SELMAN REPITI

PSIHOLOGIJA LINOSTI
TEORIJA I EMPIRIJA

Podgorica, 2015

Selman Repiti
Psihologija linosti: Teorija i empirija
Izdava:
Autorsko izdanje
e-mail: selman9r@yahoo.com
Mjesto izdanja:
Podgorica
Lektor i korektor:
Ilda Imamovi
Idejno rjeenje korice:
Selman Repiti

Prijelom i dizajn knjige:

Selman Repiti
tampa:
INDEX LINE, Sarajevo
Tira:
100
Selman Repiti, 2015.
Sva prava pridrana.
CIP -
,
ISBN 978-9940-9495-3-2
COBISS.CG-ID 26460688

Majka mi je oduvijek govorila da imam duu kameleona, bez moralnog

kompasa usmjerenog prema sjeveru, bez fiksne linosti; samo unutarnju
neodlunost, iroku i valovitu poput okeana.
Lana Del Rey: Ride

Poezija nije ekspresija linosti, niti emocija. Ona je bijeg od linosti i

emocija. Naravno, samo onaj ko ima oboje, zna ta znai utei im.
Thomas Stearns Eliot (1888 1965)

Pojedinac ali ak i za najgorim navikama koje je izgubio. Moda u ovom

sluaju i najvie ali. Ta, one su tako esencijalan dio linosti.
Oscar Wilde: Slika Doriana Graya

Kada se prevazie s drugima slinost,

obinost, istost i tipinost,
tad se raa istinska linost,
neobinost, drugost, autentinost.
Selman Repiti: Atipinost

Knjigu darujem onima koji su iskreni pred sobom

u nastojanju da postanu ono to ve jesu.
Takoe, molim sve ljude-kopije, koji nekritiki sudjeluju u socijalnoj
fabrikaciji linosti, da odustanu od itanja ove knjige.

Duan sam je posvetiti i svima onima koji se nalaze na rubu vlastite

egzistencije, nasuprot samoivim, samoodrivim i samodovoljnim politikim
bosovima. To inim, estitajui hrabrim, samodosljednim i potenim ljudima,
koji su oduvijek bili i ostali civilizacijski heroji u mojim oima.

SADRAJ

Predgovor
Kako koristiti ovu knjigu
1.
Osnove psihologije linosti
2.
Psihodinamska teorija Sigmunda Freuda
3.
Analitika psihologija: Teorija linosti C. G. Junga
4.
Lacanov psihoanalitiki pristup
5.
Socio-psihoanalitiki pristup Karen Horney
6.
Sociopsiholoki pristup Ericha Fromma
7.
Jo neki znaajni neoanalitiari
7.1. Anna Freud
7.2. Melanie Klein
7.3. Donald Winnicott
7.4. Harry Sullivan
8.
Individualna psihologija Alfreda Adlera
9.
Personologija Henrya Murraya
10.
Teorija motivacije Abrahama Maslowa
11.
Jo neki humanisti i egzistencijalisti
11.1. Carl Rogers
11.2. William Glasser
11.3. Viktor Frankl
12.
Teorija linih konstrukata Georgea Kellya
13.
Bihevioralni i sociokognitivni pristupi
13.1. Biheviorizam B. F. Skinnera
13.2. Sociokognitivni pristup A. Bandure
13.3. Teorija vremenskih perspektiva P. Zimbarda
14.
Teorija linosti Gordona Allporta
15.
Dimenzionalna teorija linosti Hansa Eysencka
16.
Faktorsko-analitika teorija linosti Raymonda Cattella
17.
Linost u petodimenzionalnom prostoru
17.1. Model velikih pet
17.2. Petofaktorski model
18.
HEXACO i Model velikih sedam
18.1. HEXACO model

1
2
3
15
37
53
63
71
81
81
82
83
85
89
97
107
119
119
120
123
128
139
139
141
143
149
161
171
181
181
183
191
191

18.2. Model velikih sedam

19.
Model velikih dva i generalni faktor linosti
19.1. Model velikih dva
19.2. Generalni faktor linosti
20.
Kruni modeli linosti
20.1. Interpersonalni cirkumpleks
20.2. AB5C model
21.
Psihofizioloki pristupi linosti
21.1. Teorija osjetljivosti na potkrepljenje
21.2. Psihobioloki model temperamenta i karaktera
21.3. Momiroviev Kibernetiki model
21.4. Zuckermanov Alternativni petofaktorski model
22.
Odbaene i savremene tipologije linosti
23.
Situacijski faktori i implicitne teorije linosti
23.1. Debata linost vs. situacija
23.2. Implicitne teorije linosti
24.
Pretpostavke o sklopu linosti ivotinja
25.
Psihologija linosti u kontekstu
25.1. Psihologija linosti u organizacijskom kontekstu
25.2. Psihologija linosti u edukacijskom kontekstu
25.3. Psihologija linosti i sport
25.4. Psihologija linosti i saobraaj
25.5. Psihologija linosti u forenzikom kontekstu
26.
Sinteza izloenih teorija i istraivanja
Reference
Rjenik kljunih termina
Biljeka o autoru

193
201
201
203
209
209
213
217
217
221
225
228
233
241
241
244
247
253
253
255
256
257
257
259
263
295
319

PREDGOVOR

U dananje vrijeme, kada primat meu psiholokim disciplinama

preuzimaju kognitivna psihologija, neuronauke i eksperimentalna socijalna
psihologija, ini se da psihologija linosti gubi svoju aktuelnost i poasno
mjesto koje je inae zauzimala. Ova knjiga e pokuati vratiti njego
''dostojanstvo'' i argumentirano je reetablirati kao klasinu i savremenu
naunu disciplinu.
Naalost, psihologija linosti kao akademski kolegij, u pravilu se
poduava dva semestra. Meutim, teorijska i empirijska graa koju ona
pokriva izrazito je obimna i trebala bi se izlagati etiri semestra: u prvom
klasine teorije linosti psihodinamskog i neoanalitikog usmjerenja, u
drugom bihevioralni, kognitivni, sociokognitivni, humanistiki i egzistencijalistiki pristupi, u treem modeli linosti zasnovani na psiholeksikoj
hipotezi, a u etvrtom primijenjena psihologija linosti (odnosno, psihologija
linosti u kontekstu npr.: forenzikih nauka, radnog okruenja, zdravstvene,
edukacijske i klinike psihologije, psihologije sporta i humora, psihologije
saobraaja i vojne psihologije).
Pokuaemo, na jednom mjestu, saeti klasine i savremene teorijske
postavke, modele i pristupe u okviru psihologije linosti. Takoe emo
navesti neka istraivanja, kojima su provjeravane opisane teorije, te
konstrukti i psiholoki instrumenti proistekli iz njih. Veinom je rije o
recentnijim empirijskim studijama. U okviru nekih klasinih teorija linosti,
prikazane su i neke zanimljive psihobiografije i studije sluaja.
U ovoj knjizi su opisani i odreeni pristupi, koji nisu dio standardnih,
klasinih udbenika psihologije linosti: psihoanalitiko stajalite Jacquesa
Lacana, Teorija vremenskih perspektiva Philipa Zimbarda, Franklov
egzistencijalizam, Glasserova realitetna terapija i teorija izbora, te teorijski
pristupi psihoanalitiara koji su revidirali Freudovu psihodinamsku teoriju.
Rije je o relevantnim perspektivama i psiholokim/psihoterapijskim kolama
koje e itaocima/studentima pomoi da jo bolje i dublje shvate i
interpretiraju kompleksan fenomen kao to je linost.
Autor
1

KAKO KORISTITI OVU KNJIGU

Redoslijed izlaganja materije u veem dijelu ove knjige usaglaen je
sa sljedeom shemom: biografija teoretiara linosti, kljuni koncepti
njegove teorije, operacionalizacija glavnih konstrukata, studije sluaja i
istraivanja, evaluacija izloenog teorijskog stajalita (tj. kritiki osvrt na
teoriju) i rekapitulacija poglavlja. U sluaju prikaza modela strukture linosti,
nisu navoene biografije njihovih autora (osim kada je rije o Modelu
konativnih funkcija, s obzirom da je njegov autor sa naih prostora i imajui
u vidu njegov veliki doprinos savremenoj psihologiji), kao ni studije sluaja.
Savremeni modeli strukture linosti (temperamenta, konativnih faktora,
karaktera i slino) propraeni su velikim brojem istraivanja, a mnogi od njih
su i nastali zahvaljujui empirijskim studijama.
Operacionalizacije glavnih konstrukata teorija i modela linosti
izloene su u vidu kratkih opisa relevantnih psiholokih instrumenata. U
odjeljcima o evaluaciji teorija i modela linosti, istaknute su njihove
prednosti, kao i nedostaci. U odjeljcima koji nose naziv ''Rekapitulacija
poglavlja'', ponuena su pitanja za provjeru i utvrivanje izloenog gradiva.
Rije je o nekoliko vrsta pitanja: dihotomnim (tano/netano), onima u
kojima se trai da italac/student dopuni rije koja nedostaje, pitanjima sa
mogunou davanja kraeg odgovora, pitanja esejskog tipa, kao i pitanja
pomou kojih italac moe primijeniti naueno (npr. analiza sadraja nekog
filma, knjige ili pjesme, odnosno linosti njihovih fiktivnih ili realnih
protagonista).
Na kraju knjige se nalazi kratki rjenik kljunih pojmova, u kojem su
dati glavni koncepti izloenih stajalita, paradigmi, teorija i modela. Ovaj
rjenik sadri jasne i jezgrovite definicije kljunih termina, uz napomenu iz
kojeg (ijeg) teorijskog stajalita potie dati termin. Neki koncepti (samopotovanje, identitet, integritet, struktura linosti i slino) nisu vezani za neku
konkretnu paradigmu u psihologiji linosti, te su ovdje ponuene njihove
definicije, bez informacije o tome u okviru kojeg stajalita su nastali.
Naravno, od italaca/studenata se oekuje da objektivno i kritiki
razmotre svaki od modela i teorija linosti, kao i da potrae istraivanja u
kojima su izloeni pristupi empirijski validirani.
2

1. OSNOVE PSIHOLOGIJE LINOSTI

1.1. Definicije i aspekti linosti
Mnogi teoretiari i istraivai pokuali su definirati linost. Premda se
ovaj zadatak ini laganim, moe se primijetiti da je teko napraviti distinkciju
izmeu osobina linosti i nekih drugih psiholokih varijabli, kao to su
intelektualne sposobnosti i ekspresija emocija. Gotovo svi autori, koji su se
prihvatili definiranja linosti, razlikuju trajne i relativno stabilne osobine od
psiholokih stanja, koja su privremena. Neki od njih tvrde da je specifian
sloaj osobina linosti uzrok ponaanja neke osobe, dok drugi smatraju da je
linost povezana sa ponaanjem, odnosno da se na osnovu poznavanja neije
linosti moe predvidjeti njeno budue ponaanje. U nastavku navodimo
nekoliko ilustrativnih teorija, koje su u veoj mjeri uspjeno zahvatili
sloenost linosti, kao irokog psiholokog fenomena.
Susan Cloninger (2009), na osnovu pregleda glavnih teorija linosti
(biolokih, psihodinamskih, kognitivnih, humanistikih, teorija uenja i
teorija crta), navodi da linost u poetku obuhvata bioloki determinirane,
odnosno naslijeene komponente, koje su po svojoj prirodi sline onima kod
drugih osoba, ali su i u odreenoj mjeri razliite. Ove uroene tendencije,
tokom ivota individue, moderirane su i usmjeravane iskustvima u porodici i
kulturi kojoj osoba pripada, a posljedino razvijene navike, misaoni procesi i
emocionalni obrasci takoe odreuju nau linost. Cloningerino odreenje
linosti sadri aspekt njene razvojnosti, te uzajamnog djelovanja (interakcije)
naslijea, okoline i aktivnosti pojedinca. Nadalje, u ovoj definiciji je
istaknuto da smo u odreenoj mjeri slini drugima (univerzalizam), dok smo
takoe donekle jedinstveni (individualizam, osobenost).
Schultz i Schultz (2005) pod linou podrazumijevaju jedinstvene,
relativno trajne vanjske i unutranje aspekte (osobine, odlike) karaktera
osobe, koji djeluju na njeno ponaanje u razliitim situacijama. Ova definicija
ostavlja prostora za mogunost djelovanja drugih faktora na ljudsko
ponaanje, koji ne moraju potpadati pod osobine linosti. Ipak, ona sadri
termin ''karakter'', koji se uglavnom odnosi na moralni aspekt linosti, to je
ui pojam od pojma ''linost''.

Za Raymonda B. Cattella (1950), linost je ono to omoguava

predvianje ta e odreena osoba uraditi u datoj situaciji. Ovom definicijom
istaknuta je prediktivna mo osobina linosti, dok je s druge strane
potcijenjen uticaj okolinskih uslova, odnosno, specifinost socijalnih situacija
u kojima se moe osoba zadesiti. Meutim, jedan od osnovnih ciljeva nauke
(pored deskripcije i eksplanacije) je i predvianje, a ono u psihologiji ne
podrazumijeva nuno uzrono-posljedinu vezu izmeu pojava. Dakle, po
Cattellovoj definiciji, za osobine linosti se ne tvrdi da uzrokuju neije
ponaanje, ve da na osnovu njihovog poznavanja moemo pretpostaviti
neije bihevioralne obrasce i naine reagovanja na okolinske uslove.
Za Hansa J. Eysencka (1959), linost je suma stvarnih (sadanjih,
trenutnih) ili moguih (potencijalnih) obrazaca ponaanja osobe, koji su
determinirani naslijeem i sredinom (okolinom). Dakle, Eysenck potcrtava
uticaj biolokih (unutranjih) i socijalnih (vanjskih) faktora na formiranje
linosti. Ovoj definiciji bi se moda moglo prigovoriti da je akcenat ipak
stavljen na manifestni aspekt linosti (obrasci ponaanja), te da linost ne
mora biti zbir odreenih karakteristika, odnosno bihevioralnih obrazaca, ve
se moe odrediti i kao njihov prosjek (tj. kao prosjeno, uobiajeno
ponaanje neke osobe).
Po Gordonu Allportu (1937a), linost je dinamika organizacija onih
psihofizikih sistema unutar osobe, koja odreuje za nju karakteristine
obrasce ponaanja, miljenja i emocionalnog reagovanja, odnosno jedinstvenu prilagodbu na okolinu u kojoj se nalazi. Glavna prednost Allportove
definicije je u tome da osobinama linosti pridaje kvalitete dinaminosti i
organizovanosti (strukture). S druge strane, ovdje je problem odrednica
''psihofiziki'', koja moe imati iroke konotacije i ukljuivati mnogo drugih
procesa i sistema unutar osobe, naprimjer, inteligenciju i emocije.
Larsen i Buss (2008) definiraju linost kao skup psihikih
karakteristika i mehanizama unutar individue koji su relativno trajni i
organizovani, i koje utiu na interakcije i adaptaciju osobe na fiziku,
intrapsihiku i socijalnu okolinu. I ova definicija je previe iroka i moe
obuhvatati, pored osobina linosti, razliite oblike inteligencije. Isto tako,
jedan od termina koji upotrebljavaju ovi autori (''utiu'') eksplicitno aludira na
kauzalni odnos osobina linosti i okoline, gdje je linost uzrok prilagodbe
osobe na unutranje i vanjske uslove.
4

McCrae i Costa (1990), dvoje prominentnih istraivaa u savremenoj

psihologiji linosti, ponudili su defniciju crta linosti, kao njenih sastavnica.
Po njima, crte linosti su dimenzije individualnih razlika u tendencijama
ispoljavanja konzistentnih obrazaca miljenja, osjeanja i aktivnosti (McCrae
i Costa, 1990). Ovi autori dodaju da su crte linosti stabilne tokom ivota. Ni
ova definicija ne iskljuuje druge psiholoke varijable, odnosno individualne
razlike koje bi takoe mogle biti relativno trajne. Meutim, njena je prednost
da osobine linosti odreuje kao tendencije ispoljavanja odreenih obrazaca.
Dakle, ona ne implicira strogu uzronost, niti manifestaciju osobina linosti
kao realnih i opipljivih entiteta, to je u skladu sa samom njihovom prirodom
(tj. sa samom injenicom da su crte linosti konstrukti, odnosno latentne
dimenzije).
Po Burrhusu F. Skinneru (1953, 1974), linost ili self je u najboljem
sluaju repertoar ponaanja potaknut organiziranim skupom okolnosti u
odreenoj situaciji, odnosno skup reakcija na specifine stimuluse. Skinner,
kao zakleti biheviorista, nije se bavio unutranjim psihikim procesima i
stanjima, te ova definicija obuhvata samo ponaajne (manifestne) karakteristike linosti. Ovdje se pod bihevioralnim obrascima podrazumijevaju i
emocionalne reakcije ljudi, naravno, one koje su vidljive i koje se mogu
izmjeriti.
Dovoljno obuhvatna teorija linosti bi trebalo da bude koncipirana na
nain da se uzme u obzir struktura, razvoj i dinamika linosti, te dvosmjerni
odnos izmeu osobina linosti, aktivnosti pojedinca i okoline. Ovdje emo
ponuditi sljedeu definiciju:
Linost je organizovana i dinamina cjelina meusobno povezanih
emocionalnih, kognitivnih, socijalnih i bihevioralnih obrazaca pojedinca koje
zajedno i relativno konzistentno djeluju na adaptaciju osobe na unutranje
(intrapsihike) i vanjske (interpersonalne i fizike) uslove, a ovi uslovi mogu
u odreenoj mjeri oblikovati te obrasce (osobine i reakcije) tokom ivota
jedinke.

1.2. Paradigme i pristupi u psihologiji linosti

Argumentirani sistem pretpostavki o komponentama linosti i njihovoj meusobnoj interakciji i/ili razvoju naziva se teorijom linosti. Kao i u
drugim naunim oblastima, teorija ima snanije empirijsko uporite od
hipoteze, a slabije od naunog zakona. U socijalnim naukama, rijetko
nailazimo na zakone, te teorije predstavljaju plauzibilan nain organizacije
empirijski fundiranih saznanja i podataka. Klasifikacije teorija linosti
veinom su u skladu sa osnovnim paradigmama (perspektivama, odnosno
matricama interpretiranja predmeta analize) u psihologiji. To su:
a)
b)
c)
d)
e)
f)
g)
h)

psihoanalitika (psihodinamska) paradigma;

bihevioristika paradigma;
kognitivistika paradigma;
humanistiko-egzistencijalistika paradigma;
bioloka paradigma;
patocentrina paradigma;
interpersonalna paradigma i
leksika paradigma.

U okviru psihodinamske interpretativne matrice, koristimo se

terminima kao to su: id, ego, superego, nagoni, nesvjesno, predsvjesno,
svjesno, Eros, Thanatos, instinkti, konflikti, kompleksi, mehanizmi odbrane,
seksualni i agresivni porivi...
Bihevioristiku paradigmu odlikuje sljedei struni vokabular:
pozitivno i negativno potkrepljenje, intermitentno (sporadino, povremeno)
potkrepljenje, klasino uslovljavanje, instrumentalno i operantno uslovljavanje, socijalno uenje, bihevioralni obrasci (''bihevioralni potpisi''),
nagrade i kazne; frekvencija (uestalost), intenzitet i trajanje odreenog
oblika ponaanja...
Koginitivistika paradigma ukljuuje termine kao to su: percepcije,
misaone sheme i mape, donoenje odluka, kognitivna disonanca
(inkongruentnost), lini konstrukti, heuristici (mentalne preice), pristrasnosti
pri zakljuivanju i slino.

Humanistiko-egzistencijalistika paradigma pretpostavlja: ovjekovu

prirodnu tenju za samoostvarenjem, slobodnu volju, odgovornost prema sebi
i drugima, ovjeka kao a priori dobro (''bezgreno'') bie, smisao ivota itd.
Bioloka paradigma poiva na saznanjima iz anatomije, fiziologije,
teorije evolucije i etolokih istraivanja na ivotinjama. Karakteristini
pojmovi su: hereditet (proporcija varijance linosti i ponaanja koja je
odreena nasljednim faktorima, odnosno genotipom), filogenija i ontogenija,
neuroplastinost, adaptacija, prirodna selekcija, sociobiologija, mutacije,
analogije, homologije, preivljavanje vrste, utiskivanje (eng. imprinting)...
Patocentrina paradigma batini nasljee medicine, gdje se mnoga
ponaanja i naini miljenja objanjavaju tjelesnim ili psihikim poremeajem, odnosno sindromom. Dakle, veina ljudskog djelovanja smatra se
znacima ili simptomima za odreeni poremeaj. Interpersonalna paradigma
kao polazite uzima tvrenje da je ovjek drutveno bie, te da ga odnosi
(komunikacija i interakcija) s drugima ine onakvim kakav jeste.
(Psiho)leksika paradigma je specifina za psihologiju linosti, a
poiva na pretpostavci da se komponente linosti mogu izdvojiti iz jezika
(pridjeva, atributa, odnosno deskriptora linosti), pomou odreenih
statistiko-psihometrijskih procedura koje e biti opisane kasnije.
Larsen i Buss (2008) razlikuju nekoliko domena znanja, koji se
takoe mogu okarakterizirati kao paradigme u psihologiji. To su:
a) bioloki domen;
b) intrapsihiki domen;
c) kognitivno-iskustveni domen
(eng. cognitiveexperiential domain);
d) socijalni i kulturalni domen;
e) dispozicijski domen i
f) domen prilagoavanja (eng. adjustment domain).
Ovdje emo ukratko objasniti sve pobrojane domene (podruja)
znanja, osim biolokog, koji je ve objanjen. Intrapsihiki domen tie se
unutranjih, nesvjesnih procesa koji odreuju nau linost i oblikuju
ponaanje. Tipian predstavnik intrapsihikog domena je psihodinamska
teorija.
7

S druge strane, kognitivno-iskustveni domen obuhvata svjesne

unutranje procese i posljedina lina iskustva ljudi: stavove, vjerovanja,
percepcije, poimanje sebe i interpretaciju vlastitih iskustava. Primjer teorije
koja u pravom smislu te rijei nije teorija linosti, je Zimbardova teorija
vremenskih perspektiva. Primjer iz psihologije linosti je Kellyjeva teorija
linih konstrukata.
Socijalni i kulturalni domen bavi se interindividualnim i intergrupnim
interakcijama. Svaka osoba pripada odreenoj grupi ili grupama, a u skladu s
tim odreuje svoj kolektivni identitet. Nadalje, svi smo mi dio odreenog
kulturalnog miljea, koji takoe oblikuje nau linost i usmjerava nae
ponaanje (drugim rijeima, postoje norme, vrijednosti i oekivanja koja su
prihvatljiva u naoj kulturi, uz imperativ da ih treba potovati).
Dispozicijski domen bavi se individualnim razlikama, na nain da se
pokuava utvrditi koje su to temeljne crte, odnosno dimenzije linosti, koliko
ih ima, kakvi su odnosi izmeu njih i kako se one manifestuju (Larsen i Buss,
2008).
Domen prilagoavanja odnosi se na izuavanje naina na koje se ljudi
nose sa svakodnevnim iskustvima i dogaajima. Ukoliko su ova iskustva
teka, stresna ili traumatina, osoba moe razliito reagovati na njih: povui
se u sebe, aktivno se suoiti s njima, ''zalediti se'' ili ih shvatiti kao izazov. U
skladu s tim, moemo govoriti o odreenom stepenu (ne)prilagoenosti
osobe.
Ellis, Abrams, Abrams, Nussbaum i Frey (2009) navode sedam
glavnih kola (pristupa) u psihologiji linosti, uz reprezentativne autore koji
pripadaju ovim kolama:
psihoanalitika (Sigmund Freud);
neopsihoanalitika (Carl Jung, Karen Horney i Alfred Adler);
bihevioralna (Burrhus F. Skinner, John Watson);
genetika/bioloka (Hans J. Eysenck, Edmund O. Wilson, William
Sheldon);
e) pristup crta linosti (Hans J. Eysenck i R. B. Cattell);
a)
b)
c)
d)

f) kognitivna/REBT (REBT je akronim za racionalno-emocionalnobihevioralnu psihoterapiju; a autori su: Albert Bandura, Albert
Ellis i Ulric Neisser) i
g) humanistika (Abraham Maslow, Albert Ellis, Carl Rogers).
Primjeujemo da se Eysenckova teorija linosti svrstava u bioloku
grupu pristupa, kao i u pristupe koji se bave crtama linosti. Takoe, teorija
Alberta Ellisa, pripada humanistikom i REBT pristupu. Bandurina socijalnokognitivna teorija navedena je kao kognitivni/REBT pristup, premda ona
pridaje veliku vanost socijalnim faktorima (npr. uenju po modelu). Ovdje
uoavamo na kakve potekoe nailazimo, kada pokuavamo klasifikovati
teorije linosti po njihovom sadraju.
1.3. Dimenzije teorija linosti
Teorije linosti mogue je pozicionirati na nekoliko kontinuuma, koji
saimaju njihove glavne odlike. To je drugi nain identifikacije njihovih
glavnih karakteristika i principa na kojima poivaju. Schultz i Schultz (2005)
navode sljedee dimenzije:
-

priroda (nasljee) vs. sredina (odgoj);

slobodna volja nasuprot determinizmu;
prolost vs. sadanjost;
optimizam nasuprot pesimizmu;
ekvilibrijum (ravnotea) vs. lini rast i
jedinstvenost (posebnost) vs. univerzalnost.

Starije teorije oslanjale su se na uticaj nasljea na formiranje linosti

(npr. bioloke, a u odreenom stepenu i psihoanalitike), dok su
bihevioristiki nastrojeni teoretiari isticali djelovanje sredinskih faktora.
Psihoanalitike teorije su, pored ostalog, naglaavale uticaj iskustava u ranom
djetinjstvu pojedinca, tako da moemo rei da su i one na odreeni nain
isticale vanost odgoja. Savremeni pristup razvoju linosti uzima u obzir
interakciju izmeu nasljednih i okolinskih faktore, uz isticanje aktivnosti
pojedinca kao vanog faktora u oblikovanju linosti i bihevioralnih
tendencija.
Determinizam je gledite prihvaeno u biolokim i psihoanalitikim
teorijama, gdje se smatra da su osobine linosti rezultat fiziolokih, odnosno
9

nesvjesnih procesa, te da nema dovoljno elemenata za pretpostavku o uticaju

slobodne volje pojedinca. S druge strane, humanistiko-egzistencijalistiki
pristupi u prvi plan stavljaju slobodnu volju osobe, odnosno njenu svijest o
tome da ima izbora u ivotu, te o odgovornosti koju slobodna volja za sobom
nosi. Slino, kognitivistiki usmjereni teoretiari i istraivai su vidjeli
pojedinca kao aktivnog subjekta u vlastitom ivotu, koji postavlja teorije o
sebi i svijetu, te modifikuje svoje misaone sheme u skladu sa novim
percepcijama i iskustvima. Teorije crta (npr. psiholeksiki pristupi koji e biti
obraeni kasnije) su pozicionirani na sredini ovog kontinuuma.
U okviru teorija starijeg datuma, pretpostavljalo se da se razvoj
linosti odvija najkasnije do kraja adolescencije, dok se odraslo i starije doba
smatralo periodom stabilnosti i nepromjenjivosti linosti. Dakle, prola
iskustva pojedinca smatrana su jedinim determinantama linosti. U teorijama
koje su uslijedile, poelo se raspravljati o aktuelnim iskustvima pojedinaca,
koja mijenjaju njegov pogled na sebe i okolinu i u odreenoj mjeri
usmjeravaju djelovanje osobina linosti (bihevioristike i kognitivistike
teorije). Dakle, uticaj procesa uenja je konstantno prisutan i moderira
ekspresiju linosti ljudi. Ovdje je zanemareno djelovanje percepcije vlastite
budunosti, tj. planova, oekivanja, nadanja i ciljeva svakog od nas, to bi
takoe donekle moglo oblikovati neiju linost.
Optimistino stajalite je karakteristino za teorije koje za prvu
premisu imaju poimanje ovjeka kao inherentno dobrog, moralnog i
bezgrenog bia. Ovaj pristup zagovaraju humanistiki orijentisani
teoretiari. Na drugoj strani imamo psihodinamsku grupu teorija u okviru
kojih se tvrdi da je svako od nas bio na neki nain traumatiziran, te da ima
osjeaj bazine anksioznosti. Ovdje se individualni postupci, reakcije i
unutranja stanja posmatraju kao simptomi dubljeg, najee podsvjesnog
konflikta. ovjek je rob negativnih iskustava koja su ''sigurno'' ostavila traga
na njihovu linost, te je budunost shvaena kao nuno pesimistina. Ova
dimenzija za evaluaciju teorija linosti ne moe se primijeniti na veinu njih.
Primjer su bioloke teorije, gdje se uopte ne pretpostavlja ovjekov
inherentni potencijal za lini rast ili zagarantovana psiholoka hendikepiranost usljed stresnog i traumatinog odrastanja.
U skladu sa pozitivistikom paradigmom, koju su neke drutvene
nauke preuzele od prirodnih i tehnikih nauka, smatrano je da je dinamika
10

linosti usmjerena ka uspostavljanju psiholoke i fizioloke ravnotee

(bioloke i psihoanalitike teorije). Pristupi koji su poivali na temeljima
ovog principa, negirali su postojanje viih psiholokih potreba (samoaktualizacije, odnosno ostvarenja svih svojih potencijala). Meutim, humanistiki i egzistencijalistiki teorijski okviri ukljuuju ovjekovu prirodnu
potrebu za samoostvarenjem i razvijanjem autentine, harizmatine linosti
koja je svjesna smisla svoga ivota.
Posljednji kontinuum na jednom kraju ima jedinstvenost linosti, a na
suprotnom njenu univerzalnost. Jedinstvenost ukljuuje neponovljivost
konstelacije osobina linosti neke osobe. U tom sluaju, jedini valjan pristup
njenom prouavanju je idiografski. S druge strane je univerzalnost osobina
linosti, odnosno stav da se linost svakog od nas moe razloiti na iste
sastavnice (komponente, dimenzije, crte) linosti, meutim, i ovdje su
doputene individualne razlike, ali u stepenu u kojem se osoba moe
okarakterizirati odreenom kvalifikacijom. Naprimjer, ekstraverzija je jedna
od dimenzija linosti, a osoba X moe ovu osobinu posjedovati u velikoj
mjeri, osoba Y moe imati prosjean nivo ekstraverzije (nazvali bismo je
ambivertom), dok pojedinac Z moe biti jako nisko pozicioniran na ovoj
dimenziji (tj. biti okarakteriziran kao introvert). Teorije crta su primjer u
okviru paradigme psiholokog univerzalizma. Inae, teorije je teko opisati
referirajui se na ovu dimenziju, jer sve pretpostavljaju da u osnovi linosti
lee faktori koji su zajedniki za sve osobe, uticaji koji su karakteristini za
odreene grupe ljudi, kao i idiosinkratini faktori jedinstvenog razvoja
svakog od nas.
Fulgosi (1987) navodi sljedee kontinuume pomou kojih se moe
pozicionirati odreena teorija linosti u datom hiperprostoru:
-

sloboda nasuprot determinizmu;

nomotetinost vs. idiografinost;
racionalnost nasuprot iracionalnosti;
holizam (cjelovitost) vs. elementarizam (partikularnost);
subjektivnost vs. objektivnost;
nasljee nasuprot okolini;
homeostaza vs. heterostaza;
reaktivnost nasuprot proaktivnosti i
spoznatljivost vs. nespoznatljivost.
11

Primjeujemo da se veina ovih dimenzija poklapa sa kontinuumima

koje su predloili Schultz i Schultz (2005): sloboda vs. determinizam;
nomotetinost (univerzalnost) vs. idiografinost (jedinstvenost), homeostaza
(ekvilibrijum) nasuprot heterostazi (lini rast), kao i nasljee nasuprot okolini
(odgoju).
Fulgosijev (1987) doprinos ogleda se u duem popisu dimenzija, koji
obuhvata jo neke karakteristike teorija linosti, kao to su reaktivnost
(linost i ponaanje su determinisani unutranjim procesima, stanjima i
podraajima) i proaktivnost (linost kontroliu i usmjeravaju vanjski faktori i
podraaji). Reaktivnost zagovaraju psihodinamske teorije, a proaktivnost
bihevioristike teorije. Sljedea dimenzija je racionalnostiracionalnost.
Racionalnost je pol koji se odnosi na teorijske postavke o svjesnom
postupanju pojedinaca (kognitivistike i bihevioristike teorije linosti su dva
primjera zagovaranja racionalizma). Iracionalnost je karakteristina za
pristupe koji se temelje na nesvjesnim ovjekovim porivima i automatskim
procesima, koji ne ukljuuju kognitivnu obradu (primjer su psihoanalitike
teorije). Kontinuum spoznatljivostnespoznatljivost odnosi se na stepen u
kojem je mogue nauno prouavati linost, odnosno njenu ekspresiju.
Bihevioristiki i kognitivistiki opredijeljeni teoretiari zagovaraju spoznatljivost, dok humanistiki usmjereni psiholozi smatraju da se sloenost
naeg unutranjeg i vanjskog iskustva ne moe u potpunosti obuhvatiti
naunim metodama. U posljednjem pristupu, linost se shvata kao neto to
je neponovljivo, to se stalno razvija (u smjeru samoaktualizacije), te kao
takvo izmie objektivnoj analizi.
Uoavamo da se odreene dimenzije meusobno preklapaju primjer
su slobodadeterminizam i okolinanasljee. Ako pretpostavimo da je neije
ponaanje odreeno nasljeem, ovdje ve implicitno smatramo da je posrijedi
jedan vid determinizma. Slino, subjektivnostobjektivnost i iracionalnost
racionalnost takoe obuhvataju odreeni broj zajednikih kriterijuma pri
pozicioniranju linosti na svojim kontinuumima.
Ipak, opisane dimenzije su korisne za jedan vid metaklasifikacije
teorija linosti, te omoguavaju njihovu meusobnu uporedbu i formiranje
''profila'' teorija linosti, kao to odreujemo profil linosti pojedinaca.

12

1.4. Karakteristike kvalitetnih teorija i modela linosti

Najvanije karakteristike teorija linosti odnose se na njihovu naunu
utemeljenost. U naunom smislu, kvalitetna teorija je ona koja:
-

nije rezultat subjektivnog miljenja i stava njenog autora;

je nastala sistematinim i organizovanim izuavanjem i analizom
odreene (usko)strune oblasti;
je provjerljiva jer sadri jasne operacionalizacije konstrukata ije
se postojanje pretpostavlja datom teorijom;
je opovrgljiva (mogue je u odreenoj mjeri ili u potpunosti
odbaciti, na osnovu empirijske provjere);
je parsimonina (tei to jednostavnije opisati i objasniti linost);
je logiki konzistentna (kongruentna).

Primjeri teorija u psihologiji su: psihodinamska teorija Sigmunda

Freuda, analitika teorija linosti Carla Gustava Junga i Grayeva Teorija
osjetljivosti na potkrepljenje. U psihologiji linosti moemo govoriti i o
modelima linosti, koji se veinom odnose na strukturu (sklop) linosti, a
kvalitetni modeli moraju ispunjavati uslove koje ispunjavaju kvalitetne
teorije. Primjeri su: Petofaktorski model linosti Coste i McCraea, HEXACO
model strukture linosti Ashtona i Leeja i Model velikih sedam faktora, iji
su autori Tellegen i Waller.

Rekapitulacija poglavlja
1. Za nomotetiki pristup karakteristino je ispitivanje individualnih
razlika na velikom broju ljudi.
T N
2. Freudova teorija linosti je deterministika.
T N
3. Dobra teorija mora biti opovrgljiva.
T N
4. ta je teorija linosti?
5. Kako R. B. Cattell definie linost?
6. Koju definiciju predlau Larsen i Buss (2008)?
7. ta je paradigma?
8. U okviru koje paradigme B. F. Skinner raspravlja o linosti?
9. Koje su odlike bioloke paradigme?
10. Objasniti dimenziju reaktivnostproaktivnost.
13

11. ta je domen prilagoavanja?

12. Kako je shvaena linost u okviru humanistiko-egzistencijalistike
kole psiholoke misli?
13. Navesti naziv suprotnog pola sljedeih dimenzija: nasljee
_______________; homeostaza _____________ ; elementarizam
_______________.
14. ta znai da je kvalitetna teorija parsimonina?
15. ta je kognitivno-iskustveni domen?

14

2. PSIHODINAMSKA TEORIJA SIGMUNDA FREUDA

2.1. Biografija S. Freuda
Sigmund (Sigismund, jevrejsko ime: Schlomo) Freud roen je 6. maja
1856. godine u Freibergu, u Moravskoj (tadanja Austrija, dananja
Republika eka). Njegov otac, Jakob, imao je dvoje djece iz prethodnog
braka, dok je Sigmund bio prvo dijete svoje majke, Amalie Nathansohn (koja
ga je zvala ''moj zlatni Sigi''). Zbog ekonomske krize, koja se odrazila na
posao njegovog oca, Freudova porodica se seli u Be. Kada je Sigmund imao
osam godina, dogodilo mu se da urinira u sobi svojih roditelja, za ta je bio
ukoren rijeima: ''Od ovog djeteta nee biti (postati) nita.'' 1872. godine,
zavrava srednju kolu, sa ocjenom magna cum laude, a postoji podatak da je
bio izrazito literarno nadaren, te da je ve tada mogao itati nekoliko
klasinih i svjetskih jezika.
Narednih godina, pohaa medicinski fakultet, gdje pokazuje interes za
filozofiju, zoologiju i fiziologiju. 1879. poinje pohaati predavanja iz
psihijatrije, a otprilike tih godina upoznaje Josefa Breuera, eminentnog
neuropsihijatra, koji e mu pruiti prijateljsku i profesionalnu potporu u
daljem radu. Jedno vrijeme je radio u Trstu, prouavajui muki
reproduktivni sistem kod jegulja. Medicinu zavrava 1881. godine, te dobija
posao u Bekoj opoj bolnici, gdje se u poetku vie bavio neuropatolokim
istraivanjima, nego samim lijeenjem pacijenata. Naredne godine se eni
Marthom Bernays, kerkom poznatog rabina. Sa njom dobija estoro djece, a
posljednje dijete, Anna, ostvarie vlastitu karijeru u djejoj psihoanalizi.
1885. postaje univerzitetski profesor neuropatologije, a glavni njegov
doprinos bio je izuavanje fenomena afazije. Njegov rad sa Josefom
Breuerom rezultira knjigom ''Studije o histeriji'' (1895), gdje tjelesne,
povrinske manifestacije pacijenata objanjavaju dubljim, intrapsihikim
konfliktom. Moe se rei da je 1895. godine Freud bio na pola puta od
fiziolokih do psiholokih objanjenja: histerije, opsesija, anksioznih
poremeaja i neurastenije (Breuer i Freud, 1957). U ovoj knjizi prikazano je
pet studija sluaja: gospoica Anna O., gospoica Lucy R., gospoa Emmy
von N., Katarina i gospoica Elisabeth von R.

15

Freud se prvi put susreo s Carlom Jungom 3. marta 1907. godine,

kada su vodili gotovo neprekidan razgovor 13 sati. Uzajamno divljenje i
potovanje je trajalo odreeno vrijeme (tokom kojeg je Freud Junga nazivao
svojim ''krunisanim princem'', ''duhom njegovog duha'' i svojim ''briljantnim
nasljednikom''). Meutim, kako se Jung nije slagao sa odreenim Freudovim
pretpostavkama, njihov konani razlaz dogodio se 1913. godine, kada su se i
posljednji put vidjeli. Haule (1993) smatra da je u Jungovim oima otac
psihoanalize postao njegova oinska figura, a razvoj odnosa ova dva
analitiara opisuje kao postupno opadanje erosa izmeu njih.
Ostala eminentna imena psihijatrije i neurologije koja su uticala na
Freuda bila su: J. M. Charcot, Pierre Janet, A. A. Liebault i H. M. Bernheim,
a na osnovu rada s njima, doao je do indicija da hipnotika sugestija otvara
vrata u svijet psihikih procesa i poriva koji utiu na pojedinca, ali ih on nije
svjestan (Jolibert, 1993). Usljed ratnih deavanja i progona Jevreja ve pred
Drugi svjetski rat, Freud odlazi u London (1938. godine), gdje i umire 22.
septembra 1939.
Njegova kapitalna djela su: ''Tumaenje snova'' (1900), ''Psihopatologija svakodnevnog ivota'' (1901), ''Tri eseja o teoriji seksualnosti''
(1905), ''Totem i tabu'' (1913), ''Uvod u psihoanalizu'' (1916), ''Nelagodnost u
kulturi'' (1930) i ''Mojsije i monoteizam'' (1939). Inae, za svoja djela je
dobio najprestinije priznanje u Njemakoj Goetheovu nagradu (Chiu,
2012). Moemo rei da je Freud bio: psihijatar, neurolog, psiholog,
antropolog, etnolog, sociolog i pisac. Njegov najpoznatiji biograf bio je
Ernest Jones, koji je po Kirsneru (2007) bio glavna figura u irenju
psihoanalize po svijetu (pomaui psihoanalitiarima koji su bili prinueni
emigrirati iz ratom zahvaenih podruja).
2.2. Teorija o strukturi linosti
Freud (1910) prvo razvija topografski (topiki) model linosti, u
okviru kojeg ''prostor'' unutranjih procesa, sjeanja i iskustava dijeli na
svjesno i nesvjesno (slika 1). Po njemu, izmeu ova dva ''podruja''
intrapsihikog ivota, nalaze se predsvjesni sadraji. Najvei dio ljudske
psihe ine nesvjesni sadraji, a svjesni dio psihe je, metaforiki reeno, vrh
ledenjaka koji izviruje iz vode u kojoj taj ledenjak pluta. Predsvjesno je

16

odmah ''ispod povrine'', koje (idui prema ''veoj dubini'') prelazi u

nesvjesno.
Vie od decenije kasnije, Freud (1923) predlae strukturalni model,
koji pretpostavlja ''postojanje'' tri psihika entiteta (strukture): id (njem. das
Es), ego (njem. das Ich) i superego (njem. das ber-Ich).

Slika 1. Zajedniki prikaz topikog i strukturalnog modela linosti

Id je izvorite necenzurisanih agresivnih i seksualnih nagona,
instinkata i poriva, a razvija se najranije od ostalih struktura (posjedujemo ga
od roenja). Voen je principom zadovoljstva, odnosno neodloene
gratifikacije. Id je u cijelosti pozicioniran u nesvjesnom dijelu linosti.
Ego je psihika instanca (nivo) koja ograniava ispoljavanje sadraja
ida, a rukovodi se principom realiteta. Dakle, ova psihika struktura ima
kontrolnu i intergrativnu funkciju (dri ostale sisteme linosti ''na okupu'').
Ego obuhvata egzekutivne funkcije (aktivnosti kao to su: planiranje,
kontrola i nadgledanje vlastitog misaonog toka i ponaanja, jednim imenom
nazvane ''metakognicija''). Ego balansira izmeu poriva koji potiu iz ida i
ogranienja koje postavlja superego. Osim ovih funkcija, ego percipira,
zaduen je za intelektualne, odnosno kognitivne aktivnosti, kao i za
koritenje mehanizama odbrane. On se najveim dijelom nalazi u
17

nesvjesnom, jednim dijelom u predsvjesnom (Freud, 1955), a samo malim

dijelom pripada svjesnom ''prostoru'' linosti.
Superego je najvia instanca linosti, koja obuhvata internalizovane
moralne i socijalne norme, te je stoga voen principom savjesti. Superego
nam omoguava da razlikujemo dobro i zlo, te da formiramo sliku o
idealnom sebi (tzv. idealno ja) kojoj stalno teimo. Razvija se kasnije od ega,
procesom uenja. On takoe veim dijelom pripada nesvjesnom, potom
predsvjesnom ''prostoru'' linosti, a najmanje pripada svjesnom dijelu linosti.
2.3. Dinamika linosti
Po Freudu (1955), nae ponaanje voeno je instinktom ivota (Eros)
i instinktom smrti (Thanatos). Oni, u kombinaciji sa nesvjesnim faktorima, te
nadmetanjem izmeu ida, ega i superega, ine dinamiku nae linosti. Eros je
povezan sa ivotnom energijom (libidom), koja je u ranijem Freudovom radu
bila, ustvari, seksualna energija. U sutini, instinkt ivota je ono to nas
pokree, a instinkt smrti se potiskuje i transformie u prihvatljive oblike
djelovanja. Eros je u ranijim Freudovim teorijama smatran seksualnim
nagonom i prvenstveno se odnosio na uitak i zadovoljstvo. Njegovo
odreenje je kasnije revidirano, te je eros oznaavao ljubav, ivot i rast
(Fromm, 1984).
Freud se instinktom smrti (njem. der Todestrieb) posebno bavio
tokom i nakon Prvog svjetskog rata, kada je postao svestan razmjera
destruktivne moi ovjeanstva. Thanatos je ovjekov nagon ka
samodestrukciji, sublimiran u vidu kulturalnih normi i tenje za
civilizacijskim napretkom i razvojem. Inae, uloga instinkta smrti je da
organski ivot vrati u neorgansko, neivo stanje (Freud, 1955). Za Freuda,
kombinacija instinkta smrti sa erotskim instinktima (tanije, sa
autoerotizmom) je pogodno tlo za razvoj mazohistikih tendencija, dok
instinkt smrti, kada je usmjeren na vanjski svijet, postaje intencija ka
vladanju, elja za moi, sadizam i agresivnost (Freud, 1953).
Moda je najvei doprinos Freudove teorije linosti identifikacija
mehanizama odbrane, kojim se ego titi od destruktivne prirode nepoeljnih
impulsa, sjeanja, misli i emocionalnih stanja. Naime, katarza, odnosno
abreakcija, kao emocionalno i verbalno ''pranjenje psiholoke energije'',
18

ipak nije bila dovoljna za izljeenje Freudovih klijenata, ve je bilo nuno

osvijestiti potisnute sadraje i nadvladati klijentove otpore. Drugim rijeima,
ove sadraje je trebalo dovesti u svjesni dio linosti, te ih procesom
racionalnog rasuivanja prihvatiti (integrirati u svoju psihu, pamenje i
iskustvo) ili argumentirano odbaciti (Jolibert, 1993). Dakle, psihoanalitiar
pomae klijentu da prorijedi ili napusti koritenje nezrelih i neurotinih
mehanizama odbrane, u cilju poboljanja mentalnog zdravlja i unapreenja
njegove psihosocijalne prilagodbe. Inae, abreakcija je za Breuera bila
verbalno izraavanje emocija, dok je u kasnijim radovima Freuda i Breuera
ovaj termin revidiran, te je odreen kao emocionalno pranjenje (Hart i
Brown, 1992).
U vezi sa mehanizmima odbrane i dinamikom linosti, treba navesti
da je Freud identifikovao tri vrste anksioznosti (Trull i Prinstein, 2013;
Schultz i Schultz, 2005):
A. objektivnu/realnu anksioznost (kao psihofizioloku reakciju na
stvarnu opasnost u vanjskom svijetu);
B. neurotinu anksioznost (bojazan da e impulsivno biti ispoljeni
nagoni ida, koji e, u susretu sa vanjskom okolinom, dovesti do
odreenih problema i neprijatnosti po pojedinca) i
C. moralnu anksioznost (sukob izmeu ida i superega, odnosno
neslaganje seksualnih i agresivnih impulsa sa moralnim
principima osobe, to dovodi do osjeanja krivice, stida i srama).
Ovdje emo navesti relativno iscrpnu listu odbrambenih mehanizama,
s napomenom da nisu svi potekli od samog Freuda, ve ima i onih koje su
predloili njegovi uenici, neoanalitiari, te drugi autori koji su se bavili
ovom tematikom. Opisaemo sljedee mehanizme odbrane:
-

represija (potiskivanje);
racionalizacija (dva tipa ''slatki limun'' i ''kiselo groe'');
premjetanje;
regresija;
fiksacija;
reaktivna formacija (formirana ili pretformirana reakcija);
negacija (poricanje);
sublimacija (nadilaenje);
19

kompenzacija (i natkompenzacija);
projekcija;
idealizacija;
odraivanje (eng. acting out);
anticipacija;
izbjegavanje;
identifikacija;
izolacija;
pasivna agresija;
supresija;
simbolizacija;
otpor;
humor;
autistina fantazija;
konverzija;
altruizam i
efekt lanog konsenzusa.

Represiju koristimo kada potiskujemo sadraje i iskustva koji su

prijetei po na ego, odnosno koji izazivaju nepodnoljivu anksioznost
(neurotinu i moralnu). Primjer: srednjokolac kojeg su zlostavljali njegovi
drugovi potisnuo je sjeanje na situaciju u kojoj su mu kolske kolege
provalile u ormari sa stvarima i uzeli ih sebi. Ukoliko se ovaj mehanizam
odbrane koristi esto, deava se da potisnuta sjeanja i doivljaji isplivaju na
povrinu u vidu simptoma i problema u ponaanju, kojih osoba gotovo da i
nije svjesna, niti je sposobna sama se boriti protiv njih.
Racionalizacija obuhvata reinterpretaciju iskustava i sjeanja, na
nain da ona postaju manje prijetea po psihu pojedinca. Prvi tip
racionalizacije je oznaen kao ''slatki limun'', gdje se negativno iskustvo ili
sjeanje argumentuje tako da ono postane prihvatljivo za pojedinca.
Naveemo sljedei primjer: ako je neko izgubio posao, to bi mogao smatrati
prilikom da se jedno vrijeme odmori od napornog rada i provede vie
trenutaka sa svojom porodicom. Drugi tip racionalizacije je ''kiselo groe''.
U ovom sluaju, ukoliko neko ne postigne pozitivni ishod koji je planirao da
e se dogoditi (unapreenje, upis na eljeni fakultet, odabir poeljnog
partnera za intimnu vezu i slino), moe obezvrijediti ovaj ishod, kako bi sebi
20

olakao jedan vid psiholokog, socijalnog ili materijalnog gubitka. Primjer je

sljedei: osoba je izgubila potencijalnog poslovnog partnera (jer se on, npr.,
predomislio zbog njemu znanih razloga), te moe utjeiti sebe tako da se
pozove na mogui rizik poslovnog projekta koji bi radila sa tim partnerom
(drugim rijeima, moda se ulaganja osobe ne bi isplatila onoliko koliko je
eljela, ili se partnerstvo ne bi odvijalo u povoljnom smjeru). Ipak, mnoge
racionalizacije ne moraju biti realne, pa mogu osobu ''udaljiti'' od stvarnog
svijeta i ''gurnuti'' je u svijet imaginarnog.
Premjetanje se definie kao pranjenje instinktivnih poriva (npr.
agresivnosti) na objekte (osobe i predmete) koji nisu primarni, eljeni objekti
neijih nagona i tendencija. Tako dijete kojeg esto tuku stariji rijetko moe
uzvratiti svojim zlostavljaima. Zato prazni svoju agresiju tako to istue
nekog slabijeg od sebe.
Regresija je nesvjesno vraanje na prethodnu fazu razvoja, gdje se
osoba osjeala sigurnom, voljenom i zbrinutom. esto je rije o ispoljavanju
infantilnih reakcija i ponaanja. Osoba koja je prehlaena oekivae od
drugih da joj skuhaju aj, pokriju je ili joj donesu lijek, jer su joj to radili
roditelji, dok je bila dijete.
Fiksacija se odnosi na neiju ''zarobljenost'' u odreenoj fazi
psihoseksualnog razvoja. Primjer je grickanje noktiju i sisanje prsta kod
odraslih, gdje je rije o fiksaciji na oralnu fazu (ova faza e biti opisana neto
kasnije).
Reaktivna formacija ili formirana reakcija podrazumijeva ''okretanje''
(pretvaranje) odreenog impulsa, reakcije ili tendencije pojedinca u njenu
suprotnost. Ovaj mehanizam odbrane sastoji se od dvije faze. U prvoj
pojedinac ima potrebu da reaguje na destruktivan, odnosno agresivan nain
prema odreenoj osobi ili grupi ljudi. U drugoj fazi, ova potreba i namjera se
konvertuje (pretvara) u pozitivne impulse, koji se naposlijetku i izraavaju
prema potencijalnom objektu nae agresivnosti, odnosno negativnog
reagovanja. Primjer je: osoba A uvrijedi ili uskrati odreeno pravo osobi B;
osoba B osjea bijes i poriv za osvetom prema osobi A, ali, poto su ove
intencije socijalno neprihvatljive (ili nisu u skladu sa sistemom vrijednosti
osobe B), osoba B e je, sljedei put, kada doe do susreta, utivo i s
osmijehom pozdraviti.
21

Negaciju koristimo na nain da poriemo neprijatne impulse, saznanja

i iskustva, jer bi ona mogla naruiti sliku o nama ili smanjiti nae psiholoko
blagostanje. ena koja se pogleda u ogledalo i primijeti da izgleda starije,
moe uvjeravati sebe da joj se to uinilo, u cilju ouvanja stabilnog fizikog
self-koncepta (tj. pozitivne slike o svom fizikom izgledu).
Sublimacijom pretvaramo agresivne i seksualne impulse u socijalno
prihvatljive navike, reakcije i aktivnosti. Pojedinac koji je muziki nadaren, a
uz to temperamentan i slabo tolerantan na frustraciju, moe svoju
potencijalno destruktivnu psihiku energiju isprazniti tako da odsvira
omiljenu kompoziciju ili otpjeva odreenu pjesmu koja ima bri ritam.
Kompenzacija je zamjena odreenog nedostatka ili neispunjene
elje/plana nekim drugim, koji u naim oima moe, s vremenom, dobijati
slian znaaj kao i primarni plan/cilj. Naprimjer, pojedinac koji nije uspio
postati farmaceut, moe se baviti fitoterapijom. Drugi primjer je uspjean
igra koji je doivio teku povredu, zbog koje ne moe aktivno igrati fudbal.
Ova osoba moe postati trener i tako opet, na odreeni nain, participirati u
fudbalu. Ukoliko neko zamijeni svoj primarni cilj nekim drugim, te u tome
ostvari izvanredne rezultate, ak vee nego u sluaju da je uspio ostvariti svoj
prvobitni plan, govorimo o natkompenzaciji. Bivi igra iz naeg primjera,
moe postati vrhunski, internacionalno poznat trener (dakle, daleko je
nadiao svoj hendikep).
Projekcijom, vlastite nesavrenosti, mane i probleme pripisujemo
drugima. Primjer je osoba koja je neodgovorna na poslu, a koja svojim
radnim kolegama govori da su nesavjesni, aljkavi i da ne mogu zavriti
zadatke koji su im dodijeljeni.
Idealizaciju koristimo kada osobi ili objektu za koju/i pokazujemo
interes ili je/ga posjedujemo pripisujemo kvalitete koji su pozitivniji od
njenih/njegovih objektivnih karakteristika i osobina. Naveemo sljedei
primjer: neki roditelji prosjene djece govore o svojim sinovima i kerima u
superlativu, tako da ih smatraju izrazito inteligentnima, natprosjeno lijepima
i jako uspjenima. Suprotan mehanizam je devaluacija, gdje drugima ili sebi
pripisujemo izrazito negativne osobine i odlike.

22

Odraivanje (eng. acting out) je nain izlaenja na kraj sa stresorima i

emocionalnim konfliktima, tako da se umjesto suoavanja i promiljanja o
njima, pribjegava specifinim oblicima ponaanja. Naprimjer, dijete koje je
frustrirano poee plakati, skakati, vikati ili e neto slomiti.
Anticipacija je pretpostavljanje i razmatranje buduih problema i
konflikata prije nego to se oni jave. Ako je majka neke osobe jako stara i
uskoro joj predstoji smrt, ova osoba se ve moe psihiki pripremati za
gubitak i (prije samog nemilog dogaaja) pokuati nai nain kako da joj
proces tugovanja bude to laki.
Izbjegavanje je najee u sluaju fobija (neosnovanih, iracionalnih
strahova od odreene grupe objekata, ivotinja ili ljudi). Osoba odbija da se
suoi sa predmetom svoje anksioznosti: agorafobiari izbjegavaju otvorene
prostore, akrofobiari se ne ele popeti na vrh neke planine ili nebodera, a
osobe sa socijalnom fobijom izbjegavaju kontakte sa ljudima koji ne
pripadaju maloj grupi njihovih bliskih prijatelja.
Identifikacija moe biti sa idolom (osobom kojoj se divimo), sa
znaajnim drugim koga vie nema ili nije kraj nas (identifikacija sa umrlom
osobom ili nekim ko se odselio i vjerovatno se nee vratiti), sa agresorom,
roditeljskom figurom ili glavnim likom u nekom djelu, filmu... Dakle, ovim
mehanizmom nesvjesno preuzimamo osobine i navike ljudi koje su nam uzori
ili su nas napustili. ovjek se moe identifikovati i sa neivom stvari ili
ivotinjom. Primjeri za identifikaciju su: oblaimo se i ponaamo poput
frontmena nae omiljene muzike grupe; usvajamo odnos prema ivotu i
vrijednosti koji je imao na otac; postoje npr. ljudi koji ele izgledati poput
vuka, pa putaju kosu i bradu, tetoviraju se na odreeni nain, ele da im se
ugrade koni umeci, te nadograuju prednje zube kako bi im to vie sliili
vujima. Freud je smatrao da dramski pisci koncipiraju svoja djela na nain
da se mi, kao itaoci, identifikujemo sa patologijom glavnog lika, a u skladu s
tim, analizirao je sljedea ekspirova djela: ''Kralja Lira'', ''Mletakog
trgovca'', ''Riarda III'' i ''Hamleta'' (Chiu, 2012).
Izolacija predstavlja nesvjesno odvajanje misaonih procesa od
osjeanja i emocionalnih reakcija. Dakle, osoba razdvaja kognitivni od
emocionalnog aspekta psihikog ivota. Primjer je prostitutka koja razmilja

23

o tome da obavi posao (odnos), bez emocionalnog vezivanja za svog klijenta

i bez osjeaja gaenja, ukoliko joj neki vid aktivnosti nije prijatan.
Pasivna agresija je indirektni oblik agresivnosti. Prema nekome
osjeamo neprijateljstvo, bijes i otpor, te mu se ne svetimo na otvoren i
izravan nain, ve biramo zaobilazni put da izrazimo svoje nezadovoljstvo.
Primjer je zaposlenik kome je nadreeni, navodno bez razloga, smanjio platu.
Zaposlenik moe namjerno smanjiti svoj radni uinak, ili poeti uzimati
materijal i alat sa svog radnog mjesta, tako da to poslodavac u poetku ne
primijeti.
Supresija je jedan vid potiskivanja, ali koji se koristi svjesno i
namjerno. Dakle, pojedinac pokuava otkloniti neprijatne i nepoeljne
sadraje iz svoje svijesti. Na primjer, neko moe pokuavati smetnuti s uma
neprijatan sastanak kojem toga dana mora prisustvovati, te ga zamijeniti
drugom aktivnou.
Simbolizacijom se objekat ili aktivnost odreuje u imaginarnim,
reprezentativnim terminima, te se tako izbjegava istinski odnos prema tom
objektu ili aktivnosti. Primjer je odgovor nekih ljudi na pitanje: ''Zato idete
na glasanje?'' esto se moe uti sljedei odgovor: ''Zato to je to graanska
dunost.''
Otpor je mehanizam odbrane usko vezan za represiju. Klijenti u
psihoterapiji esto imaju otpor da rade na potisnutim sadrajima i sjeanjima,
odnosno na njihovom dovoenju u svjesni dio linosti. Psihoanalitiar moe
primijetiti da je klijent potisnuo osjeaj privlanosti koji je imao prema svojoj
sestri tokom djetinjstva. Meutim, klijent se opire da prizna ovakva osjeanja
i porive jer aludiraju na incestuozne namjere, koje socijalna zajednica strogo
zabranjuje i osuuje.
Humor moemo koristiti kada smo suoeni sa neprijatnim sadrajima
ili negativnim iskustvima, kako bismo umanjili njihov znaaj, predstavili ga u
pozitivnom svjetlu ili kako bismo ublaili ozbiljnost nekog problema,
odnosno izvjesnost odreene neprikladne situacije. Moemo se aliti na raun
drugih, u vidu njihovog omalovaavanja (agresivni humor), zbijati ale na
vlastiti raun (karikirajui svoje mane i nesposobnosti), to je
samoporaavajui humor) ili veliajui svoje kvalitete, to je
24

samoveliajui/samouzdiui humor. etvrtom vrstom (stilom) humora

olakavamo i podstiemo odnose s drugima (afilijativni humor), pri tome
smanjujui tenzije i anksioznost lanova grupe ljudi u kojoj se nalazimo (npr.
Lefcourt, 2001).
Autistina fantazija (matanje) nain je da pobjegnemo od katkada
surove realnosti. Rije je o dnevnim sanjarenjima, odnosno o bijegu u svijet
mate. Ukoliko se koristi esto, a ova povlaenja u imaginarno traju dugo,
moe doi do gubitka kontakta s realnou i razvoja ozbiljnijih psihikih
poremeaja. Primjer koritenja autistine fantazije je sljedei: momak ne
moe podnijeti da ga djevojka u koju je zaljubljen ne primjeuje, te poinje
zamiljati kako joj prilazi, a ona mu tri u zagrljaj, te kako izlaze ili ive
zajedno.
Konverzija je karakteristina za poremeaje koji su prije nazivani
histerinim, a danas konverzivnim. Intrapsihiki konflikti i neprijatna
unutranja stanja se, usljed nepodnoljivosti, ''premjetaju'' na tjelesni nivo, te
doivljavaju kao bol u odreenom dijelu tijela. Naravno, javlja se i kod
normalne populacije. Primjer je: student nije zadovoljan to se nije dosjetio
odgovora na pitanja koja su mu bila postavljena tokom usmenog ispita, pa ga
poinje boljeti glava i taj bol traje npr. sedmicu dana.
Altruizam je cijenjena aktivnost pomaganja i pruanja podrke
drugima, bez potrebe i oekivanja da nam oni zahvale ili vrate protuuslugom.
To je socijalno prihvatljivo i poeljno ponaanje, koje ima etiki i aksioloki
znaaj. Meutim, kod nekih ljudi se iza inova altruizma moe kriti
nerazrijeen intrapsihiki konflikt, odnosno unutranja tenzija. Ove osobe
altruistinim ponaanjem nadvladavaju ili ponitavaju neprijatna unutranja
stanja, u emu im pomae svijest o tome da su im osobe kojima pomau
zahvalne i da ih cijene. Tako, npr., osoba koja eli pomagati starijim ljudima
moe nadvladati vlastitu griu savjesti zbog toga to nije bila uz svoju majku,
kada je ona bila nepokretna i na umoru.
Efekt lanog konsenzusa (eng. false consensus effect - FCE) prvobitno
se izuavao u okviru istraivanja o socijalnoj percepciji. U ovom podruju
socijalne psihologije, efekt lanog konsenzusa se definira kao procjena broja
(ili procenta) ljudi koji imaju isti stav prema neemu kao mi sami (Fabrigar i
Krosnick, 1995). Ako je osoba naklonjena odreenom objektu ili opciji, tj.
25

ako ima pozitivan stav prema tome, smatrae da vei broj drugih ljudi takoe
ima pozitivan stav prema datom objektu. Ukoliko neko ima negativan stav
prema odreenom fenomenu ili drutvenom pitanju, tvrdie da vei dio
populacije ima isti ili slian odnos prema tom pitanju (temi, fenomenu). Ross,
Greene i House (1977), u svjetlu atribucijske teorije, efekat lanog
konsenzusa odreuju kao poimanje vlastitih bihevioralnih izbora i prosudbi
kao relativno uobiajenih i prilagoenih datim okolnostima (''svaka/prosjena
osoba bi uradila ono to sam ja preduzeo u ovakvoj situaciji''), a da se pritom
ostali bihevioralni izrazi i odgovori smatraju rijetkim, neodgovarajuim i
devijantnim.
Gilovich (1990) istie relativnu prirodu efekta lanog konsenzusa:
ljudi ne misle da velika veina drugih ima sline stavove kao oni ili se slino
ponaa u odreenoj vrsti situacija. Oni prije smatraju da grupe (odnosno
subpopulacija) sline onoj kojima i sami pripadaju, dijele sline stavove,
osobine i obrasce ponaanja. Tako neko nee smatrati da velika veina
svjetske populacije ima negativan stav prema fundamentalizmu, ve da takav
stav imaju oni koji zaista ne pripadaju fundamentalistikim pokretima, ve
politikim opcijama koje su nespojive sa fundamentalizmom.
U psihologiji linosti, mehanizam efekta lanog konsenzusa shvaen
je neto drugaije. Baumeister, Dale i Sommer (1998) navode da je ovaj
odbrambeni mehanizam slian projekciji, te da slui za ouvanje generalnog
samopotovanja, a osobe koje ga koriste pokazuju nii nivo depresivnosti.
Takoe, po pomenutim autorima, uloga efekta lanog konsenzusa (u sluaju
opravdavanja vlastitih osobina linosti i ponaanja koja nose negativne
konotacije) je da smanji salijentnost (perceptivnu istaknutost) osobe koja bi
mogla biti oznaena kao jedinstveno zla, nemoralna ili nepotena
(Baumeister, Dale i Sommer, 1998). Dakle, ukoliko prepisujemo na nekom
testu, moemo se odbraniti rijeima ''svi to rade'' ili ''i drugi iz mog odjeljenja
se tako ponaaju u testnoj situaciji''. Tako smanjujemo bojazan da e nas
drugi odrediti kao jedinstven sluaj nekorektne osobe i varalice.
Jasno je da ne moemo sve mehanizme odbrane smatrati neim to
naruava nae mentalno zdravlje. Neki od njih su zreli (npr. anticipacija,
humor, altruizam, sublimacija i, eventualno, supresija), dok su drugi manje
korisni kada je u pitanju psiholoko dobrostanje (regresija, fiksacija,
represija, autistina fantazija, negacija, projekcija i slino).
26

Postoji nekoliko psiholokih instrumenata kojima se procjenjuju i

mjere mehanizmi odbrane. Jedan od njih je Test odbrambenih mehanizama
(eng. Defense Mechanism Test DMT). On je slian projektivnim testovima,
a sadri slike poput onih iz Testa tematske apercepcije (TAT), koje se
prezentuju sudionicima u trajanju od 5 milisekundi do 2000 milisekundi,
premda nain primjene ovog testa varira (Ekehammar, Zuber i Konstenius,
2005). DMT-om se procjenjuje deset mehanizama odbrane (neki od njih su
specifini za ovaj instrument): izolacija, represija, poricanje, reaktivna
formacija, projekcija, regresija, introjekcija suprotnog pola (pogreno
prepoznavanje pola osobe sa slike), introjekcija drugog objekta (pripisivanje
pogrene dobi osobi sa slike), unutranja agresija (''vraanje'' agrsije u sebe) i
identifikacija sa agresorom.
Inventar odbrambenih mehanizama (eng. Defense Mechanisms
Inventory DMI; Gleser i Ihilevich, 1969) mjeri pet grupa mehanizama
odbrane (npr. Zoccali, 2007): okretanje protiv sebe (eng. turning against self
TAS), okretanje/premjetanje (eng. reversal; u ovoj grupi nalaze se:
reaktivna formacija, potiskivanje i poricanje), okretanje protiv objekta (eng.
turning against object TAO; ovdje su ubrojeni identifikacija s agresorom i
premjetanje), projekcija (eng. projection PRO) i principalizacija (eng.
principalization PRN; ovdje su mehanizmi u kojima dolazi do spearacije
kognitivnog od emocionalnog: intelektualizacija, izolacija i racionalizacija).
Upitnik odbrambenih stilova (eng. Defense Style Questionnaire
DSQ; Bond, Gardner, Christian i Sigal, 1983) je jo jedan instrument za
procjenu mehanizama odbrane, a njegova originalna verzija sastoji se od 88
tvrdnji (DSQ 88). Postoje i verzije sa 60 (DSQ 60), te sa 40 tvrdnji (DSQ
40). Trinaest mehanizama odbrane se poklapa u sve tri verzije upitnika:
pseudoaltruizam, acting out, pasivna agresija, humor, povlaenje, supresija,
projekcija, reaktivna formacija, inhibicija, splitting (cijepanje), undoing,
fantazija i anticipacija (Ramkissoon, 2014).
2.4. Teorija psihoseksualnog razvoja
Freud je smatrao da se linost formira najkasnije do sedme godine
ivota. Libido, kao seksualna energija, dovodi do djetetovog interesa za
odreene dijelove tijela, te izaziva ugodu prilikom podraivanja tih dijelova.
U skladu s ovim, predloio je sljedee faze razvoja:
27

oralna faza (roenje 1. godina ivota);

analna faza (1/2. 3. godina ivota);
falusna faza (3. 6/7. godina ivota);
faza latencije (6/7. 11/12. god. ivota) i
genitalna faza (od 11/12. godine, pa nadalje).

