You are on page 1of 6

Goran Miheli

povijest

60. godinjica smrti povjesniara i politiara Rudolfa Horvata


Svima su nam dobro poznati velikani hrvatske historiografije kao i njihova djela. Prilikom
istraivakog radu naii emo na imena koja nam danas ne znae mnogo. To nas ne smije
zavarati jer se radi o osobama koje su bile poznati i aktivni znanstvenici u svoje vrijeme. Zbog
drutvenih, politikih ili samo vremenskih razloga njihovi radovi i djela izgubili su na vanosti.
Danas se ne moemo sloiti sa svim njihovim zakljucima ili postupcima, ali to ne znai da
bi ih trebali prepustiti zaboravu. Jedna od osoba koja je gotovo dola do ruba zaborava jest
Rudolf Horvat (1873-1947).
Radilo se o bistroj i marljivoj osobi, kolovanoj u isusovaca i s jakim domoljubnim osjeajem
koji e se pokazati presudnim za daljnji tijek njegova ivota. Za ivota mu je objavljeno 56
knjiga, 1200 lanaka, a odrao je i 2000 predavanja. Okuao se u gospodarskoj, crkvenoj,
ubranoj i regionalnoj tematici, a veliku pozornost posvetio je popularizaciji povijesti. Uvijek
Rudolf Horvat
je zagovarao kako povijest treba sluiti narodu i toga se dosljedno pridravao do kraja ivota.
Njegovi politiki nazori uzrokovali su mu dosta problema pa se tako sukobljavao s raznim reimima. Budui da je bio
vrlo aktivan na kulturnom i politikom planu, dolo je do neizbjeiva isprepletanja njegovih uvjerenja s profesionalnim
radom. Nastojao je pribliiti povijest irokim slojevima te njome aktivirati nacionalnu svijest. Namee nam se usporedba
s Vjekoslavom Klaiem, koji mu je bio profesor i uzor.
Rudolf Horvat roen je 14. oujka 1873. u Koprivnici u obrtnikoj obitelji. Osnovnu kolu zavrio je u Koprivnici,
a gimnaziju u Varadinu i Zagrebu. Upisao se na Bogoslovni fakultet u Zagrebu, ali je nakon dvije godine izbaen jer je
protestirao protiv Narodnih novina u obranu dr. Franje Rakog. Preao je na Filozofski fakultet, gdje je 1896. godine
diplomirao povijest i zemljopis. Budui da je sam plaao svoje kolovanje, rano je poeo s objavljivanjem povijesnih
radova. Prvi posao dobio je u Osijeku, prvo na Velikoj gimnaziji, a onda na Realnoj gimnaziji i vioj trgovakoj koli. Jo
1898. godine obranio je doktorsku disertaciju Kralj Tomislav i njegovo doba na Zagrebakom Mudroslovnom fakultetu.
U Osijeku se 1897. oenio s Jelislavom Kruljac, koja mu je cijeli ivot pomagala u njegovu drutveno-politikom radu,
osobito preko drutva Hrvatska ena. U skladu s politikim zbivanjima tih godina, Horvat se posvetio detaljnom
prouavanju dogaaja iz 1848/49. Povezan je i s crkvenim krugovima Osijeka, pa radi na istraivanju kronika u osjekim
samostanima, no rezultate nikada nije objavio u cijelosti. Njegov rad u Osijeku prekinuo je politiki incident.
Kao tajnik pjevakog drutva Lipa, za kumu zastave pjevakog drutva predloio je suprugu pravaa, a odbio suprugu
velikog upana. Kao da to nije bilo dovoljno, prilikom proslave na zastavi kruna Sv. Stjepana se nije nalazila pored grba
Trojedine Kraljevine. Ovo je bio povod da se u interesu odgoja mladei preseli u Zemun. Tamo je njegovo prosvjetno i
kulturno djelovanje bilo jako ogranieno, a na sve to je radio gledalo se sa sumnjom. Po narudbi Drutva sv. Jeronima,
a vjerojatno na preporuku svoga biveg profesora Vjekoslava Klaia, Rudolf Horvat dobiva zadau pisati nastavke
Pripovijesti iz hrvatske povijesti. etvrti svezak pripovijesti koji je obuhvaao razdoblje do 1567. objavljen je 1902. godine,
a dvije godine kasnije i peti svezak koji je doao do 1596. godine. U ovo vrijeme ve je bio jasan Horvatov stil pisanja i
istraivanja.
Horvatov povjesniarski rad temeljio se na arhivskim istraivanjima i literaturi, a karakterizirala ga je nesklonost
sintetiziranju, kroniarski stil i iscrpna faktografija. Ipak, najvanije obiljeje bilo mu je popularan i zanimljiv nain
pisanja i izraavanja. Zahvaljujui njemu, Horvata je zapazila struka i javnost, kako zbog povjesniarskog rada, tako i zbog
njegove politike aktivnosti. Nastojao je pisati prihvatljivo i razumljivo da bi obrazovao iroke slojeve. Po miljenju nekih,
upravo je rad Klaia i Horvata, vjetog tandema koji je uspio na popularan nain pribliiti javnosti cjelokupnu hrvatsku
povijest, nagnao Ferdu iia da napie vlastitu Povijest Hrvatske.
U Zemunu Horvat je uspostavio redovite kontakte sa Stjepanom Radiem, koji je tamo radio kao novinar nastojei
doi do podataka o politikim zbivanjima u Srbiji. Kasnije je ustvrdio da je zajedniki sa Stjepanom Radiem tada
Proslava posvete zastave tog pjevakog drutva imala je politiki znaaj i okupila je mnoge osobe iz javnog i politikog ivota. Tom je
prigodom biskup Juraj Strossmayer zadnji put odrao veliki javni govor.
 Vjekoslav Klai u to se vrijeme posvetio pisanju svoje poznate Povijesti Hrvata.


