You are on page 1of 19

jul - decem bar 2010.

IntervjuMladen Milojevi, Plovei ronilaki centar Aurora

Podvodna arheologija

Ratni bunar petrovaradinske tvrave

Podvodna fotografija
IUPC i u 2011

Impresum:
Izdava: PRINT ART, Panevo
Glavni odgovorni urednik:
Janez Kranjc
Zamenik glavnog urednika:
Dragan Gagi
Tehniko ureenje:
Ivan Bilikov, Duan Vojnov
Lektor:
Svetlana irkovi
Prevod:
Tijana Nikoli - Tida
Elektronsko izdanje:
Dragan Luki DraganeL
Umetniki savetnik:
Nemanja Smiiklas

tampa:
SAVPO d.o.o, Stara Pazova
Saradnici:
Predrag Vukovi, Milorad ukni, Boana Ostoji,
Aleksandra Komarnicki iri, Boban Baranjin, Dragan
Gagi, eljko Dragutinovi, Marija Jevtovi, Mladen
Zagaranin, Nikola Stojanevi, Slavica Turk, Petko Zari,
Gordana Karovi, Miroslav Kneevi, Mladen Milojevi,
Branko Milovanovi i Duan Varda.
Kontakt:
ronilackisvet@yahoo.com
+381 63 770 66 70
Naslovna strana:
foto: Predrag Vukovi
www.extreme-photographer.com

CIP - katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka


Srbije, Beograd
RONILAKI SVET
ISSN 1452 - 1091
COBISS.SR - ID 123507980
asopis Ronilaki Svet se delimino finansira
sredstvima iz budeta Republike Srbije - Ministarstvo
omladine i sporta

jul / decembar 2010. Ronilaki svet 3

Ronilaka medicina

Vesti iz SOPAS-a
www.sopas.rs

IUPC, Ada Ciganlija


SOPAS uz podvodne fotografe

www.sopas.rs

Prvo meunarodno takmienje u podvodnoj fotografiji (IUPC) se


odralo 22.05.2010. godine na Adi Ciganliji. Organizator takmienja S.D.T.
Svet Ronjenja, na elu sa Janezom Kranjcom je uspeo da okupi dvadeset
sedam takmiara iz Italije, Hrvatske, Slovenije i Srbije, koji su ispod povrine
savskog jezera snimali neverovatne prizore. Izuzetno kompetentan iri,
koji su inili Predrag Vukovi (predsednik irija), Vladan Milisavljevi,
Milorad ukni i Milan ivkovi, pobrinuo se da se takmienje odvija
prema pravilima IUPC-a. Fotografi su rangirani u dve kategorije: DSLR i
kompakt. Imali su na raspolaganju etiri sata za ronjenje, nakon ega su
predavali kartice na kopiranje. Zatim su birali snimke koji su ili na iriranje.
iri, iako nije imao lak zadatak, obavio je svoj posao vrlo profesionalno i
bez primedbi. U ukupnom plasmanu redosled je sledei:
DSLR
1 Andrea Tosi, Adria Kraljevica, 96
2. Marino Brzac, KPA Rovinj, 78
3. Fabio Iardino, Ghisleri Trieste, 78
Compact
1. Ivana Orlovi Kranjc, SDT Svet ronjenja, 94
2. Jaka Ferjan, DRM Ljubljana, 90
3. Marko Gaspari, DRM Ljubljana, 86

U timskom plasmanu prvo mesto je osvojio DRM Ljubljana,


drugo S.D.T. Svet Ronjenja, a tree KPA Rovinj. Predsednica SOPAS-a Boana Ostoji je na dodeli priznanja najuspenijima poelela
jo mnogo dobrih snimaka sa eljom da se i sledee godine ponovo
vidimo na Adi Ciganliji.

Dravno prvenstvo PP, BR i RD


Calypso osvojio najvie medalja
Ronilaki klub KPA Spartak je uz podrku SOPAS-a 23.10.2010.
godine u Subotici organizovao Dravno prvenstvo u plivanju perajima,
brzinskom ronjenju i ronjenju na dah. Na takmienju je uestvovalo
pet klubova iji su takmiari ostvarili solidne rezultate. Na bazenu u

Dudovoj umi nastupili su Calypso (Beograd), DPA Sombor (Sombor),


KPA Spartak (Subotica), Danubius-Spasilac (Novi Sad) i BUK (Banja
Luka). Takmienje je proteklo u dobroj organizaciji i sportskom duhu,
potvrdivi da su ronioci u zavidnoj fizikoj kondiciji. Kompletan
bilten takmienja moete preuzeti na zvaninoj internet prezentaciji
SOPAS-a http://www.sopas.rs/aktuelnosti.htm

U jednom od prethodnih brojeva govorili smo


o grai oka i problemima vezanim za ulo vida sa
kojim se mogu susresti ronioci. Pomenute su refraktivne mane oka koje je mogue korigovati odnosno
otkloniti korienjem optikih pomagala, naoara i
soiva. U ovom lanku pomenuemo neke od metoda
refraktivne hirurgije kojima se moe doi i do trajnog
reenja ovog problema. Pored refraktivnih mana
postoje jo mnoga stanja oka koja mogu uticati na
neiju sposobnost da roni, a koja se mogu otkloniti
operativnim putem ali ovde ona nee biti pominjana jer su veoma kompleksna i svaki sluaj posebno
zahteva dublju analizu.

ve posle nedelju dana to lekari i preporuuju zbog


blagotvornog dejstva joda.

ocunet
lasik1

Refraktivna hirurgija i ronjenje

14. Festival
podvodnog filma
Uspean zaron u
veliko platno
Viegodinja saradnja SOPAS-a sa Meunarodnim festivalom podvodnog filma u Beogradu jo jednom je potvrena
na delu. Festival, kao dogaaj
koji okuplja najvie ronilaca u
naoj zemlji, ove godine je punio
salu Muzeja jugoslovenske kinoteke od 10. do 12. decembra
2010. godine. Festival je otvorila
predsednica SOPAS-a Boana
Ostoji zajedno sa ambasadorom
Evropske unije u Srbiji gospodinom Vensanom Deerom, koji
je tom prilikom istakao znaaj i
uticaj Festivala na buenju ekoloke svesti i ukazivanju na probleme
zagaenja vode na celoj planeti Beogradski Festival podvodnog filma
je inae ove godine imao vie nego obino filmova koji su se bavili
ekolokom problematikom.
iri festivala u sastavu Mr. Pavol Svitanek (Slovaka ), Mr. Miljan
Vuksanovi (Srbija), Mr.Veljko Pavlovi (Srbija) i Mr. Aleksandar
Kosti (Srbija) je najboljim proglasio sledee filmove:
Grand Prix
DEEPSEA UNDER THE POLE, Autor:Thierry Robert,
DOCSIDE PRODUCTION , France
PC - PRO CATEGORY ( profesionalne produkcije )
MDITERRANE, REQUIEM POUR LES REQUINS ,
Autor: Stphane Granzotto,
Studio B, France
IC - INDEPENDENT CATEGORY
(amaterski autori i nezavisne produkcije)
THE MAGNET
Autor: Daniele Iop, Italy
Najbolji domai film
MONTENEGRO COASTAL SURVEY 2010
Autori: Aleksandar Teodorovic, Danilo Mijajlovic SRB / ME

4 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

RONJENJE, OKO I REFRAKTIVNE MANE (2)

Poslednjih 20 godina refraktivna hirurgija je veoma napredovala. Pored starih metoda (npr. radijalne
keratrometrije) javljaju se iz godine u godinu nove
metode hladnim laserom. Najzastupljenije su LASIK,
PRK, LASEK i Epi LASIK. Njihova primena zavisi
od stanja i karakteristika oka kao i veliine dioptrije.

ocunet
lasik2

ocunet
lasik3

lasik1

lasik 2

lasik 3
Ovim zahvatima mogue je potpuno otkloniti
refraktivne mane oka i kako su sve pristupaniji,
veliki broj ljudi se odluuje za njih. Zbog toga se i u
ronilakoj populaciji javlja sve vei broj ljudi koji su
proli kroz ove tretmane.
Iz tog razloga, ukoliko se odluimo za neki od
tretmana ili se susreemo sa ljudima koji su im bili
podvrgnuti, moramo znati koje su mogue posledice
i koliki je period oporavka, za vreme kog se ne roni.
Operacije, tu ne mislimo samo na operacije oka,
mogu izazvati probleme ukoliko se ne ispotuje vreme
predvieno za oporavak. Jedan od problema je dejstvo
same sredine, odnosno mikro organizama iz vode koji
mogu napraviti probleme ako dou u tkivo koje jo
nije zaraslo i izazvati infekciju i upale. Naroito opasne sredine su slatkovodni tokovi i jezera, a pojedine
vrste ameba su otporne na hlor i druga denzifekciona
sredstva koja se koriste u bazenima. to se mora tie,
ukoliko se ne radi o prljavoj vodi u blizini nekog
izliva kanalizacije ili luci, moete poeti sa plivanjem

Drugi problem je to to se u samim rezovima


unutar operisanog tkiva lake skupljaju i koncentriu
mehurii azota. Uz ovo, postoje i propratne reakcije
u postoperativnom periodu koje nisu vezane za
ronjenje kao to su gubitak otrine vida naroito u
sumrak i nou, pojava svetlih krugova i bljeskova
usled prelamanja svetla.
Preporuke lekara su da se zbog prvog razloga,
odnosno mogunosti infekcije i iritacie oka, nedelju
dana posle operacije izbegava ne samo ronjenje i
plivanje ve se mora voditi rauna kod tuiranja o
tome da sapunica i voda ne doe do oka. Takoe,
problem u ovom periodu ako se bavite sportom je
kako da izbegnete kontakt znoja sa okom i generalno
odravanje higijene lica. Nije potrebno pominjati da
enska populacija mora biti veom oprezna sa minkom
i kozmetikim preparatima.
Drugi razlog je mnogo sloeniji i period u kojem
se ne preporuuje ronjenje zavisi od samog tretmana.
Pomenuemo samo neke:
radijalna keratometrija, 3 meseca
LASIK (Laser In Situ Keratomileusis), 1 mesec
PRK (Photorefractive keratotomy), 2 nedelje
Pored nabrojanih refraktivnih, postoje i mnoge
druge operacije oka kod kojih se period oporavka
kree od 2 nedelje do 6 meseci. Takoe postoje i malobrojni zahvati posle kojih je mogue odmah roniti
ili iskljuuju ronjenje iz spiska aktivnosti zauvek. U
ove druge spadaju operacije kod kojih se ugrauju
implanti, soiva koja su uplji prostori, i na taj naini oko postaje podlono dejstvu pritiska jer nije
ispunjeno samo tenou. U tom sluaju moe doi
do implozije soiva i barotraume oka sa ozbiljnim i
trajnim posledicama.
Jo jednom emo ponoviti neke od kontraindikacija koje su vezane za probleme oka i zbog kojih
moramo odloti zaron, a nekoga diskvalifikuju za
bavljenje ovom aktivnou. To su:
Mehurii u oku zaostali nakon operacije ukoliko
u oku nakon operacije doe do pojave mehuria,

oni, usled promene zapremine (Bojlov zakon),


mogu dovesti do povrede oka;
Implanti ve pomenuta imlozija usled poveanja
pritiska i promene zapremine soiva;
Akutni problemi sa vidom bolovi u oku, zamuenost, dupla slika mogu napraviti ozbiljan
problem u percepciji i odluivanju;
Nedavni hirurki zahvat neophodno je ispotovati period neophodan za oporavak oka
Problemi sa vidom usled DCS ili starosti;
Glaukom ono oboljenje u kome dolazi do
postepenog propadnja onog ivca usled poveanja onog pritiska, to nepovratno dovodi do
slepila. Gubitak vida pod vodom dovelo bi do
velike opasnosti po ivot ronioca.

Dekompresiona bolest (DCS) i oko


Znaci i simptomi dekompresione bolesti koji se
odraavaju na oko su sledei:








nevoljno nesvesno pomeranje oka (Nystagmus)


dupla slika
crne oblasti u vidnom polju
gubitak polovine vidnog polja oka
bol onih miia
slepilo
nesposobnost da se vide predmeti na blizinu
upala onog ivca
zaepljenje centralne retinalne arterije u oku

Ako se pojave ovi simptomi, roniocu se mora to


pre dati kiseonik i omoguiti transport do najblie
strune ustanove i hiperbarine komore. Ovo treba
sprovoditi uz konsultacije sa doktorom specijalistom
oftamologom.
Manifestacije toksinog delovanja
kiseonika
Usled toksinog dejstva kiseonika na veim dubinama dolazi do sledeih manifestacija na vid ronioca:
grenje, odnosno tremori onih kapaka je uobiajena manifestacija toksinog dejstva kiseonika
i upozorenje na pribliavanje ozbiljnijih napada.
zamuen vid
suenje vidnog polja (tunelski vid)
halucinacije
privremeni gubitak jedne polovine vidnog polja
Prevencija ovoga je ronjenje na dubinama gde
nismo izloeni toksinom dejstvu kiseonika.
Moemo zakljuiti da se rekreativnim ronjenjem
mogu baviti bezbedno i osobe koje imaju refraktivne
mane. Naravno, pri tome moraju voditi rauna na koji
nain e vriti korekciju vida pod vodom. Takoe,
osim nekoliko izuzetaka, korektivni zahvati na oku
ne predstavljaju nikakav problem, osim to se mora
ispotovati period oporavka oka.
U oba sluaja, bilo da je u pitanju korekcija
maskom odnosno kontaknim soivima ili ste bili
podvrgnuti nekoj od metoda refraktivne hirurgije,
konsultujte se sa vaim oftamologom. Takoe,
pre nego to zaponete zaron ne propustite da
instruktoru, voi ronjenja i svom paru skrenete
panju na injenicu da nosite neko od korektivnih
pomagala ili imate neke od posledica normalnih
za postoperativni period.
jul / decembar 2010. Ronilaki svet 5

HERCULES VISION

Prvi srpski PADI

Instructor Development Course

OPREMA ZA PLIVANJE, RONJENJE, NAUTIKU


I VATERPOLO... OD SADA NA JEDNOM MESTU!!!

