You are on page 1of 11

Naknada za Rodakowski Uhlans od 13 Galizian ulan-a pukovnije ubitci

kod Custozu (1866)


Juri ulana Rodakowskoga 13 Galicijski ulanski puk bitka kod Custozija 1866
Ulani:
http://en.wikipedia.org/wiki/Uhlan
In 1745 Saxony , engaged in a personal union with the Polish-Lithuanian Commonwealth, created a Polish
Uhlan regiment called "Saxon Volunteers". The same year the Kingdom of Prussia created yet another
Uhlan regiment of Poles : The Bosniak-regiment. Shortly afterMauritz of Saxony created a Polish Ulan
regiment on account of the French king Louis XV.

U 1745 Saske, koja se bavi u personalnu uniju s poljsko-litavski


Commonwealth, stvorio poljski ulan pukovnije pod nazivom "Volonteri Saxon". Iste
godine Kraljevine Pruske stvorio jo jedan ulan pukovnije Poljaci: Bonjakopukovnije. Nedugo nakon
Mauritz Sachsen stvorio poljski Ulan pukovniji na raun francuskog kralja Luja XV.
Saska i Poljsko-Litvanska zajednica su se ujedinile 1745. godine. Tada je formiran
poljski ulanski puk (regimenta) znana kao Saski dobrovoljci. Iste godine je kraljevina
Pruska osnovala drugi ulanski puk od Poljaka pod imenom Bosnjaki puk (Bosnjak
regiment). Nedugo poslije je Mauritz od Saksonije osnovao poljski ulanski puk za raun
francusakoga kralja Luja XV.

Denmark
109. 1703 Foot Lifeguard, Grenadier Corps,National Infantry
110. 1750 Cuirassier Officer, Dragoon, Infantryman, Artillery Officer, Engineer
Officer
111. 1801 Cavalryman of the Holstein Cavalry Regt., Officer, Schleswig Cavalry Regt.
112. Jutland Light Dragoons (Randers Garrison), Officer of Life Regiment Light
Dragoons (Itzehoe Garrison)
113. 1801 Bosniak, Hussar
114. Oldenburg Regiment 1813, Grenadiers, Grenadier Officer

The Volontaires de Saxe (also known as Volontaires du Marchal de Saxe) were a military unit of cavalry
troops recruited by French field marshal Maurice de Saxe to guard the Chteau de Chambord, his
residence. The unit fought in the War of the Austrian Succession (17401748) and in the Seven Years'
War (17561763).

Volontaires de Saxe (takoer


poznat kao Volontaires du Marchalde Saxe) su vojne jedinice konjanika postrojbe regru

tirani od strane francuskog feldmaral Maurice de Saxe uvati Chteau


deChambord, boravita. jedinica borili u ratu austrijske sukcesije(1740-1748) i Sedmogo
dinjeg rata (1756-1763).

http://warandgame.com/tag/seven-years-war/page/2/

Prussian Bosniak Lancer 1760


Pruski bosanski kopljanik 1760

In what was, until recently, Yugoslavia there was a republic, now a state, called Bosnia which occupies the
same place as a medieval state of that name. Its inhabitants of the Muslim faith are called Bosniaks. They
were originally Christians who converted to Islam after Bosnia came under Turkish rule, at the end of the
fifteenth and beginning of the sixteenth century, to preserve their holdings and privileges. In feudal Turkey,
anyone who owned land had the obligation of military service in case of war, so Bosniaks were found in all
Turkish armies of that time.
In 1740, the War of the Austrian Succession began. Prussian King Frederick wanted to annex the rich
province of Silesia, but Austria opposed this, which was deemed sufficient cause for war. In the early part