Ove faze deavaju se onim redoslijedom kojim su navedene, a ukoliko

je dolo do fiksacije pojedinca u odreenoj fazi, onda on razvija specifian
tip linosti (odnosno, ''karaktera'').
U oralnoj fazi psihoseksualnog razvoja, libidinalna energija je
locirana u predjelu usta, odnosno usana i jezika, te se zadovoljstvo doivljava
sisanjem, cuclanjem i hranjenjem. Osobe koje su na neki nain doivjele
liavanje uitka ili pretjerani uitak u ovoj fazi, razvijaju osobine i tendencije
kao to su: tvrdoglavost, agresivnost, optimizam/pesimizam i ovisnost o
drugima. Ovi pojedinci u odrasloj dobi vole piti iz flae, skloni su
alkoholizmu, narkomaniji, puenju, te mogu preferirati oralni seks. Ovu fazu
moemo podijeliti na podfaze sisanja i grienja.
U analnoj fazi razvoja, libido je usmjeren na analni otvor i povezan je
sa ''treningom toaleta''. Dijete moe doivljavati ugodu prilikom defekacije
(pranjenja crijeva). Meutim, ova djetetova potreba i ugoda moe biti
osujeena preranim navikavanjem na nou. ''Karakter'' koji se razvija usljed
fiksacije na ovu psihoseksualnu fazu obuhvata karakteristike kao to su:
pedanterija vs. aljkavost, krtost, urednost, perfekcionizam vs. neorganiziranost. Analna struktura linosti se odlikuje preferiranjem tzv. ''masnih''
viceva (ale sa seksualnim i agresivnim sadrajima), tenja ka savrenosti,
nepristojnost i neurednost. Kao i u sluaju oralnog ''karaktera'', ovdje imamo
dihotomiju osobina: jedne mogu biti manifestne, a njihove suprotnosti
latentne ili se moe desiti da je ovakva osoba u nekim situacijama i
podrujima ivota npr. pedantna, pristojna i odgovorna, a u drugima aljkava,
neotesana i nesavjesna.
Falusna faza predstavlja umjeravanje libida na podruje polnih
organa. Djeca stara izmeu tri i est godina mogu doivljavati ugodu
dodirujui i igrajui se svojim spolnim organima. Krajem ove faze, dolazi do
razrjeavanja tzv. Edipovog, odnosno Elektrinog kompleksa. Edipov
kompleks se odnosi na djeakovu preferenciju majke i percipirani rivalitet s
28

ocem. Djeak se, na neki nain, nadmee sa ocem, kako bi ''osvojio'' svoju
majku. Slino, djevojica se takmii sa svojom majkom, kako bi ''prodobila''
oca za sebe (Elektrin kompleks). Ovaj period praen je strahom od kastracije
(kod djeaka) i strahom od separacije (kod djevojica). Uspjeno razrjeenje
Edipovog i Elektrinog kompleksa, te blagovremena identifikacija sa
istospolnim roditeljem, vodi zdravom prihvatanju vlastite seksualnosti.
Pojedinci fiksirani na ovu fazu razvoja imaju problema sa usvajanjem vlastite
spolne uloge, odnosno seksualnog identiteta. Posljedice su transseksualnost,
transvestitizam i homoseksualizam.
Faza latencije je, navodno, period mirovanja. Dijete polazi u kolu,
iri svoj ivotni i iskustveni prostor, te se suoava sa realnou i privikava na
vanporodino okruenje. Ono pokuava uspostaviti socijalne odnose i
posvetiti se procesu uenja. Ukoliko je uspjeno, moe razviti visoko
samopotovanje, tj. samopouzdanje. U suprotnom, mui ga osjeaj inferiornosti i izolacije.
Posljednja faza psihoseksualnog razvoja je genitalna, koja je
povezana sa razvojem zrele linosti i uspjenim ulaskom u svijet odraslih.
Nagoni opet postaju aktivni, dovrava se identifikacija sa spolnom ulogom i
vlastita seksualnost postaje stabilnija i zrelija. Ukoliko je dijete (sada ve
adolescent) osujeeno ili deprivirano u ovoj fazi, moe razviti probleme kao
to su: antisocijalno ponaanje, ovisnosti razliite vrste, osjeaj izolacije i
neadekvatnosti, te razne probleme koji imaju veze sa seksualnou.
2.5. Psihoanalitike tehnike i metode
U svrhu rada sa klijentima, te opisivanja i objanjavanja nesvjesnih
intencija, kompleksa i manifestnih simptoma, u okviru psihodinamske
paradigme su razvijene sljedee tehnike: tehnika slobodnih asocijacija,
analiza omaki, psihoterapijski rad na otporu klijenta u vidu pomaganja
klijentima da steknu racionalni uvid u vlastito stanje, analiza transfera i
kontratransfera, analiza sadraja snova, kao i psihobiografske studije.
Tehnika slobodnih asocijacija. Klijent treba govoriti sve ono to mu
pada na pamet, bez svjesnog izostavljanja ili selektivne verbalizacije. Dakle,
klijent bi trebao izvjetavati i o mislima koje upuuju na agresivnost,
seksualnost, posrameljenost ili mu djeluju smijene (npr. Trull i Prinstein,
29

2013). Terapeut (analitiar), koji je pripadnik klasine psihoanalitike kole,

u pravilu sjedi iza klijenta (analizanda), kako bi mu pomogao da se to vie
opusti i to nesmetanije verbalizuje svoje unutranje sadraje. Na poetku,
klijentove misli mogu djelovati nepovezano, meutim, kako slobodno
asociranje napreduje, psihoanalitiar polako uoava obrasce koji upuuju na
klijentove nesvjesne sadraje (komplekse i probleme).
Analiza omaki i pogreki u govoru, pisanju i itanju. U svojoj knjizi
''Psihopatologija svakodnevnog ivota'', Freud (1901/1990) navodi mnotvo
primjera ovakvih omaki. Jedan od njih je vezan za mladia, koji je izvjesnu
gospoicu na ulici oslovio ovim rijeima: ''Ako dozvolite, gospoice, ja bih
Vas otprijedio.'' Freud objanjava da je ova rije nastala kombinacijom rijei
''otpratio'' i ''uvrijedio'', zato to se mladi plaio da e je ovakvim gestom
uvrijediti (Freud, 1901/1990). Moemo navesti jo primjera rije je o
iskustvima autora ove knjige. Na pitanje njegove kolegice: ''Ko je ova
osoba?'', desilo se da odgovori: ''To je moj pijatelj.'' Nesvjesno je, umjesto
rijei ''prijatelj'' upotrijebio izvedenicu (ili neologizam), nastalu od glagola
''piti''. Time je, opet nesvjesno, dao sagovornici do znanja da je njegov
prijatelj sklon popiti. U drugoj prilici, uoio je bilbord na kome je, pored
ostalog, pisalo ''posjetiti roditelje''. To je proitao kao ''promijeniti roditelje'',
vjerovatno usljed tadanjeg konflikta s njima. Takoe, esto mu se deavalo
da svoju bivu prijateljicu koja je jako otvorena i zabavna osoba zove
''Manija'' (umjesto Marija).
Sticanje uvida. Uvid u vlastito stanje i psihosocijalno funkcionisanje,
po Freudu je mogue ostvariti uz pomo druge osobe (po mogunosti,
psihoanalitiara). Radi se na smanjivanju otpora i represije, koritenju katarze
i objektivnom sagledavanju vlastitih: misli, anksioznosti, nagona, namjera,
navika, tendencija i osobina.
Rad na transferu i kontratransferu. Tokom psihoterapijskog procesa,
esto se dogodi da klijent pripisuje terapeutu osobine nekog znaajnog
drugog (majke, oca, sestre, brata, branog partnera...). Tada govorimo o
transferu. Ovdje je vano pronai uzroke ovakvih atribucija, te pomoi
klijentu da ih osvijesti. S druge strane, slian fenomen se moe nai kod
psihoanalitiara (kada je rije o kontratransferu): terapeut u svom klijentu
vidi svog znaajnog drugog i nesvjesno se ponaa u skladu s tim. Uspjean
tok psihoterapije (koji ak moe pomoi i terapeutu da rijei neke svoje
30

probleme), pored ostalog, zavisi od kvaliteta analize ovih odnosa, te jasnog

definiranja uloga u dijadi psihoanalitiar klijent (analizand).
Analiza snova. Freud je smatrao da svaki san ima svoj manifestni i
latentni sadraj. Dakle, sadraji koji nam se pojavljuju u snovima zapravo su
simboli, koje treba interpretirati kako bismo doli do njihovog pravog
znaenja za pojedinca (drugim rijeima, do latentnih sadraja snova). U
snovima, kompleksi, strahovi i problemi nisu oigledni, jer djeluje
mehanizam cenzure. Fromm (1984) to lijepo objanjava na sljedei nain:
mehanizam cenzure djeluje poput politikog pisca pod diktatorskim
reimom, odnosno sadraji snova se pojavljuju u obliku neke vrste ifriranog
pisma ili jezika. Dakle, za Freuda su snovi kraljevski put u nesvjesno, te ih
treba odgonetnuti, jer oni prikrivaju prava znaenja.
Psihobiografske studije. Freud je, u skladu sa svojom psihoanalitikom teorijom i njenim konsekvencama, analizirao poznate linosti
svjetske istorije, mitologije, umjetnosti i knjievnosti, te njihova djela i
knjievne junake: Leonarda da Vincija, Mojsija, junake Shakespearovih
drama, Goethea itd. Ovu tradiciju su nastavili ostali psihoanalitiari i
neoanalitiari (npr. Erich Fromm). U literaturi se sreu i sintagme kao to su:
patobiografije i psihohistorijske studije, koje se mogu koristiti kao sinonimi.
Istorija sluaja, anamneza ili studija sluaja u klinikom smislu ima dodirnih
elemenata sa psihobiografskim studijama, meutim, njihova namjena i svrha
je neto drugaija. Danas se psihobiografske studije ogledaju u primjeni
psiholokih teorija na opisivanje i objanjavanje ivota, odnosno razvoja
istaknutih pojedinaca, osoba sa specifinim mentalnim poremeajima i
izrazito intelektualno nadarenih ljudi, koji su kao takvi prepoznati od strane
irih masa ili strunjaka u odreenoj oblasti (Ponterotto i Reynolds, 2013).
Schultz (2005) predlae kriterijume po kojima se razlikuju ''dobre'' od
''loih'' psihobiografija. Kvalitetne psihobiografije: imaju strukturu pripovijedanja, odlikuju se konvergencijom podataka (podaci vode do jedinstvenih
zakljuaka), zvue tj. djeluju logino, posjeduju konzistentne podatke i
interpretacije, provjerljive su (izneseni podaci su stvarni i mogu se
verifikovati), imaju kvalitet obuhvatnosti, nisu utemeljene na redukcionizmu,
nisu rezultat loeg odabira teorije (tj. intepretacije u skladu sa teorijom koja
se ne moe adekvatno primijeniti u datom sluaju), te nisu prosto
patobiografije.
31

2.6. Studije sluaja i istraivanja

McKinley Runyan (1981) je ponudio pregled psihobiografija
Vincenta Van Gogha. U svojoj analizi diskutovao je o tome zato je ovaj
veliki slikar sebi otkinuo donji dio lijevog uha i poklonio ga prostitutki
Rachel, s napomenom da ga paljivo uva. U svjetlu psihoanalize, ovaj in je
interpretiran kao rezultat Van Goghove frustracije odnosom sa bratom
Theom i drugim slikarom, Paulom Gauguinom. Frustracija je dovela do
autoagresivnog ina, odnosno usmjeravanja destruktivnih instinkata prema
sebi. Pomenuti autor navodi jo nekoliko tumaenja (McKinley Runyan,
1981): ovaj in je mogao biti rezultat Van Goghovih nesvjesnih
homoseksualnih tendencija prema Gauguinu (te je uho predstavljalo falusni
simbol koji je trebalo odsjei, to je akt samokastracije), s druge strane, Van
Gogh je moda u Gauguinu vidio svog oca kome se eli osvetiti te je koristio
mehanizam premjetanja agresije, na nain da je usmjerio na dio svog tijela.
Poklanjanje dijela uha prostitutki je interpretirano na sljedei nain: Van
Goghova majka mu je esto govorila da je lo i ruan djeak, a odsijecanje
uha bi znailo simboliko otklanjanje dijela vlastite runoe, te
odobrovoljavanje simbolike majke (u ovom sluaju, prostitutke). Meutim,
McKinley Runyan (1981) navodi jednostavnije objanjenje: VanGogh je
kasnije napomenuo da je u tom periodu ''uo glasove'' (tj. imao slune
halucinacije), te je odsijecanje uha mogao biti in kojem je pribjegao kako bi
''stiao te glasove''.
Stal (2013) je analizirala Jozefa Visarionovia Staljina. Njegovu
psihopatologiju oznaila je kao paranoidni (sumanuti) poremeaj, koji se
manifestovao ljubomorom i nepovjerenjem u svoje saradnike. Ova autorka
pretpostavlja da, ukoliko se prihvati psihoanalitika premisa da djetinjstvo
ima izraziti uticaj na ivot ovjeka, Staljinova patologija vue korijene iz
nezdravog odnosa koji je imao sa svojim ocem (tj. sa tiranski nastrojenom
roditeljskom figurom).
U neuropsihologiji, utvreno je da se, prilikom razmiljanja u
terminima nagona (principa zadovoljstva), realiteta i moralnosti/pravila/
normi (potaknutih rijeima koje su sudionicima prezentovane na ekranu, dok
je u isto vrijeme njihov mozak skeniran funkcionalnom magnetnom
rezonancom fMRI) aktiviraju razliiti dijelovi mozga. Tako je u sluaju
dominacije ida primijeena pojaana aktivnost u oblasti modanog stabla, u
32

sluaju ego-obojenih misli aktivirao se prednji cingularni korteks, dok su

superegom impregnirane misli bile propraene pojaanom nervnom
aktivnou u lateralnom prefrontalnom i parijetalnom korteksu (Fisher i
Student, 2012).
Berlin (2011) daje pregled istraivanja neuralne podloge dinamikih
nesvjesnih procesa, kognitivne, afektivne i motivacijske prirode. Nesvjesni
procesi odvijaju se putem izolovanih petlji nervnih impulsa, odnosno
aktivacija, koje ne traju dovoljno dugo, niti su sinhronizirani sa ostalim
dijelovima neuralne mree, da bi postali svjesni. Rezultati prikazanih
istraivanja vezani su i za neurocerebralnu podlogu nekih mehanizama
odbrane (Berlin, 2011):
a. Utvreno je da ljudi skloni koritenju represije, na subliminalne
stimuluse reaguju evociranim potencijalima manje amplitude, te
razrjeavaju subliminalne konflikte bez aktivacije prednjeg
cingularnog korteksa (koji je, pored prefrontalnog korteksa,
zaduen za svjesnu samoregulaciju).
b. Supresija, kao voljno (svesno) potiskivanje, deava se uz pojaanu
aktivaciju u dorzolateralnom prefrontalnom korteksu i smanjenu
aktivaciju hipokampusa.
c. Disocijacija (kao mehanizam razdvajanja sljedeih psihikih
funkcija i aspekata: pamenja, percepcije, svjesnosti i identiteta)
kao podlogu ima supresiju djelovanja limbikog sistema (od
strane lijevog prefrontalnog korteksa), dok je prisutna hiperaktivacija prefrontalnog korteksa, te smanjeni protok krvi u
orbitofrontalnom korteksu.
Ekehammar, Zuber i Konstenius (2005) su proveli istraivanje sa
studentima, gdje su ispitane neke psihometrijske karakteristike Testa
mehanizama odbrane (DMT-a). Utvrdili su da je slaganje meu treniranim
procjenjivaima visoko (to svedoi o dobroj pouzdanosti instrumenta), ali je
s druge strane niska pouzdanost ispitana paralelnim formama ovog testa.
Nadalje, konstruktna valjanost DMT-a je na granici prihvatljivosti, a
najzastupljeniji mehanizmi odbrane karakteristini za njihov uzorak
sudionika bili su: reaktivna formacija, introjekcija suprotnog spola i
introjekcija drugog objekta (Ekehammar, Zuber i Konstenius, 2005).

33

Bushman (2002) je pokuao empirijski ispitati hipotezu katarze, tj.

pretpostavku da aktivnosti kojima se potie ispoljavanje agresije, na kraju
dovode do smanjenog nivoa agresivnosti ljudi. Rezultati njegovog
istraivanja pokazuju da poticanje ispoljavanja agresije poveava nivo
agresivnosti sudionika, te da je nivo agresivnosti nii kod onih koji nita ne
rade da je ''izbace'' iz sebe, u odnosu na ljude koji se namjerno bave fizikom
aktivnou, koja im slui kao ventil agresivnosti. Dakle, ovo istraivanje
moe posluiti za odbacivanje hipoteze katarze.
Kordi (2004), nakon pregleda veih studija o djelovanju psihoanalize
(do 1991. godine), zakljuuje da su vea uestalost seansi i dugotrajniji
tretman djelotvorniji nego kraih tretmana i rjea susretanja klijenta i
analitiara. Dodatno, uspjeno voen proces psihoterapije ovog tipa, rezultira
razvojem samoanalitikih vjetina klijenata (''analiziranih''), te su uinci
psihoanalize vidljivi i nekoliko godina nakon zavretka psihoterapijskog
procesa. Problemi sa utvrivanjem efekata psihoanalize ogledaju se u
jedinstvenosti svakog analizanda (klijenta) i u odabiru istraivakih metoda i
tehnika, meutim, s vremenom se otklanjaju metodoloki nedostaci, a i sami
analitiari postaju zainteresovaniji za participaciju u istraivanju ishoda
psihoanalitike psihoterapije (Kordi, 2004). Gaskin (2014) je proveo metaanalizu 26 studija o efikasnosti i efektivnosti psihodinamske psihoterapije, te
doao do zakljuka da je ova vrsta psihoterapije uspjena u tretmanu osoba
sa: depresivnim, nekim anksioznim (generalizirani anksiozni poremeaj),
nekim somatoformnim poremeajima (npr. hipohondrijaza) i odreenim
poremeajima linosti (npr. granini poremeaj linosti). Isti autor navodi da
su registrirani dugoroni efekti psihodinamske psihoterapije.
Shedler (2010) je analizirao nekoliko studija u kojima su ispitivani
uinci psihodinamske psihoterapije uporeeni sa uincima drugih vrsta
psihoterapije. Njegovi zakljuci idu u prilog tvrenju da psihoanalitikog
pristup, odnosno tretman ima podjednake uinke kao drugi psihoterapijski
pristupi. Takoe, Shedler (2010) upozorava da psihoterapeuti ostalih
usmjerenja u svom radu koriste neke tehnike koje su nastale iz
psihoanalitike tradicije. Huber, Zimmermann, Henrich i Klug (2012) su
uporeivali uinke psihoanalitikih (psihodinamskih) terapija i kognitivnobihevioralne psihoterapije (KBT). Na uzorku od 100 klijenata, utvrdili su da
odmah nakon zavretka svih seansi, te tri godine nakon zavretka tretmana,
34

psihodinamski pristupi prednjae u odnosu na kognitivno-bihevioralni

psihoterapijski pristup (Huber i sar., 2012). Njihovo istraivanje bilo je
vezano za tretman osoba sa depresivnim poremeajima, te se moe zakljuiti
kako je psihodinamska psihoterapija uspjenija u tretmanu depresije od KBT
pristupa.
2.7. Evaluacija Freudove psihoanalitike teorije
Osnovna kritika Freudove teorije psihoseksualnog razvoja (a i cijele
psihodinamske teorije) odnosi se na redukcionizam. Freud je ljudski razvoj
suzio na psihoseksualni razvoj, te je zanemario efekte okoline, odgoja i
samostalne aktivnosti djeteta. Druga kritika je neuzimanje u obzir koncepta
cjeloivotnog razvoja, kroz pretjerano isticanje perioda djetinjstva kao
kljunog u razvoju linosti. Trea se odnosi na deterministiki pristup, koji se
ogleda u tvrdnji da je ovjekov ivot odreen ranim djetinjstvom i da je svaki
na postupak rezultat (veinom podsvjesne) namjere, odnosno da je svaka
akcija preduzeta s razlogom, a iji uzrok lei u nesvjesnom. Ipak, Freudova
psihoanalitika teorija spada u tzv. ''velike teorije'', jer pokriva sklop linosti,
njenu dinamiku i razvoj, a uz to je poluila nekoliko psihoterapijskih tehnika,
opisanih u prethodnom tekstu.

Rekapitulacija poglavlja
1. Devaluacija je mehanizam odbrane suprotan idealizaciji.
T N
2. Po Freudovom strukturalnom modelu linosti, razlikujemo svjesno,
predsvjesno i nesvjesno.
T N
3. U analnoj fazi psihoseksualnog razvoja dolazi do formiranja
seksualnog identiteta.
T N
4. Zato Freudovu teoriju ubrajamo u ''velike teorije''?
5. Koje su zamjerke koje je mogue uputiti psihoanalitikoj paradigmi?
6. Navesti bar tri zrela mehanizma odbrane.
7. Kojim principom je voen id, a kojim superego?
8. ta je libido?
9. ta je kontratransfer?
10. Navesti primjer za simbolizaciju.
11. Dvije vrste racionalizacije su ______________ i _______________.
35

12. Kako se sve moe manifestovati instinkt smrti?

13. ta je Elektrin kompleks i zato je vano njegovo adekvatno
razrjeenje?
14. Kojem mehanizmu odbrane je najsliniji efekt lanog konsenzusa?
15. Kako psihoanalitiar radi na otporu svojih klijenata?
16. Ako je osoba agresivna, aljkava i nepristojna, kojem tipu ''karaktera''
pripada?
17. Koji je struni naziv za potiskivanje, a koji za poricanje?
18. ta je cenzura sna?
19. O kojem mehanizmu odbrane je rije, ako majka osjea bol u ruci
dogo vremena nakon to udari svoje dijete, koje inae nije tukla?
20. Navedite primjer omake u itanju, iz vlastitog iskustva.
21. Koja je neuroloka podloga ida, ega i superega?
22. Koji su rezultati istraivanja o djelotvornosti psihodinamske
psihoterapije?
23. Pronaite nekoliko pjesama Charlesa Bukowskog, te ih analizirajte
rukovodei se Freudovom teorijom linosti.
24. Pogledajte film Fatalna privlanost (Fatal Attraction, 1987), te
identifikujte ponaanja Danna Gallaghera (Michael Douglas) i Alex
Forrest (Glenn Close), koja su u skladu sa principima po kojima se
vodi id.
25. Pogledajte film Dobri Will Hunting (Good Will Hunting, 1997), te
opiite transfer koji se dogaa izmeu Willa Huntinga (Matt Damon) i
doktora Seana Maguirea (Robin Williams). Takoe, pobrojite
mehanizme odbrane kojima se slui ego Matta Damona, kako bi
ouvao svoj integritet.

36

3. ANALITIKA PSIHOLOGIJA: TEORIJA LINOSTI C. G.

JUNGA
3.1. Jungova biografija
Carl Gustav Jung roen je 26. jula 1875. godine u Kesswilu, u
vicarskoj, kao sin protestantskog sveenika (pastora) i etvrto dijete u
porodici (s tim da je troje djece prije njega umrlo). Kada je imao etiri
godine, njegova porodica se seli u Basel, gdje Carl pohaa seosku kolu, te
ui latinski uz pomo svoga oca. Jungovo djetinjstvo obiljeeno je solitarnim
igrama i njegovim irokim interesima za nauku i umjetnost. Mali Carl se
povlaio od svih i volio je tu vrstu samoodabrane, namjerne izolacije. I sm
kae da je bio introvertirano dijete, koje je esto pribjegavalo svijetu mate.
Zanimljivo je da je kao mali postavljao sebi pitanja tipa: ''Da li sam ja Carl
koji sjedi na ovom kamenu, ili sam kamen na kojem sjedi Carl?''
Medicinu je studirao na Univerzitetu u Bazelu, od 1895. do 1900.
godine, a titulu doktora medicine dobio na Univerzitetu u Cirihu, 1902.
godine. 1900. godine je postao saradnik poznatom psihijatru Eugenu
Bleuleru, sa kojim je u Cirihu (u poznatoj bolnici Burghlzli) izuavao
asocijativni metod (slian onom koji je koristio S. Freud). 1903. godine brani
disertaciju pod nazivom: ''O psihologiji i patologiji takozvanih okultnih
fenomena.'' Kasnije je izuavao psihologiju u Parizu.
1903. godine, eni se bogataicom Emmom Rauschenbach, sa kojom
dobija petoro djece, a par ostaje zajedno sve do njene smrti, 1955. godine,
ivei na obalama cirikog jezera. Ipak, poznato je da je imao dvije afere
(prvu sa jednom ruskinjom, a drugu sa svojom studentkinjom).
Kao to je ve navedeno, 1907. godine upoznaje Freuda, svog
tadanjeg idola. Meutim, kako je Jung s vremenom sve vie polagao nade u
psihoanalitiko izuavanje: mitova, bajki, okultizma i misticizma (pored
analize snova), Freud mu je direktno rekao da su to nenaune analize, te je
(pored ostalih razloga) dolo do razlaza izmeu ova dva psihoanalitiara.
Nakon raskidanja profesionalnog odnosa sa Freudom, Jung je poeo
intenzivnije prouavati civilizacijsko nasljee u vidu: mitologije, legendi,
historije, religije, arheologije, filozofije, knjievnosti i slino. Tada njegova
stajalita postaju jasnija i formira vlastiti pogled na psiholoke sadraje i
37

probleme. Boravio je u: Arizoni, Egiptu, Indiji, Kini i Keniji, a jedno vrijeme

je ivio sa plemenima nastanjenim na nekim od ovih podruja. Izuavao je:
hinduizam, gnosticizam, budizam i konfuijanizam, kao i hrianski
misticizam. Inae, bio je prvi predsjednik Internacionalne asocijacije
psihoanalitiara.
Sa navrenih 38 godina, poeo je doivljavati vidne i slune
halucinacije, koje je smatrao jednim vidom uvida u nesvjesno, te je i sam
izazivao ovakva stanja. Ova ''iskustva'' prikazao je u svojim lancima i
registrovao ih u ''Crvenoj knjizi'', koju je pisao vie od decenije. Dvadesetih
godina prolog vijeka, drao je seminare u Londonu i Sjevernoj Americi. Do
kraja ivota je vjerovao da njegov ivot ima spiritualnu svrhu i smisao, to je,
po njemu, vanije od materijalizma. Umire u Ksnachtu (Cirih), 6. juna
1961. godine.
Njegova kapitalna djela bila su: ''Teorija psihoanalize'' (1913. i 1914),
''Psiholoki tipovi'' (1921), ''Savremeni ovjek u potrazi za duhom'' (1933),
''Tumaenje snova: biljeke sa seminara odranih 1928-1930. godine'' (1938),
''Integracija linosti'' (1939), ''Psihologija i alhemija'' (1944), ''O pojmu
psihike energije i prirodi snova'' (1948), ''Eseji o nauci mitologije'' (1949, u
koautorstvu sa C. Karenyiem), ''Sinhronicitet: naelo neuzronog povezivanja'' (1952) i ''ovjek i njegovi simboli'' (1964).
3.2. Tipologija linosti
Jung (1921) je svoju tipologiju linosti zasnovao na etiri psiholoke
funkcije i dvije vrste glavnih stavova (orijentacija) prema svijetu i sebi. etiri
psiholoke funkcije koje usmjeravaju ovjekovu adaptaciju su (Sharp, 1987):
1) miljenje (kognitivni procesi u pravom smislu te rijei);
2) osjeanje (to je funkcija subjektivnog prosuivanja i
procjenjivanja, kojom odreujemo koliko je odreeni objekat
vaan za nas);
3) senzacija (percepcija, djeluje preko fizikih, tj. osjetilnih organa
kako bi se saznala konkretna realnost) i
4) intuicija (receptivnost/prijemivost za sadraje koji potiu iz
nesvjesnog).

38

Prve dvije funkcije spadaju u grupu perceptivnih (ili racionalnih), dok

su druge dvije funkcije prosuivanja/rasuivanja (odnosno, iracionalne).
One funkcije koje svjesno koristimo, tj. koje su izdiferencirane i dostupne su
svijesti, nazivaju se primarnim ili superiornim. Druge, nediferencirane i
nedovoljno razvijene, su inferiorne funkcije (koje su, uz to, polusvjesne ili
nesvjesne). Ako je jedna od perceptivnih funkcija dominantna (primarna),
onda je druga inferiorna (pomona). Isto vrijedi i za iracionalne funkcije (tj.
funkcije rasuivanja). Npr. ukoliko neko esto i svjesno koristi funkciju
senzacije, njegova inferiorna i nedovoljno svjesna funkcija je intuicija.
Dva stava na kojima se takoe temelji njegova tipologija su (Jung,
1921):
1) ekstraverzija (ekstravertirane osobe imaju pozitivan odnos prema
objektu /u analitikom smislu te rijei/, a opisane su kao otvorene,
drutvene, prijateljski nastrojene i samopouzdane u novim i
nepoznatim situacijama) i
2) introverzija (introvertirani ljudi izraavaju apstraktni stav prema
objektu, te su nastrojeni defanzivno i okrenuti prema unutra/prema
sebi/, povlaei svoju libidinalnu energiju sa objekta; oni su
samozatajni, stidljivi i teko se dopire do njih i njihovog
unutranjeg svijeta).
Dakle, ekstravertni stav, odnosno odnos prema ivotu i stvarnosti,
okarakterisan je preferencijom vanjskog svijeta: stvari, ljudi, aktivnosti i
dogaaja, dok se introvertni stav ili orijentacija moe opisati kao prevaga
interesa za unutranji svijet vlastitih: osjeanja, misli, fantazija i snova
(Bickhard, Blutner i Hochnadel, 2010). Ovo nisu osobine linosti, odnosno
crte linosti u dananjem smislu te rijei (ekstravert, introvert, ekstraverzija
introverzija), ve odnos pojedinca prema svijetu/objektima. U sluaju
ekstravertnog stava, panja je usmjerena na objekt, a kod introvertnog stava
na subjekt (Jung, 1971/1984).
Kada se ukrste glavni tipovi stavova i etiri tipa psihikih funkcija,
dobijamo osam tipova linosti: ekstravertno mislei, ekstravertno
osjeajni, ekstravertno senzitivni (perceptivni), ekstravertno intuitivni,
introvertno mislei, interovertno osjeajni, introvertno senzitivni
(perceptivni) i introvertno intuitivni tip.
39

Ekstravertno-mislei tip osobe zasniva svoje prosudbe, planove i

ciljeve na procjeni uslova u vanjskoj sredini, odnosno okolini. Oni se
rukovode svojim pravilima, principima i idealima, te druge i sebe podreuju
vlastitoj ''formuli ivota'' (Shore, 1987). Ove osobe su dobri: advokati,
preduzetnici, menaderi, dravnici i naunici koji se bave praktinim
stvarima.
Ekstravertno-osjeajni tipovi procjenjuju objekte, pojave, stvari i
osobe kao neto to je vrijedno, dobro i kvalitetno ili bezvredno, loe i
nevano, u skladu sa podacima koje crpe iz socijalnih situacija, odnosno
svoje okoline. Jung (1921) istie da ovdje nije rije o subjektivnim
procjenama, ve o vrijednosti objekta ocijenjenoj shodno vanjskim,
opeprihvaenim faktorima (npr. tradicionalnim i civilizacijskim vrijednostima i trendovima). To su pojedinci koji lako sklapaju prijateljstva,
podravaju druge i lako se snalaze u drutvu.
Ekstravertno-perceptivni tip preferira objekte, ljude i situacije koje
uzbuuju, tj. izazivaju jake ulne (osjetilne) reakcije i utiske. Dakle, oni su
fascinirani odreenim objektima, tj. potpuno se posveuju njima, ukoliko su
im na neki nain atraktivni i izazovni. Uspjeni inenjeri, atletiari,
biznismeni i izdavai pripadaju ovom tipu linosti (Sharp, 1987). Oni su
detaljisti i maksimalno se posveuju svakom aspektu svoje aktivnosti,
odnosno profesije. To su osobe koje umiju procijeniti kvalitet vina, popularni
muziari (koji znaju oslukivati publiku, tj. sluaoce i njihove potrebe), kao i
osobe koje se bave zanatima, ali na nain da tano znaju ta treba uraditi,
popraviti i obaviti, kako bi muterija bila zadovoljna.
Ekstravertno-intuitivni tip prilazi vanjskim objektima tako da u njima
vidi potencijal za postajanje neim drugim. Drugim rijeima, intuicija je za
Junga (1921) kreativan i aktivan proces transformacije objekta, pri kojem
rasuivanje biva stavljeno u drugi plan. Inovatori, umjetnici, vizionari i
reformisti pripadaju ovom tipu linosti.
Introvertno-mislei tip je stvaralac ideja, teorija i koncepata, koji ne
moraju imati mnogo veze sa objektima u okolini. Zapravo, ovaj tip linosti je
teoretiar, koji ne mari mnogo za vanjsku potvrdu i odobravanje njegovog
''apstraktnog, unutranjeg rada''. Introvertno-mislei tip su teorijski fiziari i
matematiari ili filozofi racionalni mislioci.
40

Introvertno-osjeajni tip, za razliku od ekstravertno-osjeajnog tipa

linosti, procjenjuje stvari na osnovu subjektivnosti (a ne objektivnih
parametara, kriterijuma ili drutveno-poeljnih karakteristika). Po Jungu
(1921), oni se ne prilagoavaju objektima, ve ih intepretiraju i zauzimaju
stav prema njima, rukovodei se unutranjim i esto nesvjesnim
tendencijama. Objekti su im stimulusi, kojima oni pripisuju odreene
kvalitete, u skladu sa vlastitim intrapsihikim iskustvom. Oni nisu nametljivi,
a drugi se spontano prilagoavaju njihovom sistemu vrijednosti (etikim
principima i slino).
Introvertno-perceptivni tip se od ekstravertno-perceptivnog tipa
linosti razlikuje po tome to je vezan za vlastite, subjektivne reakcije na
karakteristike objekta (dok je ekstravertno-perceptivni tip vezan za
stimulativnu prirodu samog objekta, koja je zaista dio njega, a ne za
subjektivni, iracionalni doivljaj objekta). Oni su svjesni svake karakteristike
i detalja objekta ili scene/situacije kojoj prisustvuju, te na osnovu ovih
informacija formiraju lini odnos prema odreenom objektu/osobi/dogaaju
(Shore, 1987). Izmeu introvertnog i ekstravertnog tipa, sa dominacijom
perceptivne funkcije, vrijedi isti odnos kao izmeu procesa impresije i
refleksije. Ovaj tip je zastupljen meu muziarima (kompozitorima) i
umjetnicima.
Introvertno-intuitivni tip je, za razliku od ekstravertno-intuitivnog tipa
linosti, usmjeren na dublje i preneseno znaenje psihike realnosti
(ekstravertno-intuitivni tip je usmjeren na fiziku realnost i njene konotacije,
te je svjestan njenih alternativa i konotacija). Jung (1921) smatra da oni imaju
''osjeaj'' za budunost (navodne ''prekognitivne'' sposobnosti), ali da su vie
autistini nego ekstravertno-intuitivni tipovi, te ih moemo nai meu:
samodovoljnim umjetnicima, pjesnicima, amanima i misticima. Oni se ne
brinu o detaljima vezanim za ''vanjski'' svijet - esto su neorganizirani,
zaboravni i nemarni po pitanju materijalnih, opipljivih stvari (Shore, 1987).
Operacionalizacija ove tipologije je Myers-Briggsov indikator tipova
(eng. Myers-Briggs Type Indicator MBTI, Briggs i Myers, 1998). Ovaj
instrument, koji je u posljednje vrijeme pretrpio argumentovane i empirijski
zasnovane negativne kritike (npr. Pittenger, 2005), svrstava sudionike u 16
tipova (kategorija) linosti, ukrtanjem sljedeih dihotomija: ekstraverzija

41

introverzija (EI), miljenje osjeanje (TF), senzacija intuicija (SN) i

prosuivanje percepcija (JP).
3.3. Proirenja i modifikacije Freudovog topografskog modela
Freud je, kako je ve reeno, postulirao postojanje svjesnog,
predsvjesnog i nesvjesnog dijela linosti. Meutim, Jung je Freudovo
nesvjesno nazvao individualnim nesvjesnim, jer je ono karakteristika svakoga
ponaosob i razlikuje se od osobe do osobe. Jungov doprinos je u tome to je
predloio pojam kolektivnog nesvjesnog, koje se nasljeuje i iji sadraji su
slini kod svih ljudi. Kolektivno nesvjesno nazvano je i transpersonalno,
odnosno impersonalno nesvjesno. Odreeno je i kao nelino, tj. nadlino
nesvjesno (Jung, 1971/1984). Pod sadrajima kolektivnog nesvjesnog
podrazumijevamo kalupe karakteristinih iskustava i tendencija nae vrste i
civilizacije, koji, tokom ivota ovjeka, bivaju ispunjeni njegovim iskustvima
i projekcijama. Ovi elementi (potencije, forme) kolektivnog nesvjesnog se
nazivaju arhetipovi (u knjievnosti su to arhemotivi). Jung (1971/1984) ih je
nazivao i opeljudskim, iskonskim slikama ili dominantama. Oni su
projektovani u vidu slika, predstava i scena koje se javljaju u mitovima,
legendama, snovima i slino (Jung, 1969).
Arhetipovi su npr.: Bog, Velika majka (ili Majka priroda/Zemlja:
skup opozitnih kvaliteta kao to su: brinost vs. mo, othranjivanje /odgoj/ i
plodnost vs. destrukcija...), mudri starac (vremeni mukarac koji posjeduje
mnogo znanja i ponaa se kao uitelj mlaim naratajima), heroj
(personifikacija neega to se bori protiv zla, otkuda i potie naa fascinacija
glavnim junacima pozitivcima filmova, stripova i knjievnih djela), figura
avola (''inkarnacija zla'' u liku Lucifera), putovanje (Uliksovo, Odisejevo
putovanje koje je, ustvari, unutranji put; ivotni put Hesseovog Siddharthe
ili zatvoreni krug traganja za samim sobom Coelhovog Alhemiara),
inicijacija (npr. ulazak u odreeno drutvo, u svijet odraslih, putem
participacije u tzv. ritualima zrelosti...) i slino. Pet je glavnih arhetipova:
persona, sjenka, animus, anima i jastvo.
Persona je onaj na dio linosti i ponaanja koji prezentujemo
drugima, koji je drutveno oekivan i prihvatljiv. Obuhvata i socijalne uloge
koje koristimo da bismo se to adekvatnije prilagodili okolinskim uslovima i

42

ljudima koji nas okruuju. Dakle, ovo nije autentini dio linosti, ve njena
fasada.
Sjenka je ''tamni'' dio linosti, koji ne elimo pokazati svijetu.
Veinom sadri impulse iju ekspresiju drutvo i kultura u kojoj se nalazimo
osuuju. To mogu biti agresivni i seksualni nagoni. Kada se desi da ispoljimo
svoju sjenku, to se najee ne deava svjesno.
Anima je skup impulsa i potencijalnih ponaanja koja vie odgovaraju
femininoj linosti, ali su dio muke podsvijesti. Dakle, mukarci posjeduju
inherentne potrebe za pokazivanjem: njenosti, ljubavi, brinosti, ranjivosti i
osjetljivosti, te nesvjesnu potrebu da budu voeni emocijama.
Animus je konstelacija maskulinih tendencija i osobina, koja lei u
podsvijesti ena. Dakle, po Jungu, ene takoe imaju sljedee impulse (kojih
veinom nisu svjesne) da budu: takmiarski nastrojene, agresivne,
dominantne, nametljive, socijalno potentne i voene logikom razuma.
Jastvo (sopstvo, self) je centralni, sutinski dio linosti, odnosno sr
oko kojeg se grupiu ostali arhetipovi. Primjeujemo da su na Jungovo
odreenje jastva uticale istonjake filozofije i doktrine. Da bi se dolo do
istinskog sebe, potrebno je proi kroz proces koji Jung naziva individuacija, a
odnosi se na postajanje sobom, bez imitacije drugih i oslobaanjem od
arhetipalnih uticaja persone, anime i animusa (Stein, 2005). Rije je, ustvari,
o samopostajanju, samoispunjenju i samoostvarenju. Po Jungu, ovo je
prirodni proces voen onim to on naziva principium individuationis. ovjek
se prilagoava vanjskom svijetu procesom progresije, a prihvata unutranji
svijet procesom regresije.
Opisani procesi se odvijaju kroz transformaciju ega, odnosno
postizanje balansa izmeu psihikih funkcija koje su ve opisane, putem tzv.
transcendentne funkcije. Ova funkcija ''pomiruje'' svjesni i nesvjesni dio
linosti, nakon to omogui ''uspostavljanje dijaloga'' izmeu njih (Jung,
1916/1957). Na kraju ovog unutranjeg puta, osoba postaje slobodna, osjea
se ispunjeno i svjesna je da je spoznala istog (istinskog) sebe. Istonjaka
mandala (simetrian geometrijski oblik koji u svojoj sloenosti krije
eleganciju jednostavnosti) je, shodno Jungovim uvjerenjima, slikoviti prikaz
samoafirmirane i samoaktualizirane osobe.
43

Jung je, dakle, pridavao vie znaaja kolektivnom nesvjesnom, nego

svjesnom i linom (individualnom) nesvjesnom. Meutim, revnosno je
izuavao i individualno nesvjesno, ije sadraje je nazvao kompleksima.
Kompleksi su nakupine povezanih emocionalno nabijenih ideja i unutranjih
predstava. Oni mogu dijelom biti osvijeteni, dok njihovi korijeni seu do
kolektivnog nesvjesnog. Dakle, kompleksi su, kako sam Jung kae, psihiki
entiteti koji uvijek sadre neku vrstu konflikta, na koji se ne elimo osvrtati,
ali smo ipak prinueni da mu se povremeno vraamo. Grafiki prikaz
Jungovog poimanja svjesnog, te individualnog i kolektivnog nesvjesnog
nalazi se na slici 2.

Slika 2. Svjesno, nesvjesno, individuacija i transcendentna funkcija

Sassenfeld (2008) navodi da je Jung smatrao kako su za ''kontakt'' sa

kolektivnim nesvjesnim zadueni neuralni centri koji se nalaze u kimenoj
modini, te simpatiki nervni sistem. Ovaj autor dodaje da je desna hemisfera
mozga zaduena za ispunjavanje arhetipskih kalupa (primordijalnih datosti)
sadrajima i slikama, koje su odraz naeg iskustva i doivljaja. Naravno, ovo
su spekulativni naini da se apstraktnost jungovski opisane psihe dovede u
vezu sa fizikim aspektom, odnosno tijelom.

44

3.4. Ravoj linosti po Jungu

Prije svega, izloiemo Jungovu koncepciju pojma senzitivnost
(osjetljivost, vulnerabilnost). Tvrdio je da je oko 20% ljudi roeno sa jednim
vidom predispozicije za psiholoku ranjivost. Senzitivnost je shvaena kao
dijateza u savremenom modelu ''dijateza stres''. Dakle, okida iz okoline
kod vulnerabilnih osoba moe izazvati pojavu odreenih psihosocijalnih
problema i poremeaja, kao to su: depresivnost, anksioznost i stidljivost
(Aron, 2006). Jungova psihoterapijska kola razvila je terapijske pristupe,
koji su uspjeni u radu sa osobama za koje se pretpostavlja da posjeduju
senzitivnost kao crtu linosti.
Meutim, rasprava o senzitivnosti je jedna od rijetkih pesimistinih
stavki u Jungovom pogledu na ljudski razvoj. Veliki dio njegove teorije koji
se odnosi na razvoj linosti koncipiran je u pozitivnom svjetlu, te je ovjeku
ostavljeno mnogo ''prostora'' da unaprijedi svoju linost, u smislu unutranjeg
rasta i razvoja. Ovakav pristup blizak je humanistikoj koli i njenoj
savremenoj ekstenziji, pozitivnoj psihologiji.
Jung je smatrao da u djetinjstvu dolazi do strukturiranja, odnosno
uobliavanja (oformljavanja) ega. Arhetipska uloga roditelja je da
poduavaju dijete: majka je zaduena za eros (emocionalnu komponentu
adaptacije i privrenost), dok je oeva uloga da pomogne djetetu u
prilagoavanju na vanjski svijet (gdje dominira koncept logosa, odnosno
racionalnost i princip realiteta). Dijete usvaja odreene simbole, poinje se
igrati (postaje svjesno pravila igre) i matati. Ovaj period je najbolje
razumjeti pozivajui se na metaforu izlazeeg, ranojutarnjeg sunca.
U periodu adolescencije i rane odrasle dobi, osoba prolazi odreene
vidove inicijacije u svijet zrelih ljudi, te od stanja zavisnosti od svoje
porodice prelazi u stanje nezavisnosti, samostalnog istraivanja (''herojskog
puta'') i iskuavanja ivota. Pojedinac poinje graditi vlastiti svijet principa,
pravila, odnosno idiosinkratsku mitologiju, pravei pomak od tradicionalnih
vrijednosti i kulturalnog nasljea koji su dio njegovog kolektivnog
nesvjesnog. To ne znai da ih naputa, ve da se trudi postati svoj,
diferenciran i jedinstven. Ovaj period je poput jutarnjeg, prijepodnevnog
sunca.

45

U razdoblju srednje odrasle dobi (negdje oko 35. ili 40. godine
ivota), ovjek postaje sklon samorefleksiji, te svjesnom odabiru izmeu
razliitih alternativa nastavka ivota. Ovdje se suoava sa uspjesima,
neuspjesima, raskidanjem starih i zapoinjanjem novih prijateljskih i
romantinih veza. ovjek se suoava sa krizom (u razvojnoj psihologiji
poznatoj kao ''kriza srednjih godina''), iz koje se moe izroditi izolacija,
stagnacija i osjeaj besperspektivnosti, ali i uvid u vlastiti ''put'', kojim treba
ii sve do kraja ivota. Svako od nas ima jedinstvenu ivotnu trajektoriju
koju treba otkriti, pronai i uputiti se njome, kako bi se proces individuacije
mogao odvijati nesmetano i autentino. Ovo je prekretnica u razvoju ovjeka,
koju moemo opisati suncem u zenitu, koje polako zalazi.
U periodu zrelog, kasnog odraslog doba, odnosno starosti i sticanja
mudrosti, osoba bi se trebala pripremati za prihvatanje vlastite smrtnosti,
odnosno za svoj posljednji as. Pozitivno doivljena zadnja faza razvoja
okarakterisana je ovjekovom pomirenou sa ivotom. Jasnije, dovoljno
mudra i ''zaokruena'' (integrirana) osoba, nee se aliti na nepravdu ivota,
niti na odreeni vid zakinutosti koji je prije osjeala. Ona nee dozvoliti da
razliite situacije naruavaju njen unutranji mir i stabilnost, ve e ih
prihvatati kao neto prolazno, vanjsko i kao takvo per se. Ovo razvojno
razdoblje je, metaforiki reeno, period zalazeeg sunca.
3.5. Jungovi principi vezani za dinamiku psihike energije
Jung je postulirao tri principa (pretpostavke) kretanja energije psihe:
entropiju, opoziciju i ekvivalenciju. Entropiju i ekvivalenciju je odredio po
principima koji vladaju u fizici (tanije u termodinamici), dok je princip
opozicije vie vezan za filozofiju (tanije, dijalektiku).
Princip entropije vodi u ravnoteu investiranja psihike energije,
odnosno u jedan vid homeostaze (Schultz i Schultz, 2005). Ako ova energija
pretjerano impregnira odreenu grupu objekata, u isto vrijeme postoji
tendencija da se ona ''pretae'' na druge objekte, kako bi se postigao balans.
Ovaj mehanizam je slian fizikom mehanizmu sistema spojenih posuda.
Princip opozicije je u osnovi svake ovjekove motivacije i tendencije.
Postojanje suprotnosti (regresija progresija, dobro loe, stvaranje
unitavanje...) potie psihiku energiju na djelovanje i ispoljavanje. Svaka
46

elja, osjeanje, stav, odnos, namjera i nagon ima svoju suprotnost. To je

osnovni princip dijalektike koji je nuan za odvijanje dinamike linosti.
Susretom dviju suprotnosti nastaje energetski napon, a energija se dalje
odrava i preobraava.
Princip ekvivalencije podrazumijeva da se, naizgled izgubljena
psihika energija, ustvari usmjerila prema drugim dijelovima i aspektima
linosti. Dakle, psihika se, kao i fizika energija, ne moe unititi niti
nestati, ve pretvoriti ili investirati u neto drugo. To je osnovni princip
konzervacije (ouvanja) energije u svakom smislu.
3.6. Sinhronicitet
Sinhronicitet je smislena koincidencija, odnosno princip nekauzalne
veze odreenih dogaaja i iskustava (Cambray, 2009), kojem se Jung (u
saradnji sa fiziarem W. Paulijem) posebno posvetio u svojoj knjizi
''Tumaenje prirode i psihe''.
Jung (1952/1993) je opisao vlastiti, kliniki primjer sinhroniciteta, u
kome je jedna djevojka upravo priala svoj san o zlatnom skarabeju, kada se
na Jungovom prozoru pojavio insekt slian skarabeju, iji je oklop bio
proaran nijansom zlatne boje. Svi mi se moemo prisjetiti takvih iskustava u
svakodnevnom ivotu: pozove nas prijatelj na koga smo upravo mislili;
priamo o nekoj temi o kojoj se poinje raspravljati na TV-u koji smo
ukljuili u tom trenutku; pomislimo na neto na ta pomisli i na sagovornik;
dok smo u gradu sjetimo se da elimo posjetiti neko mjesto, a kada se
okrenemo, vidimo natpis restorana, muzeja, kafia, supermarketa na koji smo
upravo pomislili.
Sinhronicitet je u jungovskoj psihologiji tumaen postojanjem
kolektivnog nesvjesnog, zajednikog nasljea koje nas sve povezuje. Iz tog
ugla, ovaj fenomen je sasvim oekivan, s obzirom da navodno nema granica
izmeu kolektivnog arhetipskog i filogenetskog iskustva nas i drugih ljudi
koji nas okruuju (ili ive daleko od nas). Meutim, ako neto logino slijedi
iz odreene teorije koja nije dovoljno empirijski potkrijepljena, ne znai da je
to to slijedi (u ovom sluaju, sinhronicitet) realno utemeljen fenomen, koji je
tano interpretiran iz ugla tog teorijskog pristupa.

47

Sinhronicitet je, statistiki gledano i uzimajui u obzir teoriju

vjerovatnoe, jako rijedak, ali mogu. Kako nas, po prirodi, privlae
nesvakidanje i neobine stvari, sluajna preklapanja dogaaja, odnosno
''neobjanjive'' koincidencije, skloni smo se vie sjeati ovakvih iskustava,
nego uobiajenih, svakodnevnih doivljaja i situacija. Iz ovoga slijedi da nam
se moe initi kako je sinhronicitet tako est fenomen, da u njegovoj podlozi
stoji neto nadnaravno i nerealno, tipa energetske povezanosti izmeu
razliitih individua. Ovdje moramo zauzeti kritiko stajalite i odmak, te
sinhronicitet prihvatiti kao statistiki rijedak dogaaj (ili doivljaj, odnosno
iskustvo), koje se nekada mora desiti, jer ga kao takvog i pretpostavlja teorija
vjerovatnoe.
3.7. Karakteristine metode i tehnike
Metoda asocijacija (na odreene rijei, u ulozi stimulusa) je slina
Freudovoj tehnici slobodnih asocijacija, samo to je ovdje rije o
klijentovim/sudionikovim asocijacijama na unaprijed pripremljenu listu rijei
(tj. na svaku rije pojedinano). Primjeri verbalnih stimulusa su (Jung, 1910):
zeleno, voda, knjiga, drvo, umrijeti, prst, skupo, brinuti se, cvijet, spavati,
mjesec, ena, bojati se, zlostavljati, odabrati, glad, bijelo, aa, mrkva, velik,
star, putovanje, plesati, prozor... Sudioniku se daje uputa da, im analitiar
proita rije, ovaj im prije odgovori (odnosno verbalizuje vlastitu asocijaciju
na rije koju je uo). Dakle, prije svega, mjeri se vrijeme reakcije sudionika,
te se registruju njihove asocijacije. Neki sudionici/klijenti zanijeme, drugi
ponude vie asocijacija na jednu rije, a trei navode opise onoga na ta ih
stimulus asocira. Kao to vidimo, imamo razliite stilove odgovaranja, koji
upuuju na odreene simptome i komplekse klijenata (analiziranih). Jungov
test asocijacija (JTA ili JAT) je jedna od najpoznatnijih projektivnih tehnika,
pored Rorschachovog testa mrlja (RORT-a).
Tumaenje snova se, po Jungu, odvija na nain da se simboli koji se
javljaju u snovima veinom pripisuju primordijalnim slikama kolektivnog
nesvjesnog. Jung je kao mali sanjao da istrauje peinu, te da iskopava kosti i
alate, to ga je na neki nain predisponiralo za bavljenje ''arheologijom psihe,
odnosno nesvjesnog''. Shodno Jungovom teorijskom pristupu, snovi imaju i
prediktivnu mo, u smislu da ''kazuju'' osobi u kojem smjeru treba osmisliti
vlastiti ivot, tj. kojim putem treba ii dalje, kako bi spoznala istinski self. U

48

snu, naprimjer, moe djelovati inferiorna psihika funkcija, koja tokom dana
nije toliko aktivna.
3.8. Studije sluaja i istraivanja
Rosen, Smith, Huston i Gonzales (1991) su proveli seriju studija o
arhetipovima i razumijevanju simbola. U prvoj su sudionicima prezentovali
40 slika na kojima su se nalazili karakteristini simboli (primjeri su ''jabuka'',
ije je konotativno, apstraktno znaenje znanje i ''drvo'' porijeklo, rast,
stvaranje). Sudionici su trebali navesti znaenje prikazanog simbola, u vidu
jedne rijei. Registrovano je samo 5.17% tanih ili priblino tanih odgovora.
Autori ove studije zakljuuju da, u pravilu, sudionici nemaju svjesnog znanja
o simbolima (koji se odnose na uobiajene arhetipove).
U drugoj studiji (Rosen i sar., 1991), sudionicima je ponuena lista od
80 rijei, gdje su trebali svaki simbol povezati sa tanim znaenjem (pola se
odnosilo na date simbole, a druga polovina je sadrala pojmove koji su mogli
biti jednako privlane, ali netane alternative). Ovdje je takoe bilo malo
tanih prepoznavanja (samo 6.5% od ukupnog broja odgovora sudionika).
U treoj studiji (Rosen i sar., 1991), uestvovale su dvije grupe
sudionika, kojima su prezentirani simboli sa tanim znaenjem, a u drugoj
eksperimentalnoj situaciji sa ispremetanim znaenjem (npr. pravo znaenje
jednog simbola navedeno je kao znaenje drugog simbola). Ispitivano je u
kojoj mjeri e sudionici upamtiti prava znaenja. U oba eksperimentalna
uslova, dobijeno je oko pola tanih prepoznavanja. Dakle, i u sluaju
pogreno uparenih simbola sa znaenjima, dobijeni procenat tanih odgovora
(prisjeanja) bio je iznad 40% (tano uparena znaenja sa simbolima poluila
su preko 50% tanih odgovora). Autori ove studije zakljuili su da znaenje
simbola (odnosno generalni, orijentacioni sadraj arhetipova) biva
prepoznato jedino nesvjesno, dok na svjesnom nivou ostaje skriveno.
Rezultati opisanog istraivanja mogu se interpretirati na sljedei
nain: (ne)prepoznavanje simbola je rezultat neije ope informisanosti i
obavijetenosti, tj. opeg znanja. Prepoznavanje je lake od dosjeanja, otuda
vei procenat odgovora kada se od sudionika trailo da prepoznaju znaenje
simbola na osnovu ponuenih rijei. Nadalje (referirajui se na treu studiju),
sudionici e svakako povezivati logino znaenje sa simbolom koji ga ''nosi''
49

i na koji se odnosi. Vjerovatnoa tanog odgovora je vea u treoj studiji, s

obzirom da je sudionicima prezentirano 40, a ne 80 rijei, kao to je to bio
sluaj u drugoj studiji. Dodatni oprez u prihvatanju tumaenja koje nude
autori ovog istraivanja proistie iz same injenice da je njihov lanak
objavljen u asopisu koji je iskljuivo posveen temama Jungove analitike
psihologije (Journal of Analytical Psychology).
Roesler (2013) je proveo meta-analizu (veinom njemakih i
vajcarskih) prospektivnih i retrospektivnih istraivanja vezanih za provjeru
efikasnosti jungovske psihoterapije. Utvrdio je da sve studije ukazuju na
djelotvornost ovog vida psihoterapije, ne samo na ublaavanje simptoma, ve
i na svakodnevno funkcionisanje, prilagodbu i koritenje zdravstvene
pomoi. Drugim rijeima, klijenti su izvjetavali o dubljem i realistinijem
uvidu u vlastito stanje, boljim interpersonalnim odnosima i rjeem koritenju
medicinske pomoi u odnosu na populacijski prosjek (Roesler, 2013).
Klijentima je, u prosjeku, trebalo 90 seansi da bi postigli psihiko blagostanje
i znaajno ublaili svoje probleme. Kako znamo da je ova terapija
dugotrajna, postoji mogunost da su upravo veliki broj i frekventnost seansi
faktori koji ovu terapiju ini efektivnom.
U okviru Freudove i Jungove psihoanalize, postavlja se pitanje da li bi
ove psihoterapijske kole bile terapijski uspjene, ukoliko bismo ih sveli na
onoliki broj seansi koji je uobiajen za npr. modalitete kognitivnobihevioralne psihoterapijske kole.
O'Brien, Bernold i Akroyd (1998) su ispitivali kriterijsku valjanost
Myers-Briggsovog indikatora tipova (MBTI-a), u kontekstu akademskog
uspjeha na studiju mainstva. Na osnovu istraivanja, koje su proveli sa 83
studenta, zakljuili su da studenti koji pripadaju intuitivnom tipu postiu vie
ocjene u odnosu na studente koji se mogu okarakterisati kao perceptivni
tipovi. Njihovi rezultati upuuju i na to da je vie ekstravertno, nego
introvertno orijentisanih studenata mainstva, te da je mnogo vie
perceptivnih, nego intuitivnih tipova, kao to je mnogo vei broj misleih,
nego emotivnih tipova.
Gardner i Martinko (1996) su proveli meta-analizu studija u kojima je
primjenjivan MBTI, kako bi stekli bolji uvid u metrijske karakteristike
MBTI-a i njegovu relevatnost za predvianje osobina i ponaanja menadera.
50

Ispostavilo se da velika veina ovih studija uopte ne navodi koeficijente

pouzdanosti, a u onim studijama koje ih navode, utvreno je da je pouzdanost
MBTI-a prihvatljiva (tj. odmah iznad donje prihvatljive granice). Autori
navode kako je teko utvrditi valjanost ovakvog instrumenta, s obzirom na
njegovu specifinu strukturu (Gardner i Martinko, 1996). U uzorcima
menadera, u istraivanjima obuhvaenim njihovom meta-analizom,
primjeuje se da su menaderi skloni vie koristiti funkciju miljenja,
odnosno prosuivanja, a zanemarivati emocije i percepciju (senzaciju).
Intuicija i senzacija bile su u negativnoj korelaciji sa kritikim miljenjem
(oslanjanjem na kvantitativne analize, stvarne podatke i rukovoenje
pravilima donoenja odluka), a u pozitivnoj korelaciji sa pogrekama u
miljenju. S druge strane, koritenje funkcije intuicije je u pozitivnoj vezi sa
pozicijom menadera u organizacijskoj hijerarhiji, dok se istovremeno
smanjuje znaaj funkcije senzacije (percepcije). Takoe, funkcija intuicije
vana je za strateki menadment, dok je funkcija senzacije ovdje
kontraindicirana. Menaderi koji su naklonjeni funkciji miljenja su
asertivniji prilikom rjeavanja konflikata, dok su oni kod kojih je razvijena
funkcija emocija skloniji kooperativnim oblicima ponaanja (Gardner i
Martinko, 1996).
Pittenger (1993) dolazi do rezultata da je test-retest pouzdanost
MBTI-a nezadovoljavajua, te da sudionici u razliitim vremenskim takama
postiu rezultate koji ih smjetaju u razliite tipove linosti (u vremenskom
razmaku od pet sedmica, dolazi do drugaijeg klasifikovanja u cca. 50%
sluajeva). Ovaj autor upozorava da valjanost ovog instrumenta dugo
vremena nije provjeravana, te da tek savremene studije poinju ispitivati
njegovu validnost (gdje se ispostavilo da je faktorska struktura MBTI-a
nekonzistentna sa onom koja je pretpostavljena) i upotrebnu vrijednost (koja
je, po ovom autoru, slaba).
3.9. Evaluacija Jungove analitike psihologije
Jungova teorija linosti, odnosno analitika psihologija, teko je
dokaziva, odnosno opovrgljiva, te joj to znaajno umanjuje nauni
kredibilitet. Nadalje, Jung se bavio prouavanjem okultnog, a pred kraj ivota
izuavao neidentifikovane letee objekte (NLO odnosno UFO), to jo vie
naruava njegovu reputaciju u psihologiji i psihijatriji kao pozitivistikim
naukama. Ipak, njegov analitiki pristup nalazi primjenu u interpretacijama
51

knjievnih djela, umjetnikih ostvarenja (slika, skulptura i slino) i

folklornog nasljea, to Jungovu teoriju moe svrstati meu najvee
doprinose u humanistikim naukama i tumaenju umjetnosti. Dodatno, Jung
je svakako bio veoma plodan pisac, erudita ravan renesansnim uenjacima i
poznatim enciklopedistima.

Rekapitulacija poglavlja
Za ekstravertni stav, karakteristina je orijentacija prema sebi. T N
Miljenje i emocije spadaju u perceptivne funkcije.
T N
Arhetipovi su ispunjeni identinim sadrajima.
T N
Latentne maskuline osobine i tendencije kod ena jednim imenom se
nazivaju ______________.
5. ta je kolektivno nesvjesno i koje je jo nazive Jung koristio za ovaj
dio linosti?
6. Koje su odlike introvertno-intuitivnog tipa linosti?
7. Po Jungu, dva osnovna stava, tj. tendencije su ________________ i
_____________________.
8. ta je sinhronicitet? Koje je njegovo statistiko objanjenje?
9. Na ta upuuju rezultati istraivanja o pouzdanosti i valjanosti MyersBriggsovog indikatora tipova?
10. Koji je, po Jungu, trei stadijum u razvoju ovjeka i ta ga
karakterie?
11. ta je princip entropije, kada je u pitanju dinamika psihike energije?
12. Koja je uloga transcendentne funkcije?
13. ta je individuacija?
14. Opisati razliku izmeu persone i sjenke.
15. ta je, po Jungu, kompleks?
16. Koje su glavne kritike Jungovog pristupa linosti?
17. Gdje moemo ''nai'' arhetipske, odnosno primordijalne slike?
18. Koji od tri principa dinamike energije pokriva ono to je u fizici
poznato pod pojmom ''konzervacija energije''?
19. ta je, po Jungu, senzitivnost?
20. Koji sadraji se nalaze u individualnom nesvjesnom?
21. Identifikujte arhetipove u pjesmama (po svom izboru) engleskog
pjesnika Williama Blakea.
1.
2.
3.
4.

