You are on page 1of 13

66

Palanln,A., Praktina ....Pollt.mlsao,Voi,XXV11(1990), No. 3, str. 6678

Filozofija politike
Izvorni znanstveni rnd
UlJ K 17+ 1:32

Prakti na

filozofija i fi lozofska etika

ANTE PI\I\NtN

Fokulwr poliritkih nauka u ZabTcbu


Saictak

U rm! u se raspravlja o prublemalici rebabiliwcije praktine fllm:ofije na primjeru


suvremene hermeneutike etike; smislu filozofske etike openito i njenog nnclnog
odna~a prema povijesnoj i polit ikoj zbiljnosti. Autor etiku i prak tinu-filowf.o;ku
problematiku izlae interpreti rajui doprinose Schulza, Spaemanna i Gadamera.l'okazuje kako etika suvremeno fenomenoloko-hem1encutike i prakt ine filozofije
nije v~e ograniena problemima individualnih etika ili vlastitim metodama, nego se
posveuje globalnim problemima suvremenog svijeta.

Ia ko p raktina filozofija danas vie ne ini sredinji i najzanimljiviji dio filo zofskih rasprava ka-o io je i ni la prije dvadcsetipet godina kada je, pripremljena
radovima Joacruma Rillera i Hansa Georga Gadamcra, 1 u Evropi a zatim i u
svijetu pa i u nas, cvjetala poznata rehabilitacija praktine filozofije, dananja sc
originalnost, a ktualnost i razina njenih pojedinih disciplina ne bi mogla ne samo
razumje ti nego ni zamisliti bez svih onih pokua ja obnove i reko ns t ruke ije klasine
filozofije politike Platona i Aristotela t.e mode rne filozofije morala, prava i povijesti od Kanta do H egela. Rije je o onim pokuajima rehabilitacije k lasine
p ra ktine filozofije koji s u pridonijeli sagledavaJlju, razvijanju, osuvrcmcnjivanju
i kompe nzira nju mnogih ivotno-svjetovni h j povijesnih gubitaka i pr oblema, tc
o tkrivanju novih zadata ka i aspekata ovjekova prak tinog djelovanja u suvremenom svije tu te hnike. Zahva lj uj u i tim nastojanj ima, danas se problematika
praktine filozofije odvija u rasponu od univerza listike filozofije prakse i teorije
diskursa, na jednoj s trani, te praktine film .o fijc kao svojevrsnog povijesnog promiljanja etike, pravne i po liti ke p rakse u izvornom smislu ljudskog djelovanja
i inte rs ubjc ktivnog odnoenja u dravi kao vrhunskoj polit ikoj zajednici, na drugoj
s trani. O vdje ne moemo ulaziti u onalizu niti svih discip lina praktine filozofije
kao to su filozofija prava, mo rala , politike i povijesti nit i u analizu odnosa peak1 O Rlucru vidi njegovo dje lo Mctofrzika i politika , Zagrt:b 1987, a o Ga<.lamt:ru bilj~ku 13 i d.
ovoga rada.

67

Paanln,A., Prakllna ...,PoUt.mlsao,Vol.lO<VII(1900), Na. 3, !ilr. 6878

tine filozofije prema teorijskoj filozofiji i nje nim pojedinim disciplinama kao
to su metafizika, ontologija, gnoseologija, kozmologija, antropologija itd., nego
emo na primjeru suvremene hermeneutike erike pokuati naznaiti smisao filozofske etike openitu i njen naelan odnos prema povijesnoj i po litikoj zbiljnosti.
Ve na poet ku ovih razma tranja valja istaknuti da se u filozofskoj etici danas
vie ne polazi od l'tipostaziranja i konstruiranja moral n ih principa, aksioma i norma
moralnog djelovanja. kao to s u to pokuali jo Kant i Fichte, nego od etiko
-politike zbiljnosti i njena, kako to ini prvenstveno h ermeneutika etika, povijesnog razumijevanja, interpre tiranja, h laganja i osvje~tavanja. lz toga {lroizlazi
temeljno samorazumijevanje s uvremene fil ozofske e tike da nikakva filozofija, metodologija ni meta teorija ne mue dtti ope nito valjana utemeljenja elike. Valjana
utemeljenja slobodnog i odgovornog djelovanja pak najmanje moe dati neka
univerzalna, opevaljana i nuna teorija kakvu razvija teorijska filozofija. U vezi
s tim Gadamerov uenik Walter Schulz s pravom kae: Takva utemeljenja imala
su smisla u doba velike metafizike. Ona s u iz cjeline svjetonazora samo dovodila
do izraza mjerila kuja su pojedinca uvijek nhuhvaala i odreiv.ala ve u njegovu
dje lovanju. Te zatvorene slike o svijetu danas s u pro~los t. Time, medutim, ne
o tpatlaju samo metafizi ka utemeljenja etike, nego i njihovi suvremen i ekvivalcnli,
to 1.nai pokuaji da se etika izgradi iz neke ope nite filozofske antropologije ili
neke fil ozofije praksctc 2

S obzirom na pokuaje

prakti nog

djelovanja

pomou

apslraklnug humanizma

i univerzalne filozofije prakse u nas, ov<.lje je vrlo vano uoiti da prema Schulzovu

razumijevanju etike i openito ,,filozofije u promijenjenom svijetu , kako glasi i


naslov njegova djela Phi]oSOj)hie in der veramlcrten Welt, danas otpadaju ne
samo tradicionalna metafizika utemeljenja etike nego i utemeljenja pomou neke openite filozofske antropo logije ili neke filozofjje prakse. Dodue, ti pokuaji
kao s uvremeni ekvivalenti za tradicionalna metafizika fundiran ja etike izraavaju
pro mjen u unutar filozofske diskusije, jer se u njima nasuprot suvremenom pozitivizmu etika ponovno uzima ozbiljno. V odnosu na cjelinu nae situacije oni,
medutim, ostaju neprimjereni, ukoliko sc u nj ima ne vidi da je filozofsko fundiranje
etike za realnu praksu suvremenog ivota j o~ neinteresantnije nego to je fundiranje znanosti pomou neke openite teorije znanosti za empirijsko istraivanje. 3
U tom smislu dakle nema danas openite teorije za utemeljenje etike, jer je ono
za zbiljsku pmksu i suvremeni etiki i politiki ivo t jo manje mogue i manje
zanimljivo nego fundiranje znanosti pomou neke openite teorije znanosti za
empirijsko is traivanje.
Pa ipak pokuaji utemeljenja etike ne samo da nisu nakon te Schulzove dijagnoze prestali, nego su sc u proteklih dvadesetak godina utros truili u raznim
oblicima mctactike, u jo proirenijim varijantama analitike etike, u pokuajima
o bnavljanja tzv. transcendentalne etike i univcralis tike etike diskursa. Ukoliko
u tim pnku.~ajima nije rij e o vanjskom ulemcljcnju pomou .neutralne znanstvenosti, nego o unutra~nj oj eksplikaciji, u kojoj se etiko uvjere nje vlastite argumentacije i oblik utemeljenja pod udaraju, tako da ine dio prave etike
2

W.

