije nekoliko godina s jednim padaviarem,
no uglaenog tamnokosog stranca srednje visine, jae grade, u lanenom odijelu, utoj
majici i plitkim smeim cipelama bez arapa na neki zagonetan nain nije bilo tamo. Dr
ugog izlaza, napominjemo, nema, a uski prozor odavno zakucan avlima bio je netakn
ut.
"I nigdje ovjeka?", pitamo vlasnike Zelenog dola.
Gostioniar bespomono iri ruke, gostioniarka podi e obrve i slije e ramenima.
"Dodu e", sjeti se gostioniar, "malo nakon to je ovaj oti ao u WC, otamo je iza ao jedan
Turin."
"Bugarin", ispravi ga njegova ena.
"Ma, Turin", ustrajan je mu karac.
"A kad ti ja ka em da je bio Bugarin", ne da se gostioniarka.
Kako bilo, iz zahoda je iza ao brkat i zapu ten, zdepast mu karac u ispranoj i razvueno
j, vjerojatno krivotvorenoj crvenoj Reebok majici, umrljanim sivim tofa-nim hlaama
i pra njavim, razga enim mokasinama. Plaho je kimnuo ugostiteljima, iza ao na parkira
li te pred Zelenim dolom, sjeo u interkontinentalnu hladnjau njemakih registarskih o
znaka i nestao niz autoput. Brani par gostioniara jo nije ni uoio nestanak vicarsko-b
el-gijskog ribia, a general Ante Gotovina, sada u obliju tursko-bugarskog vozaa kam
iona, ve je brzinom od osamdeset pet kilometara na sat jurio prema slovenskoj gra
nici.
Ta zgoda od prije malo vi e od godinu dana posljednji je pouzdan trag koji hrvatsk
e vlasti imaju o kretanju pako tanskog junaka Domovinskog rata, to je zbog optu nice
pred Meunarodnim tribunalom za ratne zloine jo od ljeta 2001. u bijegu, u stalnim p
romjenama adresa i identiteta i grozniavu nespokoju da su mu Luinovi krvosljednici
, zastra ujue istrenirane, nemilosrdne policijske ivotinje, za petama. Sve kasnije i
nformacije o Gotovini mutne su, nesigurne, a gdje to i proturjene. Nagaalo se tako d
a je on danas zubni pro-tetiar s uspje nom privatnom praksom na periferiji Lisa-bon
a, pa se naulo kako trguje graevinskim materijalom u Krakomi i dr i videoteku u Edin

burghu, da bi zatim do la vijest kako naplauje ulaznice za tunel strave


170
u jednom frankfurtskom lunaparku. Stanoviti su se svjedoci kleli da su ga vidjel
i gdje kilji kroz geodetski teodolit na nekoj ledini u pokraj Firenze, a u jednom
trenutku dosta ozbiljnom se inila indicija da je svirao bas gitaru u E-street Ba
ndu, na europskoj turneji Brucea Springsteena. Sve su ove dojave bile la ne, a ako
je u kojoj i bilo neega, organi gonjenja na li bi tek uleknut, jo topao jastuk navo
dnog bjegunca.
Napokon, prema informaciji koju je OA dobila od obavje tajne slu be jedne europske z
emlje, Ante Gotovina se, s ogrlicom oko vrata, maskiran u naranastu haljinu jogin
a Svamidija, proljetost namjeravao susresti s predsjednikom Mesiem i premijerom R
aanom. Hrvatski pijuni pod okriljem noi upali su u hotelsku sobu tobo njeg Paramhansa
Svamija Mahesvaranande, hitro ga vezali i uhvatili potezati za la nu bradu. Nakon
nekoliko minuta, djelomice ispunjenih u asnutim preklinjanjem, a djelomice bijesn
im psovkama na tenom san-skrtu, otkriveno je, meutim, da je Svamiijeva upava brada a
utentina, a incident je kasnije izglaen obeanjem da e RH uvesti jogu u osnovne i sre
dnje kole. Vru trag kretanja Ante Gotovine, inilo se, pojavio se zatim u srpnju ove
godine kada je jedna galeristica iz Kopenhagena za oinstvo svoje netom roene djev
ojice sumnjiila stanovitog Hakima, al irskog emigranta, nekvalificiranog graevinskog
radnika i konceptualnog umjetnika u usponu, koji je malo prije roenja djeteta pob
jegao iz Danske. Za Hakima se, na alost, ustanovilo da zaista postoji i da se vra
tio u svoju domovinu, gdje u potleu ici od blata i balege ivi sa enom i sedmero djec
e.
Gotovina kao da je u crnu zemlju propao. Policija dugo nije imala nikakvih dojav
a o njemu, ak ni la nih. Sve do prije nekoliko dana. U Barceloni je to bilo, na
171
svadbenom putovanju gospode i gospodina K. iz Samobora. Njih dvoje u nekoj su ka
feteriji popili dva es-pressa, jedan sok od narane, jednu kiselu vodu, ona je uze
la i pecivo sa sirom. Kada su, meutim, htjeli platiti, na poleini rauna na li su ured
nim tampanim slovima sitno napisano: "Poruite Pukaniu da ne pria bajke". Shvativ i odm
ah o emu se radi, K-ovi su hitro alarmirali policiju. No, kada je policijska opho
dnja nakon desetak minuta stigla, ne da nisu na li tamnokosog konobara srednjih go
dina koji je poslu ivao hrvatske turiste, nego je ustanovljeno da u reenoj kateferi
ji niti ne radi netko takav...
O novim pojedinostima hvatanja haa kog bjegunca Ante Gotovine itajte u iduim brojevi
ma Astro magazina.
172
Generalu nema tko da pi e
To je jedan od mojih najdra ih knji evnih zavr etaka. Gabriel Garcia Marquez kasnije j
e valjda imao i boljih knjiga, ali ja u mu uvijek ponovno uzeti "Pukovniku nema t
ko da pi e", nevelik roman s poetka karijere, jer me svaki put smlave etiri drske ree
nice na kraju, patetine i ironine u isti mah, etiri reenice u kojima jedan zaboravlj
eni starac, junak davnog rata koji vi e nikome ni ta ne znai, shvaa da su ga na poslje
tku porazile godine i glad. Da ne duljim, "Reci mi, to emo jesti?", pita na kraju e
na pukovnika. Marquez pi e: "Moralo je proi sedamdeset i pet godina - sedamdeset i
pet godina ivota, minutu po minutu - da pukovnik doeka ovaj trenutak. Outi se uzvi en
im, jasnim, nepokolebljivim, kad je odvratio: 'Govna'."
Sjetio sam se ovoga mnogo puta u posljednjih desetak godina, kako se i inae u Mar
quezovim opisima tjeskobe u klimavim ju noamerikim re imima vrlo esto mogla prepoznati
na a tranzicijska zbilja, no slinost izmeu kolumbijske literature i hrvatske realno
sti u ovom asu,
dok ekamo da nam itava zapadna civilizacija zalupi vratima, tolika je da je to upr
avo perverzno. Posrijedi je navlas jednako beznae, ponos u tom beznau, pa je k tom
e i glavni junak u obje prie visoki asnik u mirovini, samo to je on u Marqueza puko
vnik, a u nas general. Sve je drugo zapravo isto. Tono etrdeset i pet godina nakon
njegova prvog izdanja, Marquezov roman danas, u Hrvatskoj zavr ava ovako: "Moralo
je proi osamdeset i tri godine - osamdeset i tri godine minutu po minutu - da ge
neral Janko Bobetko doeka ovaj trenutak. Outi se uzvi enim, jasnim, nepokolebljivim,
kada je odvratio: 'Zbog mene ete svi skupa jesti govna'."
Da, tu je jo jedna, naoko siu na, razlika izmeu Marquezovog pukovnika i Tumanovog gene

rala - dok je prvome odluka da jede izmet sasvim osobna, drugi je to veselje vel
ikodu no podijelio s etiri milijuna ljudi. No, ni to nekima nije osobit problem. Da
sam, recimo, ja sada Josip Jovi ili Milan Ivko i, to mi uistinu ne bi bilo pretjera
no bitno, jer Ivko iu i Joviu upravo nema razlike izmeu Bobetka i njih. Svi smo mi Ja
nko Bobetko, kunu se oni ovih dana, ba kao to su se lani kleli u jednog drugog gen
erala. Ponos visokih asnika optu enih za ratne zloine je i njihov ponos, njihovu ko u
oni osjeaju... ili barem glume da osjeaju... kao svoju. Grijani tim patriotizmom,
hranei se osjeajem zajedni tva, njima e valjda biti puno lak e u studenim i gladnim mje
secima meunarodnih sankcija to emo ih, kako se sada ini, neumitno fasovati.
Meni e, s druge strane, sve to biti daleko te e. U ovome sluaju, na alost, ja nisam b
lagoslovljen njihovim svetim uvstvom narodnog jedinstva i ne nalazim ni ta uzvi enog
kada nam Bobetko ka e da budemo ustrajni, pa makar jeli govna. Sa aljenjem moram pr
iznati da sam u ovome, blago reeno, vrlo klonula do174
moljublja i drek s Bobetkova menija, koliko god hajcao vlastito domoljublje, ne
mogu do ivjeti metaforom nacionalnog ponosa. Taj drek, ne mogu sebi pomoi, mi je na
prosto drek, nemetaforian i smrdljiv. Ako je mogue, kusao bih ne to hranjivije, a sl
ino i vama elim, jer takvo to uistinu niste zaslu ili.
Ovih dana pojavilo se u novinama nekoliko lanaka gdje se iskreni u as od sankcija p
reru io u vi e ili manje licemjerne apele za Bobetkovom oficirskom a u. Gospodine genera
le, cvile patetino na i komentatori obraajui se tobo e intimno haa kom optu eniku, izborit
jo ovu bitku za nas, poka ite kao toliko puta dosad da vam je Lijepa na a na srcu, p
oite u Haag i rtvujte se za ope dobro! Ja neu tako ne to tra iti od Bobetka. U vojniku
, da vam pravo ka em, ba i ne vjerujem, Bobetko mi se k tomu ini vrlo deficitaran s
tom osobinom, a osim toga jo bih najmanje volio da on misli da sam mu ja i ta du an.
Ja ne trebam njegovu rtvu na oltaru hrvatske budunosti, nego ne to puno manje sveano
i herojsko - za poetak, pametno i uvjerljivo obja njenje kako to da su nakon akcije
kojom je on zapovijedao naeni srpski le evi s odsjeenim prstima i genitalijama? I k
ako to da nije ka njen onaj koji je to uinio? Jesu li doista gospoda Tuman, u ak i Bobe
tko bili solidarni sa zloincem i za titili ga?
Jer, dok god postoji i traak sumnje da je Janko Bobetko bio solidaran s tom nakaz
om, ja ne mogu biti solidaran s Jankom Bobetkom. I basta. Sorry, ali to je stvar
no svinjarija koju ja ne mogu prihvatiti svojom. Josipu Joviu i Milanu Ivko iu svaka
ast, ja ne mogu. Ako su u Medakom d epu doista, kako haa ka optu nica tvrdi, umorili ne
kog civila tako da su ga sajlom vezali za kampanjolu i vukli unaokolo, ja nisam
spreman odrei se niega. Recite da sam sebian i lo Hrvat, izrod
1-7C
i stoka, ali ja za takav nacionalni ponos ne bih dao ni najmanji plastini komadi i
z kompleta Lego kocaka svog sina, da spomenem samo jedan iz nebrojenog mno tva pro
izvoda iz Europske zajednice koji bi nam u skoroj budunosti mogli biti uskraeni. D
a je takvo to mogue, vjerojatno bih u Bruxelless poslao jedno kukaviko i denuncijan
tsko pismo u kojemu bih ponizno zamolio da mene skinu s brojnog stanja za fasung
sankcija, a Bobetku i njegovim pajda ima, ako im se ve svia jesti... no, ve mi je ne
ugodno ponavljati onu imenicu s poetka teksta... samo bih rekao: "Dobar vam tek,
gospodo".
176
Odnio Haag alu
Neki me put ispune gnjevom, drugi e me put, opet, razvedriti, a gdje to sam vrlo bl
izu neega to bi se moglo nazvati dirnutost. Proturjenih sam osjeaja, ne znam zapravo
to bih mislio o klubu balkanskih ubojica, silovatelja, nadzornika koncentracioni
h logora i zapovjednika genocida u elijama Meunarodnog suda za ratne zloine u Haagu
. Tu se, po svemu sudei, ivi kao u djejim slikovnicama. Mjesto je, ini se, kao Je eva
kuica. Nijedna zvijer nije drugoj zvijeri neprijatelj, nego se svi krasno dru e i o
d srca poma u, Milo evi i Tuta, tela i e elj, Srbi, Hrvati, Bo njaci, bez razlike, kao rod
roeni jedan drugome, tje e se i hrabre, razmjenjuju pravne savjete i literaturu, o
blagdanima pripremaju zajednike veere i nazdravljaju slobodi, skupa plau slu ajui Bije
lo dugme i Indekse, panino lupaju uvarima ako kojemu pozli. Ako neki jadnik ba izgu
bi svaku vjeru, drugi ga skinu sa samoubilakog trika. Prvo to sam osjetio kada sam u
o za bratstvo tih udovi ta bio je bijes. To su ljudi koji su stotine tisua njih ubil
i,

osakatili i raskuili, a u apsurdnom epilogu te svinjarije negdje na obali Sjevern


og mora otkrili kako ipak mogu biti prijatelji; zvualo je kao krvavi sarkazam.
Ako se u pitomom susjedstvu haa kih elija e elj i Naletili danas dobrohotno ale, igraju
h i prave kolae, juera nji je rat bio sasvim besmislen. Mislim, ja znam da je rat bi
o besmislen, ali nekako to ne elim uti od njih dvojice. Od njih bi oekivao da ka u ka
ko im je rat bio na svijetu najbolje u njihovim ivotima, elio bih uti kako su ostav
ili svoje srce u klaonici ju noslavenskih naroda. elio bih da se mrze. Majku mu, re
d je da se mrze. Ako su tjerali ljude u smrt, valjda je za to bilo nekog razloga
. Barem zbog onih to su poginuli pod njihovim zapovjedni tvom, njihovo prijateljstv
o je uvredljivo. Nad ahovskom ploom u Scheveningenu, sve gnjile kosti u balkanskim
brdima ispadnu kao nekakav nepotrebni, a avi nesporazum izmeu njih dvojice.
A onda opet, pomislim, to ja uope znam o svemu tome? to itko od nas zna? Oni vi e zap
ravo ne pripadaju ovome svijetu. U asu kada su iza njihovih leda tresnu-la zatvor
ska vrata, Milutinovi, Milo evi, Bla ki, Kor-di, Naletili, Raji, e elj, itava ta baga
je u novu stvarnost u kojoj vi e nema Srba i Hrvata, nema Gazimestana, Lazarovih
kostiju, kralja Tomislava i tisuljetnog sna o vlastitoj dr avi. Nacionalistike su dr
an-gulije pale s njih kada su se skinuli dogola pred zatvorskim lijenikom. Oni vi e
nisu bili vode i komandanti, junaci televizijskih Dnevnika i guslarskih epova,
na i najbolji sinovi, rosno cvijee. Bez autoriteta politikih funkcija i vojnikih inova
stajali su srame ljivo skrivajui prepone. Oni vi e nisu bili ni ta drugo nego mali usr
ani ljudi. Nijedan od njih u tom asu, vjerujte, nije vi e udio o borbi za domovinu.
Kada su iza njih tresnu-la zatvorska vrata, oni su samo tjeskobno mislili o svoj
oj nesretnoj guzici.
Prije nekoliko dana Tihomir Bla ki je negdje u etnji haa kim zatvorom akom dvaput mlatn
uo Ivicu Rajia. Bila je to, to se zna, prva tunjava u kratkoj povijesti ove pravosu
dne ustanove i premda je oko njih zacijelo bilo bar dvadeset prikladnijih neprij
atelja, vjekovnih du mana Srba i Bo njaka, potukla su se dvojica Hrvata. ini se nelog
ino, ali samo u na em nacionalistikom svijetu. U realnosti haa kog zatvora, rekli smo,
Tihomir Bla ki se ne bori za domovinu, nego za Tihomira Bla -kia, a njemu je ozbiljna
opasnost samo onaj to sjedi na optu enikoj klupi do njega, onaj kojega terete za is
te zloine. U Haagu te doista samo netko tvoj mo e zeznu-ti. S biv im neprijateljima,
s druge strane, nema vi e ba nikakvih problema. Nakon to si iza sebe prekasno ostavio
sve glupe i opasne zablude o domovini i narodu, uoio si kako su neprijatelji lju
di kao i ti, u tijesnim elijama dijelite zajedniko zlo, oni e te razumjeti bolje od
ikoga vani.
Da Tihomir Bla ki ka e kako mu je neki Bo njak ili Srbin u nizozemskom zatvoru postao b
li i od ijednoga Hrvata na svijetu, ja bih to mogao razumjeti. tovi e, to bi mi bilo
i pametnije i ljudskije od itave Bla kieve vojnike karijere. Jer, on stvarno nema nik
oga od nas. Nikada nije ni imao. to Tihomiru Bla kiu znai da je netko stavio njegov f
otokopirani portret na autobusnu ofer- ajbu? Ej, ljudi, ajmo biti ozbiljni. Sloboda
n Milo evi, kada mu ljubazno doda sol i papar u zatvorskoj trpezariji u Haagu, za T
ihomira Bla kia je uinio vi e nego sto milijardi fotokopiranih portreta na ofer ajbama u
Hrvatskoj. Ti portreti, uostalom, nikada i nisu imali veze s Bla kiem, bio je to sa
mo nacionalistiki bijes.
Zapjenjene gomile prosvjednika, novinski komentari u Hrvatskom slovu, ni ta se od
toga nije ticalo nijednog haa kog zatvorenika, malog usranog ovjeka u petnaest
kvadrata pod stalnim videonadzorom. Budimo iskreni, ne zavidimo mu na herojstvu,
nitko od nas ne bi robijao umjesto njega.
U elijama na obali Sjevernog mora u zatvorenicima je umrla ideja domovine. Oni tu
imaju jedan drugoga, a vani, od svih to su im se nekada zaklinjali na vjernost,
ostale su jo samo njihove ene. Nema vi e Hrvatske ni Srbije, Tomislava ni Lazara, na
itavom svijetu ostala su samo dva gola tijela nevoljnih supru nika. Na postelji u
sobi za intimne posjete tiho cvile stiskajui se jedno uz drugo, stidei se zbog niz
ozemskog policajca koji ih gleda na monitoru.
,..,.., i so
Strah i trepet ibicara
Pucnjava se sve slabije uje, mir se spustio na Irak. Sada otkrivamo koliko je sav
eznika vojna akcija u ovome dijelu planeta bila razumna. Sjeate se, sve je poelo zb
og kemijskog oru ja kojim je Sadam Husein prijetio budunosti na e djece i unuka, spok
ojnom snu itavog slobodnog svijeta. I doista, sin istoimenog idiota iz Teksasa im

ao je pravo. Kako prenose sve agencije, ameriki su marinci u palai bagdadskog tira
nina, lukavo skriveno u ostavi za metle, otkrili vrlo toksino sredstvo za i enje sani
tarnih prostorija, a medu zgrenim prstima jedne tobo e civilne rtve, spr ene dvotonsko
m bombom, pronaen je sprej za koji se naknadnim forenzikim vje taenjem utvrdilo da je
oru je za masovno uni tavanje insekata. Najkrae reeno, u itavom je Iraku otkriveno otr
ova manje nego ga je, recimo, u pogonima na eg Badela. U i ekivanju skorog saveznikog
granatiranja zagrebake industrijske zone, srdano vas pozdravljam.
Zbilja, za to neki ljudi olako raunaju s na om glupo u? Odakle im drskost da posve norma
lnim i samorazumljivim
181
smatraju da je svijet blesav i ne pamti to su oni juer govorili ili inili? Primjer
je ovo s Irakom. Zbog navodnog kemijskog oru ja nadigla se neviena vojna sila, a ka
da to oru je ni u tragovima nije otkriveno, nikome ni ta. Pojeo vuk magare. Drugi je
svje i primjer Nevenka Tuman, koja u sudskom sporu to je ovih dana imao poeti, zbog
sumnje da je, koristei biolo ki fakat da joj je aa predsjednik, uzimala proviziju za
ugradnju telefonskih centrala u javnim ustanovama, zahtijeva izuzee suca. Suca go
spoda Tuman i njezin odvjetnik dr e neprikladnim zato jer je bio komunist te je vrl
o mogue, ka e se u zahtjevu za izuzeem, da bi on, ve zbog svoje razumljive politike i
ljudske nesno ljivosti prema njezinom pokojnom papi, koji kao nije bio komunist, m
ogao biti pristran u pitanjima njezina malog biznisa s telefonijom.
Nevenki Tuman poziv na suenje inae je do ao na adresu Nazorova 3, Zagreb, gdje ona, s
kraim prekidom kada je bila u braku sa stanovitim Ko utiem i odselila se u Beograd,
ivi sve tamo od pedesetih godina minulog stoljea. Tada, kada je Nevenkinom tatici
udijeljeno rje enje da se sa suprugom i troje malodobne djece naseli u nacionaliz
iranoj idovskoj vili na Pantovaku, Tu-manovi nisu imali nikakvih predrasuda o komun
istima. Ma kakvi. Komunisti su, brate, bili drugovi. Tada se nije tra ilo izuzee dr
uga Paje, druga Starog, Brke, Ue, Dimnjaara, Prsana, tko bi se vi e i sjetio svih on
ih a avih nadimaka kojima su se tih godina kitili komunistiki monici. S njima su se T
umanovi enili i udavali, kumili se, s njima su stazama revolucije odlazili na tefe
rie i u dimu ro tilja, nazdravljajui s mekom rakijom, avrljali nije li neki klasni ne
prijatelj izmakao njihovoj komunistikoj pravdi. Dru tvance se u kasnijim godinama p
one to osulo, no opet, kada je Franjo ispao iz pila, ni Dimnjaar ni Prsan nisu bili u
brad da dou u Nazorovu
182
i ka u im: "Mar van!" Drugovi su ostajali drugovi, pomagali se makar potajno. Ruka
ruku mije. Mnogima je od njih, uostalom, Tuman devedesetih vratio uslugu, kada ih
je kao komunistike brodolomnike primio u svoj nacionalistiki amac. Otkud to da je
sada njegova ki tako gnjevna na njih?
Otkud, stvarno, u nekih ljudi drskost da se pona aju kao da smo posve zaboravili n
jihovu pro lost? Odakle im hrabrost da otvoreno krivotvore vlastite biografije ili
ih u najmanju ruku neobino slobodno interpretiraju? Primjer trei. U Slobodnoj od e
tvrtka na itavoj stranici i pol Ivica Cipci, biv i naelnik Policijske uprave splitsk
o-dalmatinske, nalazi umjesnim svisoka docirati dana njim policijskim vlastima koj
e su uhapsile Ivicu Rajia, a da se ni jednom jedinom rijei ne ispriava za to to nije
uinio on sam, za svojega mandata. Nadmeno puckajui aromatizirani duhan, Cipci ak pr
iznaje novinaru kako je znao da se optu eni za ratne zloine krije u podruju pod njeg
ovom nadle nosti. I mogao ga je, tvrdi, bez po muke uhvatiti. Ali, eto, nije. u ak mu
, ka e, nije dozvolio. Gospodin Cipci nije se, dakako, odva io suprotstaviti hercego
vakoj ljutici. A nije ni zgadeno dao ostavku kada je shvatio da je bespomoan u str
ukturama koje tite ubojice. Ne, on je kolaborirao s tim strukturama, utio, pravio
se blesav i ekao penziju. Raji je etao Splitom, vojna policija, Mag-lov und Kamarad
en, imala je neprijavljenu dopunsku djelatnost s ukradenim autima i heroinom, do
k je naelnik Policijske uprave, nesebino stavljajui na kocku svoj ivot i ivote svoje
obitelji, bespo tedno progonio ibica-re. Pokazujui iznimnu hrabrost, razjurio je zloi
naku organizaciju Roma koji su godinama na Pazaru graanima uvaljivali la ne perzijsk
e tepihe. Za njegovog mandata za itavih je ezdeset etiri cijelih tri posto smanjen
postotak sluajeva da je netko nepotrebno pozvao dizalo.
183
Toliko je glupe ta tine u sijedoj pravnikoj glavi ovog ugledog splitskog koljenovia,
da e, umjesto da se pokrije u ima zato to je objektivno bio moralni slabi i jedna to