117

PRO TEMPORE, godina 4, broj 4

izradio osnovu za stvaranje velike seljake stranke. Njegov status utemeljitelja Hrvatske puke seljake stranke poslije je
osporavan.
Horvatu je 1902. godine odobren premjetaj, ali ne u Zagreb kao to je traio, ve u Petrinju. Tamo je nastavio s
intenzivnim radom i 1904. objavio je Poviest Hrvatske. Prvo je izdanje rasprodano i izazvalo je veliku pozornost jer je
Horvat pisao i o suvremenim dogaajima, to su drugi povjesniari izbjegavali. Sudjelovao je u radu nekoliko kulturnih
drutava, a osnovao je i sportsko drutvo Hrvatski Sokol. Suradnja s Radiem nastavila se pa je bio jedan od glavnih
inicijatora za osnivanje Hrvatskog drutva za namjetanje naunika u trgovinu i obrt. Takoer je shvatio i vanost
pisanja povijesti pojedinih gradova, pa 1903. izlazi Borba Hrvata s Turcima za Petrinju, a 1906. Politika poviest grada
Rieke. Objavljivanjem Poviesti Medimurja privukao je panju baruna Pavla Raucha, pa je 1907. godine, nakon 12 molbi,
konano premjeten u Zagreb.
Tamo se iznimno plodno angairao u prosvjetnom i kulturnom ivotu. Predavao je na donjogradskoj gimnaziji i
trgovakoj koli, ali i na nadbiskupskom liceju. U svom je stanu otvorio aki internat (Hrvatski djaki kolegij) za manji
broj uenika kojima je organizirao i potrebne pouke. Barun Rauch pomagao mu je u istraivanjima, pa mu je kao ban
(19081910) dao jednogodinji dopust te ishodio dozvolu za rad u Dravnom arhivu u Beu. Radio je na populariziranju
povijesti te pie puku povijesno-didaktinu prozu, primjerice Tko e biti kralj?, u kojoj opisuje dolazak Habsburgovaca
na hrvatsko prijestolje. Dri brojna predavanja birane tematike u mnogim drutvima i institucijama. Sudjeluje i u radu
pjevakih drutava, pa je od 1911. do 1921. godine bio predsjednik Saveza hrvatskih pjevakih drutava. Bio je i lan
irilometodskih zidara, ijim je velikim metrom postao 1910. U radu te organizacije istie naelo Prosvjetom k slobodi!.
Vrlo intenzivno djelovao je i u drubi Brae hrvatskog zmaja (poznatog kao Zmaj koprivniki), u kojoj je bio lan od
1907. do 1937. godine kada je osnovao vlastito drutvo Hrvatski rodoljub.
U Zagrebu se pribliava istoj stranci prava, iako odrava veze sa seljakom strankom. Nakon jaanja hrvatsko-srpske
koalicije povlai se iz politike i okree studiranju prava na Pravnom fakultetu i objavljivanju izvora. Za Prvog svjetskog
rata unovaen je, i kao nesposoban za oruanu slubu dodijeljen Zemaljskom arhivu u vojno-znanstvene svrhe. Horvat
dolazi u neprilike zbog svojih uvjerenja: proglaen je politiki sumnjivim (politisch verdachtig) i interniran u Ugarskoj na
krae vrijeme. U Kraljevini SHS nije dobro proao, jer je umirovljen 1919. godine zbog kritike novog zajednikog grba u