Schutz, Philo.tophie

J lbidcm.

i11

der 1criindcrten Welt, f'fuJlingen , 1972., S. 700.

P&ianln,A.. Praktlna .. ,Polltmlsao,Voi.XXVII(1900), No. 3., su. 6678

68

samocksplikacije, oni su legitimni i prema Schulzu, kao Sto su u povijesti filozofije


bile legitimne etike Platona, Spinoze i slini h mislilaca. Medutim, ve je Kant
pokazao nedovoljnost takvih, u osnovi ipak vanjskih, pokuaja utemeljenja etike,
i to kako onih lehniko-pragmatiCkih i antropolokih tako i onih transcendentalno-filozofskih i ontolokih. Kant je naime najprije pokuao i sam etiku utemeljiti pomou teorijskoga uma, ali je u toku svojih polmaja utemeljenja uvidio
nedovoljnost teorijskih fundiranja. Kritiki Kant govori o fakJu praktinog uma,
jer, kao to is tie Schulz: trebanjc i moralni zakon ne moe se izmudrovati
nikakvim teoretizlranjcm. 4 Ta uvena Kantova misao izKririkepraktinogo unzn,
da je moralni zakOn<< kao nuni a ipak slubmlni princip svekolike moralnosti
jedini fakat istoga uma5, ne smije se dakle interpretirati ni u smislu istog
teoretskog uma ni u tcbniko-pragmatinom smislu, nego jedinu u moralno-praktinom smislu , kao to je Kant govorio, Unutranje upotrebe slobode.
Sa Schulzom sc nadalje valja sloiti i u tome da !e taj Kantov uvid u teorijsku
neutemetljivost etike nez-aobilazan upravo za nas danas. Kant naime pokawje
da sc s lobo da i moralna svijest ne dadu objektivno demonstrirati, ve pojmiti i
zahvatiti samo u samoizvrenju1 kao vlastitom pona~anju i moralnom djelovanju
ili postupanju koje nas uzdi~e do umnog zakonodavstva samog moralnog zakona
to ga za nas lJude izraava kategoriki imperativ u svojim poznatim formulacijama
kao to je: Radi samo prema onoj maksimi, za koju ujedno moeJ htjeti, do posttme
opim zakonom8 . lako je t u rije o normi ili, kako Kant kae, kanonu moralnoga
prosuivanja uope, jer se mora moi hrjetit< ako elimo biti moralni i slobodni
da maksima naega djelovanja poslane opim zakonom9, kod Kanta ipak nije
rije o nekom teorijskom normiranju ili o znanstveno objektivnom utemeljenju
etike, jer o penitim kanonom moralnoga prosudiv<tnja postaje sc samo na osnovi
individualne s ubjektivne maksime koja moe htjeti da postane opim zakonom.
Na tom samoodnoenju subjektivne maksime i njenu uzdizanju tlo opeg zakona
temelji se etika i odgovornu moralno djelovanje pTcma Kantu, pa stoga otpada
ne samo sva ko teorijsko i znanstvenoobjeklivno utemeljenje etike nego i svako
tehniko-pragmatiko promatranje morala kao pukog fakta kulture ili, kako je
govorio Kant, Slobode u vanjskoj upotrebi. U sklad u s tim i rasprava o filozofskoj
etici danas moe se izvriti samo, kako ree Schulz, >>U kritikoj eksplikaciji vlastitog etikog samorazumijevanja 10, jer i ono kao i subjeklivna maksima, da bi
bilo motalno ili etino, mora moi htjeti da postane opim zakonom. To polacnje od subjektivne maksime i vlasti to iskustvo moralnoga zakona je jedini
fakat is toga uma to ga potvruje moralno samorazumijevanje i slobodno
djelovanje.
Filozofska etika ili filozofija morala dakle svagda pretpostavlja moralno iskustvo. Ona pretpostavlja , kae R obert Spaemann, da smo se ve jednom divili
4 lbidcm, s. 701.
l. Kani, Kririko praktinuga uma, A 56-57.
6
W. Schulz, Philosophie in der eriirulerten Welt ... , S. 702.
7
lbidem.

l. Kant, Osnov metafiZike tudoreda, u: Dvije rasprave, Zagreb 1953, str. 183.

9 lbidem, Mr. 187.


10

W. Schulz, Philosophie in der vcriindcrtrn Wdt ... , S. 703.

69
nainu

djelovanja nekog ovjeka i zgraJ..ali sc nad drugim nainom , da smo sami


jednom bili s retni zbog toga ~to smo nekome priinili radost i da mo e ve
jednom pTcd nama Sl!mima stidjeti. Filowfska elika pretpostavlja da s mo rijeju
'dobar' vtX jednom povezali neki drugi smisao nego 'prohitatm za ovog ili onog'...,
tj. ne u smislu 'dobar za' nego u smislu 'jednostavno dobar'11 To vlastito iskustvo
jednos tavno dobrog u ra7Jiitim nai nima djelovanja i ivljenja, od radosti do
stida, od divljenja tlo zgraanja, ini dakle temeljnu pretpostavku i suvremene
filozofske etike, koja time preuzima osnovni smisao Kantove 111ozofije morala
kao jedinog fakta istoga uma koji razumijevanjem i prosuiva njcm kao zbiljski
~ivi um omoguuje na.e moralno i odgovorno djelovanje.
ve