talno bezvezna figura u Tudmanovom re imu, sada dizati nos i priati kako je on sve
znao i sve vidio. I Maglova, i Rajia i boga jokina, ni ta od toga smea nije promaklo
njegovom istreniranom policijskom oku, ali mu je nekako bilo nezgodno da se pri
hvati i enja. Jest, dodu e, da je to bilo u opisu njegova radnog mjesta, ali on to, ra
zumjet emo za to, nije uinio. A ja ba nemam razumijevanja. tovi e, malo me, najiskrenije
, i vrijea taj idiotizam.
Piranski zaljev svinja
Narodi vole ratove. Oni su dobri za njihovo samo-po tovanje, u ratovima ak i najbje
dniji medu nama... i u znatnoj veini upravo oni... prepoznaju priliku da svoje ja
dne ivote okrune neim tako lijepim i sveanim kao to je geler u glavu u vjenu slavu Li
jepe na e. Stoga se ne treba zauditi da su sitni pogranini incidenti to ih je izazval
o nekoliko koarica u Piranskom zaljevu, u jednoj maloj zabaenoj bari na Sjevernom
Jadranu, neke Hrvate, koji vjerojatno ni u nu di ne bi ljetovali tamo, i koji ni j
ednog jedinog malog friganog gavuna iz tog mora nisu pojeli, tako i ivcirali da bi
pred obalu Slovenije poslali itavu ratnu mornaricu, da puca na sve to se mie i gov
ori "prosim lepo".
Premda, valja mi priznati, u ovome sluaju i ja bih ratovao. Ozbiljno, ba e biti sup
er ako zaratimo sa Slovencima. Ja niza to na svijetu ne bih propustio taj dernek i
ljute me, najiskrenije, ovi to za razgranienje sa Slovenijom predla u meunarodnu arb
itra u. to treba za golem novac zvati nekakve strance da nam sole
184
^ ,:, i I
pamet, kada mi tu stvar mo emo rije iti vlastitim snagama. Oru anim snagama, naravno.
Meni je ispoetka, dodu e, palo na pamet da mo da uope ne nosimo nekakvo ozbiljno oru je,
jer za rat protiv Slovenaca za njega doista nema potrebe. Dosta bi bilo, vjeruj
em, da desetak nas nasijee dugakih iba pa bane preko Macelja viui " ic! ic!" Slovenke i
Slovenci bi se tako bezglavo raz-bje ali, da bi, nimalo ne sumnjam u to, mi ve za et
rdeset osam sati izbili na austrijsku granicu. Na posljetku sam, meutim, ipak sko
ntao da to ne bilo u redu.
Ta stvar ipak ne smije proi bez kala njikova. isto zbog na eg digniteta, razumijete? N
eozbiljno je malo vidjeti vojsku bez pu aka, neka ih nose pa makar samo zbog figur
e. Joj, nemate pojma kako se ja veselim tom ratu. Napokon da se dogodi i nekakav
rat u kojemu ja mogu sudjelovati. Kada smo se ono prije desetak godina klali sa
Srbima, nisam se usudio ni primirisati u neki regrutni ured jer sam, nije me sr
am to priznati, kukavica. Ako ide ratovati sa Srbima, postoji stanoviti... mo da ne
ba veliki, ali ipak... rizik da dobije po tintari, a to razuman ovjek, dakako, izb
jegava.
No, sa Slovencima je ve druga pjesma. Njih bi dobili i da istrimo na teren s drugo
m momadi. tovi e, ja mislim da bismo na Sloveniji bez ikakvog straha mogli poslati i
postrojbu asnih sestara milosrdnica, ibenski festival djeteta ili pokretne tienike
neke ubo nice. Ili je mo da jo najbolje da nikoga i ne aljemo, nego ako su na Bohinju
ovaj as na maturalcu uenici neke tehnike kole, samo da im javimo da usput obave posa
o. Hotel su im ionako ve demolirali.
"Ja bih u rat sa Slovenijom oti ao kao komandos", ka e prije neku veer moj prijatelj
Ivica spremno.
"Ma, daj", govorim mu ja, "pa ti ne zna plivati, a tko je vidio komandosa koji ne
pliva?!"
186
"Pa kao da za rat sa Slovenijom trebaju komandosi koji plivaju!", ree na to moj f
rend.
I zbilja, pravo ovjek govori. ak i on, koji ne pliva, koji i laganu etnju svrstava
medu ekstremne sportove, u tom bi ratu mogao biti Ante Gotovina. Druga stvar koj
a rat protiv Slovenije ini znatno privlanijim od ratovanja sa Srbima jest ta da se
od Slovenaca da puno vi e ukrasti. Srbi su jad, goli opanak, i mnogi se hrvatski
vojnik zacijelo osjetio prevarenim kada je u onom pro lom ratu osvajao srpska sela
da bi se na kraju morao zadovoljiti skromnim plijenom od otuenih Obodinovih fri id
era i crno-bijelih televizora marke EI Ni . Sa Slovencima, koji su u prosjeku ipak
osjetno imuniji od nas, takva je vrsta razoaranja iskljuena. Ima u njih, vidio sam
, i lijepih auta, i gane novih kombajna sa svim prikljucima, i bijele tehnike, i
kanadske indre po krovovima koja bi lijepo pasala na na im vikendicama... Ba prije n

eki dan, recimo, taman nekako to je poelo ovo s Piranskim zaljevom, dopao mi je u
ruke katalog od Gorenja. Tako tu lijepih pahera ima, da sam na posljetku samo uzd
ahnuo: "A, Gospe moja, da oe bar malo zaratit, dovezo bi striko pun traktor ovoga
!"
Ali, kako to objasniti onom Raanu. Taj e se na kraju ipak nekako nagoditi i sve ov
o bit e tek sanak pusti. Premda bi i Slovencima zapravo bilo bolje da ih pokorimo
i da dou pod na u upravu. Ima tamo nekih potencijala od kojih bi hrvatska pamet uin
ila uda. Pazite to sam vam rekao - uda! Eto, za primjer, im organi Republike Hrvatsk
e dou u Ljubljanu, bilo bi odlino da se Postojnska jama na devedeset devet godina
da na koncesiju Igoru timcu, koji bi tamo napravio disko i podzemnu gara u sa sedam
tisua parkirali nih mjesta. Ili recimo, Triglav. alosna je istina da taj Triglav, k
ako mu i samo ime ka e, ima tri vrha, ali se planinari penju
187
samo na onaj srednji, najvi i, dok druga dva zjape manje ili vi e prazni. Jedna tako
golema planina posluje samo s treinom kapaciteta! S dolaskom hrvatskih turistikih
poduzetnika ta bi se stvar, ne sumnjam, promijenila nabolje. Svakakvih mi jo izv
anrednih ideja pada na pamet, no sva je prilika da od toga na koncu nee biti ni ta.
I da samo znate kako mi je ao zbog toga.
188
Nova hrvatska pesnica
to ta mi je toga sada jasnije. Juer su mi, naime, pokazali da je i moje bezvrijedno
ime u dru tvu nekoliko desetaka to domaih to stranih zlikovaca koje je Mladen Schvvar
tz pobrojao kao unutarnje i vanjske neprijatelje Hrvatske. Podugaak popis, koji s
e mo e nai na medumre i, kako Nova hrvatska desnica naziva komunikacijsko dostignue ko
je srbokomunisti i masoni obiavaju zvati Internet, zakljuen je s drugom polovicom
pro le godine i zavr ava neobino velikodu nom napomenom da se navedeni, unato svojim gnj
usnim rovarenjima protiv poretka, suverenosti i teritorijalnog integriteta RH, i
pak nemaju razloga smatrati osuenima na smrt. Tako ka e Schwartz. Ne bi nas, veli,
dao pogubiti. Samo tako nas je nabrojao. Da se zna. Ni ta drugo. Mo e si misliti? Koj
i je lisac taj Schwartz! On bi da se sad svi, i Ivo Banac, i Miljenko Jergovi, i
Nenad Mi evi, i Zora Dirn-bach, i Denis Kulji , sva ta antihrvatska gadija zajedno sa m
nom, da se lijepo opustimo, skinemo pancirke i prestanemo pognuti pretravati izmeu
zgrada, pa da
nas njegovi kileri obueni u elitnim teroristikim kampovima, profesionalci koji se
jednako umije no slu e snajperom kao i otrovnim strelicama, urikenima ili nuna-kama, m
ogu lak e koknuti.
itajui na Internetu taj popis neprijatelja, sjetio sam se nekih udnih sluajeva u pos
ljednjih est mjeseci. Tada nisam znao to je posrijedi, ali sada mi je sve kristaln
o bistro. Znam, recimo, tko je onaj nizak suhonjavi mu karac u baloneru, koji je u
devet i trideset 26. studenog 2002. na ulici le ao pod na im autom, a kojeg je moja
ena prekasno uoila i pregazila lijevim stra njim kotaem. Bio je to, izvan je svake s
umnje, Schwartzov ubojica koji nam je upravo htio srediti konice. Popodne istog d
ana tog sam ovjeka vidio kako zamie iza ugla desetak metara ispred mene i samo ga
pukom sreom prepoznao po irokom crnom tragu od automobilske gume preko prsiju. Sum
njiavo sam zastao i to mi je spasilo ivot, jer bih inae svakako upao u duboki kanalizacijski aht koji je preda mnom otvorio taj plaenik Nove hrvatske desnice. Panino
sam zamlatarao rukama na samom rubu okruglog ulinog otvora i jedva ga preskoio. U
pravi as, jer tek to sam se domogao suprotne strane, iza mojih je leda u kanaliza
ciju s krikom propao jatak onoga u baloneru, koji se zatrao da me gurne.
U mjesecima koji slijede, to pamtim, Nova hrvatska desnica poku ala me je ubiti bet
onskim ploama koje su se tobo e sluajno otkinule s graevinske dizalice (4. prosinca 2
002.), kopljem amazonskih uroenika (13. prosinca), poku ali su mi podmetnuti otrova
ni bakalar bjanko (Badnjak 2002.), a bilje im i napad jedne izvrsno obuene i fanatin
o motivirane nacistike vjeverice, koja me je zaskoila s jednog empresa na Marjanu (
5. sijenja 2003.). Premda sam isprva malo bio u dvojbi da
100
je Nova hrvatska desnica za ostvarenje svojih politikih ciljeva vrbovala ak i ivoti
njski svijet, definitivna potvrda ovomu stigla mi je od Borisa De ulovia, pred koji
m se jedno popodne, dok je kosio travnjak, eksplozivom dao raznijeti neki je samo
ubojica. Bodlje tog Schwartzo-va teroristikog oajnika iz roda kukcojeda razletjele

su se po itavom vrtu, a Globusov komentator samo nevjerojatnom sluaju ima zahvali


ti da je pro ao tek s neznat-nijim ogrebotinama.
Sve ovo dalo mi je misliti. Nova hrvatska desnica je tako brojna, perfektno ogra
nizirana i odlino trenirana. Ima oru je, novac i nevienu, upravo suicidalnu volju da
uspije u svojim ciljevima. Pouzdano sam, recimo, saznao da je jedan od najbli ih
Schwartzovih suradnika vrhunski izraivao tzv. "mine iznenaenja", sve dok sam sebe
nije nesretnim sluajem dokrajio bombom koju je zaboravio u vodokotliu. No, to nije
osobit gubitak za Novu hrvatsku desnicu. Oni takvih ljudi imaju na tisue. Manje j
e, primjerice, poznato da je jedan njihov u lipnju pro le godine s odlinim, kao dru
gi u klasi, zavr io palestinsku dvosemestralnu visoku kolu bacanja no eva i sjekirica
. Izvor koji mi je sve ovo ispriao u diskreciji mi je povjerio i to da je Ana Lui z
apravo neobino mr ava, gotovo bulimina dama. Ta ena u stvarnosti jede kao ptiica. Dosl
ovce se izgladnjuje. Zaudilo vas je ovo, ha?! E, pa i mene je. Ali je tako, njezi
na punija figura s bezlinim, vreastim puloverima zapravo je vje ta maska ispod koje
je sedam i pol kilograma najfinijeg trinitroto-luola koji e, prekidaem skrivenim u
poklopcu naranastog ru a za usne, biti aktiviran prvom prilikom kada se teroristki
nja uspije progurati pokraj predsjednikog osiguranja.
I zato se ja ne dam umiriti napomenom na dnu liste unutarnjih i vanjskih neprija
telja Hrvatske koje je Schwartz
1O1
objelodanio u virtualnom izdanju glasila Ultimatum. On nas nije osudio na smrt?!
My ass! Sva e prodana soro evska gamad, ukljuujui potpisanog, skonati stra nom smru od
ravednog, patriotskog gnjeva Nove hrvatske desnice. Pa ako nas na kraju Mladen S
chwartz i njegovi pouzdanici u smeim ko uljama mo da i ne dotuku metkom, strujom, aut
omobilskim kotaima ili dresiranim tuljanima, svi emo skupa poumirati od smijeha. A
ubojicama iz Nove hrvatske desnice pravosue nee moi ni ta. Nijedan ih sud nee moi osud
iti. U ovakvim sluajevima, naime, nadle an je psihijatrijski odjel Klinikog bolnikog
centra Rebro.
192
Demokr anin u trenucima dokolice
Vi e ni politike novine ne mo e ostaviti na stolu da ih djeca sluajno ne dohvate, i pri
tom uope nisam metaforian. Nikakva otrcana stilska figura, poput one da je politik
a postala opscena, nije mi na pameti. Ne, u ovom sluaju radi se o opscenosti samo
j. Anto Kovae-vi, samo u uskim svijetloplavim gaicama, maljav kao primat, raskala eno
se ceri u objektiv fotoaparata bekrij-ski izvaljen na nejoj razbacanoj branoj pos
telji - ta je amaterska, lo e osvjetljena slika prije nekoliko dana iza la u jednom
na em politikom tjedniku. Anonimno je, ka u, stigla u redakciju, ali se nagaa da je po i
ljatelj bio model sam. Za to nema dokaza, no ono to se zna, za to postoje svjedoci
, jest da ju je isti dan kad je stvar osvanula u tisku, doktor Anto, s neskriven
im zadovoljstvom i a om gra evine u junakoj desnici, pokazivao personalu i gostima nek
ih zagrebakih lokala, od ega je, priaju, jedna slabokrvnija gospoica zakovrnula bjel
oonicama i pala na pod, a jedan par samo ustao od stola i iza ao niti ne pipnuv i tel
ee medaljone s gljivama koje im je konobar upravo donio.
Ta slika doista je ne to od ega graanska dolinost okree glavu i samo netko ne ba sasvim
priseban dao bi se tako svojevoljno fotografirati. Takvo to ne izlazi u politikim
tjednicima, eventualno ete nai samo u specijaliziranim revijama koje na kioske ne
dolaze bez najlonske navlake, u rubrici oglasi, uz tekst... improviziram... "Pr
istao mu karac pedesetih godina tra i damu od 30 do 50, po eljno puniju, za nesputane
erotske igrice...", a i tada uslikani ima crnu vrpcu preko oiju. Za to je onda dokt
or Anto dao, ako je dao, objaviti svoju sliku u uskim svijetloplavim gaicama, ili
makar za to je bio razdragan kada je to objelodanjeno, veliki je misterij ljudske
psihe za koji, bojim se, medicina jo zadugo nee biti u stanju dati valjan odgovor
.
Promotrimo zato taj sluaj radije iz kuta politike znanosti. Anto Kovaevi je desniar,
izrijekom demo-kr anin i konzervativac, ima, da se pretpostaviti, sve sakramente i
krunicu na retrovizoru, vozio je enu na hodoa e u Bistricu i ispekao prase uvijek kad
a se njegovo dijete prie ivalo, a upnik mu svake godine blagoslivlja dom i svaki se p
ut nakon obreda kratko zadr i na rakijici i razgovoru. Svake godine iznova sveenik
i domain mu ki se kucnu a icama i imaju isti small talk o tomu kako su izopaeni judeoko
munisti umalo sasvim upropastili jadni hrvatski narod, priaju o dekadenciji zapad

ne civilizacije, o seksualnim devijacijama, doktor Anto spomene pedere, a sveenik


se upla eno prekri i, onda pop natukne ne to o bolesnom obiaju razmjene partnera, a do
ktor Antina, da oprostite, ena istjera djecu iz sobe...
Lijepo se i u svemu sla u od aki demokr anin i njegov upnik i bilo bi neprirodno da se ne
sla u, jer su oni vrsti ideolo ki saveznici u svetom ratu protiv razvrata koji hara
svijetom graanske demokracije. Tako se ba.194
rem ini i tako bi bio red da bude. ak i ja, koji ne bih dao pola lule duhana za sv
e njihove teorije, elio bih da desniari takvi stvarno budu, smjerna pona anja, ali g
njevni i estoki u obrani udorea, naprosto da bih na suprotnoj strani imao nekoga pr
ema komu bih se mogao ozbiljno odrediti kao ljeviar. Na alost, poesto bude da ti to
se zovu demokr anima i konzervativcima u dru tvima vrlo slobodno komentiraju enske sis
e, vrhunsku nasladu nalaze u gangama i bearcima to su svojim sadr ajem bolesniji od
iega to je ijedna amerika radikalna feministika spisateljica ikada napisala, a ponek
ad se, evo, ak i daju, u svijetloplavim uskim gaicama, bekrijski izvaljeni na neijo
j razbacanoj branoj postelji, uslikati za novine.
Mnogo puta dosad, ne samo od Kovaevia, makar je on u tome prominentnija figura, hr
vatska se desnica pokazala primitivnom. Mnogo tih to se u nas kite tim svjetonazo
rom, ak i neki uva eni intelektualci i predsjednici Matice, dosad su izgovorili to ta
toga to je bilo te ko nazvati kr anskim i konzervativnim, nego je naprosto bilo sramot
no necivilizirano. Sluaj o kojemu govorimo nije najstra niji, jer su zbog teorija n
ekih desniara, sjetimo se, u bliskoj pro losti mnoge kue izgorjele, mnogi su iseljen
i i osiroma eni, a neki su ak i glave gubili. Ovo s Kovaeviem, recimo, ide u red biza
rnijih ispada na desnici. Neki e mu se samo nasmijati, kako se inae smiju doktor A
ntinim ludorijama, ali ja nekako ne mogu. ak i ja, koji za tog tipa nisam glasao
i ne bi glasao valjda ni da sam na kokainu, osjeam se prevarenim, moj graanski int
egritet pa, ako hoete, i nekakvo dostojanstvo ove usrane dr ave, vrijea da se jedan
parlamentarni zastupnik, netko dakle tko tro i najmanje dvadeset pet lipa od svake
kune koju zaradite, a koji se k tomu i predstavlja konzervativcem,
195
po novinama producira kao manijak iz pornografskih oglasa.
I jo ne to, pro lo je nekoliko dana otkad je to iza lo, a da nitko nije reagirao. Nekak
o ak i strasnija od te slike, ini mi se, jest injenica da se doktor Antine javne na
stranosti smatraju njegovim ustavnim pravom. To bi-zonsko tijelo izvaljeno na zg
u vanoj krevetnini, nemojte to zaboravljati, ko ta nas najmanje trinaest tisua mjeseno
, a i dnevnice i hoteli su mu iz va eg d epa.
196
Maslaak na vjetru
Meunarodni praznik rada proslavili smo neradno i sveano, u trenirkama, u parku, bl
agujui grah i kranjske na tlu, s dvobrojem novina pod stra njicom, dok su nas vlati
trave kakljale po listovima, a mrlje od proljetnog sunca koje se pro vercalo kroz
kro nje igrale nam na licima. Prizor kao s nekog Monetovog platna. Mravi su bjesom
uno grizli... ili mo da tipali, valjalo bi se kod nekog entomologa raspitati to ta zl
oinaka gamad zapravo ini... no nismo dozvolili da nam njihova biolo ka beznaajnost pok
vari u itak u vrelom, gustom varivu iz kojega je obli kraj kobasice izvirivao kao
krma Titanica iz sjevernog Atlantika ili kao bo emiprosti da vam ne ka em to. Sitna j
e nevolja bila i to da su od itavog jedaeg pribora, kao da smo robija i, podijelili
samo lice. S kobasicama u zubima doimamo se poput tenadi zbunjene svojom sreom, no
ni to znatnije ne kvari raspolo enje. Ba kao ni vijest da su se u redu za repete dv
a umirovljenika dohvatila za prsa. to zapravo hoe ti umirovljenici, misli izvaljen
na travnjaku, nadut
197
od fa ola? Mislim, ako bismo ba cjepidlaili, oni ne rade, upravo cijeli smisao odlas
ka u penziju je u tome da ti svaki dan bude praznik rada. to se tiskaju gdje im n
ije mjesto? Ali, dobro, ne uznemiruje se ni time, te ka hrana u elucu uinila te vrlo
pomirljivim.
Doista, ako bismo tra ili razloge za to je grah s kranjskom postao prigodna, prvomaj
ska spiza, poput uskrsne unke ili bakalara na Badnjak, mo da je kvaka ba u ovoj te ini
u elucu. Ma, jasno. U ono doba radnikih nemira, slavnih bitaka za manje satnice i
vee plae, kada su stra e s palicama stajale ispred opustjelih tvornica, topli grah

bio je lukavi, nenasilni ali izvanredno djelotvorni kontraudar druge strane. "Pa
cifizirat emo kopilad fa olom", zami ljam da je rekao neki debeli kapitalist u prsluk
u sa zlatnim lancem d epne ure i kubanskom cigarom medu zubima. "Na derat e se i zabo
raviti na radnika prava." I tako je ostalo do dana dana njeg. Ove godine, recimo, h
otel Opera darovao je, pi u novine, pet tisua zdjelica graha za prvomajsku proslavu
u Maksimiru. Za to? Pa nije Todori blesav. Od proslave Praznika rada uinit e bezazle
n dernek, a usput i stei simpatije svojom velikodu no u. S improviziranih pozornica u
parkovima sindikalni vode sa a avim kartonskim kapicama, koje krasno nagla avaju njih
ovu priroenu neinteligenciju, u mikrofone uzrujano trkeljaju o radnikoj obespravlj
enosti, dok se radni tvo izvalilo uokolo i obamrlo zuri ispod polus-pu tenih kapaka.
Svedeni na elementarne ivotne funkcije, potrude se jo samo s vremena na vrijeme l
agano odii jedan guz i diskretno prdnuti u travu.
"Molimo vas da jednim srdanim pljeskom pozdravite gospodina premijera", odjekuje
s razglasa medu hrastovima, a s dekica i prazninih dvobroja uje se samo pone to rezi
gnirano: PrrrL. PrrrL. Prrr!... Prrr!... Praznik
198
rada? My ass! to mi to uope praznujemo, kakav je to rad koji mi danas i ovdje slav
imo? Je li to malodu no bivanje nezaposlenih, panika onih u poduzeima pred steajem i
li neljudsko rintanje u firmama novih bogata a? Koliko je u Hrvatskoj rada koji je
doista vrijedan koranice orkestra limene glazbe u svje e prvomajsko jutro, onog ve
drog, ustrog ritma od kojega krv pone br e kolati? Tko e vratiti dostojanstvo i estito
st radu, vratiti mu steevine davnih pobjeda heroja s plavim ovratnicima, koji su
se ne tedimice lemali s policijom i trajkbreherima, vratiti onaj zanos pjesama Wood
yja Guthrieja? Nadbiskup Bozani nedavno je ne to u tom smislu natuknuo u propovijed
i s oltara zagrebake prvostolnice, kada je osudio rad nedjeljom. No, i on je svoj
pravedni ka iprst upirao u veletrgovce guliko e samo za svoj raun, njegova je preuzv
i enost zapravo docirala samo zbog nepo tivanja dana Gospodnjeg. Uistinu, ne zbog ne
kakvih sindikalnih prava proleterki u bijelim kutama, njihovih mizernih nadnica
i nogu koje otiu u platnenim cipelama, nego tek zato to one propu taju slu bu Bo ju. Nij
e stvar u tome da se robinje iz supermarketa pusti da se naspavaju, da se u nedj
eljno jutro lijeno prote u u posteljini i usput malo poma e sa svojim mu evima, ne, sa
v grijeh Keruma i Todoria upravo je u tome to svoje zaposlenice zadr avaju u vremenu
kada bi one, ako Bozania pitate, u svojoj upnoj crkvi trebale udarati elima u crvo
tonu dasku klecala.
to dakle uiniti? Ni ta, ini se. Fa ol s kranjskom najvi e je to mo ete dobiti za svoj Pra
k rada. Kakav nam je rad, takva je i njegova proslava. Utje no je tek da je fa ol s
kranjskom, ako je uspio, stvarno izvrsna hrana. Le ite pod hrastovima i topolama,
ispod zvunika iz kojeg tutnji plavback estradne zvijezde, kojoj oito ne ide najbol
je u karijeri kada prihvaa gaze na prvomaj.,..........199
skim teferiima, i ekate dok eluana kiselina ne obavi posao. Vrag je do ao po svoje. Na
kon gre ne naslade s vruim varivom i masnom kobasicom, sada je do la pokora probave.
Vapite za iskupljenjem i neopa eno pu tate vjetrove medu maslake: PrrrL. PrrrL. PrrrL
. PrrrL. "Gaaju kemijskim oru jem! Gaaju kemijskim oru jem!", deru se panino mravi i bu
bamare, bacajui se licem u zemlju.
200
Kosti u ilovai
ivio Dan mrtvih, blagoslovljen Dan mrtvih, svim mu terijama i poslovnim partnerima e
limo sretan i uspje an Dan mrtvih... kako se uope obraati prijateljima i znancima, k
oja je reenica najdolinija kada izae na ulicu u prohladno blagdansko jutro Dana mrtv
ih? Hoe li se ovjek naljutiti ako mu ne estitam? Ili e se naljutiti ba ako mu estitam?
To s tim Danom mrtvih uvijek me je zbunjivalo i ispunjavalo laganom nelagodom,
svake godine iznova mi je silan dave za kojega bih volio da me nekako zaobie. Stva
r je na alost neizvediva. Uvijek je tu, primijetili ste vjerojatno, neka ena, va a s
upruga, mama ili baka, koja je bila uporna da vas dovue na groblje. ene zbog neega
vole na groblje dolaziti u pratnji mu karaca, vole ih uhvatiti pod ruku im prou grob
ljansku kapiju pa, najednom stra no uoz-biljene bijelim rosnim poluloptama krizant
ema to ih nose u naruju i kamenim anelima otkrhnutih krila koji sklopljenih dlanova
klee na grobnicama, usklade korak s tobom. Lijeva, dva, tri, etiri... lijeva, dva
, tri, etiri... i