of the war, known as the First Silesian War, Saxony was on the side of Prussia, but decided to switch
allegiance. In preparation for a possible continuation of the war, military emissaries were sent to the
Ukraine in 1744 to recruit men for the Saxon cavalry. The response of the Cossacks was disappointing,
but Saxony managed to lure from the Turkish army about 100 Bosniaks light horsemen armed with
lances, who were guarding the Turkish border in the Ukraine. The Bosniaks left for Dresden.
On their arrival, Prussian emissaries in Saxony offered the Bosniaks more, so they marched off again,
from Saxony to Prussia. In 1745, Frederick founded a regular Bosniaken Korps, one troop in strength,
which became part of the 5th Hussars, also known as the Black Hussars (Totenkopf), their symbol being a
deaths head.
Hostilities continued as the Second Silesian War, and ended in 1748, but the Bosniaks remained in
service. In the same area, and for similar reasons, another war soon started. In 1756, Prussia occupied
Saxony, triggering the Seven Years War. The magnitude of operations and insufficient Prussian human
resources forced Frederick to recruit soldiers outside his borders. Light horsemen from the east Poles,
Lithuanians, Tartars and Muslims were incorporated into the Bosniak units, which, by 1760, had grown
to 10 squadrons. That same year, the Bosniaks became a regular light cavalry regiment, number 9 on the
army list.
After the end of the war in 1763 the regiment was disbanded, only one squadron being kept for ceremonial
purposes. In 1778, another war broke out between Prussia and Austria, this time over Bavaria. The
Bosniaken Korps was again filled out to 10 squadrons, mainly with recruits from the Ukraine and Poland.
In this war, which had no major battles, the Bosniaks suffered heavy losses in surprise attacks by the
Austrian hussars.
Towards the end of the eighteenth century, Poland disappeared from the map of Europe: one part was
annexed by Russia, another by Austria and a third by Prussia. Prussia recruited 15 squadrons of light
horsemen from its part of Poland; but these troops were Bosniaks in name only. As Poles made up the
majority, the units were renamed the Korps Towarczys in 1799. After the Prussian defeat by Napoleon in
1806, the Towarczys were disbanded.

U ono to je do nedavno, Jugoslavija postojala je republika, sada drava, naziva Bosne


koja zauzima isto mjesto kao i srednjovjekovne drave tog imena. Njegovi stanovnici
muslimanske vjere se zovu Bonjaci. Oni su izvorno krana koji su preli na islam
nakon to je Bosna dola pod tursku vlast, na kraju petnaestog i poetkom esnaestog
stoljea, za ouvanje svojih posjeda i privilegija. U feudalnom Turskoj, svatko tko je imao
zemljite u dravnom vlasnitvu obvezu sluenja vojnog roka u sluaju rata, tako da
Bonjaci su pronaeni u svim turske vojske iz tog vremena.
U 1740, rat za austrijsko nasljee poela. Pruski kralj Frederick je elio dodatak bogate
pokrajine lezije, ali Austrija se protivili tome, to je smatra dovoljno razloga za rat. U
ranom dijelu rata, poznat kao prvi Silesian rata, Sachsen bila na strani Pruske, ali je
odluio da se prebaci odanost. U pripremi za mogui nastavak rata, vojni izaslanici su
poslani u Ukrajinu u 1744 zaposliti ljude za Saxon konjice. Odgovor od Kozaka bio je
razoaravajui, ali Sachsen uspio namamiti iz turske vojske oko 100 Bonjaka - svjetlo
konjanici naoruani profesija, koji su uvali turske granice u Ukrajini. Bonjaci lijevo za

Dresdenu.
Na svom dolasku, pruski emisari u Saskoj ponudio Bonjaci vie, pa su krenule off opet,
od Saske u Prusku. U 1745, Frederick osnovao redovite Bosniaken korpusa, jednog
vojnika u snazi, koji je postao dio 5. Hussars, takoer poznat kao Black Hussars
(Totenkopf), njihov simbol kao smrt glavu.
Neprijateljstava nastavio kao drugi Silesian rata, a zavrio u 1748, ali Bonjaci je ostao u
slubi. U istom podruju, a iz slinih razloga, jo jedan rat prije zapoeli. U 1756, Prusija
okupirali Saske, pokree Sedmogodinjeg rata. Veliina operacija i nedovoljne pruski
ljudskih resursa prisiljeni Frederick regrutirati vojnike izvan granica svoje. Svjetlo
konjanika s istoka - Poljaci, Litvanci, Tatari i Muslimani - bili su ukljueni u bonjakim
jedinicama, koji, po 1760, je narasla do 10 eskadrila. Iste godine, Bonjaci postao
redoviti svjetlo konjica pukovnije, broj 9 na vojsku popis.
Nakon zavretka rata u 1763 pukovnije bio je rasputen, samo jedna eskadrila se uva
za ceremonijalne svrhe. U 1778, drugi izbio je rat izmeu Pruske i Austrije, ovaj put
preko Bavarske.Bosniaken korpusa ponovo je ispunjena do 10 eskadrila, uglavnom
novaka iz Ukrajine i Poljske. U ovom ratu, koji nije imao velikih bitaka, Bonjaci pretrpjeli
teke gubitke u iznenaditi napada austrijske hussars.
Krajem osamnaestog stoljea, Poljska nestala s karte Europe: jedan dio je pripojen
Rusija, drugi po Austriji i tree Pruskoj.Prusija regrutira 15 eskadrila lakih konjanika iz
svog dijela Poljske, ali ove postrojbe su bili Bosnjaci samo po imenu. Kao to Poljaci
ine veinu, jedinice su preimenovani korpusa Towarczys u 1799.Nakon poraza od
Napoleona pruski u 1806, Towarczys su rasputene.