52

4. LACANOV PSIHOANALITIKI PRISTUP

4.1. Biografija J. Lacana
Jacques Marie mile Lacan, francuski filozof i psihoanalitiar, roen
je 13. aprila 1901. godine u Parizu, u katolikoj porodici, kao najstarije od
troje djece. Sa svojih 19. godina, upisuje medicinski fakultet, te specijalizira
psihijatriju 1926. godine, a 1932. brani doktorat na temu: ''O paranoidnoj
psihozi u njenom odnosu sa linou.'' 1936. godine predlae teoriju o
''stadijumu ogledala''. U to vrijeme, biva pristaa nadrealistikog i
dadaistikog pokreta u umjetnosti. Tokom rata, njegov psihoanalitiki rad
biva naruen, te se posveuje vojnoj psihijatriji. Ovo je rani period
Lacanovog stvaralatva (1930-ih 1940-ih godina).
1951. godine poinje drati privatne seminare o psihoanalizi, u Parizu,
koji su se gotovo neprekidno odvijali narednih 27 godina. Ovo razdoblje je
na poetku obiljeeno njegovim insistiranjem na ''povratku Freudu'', odnosno
pristupu i misli oca psihoanalize, te predstavlja srednji period Lacanovog
stvaralatva (1950-ih godina). Inae, Lacan je smatran za jednog od
najkontroverznijih psihoanalitiara nakon Freuda (neki ga nazivaju i
''francuskim Freudom''). Veina predavanja koje je drao, sabrana je u
''Spisima'' (fr. crits). Njegovo teorijsko stajalite predstavljalo je spregu
psihoanalize i strukturalizma, a u skladu s tim, smatrao je da je nesvjesno
strukturirano poput jezika (tanije, u vidu sintakse). Lacanovi sluaoci bili su
razliiti profili ljudi: psihijatri, umjetnici, filozofi, knjievnici, a meu njima
se svakako istiu filozofi M. Foucault i G. Deleuze.
Sredinom 1960-ih godina, u Lacanovom teorijskom pristupu se
primjeuje sve vee udaljavanje od Freuda, te oblikovanje vlastitog (danas
poznatog kao lacanijanskog) pristupa u psihoanalizi, to je oznaeno kao
''kasni Lacan'' (1960-ih i 1970-ih godina). Jedan od najpoznatijih ciklusa
predavanja, seminar br. 11, odran je 1964. i 1965. godine, a dodijeljen mu je
naziv ''etiri temeljna pojma psihoanalize''. Nezadovoljan politikom lanstva
i postupanja u internacionalnim centrima i udruenjima za psihoanalizu,
istupa iz onih iji je bio lan, te osniva vlastitu freudijansku kolu. Lacan je,
pored psihoanalize, izuavao strukturalistiku antropologiju, matematiku
logiku i topologiju. Sedamdesetih godina diskutuje o spolnim razlikama, kao
o neemu to je socijalno atribuirano, a ne inherentno dato. Ovo njegovo
53

stajalite bie pozdravljeno od strane feministkinja toga doba. Umro je 9.

septembra 1981. godine, u Parizu.
4.1. Teorija registara
Po Lacanu, psihika realnost sastoji se od tri sloja, odnosno registra:
Realnog, Simbolikog i Imaginarnog. Na ovoj pretpostavci, temelje se svi
ostali Lacanovi konstrukti.
Imaginarno je podruje (registar) koji obuhvata iluzije, fantazije,
halucinacije i fikcije. U njemu dolazi do mijeanja Simbolikog i Realnog
(Johnston, 2014). Tako npr. osobe sa dijagnozom sumanutih poremeaja
(paranoje) smatraju da su objektivni dogaaji (Realno) nekako meusobno
povezani i da kriju dublje znaenje (tj. da su dio Simbolikog), relevantno za
ove osobe. S druge strane, osobe sa dijagnozom konverzivnog poremeaja
(''histerija'') poriu nesvjesne konflikte (Simboliko), te ih konvertuju u
somatske probleme (Realno).
Simboliki registar obuhvata: norme, tradiciju, rituale, obiaje,
institucionalno propisana ponaanja, odnosno kulturalne i drutvene
vrijednosti i principe (Johnston, 2014). Za Lacana, ovi meusobno povezani
entiteti ine tzv. ''simboliki poredak'' mreu oznaivaa. Oznaiva je
neto to je, po Lacanu i njegovim istomiljenicima, arbitrarno pripisano
oznaenom (stvari, objektu), a ovaj pojam se moe definisati i kao neto to
stvara znaenje u nestrukturiranoj materiji (Kovaevi, 2010). esto se
simboliki poredak povezuje sa konceptom Velikog Drugog. Nesvjesni dio
linosti spada u simboliki registar, a odlikuje se vlastitom logikom i
pravilima po kojima se povezuju njegovi sadraji. Kako je osnovni element
Simbolikog jezik, Lacan je smatrao da je govor ustvari uvijek odgovaranje
(na oekivanja i zahtjeve simbolikog poretka, odnosno Velikog Drugog).
Dakle, nai postupci su uvijek uslovljeni zahtjevima i pravilima simbolikog
poretka. Znaenje sadraja komunikacije i interakcije je uvijek potaknuto
kontekstom, odnosno ''igrom oznaivaa''.
Realni registar ini potpuna svjesnost stvari samih po sebi. Dakle,
lienih pripisanih znaenja, projekcija i upliva Simbolikog. Lacan ga pojmi
kao prazninu, jer gotovo sve nae iskustvo i ponaanje determinisano je
oznaivaima i vezama izmeu njih (tj. dio je simbolikog poretka). Kako
54

smo veinom involvirani u simboliki registar, Realno moemo (koristei

jezik, koji je opet dio Simbolikog) opisati kao puno nedosljednosti,
antagonizama, ''rupa'', odsutnosti i slino. Za pojam Realnog se moe rei da
je najopskurniji koncept Lacanovog teorijskog pristupa. U svojoj sutini,
Realno ne moe biti izraeno i kompletno obuhvaeno jezikom. Realni
poredak je ono to ''dolazi'' prije bilo kakve simbolizacije i imaginacije.
Upravo zato to ne moemo spoznati cjelinu Realnog (jer nam se namee
Simboliko), dolazimo do saznanja da nae istinske elje prema odreenom
objektu ne mogu nikada u potpunosti biti ispunjene. Zapravo, nikada ne
moemo dobiti toliko eljeni objekat, koji Lacan naziva ''objektom malo a''
(fr. l'objet petit ''a'').
Preko imaginarnog registra (kroz dnevna sanjarenja, odnosno matu),
stiemo iluziju da je objekat malo ''a'' unutar naeg dosega, te se lake
nosimo sa ''injenicom'' da ne moemo ispuniti vlastite, istinske elje. Po
ieku (2007), korist od objekta malo ''a'' je vea ako na neki nain
''oblijeemo'' oko njega, ne pokuavajui ga definitivno dostii. Kovaevi
(2010) navodi stihove iz jedne od pjesama D. Maksimovi, kao dobru
ilustraciju iekovog (i Lacanovog) stajalita: ''ne, nemoj mi prii... sve je
mnogo lepe donde dok se eka, dok od sebe samo nagovetaj da...''. S druge
strane, gubitak objekta malo ''a'' je nuna posljedica procesa simbolizacije.
Mi svijetu, sebi, stvarima, pojavama i fenomenima pripisujemo znaenje, ali
nikada ne moemo spoznati stvar po sebi, odnosno zahvatiti je
jezikom/govorom. Zato uvijek ostaje odreena praznina, diskontinuitet, to
implicira jedan vid gubitka koji je nenadoknadiv. Psihotine osobe, kako je i
prije u odreenom smislu napomenuto, smatraju da je simboliki poredak
ono to nije dovoljno zatvorena cjelina (po Lacanu je to, ustvari, sistem pun
praznina i prekida, jer nije autentina preslika Realnog, ali normalni ljudi
simboliki poredak prihvataju kao neto zaokrueno i takvo po sebi). Stoga,
kada normalna osoba kroz Imaginarno pokuava doprijeti do Realnog, ali
tako da ima uvid da su njene fantazije imaginarne i nerealne, psihotina
osoba smatra da je Imaginarno istinska realnost otuda njena ubijeenost i
vjerovanje u realistinost halucinatornih doivljaja.
Drugim rijeima, pojedinci sa sumanutim poremeajima smatraju da
iza Velikog Drugog stoji neki Drugi Veliki Drugi, koji upravlja simbolikim
poretkom. Zato npr. patoloki kverulanti (osobe koje su sklone paranoji
55

vezanoj za pravni sistem) smatraju da se neko urotio protiv njih (Drugi Veliki
Drugi), koji kontrolie pravosue (Veliki Drugi, odnosno Simboliko) i eli
im nauditi tako to e ih osuditi kada zapravo nisu krivi. Kako bi to
prevenirali i preduhitrili ovaj ''proces'', oni se odluuju optuivati druge
(podnositi tube protiv njih), odnosno ponaati u skladu sa realno shvaenim
Imaginarnim. Drugi primjer je vjerovanje nekih psihotiara, koje je Lacan
tretirao, da neko pie kroz njih (tzv. automatsko pisanje). Pisanje, kao jeziko
izraavanje, proizvod je simbolikog poretka i prihvatamo ga kao nain
komunikacije. Meutim, psihotiari smatraju da ''neko'' (Drugi Veliki Drugi)
koristi njihove ruke u svrhu pisanja, te da napisano ne potie od njih. Lacan
(2006) ovo zove insistiranjem na lancu oznaitelja.
4.2. Razvoj linosti
Po Lacanu, prva faza djetetovog razvoja, odnosno odnosa prema sebi i
okolini, poklapa se sa ''uronjenou'' u imaginarni registar. Dijete ne razlikuje
sebe od drugih, vanjske od unutranjih procesa, te npr. majinu dojku pojmi
kao neto to pripada njemu samome (Eagleton, 2011). Dakle, dijete moe
doivjeti neki dogaaj u svojoj okolini kao dio njega ili kao neto to se
nuno odnosi na njega (u razvojnoj psihologiji, ovo je poznato kao
egocentrizam). Isto tako, negdje do otprilike estog mjeseca, bebino iskustvo
se moe opisati kao haotina igra: percepcija, potreba, osjeanja i pokreta.
Praktino, beba je ovdje ''uronjena'' u Realno svog psihikog polja.
Najvaniji koncept ovog dijela Lacanovog pristupa je ''stadijum
ogledala'' (fr. le stade du miroir). Ova faza razvoja se odvija izmeu 6 i 18.
mjeseca. Dijete gleda svoju sliku u ogledalu i vjeruje u njenu realnost,
meutim, to je samo refleksija na odreenoj ravni (Lacan, 2006). Dakle,
Imaginarno se mijea sa Realnim. Ovdje se, na neki nain, pravi zjap izmeu
pravog identiteta i odraenog identiteta, jer se dijete poinje identifikovati sa
svojim odrazom u ogledalu. Ovaj stadijum je, po Lacanu (2006), nuan za
djetetovo uspostavljanje veze sa fizikom stvarnou, te za formiranje ega.
U djetetovu vlastitost se ugrauje drugost, odnosno slika koju drugi
imaju o djetetu se prihvata kao vlastita slika o sebi. To je zato to u ogledalu
(Imaginarnom) dijete percipira svoju cjelovitost, dok u njegovoj ''realnosti''
postoji izvjesna fragmentacija (ve je reeno da u poetku dijete ne
primjeuje razliku izmeu sebe i okoline, odnosno mnogi njegovi ''dijelovi''
56

su ''rasuti'' po okolini, a u isto vrijeme se percipiraju kao vlastiti). Kako u

Imaginarnom postoji ''viak'' (jer je u tom podruju dijete/subjekt cjelovit, to
je suprotno njegovoj ''fragmentiranoj realnosti''), subjekt postaje uinak
oznaitelja, ime nastupa faza simbolikog (Cepi, 2004). Dakle, Simboliko
nastaje usljed jaza izmeu Imaginarnog i Realnog. Kako je djetetove potrebe
veinom zadovoljavala majka, ona je za dijete bila dio Realnog, a njegove
potrebe su, u nekom smislu, bile dio njega samoga. Meutim, u ovoj fazi,
dijete se suoava sa surovom realnou (da postoji i neto drugo osim njega,
koje je drugaije i odvojeno). Kako bi se prevazila ova diskrepancija, majka
(Realno) uvodi dijete u Simboliko (oznaiteljski lanac, Zakon), koji je
personificiran u vidu oca (Cepi, 2004). Dijete, stoga, postaje subjekt jeziki
i drutveno uslovljen obraenom realnou. Sada djetetove elje postaju
odraz elja Velikog Drugog, jer je inicirano u simboliki poredak. Dijete se
percipira odvojenim od majke, ali zato nalazi mjesto u lancu oznaitelja.
Od 18. mjeseca do etvrte godine ivota, dijete postaje sve vjetije u
koritenju jezika, te se priklanja drutvenim pravilima i zahtjevima, koji
oblikuju njegove percepcije. Procesom socijalizacije jo vre biva vezano
za Simboliko. Lacan smatra da je posljedino razrjeavanje Edipovog
kompleksa, ustvari, priklanjanje lingvo-socijalnom poretku, tokom kojeg
dijete gubi dio ''cjelovitosti majke'' kao objekta koji eli posjedovati (''ne
smijem je i ne mogu imati cijelu i u potpunosti''). Njegova identifikacija sa
simbolikim registrom, u lacanovskoj interpretaciji, znai identifikacija sa
ocem (zakonima, poretkom, pravilima i normama). Dakle, u Lacanovoj
teoriji psihoseksualnog razvoja, otac i majka nisu shvaene kao bioloke
kategorije, nego kao predstavnici odreenog poretka. Ovdje je strah od
kastracije povezan sa poricanjem i naputanjem seksualnih potreba, kako bi
dolo do prilagoavanja drutvenom sistemu i normama.
Lacan pravi distinkciju izmeu idealnog ega i ego-ideala. Idealni ego,
ustvari, prvi put pojmimo u fazi ogledala. U ovoj fazi, dijete suprotstavlja
koherentnu, cjelovitu sliku o svom tijelu u ogledalu (imaginarni registar)
difuznoj, haotinoj i rasplinutoj slici u realnosti. Ova nepodudarnost nas prati
kroz cijeli ivot, a pokuavamo je prevazii, teei ka idealnoj slici o sebi.
Ego-ideal je dio simbolikog poretka, odnosno taka sa koje subjekat
posmatra sebe, kao nesavrenog i nepotpunog.

57

4.3. Zurenje
Zadovoljenje neije elje je nemogue u realnom registru. Zato
pribjegavamo fantazmama, koje su dio Imaginarnog. Dakle, kada zatraimo
da naa istinska elja zaista bude zadovoljena, nailazimo na prazninu. Tako iz
Simbolikog vidimo Realno. Gledanjem u pravcu ispunjenja, uoavamo da
sm objekat koji elimo zuri u nas. To gledanje neega to gleda nas same,
izaziva osjeaj neprijatnosti i nelagode, koji vodi u doivljaj neadekvatnosti
postojanja.
Slino, ponaajui se na odreeni nain, uvijek traimo potvrdu od
Simbolikog da je to ponaanje ''dovoljno dobro'' za Velikog Drugog.
Odnosno, i kada mislimo da smo autentini i spontani, ustvari smo uslovljeni
simbolikim poretkom, tj. socijalno-poeljnim i zacrtanim pravilima vladanja
i djelovanja. Kako je nemogue u potpunosti se prilagoditi oekivanjima
Velikog Drugog, te vidjeti idealnu sliku sebe u njegovim oima, uvijek
osjeamo da nismo dovoljno dobri ili da ne vrijedimo koliko bi trebalo da
vrijedimo.
Dakle, sama strukturiranost Simbolikog koje upravlja naim
djelovanjem, uvijek e biti referentna taka po kojoj emo prosuivati svoje:
ponaanje, izgled, elje, tenje i postignua. Kako bismo izbjegli zurenje
Realnog, ostaje nam da nastojimo ispunjavati kriterije i norme simbolikog
poretka.
4.4. Strukture subjektivnosti
Lacan razlikuje tri strukture odnosa izmeu subjekta i Velikog
Drugog: neuroze, perverzije i psihoze. Kovaevi (2010) nudi objanjenja
ovih struktura:
A. Neuroze nastaju kroz potpunu utopljenost u Simboliko, to je
manevar koji treba neurotiaru priskrbiti izvjesnost, sigurnost i
odreenost. Meutim, Simboliko je puno rupa, ambivalentnosti i
nedoreenosti, tako da neurotiar ostaje nezadovoljan i kolebljiv.
Ako osoba ima dijagnozu opsesivno-kompulzivnog poremeaja
(OKP ili OCD), poznatog i kao opsesivna neuroza, ona ne moe
prihvatiti da je zadovoljenje elje praeno nedostatkom koji je
nemogue otkloniti. Ona se, na neki nain, pokuava zatititi od
58

nesavrenosti Drugog (vjerujui da je mogue spoznati konanu

istinu ili ostvariti maksimalnu kontrolu). S druge strane, za
histerika (tj. osobu koja ima konverzivni poremeaj) je
karakteristino da se poima kao neko od koga je zavisan Veliki
Drugi. Osobe sa dijagnozom konverzivnog ili histrionog
poremeaja, imaju probleme, ukoliko se ne nalaze u centru panje.
B. Perverzije nastaju kroz odbacivanje oiglednog. Drugim rijeima,
perverzni odnos izmeu subjekta i Drugog je formiran na nain da
subjekat odbacuje zakon i norme Drugog, ali ga i eli natjerati da
ih uspostavi, kako bi mu se ograniilo uivanje.
C. Psihoze nastaju usljed toga to osoba nije integrirana u konvencije
datog simbolikog poretka, ve mora kreirati vlastito Simboliko.
Ovaj proces dovodi do ope deluzije, odnosno ''izmiljenog''
svijeta u kojem psihotiar ivi.
4.5. Pojam elje
Lacan (2006) je elju definirao kao razliku izmeu zahtjeva i potrebe.
Zahtjev je verbalno izraena potreba, a potreba je ono to je veinom vezano
za fizioloki sistem jedinke. Iz ovoga slijedi da je nemogue prihvatiti da je u
potpunosti i na pravi nain zadovoljena naa elja. Drugim rijeima, na putu
njenog ostvarenja uvijek se nalazi Veliki Drugi, odnosno Simboliko. Objekt,
ali i uzrok elje je, ustvari, ''objekt malo a''. Nemogui uitak, koji bi
proizilazio iz zadovoljenja elje, Lacan (2006) naziva jouissance. Ovaj uitak
je nemogu, jer je zabranjen od strane Zakona (tj. Velikog Drugog). U isto
vrijeme, navodno naa elja je elja Drugog, tj. mi ne artikuliramo
(izgovaramo svoju elju), ve bivamo artikulirani (''izgovoreni'') od strane
Simbolikog (iek, 2007).
iek (2007) navodi primjer Freudove kerke koja je fantazirala da
jede tortu od jagoda. Po Lacanu, kerka ne pribjegava Imaginarnom
(fantazijama), kako bi zadovoljila vlastitu, autentinu elju i dola do uitka,
ve kako bi zadovoljila svoje roditelje koji vole gledati svoju kerku kako
uiva u torti. Drugi primjer je srednjokolac koji eli upisati studij medicine.
On ne eli upisati ovaj studij zato to e biti zadovoljan i ispunjen, ukoliko se
njime bude bavio. Lacanijansko objanjenje bi ilo u sljedeem smjeru:
drutvo visoko vrednuje ovu struku, jer postoji velika socijalna osjetljivost u
59

pogledu zdravlja. Dakle, ovaj srednjokolac ne da eli upisati medicinu, ve

prosto eli odgovoriti na elju Velikog Drugog.
4.6. Zavist
Lacan je osjeanje zavisti i ponaanja koja ona izaziva posmatrao u
vidu triangularne veze izmeu: osobe koja je zavidna, osobe na koju je
pomenuti subjekt zavidan i Velikog Drugog, koji posmatra i (ne)odobrava
ovu relaciju. Dakle, po Lacanu, u sluaju da osjeamo zavist prema nekome,
uvijek smo svjesni da smo posmatrani, procjenjivani i vrednovani od strane
''deurnog policajca'', lociranog u Simbolikom.
Osim toga, odnos osobe koja zavidi i onog na koga se ta zavist odnosi
shvaen je kao simetrian, a ova druga osoba je kvazi-preslika samog
subjekta (onog ko osjea zavist). Ovim gleditem, Lacan je povezao
pomenutu emociju sa narcisoidnou, te je proirio dijadu zavisnosti subjekta
i objekta zavisti koja je npr. prisutna u okviru revidiranog psihoanalitikog
stajalita Melanie Klein (njen teorijski pristup je opisan u jednom od
narednih poglavlja).
4.7. Kritika Lacanove teorije
Lacanova teorija ne sadri kvalitet falsifikabilnosti, tj. nije je mogue
adekvatno opovrgnuti, jer je izdanak filozofske psihologije i psihoanalize, te
omoguava hiperinterpretacije. Meutim, njenu punu primjenu moemo nai
u analizi filmske, muzike i literarne grae, a primjer popularnog
lacanijanskog interpretatora je slovenaki filozof i psihoanalitiar Slavoj
iek.
Lacanovom pristupu smo posvetili cijelo poglavlje ove knjige, zato
to ovo teorijsko stajalite nije dio standardnih udbenika psihologije linosti.
Ipak, Lacanova teorija se moe shvatiti kao revidirana Freudova teorija, te se
svakako odnosi na strukturu, razvoj i dinamiku linosti, kojima upravlja
jeziko-socijalni niz oznaitelja (poredak Velikog Drugog). Dakle, aspekti
linosti se, po Lacanu, formiraju u dodiru i pod uticajem drutvenih pravila,
normi i oekivanja, za razliku od Freudovog pristupa, gdje dominira
seksualnost kao determinanta i medijator ljudskog razvoja i dinamike
linosti. U tabeli 1 je pregled kljunih koncepata Lacanove teorije.

60

Tabela 1
Saetak Lacanove teorije

Registri

Strukture
subjektivnosti

Stadijum
ogledala
Objekt malo
''a''

iz ugla subjekta, percipirano je kao praznina, a

Realno
ovdje lei ispunjenje elje (koje je, po Lacanu,
nemogue ostvariti)
drutveni zakoni, norme, pravila, oznaiteljski
lanac, Veliki Drugi, ego-ideal; osoba je
Simboliko
subjekat koji je konstituiran simbolikim
poretkom.
snovi, fantazije, mata, virtuelno, halucinacije,
Imaginarno idealni ego, registar kroz koji pokuavamo
dospjeti do Realnog
pretjerano pridavanje znaaja Simbolikom i
neuroze
subjektovom odnosu prema njemu
ambivalentan odnos prema Simbolikom,
perverzije
odnosno Velikom Drugom
ubijeenost da postoji Drugi Veliki Drugi,
psihoze
nalaenje smisla i povezanosti koje proizvodi
taj Drugi Veliki Drugi
javlja se izmeu 6. i 18. mjeseca ivota, a odreen je kao
prekretnica u razvoju (i percepciji), koja nastaje prilikom
uporedbe realne i imaginarne slike djeteta
ono to bi nas trebalo zadovoljiti, tj. to bi omoguilo
ispunjenje nae elje, zdrueno sa cenzurom istinskog uitka
od strane Simbolikog

Rekapitulacija poglavlja
1. U Lacanovoj psihoanalizi, Zakon i drutvene norme su predstavljene
u vidu koncepta ''oca''.
T N
2. Stadijum ogledala odvija se izmeu 6. i 18. mjeseca ivota.
T N
3. Idealni ego je entitet lociran u Imaginarnom.
T N
4. ta sve obuhvata simboliki registar?
5. Koja je glavna uloga Imaginarnog?
6. Po emu se psihoza, kao struktura subjektivnosti, razlikuje od
neuroze?
7. Kako Lacan definira elju?
8. Kako biste odredili (definirali) objekt malo ''a''?
61

9. U kojem registru se ''nalazi'' Veliki Drugi?

10. Kakve posljedice za sobom nosi ''zurenje''?
11. Kako se, po Lacanu, naziva nemogui uitak i zato je on nemogu?
12. Probajte objasniti mazohizam, referirajui se na perverzije, kao jedan
od oblika struktura subjektivnosti.
13. Kakav je odnos osobe sa ''opsesivnom neurozom'' prema simbolikom
poretku?
14. ta je oznaiva?
15. U kojem registru je lociran ego ideal?
16. Dijete postaje subjekat kada se odredi s obzirom na simboliki
poredak. Koji aspekt njegovog razvoja je najvie ''zasluan'' za
postajanje subjektom (kognitivni, emocionalni, jeziki ili fiziki/
tjelesni razvoj)?
17. Pogledajte dokumentarni film Pervertitov vodi kroz bioskop
(Pervert's Guide to Cinema, 2006), te u iekovim hiperinterpretacijama filmova pronaite koncepte proistekle iz Lacanovog
pristupa.

62

5. SOCIO-PSIHOANALITIKI PRISTUP KAREN HORNEY

5.1. Biografija K. Horney
Karen (djevojaki: Danielsen) Horney je roena 16. septembra 1885.
godine u jednom selu blizu Hamburga. Pisala je da je imala autoritarnog oca,
koji je uvijek u prvi plan stavljao njenog starijeg brata. Meutim, on ju je
esto vodio na svoja daleka putovanja (bio je kapetan broda) i kupovao joj
razliite poklone. Ipak, Karen nije bila zadovoljna, zato to joj otac nije
pruio vie ljubavi. S druge strane, navodi da je bila majino mezime, te je s
njom ostvarila zdravu emocionalnu privrenost. 1904. godine, roditelji joj se
razvode, a ona i brat ostaju kod oca. Karen se 1909. godine udaje za Oscara
Horneya, sa kojim e dobiti tri keri. 1906. godine, upisuje medicinski
fakultet (uprkos protivljenju njenog oca), na kome diplomira 1913. godine.
Karen Horney je 1920-ih predavala na Institutu za psihoanalizu u Berlinu, a
kasnije na Njujorkoj novoj koli (gdje je pohvaljena kao izvrstan
psihoanalitiar i nastavnik).
Majka joj umire 1911. godine, a brat 1923. godine, to ostavlja dubok
trag na Horneyevu, do te mjere da je eljela poiniti samoubistvo. Inae,
tragini dogaaji u njenom ivotu, usmjerili su je ka izuavanju i
prakticiranju psihoanalize, pogotovo zato to je psihoanalitika edukacija u
poetku zahtijevala rad na sebi.
Karen Horney se 1934. godine seli u Njujork. Do 1941. godine,
Horneyeva je bila dekanesa Amerikog instituta za psihoanalizu, gdje je
mogla poduavati o vlastitoj verziji psihoanalize (tj. reviziji nekih Freudovih
koncepata). Smatralo se da je imala aferu sa Erichom Frommom (jednim od
Freudovih sljedbenika, koji je izgradio vlastiti teorijski sistem, uvodei
socijalne faktore u ekspanatornu shemu psihoanalize, ega je i sama
Horneyeva bila pristalica). Intenzivno se druila i sa jo jednim teoretiarem
koji se zalagao za socijalnopsiholoki pristup, H. S. Sullivanom. Njen
psihoanalitiar bio je Karl Abraham.
K. Horney umire 4. decembra 1952. godine. Ostala je upamena kao:
uspjean predava za ire mase, spisateljica, teoretiarka i praktiarka
neopsihoanalitikog kova. Njena kapitalna djela su: ''Neurotina linost naeg
doba'' (1937), ''Samoanaliza'' (1942), ''Nai unutranji konflikti'' (1945) i
63

''Neuroza i ljudski rast'' (1950). Pisala je i o feminizmu, te istakla kako je

''enska neuroza'' plod maskuline kulture i socijalne klime, u kojoj je stvarao
Sigmund Freud (Gilman, 2001). Na ovu tematiku, posthumno je objavljeno
njeno djelo ''enska psihologija'' (1967).
5.2. Pojam neuroze
Kljuni koncept Horneyine teorije je neuroza, koju ova teoretiarka
shvata kao neto to prati normalni psihiki razvoj, te slui kao sredstvo
prilagoavanja na vanjski svijet i kao nain da se dijete/osoba nosi sa
razliitim prijetnjama po njegov/njen ego-integritet. Dakle, neuroza ovdje
nije neto to je a priori negativno, bolesno i nepoeljno, ve je shvaeno kao
jedan vid suoavanja i preivljavanja jedinke, te podnoenja bremena
interpersonalnih relacija. Za Karen Hornay (1937), neuroza je psihika
uznemirenost potekla od strahova, odbrana protiv ovih strahova, a predstavlja
pokuaj traenja kompromisnih rjeenja za ove konfliktne tendencije.
Dijete se, po Horneyevoj, suoava sa nedostatkom iskrene i autentine
emocionalne topline, ljubavi, brinosti i privrenosti, te iznalazi naine da
izae na kraj sa ovim saznanjem (zakinutou). Stoga ono percipira bazinu
hostilnost (neprijateljstvo) od strane roditelja/skrbnika, to je temelj i
polazite za jo jedan vaan koncept, bazinu anksioznost. Bazina (temeljna)
anksioznost je podmuklo rastui, sveproimajui (pervazivni) osjeaj
usamljenosti i bespomonosti u vanjskom, hostilno nastrojenom svijetu
(Horney, 1937). Kasnije u ivotu, suoeni smo i sa osjeajem otuenosti, koji
je jednostavno nadograen na bazinu anksioznost. Horneyeva (1950)
odreuje otuenost (alijenaciju) kao gubitak osjeaja da smo mi ti koji
aktivno odreujemo smjer svog ivota. Dakle, alijenacija se javlja zbog
nedostatka samoregulacije i samoodreenja, a kao proizvod okolinskih
faktora koji preuzimaju ulogu determinirajue sile u naem ivotu.
5.3. Stilovi i neurotine potrebe
Kako bismo se nosili i izborili sa pomenutim destruktivnim i
poraavajuim osjeajima, pribjegavamo nekom od tri stila, koji koristimo u
svrhu uspostavljanja socijalnih kontakata. Neurotiari su skloni koristiti jedan
stil, odnosno biti fiksirani na njega, dok prosjeni (''normalni'') ljudi
fleksibilnije koriste svaki od navedenih stilova. Horneyeva je takoe smatrala
64

da ovi stilovi (naravno, uz adekvatno koritenje) mogu potai samorealizaciju

linosti (npr. Coolidge, Moor, Yamazaki, Stewart i Segal, 2001):
a. pomjeranje (kretanje) prema ljudima;
b. kretanje (pomjeranje) od ljudi i
c. kretanje (usmjerenost) protiv ljudi.
Cohen (1967) je smatrao da neurotine stilove moemo koristiti za
mjerenje tri tendencije (obrasca ponaanja, odnosa izmeu sebe i drugih):
popustljivost i povinovanje tuoj volji (eng. compliance), odvajanje/
povlaenje/otuenost (eng. detachment) i agresivnost (eng. aggression). Ova
ponaanja, po redoslijedu navoenja, odgovaraju gore pobrojanim
neurotinim stilovima. Njihova operacionalizacija je instrument koji se
sastoji od tri njima korespondirajue skale (CAD, Cohen, 1967). Coolidge,
Segal, Estey i Neuzil (2011) predlau i razrauju dalju podjelu ova tri ''tipa'':
popustljivost/povinovanje se moe ralaniti na altruizam i ljubav;
agresivnost na kontrolu emocija i snagu; a otuenost na samodovoljnost i
usamljenost. Coolidge i sar. (2011) nude vlastitu operacionalizaciju u formi
Horney-Cooledge trodimenzionalnog inventara (eng. Horney-Coolidge
Tridimensional Inventory HCTI).
U skladu sa tri neurotina stila, moemo imati i ispoljiti neku ili neke
od sljedeih deset neurotinih potreba (Horney, 1942):
a. potrebu za monim partnerom, kao i potrebu za odobravanjem i
ljubavlju (karakteristine za stil ''kretanje prema ljudima'');
b. potrebu za ambicijom i linim postignuem, potrebu za
perfekcijom i nenapadnou, te potrebu za samodovoljnou
(vezane za stil ''kretanje od ljudi'') i
c. potrebu za moi, za eksploatacijom ljudi, za sticanjem prestia i
ostvarivanjem socijalnog priznanja, za linim divljenjem, te
potrebu za suavanjem ivota ''u uske okvire'' (karakteristine za
stil ''usmjerenosti protiv ljudi'').
Kao to vidimo, teorija Karen Horney zaista je kombinacija
psihoanalitikog i socijalnopsiholokog pristupa, jer ova teoretiarka socijalne odnose ''ispunjava'' psihoanalitikim sadrajima. Nadalje, rije je o
dinamici linosti, koja se ostvaruje u kontaktu sa drutvenom sredinom. Kako
65

bismo evaluirali ''neurotinost'' potreba odreenog pojedinca, uvijek moramo

uzeti u obzir njegov kulturalni background i socijalne prilike u kojima ivi.
''Kostur'' Horneyine teorije je prikazan na slici 3.

Slika 3. Kljuni koncepti Horneyine teorije

5.4. Zatita sebe od osjeaja usamljenosti u hostilnom svijetu
Karen Horney je identifikovala etiri naina (modusa) kojima
moemo sauvati sebe od neprijateljski nastrojenog svijeta. Ukoliko osoba
esto pribjegava nekom od ovih naina, onda ih (kod takvih osoba) nazivamo
kompulzijama (prisilama, prinudama). Ti naini zatite su:
a)
b)
c)
d)

submisivnost (inferiornost);
ljubav (afektivnost);
mo (posesivnost i presti/reputacija) i
povlaenje.

Iz ugla psihopatologije, odnosno neurotinih kompulzija zauzimanja

neadekvatnog stava prema sebi ili drugima, intrapsihiki konflikti mogu biti
formirani oko idealizirane slike o sebi ili oko osjeaja samoprezira. U prvom
sluaju, ''neurotiar'' je zahtjevan, ponosan na sebe i u stalnom nastojanju da
66

ostvari vlastitu slavu. Osjeaj samoprezira raa otuenost od samog sebe,

frustriranost sobom i samodestruktivnost (mrnju upravljenu prema sebi).
S druge strane, dijete koje odrasta u zdravoj i podravajuoj okolini,
razvie autentino samopotovanje i samoefikasnost, te ispunjene i
podravajue odnose sa drugima. Neurotine tendencije su nita drugo do
pokuaj ostvarenja istih pozitivnih razvojnih ishoda, ali u nezdravoj okolini,
iji se negativni uticaj tei kompenzovati lanim i neautentinim
samopouzdanjem, prividnom i usiljenom superiornou, kao i povlaenjem i
otuenou.
5.5. Istraivanja
Coolidge i sar. (2001) su ispitivali postoji li povezanost izmeu tri
Horneyina neurotina stila (operacionalizirana preko Horney-Coolridge
trodimenzionalnog inventara HCTI-a) i poremeaja linosti (procijenjenih
na osnovu kriterija iz DSM-IV). Njihovi rezultati ukazuju na:
a) pozitivne i statistiki znaajne korelacije izmeu ''kretanja prema
ljudima'' (popustljivosti i povinovanju volji drugih) s jedne strane
i izbjegavajueg, zavisnog i histrionog poremeaja linosti s druge
strane;
b) negativne i statistiki znaajne korelacije izmeu ''kretanja prema
ljudima'' i antisocijalnog i paranoidnog poremeaja linosti;
c) statistiki znaajne, pozitivne korelacije izmeu ''kretanja protiv
ljudi'' (agresije) i svih poremeaja linosti (gdje se po veliini
koeficijenta korelacije istiu antisocijalni, paranoidni i histrioni
poremeaj);
d) pozitivne i statistiki znaajne povezanosti ''kretanja od ljudi''
(otuenosti i povlaenja) sa antisocijalnim, izbjegavajuim, graninim, narcistikim, opsesivno-kompulzivnim, pasivno-agresivnim, paranoidnim, shizoidnim i shizotipnim poremeajem linosti;
te
e) negativna i statistiki znaajna povezanost izmeu ''kretanja od
ljudi'' i histrionog poremeaja linosti.
Munson i Spivey (1982) su ispitivali faktorsku valjanost Cohenove
operacionalizacije Horneyinih neurotinih stilova (CAD). Utvrdili su da
67

dobijena faktorska solucija ne podrava meusobnu nezavisnost ovih stilova,

odnosno, da kosougla faktorska rjeenja bolje odgovaraju latentnoj strukturi
ovog instrumenta. Dakle, da su neurotini stilovi, operacionalizovani na ovaj
nain, u uzajamnim korelacijama.
5.6. Evaluacija Horneyine teorije
Socio-psihoanalitika teorija Karen Horney, imajui u vidu njenu
facijalnu valjanost, upuuje na patoloku prirodu ovjekovog odnosa prema
vanjskom svijetu (pesimistiko stajalite). Osoba tei da umanji bazinu
anksioznost i na tome se temelji cijelo njeno djelovanje. Meutim, njen
pristup je i optimistiki, jer je Horneyeva smatrala da je mogue uspostaviti
zdrave odnose s drugima, uz umjereno koritenje odreenih stilova. Ova dva
zakljuka djeluju kontradiktorno. Prisjetimo se da jedna od karakteristika
kvalitetne teorije linosti jeste njena internalna konzistentnost (dosljednost i
loginost). Kod ove teorije, pomenuti princip je naruen. Meutim, prednost
Horneyinog pristupa je u tome da teite psihoanalize (sa seksualnih i
agresivnih nagona) pomjera ka interpersonalnim relacijama, tj. odnosima
ovjeka i njegove socijalne okoline.

Rekapitulacija poglavlja
1. Potrebe za prestiom i svoenjem ivota na ''uske okvire'' su indikator
''kretanja protiv ljudi.''
T N
2. Horneyina teorija potvruje Freudovo stajalite o seksualnom nagonu
kao o osnovnom pokretau ljudske aktivnosti.
T N
3. Karen Horney je identificirala 10 normalnih potreba.
T N
4. ta je bazina anksioznost?
5. Na koje naine se manifestuje samoprezir?
6. Koje tendencije su vezane za neurotino postizanje idealne slike o
sebi?
7. Kada naini zatite sebe od neprijateljski nastrojenog svijeta postaju
kompulzije?
8. Koje potrebe su karakteristine za neurotski stil ''kretanja protiv
ljudi''?
9. Kako K. Horney definira alijenaciju?
10. ta je bazina hostilnost?
68

11. Kako je Cohen (1967) nazvao svaki od Horneyenih neurotinih

stilova?
12. Bazinoj anksioznosti prethodi bazina _________________ .
13. Zato je potreba za sticanjem vlastite slave neurotska?
14. Da li je, po Vama, Horneyena teorija deterministika ili se zasniva na
pretpostavci o slobodnoj volji?
15. Koja dva instrumenta predstavljaju operacionalizacije Horneyinih
neurotinih stilova?
16. Koje su kritike socio-psihoanalitikog pristupa, koji zagovara K.
Horney?
17. Pogledajte prvi i drugi dio filma Sirove strasti (Basic instincts 1 & 2),
te analizirajte ponaanje Catherine Tramell (Sharon Stone) u skladu
sa teorijom K. Horney.

69

70

6. SOCIOPSIHOLOKI PRISTUP ERICHA FROMMA

6.1. Bigrafija E. Fromma
Erich Seligmann Fromm je roen 23. marta 1900. godine u
Frankfurtu, u Njemakoj. Fromm je bio jedinac, a roditelji su mu bili Jevreji.
S dolaskom Prvog svjetskog rata, poinje se interesovati za djela Karla
Marxa i Sigmunda Freuda, te sebi pokuava pojasniti ratna deavanja iz ugla
pristupa koje su zagovarali ovi teoretiari. Na Univerzitetu u Heidelbergu
stie doktorat iz sociologije (1922), 1924. godine upisuje psihoanalizu na
Univerzitetu u Frankfurtu, a kasnije nastavlja studije na Berlinskom institutu
za psihoanalizu. 1926. godine, eni se Friedom Reichmann, svojom psihoanalitiarkom. Brak traje samo etiri godine. Fromm je uestvovao u
osnivanju Frankfurtskog instituta za psihoanalizu, gdje je drao predavanja
od 1929. do 1932. godine.
Usljed uspona nacistike ideologije (tokom Drugog svjetskog rata),
emigrira prvo u enevu, potom u SAD, gdje dri predavanja, pored ostalog,
na univerzitetima Yale i Columbia. Pomogao je pri otvaranju nekoliko
instituta i odsjeka u Sjevernoj Americi, kao to su oni u Njujorku i
Washingtonu. Predavao je i u Meksiku, te na Miigenskom dravnom
univerzitetu.
1944. godine, biva iskljuen iz psihoanalitikog drutva, jer se svojim
idejama i reformama psihoanalitike misli i prakse suprotstavio klasinim
psihoanalitiarima toga doba. Fromm je, uz Horneyevu i Sullivana, pripadao
tzv. neoanalitiarima. Ove godine se i ponovo oenio (sa Henny Gurlandin),
ime je dobio ameriko dravljanstvo. 1950. se seli u Meksiko, usljed bolesti
svoje ene, kojoj je za ozdravljenje navodno trebala povoljnija klima.
Meutim, 1952. godine, Henny umire, a Fromm i dalje ostaje vezan za
Meksiko (ustanovio je Meksiki institut za psihoanalizu, iji je direktor bio
do 1976. godine). Njegov trei brak bio je sa Annis Freeman (1953). Fromm
je bio pacifista i humanista, te je aktivno uestvovao u protestima protiv rata,
istovremeno se zalaui za potivanje ljudskih prava. Umro je 18. marta
1980. godine u Muraltu (Locarno), u vicarskoj, od sranog udara.
Erich Fromm je, kao to se vidi, bio veoma aktivan predava
psihoanalize i psihologije, ali i plodan pisac, ija su glavna djela: ''Bijeg od
71

slobode'' (1942), ''Psihoanaliza i religija'' (1950), ''Psihologija i kultura''

(1963), ''Anatomija ljudske destruktivnosti'' (1973) i ''Imati ili biti'' (1976).
6.2. Osnove Frommove psihosocijalne teorije
Prije svega, na Frommovo teorijsko stajalite je uticala psihoanaliza.
Osim toga, Fromm je izuavao Marxova djela, odnosno teoriju komunizma,
socijalizma i kritiku materijalizma. Fromm je ivio u periodu kada su se
odvijali svjetski ratovi, te je ovo iskustvo uticalo na ukljuivanje nagona
destrukcije u njegov teorijski opus. Judaizam, te itanje djela koja su
obraivala tematiku matrijarhata u nekim drutvima, dodatni su faktori koji
su oblikovali Frommovo teorijsko stajalite.
Njegova teorija je, kao to e se moi vidjeti, u isto vrijeme:
psiholoka, socioloka, antropoloka i filozofska, to joj omoguava iroku
primjenu u interpretaciji individualnih i drutvenih fenomena. Sm Fromm
(1976/2008) pisao je da se bavi radikalno-humanistikom psihanalizom.
Po Frommu (1956), ljudski ivot je odreen neizbjenom
dihotomijom izmeu regresije i progresije, te izmeu animalne i ljudske
egzistencije. Nazadovanje (regresija) vodi u patnju i mentalnu bolest, a
napredovanje (progresija) je praena strahom i bolom.
Osnovne postavke Frommove psihosocijalne teorije/humanistike
psihoanalize su:
1) ovjek je napustio prahistorijsko jedinstvo sa prirodom.
2) Kako odrastamo i razvijamo se, stiemo slobodu.
3) Sloboda raa osjeaj usamljenosti i odvojenosti od prirode, kao i
od ljudi.
4) Stvaramo drutvo, u pokuaju povezivanja sa onim to zaista
jesmo.
5) Moramo nekome i neemu pripadati, ali istovremeno teimo
sauvati identitet, integritet i osobenost.
6) Poto posjedujemo razum, u mogunosti smo svjesno stvarati, a
ne biti samo stvor ili reprodukovati ono to su drugi stvorili.
7) Posjedovanje razuma nosi za sobom negativne i pozitivne
konsekvence: negativna posljedica je percepcija odvojenosti i
otuenosti, a pozitivna svijest o slobodnoj volji i slobodi (koja
72

opet moe voditi negativnim konsekvencama, kao to su

konformizam ili alijenacija).
6.3. Ljudske potrebe
Kako bismo se nosili sa egzitencijalnim dilemama, odnosno
dihotomijama, pokuavamo na razliite naine zadovoljiti sljedee
egzistencijalne potrebe (Fromm, 1956):
a.
b.
c.
d.
e.

ukorijenjenost (eng. rootedness);

povezanost (eng. relatedness);
nadilaenje/prevazilaenje (eng. transcendence);
osjeaj identiteta (eng. sense of identity) i
usvajanje/formiranje orijentacionog okvira
(eng. frame of orientation).

Ukorijenjenost. Dijete je na poetku svog ivota u potpunosti ovisno o

svojoj majci (dok je u uterusu), ali i neko vrijeme nakon roenja. Kako
rastemo, moramo stati ''na svoje noge'', sazreti, postati odgovorniji i ukljuiti
se u drutvo. esto se desi da budemo uplaeni onoga to nas u ivotu eka,
odnosno, onoga to odrastanje nosi sa sobom. Zato je vano da budemo
adekvatno ukorijenjeni, tj. stabilni, ali ne i da ostanemo pretjerano vezani za
sigurnu/zatiujuu atmosferu svoje porodice. Fromm (1956) navodi da se
nesigurnost u sebe, odnosno strah od ''nadolazeeg'' ivota moe manifestirati
u snovima, u vidu sljedeih sadraja: osoba se nalazi u mranoj peini, sama
upravlja podmornicom, sama roni u velike dubine mora itd. Ovo prati strah
od ivota i fascinacija smru (to je simboliki povratak u intrauterino
stanje). Fromm (1956) je poeljno zadovoljenje ove potrebe nazvao
bratstvo, a nepoeljnu regresiju prema sigurnosti maternice incest. Ovdje
emo se podsjetiti da svaka potreba obuhvata neku dihotomiju (u ovom
sluaju, to je bratstvo vs. incest), a ovjek se najee nalazi izmeu dvije
alternative pretpostavljene ovom dijalektikom.
Povezanost je potreba koja se raa iz svijesti o tome da smo ''otrgnuti''
od prirode, to prati osjeaj usamljenosti (npr. Hall i Lindzey, 1984). Stoga
imamo potrebu da se poveemo s drugima, odnosno uspostavimo jedinstvo
koje nam je ''oteto''. U suprotnom, nae mentalno zdravlje je narueno, jer ne
uspijevamo uspostaviti zdrav odnos sa ivim biima koja nas okruuju. Jedini
73

produktivni nain zadovoljavanja potrebe za povezanou je ljubav. Po

Frommu (1956), postoji produktivna ljubav (praena brinou, potovanjem
drugih ljudi, odgovornou i zainteresovanou za njihov lini rast i sreu),
bratska ljubav (podrazumijeva jednakost emocionalne razmjene meu
osobama), erotska ljubav (usmjerena prema jednoj osobi, a praena enjom
za spajanjem sa ovom osobom) i materinska ljubav (briga o djetetu i svima
onima kojima je potrebna naa pomo, ova vrsta ljubavi podrazumijeva
odnos nejednakosti, jer uvijek postoji neko ko prua i neko ko prima pomo i
dobija podrku).
U vezi sa prethodnim razmatranjem, treba objasniti Frommov pojam
''ljubavi prema sebi'' (eng. self-love). Po njemu, ova vrsta ljubavi
podrazumijeva: afirmaciju vlastitog ivota, personalni rast, slobodu i sreu,
ukorijenjene u neiji kapacitet za ljubav (Fromm, 1956/2006). Ukoliko neko
voli samo druge, on uope ne moe produktivno voljeti. Dakle, ljubav prema
sebi, za Fromma, nije odraz sebinosti ili samodovoljnosti, ve dokaz neije
sposobnosti da adekvatno prua ljubav.
Postoje i manje zdravi, odnosno neproduktivni naini zadovoljavanja
potrebe za povezivanjem. To su dominacija (mo, sadizam, superiornost) i
potinjavanje (mazohizam, inferiornost, submisivnost). Ove dvije tendencije
dovode do povezivanja meu ljudima, koje je poznato pod nazivom
simbiotska veza (Fromm, 1956). Ukoliko se kreemo od ljudi, odnosno ne
uspostavljamo povezanost s drugima, rije je o narcisizmu (dakle, ovdje je
posrijedi dihotomija povezanost vs. narcisizam).
Nadilaenje (transcendencija) se odnosi na prevazilaenje sebe kao
''stvorenog'', na nain mi sami postanemo ''kreatori''. Patoloko
zadovoljavanje ove potrebe je destruktivno djelovanje. Ova potreba vidi se i
kao prevazilaenje nae animalne prirode, te su i ljubav (izraena kroz
kreativnost) i mrnja (ispoljena kroz destruktivnost) naini da transcendiramo
svoju ivotinjsku prirodu (Hall i Lindzey, 1984). Dihotomija karakteristina
za ovu potrebu je, dakle, kreativnost (produktivnost, konstruktivnost) vs.
destruktivnost.
Potreba za uspostavljanjem osjeaja identiteta (dihotomija
individualnost vs. konformizam). Po Frommu (1956), zapadna kultura je
usmjerena ka razvijanju ovjekove individualnosti (nasuprot tradicionalnoj,
74

istonoj kulturi), a prelazne odrednice kao to su: nacija, religija, klasa i

zanimanje mu pomau da doe do svog istinskog identiteta. Ljudi su u iluziji
kada tvrde da je njihov pravi identitet posljedica pripadnosti odreenoj grupi
i konformiranja njenim normama. Meutim, oni tako prevazilaze injenicu da
nisu stekli adekvatan identitet, koji ih razlikuje od drugih osoba. Pojedinac
moe imitirati ljude u svojoj okolini, tj. izgubiti svoju autentinost, kada
zapada u krajnji konformizam, koji prate robotizam i automatizam: misli,
osjeanja, ponaanja i interakcija.
Orijentacioni okvir (racionalnost vs. iracionalnost). ovjek ima
potrebu da razvije ili osmisli referentni sistem, pomou kojeg e percipirati i
tumaiti svijet, kako bi mogao smisleno interpretirati svoja iskustva (Hall i
Lindzey, 1984). Ovaj okvir (ugao posmatranja) moe biti zasnovan na
razumu, odnosno objektivnosti, ali i na iracionalnosti (primjeri iracionalnih
sistema su: animizam, totemizam, budizam...). Fromm (1956) pojanjava da
ne trebamo ove okvire uporeivati po tome je li neki bolji ili loiji, taniji ili
pogreniji, ve ih razumjeti kao moduse zadovoljenja potrebe za razvijanjem
vlastitog naina interpretacije svijeta.
6.4. Karakterne orijentacije
Fromm je identificirao pet socijalnih orijentacija (karaktera) u
zapadnoj kulturi:
A.
B.
C.
D.
E.

receptivni (primalaki);
izrabljivaki (eksploatatorski);
sakupljaki;
trini (trgovaki) i
produktivni.

Receptivni/primalaki karakter tipian je za osobe koje se ne vode

vlastitim principima, te koje su pasivne i servilne. Njima je teko rei ''ne'' i
lako prihvataju stajalita i stavove drugih osoba. Najee su optimisti, a
odgovaraju Freudovom oralnom tipu linosti. U kulturi hiperkonzumerizma,
ove osobe se postavljaju kao pasivni konzumenti svega to im se nudi
(reklamira i prua). Zato se uz receptivni karakter vee kvalifikacija homo
consumens.

75

Eksploatatorski/izrabljivaki (iskoritavajui) karakter se odlikuje:

arogancijom, agresivnou, cininou i samouvjerenou. On otima sve to
mu treba, ako treba, ''gazei i preko mrtvih''. Korespondira mu Freudov
analni karakter. Za razliku od receptivne orijentacije, izrabljivaka orijentacija se odnosi ne na primanje (pasivnost), ve na uzimanje, grabljenje i
otimanje (aktivnost).
Sakupljaki karakter se odnosi na ono to se popularno naziva
''sindromom hrka'' (pojedinac skuplja sve to moe, u velikim koliinama i
bez obzira na upotrebnu vrijednost materijalne ili intelektualne grae koja se
nalazi u njenoj kolekciji). Ovakva osoba je: opsesivna, krta, pretjerano
organizovanja, pedantna, ali i anksiozna i sumnjiava. Sakupljaki karakter
prikuplja novac, znanja, te usvaja osjeanja i ponaanja za koja mu se ini da
ih mora posjedovati u svom ekspresivno-bihevioralnom arsenalu.
Trini karakter je uvjeren da su njegove vjetine, znanja, sposobnosti
i linost jedan vid robe, koju treba prodavati i razmjenjivati. On je drutven,
konformista i oportunista. Ima razvijen pseudoidentitet, koji bi se mogao
opisati ovako: ''Ja sam onakav kakvog me elite imati/kupiti'' ili ''Znam da
sve ima svoju cijenu. Prodavati znai ivjeti''.
Produktivni karakter je onaj koji kao posljedicu ima samoostvarenje
osobe. Ovoj je najpoeljnija i najzdravija socijalna orijentacija. Produktivne
osobe imaju vlastiti identitet, te izgraen sistem vrijednosti, prinicipa i
stavova kojima se rukovode. Produktivni karakter odgovara Freudovom
genitalnom karakteru, koji je, da se podsjetimo, najzreliji i najprilagoeniji
tip linosti.
Razlikujemo jo biofilni i nekrofilni karakter. Biofilni karakter
preferira ivot i vezan je za produktivnu orijentaciju, dok su za nekrofilni
karakter vezane tendencije ka unitenju ivota, okrutnosti, te ove osobe
generalno privlai propadanje i destrukcija (Engler, 2014). Za prvi karakter je
vezan sindrom rasta, a za drugi sindrom propadanja.
Fromm takoe govori o malignom narcizmu (gdje osoba u prvi i
jedini plan stavlja vlastiti izgled, potrebe i osjeanja), o incestuoznoj simbiozi
(ekstremna ovisnost o majci ili njenom surogatu) i o nekrofiliji (u njegovom
teorijskom pristupu shvaenoj kao ispoljavanje orijentacije prema smrti i
76

destrukciji). Ova tri oblika patolokih odnosa i doivljaja mogla bi biti

osnova za poremeaje linosti.
6.5. Imati ili biti
Fromm (1956/2008, p. 89) postavlja pitanje: ''Ako sam ono to imam i
ako ono to imam izgubim, ko sam onda ja?'' Imati znai posjedovati
(veinom se misli na materijalne stvari i sredstva), to za sobom povlai
strast za moi, koja na kraju dovodi do izolacije i straha (Engler, 2014).
Suprotno, modus bivstvovanja (biti) dovodi do: produktivne aktivnosti,
ljubavi, solidarnosti i sree (nasuprot prolaznom zadovoljstvu).
Fromm (1956/2008) razmatra ova dva naina (modusa) ivljenja u
kontekstu: znanja, itanja, autoriteta, ljubavi i voljenja. Neko ko ui samo da
bi posjedovao znanje, ivi po principu ''imati''. Onaj ko ui zbog samog ina
uenja, ima izraen modus ''biti''. Ako osoba tei da to prije sazna kraj
knjige koju ita ili da mehaniki usvoji njen sadraj, u pitanju je modus
''imati''. S druge strane, ako neko ita da bi razumio perspektivu i osjeanja
glavnog lika, gradivo ili samu radnju, te je iskreno zainteresovan za sadraj
knjige/udbenika, kod njega je prisutan modus ''biti''. Ukoliko je neko
legitiman, racionalan i kompetentan autoritet, koji eli druge nauiti neemu
na adekvatan nain, njegov modus je ''biti''. Suprotno, ukoliko se neko
postavlja kao autoritet samo zato to mu prija uloga moi i kako bi ga drugi
potovali kao takvog, njegov modus ivljenja je ''imati''. Ukoliko neko
prisvaja svoj objekt ljubavi i ograniava mu slobodu i samoizraavanje, te
gui identitet, rije je o nainu ivljenja ''imati''. Ako osoba voli, tj. prua
ljubav na produktivan nain, njen modus ivljenja je ''biti''. Ovakva osoba
svom partneru doputa odreene slobode i ne smatra ga objektom, ve
ravnopravnim subjektom.
6.6.Psihobiografije i istraivanja
Hyland, Boduszek i Kielkiewicz (2011) su autori psihobiografske,
odnosno psihohistorijske analize linosti Adolfa Hitlera. Linosti ovog
vojskovoe pristupljeno je iz tri ugla: psihoanalitikog, razvojnog i
psihopatolokog. U okviru psihoanalitikog pristupa, pozivaju se na teorijsko
gledite Ericha Fromma, a Hitleru su pripisani nekrofilni karakter i maligna
agresivnost. Na osnovu njegove knjige ''Mein Kampf'', zakljuuju kako se
77

Hitler plaio svog autoritarnog oca, dok je s druge strane, bio izrazito
privren majci. Kao adolescent, Hitler je zapadao u razliite nevolje, te se
esto povlaio u svijet mate. Kasnije, opisivan je kao: egocentrian,
impulzivan, emocionalno hladan, neempatian, agresivan i tvrdoglav. Hyland
i sar. (2011) ove karakteristike povezuju sa jednom od dimenzija linosti koju
je predloio Hans Eysenck sa psihoticizmom. Psihoticizam i intenzivan
stres (''okida'') mogu rezultirati nastankom psihotinih poremeaja, kao to
su shizofrenija i paranoja. U skladu s tim, ovaj dravnik je mogao imati
dijagnozu posttraumatskog stresnog poremeaja (PTSP), kao i shizofreniju
paranoidnog tipa.
Saunders i Munro (2000) su konstruirali instrument za mjerenje
konzumeristike orijentacije Saunders Consumer Orientation Instrument
(SCOI). Meutim, ovaj upitnik, ustvari, predstavlja operacionalizaciju
receptivne i trine orijentacije, kao dva povezana fenomena potroakog
drutva. Utvreno je da rezultati na SCOI-u pozitivno koreliraju sa:
autoritarnou, konformizmom, ispoljavanjem agresije, materijalizmom,
nivoom anksioznosti, depresivnou i uestalou gledanja komercijalnih TV
kanala, dok je dobijena negativna korelacija izmeu potroake orijentacije i
dobrovoljne jednostavnosti (eng. voluntary simplicity) tj. kupovine stvari
koje su nune i pridavanja panje nematerijalnim potrebama, te socijalnoj i
ekolokoj odgovornosti (Saunders i Munro, 2000).
6.7. Evaluacija Frommove teorije
Frommova teorija, prije svega, obuhvata tipologiju i motivaciju
linosti. Oslanja se na antropologiju i sociologiju, a predstavlja ambivalentno
stajalite prema ovjeku, svijetu i ljudskom iskustvu. Rijeju, ona je
dijalektika teorija.
Glavni prigovor upuen Frommovom pristupu mogao bi se odnositi
na termine koje koristi za oznaavanje odreenih formi zadovoljavanja
potreba (npr. incest, bratska ljubav i slino). Nadalje, postoji preklapanje
izmeu odreenih postavki, npr. postojanje biofilnog karaktera, produktivne
orijentacije, sindroma rasta, produktivne ljubavi i modusa ivljenja poznatog
pod nazivom ''biti''. Svi ovi termini i sintagme upuuju na isto, te se moe
rei da je Frommova mrea konstrukata redundantna. Meutim, Frommov

78

pristup je koristan okvir za psihobiografske studije, kao i za socioloke

analize.

Rekapitulacija poglavlja
1. Potreba za povezanou sadri dijalektiki par incest vs. bratstvo.
T N
2. Trini karakter izrabljuje druge i eli prigrabiti to vie resursa za
sebe.
T N
3. Erotska ljubav, po Frommu, podrazumijeva odnos nejednakosti.
T N
4. Kojem tipu Freudovog karaktera odgovara Frommova receptivna
orijentacija?
5. Koje su karakteristike nekrofilnog karaktera?
6. Sindrom propadanja je suprotan sindromu __________________.
7. ta je simbiotska veza, kao nain zadovoljavanja potrebe za
povezivanjem?
8. ta je incestuozna simbioza?
9. ta je za Fromma ljubav prema sebi?
10. Koje su odlike naina ivljenja po principu ''imati''?
11. Koja Frommova orijentacija odgovara Freudovom analnom
karakteru?
12. Iz ega proizilaze ljudske (egzistencijalne) potrebe?
13. Po Frommu, kojem karakteru je pripadao Adolf Hitler?
14. ta je maligni narcizam?
15. Homo consumens, najea pojava savremene zapadne (pa i nae)
kulture, odnosno hiperkonzumerizma, pripada _______________
karakteru.
16. Koji su argumenti za tvrenje da je Fromm jedna od pretea pozitivne
psihologije?
17. Koji su nedostaci Frommove sociopsiholoke teorije?
18. Kako Fromm naziva svoje teorijsko stajalite?
19. Odaberite nekoliko tekstova pjesama turbo-folk anra i identificirajte
elemente eksploatatorskog i trinog karaktera.

79

80

7. JO NEKI ZNAAJNI NEOANALITIARI

Ovdje emo ukratko opisati vane koncepte, koje su predloili i
prouavali sljedei analitiari: Anna Freud, Melanie Klein, Donald Winnicott
i Harry S. Sullivan. Oni spadaju u grupu neoanalitiara, koji su ponudili
originalne revizije Freudove psihodinamske teorije.
7.1. Anna Freud
Anna Freud je bila esto i posljednje dijete Sigmunda i Marthe Freud.
Roena je 1895. godine u Beu, a umrla 1982. godine u Londonu. Veliku
veinu svog profesionalnog rada posvetila je razvijanju ideja svoga oca.
Meutim, ona nije prosto primjenjivala psihoanalitika znanja i vjetine, ve
ih je unapreivala. Anna Freud se smatra osnivaem djeje psihoanalize.
Njen doprinos u oblasti razvojne psihologije je isticanje vanosti
razmatranja velikog broja podataka iz razliitih izvora, prilikom procjene
djece. Insistiranje na ovakvoj, sveobuhvatnoj procjeni, rezultiralo je razvojem
''dijagnostikog profila djece'' koji je ukljuivao: opis djeteta, njegovu
porodinu pozadinu, linu anamnezu, okolinske uticaje i procjenu trenutnog
nivoa funkcioniranja u razliitim aspektima razvoja (Aldridge, Kilgo i
Jepkemboi, 2014). U svom radu se sluila izravnom opservacijom i
analitikom rekonstrukcijom (Midgley, 2007).
Anna Freud je istraivala i privrenost kod djece tokom Drugog
svjetskog rata. Istakla je razliku izmeu bioloke i psiholoke privrenosti;
opisala faktore koji utiu na privrenost (maturacija, temperament, okolina);
te objasnila kako napredak u mentalnom razvoju djece utie na njihovu
percepciju odvajanja i gubitka (Aldridge i sar., 2014). Dakle, ona je
kombinovala teorije istraivaa u oblasti bihevioralnog, kognitivnog i
biolokog pristupa, te proirila ''prostor'' tumaenja linosti, emocija i
ponaanja.
Vaan je i rad Anne Freud na mehanizmima odbrane. Smatrala je da
se ego brani od impulsa ida ''potajno'', te da nikada ne moemo direktno
posmatrati neki ego-mehanizam odbrane u akciji, ve ga jedino moemo
naknadno rekonstruirati (Freud, A., 1936/1992). Smatrala je da je represija
najopasniji odbrambeni mehanizam, te je isticala da sublimaciju treba
81

prouavati kod normalnih ljudi, a ne pacijenata. Inae, Anna Freud je

sastavila listu mehanizama odbrane, koje je prouavao Sigmund Freud, te ih
je dodatno prouavala i detaljno opisala. Takoe, tvrdila je da je u mnogim
situacijama superego taj koji izaziva osjeaj anksioznosti, te da to neko vie
vrednuje vanjski svijet kao izvor zadovoljstava, to je vea vjerovatnoa da
iskusi neprijatnost, koja potie iz okoline (Freud, A., 1936/1992).
7.2. Melanie Klein
Melanie Klein je roena 1882. godine u Beu, a umrla je 1960. godine
u Londonu. Njen analitiar bio je Karl Abraham, a prva djeca koju je tretirala
bila su njena vlastita djeca. Opservirala je i prouavala, prije svega, djeju
igru, te revidirala Freudovu teoriju.
Po Kleinovoj (1946/1986), dijete se na poetku svog ivota nalazi u
paranoidno-shizoidnoj poziciji (fazi), odnosno u jednom vidu dezintegracije
sebe i objekata. Ova podijeljenost, fragmentiranost ili dezintegracija
podrazumijeva rascijepljen self, kao i objekt rascijepljen na ''dobar'' i ''lo''. U
pomenutoj fazi, aktuelni su sljedei mehanizmi: projekcija, cijepanje,
identifikacija, poricanje, omnipotencija, idealizacija, paranoidna anksioznost
i slino.
Nakon ove faze, dijete se nalazi u depresivnoj poziciji (u drugoj
polovini prve godine ivota). Ova druga faza ukljuuje integraciju elemenata
koji su prethodno inili fragmente psihike stvarnosti. ''Dobri'' i ''loi''
segmenti postaju jedno, a dijete poinje percipirati svoje roditelje kao
cjelovite i odvojene od njega samoga. U ovoj fazi se javljaju depresivna
anksioznost, ambivalencija i introjekcija, a dijete osjea krivicu to je nekada
''cijepalo'' (eng. splitting) objekte na ljubav i mrnju, dobre i loe, te ima
potrebu da to nekako ''ispravi'' (Klein, 1935/1986).
Melanie Klein je, za razliku od Freuda, smatrala da se superego
razvija ve od roenja djeteta, kada je ova instanca linosti jako stroga i
ograniavajua. Kako dijete sazrijeva, tako njegov superego postaje
realistiniji i njegove stege polako poputaju. Njeno stajalite o Edipovom
kompleksu se takoe razlikuje od Freudovog: Edipov kompleks prate
djetetove fantazije o ''kombinovanoj slici'' roditelja gdje dijete zamilja majku
tako da ona posjeduje penis i bebe koje su djetetova konkurencija.
82

Kleinova se bavila internalnim (unutranjim) objektima, koji su

ustvari mentalne i emocionalne slike vanjskih objekata (osoba i njihovih
dijelova tijela). ''Dobri'' objekti su nastali procesom introjekcije, tj.
pounutravanja sadraja iz vanjskog svijeta, dok su ''loi'' objekti rezultat
djetetove projekcije mentalnih slika i fantazija (Mitchell, 1981). Dijete
takoe stvara unutranje replike (impregnirane emocijama i fantazijama)
odnosa sa znaajnim drugima (majkom, ocem i slino), kako bi ih ''na svoj
nain'' sauvalo i zatitilo. Inae, Klein je smatrala da se dijete raa sa
uroenim osjeajem da majka postoji, te da je ovo ''instinktivno znanje''
temelj privrenosti izmeu majke i djeteta (Mitchell, 1981).
Melanie Klein je prouavala i zavist, koju je definirala kao osjeanje
koje se javlja kada dijete uvidi da neko posjeduje neto poeljno, uz impuls
prema otimanju ili unitavanju toga to ono samo nema (Klein, 1957). Ovdje
je zavist shvaena kao primarna destruktivnost, te stvara potekoe djetetu
koje je u depresivnoj poziciji. Dijete je opet zbunjeno zato to eli unititi
''dobar'' objekat (poeljne karakteristike, tj. vlasnitvo drugoga), to
nepovoljno djeluje na proces integracije. Klein (1957) je osjeanju zavisti
suprotstavila osjeanje zahvalnosti, koje je odraz ljubavi i instinkta ivota.
7.3. Donald Winnicott
Donald Winnicott je roen 1896. godine u Plymouthu (Engleska), a
umro je 1971. godine u Londonu. Tokom svoje karijere, bio je dvaput
predsjednik Britanskog psihoanalitikog drutva, iji je lan, pored ostalih,
bio John Bowlby. Tokom Drugog svjetskog rata, radio je kao psihijatar, koji
je pomagao djeci da se prilagode na novu okolinu, nakon to su evakuirana iz
svojih domova.
Winnicott (1958) je uveo pojmove tranzicioni objekt i tranzicioni
fenomen, koji se odnose na prelazne objekte i radnje, a ''smjeteni'' su u
meuprostoru djetetovog iskustva. Prelazni objekti i radnje pomau djetetu
da napreduje od faze u kojoj je dominirala imaginacija do faze kada dijete
spoznaje objektivnu realnost. Odmah po roenju, dijete doivljava majine
grudi kao dio sebe, to Winnicott naziva iluzijom, primarnom kreativnou ili
subjektivnim ubjeenjem (slika 4). Tako je npr. sisanje/cuclanje nekog
predmeta tranzicioni fenomen, a npr. medvjedi je objekt koji je, za dijete, u
isto vrijeme imaginaran (izmiljen) i realan (stvaran, objektivan). Prelazni
83

objekt se moe shvatiti i kao neto o emu dijete poinje promiljati na

sljedei nain: da nije dio njegovog tijela, ali i da nije u potpunosti ni dio
vanjskog svijeta (Winnicott, 1958).

