You are on page 1of 14

SADRAJ

1. UVOD..............................................................................................................................3
2. Brak u tri objavljene religije...........................................................................................4
2.1. Brak u jevrejskom pravu...........................................................................................4
2. 2. Brak u kanonskom pravu.........................................................................................4
2. 3. Brak u islamskom pravu..........................................................................................4
3. Porodica u tri objavljene religije......................................................................................5
3. 1. Potomstvo................................................................................................................7
3. 2. Odgoj u porodici......................................................................................................7
3. 3. Obred uvoenja u zajednicu....................................................................................9
4. Komparativna analiza....................................................................................................12
5. Zakljuak........................................................................................................................14
6. Literatura........................................................................................................................15

1. UVOD
Ovaj seminarski rad tretira temu iz oblasti ljudskih prava, tanije jednog od
segmenata koje obuhvata ova oblasti, pravo na potomstvo, a prije svega braka kao osnove
porodice, kroz prizmu tri svjetske religije: islam, kranstvo i judaizam.
Glavni cilj jeste utvrditi i analizirati da li se i na koji nain tretira porodica i pravo
na potomstvo u pravnim sistemima pomenutih religija, a potom izvriti komparaciju kako
bi utvrdili da li i u kom smislu postoje slinosti i razlike.
Ovaj seminarski rad e temu tretirati kroz nekoliko koraka. Prvi korak sastoji se u
tome da definiemo brak kao osnovu porodinog ivota, porodicu i kao rezultat tog dvoga
potomstvo, da li se to pravo na potomstvo garantira u sva tri religijska pravna sistema.
Zatim emo analizirati kako se svaka religija ponaosob odnosi prema porodici i pravo na
potomstvo.
Na kraju samog rada prikazat emo komparativnu analizu na osnovu koje emo
stei uvid u slinosti i razlike u poimanju i odnosu prema porodici i pravu na potomstvo u
islamu, jevrejstvu i kranstvu.

2. BRAK U TRI OBJAVLJENE RELIGIJE


Brak u tri objavljenene religije kao osnova porodinog ivota.

2. 1. Brak u jevrejskom pravu


Brak predstavlja idealan ljudski odnos i smatra se osnovnom drutvenom
institucijom koju je Bog ustanovio u procesu stvaranja svijeta. 1 U judaizmu se smatra da
brak ima tri muusobno povezane svrhe:

Prva je produenje ljuske vrste i predstavlja izvrenje Boije zapovijedi:


Raajte se i mnoite se (Pos 1, 28).

Druga svrha je druenje jer nije dobro da je ovjek sam (Pos 2, 18).
Brak je doivotni odnos, ba kao to je Boiji Savez sa Jevrejima, s kojim
ga proroci esto porede.

Trea svrha jeste uspostavljanje pordice kao osnovne drutvene jedinice


gdje se jevrejska religija moe prenositi s generacije na generaciju.

Sklapanje braka i zasnivanje porodice je jedna od Boijih zapovijedi. Nije


zgrijeio onaj ko je stupio u brak, ve onaj koji se nije oenio. Svrha vjenanja je
pronalaenje ivotnog partnera o obezbjeivanje potomstva, ali ne samo to, brak
ispunjava ovjeka i stvara od njega kompletnu linost. enidbom mukarac na sebe
pruzima obavezu i dunosti da se brine o eni i buduem potomstvu.

2. 2. Brak u kanonskom pravu


Svrha braka u Bibliji, jeste partnerstvo i raanje. I ree Bog: Nije dobro da
ovjek bude sam: nainiu mu pomonika koji mu prilii... Stoga e ovjek ostaviti oca i
majku da prione uz svoju enu, bie mjih dvoje jedno telo. (Bereit 2:18; 24)
Plodnost u braku predstavljao je veliki blagoslov, a nemogunost raanja, tragedija i
sramota. Biblija govori o Boijoj ustanovi braka kao prijeko potrebnog uvjeta za
odravanje ivota njegovim prenoenjem na nove narataje, na to su brak i brana ljubav
usmjereni po svojoj naravi. U knjizi postanka pie: Na svoju sliku stvori Bog ovjeka,
na sliku Boiju on ga stvori, muko i enskostvori ih. I blagoslovi ih Bog i ree im:
Plodite se i mnoite se i napunite zemlju i sebi je podloite. (Berit 1:28) Raanje u
slubi ivota i Boije je djelo u kojem se oituje njegova ljubav prema ovjeku. I ma s
1

Caadik Danon, Zbornik pojmova iz judaizma, Beograd, 1996., str. 29.

kojeg stajalita promatrali sa biolokog, etikog ili religijskog raanje je duboka ljudska
potreba i funkcija, a na pozitivan odnos prema potomstvu dunost i obaveza.