Pritom se, meu tim, postavlja pitanje: to naim etikim iskustvima pridonosi
filozofsko promiljanje i filozo~k<t etik<t? Promiljanjem naSih iskustava i naih
znanja, koja su uvijek ve prisutna u n~em djelova nju u svijetu i odnoenju
prema sebi i prema drugima, mi otkrivamo, is tie Spaemann, dublje jedin tvo
koje njima, tj. tim naim iskustvima i znanjima, ,.Jei u osnovi. Od toga jedinstva
zatim pada novo svjetlo na ono to smo ve prije ;-nal i. Sada to znamo na novi
nain, bolje ' r.numijcmo'. To razumijevanje medutim ne puta razumljeno nedodirnu tim. Jer, nuumljeno nije n e ki vanjski objekt, nego je ono tovi~e ve bilo
nain razumijcvajueg odnoenja prema svijetu i pn;ma nama samima. Filozofski
ra7.mi!ljajui, mi pouavamo sami sebe o nama samima. Kao poueni tada vie
nismo isti kao nepoueni. Filo:t,ofska etika dakle ne puta ono o emu ra:t.milja
takvim kakvo ono jest. Ona se up.Uc 12 , zakljuuje Spaemann, u ono o emu
razmilja.
Razumijevanje razumijevaju cg odnoenja prema svijetu i prema nama samima hitna je zadaa i karakte ristika suvremene h ermeneu ti ke etike kako Joachima Riuera i Hansa Georga Gadamera Utim i njihovih uenika, od kojih smo
ovdje spomenuli Scttulza i Spacmanna. Nasuprot apstraktnim dcdukcijama i pokuajima da se i1. nepovijcsnihmoralnih principa izvedu moralne norme i dunosti,
hermeneutika etika istie povijesno is kustvo i nnborit naein oovjekova ivota
kao sJcru u kojnj sc konstituira etiko i politiko djelovanje svagda na osnovi
individualnog prom~ljanja, pros udivanja raznih momenata i mogunosti djelovanja, tc njegova ozbiljenja na.om odJukom i inom. U lom pogledu etiki principi
i norme nisu ni vanjl>ki objekti ni nepovijcsni entiteti, nego sc razvijaju u povijesnom svijetu ivota to ga izgrauje !ivi um svujim uvidom i iskustvom vlastite
ljudske konanosti.
O pojmu is kustva i njegovu odnosu prema praktinomc znanju Gada mcr
ras pravlja na viSe mjesta u svojemu djelu lstinn i metoda. Kada je u pitanju praktino znanje i m o pros uivanja moralnog zakona, Gada mcr citira Kan tovu Kritiku
prnlainoga 11ma, prema kojoj rasudna snaga valja da se uva, kako Kant kae,
empirizma praktin<ra uma, koji praktine pojmove dubrog i loeg.... stavlja u
puki slijed iskustva:. To slijedi i iz n<clcg izlaganja istog praktinog uma kod
Kanta i njegova zahtjeva da se pomou subjektivne maksime dospije do opeg
11 R. Spaemann,

al., Ethilc-LadJUch, Miinchcn 1'987, S. 10.


ll lbidc:m.
JJ Kod IL-G. Gadamer, fslilln i llttJJ)(/Q, SnrnJCVO 1978, Si r. 60.

70
moralnog zakona. Analit.om phronesisa i iskustv.t u Aristotelovoj Nikomnlzo,oj

etici Gadamcr poka7.uje da ni prema Aristotelu 7.a pravu moralnu odluku nikad
14

ne moe biLi dovoljno iskustvo, jer moralna svijest upravlja naSim djelovanjem
pomou mo ralnoga znanja koje sc, s jedne strane, izdie nad iskutuvo, a s druge
strane, naelno razlikuje od svakog poictiko -tehnikog i teorijskog znanja: Moralno znanje, kae u vCl.i s tim Gadamcr, Dc posjedujemo tako za sebe da ga
vet imamo pa onda primjenjujemo na konkretnu situaciju. Slika koju ovjek ima
o tome to on treba tla bude. recimo, dakle, njegovi pujmovi o pravu i nepravu,
o pristojnosti, hrabrosti, dostojanstvu, solidarnosti itd. (sve pojmovi koji .svoju
analogiju imaju u Aristotelovom lwt<~logu vrlina) jesu, dodu~, u izvjesnom smislu
slike vodilje na koje sc un ugleda. Ali moe se spoznati jedna osnovna razlika,
u porcdcnju sa slikom vodiljom, koju vt ~analliju predstavlja, recimo, plan predmeta knji treba da napravi. Onu, na primjer, to je pravo ne mol.c se potpuno
odredjti nezavisno od situacije koja od mene zahtijeva ono to je pravo, dok je
eidos onoga to 7.a.natlija bote da izradi potpuno odreden, i to zahvctljujui upotrebi
za koju je ta stvar odredena.~ 15
Dakle, za razliku c:xJ

obrLniko-tehnikog

tcorij~kog

znanja koje unaprijed

s tj~erno prema eidosu dotinoga bia, ou moralnoga i openito pravog praktinoga znanja se 7.ahtijcva, da u kunkret noj sjluaciji nogodi... ono to je pravo,

da konkretno sagleda situaciju i u njoj izvrSi zahvat. 6 Da bi sc zahvat izvrSio,


primjereno konkretnoj situaciji, valja posjedovati kako prave svrhe tako i prava
s redstva za njihovo ozbiljenjC1 a znanje o njima sc uope ne moe unaprijed
nauiti. Arbtotelovo se razumijevanje npr. etikih kreposti upravo stoga tlri
konkretne situacije u kojoj sc djcluvanjc VI~i, jer se moralno znanje, kako ree
Gadamer, aktivira u ncposrednostj date situacije, a dovrava svaki put tek
znanjem o neem odreenom (Jcwei1igcn kao onome dotinome na to sc praktino znanje u odreenoj situaciji odnosi). U tom srni lu, dakle, moralno znanje
uspijeva tek u konkretnoj situaciji na sebi svojstven nain nai sredstva i svrhe
svoga djelovanja. Ono sc upravo time nael no razlikuje ud teorijskoga m tchni{'koga znanja, tc je slinije iskustvu i mnijenju nego njima. Stoga Gadamer s
pravom ka'-e: Samo moralno znanje sad ri.i u sebi jedn u vrstu iskus t va. tovie,
ono je OSnovna forma iskustva, kojemu nasuprot svaku drugo iskustvo predstavlja
vcX denaturizaciju, da ne kaemo.., zakljuuje Gadamer, naturalizaciju ...} 7
Da bi sc ra1,umjelo moralno znanje kao .osnovna forma iskustva, potrebno
je tu formu iskustva kao pravo i:,kw tvo odvojiti od empirizma kao pukog slijeda
iskustva, kojemu sc, kao to smo vidjeli, u ime istoga praktinoga um.a bio
suprotstavio i Kant. Pomou Aristotela i Hegela Gadamer tematizira i d<ilje
razvija problematiku praktinnga znanja i hcrmcncutikuga isku. Lva. Ranije spomenutu OSnovnu formu iskustva on naziva :..ncgativ itetom iskus tva, jer sc iskustvom :..stalno opovrgav-11ju pogr~na uopavanja l tipiziranja. Gadamer kae:
tt lbidem, $Ir. 349.
15