Ono to je do pre par godina izgledalo kao SF pria, desilo se i u realnosti. Za ronjenje u Srbiji, 9.11.2010. godine e
ostati upasan zlatnim slovima jer je to datum kada je zapoeo prvi PADI IDC u naoj zemlji.

ripreme za IDC su poele 10.10. i trajale su do 07.11.2010.

godine. U tom period je obraena teorija, predavanja u uionici,


vebe i dranje kurseva u bazenu. Naravno, to je bio tek uvod u
IDC, odnosno pribliavanje onoga to e se desiti u dve nedelje IDC-a polaznicima. Pripremu je drao Miroslav Kneevi (PADI IDCSI #972919)
u svojoj kancelariji (jedan deo), dok je bazen, boce i tegove obezbedio
H2O dive group, na bazenu Pinki. Nakon toga, prvi srpski PADI IDC
je poeo 09.11. i trajao je do 17.11.2010. godine. Ispit je uraen 18. i
19.11.2010. godine.
Kurs direktori su bili Ute i Miha Frlec (www.uteandmiha.com). Pored Ute
i Mihe Frlec, Miroslav Kneevi je bio staff istruktor na kursu, to je i zvanino
prijavljeno PADI-ju. Kurs se odvijao na tri lokacije: uionica je bila Media
centar SC Tamajdan, korien je bazen Tamajdan, a ronjenje u otvorenoj
vodi je bilo na Adi Ciganliji. Back up u vidu dodatne opreme, konopaca, prevoza, uvanja stvari, ostale organizacije je radila prodavnica ronilake opreme
Hercules vision d.o.o.
Po prvi put u Srbiji jedan PADI egzeminator je doao da uradi IE. To je
bila Nicole Detry. Divna dama iz Belgije, koja inae ivi u Egiptu sa svojim
muem, bila je fantastina. Potpuno oduevljena Beogradom, zadovoljna to
ima priliku da bude prva u Srbiji uinila je sve u njenoj moi da se kandidati
na IE-u oseaju koliko mogu oputeno i da im ak bude i zabavno.
Ukupno je bilo devet kandidata za PADI instruktora. To su bili: Lazar Gavri
(SSI OWSI, PADI AI), Marija Vueti (PADI DM), Dejan Jeneckov (CEDIP
M1) i ore Marinovi (PADI DM) iz Novog Sada, Bela Nagy (CMAS P3) iz
Sente, Vladimir ao (PADI DM), Milo Lutovac (PADI DM), Jelena Vitoevi
(PADI DM) i Sran Velji (SSI OWSI, CMAS M1, PADI AI) iz Beograda.
Organizator IDC kursa je prodavnica ronilake opreme Hercules vision d.o.o.
(www.herculesdive.rs Ilije Garaanina 26-28, Beograd, Srbija). Vlasnik firme
je Miroslav Kneevi, dok su zaposleni Tanja Stevi i Igor Maarevi. Firma
Hercules vision je posle ovog IDC-a potpisala saradnju sa kurs direktorima
Ute i Miha Frlec i zajedno sa njima zatraila od PADI-ja prestinu kategoriju
PADI 5 star IDC centra. Naelno je odobrena aplikacija i oekuje se do 06.12.
potpuno ozvanii cela saradnja.
Foto: Ivana Orlovi Kranjc

PADI egzeminator:
Nicole Detry.

6 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

Foto: Ivana Orlovi Kranjc

Kurs je na kraju proao sa velikim zadovoljstvom svih uesnika, kako


organizatora tako i instruktora pa i naravno kandidata. Potpuno je poloilo
ukupno osam kandidata i to Lazar Gavri, Marija Vueti, ore Marinovi,
Bela Nagy, Vladimir ao, Milo Lutovac, Jelena Vitoevi i Sran Velji. Samo
je Dejan Jeneckov pao teoriju dok je sve ostale delove IE-a poloio pa eka
sledei kako bi postao PADI instruktor.
Na kraju kursa, mislim da bi trebao posebno izdvojiti Mariju Vueti, kojoj
je zbog napora pao imunitet pa je dobila jaku upalu grla neposredno pred ispit,
ali je pod dejstvom antibiotika izala i rutinski poloila.
Zajednika ocena kandidata je da su gospoa Ute i gospodin Miha fantastini kurs direktori i edukatori, te da e nam svima biti veoma drago ukoliko
uspemo da napravimo tradiciju IDC-a na kojima e se svi ovi kandidati pojaviti
jo nekoliko puta ali kao IDC staff kursisti i instruktori.
Hercules Vision d.o.o. je firma koja apsolutno podrava sve
koji se bave ronjenjem nevezano od asocijacije, kategorije, iskustva,
starosti, pola i svega drugog. U prodavnici na Tamajdanu moe
se nai raznovrsna ronilaka oprema proizvodnje Seac sub, Bare,
Sunto, plivake opreme proizvodnje Jacked, Diana, nautike opreme
proizvodnje Osculati i druge opreme.
Svi ronilaki klubovi su dobrodoli da sarauju sa Hercules
vision kompanijom. Saradnja se moe ogledati od kupovine opreme po povlaenim cenama, preko korienja termina na bazenu
Tamajdan, do postavljanja promotivnog materijala u prodavnici.
Naravno, dobrodoao je i svaki drugi normalan vid saradnje koji
omoguava obostrano zadovoljstvo.
Hercules Vision jeste i bie PADI 5 star IDC centar i kao takav
e promovisati PADI asocijaciju i radie kurseve po PADI programu. Ko god upie kurs ronjenja, dobie original PADI materijale i
izdae mu se PADI brevet (naravno ukoliko ispuni sve zahtevane
perfomanse). Svi PADI instruktori su dobrodoli da procesuiraju
svoje studente koristei olakice koje omoguava jedan 5 star IDC
centar, naravno ukoliko rade po standardima. Svi studenti su dobrodoli da kupuju opremu i PADI materijale kojih e biti on stock
zavisno od potranje.
Hercules vision e se truditi da svake godine organizuje jedan
PADI IDC kurs zajedno sa CD Ute i Mihom Frlec jer konano
imamo instruktora koji moe na srpskom jeziku uraditi kompletan
kurs i time znaajno pribliiti PADI IDC srpskim kandidatima.
jul / decembar 2010. Ronilaki svet 7

INFORMACIJE - MIROSLAV KNEEVI, PADI MI#972919, Tel: +381 63 201-988, E-mail: knezmiroslav@gmail.com

Apnea:

3. Serbian Winter Apnea Cup

Svet Ronjenja
ekipno prvi!

Fotografije: Ivana Orlovi Kranjc, Dragan Luki DraganeL

vogodinje Otvoreno prvenstvo Srbije u ronjenju na


dah SWAC 2010 okupilo je etrdesetak takmiara iz
devet klubova sa teritorije Srbije. Takmienje se odvija-

lo u tri bazenske discipline: statika, dinamika sa perajima i dinamika bez


peraja. Da se sve odvija po pravilima AIDA International, pobrinule su se
meunarodne sudije Petar Bojovi, Darija Subotin i sudije nacionalnog
ranga Ivan Uroevi i Milan Stojakovi. Za lekarski nadzor postarao se dr
Ljuba Mati iz Zavoda za hiperbarinu medicinu iz Beograda.
Po programu je prvo bila statika, koja se odvijala u etiri zone. Sa
velikim interesovanjem se pratio nastup Branka Petrovia (R.K. Dunav),
to se pokazalo opravdanim. U svom performansu Branko je zadrao dah
fenomenalnih 7 minuta i 11 sekundi, to je ujedno bio najbolji rezultat a
i novi nacionalni rekord. U enskoj konkurenciji Branka Pievi (S.D.T.
Svet Ronjenja) je jo jednom potvrdila da je u odlinoj formi zadravi dah
4 minuta i 32 sekunde, to je bilo dovoljno za prvo mesto.
Po zavretku statike, takmiari su imali pauzu od sat vremena, nakon koje
su poela takmienja u dinamici. U dinamici bez peraja meu takmiarka-

ma najbolja je bila Tijana Nikoli (S.D.T. Svet Ronjenja), koja je bez peraja
preronila 69 metara. Meu takmiarima prijatno iznenaenje je bio nastup
Miodraga Filipovia (Danubius Spasilac), koji je izronio nakon 108 metara.
Dinamika sa perajima je donela puno uzbuenja. U enskoj konkurenciji Nataa Bokovi (Apnea tim Beograd) je napravila sjajan rezultat
preronivi 115 metara. Na alost zbog utog kartona (pojavljivanje peraja na
povrini izvan grejs zone) ovaj rezultat se ne moe priznati kao nacionalni
rekord. U ovoj disciplini izdvojili bismo i nastup Miline Stanojevi (R.K.
Dunav), koja je preronila 100 metara i osvojila odlino drugo mesto. Ovo
je Milinin uspean povratak nakon ozbiljne povrede zbog koje je vie od
godinu dana odsustvovala sa takmienja. Meu mukarcima najbolji je
bio Uro Risti (S.D.T. Svet Ronjenja) koji je u sigurnom nastupu preronio
odlinih 114 metara.
Nakon sabiranja bodova u ekipnom plasmanu prvo mesto je pripalo ekipi S.D.T. Svet Ronjenja, u za najboljeg takmiara je proglaen
Branko Petrovi (R.K. Dunav), dok je najbolja takmiarka Milina
Stanojevi (R.K. Dunav).

Dobrovoljno testiranje takmiara


Tokom takmienja vreno je testiranje takmiara u statikoj apnei. Testiranje je vreno aparatom pulsoksimetrom, naravno na dobrovoljnoj
bazi. Radi se projektu ispitivanja refleksa ronjenja
u ronjenju na dah. Projekat vodi dr Pedja Tutorov
iz oblasti sportske medicine fiziologija sporta
na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu. Cilj
istraivanja predstavlja ispitivanje povezanosti
promene vrednosti srane frekvence (HR) i

promene vrednosti saturacije krvi kiseonikom


(SaO2) tokom apnee, kao i njihovu povezanost
sa duinom trajanja apnee. Upotreba pulsoksimetra u treningu apnee i poznavanje fiziolokih
pravila odnosa pulsa i saturacije kiseonika omoguava pouzdan monitoring apnee, to predstavlja
znaajan faktor sigurnosti u treningu ronjenja na
dah. Naravno, sigurnost u ronjenju na dah je od
prioritetnog znaaja.

jul / decembar 2010. Ronilaki svet 9

Podvodna Arheologija

Veliki ratni bunar


Petrovaradinske tvrave
Bunar elja

Visina vodenog stuba iznosila je 17 metara, vidljivost nije bila vea od


20 cm. Oteavajue okolnosti niska temperatura 12oC, smanjena
vidljivost i velika koliina nataloenog otpadnog materijala, onemoguili
su detaljnije ispitivanje dna. Na 7 metara dubine konstatovana je, ouvana in situ, horizontalno postavljena drvena greda deo mehanizma
za vaenje vode iz bunara.

Pie: Slobodan Baranjin

Mnogobrojne su veze prolosti i sadanjosti, voda je medijum koji to sve krije, otkriva, spaja, najmanji zajedniki sadralac
ljudi koji rade na slinim uestanostima, nit ivota i smrti, kontinuum svega to nas okruuje.

Foto: Slobodan Baranjin

od pogleda, pljakano na razne naine, ali odoleva vremenu i ljudima.


U cilju ouvanja i popularizacije Petrovaradinske tvrave dao sam skromni doprinos istraivanju i faktografiji lokaliteta poznatog pod nazivom Veliki ratni bunar.

Foto: Slobodan Baranjin


Foto: ore Kovjani

Foto: ore Kovjani

Tvrava, bunar, odjek prohujalih vremena, ronjenje, sve je to ono to


je u dahu jednoga dana uspela da mi opie Gordana Karovi, podvodni
areheolog i stara poznanica. Telefonski razgovor je zapalio iskricu znatielje, pokrenuo avanturistiki duh i poslovni prostor u kome sam do
tada bio, arolijom je nestao. Odgovor na Gocino da li ...... mogao je biti
samo jedan DA !
Jedinstven doivljaj u vrednom zdanju.
Sveobuhvatne pripreme kako na polju samog zarona i snimanja, tako
i na temu komunikacije, logistike i ire organizacije, koju je obezbedio
Muzej grada Novog Sada u saradnji sa drutvom Aqua et Archaeologia
iz Beograda, te neiscrpna energija Gordane Karovi i ljubav prema podvodnoj areheologiji i mene je dovela u taku bez povratka uestvovati
u ovom jedinstvenom zaronu.
Ronjenje u Velikom ratnom bunaru Petrovaradinske tvrave, zidanom
izmeu 1705. i 1724. godine je ba pravi izazov kome nije bilo mogue
odoleti i tako je sve poelo. Jedno prijatno vee u Ronilakom klubu RonAs
Goca je iskoristila da upozna lanove tima sa arheolokim lokalitetom
udaljenim samo 30 metara od Muzeja grada Novog Sada. Ekipu su jo
sainjavali ore Kovjani, Nikola Pedovi i moj jedini ja.
Ovo nije bilo prvo ronjenje na tom lokalitetu. Jo 23. februara 1996.
zaronile su Gordana Karovi i Boana Ostoji u do tada neispitani bunar.

