TIN UJEVI

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRA

Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti

koji nepoznati od tebe ive tvojim ivotom.
I ono sve to ti bje, u i to sni
gori u njima istim arom, ljepotom i istotom.
Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima ive
Mi smo svi preli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traenja, i svima jednako se dive.
Sa svakim neto dijeli, i vie vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i isti,
kao djeca to ne znaju jo ni svojih imena.
I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su nai sami iz zajednikog vrela.
I hrana nam je due iz nae ope zdjele,
i sebini je peat jedan nasred ela.
Stojimo ovjek protiv ovjeka, u znanju
da svi smo bolji, meusobni, svi skupa tmua,
a naa krv, i poraz svih nas, u klanju,

opet je samo jedna historija dua.

Strano je ovo rei u uho oholosti,
no vrlo sreno za oajniku sreu,
da svi smo isti u zloi i radosti,
i da nam breme kobi poiva na pleu.
Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu to jezdi,
pa kad u ipak biti tamo u mojoj biti?
Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam iljak s vrha rtvovan u masi;
o vasiono! Ja ivim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u brai.