201
evo vas na odredi tu, kimnuli ste rodbini s kojom dijelite drage pokojnike, ulili
svje u vodu u mramorne vaze i poredali cvijee u njima, pomeli grob od li a pa se odmak
li korak unatrag i postajali nekoliko asaka tronuto zagledani u crno-bijele sliice
na porculanskim ovalima. U tim asovima trebalo bi ne to ozbiljno i dostojanstveno
misliti, ali meni nekako ne ide. Ba tada, kao za inat, meni najblesavije stvari p
adaju na pamet. Osvrem se uokolo kao nemiran prva i.
Gledam po nadgrobnim ploama u koje je klesarska vje tina ugrebala lica mrtvih. Na c
rnoj granitnoj povr ini bijeli lik, ovjek u negativu. Vrlo prikladno. I toliko njih
su klinci - dvadeset tri, dvadeset est, dvadeset devet... oduzimam u sebi srebrn
o ispisanu godinu smrti od srebrne godine roenja. Don Anto Bakovi esto se puta, na
televiziji ili u onim svojim smije nim novinicama to su zagovarale pojaanu spolnu ak
tivnost medu katolicima, pjenio kako je Hrvatska staraka zemlja. Pa, naravno, vel
easni, kada su nam groblja sve mlada. Prosjena starost na ih pokojnika znaajno je sni e
na u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljea, Lijepa na a mo e se pohvaliti da ima mo d
a najmlae mrtvace u itavoj Europi. Okupljaju li se na onome svijetu du e po zaviajnim
klubovima, iz onoga hrvatskog vjerojatno tutnje Led Zeppe-lini.
Znam da zvuim zajedljivo, ali ne mogu tu sebi pomoi. Ne mogu se prisiliti da budem
uzvi en i svean, kada mi je to glupo. Glupo mi je da je netko dvadeset godina odga
jao svoga sina, gledao ga kako spava panino oslu kujui njegovo disanje, izbezumljen
trao s njim u naruju do ambulante kada bi dijete palo i raskrvarilo glavu, uio ga o
brisati guzicu i potegnuti vodu u zahodu, uio da uljudno pozdravi kada ude u pros
toriju, lomio se nad logaritmima iz njegove domae zadae...
202
da se netko, u najkraemu, dvadeset godina trsio da njegov sin ispadne eljade na di
ku ire dru tvene zajednice, a onda doe rat i sudbina tog mladia se nade u rukama takv
og jednog vojnikog genija kakav je, za priliku, Slobodan Praljak, koji ga u nekak
vom hercegovakom kamenjaru potjera na mitraljesko gnijezdo Armije BiH, i od itavog
onog dvadesetogodi njeg mrcvarenja na kraju ispadne krasan drek, lakiran jelov sa
nduk i pogreb sa svim vojnim poastima o tro ku Ministarstva obrane Republike Hrvats
ke, a ti onda po andrca , kako su i inae roditelji ove djece u mno tvu sluajeva po andrcali, te jo i sada bri u pra inu s gramofona svojih sinova i svakog proljea iznova na ba
lkonima provjetravaju njihove zimske jakne.
Sada sam malo patetian i nije mi drago zbog toga. Biti patetian bila mi je zapravo
zadnja namjera, jer sam sebi tako nalikujem onim dr avotvornim mudrija ima kojima s
e itava ta ludost svia. Njih ta smrt istinski uzbuuje i nadahnjuje, super im je, do
k god takvo ne to nije oekivao od njih, oni bi se upravo naje ili od ushita svaki put
kada je netko "polo io svoj mladi ivot na oltar domovine". Znam nekolicinu tih tip
ova, koji su se iskreno prestravili kada bi im onih godina do ao mobi-lizacijski p
oziv i koji su potro ili nekoliko radnih sati telefonirajui na visoka mjesta da se
to povue, da bi odmah nakon toga ponovno ukljuili kompjutore i u zanosu svog nekro
filnog domoljublja nastavili drljati svoje majmunske tekstove gdje se, u vjenu sl
avu mile nam i jedine, slatkorjeivo prizivalo jo vi e raskomadanog ljudskog mesa i p
ougljenjenih tenkovskih posada. Smrt je njihova droga i nikad im je nee biti dost
a, pa i sada, vi e od sedam godina nakon svr etka rata, pri eljkuju da se "ponovno gus
ta magla spusti".
Nasuprot njima, ja ne nalazim ni ta lijepo i sveano u
7C\3.
tome, ne uzbuuju me kosti u ilovai i ne oslu kujem apate iz grobova kao to ih oni u sv
ojim poetskim vizijama oslu kuju. Sve to ja mislim u ovo prohladno blagdansko jutro
, ako uope i ta ozbiljno mislim, jest kako imam sina od est godina i kako mi njegova
pred kolska dob nije zapravo nikakvo jamstvo da e biti po teen od tih manijaka. To mi
se nekako ini vrlo prikladnim za meditaciju uz Dan mrtvih.
Besmrtne du e domobrana
Kakvo je to samo veselje poginuti za domovinu kao katolik, da ti metak iz snajpe
ra prosvrdla eonu kost, bajunet ti raspori crijeva, raskomada te granata ili rafa
l iz protuavionskog topa, da ovako ili onako krepa u nekom rovu, a da pritom zna d
a si pripadnik svete i apostolske Crkve s vrhovnim poglavarom u Rimu. Nema uisti
nu tako gadne nasilne smrti, iz inae neobino irokog asortimana gadnih nasilnih smrt
i to im se domislila ratnika pamet, koju ne bi spremno prihvatio, znajui da je ve po

tvrena tvoja rezervacija na onome svijetu. I gotovo ti bude ao to je rat zavr io, a z
a novi nema ni nagovje taja, pa da tvoja besmrtna katolika, domobranska du a ode u St
voriteljevo naruje, s uglaanog mramornog oltara nove zgrade vojnog ordinarijata sv
eano ispraena pjevanom misom biskupa Juraja Jezerinca.
Vidjeli ste novu zgradu ordinarijata na zagrebakom Ksaveru? Krasna graevina. Dobri
Bog na nebesima, virei iza nekog oblaka, vjerojatno oka ne mo e skinuti s nje, brk
mu se smije kako su to Hrvati, ba jedan drag
on;
i bogobojazan narod, divno nainili. Stani pa gledaj. Vojska ulazi i sjeda u klupe
, pje a tvo mrmolji Oena e, topni tvo grmi Zdravomarije, in enjerija forsira Slava Ocu, dok
se du e poginulih postrojavaju pod plafonom. "Na parove razbrojs!", dere se du a ne
kog generala, a du e regruta spremno viu: "Prvi!... Drugi!... Prvi!... Drugi!...",
da bi se asak kasnije svi skupa, u koloni po dva, mar evskim korakom uputili na ona
j svijet. "Pjesma!", vikne jo jednom general. Sablasti mrtvih domobrana, koji bez
ruke, koji bez noge, koji bome i bez glave, ali svi ozareni i veseli, spremno p
rihvaaju: "Rajska Djevo, kraljice Hrvata, na a majko, na a zoro zlatna..."
ujete li ih kako pjevaju? Ma, kako ne ujete!? Poite onda do Ksavera. Pa ako i niste
iz Zagreba, uputite se autobusom, vlakom, osobnim kolima, doite u aran manu turist
ike agencije ili preko sindikata, po aljite svoje dijete na ekskurziju da to vidi.
Trideset pet milijuna bud etskih kuna je ko talo, ali vrijedilo je svake lipe, svake
are u kamenu kojim je oblo ena graevina, svakog konia u sagu na podu rezidencije bisk
upa Jezerinca, svakog kristala u lusterima, svake pozlaene kvake. Stajalo je trid
eset pet milijuna, ali mi upravo ne mo emo zamisliti svotu koja je vrijedna zgrade
iz koje e na i momci s blagoslovom odlaziti da izgube glavu u nekoj bezimenoj umeti
ni, gdje e im biskup svima skupa podijeliti medaljone s likom Majke Bo je Bistrike,
a koje e vojnici glupo ljubiti prije nego negdje istre na mitraljez, takva jedna,
dakle, zgrada gdje e se svetom vodicom kropiti strojne pu ke, haubice i tenkovi i s
propovjedaonice uiti da je dobro i bogougodno djelo drugog ovjeka o inuti rafalom pr
eko prsiju. Iz vojnog ordinarijata na Ksaveru duhovno emo okrijepljeni odlaziti u
neke budue ratove, protiv nekih naroda, koje su opet njihovi vojni ordinariji uv
jerili da smo zapravo mi ti
206
koje je dobro i bogougodno o inuti rafalom preko prsiju.
Vojnici vole vjerovati da je Bog s njima, da ba njihovi meci zvi de u slavu Njegovu
, dok je neprijateljsko oru je bezbo no i zlo. I svi su takvog mi ljenja. Svaka strana
ima svoje biskupe koji e spremno izjaviti kako su nakon opse nih konzultacija s Ap
solutom zakljuili da je njihova borba ispravna. Vjernici tako od osvita civilizac
ija, tisuama godina, kamenim sjekirama, kopljima, strelicama, maevima, pu kama, bomb
ama i raketama nasru na druge vjernike. Svi oni, dakako, ne mogu biti u pravu. Bo
g je velik, ali nije proturjean. Kome e se dakle On prikloniti? Kako kome? Pa jasn
o, onome tko ima ljep i vojni ordinarijat! Ku ite sada kako je mudro bilo ulo iti trid
eset pet milijuna kuna, ili pet milijuna dolara, u onu zgradu na Ksaveru? S onak
vim vojnim ordinarijatom Republika Hrvatska, bez bojazni od aba, skakavaca, smrti
prvorodenaca i drugih Bo jih kazni koje navodi Sveto pismo, mo e, da hoe, poeti nukle
arni rat. Mo emo ovaj as, iz ista mira, napasti... evo, vi izaberite. Nizozemsku?! N
ema problema. Do temelja da spalimo Amsterdam, da od Rotterdama kamen na kamenu
ne ostane, Bog bi nam samo odobravajui kim-nuo, jer takav jedan drag i bogobojaza
n narod poput Hrvata, koji su jednog biskupa, dakle samca, velikodu no smjestili u
koju tisuu etvornih metara stambenog prostora, naprosto zaslu uje da mu sve oprosti .
Ne ka u uzalud da Bog uva djecu i lude.
Du e poginulih s uputnicom na eg vojnog ordinarija preko reda ulaze u Kraljevstvo ne
besko. Du e iz Somalije, iz Iraka, ak i Amerikanci, sve to stoji ispred altera sveto
g Petra, dok s pjesmom na usnama u vjeni ivot stupaju mrtvaci iz Lijepe na e. "Evo,
mojih! Upadajte! Upadajte!", govori Bog veselo. " efe, pomalo, nisam ih jo sve prov
jerio", ali se Petar. "Ma, kakva provjera,
?.O7
kakvi bakrai", ka e Stvoritelj neba i zemlje. "Pu taj, to su Hrvati!" Onaj general to
je dolje pod plafonom ordinarijata postrojio trupe, sada napravi prijavak, pa o tr
o salutira Ocu, lagano se nakloni Sinu i Duhu Svetome, poljubi ruku Bogorodici.
Potom Bog zapovjedi voljno, a aneli vojnicima podijele harfe i razmjeste ih na elj

ezne krevete na kat po bijelim oblacima. I da ja vidim onoga tko e jo prigovarati


zbog proraunskih trideset pet milijuna za zgradu na Ksaveru.
208
U ime oca i oba sina
Hristos se rodi - vaistinu se rodi. Hristos voskrese -vaistinu voskrese. Nauite t
e fraze, trebat e vam u ovo vrijeme skladnih i miroljubivih odnosa s pravoslavnim
susjedima. Naete li se, na primjer, u liftu sa Spasojem sa sedmog kata i on ka e:
"Hristo Stojikov", uljudno mu odgovorite: "Vaistinu Stojikov". I doite mu estitati s
lavu. "Srena slava, domaine!", viknite ve s vrata. A onda pojedite malo ita sa lagom.
licu slatkog od dunja. S tri se prsta prekri ite ispod ikone. Molitve na crkvenosl
avenskom ne to su slo enije za nauiti, ali zapravo nema potrebe za tim. Dosta je da n
a kraju ka ete "amin" i to e biti shvaeno kao ekumenska gesta katolikog prijatelja i
brata u Kristu. Ili Hristu. Nasmije ite se pomirljivo kada Spaso sa sedmog ka e "Hri
st", jer znate da je zapravo svejedno. Maleni Nazareanin pripada nama koliko i nj
ima. Spasitelju je, odlukom Vlade Republike Hrvatske od 6. sijenja 2004., napokon
priznato dvojno dr avljanstvo. Vidjeli ste na Dnevniku, kada su predsjednici Vlad
e i Sabora banuli kod Srba. "Hristos
se rodi", rekao je Sanader radosno. "Vaistinu se rodi", odgovorio mu je Pupovac
sveano. Je li se zbilja rodio? Mislim, vaistinu?
Toliko se toga u posljednjem desetljeu stra nog ovdje dogodilo da smo ve prestali vj
erovati u njega, a onda odjednom, eto ti Isuseka u dva tjedna u dvije varijante,
katolikoj i pravoslavnoj, i nitko ne pita koji je od njih dvojice pravi, je li o
voga pravoslavnog Djevica malo prenijela ili je onaj katoliki nedono e. Priznaju se,
rekli smo, obojica. Da se stvar dogaa u dana nje vrijeme i da je betlehemska talica
na teritoriju Hrvatske, ministrica Kosor jednako bi se zauzela za prava pravosl
avne i katolike Bogorodice, porodiljski dopust i naknadu, molit u, bez razlike, je
dnoj kao i drugoj Mariji. to to nije da ovjek barem malo pomakne pameu? Svijet se m
ijenja, neki s vremenom poblesave, a neki bivaju pametniji, sve nam je to poznat
o, ali ipak, ovo je ba nekako naglo do lo. Koliko juer Srbi i Hrvati, vidjeli ste, s
amo su gledali tko e koga dohvatiti krupnim kalibrom, silovati mu gospodu, sru iti
djedovsko ognji te, maznuti videorekorder, bjesomuno su uni tavali trag onog drugog d
o zadnjeg crijepa na krovu i porculanske ploice u kupaonici, a danas se, eto, srd
ano rukuju i u kamere ozareno cere porculanskim gebisima, izra avajui zadovoljstvo,
osobito poa eni, iskreno polaskani, bla, bla, bla... Hristos se rodi? Ma ala, i vrijem
e mu je bilo.
Radujte se narodi. S Kristom na na oj strani, dapae, s dvojicom njih, lijepa je bud
unost pred nama. Dan ili dva prije nego to e estitati Pupovcu, Sanader u austrijskom
Kurieru izjavljuje: "Srbi su na e bogatstvo, a ne problem". Opet, otkud sad to? K
ada se ta stvar dogodila? Prije deset godina Srbin u Hrvatskoj bio je klinac od
ovce. Za Srbina ba ni ta nisi mogao kupiti. Spasoje sa
210
sedmog kata vrijedio je koliko i ek Glumina banke. Eventualno, ako je na liniji r
azgranienja bila neka razmjena zarobljenika po naelu svi za sve, mogao si kojeg gol
javog pravoslavca zamijeniti za stasitog i naoitog hrvatskog branitelja, a inae ni t
a od njega. Mrtvi kapital. Ponekad i doslovno. A onda, najednom, Srbin postane b
ogatstvo. E, ljudi, da sam znao kako e ta stvar ispasti, lijepo bih tamo jo '92.,
kad im je cijena bila najni a, jeftino nakupovao hrvatskih Srba. Da sam znao kako e
se poetkom 2004. kretati burzovni indeksi, napunio bih skladi ta pravoslavnom braom
. Kao oni vizionari to su koncem osamdesetih za sitni kupili dionice Microsofta, a
danas sezonski mijenjaju mla njake, tako bih i ja ulo io u Srbe. I strpljivo ekao. B
udale bi mi se smijale, a ja bih odmahivao rukom i govorio kako u doi na svoje. I
svima bi se smrznuo osmijeh na licu kad bih na poetku 2004. izvukao Srbe iz sklad
i ta, malo ih obrisao, poe ljao i po suho zlato prodao Sanaderu. Ej, da sam znao, bio
bih bolji prema Spasoju sa sedmog. Ne bih ga u gluho doba zvao i promijenjenim
mu glasom u telefonsku slu alicu tulio: "Spasoooo, nee te Bog spasitiiii!" Ne bih m
u u pra ini na stra njem staklu auta pisao: "Ovo je Hrvatska!" Ne bih u haustoru na
popisu dugovanja za vodu pokraj njegova imena na vr-ljao "Srbi van!", ne bih na st
ubi tu pokraj njega onako napadno fukao Vilu Velebita... Bio bih drag prema Spasi, e
stitao bih mu Bo i i Uskrs, a za slavu mu darovao monografiju Hilandara ili Graanice
. Ej, da smo onda, i Spaso i ja, znali ono to danas zna mudri doktor Sanader, svi

ma bi nam ljep e bilo, Vukovar bi ostao itav, i Dubrovnik, i Srebrenica... Rastu i me


naisto da tu stvar nismo otkrili prije. Da smo samo znali, pomislite samo,
Aleksandra Zec ove bi godine nekako slavila petu godi njicu mature. Hr
istos se rodi, Aleksandra. Napokon.
212
Kum 2
Ambulantna kola sedamdesetdevetogodi nju su Mariju Ozimec poetkom prosinca dovezla
u bolnicu Dubrava. Pa iz Dubrave u Merkur. Iz Merkura su je vratili u Dubravu. I
z Dubrave ponovno u Merkur. I tu je napokon primljena. Taj bolniki road movie tra
jao je est sati. Starica je vikala zbog bolova u nozi, dok je Hitna pomo kru ila Zag
rebom kao oni kamioni s makarskim smeem koje nitko ne eli uzeti. Ta starica bila j
e ba kao neko tue smee koje nitko ne eli u svome dvori tu. Njezin suprug Josip osmjeli
o se sve to kazati tek kada je ena koji tjedan kasnije umrla u bolnici. Pria je os
vanula u novinama i ministar je zapovjedio istragu, koja je, meutim, utvrdila da
je spomenuta bolesnica hospitalizirana za tek ne to manje od dva sata. Ni ta se ru no
ni protu-propisno nije dogodilo. Njezin mu je, dakle, od rijei do rijei slagao. Pos
rijedi je bio "uzoran sluaj obrade pacijenta", ka e ministar Hebrang, a Josip Ozime
c je valjda izmislio aferu. Osamdeset godina ovjek ima i, eto, la e. Ili je sve ovo
ipak sluaj lijenike bezonosti? Ja bih se
okladio na ovo drugo. Kako bilo, zaboli li sutra ne to Josipa Ozimeca, bolje da od
mah nazove pogrebnike.
Ali, idemo na vedrije teme. Premijer je negdje, zaboravio sam gdje, bio kum estom
djetetu, ime je nakon etiri godine pauze obnovljena tradicija da vlast kumstvom p
oasti najmlae u obitelji s mnogo djece. Tuman je tako skupio kumadi da bi mogao jasl
ice otvoriti. Onda je nakon 2000. sve stalo. Raana, razumljivo, nitko nije tra io t
akvu uslugu. ovjek nema kvalifikacije za kuma, a i bez toga, njemu da da bebu u ru
ke, vjerojatno bi mu ispala i glavicom udarila u krstionicu. Sanader malo solidn
ije djeluje, ima sve sakramente, a i inae fenomenalno je upuen u crkvene stvari bu
dui da mu pola familije ivi od lemozine, te mu ve sada mo emo prognozirati bogatu i p
lodnu karijeru kuma. Naposljetku, poeo je sa estim djetetom, a Tuman, pamtimo, nije
ljivio ni ta manje od desetog. U tome je Tuman, mislim, bio mudriji. Ako netko hoe p
redsjednikovo kumstvo, valja se potruditi oko toga. estom bi djetetu kum eventual
no mogao biti tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, to je otprilike ta kategorija
. Stvar naprosto treba urediti po inovnikim razredima. Za sedmo dijete ide predsje
dnik saborskog Odbora za vanjsku politiku, za osmo ministar europskih integracij
a, deveto potpredsjednik Vlade, a tek oko desetog bi se dalo razgovarati o premi
jeru. A da sam ja na elu Vlade, jo bi se vi e poo trili kriteriji. Bez etrdesetog, ja n
e bih uope izlazio na teren. Molim lijepo, ako me hoete za kuma, oekujem od vas sam
ozatajan i predan noni rad na demografskom uskrsnuu Lijepe na e. Natalitetna nam bil
anca stoji tako lo e da premijer nipo to ne bi smio ii na manje.
Predsjednik Matice u nedjelju je na televiziji ne to govorio o tome. Narod koji je
ovjeanstvo zadu io za
214
kravatu i kemijsku olovku na rubu je izumiranja. Ovim na im lijepim jezikom, koji,
pjesnik bi kazao, zuji, zvei, zvoni i zvui, domalo vi e nitko iv nee znati govoriti.
Sve vi e je starakih kuanstava, rijetke su upe gdje je vi e kr tenja nego sprovoda, momci
se ne ene, ovaj se narod, u najkraemu, sve manje evi. Ministarstvo turizma stranci
ma broji noenja. to je notorni idiotizam -treba ih brojati domaima. Igor Zidi izrazi
o je spremnost da se pozabavi tim sluajem. Za poetak bi, recimo, mogao iz fundusa
Moderne galerije izvui neke erotske grafike da malo narajca naciju. Ili da "Gundu
liev san" nosimo po selima, ne bi li se puanstvo pomamilo na Bukoveve "Kupaice". Jo b
i, mislim, najbolje bilo da neki Me troviev akt odlijemo u nekoliko desetaka tisua k
omada i podijelimo po mjesnim odborima. One mesnate, apetitlih, to bi rekli, Me tro
vieve ene vi e se doimaju kao rodilje, a osim toga ima u njima nacionalnog patosa od
kojega ti namah doe bezumna elja da nekoj Hrvatici napravi dvadeset do trideset ko
mada djece.
U Imotskoj krajini jedan se vrijedni gospodin, kojeg sam imao ast upoznati, ve dec
enijama bavi spajanjem partnera. Vi e zbog skrbi za narodnu budunost nego zbog para
, taj ih je dosad valjda na stotine po enio i poudao i nitko se nije sjetio da mu
da neki Red Danice s likom... ta ja znam... Jadranke Kosor. Uope, malo se ini na ov