10 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

Foto: ore Kovjani

u negde oko nas, za mnoge sakriveno, nalazi se pravo blago ali blago kulture, te kao takvo neinteresantno za potroaku veinu. Zakopano je duboko, sakriveno

Nakon toga, krajem 2002. godine izvreni su pripremni radovi, da


bi od 15. januara do 15. marta 2003. godine bilo obavljeno dvomeseno
arheoloko ienje Velikog ratnog bunara do dubine od 59,5 metara,
prilikom kojeg se jo uvek nije stiglo do dna. Tom prilikom je voda
bila ispranjena i uklonjene su velike koliine svega i svaega. Bilo je
tu ivotinjskih kostiju, zaralog oruja i eksplozivnih naprava bombi,
odevnih predmeta od koe i... gomila elja. Svako je u bunar bacao po
neto, tako da je pedantno verifikovano 3.489 elja u vidu novia, tako
da se s pravom ovaj bunar moe nazvati bunarom elja. Demontirana
je i stara austrougarska klipna pumpa, kao i mnoge ukrtene i paralelna
drvene i gvozdene grede, koje su bile na odreenim dubinama bunara.
Novembar 2010. doneo je bunaru nove posetioce koji su imali jasan
zadatak. Obaviti ronilako izvianje i podvodno snimanje dna bunara
posle vandalizma u septembru 2009. godine. Tada je pokradena rasveta,
kablovi, elektrino brojilo, nestala su vrata od kovanog gvoa i preseena
vodovodna cev. To je bio, moe se rei bez preterivanja, teroristiki akt
na javni vodovod, jer je preseena cev napajala sve objekte na Petrovaradinskoj tvravi i napunila bunar do vrha. Visina od oko 66 metara
puta 4 metra prenika kolosalne graevine daju impozantnu koliinu
izgubljene pijae vode. Dolo je do prelivanja ogromne koliine pitke
vode kroz razne otvore i tek onda je utvren problem.
Ekipa se sastala na Tvravi 24. novembra. Veoma hladan dan i vetar
nisu nas spreili da opremu polako prebacimo u kruni prostor oko
bunara, koji se nalazi pod zemljom na oko 12 m dubine. Ovalni ulaz
i etrdesetak stepenika poeleli su nam dobrodolicu. Iznad velikog
grotla bunara ekao nas je prevoz, kavez koji e kao vremeplov da krene
dole ka sreditu Tvrave. Mnotvo novinarskih i TV ekipa nestrpljivo je
oekivalo na silazak.
Plan je bio da posebno instaliranim ianim kavezom preko elektrinog
vitla, budemo sputeni do povrine vode koja se ukazivala duboko u dnu
perspektive ovog velianstvenog arhitektonskog zdanja.
Pripreme su potrajale due nego to je bilo oekivano, prostor je bio
odlino osvetljen velikim reflektorom, a dva reflektora su sputena i na
razliite suve kote samog bunara. Posle toplog aja u jednoj od kancelarija
Muzeja, Goca i ja smo krenuli sa opremanjem, dok su ore i Nikola radili
svoj deo posla. Oekivana dubina vode je bila oko 30 m, temperatura do
12C, providnost maksimalna.
Nakon pripreme Amphibico Navigator podvodnog kuita u kome
se udobno smestila Sony TRV 900 Mini DV kamera, trebalo je prikaiti
i dva akumulatorska kanistera za rasvetu. Manji je planiran kao rezerva
i mokri konektori su privreni na dobro poznata mesta D-ringova na
BC-u. Nakon kompletiranja Zeagle Tech BC-a na 15 L Subapro mono,
Nikola i ja smo rasporedili akumulatore pozadi uz bocu, vei desno i
manji levo. Sve to je sada bilo veoma teko i uz njegovu pomo podigao
sam sistem na merdevine koje u tu svrhu nosim, da bih lake mogao da
se opremim. Otter Britanic suvo odelo uz Scubapro Artic 450gramsko
pododelo i odgovarajue sline arape, trebalo je da mi uz argonsku bocu
od 1,5 L na 150 bara daju dovoljno izolacije od prohladne vode. Ekspozicija
pod vodom je bila predviena maksimalno 25 minuta sa sigurnosnim
zastankom na 5 m i deco 7 minuta na 3 m, uz TAT 13 minuta. O tom delu
su se starali moj Uwarec Galileo Sol i Gocin Uwatec Aladin Pro. Poneo
sam i Scubapro PDS da sa povrine probam da izmerim dubinu, to se
pokazalo kao nemogua misija zbog mnotva metalnih konstrukcija na
dnu koje su davale lani odraz i pogrenu dubinu.
Kada je ore pomogao Goci da se opremi svojim Mares dvobocnikom 2 x 10 L proverili smo ostatak opreme. Oboje smo nosili Interspiro
Divator AGA II maske sa OTS komunikacijom Buddy Phone MKII ,
u rezervi je kod mene visio o vratu Scubapro D400, a kod Goce Apex
T50. Prvi stepeni su bili Scubapro MK20 sa TIS kitom i izolacijom od
sredine u kojoj se roni. Proverili smo da li su na mestu rezervne maske
za sluaj da moramo prei ne rezervni izvor disanja, sve je bilo spremno.
Komunikacija sa povrinom je bila preko bazne stanice OTS STX 100.
Zakoraili smo u kavez vremeplova koji je trebalo da nas spusti kroz
vreme ka sreditu bunara.
jul / decembar 2010. Ronilaki svet 11

Foto Vladimir ervenka

Istraivanje iz 1996. godine

12 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

svetlima privrenim za fullface masku i da, bila je to voda i to na samoj


povrini. Brzo smo se sporazumeli da obori kuite na objektiv i tako ga
je drala dok ga ore nije prihvatio. Pomislih u sebi neka to bude sva
teta, pod uslovom da nije okretala objektiv nagore, i da voda nije ula
u elektroniku aparata. Kasnije se ispostavilo da je sve na vreme uoeno
i da je aparat preiveo veliki potop.
Poslednja provera i kree padobranski skok, kontrolisan zaron ka dnu
bunara, specifino putovanje u istoriju. Treba kontrolisati brzinu zarona,
izjednaavati pritisak preko fullface maske, doduvavati Argon u suvo odelo,
drati kameru i rasporeivati svetlo po potrebi, nadgledati instrumente i
misliti na sve prethodno na tablicu zapisane karakteristine dubine koje
mi je Goca diktirala pred zaron. Snimiti granicu izmeu ciglom zidanog
gornjeg dela i tvrdo slaganog kamenog dela bunara, zabeleiti temovani
deo te granice, uoiti i snimiti grafite koje su u kamen urezali radnici koji
su bunar rekontruisali neto pre jednog veka (1890. godine ), uvui oko
kamere u pojedine vee otvore na zidovima koji povezuju spiralni prolaz
u duplom zidu bunara od vrha do dubine od 52 m...
Sve to treba uskladiti, i onda se povremeno zapitam koliko ruku mi
jo povremeno fali.
Klizei kroz hladnu i bistru vodu smenjivale su se sekvence i ukazalo
se dno bunara. Na tom virtuelnom dnu jedno povee brdo cigala starog,
velikog formata procena oko par kubika, vrata od kovanog gvoa u
vertikalnom poloaju uz sam zid, neke krune reetkaste konstrukcije
pod uglom od oko 30 stepeni pomeane sa neiskorienim savremenim
izlomljenim betonskim fert gredicama, neto malo konzervi i ostalog
ubreta i to je bilo uglavnom sve.
Svetla dve LED Intova baterije sa fullface maske su rezala bistru vodu
i kao na dlanu pruale dokaze ljudske kreativnosti minulih vremena,
devastirane takoe ljudskom, ali neuviavnou dananjice. Meavina
lepote zdanja i otpada namerno survanog u jo uvek namenski upotrebljiv vodozahvat, dodue sada samo kao spomenik kulture, otkucavala
je minute. Vezivanje sajle za izvlaenje kovane gvozdene kapije jednom
rukom i dranje kamere sa rasvetom onom drugom, uz svu panju da se na
podigne onaj fini mulj, troilo je vreme na dnu. Dodue apsolutno dno je
za sada neto nie, zatrpano graevinskim materijalom, ili jo dublje gde
budua arheoloka iskopavanja tek treba da daju dokaze o dubini bunara.
Otvor u zidu o kome mi je Goca priala, bio je nepristupaan prepreenom kovanom ogradom koju je trebalo izvui, tako da je znatielja stoga
morala ostati sa ove strane. Inae tamo se nalazi proirenje iznad koga je
7 m visoka vertikala sa naizmeninim nogostupima sa strane, kojima se
silazilo sa nivoa platforme gde su uklonjene metalne ine. Hodnik u tom

Foto: ore Kovjani

Foto: ore Kovjani

Silazak liftom do povrine, problemi zbog skuenog prostora za ronilicu i ronioca, dilema ko e prvi i kako da navue kratka radna peraja,
sve je obeavalo pravi doivljaj, koji je i usledio. Iako sam dentlmenski
putao prvu damu podvodne arheologije da iskorai u bunar, ipak je
izbor sticajem okolnosti pao na mene. Daleko od oiju mnogobrojnih
TV i novinarskih ekipa, daleko od pomoi svih drugih koji su obezbedili
da dole siemo, zapoeli smo svoju ledenu avanturu na 11oC. Hladna
bistra voda doekala nas je obeleena indirektnim prisustvom onih zbog
ijeg vandalizma smo i odluili da zaronimo. Oko nas je plivuckalo par
plastinih flaa i drugog plovnog otpada, bunar nas je mamio bistrinom
koja se suavala u perpektivi dubine, dokle god je dopirao pogled klizei
na svetlima dve Intova lampe sa CREE diodama po 1 wat. Runi sonar
je u vie pokuaja registrovao tri puta identino merenje 47 metara, prilino neverovatan podatak, s obzirom da se zna ukupna dubina bunara
i procena dela koji nije pod vodom. Znajui da tehnika moe da lae i
to precizno, ak tri puta za redom, bio je to znak za pokret. Pravac dole.
Iz korpe koja je u meuvremenu opet sputena sa rezervnim roniocem Nikolom Pedoviem, koji je imao zadatak povrinske komunikacije
i arijadna niti, snimatelj i tehnika podrka ore Kovjani se trudio da
uhvati karakteristine kadrove na povrini pred zaron.
Jedna neprijatnost koja je pokuala da umanji zadovoljstvo bila je
blagovremeno uoena. U dnu velikog objektiva Gocinog podvodnog kuita za foto aparat, uinilo mi se da vidim neto to niko od podvofdnih
fotografa ne voli vodu. Osvetlio sam je bolje, zaslepio dodue prejakim

donjem delu bunara irine 66 cm ima stepenice i de facto je u duplom


zidu bunara. elja da se i to dokumentuje kamerom ostala je samo elja,
nije se moglo proi.
Jasno su se ocrtavali slagani kameni blokovi visine 50 cm i duine 60 do
90 cm kojima je zidan donji deo bunara. Na koti 72,98m (48,04m) kameni
blokovi su zamenjeni opekom koja je vezivana cementnim malterom.
Nikola se naalio zato ne priamo neto, trebalo bi da sam hobotnica da pritisnem slobodnim krakom PTT dugme da bismo razgovarali.
Vreme je proticalo proporcionalno porastu pritiska iako tu zakonomernost ekzaktna nauka ne dokazuje eksplicitno. Bilo je vreme za
polazak nazad - gore.
Pogled kroz bistru vodu gde bi trebalo da je stara dobra povrina,
zelenkasti obrisi svetla koje se prelama u perspektivi kroz izdahnute
mehurie, pokazivali su gde treba krenuti. Spiralnim laganim izronom
uz zidove bunara, trudio sam se da kamera zabelei interesantne detalje.
Rupe od drvenih greda koje su na odreenim dubinama bile ukrtene,
ostatke elinih ina koje su izgleda bile postavljene paralelno horizontalno,
manji i vei otvori - veze sa ve pomenutim duplim zidom bunara kojim
spiralno sa povrine moe da se spusti do dubine od 52 m, sve je to trebalo
uoiti i dokumentovati na ovom za mene zaista jedinstvenom zaronu.
Propala mi je pripremljena ala. Naime na plastinoj tablici privrenoj za levu podlakticu, pored podsetnika koji mi je Goca diktirala

gde i na ta da obratim panju, napisao sam Goco, ne bunari vie!, no


zaboravio sam da joj to pokaem.
Trudio sam se koliko su to okolnosti i tehnika dozvoljavali, rezultate
emo analizairati kasnije. Prikupljeno je video materijala kao tehnolokog podsetnika na ovo ronjenje, kaem tehnolokog, jer ronjenje ima i
temperaturu, vlanost, zvuke, emocije, unutranje otkucaje koje ni jedna
kamera ne moe da zabelei i prenese na gledaoca.
Zahvaljujem svima onima koji su mi omoguili da uestvujem o ovom
jedinstvenom projektu, onima koji su mi ukazali poverenje, a naroito
porodici koja sve to trpi, ima razumevanja, pa im se ak i dopada. Hvala
Goci Karovi koja je omoguila da kako ree budem prvo muko bie
koje je ronilo u Velikom ratnom bunaru. Trudio sam se da kao proseni
reprezentativni uzorak muke populacije dostojno to obavim, lagano, sa
uivanjem do samog kraja.
Njoj je ovo bio drugi zaron jer je prethodno ronila 2006. godine sa
Boanom Ostoji, dakle enska ekipa. Eto i mi mukarci doosmo do
dna, mada za neke to i nije novina, ali o tom nekom drugom prilikom.
Ovaj zaron i sve to sam poneo gore, posveujem mojim bliznakinjama Ani i Lidiji, koje su moji mladi ronioci, trenutno daleko, ali
uvek prisutne.

jul / decembar 2010. Ronilaki svet 13

Intervju: Mladen Milojevi

Aurora
plovei ronilaki centar
Pre izvesnog vremena dola je do nas gotovo neverovatna pria o gradnji ronilakog jedrenjaka Aurora. O namerama da se napravi
brod koji bi spojio ronjenje i jedrenje i na taj nain upotpunio uitak boravka na moru. Za samo tri meseca izgraeno je korito, a ve je
u toku ugradnja motora i generatora struje. U prilici smo da vam prenesemo ekskluzivni intervju sa Mladenom Milojeviem, buduim
vlasnikom broda.

Moete li nam rei neto vie o samom brodu i njegovoj nameni?