Slika 4. Grafiki prikaz objektnih odnosa dijete-majka

Winnicott (1965) je prouavao i stepen zavisnosti djeteta od svoga
odgajatelja (majke ili njenog surogata), te ih je podijelio na ovaj nain:
1. potpuna (ekstremna) zavisnost (ako okolina u ovoj fazi razvoja
nije adekvatno odgovorila na djetetove potrebe, ono moe razviti
shizofreniju, mentalni deficit neorganskog porijekla ili kasnije u
ivotu biti sklono nastanku odreenog psihikog poremeaja);
2. zavisnost (ovdje uticaj deprivacije djetetovih potreba nije toliko
izraen, kao u fazi ekstremne zavisnosti, meutim, mogu se razviti
antisocijalne tendencije i sklonost afektivnim poremeajima);
3. zavisnost pomijeana sa nezavisnou (djetetu je potrebno da
iskusi zavisnost, ali u ovoj fazi poinje eksperimentirati sa
ponaanjima koja upuuju na nezavisnost; ako okolina
neadekvatno odgovori na djetetove potrebe, nastaje patoloka
zavisnost);
4. nezavisnost zavisnost (nezavisnost postaje uestalija i bitnija za
dijete, a okolina tj. znaajni drugi ovdje ne moraju nuno izazvati
problem u njegovom razvoju);

84

5. nezavisnost (u ovoj fazi, dijete internalizira okolinu, na nain da se

poinje brinuti smo o sebi; ni ovdje lo uticaj vanjske okoline ne
mora biti hendikepirajui za dijete) i
6. osjeaj za drutvo (u ovoj fazi razvoja, dijete je sposobno
identificirati se sa odraslima, socijalnom grupom i drutvom u
kome se nalazi, bez gubitka osobenosti i njemu svojstvene
originalnosti; potekoe jedino mogu nastati ukoliko postoji neki
problem sa roditeljskom figurom).
Winnicott (1965) je razlikovao pravi/istinski self od lanog selfa.
Pravi self (eng. true self) se, po njemu, razvija zahvaljujui pozitivnom
odnosu izmeu majke i djeteta, kada dijete percipira da se majka iskreno
brine o njemu. Ljudi koji su razvili pravi self su realni, spontani i autentini,
odnosno imaju dobro mentalno zdravlje. Oni kod kojih dominira lani self
(eng. false self) funkcioniraju tako da ispunjavaju oekivanja njihove okoline
(znaajnih drugih, poznanika, drutva...). Winnicottovo poimanje lanog
selfa slino je Jungovom konceptu persone (maske).
7.4. Harry Sullivan
Harry Stack Sullivan je roen 1892. godine u Norwichu (Njujork), a
umro je u Parizu, 1949. godine. Bio je jedan od osnivaa Washingtonskog
fakulteta za psihijatriju, a tokom svoje profesionalne karijere obnaao je
visoke funkcije vezane za univerzitetsku/akademsku zajednicu.
Sullivan je isticao vanost interpersonalnih odnosa, tj. socijalnih
interakcija, te je u skladu s tim i definirao linost. Dakle, linost po njemu
nije neto to je izolovano i fiksno, ve ono to svoje odreenje dobija kroz
interpersonalne relacije. Smatrao je da se linost: prvenstveno razvija kroz
interakcije sa drugim ljudima, jedino moe opservirati u vidu njenih
manifestacija u interpersonalnim situacijama i moe efektivno razumjeti
iskljuivo tokom participacije osobe u interakcijama koje se odvijaju u
socijalnoj realnosti (Gold i Bacigalupe, 1998).
Sa pacijentima koji su pokazivali ekstremnu socijalnu izolovanost, a
to su najee bile osobe sa dijagnozom shizofrenije, uspijevao je ostvariti
kontakt kakav nisu mogle njegove kolege. ak se govorilo da, kada Sullivan
uspostavi neki vid relacije s ovim pacijentima, oni prestaju djelovati
85

shizofrenino. Razvio je i lijeenje (terapiju) interpersonalnim odnosima

(''milje terapija''), tj. interpersonalnu psihijatriju.
Po Sullivanu, djetetov prvi, temeljni i najbitniji oblik uenja je onaj iz
odnosa sa svojim primarnim odgajateljem (skrbnikom). Ukoliko se u ovim
odnosima ne osjea sigurno, razvija pojam ''loeg sebe'', a ako doivljava
sigurnost i brinost od strane majke (ili njenog surogata), razvija osjeaj
''dobrog sebe'' (Bazerman, 2001). Dijete, putem svojih potreba, stvara
kooperativni odnos sa primarnim skrbnikom koji ga treba zadovoljiti, to
Sullivan (1953) naziva teoremom njenosti (eng. the theorem of tenderness).
Sullivan (1953) je ponudio model razvoja linosti, od djetinjstva do
kasne adolescencije. Naveemo i ukratko objasniti svaki stadij razvoja (Gold
i Bacigalupe):
1. period djetinjstva (tokom ovog perioda, dijete sve uspjenije koristi
jezik, koji je jedan od osnovnih preduslova za uspostavljanje
interpersonalnih relacija; u ovoj fazi razvoja djeluju tzv. teorema
recipronih emocija i teorema reciprone motivacije, koje podrazumijevaju uzajamnost u socijalnim odnosima);
2. juvenilni (mladalaki) period (obiljeen je interakcijama sa
vrnjacima, a poinje otprilike polaskom djeteta u kolu; djeca ire
svoju socijalnu mreu i poinju se uzdati u sebe, preispitujui
prethodno steena znanja i iskustva);
3. predadolescentni period (mladii i djevojke se prvo drue sa
vrnjacima istog spola, te mogu da se postave u poloaj drugog,
pruajui emocionalnu podrku, oekujui i da je prime od svojih
prijatelja);
4. period rane adolescencije (do izraaja dolazi genitalna seksualnost,
odnosno potreba za intimnim odnosima) i
5. period kasne adolescencije (adolescent definitivno utvruje obrazac
svoje seksualne orijentacije, te stie zrelost nunu za prelazak u
''svijet odraslih'').
Sullivan je smatrao da je tek roeno dijete neto poput ''humane
ivotinje'', te da kroz socijalnu integraciju i kulturu postaje ljudsko bie, u
pravom smislu te rijei. Pisao je i o samopotovanju, koje je opet definisao u
terminima interpersonalnog angamana osobe.
86

7.5. Evaluacija izloenih pristupa

Anna Freud je isticala znaaj okoline u kojoj se razvija djetetova
linost, te je u svoj pristup ukljuila nalaze istraivanja drugih kliniara,
biologa i biheviorista njenog vremena. Meutim, kao i svi teoretiari
predstavljeni u ovom poglavlju, svoj pristup je velikom veinom bazirala na
prouavanju djece. Melanie Klein je znaajno preformulirala odreenja
Freudovih koncepata, ali je faze u djetetovom razvoju oznaavala psihijatrijskom terminologijom (shizoidno, paranoidno, depresivno...). Winnicott
je tipian predstavnik teorije objektnih odnosa, a problem zdravog i
patolokog razvoja opisao je u skladu sa dijalektikim okvirom (pravi vs.
lani self, zavisnost vs. nezavisnost, iluzija vs. tranzitorni objekt). Sullivan je,
u svojoj interpersonalnoj teoriji, pridavao veliki znaaj socijalnim relacijama,
to predstavlja znaajan pozitivan pomak od psihoanalitikih tumaenja
linosti i njene ekspresije.

Rekapitualacija poglavlja
1. Anna Freud je dala doprinos istraivanju privrenosti.
T N
2. Po M. Klein, prva faza u djetetovom razvoju je depresivna pozicija.
T N
3. Po Sullivanu, linost dostie svoju zrelost u periodu kasne
adolescencije.
T N
4. Koje je tehnike A. Freud kombinovala, kako bi prouavala razvoj
djece?
5. Koji faktori, po A. Freud, utiu na razvoj djece?
6. Mehanizam odbrane, za koji je Anna Freud smatrala da se treba
prouavati na normalnim ljudima, je ___________________ .
7. ta je, po M. Klein, zavist i kakva je njena uloga u razvoju linosti?
8. ta su unutranji objekti?
9. Po M. Klein, koji je sadraj djejih fantazija vezanih za Edipov
kompleks?
10. Uporediti Freudovo i Kleinino stajalite o razvoju superega.
11. ta su, po Donaldu Winnicottu, pravi i lani self?
12. Kako se, po Winnicottu, odvija djetetov razvoj od faze potpune
zavisnosti do sticanja osjeaja za drutvo?
13. ta je prelazni objekat i koja je njegova uloga?
87

14. ta je teorema njenosti?

15. Sullivan odreuje linost prvenstveno kroz ______________ odnose,
odakle potie i naziv njegove teorije.
16. U kojem razvojnom periodu su aktuelne teoreme recipronih emocija
i motivacije?
17. ime se odlikuje paranoidno-shizoidna pozicija?
18. U kojoj fazi u razvoju nezavisnosti (po Winnicottu) moe doi do
nastanka antisocijalnih tendencija?
19. ta se moe prigovoriti neoanalitikom pristupu Melanie Klein?
20. Kakva su zapaanja Anne Freud o mehanizmima odbrane?

88

8. INDIVIDUALNA PSIHOLOGIJA ALFREDA ADLERA

8.1. Biografija A. Adlera
Alfred Adler je, kao tree dijete od ukupno sedmoro u njegovoj
jevrejskoj porodici, roen 7. februara 1870. godine u suburbanom dijelu
Bea. Kao mali je patio od rahitisa, te je prohodao tek kad je navrio etiri
godine. U petoj godini, dobio je upalu plua (koja ga je zamalo usmrtila).
Vidjeemo da su ova negativna rana iskustva, pored ostalog, uticala na
formulaciju njegove teorije linosti. Mali Alfred je pokazivao talenat za
muziku, a kako je odrastao, postajao je sve otvorenija i zabavnija osoba,
premda su fizike bolesti ostavile traga na njemu.
Nakon opte gimnazije, upisuje Beki medicinski fakultet koji
zavrava 1895. godine. U poetku, bavi se oftalmologijom, a kasnije se
posveuje opoj medicini, tretirajui narod koji je pripadao nioj bekoj
klasi. 1897. stupa u brak sa Raissom Timofeyewnom Epstein iz Rusije. Neto
kasnije se poinje interesirati za psihijatriju.
Freudovom psihoterapijskom kruoku se zvanino prikljuuje 1907.
godine (treba istai da ga je Freud, ve 1902. godine, pozvao da bude dio
njegove psihoanalitike grupe). Jedno vrijeme je bio predsjednik Bekog
psihoanalitikog drutva, iz kojeg istupa zbog neslaganja sa postulatima
Freudovog klasinog psihoanalitikog pristupa. 1912. godine, Adler osniva
svoje udruenje Drutvo za individualnu psihologiju, gdje konano moe
propagirati vlastita teorijska stajalita i obrazovati mlade psihoterapeute u
okviru svoje psihoanalitike kole. Takoe se zalagao za adekvatne socijalne
reforme i radio je na promociji mentalne higijene (prvenstveno prevencije) po
bekim kolama. Adler postaje gostujui predava po Evropi i SAD-u, a
moemo izdvojiti njegov nastavniki angaman na Univerzitetu Columbia
1927. godine.
1930-ih godina, nacisti zatvaraju njegovu kolu i zabranjuju mu
kliniku praksu, te emigrira u Sjedinjene Amerike Drave. Sa svojom
suprugom se smjeta u Njujorku, gdje poinje njegova amerika predavaka i
klinika karijera. Ondje postaje profesor na medicinskom fakultetu u Long
Islandu. Dri predavanja i propagira svoje ideje, meutim, dok je boravio u
kotskoj, umire od sranog udara, 28. maja 1937. godine u Aberdeenu.
89

Zanimljivo je da su njegovi ostaci otkriveni tek 2011. godine, te poslani za

Be, kako bi konano bio ''propisno'' sahranjen.
Adler je dao doprinos reviziji Freudove psihoanalize, u vidu
individualne (holistike) psihologije iji je bio osnova i promotor. Takoe je
bio jedan od pretea psihologije mentalnog zdravlja (danas poznate i pod
nazivom komunalna psihologija). Njegov pristup je primijenjen i u
kolama, gdje je bio poznat pod nazivom individualna edukacija (Cloninger,
S., 2004). Njegova kapitalna djela su: ''Studija o inferiornosti organa i njena
psihika kompenzacija: Doprinos klinikoj medicini'' (1907), ''Praksa i teorija
individualne psihologije'' (1920), ''Nauka ivljenja'' (1927), ''Razumijevanje
ljudske prirode'' (1927) i ''ta ivot treba znaiti za vas'' (1931).
8.2. Individualna psihologija
Adler je svoju teoriju linosti koncipirao kao holistiku, odnosno,
potcrtao je totalitet razliitih uticaja na pojedinca. Prvo, odnosi unutar
porodice i reduslijed roenja djece utiu na to u kakvu osobu e neko izrasti.
Isticao je znaaj fizikih anomalija (vidjeti njegovu biografiju), koje
pogoduju nastanku kompleksa inferiornosti, glavnog motiva kojim smo
voeni u ivotu. Inferiornost kompenzujemo na razne naine, a sve kako
bismo postali superiorniji u odnosu na druge u odreenim vjetinama,
znanjima i aspektima ivota.
Njegova teorija se zasniva i na uticajima drutva na razvoj jedinke, te
usljed toga razvijamo razliita socijalna interesovanja. Bez zdrave
ukljuenosti u drutvo, nema stabilnog mentalnog zdravlja. Kontakti i
interakcije s drugim ljudima, u vidu zajednikih ponaanja, emocija i
aktivnosti, bitna su odrednica vlastite sree i uspjeha. Adler je socijalno
interesovanje (iskreno interesovanje za drutvo) opisao kao osjeaj jedinstva
sa drutvom, odnosno ovjeanstvom, a praen je sposobnou za empatiju i
osjeajem pripadnosti (uz istovremenu potrebu da se doprinese drutvu). Po
Adleru, tri fundamentalna zadatka u ivotu, koja su uslov za mentalno
zdravlje su: rad, ljubav i socijalno interesovanje (Cloninger, S., 2004).
Osim toga, sebi postavljamo odreene ciljeve, kojima smo voeni, a
oni su esto kombinacija podciljeva koje moemo ostvariti u kraem
vremenskom roku. Premda, po Adleru, u osnovi naeg djelovanja stoji
90

kompleks inferiornosti, njegova teorija i psihoterapijski pristup imaju

pozitivne konotacije i mogu se razumjeti kao uspjean sistem samopomoi i
samoodreenja. Svako je voen svojim ciljevima i planovima (''fikcijama''),
te slijedi vlastitu ivotnu putanju, otuda i naziv individualna psihologija.
8.3.Kompleks inferiornosti
Adler (1917) je na poetku svoga rada na ovom kompleksu, govorio o
inferiornosti organa, kao to su: bubrezi, jetra, tiroidna lijezda, oi...
Razlikovao je morfoloku inferiornost (koja se manifestuje u vidu
neadekvatne veliine, poloaja i oblika organa) i funkcionalnu inferiornost
(slabost organa u smislu efektivnog obavljanja funkcije za koju je zaduen).
Pisao je da, na nivou organa, postoji kompenzacija sljedeeg tipa: jedan testis
ili ovarijum preuzima funkciju oba testisa/ovarijuma, jedna modana
hemisfera preuzima funkciju koje su imale obje i slino (Adler, 1917).
Naravno, postoji i parcijalna kompenzacija, gdje oteeni organ nema punu
funkciju, ve je obavlja sa manje efikasnosti.
Kompleks inferiornosti je svojstven svima nama, te se ne treba shvatiti
kao neki vid hendikepa, poremeaja ili zdravstvenog nedostatka, koji vodi u
oajanje, tugu i besperspektivnost. Moemo ga smatrati motivom za njegovo
prevazilaenje. Osoba moe imati stvarni nedostatak (npr. tjelesnu anomaliju:
nepokretnost, nerazvijenost nekog od udova, sljepou i slino), ali i
imaginarni nedostatak (npr. percipira da nije dovoljno dobra u neemu u
emu je recimo prosjena ili npr. nije zadovoljna svojim fizikim izgledom
dismorfija). Prvenstveno, ovaj kompleks moe biti rezultat ''inferiornosti
organa'', te percepcije bolje pozicije koju imaju naa braa i sestre unutar
porodice ili percepcije odbacivanja od strane roditelja.
Kako bismo nadvladali ovaj kompleks, preduzimamo razliite
kompenzatorne radnje (npr. osoba kojoj se ini da nije dovoljno inteligentna,
pokuae kompenzovati ovaj osjeaj, tako to e se sve vie i vie obrazovati
i sticati nova znanja). Drugim rijeima, u prevazilaenju inferiornosti, teimo
superiornosti.
Kompleks superiornosti odnosi se na percepciju vlastite
ekskluzivnosti, vanosti i istaknutosti, dok u isto vrijeme potcjenjujemo
druge ljude i smatramo ih manje vrijednim u odnosu na nas same. Ovaj
91

kompleks je nain da prikrijemo vlastite realne ili percipirane slabosti i

nedostatke. Ipak, on upravlja naim ivotom, determinirajui naa ponaanja i
odnos prema sebi i drugima. Tenja ka superiornosti nije patoloki nain za
prevazilaenje kompleksa inferiornosti, jer on ne podrazumijeva razvijanje
kompleksa superiornosti. Dakle, tenja ka perfekciji i izvrsnosti moe biti
produktivna i, na koncu, doprinijeti razvoju drutva (npr. kada ova tenja
rezultira stvaranjem tehnolokog izuma ili nekog umjetnikog djela).
U vezi sa prethodnim kompleksima, Adler je uveo koncept
maskulinog protesta, koji se odnosi na tenju ena ka: nezavisnosti,
kompetenciji, ispoljavaju agresivnosti i snage, odnosno sticanju maskulinih
karakteristika. Ovo je, po Adleru, njihov nain kompenzacije kompleksa
inferiornosti koji navodno nosi feminina uloga.
8.4. Redoslijed roenja
Adler je smatrao da je redoslijed roenja djeteta dobar prediktor
njegovih kasnijih osobina, tendencija i ponaanja. Tanije, smatrao je da
redoslijed roenja determinira djetetovu specifinu prilagodbu na porodini
kontekst (Adler, 1927). Opisao je karakteristike: jedinaca, prvoroenih,
drugoroene djece, srednjeg djeteta i najmlaeg djeteta.
Jedinci nemaju mogunost da dijele resurse sa svojom braom i
sestrama, za razliku od djece koja nisu jedinci. Isto tako, imaju nepodijeljenu
panju i brigu svojih roditelja, te kasnije u ivotu mogu imati problema,
ukoliko im se ljudi ne dive ili ako nisu u centru panje. Oni se ue uzdati
sami u sebe, te nemaju problema ako ih neko ne podrava ili ne gura u
ivotu.
Prvoroena djeca, kao najstarija, su: savjesna, tana, odgovorna,
kompetitivna, orijentirana prema postavljenim ciljevima, ali i anksiozna,
ljubomorna i agresivna (jer su njihova braa i sestre na neki nain zauzeli
mjesto u porodici koje je nekada pripadalo njima samima). Ona su izloena
visokim oekivanjima roditelja, odakle i potie tenja ka preciznosti,
pedanteriji i organiziranosti.
Drugoroeni imaju osjeaj da se trebaju nadmetati sa prvoroenom
djecom, te se esto uporeuju s njima u nastojanju da ih dostignu ili
prevaziu. Meutim, prvoroena djeca se plae da e biti detronizirana od
92

strane drugoroene djece (Adler, 1927), tako da ovdje najee postoji

obostrani rivalitet.
Ukoliko je drugoroeni, treeroeni itd. ustvari srednje dijete, ono
moe smatrati da nikada nije bilo u centru panje, te razvija osjeaj
nesigurnosti. Ova djeca ne misle da su uvrstila svoju poziciju u porodici, te
imaju osjeaj da nikada nee znaiti onoliko koliko znae prvoroena ili
najmlaa djeca. Oni su fleksibilni, irokogrudi (nesebini) i socijabilni.
Najmlae dijete ponekad ima osjeaj da treba puno toga dostii (jer se
najkasnije rodilo). Meutim, ono je ''definiralo'' svoju poziciju u porodici,
koja je nepoljuljana i stabilna. Najmlae dijete je kreativno, kompetitivno i
otvoreno.
8.5. ivotni stilovi
Svako od nas percipira ivot i svijet na svoj nain, te po Adleru,
formira neki od ivotnih stilova (koji ine nae: percepcije, misli, stavovi,
akcije i reakcije). ivotni stilovi se formiraju do pete godine ivota, a
obuhvataju karakteristian pristup prema ivotu, koji je jasno vidljiv u
specifinim situacijama (Ansbacher i Ansbacher, 1964). Stilovi su sljedei:
1. vladajui stil (za njega je karakteristina dominacija, preferiranje
uloge moi i nedostatak interesovanja za drutvo);
2. primalaki/dobijajui stil (ovaj stil se odlikuje uzimanjem od
drutva i dobijanjem, a ne davanjem i ulaganjem u drutvo);
3. izbjegavajui stil (osobe koje su razvile ovaj ivotni stil
izbjegavaju potekoe i probleme, odnosno ne ele uestvovati u
konstruktivnim drutvenim aktivnostima) i
4. socijalno-korisni stil (jedini produktivni stil, gdje osoba investira
svoje vrijeme, znanja i vjetine, kako bi doprinijela stvaranju
boljeg i kvalitetnijeg drutva).
Prva tri ivotna stila ne vode dobrom mentalnom zdravlju i uspjenom
ivljenju, dok socijalno-korisni stil predstavlja adekvatan nain ivljenja i
zdrav odnos prema drutvu, jer pojedinac koristi svoje kapacitete da
unaprijedi socijalnu okolinu.

93

8.6. Fikcionalni finalizam i kreativni self

Adler je pojmom fikcionalni finalizam oznaio glavni ivotni cilj date
osobe, ija je svrha transcendiranje kompleksa inferiornosti. Pojedinac
iskrivljuje stvarnost, u skladu sa svojim ivotnim stilom i individualnim
percepcijama i doivljajima, te njegova ivotna putanja postaje usmjerena ka
ostvarivanju/postizanju neega na ta je ve dugo vremena fiksiran. Ovaj
pojam je u skladu sa odreenjem Adlerove teorije kao teleolokog pristupa.
Teleologija podrazumijeva svrhovitost, tj. usmjerenost odreenog procesa i
percepcija njegove smislenosti u skladu sa pretpostavljenim ciljem/svrhom.
Adler je govorio i o kreativnom selfu (stvaralakom samstvu), koji je
kombinacija karakteristika koje osoba razvija kako bi zauzela jedinstveno
mjesto meu ostalim ljudima u svojoj drutvenoj okolini (Ansbacher i
Ansbacher, 1964). Pet je komponenti kreativnog selfa: emocije, miljenje,
kontrola, rad i pozitivni humor (Myers i Sweeney, 2004). Kreativni self se
moe razumjeti u kontekstu kognitivnog i socijalnog konstruktivizma, gdje
osoba stvara vlastitu ''psihologiju'', odnosno linost i ''koristi'' je ili
primjenjuje u socijalnim interakcijama (Watts, 2003). Dakle, po Adleru,
stvaralako samstvo je kapacitet za formiranje vlastitog stila u dodiru sa
socijalnim prilikama, a ne neto to inherentno posjedujemo i zadravamo za
sebe.
8.7. Studije sluaja i istraivanja
Hodi (2010) je analizirala linost i djela tri poznata pijanista i
kompozitora (Arthura Rubinsteina, Vladimira Horowitza i Sviatoslava
Richtera), referirajui se na teorije Adlera, Freuda, Allporta, Junga i novije
modele crta linosti. Rubinstein je imao razvijeno stvaralako samstvo
(sopstvo), zato to je govorio da je strastveno ukljuen u ivot, kroz muziku i
sviranje. Nadalje, po Adlerovoj teoriji, Richterova motivacija bavljenja
muzikom proistekla je iz potrebe za povezivanjem i saradnjom s drugima
(saradnicima, kolegama i profesorima), ali je bila determinirana i tenjom ka
savrenstvu (ovaj pijanista je prigovarao sebi i u sluaju najmanje pogreke,
koju je moda samo on primijetio dok je svirao). I Horowitz je imao
ekstremnu potrebu za savrenstvom, te se jedno vrijeme povlaio iz javnosti,
kako bi jo vie usavrio svoju tehniku sviranja na klaviru (sve prema
Hodi, 2010).
94

Adlerove pretpostavke o znaaju redoslijeda roenja u razvoju linosti

poluile su veliki broj istraivanja na ovu temu. Ha i Tam (2011) su na
uzorku koji je inilo po 30 prvoroenih, srednjeroenih, najmlaih osoba, te
jedinaca ispitivali postoji li razlika u osobinama linosti i akademskom
uspjehu izmeu ove etiri grupe osoba. Njihovo istraivanje ukazalo je na
negativan rezultat u oba sluaja (tj. nisu dobijene statistiki znaajne razlike,
s obzirom na redoslijed roenja).
McGuirk i Pettijohn (2008) su na uzorku od 100 studenata istraivali
razlike u stepenu ljubomore, stavovima prema romantinim vezama i
privrenosti (attachmentu). Njihovi rezultati upuuju na statistiki znaajne
razlike izmeu srednjeroenih i prvoroenih osoba (srednjeroeni su bili vie
ljubomorni od prvoroenih). Takoe, pokazalo se da su se osobe roene kao
najmlae u svojoj porodici prikazale kao najromantinije, a prvoroeni
pojedinci kao najrealistiniji. Meutim, rezultati analize varijance nisu bili
statistiki znaajni, tako da rezultate ovih istraivaa trebamo uzeti s
rezervom. Kada je rije o privrenosti, nesigurna privrenost je bila najea
kod srednjeroenih osoba, dok je sigurna privrenost bila najizraenija kod
jedinaca. Ali, ni ovdje razlike nisu bile statistiki znaajne. Dakle, moemo
rei da ni u ovom istraivanju redoslijed roenja nije statistiki znaajan
prediktor vanih psiholokih varijabli, ovdje vezanih za socijalne interakcije.
8.8. Evaluacija Adlerove individualne psihologije
Adlerova teorija linosti, zajedno sa Horneyinom i Frommovom
teorijom, istie znaaj odnosa pojedinca prema drutvu. Meutim, Adler je
otiao korak dalje, jo vie se udaljivi od psihoanalitike misli. Njegov
pristup je i kognitivistiki, te pojedinca shvata ne kao kreaciju ili proizvod
neega, ve kao aktivnog stvaraoca svog perceptivnog okvira, ime
naglaava ulogu svjesnog dijela linosti.
Adlerovoj teoriji se moe prigovoriti sljedee: ivotne stilove je
definirao i objasnio tipoloki, a ne dimenzionalno, to ne podrazumijeva da
se osoba moe ponaati u skladu sa nekoliko stilova, ve da pripada jednom
od etiri stila. Takoe, isticao je veliku vanost redoslijeda roenja, a kako
smo vidjeli, empirijska potpora ovom stajalitu je vrlo oskudna.

95

Rekapitulacija poglavlja
1. Jedini produktivni ivotni stil, po Adleru, je socijalno-korisni stil.
T N
2. Maskulini protest je razvojni zadatak mukaraca, koji se zavrava
usvajanjem muke uloge.
T N
3. Po Adleru, ivotni stil se formira do pete godine.
T N
4. ta je fikcionalni finalizam?
5. Koji sinonim koristimo za kreativni self?
6. Po emu se odlikuje vladalaki ivotni stil?
7. ta je teleologija?
8. U emu se ogleda Adlerov doprinos komunalnoj psihologiji?
9. Koji elementi Adlerove biografije su vezani za ''inferiornost organa''?
10. ta je tenja ka superiornosti?
11. ta je kompleks superiornosti?
12. Koji su izvori kompleksa inferiornosti?
13. Koje su, po Adleru, karakteristike jedinaca?
14. Da li je pozicija najmlaeg djeteta u porodici odreena, ili se ono
mora boriti za nju?
15. ta je koncept socijalnog interesovanja?
16. Koje su, po Adleru, odrednice dobrog mentalnog zdravlja?
17. Na ta upuuju istraivanja o redoslijedu roenja djece? Koliko se
njihovi rezultati slau sa Adlerovim pretpostavkama?
18. Navesti razlike izmeu Adlerove i Frommove teorije linosti.
19. Koji su nedostaci Adlerove individualne psihologije?
20. Pronaite knjigu Baraka Obame: ''Snovi moga oca'' (Dreams from my
father), te analizirajte njegovu biografiju, referirajui se na Adlerovu
teoriju linosti.

96

9. PERSONOLOGIJA HENRYA MURRAYA

9.1. Biografija H. Murraya
Henry Alexander Murray roen je 13. maja 1893. u Njujorku, kao
srednje dijete u svojoj imunoj porodici. Murray se dobro slagao sa svojim
ocem (Henry Alexander stariji), ali nije imao dobar odnos sa majkom (Fannie
Morris, djev. Babcock). Murray je prvo zavrio historiju na Harvardu, a titulu
doktora medicine stekao je 1919. godine na Univerzitetu Columbia. Pored
toga, magistrirao je biologiju (Univerzitet Columbia), a 1928. godine
doktorirao biohemiju na Cambridgeu. Psihologija ga je poela zanimati
nakon to se zaljubio u Christianu Morgan, koja je bila fascinirana Jungovom
analitikom psihologijom. Murray se susreo s Jungom (1925. godine, kada je
kod njega boravio tri sedmice), te o njemu esto govorio u superlativu.
Mogue je da je Jungovo teorijsko stajalite uticalo na Adlera, u smjeru
spajanja psihoanalitikog i teleolokog pristupa.
1927. godine, poeo je predavati psihologiju na Harvardu, gdje je
desetak godina bio direktor Harvardske psiholoke klinike (ovdje je, sa
Morganom, razvio Test tematske apercepcije TAT). U poetku je radio pod
supervizijom poznatog analitiara Hanssa Sachsa (1881-1947), a kasnije bio
voditelj razliitih istraivakih projekata. Tokom i nakon Drugog svjetskog
rata, uestvovao je u razvoju nekoliko psiholokih testova, te pomogao u
psiholokom profiliranju Adolfa Hitlera. Na Harvardu je, potom, bio
angaovan na projektu koji je finansirala CIA, a koji se sastojao od
eksperimenata na ''ljudskim zamorcima'', zbog ega je kasnije prozivan za
nepotovanje profesionalne etike. Penzionisan je 1962. godine, pola godine
nakon smrti svoje ene.
Do kraja ivota izuavao je djela Hermana Melvilla, amerikog
pjesnika i noveliste, te je sakupio zavidnu kolekciju njegovih literarnih
ostvarenja. Umro je 23. juna 1988. godine u Cambridgeu (savezna drava
Massachusetts), od upale plua. Njegovo najpoznatije djelo je ''Eksploracija
linosti'' (1938).

97

9.2. Murrayevo prouavanje linosti

Murray (1938) je sastavio sljedeu listu pretpostavki na kojima su
zasnovane njegove i studije njegovih saradnika (od ukupno 25, naveemo
njih 15):
1. Sudionici su individualni organizmi, a ne skup organizama.
2. Organizam je na poetku cjelovit, te prolazi kroz proces samodiferencijacije. Njegovi dijelovi su meusobno povezani. Njihovo
razumijevanje vodi do razumijevanja cjeline, a shvatanje
funkcioniranja cjeline, podrazumijeva razumijevanje njenih dijelova.
3. Organizam se odlikuje smjenom aktivnosti i mirovanja, determiniranih unutranjim faktorima. Organizam nije inertan, niti
samo odgovara na vanjske stimuluse on se mijenja.
4. Organizam se sastoji od beskonano sloenih nizova vremenski
povezanih aktivnosti. Nije dovoljno, iako je ekonomino,
prouavati organizam u jednom vremenskom periodu, ve je
potrebno izuavati njegovu ''historiju''. Dakle, ovdje se primjenjuju biografske studije.
5. Vano je definirati fiziku i socijalnu okolinu, te ponaanje
svakog organizma u njima. Sredinski faktori imaju veliki uticaj na
ponaanje. Slini organizmi mogu se razliito ponaati u istoj
situaciji, isto kao to se isti organizam moe ponaati drugaije u
dvije razliite situacije. Velika jedinica (eng. long unit)
prouavanja (ovjekov cijeli ivot) moe se podijeliti na
povezane, krae jedinice, odnosno epizode.
6. Stimulusna situacija je dio ukupne okoline u kojoj organizam
djeluje i reaguje. Cjelovita okolina nije prosto skup odvojenih i
specifinih djelovanja i reakcija organizma, ve je rije o getaltu.
7. Reakcije organizma na okolinu slijede jedinstven trend (smjer), jer
su voene odreenim ciljem, te izmeu njih postoji koordinacija i
meuzavisnost.
8. Uzorak adaptivnog ponaanja moe se analizirati na nain da se
uzme u obzir akton (eng. actone obrazac pokreta tijela) i efekat
do kojeg on dovodi.

98

9. Trend (obrazac i smjer) u ponaanju moe se pripisati hipotetikoj

sili unutar organizma. To moe biti potreba, nagon ili odreena
sklonost (tendencija).
10. Potreba je povezana sa odreenom vrstom pritiska, koji u
''susretu'' sa organizmom poluuje nagon (pritisak je okolinska
determinanta ponaanja). Kombinacija potrebe i pritiska naziva se
tema. Tema je dinamika struktura jedne epizode, odnosno
interakcije organizma i okoline.
11. Svaka potreba, koja je nastala reakcijom na pritisak, moe se
mjeriti u stepenu u kojem je zadovoljena (gratifikacija =
zadovoljenje potrebe).
12. Za organizam su vezani sljedei procesi: asimilacija,
diferencijacija i integracija. Dakle, organizam se mijenja, kroz
proces uenja i maturacije (sazrijevanja). Takoe, mijenja se i
okolina u kojoj on djeluje i na koju reaguje.
13. Psiholog ne moe nai podudaranje izmeu ivotnih epizoda
organizma, ali moe otkriti slinosti u reagiranju organizma na
sline situacije (to bi trebalo biti oitije kako ovjek sve vie
stari).
14. Ponavljanje i konzistencija u ponaanju se javljaju zato to
doivljaji situacija ostavljaju trajne tragove na organizam.
15. Napredak u diferencijaciji i integraciji organizma, koji prati
starenje i sticanje sve veeg iskustva, deava se usljed istananije
osjetljivosti na stimuluse i pritiske, te bolje efektivnosti ponaanja.
Pregledom navedenih pretpostavki, jasno je da je Murray kombinirao
getaltistike (holistike), bihevioristike, razvojne, situacionistike i deterministike pristupe.
9.3. Psihogene potrebe
Murray je razlikovao primarne i sekundarne potrebe. Primarne su
fizioloke (viscerogene) potrebe, a sekundarne su psiholoke (psihogene)
potrebe. Identifikovao je sljedee psihogene potrebe (nazivao ih je i
stavovima), koje se mogu podijeliti u grupe (Murray, 1938):

99

a. potrebe koje se odnose na neiju ambiciju (egzibicija potreba da

druge fasciniramo ili okiramo; postignue i priznanje dobijanje
pozitivnih kritika od drugih, na osnovu naih postignua);
b. materijalistike potrebe (akvizicija sticanje stvari; retencija
potreba da se steeno zadri; red potreba da se stvari odravaju
istima i urednima i konstrukcija potreba da se neto napravi ili
izgradi);
c. potrebe vezane za branjenje vlastitog statusa (branjenje
skrivanje vlastitih neuspjeha i voenje rauna o tome da se ne
osramotimo; protuakcija prevazilaenje poraza ponovnim
pokuajima i prevazilaenjem prepreka i izbjegavanje ponienja i
posramljenosti);
d. potrebe afektivne prirode (afilijacija uspostavljanje lojalnih i
prijateljskih veza sa drugima; briga/skrb pomagati i tititi
bespomone; odbacivanje naputanje osobe koja ima negativne i
nepoeljne osobine i navike; igra uivanje, zabava i smijeh; seks
i sukorancija /eng. succourance/ - potreba da budemo voljeni i da
nam neko pomae, utjei nas i saosjea sa nama);
e. potrebe vezane uz mo (ponienje pokoravanje drugima i
prihvatanje kazni; autonomija nezavisnost i osloboenost od
razliitih stega; agresija potreba da kaznimo protivnika i da mu
se osvetimo; izbjegavanje krivice; priklanjanje diviti se nekoj
superiornoj osobi, te prihvatati njena pravila i principe;
dominacija kontroliranje i uticaj na druge i okolinu, generalno;
izbjegavanje opasnosti izbjei povrede, tetu, bol i smrt;
odupiranje odolijevanje i suprotstavljanje uticaju drugih; ovdje
moe pripadati i potreba za izbjegavanjem ponienja i
posramljenosti) i
f. potrebe za informacijama (kognitivne/spoznajne skup potreba za
sticanjem znanja i postavljanjem pitanja o raznim stvarima, kako
bismo ih to bolje razumjeli; te izlaganje/ekspozicija
obrazovanje drugih ljudi, odnosno dijeljenje informacija s njima).
Potrebe, po Murray, mogu biti manifestne i latentne. Manifestne su
one koje su direktno izraene u motornom ponaanju pojedinca. Latentne
(skrivene) potrebe su potisnute ili inhibirane, a izraavaju se u snovima,
sanjarenjima ili tokom naglih i iznenadnih emocionalnih reakcija (Rosenfeld,
100

Culbertson i Magnusson, 1992). Latentne potrebe bivaju represirane, zbog

standarda i normi koje namee superego, odnosno kultura i drutvo u kojima
se nalazimo. Primjeri potisnutih (latentnih) potreba su (Murray, 1938):
pokoravanje (odlikuje se pasivnou i mazohizmom), saznajne potrebe (u
vidu voajerizma), agresija (u formi mrnje i sadizma), dominacija
(prepotencija i svemo), egzibicija (u formi ekshibicionizma) i sukorancija (u
vidu bespomonosti i anksioznosti).
Za potrebe su, kao to smo ve naveli, vezani pritisci, odnosno
okolinske odrednice ponaanja organizma. Murray razlikuje alfa pritisak
(tj. okolinske faktore onakve kakvi jesu u realnosti) i beta pritisak
(subjektivne interpretacije i apercepcije okolinskih faktora). Pritisci, odnosno
zahtjevi okoline mogu biti (Fulgosi, 1987): dominacija, agresija, odbacivanje,
ugroenost/nesrea, postignua/priznanja, autonomija, red, seks, zabava,
inferiornost, neznanje/nerazumijevanje, roenje druge sestre/brata, udruenost/afilijacija, njegovanje drugih i podrka koju zahtijevamo od njih, kao i
obmanjivanje/varanje drugih.
9.4. Test tematske apercepcije
Test tematske apercepcije (eng. Thematic Apperception Test TAT,
Morgan i Murray, 1935) nastao je na sljedeoj pretpostavci. Naime, ukoliko
je osoba suoena sa nejasnom (vieznanom) socijalnom situacijom, a od nje
se zahtijeva da je interpretira, specifino tumaenje situacije otkrie ustvari
njenu linost (Tomkins i Tomkins, 1947). Apercepcija je emocionalno,
odnosno subjektivno obojena percepcija realnosti. Drugim rijeima, svaki
pojedinac doivljava i interpretira stvarnost s obzirom na svoja: prethodna
iskustva, osjeanja, motive, potrebe, tenje, ciljeve i komplekse. Ka to
vidimo, TAT spada u projektivne testove, jer osoba projektuje vlastite:
tenje, potrebe, elje, emocije i ostale sadraje koje je potisnula. Test
tematske apercepcije se sastoji od niza slika, na kojima su prikazane
odreene situacije, u kojima uestvuje jedna ili vie osoba (figura,
protagonista, likova). Prvu verziju TAT-a inilo je 20 kartica (slika), a
postojali su zasebni oblici ovog testa za mukarce i ene, te za djeake i
djevojice.
U svojim ranijim verzijama, ovaj test je imao dvije forme. Forma ''A''
se zadavala adolescentima i odraslima prosjene inteligencije, dok je forma
101

''B'' sastavljena za egzaminaciju linosti djece, nedovoljno edukovanih

odraslih ljudi i psihotiara (Tomkins i Tomkins, 1947). U sutini, TAT je
nastao u okviru Murrayevog teorijskog stajalita koje se odnosilo na potrebe i
pritiske, ali je obuhvatio i jo mnogo relevantnih odrednica: miljenja,
poimanja, tendencija i ponaanja.
Testom tematske apercepcije zahvaene su sljedee varijable
(Tomkins i Tomkins, 1947):
a. vektori (to su psiholoke tendencije, elje i tenje koje
usmjeravaju ponaanje individue: zavisnost od objekata/drugih
ljudi; dobijanje/primanje neega od drugih; usmjerenost prema
objektima/drugima; dijeljenje/saradnja s drugima; raditi neto za
druge/pomagati im; vladati/upravljati drugima; povinovati se volji
drugih; povoditi se za drugima/pristajati uz njihove vrijednosti i
pravila; izbjegavati druge; okrenuti se protiv drugih ili sebe);
b. nivoi (nivo je shvaen kao ravan psiholokog funkcionisanja, a
moe se manifestirati na sljedee naine: opisom objekata/osoba;
uoavanjem dogaaja; opisom ponaanja; izvjetavanjem o
percepcijama osoba na slikama TAT-a; uoavanjem aktivnosti
koje upuuju na panju protagonista na slici; opisom interesovanja
protagonista; opisima: namjera, misli, vrijendosti, oekivanja,
elja, osjeanja/raspoloenja, pamenja, dnevnih sanjarenja i
snova predstavljenih figura; apercepcijom fizikih osjeaja
protagonista i slino);
c. uslovi (ovdje ubrajamo sva psiholoka, fizika i socijalna stanja
koja sama po sebi nisu tenje, elje ili ponaanja; primjeri su
osjeaj nedostatka ili gubitka i apercepcija opasnosti, sigurnosti i
optimizma; dodatno, ova stanja mogu se podijeliti na pozitivna i
negativna) i
d. kvalifikatori (to su specifini aspekti vektora, nivoa i stanja:
vremeski okvir, kontingencija, intenzitet, poricanje, povezanost
sredstva i cilja, kao i kauzalna povezanost).
Svaki od ovih elemenata moe imati svoj objekt na koji se odnosi, to
se takoe biljei i analizira u okviru Testa tematske apercepcije. Primjeri su:
''Na slici je tuan djeak jer mu otac ne da da se igra sa svojim vrnjacima,
sve dok ne uvjeba violinu kako treba'' (objekt tuge je djeakova ograniena
102

sloboda) i ''U krevetu lei neiji brat, da bi to prije ozdravio'' (ozdravljenje je

posljedica, odnosno ''objekt'' leanja u krevetu).
Standardna forma Testa tematske apercepcije obuhvata 31 crno-bijelu
sliku. Sudionik (analizirani) treba navesti ta se deava na slici, ta je dovelo
do prikazane situacije, ta protagonisti osjeaju i misle i koji je kraj (ishod)
prikazane prie/situacije. Ispituju se mehanizmi odbrane kao to su:
projekcija, identifikacija i negacija, te drugi elementi koje su ispitivali
Morgan i Murray. Postoji forma ovog testa prilagoena djeci (eng. Children
Apperception Test CAT; Bellak i Bellak, 1949), koja ima tri oblika: CAT-A
(sadri 10 slika ivotinja kojima su pripisane ljudske karakteristike, na nain
da uestvuju u aktivnostima tipinim za ljude, npr. sjede, spavaju...), CAT-H
(takoe se sastoji od 10 slika, ali ovdje je rije o prikazu ljudskih bia u istim
aktivnostima kao u testu CAT-A) i CAT-S (prikazane su karakteristine
porodine situacije: roenje, odvajanje od roditelja, smrt...). CAT-A se koristi
kod djece od tri do deset godina, a CAT-H kod starije djece (Weiner i
Greene, 2008). Takoe, poznat je i Test tematske apercepcije za starije osobe
(eng. Senior Apperception Test/Technique SAT; Bellak, 1954), ali je malo
dokaza o tome da je ovaj test koristan i da ga je bolje primjenjivati nego TAT
(Weiner i Greene, 2008).
9.5. Tehnike eksploracije linosti
Murray je, sa svojim saradnicima (28 psihologa, psihoanalitiara i
ljekara), prouavao linost 50 mladih osoba tokom tri godine. Ovdje emo
navesti neke vanije tehnike i metode kojima se koristio u svom
sveobuhvatnom pristupu istraivanju linosti (Murray, 1938):
A. ''konferencije'' (nekoliko psihologa je uvodilo jednu po jednu osobu u
prostoriju za ispitivanje, te su joj svaki od njih postavljali pitanja i
opservirali ga);
B. autobiografije (analizirane su ''historije'' svakog sudionika od strane
nekoliko eksperata);
C. testovi: spospobnosti, estetskog prosuivanja, nivoa aspiracija, etikih
standarda, senzomotornog uenja, emocionalnog uslovljavanja...;
D. mjerenje galvanske reakcije koe, tremora i reakcije na frustraciju;
E. Rorschachov test i Test tematske apercepcije; kao i
F. upitnici linosti i ostalih varijabli vezanih za linost.
103

9.6.Istraivanja
Tuerlinckx, Boeck i Lens (2002) su, pored ostalog, ponudili pregled
istraivanja o pouzdanosti i valjanosti Testa tematske apercepcije. Ovaj test
je, zbog njegove specifine forme, teko podvrgnuti standardnim psihometrijskim procedurama za utvrivanje metrijskih karakteristika. Ipak,
postoje odreeni podaci o metrijskim svojstvima TAT-a: test-retest
pouzdanost mu je daleko ispod prihvatljivog nivoa za testove linosti (rtt je
izmeu .30 i .40); pouzdanost tipa interne konzistentnosti, ukoliko se uzmu u
obzir istraivanja sa visokim slaganjem meu procjenjivaima, je via od
test-retest pouzdanosti, ali opet ispod prihvatljive granice; a konvergentna
valjanost TAT-a je jako niska (Tuerlinckx i sar., 2002).
Lilienfeld, Wood i Garb (2000) su proveli meta-analizu istraivanja u
kojima su ispitivane metrijske karakteristike sljedeih projektivnih testova:
Rorschachovog testa mrlja, TAT-a i testova crtanja ljudske figure. U sluaju
Testa tematske apercepcije, utvrdili su da je slaganje meu procjenjivaima
visoko, ali da izmeu skorova na TAT-u i odgovarajuih mjera samoprocjene
postoje niske i statistiki neznaajne korelacije (Lilienfeld i sar., 2000). Ovaj
drugi nalaz moe se objasniti razlikom izmeu implicitnih (npr. projektivnih
testova) i eksplicitinih mjera (npr. self-report mjera): implicitne mjere
zahvataju potrebe koje bi trebale biti trajnije i dugorono predviati
ponaanje, dok eksplicitne mjere esto ukazuju na tipina reagovanja
sudionika u datim situacijama (te najee ne sadre skale disimulacije,
odnosno skale lai).
Eurelings-Bontekoe, Zwinkels, Schaap-Jonker i Edrisi (2011) su
proveli eksperimentalno istraivanje, u kome su odrasli sa dijagnozom
autizma uporeivani sa kontrolnom grupom koju su inile osobe sa drugim
psihijatrijskim poremeajima. Analizirali su narative sudionika, dobijenih na
osnovu prezentiranih slika TAT-a. Utvrdili su da je grupa sudionika sa
autizmom pokazala: nii stepen socijalnog uvida, slabiju centralnu
koherenciju (tj. probleme u sintezi razliitih dijelova slike, kako bi se pojmila
cjelovitost prikazanog konteksta/situacije) i tekoe sa opisivanjem i
interpretiranjem pokreta na slikama (Eurelings-Bontekoe i sar., 2011). Dakle,
Test tematske apercepcije bi mogao imati aplikativnu vrijednost u klinikom
kontekstu.

104

9.7. Evaluacija Murrayeve personologije

Murrayev pristup je holistiki i idiografski, a istraivake tehnike
kojima se sluio obuhvatile su skoro sve testove, upitnike i procedure, koji su
razvijeni od strane prominentnih strunjaka njegovog doba. Naravno, ne
smijemo zaboraviti da su na projektima eksploracije linosti, osim Murraya,
uestvovali i drugi istraivai, te se rezultati njihovih studija ne mogu
pripisati samo Murrayu. Nadalje, ne moe se rei da Murrayeva teorija svodi
linost na motivacijske procese, ve je rije o tipinom primjeru
komprehenzivnog pristupa. Ono to se Murray moe prigovoriti je koritenje
specifinih (esto teko prevodivih) termina za imenovanje nekih psihogenih
potreba.

Rekapitulacija poglavlja
1. Beta-pritisak odnosi se na subjektivnu percepciju i interpretaciju
sredinskih faktora (uticaja).
T N
2. Murray je izuavanju linosti priao samo iz ugla motivacije. T N
3. Murrayev pristup je idiografski i holistiki.
T N
4. ta je akton?
5. ta je tema, a ta su epizode?
6. ta je, za Murraya, pritisak?
7. Nabrojati neke psiholoke nivoe, koji se procjenjuju TAT-om.
8. Koje potrebe spadaju u materijalne/materijalistike?
9. ta su viscerogene potrebe i koji je, po Murray, njihov drugi naziv?
10. Murray sekundarne potrebe naziva jo ______________ potrebama.
11. Koje tehnike je Murray sa svojim saradnicima koristio u istraivanju
linosti/organizma?
12. ta su latentne potrebe i gdje se one ipak manifestiraju?
13. Ukoliko su potrebe za dominacijom, pokoravanjem i spoznajom
represirane, u kakvom obliku se svaka od njih pojavljuje?
14. Kako biste definirali apercepciju?
15. Nabrojte potrebe koje spadaju u grupu afilijativnih.
16. ta je sukorancija?
17. Kojem analitiaru se Murray naroito divio?
18. Koji termin je Murray koristio, da bi oznaio jedinku, osobu, odnosno
individuu u svom istraivanju?
105

19. Objasnite zato Murrayev pristup ne zovemo elementaristikim, ve

holistikim?
20. Kako je Murray opisao uticaj okolinskih (sredinskih) faktora na
organizam?
21. Da li Test tematske apercepcije ima prihvatljive metrijske karakteristike? Odgovor potkrijepiti rezultatima izloenih istraivanja.
22. Koje su prednosti istraivakog pristupa Murraya i njegovih kolega?
23. Uporedite Murrayeve vektore sa Horneyinim neurotinim stilovima.
24. Identifikujte potrebe koje je predloio Murray, kod glavnih
protagonista filma Instinct (1999) dr. Ethana Powella (Anthony
Hopkins) i dr. Thea Cauldera (Cuba Gooding, Jr.).

106

10. TEORIJA MOTIVACIJE ABRAHAMA MASLOWA

10.1. Biografija A. Maslowa
Abraham Harold Maslow je roen 1. aprila 1908. u Brooklynu, u
Njujorku. Bio je prvo od sedmoro djece u svojoj porodici, koja je iz Rusije
emigrirala u SAD. Maslow je kao dijete bio usamljen, te je svoje ''malo
utoite'' nalazio u knjigama. Usamljenosti je doprinijela injenica da je
njegova porodica bila needucirana i siromana, te da su bili jedini Jevreji u
kvartu gdje su stanovali. Imao je puno problema s ocem, koji se odavao
brojnim porocima, te smatrao da je mali Abraham glupo i runo dijete. Nita
bolja nije bila ni njegova majka, koju je opisivao kao hladnu i mrzovoljnu
osobu.
Prvo je studirao pravo (jer su roditelji to oekivali od njega) na City
Collegeu u Njujorku, jedno vrijeme i na Univerzitetu Cornell. Fakultet je
upisao u 17. godini, paralelno pohaajui veernju kolu prava. 1928. godine
se eni svojom prvom rodicom, Berthom Goodman. Ovaj mladi brani par
ostaje zajedno sve do Maslowljeve smrti.
Njegovo interesovanje za psihologiju bilo je rezultat pohaanja
predavanja koje je drao Edward Tichener. Svoju master tezu odbranio je na
Univerzitetu u Wisconsinu (1931), gdje je stekao i zvanje doktora nauka
(1934). Inae, bio je prvi student Harrya Harlowa, a saraivao je i sa jo
jednim prominentnim psihologom Edwardom Thorndikeom (koji mu je dao
test inteligencije, na kojem se ispostavilo da je Maslowljev IQ iznosio 195).
1937. godine predaje na Brooklinskom fakultetu, gdje ostaje do 1951. godine.
Nakon toga, postaje predsjednik Odsjeka za psihologiju na Univerzitetu
Brandeis u saveznoj dravi Masausets. Maslow je, skupa sa Anthonyem
Sutichem, 1961. godine osnovao urnal za humanistiku psihologiju
(Journal of Humanistic Psychology). 1966. godine izabran je za predsjednika
Amerike psiholoke asocijacije, a 1967. biva proglaen humanistom godine.
Zbog slabijeg zdravlja, 1968. godine prestaje poduavati. Umro je u Menlo
Parku, u Kaliforniji, od sranog udara, dok je dogirao.
Glavna Maslowljeva djela bila su: ''Studije sluaja u psihologiji
linosti i abnormalnoj psihologiji'' (1938), ''Principi abnormalne psihologije:
Dinamika psihikih bolesti'' (1941, u koautorstvu sa B. Mittelmann), ''Teorija
107

ljudske motivacije'' (1943, nauni lanak i poglavlje u knjizi),

''Samoaktualizirane osobe: Studija o psiholokom zdravlju'' (1950, izlaganje i
poglavlje u knjizi), ''Motivacija i linost'' (1954) i ''Religija, vrijednosti i
vrhunska iskustva'' (1964).
10.2. Ljudska priroda u humanistikoj psihologiji
Humanistika psihologija, u pravom smislu te rijei, doivjela je
afirmaciju kroz Maslowljev struni rad. Humanistiko stajalite
podrazumijeva vienje ovjeka kao inherentno dobrog i vrijednog, te jo
obuhvata: ivljenje u sadanjosti (neoptereenost prolou i nedostatak
pretjerane zabrinutosti za budunost), preuzimanje odgovornosti za ishode
svoga ponaanja (bili oni pozitivni ili negativni) i tenju ka razumijevanju
sebe, linom rastu i krajnjem cilju samoaktualizaciji (ostvarenju totaliteta
potencijala vlastite linosti).
Zapravo, Maslow je oblast u kojoj je stvarao nazvao pozitivnom
psihologijom. Odreuje je kao prouavanje psiholokog zdravlja (i drugih
vrsta zdravlja, kao to su: estetsko, vrednosno, fiziko zdravlje i slino),
tanije, kao izuavanje ''dobrog'', sigurnog, samopouzdanog ovjeka, koji je
uz to: demokratski orijentiran, miran, iskren, miroljubiv, ljubazan, saosjeajan, dareljiv, snaan i prosvijetljen (Maslow, 1954). Dakle, po Maslowu,
pozitivna psihologija se bavi oblicima i vrstama humanosti.
10.3. Sveobuhvatna teorija motivacije
Maslow (1943) je definirao nekoliko principa i temelja na kojima bi
se trebala izgraditi sveobuhvatna teorija motivacije:
1. Kamen temeljac motivacijske teorije je integrirana cjelovitost
organizma.
2. Nagoni, kao to je glad (i ostali fizioloki procesi), ne bi trebali biti
centralni dio teorije motivacije, jer su vezani za odreeni sistem
organa, odnosno lokalizirani su u tijelu.
3. Teorije motivacije bi trebale istai glavne, tj. ultimativne (krajnje)
ciljeve, prije nego parcijalne (specifine) i povrne ciljeve. Takoe,
glavni dio ovakvih teorija ne bi se trebao odnositi na sredstva
postizanja tih ciljeva.

108

4. Svjesne, specifine, ''lokalno-kulturalne'' elje i tenje, te povezani

naini njihovog ispunjenja nisu dovoljno temeljne komponente teorije
motivacije, kao to su bazini, nesvjesni ciljevi.
5. U pozadini jednog ina stoje razliite motivacije, te faktori motivacije
trebaju biti shvaeni kao kanali kroz koje je istovremeno izraeno ili
zadovoljeno vie bazinih potreba.
6. Praktino, sva stanja organizma trebaju biti shvaena kao motivatori i
kao rezultat motivacije.
7. Ljudske potrebe tvore hijerarhiju, u kojoj neke trebaju biti
zadovoljene prije drugih, a zadovoljenje odreenih potreba vezano je
za zadovoljenje drugih potreba.
8. Liste potreba, iz razliitih teorijskih i praktinih razloga, nisu naroito
korisne. Klasifikacije motivatora sadre probleme kao to je nivo
specifinosti i generalizacije motiva koji trebaju biti klasificirani.
9. Klasifikacije motiva trebaju biti bazirane na ciljevima, prije nego na
nagonima i instinktima.
10. Teorija motivacije treba biti formulirana s obzirom na ovjeka, a ne
na ivotinje.
11. Situacija i okolina na koju organizam reaguje treba biti uzeta u obzir,
ali ne moe biti shvaena kao iskljuivi uzrok i objanjenje ponaanja.
Teorija polja ne moe biti zamjena za teoriju motivacije, te sama
situacija i okolina trebaju biti intepretirane u terminima organizma
koji djeluje u njima.
12. Treba uzeti u obzir ne samo integraciju organizma, ve i njegove:
specifine, parcijalne, izolovane i fragmentirane reakcije.
13. Bihevioralna teorija i motivacijska teorija nisu sinonimi. Motivacija je
jedna od determinanti ponaanja. Ostale odrednice ponaanja su
bioloke, situacijske i kulturalne.
Sumirajui, komprehenzivna teorija motivacije bi trebala biti bazirana
na holistikom pristupu, te prije na organizmu, nego na situaciji u kojoj se
organizam (osoba) nalazi. Ipak, treba uzeti u obzir i ostale determinante, koje
su relevantne za objanjenje ljudske motivacije. Motivacija nije shvaena u
terminima o kojima se o njoj govori u okviru biheviorizma. Takoe, potrebe
su meusobno povezane, a zajedno ine hijerarhiju motivacije.

109

10.4. Podjela potreba na nie i vie

Maslow je pokuao povui granicu izmeu potreba nieg i vieg reda.
Naveo je sljedee razlike izmeu njih (Maslow, 1956): nie potrebe su
filogenetski i evolucijski starije od viih; vie potrebe se u ontogeniji
organizma javljaju kasnije od niih; vie potrebe su manje nune za
preivljavanje; zadovoljenje viih potreba moe biti due odloeno;
nezadovoljene nie potrebe izazivaju vie neprijatnosti i ''pritiska'' na
organizam; deprivacija viih potreba nije toliko jaka kao deprivacija niih
potreba; gratifikacija viih potreba i uz nju povezana osjeanja i ishodi (srea,
bogatstvo unutranjeg ivota, personalni rast) traju due nego u sluaju niih
potreba; tenja ka zadovoljenju viih potreba nas udaljava od psihopatologije
i predisponira za mentalno zdravlje, takoe, vie potrebe podrazumijevaju
vei broj preduslova za njihovo zadovoljenje, nego to je to sluaj sa niim
potrebama.
Osim toga, gratifikacija u oblasti viih potreba nosi za sobom
pozitivne ivotne i socijalne posljedice, u smislu da osoba unapreuje svoja
prijateljstva, civilnu svjesnost, te bolje obnaa roditeljsku, profesionalnu i
partnersku ulogu. Vie potrebe nas ine bliima samoaktualizaciji, te
izgradnji autentinog identiteta. Maslow (1956) jo dodaje da, ukoliko osoba
funkcionira po principu zadovoljenja viih potreba, kod nje je psihoterapijski
proces uspjeniji. Vie potrebe (ljubav, potovanje i slino) nisu ograniene
po pitanju resursa kojima bi bile zadovoljene. Za razliku od njih, potrebe
nieg ranga mogu biti zadovoljene ogranienom koliinom: hrane, vode, sna,
seksa i slino.
10.5. Maslowljeva hijerarhija potreba
Bazine potrebe su prvenstveno ono to je poznato pod nazivom
fizioloke potrebe. Njihovo zadovoljenje se odvija kroz ciklus homeostaze
(ponovnog uspostavljanja ravnotee koja je bila naruena). Tako u fizioloke
procese spada regulacija: koliine eera i vode u krvi, masti, sadraja soli,
koliine masti, sadraja proteina, koliine kiseonika, acido-bazne ravnotee,
temperature, koliine minerala, vitamina, hormona itd. (Maslow, 1943). U
skladu sa ovim procesima, govorimo o sljedeim bazinim potrebama:
hranjenju, pijenju, spavanju, odmoru, seksu, ulnoj stimulaciji (npr. ukus,
miris, zvuk, glaenje, golicanje)...
110

Meutim, Maslow (1943) upozorava da ove potrebe mogu biti

meusobno povezane, te da recimo potreba za hranom moe biti pokuaj
zadovoljenja drugih potreba (kao to su sigurnost, ljubav i potovanje). Neko
potrebu za hranom (u nedostatku hrane) moe pokuati zadovoljiti pijenjem
ili puenjem cigara, to opet svjedoi u prilog relacija izmeu razliitih
potreba.
Fizioloke potrebe su prva ''stepenica'' na Maslowljevoj ''piramidi''
potreba. Ukoliko one nisu zadovoljene do prihvatljivog nivoa (bar do donjeg
praga percipirane zadovoljenosti), teko je prei na ostvarenje potreba koje su
hijerarhijski vie.
Potrebe za sigurnou obuhvataju: siguran krov nad glavom, siguran
posao, predvidljivu i organiziranu okolinu, mogunost za odreeni stepen
ivotne rutine, finansijsku/materijalnu obezbijeenost itd. Maslow (1943)
navodi da je grupu potreba za sigurnou najlake opaati kod djece, kojima
je potrebna roditeljska briga i uslovi za neometanu igru, a njihov osjeaj
nesigurnosti nastaje usljed npr. iznenadnog glasnog zvuka ili buke, prejakog
svjetla, pada iz majinih ruku i slino. Ako ova grupa potreba bude relativno
zadovoljena, osoba se dalje ''penje'' uz Maslowljevu ''piramidu'' potreba.
Opsesivno-kompulzivni poremeaj je primjer pretjerane potrebe za
sigurnou, okarakterisan razliitim kompulzijama, odnosno ritualima
sreivanja, organizovanja, provjeravanja i slino.
Potrebe za ljubavlju (pripadanjem/povezivanjem) obuhvataju: potrebu
za partnerom koji e nas voljeti, potrebu za pripadanjem razliitim grupama,
za saradnjom sa drugima, uspostavljanjem prijateljskih veza... Ova potreba,
po Maslowu (1943), ukljuuje davanje i primanje ljubavi, te se ne treba
pomijeati sa seksom, koji je, po njemu, viestruko determinirana fizioloka
potreba.
Potrebe za potovanjem odnose se na: stabilno samopotovanje,
samopouzdanje, sticanje respekta, prestia i reputacije, te na osjeaj vlastite
vrijednosti na osnovu nekog postignua ili legitimnog ostvarenja. Ova
potreba je, dakle, via od potrebe za ljubavlju, ali nia od sljedee potrebe,
tenje za samoostvarenjem.

111

Potreba za samoaktualizacijom se najbolje moe opisati kroz sljedee

Maslowljevo (1943, p. 10) geslo: ''Ono to ovjek moe biti, to treba i biti.''
Neko se moe izraziti kroz: muziku, slikarstvo, sport, nauku itd., a ako to
rezultira osjeajem istinske sree i podrazumijeva kompletnu i sveproimajuu kreativnost, onda kaemo da se data osoba ostvarila.
Maslow (1962) je identificirao sljedee karakteristike koje bi
odreenu osobu okvalifikovale kao samoaktualiziranu:
1. Adekvatna percepcija stvarnosti i tolerancija nepreciznosti i nejasnoe
(lako mogu prepoznati nepotenje i la, a stvarnost percipiraju
onakvom kakva jeste).
2. Prihvatanje sebe i drugih onakvima kakvi smo/su (nije im neugodno
prihvatiti prirodu ljudi i stvari onakvom kakva jeste).
3. Spontani su u miljenju u djelovanju (oni su ono to jesu, ne
''kopiraju'' druge, niti su ono to drugi oekuju i ele da oni budu).
4. Nisu usmjereni na sebe, ve na odreeni problem/zadatak (osjeaju da
trebaju postii odreeni vii cilj ili zadatak).
5. Imaju razvijen zdrav smisao za humor (kada se ale, ne ismijavaju
tue nesavrenosti).
6. Imaju objektivan pogled na ivot.
7. Izrazito su kreativni.
8. Otporni su na uticaje kulture, ali nisu namjerno nekonvencionalni.
9. Iskreno su zainteresirani za blagostanje ovjeanstva.
10. Sposobni su za duboko cijenjenje bazinih ivotnih iskustava.
11. Uspostavili su duboke i zadovoljavajue interpersonalne veze sa
nekoliko ljudi (a ne povrne veze sa velikim brojem ljudi).
12. Imaju potrebu za privatnou (biraju samou, u kojoj im je ugodno).
13. Otvoreni su za vrhunska iskustva i doivljavaju ih.
14. Imaju demokratske stavove.
15. Posjeduju vrste moralne, odnosno etike standarde, kojima se
rukovode.
Dakle, samoaktualizirane osobe (kojih je jako malo u opoj
populaciji) su: mentalno zdravi ljudi, nezavisni, realni, saosjeajni, voeni
viom svrhom ivota, altruistini, originalni i poteni.

112

Maslow je jo pravio razliku izmeu potreba koje se odnose na

nedostatak neega (eng. deficiency needs ili D needs) i potreba linog rasta,
odnosno bivstvovanja (eng. being needs ili B needs). Prvu grupu potreba
ine: fizioloke potrebe, potrebe za sigurnou, ljubavlju i potovanjem.
Druga grupa potreba odnosi se na proces samoaktualizacije, te ako ove
potrebe nisu zadovoljene, javlja se tzv. metapatologija.
Hijerarhija potreba je operacionalizirana u vidu Upitnika zadovoljenja
potreba (eng. Need Satisfaction Questionnaire, NSQ, Porter, 1962). Ovaj
instrument ne sadri estice vezane za fizioloke potrebe, ali zato mjeri
posebnu potrebu (autonomiju), koja je u originalnoj Maslowljevoj hijerarhiji
oblik potrebe za potovanjem. Za svaku esticu raunaju se etiri skora
(Wahba i Bridwell, 1976): koliko je potreba zadovoljena u sadanjem
trenutku, koliko bi trebala biti zadovoljena, koliko je vana za sudionika i o
kolikom deficitu potrebe je rije (posljednji skor se rauna kao razlika drugog
i prvog skora). Glavni nedostatak NSQ-a je njegova slabija sadrajna
valjanost (uope ne ukljuuje bazine potrebe, niti sve elemente
samoaktualizacije).
Drugu operacionalizaciju ponudili su Strong i Fiebert (1987). Rije je
o uparenim indikatorima Maslowljevih potreba, gdje sudionici trebaju
odabrati koja opcija u svakom paru je kod njih izraenija (i u kojem stepenu
je vie izraena od druge). Svaku potrebu predstavljaju po etiri estice, a u
zagradi je kratak sadraj svake od njih (Strong i Fiebert, 1987): fizioloke
potrebe (seksualno zadovoljen/a, dovoljno naspavan/a, u fizikoj kondiciji i
dobrom zdravlju, jedem i pijem ta/kada elim), potrebe sigurnosti (ivljenje
u sreenom drutvu, sigurnost na radnom mjestu i u podruju grada gdje
ivim, stabilan ivotni stil, nisam zabrinut), pripadanje i ljubav (dijeljenje
radosti i tuge sa nekim, mojim prijateljima je istinski stalo do mene), dio sam
porodice kojoj je stalo do mene, radim sa drugim ljudima), potovanje
(prijatelji i kolege me potuju, pozitivna evaluacija vlastitog rada, osjeaj da
su moji kvaliteti cijenjeni, osjeanje korisnosti i potrebnosti) i potreba za
samoaktualizacijom (spontanost i otvorenost prema novim iskustvima,
personalni rast i promjena, autentino sam svoj, izraavanje sebe kroz
kreativnost). Pouzdanost ovog instrumenta je prihvatljiva, s obzirom na mali
broj estica po svakoj potrebi.