lbidem, str. 351.

16

lbidem, str. 350.


Ibidcm, str. 356.

11

Paa,nln,A., Praldina . ,Potit.misao,Voi.XXVU(1990), No. 3, str. 6678

71

TO se ve i jeziki izraava u tome to o iskustvu govorimo u dvostrukom smislu,


jednom o iskustvima koja se prireuju naem oekivanju i potvruju fga, a onda
o iskustvu koje 'stjeemo'. Ovo, pravo iskustvo, je uvijek negativno.
To negativno iskustvo, medutim, nije jednostavno neko zavaravanje koje se
uvida i utoliko ispravlja, ve je ono dalekoseno znanje koje sc stjee upravo
kao bolje znanje, i to kao bo.lje znanje ne samo o dotinome predmetu nego
i O onome to smo ranije mislili da znamo. Negativnost iskustva dakle nije
puka negacija, nego Odredena negacija u Hegelovu dijalektikom znaenju. Otuda Gadamer tu vrstu iskustva naziva dijalcktikim iskustvom, te za uzor i svjedoka svojih analiza vie ne uzima Aristotela nego HegeJa. O tome on sam kae:
Va~.an svjedok i"ll taj dijalektiki momenat iskustva nama ... vie nije Aristotel,
ve je to Hegel. U njemu momenat povijcsnosti zadobi ja svoje pravo. On iskustvo
misli kao dovreni skepticizam. Ve smo vidjeli da iskustvo koje stjeemo mijenja
cijelo nae znanje. Strogo uzevi, ne moemo dvaput 'stei' isto iskustvo... Kad
smo neko iskustvo stekli, onda to znai da ga imamo. Otad predviamo ono prije
toga neoekivano. To isto nam ne moe jo jednom postati novo iskustvo. Posredovati jedno novo iskustvo onome kuji ima iskustvo, mue samo neto drugo
neoek ivano . Tako se isku.~avajua svijest okrenula naime, vratila na samu
sebe. Onaj koji iskuava postao je svjestan svoga iskustva - on je iskusan: ~
zadobio je jedan novi horizont, u okviru kojeg mu neto moe postati iskustvo.
Ovdje nije mogue ulaziti u analizu iskuavajue svijesti kako ju je prikazao
Hegel u svojoj Fenomenologiji duha .i dalje razvio u osta lim radovima. Pritom je
vano uoiti princip i nain kako svijest koja stjee iskustvo svagda postaje svjesna
sama sebe i svojega predmeta kao svoga znanja. Ovjek, a to znai svijest, mora
u prihvaanju i obistinjavanju nekog sadr/.aja svagda biti priswan, tj. mora, kako
kae Hegel, takav sadraj nalaziti u jedinstvu i sjcdinjen sa izvjesnou sebe samog. Gadamcr ovaku komentira taj Hcgcluv princip iskustva svijesti: Pojam iskustva misli upravo ovo, da se tek uspostavlja takvo jedinstvo sa samim sobom. To je
taj preokret, koji se deava svijesti da sebe samu spozna u stranom, drugom. Bilo
da se put iskustva provodi kao jedno irenje sebe u mnotvo sadraja ili kao izlaenje
uvijek novih oblika duha, iju neophodnost poima filozo~ka znanost, u svakom sluC<l!u
se radi o obratu svijesti. Hegelov dijalektiki opis iskustva pogaa neto na toj stvari. 0
Na drugoj strani znanost je za Hegela dovrenje isku.'ltva, pa sc otuda i
dijalektika iskustva mora okonC<lti prevladavanjcm svega iskustva, to Hegel
pos tie nauko m o apsolutnom znanju kao potpunom identitetu svijesti i predmeta. Toj Hegelovoj apsolutnoj samosvijesti filozofije Gadamer suprotstavlja
otvorenost iskustva i, sa stajalita povijcsnosti i djelatno-povijesne svijesti, o n
apsolutnoj znanosti s pravom odrie mogunost primjerenog razumijevanja kako
iskustva tako i hermeneutike svijesti i povijesti. >>Jer samo iskustvo nikad ne
moe biti znanost. Ono je u neukidivoj suprotnosti prema znanju i prema onoj
poduci koja proistie iz tcnrijskuga ili tehnikog opeg znanja. Istina iskustva
18 T.bidem, str. 387.
19
lbidem, str. 388.
20
lbillem, str. 389.