ome polju. Svi govore o toj demografskoj kataklizmi, ali doista ne inimo ni ta da j
e sprijeimo. Kumstvo desetom djetetu je dobra mjera, ali ipak nije dovoljno potic
ajna. Poetkom devedesetih govorilo se, recimo, o porezu na ne enje, ali se zbog neeg
a odustalo od toga. Ta stvar bi bila, ako mene pitate, izvrsna. Tko god nee da se
eni, oderi ga po d epu, jer izravno radi na tetu dr ave i naroda. Premda, dakako, val
ja i u tome biti
215
obziran. Ako se netko, na primjer, nije o enio zato to je grbav, grba mu se priznaj
e kao porezna olak ica...
Na posljetku, ako ni ta od toga ne bude djelovalo, jedna stvar je isto dobra. Ono
kada se u inu kr tenja Sanader, kao kum, u ime malenoga odrekne Sotone i svih djela
njegovih. To je, slo it emo se, svakako ohrabrujue znati.
ubor biskupskog jacuzzija
S perona splitskog eljeznikog kolodvora lijepo se vidi ju no proelje Biskupove palae,
historicistikog zdanja koje je pola stoljea bezbo ne komunistike diktature skrnavila
javna knji nica. Milo u bo jom i uredbom o povratu crkvene imovine, ta je sramotna here
za prije nekoliko godina napokon istjerana, kler je delo irao pra njave sveske, bibl
iotekarski nekrst dobio je nogu u dupe, prostor je ponovno posveen i sada ga obna
vlja graevinski poduzetnik koji je medu natjeajnom dokumentacijom vjerojatno morao
prilo iti i potvrdu da se vjenao u crkvi. Biskupova palaa sada je umalo gotova i sv
je a, blije-do uta blista u sumornom pejza u oko kolodvora. Stojei na peronu, proklinje
m dan otprije dvadesetak godina, u kuhinji upnog dvora, kada mi je vjerouitelj sla
tkorjeivo opisivao divote sjemeni ta, a ja se, trpajui eklere u usta, lukavo pravio
blesav. Evo ti sad, idiote, govorim u sebi, tu no zurei u ju no proelje Biskupove palae
i prostranu krovnu terasu, to se pogledu opinstva neoekivano ukazala kada su maknu
li skele.
,217
Ta je terasa na krovu, dragi itatelji, jedna fantazija. Visoko gore, okrenuta mor
u. Ako je vedro, vidi se sve do Ancone, a da Zemlja nije okrugla, s malo boljim
dalekozorom, vidio bih i Gibraltar. Da sam biskup ili barem biskupski pripravnik
, a s mojom pameu to sam, neskromno je mo da uti, svakako mogao biti, sada bih gore
puckao dobru, rukom smotanu dominikansku cigaru i pijuckao neki bolesno plavi ko
ktel. Stavio bih da svira "Que sera, sera" i poletno tancao s asnom Roza-rijom. U
mjesto da se zlopatim kao treerazredni novinari, imao bih lijep, bonvivanski biskup
ski ivot i u dokonoj obijesti blagoslivljao mineralnu vodu. Zeznuo si se, Tomiu, p
ro apem ja gorko. Brzi iz Perkovia zaustavlja se na peronu, mrak se ve pomalo spu ta, a
ja ne mogu skinuti oka s Palae. Ako je Spasitelj na zbog ovakve investicije umro
na kri u, bome se isplatilo. Svaki se udarac Pilatovog bia zalijeio u uboru biskupsko
g jacuzzija.
Sveenici ovih dana izlaze ozareni s projekcija Gibsonove "Pasije", sadomazohistiki
spektakl jednog katolikog fundamentalista masovno ih je odu evio, eksplicitno nasi
lje razgorilo je eravu njihove vjere. Novinski oglas za film citira veleasnog Sudc
a, koji je tako ushien vienim da se ini kako mu je u mraku kinodvorane vjerojatno j
o jednom prokrvarilo iz glave. I to ovjeku ba da misliti. Ako ve crkveni profesional
ci upravo u bievanju otkrivaju bo anski misterij, onda bi im se vjerojatno svidjelo
da ih netko, u najboljoj namjeri, naravno, osine kand ijom po rebrima? Mo da zvuim o
krutno, ali to bi, nekako mi se ini, trebao biti smisao. Naime, ako oni Providnos
t prepoznaju upravo u dva sata divljeg i bezdu nog mrcvarenja filmskog Isusa, ako
je patnja ona zbog koje su se jednom davno odluili za sveeniki poziv, onda
je dosta nejasno otkud
31$
Mercedesi u samostanskim gara ama ili to da se asne sestre voze panoramskim liftovi
ma? Ne znam, mo da sam u krivu, ali ini mi se dosta proturjenim da se neki biskup tr
ese u ognjici vjere gledajui mueniku smrt Jima Caviezela, a onda se iz kina vrati k
ui pa izdere na domaicu koja je zaboravila ukljuiti podno grijanje.
Na i sveenici, da skratim, ive u luksuzu koji je nepoznat i dalek znatnoj veini stano
vni tva, imaju to mnogi nemaju, obilate i ukusne objede, tople i suhe kue, brze i ud
obne automobile i, to je mo da najvrednije, nemaju ama ba nikakvog straha od budunost
i. Dr ava im daje plau, a narod bak i , nijedan od njih nikada nije ivio na minimalcu. to
se njih tie, u Knjizi postanka su pogrije ili - dobri Bog nikada nije istjerao ovje

ka iz Raja. Gdje to e se poneki od njih osmjeliti na kakvu dru tvenu opservaciju, i t


o uglavnom ispadne smije no jer s hrvatskim dru tvom nemaju nikakve veze. Oni tu ne
pripadaju, kao to ni obnovljena i svje e opiturana Biskupova palaa ne pripada medu t
ro ne proleterske zgrade. Sveenici uistinu ne ive s nama i, to je to medu uljuenijim c
rkvama dobar obiaj, za nas. Crkva u Hrvata, kako bi se dostojanstveno kazalo, u p
etnaest godina kako su joj dali slobodu da ini to hoe nije sagradila nijednu kolu, u
bo nicu, bolnicu ili siroti -te, upravo ni ta, nula, prazan skup za dobro zajednice ni
je napravila. Ba suprotno, obino je pravila tetu, kao kada je iz Biskupove palae izb
acila javnu knji nicu.
Te ko bi, vjerujem, na li crkvu s tako poraznim score-om. Ustanova koja bi trebala b
iti drugo ime za velikodu nost, postala je olienje sebinosti. Tra ite li bli njega svoga
, obratite se na drugoj adresi. Utoliko je dosta zagonetan ovaj cirkus s Gibsono
vom "Pasijom". Za to drhture od odu evljenja, kakva su to muka i odricanje njih nada
hnuli, o kakvom to umiranju za druge oni
310
govore? Osobno, ini mi se puno vjerojatnijim da bi se u kinu, u asu kada se Isus p
ojavi na platnu, neki biskup mogao okrenuti kolegi do sebe i apnuti: "Odakle je m
eni poznat ovaj tip?"
Krunica za pale spermije
Zamislite ovo. Na li ste se s damom, djevojkom ili udanom, nije bitno za ovu priu.
Svukli ste se, legli na postelju jedno pokraj drugog i inite ono to se u takvim pr
ilikama inae ini. Stvar, vjerujem, ne treba potanje opisivati. Na svijetu je est mi
lijardi ljudi i, ako razumno pretpostavimo da je svaki od njih zaet u slinoj situa
ciji, posrijedi je dosta iroko rasprostranjena vje tina. Elem, le ite tako vi na njoj
, ili pod njom, ili... dobro, nije sad va no... kad, to ti je uti, netko se tiho nak
a lje iza va ih leda. Neobian vam je taj um, ali zabavljeni spolnim atributima ene pokr
aj vas, isprva ne reagirate. Vi uzdi ete, mljackate, cmaete, a ona stenje, re i, jeca
, cvili, postelja kripi, sva ta se tu uje i lako je moglo biti da vam se priinilo. Al
i, ne...
"Stavio je gumicu", apne netko otraga.
"Ateist", dobaci drugi glas prezirno.
"etnik", ree trei.
Prenete se, ukljuite svjetlo na nonom ormariu i okrenete, a tamo, u polukrugu oko p
ostelje, cijela biskupska konferencija, itav crkveni vrh u crnim mantijama, s grimiznim pojasevima na t
rbusima i srebrnim kri evima oko vrata namr teno zuri u va u dlakavu stra njicu.
"Va e preuzvi enosti", promucate skaui dok ena hitro povlai plahtu do brade, "otkud vi o
vdje? Tko je vas pustio u sobu?"
"Prezervativ, bez ikakve dvojbe", ree neki biskup, ne obazirui se na pitanje, upir
ui strogo kvrgavim ka iprstom u va e prepone.
Srame ljivo se pokrivate dlanovima.
"I jo crveni", doda drugi. "Ako sam dobro vidio."
"Dobro si vidio", slo i se trei. "Crveni, s okusom jagode."
"Otkud zna da je s okusom jagode?"
Crkveni se velikodostojnik malo zbuni.
"Pa moja domaica...", pone on nesigurno.
"Mislim da to ne elimo uti", prekine ga Bozani te se ponovno okrene prema vama i eni
na krevetu. Gleda vas mje avinom prijekora i razoaranosti. Stra no mu je, vidi se u
njegovu nijemom, ljutitom pogledu, to da se netko za bijednu kutijicu od dvadese
tak kuna, za malo pakiranje uvoznih kondoma odrekao svog vjenog ivota. Slomljeno p
adate na koljena nasred sobe i kroz ridanje molite Oena ...
Groteskan vam je ovaj prizor? Pa jest malo, priznajem, ali ovo to ste proitali zap
ravo se dogaa, ili je barem vrlo blizu toga da se dogodi, i ako imate namjeru spe
tljati se s nekim na posteljini, za svoj gust, kako se to, ruku na srce, obino i i
ni, bez elje da tim inom produ ite ljudsku vrstu, pa ako jo s tom osobom niste vjenani
, mudro bi vam bilo dvaput se zakljuati i, za svaki sluaj, nagurati ormar ispred v
rata. Kako je krenulo, Kaptol e domalo slati patrole mladomisnika koji e dr ati eksp
resne zarunike teajeve u motelima. Mali
..222
ministranti s kandilima trat e za upnicima to e po umicama oko gradova od auta do auta

vjenavati nevjenane i bievati preljubnike. Tra it e od vas, kako je poelo, da izmolite


milijun krunica, po jednu za svaki spermij koji je ostao u Durexovu kondomu i b
ogzna to bi sve jo mogli napraviti u svojemu zastra ujuem upadu u na u intimu.
Podsjetimo, poelo je s osudom prezervativa. Bila je to aljiva aferica. Narod se sl
atko smijao sveenicima kako ivane zbog tih delikatnih gumica, jedva da je itko smog
ao ozbiljnosti da reagira na to. No, samo koji tjedan kasnije stanoviti je vjero
uitelj u nekoj koli djeci pustio eksplicitan film o abortusu. Raskomadane udove fe
tusa, zdrobljenu lubanju ljudskog zametka, krvavu materncu, medicinski u as koji b
i te ko podnio i kakav specija-lizant patologije, nastavnik je odvrtio pred skamen
jenim malodobnicima, koji e se zbog toga mo da jo noima vri tei buditi medu zapisanim pl
ahtama. Dati kolskoj djeci da to gledaju je divlja tvo, ako mene pitate, vrlo blizu
silovanju. Ipak, kada su o tome tra ili mi ljenje od mjerodavnih u crkvenim vlastim
a, nitko se od njih nije osmjelio kazati da je to svinjarija i da mu je ao.
E, sad, ako se oni ve drsko mije aju u na u privatnost, neka mi bude dopu teno da i ja
zavirim u njihovu. Sve crkvene osobe, i ene i mu karci, kako znamo, zavjetom su se
odrekli tjelesne ljubavi. No, to se dogodi ako je neka, na primjer, asna sestra Ce
cilija udana za Isusa, ali ga vara s don Ljubom? Koriste li sestra Cecilija i do
n Ljubo u svome sramotnom grijehu puti kondom ili smjerno prihvaaju naputak Hrvat
ske biskupske konferencije i ostvaruju cjelovit tjelesni kontakt? Ako je ovo dru
go sluaj i dragi Bog uini da reena Cecilija ostane u blagoslovljenom stanju, hoe li
pobaciti ili roditi? Ako rodi, tko e od njih napustiti slu bu - oboje, samo ona
ili nijedno? Hoe li njihovo dijete imati topao katoliki dom ili e blagovati iz lime
nih zdjelica kakvog siroti ta? Kako e se malena ili maleni pre ivati? to e kazati kada
ga uiteljica u prvome razredu upita za ime oca? Svi smo mi gre ni i u dvije tisue go
dina crkvene povijesti svakako se morao dogoditi pokoji ovakav sluaj, ali ne pamt
imo da su biskupi ikada i igdje, ma barem jedan jedini put zucnuli o tomu. Mo e sv
e ovo zvuati neumjesno, kao to valjda i jest, ali zaboga, oni su prvi poeli. Ako je
njima dopu teno nju kati po na em rublju, nije u redu da oni uvrijeeno stisnu usta kad
a mi upitamo za njihovo. Dajte, recite nam, sve do najsitnijeg prljavog detalja,
podrobno ba kao to je bio onaj film o pobaaju. U suprotnom, gubite se iz na ih spavai
h soba.
224
Evanelje po don Anti
Kroz itavu Palau odjekuje taj glas, kud god krene , za tobom se o tro ne kamene zidove
odbija propovijed koju lo razglas modulira u nelijepo meketanje. Srijeda, sveti
Duje, vjerniki je puk u svojoj najboljoj odjei iza ao u procesiju, dok oni ne to manje
bogobojazni dangube nad kavama za stolovima izbaenim na ulicu, no ni jedni ni dr
ugi ne mogu pobjei od popa... don Ante Mateljan se on, kasnije emo saznati, zove..
. koji se doepao mikrofona i u blagdansko jutro uzrujanim glasom gnjavi o progonu
sveenstva u komunistiko vrijeme. Zaprepa teno se gledamo. Nitko od nas, dakako, ne
porie povijesni fakat da su se partizanske vlasti gdje to i krvavo obraunavale s Kat
olikom crkvom, ali kakve veze ima ogoreno popovsko meketanje o tomu s ovim vedrim
proljetnim danom, s drvenim leptirima i kuhaama, s kandira-nim voem, gumenim bombo
nima, s ro tiljem na rivi, balonima koji su se otrgnuli djeci iz ruku i otplovili
put oblaka, s itavim inventarom jedne bezbri ne puke fe te u slavu jednog davnog sirij
skog muenika?
Konobar piro ozbiljnim glasom iznosi smjelu tezu da je ba Aleksandar Rankovi, pozna
t i kao Drug Marko, vlastoruno zadavio svetog Duju i to heretikoj bandi okupljenoj
u lokalu bude siu an povod za nekoliko minuta bezdu nog sprdanja na raun crkvene povi
jesti. Domalo saznajemo da su svetoga Lovru zapravo na Neretvi ispekli izgladnje
li borci Prve proleterske, pa i Spasitelja na ega, unato tomu to je Poncije Pilat do
posljednjeg asa ponavljao "Nazareaninu ne pakovati", na drveni su kri otpremili fa
rizeji marksisti medu kojima je, prema Lukinu evanelju, najglasniji bio neki Mo a P
ijade.
Veleasni Mateljan, naravno, ne uje na e huljenje, nego tronuto ali nepokolebljivo na
stavlja nabrajati rtve komunistikog terora, gdje je, saznajemo, i neki brat franje
vac kojega su, dodu e, smaknuli Nijemci, ali budui da je to bio dio odmazde za neku
partizansku svinjariju, Titovi se razbojnici imaju smatrati odgovornima i za nj
egovu smrt. Zanimljiva konkluzija. Malo izokola, ali tima. Ba kao to bi vjerojatno t
imalo i da se nekoga sveenika to ga je, na primjer, ubila struja, nazove muenikom p

rve petoljetke i svekolike elektrifikacije zemlje. Uope, u tim su zloinakim partiza


nskim umovima izmi ljeni mnogi perfidni naini zatiranja svega katolikog i hrvatskog,
i ta po ast jo uvijek vreba, upozorio nas je u sunano svibanjsko prijepodne, u slu be
ni raz-glas fe te svetoga Dujma veleasni Mateljan, obrecnuv i se, izmeu ostalog, ak i n
a stanovitu "nevjernicu iz Rijeke", koja svoj srbokomunistiki otrov razlijeva na
stranicama Nacionala. Predmnijeva se da je mislio na Ve-dranu Rudan.
" piro, daj, majke ti, pojaaj malo muziku", rekao je tada netko u kafiu iznervirano.
Dan kasnije pi em ovaj tekst i ne vidim da je u javno,.216.
sti itko reagirao na lupetanje reenog sveenika. Nitko se nije osjetio ponukanim da
prozbori ne to o tome da je pred razglas, da ga uje itava Dioklecijanova palaa i sav
narod koji se za fe tu sjatio u njoj, pripu ten netko tko je u najmanju ruku neumje
sno prozivao nekoga zbog njegovih vrlo osobnih uvjerenja. S moralnom nad-meno u nek
oga tko je valjda iznad svih opaina ovog svijeta, neizrecivo ohol u svojoj tobo njo
j nedu nosti, taj je pop poruivao kako se neki prijestupi nikada ne mogu oprostiti,
a javnost je ostala savr eno ravnodu na na njegovo sramotno krivotvorenje Evanelja.
Nitko se nije zapitao koju je uope Bibliju itao taj pop, koje je to izdanje Svetog
pisma taj imao u rukama, jesu li mu slovoslagari mo da zeznuli neke stranice?
Nimalo ne dvojei u historijsku injenicu, ponavljam jo jednom da su komunisti to ta tog
a zgrije ili prema Crkvi, ne mogu se na ovom mjestu pre utjeti da je i Crkva jednom
puno prije zapravo posve istovjetno grije ila prema nekome drugome. Ako se ve neki
prijestupi nikada ne mogu oprostiti, kako ka e veleasni Mateljan, vrijedi se valjda
spomenuti i onih slavnih dana kada je sveta inkvizicija progonila bogumile i pa
tarene. Kada su u slavu Bo ju pucale kosti, kada su se upali jezici, odsijecale gen
italije, kidale u i i nosevi, a udovi rastezali do pucanja. Kada je majka Crkva up
utnim dr ala da iz vje tice najprije valja usijanim araem izvui priznanje da je vje tica,
a onda je ubiti, ra etvoriti i spaliti. Sve je to, zajedno s blagom iz vatikanskih
riznica, Katolika crkva ostavila u naslijede ovjeanstvu i ne bi nas zapravo zaudilo
da se neki udba ki, ili enkavede-ovski, ili tasijevski strvinar puno vjekova kasni
je nadahnuo iz nepresu nog vrela te slavne tradicije mrcvarenja ljudi. Uistinu, sv
e one divljake naine muenja i pogubljenja politikih protivnika koje su u dvadesetom
227
..i. i
stoljeu prakticirale komunistike tajne policije, davno su isku ali zloinci na platnom
spisku iste one ustanove koja danas, izmeu ostalih, zapo ljava i don Antu Mateljan
a, a nama, svima skupa, stvarno ne preostaje ni ta drugo nego da oprostimo, molimo
se da se to nikada i nigdje vi e ne dogodi... kao to vjerojatno ipak hoe... i napok
on shvatimo da ne postoje ni zloinake ideologije ni zloinake religije. Ideje su manj
e ili vi e nedu ne. Zloinci su uvijek samo ljudi.
228.
Cigarete, eer, domovina...
Trebalo je sve u svemu nekih etrdeset minuta, u srijedu ujutro, dok sam iza ao iz k
ue, odveo dijete u vrti pa svratio u kafi i sjeo za ank, da me prvi put u ovoj godin
i to pitaju. Sezonu je otvorila mala puna na konobarica.
"ega si se odreka u korizmi?", upitala je ispirajui alice nad sudoperom.
A ja sam zastao da pripalim, povukao sam jedan dobar, izda an dim i otpuhujui prema
njoj ozbiljnim glasom rekao:
"Duvana."
Djevojka je uvrijeeno stisnula usnice i okrenula glavu od mene. Na a se akula okonala
prije nego to je pravo i zapoela, tako da mi nije bilo dano da saznam ega se ona o
drekla, sve dok petnaestak minuta kasnije nisam uo kada je s prijateljicom razgov
arala o tome i kazala da je u iduih etrdeset dana smjelo odluila sasvim izbaciti eer
iz prehrane. Onda je prijateljica njoj otkrila to je njezin korizmeni zavjet. Bil
o je to ne to to je
konobarici morala apnuti na uho. Ne to vrlo intimno, shvatio sam, jer se konobarica
vedro zakikotala i malo kao zacrvenila od neugode. Da me je tada to netko upita
o, dao bih deset tisua da znam ega se to konoba-riina prijateljica odrekla u korizm
i: okolade, PlavSta-tiona, tekueg pudera, uvijaa za kosu, kave sa lagom, ra pice za no
kte, peciva od integralnog bra na...?
Tja! Toliko je tih poroka i slabosti koje je katoliki ivalj Lijepe na e, strpljivo i

ponizno patei, u korizmeno vrijeme naumio sasvim izbaciti iz svojih ivota, evocir
ajui onih Kristovih etrdeset dana posta i odricanja u Galilejskoj pustinji, kada j
e tridesetogodi nji Spasitelj izgovorio historijsko ne Sotoni koji ga je isku avao.
Sve zbog toga u ovo doba godine u na oj mladoj dr avi bude nekako dostojanstveno, oz
biljno i sveano. Nitko ne galami. Televizijske su starlete diskretnije s ma karom,
estradni umjetnici ne mare za kreacije od lamea, na benzinskim crpkama ne lijeva
ju vodu u gorivo, gostionice nude samo grah za katolike koji su se u korizmi odr
ekli kranjskih, a politiari obazrivije biraju kravate, da prpo nim dezenom ne povri
jede uspomenu na slavnu pobjedu vjere. Jedna se banka u korizmi odrekla kamata.
Anto api se odrekao magisterija. U jednoj obitelji katolikih fundamentalista u Mosl
avini, ne sjeam se vi e tko mi je to ispriao, na etrdeset dana su pod klju stavili sve
daljinske upravljae u kui: televizija, klimatizacija, glazbena linija, DVD, video
, ni ta se vi e ne mo e ukljuiti iz fotelje ili s trosjeda, nego, gospodine dragi, dign
i stra njicu i otii do ureaja. rtvuj se malo. Korizma je!
Kasnije tog jutra sretnem jednog hadezeovca, s kojim se pozdravim i povremeno ra
zmijenim nekoliko uljudnih, konvencionalnih reenica li enih svake srdanosti.
"ega ste se odrekli u korizmi?", pita ovjek.
"Domovine", ka em ja vedro.
230
Hadezeovac mi se lukavo naceri, zacijelo mislei kako to ba i nije daleko od istine
. Nacerim se i ja njemu, jer nemam upravo nikakvih problema s tim da on to god hoe
misli o meni. Nego, sada ja njega upitam:
"A ega ste se vi, molit u lijepo, odrekli?"
"Seksa", ree tip spremno.
"Ma, nemojte", ka em. "A va a supruga?"
Dr avotvorna opozicija zaueno izvije obrve.
"Pa pretpostavljam da se onda i ona odrekla seksa?", pojasnim mu. "Mislim, bilo
bi dosta nezgodno da ste se vi odrekli, a ona nije."
ovjeku se smrai lice. Od sada se, proganja me neugodan dojam, neemo vi e ni pozdravlj
ati. Makar ja stvarno nisam ni ta lo e mislio, nego sam samo htio biti logian. Ako se
on odrekao seksa, bilo bi prilino glupo, pa i nekorizmeno da se njegova gospoa od
rekla... to ja znam... vonih kupova. U tim stvarima moramo biti koordinirani. Pod
konac. Kao da nas je Otto Bari nacrtao. Ne mo e se, primjerice, jedan od ukuana odrei
le o mesa, a drugi peenoga, jer to onda znai da ete etrdeset dana jesti samo prilog i
salatu. Valja razumno promisliti o zavjetu, nai dobru mjeru, izvui optimum, da ne
uprskate svoje anse za Kraljevstvo nebesko na jednoj strani, a da se ipak previ e
ne izmrcvarite na drugoj. Pouan je, recimo, sluaj dvanaestogodi nji sin mog prijatel
ja Zlatka, koji se u korizmeno vrijeme odrekao Coca-cole. Deko pije Sprite.
Mladi je gospodin ispravno shvatio kada im je na vjeronauku asna govorila o pleme
nitoj ideji korizmenog zavjeta. Ta stvar gdje to e se nekome uiniti licemjernom, ali
nije takva. Ne, valja samo imati trezvenu i jasnu raunicu. A nije grijeh imati t
rezvenu i jasnu raunicu. Dragom Bogu hvala, mnogi je na i sveenici imaju. Pa to im fa
li? Ljudi se ponekad malo rtvuju, ali inae
231
im je okej. Jedan fratar to ga znam, recimo, u korizmi se odrekao svoje terenske
Mazde i etrdeset dana, gdje god da se uputi, mora sjedati u Mercedes. Nakon bezma
lo est tjedana tog odricanja, on je u duhu sasvim blizu izmuenom Isusu iz Galilejs
ke pustinje. Neastivi je nemoan pod tvrdim i visokim, kamenim bedemima njegove vje
re. Slino bih preporuio i vama. Nemojte se zalijetati, promislite. Ako ste, na pri
mjer, bubre ni bolesnik, nije ba nu no da se u korizmi odreknete dijalize. Da se odre
knete samo mjesenika o nautici, ve ste bolji od znatnog postotka hrvatskog klera.
Odrecite se, tako, sitnije neke stvari. Piranskog zaljeva, na primjer. Korizma j
e, osim toga, zgodna prilika da se odreknete keri koja je pristupila hare kri nama
ili sina to je bez va eg znanja prodao i zapio komad djedovskog grunta. Njih se odr
ecite preko Arene.
.....2231
Naprid, bili!
Moja baba je rasist. ao mi je to to moram rei, ali ta mila starica doista dr i da su
crnci lijeni i la ljivi. Crnac bi, ka e moja baba kad se povede razgovor o tomu, rad
ije pojeo vlastitu cipelu nego radio, te su sve one prie o gladi u Africi najobini

