Sveuilite u Zadru

Odjel za izobrazbu uitelja i odgojitelja

Kolegij: Romantizam- novija hrvatska knjievnost

Ivan Kukuljevi Sakcinski-novelistika

Seminarski rad

Nastavnik: doc.dr.sc. Katarina Ivon

Sara Runje

Studentica:

24.sijeanj 2015. Zadar

Sadraj:

1.Uvod

U ovom seminarskom radu prikazat u ivot i djelovanje povjesniara, politiara i

knjievnika Ivana Kukuljevia Sakcinskog. On se je zaista istaknuo u svim
podrujima svoga djelovanja te sa sigurnou ostavio neizbrisiv trag u
povjesnom, politikom i knjievnom ivotu. U razdoblju njegovog politikog
djelovanja njegovi stihovi, naroito budnice i povijesne pjesme (iz prvog razdoblja
njegovog politikog djelovanja) izvrile su golem utjecaj na hrvatski narod.
Osnivanjem Drutva za povjesnicu jugoslavensku, ureivanjem asopisa Arhiv za
Povjesnicu jugoslavensku, te objavljivanjem svojih vrijednih monografija udario je
temelje moderne hrvatske historiografije. Ivan Kukuljevi-Sakcinski prvi je
progovorio na hrvatskom jeziku u Hrvatskom Saboru 1843. propagirajui borbu za
nacionalno osloboenje s neobinom smionou, tako da je njegov govor izazvao
uzbunu kod austrijskih i maarskih vlasti.
Pri pisanju ovog seminarskog rada ponajvie sam se koristila literaturom KolarDimitrijevi, M. Mjesto Ivana Kukuljevia Sakcinskog u hrvatskoj povjesnici i
politici s posebnim osvrtom na Senj i Macan, T. Hrvatski put Ivana Kukuljevia
Sakcinskog.

1. ivot i obrazovanje Ivana Kukuljevia Sakcinskog

Ivan Kukuljevi Sakcinski roen je u Varadinu, 29. svibnja 1816. Djelovao je
kao povjesniar, knjievnik i politiar. Potjee iz plemenitake je obitelji
Kukuljevia Sakcinskih. Sin je Antuna, hrvatskog politiara, zastupnika u
zajednikom hrvatsko-ugarskom saboru u Pounu i vrhovnog ravnatelja kola
u Hrvatskoj. kolovao se u gimnaziji u rodnom Varadinu i Zagrebu, te na
Vojnoj akademiji u Kremsu. Tijekom kolovanja poeo je pisati na njemakom
jeziku. Godine 1833. stupio je u vojsku, a ve tri godine kasnije (1836.) postao
je asnik u Beu. Od 1837. godine, kada je upoznao Gaja, oduevljen je ilirac.
1840. godine je dobio zapovijed za premjetaj u Milano. Samo godinu dana
kasnije (1841.) podnio je ostavku na asniku slubu i vratio se u Hrvatsku i
ukljuio se u politiki ivot borei se protiv maarizacije i cenzure. Postat e
jedan od voa Ilirskog pokreta. Godine 1845. postao je veliki sudac
Varadinske upanije, a 1861. veliki upan zagrebaki. est godina kasnije
(1867.) smijenjen je i otada se vie nije bavio politikom.
Napustivi vojsku 1842. posvetio posvetio se javnoj slubi. Bio je sudac u
Zagrebakoj i Varadinskoj upaniji. U Hrvatskom saboru (u kojemu je
slubenim bio latinski jezik) K. je 2.V.1843. odrao prvi zastupniki govor na
hrvatskom jeziku zahtjevajui da ga se uvede kao slubeni jezik u kole i urede
u Hrvatskoj. Isti zahtjev je ponovio u Hrvatskom saboru etiri godine kasnije te
je najzasluniji to je 23.X.1847. hrvatski jezik postao slubenim u Hrvatskoj.
God. 1848. dao je poticaj sazivanju Slavenskog kongresa u Pragu. Jedan je od
sastavljaa Zahtijevanja naroda hrvatskoga (1848.) u 30 toaka. lan je
privremene hrvatske vlade (direktorija) uoi 1848. te lan banskog vijea
(predstojnik Odsjeka za obranu domovine i Odsjeka prosvjete i svetenstva) za
bana Josipa Jelaia. Putovao je u susjedne zemlje kako bi dobio iru suradnju
s hrvatskim narodnim pokretom. Nakon sloma revolucije 1848/49. u kojoj je
aktivno sudjelovao (i bio uz J. Jelaia i A. Vranyczanyja jedna od vodeih
osoba) povukao se iz politike. Do 1860. je zemaljski arhivar utemeljivi
modernu arhivsku slubu i izradivi njena pravila. Osnovao je Drutvo za
povjestnicu jugoslavensku (1850.) u kojem je bio tajnik i predsjednik. Pokrenuo
asopis Arkiv za povjestnicu jugoslavensku (12 svezaka, 1851.-1875.).
Obnaao dunost prvog zemaljskog konzervatora za kulturne spomenike (od
1855.). U politiku se vratio 1860. postavi lanom banske konferencije. Od
1861. do 1867. bio je veliki upan Zagrebake upanije, a od 1865. do 1867.
lan banske konferencije i banski namjesnik. Jedan od osnivaa Samostalne
narodne stranke (1863.) u kojoj je pristao uz politiku Ivana Maurania te
poeo objavljivati list Domobran (1874.). Izabran za pravog lana
Jugoslavenske akademije 1866., ali se zahvalio na lanstvu ostavi aktivan u
znanstvenoj djelatnosti akademije. Od 1886. je poasni lan JAZU. Bio je
potpredsjednik Matice ilirske gdje se zalagao za promjenu njenog imena u
hrvatsko, kasnije predsjednik Matice hrvatske (od 1874. do smrti), naelnik i
osnivatelj Hrvatskog arkeologikog drutva.