2. 3. Brak u islamskom pravu


Brak je jedna sveta veza i ugovor, koji sklapaju meu sobom mukarac i ena na
neizvjesno vrijeme, u vrstom uvjerenju, da e oboje u ljubavi i braku ivjeti i sebi
potomstvo izroditi i odgojiti i tako sebi ivot produiti.2
Prvostepena dunost je stupiti u brak onoj osobi koja ispunjava sve uvjete kao to
su zdravstveni, materijalni i sl., potpuno je sigurna da se ne moe suzdrati od grijeha i
vanbranog ivota. Allah d.., kae: enite svoje neudate i neoenjene..3
Poslanik je preporuio brak. Vaan segment braka je raanje potomstva. Prema
tumaenjima islamskih propisa, brak uva ljude od bluda i nemoralnog ponaanja. Islam
strogo zabranjuje predbrani i vanbrani odnos. Cilj braka jeste da se postigne fiziko
jedinstvo mukarca i ene, emocionalna bliskost i duhovno prijateljstvo.

3. PORODICA
U

svim

Objavam

porodica

se smatara

osnovnom

elijom,

temeljom

ovjeanstava. Bez porodice i potomstava ne moe se ivjeti u skladu s pravilim koje tri
objavljene religije nalau, ne moe se primijeniti pravo. Porodica je temelj ljudske
zajednice, brak je postavljanje tog temlja s Boijim imenom i izgradnja zdanja dostojnog
ljudske asti. ivot cjelokupnog ovjeanstva na ovom svijetu utemeljen je na branoj
zajednici i ureen u skladu sistema porodice. Sve Objave su saglasne da je potrebno
sauvati pet temelja, a to su:
1. vjera u jednog Boga,
2. uvanje zdravlja,
3. uvanje pameti,
4. asti, porodice i potomstva,
5. imatak.

Abdullah Buatli, Porodino i nasljedno pravo Muslimana, Sarajevo, Islamska dionika tamparija,
1926., str. 9-10.
3
An Nur, 32. Enes Kari, Kur'an s prijevodom na bosanski jezik, Sarajevo, Bosanska knjiga, 1995.

Porodica se smatra malom drutvenom grupom koja nastaje na temelju braka i


njihove roene djece. Osnovna funkcija porodice je socjalizacija potomstva i odravanje
psihike stabilnosti odraslih lanova porodice.
Dakle, porodicu ine:

brana veza suprunika,

raanje i odgajanje djece,

domaa podjela rada,

staranje o egzistenciji srodnika.

Sutina porodinog odnosa je raanje i podizanje djece i sve to doprinosi


ispunjavanju te funkcije. Funkcije porodice su brojne: ekonomske, socijalne, psiholoeke,
duhovne. Najvanije funkcija je socijalizacija ili uvoenje djeteta u ivot i drutvo. Dijete
se ui obiajima, pravilima i zahtjevima drutva., te na taj nain porodica vri vaspitnu
funkciju. Uloga roditelja jeste da ljubavlju tite i ulijevaju sigurnost djeci. Umijee je
snai se kao roditelj pruiti djetetu konstantnu sigurnost, razvijati povjerenje u ivot i
budunost i samoostvarenje.
Religija ima vanu funkciju u odgoju djece i nudi okvir za rjeavanje velikog
broja pitanja, pod uvjetom da se uzme u obzir kontekst u kojem se ivi i dostignua
drugih naunih disciplina koje se bave ovim pitanjem. Ako se pokuaju nametnuti
rjeenja usvojena prije vie stotina godina, to nee pomoi ni roditeljima ni djeci jer oni
trebaju nove odgovore na nove izazove. Porodica je zajdnica intimnog i otvorenog
ponaanja u kome se prepoznaju usvojene vrijednosti svakog njenog lana. Porodica nije
samo zbir njenih lanova, ve i odnosi koji meu njima vladaju i uloge koje svako od njih
ispunjava. Religija osigurava vrijednosni sistem, propisuje norme ponaanja i upuuje u
duhovnost. Usvajanje religijskih normi moe se prepoznati po nekim vanjskim znacima,
ali i po psiholokim karakteristikama lanova porodice.