ji buli shit. Problem gladi na Crnom kontinentu u interpretaciji matere moga oca
je da "crnad", kako ona voli rei, umjesto da se lijepo prihvati motike, samo le i,
ma e se kremom za sunanje i eka kada e se na horizontu pojaviti UNICEF-ov kamion s ri o
m i makaronima. Susjede na ovo odobravajui kimnu, jer je takav stav o ovoj temi p
revladavajui u na em selu u Dalmatinskoj zagori. Suvi no je kazati kako nitko, ne sam
o u selu, nego u itavom kraju, nikada nije ni vidio crnca, s izuzetkom jednoga to
se kao soldat Wermachta u lipnju 1944. zatekao u nekom normandijskom rovu, kada
je pred njega banuo jedan aavi, urlajui i kezei se bijelim zubima, a on se trenutno
onesvijestio od strave, mislei da je sam crni vrag do ao po njegovu gre nu te aku du u. De
setljeima
.233
kasnije taj je pripovijedao o svojem kratkom susretu s onostranim i nikada vjero
jatno nije shvatio kako ga je gubitak svijesti tada spasio od saveznikog bajuneta
u crijevima. Njega nitko iv ne bi uvjerio kako onaj u rovu na atlantskoj obali d
oista nije bio gospodar pakla, ba kao to ni mojoj babi ne mo e dokazati da se u centr
alnoj Africi stvarno umire od gladi.
Netko bi sada mogao rei kako su posrijedi dvoje vreme nijih ljudi, pa jo iz zabiti,
i kako bi od njih zapravo i oekivao rasne predrasude. No, to uistinu nema nikakve
veze. Osvjedoili smo se mnogo puta dosad da svijet ba nimalo ne biva pametniji, n
i s vremenom, ni kada se s rubova civilizacije primiemo njezinim sredi tima. Nekoli
cina zagrebakih skinheadsa pro li je tjedan tako premlatila jedanaestogodi njeg sina
egipatskog diplomata u Hrvatskoj, pa nekog stranog studenta, a onda i jednu obit
elj Pakistanaca. Batina i su, vjerojatno i ne znajui, napravili diplomatski inciden
t te je policija bila pone to revnija i domalo se itavo elavo dru t-vance na lo u marici
. Od osmorice njih sedam su maloljetnici, uredno i redovno se koluju, dolaze iz "
primjerenih obiteljskih sredina" i "za poinjeno djelo izrazili su iskreno kajanje
". Tako navodi policijski izvje taj, a ja sam mu spreman do zadnjeg slova povjerov
ati. tovi e, mogao bih zamisliti te male posrance izbrijanih tjemena, zaslinjene od
suza, kako im se goljava ramena, u vijet-namkama i aranim kukastim kri evima i gotic
om, tresu od ridaja. Cvile oni, u policijskom predvorju cvile njihove nena minkane
isprepadane matere, a oevi suhih usta zure preda se.
Ma ta mi se u ovom trenutku bori s porivom da zamislim sebe sama kako upadam u pre
dvorje i s bejzbol-palicom ih oboje mahnito udaram, ba onako kako je njihov white
power sinek udarao jedanaestogo.234
di njeg egipatskog djeaka. Ali, opet, pomislim kako bi policijski izvje taj lako moga
o biti istinit i da ti ljudi mo da stvarno puno prije zaslu uju suut nego batine. Mo da
su njih dvoje zbilja "primjerena obiteljska sredina", jednostavni dobrodu ni ljud
i koji nikome ne ele zlo, mo da ih je, nije mi te ko to zamisliti, u as koji je proklij
ao iz njihova sedamnaestogodi njeg djeteta zaprepastio koliko i nas. Uope nam nije
jasno kako se to dogodilo, ispovijedaju se policijskim slu benicima roditelji nasi
lnih zagrebakih skinheadsa, a ja sam sasvim blizu tome da im povjerujem.
I zapravo ne znam to bih im rekao, osim da se to, ovdje i u ovom trenutku, doista
svakome moglo dogoditi. I da tomu uistinu nije krivo ni siroma tvo, ni nezaposlen
ost, ni lo obrazovni sustav, ni zagaenje, ni neplansko irenje gradova, ni bilo koja
druga uobiajena sociolo ka zvizdarija. Ne, naprosto uzmite Hrvatsko slovo, Fokus i
li bilo koju drugu od onih majmunskih novinica u kojima se patriotizam mjeri kol
iinom zadrte, nesmiljene mr nje prema svima drugima. ivite li u dru tvu gdje mr nja nije
zlo kojega se pristojan ovjek stidi, gdje, dapae, ak i sveenici tvrde da se mr njom v
alja ponositi i pomno je njegovati, jer je izdaja ako ikada ikome i i ta oprostite
, tada se i u boljim obiteljima mo e dogoditi da im djeca subotom naveer s palicama
obilaze ire gradsko sredi te. Uzmete li Antologiju hrvatske gluposti od Luia i De ulov
ia, svakako najva niju suvremenu publicistiku knjigu, gdje su probrane najstra nije na
cionalistike, ovinistike i rasistike nakaznosti domaeg tiska u posljednjem desetljeu p
ro log stoljea, shvatit ete kolika je srea da su mali Egipanin i ono troje Pakistanaca
dobro ivu glavu izvukli.
"Baba", ka em ja, " to misli o tome da idui papa bude crnac?"
" ta si reka?!" zaprepasti se stara.
"Ka u da bi idui papa moga bit crnac?"
"Ante", pogleda mene moja baba ozbiljno, "pazi kako govori s menon. Ja, ako san i

ostarila, ni an poludila."
Zubi Denzela Washingtona
"Cigane jedan", ka e mi sino za veerom sasvim iznenada moj petogodi nji jedinac.
"Gdje si to uo?"
"U vrtiu."
"To je grozno. Nemoj to vi e nikada nikome rei."
Gdjekada zna biti zabavno to djeca priaju u vrtiu. Moj mali, recimo, jedan je dan d
o ao sasvim izbezumljen jer je od jednoga Luke uo da... pazite sada ovo!... tko ima
curu, taj je peder. Ovo veeras, meutim, puno me manje zabavlja.
"Cigane!", ponovi on, jer mu se svia da me ivcira.
"Andrija, prestani!"
"Cigane!"
Odla em pribor za jelo i sabranim mu glasom poku avam objasniti da su Cigani nesretn
i, siroma ni ljudi i da je stra no ru no rugati im se, a dijete se vrpolji i prepreden
o smje ka i vidim da me ne slu a, jer su djeca male ivotinje kojima se svia biti okrut
an i s kojima treba proi puno muke dok ih naui to je ljudska samilost
93-7
i solidarnost. Ja se silno trudim oko toga i u asno me zapravo smeta kada vidim da
neki drugi roditelj, neki imbecil koji je svoje dijete nauio da govori "Cigane!"
, sada sabotira moj trud.
"Cigane jedan", kazat e koju minutu kasnije, mo da i sasvim sluajno, moj sin etvrti p
ut te veeri i ja se silno uzrujam, izviem na njega i kaznim ga zabranom igranja "T
omb Ridera" poslije veere.
Kasnije, pu ei na terasi, poku avam zamisliti toga tatu imbecila koji je u vrti moga d
jeteta donio rasistiku pogrdu. Vjerujem, premda naravno tako i ne mora biti, da j
e bio na onim prosvjedima kada se predsjedniku dr ave i premijeru vikalo "Cigane!"
i Vesni Pusi "Kurvo!" Zami ljam da je luzer, nezaposlen, eventualno sa srednjom st
runom, redovito kupuje novine s malim oglasima i nekakvu sitnu paru uplauje na spo
rtskim kladionicama, vozi starog Golfa, ima lo e zube. Lo i zubi mi se nekako ine naj
vjerojatnijima.
Takve su to fizionomije, vidjeli ste u posljednjih petnaestak godina bezbroj nji
hovih slika po novinama na razliitim mitinzima. Neobrijani mu karci, ponekad s, ovi
sno o prilici, kokardama i ajkaama ili crnim usta kim kapama na glavama, zamrznuti u
trenutku kako gnjevno urlaju ispod transparenta s nekim prigodnim napisom, a kr
oz otvorena im se usta vidi crna eljust gadno naeta karijesom. Ta gospoda, primije
tio sam, ine znatan dio posjetitelja svih desniarskih skupova u svim dr avama biv e Ju
goslavije, a slino je zapravo i drugdje.
Primjerice, jedan stari broj Lifea listao sam tako prije neki dan i na ao fotograf
iju ju njakog rasista kako pozira gol do pojasa s dvocijevkom u rukama. Bio je sav
istetoviran, s nekakvim lubanjama i gu terima po sebi izgledao je kao kabinet biol
ogije, i bio je goljav, s okruglim pivskim trbu iem i gotovo potpuno bezub. Ti
_,,_. 238
kreteni su stvarno posvuda isti, pomislio sam, od evr-saka do Muskogeeja u Oklaho
mi. Drugo to mi je palo na pamet je kako bih ga volio sresti i kazati mu kako je
glup. Dobro, ne znam ba da bih mu rekao da je glup dok mu je dvocijevka u rukama,
ali recite i sami, kako netko tko jede s takvim krnjacima mo e vjerovati u suprem
aciju bijele rase?! Je li on ikada, idiot jedan, vidio kako lijepe bijele zube i
ma Denzel Washington!
Tako je i s ovim na ima. Neki od njih su najgori ljudski olo , zlostavljaju svoje ene
, tuku djecu, alkoholiziraju se ili gube plae na poker-automatima, a opet se smat
raju vrednijim i boljim od Srba, idova i Cigana, i mrze listom sve Srbe, idove i C
igane, koji su su prljavi, lijeni i prijetvorni. Neki navija Torcide tako je neda
vno izjavio u jednoj televizijskoj emisiji. Taj glupi momak, koji uistinu ivi jad
nim i nedostojnim ivotom, ta uboga ivotinja koja ivi za to da se napije i potue, sma
tra se superiornim Franzu Kafki?! E, da, umalo sam zaboravio, ini mi se da su mu
nedostajala dva zuba u gornjoj eljusti.
Glavni problem rasizma i ovinizma je, naravno, neu rei ni ta novo, siroma tvo. Kod amer
ikog bijelog smea kao i kod dezorijentiranih lumpenproletera s Polju-dova sjevera,
svuda je to isto. Iza njihove netrpeljivosti stoji duboki ponor oaja. Odsutnost
svake nade u nekakvo civiliziranije sutra sakrila se u vjerovanju da su ipak bol

ji od nekoga, pa bili to i siroti Cigani. I to dublje po-tonu u svojoj bijedi, on


i e sve strastvenije mrziti. Izgube li posao, psovat e Srbe, izgube li plau na poke
r-apara-tu, proklinjat e idove, a za Cigane im ne treba upravo nikakav razlog.
Posrijedi nije ni ta drugo nego jedna golema ljudska nesrea, ne to prema emu bih u nek
oj drugoj prilici vjerojatno bio suutan. U ovome sluaju ipak ne mogu.
239
Najprije zato jer ne mogu ba biti suutan prema nekome tko bi nekome drugom palicom
razbijao glavu, a onda i zato jer ima puno siroma nih i beperspektivnih, a ipak s
u smjeran i pristojan svijet koji nikoga ne mrzi. Ne, stvarno, za one to viu "Ciga
ni! Cigani!" uistinu nemam ni trun sa aljenja, taj olo ispunja me upravo neizrecivi
m gaenjem.
Sjedim na terasi, preplavljen bijesom, palei cigaretu za cigaretom. Ugodan mi je
zapravo taj bijes u meni i volio bih da potraje. U to se, meutim, otvaraju vrata
i na terasu izlazi moj sin.
"Tata."
"Molim?"
"Tata, oprosti", ka e on tihim, pokajnikim glasom.
I sve se ono zlo u meni u trenu raspr i i osjetim se istim kao da sam ovaj as izroni
o iz Gangesa. Makar znam, nisam ni ja blesav, da mi se lukava nju kica do la ispriati
samo da ga pustim da igra "Tomb Rider".
240
Privedite stare Grke!
Nepoznati je poinitelj prije nekog vremena umorio sveenika koji je zavjet celibata
povremeno kr io mazei se s mu karcima. Duh svoj predavao je Gospodinu, dok je svoje
gre no tijelo, otkrilo se, povremeno dijelio sa svojim ljubavnikom. Ili mo da ljubav
nicima? Kako bilo, netko ga je ubio, a policija sada ispituje lokalne homoseksua
lce. U zama noj, dobro ograniziranoj istrazi na i heteroseksualni pozornici, sve red
om ispravni, edni momci to svoje osobno naoru anje guraju samo u propisne, za to pre
dviene otvore na enskom tijelu, na informativne razgovore privode neke jadne, ispr
epadane pedere. Pune postaje pedera. Me kolje se u hodniku ne usuujui se od stida po
gledati jedan drugoga.
" efe, doveli smo one pedere."
"Di?"
"Evo ih ovdje pred vratima."
"Daj, jesi normalan, razdvoji to dok mi se ne uhvati jebat ovde po stanici."
Homoseksualci se razdvajaju po sobama za ispitiva9.41
nje. U jednostavnim, sivo olienim prostorijama sa stolom i dvije nasuprotne stoli
ce ta se gnjusna eljad ispituje uz puno po tovanje njihovih, inae sasvim nezaslu enih,
Ustavom zajamenih prava. Ajmo, ime, prezime, ime oca, ime majke, jadna li ti maj
ka koja te je takvog na svijet donijela. Kako si post'o peder? Jesi li se tak'i
rodio ili si se ba kolov'o za pedera? U baletnoj koli? E, mog'o sam i mislit. Ja sa
m diz'o tegove, tamo toga nema. A ima? Jesi siguran? Onaj s brkovima? Ma, vidi ti
, 'ko bi rek'o? Pa, dobro, kako vi to? Taj pederluk, mislim, ta radite? Ajde, nem
oj mi se sad tu prenemagat, ako te nije bilo sram dok si se pederis'o, ta te je s
ad sram priat o tome? Ka i lijepo, gur'o sam ga tu i tu. Nemoj zajebavat'?! Tamo?!
Saekaj pet minuta, samo da se malo ispovraam... E, jesi mi fino ogadio dana nji dan.
Kako more to radit? Ajde, po du i reci, kako more ? Ma, ti si bolestan. Kako normaln
o? ta nije ljep e na' neku snaj-ku pa s njom fino... Nije? Ajde, kad ti tako ka e , ali
nemoj mi samo govorit da je to normalno. Gdje to more bit normalno? Stari Grci d
a su to radili? Koji Grci, daj mi nji'ova imena?... Policijski slu benik bilje i: "I
spitani je iznio indicije da su u zloin mo da umije ani i neki grki dr avljani. Raspitat
i se kod njihova veleposlanstva."
Tako do dugo u no traju ispitivanja homoseksualaca. Iza utih prozora policijskih p
ostaja u asnuto se cicanje pedera izmjenjuje s prijetnjama, uvredama i urlanjem he
teroseksualnih organa sigurnosti. Neki se inspektor, iscrpljen od vi esatnog zavrt
anja ruku nastranima, malo zanio pa, unosei se jednom osumnjieniku u lice, stra-ho
tnim glasom dreknuo: "Slu aj, prijatelju, ako te ja uhvatim jebat, nee znat gdje ti
je dupe, a gdje ti je glava!" Naelnik postaje momentalno ga je poslao kui da se ma
lo odmori. Prizor iz jedne druge sobe...

POLICAJAC: Pjevaj, ptiice!


PEDER (kroz suze pjeva tankim glasiem): I svitli, svidi jedan prozor kraj ardina..
.
Pritisnuti pred zid, perverznjaci zamalo sve priznaju: neki je prekjuer kupio kre
mu za ruke i nije uzeo raun, drugi se otkriva kao autor anonimnih ljubavnih pisam
a kolegi s bolnikog odjela, trei ve pola godine u ve -ma inu ne stavlja omek iva za rublj
... "Zna li ti majka za to?!", deru se mupovci. " ta bi ti aa kazao da te sad vidi,
nesreo jedna!?" Pederi plau, sasvim slomljeni. Tvrdo policijsko srce ovdje popusti
, poneki od njih sada unu pokraj osumnjienog i toplim im, oinskim glasom punim razum
ijevanja, pro apu:
"Ajde, dobro, ta je bilo, bilo je. Ako si i peder, ta ima veze. Nego, reci, bogati
, kako je ono bilo kad si ubio onog popa?... Nisi ga ubio? E, sad me ba zafrkava .
Ja mislio da smo prijatelji, da sve moremo re jedan drugome, a ti ovako. Nije red
, brate... A da ti odem mater upitat', mo da ona ne to zna? Mo da ona zna kako joj sin
peder u gluho doba ubija popove? ta ka e ? Majka ti ne zna da si peder? Ma, jasno, s
tarija ena, srce bi joj prepuklo da joj neko ka e da joj se sin... E, podigni glavu
, pogledaj me. ta misli da ti ja sad odem u majke...?"
Homoseksualci potom padaju u katatonini stupor. Izgubljeno zure preda se i vi e ni ta
ne mo e saznati od njih. Ponekom od njih doe odvjetnik. Policijski ih slu benici sumn
jiavo gledaju. ta ste im vi? Advokat? Ma, pazi, molim te, da ti ne povjerujemo...
A i ta toj bagri treba advokat? Sve mi njih znamo, u kartotekama su nam svi do je
dnoga. Kad je ono bila njihova parada, lukavo smo im dali dozvolu da etaju po Zri
njevcu i usput ih sve snimili. Lijepo, digitalnim kamerama, najnovija oprema. Im
amo imena, prezimena, fotografije i jedinstvene matine brojeve svega toga homosek
sualnog
smea koje se udru uje u zloinake organizacije, koje premlauje, reketari i ubija ugosti
telje i bankare. Pederi su se i u vojnu policiju uvukli, gdje su trgovali heroin
om, naftom i ukradenim autima. Oni su, dokazano je, ubili obitelj Zec. Palili su
srpske kue po Krajini. Pederi su sastavili ortaki ugovor da opljakaju Dubrovaku ban
ku. Potukli su se sa srpskim navijaima u Kranju. Podmeu nam po are na Jadranu. Bacaj
u suzavce na koncertima. Truju pse u parkovima. Za sve to se zlo u ovoj jadnoj ze
mlji dogodi zgodno bi bilo optu iti nekog pedera. Pa ako i nije kriv, to ga ne bi z
grabio za dlakavu stra njicu kad je ve on sam okolo nudi?
244
Nee Hrvat na Hrvata
U smjernim i bogobojaznim katolikim zemljama kakva je ova na a, ta stvar je jasna pedere bi valjalo smjestiti u zoolo ki vrt. Upravitelj nekog zvjerinjaka trebao b
i se gradskim oima Amsterdama obratiti s molbom da nam doniraju jedan reprezentat
ivan par mu jaka ove vrste... mi njima, recimo, zauzvrat mo emo dati dvije baranjske
aplje... pa da ih lijepo stavimo u kavez na odjelu drugih sisavaca, izmeu mrkog m
ede i lukave lije, da izbrijanih torza, u crnim ko nim tangama doekuju ljubopitljiv
o graanstvo, bake s unucima i kolske ekskurzije iz provincije.
"Nastavnice! Nastavnice, vid' pedera!", vikala bi djeca razdragano, premda bi, n
aravno, bilo i mangupa koji bi izazivali.
"Pederu, 'oe kikirikija?"
"Neu."
"Ne bi ti ja ni da', ha, ha, ha..."
S vremenom bi pederi ipak nauili s takvima. Sjedili bi spokojno brbljajui medu sob
om dok se publika ne bi
245
okura ila i pri la im sasvim blizu, a onda bi jedan od njih iznenada, strahotno krik
nuv i, skoio na re etke i svi bi se uas... kako je inae u nas golem strah od pedera...
vri tei razbje ali, gore nego da je bengalski tigar krenuo na njih. Bilo bi nam vrlo
veselo s tim pederima, samo to ja nekako mislim da bi ih na kraju ipak neki zliko
vac zasuo kamenjem, otrovao, ili im dobacio breskvu u koju je utisnuo polovicu il
eta. Tako to naprosto biva u smjernim i bogobojaznim katolikim zemljama kakva je
ova na a.
Tu u nas, sa slavnom tisuljetnom tradicijom ubijanja, sakaenja, silovanja i paljen
ja kua, homoseksualci se od svojih susjeda doista nemaju prava niemu ljudskom nada
ti. Dapae, majica na kojoj je pisalo "Pedere u logore", to ju je nosio onaj moron

u gomili to je prosvjedovala zbog zagrebake gay parade pro le subote, unato svim bezu
mnim ratnim godinama i manijakoj meunacionalnoj nesno ljivosti koju smo pro ivjeli, za
cijelo je najstra niji izraz mr nje koji se ikada usudio promoliti u na oj javnosti. Z
a cijelo vrijeme rata, prisjetite se, ak ni kada je bilo naju asnije, svejedno nitk
o nije iza ao na ulicu s majicom "Srbe u logore", a ne pamti se ni da se neki etnik
odjenuo u "Hrvate u logore". "Konano rje enje", da se poslu im rijeima nepre aljenog Ka
ncelara, i jedni i drugi dr ali su ipak pone to preradikalnim za svoje vjekovne nepr
ijatelje. U peder-skom sluaju, meutim, ta se stvar, i usta ama i etnicima... mo ete bit
i sigurni da bi bili potpuno jednodu ni u tome... ini sasvim zgodnom.
U njihovoj paninoj homofobiji, o kojoj bi se dalo psi-hologizirati da itko ima vo
lje zajebavati se s tako rudimentarnom psihom, konc-logori se ine kao sasvim razu
mno rje enje pederskog pitanja; kada jedan mu karac uvali jezik u usta drugome, to j
e uistinu tako pogano i
246
nearijevski da niti ne zavreuje ni ta bolje od ciklona B, te sva pregnua koja je Trei
Reich uinio na tom planu valja pozdraviti s visoko podignutom desnicom. Tako mis
le one obrijane neonacistike glavice lumpenprolete-ra iz zagrebakih predgraa, koji
su pro le subote s palicama nasrtali na isprepadane hrvatske homoseksualce. Tu nev
oljnu eljad, koja se jedva usudila pokazati da je iva, doekivali su kao da su ivotin
je, uistinu vjerujui da su oni sami po svemu bolji od njih.
No, je li to uistinu tako?... Hm!... isto sumnjam. Gledajui, naime, po novinama sl
ike onih elavih i krezubih prosvjednika kontra pedera, ja sam ozbiljno posumnjao
da bi se medu svima njima, da se skupi sve njihovo obrazovanje na jednu hrpu, da
la sastaviti jedna pristojna svjedo ba srednje kole. Djelovali su kao propalice bez
alata i zanata, kojima je podrignuti poslije piva ne to najtranscendentnije to su
ikada outili, a biljar najslo enije to su ikada shvatili. Vrlo lako mogao bih ih zam
isliti kako se napiju i potuku u krmi, pa krvavih glava dou kuama i zlostavljaju ene
. To jadno odjeveno, istetovirano bijelo smee, koje je onako zapjenjeno urlalo po
grde homoseksualcima, nije se uistinu doimalo nimalo arijevski. Bio je to, u naj
kraemu, ljam i da se jednom doista, ne dao Bog, u nas ponu provoditi rasni zakoni i
otvore konc-logori, vjerojatno bi ba oni medu prvima u iza li kroz dimnjak, svakak
o puno prije nego to bi pederi do li na red.
A za to bi netko, uostalom, i dirao pedere? Pod jedan, ako emo pravo, u odnosu na n
jihove neprijatelje meu njima je znatno vi i postotak visokoobrazovanih. Meu homosek
sualcima ima izvanredno talentiranih pisaca i redatelja, znaju biti briljantni z
nanstvenici, struni i savjesni lijenici, strpljivi nastavnici, precizni in enjeri...
Homoseksualci obino itaju jo pone to mimo sport247
skih stranica u novinama, vidjet ete ih u kazali tima i na izlo bama, uredno vraaju kn
jige u biblioteke, a Coloni-ju slu aju samo ako su ba jako perverzni. Pa ako su i s
asvim neobrazovani, ja ne znam da su ijednog homoseksualca vidjeli da je razbio
izlog duana ili prevrnuo kontejner nakon utakmice, da je demolirao autobus i zapa
lio telefonsku govornicu, da je u marici u tri ujutro pijan napao slu benu osobu,
da se pomokrio u liftu... Kad malo bolje pogleda , ti pederi su vjerojatno najuzor
niji dio na e populacije, oni su doista pravo... ak ni meni nije ovo lako izrei... c
vijee hrvatskog naroda.
Uzgred budi reeno, nije se ba najbolje vidjelo na televiziji, je li iro Bla evi bio u
gay paradi?
Moja lina esma
Primijetili ste mo da koliko strunjaka za jezik hoda uokolo. "Nije hiljada, nego ti
sua", govori mi blagajnica u samoposlu ivanju. "Nije, gospodine, kisela voda, nego
mineralna", opomene me konobar. "Ne ka e se esma, nego pipa", dobrohotno e vodoinsta
later. "Nije lina, nego osobna", upozori me policajac, a ja momentalno podivljam
i najradije bih ih, lino i osobno, dapae, i personalno, sve skupa poslao u jedan o
rgan kojega ne bilje e edniji rjenici hrvatskog jezika. Bog te mazo, to svi ti ljudi
rade na blagajnama samoposlu ivanja, za to su konobari, vodoinstalateri i policajci?
Kako to da nisu na lingvistikom kongresu u Dubrovniku?
"Ispunite ovo", ree po tanska slu benica pru ajui mi formular za preporueno pismo. " tampa
im slovima?" "Tiskanim slovima", opomene me ona uljudno. A meni doe takva neka sl
abost u ruke da jedva kemijsku dr im. Stojim, gledam malo u obrazac za preporueno p