Brod je projektovao Dipl. ing. Milan Kalajdi sa Mainskog fakulteta
u Beogradu. Duina jedrenjaka je 15 metara i projektovan je tako da moe
da izdri najzahtevnija stanja mora. Materijal od kog je napravljeno korito
je visokokvalitetni toplo valjani elini lim, debljine 5 milimetara. Imae 5
kabina, dva toaleta sa tu kabinama, salon i odvojen mainski prostor, u kom
e biti smeten pogonski motor, generator struje i ronilaki kompresori. Na
njemu e moi komforno da boravi dvanaest osoba. Imae jedan jarbol, visine 20 metara sa ukupnom povrinom jedrilja od preko 120 m2. Saradnja sa
troje arhitekata i vie mainskih inenjera rezultirala je postojeim dizajnom
broda, i ubeen sam da smo pronali idealan oblik trupa i palube, s obzirom
na potrebe kojima je brod namenjen.
Brod je projektovan da bude autonoman ronilaki centar?
Da, planirano je da brod ima generator struje od 5 kW i dva Bauer
kompresora jedan od 120 l/min, koji e biti glavni ronilaki kompresor na
brodu i jedan od 100 l/min, koji e biti u rezervi za sluaj havarije glavnog
kompresora, i kao ispomo po potrebi. U krmi je smeteno osam ronilakih
kompleta, kisoniki aparat, odela itd. Krmeno zrcalo je napravljeno tako da
se uz pomo dva hidraulina cilindra otvara i na taj nain ini platformu za
pristup vodi, a ujedno otvara boksove u kojima se nalazi ronilaka oprema.
Na taj nain e opremanje, ulazak i izlazak iz vode, kao i raspremanje biti
maksimalno pojednostavljeno. Nakon zavrenog ronjenja, platforma se zatvara
i brod je spreman da odjedri na neku drugu ronilaku lokaciju.

Na koji nain, nai itaoci mogu dobiti vie informacija o brodu?

Korito je napravljeno, ispeskareno i ofarbano, a to je i najvei deo


posla. Sada predstoji ugradnja motora, generatora struje, kompresora i
ostalih sistema neophodnih za funkcionisanje broda. Nakon toga e uslediti
ureenje enterijera.

Domen na kom moete saznati neto vie je www.aurora.in.rs, s tim da


je internet sajt trenutno u izradi, ali na facebook-u postoji grupa, u koju je
ve ulanjeno preko 1.500 ljudi, i koji redovno prate tempo izgradnje broda.
Grupu moete pronai ako u polje Search ukucate Jedrenjak Aurora.
Moja e-mail adresa je milojev@yahoo.com, a oni koji nisu vini kompjuterima i internetu, informacije mogu dobiti na telefon 064/ 11- 21- 388.

Kada se planira sveano porinue, gde e biti ukotvljen i kada


mislite da e brod biti u ronilakoj funciji?

Hvala Vam na vremenu koje ste nam posvetili i elimo Vam


uspeha u nastavku gradnje jedrenjaka Aurora.

Porinue se planira negde u toku aprila ili maja sledee godine.


Nakon prvih test plovidbi, koje slue za proveru svih sistema na brodu,

Hvala Vama i nadam se da emo se uskoro sresti negde meu grkim


ostrvima.

U kojoj fazi izgradnje se trenutno nalazi brod?

Zavreno je korito jedrenjaka.

obaviemo nekoliko promotivnih vonji do Novog Sada i Smedereva.


Krajem maja kree se na 1200 km dug put Dunavom do njegovog ua
u Crno more. Zatim Konstanca i jo nekoliko mesta na crnomorskoj
obali Bugarske i na kraju Istambul kao ciljna taka tog putovanja. Iz
Istambula brod plovi u Grku, gde e poeti njegova funkcija ronilakog
centra. U toku sledee godine planirana su jedrenja i ronjenja po grkim
ostrvima, a ve razraujemo plan putovanja za 2012. godinu do Malte,
Sicilije i severne Afrike.

Budui izgled jedrenjaka Aurora


14 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

jul / decembar 2010. Ronilaki svet 15

Oprema

Mares noviteti
011 32 22 32 , 063 309 007
calypso@eunet.rs

Regulator Abyss Navy


Za ekstremne emocije
CWD komplet za ekstremno niske temperature
Visoke performanse u hladnoj vodi
Drugi stepen naprevljen od fluoropolimera

Novi Abyss Navy 22 je Maresov odgovor za svaki va izazov. Analizom svega onoga to se deava u
hladnoj vodi Mares je dizajnirao ovaj ekskluzivni ureaj, koji garantuje vrhunsku pouzdanost u najteim
uslovima, ukljuujui i ronjenje pod ledom. Crevo srednjeg pritiska ima veu sposobnost razmene toplote
uz pojaanu otpornost i gumenu zatitu.

BCD Hibrid
Iznad Inovacije
Preklopni ranac za transport
Ventili ultraniskog profila
Jedinstvena udobnost i izgled
Hibrid predstavlja vrhunac Mares BCD razvojne tehnologije. Zahvaljujui karakteristikama kao to su
potpuno odvojivi pojasevi i vazdune elije, te posebno dizajnirane ruke ranca bez avova, postigli smo
nenadmaan komfor i udobnost.

BCD F-Light
Idealni saputnik
Ultratanak
Lak za noenje i pakovanje
Stvoren za ronioce koji putuju
Napravljen je od Cordure 420. Poseduje dva velika depa sa rajsferlusima , dva depa za tegove i 5 aliminijumskih D-ringova. Vazduna vrea je od mekog pakovanja PVC-a, iji je cilj maksimalno smanjenje teine
i zapremine bez smanjenja performansi. Veoma lak za noenje, toliko da nikada neete izai iz kue bez njega.

BCD Spirit
Avantura poinje
Idealan za klubove i ronilake centre
Jednostavan za korienje
Dva velika depa za oktopus i manometar
Vazdune elije su napravljene od kordure 420, dok su depovi napravljeni od kordure 1000. Svojom
konstrukcijom ima predviena mesta da se stave oktopus i konzola. Spirit je idealan BCD za poetak
podvodnih avantura.

Peraja X-Stream
Ekstremna udobnost, izuzetna efikasnost
Nove stope
Lestovi bez efekta padobrana
Nova otra konstrukcija za manje turbulencije
Ekstremna performansa, udobnost i lagan dizajn su rezultat 60 strastvenih godina u slubi ronjenja. X-Stream je skok u budunost i zauvek
menja stvaranje peraja onako kako smo navikli. Vie od dve godine istraivanja, eksperimenata, testova i etiri Mares patenta su stala u jedan mali
i jedinstveni proizvod .
16 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

jul / decembar 2010. Ronilaki svet 17

Foto: Rok Kovai

IUPC i u 2011.

Foto: Grega Verc

Foto: Toma Volaj

Ideja o formiranju meunarodnog takmienja u podvodnoj fotografiji okupila je tano pre godinu dana grupu entuzijasta
koji su se po snenom, zimskom danu nali u Kraljevici nadomak Rijeke.

ada, na osnivakoj skuptini predstavnici ronilakih klubova DRM


Ljubljana, KPA Adria Kraljevica,
Ghisleri Trst i S.D.T. Svet Ronjenja Panevo

napravili su dogovor o osnivanju IUPC-a. Dakle, etiri zemlje (Hrvatska, Slovenija, Italija i
Srbija) krenule su u projekat, iji je prvenstveni
cilj bio promovisanje podvodne fotografije i popularizacija ronilakog sporta.
Prolene etape su krenule od Bleda, preko
Ade Ciganlije, Rovinja i Trsta. U jesenjem delu
takmienja su se nastavila sa Dugim Otokom,
Piranom i, jo jednom, Trstom. Takmiari su
putovali, takmiili se, sticali nova iskustva i sa-

kupljali poene. Tako, nakon prve godine najbolji


plasman u 2010. godini ostvarili su:
DSLR
1. Andrea Tosi, KPA Adria Kraljevica
2. Fabio Iardino, Ghisleri Trst
3. Marino Brzac, KPA Rovinj Rovinj
Kompakt:
1. Jaka Ferjan, DRM Ljubljana
2. Marko Gapari, DRM Ljubljana
3. Dejan Mavri, DP Soa Nova Gorica

Foto: Fabio Iardino

Foto: Toma Volaj

18 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

Od srpskih fotografa najbolje su plasirani


Ivana Orlovi-Kranjc i Janez Kranjc, koji u kategoriji kompakta dele etvrto mesto u ukupnom
plasmanu.
Veoma je vano da nakon preleanih dejih
bolesti IUPC ide dalje. U 2011. godinu ulazi sa
nekim izmenama (dvogodinji ciklus kupa, novi
sistem bodovanja, kasa IUPC, objava takmienja). Vie o ovom takmienju moete pronai na
adresi www.svetronjenja-sdt.rs/iupc. Sigurni smo
da e u novoj godini IUPC doneti mnogo radosti
podvodnim fotografima i nesumljivo pomoi
popularizaciji naeg ronilakog sporta.

Foto: Marino Brzac

Foto: Grega Verc

Foto: Rok Kovai

jul / decembar 2010. Ronilaki svet 19

Podvodna arheologija

Podvodna istraivanja Crne Gore

Maljevik 2010
P

rije nekoliko mjeseci bilo je skoro nezamislivo da se


na prostoru Crnogorskog primorja mogu organizovati podvodna arheoloka istraivanja. Svako ko je i malo

upoznat sa stanjem unutar ove profesije u Crnoj Gori mogao je samo da


odmahne glavom i da se sarkastino nasmije. Meutim, nakon fantastinog otkria kamenih arhitektoskih elemenata u pliaku uvale Maljevik, i
jednim prilino mukotrpnim pripremnim radom, otvorena je nova stranica u arheologiji Crne Gore.
U saradnji sa univerzitetom u Southampton-u, Centrom za podvodnu
arheologiju, kojim rukovodi dr Lucy Blue, uspjeli smo da organizujemo
prva podvodna sistematska istraivanja lokaliteta na naoj obali. Projekat je
zapoet pod nazivom Spaavanje podvodnog nasljea Crne Gore Maljevik
2010. Nakon pripremljenog projekta, koji je obuhvatao Maljevik, uvalu
blizu Sutomora, i Bigovicu, uvalu koja se nalazi u neposrednoj blizini Luke,
uslijedila je materijalna pomo Hedley Trust fondacije, velikog arheolokog
mecene lorda Seinsburija, koja je omoguila da se krene u pripremu ka
konkretnoj realizaciji.
Ekipu koju je okupio Southemnton University, inili su osim dr Lucy
Blue (UK) i dr Athena Trakadas (UK), kustos muzeja Vikinga u Stotkholmu,
Matt Dawson (USA), arheo snimatelj i doktor pomenutog univerziteta, dr
Ania Kotarba-Morley (UK), i master studenti: Angela Rodriguez (Kolumbija), Anya Rutter (Njemaka), Quinn Saint Amand (USA), Charles Le
Quesne (UK), lan RPS kompanije, i Mike Morley (UK), geolog, predava
na Oksfordu. Naravno, cilj projekta je bio da se oformi ekipa arheologa i

20 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

Pie: Mladen Zagaranin, arheolog


Fotografije: Duan Varda

studenata arheologije iz Crne Gore, jer se istraivanje zasnivalo i na obuci


naih studenata u oblasti ronjenja prilikom radova u arheologiji i savlaivanju
metodologije podvodnog istraivanja. Tako je oformljena prva podvodnoarheoloka ekipa u istoriji arheologije Crne Gore, pod pokroviteljstvom JP
Kulturni centar Zaviajni muzej Bar, koju ine: Dejan Drakovi, Petra
Zdravkovi, Ivana Medenica i Mladen Zagaranin, arheolozi ronioci, i
Nikola Borovini, student arheologije.
Na poetku, inilo se skoro nemoguim pronai adekvatnu logistiku
koja funkcionie na nivou drave, a koja bi nam pomogla da prebrodimo
moda i jo teu prepreku nego to je nedostatak tehnikih sredstava, a
to su administrativni problemi oko dozvola za ronjenje i istraivanje. U
ovom dijelu projekta uz pomo Ronilakog saveza Crne Gore i njegovog
lana Vanje Miloevia, kao i uz pomo Regionalnog centra za obuku i
deminiranje u Bijeloj, na elu sa Veselinom Mijajloviem, dobili smo neophodnu podrku u prevazilaenju ovih problema. U isti mah, Centar u
Bijeloj nam je osim potrebnih dozvola dao na raspolaganje i dio ronilake
opreme, koju smo koristili tokom istraivanja. Veliku finanasijsku pomo
imali smo od Ministrastva kulture Crne Gore, koje je pokrilo veliki broj
trokova , a koji se tiu ronjenja, boravka i kupovine opreme.
Meutim, projekta ne bi bilo, ili bi se sve svodilo na puku formalnost
i ispunjavanje obeanog zadatka koji smo najavljivali preko medija, da
nije bilo ronilakog kluba Scubaquest i broda Downunder, vlasnika eljka
Dragutinovia. Od momenta kada smo stupili u kontakt sa Scubaquestom, cijeli projekat je postao nestvarno lijepa arheoloka avantura, koju
smo do tada mogli samo da sanjamo. Na brodu smo tokom 12 dana imali

jul / decembar 2010. Ronilaki svet 21

svu potrebnu opremu, mogunost rada u zatvorenim uslovima, korienje kuhinje, toaleta i, to je najvanije, uivanje u radu i oputanju nakon
ronjenja. Takoe, sva tehnika logistika sprovodila se na Downunder-u , a
neki od studenata arheologije su ovdje ak zavrili kurs za mlaeg ronioca
neposredno prije poetka istraivanja.
Svemu ovome pomogao je i Milan Anii, koji je kao eljkov pomonik
bio u svakom trenutku na raspolaganju i iskusnom i neiskusnom dijelu ekipe.
Za dvanaest dana ronjenja proveli smo, ponaosob, u prosjeku 22 sata
pod vodom, to je oko 180 sati arheolokih istraivanja. To znai sa smo
skoro jedan dan potroili ispod povrine vode. Ponekad smo imali i do 3
ronjenja dnevno, to je izuzetno iscrpljujue za neke od nas, kojima je ovo
bio prvi put da poveemo vie od tri dana ronjenja.
Prvi dio istraivanja bilo je rjeavanje enigme Maljevik. Odakle veliki
polufabrikovani antiki arhitektonski elementi na maloj dubini? Da li se
radi o brodolomu ili naselju gdje su se proizvodili? Istraivanje je ukljuilo
i geoloka ispitivanja kao i arheoloka istraivanja obale, odnosno rekognosciranja samog priobalja. Prema dosada obraenim podacima, a oni
ukljuuju cijelu uvalu Maljevik, dolo se do sledeih zakljuaka: Primarni