3. 1. POTOMSTVO
Na mlaima svijet ostaje glasi narodna izreka. Zajednika poruka za sve tri
monoteistike vjere da njeguju porodini ivot i da raaju potomstvo. Raanje djece je
vaano za porodicu i predstavlaj veliku radost i balgoslov. Prema tumaenju u islamskoj,
kao i u jevrejskoj i kranskoj tradiciji, ne postoji opravdan razlog za preferiranje muke
nad enskom djecom, iako takva praksa i danas postoji. Potomstvo omoguuje nastavak
ivota obitelji, roda, plemena, naroda i ovjeanstva. Oni grade rodoslovlje istrauju
svoje korijene, nastavljaju ve zapoeto, dograuju neizgraeno, produavaju
nedovreno, ostvaruju neostvareno.
Bez potomstva ivot bi se ugasio, ljudski bi rod nestao. 4 ovjek je svjestan znaenja
potomstva raduje se djeci punim arom roditeljske ljubavi, prihvaa svako svoje dijete,
brine se o njemu, podie ih i odgaja. Ljudi uz potomstvo vezuju svoje elje i nadanja,
svoje vizije i ideale, svoju imovinu i obiteljska zanimanja. esto se deava da djeca
nastavljaju profesiju svojih roditelja, roditelji to prenose na dijete. Roditeljski osjeaj je
toliko jak tako da svi ljudi osjeaju potrebu za potomstvo. U najteim uvjetima ljudi su
raali, kad su uvjeti bili tei oni su vie raali djece nego to je to sluaj danas.
Djeca su radost roditelja, obitelji i narodne zajednice. Ona osigurava smjenu
generacija, temelj budunosti i narodnog odravanja. Raanje djeteta nije poseban
doivljaj samo za roditelja nego za cijelu zajednicu. Djeca su bogatstvo vee od bilo
kojeg materijalnog imetka. U novoroenetu ostvaruje se zajedniko dobro porodice.

3. 2. ODGOJ U PORODICI
Odrastanje djece u porodici zasniva se na zadovoljavanju potreba, a njavanija
njihova potreba je potreba za osamostaljivanjem. Zadaa roditelja je pomoi djetetu da
odraste i da dobije korisna znanja i vjetine potrebne za samostalni ivot kada za to doe
vrijeme. U svakoj religiji je naznaen poetak zrelosti, te se i obredi, incijacije organizuju
primjerno tom trenutku. Panja je usmjerena na dvije dimenzije porodinog odgoja: na
razvijanje odnosa djece i roditelja i na osamostaljivanje i odvajanje djece od roditelja.
Relogijski odgoj u porodici je odgoj za smostalan ivot, jer u jednom trenutku poinje

Ante Vukasovi, Obitelj-vrelo i nositeljica ivota, Zagreb, 1994. str. 82.

odvajanje i upuivnje na lini odnos prema Bogu, kao oslonac koji zamjenjuje roditeljsku
pomo.
U Bibliji i Kur'anu se govori o stvaranju prvog ovjeka (mukarca i ene) o
njohovoj meusobnoj povezanosti. Jedna od pruka koju nude savremena tumaenja ovih
tekstova, govore da simbolino u prii o Ademu i Havi govore o sazrijevanju ljudi i
njihovoj spremnosti da nastave samostalni ivot, uz sve kunje i izazove i odgovornosti
za svoja djela. Ciklus ivota se nastavlja s mladim ljudima koji odrastaju i naputaju
svoje roditelje, da bi formirali intimnu zajednicu koja se naziva brak. Svrha te zajednice
jeste uzajamna pomo i smiraj u zajednikom ivotu, ali i raanje djece, koja omoguava
odravanje postojanja ljudske zajednice. U Bibliji se o odnosu ene i mukarca govori
sljedee: Zato e ostaviti ovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepit e se k eni
svojoj, i bie dvoje jedno tijelo. (1. Moj, 2:24) Odnos mukarca i ene definiramo kao
odnos srodnih dua koje se pronalaze jedna u drugoj. ena i mukarac u religijskim
zajednicama imaju zadau i odgovornost podizanja porodice i osiguravanje dobrog
odgoja djece.
Isus je ideal kojem vjernici tee i iz ijeg primjera ue. Kranstvo i sad ui tim
vrijednostima, ali postavlja se pitanje kad je vrijeme za osamostaljivanje. Danas se tesko
moe govoriti o zrelosti sa 12 godina, bez obzira to se oni uvode u obrede kao
punopravni lanovi.
U islamskoj tradiciji kao i u judeo-kranstvu naglaava se vanost dobrog odnosa
prema roditeljima, te prava i obaveze koje imaju jedni prema drugima. Odnos prema
roditeljima se temalji na uzajamnom potovanju i ljubavi. U islamu odnos djece i
roditelja ogleda se u pruanju ljubavi i dobroinstava. Odnos izmeu roditelaj i djece
zavisi od obje strane. Svaka osoba mora imati slobodu da se razvije kao zdrava linost, a
u tome im mogu pomoi roditelji koji razumiju vanost samostalnosti svake osobe i
uvaavanja linosti i digniteta svog djeteta. Cilj porodinog odgajanja jeste
osposobljavanje djeteta da bude samostalna i odgovorna linost. Pored porodice, kao
primarnog faktora socjalizacije djece, vanu ulogu imaju obavezne institucije i okolina.