ismo, pa malo u enu iza altera i jedva se obuzdavam, ili kontroliram, ako vam je t
ako lak e, najednom vi e ne
249 .....
znam po to sam do ao, dekoncentriran sam ili, po na ku, neusredotoen i najradije bih r
ekao: "Znate, gospodo, sluajno sam hrvatski knji evnik i, dopustit ete, o jeziku zna
m pone to vi e od vas. Nemojte se ljutiti, ali ja svaki dan ne to krojim od tog materi
jala i odlino sam upuen u to to se mo e, a to ne mo e kazati. Ako sam kazao ' tampana slo
a' ili 'hitna po iljka', vjerujte mi da se tako smije kazati, da je to jednako val
jano kao i 'tiskana slova' i ' urna po iljka1, i zato lijepo zaepite labrnju."
Naposljetku ipak ni ta ne ka em, saberem se i ispunim obrazac tiskanim slovima kako
me je gospoda uputila, premda to ne bi bilo ni ta drukije od toga da sam ga ispunio
tampanim, i odem pokisao, sa stra nim nezadovoljstvom u sebi. Svi znate tu frustra
ciju. Bogu hvala, Hrvati kroz itavu svoju povijest ive s njom, itava stoljea vlast j
e govorila drukije od nas, latinski, njemaki, maarski, turski ili srpski, i bilo je
naravno stra no poni avajue kada bi ti nabili na nos da ne govori kako treba. Razumlj
ivo je da ovjek ima potrebu da oslobodi jezik zapreten u njemu, da di e na tom jezi
ku. On sam je taj jezik i itav njegov svijet je u njemu. Svijet, ovo to do ivljavamo
stvarno u, doista postoji samo u jeziku.
Ali, apsurdna je stvar da smo mi, oslobaajui se od tuih jezika, naposljetku postali
zatoenici onoga vlastitog. Hrvatskom danas zaista nije prijetnja ni srpski, ni t
urski ni engleski, najvea prijetnja hrvatskom upravo je hrvatski, zastra ujua potreb
a da se govori ispravno, ma to to ispravno znailo. Stoljea frustracije tuim jezicima
dovela su nas u frustraciju da govorimo na ki. Hrvati se boje govoriti hrvatski, i
m zinu golema je strava u njima da e ih netko, upuen ili neupuen, ispraviti. Nije p
egla, nego glaalo, ue nas jezikoslovci. Ma, nije ni pegla ni glaalo, nego odjebite!
S tom jezinom dikta.250.
turom jednom napokon treba prestati. Emancipirajte glasnice i govorite kako vas
je volja, neete pogrije iti.
Za to je u na oj knji evnosti malo humora, upitala me je na jednoj knji evnoj veeri prije
nekoliko mjeseci jedna ena. Zato to nema jezika na kojemu bismo se smijali, odgov
orio sam joj tu no. Za smijeh se morate osjeati slobodni, da znate da vas nitko nee
prekinuti i upozoriti da ste ne to krivo kazali. Upravo zato, sav hrvatski humor,
u knjigama, na filmu ili televiziji, u nekom je dijalektu: "Tko pjeva zlo ne mis
li", "Na e malo misto", "Gruntovani"... Sve emu smo se smijali napisano je na nekom
malom jezinom idiomu, da bismo se smijali, morali smo pobjei u azil narjeja u kojem
u lektori nemaju ingerencija. Inae smo potpuno invalidni. Ono to se naziva hrvatsk
im knji evnim jezikom medicinski je nesposobno za humor. Poku ajte ispriati vic na je
ziku kojim govori Stjepan Babi. Nitko iv se nee smijati. Imate li, na primjer, vic
u kojemu mama alje malog Muju po pivu iz fri idera, a vi ka ete da je mama Muju posla
la do hladionika, okupljenima e biti dosta neugodno zbog toga.
Zbog svega toga meni nekad doe da stanem na ulicu i derem se da me svi uju: kafa,
d ezva, hiljada, pegla, ajncug, d abalebaro , esma, ebe, hartija, cifer lus, lina karta, k
rfiol, pricer, kaciola... Upotrebljavajte ove rijei, nema u njima ni ta lo e ni nepatr
iotski. Dapae, njima kupujete svoju slobodu od jezinih policajaca. Udahnite i ka ite
'kisela voda' i va e svijet u trenutku biti malo vei.
Ostalo mi je malo mjesta da primijetim jo jednu stvar. Prije mjesec dana najprije
general Vladimir Zagorac, a sada i njegov biv i zamjenik, brigadir Jozo Laci, pret
ueni su u Zagrebu palicama za bejzbol. Mo da ste uoili kako su apsurdna ova dva dogaa
ja. Ljude koji su kupo251
vali raketne sisteme za milijune dolara, pregovarali za tenkove i nadzvune lovce,
koji su u Hrvatsku uvezli tisue strojnih pu aka, svakovrsnih granata, milijune met
aka, divljaci su prebili drvenim motkama. Oni su tra ili samo vrhunsku tehnologiju
, a gamad ih je doekala s tokarenim bukovim oblicama. Recite to hoete, ali meni je
to jasan znak da su Hrvati izgubili svako po tovanje. Zbog svega to su uinili za ova
j narod, generala Zagorca i njegove suradnike trebalo je barem zoljom gaati.
Nerasporeeni medo
Jasmin Stavros u Italiji je kupio kaput od vuje ko e i nekoliko se dana kao kakav p
raovjek pancirao u njemu, ak se i za novine takav slikao... na fotografijama se smj

e ka kao da je ovaj as zaklao neku ovcu... a onda mu je netko valjda rekao: "Jasmin
e, kretenu jedan, pa kako se mo e odijevati u ugro ene vrste" i on se posramio, te na
javljuje dobrotvorni koncert za za titu vukova. Zavijat e grudobolno u pokvaren raz
glas u nekoj diskoteci itavu jednu veer za spas na ih kurjaka. Drugi put opet uhvate
Sini u Vuu kako na javnom mjestu mrcvari neku mr avu kozu pa se nadigne graja zbog z
lostavljanja ivotinja, a Vuo, da poka e kako nije ozbiljno mislio, pozove novinare d
a ga slikaju kako grli i cjeliva rogatu ivinu, te joj naposljetku ak i lani pokloni.
"Vidi ovo", zaprepasti se moja ena itajui novine, "Vuo kupio lani kozi!"
"A, bogati", viem ja iz sobe, "kad mu pere i pegla i red je da joj ne to kupi!"
Uistinu, nije lako biti ivotinja u nas. U nekim ih se drugim kulturama po tuje, pro
met se civilizirano zaustavlja kada neka krava izae na cestu, a redovnici se sasv
im odriu mesa vjerujui da su u ivotinje preselile du e umrlih. U nas niega toga nema.
U nas, okladio bih se, da se prouje da je du a nekog ministra zavr ila u nekom psu, s
vi bi samo gledali kako bi toga jadnog psa drmnuli nogom u slabine.
A sada ozbiljno. Ponekad odemo u zoolo ki vrt na Marjanu. To je tu no mjesto i svaki
se put put u asnemo izgladnjelim i smrdljivim be tijama koje tu ive. Medvjed me upal
im oima gleda kako gulim mandarinu, a ja mu govorim: " ta je, jeo bi, a? E, ne mo e.
Nije ti ovo socijalizam, dragoviu moj, pa da samo le i i jede !" Medo ni ta ne razumije t
a mu govorim. Svejednako pilji u onu mandarinu pa ja naposljetku odustanem od gl
upiranja i bacim mu plod. Sma e ga skoro jo u letu i tra i jo , tako ponizan da mi je m
uka od njega.
Gledam toga medvjeda i mislim koliko smo slini, koliko smo zapravo svi skupa u ov
om tranzicijskom sranju. Nekima je malo bolje, nekima malo lo ije, a ovim ivotinjam
a je najgore. Njima e prvima ukinuti hranu, ili su je mo da ve ukinuli, jer su bespo
mone. Ba kao kada je dr ava potkradala penzionere, jer je znala da joj ti starci nis
u nikakva prijetnja, da nemaju kala njikove, nego moraju utjeti i slu ati to im se ka e,
tako i ove ivotinje krepavaju jer su u kavezima, sasvim ovisne o ljudima. ak ni g
lasako pravo nemaju, nitko im se ne mora ulagivati, tako da bez ikakvih posljedic
a mo emo preskakati njihove obroke i sve rjee mijenjati slamu u njihovim kavezima.
Civiliziranost jednog dru tva mjeri se njegovom spremno u da stane u za titu slabijih,
staraca i djece, ba kao i paraplegiara ili izofrenika, da im unato nji254
hovoj nesposobnosti za samostalan ivot daju da se osjete kao ljudi. Zoolo ki vrt pr
ipada tome svijetu. Makar su ivotinje zatvorene, ovjek bi tu zapravo htio graditi
prijateljski odnos s njima. On ih dobrostivo hrani i teto i ne bi li, sebi vi e nego
njima, dokazao kako ne mora ubijati, da to vi e ne pripada njegovoj prirodi. On j
e milosrdni gospodar planeta, koji svima, pa i najslabijima, daje da ive. Tako to
biva u civiliziranim zemljama blagostanja, kakva smo i mi jednom davno bili.
Dogodi se, meutim, neki dru tveni potres kakav je, za priliku, bio onaj koji smo mi
pre ivjeli, u kojemu se sve svete ljudske i graanske vrijednosti najednom uru e i, b
a kao to inae biva u takvim nesreama, vi e nitko ne gleda na zajedniko dobro, nego se u
panici grabi, otima i preko onih to su posrnuli bezobzirno grabi prema izlazu. J
edino pravo tu je pravo jaega, jedno po jedno otpadaju sva socijalna prava. Vi e ne
mamo dobro besplatno zdravstvo ni kolstvo, a mirovine su sve manje i sve se nered
ovitije isplauju.
Za to vrijeme u zoolo kim vrtovima zaboravljene ivotinje gladno tule i riu i ni ta im
nije jasno, kao to, uostalom, ni mnogim penzionerima ni danas nije najjasnije to s
e zapravo zbilo. Ta ivina u kavezima sada je nigdje. Ona odavno vi e ne pripada div
ljini, ne zna loviti da pre ivi i nema neprijatelja. Do sada je ivjela u civilizaci
ji toplog i suhog kaveza s tri redovita obroka dnevno. Te civilizacije, meutim, v
i e nema. ivotinje se uznemireno vrte kavezima oekujui uvara sa sijenom, ribom, iznutr
icama, svakoj ivotinji prema meniju, a uvari ne dolaze, jer vi e niega nema, nema vi e k
olske djece ni ekskurzija, ni djedica s unukama, nema znati eljnog graanstva, nema
vi e niega, jer je vani d ungla i ljudi ive kao ivotinje.
to, dakle, napraviti? to s ovim medvjedom koji mi
jede evo ve estu mandarinu? to s tigrom? to s vukom i lukavom lijom? to emo s mravojed
om i tapirom? Meni se nekako ini, ovo e vam sada udno zazvuati, da bi bilo najbolje
da ih, zajedno s metalcima i nerasporeenim policajcima, dovedemo na Markov trg i
pustimo iz kaveza. Pa neka sve tamo rastrgaju i po deru, i Ra-ana, i Tomia, Budi u i Sa
nadera, sve do jednoga neka oglodu. Ako ve trebamo ivjeti kao ivotinje, idemo onda

do kraja.
Dan poslije
Na plakatu Hrvatske seljake stranke mu karac zaljubljeno grli stablo. Dr ite li da je
to malo neobian prizor? Svakodnevno gledamo kako se grle mu evi i ene, roditelji i
djeca, nogometa i i pijanci, Thompson i Skoro... Ja, recimo, stra no volim gledati k
ada se zagrle dvije odbojka ice. Jo ako jedna drugu malo potap u po guzi, nitko sretn
iji od mene. Ali, to da bi netko hodao po umi i trljao se o stabla, nastranost je
koja mi je sve do ove predizborne kampanje bila potpuno nepoznata. Stojim pred
plakatom i od uda ne mogu sebi doi. Za to mladi ovjek to radi? Izgleda zgodan, mogao
bi nai curu. Hrast koji grli je, istina, jedan dosta naoit lu njak, ali isto, ne ini
se da tip ne bi mogao imati prikladnijeg i dolinijeg partnera ili partnericu. I r
azmi lja li on to e mu majka i otac rei kada im objavi da se vjenao sa stablom?
Padaju mi na pamet dva suvisla obja njenja ove slike. Prvo je da haesesovac dr i sta
blo da ne padne. Ono to mi na plakatu ne vidimo je da je hrast mo da dolje otpi2S7
ljen, a fotografija je snimljena sekundu ili dvije prije nego e se on sru iti po mu k
arcu. Da nije rije o fotografiji, nego o videozapisu, vjerojatno bismo uli kako ne
tko u offu u asnuto vie: "Marko, bje ' otale!" Drugo obja njenje kojega sam se domislio
je da u ovome mora biti ne to psee. Jer, to ja znam, od svih poznatih vrsta, samo p
si znaju biti tako posesivni prema stablima. To mi se doima uvjerljivije. Haeses
ovac zapravo grli stablo zato to je pokraj njega zakopao kost...
Ali, ne... Samo malo priekajte... ena mi je maloprije donijela novi Nacional, gdje
propagandni genijalci Hrvatske seljake stranke govore kako mu karac sa stablom i d
jevojka s jabukama u naruju poruuju da Tomi und Kamaraden vole prirodu. Vidi , toga se
nikad ne bih dosjetio. A znai li to da emo uskoro vidjeti Bo idara Pan-kretia s vjev
ericom? Ili Luku Trconia kako sklopljenih oiju grli suncokret? Zlatka Tomia glavom u
z glavu tovne junice?... Kakva besmislica. Toliko para baenih u vjetar. Da ijedno
g od nas pitaju kako bi pokazao da cijeni prirodu, taj bi vjerojatno zagrlio Sev
erinu. Jer, da si ne la emo, fenomen koji e svakog od nas ushititi, nemjerljivo vi e
od svih jabuka i hrastova, od svih Kornata i itavih Plitvikih jezera, uistinu je o
no to je majci prirodi, pogotovo od pojasa nagore, uspjelo sa Severinom.
Huh! Sve te e podnosim ove izbore. I to ak i ne same izbore, koliko me iscrpljuju i
diotske predizborne kampanje. Osjetim se bespomono, bez ikakve vjere u budunost lj
udskog roda kada vidim sav taj oajni trud kojim neki, inae bezosjeajni tipovi javno
sti poku avaju posredovati nekakvu emociju. Jedina emocija koju zaista mogu prepoz
nati u tim kampanjama je strah politiara da e ispasti smije ni. U togljeni ljudi obino
znaju biti tako nesigurni - boje se da e im se drugi smijati pa to skrivaju mrgod
ei se svisoka, kao da im je tap u guzici.
258
U ovoj HSS-ovoj kampanji, vjerujem, sasvim se lijepo mo e prepoznati ta pojava. Se
ljaka stranka, sa svojim nadutim predsjednikom i njegovom golemom stravom da ne i
spadne smije an, naposljetku je ispala groteskno pompozna. Zagrliti stablo, molim
vas lijepo?! Da u stvarnosti to netko uini, u nekom parku, recimo, kroz pola sata
najkasnije dva stasita bolniara s psihijatrije bi ga vezala za le aj u ambulantnim
kolima.
Tako ne to mogue je vidjeti samo u predizbornim kampanjama, jer one postoje sasvim
izvan realnosti. Predizborna kampanja pomalo je patolo ko vrijeme, u osnovi vrlo s
lino pijanstvu. Ba kao pijanci, kada u nekom umezu poslije boce vinjaka ponu padati
u naruje jedan drugome, slinavo se cjelivati i kroz suze obeavati jedan drugome ne
ke potpuno neostvarive stvari, kada se hvataju za srce i cmizdrei viu, da ih cijel
a birtija uje, kako e od sutra biti dobri, kako e nai po ten posao i redovito plaati al
imentaciju, kako e se okupati i promijeniti ve , kako vi e nee lokati... sve to vrlo j
e nalik pona anju na ih politiara u predizborno vrijeme. Politike stranke u svojim alk
oholnim delirijima grle se sa stablima i patetino kunu u punu zaposlenost, inform
atizaciju kola i fakulteta, zagrijane bolnice i vrtie koji ne proki njavaju, a da ih
pita , bez problema bi ti obeali i ukidanje svih poreza, poljoprivredne poticaje z
a marihuanu, nuklearno oru je i svemirski program sa zrelim planovima da se, najka
snije do ljeta 2008., hrvatska ekspedicija iskrca na Saturnu.
Ba sve je jednako kao kod pijanaca - budalasti, nekada potpuno neobja njivi postupc
i, burne emocije, velikodu nost, groteskna pompoznost. itava predizborna kampanja d

oima se kao neobuzdana pijanka u nekoj prljavoj pelunki na periferiji, gdje uz ta


mburice i cerek kurvi potpuno neubrojive persone licitiraju sa sasvim
nebuloznim brojkama. Sve do dana nakon izbora, kada nastupa dugo i muno trije njenj
e. Premda oni nisu okusili ni kap alkohola, mamurnost, na alost, pripada biraima.
260 ......,,.
Tozin pouak
Nije, ruku na srce, neka povlastica biti graanin Republike Hrvatske, osim u jedno
me. Ovo je ba smije na dr ava. U centralnoj Africi, dodu e, nade se i aljivijih, no njim
a manjka pitke vode, tek su dijelom elektrificirani i voze se volovskim zapregam
a. Nama se ovdje ipak ne mo e dogoditi da u epidemiji slinavke kolabira itav promet
ni sustav, a opet je veselo. ivimo, usudio bih se rei, u optimalnom omjeru udobnos
ti i apsurda, gdje se eljade svako toliko od srca krepko nasmije ludoriji nekog m
amlaza u, posve je svejedno, zakonodavnoj, izvr noj ili sudskoj vlasti. Nekoga, na
ravno, te ludorije i razbjesne, ali ako imate smisla za alu, bude ugodno rastereuj
ue i ljekovito. Narodno je zdravlje naposljetku na dobitku od komedije da su, eto
, samo primjera radi, Branka Jordania, glavnog dr avnog inspektora, uhvatili u besp
ravnoj gradnji vikendice, a on im, s mistrijom u ruci, promucao kako nije znao d
a mu treba dozvola. Pozdravimo ovacijama glavnog dr avnog inspektora koji nije uo z
a graevinsku dozvolu. to se jo uope mo e
261
dogoditi? Oekujte neoekivano, jer ovo je takva dr ava, da nitko ne bi mogao garantir
ati da sutra nee nekog suca Vrhovnog suda zatei gologuzog na ilegalnoj useljenici
iz Moldavije i da se potom taj nee ivo zauditi kada mu reknu da je prostitucija pro
tuzakonita. Nakon bespravne kue Branka Jordania, uistinu, mene bi eventualno iznen
adila jedino vijest da se Slavko Sako-man predozirao.
Istinsko veselje u sluaju glavnog dr avnog inspektora ipak je nastupilo koji dan ka
snije, kada se u novinama oglasio izvoa radova na inkriminiranoj vikendici, stanov
iti Hasan Ibrahimovi zvani Tozo, dobrostiva neka zidarska du a, koji svu krivnju pr
euzima na sebe, a investitora brani argumentom da ovaj zapravo nije zidao izvan
gabarita kamene kue koja je nekad stajala na tom mjestu. Novi objekt, u du inu i iri
nu, tvrdi gospodin Ibrahimovi, u milimetar je jednak starom, a tek je u visini vi
kendice Jordani sebi pone to dao odu ka, no to je razumljivo, poja njava Tozo, jer su t
u nekada... slijedi citat, a vas molim za trenutak koncentracije... " ivjeli niski
ljudi".
Dakako, Tozo je u pravu, Hrvati su, generalno uzev i, dosta niski. Posljednjih smo
desetljea, istina, pone to narasli, pa i nanizali neke dojmljive meunarodne ko arka ke
uspjehe, no nije uvijek bilo tako. Stotinama godina bili smo mali narod, kepeci,
takorei. Kada smo prije etrnaest vjekova banuli preko istonih granica Rimskog Cars
tva, ilirska plemena, to su ova podruja naseljavala prije nas, bila su nemalo zbun
jena na im karavanama. inili smo im se... i upravo ih je to prevarilo... kao djeica,
kao da se neki vrti organizirano uputio na predstavu u lutkarsko kazali te.
Doista, govorimo li o hrvatskim velikanima, obazrivo valja pripomenuti da nijeda
n od njih nije imao preko
.362.
metar pedeset pet. Kralj Tomislav, primjerice, bio je tako malen da je ma za njim
orao po pra ini, a pancirni prsluk darovao mu je, nakon to ga je prerastao, dvanae
stogodi nji sin jednog bugarskog vladara. Kada bi kralj ujedinitelj po elio zaja iti k
onja, dvojica patuljastih tito-no a spremno bi dotrala sa sobnim ljestvama. Petar Kr
e imir, s druge strane, uope nije jahao konja. Njemu bi osedlali purana. Pamti se t
ako i anegdota s pogubljenja Zrinskog i Frankopana. Hrvatski urotnici vezanih su
ruku, kleei ekali da im odrube glavu, a austrijski se krvnik sa sjekirom, pod crno
m kapuljaom s prorezima za oi, popeo na gubili te pa se zbunjeno osvre. "A di su mu ter
ije?", pita on. "Upravo si ih ugazio", dovikne iz okupljenog mno tva netko razdrag
ano.
Ipak, Ljudevit Gaj, to jest - jest, bio je gora od ovjeka. Sa svojih metar i ezdese
t tri centimetra svisoka je gledao bana Ivana Ma urania, koji je "Smrt Smail-age eng
ia" veim dijelom napisao stojei, laktovima se naslanjajui na stolicu. Pa onda Stjepa
n Radi. to mislite za to su ga uope zvali Stipica? Kada ne bi mogao spavati, priaju sv
jedoci, utemeljitelj i predsjednik Hrvatske seljake stranke nervozno je etao ispod
kreveta. Utoliko je atentat na njega posve nevjerojatan. Puni a Rai, mora se prizna

ti, napravio je vra ki dobar posao kada je nekoga tako sitnog uspio pogoditi. Posl
ije njega do ao je dr. Vlatko Maek, koji je kazao: "Lajbek je otkopan". Legendarni M
aekov lajbek, inae, kupljen je u Beu, u radnji znamenitog Rudolfa Schwartza mlaeg, c
arskog i kraljevskog krojaa za djecu i dojenad...
Mogli bismo ovako unedogled nabrajati, no bit ste, vjerujem, shvatili. Glavni dr a
vni inspektor Branko Jordani posve je nevin u cijeloj stvari. Du mani su ga dohvati
li kada je svoju skromnu u teevinu ulo io u obnovu ru evine neega to je uistinu bilo mo da
kao malo vei
26",
koko injac. Zbog tako beznaajnog krimena vjerojatno e zavr iti u mirovini. Za dugogodi n
ji predan i samoprijegoran rad predsjedniku Vlade bih preporuio da mu urui bogato
ilustriranu "Snjeguljicu i sedam patuljaka".
Bolan le i haramba a Bo ko
"Uzeo san malo bolovanja da uredin vinograd", ka u na i ljudi. Ili uzmu malo bolovan
ja da zakolju prase, da naliju betonsku plou ili stave krov na kuu, da posjeku nek
u umu, o ene sina, krste unuku. Ili ga naprosto uzmu. "Ba bi moga uzet malo bolovanj
a, odavno ni an bio", obja njavaju oni kao da je to upravo najprirodnija stvar. Uzet
i bolovanje. To vi e ak nije ne to to se dobiva, nesvojevoljno i zapravo ne eljeno. Ne,
upravo suprotno, bolovanje se iroka srca, s neobinom drago u, uzima. Ta sindikalna st
eevina Zapada ovdje se prometnula u a avi obiaj nekakvog dopunskog dopusta za domi ljat
ije, prelijepo se uklopila u hajduki mentalitet koji dr i neupitno ispravnim kada n
etko zajebe dr avu ili poduzee. "Ostalo mu je bolovanja od pro le godine", znali smo
tako rei za jednog kolegu to bi uvijek nekako u ovo doba, kada ponu proljetni radov
i u polju, ne to za mirao pred nekim specijalistom medicine rada.
U zemlji u kojoj mnogi glumci ne znaju ni dobar dan estito izgovoriti, anonimne s
u kazali ne prvakinje i prvaci
...265
u posljednjih pedeset godina po na im ordinacijama odglumili kostobolja, alergija,
sranih i mo danih udara, velikih i malih boginja, epilepsija, izofrenija i inih bol
e tina u protuvrijednosti od valjda pola milenija bolovanja. to dakle uiniti da se p
ublika vrati domaem filmu? Zar ne vidite? Akademija dramskih umjetnosti trebala b
i dati otkaz Tonku Lonzi i za profesora glume uzeti nekog rekordnog simulanta ud
ru enog rada, specijaliziranog, na primjer, za karakterne role astmatiara. Premda,
jasno, stoji opravdana bojazan da bi novi prosvjetni kadar brzo zdimio na bolova
nje. Ili ak u invalidsku mirovinu. Jer, naravno, to je vrhunac karijere svakog od
tih pametnjakovia - invalidska penzija, do ivotno bolovanje bez prava na pomilovan
je.
Poeo sam s ovim malo podu im uvodom zapravo zbog jednog intervjua od pro log petka u
Slobodnoj Dalmaciji. S Bo kom Ramljakom su razgovarali, biv im efom splitskog SIS-a,
zapovjednikom ete alkarskih momaka, elnikom lokalnog ogranka Hrvatskog bloka i int
imusom odbjeglog Gotovine, s kojim se, kako sam ka e, i sada povremeno vidi i prol
judika. Nakitiv i se kao papagaj tud-manovskim ordenjem na obinoj bijeloj majici kr
atkih rukava, ordenjem u koliini koja bi valjda dostajala za Eisenhowera i Montgo
mervja i sve asnike i doasnike koji su sudjelovali u invaziji na Normandiju, haram
ba a je dakle iza ao pred novinare i natrkeljao ludorija za itave dvije strane novina
, od kojih sam, kao posebnu poslasticu za itatelje Jutarnjeg, odabrao ovaj krasni
citat: "Nakon to je iz SIS-a izbaeno 167 mojih kolega u 2000. godini, ja sam 20.
prosinca te godine, iz prosvjeda i u znak potpore tim ljudima, oti ao na bolovanje
do 31. kolovoza 2002. godine, kada sam umirovljen".
Ovo je zemlja u kojoj je te ko ispasti ba jako glup. Ako ponekad i lanete ne to blesa
vo, malo je vjerojatno
da e to biti posebno uoeno i upameno u gomilama blesavosti koje svakodnevno emitira
ju na i tiskani i elektronski mediji. Haramba a Ramljak nametnuo se unato tako o troj k
onkurenciji. Dapae, kada pomnije prouite ovih etrdesetak rijei njegove izjave, te ko j
e zapravo sjetiti se da je netko u posljednjih desetak godina u toliko malo etvor
nih centimetara novinskog prostora, jednim toliko zgusnutim stilom, strasnije ko
mpromitirao vlastiti mozak.
Pod jedan, prosvjed zbog otpu tanja ljudi i potpore navodnim rtvama crvenog terora
nigdje se, naravno, u medicinskoj literaturi ne spominje kao razlog za bolovanje
. Ramljak je morao navesti nekakav drugi, ozbiljniji motiv, koji je, kako sada v