113

10.6. Vrhunska iskustva

Maslow je pisao i o tzv. mistinim ili vrhunskim iskustvima (eng.
peak experiences), koje je opisao na sljedei nain (Maslow, 1954):
percepcija beskonanog horizonta, istovremeni osjeaj da smo moniji i
bespomoniji nego ikada prije, gubitak osjeaja za prostor i vrijeme,
ekstatiki osjeaj zadivljenosti i uenja, ubjeenje da se deava neto veoma
vrijedno i vano to ojaava osobu i na neki nain je mijenja. Maslow dodaje
da je vrhunska iskustva vano razlikovati od teolokih i nadnaravnih
iskustava, sa kojima su se ona inae povezivala (nadnaravni doivljaji nisu
nauno dokazani, dok vrhunska iskustva, po Maslowu, imaju naunu
utemeljenost).
Maslow (1964) je identifikovao nekoliko doivljaja (odnosno
''intrinzinih vrijednosti realnosti''), koji su tipini za vrhunska iskustva: istina
(jednostavnost, punoa, potenje, sutina, istota, kompletnost i totalitet),
dobrota (pravednost i ispravnost), cjelovitost (jedinstvo, integracija,
meusobna povezanost, sjedinjenje, poredak, struktura i sinergija), ljepota
(forma, ivost, perfekcija, jedinstvenost), prevazilaenje dihotomije
(transcendencija suprotnosti, prihvatanje, razrjeenje, jednota i spajanje
antagonizama tj. opozita/suprotnih polova), ivotvorenost (proces, dinamika,
tok, spontanost, puna funkcionalnost, ostati isti i u isto vrijeme se mijenjati,
samoregulacija i samoponavljanje), osobenost (idiosinkrazija, individualnost, singularnost i neuporedivost), savrenstvo (nita ne nedostaje, niti je ita
suvino; sve je na svom mjestu i sve je takvo kakvo jeste), nunost
(neizbjenost, sve mora biti onakvo kakvo jeste i kao takvo je dobro),
svrenost (finaliziranost, nita se vie ne treba promijeniti u getaltu,
ispunjenje, svrha, totalitet, ispunjenost sudbine, nema nepostignutog cilja i ne
ide se naprijed, jer je sve ve ostvareno i postignuto), red i pravda
(zakonitost, regularnost, simetrija, stvari su savreno postavljene, potenje,
nunost i prikladnost), punoa (totalitet, kompleksnost, sve je tu i sve je
podjednako vano), lakoa (bez napora, bez potekoa, sve savreno i lijepo
funkcionira), razigranost (zabava, humor i uivanje) i samodovoljnost
(autonomija, samoodreenost, nezavisnost, identitet, ivljenje po vlastitim
pravilima).
Maslow (1964) je predloio jo jedan naziv za stanje u kojem ovjek
doivljava vrhunska iskustva stanje bivstvovanja (eng. being condition ili B
114

 condition). I drugi autori su dali doprinos terminologiji koja bi se mogla

koristiti za ovakve doivljaje, te moemo izdvojiti: freudovsko okeansko
osjeanje, piagetovsko nedjeljivo apsolutno, learyevsko irenje uskih tunela
stvarnosti, allportovsko bezoblino sve i huxleyevska jedinstvena transcendentnost (Repiti, 2013).
10.7. Dopune Maslowljeve hijerarhije potreba
Maslowljeve kolege, uenici i nastavljai njegovog rada dopunili su
''piramidu potreba'', dodajui tri nove potrebe: kognitivne, estetske i potrebu
za samotranscendencijom. Kognitivne potrebe obuhvataju: razumijevanje
svijeta, radoznalost, usvajanje novih znanja i istraivanje objektivne
realnosti. Estetske potrebe su vezane za red, simetriju, ljepotu i harmoniju
stvari (npr. Huitt, 2004). Samotranscendencija je vii oblik samoaktualizacije, koji nam omoguava da saznamo i spoznamo smisao i svrhu
svoga ivota, te da pomognemo drugima da se samoaktualiziraju.
Samotranscendencija je katalizator drutvenog napretka, bezinteresnog
altruizma i sticanja mudrosti (Koltko-Rivera, 2006).

Slika 5. Revidirana Maslowljeva hijerarhija potreba

115

Kognitivne i estetske potrebe su pozicionirane izmeu potreba za

potovanjem i samoaktualizacijom (slika 5), dok je samotranscendencija
smjetena iznad samoaktualizacije (Huitt, 2004). Krajem ivota, Maslow je
nagovijestio potrebu za odreenjem samotranscendencije, te je transpersonalnu psihologiju nazvao ''etvrtom silom'' u psihologiji. Ovdje se
neemo baviti opisivanjem transcendentalne psihologije, s obzirom da je njen
naziv esto zloupotrebljavan od strane nenaunih i pseudonaunih krugova.
10.8. Istraivanja
Wahba i Bridwell (1976) su proveli metaanalizu empirijskih studija u
kojima je validirana Maslowljeva teorija motivacije. Njihovi zakljuci su
definirani u sljedeem smjeru: mogu se izdvojiti dva klastera potreba (nie i
vie), meutim, nie potrebe ne slijede uvijek hijerarhiju koju je
pretpostavljao Maslow. Nadalje, faktorska valjanost dostupnih instrumenata
koji mjere Maslowljeve potrebe je upitna, to s druge strane govori o
psihometrijskim nedostacima samih instrumenata. U skladu s tim, pomenuti
autori istiu da se negativni nalazi validacije Maslowljeve teorije mogu
pripisati problemima konceptualnog i metodolokog tipa, te problemima
mjerenja potreba (Wahba i Bridwell, 1976).
Ifedili i Ifedili (2012) su na uzorku od 900 zaposlenika dravnih
univerziteta u Nigeriji ispitivali zapaanja i stavove prema Maslowljevoj
hijerarhiji potreba (njenoj korisnosti i procjeni mjere u kojoj se profesionalna
ponaanja mogu objasniti u skladu s ovom teorijom). Utvrdili su da
zaposlenici univerziteta (na osnovu vlastitog iskustva i uvida u svoje i
ponaanje svojih kolega) ne smatraju da je ova hijerarhija naroito korisna i
primjenjiva u organizacijskom kontekstu ovog tipa.
Strong i Fiebert (1987) su proveli istraivanje primijenivi instrument
koji su sami konstruirali (njegovu sadrajnu valjanost je provjerila grupa
eksperata u ovoj oblasti). Njihovi rezultati sugeriu da se potrebe rasporeuju
skoro onako kao to je pretpostavio Maslow (s izuzetkom potovanja i
samoaktualizacije, gdje bi potovanje bilo iznad samoaktualizacije). Dodatno,
razlika izmeu skorova ispitanika po svakog grupi potreba je statistiki
znaajna, dakle, potrebe se meusobno ne preklapaju (Strong i Fiebert,
1987).

116

10.9. Evaluacija Maslowljeve teorije

Maslow nije smatrao da je njegova teorija motivacije sveobuhvatna
teorija linosti, te je naveo da pri objanjavanju i opisivanju ljudskog
ponaanja treba uzeti u obzir i druge faktore. Dakle, ogradio se od pokuaja
drugih autora da njegovu teoriju shvataju kao kompletnu teoriju linosti. On
je takoe dao doprinos u prouavanju animalne psihologije, te je jasno
razgraniio potrebe i obrasce ponaanja ljudi, u odnosu na reakcije i
ponaanja tipina za ivotinje.
Nedostatak ove teorije ogleda se u nemogunosti adekvatne
operacionalizacije vrhunskih iskustava, to vodi potekoama u njihovom
mjerenju i opisivanju (premda je Maslow ponudio dovoljno informativnu
deskripciju ovih doivljaja). Takoe, sami humanistiki pristup kome je ovaj
autor pripadao, stavlja u drugi plan uticaj nasljea, odnosno, uope ne sadri
elemente deterministikog pristupa. Ovaj pristup se gotovo iskljuivo temelji
na: slobodnoj volji, aktivnosti pojedinca, optimizmu i teleologiji.

Rekapitulacija poglavlja
1. Ljubav i pripadanje spadaju u D-potrebe.
T N
2. Po Maslowu, sveobuhvatna teorija motivacije treba biti zasnovana
iskljuivo na situacijskim faktorima.
T N
3. Maslow smatra da treba praviti razliku izmeu vrhunskih iskustava i
''nadnaravnih doivljaja.''
T N
4. Maslowljevoj originalnoj hijerarhiji kasnije su dodate sljedee ljudske
potrebe: _________________ , ______________ i ______________.
5. Kako Maslow odreuje pozitivnu psihologiju?
6. Navesti bar 10 karakteristika samoaktualiziranih osoba.
7. Nabrojati i objasniti bar pet doivljaja tokom vrhunskih iskustava.
8. Iznad fiziolokih potreba, nalaze se potrebe za _______________, a
iznad potreba za ljubavlju, nalaze se potrebe za ________________.
9. Kojoj grupi potreba iz Maslowljeve hijerarhije pripada potreba za
autonomijom?
10. ta je samotranscendencija?
11. Navesti jednu od operacionalizacija Maslowljeve hijerarhije potreba.

117

12. Na ta upuuju rezultati istraivanja u kojima je validirana

Maslowljeva teorija?
13. Navesti primjer meusobne povezanosti potreba sa razliitih nivoa
Maslowljeve hijerarhije.
14. Odaberite dvije linosti koje su obiljeile historiju (''velikani
historije''), a za koje smatrate da su bile samoaktualizirane osobe.
Obrazloite svoj izbor!
15. ta su B potrebe?
16. ta je, za Maslowa, mentalno zdravlje?
17. Navesti bar dva sinonima za vrhunske doivljaje.
18. ta sve spada u kategoriju potreba za sigurnou?

118

11. JO NEKI HUMANISTI I EGZISTENCIJALISTI

U ovom poglavlju e biti predstavljeni pristupi iji su zagovornici bili
Carl Rogers, William Glasser i Viktor Frankl. Sva tri navedena teoretiara
osnivai su vlastitih psihoterapijskih kola, ali su u okviru svojih teorija
ponudili dovoljno elemenata relevantnih za psihologiju linosti.
11.1. Carl Rogers
Carl Ransom Rogers je roen 1902. godine u predgrau Chicaga.
Odrastao je na farmi, a opisivan je kao izolirano i samodisciplinirano dijete.
Atmosfera u njegovoj porodici bila je puritanska u pogledu religije i etike, u
vidu striktno propisanog ponaanja koje nije ukljuivalo nikakve poroke
(Rogers, 1961). Studirao je poljoprivredu i religije, te se kasnije poeo
zanimati za psihologiju, iz koje je stekao doktorat 1931. godine na
Univerzitetu Columbia. Nekoliko puta je mijenjao radno mjesto. Prvo, zato
to je dobijao nove profesorske pozicije, drugo, zato to su se njegove ideje o
obrazovanju, psihologiji i psihoterapiji razilazile sa ubjeenjima njegovih
kolega i nadreenih. Umro je 1987. godine u San Diegu (California), a iste
godine je bio nominovan za Nobelovu nagradu za mir.
Rogers je osniva nedirektivne psihoterapije, kasnije nazvane
klijentocentrini pristup. Njegov teorijski i praktini rad je bio izgraen na
humanistikom pristupu, ali u uem smislu, Rogers pripada fenomenolozima.
Fenomenologija se bavi linim doivljajima, a ovdje je ovjek shvaen kao
neponovljivi subjekt koji na specifian (jedinstven) nain percipira i
interpretira sve ono to mu se deava. Time stvara vlastito fenomenoloko
polje. Fenomenoloko polje ini sve ono to osoba doivljava u bilo kojem
trenutku, odnosno taki vremena (Trull i Prinstein, 2013). Dio ovog polja,
koje osoba doivljava kao svoje ''ja'' naziva se fenomenolokim selfom.
Rogersov pristup je, stoga, usmjeren na osobu (klijenta). Tanije, na njene
interpretacije, percepcije i doivljaje. Rogerianski psihoterapeut, dakle,
nikada ne namee vlastite interpretacije, ve samo odraava rijei i emocije
svog klijenta. Terapeut nije direktivan, ve je nenametljiv i empatian. On
bezuslovno prihvata svog klijenta onakvim kakav jeste, prua mu podrku i
gradi iskren odnos s njim. Mogue je da ovakav pristup potie od Rogersovih
ivotnih iskustava i rada na sebi. Argument nalazimo u njegovoj knjizi O
119

postajanju osobom: Terapeutov pogled na psihoterapiju: ''Otkrio sam da sam

efektivniji kada oslukujem i prihvatam samog sebe, i kada mogu biti ono to
jesam'' (Rogers, 1961, p. 17).
Rogers je smatrao da je sve u ivotu u stalnoj promjeni, time i
fenomenoloko polje ljudi. Isto tako, bez obzira koliko ozbiljnu patologiju
neko imao (visok stepen anksioznosti, depresivnosti ili traumatiziranosti),
kod svakog je prisutna tendencija da mijenja ivot u pozitivnom smjeru, tj. da
spontano unapreuje vlastitu egzistenciju. Isto tako, svako ima pravo na svoje
stavove, opaanja i ugao posmatranja onoga to mu se deava, tj. na
subjektivni odnos prema sebi i stvarnosti. Po Rogersu, svako zna ono to je
dobro, pozitivno i ugodno za njega, te tome tei na svoj nain, to je nazvao
procesom organizmikog vrednovanja (eng. organismic valuing process).
Vaan dio njegove teorije odnosi se na samoispunjenje i
samoostvarenje, odnosno samoaktualizaciju. Proces samoispunjenja se
odlikuje: otvorenou za nova iskustva (koji je suprotan defanzivnosti
odreenoj kao anticipatorna percepcija potencijalno prijeteih dogaaja i
iskustava po neiji self), izraenom tendencijom da se ivi ''punim pluima'' u
svakom trenutku i neupitnim vjerovanjem u vlastite organizmike reakcije na
nove situacije (Rogers, 1961).
Njegov najbitniji doprinos psihologiji linosti je koncept
kongruencije, odnosno diskrepancije izmeu realnog i idealnog selfa. Realni
self ini skup percepcija vlastitih: osobina, karakteristika, vjetina,
mogunosti, kvaliteta i nedostataka (tj. aktuelna organizmika iskustva i
doivljaji). Idealni self ini skup svega onoga kakvi bismo eljeli biti.
Ukoliko postoji neznatna diskrepanca (razlika, inkongruencija) izmeu
realnog i idealnog selfa, osoba je funkcionalna i adaptirana. Ovdje moemo
govoriti o kongruenciji izmeu ove dvije vrste selfa. Meutim, ukoliko je
prisutna znaajna diskrepanca meu njima, osoba je psihiki vulnerabilna,
to je udaljava od mogunosti samoaktualizacije (Rogers, 1951).
11.2. William Glasser
William Glasser je roen 1925. godine u Clevelandu (savezna drava
Ohio), a umro je 2013. godine u Los Angelesu (California). 1945. godine
zavrio je hemijski inenjering, 1949. stekao magisterij iz klinike
120

psihologije, a 1953. okonao studij psihijatrije. Praksu psihijatra zapoeo je u

bolnici za pruanje pomoi veteranima, gdje je dobio otkaz jer nije pristajao
uz freudovske terapijske trendove onoga doba. Svoj terapijski pristup izloio
je u knjizi Reality therapy (1965), a 1967. godine osnovao je Institut za
realitetnu terapiju, koji je kasnije postao poznat pod nazivom Institut
Williama Glassera.
Glasser, kao pobornik teorije izbora, pripadao je onim teoretiarima
koji su naglaavali potencijal ovjekove slobodne volje, za razliku od pristaa
determinizma. Kako izvjetava Mottern (2008), Glasser je svoj teorijski
sisitem gradio na temeljima teorije perceptivne kontrole (eng. perceptual
control theory), autora Williama Powersa. Powers je, 1973. godine iznio
sljedeu tezu: subjektivna percepcija je jedina realnost svake individue, te je
cijelo nae ponaanje usmjereno na kontroliranje realnosti koju svako opaa
na sebi svojstven nain. Prihvatajui ovu postavku, Glasser svoje gledite
naziva teorijom kontrole, a kasnije teorijom izbora (eng. choice theory). Da
bi postigao kontrolu nad vlastitom realnou, svaki ovjek pravi odreene
izbore, koji bi trebalo da budu dobri, u smislu da slue zadovoljenju naih
potreba. Ukoliko su izbori loi, takvo nas ponaanje udaljava od drugih ljudi,
a rezultat su poremeeni odnosi i ope nezadovoljstvo ivotom i sobom.
Takoe, Glasser vidi ljudsko bie kao odgovorno za svoje postupke, jer ima
slobodnu volju da odlui ta da radi i na koji nain da to izvede. Stoga,
Glasserovu teoriju moemo ubrojiti u humanistike pristupe.
Po Glasseru (2000), najslabije moemo kontrolisati svoju fiziologiju,
potom emocije, pa misli. S druge strane, najvie kontrole imamo nad svojim
ponaanjem, gdje imamo dovoljno slobode da biramo u kojem smjeru da
djelujemo. Tako definiran ovjek odgovoran je za posljedice svojih djela.
Nadalje, on ne snosi nikakvu odgovornost za izbore i akcije drugih osoba sa
kojima je u nekoj vrsti odnosa.
U sprezi sa teorijom izbora, nalazi se i njegovo shvatanje o osnovnim
potrebama. U nae je ''genetske upute'' ugraena grupa temeljnih (bazinih)
potreba koje moramo neprekidno zadovoljavati (Bai, 1994). Meutim,
svako ih zadovoljava na svoj nain, razliitim sredstvima i ponaanjima.
Litwack (2007) daje pregled razvoja ideje bazinih potreba po
Williamu Glasseru. Glasser je, 1965. godine vjerovao u postojanja samo
121

dvije potrebe voljeti (i biti voljen) i biti cijenjen od strane drugih (i samoga
sebe). 1981. godine, dolazi do konane koncepcije, koju ini pet uroenih
potreba: preivljavanje/opstanak (eng. survival), ljubav i pripadanje (eng.
love & belonging), mo/cijenjenje (eng. power & recognition-worth), sloboda (eng. freedom) i zabava/uivanje (eng. fun).
Potreba za preivljavanjem postoji u cilju samoodranja organizma, a
zadovoljavamo je pijenjem, hranjenjem, disanjem... Ona je ''ugraena'' u na
stari mozak, tj. nie, filogenetski starije dijelove mozga, koji su razvijeni i
kod ivotinja (Glasser, 1985).
Naredne etiri potrebe se nazivaju psihikim (psiholokim) i one su te
koje nas ine ljudima. Preduslov njihovog zadovoljenja je adekvatna
anatomska podloga (kora velikog mozga), bez koje voljno ponaanje i
svjesnost ne bi bili mogui (Bai, 1994).
Potreba za ljubavlju i pripadanjem je odreena kao postizanje i
zadravanje vjerovanja da ljudi koji nam znae dovoljno brinu o nama. Na
nau ljubav, oni uzvraaju prijateljstvom i ljubavlju. Po Glasseru (1985), ova
potreba se ne zadovoljava samo sa ljudima, ve i s kunim ljubimcima i
vanim stvarima (npr. automobil, brod, raunar). Sm Glasser (2001, p. 33)
istie da je ''zadovoljavanje potrebe za ljubavlju i pripadanjem klju
zadovoljavanja ostale etiri potrebe''.
Potreba za moi (za vladanjem, vaenjem, cijenjenjem, samopotovanjem, potovanjem, dominacijom i postignuem) je povezana sa
vjerovanjem da nas drugi ljudi prepoznaju kao nekog ko zna i moe uiniti
neto to je vano, i to mnogo bolje od njih (Glasser, 1985). Nadalje, ova
potreba obuhvata presti, status, i uivanje u takmienjima (posebno u
pobjedi).
Potreba za slobodom podrazumijeva autonomiju (samostalnost) i
uvjerenje da moemo misliti i raditi bez tuih ogranienja, ali da pritom ne
ugroavamo slobodu drugih (Glasser, 1985). Takoe, sloboda podrazumijeva
i sljedee: ivjeti ivot na svoj nain i biti otvoren za nova iskustva. Glasser
(2000) napominje da se pretjerano izraena potreba za slobodom sree kod
psihopatski nastrojenih osoba, koje je zadovoljavaju neefikasno na raun
drugih ljudi.
122

Potreba za zabavom (uivanjem) podrazumijeva uputanje u ona

ponaanja kojima je glavna svrha uivanje, smijeh i dobro raspoloenje kod
svih uesnika (Bai, 1994). Jo jedan aspekt ove potrebe je uenje novih
svari kroz zabavu, uivanje u neijem smislu za humor i pozitivan pogled na
ivot.
Valja istai i pojam svijeta kvalitete, koji obuvata sve ono emu
teimo i ta elimo, s ciljem zadovoljenja svojih potreba. ''On je izvor nae
cjelokupne motivacije, doslovce - sr naega ivota'' (Glasser, 2001, p. 210).
Svijet kvalitete, ustvari, ine: na sistem vrijednosti, pozitivna sjeanja,
interesovanja, znaajni drugi i slino.
Glasserove potrebe su operacionalizirane u vidu Skale bazinih
potreba po teoriji izbora (eng. Choice Theory Basic Needs Scale CTBNS,
LaFond, 2012). Njene subskale odnose se na potrebe: preivljavanja,
slobode, ljubavi i pripadanja, moi i zabave. Druga operacionalizacija je
Inventar bazinih potreba (eng. Basic Needs Inventory, Thompson, 2003).
Ovaj inventor sastoji se od 10 parova tvrdnji, koje sudionik treba meusobno
uporediti po tome koliko su one vane za njega (tj. komparacija po
intenzitetu). Trea operacionalizacija je ponuena u vidu Profila snage
potreba (eng. Need-Strength Profile, Glasser i Glasser, 2000). Rije je o
jednostavnom instrumentu, gdje sudionik svaku od pet potreba treba
procijeniti na Likertovoj petostepenoj skali. Huffstetler, Mims i Thompson
(2004) su ispitivali konvergentnu valjanost posljednja dva instrumenta i
utvrdili da su mo, zabava i sloboda, mjereni jednim instrumentom, umjereno
povezane sa korespondentnim potrebama, mjerenim drugim instrumentom.
Meutim, korelacije vezane za potrebe za ljubavlju i pripadanjem, te
preivljavanjem, nisu bile statistiki znaajne.
11.3. Viktor Frankl
Viktor Emil Frankl je roen 1905. godine u Beu, gdje je i umro,
1997. godine. Bio je profesor neurologije i psihijatrije Bekog medicinskog
fakulteta. Tokom Drugog svjetskog rata, proveo je tri godine u
koncentracionim logorima Dachauu, Auschwitzu i Theresienstadtu. Ova
iskustva jako su uticala na njegov psihoterapijski pristup, te je neka od njih
opisao u svojim knjigama: ''Zato se niste ubili?'', ''Neujni vapaj za
smislom'', ''Psihoterapija i egzistencijalizam'' itd. Nakon rata, 24 godine je bio
123

direktor Beke neuroloke poliklinike, a drao je i predavanja na mnogim

univerzitetima u svijetu, te primio ak 29 poasnih doktorata (gradus
doctoris honoris causa). Doktorirao je 1948. godine iz oblasti filozofije, na
temu ''Nesvjesni Bog'', gdje je razmatrao povezanost psihologije i religije. Od
strane Amerike psihijatrijske asocijacije, 1985. godine biva nagraen za
svoje doprinose psihijatriji.
Frankl pripada egzistencijalistima, a svoju psihoterapijsku tehniku
naziva logoterapijom. Logoterapija je lijeenje smislom, a Frankl je smatrao
da ovjek ak i u najteim okolnostima moe pronai smisao ivota koji e
mu omoguiti da ustraje i ''nastavi dalje''. Naprimjer, i samoubica moe imati
smisao, samo to ga on trenutno vidi samo u smrti. Takoe, osobe koje su
izloene uasnim torturama i teroru, svoj poloaj mogu shvatiti kao smisleno
trpljenje, koje im, ukoliko preive, moe sluiti kao iskustvo koje e ih
ojaati da podnesu naredne neugodne situacije. Na osnovu svog negativnog
iskustva, oni mogu proizvesti neko kreativno djelo (knjiga, slika,
kompozicija...). Sm Frankl je, kao to smo ve napomenuli, vlastita iskustva
u logoru pretvorio u pisanu rije i pomogao mnogim ljudima da prebrode
svoju nezavidnu situaciju.
Smisao se moe nai na tri naina (Frankl, 2001):
a. putem rada i stvaranja;
b. trpljenjem (prihvatanje tragine sudbine kao neega to je
smisleno) i
c. priklanjanjem nekoj vrijednosti (ljubav, empatija, altruizam...).
Ipak, niko nam ne moe ''dati'', odnosno ponuditi smisao, ve ga mi
sami moramo nai. Smisao ivota se moe mijenjati, a svako na svoj nain
dolazi do vlastitog smisla. Ovo je u skladu sa osnovnim naelima
egzistencijalistikog pristupa: odgovornost za svoju egzistenciju je lina, a
vezana je za datu situaciju i dati trenutak (''ovdje i sada''). Dakle, po Franklu
(2001), odgovorni smo za svoje izbore, ponaanja i smjer ivota:
a. ovdje i sada (lat. hic et nunc),
b. lino (lat. ad personam) i
c. u odreenoj situaciji (lat. ad situationem).

124

Logoterapija se slui tehnikama kao to su paradoksalna intencija i

derefleksija (Frankl, 2000). Paradoksalna intencija je insistiranje na nekom
negativnom ishodu ili neprijatnom stanju, kako bi ova tendencija rezultirala
pozitivnim ishodom po osobu. Npr. ukoliko neko ima problema sa javnim
govorenjem (znojenje, lupanje srca, problemi s disanjem, crvenjenje), treba
razmiljati o tome da e mu se sigurno javiti navedene fizioloke reakcije.
Meutim, poto one veim dijelom nisu pod uticajem nae volje, doi e do
toga da intenzitet ovih reakcija bude umanjen ili da se one izgube.
Derefleksija je skretanje panje sa sebe i usmjeravanje panje na neto drugo
(partnera, neku aktivnost, predmet i slino). Ukoliko je osoba pretjerano
optereena svojim osjeanjima, mislima i reakcijama, dogaa se da
psihoterapija ide sporo, a klijent ponavlja iste obrasce neadekvatnog
miljenja i ponaanja. Meutim, ako svoju panju posveti neemu ili nekome
drugom, slabljenje simptoma se deava spontano i klijentu se stanje
poboljava.
Frankl je svoj pristup nazivao i psihologijom visina (jer je vjerovao
potencijal viih ljudskih potreba, kao Maslow) nasuprot psihologiji dubina
(koja je, ustvari, dubinski pristup kakav zagovara psihoanaliza). Nadalje,
razlikovao je podsvjesnu instinktivnost i podsvjesnu duhovnost, kao dijelove
nesvjesnog (Frankl, 2001). Takoe, skovao je termin noogene neuroze
(Frankl, 2000), kojim je oznaavao neuroze modernog doba (doivljaj
besmisla ili nejasnog ivotnog smisla). Po Franklu, ovjek koji nije svjestan
svog smisla ivota, te doivljava osjeaje kao to su: izgubljenost,
besperspektivnost, dosada i unutranja praznina, nalazi se u tzv.
egzistencijalnom vakuumu. Rije je o imaginarnom prostoru u kojem je osoba
zarobljena, usljed svog egzistencijalnog nezadovoljstva i neispunjenosti.
Sr Franklove teorije, tj. smisao ivota, poluio je razliite
operacionalizacije ovog konstrukta. Jedna od njih je Upitnik smisla ivota
(eng. The Meaning of Life Questionnaire, Steger, 2006; Steger, Frazier, Oishi
i Kaler, 2006). Ovaj instrument sadri 10 estica, te mjeri dvije dimenzije
smisla ivota prisutnost smisla (tj. u kojoj mjeri doivljava svoj ivot
smislenim) i traganje za smislom (koliko osobe tee da nau smisao u ivotu
i razumiju vlastite ivote). Drugi instrument koji se odnosi na smisao ivota
je Indeks cijenjenja ivota (eng. Life Regard Index, LRI, Battista i Almond,
1973). Ovaj instrument se sastoji od 28 tvrdnji, grupiranih u dvije skale
125

Skala okvira (LRIFr; obuhvata tvrdnje iji sadraj upuuje na svijest

sudionika o smjeru u kojem se odvija njihov ivot, te na percepciju njegove
svrhe i smisla) i Skala ispunjenosti (LRIFu; odnosi se na pozitivan/
negativan stav prema ivotu, ivljenje ''punim pluima'' i slino).
11.4. Osvrt na izloene pristupe
Svi predstavljeni teoretiari su svoja stajalita koncipirali, pored
ostalog, na humanistikom pristupu. Slobodna volja vodi percepciji razliitih
izbora u datoj situaciji, a odabrani naini pristupa problemima i ponaanja
vezana uz njih, povlae za sobom individualnu (subjektivnu) odgovornost.
Rogersov psihoterapijski pristup je idiografske prirode. Subjektivne
percepcije i doivljaji su sr njegove teorije. Meutim, postoji i objektivna
realnost, te ako je neko pretjerano ''zakrivljuje'' na svoj nain, postoji
opasnost da izgubi zdrav kontakt sa stvarnou. Glasserova teorija izbora i
realitetna terapija nastale su u duhu antipsihijatrije i humanistikog pokreta,
te u sutini ne predstavljaju radikalno novi pristup. Ovdje je problem to se
pretjerano naglaava ''dar/sposobnost izbora'' koji je svojstven ljudima, pa se
postavlja pitanje: ''Da li ovjek treba stalno kriviti sebe i preuzimati
odgovornost i za one ishode koji nisu bili proizvod samo njegovog
ponaanja?'' Franklova logoterapija je ipak unijela neto novo u psihologiju, s
obzirom da egzistencijalizam, kao filozofski pristup, sadri vidljivu notu
pesimizma. Frankl je bio optimista, vjerovao je u ljudske potencijale ak i
kada su u pitanju najtei uslovi ivljenja. Meutim, sadraji njegovih knjiga
su meusobno veoma slini, a Frankl se u njima ne poziva na rezultate
empirijskih studija, ve na sentence poznatih psihologa, filozofa i fiziara.
Takoe, esto je spajao psihologiju i religiju, bez kritikog odmaka i naune
objektivnosti.

Rekapitulacija poglavlja
1. Rogers je smatrao da diskrepanca izmeu realnog i idealnog selfa
nuno vodi u psihozu.
T N
2. Fenomenologija je tipian primjer nomotetikog pristupa.
T N
3. Jedna od tehnika, koju je predloio Frankl, je paradoksalna invencija.
T N
126

ta je fenomenoloko polje?
Kako se naziva Rogersova psihoterapija (navesti oba naziva)?
ta je proces organizmikog vrednovanja?
Aktuelni organizmiki doivljaji i percepcije sebe, nazivaju se
____________ self, a eljena slika o sebi je poznata kao __________
self.
8. Koje oblike potrebe za ljubavlju i pripadanjem navodi Glasser?
9. ta je svijet kvalitete?
10. Koje su osnovne postavke teorije izbora?
11. Uporediti Glasserovu klasifikaciju potreba sa Maslowljevom hijerarhijom.
12. Koja su, po Franklu, tri naina traenja smisla ivota?
13. ta je derefleksija?
14. Nasuprot psihologiji dubina, Frankl svoj pristup naziva psihologijom
__________________ .
15. Viktor Frankl razlikuje podsvjesnu instinktivnost i podsvjesnu
__________________ .
16. Frankl navodi tri aspekta ovjekove odgovornosti. Nabrojte ih.
17. Kako sve moemo zadovoljiti potrebu za zabavom?
18. ta je, po Rogersu, diskrepancija?
19. U emu bi ovjek osuen na doivotnu robiju mogao nai smisao
(referirati se na Franklovu teoriju)?
20. Koji je nedostatak Glasserove teorije izbora?
21. Kako se zove Glasserova psihoterapijska kola?
22. Lijeenje smislom, kao psihoterapijski modalitet, poznato je pod
nazivom ___________________ .
23. ta je egzistencijalni vakuum?
24. Doivljaj besmisla ili besperspektivnosti modernog ovjeka, Frankl je
nazivao _______________ neurozama.
25. Koji je smisao ivota Patcha Adamsa (Robin Williams) u istoimenom
filmu? Obratite panju da je rije o nekoliko stvari (vrijednosti) koje
su glavnom protagonisti smisao ivota.
4.
5.
6.
7.

127

128

12. TEORIJA LINIH KONSTRUKATA GEORGEA KELLYA

12.1. Biografija G. Kellya
George Alexander Kelly roen je 28. aprila 1905. godine, na jednoj
farmi u Kansasu. Na Univerzitetu Friends stekao je zvanje prvostupnika u
oblasti fizike i matematike. Na Univerzitetu u Kansasu, magistrirao je
sociologiju, kada se bavio i organizacijskom psihologijom (prouavao je
posveenost radu i upravljanje vremenom tokom pauza na poslu). Predavao
je i u Edinburgu (kotska), 1929. godine, gdje je stekao bakalaureat iz
edukacijskih nauka (1930. godine).
Na Dravnom univerzitetu u Iowi zavrio je studij psihologije, gdje je
doktorirao na temu problema/potekoa u itanju i pisanju. Bavio se i
kolskom psihologijom, sve do poetka Drugog svjetskog rata. Njegov
angaman u okviru klinike psihologije odlikovao se naputanjem postulata
tradicionalne psihoanalitike kole i priklanjanjem humanistikom pristupu.
U poetku, smatrao je da su Freudova djela i metode neto to nema smisla,
niti je bilo vrijedno objavljivanja. Kasnije, kako je sve vie bio ukljuen u
pomaganje klijentima da se izbore sa svojim stresnim iskustvima i
anksioznim stanjima, promijenio je miljenje i pisao kako u Freudovim
djelima ipak postoje neke stvari koje imaju smisla i logike. Osim toga, pisao
je da, zahvaljujui primjeni Freudovog pristupa kod klijenata koji su se inili
spremni za to, dolazi do znaajnog i dubokog olakanja glede njihovih
problema.
Do 1945. godine, radio je i kao psiholog u avijaciji, gdje je razvio
nekoliko programa i procedura za treniranje pilota. Potom je dvije decenije
bio predsjednik Odsjeka za kliniku psihologiju pri Univerzitetu Ohio.
Takoe je bio izabran za predsjednika Odjela za savjetovanje i psihoterapiju,
u okviru Amerike psiholoke asocijacije.
Kellyeva sistematizacija obimnog istraivakog materijala koji je
skupljao tokom svog profesionalnog vijeka, 6. marta 1967. godine, naglo je
prekinuta smru. Kellyevo kapitalno ostvarenje bila je dvotomna knjiga
''Psihologija linih (personalnih) konstrukata'' (1955).

129

12.2. Kognitivni pristup i konstruktivizam

Kellyeva teorija spada u kognitivne pristupe opisivanja i
objanjavanja linosti. Kognitivistika paradigma se odlikuje stavljanjem
akcenta na spoznajne procese, kao to su: panja, percepcija, apercepcija,
usvajanje znanja, pamenje, stvaranje kognitivnih shema, modifikacija i
uvrivanje shema, inteligencija, donoenje odluka, procjenjivanje,
prosuivanje, zakljuivanje, planiranje, praenje misaonog toka
(metakognicija) i slino. Jednim imenom, ove procese nazivamo kognicijom.
Kellyeva teorija se poziva i na konstruktivistiki pristup.
Konstruktivizam obuhvata stvaranje (konstrukciju) znanja na osnovu:
vlastitih iskustava, promiljanja (refleksije) o ponaanju, situacionih faktora,
formalnog i neformalnog uenja i sazrijevanja (maturacije). Kroz uenje
stvaramo, uvrujemo i mijenjamo vlastite misaone sheme. To se odvija
pomou dva procesa akomodacije i asimilacije. Akomodacija je
reorganizacija ili ''davanje'' novog okvira postojeim shemama, a asimilacija
je usvajanje i uklapanje novih sadraja u ve postojee sheme. Dakle, prvi
proces mijenja formu misaonih reprezentacija, te odnose meu njima, dok je
drugi usmjeren na obogaivanje sadraja svake od tih reprezentacija. Prema
tome, akomodacija je ''radikalnija'' izmjena kognitivne arhitektonike, dok se
asimilacija moe shvatiti kao ''kozmetika'' promjena kognitivnih elemenata/
entiteta.
Mogue je da je na Kellyevu teoriju uticao rad Jeana Jacquesa
Piageta, poznatog po izuavanju stadijuma kognitivnog razvoja. Takoe,
konstruktivizam je pristup poznat u teorijama uenja, tj. u edukacijskim
naukama, a iz Kellyeve biografije smo vidjeli da je on bio upoznat sa
teorijama uenja i poduavanja (npr. njegov pedagoki angaman na
Univerzitetu u Edinburgu).
12.3. Lini (personalni) konstrukti, postulat i korolari
ovjek, putem svoje kognicije, konstruira vlastiti pogled na sebe,
svijet i ivot. Njegove tendencije, namjere i ponaanja slijede iz skupa
meusobno povezanih konstrukata koje formira kako bi: klasifikovao,
sistematizovao, organizovao i razumio svoja iskustva. Personalni konstrukti
su kalupi, interpretacije, tj. naini tumaenja i shvatanja (Fulgosi, 1987).
130

Kelly (1955) je koristio termin psiholokog prostora, kako bi odredio mjesto

na koje pohranjujemo i organiziramo naa iskustva. Kellyeva teorija
postavljena je tako da ukljuuje jedan fundamentalni postulat i 11 korolara.
Postulati i korolari su termini koji se koriste u matematici (a, kako
smo vidjeli, Kellyjeve osnovne studije su ukljuivale matematiku). Postulat
je poetna premisa, na kojoj se temelji svaki kasniji dokaz ili diskusija. Moe
se odrediti i kao postavka, propozicija ili inicijalna konstatacija/prijedlog.
Korolar je, per definitionem, odreeno tvrenje, iskaz ili izraz koji direktno
slijedi iz izvjesne teoreme. U ovom sluaju, korolari se direktno nadovezuju
na fundamentalni postulat, odnosno razrauju njegov sadraj i odreuju
njegove posljedice/implikacije. Korolar nije isto to i lema (kratka teorema,
odnosno iskaz koji povezuje dijelove vee teoreme), niti je sama teorema
(koja je pojam sa irim znaenjem u odnosu na postulat, korolar i lemu).
Fundamentalni postulat u Kellyevoj teoriji glasi: ''Procesi linosti su
psiholoki kanalizirani nainima na koje ona anticipira dogaaje'' (Kelly,
1955, p. 46). Dakle, Kelly je shvatao ovjeka kao jednu vrstu naunika, koji
formira vlastite pretpostavke o dogaajima i iskustvima, te se u skladu s
njima i ponaa. Drugim rijeima, svaka osoba formira idiosinkratini teorijski
okvir, koji joj slui da objasni iskustva i prilagodi se razliitim situacijama.
Slijede objanjenja 11 korolara.
Korolar konstrukcije. Svaka osoba anticipira dogaaje tako da
konstruira njihove povratne teme, odnosno ponavljanja. Ljudi opaaju
razliite situacije i uoavaju njihova ponavljanja. Na osnovu toga, formiraju
konstrukte, koje koriste kako bi predviali ishode situacija i dogaaja, te jo
neke karakteristike njihovog odvijanja. Naprimjer, pojedinac posmatra
nekoliko situacija i dogaaja koje kod njega izazivaju odreene utiske i
iskustva. Ova iskustva se mogu pohranjivati (i konstruirati) kao: dobra loa,
pozitivna negativna, ugodna neugodna, prijatna bolna i slino.
Korolar individualnosti. Osobe se meusobno razlikuju po nainima
na koje konstruiraju dogaaje. Dakle, svaka osoba percipira i interpretira
svijet na svoj nain i iz svog ugla posmatranja. Bez obzira to moemo
pretpostaviti da objektivna realnost postoji i da je zajednika za sve nas, svi
drugaije tumaimo dogaaje koji se odvijaju pred naim oima ili
konstruiramo znaenja razliitih tema, problema i trendova. Naprimjer, jedna
131

osoba moe pitanje promjene socijalne politike tumaiti kroz konstrukt

''relevantno irelevantno'', dok druga moe ''prizvati'' i primijeniti konstrukt
''blagostanje siromatvo''.
Korolar organizacije. Neki konstrukti mogu ukljuivati (sadravati)
druge konstrukte, u svrhu anticipacije dogaaja. Drugim rijeima, neki
konstrukti su nadreeni, a drugi podreeni, tj. oni ine specifinu hijerarhiju
unutar svake linosti (Fulgosi, 1987). Primjer je konstrukt ''prijateljstvo
neprijateljstvo''. On moe biti nadreen (superordiniran) sljedeim
konstruktima: ''podrka odbacivanje'', ''briga nebriga'', ''pomo
uskraivanje pomoi'' i ''saosjeanost emocionalna hladnoa''.
Korolar izbora. Pojedinac moe odabrati onu alternativu
dihotomiziranog konstrukta koja bi bila bolji prediktor buduih dogaaja,
odnosno dovela do uspjenije elaboracije skupa dogaaja. Drugim rijeima,
ovakav izbor bi poveao vjerovatnou uspjenog predvianja. Dakle, kao to
je ve navedeno, konstrukti i sistemi konstrukata se prvo definiraju, potom
podvrgavaju prilagoavanju, npr. u smjeru proirivanja (ekstenzije). Tako e
osoba uzeti u obzir posmatranje i evaluiranje vie situacija, to moe dovesti
do proirenja odreenog konstrukta i/ili do njegove revizije. Moe takoe
doi do pomjeranja ka jednom od polova konstrukta (npr. ukoliko
procjenjujemo fudbalere prvenstveno po broju golova koje daju, u smislu:
''uspjean neuspjean strijelac'', moemo se prikloniti pozitivnom polu kada
uzmemo u obzir izdrljivost, brzinu tranja i umijenost driblanja lopte onih
igraa koji nisu dali gol, a pozitivno su ocijenjeni na ovim indikatorima; te
moemo i proiriti konstrukt tako da ga sada odredimo na sljedei nain:
''kvalitetan nedovoljno kvalitetan igra'').
Korolar dihotomije. Konstrukti su konani, odnosno ogranieni i po
prirodi su dihotomni. Dakle, pojedinac posjeduje ogranien sistem bipolarnih
konstrukata, kojima se rukovodi u procjeni i tumaenju svojih doivljaja i
iskustava. Jedan pol konstrukta je uvijek dominantan (naziva se jo i
emergentnim polom), dok se drugi (implicitni pol) ne primjenjuje (Fulgosi,
1987). Primjeri su: ''hrabar slab'', ''vrijedan bezvredan'', ''siguran
opasan'', ''optimistian pesimistian''...
Korolar opsega (obuhvata). Jedan konstrukt ne moe biti
generaliziran na sve dogaaje i iskustva. Dakle, podruje primjenjivosti
132

svakog od konstrukata je ogranieno. Stoga, ne moemo u potpunosti

interpretirati svaki dogaaj ili klasu dogaaja.
Korolar modulacije. Varijabilnost nekog personalnog sistema
konstrukata je ogranien ''propustljivou'' (permeabilnou) njegovih
nadreenih (superordiniranih) konstrukata (Kelly, 1955). Dakle, svaki
konstrukt ima razliitu mogunost izmjene ili reinterpretacije koju nosi za
sobom. Primjer je nacionalni identitet, koji kod mnogo osoba moe biti
stabilan konstrukt, u smislu da se pojedinac odreuje kao vie vrijedan od
drugih, tipian predstavnik svoje nacije i vjeran svojoj naciji. S druge strane,
permeabilniji konstrukt moe se odnositi na neiju sliku o sebi. Ona moe
biti naruena (nesavrena) u adolescenciji, ali se moe popraviti, recimo, u
srednjoj dobi.
Korolar iskustva/doivljaja. Konstrukti su, ustvari, radne hipoteze,
koje mogu biti revidirane. Jasnije, sve nae interpretacije su predmet procesa
revizije (provjere i preispitivanja), te jedino to moemo postii jeste
sukcesivna aproksimacija istine. Ovaj korolar je usko vezan uz Kellyev
konstruktivni alternativizam tj. mogunost adaptacije ili izmjene konstrukata
s obzirom na date okolnosti (Schultz i Schultz, 2005). Ukoliko se osoba dugo
vremena nalazi u relativno neizmijenjenoj okolini, malo njenih konstrukata
moe biti revidirano, a oni koji su izmijenjeni prolaze kroz spore
transformacije slabijeg intenziteta i obima. Referirajui se na ovaj Kellyev
korolar, ne moemo rei da je osoba angaovana na istom poslu 10-ak godina
stekla pravo (istinsko) desetogodinje iskustvo. Ukoliko neko radi na isti
nain, uslovi rada su mu gotovo identini i radi sa istim kolegama, on nije u
mogunosti revidirati vlastite konstrukte (niti stei legitimno iskustvo).
Korolar fragmentacije. Pojedinac moe sukcesivno primjenjivati
(odnosno, ''prizivati'') razliite sisteme konstrukata koji su, glede donoenja
zakljuaka, inkompatibilni (nespojivi) jedni sa drugima. Dakle, on ih ne
moe primjenjivati paralelno (istovremeno), ve ''serijski''. Ukoliko bi ih
primjenjivao istovremeno, to bi moglo dovesti do razliitih problema i
poremeaja u njegovom ponaanju (Fulgosi, 1987).
Korolar istovjetnosti. Jedna osoba moe primjenjivati neki konstrukt
(za tumaenje odreenog iskustva) koji je slian onom kojeg koristi druga
osoba (Kelly, 1955). Dakle, ove osobe mogu imati meusobno sline
133

psiholoke procese. Iz prethodnog slijedi da dogaaji i situacije, za razliite

osobe, mogu imati slino znaenje. Uzimajui u obzir sadraj ovog korolara,
individualne razlike se, po Kellyu, mogu objasniti razlikama u sistemu
konstrukata koje ljudi koriste, ime njegova teorija linosti potvruje svoje
mjesto meu kognitivnim pristupima.
Korolar drutvenosti (socijalnosti). Osoba moe konstruirati procese
konstrukcije druge osobe, to igra vanu ulogu u socijalnim interakcijama
(veze, empatija i slino). Dakle, uzajamno razumijevanje personalnih
konstrukata pojedinaca nuno je za uspostavljanje drutvenih (prijateljskih i
intimnih) relacija meu njima. Svako od nas obnaa odreene socijalne
uloge, kroz koje definira i uobliava svoje doivljaje i iskustva. Uloge u
kojima se osoba esto nalazi i koje su tipine za nju se nazivaju srnim
ulogama (Fulgosi, 1987). To su, naprimjer, uloga: majke, oca, brata, sestre,
prijatelja, sina, kerke, mua, supruge i slino.
12.4. Iskustveni ciklus i deset tipova ''plaa''
U okviru svoje teorije, Kelly je predloio iskustveni ciklus (eng.
experience cycle), koji je, ustvari, proces revidiranja vlastitih konstrukata. On
obuhvata pet etapa (Kelly, 1963):
1.
2.
3.
4.
5.

anticipaciju, odnosno radnu hipotezu;

ulaganje u dogaaj;
''susret'' sa dogaajem;
potvrivanje ili opovrgavanje (odbacivanje) hipoteze/anticipacije i
reviziju konstrukta (u zavisnosti od potvrivanja ili odbacivanja
hipoteze).

Ovaj ciklus je bitan proces u unapreenju mogunosti predikcije/

anticipacije na osnovu personalnih konstrukata, te u pomaganju ljudima da
steknu veu slobodu u ivotu. Ukoliko se slijepo drimo fiksnih konstrukata
(zacementiranih kognitivnih kalupa), nastaju problemi, u vidu npr.
anksioznosti i krivice.
Kelly je identifikovao deset naina koje koristimo kako bismo
kontrolirali osjeaje anksioznosti i krivice ''deset vrsta plaa'' (Raskin,
2006):

134

a. difuzni-neartikulirani pla (osoba ne zna zato plae, niti se moe

izraziti ''koherentno'', a karakteristian je za osobe ija se struktura
linosti ''raspada'');
b. infantilni (djetinjasti) pla (ukazuje na infantilni nivo organizacije
ljudske psihe, te na neke organske poremeaje, a vien je kao
pokuaj da emocionalno izrazimo sebe na neverbalni nain);
c. regresivni pla (prate ga grimase i jeziko izraavanje
karakteristino za period novoroeneta i dojeneta);
d. ''labavi'' pla (ponaanja i predstave koje ga prate su ''labave'', kao
kod akutne shizofrenije);
e. situacijski pla (to je vrsta plaa vezana za specifine situacije, u
kojima osoba doivljava intenzivnu anksioznost; obino prestaje
im se zavri stresni dogaaj);
f. histrioni pla (po Kellyu, ovaj pla je karakteristian za
konverzivnu neurozu, kao i za antisocijalni poremeaj; on
podrazumijeva reakcije koje imaju za cilj da skrenu panju na
osobu ili da psihoterapijski proces udalji od glavnih tema);
g. hostilni (neprijateljski) pla (uobiajen je za konverzivne reakcije
i hipohondriju; obino je usmjeren protiv psihoterapeuta);
h. konstriktivni (suavajui) pla (uz pomo ove vrste plaa, klijent
se povlai iz realnosti, jer smatra da je ona opasna i usmjerena
protiv njega; on suava svoje polje doivljavanja, a karakteristian
je za klijente koji imaju depresivne tendencije ili pate od
involutivne melanholije);
i. agitirani pla (klijent plae usljed neega to je stresno za njega,
ali u sutini nije loe samo po sebi; osoba je impulzivna i
uzrujana) i
j. ''fasadni'' pla (klijenti ga koriste da uvjere psihoterapeuta kako su
njihovi problemi i potekoe stvarni; slian je hostilnom i
histrionom plau; klijent preuveliava probleme u jednoj oblasti,
kako bi time formirao ''fasadu'' za drugu vrstu problema).
Pla je, kao to vidimo, nain ekspresije ili sakrivanja vlastitih
problema i neprijatnih osjeanja ili tema. Neki klijenti, tokom
psihoterapijskog procesa, koriste pla (odnosno skup reakcija) kako bi
stvorili fasadu (masku) iza koje kriju svoje slabosti, drugi ga koriste u svrhu
povlaenja u sebe, trei ga upotrebljavaju kako bi skrenuli panju na svoje
135

probleme, etvrti ga koriste na nezreli nain, a ostali u vidu acting outa ili
pokazivanja neprijateljstva prema svom psihoterapeutu (napad kao najbolja
odbrana).
12.5. Evaluacija Kellyeve teorije
Kellyeva teorija donijela je novi pogled na interpretaciju i
eksploraciju linosti. Njegov pristup je idiografski, jer svako ima vlastiti
sistem konstrukata, iji sadraj varira od osobe do osobe. Problem Kellyeve
teorije je taj to iskljuivo istie znaaj kognitivnog aspekta linosti
(zanemarene su npr. motivacija i emocije, a nije ponuen ni model strukture
linosti). U sutini, njegov pristup opisuje personalne perspektive ljudi,
odnosno evaluativno-interpretativni dio kognitivnog aparata. Takoe, upitna
je i dihotomna priroda konstrukata, s obzirom da osoba moe interpretirati
svoja iskustva rukovodei se kontinuumima, a ne binarno odreenim
konstruktima.

Rekapitulacija poglavlja
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Korolar je sinonim za teoremu.

T N
Kellyeva teorija spada u kognitivne pristupe.
T N
Konstrukti su shvaeni kao dimenzije (kontinuumi) linosti.
T N
ta je konstruktivizam?
ta je postulat, a ta korolar?
Definirajte konstruktivni alternativizam.
ta je ekstenzija konstrukta?
Sistem konstrukata i njihovi sadraji se razlikuju od osobe do osobe.
Ovo je opis korolara ____________________ .
9. ta su srne uloge? Navesti tri primjera.
10. ta je permeabilnost konstrukata?
11. Neki konstrukti su subordinirani, a neki superordinirani drugima. Ovo
je korolar ______________________.
12. Kako glasi fundamentalni postulat?
13. Dominantni pol odreenog konstrukta naziva se _____________ pol,
a onaj pol koji se ne primjenjuje je _______________ pol.
14. Kako glasi korolar fragmentacije?
15. Koje kritike moemo uputiti Kellyevoj teoriji linosti?
136

16. Pobrojati etape iskustvenog ciklusa.

17. ta je sve moglo uticati na Kellya da predloi pristup kakav je Teorija
personalnih konstrukata?
18. ta je situacijski pla?
19. Za koga je karakteristian histrioni pla?

137

138

13. BIHEVIORALNI I SOCIOKOGNITIVNI PRISTUPI

Tipian predstavnik bihevioristike paradigme je B. F. Skinner.
Meutim, kako su bihevioristi zainteresirani samo za opservabilne i
detektabilne manifestacije linosti u vidu obrazaca ponaanja, Skinnerova
teorija nije uvrtena u ''velike'' teorije linosti. Zapravo, ona nije teorija
linosti u pravom smislu te rijei. Imajui to u vidu, ovdje smo se odluili
dati njen kratak prikaz.
Sociokognitivna teorija A. Bandure je pristup tipian za odgojne
nauke i razvojnu psihologiju, te emo se ovdje ukratko osvrnuti i na nju, kako
bismo prikazali osnovne postavke pristupa koji je nastao smjetanjem
kognitivnih i socijalnih faktora u isti teorijski okvir.
Teorija vremenskih perspektiva, novije stajalite u odnosu na
prethodna dva, predstavlja eksplanatorni okvir koji zaista ima svoju punu
primjenu u tumaenju odnosa izmeu unutranjeg (psihikog) i vanjskog
svijeta (odnosno, okoline). Bitna odrednica ovog pristupa je percepcija
vremena, odnosno temporalna perspektiva koju osoba zauzima da bi
interpretirala vlastite doivljaje i iskustva.
13.1. Biheviorizam B. F. Skinnera
Burrhus Frederic Skinner je roen u 1904. godine u jednom gradiu u
Pensilvaniji, blizu Njujorka. Bio je provoroeno dijete pravnika i domaice.
Kao djeak je volio izraivati razliite stvari, ''male izume'', dok je kao
srednjokolac radio u jednoj obuarskoj radnji. Potom je pohaao
Hamiltonski koled, elei postati pisac. Jedno vrijeme je radio u knjiari,
gdje se upoznao sa djelima Johna Watsona i Ivana P. Pavlova.
Sa navrene 24 godine, upisuje se na Harvard, gdje na odsjecima za
psihologiju i fiziologiju pokazuje svoj talenat i umijee za istraivanja.
Dizajnirao je nekoliko laboratorijskih aparata, odnosno pribor koji je
unaprijedio provoenje eksperimenata. Jedan od vanijih izuma bila je tzv.
Skinnerova kutija za operantno uslovljavanje. Njegova prva knjiga, koja se
odnosila na istraivanja na Harvardu, bila je ''Ponaanje organizama'' (1938).
Tokom Drugog svjetskog rata, trenirao je golubove da kljucanjem odreene
mete usmjeravaju projektile na zacrtana odredita. Prije toga, prouavao je
139

uslovljavanje pacova u laboratorijskim uslovima. Za svoju kerku Deboru,

napravio je specijalnu kolijevku, koja je bila manje rizina za bebu, u odnosu
na uobiajene kolijevke koje su se proizvodile u ono vrijeme.
1945. godine postao je predsjednik Odsjeka za psihologiju, na
Univerzitetu u Indiani. Dvije godine kasnije, seli se u Cambridge, a 1953.
godine iz tampe izlazi njegova knjiga ''Nauka i ljudsko ponaanje''. Skinner
je osmislio metodu programiranog poduavanja, koja se zasnivala na
biheviorizmu. 1957. godine, izdao je knjigu ''Verbalno ponaanje'', a 1969.
godine ''Kontingencije potkrepljenja''. Do kraja ivota je intenzivno pisao, a
godinu nakon to mu je dijagnosticirana leukemija, umire u Cambridgeu
(1990. godine).
Skinner je animalno i ljudsko ponaanje shvatao kao skup reakcija na
zadate stimuluse (S R), te je priznavao samo one karakteristike i svojstva
organizma koji su se mogli egzaktno mjeriti i objektivno procijeniti. Skinner
(1938, p. 6) je pod ponaanjem podrazumijevao ''kretanje organizma ili
njegovih dijelova u referentnom okviru koji je postavljen od strane njega
samoga ili pod uticajem razliitih vanjskih objekata ili polja sile.'' U poetku,
koristio je termin refleks, kako bi oznaio sistem ''stimulus reakcija''.
Definirao je i nekoliko zakona, po kojima se odvija sprega stimilus reakcija
(Skinner, 1938):
1. zakon praga (intenzitet podraaja mora dostii odreenu kritinu
vrijednost, da bi izazvao reakciju);
2. zakon latencije (moe postojati vremenski interval izmeu
poetka zadavanja stimulusa i poetka reakcije/odogovora na
podraaj);
3. zakon magnitude odgovora (magnituda/intenzitet/veliina odgovora je funkcija intenziteta stimulusa);
4. zakon o naknadnom pranjenju/otputanju (reakcija, odnosno
odgovor na stimulus moe trajati jo neko vrijeme, nakon
''gaenja'' podraaja) i
5. zakon vremenske sumacije (due ili ponovljeno zadavanje
stimulusa ima isti efekat kao poveavanje njegovog intenziteta).
Definirao je jo nekoliko zakona vezanih za reflekse, a meu njima
moemo izdvojiti one koji se tiu uslovljavanja reakcija, odnosno odgovora
140

organizma na stimuluse (Skinner, 1938): zakon uslovljavanja odgovora (ako

nakon pojavljivanja odreenog ponaanja primijenimo potkrepljivaki
stimulus, ovo ponaanje e postati uestalije) i zakon gaenja/ekstinkcije
odgovora (ukoliko ponaanje koje je postalo uestalo zahvaljujui primjeni
potkrepljivaa nije vie praeno primjenom tog potkrepljivakog podraaja,
dolazi do njegovog prorjeivanja, odnosno gaenja).
Dakle, Skinner se najvie bavio operantnim uslovljavanjem, odnosno
ponaanjem koje je kontrolirano njegovim posljedicama (potkrepljivaima).
Ova ponaanja nazivaju se operanti. Potkrepljenje moe biti pozitivno
(zadavanje ugodnog, prijatnog, odnosno poeljnog podraaja) i negativno
(otklanjanje negativnog ili neprijatnog podraaja). Potkrepljiva se moe
zadati odmah, ili nakon nekog vremenskog perioda. Ukoliko pomou
potkrepljivaa usmjeravamo neije ponaanje prema eljenim ishodima, rije
je o oblikovanju ponaanja (eng. shaping).
U sutini, Skinnerov najvei doprinos je kontingencija (uslovljenost)
ponaanja, koja obuhvata tri segmenta (faktora): antecedentni stimulus,
ponaanje i konsekventni stimulus. Kroz njegov model ponaanja mogu se
izuavati: panja, percepcija, jezik, pamenje, emocionalno reagovanje i
proces socijalizacije (Gewirtz i Pelez-Nogueras, 1992). Naime, bihevioristi
smatraju da navike, fobije, reakcije i razliite druge obrasce ponaanja
stiemo kroz proces uslovljavanja. Ova ponaanja i naini reagovanja se
polako uvruju, a u nedostatku potkrepljivaa, mogu polako da se gase,
kada usvajamo druge oblike ponaanja ili se vraamo na one koji su bili
tipini za nas prije prisustva odreenih potkrepljivaa.
13.2. Sociokognitivni pristup A. Bandure
Albert Bandura je roen 1925. godine u Mundaneu, u provinciji
Alberta (Kanada). Bakalaureat je stekao na Univerzitetu Britanska
Kolumbija, a doktorat na Univerzitetu u Iowi (1952). Naredne godine,
ponueno mu je mjesto predavaa na Stanfordu, gdje e graditi svoju naunu
i pedagoku karijeru. 1963. godine, proveo je poznati Bobo Doll eksperiment,
vaan u razvojnoj psihologiji, a 1977. godine objavio svoju Teoriju
socijalnog uenja. Bavio se samoefikasnou, a neto kasnije i
samoregulacijom.

141

Albert Bandura je, prije svega, poznat po svom sociokognitivnom

pristupu, u okviru kojeg je izuavao uenje posmatranjem, odnosno
modeliranje. Svako od nas, kao to je pisao i Kelly, obnaa odreene
socijalne uloge. Uenje ovih uloga naziva se modeliranje. Po Banduri (1986),
modeliranje se odvija u etiri koraka:
a. panja (pojedinac usmjerava svoju panju na karakteristike i
ponaanja osobe koju eli oponaati svoj uzor ili znaajnog
drugog);
b. retencija i reprezentacija (pojedinac smjeta i zadrava ove
opservacije u svom pamenju, u vidu mentalnih reprezentacija,
kako bi ih kasnije mogao prizvati i ponoviti u vlastitom
ponaanju/izvedbi);
c. reprodukcija (unutranje predstave i sjeanja o opaenim
karakteristikama svog uzora bivaju pretvorene u vlastite
tendencije, akcije i ponaanja) i
d. motivacija (kako bismo nekoga imitirali, odnosno, identifikovali
se s njim, trebamo biti motivirani za to; naa motivacija moe
zavisiti od kvaliteta i kvantiteta potkrepljenja koja na model
prima).
Po Banduri (1999), ljude odlikuje: proaktivnost, samorefleksija,
samoorganizacija i samoregulacija. Dakle, nisu samo nasljee i okolina
faktori vani za postizanje svakodnevnih i ivotnih ishoda, ve i aktivnost
pojedinca ili, kako je on naziva, ljudska aktivnost (eng. human agency).
Pojedinac je u Bandurinoj teoriji shvaen kao neko ko kontrolie i upravlja
vlastitim: emocijama, motivacijom, miljenjem i postupcima. Dakle, ovjek
svjesno upravlja sobom, te Bandura (1999) ne smatra da je podruje svjesnog
prosto epifenomen nesvjesnih procesa.
Jo jedan kljuni pojam u Bandurinoj teoriji je samoefikasnost. Ovaj
konstrukt odnosi se na percepciju vlastite djelotvornosti, odnosno uspjenosti
u ostvarivanju postavljenih ciljeva i ispunjavanju razliitih zadataka. Bandura
(1999) razlikuje tri aspekta samoefikasnosti socijalnu samoefikasnost,
samoregulaciju i akademsku samoefikasnost. Percipirana samoefikasnost je
determinirana mnogim faktorima, dok je u isto vrijeme antecedens, tj. inilac
koji prethodi drugim vanim psiholokim varijablama. Samoregulacija se
odvija kroz tri procesa (kognitivne aktivnosti): self-monitoring, prosuivanje
142

i funkciju reakcija na vlastito ponaanje (procjenu da li je ono u skladu sa

naim standardima, te da li je prikladno za ispunjavanje postavljenih ciljeva,
Bandura, 1991).
Samoefikasnost je operacionalizirana u vidu Skale opte
samoefikasnosti (eng. General Self-Efficacy Scale, GSE, Schwarzer i
Jerusalem, 1995). Ovaj instrument se sastoji od 10 tvrdnji, datih u vidu
Likertove etvorostepene skale. Skor se formira sumiranjem odgovora na
svaku od estica ili raunanjem aritmetike sredine odgovora sudionika.
Skala generalne samoefikasnosti ima dobru pouzdanost i valjanost. Jurez i
Contreras (2008) su dobili pozitivnu povezanost samoefikasnosti (mjerene
opisanom skalom) i sljedeih varijabli: emocionalne stabilnosti,
samopouzdanja, dominantnosti, kognitivne kontrole, socijabilnosti i liderskih
karakteristika; te negativnu povezanost izmeu samoefikasnosti i
anksioznosti.
13.3. Teorija vremenskih perspektiva P. Zimbarda
Philip George Zimbardo roen je 1933. godine u Njujorku, u porodici
imigranata koji su u SAD doli sa Sicilije. Na Brooklynskom koledu je
stekao bakalaureate iz antropologije, sociologije i psihologije. Na Yaleu je
stekao magisterij (1955) i doktorat iz psihologije (1959. godine). Predavao je
na univerzitetima: Yale, New York, Columbia i Stanford. Za svoj
profesionalni angaman, dodijeljeno mu je zvanje professora emeritusa.
Sedamdesetih godina je bio voditelj poznatog Stanfordskog
''zatvorskog'' eksperimenta, gdje je izuavao uticaj socijalne uloge, autoriteta,
odnosa dominacije-submisije i deindividuacije. Skovao je termin Luciferov
efekt, kako bi oznaio uticaj situacije na promjenu ponaanja ljudi, odnosno,
jedan vid transformacije normalnih, prosjenih i ''dobrih'' pojedinaca u ''loe''
i ''zle'' osobe. Zimbardo je, prvenstveno, socijalni psiholog koji je dao veliki
doprinos ovoj disciplini. Poznat je i njegov rad vezan za koncept i pojavu
heroizma (suprotan fenomen Luciferovom efektu), koji je primijenio tako to
je osmislio i vodio nekoliko projekata koji su imali za cilj poticanje
pomagakog, altruistinog ponaanja. Dao je i doprinos u oblasti izuavanja
stidljivosti. 2012. godine, APA mu je dodijelila zlatnu medalju za ivotno
djelo, odnosno postignua u psihologiji.