3. 3. OBRED UVOENJA U ZAJEDNICU


3. 3. 1. Obred u judaizmu
u ortodoksnoj jevrejskoj porodici je velika radost kada se rodi dijet, posebno sin i
posebno privijenac. Sin privijenac ima zavjetno znaenje kao i obred njegovog
obrezivanja koji se vri osmi dan od roenja. Obred obrezivanja je glavni simbol
kontinuiteta jevrejske zajednice. U judaizmu se dovodi u vezu sa Savezom koji je Bog
sklopio s Abrahamom (Post 17, 10-14), te se i zove berit mila. 5 Kroz obred obrezivanja
svaki mukarac potvruje svoj identitet. Poslije molitve izraava se nada da e stupanjem
u Savez, dijete poslije upoznati i Toru, branu postelju i injenje dobrih djela. Nakon toga
se ispijaju ae vina i nastavlja porodino slavlje. To je vrijeme velike radosti za
porodica, jer se nastavlja linija Saveza s Bogom i porodica ima nasljednika i potvrdu da
e ne njeno ime nastaviti.
Dok se djeaku ime daje tokom obrezivanja, djevojice ga dobijaju u sinagogi na
dan prvog abata poslije roenja. Jevrejski djeak s napunjenih trinaest godina, posebnim
vjerskim obredom, bar micva, stie vjersko punoljetstvo, poloaj odraslog lana
zajednice s pravom uestovanja u obredima kao i obavezama izvravanja Boijih
zapovijedi. Vjersko punoljetstvo za djevojice, bat micva sa napunjenih dvanaest godina.
Uvoenje djeaka i djevojica u vjerski ivot kod Jevreja odvija se u porodici u
kojoj djeca ue ve od tree godine hebrejski alfabet, da bi od pete godine mogla da
itaju Toru. Svoj vjerski identitet formiraju uei historiju jevrejskog naroda,
stvaralatvo, tradiciju. Najbolje vrijeme za ukljuivanje u zajednicu odvija se u subotu
prije podne u sinagogi poslije djeakovog trinaestog roendana. Djeak tokom obreda
nosi kipa (kapu), teflin (molitveno remenje) i talit (molitveni al). Djeaku se daje da ita
odlomak iz Tore uz blagoslove kojima se zavravaitanje Tore. To je sveani trenutak u
kome djeak prima poklone i estitanja, a za zvanice se prireuje sveani ruak. Za
djevojice bat micva oraganizira na isti nain.

3. 3. 2. Obred u kranstvu
5

Berit mila-znak pripadnosti Savezu

U kranskoj tradiciji se njeguju obredi koji su vezani za porodicu i potomstvo.