idimo, bio la an. Imamo, prema tome, ovjeka, ako se to smije tako rei, koji sasvim j
avno, bez imalo srama, izjavljuje da je dulje od dvadeset mjeseci s la nim bolovan
jem pljakao SIS i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Da i u jednoj od ove dvije d
r avne ustanove netko ima volje za to, kao to vjerojatno ipak nema, mogao bi protiv
Ramljaka pokrenuti radni spor sa zrelim izgledima da ga dobije na svim instanca
ma, pa da haramba a lijepo s kamatama vrati sve to je po erao u posljednje dvije godi
ne.
Ipak, ja ne bih urio s tim. Koliko god da je sinjski pa alievac uzeo u tih dvadeset
mjeseci, jeftino smo ga se rije ili. Jer, pogledajte samo drugu ludost koju je bla
-goizvolio kazati taj, taj... a ne znam vi e to bih rekao. On je na bolovanje oti ao
iz prosvjeda protiv komunistike vlasti i potpore otpu tenim kolegama. Oblici prosvj
eda kakve poznaje suvremena demokracija su, kako znamo, kada netko seta s transp
arentima, izvikuje parole, potpisuje nekakve peticije, gada premijera jajima ili
gnjilim povrem, kada trajka glau; radikalniji su se pojedinci skloni ak i politi be
nzinom i zapaliti. Osnovno
266
.267
je u svim ovim aktivnostima biti zamijeen, a nije na od-met ni prinijeti neku rtvu
, otrpjeti nekakvu, makar sitnu nelagodu za stvar za koju navija . Haramba a Ramljak
, meutim, odluio se za formu protesta dosad nezabilje enu u itavoj historiji ideje gr
aanskog neposluha. Ne' majci, on je lijepo oti ao na bolovanje pa itao novine, igrao
biljar, eventualno nalio neku betonsku plou, uredio vinograd, zaklao prase... itav
ih je dvadeset mjeseci imao da uini one stvari koje Hrvati inae ine kada odu na bol
ovanje. Biste li vi i ta od toga nazvali prosvjedom? Ali, neka mu. Sve bih mu opro
stio. Penzioniranjem ovako bistroumnih obavje tajaca dr avna je sigurnost, barem ako
mene pitate, u svakom sluaju na dobitku.
Rezak vonj svlaionice
Jako bih volio da se Mirko Filipovi nade u novom sazivu parlamenta. Makar su neki
rezervirani prema politikom anga manu tog temera, a drugi ga ak otvoreno ismijavaju,
ja jako navijam za Cro Copa i svejedno mi je zapravo koja ga je stranka kandidi
rala. Nemojte ovo nikako shvatiti kao agitaciju za njih, u ovom sluaju doista mi
je bitan samo taj Slavonac, koji se za kruh po Dalekom istoku, u ve u od perlona,
mlati s udovi tima to su samo gre kom matiara upisani kao ljudska bia. Filipoviev smrton
sni high kick, naime, ini mi se vrlo korisnim novitetom u Hrvatskom saboru. Ta st
var nam je, dr im, nasu no nedostajala. Premda mnogi ne misle tako. Na blesavi narod
jo uvijek misli da narodni poslanik mora biti obdaren hitrim umom i otrovnim jezi
kom, na cijeni su neke, navodno, intelektualne vje tine. Ja bih, meutim, u na em parl
amentu, i najbr i mozak i najotrovniji jezik mijenjao za jedan kvalitetan kru ni uda
rac nogom u glavu.
Znam, ru no je to uti, eljade bi se moralo uzdii
I
iznad nagona, razumna razmjena argumenata trebala bi pobijediti nerazumnu razmje
nu udaraca, odricanje od nasilja sam je temelj civilizacije. Ali, ne mogu si pom
oi. Kada vidim zvjerinjak koji se zove najvi im zakonodavnim tijelom RH, zastupnike
to uglavnom besmisleno krie i lupaju, uhvati me mala snaga. Zar je to civilizacij
a? Uistinu, kakvog smisla ima cjepivo protiv malarije, kada pogledate na Sabor? Z
ar je zbog tih budala Galileo umalo planuo na inkvizicijskoj lomai? Zar zbog ovak
vih ljudski duh svaki dan pravi sve bolje omek ivae za rublje? Mnogo mi se puta dos
ad, pred malim ekranom, zaprepa teno pratei direktni prijenos prijepodnevnog zasjed
anja na Markovu trgu, sav taj trud ovjeanstva uinio sasvim uzaludan. Civilizacija j
e, shvatio sam, na tom mjestu izgubila sve bitke i jedino to mnogi od tih zastupn
ika, a i zastupnica, ruku na srce, doista zaslu uju jest po ten udarac nogom, barem
u stra njicu. Zato mi je drago zbog Filipovieve kandidature. Nadam se samo da zname
niti kickboksa nee biti suzdr an i stalo en kakva je stranka koja ga je stavila na lis
tu, nego e svoje golemo meunarodno iskustvo znati primijeniti i u domaim prilikama.
Ve vidim kako e to izgledati.
"Udri je", ape Raan, pokrivajui dlanom usta. "Udri je, Mirko!"
"Koga?", zaudi se Mirko.
"Pst!", psikne Raan. "Ti e!"
"Koga da udarim?", pro ape sada Cro Cop.

"Onu s kratkom kosom", ree Raan. "Udari je!"


Mirko Filipovi spremno ustaje, jer takva je stranaka stega medu socijaldemokratima
, i odalami po zubima In-grid Antievi-Marinovi. Raan se hvata za glavu.
"Ne nju! Ne nju, Mirko! Onu tamo!", ree predsjednik stranke oajno, pokazujui prstom
na Jadranku Kosor.
Cro Cop krupnim koracima prelazi saborsku dvoranu. Jadranka Kosor u asnuto bje i i z
akljuava se u enskom zahodu. asak kasnije otamo se uje razbijanje vrata. Potom kriko
vi.
"Mir, dame i gospodo!", javlja se u to svojim baritonom itaa prognoze za sjeverni
Jadran predsjednik Sabora Zlatko Tomi.
Jako je dobro da se na ovim izborima pojavljuju ljudi iz sporta. HDZ je tako na
svoju listu stavio trofejnog rukometnog trenera Linu ervara. Gospodin ervar, kako
smo prije neki dan imali prilike vidjeti u vrlo zanimljivom razgovoru s novinark
om ovog lista, sjajan je politiki kadar koji o mnogim pitanjima ima Sanaderovo mi l
jenje. Ako ude u Sabor, a gotovo je sigurno da hoe, taj ni kravatu nee vezati bez
konzultacija s predsjedni tvom svoje stranke. To je divno sa sporta ima - disciplini
rani su. Poslu at e to im govori , pokoriti se autoritetu, kao mravi e raditi za kolekt
iv, sasvim poni tavajui vlastitu osobnost. Taj duh momadi, rezak vonj svlaionice, ned
ostaje stranakim klubovima u Saboru. S ervarom e Sanader dobiti tu stvar. Prije izg
lasavanja nekog va nijeg zakona, svi e se hadezeovci povlaiti u karantenu u neke pro
vincijske toplice, gdje e ih predsjednik stranke "galvanizirati" za predstojei par
lamentarni dvoboj, davati im precizne upute, na kolskoj ploi nacrtati gdje e koji o
d njih sjediti. Znat e se tko to radi - Glava uva Jurjevia, Seks je flaster Arloviu. A
ko se koji od hadezeovaca pobuni, mar na tu iranje! I nema pia, nema enskih, a svjetl
o se u spavaonicama gasi u deset, nakon zajednikog gledanja Sedlarova filma "Fran
jo Tuman, hrvatski George Washington".
No, dobro, da vas vi e ne gnjavim izborima. Pogledajmo kako je sportu koji je jo uv
ijek sport, neovisan o svakoj politici, ideologiji i vjeri. Dan prije utak270
771
mie s Romom, igrae Hajduka je primio Ivan Pavao Drugi. Zahvalni za sve to je uinio z
a hrvatski narod i dr avu, hajdukovci su Svetog Oca najprije darivali nekom zastra u
juom mazarijom Josipa Botterija, a potom se i zadr ali u ugodnom kraem razgovoru s n
jim. Primijeeno je da je Ivan Pavao Drugi, na sve to su Spliani kazali, zadovoljno
tresao glavom. Po zavr etku ovog historijskog susreta, saznajemo, poglavar Katolike
crkve svom je osobnom tajniku izjavio: "Ba su drag svijet ovi Litavci."
Utakmica Hajduk - Roma jo nije poela u vrijeme pisanja ovog teksta, tako da vas ne
mogu izvijestiti da su "majstori s mora", besramno pokradeni od, evidentno potp
laenog, panjolskog suca, izgubili ovaj ogled. Ispriat u vam samo vic koji sam prije
neki dan uo u Splitu. Dakle, kako bi Hajduk mogao pobijediti Romu? Ako utakmicu s
udi sudac Lozina.
Crveni tuljac za fantazista iz veznoga reda
I tako nam je Zvonimir Boban diplomirao, na skromnoj sveanosti promoviran je u pr
ofesora povijesti, dekanovim potpisom na dokumentu u futroli od crvenog bar una za
poela je jedna sasvim osobita resocijalizacija biv eg nogometa a. U civilni ivot nekad
a nja se zvijezda Dinama i Milana i dr avni reprezentativac vjerojatno najzaslu niji z
a bezumnu sreu nacije u srpnju 1998., ne vraa kao vlasnik diskoteke ili lanca spor
tskih kladionica, odbacio je sigurne pare koje bi mu donijela gradnja stanova, m
arina, hotela, terena za golf i ega se ve drugog igrai na izmaku karijere ne domi lja
ju kada ih netko upita ima li ivota poslije sporta. Boban se prihvatio knjige i z
a malo vremena zavr io studij. Izgubili smo fantazista iz veznoga reda, dobili jo j
ednog vi e ili manje nepotrebnog svr enog povjesniara. Kratak tekst o ovoj neveseloj
preobrazbi u jednoj reviji kratko je naslovljen, jednom rijeju: "Intelektualac".
Ta stvar uistinu, to god mislili o Bobanu, zavreuje na e po tovanje. Osobno, ne bih na
zvao intelektualcem ba
svakoga tko se domogao visoke stune spreme, taj naslov pripada, rekao bih, birani
jem dru tvu umnika, ali svakako pozdravljam Bobanovu predanost i trud. Njegovih sa
m godina otprilike i mislim da bih radije darovao oba bubrega nego opet studirao
.
Vidjev i ga, meutim, u tamnosivom odijelu kako smjerno slu a rektorov govor, vratilo

mi se to vrijeme. Sjetio sam se nekih ljudi kada sam i sam uio za profesora... sm
ije no e vam mo da zvuati, ali i ja imam to zvanje... sjetio sam se ljudi poput Bobana
, takoer studenata povijesti. Ako ste bili na Filozofskom mo da ste ih uoili - stude
nti povijesti iz provincije. Sasvim osobit svijet. Studenti iz Imotskog, Sinja,
Drni a, Benkovca, potomci hercegovakih kolonizatora Slavonije, sve moji zemljaci, l
juta katolika korjenika to je povijest upisivala ne zato to je propala na medicini
ili elektrotehnici, nego zato jer je to bila njihova religija. Doista, nitko nij
e strastvenije itao historijske knjige kao ti deki iz kamenjara s imenima narodnih
vladara, sliicom svetog Ante u medaljonu od prozirne plastike na privjesku s klj
uevima i crvenom vrlikom kapom na zidu uske sobice u studentskom domu. Njihova str
ast, na alost, bila je uglavnom pogre na: povijesti ih je vukao nacionalizam, ba kao
i pokojnog predsjednika.
Dogodilo mi se da sam studirao poetkom devedesetih i ba sam s njima najbolje razum
io narav diktature koja se tiho valjala. Svi ti jedva punoljetni Kre imiri, Bra-ni
miri, Trpimiri, Zvonimiri bili su mali Tumani, dr avotvorni, zadrti, obo avatelji Hit
lera, vi e ili manje pritajeni antisemiti, a povijest su zami ljali kao Ivekovieva ul
ja - kralj na konju, junaka mu desnica na bogato ukra enom balaku, sjaji se kao Zept
er lonac u limenom oklopu, dok su podanici uokolo popadali na koljena, s glavama
pri zemlji, ne vidi se najbolje, ali rekao bih da
274
pasu travu. Moji zemljaci bili su oarani tim kiem. Jo i danas imam u uhu njihov lat
inski s tvrdim zaviajnim naglaskom kada bi rekli: "Antemurale christianitatis". R
ekao bi da im je bajadera u ustima, s kakvom su sla u to izgovarali. Igramo tresetu
u studentskom domu, a kolega se toliko zapjenio s nekakvom bulom nekakvog Bele
da ne vidi su mu tri trice bez ba toni u rukama. Glave pune tih mitova, ta mladost
je dolazila studirati povijest i redom bi se razoarala. Trebali ste vidjeti njih
ov bijes, uti tu kurvu Gospu i krv Isukrstovu, kada bi uli da je ono to znaju o Tom
islavu veim dijelom bljez-garija koja nema osobite veze s historijskom istinom. N
a li bi se iskreno uvrijeeni ako bi im tko rekao da je neki knez, njihov imenjak, z
apravo bio besprizoran bandit. Uope, silno ih je uzrujavalo ako bi netko povijest
, njihovu nacionalistiku religiju, poku ao pretvoriti u znanost.
Sve to vrati mi se danas kada gledam Bobana s diplomom u crvenom tuljcu. Nimalo
sluajno, i on je iz Imotskog i nosi ime jednog narodnog vladara, tek je mo da ne to e
legantniji. Sve drugo je tu, savr eno razumijem kako se on na ao na tom mjestu i mak
ar sam, ponavljam, iskreno zadivljen njegovim akademskim uspjehom, znam da je iz
abrao povijest tek da bi tobo e znanstveno uozbiljio svoj nacionalizam. Prava povi
jesna znanost to, naravno, nije u stanju, ali moji zemljaci ne odustaju. Ako im
neki podatak ne tima, oni e ga malice krivotvoriti. Nacionalizam, bilo koji, u osno
vi i nije ni ta drugo nego krivotvorena povijest. Navlas jednako kako su komunisti
mrcvarili filozofiju, nacionalisti siluju historiju. To, dakako, nije lijepo, a
li mi je svejedno bilo drago kada sam vidio slavnog nogometa a medu novopeenim prof
esorima, sjetio sam se nekih ljudi koje sam nakon fakulteta posve izgubio iz vid
okruga. Tek povremeno uini mi se
97=;
da bi to mogli biti oni, kada otvorim Vrtuljak ljubavi u Areni i proitam: "Katoli
k, intelektualac (35), mirne naravi, tra i po tenu Hrvaticu za ozbiljnu vezu i, mogue
, brak. Jedno dijete nije problem."
276
Domovinski obrat
Prije neki dan preko anka u izlogu kafia gledamo gdje se vani na semaforu zaustavi
o stanoviti dr avotvorni intelektualac mlade generacije, jedan od onih nesmiljenih
, ljuta trava, zagovornik stajali ta da su Hrvati, samo zlobom kasnijih idovskih le
ktora Biblije, ispu teni iz Knjige postanka, a netko ka e:
"Je li znate da je njemu stari bio vojno lice?"
"Ma, daj?!"
"Ozbiljno. A bio je i u Partiji?!"
"Ko, otac?"
"Ne, nego on."
"Pa kako, majku mu? Kad je stigao? On je negdje moje godi te."
"Priao mi jedan to je s njim bio u gimnaziji. U treem razredu se upisao."

Ma, gledaj ti naprednog omladinca, mislim ja. Ve u treem razredu u SK! Valjda ni I
vo Lola Ribar nije imao tako dobro prolazno vrijeme. Ali, onda doe devedeseta i d
eko, umjesto da prokazuje revizioniste koji su
277
izdali besmrtnu misao Eduarda Kardelja, u regalu poreda "Bespua", komplet Budaka,
kazivanja medugorskih vidjelaca i svetog Augustina, zakiti se ukusnim kri iem iz d
uana sakralne galanterije, objesi zastavicu neke gardijske brigade na retrovizor
i uhvati drljati ganutljive tekstove o Mirku Norcu. Stojimo u kafiu s pelinkovcim
a i kavama na pola puta od usta i, gledajui ga gdje se zaustavio pred semaforom,
poku avamo pojmiti kakva se to ljudska drama morala dogoditi u njemu.
Kada govorimo o fenomenu politikog obraeni tva, naje e ete uti da ljudi to ine zbog op
izma. Uobiajeno je vjerovati da su konvertiti presvukli politiku ko ulju da bi sauval
i stan, dr avnu sinekuru i slu beni auto i u mno tvu je sluajeva nedvojbeno da se ba tak
o dogodilo. Ta je moralna niskost, meutim, tako banalna da ne vrijedi razmi ljati o
njoj. Ono to mi se ini intelektualno daleko izazovnijim su oni, dodu e puno rjei, sl
uajevi da je obraenik s iskrenom gorlji-vo u zastupao i ono prije i ono poslije deved
esete. Takav je, moralno puno po teniji, premda du evno ne ba sasvim uravnote en, uvjer
en sam, onaj mladi dr avotvorni intelektualac s poetka na e prie.
Ima kod Josefa kvoreckog, u romanu "Lavica", jedna reenica koja savr eno opisuje to t
o se njemu dogodilo i jo mu se uvijek dogaa. Citiram po sjeanju: "Mno tvo radikalnih
mi ljenja poiva na zloj savjesti". Sve je, mislim, u ovome. Taj nesretnik koji je u
sebi u jednom asu, nakon kratke, adolescentske partijske karijere, otkrio plamen
og hrvatskog nacionalista, svoj radikalizam zapravo ima zahvaliti frustraciji zb
og nekakvog ae zastavnika prve klase, koji ga je mo da, sasvim lijepo mogu to zamisl
iti, ujutro postrojavao, itao mu dnevnu zapovijed i tjerao da pozdravlja trobojni
cu s petokrakom. Jedna takva zastra ujua osobna ispovijest jednom je ak i
278
iza la u novinama, ako se sjeate, kada je ono Nenad Ivankovi prije nekoliko godina u
jednom intervjuu cvilio u stilu da ga je otac, stari Vonta, u djetinjstvu preja
ko mlatio Marxovim "Kapitalom" po tjemenu.
O tim stvarima je ru no razgovarati. To su nekakve vrlo intimne ljudske nesree u ko
je je bolje ne gurati nos, a pisati o tome u novinama, kao to ja sada inim, vrhuns
ki je neukus. Da nije jedne stvari, toga da u njihovoj borbi s vlastitim frustra
cijama svako toliko kao kolateral-na rtva padne netko od nas, tobo e nedr avotvornih.
Neugodna je, naime, pojava da Nenad Ivankovi obraunavajui se s vlastitom mladosti
s vremena na vrijeme skoi na nekoga za koga on misli da je dana nje utjelovljenje t
e mladosti. To da danas u itavoj Europi nema ljeviara koji bi bio i pribli no nalik
njemu iz osamdeset i neke, nego bi takvu ideolo ku nakazu eventualno na li jo samo u
Sjevernoj Koreji, Nenada Ivankovia pretjerano ne zanima. Da bi se oslobodio svoji
h demona, on tog neprijatelja mora barem imaginirati.
Drugi put opet neki od tih obraenika tvrdi kako je nemogu ivot sa Srbima, a reene je
nacionalnosti upravo ena s kojom dijeli stol, postelju i tekui raun u banci. to je
jedna stra no glupa situacija, mi itamo njegove ovinistike ispade zapravo samo zato j
er mudrija nema hrabrosti pokrenuti razvod braka. I to je, ako bolje pogledate, ak
i neobino esta pojava. Na sve strane nekakvi biv i partijski sekretari i partijski
pouzdanici u novinama, proroci samoupravljanja koji su jednom davno, itajui Lenjin
ovu "Dr avu i revoluciju", plakali neutje nije nego moja tetka kada je gledala "Kram
er protiv Kramera", danas u protokolom propisanim crnim odijelima zami ljeni stoje
u prvom redu zagrebake prvostolnice, prozivaju na red na nacionalni osjeaj i naziv
aju nas izrodima, srboetnicima, komunistima i
279
kako ve sve ne. to im rei na to? Je'n, dva, tri, sve to ka e to si ti?
O tome bi, ponavljam, u nekoj drugoj prilici, da je ovjek malo smjerniji, bilo vr
lo ru no govoriti jer je stvar vrlo osobna. Ovi na i pametnjakovii su se, meutim, tako
osilili, da sam i ja spreman biti vrlo bezobrazan prema njima. Pa kada netko od
njih pone dvojiti u moju nacionalnu pripadnost, ja se bez pardona spomenem njego
va partijskog perfekta, a nije mi mrsko ni, ako je ve takva zgoda, opsovati mu pr
avoslavnu mater. Nije ba jako pristojno, ali nam ni ta drugo ne preostaje. Premda,
naravno, nemam ni ta protiv njegove pravoslavne majke. Dapae, to bi vrlo lako mogla
biti jedna draga gospoda koja se silno trudila lijepo odgojiti vucibatinu od sv