143

Teorija vremenskih perspektiva, koja e ovdje biti obraena,

predstavlja najrazraeniji pristup meu Zimbardovim doprinosima. Kljuni
konstrukt ove teorije je temporalna (vremenska) perspektiva. Temporalna
perspektiva je vremenski okvir interpretacije vlastitih iskustava i doivljaja,
kroz koji osoba poima sebe i svijet. Boyd i Zimbardo (1996) su identifikovali
i opisali pet vremenskih perspektiva:
a. pozitivna prolost (percepcija i doivljaj prolih iskustava i
situacija kao neega to je pozitivno, ugodno i prijatno; osoba se
rado sjea prolosti i iz nje crpi zadovoljstvo i ugodu);
b. negativna prolost (izdvojena je kao zasebna dimenzija u
eksplorativnoj faktorskoj analizi, a odnosi se na generalno
negativan stav i osjeanja vezana za prola iskustva i situacije);
c. hedonistika sadanjost (osobe za koje je karakteristian ovaj
vremenski okvir interpretacije su: sklone razliitim porocima;
pretjeruju u piu, hrani i uivanju psihoaktivnih supstanci; skloni
su rizinim ponaanjima, rijeju, ive ''do daske'');
d. fatalistika sadanjost (pojedinac kod koga je dominantna ova
vremenska perspektiva smatra da njegov ivot nije u njegovim
rukama, te da se stvari deavaju onako kako ''moraju'' da se
deavaju i da on ne moe uraditi gotovo nita da izmijeni svoju
situaciju) i
e. budunost (osoba ima definirane kratkorone i dogorone ciljeve,
koristi mehanizme samoregulacije i samorefleksije, postie postavljene ciljeve i ima konstruktivne planove za budunost).
John Boyd je neto vie prouavao jo jednu vremensku perspektivu,
transcendentalnu budunost. Ona je dodata listi navedenih pet temporalnih
perspektiva, a odnosi se na vjerovanja ljudi u ''zagrobni'' ivot, odnosno
uvjerenje da e nakon smrti biti nagraeni i/ili kanjeni za svoja djela i
ponaanja u ''ovozemaljskom'' ivotu (Zimbardo i Boyd, 1999). Dakle,
transcendentalna budunost obuhvata vjerovanja (subjektivne pretpostavke
kojima se osoba priklanja) u odreene religijske dogme, a data vjerovanja
utiu na ishod samorefleksije i predstavljaju specifian okvir u koji osoba
smjeta svoje doivljaje, iskustva i percepcije.
''Balansiranje'' prilikom koritenja razliitih vremenskih perspektiva,
odnosno njihova fleksibilna upotreba od strane osobe, indikator je dobrog
144

mentalnog zdravlja. Dakle, osoba ne treba biti fiksirana na posmatranje

svijeta iskljuivo kroz jednu vremensku perspektivu, ve osvijestiti da postoji
nekoliko njih, te ih uz pomo metakognicije i ovog saznanja, koristiti kako bi
se unaprijedilo vlastito iskustvo, slika o sebi i osjeaj blagostanja. Poeljno je
da pojedinac posmatra i interpretira prola iskustva kroz prizmu pozitivne
prolosti, te da u odreenoj mjeri ivi u skladu sa hedonistikom sadanjou
i vremenskom perspektivom budunosti.
Dvije najee operacionalizacije temporalnih perspektiva su
Zimbardov inventar vremenskih perspektiva (eng. Zimbardo Time
Perspective Inventory ZTPI, Zimbardo i Boyd, 1999) i Skala transcendentalne budunosti kao vremenske perspektive (eng. Transcendental-Future
Time Perspective Scale TFTPS, Boyd i Zimbardo, 1996). ZTPI se sastoji od
56 tvrdnji i obuhvata pet glavnih vremenskih perspektiva, a TFTPS ini 10
estica kojima se mjeri transcendentalna budunost. Njihova faktorska i
kriterijska valjanost, kao i pouzdanost tipa unutranje konzistencije su
zadovoljavajui, a ovi instrumenti su u posljednje vrijeme poluili mnogo
istraivanja.
Boyd i Zimbardo (2005) su ponudili pregled nekoliko studija, u
kojima je utvreno sljedee: pozitivna prolost je u pozitivnim korelacijama
sa samopotovanjem i zavisnou od nagrade; negativna prolost je u
pozitivnoj vezi sa agresivnou, depresivnou i anksioznou; hedonistika
sadanjost pozitivno korelira sa traenjem novosti i senzacija; fatalistika
sadanjost je u pozitivnoj korelaciji sa anksioznou, agresivnou,
depresivnou i ego-kontrolom; a budunost je u pozitivnim korelacijama sa
savjesnou, potrebom za stabilnou (konzistentnou), samopotovanjem i
zavisnou od nagrade.
Zimbardo i Boyd (1999), na osnovu serije vlastitih istraivanja,
navode sljedee nalaze: ekstraverzija je u negativnoj korelaciji sa negativnom
prolou i fatalistikom sadanjou, a u pozitivnim korelacijama sa ostalim
vremenskim perspektivama; prijatnost (ugodnost, prijateljska nastrojenost) je
u negativnoj korelaciji sa negativnom prolou, dok pozitivno korelira sa
pozitivnom prolou; savjesnost je u najvioj (i pozitivnoj) korelaciji sa
budunou; emocionalna stabilnost je u negativnim korelacijama sa:
hedonistikom sadanjou, fatalistikom sadanjou i negativnom

145

prolou; a otvorenost za nova iskustva je u pozitivnoj korelaciji sa

budunou i negativnoj korelaciji sa fatalistikom sadanjou.
Podlogar i Bajec (2011) su dobili da je transcendentalna budunost u
pozitivnim korelacijama sa ekstraverzijom, otvorenou prema novim
iskustvima i saradljivou. Ova vremenska perspektiva pozitivno korelira i sa
konzervativnou/konvencionalnou i subjektivnim procjenama vlastite
religioznosti, dok nije u statistiki znaajnoj korelaciji sa zadovoljstvom
ivotom (Repiti, 2014a).
13.4. Evaluacija izloenih pristupa
Skinnerov biheviorizam je redukcionistiki pristup, koji svodi ljude i
ivotinje na za njih specifian niz ''stimulus reakcija'' situacija. Meutim,
ovaj pristup se odlikuje objektivnou i izuavanjem onoga to je
opservabilno i to se moe mjeriti.
Bandurina teorija je vrijedan doprinos sociokognitivnoj paradigmi, a
samoefikasnost je konstrukt koji je koristan u mnogim psiholokim
disciplinama. S druge strane, Bandura se mnogo manje bavi emocijama, a
gotovo nikako dubljim doivljajima i nesvjesnim sadrajima psihe.
Zimbardova Teorija vremenskih perspektiva psihologiji donosi neto
novo razmatranje temporalne dimenzije i isticanje njenog znaaja za
fenomenoloko polje i kognitivni okvir ljudi. Osnovna kritika ove teorije je
da su ve poznati psiholoki fenomeni/varijable smjeteni u nove okvire, tj.
podvedene pod konstrukte vremenske perspektive. Meutim, ova teorija
zaista nosi neto novo, jer paljivijom analizom njenih postavki uviamo da
je rije o paradigmi vremenskih perspektiva.

Rekapitulacija poglavlja
1. Glavni dio Skinnerovog rada odnosi se na operantno uslovljavanje.
T N
2. Bandurin pristup je poznat kao motivaciono-kognitivna teorija
strukture linosti.
T N
3. Po Banduri, svjesno je epifenomen nesvjesnog dijela linosti. T N
4. Kako glasi zakon magnitude odgovora?
146

5. Kako glasi zakon uslovljavanja odgovora?

6. Definirajte samoefikasnost.
7. Nabrojte bar pet korelata samoefikasnosti.
8. Koja su etiri procesa (koraka) uenja modeliranjem?
9. Koja su tri aspekta samoefikasnosti?
10. Putem koja tri procesa se odvija samoregulacija?
11. ta je temporalna perspektiva?
12. Opisati hedonistiku sadanjost.
13. ta je transcendentalna budunost?
14. Kojim psiholokim instrumentima mjerimo vremenske perspektive?
15. Navesti bar tri korelata negativne prolosti.
16. Navesti bar tri korelata fatalistike sadanjosti.
17. ta je balansiranje temporalnih perspektiva?
18. Akrofobija je iracionalni strah od visine. Kako bi je pojedinac mogao
prevazii, ukoliko se rukovodi principima Skinnerovog biheviorizma?
19. Kakva je akademska samoefikasnost pesimistine i emocionalno
labilne osobe, koja dva puta zaredom pada na ispitu?
20. Neki pojedinac se rado sjea svog djetinjstva i mladosti, danas je
sklon prejedanju i pretjeranoj konzumaciji alkohola, smatra da ivot
nije u njegovim rukama, niti ima jasne planove za budunost. Opiite
njegov profil s obzirom na teoriju vremenskih perspektiva.
21. M. K. je imao podrku svojih roditelja kada je krenuo u kolu. Bio je
nagraen za svaku dobru ocjenu koju je dobio. U srednjoj koli, M. K.
postaje uenik generacije. Kako objasniti njegov kolski uspjeh po
Skinnerovoj, a kako po Bandurinoj teoriji?

147

148

14. TEORIJA LINOSTI GORDONA ALLPORTA

14.1. Biografija G. Allporta
Gordon Williard Allport je roen 11. novembra 1897. godine u
Montezuni (Indiana), u protestantskoj porodici ljekara i uiteljice. Dok je bio
mali, njegova porodica se preselila u Cleveland (Ohio). Allport je opisivan
kao stidljiv i zatvoren djeak. U srednjoj koli je postizao izvrstan uspjeh, te
je dobio stipendiju za studije na Harvardu. Ondje je postao prvostupnik
ekonomije i filozofije. U svojoj autobiografiji, Allport navodi da se u to
vrijeme sreo sa Freudom u Beu.
Svoju predavaku karijeru zapoeo je na koledu Robert u Istanbulu,
gdje je radio godinu dana. Ipak, vratio se na Harvard, kako bi se posvetio
izuavanju psihologije. Njegov prvi nauni lanak bio je Osobine linosti:
Njihova klasifikacija i mjerenje (1921), koji je napisao u koautorstvu sa
svojim bratom Floydom Henryem. Magistrirao je 1921, a doktorirao 1922.
godine. Smatrao je da psihoanalitiki i bihevioralni pristup nisu pogodni za
izuavanje linosti, te je osmislio nekoliko svojih metoda i tehnika za
procjenu i mjerenje osobina linosti. Bavio se i temama kao to su:
religioznost, predrasude, glasine i slino.
Na Harvardu, poev od 1924. godine, dri kolegij iji se sadraj
odnosio na psiholoke i socijalne aspekte linosti. U to vrijeme, eni se
Adom Lufkin Gould, klinikom psihologinjom, sa kojom e dobiti sina. Bio
je urednik urnala za abnormalnu i socijalnu psihologiju. 1933. godine,
postao je pridrueni lan Amerike akademije nauka i umjetnosti. est
godina kasnije, biva izabran za predsjednika Amerike psiholoke asocijacije,
a 1963. godine, ovo drutvo ga nagrauje zlatnom medaljom za nauna i
struna postignua. Umro je 9. oktobra 1967. godine u Cambridgeu, od raka
plua.
Allport je dao veliki doprinos psihologiji linosti i socijalnoj
psihologiji. Njegova kapitalna djela su: ''Linost: Psiholoka interpretacija''
(1937), ''Pojedinac i njegova religija'' (1950), ''Priroda predrasuda'' (1954),
''Postajanje: Temeljna razmatranja o psihologiji linosti'' (1955) i ''Obrazac i
rast linosti'' (1961).

149

14.2. Crte linosti

Allport je smatrao da linost ine dinamiki i organizirani psihofiziki
sistemi unutar pojedinca koji determiniraju njegovo miljenje i ponaanje.
Takoe je tvrdio je da na linost utiu nasljee i okolina (socijalna i
kulturalna). Pomenuti sistemi se odnose na crte linosti, koje je Allport
(1937a) odredio na sljedei nain:
1. Crte linosti nisu jednostavno konstrukti, ve posjeduju realnu
egzistenciju unutar svakog od nas.
2. One uzrokuju, odnosno odreuju nae ponaanje. Linost se ne
moe svesti na bihevioristiku dijadu ''stimulus reakcija'', budui
da crte linosti stupaju u interakciju sa okolinom, kako bi
oblikovale nae ponaanje i traenje odgovarajuih stimulusa.
3. Crte linosti su meusobno povezane i obino zdrueno
determiniraju i oblikuju nae ponaanje.
4. Crte linosti se mogu utvrditi empirijski, tako to se posmatra i
prati konzistentno reagovanje pojedinca na iste ili sline
podraaje.
5. Crte linosti variraju s obzirom na situaciju. Dakle, osoba u nekim
situacijama moe biti otvorena i priljiva, dok u drugim
okolnostima moe biti utljiva i zatvorena.
Allport je podijelio crte linosti na kardinalne, centralne i sekundarne.
Kardinalne crte su one koje su tipine za datu osobu, odnosno proimaju i
odreuju gotovo cijelo njeno ponaanje tokom ivota (Zuroff, 1986). Ove
crte nisu prisutne kod svakog, a odnose se na jedan vid strasti ili glavne ideje
(cilja, vrijednosti) kojima se osoba rukovodi u ivotu: desegregacija,
nacionalizam, altruizam, sadizam, pacifizam, buntovnitvo... Osobe koje
posjeduju ovaj tip crta linosti su najee specifine, originalne ili neobine.
Primjer je Immanuel Kant, koji je bio poznat po kompulzivnoj tanosti
(punktualnosti) i opsesivnoj potrazi za istinskim (istim) znanjem. Drugi
primjer je ruski matematiar Grigori Perelman, koji je odbio Fieldsovu i
Milenijsku nagradu Clayevog instituta, odnosno novac koji je trebao primiti.
Njegova linost se moe opisati dvijema kardinalnim crtama ultimativnom
antieksponiranou i doslovnom pravinou. Trei primjer je Salvador Dali,
ija se kardinalna crta linosti moe odrediti kao autentina, ekshibicionistika ekstravagantnost.
150

Centralne crte obuhvataju pet do deset tema/karakteristika koje

najbolje opisuju nae ponaanje (Schultz i Schultz, 2005). Primjeri su:
hrabrost, ironinost, optimizam, ustrajnost i slino. Sekundarne crte su one
koje izraavamo manje dosljedno od centralnih crta, te koje uveliko zavise od
situacije. Ovdje su, pored ostalog, ubrojeni stavovi i preferencije. Primjeri su:
pokazivanje neprijateljstva kao rezultat specifine uvrede (osoba inae nije
hostilna, ali u sluaju da je neko izazove u smislu omalovaavanja npr. njene
majke ili djeteta, ona e pokazati neprijateljstvo prema osobi koja ju je
povrijedila), povremeno ispoljavanje seksualnog mazohizma (za koji zna
jako mali broj osoba), brinost ukazana samo odreenoj grupi ljudi (npr.
samo onima koji boluju od neizljeive bolesti) itd.
Allport je takoe razlikovao ope (nomotetike, dimenzionalne) crte i
individualne (morfogene) crte, odnosno personalne dispozicije (Fulgosi,
1987). Ope (zajednike) crte su karakteristine za sve ljude, tj. univerzalne
su (primjeri: savjesnost, ekstraverzija...), dok su individualne osobine tipine
za datog pojedinca. One se mogu saznati na osnovu prouavanja line
historije, te onoga to je osoba napisala ili kreirala (npr. autobiografije,
dnevnici, slike, zvuni zapisi...).
Allport je jo govorio o navikama, koje su manje konzistentne i manje
trajne u odnosu na crte linosti, kao i o stavovima, koji podrazumijevaju
postojanje objekta stava (koji osoba moe biti vrednovati pozitivno ili
negativno). Smatrao je da grupne stavove usvajamo zahvaljujui pripadnosti
odreenoj grupi koja utie na razvoj i formiranje nae linosti i navika
(Allport, 1954). Dakle, Allport je stalno isticao povezanost linosti i
okolinskog miljea.
14.3. Psiholeksika studija
Allport i Odbert (1936) su u Websterovom novom internacionalnom
rjeniku (eng. Webster's New International Dictionary) pronali 17953 rijei
engleskog jezika koje se odnose na individualne razlike u ponaanju (te bi
mogle upuivati na crte linosti). Prvenstveno su uzeli u obzir pridjevsku
formu rijei, a u odreenim sluajevima imeniku ili priloku. Analizirane
rijei su podijelili u etiri grupe:

151

A. generalne, konzistentne i stabilne tendencije prilagoavanja

pojedinca na okolinu (npr.: introvert, agresivan, socijabilan,
neempatian, optimista, skroman, blag...);
B. privremena psihika stanja (trenutna raspoloenja, stavovi i
aktivnosti, kao to su: veseo, ljut, inspiriran, uplaen, uznemiren,
oajan, zbunjen...);
C. karakteroloke kvalifikacije, odnosno evaluativni termini (beznaajan, vrijedan /kao osoba/, iritantan, bezuman, prihvatljiv, zao...);
kao i
D. mjeovita/metaforika/opskurna grupa kvalifikativa (razmaen,
deformiran, sposoban, nadaren, plodan, inteligentan, inertan,
hipotonian, feminiziran...).
Svaka kategorija sadri oko etvrtinu ukupnog broja izdvojenih
termina (trea lista rijei je najdua, jer ukljuuje oko 29% ukupnog broja
izdvojenih termina). Prva kategorija (lista rijei) je najreprezenativnija kada
je rije o crtama linosti. Druga pak sadri termine za psihika stanja, koji se
ne uklapaju u definiciju crta linosti. Trea se odnosi na socijalno i etiko
vrednovanje linosti, a etvrta obuhvata termine koji mogu upuivati na neke
tjelesne karakteristike povezane sa psihikim ivotom (deformiran), kao i
etikete koje pripisujemo ljudima u svakodnevnom govoru (lud, nadaren).
Allport i Odbert (1936) izvjetavaju da je slaganje u razvrstavanju
rijei u etiri kategorije (''kolone'', kako su ih oni nazvali), od strane tri
procjenjivaa, iznosila 47%, to je mnogo vie od oekivanja po sluaju, koje
iznosi 6.25%. Nadalje, najvei procenat slaganja u razvrstavanju termina
dobijen je u sluaju prve kategorije (tj. crta linosti u pravom smislu te
rijei).
Ova psiholeksika studija sluila je kao osnova za psiholeksika
israivanja drugih teoretiara linosti, kao to su Raymond B. Cattell, te Paul
Costa i Robert McCrae, koji su ponudili svoje modele strukture linosti.
14.4. Dinamika linosti
Osim to je Allport smatrao da crte linosti tvore dinamiki sistem
koji podrazumijeva njihovu meusobnu povezanost i zajedniko djelovanje
na ponaanje, on je govorio i o funkcionalnoj autonomiji motiva. Mornar
152

plovi zato to je motiviran dobrom platom, meutim, s vremenom, sami

boravak na moru moe se ''osamostaliti'' kao njegov motiv (Allport, 1937b).
Dakle, specifina djelatnost ili aktivnost koja nije bila primarni motiv,
odnosno pokreta za neije ponaanje, stie autonomiju i postaje motivator.
Drugi primjer je uitelj koji je poeo raditi u osnovnoj koli kako bi stekao
odreeno profesionalno iskustvo. Profesionalno iskustvo je ovdje prvi i
glavni motiv. Meutim, s vremenom, uitelj uvia da je zavolio svoj posao i
da jednostavno eli predavati (bez obzira to je do tada stekao dovoljno
radnog iskustva ili to je pred penzijom). Dakle, on e predavati zbog samog
dranja asova svojim uenicima, a ne zbog plate ili sticanja to dueg
radnog staa. Tako moe imati problema kada zakonski stekne pravo na
penzionisanje, jer se ne eli povui sa svog radnog mjesta. Funkcionalna
autonomija motiva je odlika mentalno zdravih, zrelih osoba, jer u odreenom
smislu podrazumijeva vii oblik motivacije: raditi zbog samog rada, zalagati
se zarad samog zalaganja i obavljati dunost usljed dunosti kao takve.
Allport (1937b) funkcionalnu autonomiju motiva (bilo u infantilnoj,
bilo u odrasloj dobi ili zreloj varijanti) nalazi u sljedeim pojavama i
fenomenima:
a. cirkularni refleks (u obliku rane djeije vokalizacije ili
repetitivnog obrasca djeije igre);
b. konativna prezervacija (manifestira se kao vraanje na zadatak,
nakon to je rad na njemu naglo prekinut; osoba ima potrebu
zatvoriti getalt, odnosno finalizirati ono to je zapoela);
c. uslovljeni refleksi kojima nije potrebno potkrepljenje (npr. fobije i
komplekse moemo razviti na osnovu neprijatnih iskustava u
samo jednoj, dovoljno traumatinoj situaciji, dakle, njima ne treba
ponavljajui potkrepljiva, ve se odravaju po principu funkcionalne autonomije);
d. pandani kod ivotinja (deava se da ivotinje ustraju u odreenim
obrascima ponaanja, ak i kada vie nikada ne dobiju
potkrepljenje za takav vid reakcija);
e. ritam (kod osoba sa opsesivno-kompulzivnim ponaanjem nailazimo na perzistentne obrasce miljenja i ponaanja, bez obzira to
oni nemaju specifian, konstruktivan i opipljiv cilj ili motiv) i

153

f. sposobnosti, interesovanja i vrijednosti (ukoliko osoba ispoljava

sposobnost za odreeno podruje, ali to podruje ba i ne voli, ona
se njime moe uspjeno baviti, te nakon nekog vremena njen
motiv postaje sama aktivnost u toj brani; vrednosni sistem osobe
takoe se moe ''osamostaliti'' kao motiv, te koristiti za procjenu
svega onoga to joj se deava, a ne samo za odreeni aspekt
ivota).
Kao to moemo primijetiti, neke od ovih aktivnosti i obrazaca, za
ije je objanjenje Allport koristio mehanizam funkcionalne autonomije
motiva, nisu karakteristine za zrele i psihiki zdrave osobe. Nekoliko njih je
vezano za djeiji uzrast, za ponaanja ivotinja i za pojedince sa dijagnozom
neuroze. Ovdje je pomenuti fenomen nazvan perseverativna funkcionalna
autonomija. Ipak, funkcionalna autonomija, shvaena u uem smislu, moe
se povezati sa intrinzinom motivacijom i dobrovoljnom posveenou
odreenoj aktivnosti. Ukoliko je ona povezana sa naom slikom o sebi,
vrijednostima i tipinim ivotnim stilom, rije je o proprijumskoj
funkcionalnoj autonomiji (Schultz i Schultz, 2005). Proprijum je Allportov
pojam za ''ja'', self, odnosno ego, koji shvata kao neto to je jedinstveno za
nas, odnosno dri ''na okupu'' karakteristike nae linosti. Razvoj proprijuma
je opisan u nastavku.
14.5. Razvoj linosti
Razvoj proprijuma (selfa) se odvija u sedam etapa (Allport, 1961):
1. tjelesni self (dijete je prvo svjesno svoga tijela, te self poima na taj
nain);
2. vlastiti (self) identitet (dijete polako shvata da je njegov identitet
nepromjenjiv, odnosno da je njegov neuromuskularni sistem
konzistentan: ono to se deava u okolini, a odnosi se na njega, se
mijenja, a ne neki dio njega);
3. samopotovanje/samocijenjenje (djeca postaju ponosna na svoja
postignua, vole sebe, te razvijaju narcisoidnost i osjeaje vezane
uz nju);
4. ekstenzija/proirenje selfa (djeca su svjesna posjedovanja odreenih stvari i ljudi, koji su im vani, npr. ''moja lutka'', ''moji
roditelji''...);
154

5. slika/predstava o sebi (razvijanje realne i idealne slike o sebi, te

svijesti o oekivanjima znaajnih drugih, koja mogu ili ne moraju
biti zadovoljena);
6. self kao racionalni posrednik/izvrilac (sinteza unutranjih potreba
i vanjske realnosti: primjena logike zdravog razuma u rjeavanju
svakodnevnih problema i zadovoljavanju vlastitih potreba i
namjera) i
7. proprijumsko stremljenje (ova faza se poklapa sa periodom
adolescencije; osoba ne tei uspostavljanju ekvilibrijuma, ve
postavljanju dugoronijih ciljeva, te postaje proaktivna).
U okviru razvoja proprijuma, Allport istie pojam poznavanja selfa
osoba zna koje su njene centralne karakteristike, odnosno afirmira se kao
poznavalac sebe. Prva tri stadijuma vezana su za prve tri godine ivota,
etvrti i peti stadijum javljaju se od etvrte do este godine, dok je ''self kao
racionalni posrednik/izvrilac'' karakteristian za djecu od est do 12 godina
(Schultz i Schultz, 2005).
14.6. Mentalno zdravlje
Allport (1955, 1961) je definirao i opisao est kriterija koji trebaju biti
ispunjeni, da bi se odreena osoba mogla okvalifikovati kao zrela, normalna i
emocionalno zdrava:
1. Zrela, odrasla osoba ostvaruje emocionalno tople veze sa drugima,
koje ukljuuju toleranciju, intimnost i saosjeanje.
2. Zrela, odrasla osoba iri svoj ja-osjeaj na ljude i aktivnosti koje
su van njega.
3. Zrela, odrasla osoba odrava realistinu percepciju, odnosno
pogled na ivot. Ona razvija vlastite vjetine i posveena je
odreenom vidu: rada, posla, projekta, odnosno aktivnosti.
4. Samoprihvatanje koje je karakteristino za zrele osobe pomae im
da postignu emocionalnu sigurnost.
5. Zrela, odrasla osoba prihvata objedinjujuu filozofiju ivota, koja
usmjerava linost prema narednim ciljevima.
6. Odrasla, zrela osoba posjeduje smisao za humor i sposobnost
posmatranja selfa kao objekta (eng. Me ''ja'' kao objekat vs. ''I''

155

''ja'' kao subjekat, tj. agens), to podrazumijeva dobar uvid

pojedinca u njegov self.
Allport je, dakle, mentalno zdravlje izjednaavao sa zrelou linosti.
U sutini, njegova koncepcija mentalnog zdravlja obuhvata: voenje
principom realiteta, kapacitet za uspostavljanje zdravih interpersonalih
relacija, sposobnost uvida u vlastitu linost, pozitivan stav prema sebi
(samoprihvatanje), usvajanje ivotne filozofije (ime Allportova teorija
dobija teleoloku dimenziju, poput Adlerove individualne i Jungove
analitike psihologije) i konstruktivno planiranje budunosti.
14.7. Vrijednosti
Allport i Vernon su krajem 20-ih i poetkom 30-ih godina prolog
vijeka izuavali bihevioralne preferencije ljudi, koje su nazvali vrijednostima.
Konstruirali su i upitnik za mjerenje vrijednosti Allport-Vernon Study of
Values (SOV, Allport i Vernon, 1931).
Kasnije je ovaj instrument revidiran, te je obuhvatio est tipova
vrijednosti, odnosno orijentacija (Allport, Vernon i Lindzey, 1960): teorijski
(osoba je zainteresirana za otkrivanje istine, te ivotu pristupa iz racionalnog,
intelektualnog i empirijskog ugla), ekonomski (osoba je zainteresirana za
pragmatski aspekt razliitih stvari, odnosno za njihovu upotrebljivost i
korisnost), estetski (ovdje je prisutna zainteresiranost za: formu, ljepotu,
harmoniju, simetriju...), socijalni (pojedinac koji pripada ovom tipu cijeni
zadovoljavajue veze s drugima, saosjeanje, altruizam i, generalno gledano,
voli ljude), politiki (ova orijentacija se odnosi na cijenjenje: moi, liderstva,
reputacije, prestia i vlastite vanosti) i religijski (osoba koja posjeduje ovu
kategoriju vrijednosti cijeni: moralnost, potenje, religijska iskustva i osjeaj
jedinstva sa univerzumom).
Zapravo, ova tipologija je nastala na temelju Sprangerove tipologije
linosti. Eduard Spranger (1882-1963) je bio njemaki pedagog, psiholog i
filozof. On je izuavao moralni aspekt linosti, te je opisanih est tipova
odredio s obzirom na specifinu etiku koja stoji u njihovoj osnovi (Spranger,
1928): estetski tip je voen etikom unutranje forme, socijalni tip
pomagakom etikom i lojalnou, ekonomski tip utilitarijanskom etikom itd.

156

14.8. Ekspresivno ponaanje

Allport se bavio i izuavanjem personalnih dokumenata, odnosno
pisama, dnevnika, zvunih zapisa i svega onoga na osnovu ega bi se mogla
opisati neija linost. Prouavao je i ekspresivne pokrete, kao to su: stil
pisanja, nain hodanja, brzina pokreta i slino. Zanimalo ga je ne samo ta
osoba govori ili radi, ve na koji nain to izvodi (DePaulo, 1993): tenost
govorenja, jaina govora, brzina crtanja, nain ispunjavanja upitnika i eklista.
Po njemu, obrazac ekspresivnih pokreta, koji je odraz linosti,
konzistentan je u vremenu i s obzirom na razliite situacije (Allport, 1937a).
Smatrao je da ekspresivna ponaanja mogu biti klasificirana kao (DePaulo,
1993): ekspanzivnost (eng. expansiveness), naglaavanje (eng. emphasis) i
tendencija prema vani otvorenost (eng. outward tendency extraversion).
14.9.Istraivanja
Ambady i Rosenthal (1992) su proveli metaanalizu 38 istraivanja, u
kojima je ispitivana kriterijska valjanost ekspresivnog ponaanja za razliite
interpersonalne ishode. Zajednika (ukupna) veliina efekta koju su dobili
iznosila je .39. Dakle, ekspresivno ponaanje je statistiki znaajan prediktor
razliitih interpersonalnih varijabli. Nadalje, kada su uporeeni rezultati
vezani za posmatranje ekspresivnog ponaanja koje je trajalo 4-5 minuta i
ono koje je trajalo manje od pola minute, nisu dobijene statistiki znaajne
razlike u kriterijskoj valjanosti. Takoe, prediktivna mo ekspresivnog
ponaanja je slina u laboratorijskim i vanlaboratorijskim uslovima. Nisu
dobijene ni statistiki znaajne razlike izmeu bihevioralnih kanala kojima je
ispoljeno ovo ponaanje, kao to su govor, tjelesni pokreti i facijalna
ekspresija (Ambady i Rosenthal, 1992).
Zaman i Muhammad (2012) su istraivali razlike u vrednosnim
orijentacijama (primijenivi prilagoenu verziju upitnika Allport-VernonLindzey Study of Values) izmeu studenata na javnim (dravnim) i privatnim
fakultetima. Upitnik koji su koristili imao je dobru test-retest i split-half
pozdanost. Rezultati ovog istraivanja sugeriraju da su kod studenata
dravnih fakulteta izraenije sljedee vrednosne orijentacije: ekonomska,
politika i socijalna (Zaman i Muhammad, 2012).
157

14.10. Evaluacija Allportove teorije linosti

Allport je ''pravi'' psiholog linosti. On je intenzivno prouavao crte
linosti, termine koji su za njih upotrijebljeni u rjeniku engleskog jezika i
ostale karakterstike ljudi koje su povezane s njihovom linou (stavove,
vrijednosti, navike i ekspresivno ponaanje). Moemo rei da je njegov
najvei doprinos psiholeksika studija koju je proveo u saradnji sa Henryem
S. Odbertom.
Meutim, neki dijelovi njegove teorije nisu konzistentni: Allport
definira osobine linosti kao trajne i konzistentne determinante i uzroke
ponaanja, dok s druge strane navodi da one variraju u razliitim situacijama.
Ovdje moemo primijetiti da Allport ''vaga'' hoe li se vie prikloniti
personologiji ili socijalnoj psihologiji, prilikom objanjavanja dinamike crta
linosti. Takoe, neke kategorije u koje su svrstani termini iz rjenika koji je
analizirao, mogu se preklapati, te su rezultat subjektivnosti procjenjivaa.
Moglo bi se jo diskutirati o konceptu funkcionalne autonomije motiva,
budui da se ponaanja koja Allport objanjava ovom pojavom mogu
uspjenije i jednostavnije objasniti fiziolokim i bihevioristikim teorijama.

Rekapitulacija poglavlja
Po Allportu, svako posjeduje kardinalne crte linosti.
T N
Allport je smatrao da su crte linosti meusobno povezane.
T N
Po Allportu, crte linosti ne zavise od situacije.
T N
ta su sekundarne crte linosti? Navedite dva primjera.
Navesti tri primjera kardinalnih crta linosti.
Prvi stadijum u razvoju proprijuma je _______________ self.
ta je perseverativna autonomija motiva?
________________ autonomija motiva je mehanizam kojim je
Allport objanjavao formiranje i prezervaciju vrijednosti, slike o sebi i
vlastitog ivotnog stila.
9. Koju kardinalnu crtu je posjedovala Marija Tereza, a koju Martin
Luther King?
10. Navedite pet svojih centralnih crta. Objasnite zato su one centralne
za Vau linost.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

158

11. Kakva je prediktivna (prognostika) valjanost ekspresivnog

ponaanja?
12. B. L. se poela baviti glumom, kako bi postala poznata i kako bi dola
do slave. S vremenom, glumila je zato to joj je ova aktivnost
predstavljala zadovoljstvo, te ju je prestala zanimati slava i reputacija.
Koja je primarna motivacija osobe B. L. za bavljenje glumom? Koji
motiv je stekao autonomiju?
13. ta je proprijum?
14. Zato kaemo da je Allport ''prvi pravi psiholog linosti''?
15. Nabrojati odlike zrele i emocionalno zdrave osobe.
16. _____________ tip (vrednosna orijentacija) se odlikuje cijenjenjem
moi, poloaja i prestia.
17. ime se odlikuje ekonomska vrednosna orijentacija?
18. Analizirajte dnevnik Anne Frank i identifikujte bar pet centralnih crta
njene linosti.
19. Uporedite Allportov proprijum sa Freudovim egom, Jungovim
jastvom i Adlerovim samstvom.
20. Koji su nedostaci Allportove teorije linosti?
21. Koji termini su smjeteni u treu kategoriju (''kolonu''), u
psiholeksikoj studiji koju su proveli Allport i Odbert (1936)?
22. Koji je znaaj Allport-Odbertove psiholeksike studije?

159

160

15. DIMENZIONALNA TEORIJA LINOSTI HANSA

EYSENCKA
15.1. Biografija H. Eysencka
Hans Jrgen Eysenck roen je 4. marta 1916. godine u Berlinu.
Njegova majka (Helga Molander) bila je glumica, a otac (Eduard Anton
Eysenck) zabavlja po nonim klubovima. Roditelji su mu se razveli kada je
imao samo dvije godine, nakon ega ga je veinom odgajala baka. Sa 18.
godina, napustio je tadanju nacistiku Njemaku i nastanio se u Engleskoj.
Na Univerzitetu u Londonu stie doktorat (1940), a od 1955. do 1983. godine
radi na Institutu za psihijatriju, pri Kraljevskom koledu. U poetku je radio
pod supervizijom Cyrila Burta, koji je dao veliki doprinos istraivanju
inteligencije. Tokom Drugog svjetskog rata, radio je kao psiholog-istraiva
u bolnici Mill Hill. Pomogao je u osnivanju renomiranog asopisa
Personality and Individual Differences.
enio se dva puta: prvi put sa Margaret Davies (sa kojom je dobio
sina) a drugi sa Sybil Rostal (imali su etvoro djece). Eysenck je kritizirao
psihoanalizu, nazivajui je nenaunim pristupom. Osim toga, insistirao je na
upotrebi naune metodologije u psihologiji linosti, kako bi se ova disciplina
mogla dalje razvijati. Za Eysencka se veu mnoge kontroverze. Naime,
smatrao je da je inteligencija velikim dijelom pod uticajem nasljednih
faktora, te da su rasne razlike upravo prisutne zbog ove ''injenice''. esto je
dobijao prijetnje tipa da e mu biti baena bomba ili poubijana djeca.
Meutim, on nije slijepo propagirao ovo stajalite, bez obzira to je u
medijima toga doba prikazan na taj nain. Eysenck se rukovodio nalazima
empirijskih studija, te je istupao pozivajui se na ova saznanja. Danas znamo
da je Eysenck bio pristalica bioloke paradigme, te su svi njegovi stavovi i
stajalita proistekli iz ove misaone matrice. Eysenck je bio aktivan istraiva
i pisac sve do svoje smrti. Umro je 4. septembra 1997. godine u Londonu, od
tumora na mozgu.
Objavio je vie od 1600 naunih lanaka i skoro 100 knjiga. Stoga ne
iznenauje da je Eysenck jedan od najcitiranijih psihologa. Njegova kapitalna
djela bila su: ''Struktura ljudske linosti'' (1947), ''Upotreba i zloupotreba
psihologije'' (1953), ''Uinci psihoterapije: Evaluacija'' (1957, lanak u
naunom asopisu), ''Bioloka osnova linosti'' (1967), ''IQ argument: Rasa,
161

inteligencija i obrazovanje'' (1971), ''Struktura i mjerenje inteligencije''

(1979) i ''Ruenje i pad freudovskog carstva'' (1985).
15.2. Faktorsko-analitiki pristup
Da bismo objasnili Eysenckov model linosti, potrebno je da ukratko
opiemo faktorsku analizu i deriviranje strukture linosti na ovaj nain.
Faktorska analiza je, iz ugla psihometrije, matematika alatka koja se koristi
kako bi se utvrdila konstruktna (hipotetika, faktorska) valjanost odreenog
instrumenta. Drugim rijeima, kako bi se provjerilo da li dati psiholoki
instrument mjeri hipotetiki konstrukt (osobinu linosti, vrstu inteligencije,
tip motivacije i slino) koji oekujemo i pretpostavljamo da mjeri.
U psiholokim upitnicima, skalama, inventarima i testovima postoje
odreene tvrdnje (ajtemi, estice, negdje i zadaci) koje zovemo manifestnim
varijablama. One se odnose na: ponaanja, emocije, stavove, interesovanja,
percepcije, vrijednosti, sposobnosti, znanja, vjetine... Odreene manifestne
varijable meusobno koreliraju, te u svojoj ''pozadini'' imaju ''zajedniki
imenilac'', odnosno faktor koji dovodi do tih korelacija ili kojim se te
povezanosti mogu objasniti. Pomenuti ''zajedniki imenilac'' nazivamo
latentnom varijablom, faktorom, dimenzijom ili glavnom komponentom. Tako
su reakcije i aktivnosti kao to su: optimistini pogled na ivot, preferencija
velikih zabava, samopouzdanje, lako sklapanje prijateljstava, dobro
snalaenje u drutvenim situacijama i slino, oznaene kao manifestacije
ekstraverzije. Ekstraverzija je latentna varijabla, odnosno dimenzija linosti
kojom su proete pobrojane manifestne varijable. Testovi, odnosno inventari
linosti najee sadre veliki broj estica kojima se mjeri nekoliko latentnih
varijabli (dimenzija) linosti. Takvi su i Eysenckovi upitnici linosti.
Faktorskom analizom dobijamo i koeficijente povezanosti izmeu
manifestnih i latentnih varijabli, te moemo vidjeti u kojoj mjeri je odreena
estica upitnika ili skale zasiena latentnim faktorom na koji se odnosi.
Takoe, moemo odabrati faktorska rjeenja u kojima dobijene dimenzije
nisu meusobno povezane (u geometrijskom smislu, one su okomite jedna na
drugu, tj. ortogonalne) te u kojima postoji odreena povezanost izmeu njih
(iz geometrijskog prikaza ovih dimenzija vidi se da one zaklapaju odreeni
ugao izmeu sebe, koji nije prav; tzv. kosougla rjeenja).

162

Dvije su glavne vrste faktorske analize: eksplorativna i konfirmatorna.

Eksplorativna (eksploratorna) faktorska analiza je, u konceptualnom smislu,
induktivni pristup, gdje na osnovu velikog broja manifestnih izoliramo manji
broj latentnih varijabli. Konfirmatorna faktorska analiza je vie deduktivni
pristup, gdje na osnovu ve definiranog modela (npr. pretpostavke da
struktura linosti ukljuuje tri dimenzije) pokuavamo utvrditi u kojoj mjeri
on odgovara prikupljenim podacima vezanim za manifestne varijable. Ovdje
imamo izvjesne indekse fitovanja (''slaganja'') modela sa naim empirijskim
podacima.
15.3. Struktura linosti
Eysenck je etrdesetih godina prolog vijeka postulirao postojanje
dvije dimenzije linosti ekstraverzije i neuroticizma. Ove dimenzije su
bioloki fundirane, nasljeuju se i odgovaraju im odreene neuroanatomske
strukture i neurofizioloki procesi. Po Eysencku (1967), u osnovi
ekstraverzije je ekscitacija (pobuivanjem) i inhibicija centralnog nervnog
sistema (CNS), dok je neuroticizam povezivao sa stepenom labilnosti
autonomnog nervnog sistema (ANS).
Dimenzionalni pristup je opozitan tipolokom pristupu. Dakle, po
Eysenckovoj teoriji linosti, osobu ne smjetamo u kategorije ili tipove
linosti, ve crte njene linosti poimamo kao ograniene kontinuume.
Ekstremne take kontinuuma (dimenzija) su njeni polovi. U sluaju
ekstraverzije, jedan pol je ekstremna introverzija, a drugi ekstremna
ekstraverzija. U sluaju neuroticizma, jedan pol je krajnja emocionalna
stabilnost, a njemu suprotan pol je krajnji neuroticizam. Osoba moe biti
locirana na bilo kojem dijelu kontinuuma, u zavisnosti od stepena u kojem
posjeduje i izraava odreenu crtu linosti.
Ekstraverzija je dimenzija koja obuhvata sljedee osobine (odrednice)
linosti: drutven, komunikativan, govorljiv, otvoren, optimista, energian,
dinamian, dominantan, samopouzdan, zatvoren, tih, povuen, nesocijabilan,
usamljen, miran i slino. Prve odrednice su tipine za osobe koje su
pozicionirane visoko na dimenziji ekstraverzije, dok su posljednje pobrojane
odrednice primjeri sklonosti introvertnom reagiranju i ponaanju. Osobe koje
postiu visoke rezultate na skalama ekstraverzije, u odnosu na osobe koje su
pozicionirane blie polu introverzije, pokazuju (Eysenck, 1960): veu brzinu
163

i tanost, nii nivo aspiracija, vee variranje u ekspresiji linosti (reakcijama i

ponaanju), visoku produktivnost na TAT-u, sporije uslovljavanje, inertnije
reakcije na stres i niu perceptualnu rigidnost. Nivo kortikalne pobuenosti
introverata je visok, te se oni esto povlae u sebe i izbjegavaju okolinske
podraaje. S druge strane, nivo kortikalne pobuenosti ekstraverata je visok,
te trae uzbuenja i otvoreni su za stimuluse koji dolaze iz ''vanjskog svijeta''
tj. okoline i drutva.
Neuroticizam je dimenzija koja ukljuuje: razdraljivost, osjetljivost,
anksioznost, nestabilnost, impulzivnost, zabrinutost i pesimizam (tipine
odrednice koje su bliske polu neuroticizma), te stabilnost, leernost,
bezbrinost i oputenost (primjere emocionalne stabilnosti). Osobe koje
postiu visoke rezultate na skalama neuroticizma ispoljavaju neurotske crte
linosti u djetinjstvu, nisu bili dovoljno prilagoeni u periodu adolescencije,
ostvarili su lo uinak na radnom mjestu (poslu), a njihovoj porodinoj
anamnezi (istoriji) je bilo neuroza (Eysenck, 1960). Simpatiki nervni sistem
osoba sa izraenim neuroticizmom reaguje pretjerano, te ove osobe ini
hipersenzitivnim, tj. osjetljivim i na najmanje stresore. Ukoliko je kod osobe
izraen neuroticizam, ne znai nuno da je razvila neku od neuroza (npr.
anksioznih i konverzivnih poremeaja).
Ove dvije dimenzije esto su opisivane uz pomo Hipokrat-Galenove
tipologije temperamenata. Po ovoj tipologiji, postoje etiri temperamenta:
kolerik (sklon je napadima bijesa, agresivan je i razdraljiv), sangvinik
(drutven, stabilan i ''roeni'' voa), flegmatik (miroljubiv, pasivan i blag) i
melanholik (pesimistian, neraspoloen, zatvoren i tjeskoban). Ekstraverziji
(kao ''pozitivnom'' polu istoimene dimenzije) odgovaraju emocionalno
nestabilni (neurotini) kolerik i stabilni sangvinik. Introverziji (kao
''negativnom'' polu ekstraverzije) odgovaraju nestabilni melanholik i
emocionalno stabilni flegmatik. Meutim, ovakvo predstavljanje Eysenckove
strukture linosti moe je pribliiti tipolokom pristupu (to ona, kako smo
naveli, nije). Ipak, za ovu paralelu smo se odluili iskljuivo iz didaktikih
razloga.
Eysenck je, kasnije, ovim dimenzijama linosti dodao treu
psihoticizam. Psihoticizam je kontinuum, koji se protee od altruistinosti,
empatinosti, socijalizovanosti, konformizma i konvencionalnosti, pa sve do
hostilnosti, agresivnosti, psihopatinosti, shizoidnosti i psihotinosti
164

(Eysenck i Eysenck, 1986; Eysenck, S., 1997). Kao to vidimo, ova

dimenzija se protee od karakteristika koje upuuju na to da se osoba
uspjeno integrirala u drutvo i da eli pomagati i razumjeti druge, pa do
odrednica koje aludiraju na namjerno osamljivanje, negativan stav prema
drutvu i ponaanja koja su usmjerena protiv drugih (neprijateljstvo i
agresija). Dakle, ljudi skloni psihoticizmu su najee: neugodni, usamljeni,
okrutni, bezosjeajni, nehumani, neprijateljski nastrojeni, skloni traenju
uzbuenja bez obzira na realne opasnosti ovakvih poduhvata i sklone udnim
stvarima i aktivnostima (Eysenck i Eysenck, 1994). Oni koji postiu niske
rezultate na skali psihoticizma uspjeno kontroliraju svoje impulse, odnosno
njihov superego funkcionira neometano. Za razliku od ekstraverzije i
neuroticizma, za psihoticizam Eysenck nije naao neurofizioloke korelate
(Strelau i Zawadzki, 1997). Ako osoba postie visoke rezultate na skalama
psihoticizma, ne potpada nuno pod dijagnozu psihoze (tj. depresivnih i
sumanutih poremeaja).
Eysenckov model strukture linosti poznat je pod akronimom PEN
model (psihoticizam ekstraverzija neuroticizam). U njegovoj teoriji, ove
dimenzije se nalaze na vrhu hijerarhije linosti. Sve osobine, tendencije i
navike pojedinaca koje su manje trajnog i nedovoljno stabilnog obima,
pozicionirane su na niim nivoima hijerarhije. Dakle, po Eysencku, linost se
(vizuelno, odnosno geometrijski) moe prikazati kao trodimenzionalni
prostor. Linost pojedinca se moe vizualizirati ili predstaviti kao taka ili
vektor u ovakvom prostoru. Ova taka odreena je sa tri koordinate (P, E, N),
koje nisu nita drugo do sudionikovi rezultati na tri skale koje mjere opisane
dimenzije linosti. Eysenck je smatrao da se personalne dispozicije
(tendencije) velikim dijelom nasljeuju, te da je uticaj okoline na njihovu
promjenu i razvoj veoma ogranien.
15.4. Operacionalizacije PEN modela
Psiholoki instrument koji je razvijen za mjerenje ovih dimenzija je
Eysenckov upitnik linosti (eng. Eysenck Personality Questionnaire EPQ,
Eysenck i Eysenck, 1975). Postoji forma za odrasle (iznad 16 godina), koju
ini 90 pitanja dihotomnog formata (da/ne), te forma za djecu (Junior EPQ),
koja se sastoji od 81 pitanja binarnog tipa. Junior EPQ se primjenjuje kod
djece od 7 do 15 godina. Postoje i druge verzije Eysenckovog upitnika
linosti, ija se duina i jednim dijelom sadraj, razlikuje od opisanih. EPQ
165

se sastoji od etiri skale skala ekstraverzije (E), neuroticizma (N) i

psihoticizma (P), kao i skale lai/disimulacije (L). Interna konzistencija
(pouzdanost) skala ekstraverzije, neuroticizma i lai (disimulacije) je
zadovoljavajua, dok skala psihoticizma obino ima niu, a u nekim
istraivanjima neprihvatljivu pouzdanost, u odnosu na prethodne tri skale
(npr. Keller, Coventry, Heath i Martin, 2005).
Revidirana verzija Eysenckovog upitnika linosti (EPQ-R) sadri 100
estica, a njena kraa forma obuhvata 48 ajtema (Eysenck, Eysenck i Barrett,
1985). U ovoj verziji, najvee promjene su izvrene u sluaju skale
psihoticizma. Aluja, Garca i Garca (2003) su eksplorativnom faktorskom
analizom utvrdili da je konstruktna valjanost skraene verzije EPQ-R-a
zadovoljavajua, s tim to su se, na osnovu provedene konfirmatorne
faktorske analize, neke tvrdnje pokazale kao redundantne. Nakon njihovog
izbacivanja, etvorofaktorski model (P-E-N-L) se dobro slae, odnosno
odgovara podacima.
Eysenck i Eysenck (1986) su utvrdili da ekstraverzija, psihoticizam i
neuroticizam opadaju s dobi (rije je bilo o sudionicima koji su imali izmeu
16. i 69. godina). Takoe su, na osnovu operacionalizacije PEN modela,
uspjeli napraviti distinkciju izmeu neuroza (anksioznih poremeaja i
reaktivnih depresija), poremeaja linosti (lociranih izmeu neuroza i
psihoza) i psihoza (shizofrenije i endogene depresije). U jednom drugom
pregledu svojih istraivanja, Eysenck (1960) navodi da su osobe sa
dijagnozom histerije sklonije ekstravertnim nainima miljenja i reagovanja;
osobe sa anksioznim, opsesivnim i depresivnim poremeajima vie
introvertni, a ''psihopate'' (pojedinci sa dijagnozom antisocijalnog poremeaja
linosti) su neurotini ekstraverti.
15.5. Istraivanja
EPQ i njegove verzije su koriteni u mnogim istraivanjima. Ovdje
emo dati prikaz rezultata nekih od ovih studija. ene postiu statistiki
znaajno vie rezultate na skali neuroticizma, te nie rezultate na skali
psihoticizma, u odnosu na mukarce (Cheng i Furnham, 2002). Ekstraverzija
je u pozitivnoj, a neuroticizam u negativnoj korelaciji sa nivoom
emocionalne inteligencije, dok psihoticizam nije u statistiki znaajnoj
korelaciji sa ovom vrstom inteligencije (Petrides, Pita i Kokkinaki, 2007).
166

Ekstravertnije i emocionalno stabilnije osobe izvjetavaju o viem stepenu

sree i manjem osjeaju usamljenosti (Cheng i Furnham, 2002). U metaanalitikoj studiji koja je obuhvatila 1177 istraivanja, utvreno je da su
ekstraverti i emocionalno stabilne osobe zadovoljnije ivotom, sretnije i da su
sklonije doivljavanju pozitivnih emocionalnih stanja (Steel, Schmidt i
Shultz, 2008).
apo, Kolenovi-apo, Hadiahmetovi i Fako (2012) su, na uzorku
uenika estog razreda, ispitivali povezanost PEN dimenzija linosti
(mjerenih Eysenckovim upitnikom linosti za djecu) sa fluidnom i
kristaliziranom inteligencijom. Utvrdili su da je psihoticizam u niskim
negativnim korelacijama sa nekim mjerama fluidne inteligencije, dok je
ekstraverzija pozitivno korelirala sa svim mjerama fluidne i kristalizirane
inteligencije. Psihoticizam, ustvari, odgovara niskoj savjesnosti, te se djeca
koja postiu visoke rezultate na ovoj skali nedovoljno ukljuuju u razliite
aktivnosti usvajanja znanja, te nemaju dovoljno razvijene radne navike.
Ekstraverzija, tanije socijabilnost i aktivitet, omoguavaju djeci da aktivno
trae okolinske resurse, to potie njihov kognitivni, odnosno intelektualni
razvoj (apo i sar., 2012).
Rebollo, Herrero i Colom (2002) su, koristei EPQ-R (revidiranu
verziju Eysenckovog upitnika linosti), uporedili grupu zatvorenika sa
grupom sudionika koji nisu u zatvoru i utvrdili sljedee: zatvorenici su
postizali statistiki znaajno vie rezultate na skalama ekstraverzije,
psihoticizma i neuroticizma. Interesantno je da ovi autori nisu dobili
statistiki znaajne razlike na ovim dimenzijama izmeu zatvorenika i
zatvorenica, dok su razlike bile statistiki znaajne u poduzorku sudionika
koji nisu u zatvoru. Cale (2006) je proveo metaanalizu istraivanja u kojima
je ispitivana povezanost Eysenckovih dimenzija linosti i antisocijalnog
ponaanja. Njegovi rezultati upuuju na to da je antisocijalno ponaanje
najvie i najkonzistentnije povezano sa psihoticizmom, a najmanje sa
ekstraverzijom. Kemp i Center (2000) su uporeivali agresivne i neagresivne
sudionike koji su tek izali iz zatvora, te su utvrdili sljedee: agresivniji
sudionici postiu statistiki znaajno vie rezultate na skalama neuroticizma i
psihoticizma, te statistiki znaajno nie rezultate na skali lai. Ovdje prva
dva rezultata moemo objasniti disimulacijom neagresivnih sudionika.
Naime, postoji mogunost da su oni davali socijalno poeljne odgovore,
167

odnosno izvjetavali o niem nivou psihoticizma i neuroticizma (to ne znai

da su oni zaista manje psihotini i neurotini od agresivnih pojedinaca).
Keller i sar. (2005) su proveli studiju koja je imala za cilj utvrditi
stepen u kome se nasljeuju osobine linosti postulirane PEN modelom. U
istraivanje su uli monozigotni i dizigotni blizanci, kao i njihova braa i
sestre. Najvii koeficijenti heritabilnosti dobijeni su u sluaju ekstraverzije
(.57) i neuroticizma (.54), dok nasljedni faktori objanjavaju manji udio
varijanse kada je rije o disimulaciji (.44) i psihoticizmu (.39). Dakle,
ekstraverziju i neuriticizam veinom determiniraju genetski faktori, dok
disimulaciju, a naroito psihoticizam, vie odreuju okolinski faktori.
15.6. Evaluacija Eysenckove dimenzionalne teorije linosti
Eysenckov model strukture linosti je veoma parsimonina
aproksimacija linosnog prostora. Ekstraverzija i neuroticizam su dimenzije
koje su empirijski utvrene i u okviru drugih modela (koji e biti opisani).
Meutim, psihoticizam je preirok konstrukt, s obzirom da ukljuuje
odrednice koje upuuju na antisocijalne, ali i na psihotine tendencije.
Takoe, nije jasna ni njegova neurofizioloka podloga, a pol suprotan
ekstremnom psihoticizmu nije lako odrediti, niti interpretirati. Na kraju,
Eysenck je zanemario uticaj okoline i aktivnosti pojedinca, dok je pretjerano
isticao djelovanje genetskih faktora na linost i inteligenciju.

Rekapitulacija poglavlja
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

Eysenckova teorija linosti spada u tipoloke pristupe.

T N
Introverti se sporije uslovljavaju od ekstraverata.
T N
Eksplorativna faktorska analiza je deduktivni pristup.
T N
ta su latentne dimenzije, a ta manifestne varijable? Objasniti ih na
primjeru.
Koji je akronim Eysenckovog modela strukture linosti?
Koje su karakteristike osoba koje postiu visoke rezultate na skali
psihoticizma?
Koji su korelati ekstraverzije?
Postoje li spolne razlike u neuroticizmu?
Kako je operacionaliziran Eysenckov model strukture linosti?
168

10. Koja je neurofizioloka osnova ekstraverzije?

11. Pol suprotan polu ekstremnog neuroticizma je _______________
_________________ .
12. Koje karakteristike veemo uz introvertne osobe?
13. Kako se mijenjaju ekstraverzija, psihoticizam i neuroticizam, s
obzirom na dob (starenje)?
14. Za Eysenckove dimenzije linosti vrijedi da su ortogonalne. ta to
znai?
15. Gdje su, u Eysenckovom prostoru linosti, smjetene osobe sa
dijagnozom shizofrenije?
16. Kakav je superego osoba kod kojih je izraen psihoticizam?
17. Na ta upuuju rezultati istraivanja o nasljeivanju ekstraverzije,
neuroticizma i psihoticizma?
18. Kakve su metrijske karakteristike Eysenckovih upitnika linosti?
19. Zato kaemo da su ekstraverzija, neuroticizam i psihoticizam na vrhu
hijerarhije karakteristika linosti?
20. Osoba B. P. vie voli boraviti meu ljudima, nego se baviti
aktivnostima kao to su npr. itanje i pisanje. Ona je sklona
doivljavanju pozitivnih emocija i optimista je. Prijatelji je opisuju
kao bezbrinu i oputenu, te kao saosjeajnu i altruistinu. Shodno
PEN modelu, okvirno odredite profil linosti ove osobe.
21. Uporedite Horneyine neurotine stilove sa Eysenckovim PEN
dimenzijama.

169

170

16. FAKTORSKO-ANALITIKA TEORIJA LINOSTI

RAYMONDA CATTELLA
16.1. Biografija R. Cattella
Raymond Bernard Cattell roen je 20. marta 1905. godine u Hilltopu,
blizu Birminghama (Engleska). Kada je imao pet godina, seli se sa
porodicom na jug Engleske, gdje provodi vrijeme plovei uz obalu. Jo od
malih nogu, Cattell je pokazivao snaan interes za nauku, a bio je prvi u
svojoj porodici koji je upisao fakultet.
Cattell je prvo studirao hemiju, zahvaljujui stipendiji koju je dobio,
te je postao prvostupnik iz ove oblasti sa navrenih 19 godina. Nakon Prvog
svjetskog rata, njegova interesovanja usmjeravaju se ka psihologiji, a 1929.
godine na Univerzitetu u Londonu postaje doktor psiholokih nauka. U to
vrijeme je radio kao predava na Odsjeku za edukaciju univerziteta Exeter.
Tokom svoje rane nastavnike karijere, Cattell se oenio Monicom Rogers,
sa kojom je dobio sina. Kasnije se seli u Leicester, gdje osniva jedno od prvih
djejih savjetovalita u Engleskoj. Linosti koje su ostavile snaan utisak na
Cattella tokom njegove ''inicijacije'' u svijet nauke, bile su: George B. Shaw,
Bertrand Russell, Herbert George Wells i Aldous Huxley.
Edward Thorndike ga je pozvao na univerzitet Columbia, te se on
1937. godine seli u Sjedinjene Amerike Drave. Godinu kasnije, prelazi na
univerzitet Clark, a 1941. po nagovoru Gordona Allporta, poinje predavati
na Harvardu. Tokom Drugog svjetskog rata, biva angairan od strane vlade
SAD-a na razvoju testova za odabir vojnih oficira. Nakon rata, eni se
Albertom Karen Schuettler, sa kojom je imao etvoro djece. Alberta je bila
Cattellova saradnica u mnogim njegovim istraivanjima, a inae se bavila
matematikom. Negdje u to vrijeme, predsjednik Amerike psiholoke
asocijacije nudi Cattellu posao na Univerzitetu u Illinoisu, koji ovaj prihvata.
Ovdje e Cattell osnovati Laboratoriju za procjenu linosti i grupnog
ponaanja. Univerzitet u Illinoisu je radio na razvoju prvog elektronskog
raunara, koji je Cattellu, kao vrsnom poznavaocu multivarijatnih metoda,
bio potreban da u punom zamahu nastavi svoja istraivanja. 1949. godine, sa
svojom enom-saradnicom osniva Institut za testiranje linosti i sposobnosti
(eng. The Institute for Personality and Ability Testing IPAT). ezdesetih

171

godina je pomogao u osnivanju Drutva za multivarijatnu eksperimentalnu

psihologiju.
Penzionisan je 1973. godine, nakon ega se nastanio u Boulderu
(savezna drava Colorado), gdje je nastavio pisati, obraivati podatke svojih
istraivanja i objavljivati ih. 1977. godine seli se na Havaje, gdje zasniva
trei brak sa Heather Birkett, koja e postati njegova saradnica. Na Havajima
je radio pri univerzitetu, te nastavio objavljivati lanke i knjige, a paralelno s
tim, bavio se jedrenjem, njegovom velikom ljubavlju iz mladalakih dana.
Umro je 2. februara 1998. godine u Honoluluu.
Neka od njegovih mnogobrojnih djela su: ''Opis i mjerenje
linosti'' (1946), ''Linost: sistematsko, teorijsko i faktografsko istraivanje''
(1950), ''Struktura i mjerenje linosti i motivacije'' (1957), ''Teorija fluidne i
kristalizirane inteligencije: Kljuni (kritini) eksperiment'' (1963, nauni
lanak), ''Nauna analiza linosti'' (1965), ''Scree test za broj faktora'' (1966,
nauni lanak), ''Sposobnosti: Njihova struktura, rast i djelovanje'' (1971),
''Nauna analiza linosti'' (1977, u koautorstvu sa P. Klineom), ''Nauna
upotreba faktorske analize u bihevioralnim i prirodnim naukama'' (1978) i
''Prirunik za Upitnik esnaest faktora linosti (16PF)'' (1988, u koautorstvu
sa H. Eberom i M. Tatsuokom). Kao i Eysenck, Cattell je bio jedan od
najcitiranijih psihologa svoga doba.
16.2. Q, L i T- podaci
Po Cattellu (1965), podaci o neijoj linosti se mogu prikupiti na tri
naina, odnosno iz tri izvora:
A. putem upitnika, inventara i skala linosti, gdje sudionici na
osnovu introspekcije vezane za vlastito: ponaanje, miljenje,
emocije, doivljaje i reakcije, pruaju odgovore na set
postavljenih pitanja/tvrdnji (ovi podaci su nazvani Q-data, od eng.
questionnaire);
B. putem opservacije sudionika u svakodnevnim situacijama
(uobiajenom ivotnim kontekstu), od strane neke druge osobe (Ldata, od eng. life) i
C. putem eksperimentalnih, odnosno laboratorskih istraivanja (tj.
izuavanjem sudionikovog ponaanja u kontroliranim uslovima,
172

gdje biva podvrgnut objektivnim mjerama procjene, odnosno

testovima; T-data od eng. test).
Q-podaci nisu dovoljno pouzdani, jer se sudionik ne mora predstaviti
onakvim kakav zaista jeste. Zato je nuno ramotriti i T-podatke. Meutim, Tpodaci su prikupljeni u laboratorijskim uslovima, te ne moraju odraavati
sudionikovo svakodnevno ponaanje u okolini u kojoj ivi. Stoga su bitni i Lpodaci, u koje se ubrajaju npr. drutveni kontakti, kolske ocjene, broj
saobraajnih prekraja koje je pojedinac poinio i slino. Cattell je smatrao
da ispoljavanje primarnih crta linosti mora biti konzistentno prisutno u sve
tri vrste podataka (Primi, Ferreira-Rodrigues i Carvalho, 2014). Drugim
rijeima, on se sluio viestrukim metodama, koje trebaju potvrditi postojanje
odreenog fenomena (kao to su dimenzije linosti).
16.3. Klasifikacije crta linosti
Cattell je crte linosti podijelio na zajednike (univerzalne) i
jedinstvene (individualne). Ova podjela je slina onoj koju je ponudio
Allport. Zajednike crte linosti su one koje se mogu nai kod svih ljudi, dok
su individualne crte specifine za pojedince, te odraavaju njihova
idiosinkratska interesovanja/preferencije i tendencije.
Po Cattellu, postoje jo crte koje se odnose na (Cloninger, S., 2004):
sposobnosti i vjetine (eng. ability traits), temperament (eng. temperament
traits, predstavljaju individualne razlike u emocionalnom reagovanju) i
dinamiku (motivaciju) linosti (eng. dynamic traits). Moemo rei da je
Cattell, predlaganjem ovih vrsta crta linosti, obuhvatio kognitivni, afektivni
i konativni aspekt linosti. Osim toga, identifikovao je konstitucionalne i
okolinski oblikovane crte linosti. Konstitucionalne crte su najveim dijelom
determinirane biolokim faktorima, dok su okolinski oblikovane crte pod
velikim uticajem sredine kojoj osoba pripada. Kao to vidimo, Cattell je uzeo
u obzir i nasljedne i sredinske faktore, koji utiu na linost.
Moda najvanije klase crta linosti su povrinske i izvorne.
Povrinske crte linosti nisu trajne, one mogu varirati od situacije do
situacije. Izvorne crte su ono to odreuje strukturu linosti, a po prirodi su
stabilne i permanentne (trajne). Cattell je Allport-Odbertovu listu deskriptora
linosti suzio na 171 rije. Kasnije je, na osnovu emprijskih istraivanja koja
173

su ukljuivala primjenu faktorske analize, izdvojio 46 povrinskih crta i 16

bazinih (izvornih) crta linosti. Bazine crte (faktori) linosti su ustvari
latentne varijable koje dovode do korelacija izmeu manifestnih, ponaajnih
karakteristika koje upuuju na linost. esnaest temeljnih crta linosti
prikazano je u tabeli 2.
Tabela 2
Cattellovih 16 faktora linosti
Faktor Naziv
A
Toplina
B
Rezoniranje
Emocionalna
C
stabilnost
E
Dominacija
F

ivost

Savjesnost

Socijalna
odvanost
Senzitivnost

Opreznost

Apstraktnost

Privatnost

Bojaljivost

Q1

Otvorenost
za promjene

Q2

Samodovoljnost

Q3
Q4

Perfekcionizam
Napetost

Negativni pol
rezerviran
nisko (slabo)
nestabilan
uznemiren
submisivan
ozbiljan
zabrinut
neodgovoran
nekonvencionalan
stidljiv
povuen
teak i zahtjevan
vjeruje
ne sumnja
prizemljen
praktian
iskren i izravan
samouvjeren
samodopadan
tradicionalan
konzervativan
zavisan od grupe/
udruivanja s drugima
nediscipliniran
relaksiran

Pozitivni pol
otvoren
visoko (izraeno)
stabilan
miran
dominantan
entuzijastian
bezbrian
savjestan
rukovodi se superegom
odvaan
avanturistian
osjetljiv i njean
skeptian
oprezan
apstraktan
naklonjen idejama
prepreden i tajnovit
neodluan
prestraen
otvoren za promjene
sklon eksperimentiranju
nezavisan
samodovoljan
kompulzivan i taan
napet

Prvih 12 faktora su prvenstveno nastali na osnovu L-podataka.