Prussian Forces
Battle of Burkersdorf
2l July l762
Commanding Officer: King Friedrich II of Prussia
Right Wing Infantry Brigade: Generalmajor Ramin
Bu"low Grenadier Battalion (l5/l8)
Zeuner Infantry Regiment
Tsar von Russland Infantry Regiment
Right Wing Cavalry Division:
lst Brigade:
Schony Freihussar Regiment
Lossow Bosniak Regiment
Bosanski vojnici u I SR i dr.
http://www.militaryphotos.net/forums/showthread.php?143121-Really-old-pics-of-Bosnia/page2

http://wn.com/Bosniaks_in_Prussian_army
Klip sa muzikom mar o Bosanskom puku u pruskoj vojsci
http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=42899&BO%C5%A0NJA
%C4%8CKI_RATNICI_BILI_SU_HEROJI_U_EVROPSKIM_VOJSKAMA

BONJAKIRATNICIBILISUHEROJIUEVROPSKIM
VOJSKAMA
Autor: Avaz
Objavljeno: 24. July 2011. 07:07:22

injenica da Bonjaci slabo poznaju svoju historiju


razlog je to su esto rtve razliitih podvala i jo
vie zabluda, koje, opet, zajedno imaju dalekosene
posljedice po njihovo stanje i poglede prema
budunosti.
Umjesto da su ponosni na ostavtine svoje historije i
pregalatva svojih predaka, Bonjaci padaju u razne
zamke oikofobije, pa se pojedinci nerijetko stide
vlastitog imena, imaju strah od vlastitog doma...
Imamovi: Umjesto da su ponosni na ostavtine svoje
historije, Bonjaci padaju u razne zamke oikofobije

Podvizi i junatvo

Jedna od manje poznatih injenica u naoj javnosti,


pa i u historiji uope, jeste uloga Bosanaca, odnosno Bonjaka, u vojskama Evrope, gdje su bili cijenjeni kao
izuzetni ratnici. Njihova slava, skrojena junatvom i plemenitou, ostala je poznata do dananjih dana u
zapadnoj Evropi.
Uvaeni bh. historiar, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, prof. dr. Enver Imamovi, koji se ovim
pitanjem bavio u svojoj knjizi "Historija bosanske vojske", kae da je glas o ratobornosti, podvizima i junatvu
Bosanaca koje su ranije iskazivali na evropskim i azijskim bojitima dopro do najudaljenih naroda. Tako su
neke evropske drave u 18. stoljeu poele raditi na tome da ih imaju u sastavu svojih vojski kako bi od njih
stvorili elitne odrede.
- Prve takve pukovnije pojavile su se u Poljskoj, jer je ta zemlja imala najgore iskustvo s Bosancima, koji su se
tamo borili u sastavu turske vojske u brojnim tursko-poljskim ratovima. Poljski kralj August III sastavio je
1744. godine od bosanskih najamnika jedan puk lake konjice. Vrbovali su ih za veliku plau. Oni su za Poljake
bili simbol hrabrih i vjetih kopljanika, poto su se uvjerili u njihove sposobnosti tokom II leskog rata od
1744. do 1745. godine. To je bio razlog da je i Pruska (Njemaka) zaeljela imati takve borce. Ona je druga
zemlja koja je u svojoj vojsci imala bosanske plaenike - kae Imamovi za "Avaz".
Nijemci su Bonjake kao svoje elitne odrede prvi put upotrijebili u ratu s Poljskom. Zapovjednik im je bio
general Ginter (Guenther), a jedno vrijeme ih je predvodio princ od Holtajna (Holsteina).