Jutarnjem listu. U takvim prilikama, a i zbog rasputanja Stranke prava, okrenuo se suradnji sa Stjepanom Radiem koji
je cijenio njegovu elokventnost i govornike vjetine. U izborima 1920. i 1923. godine biran je na izborima kao zastupnik
HPSS-a odnosno HRSS-a. Sluio je i kao njezin blagajnik. U svom politikom radu zalagao se za hrvatsku neovisnost
i suverenost. U stranakim novinama Slobodnom Domu ureuje gospodarsku rubriku, a vana je njegova serija lanaka
Liepe stvari o SHS-iji (1922) u kojoj je u 85 dijelova ukazao na razne afere. Posjet Starevievu grobu u estinama koji su
organizirali Hrvatski sokol i Hrvatska ena 1922. godine uzrokovao je njihovu privremenu zabranu djelovanja. Unato
plodnoj suradnji, raziao se s Radiem nakon to je stranka upisana u Seljaku internacionalu u Moskvi (1924). Horvat
je time upao u materijalne potekoe pa je morao pisati manje povijesne lanke i drati predavanja izvan Zagreba. Time
nisu prestale i simpatije izmeu njega i Radia te je nakon to je potonji postao ministar obrazovanja Horvat reaktiviran i
postavljen za profesora na donjogradskoj gimnaziji.
Horvat se aktivirao u Hrvatskom sokolu i Hrvatskoj eni te dao velike doprinose organizaciji proslave tisuite godinjice
hrvatskog kraljevstva. Idue, 1926. godine ponovno je aktiviran kao profesor povijesti na Drugoj velikoj realnoj gimnaziji
u Zagrebu. U meuvremenu je znanstvenim radom dosta nauio o gospodarskoj povijesti, pa se do toga vremena posvetio
pisanju lanka i radova o trgovinu, obrtu i cehovima. U to se ubraja i studija Povijest trgovine, obrat i industrije u Hrvatskoj
(1925). Svoje aktivnosti, pogotovo politike, smanjuje nakon proglaenja estosijeanjske diktature, ali izuzetno plodno
pie o povijesti hrvatskih gradova u sjevernoj Hrvatskoj. Isjeke svojih radova vjeto objavljuje u pojedinim lokalnim







Tiskano je u 2000 primjeraka, to je tada bila dobra naklada.


Nastavio je svoj angaman u pjevakim drutvima, pa tako radi u petrinjskom pjevakom drutvu Slavuj, a aktivan je i u Obrtnikom
radnikom udruenju Banovac.
Ono je osnovano 1903. u Zagrebu. Godine 1913. promijenilo je naziv u Hrvatski privrednik, a 1917. u Hrvatski radia. Ono se brinulo
da se sposobna, a siromana djeca pripreme za dobro obavljanje obrta i vjeto voenje trgovine.
On se nalazio u zgradi zajednikog ministarstva financija.
Pravo e diplomirati 1918. godine.
Tonije, proglaen je srbofilom zbog kritika pruskog militarizma, ureenja Monarhije i pohoda protiv Srbije. Zbog maltretiranja
obolio je na srcu. Na intervenciju Ratnog ministarstva iz Bea, uz vjerojatnu pomo Pavla Raucha, Horvat je osloboen i vraen na
rad u Zemaljski arhiv.
Napisao ju je natjeui se za nagradu Trgovake i obrtnike komore u Zagrebu. Nije ju dobio.