Posljednja etiri faktora linosti (Q1 Q4) dobijena su na osnovu podataka iz
upitnika linosti. Moemo primijetiti da emocionalna stabilnost (C) i napetost
(Q4) obuhvataju prilino sline odrednice. Takoe, sadraji faktora
174

savjesnosti (G) i perfekcionizma (Q3) se velikim dijelom poklapaju, kao i

odrednice topline (A) i socijalne odvanosti (H). Kasnije emo vidjeti da se
ovih 16 faktora, na osnovu njihovih meusobnih korelacija, mogu svesti na
svega pet.
Cattell je pomenutih 16 faktora prvog reda sveo na osam faktora
drugog reda. Oni su (Saville, 1978): QI (eksvia/ekstraverzija
invia/introverzija: A+, E+, F+, H+ i Q2), QII (anksioznost prilagoenost:
C-, H-, L+, O+, Q3- i Q4+), QIII (''tvrda'' uravnoteenost/cortertia
senzitivnost/pathemia: A-, I-, M-, E+ i L+), QIV (nezavisnost zavisnost:
E+, L+, M+, Q1+ i Q2+), QV (prirodnost diskretnost: A+, N-, M- i O-),
QVI (pretjerana subjektivnost ''hladni'' realizam: I+, M+ i L-), QVII (visoka
inteligencija niska inteligencija: B+) i QVIII (snaga superega slabost
superega: G+, Q3+ i F-). Znaci ''+'' i ''-'' se respektivno odnose na visoke,
odnosno niske skorove na skalama koje mjere izdvojene dimenzije. Nazive
ovih dimenzija ponudili smo tako da se prvi naziv (pol) odnosi na znak iza
svakog slova alfabeta. Naprimjer, eksvia (ekstraverzija) ukljuuje toplinu
(A+), dominaciju (E+), ivost (F+), socijalnu odvanost (H+) i zavisnost od
povezivanja s drugima (Q2-).
Potom je dolo do jo vee redukcije prostora linosti, kada je na
osnovu 16 faktora ekstrahirano pet faktora drugog reda: anksioznost (C, L, O,
Q3 i Q4), inteligencija (B), nezavisnost (A, E, G, M, N, Q1, i Q2), oprezna
pribranost/uravnoteenost (A, C, E, F, I, M i N) i ekstraverzija (A, E, F, H i
Q2). Na kraju, pet globalnih faktora je poprimilo ovaj oblik i sadraj (Primi i
sar., 2014):
1. ekstraverzija vs. introverzija (socijalno odvaan vs. socijalno
inhibiran: A+, F+, H+, N- i Q2-);
2. anksioznost vs. stabilnost (emocionalno reaktivan vs. emocionalno
stabilan: C-, L+, O+ i Q4+);
3. ''tvrdoumlje'' (nepopustljivost, tvrdoglavost) vs. receptivnost (nefleksibilan/neempatian vs. otvorenog uma/intuitivan: A-, I-, M- i
Q1-);
4. nezavisnost vs. prilagodljivost/ugodnost (persuazivan/nezavisan
vs. submi-sivan/samoportvovan: E+, H+, L+ i Q1+) i
5. samokontrola vs. nedostatak inhibicija (inhibiran/kontroliran vs.
impulzivan/neobuzdan: F-, G+, M- i Q3+).
175

Kao to vidimo, ovdje nema B-faktora koji se odnosi na rezoniranje. I

u ovom sluaju se znakovne oznake vezane za visoke/niske rezultate na
subordinirajuim faktorima odnose na prvi navedeni pol svake od dimenzija
drugog reda (npr. za nezavisnost: izraena dominacija, visoka socijalna
odvanost, izraena opreznost i visoka otvorenost za promjene).
Struktura linosti koju je predloio Cattell je operacionalizirana
Upitnikom 16 faktora linosti (16PF). Njegova originalna forma nastala je
50-ih godina prolog vijeka, a najpoznatije revizije 1968. i 1969. godine.
Postojale su dvije paralelne forme (A i B), koje su se sastojale od po 187
ajtema, te dvije krae forme (C i D), od po 105 estica (Saville, 1978).
Kasnije je 16PF dodatno dotjerivan: estice su skraivane, a jezik kojim su
definirane pojednostavljen. Njegove modifikacije, te prevodi na mnoge
svjetske jezike prisutni su i zadnjih 20-ak godina npr. peto izdanje je
objavljeno 1993. godine, a u njemu su smanjene spolne, etnike i kulturalne
pristrasnosti (Cattell, H. i Mead, 2008). Za razliku od Eysenckovog upitnika
linosti, estice 16PF-a imaju trihotomni format odgovaranja (''da'', ''?'' i
''ne''). Dakle, ukoliko se sudionik ne moe odluiti izmeu potvrdnog i
odrinog odgovora, moe obiljeiti ''?''.
Faktori prvog reda, ispitivani upitnikom 16PF, nisu dovoljno
replikabilni u razliitim istraivanjima, dok se pet faktora drugog reda
uglavnom uspjeno replicira. Problem je to je odreeni broj estica
multifaktorske prirode (odnose se na nekoliko faktora linosti), te to su neke
skale takoe multifaktorske, odnosno korespondiraju veem broju faktora
drugog reda. Meutim, 16PF je koristan i informativan instrument koji se,
pored ostalog, koristi i u selekcijske svrhe.
16.4. Dinamika linosti
U Cattellovoj teoriji, prusutne su dvije vrste dinamikih komponenti
linosti sentimenti i ergovi. Sentimenti su pod uticajem sredinskih faktora,
odnosno uenja, fizike i socijalne okoline. Oni predstavljaju odnos prema
vanim aspektima ivota: porodici, drutvu, religiji, profesiji i aktivnostima
koje se obavljaju u slobodno vrijeme (Schultz i Schultz, 2005). Dakle,
socijalno su oblikovani i podloni su promjeni. Najvaniji sentiment, koji
upravlja dinamikom linosti i organizacijom izvornih crta je sentiment prema

176

sebi eng. self-sentiment (Cloninger, 2004). On moe biti shvaen kao

proprijum, ego, jastvo i samstvo.
Ergovi (gr. energija, rad) spadaju u konstitucionalne
odrednice linosti i predstavljaju uroene tendencije koje determiniraju
svrhovita ponaanja ljudi. Oni su izvori energije koja je potrebna za odvijanje
dinamike, odnosno motivacije linosti. Sila kojom erg usmjerava ponaanje
prema odreenom cilju je ergika tenzija. Ona se sastoji od dvije
komponente ergike crte, koja zavisi od konstitucije i istorije ranog uenja
pojedinca i ergikog stanja, koje zavisi od stimulusne situacije i gratifikacije
ili deprivacije erga (Vodopivec, 1995). Cattell je identifikovao 11 ergova:
zahtjev/molba, radoznalost, bijes/ljutnja, gregarnost, gaenje, glad, zatita,
sigurnost, zalaganje za sebe, potinjavanje sebe i seks.
16.5.Istraivanja
Selimovi, Tomi-Selimovi i Haskovi (2012) su na uzorku od 512
studenata utvrdili da je pouzdanost skala Cattelovog upitnika linosti (16PF)
nezadovoljavajua (osim u sluaju onih koje se odnose na faktore H i Q2).
Takoe, nisu pronali pet, ve etiri faktora drugog reda: introverziju,
samokontrolu, blagu narav i nezavisnost. Aluja, Blanch i Garca (2005) su
dobili sline rezultate, kada je u rije o pouzdanosti skala 16PF-a.
Primijenivi konfirmatornu faktorsku analizu, kako bi provjerili koliko
faktora drugog reda najbolje odgovara podacima, dobili su da nijedno od
rjeenja (trofaktorsko, etvorofaktorsko, petofaktorsko, ni estofaktorsko)
nije zadovoljavajue. Ipak, meu ove etiri alternative, najbolja je
petofaktorska solucija.
Mihajlovski (2013) je na osnovu 16PF-a pokuao utvrditi profil
razliitih vrsta muziara. Rezultati njegovog istraivanja ukazuju na sljedee:
svirai klavira su: originalniji (u odnosu na svirae limenih duvakih
instrumenata), anksiozniji (u odnosu na svirae duvakih instrumenata),
samodisciplinirani, emocionalno nestabilni i inteligentni; svirai gudakih
instrumenata su: originalniji (u odnosu na svirae limenih duvakih
instrumenata), anksiozni, introvertni i emocionalno nesigurni; svirai drvenih
duvakih instrumenata su: originalniji (u odnosu na svirae limenih duvakih
instrumenata), anksiozni i introvertni; dok su svirai limenih duvakih

177

instrumenata: ekstravertni, emocionalno stabilni, konvencionalni, nie

inteligencije i sa veom sposobnou prilagodbe (Mihajlovski, 2013).
Bartram (1992) je primijenio 16PF na uzorku od 1796 kandidata koji
su uli u ui krug selekcije za radno mjesto menadera. Kandidati su se
prikazali kao natprosjeno: socijalno odvani (H), dominantni (E),
inteligentni (B), apstraktni (M), otvoreni za promjene (Q1), topli (A) i
perfekcionisti (Q3). Na nivou faktora drugog reda, predstavili su sebe kao:
ispodprosjeno anksiozne, prosjeno oprezne, iznadprosjeno ekstravertirane,
veoma nezavisne i sa natprosjenom kontrolom. Kada je rije o spolnim
razlikama, mukarci su procijenili sebe kao nezavisnije, opreznije, te sa viim
stepenom kontrole. ene su se predstavile kao anksioznije, dok su mukarci i
ene bile izjednaene po ekstraverziji (Bartram, 1992).
Nikolaevi, Mitrovi, Dini i olovi (2012) su u svom istraivanju
koristili simuliranu verziju 16PF-a, koja je dostupna u internacionalnom
repozitorijumu ajtema koji se odnose na mjerenje dimenzija linosti (eng.
International Personality Item Pool). Utvrdili su da skale ove verzije 16PF-a
imaju prihvatljivu pouzdanost tipa unutranje konzistencije. Takoe,
ispitivali su njihove korelacije sa kolskim uspjehom i raspoloenjem u
neutralnoj i predispitnoj situaciji. Utvrdili su sljedee: inteligencija (B),
dunost (G), osjetljivost (I) i kompleksnost (Q1) su u statistiki znaajnim
korelacijama sa uspjehom u najveem broju kolskih predmeta, dok su
emocionalna stabilnost (C), anksioznost (O), kompleksnost (Q1) i
emocionalnost (Q4) statistiki znaajni prediktori raspoloenja u neutralnoj
situaciji (Nikolaevi i sar., 2012).
apo, Kolenovi-apo, oki i Fako (2011) su ispitivali kriterijsku
valjanost pet globalnih faktora i 16 dimenzija Cattellovog modela strukture
linosti, gdje su u ulozi kriterija bile mjere fluidne, odnosno kristalizirane
inteligencije. Utvrdili su da anksioznost nije u statistiki znaajnim
korelacijama sa pomenutim tipovima inteligencije. Kada je rije o fluidnoj
inteligenciji, sa njom su negativno korelirale ekstraverzija i samokontrola, a
tvrdoglavost (nepopustljivost) je bila u pozitivnoj korelaciji s njom. S druge
strane, nezavisnost je bila u pozitivnoj, a nepopustljivost u negativnoj
korelaciji sa kristaliziranom inteligencijom. Ovi faktori linosti oblanjavali
su 25% varijance fluidne inteligencije, dok regresijski model u sluaju

178

kristalizirane inteligencije (u ulozi kriterija) nije bio statistiki znaajan

(apo i sar., 2011).
16.6. Evaluacija Cattellove teorije linosti
Cattellov pristup izuavanju linosti ogledao se u primjeni
multivarijatnih metoda, koje su za njegovo vrijeme bile vrlo napredan
istraivaki postupak. On je, takoe, koristio razliite podatke iz kojih je
mogao izdvojiti crte linosti, koje je kasnije provjeravao na mnogim
uzorcima i uz upotrebu velikog broja metoda. Meutim, njegov model
strukture linosti (bar kada su u pitanju faktori prvog reda) je redundantan, tj.
nije dovoljno parsimonian. Kao to smo ve naveli, postoje i odreene
manjkavosti instrumenata koje je konstruirao u svrhu mjerenja crta linosti.

Rekapitulacija poglavlja
1. Sentimenti su uroene, konstitucionalne karakteristike, za razliku od
ergova.
T N
2. Faktor I je nazvan dominacija.
T N
3. Cattell je izdvojio est faktora drugog reda.
T N
4. ta su T-podaci?
5. Na osnovu kojih podataka su dobijena posljednja etiri faktora prvog
reda?
6. Nabrojte ergove.
7. Ergika tenzija ima dvije komponente ergiku ____________ i
ergiko _______________.
8. ta su konstitucionalne crte?
9. Definirajte izvorne crte.
10. Navedite negativni i pozitivni pol faktora B, F i O.
11. Kakva je pouzdanost 16 skala koje mjere odgovarajue faktore u
Cattellovom modelu strukture linosti?
12. ta je sentiment prema sebi?
13. ta je pathemia, a ta invia?
14. Koliko je povrinskih crta izdvojio Cattell?
15. Uporediti Cattellovih pet faktora drugog reda sa Eysenckovim
dimenzijama PEN modela.
16. Koji se prigovori mogu uputiti Cattellovoj teoriji linosti?
179

17. Koje su prednosti Cattellove metodologije istraivanja linosti?

18. ta znai da je odreena estica ili skala multifaktorska?
19. Na osnovu koje vrste podataka je dobijeno prvih 12 faktora?
20. ta su crte temperamenta?
21. Koji faktori iz Cattellovog modela strukture linosti su povezani sa
kolskim uspjehom?
22. Kakav je format odgovora u 16PF-u?
23. Uporediti Cattellovu i Allportovu klasifikaciju crta linosti.

180

17. LINOST U PETODIMENZIONALNOM PROSTORU

U ovom poglavlju emo opisati Model velikih pet (Velepetori model)
i Petofaktorski model strukture linosti. Ova dva modela konvergiraju,
imajui u vidu odreene razlike manjeg obima koje postoje izmeu njih.
17.1. Model velikih pet
Model velikih pet (eng. The Big Five Model) nastao je pod okriljem
psiholeksike hipoteze, odnosno pretpostavke da se crte linosti mogu
derivirati iz govornog, prirodnog jezika. Drugim rijeima, deskriptori
(atributi) linosti su ''zapisani'' u jeziku koji govori odreeni narod, na
odreenom prostoru. Nadovezujui se na Allport-Odbertove i Cattellove
analize za linost relevantnih termina koji se nalaze u rjenicima, Fiske,
Norman, Tupes, Christal i Goldberg su otili korak dalje: sveli su strukturu
linosti na pet dimenzija.
Norman (1967) je termine iz rjenika klasifikovao u sedam
meusobno iskljuivih kategorija: trajne crte, unutranja stanja, fizika
stanja, aktivnosti, uticaji na druge, uloge i socijalne procjene (evaluacije)
ponaanja. U sutini, do petofaktorske strukture je dovela faktorska analiza
trajnih crta, dok su privremena, prolazna emocionalna stanja, socijalne
evaluacije i slino izbaeni iz analize. Tih pet dimenzija su (Goldberg, 1990):
1. ekstraverzija (socijabilnost, otvorenost, komunikativnost,
aktivnost vs. zatvorenost, povuenost, utljivost, stidljivost);
2. emocionalna stabilnost (oputenost, bezbrinost, smirenost,
staloenost vs. razdraljivost, zabrinutost, uznemirenost, tjeskobnost);
3. savjesnost (kontrola, red, organizacija, odgovornost vs. aljkavost,
neodgovornost, nepouzdanost, neozbiljnost);
4. ugodnost/saradljivost (prijatnost, skromnost, empatinost, altruizam vs. neljubaznost, bezosjeajnost, netolerantnost, neempatinost) i
5. intelekt/imaginacija (radoznalost, originalnost, matovitost,
nekonvencionalnost vs. tradicionalnost, konzervativnost, konvencionalnost, nematovitost).
181

Sa ekstraverzijom smo se susreli u Eysenckovoj i Cattellovoj teoriji,

te u dijelu Jungove teorije koja se odnosi na stavove (prema vani i prema
unutra). Emocionalna stabilnost je obrnuto definirani neuroticizam.
Savjesnost se odnosi na snagu superega, a ugodnost/saradljivost je opozit
psihoticizma. Intelekt/imaginacija je dimenzija linosti koja je pandan
Cattellovom faktoru otvorenosti za promjene (Q1).
John i Srivastava (1999) su ponudili neto drugaiji prikaz Modela
velikih pet (gdje su dimenzijama linosti pripisane facete sline onima koje
su dio domena Petofaktorskog modela):
1. ekstraverzija vs. introverzija (gregarnost, aktivnost, asertivnost,
traenje uzbuenja, pozitivne emocije i drutvenost);
2. saradljivost vs. antagonizam (povjerenje, altruizam, iskrenost,
popustljivost, skromnost i saosjeajnost);
3. savjesnost vs. nedostatak usmjerenosti (kompetencija, dunost,
red, postignue, samodisciplina i prosuivanje);
4. neuroticizam vs. emocionalna stabilnost (anksioznost, hostilnost,
depresija, impulzivnost i vulnerabilnost) i
5. otvorenost vs. zatvorenost za iskustva (estetika, iroka interesovanja, ideje, nekonvencionalne vrijednosti, imaginacija i osjeanja).
Dimenzije postulirane Modelom velikih pet su shvaene kao
fenotipski sklop linosti, za razliku od onih u okviru Petofaktorskog modela,
koje se smatraju genotipskim dimenzijama. Dakle, Model velikih pet istie
deskriptivni nivo, a Petofaktorski model eksplanatorni nivo (po njemu,
dimenzije linosti utiu ili uzrokuju emocionalno reagovanje i specifine
obrasce ponaanja).
Operacionalizacija ovog modela je Inventar velikih pet (eng. The Big
Five Inventory BFI, John i Srivastava, 1999). Ovaj inventar se sastoji od 44
ajtema, koji su ustvari nastavci reenice: ''Vidim sebe kao nekoga ko...''.
Dakle, rije je o mjeri samoprocjene. Primjeri estica za svaku skalu su: ''... je
priljiv'' (ekstraverzija), ''...je oputen, dobro podnosi stres'' (emocionalna
stabilnost), ''... je ustrajan, dok ne zavri zadatak'' (savjesnost), ''... voli
saraivati s drugima'' (ugodnost/saradljivost) i ''... je radoznao u pogledu

182

razliitih stvari'' (intelekt/imaginacija, odnosno otvorenost za iskustva).

Slaganje sa svakom tvrdnjom izraava se na petostepenoj Likertovoj skali.
Postoji i kraa verzija ovog upitnika, koja se sastoji od 10 estica
(BFI-10, Rammstedt i John, 2007). Svaka dimenzija linosti mjerena je sa po
dvije estice (jedna je pozitivno, a druga negativno definirana, npr. u sluaju
ekstraverzije: ''Vidim sebe kao nekoga ko je rezervisan'' vs. ''...otvoren i
drutven''). Odgovori se takoe daju rukovodei se Likertovom petostepenom
skalom. Test-retest pouzdanost ovog instrumenta je prihvatljiva, kao i
njegova valjanost (Rammstedt i John, 2007).
17.2. Petofaktorski model linosti
Petofaktorski model linosti (eng. Five-Factor Model) je prvenstveno
rezultat ''upitnike tradicije'' i operacionalizacije strukture linosti. Ovaj
model obuhvata pet irokih dimenzija (odnosno, domena) linosti i 30
poddimenzija (faceta). Svakom domenu odgovara po est faceta, kao to je to
prikazano u tabeli 3 (prema Costa i McCrae, 2005).
Tabela 3
Domeni i facete Petofaktorskog modela linosti
Domeni
Neuroticizam
(Neuroticism -N)
Ekstraverzija
(Extraversion - E)
Otvorenost
(Openness - O)
Ugodnost
(Agreeableness - A)

Facete
anksioznost, ljutita hostilnost, depresivnost,
sputanost, impulzivnost i ranjivost (vulnerabilnost)
toplina, drueljubivost, asertivnost, aktivnost,
traenje uzbuenja i pozitivne emocije
matanje, estetinost, osjeaji, postupci (akcije),
ideje, vrijednosti
povjerenje, iskrenost, altruizam, pomirljivost,
skromnost, blagost
kompetentnost, organizovanost, odgovornost,
Savjesnost
tenja za postignuem, samodisciplina i promi(Conscientiousness - C)
ljenost
Neuroticizam je, kao to je ve reeno, obrnuto definirana
emocionalna stabilnost, otvorenost se odnosi na nekonvencionalnost i
netradicionalnost, tj. sklonost traenju novih iskustava, situacija i doivljaja,
tj. otvorenost za promjenu. Ugodnost se jo naziva: saradljivost, prijatnost,
183

prijateljska nastrojenost i dobrodunost. Facete su obiljeene slovnom i

brojanom oznakom. Naprimjer, u sluaju neuroticizma: anksioznost je N1,
ljutita hostilnost - N2, ..., ranjivost (vulnerabilnost) - N6.
Instrument koji je nastao u okrilju Petofaktorskog modela je NEO-PIR (Costa i McCrae, 1992a). On se sastoji od 240 tvrdnji, kojima je pridruena
petostepena skala Likertovog tipa. Svakoj dimenziji linosti odgovara po 48
tvrdnji, a svakoj faceti po osam tvrdnji. Ovim ajtemima su dodata jo dva,
gdje se od sudionika trai da odgovore jesu li se potrudili iskreno odgovoriti
na pitanja i da li su odgovorili na svako pitanje (tj. izrazili stepen slaganja sa
svakom od tvrdnji). Ovi posljednji ajtemi ipak nisu adekvatna zamjena za
skalu validnosti odgovora, kao to je to L-skala u sluaju EPQ-a. NEO-PI-R
se moe zadavati grupno i individualno, i to osobama koje imaju 17 i vie
godina. Postoje dvije forme S (za samoprocjenu) i P (za procjene od strane
drugih). Ovaj inventar je, na nivou domena, prilino pouzdan, dok je na
facetalnom nivou manje pouzdan (razlog tome je mali broj estica po svakoj
faceti, to smanjuje Cronbachov alfa koeficijent, odnosno relijabilnost tipa
unutarnje konzistencije). NEO-PI-R omoguava hijerarhijsku procjenu
linosti, poev od domena (koji daju generalnu informaciju o linosti
sudionika), pa sve do faceta, koje pruaju dublji i specifiniji uvid u neije
osobine linosti (Costa i McCrae, 1995).
17.3. Etic i emic pristup
Etic pristup podrazumijeva prevoenje skala, upitnika i inventara sa
jednog jezika na drugi, kako bi mogli biti primijenjeni na ljudima iz
odreenog podneblja. Ovakav pristup veinom polui sline rezultate (npr.
strukturu linosti) u razliitim kulturama.
Emic pristup se odnosi na razvijanje psiholokih instrumenata u
vlastitoj kulturi i na vlastitom jeziku, odnosno provoenje psiholeksikih
studija na osnovu rjenika svog ili svojih jezika. Ukoliko se koristi ovakva
metodologija, dolaze do izraaja kulturalne specifinosti i struktura linosti
dobijena na ovaj nain moe se razlikovati, s obzirom na kulturalni i etniki
milje u kojem je dobijena.
Kroskulturalna generalizabilnost Petofaktorskog modela, odnosno
Modela velikih pet, ne mora nuno predstavljati i pravo stanje ''na terenu''.
184

Proces globalizacije je uticao na formiranje zajednikih drutvenih

vrijednosti, odnosno interesa razliitih drava i kultura. Meutim, kulturalna
idiosinkrazija i specifine komunikacijske forme, obiaji i norme koje se
razlikuju od drutva do drutva, te koje utiu na formiranje linosti, znaajni
su argumenti protiv jezikog i linosnog univerzalizma (Repiti, 2012).
Mlai (2002a) navodi da bi bilo najbolje (premda je ovo veoma veliki
poduhvat) razviti nacionalne taksonomije opisivaa linosti za svaki jezik, te
ih uporediti, kako bi se moglo doi do univerzalno prihvaenog deskriptivnog
modela linosti (tj. utvrivanja opih, pankulturalnih dimenzija linosti).
17.4. Jo neke operacionalizacije petofaktorske strukture linosti
NEO-PI-3 (McCrae, Costa i Martin, 2005) je nastao na osnovu NEOPI-R-a, tako to je 48 potencijalno teko razumljivih tvrdnji zamijenjeno
onima u kojima je koriten jednostavniji jezik. Ovaj upitnik je pogodan za
adolescente, te za one kojima je svojstven nii nivo pismenosti i obrazovanja.
NEO-FFI (Costa i McCrae, 1992b) se sastoji od 60 ajtema i mjeri
samo pet irokih domena linosti (dakle, nema subskala koje se odnose na
njihove facete). Takoe je namijenjen osobama koje imaju 17 ili vie godina.
Upitnik velikih pet (eng. Big Five Questionnaire BFQ, Caprara,
Barbaranelli, Borgogni i Perugini, 1993) se sastoji od 132 estice, a format
odgovaranja je petostepena skala Likertovog tipa. Sastoji se od pet glavnih
skala, koje mjere pet faktora linosti, i skale lai. Pet glavnih skala i njima
pripadajuih 10 subskala su: otvorenost (otvorenost za kulturu i otvorenost za
iskustvo), savjesnost (skrupuloznost i perseveracija/ustrajnost), energija
(dinaminost i dominacija), prijateljska nastrojenost (kooperativnost i
uljudnost/pristojnost) i emocionalna stabilnost (kontrola emocija i kontrola
impulsa). Energija se odnosi na ekstraverziju, a prijateljska nastrojenost na
ugodnost/saradljivost.
Postoje i verzije za djecu. Najpoznatija je Upitnik velikih pet za djecu
(eng. The Big Five Questionnaire for Children BFQ-C, Barbaranelli,
Caprara i Rabasca, 1998). Sastoji se od 65 ajtema, a svakoj dimenziji linosti
odgovara po 13 estica. Koristi se za procjenu linosti djece od devet do 13
godina, i to putem samoprocjena, te procjena od strane roditelja i uitelja.

185

BFQ-C obuhvata sljedee skale: energiju/ekstraverziju,

savjesnost, intelekt/otvorenost i emocionalnu stabilnost.

saradljivost,

17.5. Istraivanja
Rolland (2002) je proveo meta-analizu istraivanja koja su se odnosila
na validaciju petofaktorske strukture linosti u 16 razliitih kultura, odnosno
zemalja. Njegovi zakljuci su sljedei: petofaktorska solucija se konzistentno
replicira (uz odreene razlike na nivou faceta, gdje se u odreenim kulturama
neke facete ekstraverzije rasporeuju u okviru faktora ugodnosti, i obrnuto);
postoje odreene razlike kada je rije o faktoru otvorenosti prema iskustvu
(negdje se izdvajaju intelekt/imaginacija, kultura i autonomija ili faktor koji
je nazvan po negativnom polu ove dimenzije, npr. konvencionalnost);
otvorenost prema iskustvu se pojavljuje dosljedno u sluaju primjene
uobiajenih upitnika koje mjere postuliranih pet faktora, dok su njena
egzistencija i sadraj problematini ili drugaiji ukoliko se koristi emic
pristup (odnosno, psiholeksike studije provedene u datoj kulturi).
Rollandova (2002) studija govori u prilog kroskulturalnoj generalizabilnosti
petofaktorskog sklopa linosti.
Denissen i Penke (2008) su, na osnovu upotrebe tri mjere
petofaktorske strukture linosti, dobili da ove dimenzije linosti imaju dobru
konvergentnu i divergentnu valjanost, te dovoljno visoku pouzdanost tipa
interne konzistencije. Koristili su se multiosobinskim-multimetodskim
matricama (MTMM), uobiajenom metodom za utvrivanje konvergentne i
divergentne validnosti. Ipak, u sluaju ekstraverzije i neuroticizma,
primijeena je naruena divergentna valjanost, budui da je ekstraverzija u
umjerenoj negativnoj korelaciji sa neuroticizmom.
Mlai (2002b) je istraivao samoprocjene i procjene linosti od
strane drugih, koristei se Goldbergovim bipolarnim markerima dimenzija
Modela velikih pet. U okviru oba naina procjene, dobijeno je petofaktorsko
rjeenje, a faktori odgovaraju onima iz pomenutog modela. Procjene druge
osobe su rezultirale veom poeljnou, u odnosu na samoprocjene. Drugim
rijeima, ove procjene su bile vee u sluaju svih skala (via: ekstraverzija,
ugodnost, savjesnost, emocionalna stabilnost i vii intelekt). Dodatno, izmeu
samoprocjena i procjena od strane druge osobe su dobijene umjerene

186

pozitivne korelacije (najvie korelacije su zabiljeene u sluaju ekstraverzije i

savjesnosti).
Srivastava, John, Gosling i Potter (2003) su, putem Interneta, na
uzorku od 132515 sudionika ispitivali stabilnost linosti (tanije, dimenzija
Modela velikih pet) tokom rane i srednje odrasle dobi. Ispostavilo se da se
ekstravertiranost ena od 31. do 60. godine smanjuje, dok u uzorku
mukaraca postoji blagi rast u istom periodu ivota (vremenskom intervalu).
Savjesnost se poveava s dobi, na nain da je ovaj rast sporiji nakon 30.
godine, u odnosu na period od 21. do 30. godine. Sa starenjem, takoe dolazi
do porasta ugodnosti (saradljivosti), ali ovaj porast je bri nakon 30. godine,
nego izmeu 21. i 30. godine. Neuroticizam je u uzorku mukaraca relativno
stabilna crta, s obzirom na dob. Meutim, u uzorku ena, dolazi do pada
neuroticizma. Otvorenost prema iskustvu, u periodu izmeu 21. i 30. godine
ivota, blago raste, dok nakon tridesete godine opada (kod mukaraca bre
nego kod ena).
McCrae i Costa (1991) su u svom istraivaju utvrdili sljedee:
neuroticizam je povezan sa doivljavanjem negativnih afekata i manjim
zadovoljstvom ivotom; ekstraverzija je povezana sa pozitivnim afektivnim
stanjima i veim zadovoljstvom ivotom, otvorenost je povezana sa
pozitivnim emocionalnim stanjima, ugodnost je u pozitivnim korelacijama sa
pozitivnim afektivnim stanjima i zadovoljstvom ivotom, a savjesnost je
vezana za doivljavanje pozitivnih afekata i vee zadovoljstvo ivotom.
Avsec, Taki i Mohori (2009) su ispitivali relacije dimenzija
Modela velikih pet i emocionalne inteligencije. Pokazalo se da su otvorenost
i ekstraverzija statistiki znaajni prediktori sposobnosti uoavanja i
razumijevanja emocija; ekstraverzija, savjesnost i otvorenost su dobri
prediktori izraavanja i imenovanja emocija; dok su neuroticizam,
ekstraverzija, savjesnost i otvorenost statistiki znaajni prediktori
upravljanja emocijama i regulacije emocija. Naravno, neuroticizam je
negativno korelirao sa sposobnou upravljanja i regulacijom emocija, a crte
linosti su objasnile 32% varijance ove varijable (Avsec i sar., 2009).
Judge i Ilies (2002) su proveli meta-analizu 65 studija, u kojima se
ispitivala povezanost crta linosti postuliranih Petofaktorskim modelom i
Modelom velikih pet sa motivacijom izvoenja (tj. motivacijom koja se
187

odnosi na postavljanje ciljeva, oekivanja i samoefikasnost). Njihovi nalazi

upuuju na najveu prediktivnu valjanost u sluaju neuroticizma i
savjesnosti. Drugim rijeima, emocionalno stabilne i savjesne (odgovorne i
dosljedne) osobe imaju vii nivo ovog tipa motivacije. Takoe, ekstraverzija
je bila u pozitivnim korelacijama sa motivacijom koja se temelji na percepciji
samoefikasnosti (Judge i Ilies, 2002).
Bartels i saradnici (2012) su proveli studiju na 646 blizanaca, kako bi
provjerili postoji li povezanost izmeu pet dimenzija linosti i koeficijenta
inteligencije. Dobili su sljedee ''fenotipske'' korelacije: r = .21 (izmeu IQ-a
i saradljivosti), r = .32 (izmeu IQ-a i otvorenosti za iskustva) i r = -.10
(izmeu neuroticizma i IQ-a). ''Genetike'' korelacije koeficijenta
inteligencije sa saradljivou i otvorenou iznosile su izmeu r = .30 i r =
.40, a neuroticizma i inteligencije r = -.18. Autori zakljuuju da nizak
neuroticizam, visoka otvorenost prema iskustvima, te visoka ugodnost
doprinose viim IQ-skorovima.
Poropat (2009) je proveo meta-analizu istraivanja u kojima je
ispitivana povezanost pet faktora linosti sa akademskim uspjehom. U
konanici, ova meta-analitika studija ukljuila je podatke prikupljene od
58000 (kada je rije o saradljivosti) do 71000 sudionika (u sluaju
savjesnosti). Savjesnost i otvorenost za nova iskustva su se izdvojili kao
najbolji prediktori akademskog uspjeha. Meutim, njihova prediktivna
valjanost je manja, u odnosu na testove inteligencije. Interesantan nalaz
Poropatove (2009) meta-analize je da su prediktivna valjanost savjesnosti i
ugodnosti slabije, na viim nivoima obrazovanja (sekundarnom i tercijarnom,
u odnosu na primarni nivo), dok je prediktivna valjanost otvorenosti
najmanja u okviru sekundarnog nivoa obrazovanja.
Trull i Sher (1994) su ispitivali profile linosti osoba iz neklinike
populacije sa rizikom nastanka poremeaja sa ose I iz DSM-III-R
klasifikacije. Doli su do ovih nalaza: osobe sklone ovisnostima o PAS
supstancama su postizali iznadprosjene rezultate na skalama otvorenosti i
neuroticizma, te ispodprosjene rezultate na skalama savjesnosti,
ekstraverzije i saradljivosti; pojedinci skloni anksioznim poremeajima su
imali sline rezultate kao osobe sklone ovisnostima; najvei stepen
neuroticizma bio je prisutan kod onih koji su u rizinoj grupi za nastanak
posttraumatskog stresnog poremeaja (PTSP); a najnii rezultati na skali
188

ekstraverzije bili su karakteristini za osobe sklone socijalnoj fobiji i velikom

depresivnom poremeaju (Trull i Sher, 1994).
17.6. Evaluacija opisanih modela
Model velikih pet i Petofaktorski model strukture linosti su, u
principu, kroskulturalno generalizabilni. Meutim, primijeene su odreene
kulturalne idiosinkrazije u broju faktora i njihovom sadraju. NEO-PI-R je
instrument koji zahvata mnoge aspekte linosti i dosljedno ''psihometrijski
preslikava'' sadraj i broj predloenih faktora. Rije je o pouzdanom i
valjanom inventaru, koji ima iroku primjenu. S druge strane, nedostaje mu
skala disimulacije, to ga svodi na klasine mjere samoprocjene. Takoe,
psiholeksike studije ne moraju nuno rezultirati realnom (validnom)
strukturom linosti, s obzirom da se temelje na rjenikim terminima (koji se
ne moraju tao esto koristiti u svakodnevnom govoru, niti njihova znaenja
poznaju svi sudionici). Osim toga, iz analize su iskljueni termini koji se
odnose na socijalne procjene (''etiketiranja'') ponaanja, koji jesu bitne
odrednice linosti, s obzirom da socijalna evaluacija utie na formiranje i
odravanje slike o sebi.

Rekapitulacija poglavlja
1. Domeni su globalne crte linosti, a facete njihove poddimenzije. T N
2. Drugi naziv otvorenosti prema iskustvu je intelekt.
T N
3. U listu odrednica glavnih dimenzija linosti po Modelu velikih pet
ukljueni su termini koji se odnose na drutvene evaluacije ponaanja.
T N
4. Koje su razlike izmeu Modela velikih pet i Petofaktorskog modela?
5. Kako biste opisali osobu koja postie visoke rezultate na skali
otvorenosti prema iskustvu?
6. Uporediti pet Cattellovih faktora drugog reda i one koji su nastali pod
okriljem Petofaktorskog modela strukture linosti.
7. Navesti bar dvije operacionalizacije petodimenzionalne strukture
linosti.
8. Ukoliko prevodimo instrumente sa nekog stranog jezika na na,
koristimo se _________ - pristupom, a ukoliko razvijamo instrumente
na naem jeziku, rije je o __________ - pristupu.
189

9. Koji su argumenti protiv kroskulturalne generalizabilnosti petodimenzionalne strukture linosti?

10. Koje dimenzije linosti su dobri prediktori kolskog uspjeha?
11. Sukladno petofaktorskoj strukturi linosti, kakav je profil osoba
sklonih poremeajima ovisnosti (zloupotrebe psihoaktivnih supstanci)?
12. Nabrojte facete ekstraverzije.
13. Nabrojte facete savjesnosti.
14. Kako su dimenzije Petofaktorskog modela strukture linosti povezane
sa zadovoljstvom ivotom?
15. Referirajui se na opisano istraivanje, koje dimenzije linosti su
povezane sa nivoom (koeficijentom) inteligencije?
16. Koji je osnovni nedostatak NEO-PI-R-a?
17. Koji instrument je razvijen za mjerenje pet dimenzija linosti kod
djece? Ukratko ga opisati.
18. Koji su nedostaci Modela velikih pet, odnosno onih modela koji se
temelje na psiholeksikim studijama?
19. Koje od pet dimenzija linosti su povezane sa motivacijom
izvoenja?
20. Kakva je konvergentna i divergentna valjanost skala koje mjere pet
globalnih dimenzija linosti?
21. ta moete rei o pouzdanosti skala (domena) i subskala (faceta)
NEO-PI-R-a?
22. Da li su crte linosti pretpostavljene Modelom velikih pet stabilne
tokom ivota? Obrazloiti svoj odgovor rezultatima navedenog
istraivanja.
23. Koje su relacije dimenzija Modela velikih pet i emocionalne
inteligencije?
24. A. C. ne voli mnogo izlaziti i esto provodi vrijeme itajui. Ona
svoje obaveze na fakultetu i u kui izvrava efikasno i na vrijeme.
Mirna je, oputena i prijatna osoba. Uvijek je pristojna i obzirna
prema drugima. Za A. C. se jo moe rei da je umjetniki tip, jer
svira violinu i povremeno slika. Rado usvaja nova znanja i istrauje
po Internetu. Okvirno opiite njen profil linosti, rukovodei se
Petofaktorskim modelom.

190

18. HEXACO I MODEL VELIKIH SEDAM

U ovom poglavlju emo predstaviti modele linosti kojima je
postuliran estodimenzionalni i sedmodimenzionalni prostor linosti. U
sutini, pet dimenzija ovih modela su sline onima koje su dio Modela
velikih pet i FFM-a. Ostale dimenzije obuhvataju kvalitativno drugaije
odrednice linosti, koje su se izdvojile u zasebne faktore.
18.1. HEXACO model
U zadnje vrijeme, primijeeno je da se na osnovu psiholeksikih
studija moe izdvojiti est replikabilnih (robustnih) faktora linosti. Novi
faktor je potenje/skromnost. Stoga je predloen HEXACO model strukture
linosti, sa est domena kojima su subordinirane po etiri facete, koje smo
naveli u zagradi (Lee i Ashton, 2004):
1. Potenje/skromnost (iskrenost, pravednost, izbjegavanje pohlepe i
skromnost);
2. Emocionalnost (bojaljivost, anksioznost, zavisnost i sentimentalnost);
3. Ekstraverzija (socijalno samopotovanje, socijalna odvanost,
socijabilnost i ivost/ivahnost);
4. Saradljivost (sklonost opratanju, blagost/njenost, fleksibilnost i
strpljivost);
5. Savjesnost (organizacija, marljivost/revnost, perfekcionizam i
razboritost/opreznost) i
6. Otvorenost prema iskustvu (estetsko cijenjenje, radoznalost,
kreativnost i nekonvencionalnost).
Potenje/skromnost (eng. Honesty/Humility H) obuhvata: nedostatak
interesovanja za materijalno bogatstvo i luksuz, nemanipulativnost,
nesklonost krenju pravila i normi, potenje, pravinost i skromnost.
Diskriminativna valjanost ovog faktora je zadovoljavajua, te predstavlja
razliit konstrukt u odnosu na savjesnost (Ashton i Lee, 2001). Ovaj faktor se
odnosi na moralni aspekt linosti i moe se smatrati, uz ugodnost
(saradljivost), obrnuto definiranim psihoticizmom. Meedovi (2012)
negativni pol faktora H, nakon serije provedenih istraivanja, odreuje kao:
191

skup manipulativnih tendencija, koje su praene destruktivnim i brualnim

dispozicijama, osnaenim procesom racionalizacije i zagovaranjem
instrumentalne uloge nasilja, u vidu navodno legitimnog naina dolaska do
zacrtanog cilja.
Emocionalnost (eng. Emotionality E) je slina dimenziji neuroticizma u FFM-u, premda postoje odreene razlike: faceta zavisnosti se
odnosi na izraenu zavisnost od emocionalne podrke drugih, dok faceta
sentimentalnosti obuhvata jake emocionalne veze sa drugima (osjetljivost na
osjeanja drugih, odnosno izraena empatinost). Prilikom predlaganja
HEXACO modela, Ashton i Lee (2001) su ovu dimenziju nazvali
emocionalna stabilnost.
Ekstraverzija (eng. Extraversion X) se odnosi na: energiju,
entuizijazam, uivanje u socijalnim interakcijama, pozitivno miljenje i
pogled na sebe u socijalnom kontekstu, samopouzdanje u drutvenim
situacijama, lako uspostavljanje komunikacije sa nepoznatim ljudima i
sigurnost u sebe prilikom dranja govora pred velikom grupom ljudi. Ashton
i Lee (2001) su ovu dimenziju prvo nazivali surgencijom, a kasnije je
preimenovali u ekstraverziju.
Saradljivost (eng. Agreeableness A) obuhvata: vjerovanje drugima i
uspostavljanje prijateljskih relacija ak i s onima koji su nam nekada naudili,
blagost prilikom kontakta s drugima, neosuivanje osoba sa kojima smo u
interakciji, spremnost na kompromis i saradnju s ljudima koji nas okruuju i
nesklonost izraavanju bijesa i ljutnje. Na osnovu pobrojanih odrednica,
vidimo da se ovaj faktor sadrajno razlikuje od potenja/skromnosti.
Savjesnost (eng. Conscientiousness C) se odnosi na: urednost,
preferenciju strukturiranih zadataka, kapacitet za naporan rad,
samodisciplinu, voenje rauna o detaljima, tenju ka savrenstvu, inhibiciju
impulsa (snaga superega) i opreznost. Savjesnost obuhvata marljivost,
posveenost radu i tenju ka to boljem obavljanju dodijeljenog zadatka.
Otvorenost prema iskustvu (Openness to experience O) obuhvata:
uivanje u prirodnoj i umjetnikoj ljepoti i estetici, traganje za razliitim
informacijama i podacima, iroku paletu interesovanja, tendenciju ka
umjetnikom izraavanju, inovativnost, te usvajanje i prihvatanje neobinih
192

ideja. Ova dimenzija se zvala i intelekt/imaginacija (Ashton i Lee, 2001).

Osobe koje nisu otvorene prema iskustvu su pristalice tradicionalnih
vrijednosti, bave se uobiajenim (rutiniranim) djelatnostima i nisu skloni
artistikim aktivnostima.
estodimenzionalna struktura linosti je operacionalizirana HEXACO
inventarom linosti (eng. HEXACO Personality Inventory HEXACO-PI,
Lee i Ashton, 2004). Ovaj inventar se sastojao od 192 ajtema (kraa forma
sadrala je 96 estica), kojima se mjerilo est domena sa po etiri facete.
Kasnije su mu dodate jo dvije skale na facetnom nivou altruizam vs.
antagonizam i negativna samoevaluacija, jer se pokazalo da ove varijable
umjereno koreliraju sa dva ili vie globalnih faktora tj. domena (Lee i
Ashton, 2006). Ova verzija se sastoji od 208 estica (odnosno, u svojoj kraoj
formi, od 104 estice). Revidirana verzija ovog upitnika (HEXACO-PI-R,
Ashton i Lee, 2008), umjesto facete ekstraverzije koja je oznaena kao
ekspresivnost, sadri facetu socijalnog samopotovanja, dok je faceta
negativne samoevaluacije izbaena iz inventara. Dakle, HEXACO-PI-R
obuhvata 200, odnosno 100 ajtema u svojoj kraoj formi. Ashton i Lee
(2009) su konstruirali i jo jednu formu ovog instrumenta, HEXACO-60,
koja se sastoji od 60 estica, a svaki domen je predstavljen sa 10 ajtema (pri
emu facetama odgovaraju bar po dva ajtema).
18.2. Model velikih sedam
Tellegen i Waller (1987) su koristili nerestriktivnu metodologiju
analize rjenika engleskog jezika (American Heritage Dictionary of the
English Language), odnosno, uzeli su u obzir i termine koji su bili
evaluativne prirode, te termine koji oznaavaju raspoloenja. Analizirajui
400 termina, zakljuili su da Model velikih pet potcjenjuje broj irokih
dimenzija linosti, te ne obuhvata odreene klase njenih deskriptora (Benet i
Waller, 1995). Rezultat je bio Model velikih sedam (eng. The Big Seven
Factor Model). Pet dimenzija ovog modela su sline onima iz Modela velikih
pet, uz dvije dodatne dimenzije (pozitivnu i negativnu valencu). Ove
dimenzije spadaju u evaluativne odrednice linosti. Takoe, u ovom modelu
je ekstraverzija nazvana pozitivnom emocionalnou, a neuroticizam
negativnom emocionalnou. S obzirom da ekstraverzija i neuroticizam esto
budu u umjerenim negativnim korelacijama, ovi nazivi su opravdani i

193

vjerovatno bolje odslikavaju sadraje pomenutih faktora, nego to je to sluaj

u Modelu velikih pet ili Petofaktorskom modelu strukture linosti.
Faktori Modela velikih sedam i deskriptori koji im odgovaraju su
prikazani u tabeli 4. Skraenice koje su pridruene nazivima dimenzija su
preuzete iz lanka Benet i Wallera (1995).
Tabela 4
Model velikih sedam: dimenzije i njihovi deskriptori
Faktor
PVAL
NVAL
PEM
NEM
C
A
CNV

Naziv
Pozitivna valenca
(eng. Positive valence)
Negativna valenca
(eng. Negative valence)
Pozitivna emocionalnost
(eng. Positive emotionality)
Negativna emocionalnost
(eng. Negative emotionality)
Savjesnost
(eng. Conscientiousness)
Saradljivost
(eng. Agreeableness)
Konvencionalnost
(eng. Conventionality)

Personalni deskriptori
izvrstan, impresivan, zadivljujui vs.
uobiajen, prosjean, ne istie se
okrutan, mrzak, gadan, opasan,
podmukao, zloban, pakostan
socijabilan, priljiv, ivahan vs.
utljiv, tih, usamljen, rezerviran
nervozan, iritiran, osjea se krivim
vs. nije frustriran, bezbrian
dobro organiziran, taan, uredan vs.
sklon improvizaciji i neorganiziran
blag, popustljiv, ne voli svae vs.
svadljiv, tvrdoglav, teka osoba
tradicionalan, staromodan vs.
neobian, radikalan, progresivan

Pozitivna valenca se odnosi na osobine kao to su: natprosjean,

izvandredan, istaknut, neuobiajen, odnosno pozitivno vrednovan zato to
je drugaiji u odnosu na ''prosjek''. Opozitni pol ove dimenzije obuhvata
prosjenost i uobiajenost, tj. nedostatak isticanja u odnosu na druge.
Negativna valenca se tie loih, socijalno nepoeljnih osobina koje su
nekome pripisane (ili koje neko sebi pripisuje): prevrtljivost, licemjernost,
okrutnost, pokvarenost, izopaenost i slino. Ostali faktori priblino
reprezentiraju pet dimenzija linosti, koje su postulirane prethodnim
modelima.
Neki autori (npr. McCrae i Costa, 1995) su utvrdili da se odreeni dio
varijance pozitivne valencije poklapa sa ekstraverzijom i otvorenou prema
iskustvu, dok velik dio varijance negativne valencije moe biti objanjen
194

ugodnou (tanije, odreenje negativne valence je slino opisu negativnog

pola ugodnosti). Meutim, PV i NV jednim svojim dijelom ipak predstavljaju
jedinstvenu varijancu, koja nije obuhvaena FFM-om (McCrae i Costa,
1995).
Instrument za mjerenje ovih sedam dimenzija je Inventar personalnih
karakteristika #7 (eng. Inventory of Personal Characteristics #7 IPC-7;
Tellegen, Grove i Waller, 1991). Prva verzija IPC-7 se sastojala od 161
ajtema, dok je kasnije za svaku dimenziju odabrano po 10 personalnih
deskriptora koji su imali najvie saturacije odgovarajuim faktorom (Benet i
Waller, 1995).
18.3. Istraivanja
Babarovi i verko (2013) su, na uzorku od 1004 studenta, validirali
HEXACO-PI-R u Hrvatskoj. Pouzdanost svih skala bila je zadovoljavajua,
kao i faktorska valjanost. Skala potenja/skromnosti bila je u pozitivnoj
korelaciji sa ugodnou i otvorenou. Emocionalnost je bila u negativnoj
korelaciji sa ugodnou, dok je savjesnost pozitivno korelirala sa
otvorenou. Takoe su naene sljedee spolne razlike: ene su na skali
emocionalnosti i otvorenosti postizale puno vie rezultate u odnosu na
mukarce, dok su mukarci postizali neto vie rezultate od ena na skali
ugodnosti. S druge strane, Bashiri, Barahmand, Akabri, Ghamari i Vusugi
(2011) su proveli faktorsku analizu kraih formi mjera Petofaktoskog modela
i HEXACO modela, gdje su utvrdili da se potenje/skromnost ne izdvaja kao
zaseban faktor, ve su njegove facete bile zasiene savjesnou i ugodnou.
I u ovom istraivanju je pouzdanost skala HEXACO inventara linosti bila
odgovarajua (bez obzira to su u pitanju krae verzije ovih instrumenata).
Veselka i sar. (2010) su proveli istraivanje sa 664 monozigotnih i
522 dizigotna blizanca, kako bi ispitali doprinos genetskih faktora varijanci
HEXACO dimenzija. Genetski faktori objanjavaju najvei procenat
varijance otvorenosti prema iskustvu (59%), potom emocionalnosti (48%),
ekstraverzije (45%), ugodnosti (37%), potenja/skromnosti (35%), a najmanji
procenat varijance savjesnosti (32%). Dodatno su ispitivali povezanost ovih
dimenzija sa stilovima humora, te utvrdili sljedee: potenje/skromnost je u
negativnoj korelaciji sa agresivnim i sa samoporaavajuim stilom humora;
emocionalnost je u pozitivnoj korelaciji sa samoporaavajuim humorom;
195

ekstraverzija je u umjerenim pozitivnim korelacijama sa afilijativnim i

samouzdiuim stilom humora; ugodnost pozitivno korelira sa
samouzdiuim, a negativno sa agresivnim stilom humora; savjesnost
negativno korelira sa samoporaavajuim i agresivnim stilom; dok je
otvorenost u pozitivnim korelacijama sa afilijativnim i samouzdiuim stilom
humora (Veselka i sar., 2010).
Lee i Ashton (2005) su ispitivali povezanost izmeu tzv. mrane
trijade (primarna psihopatija, makijavelizam i narcisoidnost) i HEXACO
modela, te Modela velikih pet. Facete potenja/skromnosti su u umjerenim do
visokim negativnim korelacijama sa primarnom psihopatijom, kao i u
umjerenim negativnim korelacijama sa makijavelizmom i narcisoidnou.
Ekstraverzija umjereno i pozitivno korelira sa narcisoidnou, dok je
emocionalnost u negativnoj korelaciji sa primarnom psihopatijom i
makijavelizmom. Zahvaljujui dimenziji potenje/skromnost, HEXACO
model ima bolju prediktivnu valjanost nego Model velikih pet, kada su
komponente mrane trijade u ulozi kriterija (Lee i Ashton, 2005).
Almagor, Tellegen i Waller (1995) su, koristei nerestriktivnu
metodologiju, proveli psiholeksiku studiju hebrejskog jezika, gdje su iz
rjenika izvukli 252 opisa linosti. Rezultati njihovog istraivanja idu u
prilog Modelu velikih sedam. Smederevac, Mitrovi i olovi (2007) su
proveli psiholeksiku studiju srpskog jezika, koristei se Moskovljevievim
renikom srpskog jezika (2000) i Tellegen-Wallerovom nerestriktivnom
metodologijom. Na osnovu leksikih deskriptora linosti, izdvojeni su
sljedei faktori: negativna valenca, negativna emocionalnost, agresivnost
(kao obrnuto definirana saradljivost/ugodnost), savjesnost, pozitivna
emocionalnost, pozitivna valenca i otvorenost za iskustva. Meutim, kada su
ajtemi formirani tako da njihov sadraj upuuje na opise uobiajenih
ponaanja i emocionalnih stanja u datim situacijama, dobijena je
petofaktorska solucija, tj. sljedee dimenzije: socijabilnost, anksioznost,
agresivnost, aktivnost i impulzivnost (Smederevac i sar., 2007).
Repiti (2014b) je od adolescenata traio da navedu pet osobina koje
opisuju njih same, te osobu koja ima potpuno razliitu linost u odnosu na
njihovu (prva etapa istraivanja). U drugom dijelu istraivanja, nakon
zadravanja deskriptora linosti koje je odabralo bar pet sudionika (shodno
nerestriktivnoj metodologiji, u dalju analizu ulo je njih 78), adolescentima
196

su opisivai linosti ponueni u vidu Likertove skale petostepenog tipa. Oni

su trebali procijeniti u kojoj mjeri se odreeni pridjev odnosi na njih. Ovim
istraivanjem ekstrahirano je pet faktora: socijalno nepoeljne osobine (ovaj
faktor je objanjavao najvie varijance), ekstraverzija (pozitivna emocionalnost), savjesnost, ugodnost i neuroticizam (negativna emocionalnost).
Dimenzija otvorenosti za iskustva se nije izdvojila, a neki njeni potencijalni
deskriptori bili su zasieni faktorom savjesnosti. Socijalno nepoeljne
osobine su, ustvari, negativna valencija.
Simms (2007) je, primjenom inventara IPC-7, utvrdio sljedee: sve
skale, osim skale nekonvencionalnosti, imaju zadovoljavajuu pouzdanost
tipa unutranje konzistencije; negativna valenca je u negativnoj korelaciji sa
pozitivnom emocionalnou i ugodnou; nekonvencionalnost je u negativnoj
korelaciji sa savjesnou; pozitivna valenca je u korelaciji sa pozitivnom
emocionalnou; negativna emocionalnost je u negativnoj korelaciji sa
samopotovanjem; pozitivna emocionalnost je u pozitivnoj korelaciji sa
samopotovanjem i narcisoidnou; pozitivna valenca je u korelaciji sa
samopotovanjem i narcisoidnou, a negativna valenca je u negativnoj
korelaciji sa samopotovanjem.
Takoe, negativna emocionalnost je u pozitivnim korelacijama sa
(Simms, 2007): paranoidnim, graninim, izbjegavajuim i zavisnim
poremeajem linosti (izraenost ovih poremeaja je mjerena na dimenzionalnim skalama); pozitivna emocionalnost je u negativnim korelacijama
sa: paranoidnim, shizoidnim, shizotipnim i izbjegavajuim poremeajem
linosti; pozitivna valenca je u negativnim korelacijama sa shizoidnim,
izbjegavajuim i zavisnim, ali je u pozitivnoj korelaciji sa narcisistikim
poremeajem linosti; dok je negativna valencija u pozitivnim korelacijama
sa: paranoidnim, shizoidnim, shizotipnim, antisocijalnim, graninim i
izbjegavajuim poremeajem linosti.
Repiti (2014c) je ispitivao prediktivnu valjanost dimenzija Modela
velikih sedam, te Modela velikih pet, gdje je u ulozi kriterija bila dimenzija
potenja/skromnosti. Utvrdio je da su statistiki znaajni prediktori:
saradljivost, konvencionalnost, pozitivna i negativna valencija (u okviru
Modela velikih sedam), kao i saradljivost, savjesnost i ekstraverzija (iz
Modela velikih pet). Takoe je ispitana prediktivna mo HEXACO dimenzija
i faktora iz Modela velikih pet, u sluaju pozitivne, odnosno negativne
197

valence. Statistiki znaajni prediktori pozitivne valence bili su otvorenost (iz

HEXACO modela) i savjesnost (iz Modela velikih pet), a negativne valence
emocionalnost, potenje/skromnost (HEXACO dimenzije) i neuroticizam, iz
Modela velikih pet (Repiti, 2014c).
18.4. Evaluacija opisanih modela
Kada je rije o HEXACO modelu strukture linosti, moe se rei da je
diskriminativna valjanost potenja/skromnosti u odreenoj mjeri upitna.
Meutim, prediktivna valjanost ove dimenzije, za varijable koje su relevantne
za psihopatologiju, je visoka, to potvruju nalazi mnogih istraivanja. Model
velikih sedam je manje parsimonian od Petofaktorskog i HEXACO modela,
ali prua uvid u jo neke vane dimenzije linosti. Ipak, ove dimenzije se u
odreenom smislu mogu smatrati redundantnima ili artefaktima, jer po nekim
autorima predstavljaju neto ekstremnije odrednice linosti koje bi mogle
pripadati nekima od ve utvrenih pet faktora strukture linosti.

Rekapitulacija poglavlja
1. Socijalno samopotovanje je faceta ekstraverzije.
T N
2. Negativna emocionalnost Modela velikih sedam je slina
neuroticizmu.
T N
3. Konvencionalnost je obrnuto definirana otvorenost prema iskustvu.
T N
4. Koje atribute posjeduje osoba koja postie visoke rezultate na skali
potenja/skromnosti?
5. ta sve obuhvata pozitivna valenca?
6. Koji je sadraj dimenzije negativna valenca?
7. Opisati instrument koji predstavlja operacionalizaciju Modela velikih
sedam.
8. Opisati razvoj HEXACO-PI-R inventara.
9. Facete emocionalnosti su: _________________ , ________________,
___________________ i __________________ .
10. Koje dimenzije (komponente) ine mranu trijadu?
11. Kakva je pouzdanost i konstruktna valjanost HEXACO-PI-R
inventara?

198

12. Ono to je u Modelu velikih pet neuroticizam, to je u HEXACO

modelu __________________.
13. Ono to je u Modelu velikih sedam _________________
________________, to je u HEXACO modelu ekstraverzija.
14. Referirajui se na jedno od opisanih istraivanja, navedite spolne
razlike u dimenzijama HEXACO modela.
15. Koje dimenzije Modela velikih sedam su povezane sa
samopotovanjem?
16. Opisati relacije dimenzija Modela velikih sedam sa poremeajima
linosti.
17. Jesu li pozitivna i negativna valenca redundantni faktori? Obrazloite
svoj odgovor.
18. ta je Tellegen-Wallerova nerestriktivna metodologija?
19. Nabrojte facete saradljivosti kao dimenzije HEXACO modela.
20. Koje od dimenzija Modela velikih sedam su dobri prediktori
potenja/skromnosti?

199

200

19. MODEL VELIKIH DVA I GENERALNI FAKTOR LINOSTI

Prostor linosti je mogue jo vie pojednostaviti, s tim to se gubi na
njegovoj komprehenzivnosti (obuhvatnosti). Model velikih dva je, u
geometrijskom smislu, pokuaj svoenja linosti na ravan, dok ekstrakcija
generalnog faktora linosti (p faktor) slijedi logiku utvrivanja Spearmanovog generalnog faktora intelektualnih sposobnosti (g faktor).
19.1. Model velikih dva
Digman (1997) je analizirao podatke iz 14 studija (pet na uzorcima
djece i adolescenata, a ostalih devet na uzorcima odraslih), gdje je potvrena
petofaktorska struktura linosti. Na osnovu ovih podataka, izdvojio je dva
faktora drugog reda prvi je ukljuivao emocionalnu stabilnost, ugodnost i
savjesnost, a drugi ekstraverziju i intelekt (otvorenost prema iskustvu). Ova
dva faktora vieg reda, poznati su kao metacrte linosti. Digman (1997) ih je
nazvao:
A. Alfa (faktor socijalizacije; obuhvata stabilnost emocionalnog
reagovanja i izraza, saradljivost i konzistentnost ponaanja u vidu
savjesnosti) i
B. Beta (faktor personalnog rasta, odnosno irenja linosti, kroz
ponaanja kojima pojedinac istrauje okolinu i preispituje ideje i
vrijednosti otvorenost za iskustva i aktivno suoavanje s
okolinom ekstraverzija).
Ovi faktori su slini onima koje predlae Becker (1999). To su
bihevioralna kontrola/socijalna adaptacija (pandan alfa-faktoru) i mentalno
zdravlje/samoaktualizacija (pandan beta-faktoru). DeYoung (2006) ih naziva
stabilnou (emocionalna stabilnost, savjesnost i ugodnost) i plastinou
(ekstraverzija i otvorenost prema iskustvu). Ovi faktori su jo odreeni kao
konzistentnost (motivacije, emocionalnog reagovanja i interpersonalnih
odnosa) i fleksibilnost: aktivno traenje socijalno i intelektualno nagraujuih
iskustava, situacija i doivljaja, kao i otvorenost pojedinca za promjene koje
e dovesti do obogaivanja i unapreivanja razliitih aspekata njegove
linosti (Repiti, 2013).

201

Predlaganje Modela velikih dva (eng. The Big Two) bilo je mogue
zato to je primijeena povezanost izmeu pet dimenzija linosti, ili su
odabrana faktorska rjeenja koja su dozvoljavala interkorelacije. Ukoliko
odaberemo ortogonalna (Varimax) rjeenja, krajnji proizvod faktorske analize
je petofaktorska struktura. Meutim, kako je logino i opravdano
pretpostaviti da dimenzije linosti zaista meusobno koreliraju (sjetimo se
Allporta koji je govorio da crte linosti udrueno modeliraju nae ponaanje),
bilo je za oekivati da e se izdvojiti odreena struktura vieg reda, koju je
mogue smisleno interpretirati. Osim toga, neke dimenzije koreliraju vie sa
drugim dimenzijama, a neke puno manje. Dakle, ve iz korelacijskih matrica
moemo vidjeti trendove u ''grupiranju'' ovih dimenzija, te pretpostaviti naziv
i sadraj njihovog ''zajednikog imenioca''.
Kada je izvrena faktorska analiza pet dimenzija drugog reda
Cattellovog 16PF-a, utvrena su dva faktora, u ovom sluaju treeg reda
(Cattell, H. i Mead, 2008):
a. faktor I (aktivna ukljuenost u vanjski svijet, kroz socijalne
interakcije, istraivanje okoline i ovladavanje sredinom; ovaj
faktor obuhvata: ekstraverziju, nezavisnost i emocionalnu
stabilnost) i
b. faktor II (samodisciplinirana praktinost vs. nekontrolirana
kreativnost; ovaj faktor ine: samokontrola, otra narav i
emocionalna stabilnost).
Moemo primijetiti da se ovi faktori ne poklapaju u potpunosti sa
onima koji su dobijeni na osnovu mjera Petofaktorskog modela i Modela
velikih pet. Aktivna participacija u vanjskom svijetu (faktor I) ne ukljuuje
otvorenost (odnosno obrnuto definiranu otru narav), ali ukljuuje negativno
definiranu ugodnost (tj. nezavisnost) i emocionalnu stabilnost. Drugi faktor
(fokusiranost na konkretne i objektivne zadatke vs. posveenost apstraktnim,
imaginarnim i inovativnim idejama) takoe obuhvata emocionalnu stabilnost,
kao i samokontrolu (savjesnost) i otru narav. Ni on nije potpuna preslika
Digmanovog alfa-faktora ili DeYoungove dimenzije stabilnosti.
Inae, stabilnost i plastinost moemo posmatrati i objasniti iz ugla
evolucijske psihologije. Stabilnost linosti i ponaanja je nuna za
preivljavanje, jer se odnosi na aktivnosti koje se obavljaju revnosno
202

(savjesnost), emocionalne reakcije koje su dosljedne (emocionalna stabilnost)

i plodnu saradnju s drugima, odnosno afilijativnost (saradljivost). Dakle,
ovjek tei ka sigurnosti (predvidljivoj okolini i budunosti), na nain da
konzistentno obavlja odreene aktivnosti, kontrolira ekspresiju emocija i
uspostavi dobre odnose s drugima (tj. mreu socijalne podrke i pripadnost
razliitim grupama). U isto vrijeme, pojedinac tei ostvariti vlastita prava i
stei odreene resurse, kroz socijalnu dominaciju, odvanost, asertivnost i
otvaranje prema okolini (tj. prema drugima). Takoe, osoba eli proiriti
svoja znanja, opseg interesovanja i unijeti odreene inovacije u svoju
okolinu, kroz vlastitu kreativnost i originalnost. Ekstraverzija i otvorenost
prema iskustvu (intelekt) nam pomau da to i ostvarimo. U ovome se ogleda
fleksibilnost naeg razmiljanja, doivljavanja i ponaanja, koja je takoe
nuna za preivljavanje.
19.2. Generalni faktor linosti
Na osnovu dvije meta-analize (Digmanove iz 1997. godine, te one
koju su proveli Mount, Barrick, Scullen i Rounds 2005. godine), Rushton i
Irwing (2008) su postavili model u kojem je na vrh hijerarhije linosti
postavljen generalni faktor linosti (eng. general factor of personality
GFP). Konfirmatornom faktorskom analizom, utvrdili su da model koji
najbolje odgovara analiziranim podacima, ukljuuje: pet faktora na najniem
nivou hijerarhije, dva faktora na sljedeem nivou i generalni faktor koji se,
kako smo ve napomenuli, nalazi na vrhu hijerarhije linosti. Alfa-faktoru
(stabilnosti) odgovaraju one dimenzije koje su dobijene i u Digmanovom i
DeYoungovom istraivanju, to vrijedi i za beta-faktor (plastinost).
Stabilnost i plastinost su znaajno saturirane generalnim faktorom linosti, a
ovakav model jo bolje odgovara podacima, nego Model velikih dva
(Rushton i Irwing, 2008).
Musek (2007) je, na osnovu provedene eksplorativne i konfirmatorne
analize podataka iz tri uzorka, uz koritenje razliitih mjera petofaktorske
strukture linosti, takoe izdvojio generalni faktor linosti. Njegov sadraj,
po Museku (2007), ine: blagostanje (dobrostanje), zadovoljstvo ivotom,
generalno samopotovanje, socijalna poeljnost, emocionalnost i motivacija,
a moe se pretpostaviti da ima duboke bioloke, neuropsiholoke i
evolucijske korijene. GFP je poznat i kao pfaktor (od eng. personality).
Moe se nazvati i: zdrava samokontrola, psihosocijalna adaptiranost i
203

odmjerenost u socijalnim interakcijama (Repiti, 2013). Osobe kod kojih je

izraena ova ''superdimenzija'' linosti (tj. koje postiu visoke rezultate na
skalama kojima se mjere njene subordinirane dimenzije), karakterizira:
emocionalna stabilnost (oputenost i bezbrinost), drueljubivost,
komunikativnost, odgovornost, tanost, organizovanost, ugodnost,
empatinost, altruistinost, kreativnost i autentinost. Dakle, razlikuju se od
drugih, imaju dobre odnose sa njima, pomau onim ljudima kojima je
potrebna pomo, uspjeno tee samoaktualizaciji, zadovoljne su ivotom,
imaju stabilnu pozitivnu sliku o sebi i samopouzdane su. Ovi kvaliteti veoma
podsjeaju na: Maslowljeve karakteristike samoaktualizirane osobe,
Allportove kriterije mentalnog zdravlja, aspekte Adlerovog kreativnog
samstva i karakteristike Frommovog produktivnog i biofilnog karaktera.
Na slici 6 je prikazan dijagam hijerarhije strukture linosti, koji saeto
predstavlja opisane rezultate faktorsko-analitikih studija.

Slika 6. Hijerarhija strukture linosti

Sa slike 6 je vidljivo da su savjesnost (C), emocionalna stabilnost

(ES) i ugodnost/saradljivost (A) dimenzije podreene faktoru stabilnosti, a
ekstraverzija (E) i otvorenost prema iskustvu (O) su subdimenzije
plastinosti/fleksibilnosti. Stabilnost i plastinost su faktori subordinirani
generalnom faktoru linosti (GFP).

204

19.3. Istraivanja
Yik i Russell (2001) su uporeivali prediktivnu valjanost ekstraverzije
i neuroticizma (prvi model), svih dimenzija Petofaktorskog modela (drugi
model) i stabilnosti i plastinosti (trei model), gdje je kao kriterij uzeto
trenutno afektivno stanje sudionika (tj. pozitivni i negativni afektivitet).
Utvrdili su da Model velikih dva objanjava 13%, ekstraverzija i
neuroticizam 29%, a svih pet dimenzija FFM-a 33% varijance trenutnog
emocionalnog stanja. Dakle, dimenzije Modela velikih dva su podbacile, u
odnosu na one iz Petofaktorskog modela.
Gebauer, Paulhus i Neberich (2013) su ispitivali povezanost faktora
slinih plastinosti i stabilnosti (aktivnost/agilnost i zajednitvo) sa odnosom
sudionika prema religiji (tj. da li su protivnici religije ili religijski
konformisti). Oni kod kojih je izraena agilnost tee diferencijaciji u okviru
svoje kulturne zajednice, dok ljudi sa izraenim zajednitvom tee asimilaciji
u svoj kulturalni ambijent. Istraivanje ovih autora potvruje model u kome
ove dvije dimenzije linosti, imajui u vidu individualistiki ili kolektivistiki
kulturalni milje u kome se nalaze sudionici, objanjavaju negativan
(protivljenje) ili pozitivan (konformizam) stav prema religiji.
Erdle, Irwing, Rushton i Park (2010) su proveli istraivanje na uzorku
od 628640 korisnika Interneta, ispitujui povezanost generalnog faktora
linosti i generalnog samopotovanja. Pokazalo se da GFP objanjava 67%
varijance opeg samopotovanja, to autori objanjavaju injenicom da
generalni faktor linosti i samopotovanje spadaju u adaptivne crte linosti,
koje olakavaju nae snalaenje u razliitim vanim kontekstima. Drugo
objanjenje koje su ponudili je da je GFP artefakt, dobijen usljed pristrasnosti
samoprocjene (Erdle i sar., 2010).
Van der Linden, Figueredo, Leeuw, Scholte i Engels (2012) su
ispitivali povezanost generalnog faktora linosti i roditeljske podrke,
procijenjene od strane roditelja i njihove djece. Utvrdili su da postoje niske
do umjerene pozitivne korelacije izmeu podrke roditelja i njihovih rezultata
vezanih za generalni faktor linosti. Statistiki znaajne korelacije su
utvrene u sluaju samoprocjene roditeljske podrke i njene procjene od
strane djece. Takoe, korelacije su bile znaajne kada su u pitanju i majke i
oevi. Kada je rije o dimenzijama petofaktorskog modela, nisu sve
205

korelacije bile statistiki znaajne. Dakle, generalni faktor linosti, kao

dimenzija koja predstavlja agregirani sadraj svojih subordiniranih faktora
linosti, ovdje se pokazao kao solidan prediktor roditeljske podrke.
Vukasovi, Bratko i Butkovi (2009) su proveli istraivanje u kojem
su procijenjivali gornji granicu heritabinosti crta linosti. Naveemo
procjene koje su se temeljile na regresiji rezultata djece na prosjene rezultate
vezane za linost roditelja. U sluaju faktora stabilnosti (alfa), gornja granica
heritabilnosti je .28; za faktor plastinosti (beta), ovaj koeficijent iznosi .35;
dok je za generalni faktor dobijena vrijednost od .33. Dakle, gornje granice
procenta varijance linosti, objanjene genetskim faktorima, redom iznose:
28%, 35% i 33%. Radi uporedbe, naveemo procente vezane za dimenzije
petofaktorskog modela: 27% (ekstraverzija), 26% (ugodnost), 26%
(emocionalna stabilnost), 29% (savjesnost) i 34% (autonomija, tj. otvorenost
prema iskustvu/intelekt).
19.4. Evaluacija izloenih modela
Model velikih dva i generalni faktor linosti predstavljaju krajnju
parsimonizaciju strukture linosti. Premda njihov sadraj obuhvata vane
varijable linosti, oni nisu dovoljno obuhvatni, da bi opisali i objasnili
varijabilnost u ekspresiji linosti i dijelu ponaanja koji je uslovljen crtama
linosti. Takoe, postoje odreene razlike u sadraju koji se pripisuje dvijema
dimenzijama linosti kao to su stabilnost i plastinost. Na kraju, generalni
faktor linosti je moda artefakt, koji nema svoju realnu egzistenciju.