Kukuljevi se bavio i knjievnim radom objavivi drame s povijesnim

sadrajem (Juran i Sofija, 1839.), tragediju Marula (1879.) te pjesme

(Slavjanke, 1848.; Povjesne pjesme, 1874.).Putuje po Hrvatskoj, Dalmaciji,

Bosni, Albaniji, Grkoj i Italiji (1854., 1856.-1857. i 1873.) i prikuplja grau za
povijest, prepisuje epigrafske spomenike i suplja druge starine. Vaan je za
hrvatsku povijest umjetnosti jer je objavio prvi umjetniki biografski leksikon
za june Slavene u pet svezaka (nedovreno, slova A-S) Slovnik umjetnikah
jugoslavenskih (1859.-1860.). Takoer autor prve hrvatske znanstvene
bibliografije Bibliografija hrvatska I. Tiskane knjige (1860.-1863.). Takoer,
objavio je vie zbirki izvora za hrvatsku povijest.

1.1Politiko djelovanje Ivana Kukuljevia Sakcinskog

Ivan Kukuljevi Sakcinski ostao je zapamen jer je prvi odrao govor na
hrvatskome jeziku u Hrvatskome saboru 1843. godine, promiui borbu za
nacionalno osloboenje s neobinom smionou, tako da je njegov govor
izazvao uzbunu kod austrijskih i maarskih vlasti te estoke prigovore visoke
aristokracije. I ostali njegovi govori u Hrvatskome saboru i na upanijskim
skuptinama otkrivali su beskompromisno zauzimanje za hrvatsku slobodu i
samostalnost. Na Kukuljeviev prijedlog Hrvatski sabor 1847. donosi zakljuak
o uvoenju hrvatskoga jezika kao slubenoga jezika.
Kukuljevievia politika djelatnost obuhvaa dva razliita perioda: do 1850. i
period od 1860. do 1867. godine. Pod Bachovim aposlutizmom (1851.-1860.)
bio mu je onemoguen politiki rad te je stoga i on u tom periodu bio politiki
neaktivan. U prvom je razdoblju radikalni pobornik osloboenja Hrvatske od
Austrije i Maarske i beskompromisni ideolog junoslavenskog ujedinjenja
revolucionarnim putem. Smatrao je kako se osloboenje i ujedinjenje Junih
Slavena moe ostvariti samo borbom, pa je s tim ciljem agitirao meu
Hrvatima i Srbima u Vojnoj Krajini. Privreni njegovoj linosti graniari u svojim
Narodnim zahtijevanjima u proljee 1848. traili da se sloboda i jedinstvo
junoslavenskih naroda ostvare na osnovi ideja "Velikog Kukuljevia". Ivan
Kukuljevi-Sakcinski prvi je progovorio na hrvatskom jeziku u Hrvatskom
Saboru 1843. propagirajui borbu za nacionalno osloboenje s neobinom
smionou, tako da je njegov govor izazvao uzbunu kod austrijskih i
maarskih vlasti. I ostali njegovi govori u Hrvatskom Saboru i na upanijskim
skuptinama otkrivaju beskompromisno zalaganje za slobodu i samostalnost
Hrvatske, te su stoga mogli biti objavljeni samo u ilegalnom ilirskom listu
Branislav koji se tiskao u Beogradu, izvan domaaja austro-maarske cenzure.
Na Kukuljeviev prijedlog Hrvatski Sabor 1847. donosi zakljuak o uvoenju
hrvatskog jezika kao slubenog jezika.