22 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

lokalitet je podjeljen na dvije cjeline, koje ukljuuju dve skupine, od etiri


i od dva arhitektonska elemeta, meusobno udaljenih desetak metara. Bez
sumnje, kamen je lokalnog porijekla, i moe se pronai u samoj blizini
ronilake lokacije. Postoje indicije da je klesan upravo na mjestu na kome
su i otkriveni, a da je zbog pedoloke depresije koja iznosi i do 4 metra, ovaj
lokalitet in situ.To znai da je nivo obale od antikih vremena potonuo, i
da dananja geoloka slika ne odraava stanje u rimskom dobu.
Nije pronaen veliki broj pokretnog arheolokog materijala, ali je,
od vremena kada smo po prvi put objavili da se ovdje nalaze ostaci neke
graevine, dolo do ienja materijala na obali i arheolokog materijala
u pliaku blizu obale. Maljevik je vrlo brzo postao stecite istraivaa, a
nemali je broj onih koji su svoje teorije o Troji pomjerili ba ovdje.
Sekundarni dio plana istraivanja na Maljeviku bila je provjera cijele
uvale. Sa jugoistone strane, na samom ulazu u uvalu Maljevik, otkriveni
su pjetrificirani ostaci dva antika brodoloma. Jedan je povei, i za njega
se znalo i prije, ali od vremena od kada su ga skroz devastirali za kradljivce amfora vie nije bitan. Ostao je veliki broj ulomaka koji ne bi mogli
biti identifikovni da se nije pronalo nekoliko dokaza (dna amfora), koji

potvruju da su ovdje amfore iz 1 i 2. vijeka, poznate pod nazivom Bridizi


type. Ovaj brod se razbio o povrinsku stijenu, a sav teret je upravo ispod
nje, na rastojanju od 10 metara. Drugi tip amfora nalazi se u blizini iste
podvodne stijene, i prema strukturi fragmenata proneene keramike i
njihovim morfolokim osobinam moe se kazati da potiu iz Sjeverne
Afrike, i da pripadaju periodu 45. vijeka.
Bigovica je sasvim drugaiji tip lokaliteta. To je jedno od najinteresantnijih mjesta za prouavanje arheologije malih emporiona, a sudei po broju
tipova amfora, ovo je moda najbogatije nalazite na istonoj jadranskoj
obali. Tipologija amfora see od 3. vijeka prije Hrista, a pratei skoro sve
vijekove, zavrava se oko 15. vijeka. Pronaeni su ulomci skoro svih poznatijih mediteranskih radionica, meu kojima prednjae italo-grki tipovi,
Dressel 1 i 2 i Dressel 6b, istono i sjevernomediteranski Late Roman 1 i
2, skoro sve poznatije sjevernoafrike produkcije, vizantijske amfore od 6.
do 13. vijeka i jo mnogo, mnogo toga. Kao i kod prouavanja Maljevika,
i ovdje su uzeti sedimentoloki i geoloki uzorci, a rekognosciran je iri
pojas oko uvale, gdje su konstatovana neka fortifikaciona rjeenja koja idu u
prilog postojanju spekuluma (osmatranice). Takoe, pronaena je rampa

za izvlaenje tereta, uklesana u ivoj stijeni pod uglom. Ovaj vjetaki prilaz
zbog pretovara omoguavao je pristajanje blizu same obale, a u blizini su
pronaena i dva velika recipijenta za vodu udubljena u stijeni.
Takoe, na Bigovici je pronaeno rebro nekog amca ili manjeg drvenog
brodia, koji je namjerno potopljen. Gomila kamenja na amcu ukazuje
da je prije potonua ovaj amac optereen, a zatim i potopljen. Od nalaza
imamo puano zrno iz Drugog svjetskog rata, to svakako ne moe sa
sigurnou da datuje ovaj brod. Analize pomou C14 metoda omoguie
preciznije datovanje olupine.
Projekat bi trebalo da se nastavi i 2011. godine, a predvia se proirenje
radova na Bigovici, i istraivanje drugih uvala. Sama injenica da postepeno
dobijamo sliku pozicija i izgleda malih antikih luica za pretovar roba
ini ovaj vid podvodne arheologije veoma interesantnim. Prouavanje
odnosa ovih emporiuma sa zaleem na osnovu svih moguih arheolokih,
geolokih i fiziko-hemijskih parametara omoguie da se bolje shvate
trgovaki preobraaji kroz istorijske epohe i uticaj geolokih promjena na
mjenjanje mjesta pretovara roba iz cijelog Mediterana. Takoe, veoma je
bitna tipologizacija pokretnog arheolokog materijala ispod mora da bi se
pokazalo naunoj javnosti da i na ovim prstorima fluktuiraju keramiki i
drugi predmeti, za koje se mislilo da dolaze samo u velike antike centre
na Jadranu.

jul / decembar 2010. Ronilaki svet 23

Stanovnici mora

Pie: Aleksandra Komarnicki-irli


Fotografije: Ivana Orlovi Kranjc i Janez Kranjc

NE ZAIKAVAJ

RAU
O

ni sreniji imali su priliku da ih


vide u prirodnom okruenju, tj.

moru, oni malo manje sreni moda


su ih videli u nekom od akvarijuma. U svakom
sluaju, bilo da je re o lenjoj bubi, uukanoj
u meko morsko dno, ili o gracioznom dominantnom morskom avolu, koji krilima see more,
susret sa raom se pamti.
Radi to boljeg upoznavanja sa glavnim junacima dananje prie moramo krenuti od poetka i
zaviriti u njihovo porodino stablo. Rae su ribe
(ribe su kimenjaci koji iskljuivo ive u vodenoj
sredini). Ribe se dele na 2 podklase: Chondrichtyes
(hrskaviavi skelet) i Osteichtyes (kotani skelet).
Podklasi Chondrichtyes pripadaju ribe koje imaju
hrskaviav skelet, plakoidne krljuti u koi i snana
parna peraja. Glava je napred izvuena u suen
produetak ili rostrum, tako da usni otvor lei na
ventralnoj(donjoj) strani i ima oblik poprenog
proreza. Sve ribe sa hrskaviavim skeletom imaju
sloen elektroreceptorni sistem, koji im omoguava interspecijsku komunikaciju (tj. podvodno
avrljanje), lokalizaciju plena i migracije. Ova
podklasa ima dva nadreda: Ellasmobranchii i
Holocephales. Nadred Ellasmobranchii. obuhvata
red Selachii (ajkule) i red Batoidei (rae). Znai
za razliku od drugih riba, rae i ajkule nemaju
kosti ve hrskavicu.
Rae ive u okeanima i morima irom sveta, a
neke ak provedu deo svog ivota u estuarima, ima
ih i u nekim slatkim vodama (jezera Nikaragve).
Uglavnom ive na morskom dnu ili blizu njega a
u pliim delovima mora. Meutim neke rae se
mogu nai i na dubinama od preko 3.000 metara.
24 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

Neke od ovih zanimljivih morskih bia dom su


nale i u Jadranu.
Drhtulje (Torpedinidae) su iz porodice raa,
riba sa hrskaviavim skeletom (ruljoribe). Ime
su dobile od latinskog torpere (biti paralizovan).
Prvi fosilni nalaz ove porodice datira iz Tercijara.
Disk ovih raa skraen je, pa tako telo dobija
okruglast oblik zahvaljujui grudnim perajima
koja obuhvataju i glavu. Koa je gola i ne sadri
bodlje. Lena i repno peraje su dobro razvijeni.
Rep je mesnat i vretenastog oblika. Zubi su mali,
iljati. Poseduju elektrine organe, koji se nalaze sa
obe strane glave i proizvode jake udare, pa se zbog
toga nazivaju i elektrine rae. Elektrini udari,
koji mogu biti do 45 V, dovoljni su da oamute
i plen vei nego to je sama drhtulja. Deava se
da odrasli primerci drhtulja ive usamljenikim
ivotom, noni su lovci i izbirljiviji su od mlaih,
jer dok odrasli jedu uglavnom ribe i rakove mlai
tamane sve sto stignu.
Strujni udar koji proizvodi raa drhtulja za
oveka je neprijatan. U starom Rimu lekari su ih
koristili za leenje hroninih glavobolja, reume i
sl. Rimski lekar na dvoru cara Klaudija Scribonius
Largus (47 A.D.), u svojom delu Compositiones
medicae (c. 50 A.D.) preporuuje upotrebu ivih
primeraka vrste Torpedo torpedo (Linnaeus, 1758)
u leenju bola. Bolesnici su prislanjali ove ribe
na slepoonice ili su po njima hodali, primajui
pritom elektrine udare. Nisam ba sigurna da je
i jednima i drugima bilo imalo prijatno, a ne zna
se i koliko je ovakav nain leenja bio uspean.
Porodica drhtulja obuhvata familije: Hypnidae,
Narcinidae, Narkidae, Torpedinidae. Drhtulje

Uglavnom utim i plivam,


gledam svoja morska posla...
ali... ako me isprovocira, moda
te bocnem ili malo razmrdam
strujom (e, sad, mogu da budem
i otrovna, a strujni udar svakako
nije prijatan)... pa ik provociraj
ako sme...
najvie ive u toplim morima i od desetak rodova najtipiniji je rod torpedo (Torpedo), koji
ivi u evropskim morima. Torpedo marmorata
(Risso, 1810) je vrsta na koju moemo naleteti
u podmorju Jadrana. Neto je ea u severnom
delu, obino se dri pliih voda (najee od 10
do 40 m), ali ode i dublje, do 200 m. Sreemo je
na peskovitom i muljevitom dnu, ali tumara i po
livadama posejdonije. Ne voli boate vode. Duga
je oko 60 cm, teka i do 10 kg, a boja je smee,
ukasto siva sa tamnijim mrljama.
Prave rae ili raje (Rajidae) su ribe dna, i
sreemo ih u svim okeanima, od plitkih i svetlih
voda priobalja do mranih dubina abisala, zalaze
ak i u boate vode. Imaju jako dorzo-ventralno
(leno-trbuno) spljoteno telo, spojeno sa grudnim perajima. Disk je romboidnog oblika i odvojen
je od zakrljalog i tankog repa. Obino imaju dva
redukovana dorzalna peraja i takoe slabo razvijeno repno peraje. Rep nema odbrambenih bodlji.
Grudna peraja obuhvataju i glavu gradei napred
pic. Elektrini organi su vrlo slabi i povezani sa
repnom muskulaturom. Kod veine vrsta koa je
bodljikava. Moramo imati u vidu da su ove rae
lenje, tj. vei deo ivota provode na dnu, pa im i
ne treba glatka hidrodinamina sluz kao presvlaka,
ve bodlje koje su uvek zgodna odbrana (jer ako ne
moe otplivati (odleteti kroz vodu), uvek moe
ubosti neprijatelja). Polau jaja koja su zatiena
vrstom ljuskom i imaju krute nastavke kojima
se kae za morsko dno.
Ova porodica ima oko 200 vrsta, a neke od
njih, koje moemo sresti u Jadranu su: Raja miraletus (Linnaeus, 1758) (raa modropega), koja

na repu i izmeu oiju ima trnove dok je telo bez


velikih bodlji; gornja strana tela je sivo-mrke boje
sa dve upadljive okrugle svetloplave mrlje; Raja
clavata (Linnaeus, 1758) (kamenica), koja ima tri
reda jakih bodlji poreanih du lea i repa; dostie
duinu do 1 m i ivi na muljevitoj i peskovitoj
podlozi, dostie do 40 cm duine.
utulje (Dasyatidae) pripadaju porodici
raa. Ove rae ive u morima, boatoj vodi
(estuarima...), ali ih ima i u slatkoj vodi. Imaju
jako leno-trbuno spljoteno telo, koje je
oblika romba i izdueno, a na stranama neto
malo zaobljeno. Grudna peraja su iroko srasla
sa trupom i obuhvataju glavu, gradei napred
pic. Lena peraja nemaju, a rep im je dugaak,
u obliku bia sa jednom testerasto nazubljenom otrovnom bodljom. Rep je pretvoren u
odbrambeni bi, a leno peraje u odbrambenu
bodlju. Raaju ive mladunce (viviparni su).
Najvei primerci mogu biti i do 4 m dugi. Ova
porodica ima oko 70 vrsta. Ronioci u Jadranu
viaju Dasyatis pastinaca (Linnaeus, 1758)
(obinu utulju). Rasprostranjena po celom
Jadranu od 5 do 200 m, najee je sreemo na
dubini 2035 m. Obina utulja voli zatvorene
uvale, kanale i sl. ivi na muljevitom ili muljevito peskovitom dnu, ali zae i na kamenite
grebene, a moe se retko nai i meu algama.
Maksimalna duina je oko 60 cm, a teina do 10
kg. Rep je dui od trupa, pri emu ne prelazi 1,5
duine trupa. Lena strana je ukasto-smea
do plavo-sive, sa proreenim belim takama.
Poseduje otrovnu bodlju, pa poto se deava da
zae u plitke vode, moe biti neprijatna i opasna

za kupae. Jo jedna vrsta iz ove porodice je


Dasyatis centroura (Mitchill, 1815) (utulja).
Ona je rasprostranjena po celom Jadranu, na
dubini od 3 do 270 m, najee je nalazimo na
dubinama od 15 do 50 m. Preferira muljevita
i muljevito peskovita dna, ali ponekad zae i
na kamene grebene. Zimu obino provodi u
dubljim vodama. Ovo je maslinasto-braon raa.
Disk je oblika romba sa talasastim ivicama i
tupe njuke. Na repu se nalaze redovi malenih
bodlji. Maksimalna duina je 220 cm, teina
ide i do 300 kg. Hrani se ivotinjicama sa dna.
Poseduje otrovnu bodlju, pa je opasna po kupae. U davna vremena lovili su ih specijalnim
harpunima kada bi zale u plie vode.
Morski golubovi (Mylobatidae) pripada
porodici raa, riba sa hrskaviavim skeletom,
ruljoriba. Ime ovih lepotana potie od grkog
myleys, -eos mlinski kamen ili rvanj i batis,
-idos raa. Telo im je iroko i ima oblik romba.
Grudna peraja ne obuhvataju glavu, kao kod
pravih raa i utulja, ve ona slobodno tri
i rostrum zaobljen. Koa je gola, bez krljuti
i sluzava. Imaju jedno leno peraje uz koje je
prisutna otrovna bodlja, testerasto nazubljena.
Rep je u obliku bia i dugaak. Rae iz ove familije spadaju u najelegantnija morska stvorenja.
Nain na koji se one graciozno kreu pod vodom
ostavlja nas nezgrapne ronioce gotovo uvek
bez daha. Ove rae su meu najkrupnijima, ali
svakako vas nee ujesti jer se hrane filtratorno.
Nisu bezopasne, jer neke vrste poseduju bodlju.
Predstavnik ove porodice, koga moemo sresti
na ronjenju u Jadranu, jeste golub kostir ili

morski orao Myliobatis aquila (Linnaeus, 1758).