Pmanln,A., Pralitna _,Polll.misao,Voi.XXVII(19901, No. 3, slJ 6&-78

72

stalno dri odnos prema novom i. kustvu... Dijalektika iskustva se ne ispunjava


u nekom zakJjucnom 7Jlanju, ve u onoj otvorenosti za iskustvo, otvorenosti
21
koju omogu<!uje samo iskusrvo."'
Prema tome, umjesto ~zakljuenog sistema znanja apsolutne filozofije i znanosti, kako ga razvija Hegel, dijalektika iskustva izra7.ava kod Gadamera ~istinu
isku lV'd kao Otvorenost za iskustvo .., tj. kao Otvorenost koju omoguuje samo
isJrustvO to ga zbiljski ovjek svojim bil nim uvidom svagda ima kao povijesnu
cjelinu svoga iskus~'3, kuja je pretpostavka da se iskustvo uvijek nanovo stjee
kao bolje znanje.c. Ta otvorenost iskustva spada u povijesnu bit ovjeka...: i ini
tovie povijesni bitak ovjeka, o kojemu Gadamcr kae: Tako povijesni bitak
ovjeka, kao bitni momenat, sadri principijelni negativilct, to e objelodanj uje
u bitnom odnosu izmedu iskustva i uvida. O ~mome uvidu kao praktinoj vrsti
znanja, koja e razlikuje ne samo od tchn i ~koga znanja nego j o<ltcorijskespoznaje,
Gaamcr ovako zakljuuje svoju misao o ovjekovu povijesnom bitku ovjeka:
Uvid je neSto viSe od spoznaje ovog ili onog stanja s tvari. On uvijek sadri jedno
odvra<tnjc od neega, ime smo bili zahvaeni kao da smo zaslijepljeni. Utoliko
uvid uvijek sadri momenat samospoznaje j prctlstavlja nu~.nu stranu onoga to
mazivamo iskustvom u pravom smislu. I uvid je nclto do ega se <lola7J. Imati
uvida i biti uviavan to je, na koncu takoder jctlno odreenje samos ovjekovog
bitka. 22
U svojemu odreenju ovjeka i njegova bitka Gadamer polazi od suvremenog
razumijevanja iskustva kao iskustva ovjekove konanosti... U temat iziranjc ov
jekove konanosti ovdje ne moemo u latiti, a ona se namee u okviru razmatranja
problematike iskustva stoga jer ,. pravo iskustvo je ono u kojem ovjek postaje
svjestan svoje konanosti~<. 23
Ovaj ekskurs o iskustvu poduzeH smo u namjeri da pomou Gatlamcrova pojma
islo.'UStva i djclatno-po,ijesne svijesti lille i bolje pojmimo heri openito suvremeno razumijevanje moralnog djelovanja u povijesnom svijetu ivota Sto ga Covjck izgrc:~dujc u zajct.lnici - drugim ljudima. U
vc-ti s tim Gadamer i sam ukazuje na onu formuTaciju kategoriCkog imperativa
kod Kanta prema kojoj drugog ovjeka nikada ne smijemo uzimati samu kao
sred tvo, negu da ga uvijek treba primavati kao svrhu o sebi, a to znai nikada
kao predmet nego svagda kao osobu ili linost. U svojoj analizi hermcncuLikog
iskustva povijesne predaje Gadamer stoga istie da u toj analizi Sam predmet
iskustva ima karakter linosti , zatim da je takvo iskustvo moralni fenomen(< i
da znanje kuje je steenu takvim iskustvom, predstavlja ra?.umijevanje drugoga.24
bermencutikoga
mencutiku etiku

Dakako, ovo razumijevanje drugoga i uope Ja-Ti odnos nije neki neposredni, ve refleksivni odnOSI<, u kojemu kao refiektirajuem postoji mogunos t
da svaki njegov partner ... nad igra drugoga~, jer > n uzima sebi pravo lla po sebi
21

lbidcm 1 1tr. 390.

22

lbidem.

23 !badem, str. 391.


24

lbidcm, :m. 392. O tome usp.

Pdanln,A., Plakli<en& ....Polil.miao,VOI.XXVII(IIIIIOI, No 3, atr 156-78

73

poznaje zahtjev drugoga, tak da njega razumije bolje nego ~LO on cbc poznaje.25
Kao ~to je poznato, dijalcktiku takvog naizmjeninog razumijeva nja i priznavdnja
opisao je ve Hegel, pa Gad<tmer istrauje na njegovu t ragu i istie unutarnju
povijesnost svakog ivotnog od nosa i1.mcdu ljudi. On pritom posebno ukazuje
na opasnosti koje nastaju bilo kad, izoliranjem vlastite samosvijesti od uzajamnosti,
sebe, kako ka]e Gadamcr, ,.izrcOcktirano iz tog odnosa prema drugima i time
postanemo za njega nedostini, bilo kad uzimamo z.a pra''O da drugoga poznajemo i razumijemo bolje nego Sto o n razumije S3111,Scbc, ime (mu) O<huimamo
svail.-u legitimnost njegovim vlasti tim z.ahtjcvima.26

Z.a n ~u etiku i uope pra kt ino-filoz.ofsk u problematiku ovdje je od naelnog


Gadamerovo shvaanj e da o naj tko Sebe izrcncktira iz. naizmjcninusti
jednog takvog odnosa, taj mijenja ovaj odnos i unitava njegovu moralnu obavcznost. Upravo lako islinski sn-Esao predLtje uni.Vtal'fl onaj tko se izrej7ektira iz
t ivomog odnosa prema predaji. Kao to moralna obavcznost upuuje na uzajamno odno~enjc i meu sobno priznavanje ljudi, tako ))istinski smisao predaje
pre tpos tavlja njihov ivotni odnos prema vlastitoj povijt..:snuj tr;~tlicij i. U skladu
s tim Gac.Jamcr s pravom istie da S taja ti u predaji <( nipoto ne ograniava
slobodu spoznaje, ve je ~ini moguo m . Poput o tvorenosti za iskustvo ovdje sc
djelatno-povijesnoj svijesti po kazuje nunom o tvorenost za predaju, jer samo iz
ivotnog odnosa prema predaji ona uspijeva Sumi liti vlasti tu povijesnost . Otvorenost zapravo znai n<tjviSu vrstu hcrmcneuti kog iskustva. To je .Otvorenost
za predaju, to je ima djctalno-povijcsna svijest. J ona oogov.tra iskustvu drugog
lica. Jer, ka1.e Gadamer dalje, OV'.t otvorenost, na koncu, nije samo za onoga
o kojemu do putamo da nam sc n~ to ka.e, naprotiv: onaj tko uope doputa da
mu e neto kae o tvoren je na jedan principijclan natin. Bez takve meuso bne
o tvorenosti nema prave lj udske veze. Pripadati jedno drugome uvijek istovremeno
znai moi sl~li jed no drugo. Ako sc dvoje meusobno raT.umiju, onda to ne
znai da jcdan. ..saglcdava drugoga. l to tako 'sluSati nekoga' ne znai da se slijepo
ini ono to drugi eli. Onoga tko Je takav nazh1lmo polinjenim. Otvorenost za
drugoga, dakle, uklj uuje prit.navanjc da ja u ' ebi n eemu moram dopustiti da
vai protiv mene, pa i ako nema nfkoga drugog koji bi izrazio to p ro tiv mcne..c28
znaenja