Raanje djeteta ima veliki znaaj i blagoslov za kranske porodice i Crkvu. To znai da
se dri poruka vanosti njegovanja porodice i potomstva. Iako u religijskom uenju nema
razlike izmeu muke i enske djece, u katolikoj praksi su preferirana muka djeca.
Raanje mukog djeteta, a posebno prvog sina je posebno obiljeavano, to se i danas
moe vidjeti u nekim krajevima. Takva praksa nema uporita u vjeri jer se u tumaenjima
kae da su svi vjernici u Kristu jedno.
Obred krtenja je jedan od najvanijih i najradosnijih obreda za porodicu i crkvu.
Krtenje simbolizira smrt i uskrsnue nove osobe onako kako je uskrsnuo i sam Isus Krist
nakon raspea.6 To je obred koji osobu uvodi u novi ivot i zajednicu ljubavi u Kristu, to
je preduvjet spasenja i ulaska u Kraljevstvo Bije. Za porodicu i zajednicu je to izuzetno
znaajan dogaaj kako u duhovnom, tako i u socijalnom pogledu. in krtenja se obavlja
na slian nain u veini kranskih crkava. U katolikoj crkvi dijete se tri puta izlije voda
preko glave djeteta. Tokom krtenja sveanik izgovara sljedee: krstim te u ime Oca, i
Sina i Duha Svetog.
Obiaj je da se oblai bijela odjea jer bijelo simbolizira istou i bezgrjenos.
Takoer se dri upaljena svijea koja simbolizira svjetlo Isusovo. Nakon pranja vodom
dijete dobija svoje kransko ime, jer krani imaju dva imena.
U katolikoj crkvi obred potvrde se obavlja kada dijete odraste i to najee u
periodu od 10 do 15 godina. Krtenje je temelj zajednitva meu svim kranima i to je
roenje za novi ivot u Kristu. Po Gospodnjoj volji ono je nuno za spasenje, kao i sama
crkva u kojoj krtenje uhodi. Krteni tada postaje lan crke. Poite i uinite mojim
uenicima sve narode krstei ih u Ime Oca i Sina i Duha Svatog i uei ih uvati sve to
sam vam zapvijedio! (Mt 28, 19-20)

3. 3. 3. Obred u islamu
6

Zilka Spahi-iljk i Dino Abazovi, Monoteistiko troglasje-Uvod u judizam, kranstvo i islam,


Sarajevo, 2009. str. 106.

10

U islamu se praktikuje razliite vrste obreda, a najprisutniji obredi su nadijevanje


imena (akika) i obrezivanje (suneenje).
Nadijevanje imena se obino obavlja sedmi dan po roenju djeteta, a moe i
kasnije jer nema posebnih ogranienja. Taj dan ili ranije se rtvuje kurban, podjednako za
ensku i muku djecu. U praksi se moe vidjeti da se za djaak rtvuje dva kurbana, a za
djevojice jedan. Akika se obavlja tako to otac djeteta ili imam ili neko od rodbine
proui ezan na desno, a ehadet na lijevo uho. Dijete se potom tri puta zovne imenom
koje su mu roditelji odabrali i onda se obred zabrava posebnom dovom. Prikladnom za
taj obred. Na kraju se djetetu obrije glava ili oia i onda se podijeli sadaka namjenjena
na zdravlje djeteta.
Obrezivanje djeaka je takoer vaan obred u islamskoj tradiciji. Obavlja se
sedmi dan nakon roenja ili kasnije. Suneenje se obavlja u znak sjeanja na Ibrahima i
obred obrezivanja koji mu je Bog propisao za njegovo potomstvo. Suneenje u nekom
dijelovima muslimanskog svijeta ima pravi sveani karakter i priprema se mjesecima
unaprijed. Djeci se kupuje nova sveana odjea, a u nekim zemljama djeaci se oblae
kao mali prinevi. Porodica poziva rodbinu i prijatelje da proslave taj trenutak s njima.
Svi prisutni daruju dijete poklonima i novcem.
Punoljetstvo se u islamu povezuje sa sekundarnim spolonim karakteristikama,
tako da djeak postaje punoljetan prvom polucijom, a djevojice prvom menstruacijom.
Ne postoje posebni obredi uvoenja punoljetne djece u zajednicu., ali se s prvim znacima
punoljetstva djeca obavezuju na izvravanje svih obreda koje obavljaju i odrasli.

4. KOMPARATIVNA ANALIZA
11

4. 1. Slinosti
1. Porodica, ustanova braka i potomstvo su vaan segmenat u sve tri religije, pridaje im
se velika panja u teoriji i praksi, brak je osnova za stvaranje potomstva.

2. Sklapanje braka i zasnivanje porodice je jedna od Boijih zapovijedi u sve tri religije.
Brak u Kanonskom pravu: Raajte se i mnoite se (Pos 1, 28).
Brak u Bibliji, I ree Bog: Nije dobro da ovjek bude sam: nainiu mu pomonika koji
mu prilii.
Brak u Kur'anu: enite svoje neudate i neoenjene..

3. U svim Objavam porodica se smatara osnovnom elijom, temeljom ovjeanstava. Sve


Objave su saglasne da je potrebno sauvati pet temelja, a to su:
1.vjera u jednog Boga,
2.uvanje zdravlja,
3.uvanje pameti,
4. asti, porodice i potomstva,
5.imatak.

4. Sa biolokog, etikog ili religijskog gledita raanje je duboka ljudska potreba i


funkcija, a na pozitivan odnos prema potomstvu dunost i obaveza.