Ova lepa raa ima kratki zaobljeni rostrum i
romboidan disk sa izraenim krilima. Dorzalna boja je maslinasta do crne, a ventralna je
gotovo bela. Moe da dostigne irinu od 1,5 m.
ivi na muljevitom i peskovitom tlu Atlantskog
okeana, Sredozemnog i Jadranskog mora do 300
m dubine, voli priobalje. ivi na muljevitom,
peskovitom dnu, ali kao i njegovi roaci katkad
zae i na tvra dna. Hrani se ivotinjicama sa
dna, uglavnom rakovima, mekucima i ribama.
Duina mu je oko 183 cm, teina i do 14,7 kg
(publikovana).
Neke od smernica za uvanje rae kao kunog
ljubimca u akvarijumu su sledee: potreban je
izuzetno velik akvarijum, meko dno (izbegavati
ljunak, kamenje koje moe oetiti njihovu osetljivu kou), okruenje golo bez prepreka. Rae
se relativno lepo slau sa ostalim ribama, iako
su karnivori, izbegavati vrste koje imaju dosta
velikih bodlji jer mogu povrediti rau. Ako elite
na kratko, ili za stalno negde preseliti vau rau,
nemojte koristiti mreicu ve probajte sa kuglom.
U zatoenitvu rae mogu jesti kampe, raie,
a dosta njih voli da gricne nou, pa ih nije loe
hraniti odmah posle gaenja svetla. Kada su pod
stresom, deava se da ne jedu. Rae inae ne
jedu ba previe i dovoljno ih je hraniti jednom
u dva ili tri dana.
Ipak , jedno tako lepo i graciozno bie tuno je
drati u kontrolisanoj litrai. Rai su potrebni litri
i litri da protegne krila, ili se uuka u morsko
dno, pa je bolja ideja poseivati je s vremena na
vreme na njenom terenu u moru.
jul / decembar 2010. Ronilaki svet 25

Zavod za

hiperbarinu medicinu

Jeste da Srbija nema more, ali zato ima najsavremeniju ustanovu za hiperbarinu medicinu. Po opremljenosti, ali i po
kadrovima ova institucija nema premca na Balkanu.
Evropskoj konferenciji u Izraelu 1999. godine odlueno je da Medicinski
fakultet Univerziteta u Beogradu, preko Meunarodne poslediplomske kole
za baromedicinu, uestvuje u osnivanju Evropskog koleda za baromedicinu
od samog poetka, kao jedan od centara stvaranja i razvoja.

avod za hiperbarinu medicinu osnovan je 1994.godine od strane firme Holywell-Neopren kao Centar za
hiperbarinu medicinu. To je visokospecijalizovana zdrav-

stvena ustanova, koja je po svojoj opemi, kapacitetima i strunom timu


jedinstvena na Balkanu. Odluka o ulaganju sredstava u razvoj hiperbarine medicine kod nas doneta je neposredno nakon uvoenja sankcija
naoj zemlji 1992. godine. Sredstva firme stavljena su u funkciju ostvarenja ove ideje. Od poetka 1993. godine gospodin Mile Zari je obiao
dvadesetak najuglednijih institucija u svetu, koje se bave ovom granom
medicine. Posetio je 11 najveih svetskih proizvoaa opreme, i odabrao
francuski Comex i Hyox iz Velike Britanije. Ovi proizvoai uivaju najvei ugled u svetu i jedni su od retkih u ijim se komorama nikada nije
dogodio incident. S obzirom na preporuke Evropskog komiteta za hiperbarinu medicinu da bi ovakav centar trebalo da bude pri nekoj od stacionarnih zdravstvenih ustanova, poetkom 1994. godine, uz saglasnost
Republikog ministarstva za zdravlje, sklopijen je ugovor sa Specijalnom
ortopedsko-hirurkom bolnicom Banjica o formiranju centra u okviru
bolnice (danas IOHB Banjica).
Za sve ovo vreme, politika firme je nalagala prisutnost na svim skupovima
u svetu na kojima su se okupljali strunjaci iz ove grane medicine. Stalnim
kontaktima sa vodeim lekarima u svetu uspeli su da ih zainteresuju da uzmu
uea u razvoju hiperbarine medicine u tadanjoj Jugoslaviji. Rezultati
ovih kontakata videli su se ve na prvom skupu, koji je odran u junu 1994.
godine u Miloeru. I pored saveta svojih administracija da ne dolaze u Jugoslaviju, odazvali su se svi pozvani predavai, njih 18, i time pokazali da ni
sankcije niti bilo kakva druga izolacija nae zemlje ne mogu da ih spree da
uestvuju u ovom humanom projektu. Na skupu su bili prisutni predavai
iz Italije, Velike Britanije, SAD, Francuske, Nemake, Rusije, vajcarske.Na
26 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

Foto Janez Kranjc

ta je u stvari hiperbarina oksigenacija (HBO)?


Hiperbarina medicina bazira se na leenju istim kiseonikom koji
se udie na pritisku viem od atmosferskog u hiperbarinim komorama.
Osnovni princip leenja zasniva se na fizikom zakonu da je rastvorljivost
gasa u tenosti direktno proporcionalna pritisku koji taj gas vri u tenosti.
Terapija hiperbarinim kiseonikom zasniva se na fizikoj rastvorljivosti
kiseonika u krvnoj plazmi i svim tenostima organizma i njegovoj difuziji
kroz opne elija. Na taj nain ublaava se ili potpuno otklanja hipoksija.
Za ovakav kiseonik, koji je fiziki rastvoren u organizmu, nisu potrebni
nikakvi hemijski faktori neophodni za klasian kiseoniki transport. Stoga,
u sluajevima opstrukcije arterije, kada je tkivo distalno od opstrukcije
ugroeno, korienje hiperbarine oksigenacije omogueno je da se i ovom
ugroenom tkivnom podruju obezbedi oksigenacija radi normalnog metabolizma. Kako je kiseonik fiziki rastvoren u svim tenostima organizma, nije
imperativ da postoje krvni sudovi. Na taj nain, u sluajevima ugroenosti
krvnog suda embolijom, obezbeuje se normalna snabdevenost kiseonikom
distalno od prepreke. Centralni nervni sistem je izuzetno osetljiv na deficit
u kiseonikom transportu. Ovaj nain kiseonikog transporta veoma je
pogodan za primenu kod svih nedostatka u korienju kiseonika i dinamici
metabolizma CNS-a. Disanjem kiseonika pod pritiskom u hiperbarinim
uslovima, kiseonik se rastvara i u cerebrospinalnoj tenosti, tako da su mogunosti korienja vezane i za posttraumatske edeme mozga i za infrakte
mozga, gde je hipoksija ostavila duboke tragove ne samo u metabolikom
deficitu, ve i u oteenju funkcije. Sam pritisak kao fizika sila povoljno
deluje kako na edeme tako i na mineralni sastav kostiju zbog pritiska na
kolagena vlakna i na osovine kalcijumhidroksiapatita, zbog piezoelektrinog fenomena koji utie na osnovnu strukturu u grai kostiju. To saznanje
omoguilo je da se HBO primenjuje i kod preloma. Anarhoidni raspored
kristala koji se javlja u hroninim infekcijama drugih kostiju reaguje na
fiziku komponentu pritiska u barokomori u kojoj se realizuje oksigenacija.
Izvesne vrste bakterija, anaerobne, koje su normalno prisutne u obliku
spora i u tom obliku nisu patogene, u sluajevima kada parcijalni pritisak
kiseonika u tkivu padne, ili se spusti ispod fiziolokih granica, poinju da
bivaju patogene, tako da ugroavaju ivot bolesnika, usled toksina koje lue.
Progres u terapiji hiperbarinim kisenikom, bez obzira da li se koristi kao
dodatna terapija ili kao remedium cardinale, ulazi u sve medicinske discipline
i koriste se u svim sluajevima gde je iz bilo kojih razloga dolo do deficita
u kiseonikom transportu.

Medicinski rezultati
Od poetka rada 1994. godine do danas uraeno je preko 300.000
terapija. Pozitivni rezultati su postignuti kod preko 90% tretiranih pacijenata. Rezultati koji su postignuti su jako dobri, ali bi mogli biti jo bolji

da je bolja saradnja sa lekarima i da se pacijenti


blagovremeno upuuju u komore. Treba navesti
samo sluaj jednog indikacionog podruja gde su
u 100% sluajeva postignuti pozitivni rezultati, a
to je sluaj gasne gangrene. U toku dosadanjeg
rada imali smo 276 sluajeva gasnih gangrena,
gde je 216 pacijenata bilo mlae od 60 godina.
Svi ovi pacijenti su potpuno izleeni, a veina ih
je dola bez gotovo ikakvih izgleda da preive. Svi
su izleeni i radno sposobni. Samo ovaj primer
u potpunosti opravdava postojanje Zavoda za
hiperbarinu medicinu.
Ronioci u ovoj ustanovi od samog poetka
njenog rada imaju poseban tretman. Na sreu
retki sluajevi ronilakih incidenata sa uspehom su
tretirani. Iako Srbija nema izlaz na more, postojanje
jedne ovakve ustanove do sada se u vie navrata
pokazalo dragocenim. Zavod za hiperbarinu
medicinu je sa svojih 11 hiperbarinih komora
danas najopremljeniji centar za hiperbarinu
medicinu u Evropi.

INTERVJU: dr Ljuba Mati

konsultant za medicinu ronjenja

U Zavodu za hiperbarinu medicinu naili smo na zanimljivog sagovornika, koji je sa svojim bogatim ronilakim i medicinskim iskustvom sigurno
pozitivno uticao na kvalitet usluga
Zavoda.

Foto Janez Kranjc

Medicina

Meutim, ispostavilo se da je ostrvo Ko-ao prava


konica kada je u pitanju ronilaka industrija. Tamo
svi rone i svi su u ronilakom biznisu. Doekali
su me otprilike sa stavom Jos jedan ronilaki
instruktor? Stani u red!. Ispostavilo se da daleko
vie oskudevaju u lekarima, pogotovo u lekarima
koji poneto znaju i o ronjenju, tako da sam ubrzo
poeo da radim za Sub-Aquatic Safety Services
(SSS), meunarodnu mreu hiperbarikih komora.
Za sedam godina koje sam proveo u ovoj asocijaciji
stekao sam dragoceno profesionalno iskustvo.
Sa kakvim profesionalnim sluajevima
ste imali priliku da se sretnete?
- Tajland poseti oko pola miliona ronilaca godinje. U takvom prometu svega ima: od uboda na
morskog jea, preko arenja Chironex meduzama,
do povreda propelerom broda... Ilustracije radi,
u periodu od 2003. do 2009. godine leio sam
u komori preko 400 sluajeva dekompresione
bolesti. Od tog broja velika veina povreenih su
potpuno izleeni, ali je bilo, na alost, i sluajeva
sa trajnim posledicama, pa i fatalnih ishoda. Moji
profesori iz Australije Des Gorman i Chris Acott,
kod kojih sam pohaao poetni i napredni kurs za
lekare medicine ronjenja, potvrdili su mi da sam
se igrom sluaja naao na hot-spot mestu kada je
dekompresiona povreda u pitanju.
Ko su najee bili pacijenti?

Kako je poela vaa ronilako-lekarska


pria?
- Nakon zavrenih studija medicine u Novom
Sadu i kraeg lekarskog rada zaputio sam se na
Tajland. Ve tada sam bio ronilac (Divemaster) i
uputio sam se stopama svog instruktora na uveno
Ko-Tao ostrvce, gde sam se prijavio na kurs za
OWS instruktora. Posle uspeno zavrenog kursa
oekivao sam da u relativno lako dobiti posao.

- Interesantno je da je veina pacijenata sa


dekompresionom boleu bili rekreativni ronioci
kod kojih nismo mogli da utvrdimo nikakvu ociglednu greku u koracima. To su tzv. neoekivani
sluajevi ili, kako se pre govorilo, nezaslueni.
Sreom, takvi sluajevi su uglavnom blai, to
nam alje dve vane poruke: najpre, ronjenje u
bezbednosnim granicama ne prua garanciju
da do povrede nee doi, drugo, ako se nezgoda
i desi, ipak je daleko bolje ako smo bili u granicama. Ne udi, stoga, to smo najvie kuburili sa

needukovanim i priuenim lokalnim roniocima,


ija su ronjenja i povreivanja pria za sebe. Bilo
je tu vrtoglavih jo-jo profila, samoubilaki dugih
ekspozicija i beznadeno improvizovane opreme.
Takvi prirodni sluajevi treba da nas podsete
koliko je uloeno tokom decenija da bi moderno
ronjenje bilo bezbedno koliko ono to danas jeste.
Dok ste bili na Tajlandu imali ste priliku
da budete uesnik u jednom rekordu?
- Imao sam prilike da budem uesnik ekspedicije u kojoj je Belgijanac Ben Reymenants
napravio najdublji peinski zaron u Aziji. Ben se
tom prilikom spustio na fenomenalnih 240 metara
u Sra Keow peini u junom Tajlandu. Kao lekarronilac bio sam zaduen za bezbednost celog tima,
to je ukljuivalo pripreme i preglede ronilaca,
obezbeivanje medicinske opreme, logistiku
dubokih zarona, dizajn podvodnog habitata za
dekompresiju, preglede ronilaca tokom dekompresije, itd. Tim je odlino funkcionisao, sve se sreno
zavrilo i bilo je to jedno nezaboravno iskustvo.
ta mislite o ulozi lekara u savremenoj
ronilakoj industriji?
- Uloga lekara je tu veoma vana, ali treba
naglasiti da ona treba da bude pre svega preventivno-informativna. Osim specijalnog treninga u
oblasti medicine ronjenja za takvu ulogu se lekari
najbolje pripremaju ako su i sami ronioci. Volim
da poredim ulogu lekara medicine ronjenja sa
tradicionalnom ulogom specijaliste medicine
rada, u kojoj je jedan od najvanijih principa taj
da izaete iz lekarske ordinacije i upoznate se sa
onim ta se zaista deava na terenu. Da biste kao
lekar mogli roniocu da pruite smislenu procenu
individualnog rizika za npr. ronjenje sa rebreatherom, veoma je poeljno da ste iz prve ruke upoznati
sa tim ta takvo ronjenje podrazumeva. Bez tog
iskoraka prema roniocima i onom to oni rade
nema kvalitetne medicine ronjenja.
jul / decembar 2010. Ronilaki svet 27