lz ovoga ekskursa o bcrmcncutiCkom iskustvu, djelatno-povijesnoj svijesti i


otvorenosti kod Hansa Georga Gadamera postalo je ja nu da u sferu hermeneutike prakti ne illozofije ne spada samo ua problematika etike nego i itava
poli t ika zbilj nost i povijesna predaja. Upravo na primjeru od nosa prema predaji
to je najbolje dolo do izraaja. U analogiji s herm eneutikim i::.kus tvom, kae
Gadamer, ja piedaji mo ram do pustit i da vai u njezino m za htjevu, ne u smislu
pukog pri ~navanja drugotnosti prolosti, ve tako d~ o na ima neSlo da mi kae.
I to iziskuje jedan principijclni nain utvurcnosti 2 koja sc razlikuje od puke
histo rijske svijesti. Naime, dok >~ historijska svijest svoja purcdcnja i mjerila
2.S lbidem, str. 39~
26 Usp. ibidcm.
2, lbidt=, str. 394.
2:8 lbidem, str. 395.
29
lbidem, str. 395--396.

Paf.anln,A., Prall1!tn& .... Polilmkao,VoUOCVU(HIOOI , No 3, olt. 611-78

74

n ikada predajom ne dovodi u pitanje, nego ih ujednacava i vlastito zn~ nje u1A!ie
do principa openi tosti i uobiC<ljeno ti, do lie sc djelatno-povijesna svijest izdie
iznad takvog naivitcta ujednaavanja i porcdeoja Lime to dopuSta da joj predaja
postane ~ ku tvo i da bude otvorena za 7.3htjcv za istinom koji u njoj , rcc. Ispunjenje hermeneutike svijesti nije u njc-t..inoj metodskoj samoizvjesnosti, vet u
istoj spremnosti ta iskustvo, to iskusnog odlikuje o porcdenju s dogmatski priMrasni m,30 zaklj uuje Gadamcr.
T u otvorenost i nain ozbiljenja hermeneutike svijesti valja istaknuli nasuprot
tzv. histo rijskoj svijesti i njezinu ohjektivno-meLodskom pristupu povijesnim izvorima i prwaji i zbog toga to se esto suvremenu hermeneutiku napada kao

puku histo rijsku , toviSc kao ret rogradnu ii konzervativnu misao i svijest, a
njezino izlaganje, interpretiranje i rchabilitiranje kl asine praktine filozofije kao
neoaristo tcli7.a m i dogmatsko pristranost. rz klratke a nalize Gadamcrova hermeneuti kog iskustva i djelatno-povijesne svijesti o altlee sc, medu tim, upravo obrnut
za klj u ak, da herm en eutika p ra kti n a fil ozofij a ne ostaje pri 110 pcn itosli m a i
n uo bi aj c n os t i ma kao dogma tskim principima, nego da Z<tgov<t ra o tvo renost za
iskustvo, predaj u i povijest. tovie, h erme neutika svijest kao djelatno-povijesna
svijest nije o tvorena samo za predaju, nego i. kao to smo u li , za >~zahtjev za
istinom koj i u njoj s ree<{. A to je ono to is kusnoga odlikujcu od dogmatski
p rist rasnog i to o penit o karakterizira hcrmcncut iku cl ik u i pm kLi n u filozofiju
u njenoj Otvorenosti z.a iskustvom i povijesnoj primjcrenosti ozbiljenja uma i
slobode. To istiemo naroi to zbog toga Sto se bermcneu l ikoj fihlt.ofiji obino
prigovara da o na polazi od postojeeg morala, postojeih obiaja, institucija i
nai n a ponaanja, te da je sklo na o pravdanju i obrani postojeeg . vijcta, a ne
njegovu kri t ikom razumijevanju i itmjcni.
U dosadanjoj analizi kako Gadomerovih tako Schulzovih i Spacmannovih
misli vidjeli smo da tome nije ba tako. Naime. iako polazi oo postnjecg morala
i povijesnog svijeta ivota uope kao svoje pretpostavke, hermeneutika etika
prema tom vijctu i moralo nije nek ri tina, a pogotovo nije apologetska, jer njegovo poimonje i razlaganje o na vrSi u kr i a i koj ek.<;plikadji vlastitog etikog
samo razumijevanja, kako smo uli nd Schulza, odnosno DC puta ono o emu
razmilja takvim kakvo o no jest, ka ko smo Cu!li od Spaemanna, negu sc uplie
i razumljeno ne ostavlja nedodirnutim. Gadamcr pa k ;-.agovara naelnu otvorenost iskus tva, pred aje i povijesti, a svak o odgovorno mijenjanje svije ta
p re tpostavlja njegovo poznava nje, razumijevanje i time Opravdanje. Jer izraz
O pravd a nje p ostoj eeg<< (R ceht fc rt igung des Bestchcndcn) dobiva u e tici
razumijevanja dublje i suprot no znaenj e nego to ga ima obrana i apologija.
Ona doslovno znai n izvrenje prav<t kao um no os mi~ ljava nj c p os t ojeeg s obziro m na to ta Utet, cje lin u ili jed instvO svih prava i uzroka koji pos toj eem
svijetu kao njegova zbiljska umnost stoje u osn ovi. U toj karak terist ici hermen eu ti ke e tike do lazi do izral.aja zbiljski smisao :svake filozofske etike kao kritike
eksplikacije vlastitog et ikog samo razumijevanja i razumijevaj u eg od noenja
p rema svijetu. Stoga sc mo7.c rei da kao to svaka filozofska etika pretpostavlja
et iko uvjerenje tako svaka h ermeneutika etika pretpostavlja udoredno iskustvo
30

lbtdem. .str. 396.