Kako je u glasniku "Zemaljskog muzeja Sarajevo" iz 1899. godine pisao Franjo Gente, koji se prvi bavio ovom
temom, "svoje divljenje i visoke ocjene o bosanskoj pukovniji iznio je i ruski general Suvarov kada se sastao sa
pruskim generalom Ginterom".
- Junaki podvizi i besprimjerna ratobornost koju su Bosanci iskazivali u ratnim okrajima donijeli su im
naslov najbolje konjike pukovnije u pruskoj vojsci. To je bio povod da Holandija i Danska, takoer, oforme
bosansku pukovniju. Prvi komandant danske bosanske pukovnije bio je maral princ Karlo Hesenski - istie
Imamovi.
Naziv "bosanski" i "Bonjaci", dodaje Imamovi, uao je u vojnu terminologiju ondanje Evrope kao opi vojni
pojam za sve ono to najbolje resi jednu jedinicu, a to je: junatvo, borbenost, portvovanost i odanost.
Bonjacima se tako u vojskama Poljske, Pruske, Bavarske, Danske i Austro-Ugarske izmeu 17. i 20. stoljea
nazivaju odredi konjanika-kopljanika (lancera), odnosno odredi lakih konjikih pukovnija, takozvanih husara.
To je "bila tradicionalna taktika antikih Germana, odnosno gotskih ratnika u borbama i sukobima s armijama
Rimske imperije".

Kako u svom djelu pie Johann David von Dzingel, za odrede Bonjaka u pruskoj vojsci za vrijeme kralja
Fridriha Velikog u 18. stoljeu se pouzdano zna da su bili "djelimino bosanskog porijekla, a da su svi
iskljuivo bili vjernici, muslimani".
Kako navodi ovaj autor, tvorac i predvodnik prvog bonjakog odreda u pruskoj vojci bio je porijeklom
Albanac po imenu Serkiz! Na pitanje zato svojim odredima daje ba ovo ime, odgovorio je doslovno: "Nae
komije Bonjaci su nenadmani konjanici..."
U jednoj drugoj starijoj njemakoj enciklopediji (Lajpcig, 1824.) navodi se, pored ostalog, da su Bonjaci nosili
uske akire, laganu konu obuu i tijesne jeleke, kako bi se u trku mogli lake baciti na konja.
- S obzirom na to da se bosanski nain bojevanja, naoruanje, vjera i obiaji nisu mogli dovesti u sklad s
ondanjim evropskim normama i vojnim pravilima, bosanski plaenicu su u evropskim vojskama bili u svemu
autonomni. Bilo im je dozvoljeno da se u bitkama bore na svoj nain, da u napadu konjicom navaljuju u
"oporu", to je bilo neshvatljivo za evropske taktiare onog vremena. Efekt njihove borbe bio je, meutim,
takav da su regularne konjike jedinice u tim zemljama i same poele primjenjivati bosansku taktiku. Posebno
je isticana njihova plemenitost, odnosno vitetvo - konstatira Imamovi.
Bosanske jedinice u evropskim vojskama nosile su nazive "Zastava Bonjaka", "Zbor Bonjaka", "Bosanski
eskadron" i slino.

U tekstu o Sasko-poljskoj pukovniji Bonjaka iz "Glasnika Zemaljskog muzeja" od 1. oktobra 1902. godine do
kojeg smo doli, Franjo Gente (Genthe) navodi da je "naprasna pojava muslimanskih kopljanika, takozvanih
Bonjaka, u pruskoj vojsci prilikom II leskog rata (1745.), izazvala je s vremenom, dodue, mnogo rasprava",
no one, konstatira Gente, "sadre samo malo vijesti o uzrocima, s kojih su ovi tuinci stupili u prusku vojsku".
Gente daje detaljno objanjenje okolnosti koje su dovele do uvoenja Bonjaka u sastav evropskih vojski:
Kopljanici jahai
- Godina 1745. postaje zanimljiva stoga to se tada po prvi put nakon uvedenja puaka upotrebljuje vanredno
velik broj kopljanika jahaa, to su pripadnici Islama preteniji i to se koplje i ime Bonjak udomljuje u
evropskim vojskama - pie Gente u tekstu koji je nastao prije 109 godina.
Bonjaka pukovnija, prema Genteu, bila je "najznamenitiji dio vojske". Njenim zapovjednikom imenovan je
nekadanji saski asnik, pukovnik Ignjatije Mazani pl. Slavedin, po "imenu Poljak, Maar ili Hrvat".
- Najosebujniji dio cijele konjice nepobitno je bonjaka pukovnija. Ja drim, na osnovu mojih istraivanja, da
oznaka "Bonjak" pripada jedino onim unajmljenim kopljanicima koji su porijeklom iz Bosne. ...Cjelokupnom
pisanom materijalu glavnog dravnog arhiva u Draanima (Dresden), koji se odnosi na sasko-poljske ulane,
nalazi se samo u godini 1743. mjesto, koje spominje unajmljenje turskih Bonjaka za saksonskog kneza (Comte
de Saxe) i osnivanje Mazanijeve, kasnije Ostenove bonjake pukovnije u god. 1744. i 1745. godine - pie
Gente.