Oprema

Power sub preporuuje

Od suvih odela do opreme za najmlae


Deiji program
Deiji programi ronilake obuke su sve vie zastupljeni. Logino
je da su se i proizvoai ronilake opreme okrenuli najmlaima.
Shorty 1mm Dolphin Floaty
1mm neoprenski gornji deo
Moe se koristiti za trening plivanja ili za plovnost u cilju
sigurnosti
50+UV zatita najvea dostupna
6ozUV Najlon/Spandeks na rukama i donjem delu tela
titi od vetra
Flatlock za udobnost i rastegljivost

Ronilaka boca Junior (6 litara)

Privrenost proizvodu i kvalitetu kod nas


se shvata ozbiljno. BARE suva odela su poznata po svojoj dugotrajnosti. Kada jednom
nabavite ovo odelo, imate mogunost da ga
koristite kroz ceo ronilaki sta pre nego to
ga poklonite prijateljima ili lanovima porodice na dalje korienje. Osim u sluajevima
normalnog noenja i habanja, BARE e uvaiti
sve reklamacije na avove i izradu, ma koliko
odelo bilo staro i ma gde se nalazilo. ak iako
niste originalni vlasnik, vi ste zatieni.
Najblii konkurenti nude garanciju od
samo 7 godina, pa mislimo da ete se sloiti
da BARE garancija govori o kvalitetu izrade,
materijala i tehnologije koja se upotrebljava za
svako napravljeno suvo odelo. Suva odela ovog
proizvoaa e bez sumnje zadovoljiti svakog
rekreativnog ronioca, koji eli da mu ronilaka sezona traje cele godine. Na sajtu www.
powersub.rs pogledajte detaljnu specifikaciju.

Boca koja je namenjena najmlaim


roniocima, ali je
idealna da poslui i
kao stage boca. Radni
pritisak je 230 bara i
na nju je montiran
jednostruki ventil.
Ovaj proizvod zadovoljava standard
EN 250. Boca je teka
6,8 kilograma, visoka
je 61,4 santimetra, a
obim iznosi 14 santimetara.

jedan sa zadnje strane. Sistem podeavanja je


prilagoen najmlaima uz vrhunsku udobnost.
Teina ovog dela ronilake opreme je 2,350
kilograma.

Ronilako odelo Focea Sport


Junior
Odelo za ronjenje u umereno hladnim
vodama. Pogodno je za upotrebu u klubovima
i ronilakim centrima. Prema kroju, ovo je
jednodelno odelo, debljine neoprena 5 milimetara sa integrisanom kapuljaom. Oblaenje je
olakano postavljenim ersejom sa unutranje
strane i ugraenim rajsferlusima na rukavima
i nogavicama. Idealno prvo odelo.

BCD za decu Master Lift Junior


Namenjen je za decu od 8 do 12 godina
starosti. Napravljen je najlon-poliuretana 420.
Na vrhu se nalaze dva sigurnosna ventila i

Pododelo Super Hi-Loft


Polarwear Extreme
Supermekano i toplo, ovo pododelo vam
nudi dupli sloj Hi-Loft Thinsulate u predelu
grudi. Namenjeno je kao termika zatita za
ronjenje u jako hladnim vodama. Pravilo da
je suvo odelo toplo onoliko koliko vam je toplo
pododelo u ovom sluaju apsolutno vai. Ako
se odluite da odmah zaronite u hladnu vodu,
ovo pododelo je pravi izbor za vas.

28 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

jul / decembar 2010. Ronilaki svet 29

Reportaa:

Uspomene sa boat safarija

North Route Red Sea

Pie: Janez Kranjc

naziv ove pozicije je nesreni greben. Tome svedoe brojne olupine koje
su svoje konano odredite nale na obroncima ovog grebena.
Po planu ronjenja na programu je olupina Carnatic. Ovaj britanski
parobrod, koji je imao i dva jarbola, prilikom svog potonua, na dno je
poneo 5 putnika i 26 lanova posade. Lei izvrnut na levi bok na dubini od
26 metara. Delovanjem mora sredina broda je potpuno razorena, dok su
krma i pramac prilino dobro ouvani. S obzirom na to da je potonuo jo
u 19. veku, ovaj brod predstavlja jednu od najstarijih olupina na Crvenom
moru. Fascinantan je pogled na krmu i propeler koji je jo uvek na svom
mestu. Kroz krmeni i pramani deo mogue je celom duinom prolaziti.
Na pramcu se nalazi otvor za konope kroz koji se prua sjajan pogled i
mogunost za fotografisanje. Zaron su dodatno ulepali susreti sa ogromnom murinom i impozantnim primerkom ribe napoleon. Po izronu, na
povrini su nas ekali ribovi koji su nas vratili na brod. U 22 asa krenuli
smo na noni zaron.

je skrenuo sa kursa, nasukavi se na severozapadni deo sloglasnog grebena


Abu Nuhas, gde je i potonuo. Danas Giannis D. lei na dubini od 4 do 25
metara. Nemilosrdni uticaj mora je ovaj nekada velianstven brod prepolovio, ali i u takvom stanju predstavlja vrhunsku atrakciju za ronioce svih
kategorija. Vidljivost je bila odlina (tridesetak metara), zaron smo iskoristili
za istraivanje unutranjosti broda, prolazak kroz komandni most, ulazak
u mainsko odeljenje... Jedan od zarona za pamenje.

22.04.2010.
U rano jutro budi nas zvuk motora i talasa. Polazimo ka nacionalnom
parku Ras Muhamed. Uslovi za ronjenje veoma teki. Jak vetar, jake struje.
Kozice na povrini mora i vodena praina. Pripremamo se za drift dive.
Plan je da u vodu uskoimo uz Shark reef i da noeni strujom preemo na
Yolanda reef. Skaemo u more. Voda je neverovatno prozirna i plavetnilo
mami. Ispod nas je nekih 800 metara dubine. Ronimo uz greben na 35
metara, osmatrajui ivi svet. Traimo u plavetnilu senke ajkula, ali ovog
puta nemamo sree. Nailazimo na ostatke broda Yolanda, koji je sa delom
svoga specifinog tovara (toalet olje) ostao na grebenu od dvadesetak
metara dubine, dok je ostatak skliznuo na dubinu od preko 200 metara.
Nailazimo na jaku kontrastruju i prikovani za dno pravimo dogovor
za izron. Lansiramo bove za plutajuu dekompresiju i u plavetnilu

Vetar koji je duvao cele noi ujutru se pojaao. Iako se ispred grebena Abu Nuhas more penilo, mi smo na improvizovanom vezu u sred
otvorenog mora proveli mirnu no. Sa prvim jutarnjim suncem, izdaleka
se videlo da su talasi veliki. Prvi zaron je planiran na olupini Chrisoula
K. Spremili smo se za ronjenje po tekom moru. Kada su ribovi izali na
prednju stranu grebena, vonja je poela da lii na rodeo. Talasi su dostizali
i po tri metra. amci puni vode, ali ronjenje fenomenalno. Po zavrenom
zaronu iscrpljeni morem i talasima, ali zadovoljni doivljenim iskustvom
sklanjamo se u sigurnu zavetrinu grebena. Ruak, odmor i kupanje u
neverovatno bistrom moru.
Za sledee ronjenje planiran je legendarni Giannis D. Ovaj 87 metara
dugaki brod je porinut daleke 1967. godine u Japanu pod imenom Shoyo
Maru. Od 1975. do 1980. plovio je pod imenom Markos. Tada ga kupuje
velika grka brodska kompanija i menja mu ime u Giannis D. Aprila 1983.
godine brod naputa Rijeku nosei drvo ka Saudijskoj Arabiji i Jemenu. Po
prolasku kroz Suecki kanal, nastavio je ka jugu kroz Sucki zaliv. Iznenada

Foto: Dragan Luki DraganeL

21.04.2010.

Nastavak teksta na strani 34.


Foto: Marko Dragoljevi

Meu roniocima je nepodeljeno miljenje da se najbolji zaroni i najsnaniji doivljaj ronilake avanture upravo moe
doiveti na ronilakom krstarenju boat safariju. Ronilaki klub S.D.T. Svet Ronjenja je aprila meseca 2010. godine organizovao jednu takvu ekspediciju, koja je okupila dvadeset osam ronilaca eljnih da otkriju neke od tajni podmorja Crvenog
mora. A tih tajni ima zaista puno. Redovi koji su pred vama su iseci iz dnevnika krstarenja koji sam vodio tih dana. Svega
nekoliko meseci kasnije, ove uspomene se ine tako dalekim da se jednostavno moraju ponoviti...
19.04.2010.

20.04.2010.

Neizvestan polazak za Egipat. Ceo vikend proveli smo u isekivanju


da li e zabrana letenja koja je uvedena zbog vulkanske erupcije biti
ukinuta. Na sreu, u pono izmeu nedelje i ponedeljka (1819. 04)
vazduni prostor iznad Srbije je otvoren. Okupljanje na aerodromu
Nikola Tesla bilo je zakazano za 15.00 asova. S.D.T. Svet Ronjenja je
ovoga puta uspeo da okupi 28 ronilaca. Ekipi su se prikljuili ronioci
iz Novog Sada, Sombora, a neki su na put poli iz Splita i Amsterdama.
Let do Hurgade je protekao uobiajeno i bez problema. Po sletanju
doekala nas je temperatura od 30 stepeni Celzijusa i prijatno topao
vetri, toliko karakteristian za ovaj deo sveta. Autobus za transfer se
ubrzo pojavio i prevezao nas do marine hotela Hilton, gde nas je ekala
motorna jahta Makharita. Solidne duine od 31 metra, sa tri palube,
prostranom palubom za ronioce i prijatnim brodskim salonom za tili
as se napunila roniocima. Nai domaini na ovom putovanju Kimo
i E pruili su nam osnovne informacije o brodu i posadi, a nakon
toga smo poeli pripremanje i slaganje ronilake opreme. Posle veere
najenerginiji su otili do centra Hurgade, a ostali na odmor. Sledeeg
jutra su poinjala ronjenja.

Uz brujanje monih motora Makharita je sigurno sekla neuobiajeno


mirnu povrinu Crvenog mora. Pred nama je bilo preko 120 nautikih milja
plovidbe, od koralnih grebena naspram Hurgade do potopljenih brodova
ispred Sinajskog poluostrva. Prvo odredite je bio greben roniocima poznat
pod imenom Dolphins House. Ova pozicija je zbog svoje konfiguracije dna
bila idealna za prvi zaron, takozvani check dive. Ve na samom dolasku
na greben uoili smo dve vee grupe delfina, koji su lagano plivali izmeu
brodova na muringu. Formirane su grupe i zabava je mogla da pone. Nije
prolo ni desetak minuta od zarona kada smo na otvorenom prostoru,
izvan rupe, sreli murinu duine od preko dva metra. Susreti sa zanimljivim
stanovnicima podmorja su se nastavili: blue spotted stingray, gof, zubatac,
baloon fish i jo jedna ogromna murina. Kada kaem ogromna, to znai
da je bila preko tri metra duine. A u jednom trenutku je grupa delfina,
lagano plivajui, potpuno svesna svoje superiornosti, prela iznad ronilaca.
Po izronu prii nikad kraja. Gledaju se fotografije, razmenjuju utisci.
Dok uivamo u ruku, Makharita pali motore i nosi nas na poziciju za drugo
ronjenje Abu Nuhas. Posle devedesetak minuta plovidbe pred nama se
ukazuje po zlu uveni greben groblje brodova. U prevodu sa arapskog

30 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

Foto: Marko Dragoljevi

jul / decembar 2010. Ronilaki svet 31

Olupine Crnogorskog podmorja

tri preostala dela broda nude dovoljno zanimljivih detalja za rekreativno


ronjenje, pogotovo uz injenicu da su to i najplii dostupni delovi brodske
olupine u ovom delu Jadrana.

iz knige PODVODNI SVET CRNE GORE Vodi za ronjenje

LAA FRANCUSKA

Posmatrano iz drugog ugla, ovo je na barskom podruju i jedina pozicija na kojoj je mogue obaviti ronjenje po jakom jugu, a u dometu je i
najmanjim amcima. Posebnu panju ovde treba obratiti prilikom sidrenja
na peanom dnu, jer u sluaju pojaanja ili iznenadne promene smera
vetra, brodska sidra bez dobrog lanca ovde vrlo slabo hvataju muljevito
dno. Odsustvo faune ovde je uobiajena pojava zbog preestih poseta
ronilaca, izuzev velikih jata sitnih riba koja se redovno sreu u okolini
broda. Vidljivost je uglavnom dobra i najee u direktnoj zavisnosti od
vetrova koji duvaju. Uz malo sree, uz pomo prirodnog svetla ovde je
mogue napraviti fotografije u uslovima kakvih nema na drugim olupinama
Crnogorskog primorja.

Pie: Duan Varda


Fotografije: Janez Kranjc, Duan Varda

Slino jahti Rumija, i brod Dag (Dague bode) je predstavljao smetnju proirenju nove barske luke, te s obzirom da
za njega nije postojalo vee interesovanje, uklonjen je iz lukog basena prema rtu Volujica. U Baru se mogu uti prie iz
doba izgradnje luke da je jo jedan brod, brat blizanac Daga, posluio kao osnov za nasip gata br. 2 u novoj luci, mada
ta verzija prie do danas nije dokumentovana na bilo koji nain.