Patanln,A., Pra.~na . ,Pollt.ml98o,Voi.XXVII(1990), No. 3, str. 6678

75

i povijesno-politiku zbiljnost Naelno bi se moglo rei da svaka filozofska misao


i teorija o krepostima, moralnom djelovanju i njegovim principima svagda ve
pretpostavlja kreposni ivot l mlorednu praksu kao svoj predmett<. U skladu s
Lim i rije etika o1.naava kako filozofsku disciplinu u smislu etikih istraivanja,
tako i samo udoredno dranje i djelovanje to se obi_no naziva moralom. To
dvostruko znaenje rijei etika dolazi naroito jasno do izraaja u pric.ljevu eti_an
i etjki, pa otuda znanstvene rasprave o etikom djelovanju i nazivamo etikim
spisima. U tome, kao to emo jo vidjeti, takoer dolazi do i7.ra/.aja ona svojevrsnost etike kao discipline praktine filozofije koja sc time to o neemu razmi~lja
uplie u to to promilja te ga ne os tavlja takvim kakvo ono jest, nego ga ve
lim svojim promiljanjem mijeoj<~ f r<tzvija.
lako i hermeneutika etika pol<tzi od ctjkog samorazumijevanja i njegove
au toek:splikacije, ona sc ipak, kao to smo vidjeli, ne zatvara u etiku
pojedinca niti njegovu moralnu obveznost izvotl i iz metafizikih ili transcendentalnih, a to znai takoer ncpovijesnih moralnih principa, nego u samoj udo
redno-p<,>litikoj zbiljnosti trai ono ope i zajednitko to pojedince vezuje i
obvezuje. Time ona izbjegava kako individualni subjcktiviZ<tm i anarhizam, tako
i apsolutni ili transccndentalru subjektivizam i totalitariza m. ovjekov povijesni
svijet prema hermeneutikom razumijevanju nije ni apsolutno nuni i opevaljani
poredak sa vrs tim st rukturam<t, kojih apriorna spoznaja omoguuje djelovanje,
ni potpuno nepovezani kaos u koji hismn mi naknadno unosili red i smisao, nego
je kao povijesna zbiljnost ispunjen vlastitom imanentnom umnou i porctkom
~to ga ovjek izgrauje svojim povijesno primjerenim djelovanjem.
kritike

Nasuprot totalitarno- racionaHsti.kim i anarhistiko-iracionalistikjm nijekanjima mogunosti etike povijesno razu_mljcna zbiljnost ovjekova svijeta prctlstavlja temelj n<t kojemu se fundira, l<ako ree Schulz, DC samo mogunos t nego i
nunost etike. Misao o nunosti etike<< ovdje polaF-i od injenice da ovjek
izgrauje svoj l>'Vijet pomou povijesno primjerenog znanja i na njemu utemeljenog
djelovanja tako da on bitni smisao i najvie dobro ljudskoga ivota ozbiljuje upravo
svojim tljelov<tnjem u udoredno-poLitikoj zbiljnosti kao povijesnom svijetu svoga
obitavanja. Taj svijet, ako nije jedini, sigurno je najvlastiliji ovjekov svijet. Schulz
stoga s pravom istie da ta izgradnja svijeta ruje provodljiva bez etike usmjerenosti. Etika nije njka.kav ivotu tudi luksuz, kao Sto sc danas dijelom mnije,
nego stroga nunost. ovjek ne moe eg~istira ti bez 'normativa' usmjerenos ti
svojega djelovanja s obzirom na ponaanje drugih i prema drugirna. 31
Iz toga proizlazi ne samo Stroga nu ~nos t etike nego i normativna usmjerenost ljudskoga djelovanja. Dakako, pritom se postavlja pitanje: na emu se p<tk
temelje norme na~eg pon~anja kako prema nama samima, tako prema drugim
lj udima i prema svijetu openito? To su sred inja pitanja to ih tema ti zira praktina
filozofij<t , .kad<t pita za svojevrsnim znanjem pomou kojega praktini um zna,
bira i opravdava kako svrhe naeg djclov<~nja , tako i sredstva za njihovo ozbiljenje
u promjenjivom svijetu uobiajenosti. Ispunjenje tc osnovne zadae praktine
filozofije i praktinoga uma dodatno je oteano u suvremenom svijetu racionalne
31 W . Schulz, Philosophie in dtr ~'Criind,rten Welt, str. 704.

Paanln.A,

Prakllna

... ,Po4ilmlsao,Voi.XXVII(1990) , No. 3, str. 0078

76

tehnike i iracionalnog moraliziranja sLUg-a jer sc svojevrsne svrhe n a~eg etiko


-po litikog djelov<~nja kao ni sredstva 1~ njihovo ozbiljenje ne mogu razlo:liti i
opravdali ni apstraktnim katego rijama novovjekovne tzv. Svrhovite racionalnosti
ni njenim Strategijama ovladavanja naSim opstankum. Jo sc manje smiju prepustiti iracionalnoj proizvoljnosti subjektivnog moraliziranja i tzv. etici uvjerenja
ili pak nekoj ironinoj distanci spram povijesne zbiljnosti, jer ni ironija ne razvija
zbiljsku udorcdnu svijest, nego od nje odvodi u !oSu beskonanost bitka i trcbanja.
U tom pogledu misaoni razvitak od Kanta tlo Hcgda instruklivan je i :~..a na~e doba
U skladu s naznaenom problematikom joS emo istaknuti zbog ega valja
razlikovati ne samo pitanja praktine Ulozofijc od pitanja kuja sp<tdaju u podruje
teorijske, tehnike i poietikc djelatnosti, nego i zbog ega valja razlikovati praktinu filozofiju ud Sl:lmug pra k t inog uma. Tu sc moemo sloiti s Wolfgangom
Wiclandom , takoder jednim od uenika Hansa-Georga Gadamera, kad u najnovijem djelu Aporije praktino ga uma kacdaime praktinog uma treba oznaavati
onu sposobnost kuja nas tupa sa zahtjevom da sc djelovanje ovjeka moe omogult.i, utemeljiti i opravdati prema uputstvu openito obveznih norma. Tako
razumljen, praktini um je po svojoj ideji um koji upravlja (ljclovanjem. Ime
praktine filozofije treba, naprotiv, uputiti na disciplinu koja reneklira o principima kada sc bavi priktinim umom unutar svijeta djelovanja kao svojim predmetom. Praktini um smjera na ispravno djelovanje; praktina filo~ofija naprotiv smjera
na tO da dobije i utemelji ispravne reenice o tom t.ljelovanju,3"' zakljuujj.; Wieland.
Ovdje dakako ne moemo ulaziti u problematiku filozofije govora, ali za primjereno ra7.umijevanje odnosa praktinoga uma i praktine Ulozofije znaajna je
Wiclandova napomena da se odnosi izmedu praktinoga uma i praktine filozofije
ipak ne dadu reducirati na odnos razliitih stupnjeva govora<<, kako misli moderna
filozofija jezika. Razlog je Lome dublji nego to hi sc moglo uiniti na prvi pogled,
a tie se svojevrsnosti kako praktinoga uma, tako i praktine Ulozofije, jer ni
jedno od njih ne moe sc pravo razumjeti prema uwru bilo teorijske bilo tehnike
znanosti i njihovim prcumelima. tovie, praktini um ne pripada samo prc<.lmetima praktine fiJozofije. Njegova sc ideja prikraujc ako ga sc razumije u
smisl u teorijske discipline za koju svijet djelovanja i praktinoga uma ima samo
s tatus njoj korcspondirajueg podruja objekta. U praktinoj filozofiji vidjeli su
upravo njeni klasini autori istodobno jedan od Likova u kojima se i praktini
um neposredno pojavljuje i djeluje. Oni su od nje oekivali da ona istodobno
slui svijetu djelovanja kada istr~ujc njegove pri nei pc i norme koje za nj vrijC()c.33
Dakako ovdje nije mogue ulaziti u povijest praktine filozofije i njezinu klatradiciju kod koje je najoiUja ta tendencija i smisao same praktine filozofije
kao re(]eksivnog, teorijskog znanja ija je svojevrsnost, med uli m, upravo u tome
da kao znanje uvijek ve jest i djelovanje a ne puko reflektiranje, te da istodobno
slui svijet u dje lovanja i Lada katia kao Iiluzufska disciplina ))istrauje njegove
principe i norme. Na taj svojevrsni smisao, znaenje i ulogu praktine filo:wCijc,
bez obzira na tekoe i aporije koje sc pojavljuju izmedu samog praktinoga u~a
sinu