118

Goran Miheli, 60. godinjica smrti povjesniara i politiara Rudolfa Horvatau, str. 117-120

novinama, kontinuirano ili s prekidima. Kao profesor protivio se ukidanju nekih gimnazija radi tednje, pa je zbog toga i
prijanjih ekscesa drugi puta umirovljen 1932. Njegov trud potiu i nagrauju Matica hrvatska i Jeronimsko drutvo, ali
unato tomu mnogi njegovi lanci i knjige nisu objavljeni. Svojoj temom istie se Hrvatski preporod u Dalmaciji (1934),
u kojem Horvat nastoji pobuditi interes za novijom povijeu Dalmacije, pogotovo u kontekstu njezina vreg vezivanja
sa sjevernom Hrvatskom. Poznat je po izvanrednoj seriji hrvatskih Spomendana u Jutarnjem listu (19321940). Godine
1937. osnovao je kulturno-historijsko drutvo Hrvatski Rodoljub, u ijem je okviru objavljivao godinjak10 Hrvatska
prolost s povijesnim studijama o podruju sjeverne Hrvatske.
Stvaranjem Banovine Hrvatske Horvat je u poetku bio oduevljen, ali je brzo uoio njezine nedostatke. Pokuaj
ponovnog angamana u politici nije uspio jer mu je Maek negirao pravo utemeljitelja Hrvatske puke seljake stranke.
Nakon proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske Horvat iskoritava priliku da se reaktivira kao profesor i povjesniar.
Predaje na zagrebakoj Vojnikoj akademiji,11 a 1944. imenovan je profesorom hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu
u Zagrebu. Potpuno se posveuje radu, pa mu 1942. godine izlazi knjiga Hrvatska na muilitu, u kojoj je prikazao poloaj
Hrvata od 1918. do 1941. godine, ali i slavno nazvao Jugoslaviju tamnicom naroda. Godine 1942. bio je zastupnik u
saboru. Izuzetno mu se velik broj djela objavljuje u ovo vrijeme, no posrijedi su najee nova izdanja starijih istraivanja.
Mnogi lanci objavljuju se i na njemakom jeziku, iskoritavajui politike prilike i potrebu da se Nijemci upoznaju s
hrvatskom povijeu i kulturom. Nije propustio i predavati, pa je krajem 1944. odrao svoje dvijetisuito javno predavanje.
U ljeto 1945. godine optuen je i osuen za suradnju s okupatorom, ali bez konkretne kazne. Temelj optunice bio je
njegov lanak Ljetopis Hrvatske 1918. do 1942. u zborniku Naa domovina. Nakon albe zagrebakog javnog tuitelja
1946. godine osuen je na gubitak politikih i graanskih prava u trajanju od deset godina, ime je izgubio i pravo na
mirovinu. Preostalu godinu ivota ne moe vie pisati i umire 25. svibnja 1947.
Najznaajnija crta Horvatovog karaktera bila upravo njegova domoljubna orijentacija. Zbog nje on se ne moe smatrati
stareviancem ili radievcem, ve zagovornikom hrvatskih interesa i kulture. Rudolf Horvat nije bio samo povjesniar,
nego i politiar. Iz tih razloga proizlazi i tendencioznost u njegovim radovima, ali ona se mora razumjeti u kontekstu
tadanji politikih i drutvenih zbivanja, a ne odbaciti itav njegov opus kao to se i dogodilo u drugoj polovici 20. st.
Danas ga je teko ocijeniti a da se ne pokrene pitanje njegove politike aktivnosti, no to ne znai da je i nemogue. Okuao
se u gospodarskoj, urbanoj, regionalnoj i kulturnoj tematici od najstarije do najnovije povijesti, no najvaniji je njegov
rad na popularizaciji povijesti. U hrvatskoj historiografiji najvie istaknuo time to se usudio odrei vremenske distance
i pisati o suvremenim zbivanjima. Impresivne brojke javnih predavanja, lanaka i knjiga govore o kvantiteti, a njegovi
suvremenici o kvaliteti njegova rada. Zapamen je kao pionir u istraivanjima mnogih regionalnih i urbanih povijesti, a
zahvaljujui temeljitim arhivskim istraivanjima i faktografiji, njegovi se radovi esto i danas upotrebljavaju kao polazita
za pisanje o podruju periferije. Horvata ne moemo proglasiti jednim od naih najboljih i najvanijih povjesniara, ali ga
svakako moramo ubrojiti meu najzaslunije osobe za stvaranje irokog interesa za povijest.
Zahvaljujem profesoru Hrvoju Petriu na komentarima na tekst.