oga sina. Uope, u tim sam stvarima jo najmanje sklon kriviti one koji su izvor fru
stracija dana njeg obraenika. Starom Vonti, recimo, ni ta ne zamjeram ako je svog Nen
ada mlatio Marxovim "Kapitalom" po tjemenu. Zamjeram mu samo to ga je mlatio meki
m uvezom.
280
Nadnica za trudove
Prijedlog, na alost, nije pro ao u Skup tini. Milan Bandi htio je da se sa sto kuna iz
gradskog prorauna nagradi roenje svake bebe u Zagrebu. Mu ke ili enske, svejedno, svi
m malim golu dravim posrancima koji prvi put kriknu u administrativnim granicama g
lavnog grada esdepeovski bi odlinik darovao jednu naranastu banknotu. Dok bi iscrp
ljena mater, jo znojna i ra upana, prvi put dojila svoje novoroene, prikrao bi se valj
da njihovu le aju, mekano rastvorio sitnu akicu i tutnuo pare u nju. " ta je ovo?", u
pitala bi rodilja iznenaeno, a Bandi bi veselo namignuo i mo da samo malo spustio ze
lenu, papirnatu bolniku masku s nosa da ga ona mo e prepoznati. Tek toliko da ena vi
di za koga e glasati u studenome. Potom bi se tiho iskrao iz prostorije. "Hvala,
gospodine Bandiu", apnula bi zahvalno mama za njim, a gospodin Bandi na vratima isto
bi se ganuo vlastitom dobrostivo u i okrenut leima kri om otrao krupnu suzu s obraza.
"To je onaj Bandi to svim bebama iz gradske kase daje po sto kuna", govorile bi
28.1
zadivljeno za njim na bolnikim hodnicima sestre u svi-jetloplavim kutama. Sijedi
primarijusi nehotice bi mu se klanjali, poneki umirovljenik po elio bi mu stegnuti
desnicu, portir na izlazu spremno bi skoio i salutirao Bandievom milosru i samopri
jegornoj brizi za boljitak domovine. Milan Bandi svima bi skromno ponavljao da ne
treba, da nije to ni ta.
No, njegov prijedlog, kako smo ve kazali, na alost nije pro ao u Gradskoj skup tini, HN
S-ovim se vijenicima nije svidio. Kao rtva u zagrebakom meustranakom ratu, medu graevi
nskim dozvolama za trgovake centre i odlukama o imenovanju direktora javnih poduz
ea, nevino je skonala i ideja da se raanje u ovoj zemlji napokon, kako je i red, pr
etvori u ozbiljan biznis. Sad, znam to ete rei. Sto kuna, nije to bogzna to. Kao to i
nije. Ali zamislite, molim vas, da ena rodi estorke, a medicinska praksa bilje i i
takve sluajeve. est beba - eststo kuna. Aha! Jeste vidjeli?! Odmah ste se prestali
smijati. ena je zaradila eststo kuna, a to je napravila? Ni ta. Samo je legla, jer to
ti drugo treba za dijete, nego da legne u kakvom mu kom dru tvu, po eljno da je visoko,
crnomanjasto i da ima plave oi. I tako ona le i, a pare same dolaze. Jedne godine e
storke, druge ne treba nego etvorke i u dvije godine skupi se tako, bogami, tisuu
kuna. Pare lijepo stavi u d ep, a djecu, ako si pametan, da na usvajanje ili, jo bolj
e, proda u Italiji. Ja znam jednog Ciganina to tako trguje, fin ovjek, profesionala
c, za proviziju od petnaest posto smjesti ti dijete u neku finu talijansku famil
iju, ona i on intelektualci, solidna primanja, trokatnica s bazenom otplaena, sve
uredno, samo, jebi ga, ne mogu imati djece. Takvi bi ne znam to dali za bebu. Pl
aaju, ne biste vjerovali, jo bolje od Bandia.
Ka em vam, vani je to biznis, stra ne se pare vrte i
282
pitanje je dana kada e jeftine turske, maarske ili ak tajlandske bebe stii i kod nas
. A kada se to dogodi, gorko emo za aliti to smo odbili Bandia koji se prvi, vizionar
ski dosjetio za tititi domau proizvodnju. Zagrebaki esdepeovac zna, jer nije blesav,
da su djeca na e najvee bogatstvo i da se tu hitno moraju uvesti poticaji. Isto ka
o i u poljoprivredi, potpuno jednako kao to se radi i s maslinom, suncokretom ili
eernom repom. Pa neka je i malo skuplje, ali je na e, hrvatsko. Da je neki stranac
na na em mjestu, on bi to, nemojte sumnjati, znao cijeniti. Ovdje, meutim, im se jav
i pametan ovjek, odmah ga pokopamo. Vra ja mediokritetska zloba naposljetku sve lij
epo i plemenito uni ti. Pa i s tim prijedlogom, da je usvojen, ja ne znam kako bi
to u stvarnosti funkcioniralo. Jer, znate ve kako je to u nas, im bi neka rodilja
zaradila sto kuna, vi e nijedna susjeda s njom od zavisti ne bi razgovarala.
I uope, mislim da bi se s tih sto kuna za bebu u nas otvorio prostor za razliite m
alverzacije. Pod jedan, sve bi ene u Hrvatskoj do le roditi u Zagreb. Rodili ta bi po
na oj provinciji opustjela, jer tko je blesav da tu rodi besplatno kada u glavnom
gradu akom i kapom dijele pare za to. "Izdr i jo malo, ljubavi, evo nas u Ivani Grad
u!", vikali bi prepla eni mu karci svojim uspuhanim gospoama na stra njim sjedi tima. Tol
ika bi to navala bila da bismo, procjenjujem, najkasnije za est mjeseci morali og

raniiti koliinu poroda. Da se zbilja daje sto kuna za bebu, vrlo brzo bi se natisk
alo u rodili tima i kome je potreba i kome nije. " ta ti opet radi ovdje?", obrecne s
e ivani lijenik na neku trudnicu. "Ja bih rodila", protisne ena moleivo. "Ne mo e, pro l
mjesec si dvaput rodila. Kakav je to red, pusti malo i druge da raaju." ena se po
kunjeno okrene i ode, da bi se za sat vremena vratila prerusena, sa e irom i sunanim
naoa283
lama. Ovaj put je, meutim, prepozna neka sestra i izbaci je kroz prozor radaonice
na treem katu bolnice...
Ma, znate to mi je sada palo na pamet? Mora biti da je neka enska u Bandievoj rodbi
ni, makar daljoj, nosea i da nosi najmanje trojke. Jer, vraga bi se Hercegovac te
k tako, iz iste filantropije, toga sjetio. Sigurno je lukavac sve to smislio da b
i s rodicom kasnije podijelio pare.
^.iKiSjfijti.,
Kalafat iz Drni a
Pa vi recite da je to normalno. Dra en Budi a trebao bi biti predsjednik nadzornog o
dbora holdinga u koji se ujedinjuje pet hrvatskih brodogradili ta. Profesor filozo
fije i sociologije, koji je petnaestak godina u Nacionalnoj sveuili noj knji nici vre
bao da plijesan i gljivice ne napadnu rijetke inkunabule, da bi se potom s promj
enjivim uspjehom oku ao u politici, sada je pozvan da iz gliba nerentabilnosti i upa
nacionalnu brodogradnju. Osoba koja vjerojatno nije ni brodomodelar, tu je da na
dzire i usmjerava posao od kojega, posredno ili neposredno, ovise sudbine deseta
ka tisua ljudi. Za to? Zbog vjekovne tradicije brodogradnje u njegovu rodnom Drni u?
Zbog tankera koje je jo kao mali djeak gledao kako tiho plove rijekom ikolom?
Razmi ljajui o tome palo mi je na pamet ne to jako blesavo. Recite da mi nisu svi vij
ci dobro pritegnuti, neu se naljutiti, ali ba sam nekako po elio da mogu Dra enu Budi i.
.. nemojte se sada iznenaditi... operirati slijepo crijevo. Stvarno, s izni
mnim bih veseljem to
uinio. Mogu se ak i vrlo ivo zamisliti u toj ulozi...
U zelenom kirur kom ogrtau, sa zelenom kapicom, maskom na licu i gumenim rukavicama
na rukama ulazim u salu gdje me na jarko osvjetljenoj postelji eka ve napola omam
ljen potpredsjednik Vlade RH.
"O, pa ja vas znam, vi ste novinar", ree pacijent umornim glasom.
A ja gledam o tricu skalpela kako se presijava prema reflektoru i ni ta mu ne odgova
ram.
"Hoete li moi...?"
"Hou li moi - to?"
"Moje slijepo crijevo...", pro tenje estiti liberal.
"Opustite se, Budi a", ka em mu blago, "ja o slijepom crijevu znam mo da i vi e nego vi
o brodogradnji."
"Oh, onda dobro...", pro ape Budi a i onesvijesti se od anestezije.
Zar to ne bi bio krasan prizor? Na moju golemu alost, apsolutno je neostvariv, je
r ja nisam ni kirurg, a ni lan HSLS-a. Da sam u HSLS-u... ili u SDP-u, jasno, pos
ve je svejedno... to bi ve bila druga pjesma. Kao haeseleso-vac, sa zvanjem koje
imam, koje je sluajno jednako zvanju koje je stekao Dra en Budi a, sasvim bih lako mo
gao postati kirurg, ba kao i ravnatelj Dr avnog hidrometeorolo kog zavoda, dirigent Z
agrebake filharmonije, predstojnik Klinike za enske bolesti i porodni tvo ili predsj
ednik Razreda za prirodne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Da
sam haeselesovac, imao bih, vjerujem, zrele anse da na iduim Olimpijskim igrama bu
dem hrvatski predstavnik u disciplini bacanja kladiva. Samo da u najbli i ogranak
ove stranke doem s dvije svoje slike i potpi em jednu pi ivu pristupnicu, budunost bi
se u nebrojeno staza ravala preda mnom, kao to se rava pred njihovim u togljenim akti
vistima.
Ja se uvijek malo kao sa alim kada vidim te stranake nesretnike u tofanim hlaama kako
pod mi kom nose kartonske fascikle s nekakvim besmislenim "materijalima", no injen
ica je da u partitokraciji, koja u nas sada ve poprima sasvim groteskne obrise, o
ni mogu biti najvei blesani u itavoj jugoistonoj Europi, mogu biti tako tupi, kao to
sam se osvjedoio, da ne vladaju sa zbrajanjem razlomaka, no njihova e se partija
uvijek majinski zbrinuti za njih, nai im, barem za pet tisua kuna mjeseno, nekakvo m
jesta ce u dr avnoj upravi, uhljebiti kao vladine povjerenike za prometnu signalizac

iju i vo nju desnom stranom, u saborsko povjerenstvo za su enje kamilice, upanijski u


red za istra ivanje svemira ili neku slinu funkciju od presudnog nacionalnog intere
sa.
Iznenadila me je tako jedna vijest od prije mo da mjesec dana, ne znam vi e u kojim
novinama je to bilo, o steaju u imotskoj Agrokoki. Sluajno znam za tu farmu koko i j
er je u mom zaviaju. Moji su tamo povremeno kupovali jaja. Kako su bili krti, uvij
ek su kupovali drugu klasu. Druga klasa, ako niste znali, su ona jaja koja treba
oprati od koko jih govana. I sada, kako itam, firma je u steaju, mo da se to ak moglo
i izbjei da se moj tata isprsio za prvu klasu, no nije to va no za ovu priu.
Va an je steajni upravitelj, Marko Bitanga se on zove. Vama ime mo da ne znai puno, mi
ovdje u Splitu ga bolje znamo. Bio je hadezeovski epizodist kojega je Pa ali u nek
o doba pomeo, ali nitko nije pretjerano alio zbog toga, da bi onda nekako nestao
iz javnog ivota i sada se evo reinkarnirao na mjestu steajnog upravitelja Agrokoke
u Imotskom. Inae je profesor neega, mislim da je fizika posrijedi. I sada ja to it
am i poku avam se domisliti kako to jedan profesor fizike
mo e likvidirati farmu s nekoliko tisua nesilica. Jedino to mi je palo na pamet jest
da mora biti da Bitanga ide od jedne do druge i zavre im vratovima.
Kasnije pripovijedam o tome prijateljima i smijemo se. Onda mi jedan otkrije da
je biti steajni upravitelj jedna zapravo vrlo zgodna solucija kada nema drugog pos
la. Za zvanje steajnog upravitelja, kako su mi rekli, najprije mora polo iti jedan v
rlo te ak ispit gdje se, po prilici, tra i da zna koja rijeka tee ispod savskog mosta,
a onda se, s diplomom pod rukom, lijepo javi u neku upropa tenu firmu i radi od dva
naest do podne, a ne mora ni dolaziti. Posao nije specijalno ni te ak ni odgovoran,
jer ono to se tu moglo zakenjati uglavnom je odavno zakenjano.
Steajni upravitelji, to je ne to u emu je budunost, pomislio sam. To su ljudi kojima
pripada na e sretnije sutra. Bog nam je svjedok, dok god Budi a predsjedava nadzorni
m odborima brodogradili ta, svakog e nam ih dana sve vi e i vi e trebati.
288
Kovanje u zvijezde
Ima jedan narkoman kojega itav Split zna jer - fol, za burek - po itavome gradu ica
dvije kune. Zrno po zrno, to se ka e - pogaa; divnom ustrajno u, nalik peli, mravu ili
lastavici koja gradi gnijezdo od mnogo sitnih komadia blata to ih je u kljunu doni
jela pod strehu, on dipa ulicama pomalo skupljajui za ut. A sirotan to ini valjda v
e sto godina i nikada otkad se zna nije tra io vi e od dvije kune. Moj prijatelj Ivic
a jednom je uoio da zacijelo u itavoj dr avi od toga d ankija nema uvjerljivijeg znaka
stabilnosti na e nacionalne valute. Otkad je Ivica to rekao, ja uvijek darivam si
rotana. Neka se on meni, sunce bakino, drogira, sve dok ja znam da te dvije kune
to ih je zaiskao jo uvijek ne to vrijede.
Zbilja, lijepo je ivjeti u zemlji u kojoj se zna to je sitni i kada bi trebalo izab
rati pet stvari koje su dobre u RH, jedna od njih svakako bi bio kovani novac. S
vi mi, dakako, skloniji smo u teim nego zveeim zadovoljstvima, milijuni su* nam nekako
bli e srcu od desetica, ali, vjerujte, u onim kovanicama od jednoga, dva ili pet
.289
apoena u malenom d epiu traperica zapravo je na a srea i budunost.
"Pet dinara u d uboks, pet dinara u fliper", pjevao je davno Jura Stubli opisujui on
u mirnu ljepotu svijeta u kojemu se svemu znala cijena pa je ve i po tome sve nek
ako izgledalo jeftinije. Bilo je to poetkom osamdesetih. Malo potom biv u je Jugosl
aviju poharala najprije troznamenkasta, a onda i etveroznamenkasta inflacija. Sit
ni koji su dobila od djeda djeca su prestala ubacivati kroz proreze na ka icama, a
prorezi na d uboksima, fliperima i telefonskim govornicama bivali su uestalo prilag
odavani stalno novim i vrednijim kovanicama, sve dok nisu uveli etone i metalni n
ovac nije napokon sasvim i ezao. Novac je postao tako bezvrijedan da ga se vi e nije
isplatilo kovati. Sklon sam vjerovati da je ve tada sve krenulo nizbrdo.
Za raspad Jugoslavije, dakako, najvi e je kriv Slobo Milo evi. Dogodilo se, meutim, a
ja nipo to ne bih kazao da je to sluajno, da je pojavi balkanskog krvoloka - kojemu
usput, uz "Hello Walls" Willieja Nelsona, elimo svaku sreu u daljnjem ivotu - pret
hodilo i e-znue kovanih dinara. Upravo kao to je pojavi Hitlera prethodila mnogozname
nkasta njemaka inflacija i i eznue metalnih maraka. Kada je obezvrijeen sitan novac, i
sve je drugo poelo gubiti na vrijednosti, malo nakon to su nestale kovanice, poeli
su nestajati ljudi. Red je ustupio mjesto kaosu, poeo je rat, koji je bio dobar

samo onim zlikovcima koji su se nebulozno obogatili na benzinu, cigaretama, hero


inu, oru ju i patnji, i koji nikada nisu marili ni za ljude ni za sitan novac. Oni
koji su za taj sitan novac marili i pobo no ga brojali, uglavnom su zagnojili kak
vu ledinu.
Neki bi cinik ovdje vjerojatno primijetio da takvi sluajevi ba i nisu najbolja pre
poruka za kovani novac.
290
I, stvarno, nije najpametnija stvar ufati se u njega, ali ja ga, idiot, isto vol
im. Valjda se to zove patriotizam. I koliko god me pla ili priama da je kuna precij
enjena, opet se dobro osjeam dok ispijam posljednju kap espressa pa iz d epia na tra
pericama palcem i ka iprstom vadim pet kuna. Svia mi se kada kovanica zvec-ne o mra
mornu plou anka i dr im je zadovoljno jo na trenutak pokrivenu dlanom, mislei kako mal
i ovjek nije sasvim izgubljen sve dok postoje mali apoeni. Dok postoji sitni , sitn
e se ribe jo imaju emu emu nadati. Na izlazu iz kafia presretne me onaj pacijent s p
oetka ove prie. "Prika, ima dvi kune?" Ja mu spremno dajem, sretan da je svijet tak
o dobar da, eto, i heroinski ovisnici znaju to je red. Ako ovaj, ne dao Bog, jedn
om upita tri kune, svega mi, ja istoga asa pakiram kufere i bje im u neku zemlju gd
je se prorezi na fliperima ne mijenjaju.
291
Grad pod Olimpom
Nema za novinskog komentatora u nas veeg berieta nego imati pametnoga kuma. Evo, n
a primjer, Milan Iv-ko i. "Ja sam kriv za mo da trideset Ivko ievih komentara u Veernjem
listu. Meni je Ivko i kum, mi zajedno radimo", ispovjedio se, prema stenogramu iz B
anskih dvora, koji je ovih dana u nastavcima izlazio u Slobodnoj, Markica Rebi Fr
anji Tumanu u lipnju 1998. "Mnoge Milan pi e sam", priznaje Rebi, "ali ponekad mi za
jedno naveer sjednemo kod mene i idemo, to emo." Mo ete li ih zamisliti? Njih dva u s
itnu su uru sjeli za pisai stroj pa, ve po onoj narodnoj da je umniji ovjek i magar
e nego magare samo, nadrobili u tri kartice jedan bomboni od komentara, pismen, uen
, potkovan, u lektiru bi ga valjalo staviti, odmah uz Dr ia i enou. etveroruno tipkaju
bisere zrelog tudmanizma, dok se ja ovdje mrcvarim sam kao pas. Umjesto da zovn
em kuma. Ja, kreten, kuma zovem samo kada treba o temati za kabel ili naliti beton
sku deku na vikendici, a Iljf i Petrov hrvatske desnice pi u tekstove za novinarsk
u
antologiju. "Idemo, to emo", ka e jedan, dok drugi uvlai bijeli papir u ma inu, i tek to
si dlanom o dlan, eto ti teksta o emu god hoe , itaju ga jedan drugome preko ramena,
da bi se potom zagrlili i u mlanu zagrebaku no zadovoljno zagangali: "Predsjednie,
ne al' honorare/ Dok dva kuma pi u komentare".
Tja! Neki se ljudi ba znaju snai. Ali, dobro, nema veze, ostavimo se kuknjave, val
ja raditi. Idemo, to emo?
Proe li sve kako treba, a nema razloga vjerovati da bi i ta moglo poi ukrivo, Split e
2016. biti domain Olimpijskih igara. Ako ih ve nemate, po urite napraviti djecu, po e
ljno najmanje troje, da vide to udo. U sveanom mimohodu prolaze predstavnici Argen
tine, prolazi Brazil i ile, prolazi Burkina Faso, Obala Bjelokosti i Laos, tu je
Island i Malta, Uzbekistan, Kazahstan, Kirgistan, Afganistan i Pakistan, Urugvaj
i Paragvaj, prolazi Sjeverna i Ju na Koreja, sporta ice i sporta i iz svih zemalja, s
vih nacionalnosti, vjera i rasa dolje sa staze ushieno ma u Ivici kariu u sveanoj lo i p
oljudskog stadiona, koji u ovim asovima ne zna bi li plakao od ganua ili skakao od
veselja. Raskala eno se cereka dok mu se krupne suze cijede niz obraze. to on to s
ada ini? Pribli imo malo na e kamere. Ivica kari, predsjednik Meunarodnog olimpijskog od
bora, u odu evljenju karama re e kravate svojih suradnika! Valja razumjeti, dragi gle
datelji, neobuzdanu sreu ovog zaslu nika, velik je ovo dan za Split i Dalmaciju, za
itavu Europu, za Svijet, Sunev sustav, Mlijeni put, za Svemir! Olimpijada u Splitu
! Tko je onda, prije trinaest godina, kada je gospodin kari predlo io da se ova, naj
vea i najva nija svjetska sportska priredba odr i u nas, mogao i zamisliti da bi se t
akvo to moglo ostvariti?!
Gdje su sada oni zlobnici koji su se izrugivali kako su karieve vizije od bogdanu e
i plavca malog? Je li, pred
^.^ 294
ovim prizorima razdragane mladosti i zdravlja, od stida pomrla sva ta ljudska bi
jeda? to bi jo Ivica kari mogao napraviti da napokon za ute svi ti gubitnici? Podsjeti

mo samo kako je prije devet godina, u ljeto 2005., kari pokrenuo pokusnu proizvodn
ju nuklearnog oru ja u napu tenom pogonu biv e Jugoplastike. I tada su se svi smijali.
A to se dogodilo? Ve u sijenju 2007. prva je atomska bomba domae proizvodnje baena p
okraj Ka tel tafilia. Na prigodnoj sveanosti Ivica kari tada je obeao da e Split iz vl
itog prorauna financirati razvoj svemirskog programa u Lori. Malodu nici iz medija
gotovo su ga razapeli zbog toga. Ni dvije godine kasnije, meutim, kari je s najbli im
suradnicima kroio na Mjeseevo tlo, a od 2010. i Splitski se festival odr ava u jedn
om iznimno akustinom krateru tamo.
Doba je progresa zahuktalog, budui e historiari zabilje iti, kao nikada do sada. Spli
t je modernim osmo-tranim superautocestama povezan s ostatkom svijeta. U susjednu
se Italiju odlazi vitkim viseim mostom. S navoza Brodosplita jesenas je porinut
tanker dvaput vei od Kraljevine Norve ke. U splitskim hotelima, medu kojima samo na
jubogiji nose etiri zvjezdice, godi nje odsjeda ne to vi e od dvjesto sedamdeset miliju
na turista. Nakon vi emjesenog skrivanja u vrletima Kozjaka, organima gonjenja se p
oetkom 2009- predao i zadnji splitski nezaposleni. Split ima sedam najsuvremeniji
h bolnica, u kojima neurokirurzi gotovo sa stopostotnom uspje no u izvode slo ene opera
cije presaivanja glave. etiri Nobelove nagrade za fiziku, dvije za kemiju, jedna z
a medicinu i ak est onih za ekonomiju proteklog su desetljea pripale Splianima. U Sp
litu u dvije i pol godine nitko nije umro, a i onaj posljednji je, zapravo posve
sluajno, umro od sree.
Olimpijada, dakle, u svemu tome nije nimalo sluajna.
29S
Ta priredba dolazi u lijepi ivot jednog bogatog grada i prosperitetne regije. Ivi
ca kari, koji nas je otprije zadu io svojim bezbrojnim uspjesima, naposljetku nas je
, zapravo sasvim oekivano, i u sportskom smislu uinio sredi tem svijeta. itav poljuds
ki stadion, ije su tribine za ovu priliku pro irene za novih dvadeset tisua mjesta,
ovog mu asa skandira. Narod ga zove da ustane i pozdravi ih. S tribina se ori: "D
igni se! Digni se! Digni se!..."
"... Digni se! Digni se! Digni se, zatvaramo!", ponavlja ivano konobar u restoranu
umica, drmusajui usnu-log Ivicu.
,296
Napomena
Svi tekstovi objavljeni su u Jutarnjem listu u razdoblju od 2001 do 2004.
Sadr aj
Split happens
Muni sat
Desant na kolijevku
Vjerujte u Djeda Mraza!
Dalaj-galama
Neka cvjeta tisuu lotosa
Krava sa lagom
Velike pive i mali narodi
Nosi mi se bila boja
Zodijaki mrak
Gebis eliminator
Slavodobitnik Alke
to je mu karac bez tucni
Udruga malih dioniara Ivice Olia
Iz poraza u blagostanje
Belmondo velianstveni
Krumpirova pobjeda
Mladune samohrane ko ute
Sentimentalna ekskurzija
Ja, dakle on
Obrana dekoltea
5
9
13
17 21 25 29 33 37 41 45 49 53 57 61 65 69 73 77 81 85
Tijesna ko a

Seks bomba
Koordinirani enoljupci
Literarno silovanje
Hulje na platnu
Ustanak sivih aplji
U poj, u poj!
Dokumentarni sli kopis
Vujiu, daj pare!
Povratak Freddyja Krugera
Suvremeni hrvatski laminatizam
Seksualna kontrarevolucija
Suza za saborske brege
Kurve bez erosa
Suhe smokve za najdra eg gosta
Vojna po ta Bagdad
e si ti ratov'o?
Skidajmo se za NATO
Rakija od tuih ljiva
Sram te bilo, Joviu!
Gdje je nestao ovjek
Generalu nema tko da pi e
Odnio Haag alu
Strah i trepet ibicara
Piranski zaljev svinja
Nova hrvatska pesnica
Demokr anin u trenucima dokolice
Maslaak na vjetru
Kosti u ilovai
Besmrtne du e domobrana
U ime oca i oba sina
Kum 2
ubor biskupskog jacuzzija
Krunica za pale spermije
Evanelje po don Anti
Cigarete, eer, domovina...
Naprid, bili!
89 93 97 101 105 109 113 117 121 125 129 133 137 141 145 149 153 157 161 165 169
173 177 181 185 189 193 197 201 205 209 213 217 221 225 229 233
Zubi Denzela Washingtona
Privedite stare Grke!
Nee Hrvat na Hrvata
Moja lina esma
Nerasporeeni medo
Dan poslije
Tozin pouak
Bolan le i haramba a Bo ko
Rezak vonj svlaionice
Crveni tuljac za fantazista iz veznoga reda
Domovinski obrat
Nadnica za trudove
Kalafat iz Drni a
Kovanje u zvijezde
Grad pod Olimpom
237 241 245 249 253 257 261 265 269 273 277 281 285 289 293
Prijelom teksta Hena com
Tisak
Krati , Zagreb
Naklada 1500
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuili na knji nica - Zagreb

UDK 821.163.42-9
TOMI, Ante
Klasa optimist / Ante Tomi. - Zagreb : Hena com, 2004.
ISBN 953-6510-89-8 440623030
Knji nica Zelina
540019225