Velike koliine eksploziva na ovom brodu teko da bi mogle biti


aktivirane od strane ronilaca-turista, ali esta pojava dinamitaa
na ovoj poziciji predstavlja ozbiljnu opasnost za bezbednost celog
podruja, s obzirom da se eksploziv nalazi u neposrednoj blizini ogromnih rezervoara za gorivo Luke Bar. Poslednjih decenija popularnost
ronjenja na Dagu, kao najblioj ronilakoj destinaciji iz Bara, dovela je
do toga da su ronioci samoinicijativno vadili brodske granate i raznu
drugu municiju kao suvenire, te je mimo organizovane akcije vei deo
eksploziva praktino iznesen iz olupine.

odaci o kontratorpiljeru Dag ukazuju da je proizveden 1908. godine u francuskoj luci Lorient. Po svim

svojim perfomansama bio je jedan od najsavremenijih ratnih


brodova francuske mornarice. U jeku golgote srpskog i crnogorskog
naroda u Prvom svetskom ratu, ovaj brod je bio zatita parobrodu
Whitehead, koji je vie puta dovozio ratnu pomo u luku Bar. U olujnoj noi 24. II 1915. godine sidro razaraa je zapelo za austougarsku
minu, usled ega je 60-metarski brod potonuo za par minuta. ivot je
izgubilo trideset osam francuskih mornara, koji su gotovo svi ostali u
brodu. Francuski vojni atae je 1972. godine prisustvovao akciji vaenja njihovih posmrtnih ostataka i prenoenja za Francusku. Ova akcija je obavljena u izvoenju splitskog Brodospasa, koji je brod isekao
na pet sekcija i prevukao do rta Volujice. Najvei problem podvodnim
rezaima verovatno su predstavljale ogromne koliine eksplozivnih
punjenja i municije, kojima je brod bio krcat. Iza ove akcije Zaviajnom muzeju u Baru predata su sidra i elisa ovoga broda, nekoliko kadrova je ostalo zabeleeno i na filmskoj traci.
Danas se etiri sekcije ovog broda nalaze na nepunih 50 metara od
obale sa unutranje strane rta Volujica, na dubini od 12 do 16 metara

u pravcu drugog velikog rezervoara na obali. Re je o pramcu i tri


sekcije srednjeg dela broda, dok je peti (krmeni) deo rasturen u fazi
premetanja olupine. Dve sekcije broda, koje lee izvrnute naopako,
onemoguavaju roniocima da prodru dublje u njihovu unutranjost.
U pitanju su delovi trupa u kojima je bio smeten mainski prostor.
Deo koji je bio najblii obali u nevremenu 2000. godine ceo je zatrpan
kamenjem koje se obruilo sa obale. Trea, najvea sekcija lei na dnu
u normalnom poloaju i predstavlja deo broda na kome su mogu videti
delovi toaleta koji se nalazio na palubi, i u ijem potpalublju su bile
spavaonice i trpezarija. U ovom delu pronaen je vei broj predmeta
koji su izvaeni sa broda, a nesumnjivo je da u mulju ispod gomile limova i stvari ima jo dosta brodske i line opreme koja bi bila zanimljiv
materijal za muzeje. U najniem delu ove sekcije postoji vea koliina
granata i eksplozivnih punjenja za topove. etvrti deo broda, njegov
pramac, u svojoj unutranjosti sadri vie stotina granata, eksplozivnih
punjenja za topove i drugu raznu municiju koja ima jo uvek aktivan
barut. Pored ove poslednje dve sekcije nalazi se i najvie posmrtnih
ostataka lanova posade.

Dag gotovo itav vek vai za veliku podvodnu ratnu grobnicu, i kao takav oduvek je bio na meti radoznalih lovaca na suvenire. Deo stvari sa
olupine pokupili su jo ronioci Brodospasa, dok je jedan deo predmeta jo uvek u brodu. Godinama je najei posetilac ostataka broda nakon izmetanja njegovih delova iz luke, bio Slobodan Leki iz Bara. Veliki broj artefakta koje je izvadio sa njega pedantno je konzervirao i uva kao verovatno
najveu kolekciju predmeta sa jednog broda u Crnoj Gori.
32 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

Uprkos tome to se na morskom dnu danas nalaze samo iseeni delovi


neprepoznatljivog oblika broda, ronjenja na Dagu su vrlo popularna. Svake
godine redovni posetioci olupine imaju priliku da vide kako se brodski delovi
sve vie uruavaju. Osim samog vremena, tome doprinosi i injenica da
nezajaljivi lovci na suvenire temeljno demontiraju i odnose sve pokretne
delove broda, te je sada ve pitanje trenutka kada e se i centralni deo
broda potpuno uruiti. Jedna od najpristupanijih olupina u Crnoj Gori
polako se pretvara u potencijalnu opasnost za ronioce. Pored svega ovoga,
utvrivanjem puta na samoj Volujici, proireni nasip je u svom podvodnom
delu ve uveliko stigao do svih delova broda, stvarajui dodatni boni
pritisak na raspadajue gvoe nekadanjeg ponosa francuske mornarice.

OCENA POGODNOSTI ZA RONJENJE


Poto se nalazi sa unutranje strane Volujice, ova pozicija predstavlja
za amce ili brodove kojima se dolazi direktno do olupine dobar prirodni
zaklon od junih vetrova, a ujedno je i najblia lokacija za ronjenje izvan
sigurnosti velikog lukobrana. Stoga je ronjenje na Dagu jedna od obaveznih
rezervnih pozicija svakog viednevnog ronjenja na podruju Bara. Bilo da
se radi o poetnicima (od kojih su mnogi ovde napravili svoje prve zarone
na brodskoj olupini), daherima koji se bez veih problema mogu spustiti
do broda, ili tehnikim roniocima koji ovde esto prave poslednji zaron
kao produenu dekompresiju posle dubokih zarona, Dag je svakako najpopularnija destinacija za ronjenje u akvatorijumu Bara. Iako vie gotovo
da nema veih prostorija kroz koje bi se odvaniji ronioci mogli provlaiti,
jul / decembar 2010. Ronilaki svet 33

Foto: Marko Dragoljevi

Foto: Marko Dragoljevi

obavljamo sve procedure izrona. Na povrini nas skupljaju amcima i


prevoze na matini brod.
Popodne kreemo ka laguni Small Crack. Ronioci odmaraju dremajui u salonu ili se sunaju na palubi. Plovimo na zapad i sunce
pravi jake refleksije na povrini mora. Iznenada uje se zastraujui
zvuk grebanja drveta o dno i brod se zaustavlja. Istravamo na palubu i shvatamo da je brod nasukan na greben. Kapetan alje dvojicu
mornara da izbliza pogledaju o emu se radi i kolika je eventualna
teta. Na sreu, oplata broda nije probijena i nema prodora vode u
unutranjost. Uzaludni su pokuaji da se brod pomakne. Dolazi u
pomo jedan ronilaki brod srednje veliine, koji pomou konopa
povlai Makharitu, ali ona ne mrda ni za metar. Nailazi oseka i brod
sve vie poinje da se naginje na desni bok. Voda stie do ivice prozora
kabina koje se nalaze u potpalublju. Doteemo vijke da ne bi prodrla
u unutranjost. Pakujemo stvari i grupiemo ih na levoj strani broda.
Kasnijom analizom GPS plotera ustanovili smo da je na kapetan
Mustafa navodio brod uz same markere grebena, a praksa je da se oni
zaobilaze na 200 metara udaljenosti. Sunce koje se snano reflektovalo o povrinu onemoguilo je da se greben na vreme uoi i naseli
smo na njega.
Sa gornje palube sam uivao u suncu i plovidbi. U jednom trenutku primetio sam da je greben ve praktino ispod nas. Rekao sam
drugarima do sebe da emo se nasukati. Nakon pet sekundi bili smo
na grebenu kae Jovan Petrovi, Divemaster S.D.T. Svet Ronjenja.
Uskoro talasi poinju da prelivaju zadnju platformu. Donosimo
odluku da se veina ljudi prebaci na brod u blizini. Dvadeset ljudi
se gumenim amcima prebacuje na vajcarski brod Queen Nefro. U
meuvremenu, Makharita se jo vie naginje. U unutranjosti broda
je, zbog velikog nagiba, ve jako oteano kretanje. Nakon izvesnog
vremena pojavljuje se ronilaki safari brod Carlton. Prebacujemo stvari

na njega i ostaje da saekamo plimu, te da onda pokuamo ponovo sa


povlaenjem Makharite. Zaista, za sat vremena plima nadolazi i Makharita poinje da se ispravlja, ali je jo uvek nasukana na greben. Da bi
olakao brod, kapetan nareuje ispumpavanje pitke vode iz tankova.
Plimski talas je na vrhuncu i Carlton poinje sa povlaenjem, ali
Makharita ne mrda. U jednom od pokuaja debeli konop puca, ali na
sreu nikoga nije povredio. Postavlja se nov. Ovaj put Carlton potee u
stranu i Makharita se odvaja od grebena. Voda ne ulazi u korito. Jovan
i Urke vrlo brzo nakon toga kreu u vizuelnu inspekciju i konstatuju da
je korito neoteeno, te da je samo kobilica pretrpela manja oteenja.
Ronioci se vraaju na brod i safari moe da se nastavi.

Nastavak teksta sa strane 31.

34 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

23.04.2010.
Thistlegorm jutarnje ronjenje. Pripremamo se za zaron na jednoj
od najpopularnijih lokacija za ronjenje u svetu. Jo od vremena kada
ga je ak Kusto otkrio (mart 1955. godine) pa do dananjih dana,
Thistlegorm opinjava ronioce. Makharita je prva na poziciji. Pripremamo se za ronjenje dok jo uvek nema drugih brodova u okolini.
Jedino to razoarava jeste injenica da se propadanje ovog broda
nastavlja. Naime, projekat koji je pre dve godine pokrenula HEPCA
nije zaiveo. Konstatovano je da brodovi koji se vezuju za Thistlegorm
praktino unitavaju olupinu. Zato je i bilo pokrenuto pravljenje
posebnog muring sistema kako bi se spreilo dalje oteivanje. Meutim muring sistem je vrlo brzo uniten i nastavljena je stara praksa
vezivanja za brod. Thistlegorm jo uvek odoleva brojnim ronilakim
brodovima, ali dokle e pitanje je vremena...
Na prvom zaronu predvieno je obilaenje olupine sa spoljne
strane. Sputamo se u zonu komandnog mosta i s desne strane broda

Foto: Marko Dragoljevi

Foto: Marko Dragoljevi

poinjemo da pravimo krug. Provlaimo se kroz prolaze na palubi i


stiemo do vagona na palubi. Primeujemo da je vagon cisterna poeo
da propada u unutranjost broda. Pogled na pramac je uvek impresivan, naroito preko ogromnih vineva za sidra. Mesto direktnog
pogotka avionskih bombi je u potpunom haosu i tu je brod zaista
rasturen. Okamenjene samohotke, municija razliitog kalibra, obua
... Na krmenom delu dominira protivavionski top od 40 milimetara i
propeler koji veim delom viri iz dna.

obavetajnoj slubi (Abwer) i tadanjoj ratnoj avijaciji (Luftwafe). U


prethodnim brojevima naeg asopisa detaljno smo opisali ove brodove
i uslove pod kojima su potonuli. Zbog dubine i deko reima poetnici
ne idu na ovaj zaron (42 metra). Paluba se nalazi na 35 metara dubine
i najvie vremena se provodi u istraivanju ba tog dela broda. Brod
je dugaak 108 metara i jednostavno se ne moe obii ceo u jednom
ronjenju. Da je ovo ekstremnije ronjenje, opominje i spomen ploa
postavljena u znak seanja na britanskog ronioca koji je pre nekoliko
godina nastradao u unutranjosti Rosalie Moller. Na pramcu sreemo
impozantan primerak Black Spotted Stingray, koji nas neko vreme
radoznalo posmatra. Ispod Makharite postavljene su stage boca sa
nitroxom (40%) za obavljanje dekompresije. Zaron koji e ostati u
pamenju. Sa Rosalie Moller se vraamo na Gubal Island, gde se u
miru zaliva pripremamo za popodnovno ronjenje.

Jedino to razoarava jeste injenica da se propadanje ovog


broda nastavlja. Naime, projekat koji je pre dve godine pokrenula
HEPCA nije zaiveo. Konstatovano je da brodovi koji se vezuju za
Thistlegorm praktino unitavaju olupinu. Zato je i bilo pokrenuto
pravljenje posebnog muring sistema kako bi se spreilo dalje oteivanje. Meutim muring sistem je vrlo brzo uniten i nastavljena
je stara praksa vezivanja za brod. Thistlegorm jo uvek odoleva
brojnim ronilakim brodovima, ali dokle e pitanje je vremena...
Za drugo ronjenje na Thistlegormu planiran je ulazak u unutranjost broda. Poeli smo od prvog spremita ka unutranjosti broda.
Teret koji je nosio ovaj brod jedan je od razloga zato se on svrstava
meu najbolje u svetu. Kamioni, motorcikli, dipovi i dve lokomotive
su neto to se moe videti samo na Thistlegormu.

24.04.2010.
Rosalie Moller jutarnji zaron na jo jednoj legendarnoj olupini,
koja je potopljena na isti nain kao i Thistlegorm u napadu nemakih bombardera He111. Za oba napada zasluge pripadaju nemakoj

Lepe stvari kratko traju


Tek kada smo 26.04. u popodnevnim satima sili sa Makharite,
shvatili smo da je sedam dana ronjenja proletelo kao treptaj. Prilino
umorni (svaki dan po tri, a neki od ronilaca i etiri zarona) sloili smo
se da je za nama avantura koja e se godinama prepriavati.
Ono to bi moglo da zaseni jedno ovakvo putovanje, je samo novi
boat Safari koji se planira za 04. april 2011. godine. Sa ronilakim
klubom S.D.T. Svet Ronjenja tada ete moi da se zaputite na Jug i
ronite na uvenim mestima kao to su Brothers Islands, Dedelus reef,
Salem Express ... Vie informacija o ovom putovanju proitajte na
www.svetronjenja-sdt.rs/Egipat2011.pdf, zvaninoj web prezentaciji
ronilakog kluba S.D.T. Svet Ronjenja. Film o ovom putovanju moete
pogledati na http://www.youtube.com/watch?v=Kb4LzmaLkpA
jul / decembar 2010. Ronilaki svet 35

36 Ronilaki svet jul / decembar 2010.

You might also like