5. Na mlaima svijet ostaje glasi narodna izreka. Zajednika poruka za sve tri
monoteistike vjere da njeguju porodini ivot i da raaju potomstvo.

6. Religija nudi okvir u kome se djeca odgajaju prema odreenim principima i jedino
tako se ostvaruje zadovoljstvo i ispunjenje Boije zapovijedi.

4. 2. Razlike
12

1. U Bibliji moemo nai dosta stavova o prednosti bezbranog nad branim stanjem
(,,Neoenjenim i udovicama ipak velim da je za njih dobro ako ostanu kao i ja.-1 Kor
7,8) ,,Neoenjen se brine za Gospodnje. Ali se na osnovu toga, ne moe izvui zakljuak
da u kranskim izvorima nema osnova za instituciju braka. To se preporuuje za
nositelje nekih posebnih zadaa. Radi Kraljevstva nebeskog.(Matej 19, 12). Dok islam
i judaizam zagovaraju branu zajednicu u svakom sluaju.
2. Obred obrezivanja je glavni simbol kontinuiteta jevrejske zajednice.
Obredi u islamskoj tradiciji su nadijevanje imena (akika) i obrezivanje (suneenje).
Krtenje simbolizira smrt i uskrsnue nove osobe onako kako je uskrsnuo i sam Isus Krist
nakon raspea. U islamu i judaizmu jedan od obreda je suneenje, dok je u kranstvu
prisutno krtenje.

5. ZAKLJUAK
13

U sve tri monoteistike religije zastupa se miljenje da je bitno osnivanje porodice


i raanje potomstva. Ako je potomstvo osnovni uvjet odravanja ivota, rediteljstvo je
preduvjet toga uvjeta. Ne moe biti potomstva bez roditelja, niti roditelji bez
potomstva. Prije svega mora biti onih koji ele potomstvo i spremno oekuju svoje
roditeljske funkcije. To je vana zadaa u sklopu priprema maldih za brak, porodini
ivot i odgovorno roditeljstvo. Ljudi se danas malo odluuju na brak, osnivanje
porodice i raanje potomstva, jer je to velika odgovornost, vie se odluuju na
vanbrani ivot. Cilj poroinog vaspitanja djeteta jeste osposobljavanje djeteta da
bude samostalna i odgovorna linost. Pored porodice vanu ulogu u tom procesu
imaju i obrazovne institucije i okolina. Danas je porodica sve manje dominantni
vaspita, jer drutvo i okolina, a posebno mediji imaju veliki utjecaj na djecu. Vjerske
institucije, takoer, mogu doprijnijeti puno, razvijajui svijest djece o povjerenju u
Boga. Meunarodni dan porodice obiljeava se 15. maja.

6. LITERATURA
14

1. Cvitkovi, Ivan, Socijalna nauavanja u religijama, Nacionalna i univerzitetska


biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2007.
2. Spahi iljak, Zilka i Abazovi, Dino, Monoteistiko troglasje-Uvod u judaizam,
kranstvo i islam, Sarajevo 2009.
3. Danon, Cadik, Zbornik pojmova iz judaizma, Izdanje saveza optina Jugoslavije,
Beograd, 1996.
4. Vukasovi, Ante, Obotelj- vrelo i nositeljica ivota, Zagreb, 1994.
5. Ponsard, Christine, Vjera u obitelj, Split, 2006.
6. Erol, S. Muhammed, Sretna porodica, Udruenje graana ,,Semerkand, Sarajevo,
2007.
7. Tuhmaz, Abdulhamid Mahmud, Hanefijski fikh- knjiga 2, Porodino pravo,
samoobavezivanje i dobroini poslovi, Sarajevo, 2003.
8. Korkut, Besim, Kur'an s prevodom, el-Kalem, Sarajevo, 2012.
9. Papa, Elieliezer, Tra i ljudska prava, Beograd, 2000.
10. Arai, Pero, ini, Ivo, Hlavaek, Bljana, Kranski identitet i obotelj, akovo,
2011.
11. Baloban, Josip, Hrvatska kranska obitelj na pragu XXI. Stoljea, Glas koncila,
Zagreb, 1990.
12. Valjan, Velimir, Moral spolnosti, brak i obitelj, Svjetlo rijei, Sarajevo, 2002.
13. Katalinski, Ranka, Fri, Melisa, okovi-Blagojevi, Bjana, Kultura religija,
Publishing, Sarajevo, 2009.

15