32
33

W. Wiehmd, Aporicn der pmkiiscltl!ll Vemunfl, J7rankrurt 1989, str. 9.


lbidcm.

77
praktine Cilo?.orije, korisno je uvijek nanovo ukazati jer bez tradicije kl asine
filozofije ne mogu sc primjerCMl raz umjeti ni vlastita prolost ni sada~ nj os t u
njenim bitnim oblicima povijesnog svijeta ivota, pa je uvijek nanovo potrebno
ukazivati na njeno znanje kuje nikada nije samo ra7_rniljanje i renektiranje, nego
svagda i motiviranje i de terminiranje ljudskoga djelovanja openitu, a moralnoga
djelovanja po cbno. Upravo stoga je va/no za praktini um, s pravom is tie
Wieland, . da li se u njegovu ~vijctu za t iu insti tucije i tmdicije koje su, pod
uvje tima Sto ih on iz vlastite snage nikada ne bi mogao proizvesti, sposobne da
34
s tvore i da odre dio normirane zbiljnusli. Jer, povijesna i'.oiljnost ))institucija
i !radicija normirana je vlastitim umo m kuji je u njima ozbiljcn, pa sc kao norm irana zbiljnost zna i od rava o svjesno ivljcnim obiajima tc njihovim slobodnim i odgovornim prcoblikovanjima.

doba puk~ava istraiti suvremena


filuwfija. Kao to srno na;rnaili, njena
etika sc ne ograniava na probleme individualne etike, tj. etike osobe i osobno:. ti,
nego te matizira i globalne probleme suvremenog svijeta ivota i njeJ;ovu umnost,
od ekologije i medicine du politike, ljudskih prava i svjetske povijesti. To znai
da e ona viSe ne bavi is klju i vo, kao na poetku, rehabilitiranjcm prakt ine fi
l o7.ofijc. ili pak preteno proble mom metode svojevrsnih praktino-filozofskih
istrajvanja i utemeljivanj~ tj. pojmom i openitim kriterijima prakse, pa ni
samo svojom vlastitom povijc.~u i tradicijom, nego sc sve vi~c posveuje sredinji m
problemima na!cga vlastitog svijeta ivota, njihovu primjerenom rnlumijevanju
i rjeavanju. O to me svjedoe najnoviji pok~aji e) prakUnoj fiJozofiji, a po cbno
~ ajno~ij i .ra~~vi o filozofskoj etici, razmatranje kojih, medutim, za htijeva nova
1Str31VaDJa.
Tu povijesno no rmiranu zbiljnost

n ~cga

fenom c n olo~ ku-hermcneuti ka praktina

34

Jbidem. Str. 33.


J~ Navodim urno neke rndove o toj problematici u pnsljcdn,e vrijeme: Vitorrio ll&le, Die Krile
dir G~14an und die Vcranlll!ortung tkr Philosophic ... Miincben 1990; Robcr1 Spaemann, Gliick w1d
Wolrlwuflt:IL VC73Uch iibc:r Elhlk. Stllltgnrt 1989; Amo Bannzi, Frclhcil, Rullt und Gcmcinlt'ohl, Dar
mstadt 1990; Walter Schulz, Grundprobll!lnt: tl.er Ethik, l'fullingcn 1989; l)icter H~nrich, Ethik n11n
mJdcare11 Frictkn , r 'ran kfurt 1990.

78

Ante Palltntn

PRACTICA.L P/1/LOSOPJ/Y AND P/IILOSOPJ/JC/tL ETIIIC


S!IIIU1101)'

This study dcals \\ilh Lile question how 10 rchabiliiHte practical pbil~by using
lbe exampie of comcmpnmry bermcncutlc ClbiC\ lhc meaning o( phflos()phical cthio;
in gt--neral, and tbc priociplcs of 1ts relationship towards histcri:al and political reality.
Tbc probleJDS of ethics and prdctical philosophy are cxpounclcu through an ioterpretatiun of tbe cootnbutions by Schulz, Spnemaoo, Md Gac.htmcr. The autbor
demonst rates that tbc ethics of contemporary phcnomcnological-hcrmcncutic and
practical philosophy is oo kmgcr restricted by the pmhlcms of int.Ji,~dunl ctbicaJ
systems or by its propcr methods but is instead JUmcd towa~ the global problcms
uf our cootemporary 'Mll1d