Literatura
I.
Kolar-Dimitrijevi, Mira. Dr. Rudolf Horvat, povjesniar i politiar. Poviest slob. i kr. grada Koprivnice. Autor Rudolf Horvat.
Koprivnica: MAG, Agencija za marketing, dizajn i grafike usluge, 1989. 132.
Kolar-Dimitrijevi, Mira. Politiko-kulturna djelatnost Rudolfa Horvata. Slavonija I i II. Autor Rudolf Horvat. Vinkovci: Privlaica,
1994. 273283.
Kolar-Dimitrijevi, Mira. ivot hrvatskog povjesniara i politiara Rudolfa Horvata. Dr. Rudolf Horvat - ivot i djelo: u povodu 50.
obljetnice smrti (1947. - 1997.) i 125. obljetnice roenja (1873. - 1998.): zbornik referata podnijetih na Znanstvenom skupu Dr. Rudolf
Horvat - ivot i djelo, odranog u Koprivnici 1997. godine. Ur. Dragutin Feletar. Koprivnica; Hrvatsko povijesno drutvo; Druba Braa
hrvatskoga zmaja; Nakladna kua Dr. Feletar, 1998. 821.
Pavlievi, Dragutin. Znaenje dr. Rudolfa Horvata u hrvatskoj historiografiji. Dr. Rudolf Horvat - ivot i djelo: u povodu 50. obljetnice
smrti (1947. - 1997.) i 125. obljetnice roenja (1873. - 1998.): zbornik referata podnijetih na Znanstvenom skupu Dr. Rudolf Horvat ivot i djelo, odranog u Koprivnici 1997. godine. Ur. Dragutin Feletar. Koprivnica; Bjelovar: Hrvatsko povijesno drutvo; Druba Braa
10
11

Izlazio je 1940-1943.
Ona je ubrzo prerasla u Zastavniku kolu.

119

PRO TEMPORE, godina 4, broj 4

Hrvatskoga Zmaja; Nakladna kua Dr. Feletar; Prosvjeta, 1998. 2230.


Petri, Hrvoje. Dr. Rudolf Horvat kao povjesniar Podravine. Dr. Rudolf Horvat - ivot i djelo: u povodu 50. obljetnice smrti (1947.
- 1997.) i 125. obljetnice roenja (1873. - 1998.): zbornik referata podnijetih na Znanstvenom skupu Dr. Rudolf Horvat - ivot i djelo,
odranog u Koprivnici 1997. godine. Ur. Dragutin Feletar. Koprivnica; Bjelovar: Hrvatsko povijesno drutvo; Druba Braa Hrvatskoga
Zmaja; Nakladna kua Dr. Feletar; Prosvjeta, 1998. 7282.
Hrvatski biografski leksikon, sv. 5, Gn H. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1983. 657658.

II.
Slika Rudolfa Horvata preuzeta je iz HBL, 1983. 657.

120

PRO TEMPORE
ASOPIS STUDENATA POVIJESTI

Pro tempore
asopis studenata povijesti
godina IV, broj 4, Zagreb, 2007.
Glavni i odgovorni urednik
Goran Miheli
Urednitvo
Martina Borovak, Vanja Dolenec, Goran Miheli, Filip imetin egvi
Uredniki savjet, odabir i redaktura rasprava i lanaka
Maja Crnjac
Dizajn i priprema za tisak
Nela Marui
eljka Jordan
Lektura i korektura
Martina Kovaevi
Jasna ari
Prijevodi saetaka na engleski jezik
Davor otari
Izdava
ISHA Zagreb - Klub studenata povijesti
Naklada
Tiskano u 500 primjeraka

Tvrdnje i miljenja u objavljenim radovima izraavaju iskljuivo stavove autora i ne predstavljaju nuno stavove i miljenja
urednitva i izdavaa. Izdanje asopisa ostvareno je uz novanu potporu Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i
izdavake kue Profil International. Zahvaljujemo izdavakoj kui Profil International na financijskoj potpori u tiskanju
ovog broja. asopis je besplatan.
Adresa urednitva:
ISHA Zagreb - Klub studenata povijesti, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Ivana Luia 3, 10000 Zagreb
E-mail:
isha.protempore@gmail.com