Njihov izgled izazivao je divljenje i strah


Uz konjiko koplje koje su vratili na evropsko bojno polje, osnovno oruje svakog bonjakog plaenika bila je
sablja, o pasu su imali nekoliko kubura, a onda i neizostavni no (handar). Svaki od njih je, veli profesor
Imamovi, imao rasnoga ata gizdavo i raskono okienog, kakvi su bili i njihovi gospodari.
- Njihov zastraujui izgledi pojava su kod suvremenika istovremeno izazivali i divljenje i strah - navodi
Imamovi.
Alija, Petar, Aleksandar, Osman...
Gente ukazuje da je asniki kor bio sastavljen na ovaj nain: Pukovnik Mazani pl. Slavedin, major Zihlinski,
autant ernjita (Czernytta).
Satnici: Serkiz (Bonjak), Aleksander (Bonjak), Ivan Bosniak (Bonjak), pl. Gordon, Jan Skoric (Skoryc).
tapski satnici: pl. Pjetrovski (Pietrowski), pl. Rab (Raab), porunik Kepski. Porunici: Alija (Bonjak), Petar
Bosniak (Bonjak), Teodor de Morica (Bonjak), Georjevo (Bonjak), Panagoti (Panagotti, Bonjak).
Zastavnici (Fhnrich): Osman (Bonjak), Vitkovic (Wittkowic, Bonjak), Mjekulu (Miekulu), Kotaj (Kottay).

Zanimljivo je primijetiti da su kao Bonjaci navoeni i bosanski katolici i pravoslavci.


Velika slava Bonjaka
- U pruskoj vojsci ime Bonjak steklo je velike asti i gotovo pola stoljea nosila je to ime jedna od najsjajnijih
pukovnija. Gotovo sve pruske ulanske pukovnije vuku podrijetlo od eta Serkizove Pjetrovskijeve iz
nekadanje "poljsko-sasko-bonjake pukovnije". Bonjacima ima zahvaliti to se je koplje uvelo u prusku, a
kasnije i u cijelu njemaku vojsku. Po pruskom uzoru je kasnije (poetkom 19. stoljea) Danska ustrojila kor
Bonjaka, ali je ve poslije nekoliko godina raspustila svoju bosansku eskadronu koju su poput Pruske
pridijelili jednoj husarskoj pukovniji. Poslije nailazimo jo na jednu kratku vijest iz Kurlandije o ustrojenju
jednog bonjakog kora u 18. stoljeu; moe biti da je on nastao uvrtenjem otputenih pruskih Bonjaka zakljuuje se u Genteovom tekstu.
Nosili su crvene lente i fesove
U sklopu danske konjice 1790. godine Bonjaka divizija prilino se razlikovala od ostalih jedinica. Skoro sve
osoblje su bili Danci, ali su se odijevali u svijetloplave uniforme orijentalnog izgleda (husarska boja) i crvene
kapute (Chupa) za zimsko vrijeme.
Umjesto pojaseva, nosili su crvenu lentu i crvene fesove s polumjesecom i svijetloplavim perom koji su
prekrivali bijeli turban. Danska je zamiljala da ratnici trebaju ovako izgledati. I oni su bili naoruani kopljima.
Bonjaka divizija imala je garnizon u gradu Koege, 30 kilometara udaljenom od Kopenhagena, i mirno je
ivjela. Godine 1808. kralj Frederik VI promijenio je ime este bonjake divizije u diviziju "Uhlan" i dao im
manje egzotine uniforme.
Autor: Faruk VELE

Slike uniformi:

Uniformenkunde
von Richard Kntel
http://www.grosser-generalstab.de/tafeln/knoetel.html