U revoluciji 1848. Kukuljevi se nalazi meu radikalnim demokratima. Pod

njegovim utjecajem, a protiv izriite carske zapovijedi Jelai 5. lipnja otvara
Hrvatski Sabor koji su beki dvor i maarska vlada zabranili. Na njegov
prijedlog dolazi i do sazivanja Slavenskog kongresa u Pragu. Uz to on je
potakao i detronizaciju Habsburgovaca na devetoj sjednici Hrvatskog Sabora
21. lipnja 1848. No, Kukuljeviev politiki rad u drugom razdoblju njegovog
politikog djelovanja (poslije guenja revolucije i Bachova apsolutizma koji ga
je drao pod policijskom prismotrom) u sutoj je suprotnosti s njegovim ranijim
anitaustrijskim, slobodarskim i demokratskim dranjem. Kada je 1861. postao

veliki upan zagrebaki on se, kao i jo neki bivi Ilirci, stavlja u slubu Bea i
provodi protuhrvatsku i protujunoslavensku politiku progonei svoje prijatelje
koji su i dalje ostali vjerni ilirskim idejama. Kada se Austrija nagodila s
Maarskom uklonjen je s mjesta velikog upana. Od 1851. pa do 1858.
predjednik je Matice ilirske. U tom razdoblju (1851.) za znanost e otkriti
Baansku plou koji je u tom trenutku nee znati proitati, ali e to ostaviti u
nasljee novim genercijama. Godine 1863. osniva Samostalnu narodnu
stranku i pokree stranaki list Domobran. Gotovo trinaest godina kasnije
(1876.) prvi je predsjednik Matice hrvatske. Na toj je dunosti ostao do svoje
smrti 1. kolovoza 1889. godine.

1.2. Knjievno djelovanje Ivana Kukuljevia Sakcinskog

Ivan Kukuljevi Sakcinski
jedna je od najmarkantnijih osoba hrvatskoga
drutvenopolitikog i kulturnog ivota XIX. stoljea (sl. 1). Uz politiko i
knjievnodjelovanje Kukuljevi je bogatim znanstvenim radom sudjelovao u
postavljanju temelja buduim autonomnim znanstvenimdisciplinama poput
historiografije, arheologije, etnologije, epigrafije, povijesti umjetnosti i
muzeologije. Autodidakt i polihistor, Kukuljevi je bio jedan od mnogih
obrazovanih pojedinaca koji su osjeali moralnu potrebu i gorljivu elju za
prikupljanjem znanja koje e narodu omoguiti kulturni napredak. Meu brojnim
znanstvenim disciplinama i djelatnostima kojima je utro put nalazi se i zatita
spomenika kulture. Jo prije nego to ga je Sredinje povjerenstvo za prouavanje
i odravanje starinskih graevina imenovalo slubenim i prvim konzervatorom za
Hrvatsku i Slavoniju, Kukuljevi je bio angairan na ouvanju kulturne batine.
Osnovao je Dru- tvo za jugoslavensku povjesnicu i starine i postao
predsjednikom prvoga hrvatskog znanstvenog drutva. Voen idejom o
prouavanju hrvatske, ali i cijele junoslavenske povjesnice, zapoeo je proces
pronalaenja, evidentiranja, skupljanja i ouvanja materijalne i nematerijalne
kulturne batine koja se je smatrala svjedokom slavne prolosti ime je utvrdio
prapoetak umjetnike topografije. Iako je Drutvo imalo antikvarni karakter,
nastojalo je potaknuti prikladno ouvanje kulturne batine na nacionalnoj razini.
Vanu ulogu u Kukuljevievoj znanstvenoj i konzervatorskoj djelatnosti imala su i
struna putovanja koja je obavljao tijekom cijeloga ivota. Putovanja su bila
znaajna jer su Kukuljeviu omoguila neposredno upoznavanje i istraivanje
arheolokih lokaliteta i urbanih aglomeracija, povijesnih izvora i umjetnike
batine. Osim to se s putovanja vraao s pronaenom graom, objavljivao je i
prikladna putna izvjea, a kasnije i putopis, u kojima je iznosio opis povijesnoga
razvoja i trenutnoga stanja spomenika. Njegova su izvjea, znanstveni radovi i
putopis pridonijeli irenju svijesti obrazovanoga stanovnitva o nunosti
prouavanja i ouvanja kulturne batine. Kada je govorio o ouvanju kulturne
batine, Kukuljevi je jasno i nedvosmisleno kritizirao barbarske intervencije
poput neprimjerenih prenamjena i obnova koje su dovodile do nepovratne

degradacije starih graevina. Osim toga, u Kukuljevievim se pisanim radovima

otkriva i njegov konzervatorski credo i odnos prema umjetnikim stilovima. Pri
opisivanju starih graevina i urbanih lokaliteta paljivo je selektirao one
informacije koje je smatrao presudnima za nacionalno osvjeivanje. Budui da je
srednji vijek smatrao razdobljem slavne prolosti, a gotiku idealnim nacionalnim
stilom, od arhitekture je preferirao upravo srednjovjekovne graevine. Iako su
crkve nerijetko bile graene u vie faza i odlikovale se stilskom slojevitou,
Kukuljevi je autentinim smatrao samo srednjovjekovni sloj, a ostatak je
zanemarivao ili osuivao. Osobito je to sluaj bio s barokom koji je kao stilski
izriaj potpuno ignorirao. Barokizaciju unutranjosti romanikih i gotikih crkava
ocjenjivao je kao krajnji neukus i devastaciju nekadanjeg jedinstvenog
oblikovanja unutranjega prostora.