Rekapitulacija poglavlja
1. Drugi naziv za plastinost je fleksibilnost.
T N
2. Aktivnost/agilnost odgovara plastinosti, a zajednitvo stabilnosti.
T N
3. Shodno navedenom istraivanju, generalni faktor linosti objanjava
vie od 50% varijance opeg samopotovanja.
T N
4. Ekstraverzija i otvorenost su dimenzije subordinirane faktoru
_____________________, a emocionalna stabilnost, savjesnost i
ugodnost pripadaju faktoru _____________________.

206

5. Koji je DeYoungov naziv za Digmanov alfa, a koji za beta faktor

linosti?
6. ta je p faktor?
7. Navedite bar tri naziva za generalni faktor linosti.
8. Kako su nazvani faktori treeg reda, koji su izdvojeni na osnovu
primjene Cattellovog 16PF-a? Koji je sadraj ovih faktora?
9. Uporedite generalni faktor linosti sa Adlerovim stvaralakim
samstvom i Frommovim biofilnim karakterom.
10. Koji je znaaj plastinosti i stabilnosti, iz ugla evolucijske
psihologije?

207

208

20. KRUNI MODELI LINOSTI

20.1. Interpersonalni cirkumpleks
20.1.1. Dimenzije i oktanti interpersonalnog cirkumpleksa
Krunim modelom linosti oznaili smo model koji je poznat pod
nazivom ''interpersonalni cirkumpleks'' (eng. Interpersonal Circumplex).
Rije je o dvodimenzionalnom modelu, gdje su dimenzije linosti
predstavljene u vidu osa pravouglog koordinatnog sistema. Ose su aktivnost,
djelovanje ili aktivitet (eng. agency) i zajednitvo (eng. community). Aktivitet
se odnosi na: dominaciju, kontrolu, status i mo, dok je zajednitvo odreeno
kao: ljubav, zdruivanje, afilijacija i prijateljska nastrojenost (Gurtman,
2009). Bakan (1966) je ove dimenzije nazvao fundamentalnim modalitetima
ljudskog bivstvovanja, a odredio ih je kao individualizaciju i povezivanje.
Oko njih je opisana krunica, te ostale meudimenzije sa horizontalnom
osom zaklapaju odreeni ugao i u skladu s tim se odreuje ''pozicija'' linosti
pojedinca. Dakle, ne koriste se obine, ve ugaone (angularne) koordinate.
Ovaj model je nastao u sklopu Kaiserove istraivake grupe pedesetih godina
prolog vijeka, kada je koriten za tzv. ''interpersonalnu dijagnostiku
(procjenu) linosti'' (Leary, 1957).
Wiggins (1979) je smatrao da se svaka dimenzija koja se odnosi na
interpersonalni prostor moe ''projektovati'' na krunicu, koja je dio
geometrijske reprezentacije ovog modela. Krunica je kontinuirana,
zatvorena kriva linija, to znai da ovdje ne govorimo o nekim diskretnim
vrijednostima ili nivoima varijable, ve o neprekidnim ''koliinama''
odreenih kvaliteta, odnosno osobina i karakteristika. Dakle, nije rije o
tipologiji linosti, kako bi se moglo pretpostaviti na osnovu povrnog
poznavanja interpersonalnog cirkumpleksa.
Broj konstrukata koji su ukljueni u razne cirkumpleks modele se
kree od etiri do 16, a meu njima najprihvaeniji model je onaj koji
obuhvata osam konstrukata (Mitrovi, olovi i Smederevac, 2005), koji
odreuju tzv. oktante linosti. Oktanti su osmi dijelovi kruga, a njihove
odrednice su oznaene sa po dva slova, u suprotnom smjeru od kazaljke na
satu (slika 7). Glavne dimenzije, koje meusobno ne koreliraju, se nazivaju i
dominacijom (odgovara aktivitetu) i toplinom/afilijacijom (odgovara
209

zajednitvu). Negativan pol dominacije je submisija (podreenost,

pokornost), a topline/afilijacije emocionalna hladnoa. U sutini, ove
dimenzije su najslinije ekstraverziji (prvenstveno socijalnoj dominaciji) i
ugodnosti/prijateljskoj nastrojenosti, respektivno. Trapnell i Broughton
(2006) su u svom istraivanju utvrdili da bi dimenziju ekstraverzije mogla
biti locirana blizu ose dominacije (zaklapa sa njom ugao manji od 45), a
saradljivost blizu topline (zaklapaju slian ugao kao ekstraverzija i
dominacija). Takoe, ovim dimenzijama se mogu opisati maskuline i
feminine tendencije. Tanije, osobine kao to su ''dominantan'' i ''hladan'' su
maskuline, dok su osobine tipa ''topline'' i ''submisivnosti'' feminine.

Slika 7. Wigginsov (1995) interpersonalni cirkumpleks

Za psihologiju linosti je najvaniji kruni model koji obuhvata
interpersonalne crte, odnosno pridjeve kojima se moe opisati i linost. Inae,
ovaj model moe se odnositi na jo nekoliko grupa varijabli: interpersonalne
vrijednosti, interpersonalne probleme, transakcije koje se tiu socijalne
210

podrke, uticaj interpersonalnih poruka i interpersonalne ciljeve. U skladu s

tim, ponueno je nekoliko njegovih operacionalizacija.
20.1.2. Operacionalizacije interpersonalnog cirkumpleksa
Instrument koji mjeri interpersonalne crte, a baziran je na cirkumpleks
modelu, nosi naziv Revidirane skale interpersonalnih pridjeva (eng.
Interpersonal Adjective Scales Revised, IAS-R, Wiggins, 1995). IAS-R se
sastoji od osam skala, sa po osam pridjeva (ukupan broj ajtema je 64). Na
slici 7 su navedeni nazivi ovih skala. Skale interpersonalnih pridjeva (IAS,
Wiggins, 1979) su pretea opisanog instrumenta, a rije je o duoj mjeri
interpersonalnih crta (sastojala se od 128 ajtema). Format odgovora inila je
osmostepena skala procjene. Primjeri pridjeva koji su se odnosili na skalu
drutvenosti (gregarnosti) ekstraverzije (NO) su ''veseo'' i ''drutven'' (Acton
i Revelle, 2002).
Interpersonalne vrijednosti se mjere Cirkumpleks skalama interpersonalih vrijednosti (eng. Circumplex Scales fo Interpersonal Values
CSIV, Locke, 2000). CSIV se sastoji od 64 estica, odnosno od osam skala, a
postoji i upola kraa verzija CSIV-32. Skale ovog instrumenta navodimo
poev od one koja sa desnim (''pozitivnim'') dijelom apscise zahvata ugao od
0 pa do skale koja je udaljena 315 od apscise: naklonjen zajednitvu,
aktivan i naklonjen zajednitvu, aktivan, aktivan i separiran, separiran,
submisivan i separiran, submisivan, te submisivan i naklonjen zajednitvu.
Interpersonalni problemi su operacionalizirani Cirkumpleks inventarom interpersonalnih problema (eng. Inventory of Interpersonal Problems
Circumplex, IIP-C, Alden, Wiggins i Pincus, 1990; Horowitz, Alden,
Wiggins, Pincus, 2000). Sastoji se od 64 estice, odnosno problema/situacija
u kojima se sudionici mogu osjeati uznemireno, a stepen distresa
procjenjuju na skali od nula do etiri. Skale su navedene istim redoslijedom
kao u prethodnom sluaju: pretjerano brian, nametljiv, dominantan,
osvetoljubiv, hladan, sklon izbjegavanju drutva, neasertivan i ranjiv (drugi
ga iskoritavaju).
Transakcije koje se odnose na socijalnu podrku se mjere
Cirkumpleks skalom postupaka podrke (eng. Support Actions ScaleCircumplex, SAS-C, Trobst, 2000). SAS-C se odnosi na dispozicije za
211

pruanje ili nepruanje socijalne podrke onima kojima su potrebni pomo i

podrka. Skale koje se nalaze u okviru ovog instrumenta su: brian, ukljuen,
direktivan, arogantan, kritiki nastrojen, distanciran, izbjegavajui i posluan.
Uticaj poruka je mjeren Inventarom oktantske skale uticaja poruka
(eng. Octant Scale Impact Message Inventory, IMI-C, Schmidt, Wagner i
Kiesler, 1999). IMI-C obuhvata dimenzije percepcije poruka od strane
sudionika, koje je primio od odgovarajue osobe. Ove percepcije se mogu
odnositi na naredbe i prijateljske poruke, te njihove kombinacije. Mogu se
npr. analizirati dijade: ljekar pacijent, psihoterapeut klijent, uitelj
uenik, nadreeni podreeni itd.
Inventarom interpersonalnih ciljeva (eng. Inventory of Interpersonal
Goals - IIG, Horowitz, Dryer i Krasnoperova, 1997) procjenjuju se ciljevi
pojedinaca u interpersonalnim odnosima. Sastoji se od 32 ajtema, a format
odgovaranja je petostepena skala (od nula do etiri). Razvijen je i Inventar
interpersonalnih ciljeva za djecu (eng. Interpersonal Goals Inventory for
Children, IGI-C, Ojanen, Grnroos i Salmivalli, 2005).
Wiggins, Phillips i Trapnell (1989) su predloili obrasce za raunanje
vektorskih skorova sudionika, odnosno njihovih rezultata na dimenzijama
aktiviteta i zajednitva:
Aktivitetvektorski skor = aktivan submisivan + .707 (aktivan i sklon
zajednitvu + aktivan i separiran submisivan i sklon zajednitvu
submisivan i separiran) i
Zajednitvovektorski skor = sklon zajednitvu separiran + .707
(aktivan i sklon zajednitvu + submisivan i sklon zajednitvu aktivan i
separiran submisivan i separiran).
Trapnell i Broughton (2006) su konstruirali instrument koji obuhvata
12 markera (dodekanata, odnosno dvanaestina) interpersonalnog cirkumpleksa, a poznat je kao Interpersonalni upitnik (eng. Interpersonal
Questionnaire IPQ). Ovaj instrument ima tri forme: standardna mjera
samoprocjene (IPQ), mjera samoprocjene u obliku verbalnih fraza (IPQ-S) i
verzija sa verbalnim frazama za procjenjivae (IPQ-R). IPQ se sastoji od 72
ajtema, koji su podjednako rasporeeni u 12 skala. Subskale IPQ-a se odnose
na sljedee atribute (poev od 0, pa do 330): brian, topao, ekstravert,
212

asertivan, dominantan, manipulativan, hladnokrvan, rezerviran, introvert,

srameljiv, popustljiv i saradljiv. Po Trapnellu i Broughtonu (2006),
pouzdanost tipa unutranje konzistencije IPQ-a je zadovoljavajua.
20.2. AB5C model
Hofstee, de Raad i Goldberg (1992) su, izuavajui strukturu linosti
uz pomo mjera Modela velikih pet, uzeli u obzir ne samo primarna, ve i
sekundarna zasienja opisivaa linosti ekstrahiranim faktorima. Rjeenje
koje su dobili, bilo je mogue predstaviti preko 10 dvodimenzionalnih
cirkumpleksa (pet je faktora, a 10 je odnosa izmeu svaka dva faktora,
odnosno parova primarnasekundarna saturacija). Svoj model su nazvali
Skraeni (''saeti'') cirkumpleks velikih pet dimenzija (eng. Abridged Big-Five
Dimensional Circumplex AB5C). AB5C svodi petodimenzionalni model na
dvodimenzionalni model strukture linosti, otuda naziv ''skraeni'', odnosno
''saeti''. Svaki od 12 cirkumpleksa podijeljen je na dodekante, tj. dvanaeste
dijelove, koji obuhvataju po 30 kruga.
Dimenzije su oznaene rimskim brojevima, koji predstavljaju pet
faktora Modela velikih pet: ekstraverzija/surgencija (I), saradljivost (II),
savjesnost (III), emocionalna stabilnost (IV) i intelekt (V). Ukrtanjem po
dvije dimenzije, dobijamo cirkumplekse tipa: I x III (ekstraverzija x
savjesnost), II x V (saradljivost x intelekt), II x III (saradljivost x savjesnost)
i slino. Nadalje, ''pozitivni'' dio apscise i ordinate je obiljeen znakom ''+'', a
''negativni'' dio znakom ''''. Dakle, deskriptori linosti mogu biti locirani npr.
izmeu ''pozitivnog'' dijela dimenzija ekstraverzije i saradljivosti, a ovaj
prostor je oznaen kao I+II+. S druge strane, odrednice linosti koje aludiraju
na emocionalnu labilnost i izraen intelekt (odnosno, otvorenost prema
iskustvu), bile bi u grupi (faceti) deskriptora koja je oznaena kao IV-V+.
U skladu s tim, slijede primjeri nekih deskriptora linosti koji
odgovaraju pojedinim sekcijama (odsjecima) cirkumpleksa (Hofstee, de
Raad i Goldberg, 1992; Johnson i Ostendorf, 1993):
1.
2.
3.
4.

I+I+ (priljiv, ekstravertiran i asertivan);

I-I- (stidljiv, introvertiran i tih);
I+II+ (socijabilan, entuzijastian i komunikativan);
I-II- (rezerviran, nekomunikativan i separiran);
213

5. I+II- (dominantan, hvalisav i tvrdoglav);

6. I-II+ (stidljiv, skroman i naivan);
7. I+III+ (aktivan, kompetitivan i ponosan);
8. I-III- (letargian, neenergian i bespomoan);
9. I+IV- (eksplozivan, rjeit i ekstravagantan);
10. I-IV+ (miran, staloen i tih);
11. II+I+ (topao i velikoduan);
12. III-II- (nepovjerljiv i nepouzdan);
13. I+V+ (progresivan, spontan i strastven);
14. III+V+ (bistar, obrazovan i organiziran);
15. III-III- (lijen, nemaran i nehatan);
16. IV-IV- (ljutit, zabrinut i anksiozan) ...
Faceta oznaena kao III-III- je, ustvari, negativni pol savjesnosti,
odnosno obuhvata osobine koje su pozicionirane na samoj dimenziji (ili na
zanemarljivo maloj udaljenosti od nje). Slino je sa facetom IV-IV-, koja se
odnosi na tipine primjere osobina koje upuuju na neuroticizam
(emocionalnu labilnost). Faceta I+II+ podrazumijeva primarno zasienje
ekstraverzijom (I), a sekundarno ugodnou (II) odgovarajue osobine su
socijabilan i entuzijastian. S druge strane, faceta II+I+ se odnosi na
primarno zasienje ugodnou, a sekundarno ekstraverzijom, te je oekivano
da se ovdje nalaze osobine tipa ''topline'' i ''velikodunosti''.
20.3. Istraivanja
Smith, Ruiz, Cundiff, Baron i Nealey-Moore (2013) su utvrdili da su
skorovi sudionika na dimenzijama (vektoru) afilijacije i kontrole (dominacije,
aktiviteta) u niskim pozitivnim korelacijama sa optimizmom, a u niskim
negativnim korelacijama sa pesimizmom. Ljudi skloni optimizmu bili bi
pozicionirani u segmentu kruga omeenom ''pozitivnim'' dijelovima osa
afilijacije i kontrole, dok bi pesimisti bili smjeteni u dijelu cirkumpleksa
ogranienom ''negativnim'' dijelovima ovih osa (tj. odlikovali su se
submisivnou i emocionalnom hladnoom/hostilnou).
Zeigler-Hill i Pratt (2007) su ispitivali povezanost mehanizama i
stilova odbrane sa Wigginsovim skalama interpersonalnih pridjeva i
vektorskim rezultatima vezanim za dvije glavne dimenzije. Doli su do
sljedeih nalaza vezanih za vektorske skorove: koritenje zrelih stilova
214

(mehanizama) odbrane je u niskoj pozitivnoj korelaciji sa dominacijom

(humor kao zreli stil odbrane je u pozitivnim korelacijama sa dominacijom i
afilijacijom); koritenje neurotinih stilova odbrane nije u statistiki
znaajnoj korelaciji sa dominacijom, ali je u pozitivnoj i statistiki znaajnoj
korelaciji sa afilijacijom (pseudoaltruizam i idealizacija pozitivno koreliraju
sa afilijacijom); a nezreli stilovi odbrane su u negativnoj korelaciji sa
dominacijom (u najveoj korelaciji s ovom dimenzijom je autistina
fantazija) i afilijacijom (ovdje se, po svom koeficijentu korelacije, istie
devaluacija). Nadalje, kada je rije o skalama circumplex modela, koritenje
zrelih stilova je u najveoj korelaciji sa dominantnou/ samopouzdanou;
pribjegavanje neurotinim stilovima odbrane najvie korelira sa toplinom/
saradljivou, dok je upotreba nezrelih stilova u najvioj korelaciji sa
hladnokrvnou i separiranou/introvertnou.
20.4. Evaluacija cirkumpleks modela
Cirkumpleks modeli su korisni prilikom opisa interpersonalnih
odnosa i strukture linosti. U sluaju interpersonalnih cirkumpleksa, rije je o
dvije dimenzije, s obzirom na koje se odreuje pozicija razliitih procesa i
odnosa meu ljudima: vrijednosti, poruka, ciljeva, socijalne podrke itd.
Kada je rije o linosti, govorimo o deset cirkumpleksa (''ravni'' linosti), ije
dimenzije su one iz Modela velikih pet.
Meutim, mogue je da interpersonalni cirkumpleksi pretjerano
pojednostavljuju dimenzionalnost meuljudskih interakcija. S druge strane, u
okviru AB5C modela se pretpostavlja da postoji pet dimenzija linosti, te
prigovori koji se mogu uputiti Modelu velikih pet vrijede i u ovom sluaju.
Dodatno, broj deskriptora po razliitim segmentima cirkumpleksa linosti
nije ujednaen, a za odreene atribute koji su pozicionirani jedni blizu drugih
pokazano je da meusobno nedovoljno koreliraju (premda u zadovoljavajuoj
mjeri koreliraju sa dimenzijama na koje se odnose).

Rekapitulacija poglavlja
1. U interpersonalnim cirkumpleksima, dominacija i toplina su
ortogonalne dimenzije.
T N
2. U okviru AB5C, imamo deset cirkumpleksa.
T N
215

3. Najprihvaeniji interpersonalni cirkumpleks je onaj koji se sastoji od

dodekanata.
T N
4. Na ta se odnosi faceta III+IV- ?
5. Objasniti sadraj facete I+II-.
6. Nabrojati oktante Wigginsovog (1995) krunog modela.
7. Opisati operacionalizaciju cirkumpleksa interpersonalnih problema.
8. Kako je operacionaliziran Wigginsov interpersonalni cirkumpleks?
9. Koji je drugi naziv za dimenziju ''aktiviteta''?
10. Koji su nedostaci modela zasnovanih na interpersonalnom cirkumpleksu?
11. Objasniti relacije optimizma i pesimizma sa dimenzijama interpersonalnog cirkumpleksa.
12. Kakva je interpersonalna priroda stilova i mehanizama odbrane
(referirati se na navedeno istraivanje)?

216

21. PSIHOFIZIOLOKI PRISTUPI LINOSTI

U ovom poglavlju e biti predstavljeno nekoliko pristupa, ije su
postavke i sistemi konstrukata fizioloki fundirani. To su: Teorija osjetljivosti
na potkrepljenje Jeffreya Graya, Model temperamenta i karaktera C. Roberta
Cloningera, Kibernetiki model konativnih funkcija Konstantina Momirovia
i Zuckermanov Alternativni petofaktorski model.
21.1.Teorija osjetljivosti na potkrepljenje
21.1.1. Grayeva teorija i njene operacionalizacije
Gray je sedamdesetih godina prolog stoljea anksioznost objasnio
tzv. sistemom bihevioralne inhibicije, to je bila osnova za njegovu teoriju
osjetljivosti na potkrepljenje (eng. Reinforcement Sensitivity Theory RST).
On je, prije svega, izuavao animalnu fiziologiju i psihofarmakologiju.
Grayev bioloki pristup izuavanju linosti i ponaanja zasnivao se na
sljedeem (Pickering i Corr, 2008):
A. prvo treba identifikovati temeljne karakteristike neurobihevioralnih sistema koje bi mogle biti vaan izvor varijacija u
ljudskom ponaanju,
B. potom, varijacije u ovim sistemima treba povezati sa poznatim
mjerama linosti.
Gray je smatrao da su Eysenckova ekstraverzija i introverzija
jedostavno povrinske ekspresije dvije razliite vrste senzitivnosti, odnosno
osjetljivosti (Pickering, Corr i Gray, 1999) osjetiljivosti na kaznu (eng.
punishment sensitivity) i na nagradu (eng. reward sensitivity). Impulzivne
osobe posjeduju osjetljivost na signale za koje je vezana nagrada (uporeeni s
onima koji nisu impulzivni), dok su anksiozni pojedinci osjetljivi na kaznu
(uporeeni sa emocionalno stabilnim osobama). Po Grayu, dimenzije
osjetljivosti na nagradu i kaznu su meusobno nezavisne. Ekstraverzija je
shvaena kao ravnotea osjetljivosti na nagradu i kaznu, a neurotizicam ini
snaga (intenzitet) obje vrste osjetljivosti.
Grayeva teorija osjetljivosti na potkrepljenje uzima u obzir tri sistema
(Gray, 1987):
217

1. sistem bihevioralne inhibicije (eng. behavioral inhibition system

BIS);
2. sistem borbe/bijega (eng. fight/flight system FFS) i
3. sistem bihevioralne aktivacije (eng. behavioral approach/
activation system BAS).
Sistem biohevioralne inhibicije (BIS) je dispozicija za osjetljivost na
uslovne averzivne podraaje zadavanje kazne i uklanjanje ili prekidanje
sistema nagraivanja. BIS objanjava i reakcije na nove, nepoznate i
intenzivne podraaje, te uroene strahove (Pickering i Corr, 2008). Ovaj
sistem je odgovoran za doivljaje i osjeanja kao to su: strah, tuga,
anksioznost i frustriranost. Neurofizioloku podlogu BIS-a ine: septohipokampalni sistem, njegova aferentna vlakna iz modanog stabla i njegove
projekcije u frontalni reanj mozga (Carver i White, 1994).
Sistem borbe/bijega (FFS) je odgovoran za reakcije na bezuslovne
averzivne stimuluse, te ima ulogu posrednika u odbrani od agresivnog
ponaanja ili u njegovom izbjegavanju (Mitrovi, Smederevac i olovi,
2008). Sistem borbe/bijega je ukljuen u doivljavanje i ispoljavanje bijesa i
panike. Sr nadbubrene lijeze, u lancu reakcija, izaziva luenje
kateholamina (epinefrina i norepinefrina), te dolazi do poveanja krvnog
pritiska, miine tenzije i aktivnosti respiratornog sistema. Ovaj skup
fiziolokih reakcija i procesa lei u osnovi sistema borbe/bijega.
Sistem bihevioralne aktivacije (BAS) je dispozicija za osjetljivost na
uslovne apetitivne podraaje uskraivanje ili prekidanje kazne i zadavanje
nagrade (Pickering i Corr, 2008). BAS je odgovoran za pozitivna afektivna
stanja, kao to su: nada, srea i ushienost (Gray, 1990). Za njegovo
djelovanje su najvjerovatnije zadueni kateholaminergiki (naroito
dopaminergiki) putevi (Carver i White, 1994).
Kasnije, Gray i McNaughton (2000) revidiraju Teoriju osjetljivosti na
potkrepljenje, na nain da su tri glavna sistema odreena na neto drugaiji
nain:
1. U revidiranoj RST, sistem bihevioralne inhibicije je zaduen za
reagiranje na konflikt stimulusa (bilo da su apetitivni ili
averzivni). Rije je o uslovnim podraajima, a BIS izaziva:
218

anksioznost, inhibiciju dominantnih konfliktnih ponaanja, proces

procjene rizika, te pretraivanje pamenja i procjenu okoline, to
bi trebalo pomoi u razrjeenju nastalog konflikta meu
stimulusima.
2. Sistem borbe/bijega (FFS) je proiren u sistem borbe-bijegazaleivanja (eng. fight-flight-freeze system FFFS), a stoji u
osnovi reagiranja na razliite uslovne i bezuslovne podraaje. U
revidiranoj verziji pomenute teorije, ovaj sistem je posrednik
prilikom doivljavanja straha, a ne anksioznosti. Drugim rijeima,
zaduen je za sklonost reakcijama straha i izbjegavanja (panika,
fobije i slino).
3. U revidiranoj (reformuliranoj) RST, sistem bihevioralne
aktivacije (BAS) posreduje u reakcijama na sve apetitivne
podraaje, bilo da su bezuslovni bilo uslovni. Rije je o
anticipaciji zadovoljstva, ugode i osjeaju nade. BAS je zaduen i
za optimizam, orijentiranost prema sistemu nagraivanja i
sklonost rizinim ponaanjima.
Sistem bihevioralne inhibicije je izraen kod osoba sa dijagnozom
generaliziranog anksioznog poremeaja (GAD) i opsesivno-kompulzivnog
poremeaja (OCD). Sistem borbe-bijega-zamrzavanja, u revidiranoj verziji
Teorije osjetljivosti na potkrepljenje, obuhvata i neke naine reagovanja
tipine za BIS, iz prve verzije ove teorije. Sistem bihevioralne aktivacije je,
pored ostalog, vezan za sklonost razliitim vrstama ovisnosti.
Operacionalizacija konstrukata Grayeve teorije je instrument nazvan
Skale sistema bihevioralne inhibicije/aktivacije (eng. Behavioral Inhibition/
Behavioral Activation Scales BIS/BAS Scales; Carver i White, 1994).
BIS/BAS skale obuhvataju 20 ajtema, koji mjere aktivnost sistema
bihevioralne inhibicije (sedam estica) i tri tipa bihevioralne aktivacije
(reakcije na nagradu BAS-RR sa pet estica; nagon BAS-D, sa etiri
estice i traenje zabave BAS-FS, etiri ajtema).
Takoe, razvijena je mjera samoprocjene osjetljivosti na nagrade i
kazne, Upitnik osjetljivosti na kaznu i osjetljivosti na nagradu (eng.
Sensitivity to Punishment and Sensitivity to Reward Questionnaire SPSRQ;
Torrubia, vila, Molt i Caseras, 2001). SPSRQ obuhvata 48 tvrdnji sa

219

dihotomnim formatom odgovaranja, podjednako rasporeenih u dvije skale

Osjetljivost na kaznu (SP) i Osjetljivost na nagradu (SR).
21.1.2. Istraivanja
Kasch, Rottenberg, Arnow i Gotlib (2002) su ispitivali povezanost
sistema bihevioralne aktivacije i inhibicije sa ozbiljnou i tokom
depresivnog poremeaja. Koristili su Strukturirani kliniki intervju za DSMIV poremeaje sa ose I (SCID-IP), Hamiltonov inventar depresivnosti (HDI),
Beckov inventar anksioznosti (BAI), Skalu globalne procjene funkcioniranja
(GAF), kao i BIS/BAS skale. Utvrdili su da postoje statistiki znaajne
razlike izmeu depresivnih i nedepresivnih sudionika, kada je u pitanju
sistem bihevioralne inhibicije i sva tri tipa bihevioralne aktivacije. Depresivni
sudionici su postizali statistiki znaajno vie rezultate na BIS skali, te nie
rezultate na komponentama BAS-a, u odnosu na nedepresivne sudionike.
Nia bihevioralna aktivacija bila je povezana sa veim brojem simptoma
depresije, kao i sa njenom loijom prognozom (pacijenti su ponovo
procijenjeni osam mjeseci nakon prve procjene). Rezultati depresivnih
sudionika na BIS i BAS skalama nisu korelirali statistiki znaajno sa
anksioznou, dok su rezultati na BAS skali bili u pozitivnoj korelaciji sa
procjenama opeg funkcioniranja sudionika.
Harmon-Jones (2003) je utvrdio da je BAS u pozitivnoj korelaciji sa
pozitivnim afektivnim stanjima i bijesom (ljutnjom), a BIS pozitivno korelira
sa negativnim afektivitetom, bijesom i hostilnou. Ovaj istraiva istie da
je odnos izmeu pozitivnih i negativnih emocionalnih stanja s jedne i BIS-a i
BAS-a s druge strane, sloeniji nego to se to pretpostavlja. Drugim rijeima,
moe se pronai nekoliko parcijalnih medijatorskih efekata ovih varijabli.
Smits i Boeck (2006) su ispitivali relacije BIS i BAS dimenzija sa
faktorima Modela velikih pet. Doli su do sljedeih rezultata: neuroticizam je
u umjerenoj pozitivnoj korelaciji sa bihevioralnom inhibicijom i u negativnoj
korelaciji sa nagonima i traenjem zabave, kao aspektima bihevioralne
aktivacije; ekstraverzija je u niskoj negativnoj korelaciji sa BIS-om i u
pozitivnim korelacijama sa svim tipovima bihevioralne aktivacije; ugodnost
je u pozitivnoj korelaciji sa nivoom bihevioralne inhibicije, dok je u
negativnim korelacijama sa dva tipa bihevioralne aktivacije (nagoni i traenje
zabave); savjesnost je u pozitivnim korelacijama sa BIS-om i nagonima, a u
220

negativnoj korelaciji sa traenjem zabave; dok otvorenost nije u statistiki

znaajnim korelacijama sa rezultatima na skalama BIS-a i BAS-a. Sve
korelacije su izraunate na osnovu odabira ortogonalnog faktorskog rjeenja
za dimenzije Modela velikih pet (Smits i Boeck, 2006).
Mitrovi, Smederevac, olovi, Kodopelji i Dini (2014) su se
bavili utvrivanjem prototipova linosti, na osnovu dimenzija revidirane
Teorije osjetljivosti na potkrepljenje. Njihov uzorak inila je opa populacija
i zatvorenici. Ekstrahirali su sljedea tri klastera (prototipa): pristupajui
(eng. approaching type; ovi sudionici postizali su visoke rezultate na
dimenziji sistema bihevioralne aktivacije i borbe, a niske na dimenziji
bihevioralne inhibicije i ''zaleivanja''), izbjegavajui (eng. avoidant type;
visoki skorovi u sluaju bihevioralne inhibicije i ''zaleivanja'' i prosjeni
skorovi na dimenzijama bihevioralne aktivacije i borbe) i kontrolirani tip
(eng. controlled type; definiraju ga niski skorovi na svim pomenutim
dimenzijama). Pristupajui i izbjegavajui tip su bili zastupljeniji u populaciji
zatvorenika, dok je kontrolirani tip bio ei meu sudionicima koji pripadaju
opoj populaciji (Mitrovi i sar., 2014).
21.1.3. Evaluacija Grayeve teorije
Grayeva Teorija osjetljivosti na potkrepljenje je biopsiholoki pristup,
te u tome lei njegova glavna prednost. Dakle, za dimenzije (sisteme) ove
teorije utvreni su neurofizioloki korelati, koji se mogu mjeriti u
laboratorijskom okruenju. Meutim, sistem bihevioralne inhibicije se u
odreenoj mjeri preklapa sa sistemom borbe-bijega-zamrzavanja, jer
zamrzavanje (''zaleenost'') i bijeg podrazumijevaju jedan vid inhibicije,
odnosno nedjelovanja ili povlaenja.
21.2. Psihobioloki model temperamenta i karaktera
21.2.1. Sedmodimenzionalni model i njegove operacionalizacije
Robert Cloninger je identifikovao etiri crte temperamenta i tri crte
karaktera. Crte temperamenta se nasljeuju, a crte karaktera su njihova
nadogradnja. Crte temperamenta su (Cloninger, 1987):
A. traenje novina (eng. Novelty seeking NS);
221

B. izbjegavanje tete (eng. Harm avoidance HA);

C. zavisnost od nagrade (eng. Reward dependence RD) i
D. ustrajnost (eng. Persistence P ili PS).
Originalni Cloningerov model su inile prve tri dimenzije
temperamenta, a model je kasnije dopunjen ustrajnou. Dimenzije
temperamenta se nezavisno nasljeuju, manifestuju se odmah po roenju, a
odreuju i oblikuju nau percepciju, proces pamenja i navike. Traenje
novina odnosi se na osobine kao to su: entuzijastinost, radoznalost,
iritabilnost i ekstravagantnost vs. rezerviranost, stoinost, opreznost i
promiljenost. Za ovu dimenziju je karakteristina niska bazalna
dopaminergika aktivnost (Cloninger, 1986). Osobe koje su sklone
izbjegavanju tete, su: preplaene, pesimistine, stidljive i brzo se umaraju,
dok suprotan pol ove dimenzije karakteriziraju: optimizam, otvorenost,
smjelost, energinost i odvanost. Za izbjegavanje tete je vezana visoka
serotonergika aktivnost (Cloninger, 1986). Zavisnost od nagrade je
odreena kao: toplina, otvorenost, sentimentalnost i srdanost vs. povuenost,
separiranost, hladnoa i nezavisnost. Neuro-fizioloki korelat ove dimenzije
je niska bazalna noradrenergika aktivnost (Cloninger, 1986). Ustrajnost
(perzistenciju) karakterizira: perfekcionizam, entuzijastinost i marljivost vs.
ljenost, nisko postignue i pragmatizam.
Kluger, Laidlaw, Kruger i Harrison (1999) navode da postoje relacije
izmeu tri dimenzije temperamenta (traenje novina, izbjegavanje tete i
zavisnost od nagrade) i poremeaja linosti. Osobe sa antisocijalnim
poremeajem postiu visoke rezultate na skali traenja novina, a niske
skorove na skalama izbjegavanja tete i zavisnosti od nagrade. Pojedinci sa
histrionim poremeajem imaju izraeno traenje novina i zavisnost od
nagrade, ali su nisko pozicionirani na dimenziji izbjegavanja tete. Osobe sa
pasivno-agresivnim poremeajem postiu visoke rezultate na sve tri skale.
Pojedinci sa opsesivno-kompulzivnim poremeajem linosti postiu visoke
rezultate na izbjegavanju tete, ali imaju niske skorove na ostalim skalama.
Osobe sa shizoidnim poremeajem postiu niske rezultate na sve tri skale.
Dimenzije karaktera su dodate kasnije, prilikom revizije modela
temperamenta. Ove dimenzije su (Cloninger, Svrakic i Przybeck, 1993):
A. samousmjerenost (eng. Self-directedness SD);
222

B. kooperativnost (eng. Cooperativeness C) i

C. samotranscendencija (eng. Self-transcendence ST).
Visoki skorovi na skali samousmjerenosti upuuju na svrhovitost,
odgovornost i pouzdanost, a niski skorovi na ovoj dimenziji
podrazumijevaju: besciljnost, besperspektivnost i pasivnost. Kooperativnost
se odlikuje: samosjeanjem, empatijom i principijelnou vs. osvetoljubivou, neosjetljivou i sebinou. Samotranscendencija se odnosi na
transpersonalni, spiritualni i kreativni aspekt linosti, a pojedinci koji postiu
niske skorove na ovoj dimenziji su: otueni, izbjegavajui, konvencionalni i
skeptini. Crte karaktera sazrijevaju u odrasloj dobi, te utiu na linu i
socijalnu djelotvornost, kroz uenje uvidom u vlastiti self-koncept (sliku o
sebi). Self-koncept varira, s obzirom na to kako pojedinac pojmi sebe (Rizzo,
2013): kao autonomnu individuu (kroz samoprihvatanje eng. self
acceptance), kao integralni dio ovjeanstva/drutva (u vidu socijalnog
identiteta eng. social acceptance) i kao integralni dio cjelovitosti
univerzuma (kroz duhovni aspekt, eng. spiritual acceptance). Prvoj vrsti selfkoncepta odgovara samousmjerenost, drugoj kooperativnost, a treoj samotranscendencija.
Sedmodimenzionalni model temperamenta i karaktera je operacionaliziran Inventarom temperamenta i karaktera (eng. Temperament and
Character Inventory TCI, Cloninger i sar., 1993). Ovaj instrument se
sastoji od 240 ajtema u dihotomnom formatu (tano/netano). Njegova
revidirana verzija (TCI-R, Cloninger, 1999) ima takoe 240 estica, s tim to
je ovdje format odgovaranja petostepena skala Likertovog tipa. Svaka
dimenzija koju mjeri TCI-R, ima svoje facete, odnosno subskale: svaka
dimenzija temperamenta ima po etiri facete, samousmjerenost i
kooperativnost po pet, a samotranscendenciju mjere tri subskale. Postoji i
skraena verzija TCI-R 140, te verzija za djecu izmeu est i 14 godina (eng.
Junior Temperament and Character Inventory, JTCI).
21.2.2. Istraivanja
Farmer i Goldberg (2008) su ispitivali psihometrijske karakteristike
Revidiranog inventara temperamenta i karaktera (TCI-R). U njihovoj studiji,
pouzdanost subskala TCI-R-a je uglavnom zadovoljavajua, meutim,
problem je faktorska valjanost ovog instrumenta. Naime, facete koje su
223

trebale odgovarati odreenim domenima (dimenzijama) nisu se adekvatno

''rasporedile'' po ovim dimenzijama. Tako su, naprimjer, facete izbjegavanja
tete i samousmjerenosti zasiene istim faktorom, a facete kooperacije i neke
facete zavisnosti od nagrade odgovaraju treem ekstrahiranom faktoru.
Garcia (2011) je na uzorku od 289 srednjokolaca ispitivao
povezanost dimenzija temperamenta i karaktera sa faktorima Modela velikih
pet i psiholokim blagostanjem (eng. well-being). Rezultati ove studije
ukazuju na: pozitivnu povezanost izmeu traenja novina sa ekstraverzijom i
njenu negativnu povezanost sa savjesnou; pozitivnu korelaciju izbjegavanja
tete sa neuroticizmom i saradljivou, te njenu negativnu korelaciju sa
ekstraverzijom i savjesnou; pozitivne korelacije izmeu zavisnosti od
nagrade i svih dimenzija Modela velikih pet, osim savjesnosti; pozitivnu
povezanost perzistencije i savjesnosti, pozitivnu korelaciju samousmjerenosti
sa ekstraverzijom i savjesnou, a negativnu korelaciju izmeu samousmjerenosti i neuroticizma; pozitivnu povezanost kooperativnosti sa
ekstraverzijom, otvorenou prema iskustvu i ugodnou; kao i pozitivnu
korelaciju samotranscendencije sa otvorenou i ugodnou. Psiholoko
blagostanje (dobrostanje) je u pozitivnim korelacijama sa samousmjerenou
i kooperativnou, dok je u negativnoj korelaciji sa izbjegavanjem tete
(Garcia, 2011).
Capanna i sar. (2012) su ispitivali povezanost rezultata na TCI-R-u i
Upitniku velikih pet (BFQ). Na nivou subskala BFQ-a, utvrdili su sljedee:
traenje novina pozitivno korelira sa dinaminou, dominantnou i
otvorenou prema iskustvima; izbjegavanje pohlepe je u umjerenim
negativnim korelacijama sa dinaminou, dominantnou, emocionalnom
kontrolom i kontrolom impulsa; zavisnost od nagrade pozitivno korelira sa
dinaminou, kooperativnou i pristojnou; a perzistencija je u umjerenim
pozitivnim korelacijama sa dinaminou, dominantnou i perseveracijom.
Kada je rije o dimenzijama karaktera, rezultati su sljedei: samousmjerenost
je u pozitivnim korelacijama sa: dinaminou, perseveracijom, emocionalnom kontrolom, kontrolom impulsa, kooperativnou, pristojnou i
otvorenou za kulturu i nova iskustva; kooperativnost je u pozitivnim
korelacijama sa: skrupuloznou, perseveracijom, kontrolom emocija i
impulsa, pristojnou, kooperativnou (kao subskalom BFQ-a), te sa

224

otvorenou prema kulturi i iskustvima; a samotranscendencija je u niskim

pozitivnim korelacijama sa: dinaminou, kooperativnou i pristojnou.
21.2.3. Evaluacija Cloningerovog modela
Cloningerov model, kao i Grayeva teorija, ima tu prednost da je
bioloki fundiran, te da objanjava irok spektar doivljaja, reakcija i
ponaanja. Meutim, glavni problem je preklapanje nekih njegovih
konstrukata, to rezultira naruenom faktorskom valjanou njegovih operacionalizacija. Takoe, upitan je sadraj konstrukata ''temperament'' i
''karakter'', s obzirom da mogu imati vie znaenja. Bez obzira na ove kritike,
Sedmodimenzionalni model linosti je koristan okvir za deskripciju linosti i
interpretaciju ponaanja. Dodatno, neke od crta temperamenta se mogu
uporediti s onima iz Grayeve Teorije osjetljivosti na potkrepljenje (kao i s
nekim dimenzijama Alternativnog petofaktorskog modela), to svjedoi o
odreenom stepenu konvergencije meu psihobiolokim modelima strukture
linosti.
21.3. Momiroviev Kibernetiki model
21.3.1. Kratka biografija K. Momirovia
Konstantin Momirovi je roen 1932. godine u Tetovu, a umro je
2004. godine. Nakon to je zavrio Prvu beogradsku gimnaziju, upisao se na
Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Studij je zavrio
1955. godine, a doktorirao je na istoj instituciji, na temu: ''Struktura faktora
nekih simptoma neuroza''. Izuavao je i filozofiju, medicinu i historiju
umjetnosti, a bio je i vrstan dudista i ahista. Pored ostalog, predavao je
kvantitativne metode, psihologiju sporta i kinezioloku psihologiju. Veliki
dio svoje radne karijere proveo je u Sveuilinom raunskom centru SRCE,
gdje je doao do pozicije generalnog direktora. Zalagao se za primjenu
raunara u psiholokim istraivanjima, te je razvio nekoliko programa za
kompjutersko-statistiku obradu podataka.
Momirovi se, dakle, bavio: psihologijom, kineziologijom, kriminologijom, antropologijom, statistikom, psihometrijom i raunarstvom. Na
Univerzitetu u Zagrebu, 1990. godine, proglaen je professorom emeritusom,
nakon ega je radio i kao profesor statistike na Filozofskom fakultetu u
225

Beogradu, te kao nauni konsultant na Institutu za kriminoloka i socijalna

istraivanja. Iza sebe je ostavio mnogo legitimnih i empirijski utemeljenih
naunih radova, koji ga svrstavaju u grupu psihologa visoke produktivnosti i
svjetske reputacije. Ovdje emo sebi dati slobodu da Momiroviev rad
stavimo u istu ravan sa Cattellovim doprinosima.
21.3.2. Kibernetiki model konativnih funkcija
Konativne funkcije se odnose na linost i motivaciju, odnosno na one
aspekte koji nisu primarno afektivne ili kognitivne prirode. Momirovi je, sa
svojim saradnicima, doao do est faktora konativnih funkcija, odnosno
dimenzija linosti (Hoek i Momirovi, 1997):
a. Epsilon (odnosi se na regulaciju aktiviteta, odnosno kortikalnu
kontrolu ascendentnog retikularnog aktivirajueg sistema
ARAS-a, u ijoj osnovi je retikularna formacija);
b. Hi (ovo je faktor kontrole i regulacije organskih funkcija:
senzornih i motornih, te funkcija respitatornog, kardiovaskularnog, uropoetskog i gastrointestinalnog sistema; ukoliko su
kontrola i regulacija naruene, dolazi do psihosomatskih smetnji);
c. Alfa (odnosi se na kontrolu i regulaciju reakcija odbrane, a vezan
je za sljedee fenomene: fobinost, opsesivnost, anksioznost,
hiperosjetljivost i kompulzivnost);
d. Sigma (ovo je faktor regulacije i kontrole reakcija napada, a vezan
je za agresivnost);
e. Delta (obuhvata kontrolu i koordinaciju regulativnih funkcija;
ukoliko su ove funkcije naruene, dolazi do emocionalne,
motorike i kognitivne disocijacije, u vidu simptoma paranoje i
depresije, te disocijativnih poremeaja) i
f. Eta (odnosi se na evaluaciju i integraciju konativnih funkcija, a
njihova naruenost vodi ka poremeaju evaluativnih funkcija i
slabijoj integraciji u socijalno polje).
Kibernetiki model linosti je operacionaliziran u vidu Kibernetike
baterije konativnih testova KON-6 (Momirovi, Wolf i Damonja, 1992).
KON-6 se sastoji od 180 estica grupiranih u est skala koje se odnose na
opisane faktore, a format odgovaranja na estice je Likertova petostepena
skala. Sadraj estica je osmiljen tako da vii rezultat ukazuje na veu
226

dezintegraciju ili manju kontrolu nad konativnim (i fiziolokim) funkcijama.

KON-6 ima prilino dobru pouzdanost tipa unutranje konzistencije, a koristi
se za procjenu linosti i efekata psihoterapijskog tretmana. Momirovi i
saradnici su takoe razvili bateriju testova za procjenu kognitivnih funkcija,
odnosno sposobnosti (KOG-3, Wolf, Momirovi i Damonja, 1992).
21.3.3. Istraivanja
Kolarevi i Mari (1998) su ispitivali povezanost rezultata na skalama
KON-6 sa davanjem socijalno poeljnih odgovora. Doli su od sljedeih
nalaza: rezultati na svim skalama KON-6 baterije su u niskoj negativnoj
korelaciji sa isticanjem poeljnih osobina, te u umjerenoj negativnoj
korelaciji sa poricanjem nepoeljnih osobina. Faktori Hi (efikasnost
regulacije organskih funkcija), Delta (efikanost sistema za koordinaciju
regulativnih funkcija) i Eta (efikasnost sistema za integraciju regulativnih
funkcija) su u niskim negativnim korelacijama sa skalom lai iz Eysenckovog
upitnika linosti.
Matovi (1997), na uzorku psihotinih pacijenata, dobija da su neke
interkorelacije skala KON-6 veoma visoke, npr. izmeu faktora: Alfa i Hi (r
= .845), Delta i Alfa (r = .824) i Delta i Eta (r = .890). Glavni rezultat njenog
istraivanja upuuje na znaajnu povezanost izmeu dobrog konativnog i
dobrog kognitivnog funkcioniranja sudionika istraivanja (tj. klinikog
uzorka). Povezanost je iznosila rs = .681, to je vea povezanost od one koja
se obino dobija u normalnoj populaciji. Treba napomenuti da je ovdje
koriten Wechslerov individualni test inteligencije (VITI). Matovi (1997) je
takoe analizirala zajedniki latentni prostor konativnih i kognitivnih
funkcija, te je dobila petofaktorsku soluciju. Faktori su bili: verbalna
inteligencija, generalni neuroticizam, distraktibilnost panje, ekstraverzijaintroverzija i perceptivna organizacija.
21.3.4. Evaluacija Momirovievog modela linosti
Kibernetiki model konativnog funkcioniranja nastao je u okviru
biolokog (fiziolokog) pristupa, te kao takav ima veoma dobru utemeljenost.
Meutim, konstrukti ovog modela dio su i patocentrine paradigme, jer su
definirani tako da predstavljaju poremeaje u: regulaciji, integraciji,
koordinaciji i kontroli razliitih konativnih sistema. Takoe je evidentno da
227

neki faktori konativnih (dis)funkcija imaju slabiju divergentnu valjanost. Bez

obzira na to, ovaj model je kvalitetan pokuaj opisivanja, objanjavanja i
predvianja vezanih za linost i motivaciju.
21.4. Zuckermanov Alternativni petofaktorski model
Najvei dio naunog rada Marvina Zuckermana odvija se u okviru
bioloke paradigme. On je svoj model linosti koncipirao tako da crte
(faktori) linosti budu komparabilne sa onim crtama koje se mogu nai i kod
drugih vrsta (u biolokom smislu). Drugim rijeima, svaka dimenzija linosti
treba posjedovati fizioloko uporite, kako bi se uope moglo govoriti o
njenoj egzistenciji.
21.4.1. Zuckermanov model linosti i njegove operacionalizacije
Zuckerman je rad na svom modelu linosti zapoeo ukljuujui u
analizu bar po tri markera devet pretpostavljenih faktora strukture linosti:
generalne emocionalnosti (neuroticizma), socijabilnosti, anksioznosti,
socijalizacije, hostilnosti, traenja senzacija, aktiviteta, impulzivnosti i
socijalne poeljnosti. Ova analiza je poluila sljedee rezultate (Zuckerman,
Kuhlman i Camac, 1988):
1. na vrhu hijerarhije linosti, izdvojeni su faktori veoma slini
onima iz Eysenckovog PEN modela (ekstraverzija-socijabilnost,
neuroticizam-emocionalnost i psihoticizam-impulzivno nesocijalizirano traenje senzacija);
2. na srednjem nivou hijerarhije linosti, izdvojeni su: socijabilnost,
aktivitet, emocionalnost, impulzivno nesocijalizirano traenje
senzacija i agresivno traenje senzacija;
3. ove dimenzije se dalje ''granaju'' na sedam faktora: socijabilnost,
aktivitet, bijes, anksioznost, autonomiju vs. konformizam, impulzivnost i agresivno traenje senzacija.
Zuckerman je proveo dodatno istraivanje, na veem uzorku, kako bi
dodatno provjerio dobijeni hijerarhijski model strukture linosti. Rije je o
nekoliko nivoa analize, poev od onog koji ukljuuje sedam faktora, pa sve
do trofaktorskog rjeenja. Ovdje emo pobrojati dimenzije koje su dobijene
za: estofaktorsku, petofaktorsku, etvorofaktorsku i trofaktorsku soluciju
(Zuckerman, 1993):
228

1. socijabilnost, aktivitet, neuroticizam-anksioznost, agresivnosthostilnost, impulzivno nesocijalizirano traenje senzacija i

impulzivnost;
2. socijabilnost, aktivitet, neuroticizam-anksioznost, agresivna
hostilnost i impulzivno nesocijalizirano traenje senzacija.
3. socijabilnost, neuroticizam-anksioznost, agresivna hostilnost i
impulzivno nesocijalizirano traenje senzacija; te
4. socijabilnost, emocionalnost (neuroticizam) i impulzivno nesocijalizirano traenje senzacija (psihoticizam).
Poto etvorofaktorsko rjeenje nije bilo dovoljno pouzdano, a u
okviru estofaktorskog rjeenja impulzivnost se nije replicirala kod ena,
odlueno je zadrati petofaktorsku soluciju (Zuckerman, 2002). Ovo rjeenje
je poznato kao Alternativni petofaktorski model (eng. Alternative FiveFactorial Model AFFM), koji pretpostavlja postojanje sljedeih faktora
linosti: impulzivno traenje senzacija (naglo reagovanje, bez razmiljanja;
potreba za uzbuenjem i nepredvidljivim situacijama; potreba za promjenom
i novinama); neuroticizam-anksioznost (tenzija, zabrinutost, opsesivna
neodlunost, osjetljivost na kritiku i nedostatak samopouzdanja); agresivnosthostilnost (verbalna agresivnost, grubost, osvetoljubivost, ispoljavanje
antisocijalnih tendencija, nedostatak strpljenja pri kontaktima s drugim
osobama...); socijabilnost (preferiranje velikih zabava i interakcije s velikim
brojem ljudi, kao i netolerantnost prema socijalnoj izolaciji); te aktivitet
(preferiranje radne atmosfere, napornog posla koji nosi odreeni izazov i
posjedovanje zavidnog nivoa energije za razliite aktivnosti).
Alternativni petofaktorski model je revidiran, tako da svaka dimenzija
linosti obuhvata po etiri facete. Dimenzije revidiranog AFFM-a su:
agresivnost (AG), aktivitet (AC), ekstraverzija (EX), neuroticizam (NE) i
traenje senzacija (SS). Ove dimenzije imaju prihvatljive korelacije sa
dimenzijama Petofaktorskog modela (Aluja, Kuhlman i Zuckerman, 2010).
Operacionalizacija ovog modela je ponuena u vidu ZuckermanKuhlmanovog upitnika linosti (eng. Zuckerman-Kuhlman Personality
Questionnaire ZKPQ). U svom prvobitnom obliku, ZKPQ je sadrao 100
estica, pri emu je po njih 20 mjerilo svaki od sljedeih faktora: impulzivno
traenje senzacija (ImpSS), socijabilnost (Sy), neuroticizam-anksioznost (NAnx), agresivnost-hostilnost (Agg-Host) i aktivitet (Act). Kasnije, ZKPQ je
229

revidiran, a dodata je i skala rijetkih odgovora (eng. infrequency scale). Ovo

je skala validnosti, s obzirom da sadraj njenih tvrdnji pokriva rijetka
iskustva, ponaanja i tendencije (tipa: ''Nikada nikoga nisam mrzio'' ili
''Nikada nisam slagao''). Ukoliko sudionik postigne visok rezultat na ovoj
skali, postoji osnovana sumnja da njegovi odgovori na glavnom dijelu
upitnika nisu validni. Ova nova verzija pomenutog instrumenta sastoji se od
99 estica sa dihotomnim formatom odgovaranja. Postoji i kraa forma
(ZKPQ-S), koja se sastoji od 35 ajtema, po sedam za svaki od pet faktora
linosti.
Operacionalizacija revidiranog Alternativnog petofaktorskog modela
je Zuckerman-Kuhlman-Alujin upitnik linosti (eng. Zuckerman-KuhlmanAluja Personality Questionnaire ZKA-PQ, Aluja i sar., 2010). Svakoj faceti
odgovara po 10 estica, a format odgovaranja je etvorostepena skala
procjene Likertovog tipa.
21.4.2. Istraivanja
Rossier, Hansenne, Baudin i Morizot (2012) su provjeravali faktorsku
valjanost i pouzdanost instrumenta ZKA-PQ u etiri frankofone drave.
Pokazalo se da revidirani Alternativni petofaktorski model, operacionaliziran
na ovaj nain, ima dobru faktorsku valjanost i pouzdanost tipa unutarnje
konzistencije. Spolne razlike u crtama linosti dobivene su u sluaju
neuroticizma (ene postiu vie rezultate od mukaraca) i traenja senzacija
(mukarci postiu vie rezultate od ena), to su oekivani nalazi, s obzirom
na prethodna istraivanja gdje su utvrene spolne razlike u neuroticizmu i
psihoticizmu (Rossier i sar., 2012).
Aluja, Garca, i Garca (2002) su ispitivali povezanost dimenzija
AFFM-a, Eysenckovog PEN modela i FFM-a. Traenje senzacija je bilo u
pozitivnim korelacijama sa ekstraverzijom, otvorenou prema iskustvima i
psihoticizmom, dok je negativno koreliralo sa ugodnou i savjesnou.
Neuroticizam-anksioznost je visoko korelirala sa korespondentnim
dimenzijama iz PEN modela i FFM-a. Agresivnost-hostilnost je bila u
pozitivnoj korelaciji sa neuroticizmom i psihoticizmom, a u negativnoj
korelaciji sa ugodnou i savjesnou. Aktivitet je pozitivno korelirao sa
ekstraverzijom i savjesnou, dok je socijabilnost pozitivno korelirala sa
ekstraverzijom i otvorenou.
230

Dini (2010) je provjeravala povezanost Zuckermanovih pet faktora

linosti sa ekstrinzinim i intrinzinim aspiracijama. Rezultati njenog
istraivanja su sljedei: impulzivno traenje uzbuenja, agresivnost i sklonost
ka druenju i zabavama su u pozitivnim korelacijama sa ekstrinzinim
aspiracijama, dok je tolerancija prema izolaciji u negativnoj korelaciji sa
ovom vrstom aspiracija. S druge strane, traenje uzbuenja i aktivitet su u
pozitivnim korelacijama sa intrinzinim aspiracijama.
21.4.3. Evaluacija Zuckermanovog modela strukture linosti
Zuckermanov Alternativni petofaktorski model ozbiljan je konkurent
standardnom Petofaktorskom modelu strukture linosti. AFFM posjeduje
zadovoljavajuu kroskulturalnu generalizabilnost, te dobru robustnost bez
obzira na spol i dob sudionika. Zuckerman nije ukljuio u analizu markere
(indikatore) otvorenosti prema iskustvu, jer je to faktor koji se vie odnosi na
intelektualni aspekt linosti, te nema jasne fizioloke korelate, niti
prihvatljivu kompaktnost i stabilnost (u smislu da njegov sadraj moe
varirati od kulture do kulture). Ove karakteristike otvorenosti prema
iskustvu/intelekta/kulture ga, po Zuckermanovom pristupu, ne svrstavaju u
bazine, globalne dimenzije linosti. Imajui u vidu navedena objanjenja, ne
moemo smatrati da je Zuckerman ovdje napravio propust, ve da je postavio
jasne kriterije za ukljuivanje indikatora odreenih osobina linosti u svoju
analizu. Svakako, ovaj model predstavlja vrijedan doprinos mapiranju
strukture (sklopa) linosti.

Rekapitulacija poglavlja
1. BIS je skraenica za sistem bihevioralne impulzivnosti.
T N
2. Grayevi bihevioralni sistemi se poklapaju sa dimenzijama iz
Eysenckovog modela strukture linosti.
T N
3. Tree slovo u akronimu FFFS znai strah.
T N
4. Opisati relacije BIS-a i BAS-a sa depresijom.
5. Kako su operacionalizirani konstrukti iz Teorije osjetljivosti na
potkrepljenje?
6. Da li su BIS i BAS povezani sa dimenzijama linosti iz Modela
velikih pet? Obrazloite svoj odgovor.
7. Nabrojte etiri crte temperamenta.
231

8. Koja crta temperamenta se odnosi na osobine kao to su otvorenost,

srdanost i sentimentalnost?
9. Koje su razlike izmeu crta temperamenta i karaktera?
10. ta je samotranscendencija?
11. Objasnite vanost dimenzija karaktera za self-koncept.
12. Kakve su metrijske karakteristike Revidiranog inventara temperamenta i karaktera (TCI-R)?
13. Kakve su relacije izmeu dimenzija temperamenta i karaktera s jedne
i dimenzija Modela velikih pet s druge strane?
14. Regulator aktiviteta, iz Momirovievog modela, poznat je pod
nazivom ____________________.
15. Koji faktor Momirovievog modela se odnosi na kontrolu i regulaciju
organskih funkcija?
16. Dimenzija kibernetikog modela, koja je vezana za reakcije odbrane,
je _________________, a za reakcije napada, vezan je faktor koji se
naziva _________________.
17. Rukovodei se rezultatima opisanog istraivanja, ta ini latentni
prostor kognitivnih i konativnih funkcija?
18. Koji je nedostatak Grayeve teorije osjetljivosti na potkrepljenje?
19. Koja je prednost biopsiholokih, odnosno psihofiziolokih modela
linosti?
20. Povezati bihevioralne sisteme iz Grayeve teorije sa Momirovievim
faktorima konativnog funkcionisanja.
21. Nabrojati pet faktora Alternativnog petofaktorskog modela.
22. ta je drugaije u revidiranom Alternativnom petofaktorskom
modelu?
23. Kako je operacionaliziran AFFM?
24. Koje su prednosti Zuckermanovog modela strukture linosti?
25. ta je skala rijetkih odgovora?

232

22. ODBAENE I SAVREMENE TIPOLOGIJE LINOSTI

22.1. Konstitucionalne tipologije linosti
Njemaki psihijatar Ernst Kretschmer (1888 1964) je predloio tri
tipa tjelesne konstitucije, koji obuhvataju jedinstvene sloaje: morfolokih,
vegetativnih, afektivnih i hormonalnih karakteristika pojedinaca. Ovim
konstitucijama je pripisivao specifine odlike temperamenta i sklonosti ka
pojedinim psihijatrijskim poremeajima. Konstitucionalni tipovi su
(Kretschmer, 1925):
1. astenini tip (mrav, slab, uskih ramena, introvertiran i za njega se
vee shizotimni temperament);
2. pikniki tip (nizak, debeo, zdepast, sklon manijakalno-depresivnoj
psihozi, jer je za ovaj tip konstitucije navodno vezan ciklotimni
temperament) i
3. atletski tip (miiav, razvijen, snaan, agilan, dominantan i
agresivan; najvie epileptiara navodno ima ovu konstituciju).
Kretschmer je identifikovao i displastini tip, koji ima amorfnu,
odnosno nepravilnu tjelesnu strukturu (konstituciju). Dakle, displastini tip
ne pripada ni asteninom, ni piknikom, ni atletskom tipu, ve obuhvata
karakteristike nekih od njih, uz dodatne morfoloke specifinosti pojedinih
dijelova tijela.
Ameriki psiholog William Herbert Sheldon (18981977) je
predloio sljedeu klasifikaciju somatotipova (Sheldon, Stevens i Tucker,
1940):
a. ektomorfni (od rijei ''ektoderm'', to je naziv za embrionalni sloj,
iz kojeg se razvijaju: nervni sistem, ula i koa);
b. mezomorfni (od rijei ''mezoderm'', to je embrionalni sloj iz kojeg
nastaju kardiovaskularni sistem i miii) i
c. endomorfni (od ''endoderm'' embrionalni sloj iz kojeg se razvija
sistem za varenje i ostali organi stomane duplje).
Ektomorfni tip odgovara asteninom tipu u Kretschmerovoj
klasifikaciji. Ove osobe su mrave, krhke i osjetljive, a Sheldon ih jo naziva
cerebrotoniarima (ovakvi ljudi su napeti, anksiozni, introvertirani, suzdrani
233

u pokretima i poloaju tijela itd.). Za njih je karakteristina sociofobija i

inhibicija ponaanja (Sheldon i Stevens, 1942). Mezomorfi su atletski
graene osobe, te imaju razvijene miie i debelu kou. Oni su, ustvari,
somatotoniari (skloni su rizinim ponaanjima, a opisani su jo kao hrabri,
energini i dominantni). Mezomorfi su jo: kompetitivni, agresivni, asertivni
i avanturistini (Sheldon i Stevens, 1942). Endomorfi odgovaraju
Kretschmerovom piknikom tipu. Dakle, oni su debeli, sa nedovoljno
razvijenim miiima. Ove osobe su viscerotoniari, tj. sporo reaguju, uivaju
u afektivnim odnosima s drugima (sociofilija) i srdani su.
Sheldon je otiao korak dalje od Kretschmera, jer je pripadnost
odreenoj konstituciji procjenjivao na skali od jedan do sedam. Dakle,
tipoloki pristup je kombinovao sa dimenzionalnim pristupom. Osim toga, on
je prouavao morfoloke karakteristike normalnih ljudi, dok je Kretchmer
svoju tipologiju zasnovao na konstitucijama psihijatrijskih pacijenata.
Relacije konstitucionalnih tipologija sa temperamentima, odnosno osobinama
linosti, davno su diskreditirane, a ovdje ih navodimo kako bi se stekao uvid
u starija gledita vezana za tipologije linosti. Jo jedna klasina tipologija je
ona koju su predloili Hipokrat i Galen, a koju smo ve objasnili u poglavlju
o Eysenckovoj dimenzionalnoj teoriji linosti.
22.2. Klaster analiza
Savremene tipologije linosti nastale su provoenjem klaster
(taksonomske) analize, odnosno analize grupisanja. Taksonomska analiza
svrstava sudionike istraivanja u odreene grupe (klastere), s obzirom na
izraenost razliitih indikatora linosti, motivacije i slino. Sa taksonomijama
se najee susreemo u biologiji, gdje se ovaj pojam odnosi na klasifikaciju
flore i faune.
U odreenom smislu, ovu vrstu postupka moemo smatrati obrnutom
eksplorativnom faktorskom analizom (EFA). U EFA, identifikujemo faktore,
na osnovu niza varijabli, dok u taksonomskoj analizi identifikujemo klastere
(taksone), u koje svrstavamo sudionike (sluajeve, entitete, jedinice uzorka).
Ova analiza se naziva i R faktorskom analizom. S druge strane, imamo Q
faktorsku analizu, koja ima za cilj utvrditi slinosti meu subjektima
(njihovim ponaanjima, reakcijama i slino), te reducirati prostor ovih
slinosti na manji broj nadreenih i dovoljno obuhvatnih komponenti,
234

odnosno faktora. Cilj Q faktorske analize velikim se dijelom poklapa sa

ciljem klaster analize. Meutim, ove dvije analize nisu sinonimi za isti
metodoloko-statistiki postupak, ve predstavljaju dva naina pristupanja i
rjeavanja problema utvrivanja razliitih (proto)tipova.
Klaster analiza se moe provesti uzimajui u obzir razliite postupke,
odnosno algoritme. Najee je hijerarhijsko grupiranje, bazirano na
distancama izmeu objekata (entiteta) koji trebaju biti klasificirani ili na
centroidima (udaljenostima aritmetikih sredina razliitih klastera, na osnovu
kojih se oni grupiraju u ire klastere). Grafiki prikaz hijerarhijske klaster
analize je dendrogram (od grke rijei za ''drvo''). Hijerarhijske metode mogu
biti aglomerativne (polaze od pojedinanih sluajeva, koje grupiraju u sve
vee i vee klastere) i divizione (polaze od velikog klastera objekata, koji se
postepeno dijele u sve manje klastere, do individualnih sluajeva). Naravno,
postoje i nehijerarhijske metode.
22.3. Prototipovi linosti
Block (1971) je 22 godine pratio odreeni uzorak ljudi, a na osnovu
svoje longitudinalne studije je izdvojio est prototipova linosti u uzorku
ena, te pet prototipova u uzorku mukaraca. Block je koristio Q-faktorsku
analizu, gdje se na osnovu uzoraka ponaanja i reakcija sudionika izdvajaju
njihove specifine karakteristike linosti, odnosno dimenzije koje obuhvataju
vie vezanih odrednica ponaanja i linosti. Meu izdvojenim prototipovima,
pokazalo se da njih tri imaju kvalitet vremenske stabilnosti (Boehm,
Asendorpf i Avia, 2002):
1. otporni/rezilijentni (eng. resilient);
2. pretjerano kontrolirani (eng. overcontrolled) i
3. nedovoljno kontrolirani (eng. undercontrolled).
Otporni (proto)tip se odlikuje socijalnom kompetencijom i
ponaanjem koje omoguava uspjenu adaptaciju na okolinu. Pretjerano
kontrolirani tip se suspree prilikom ispoljavanja emocija, tj. afektivno je
inhibiran. Nedovoljno kontrolirani tip ne moe odloiti zadovoljstvo
(zahtijeva trenutnu gratifikaciju) i ima izraenu impulzivnost. Otporni tip se
najee rokovodi principom realiteta (paralela s egom instancom linosti u
Freudovoj teoriji), kod pretjerano kontroliranog tipa dominira superego, dok
235

u sluaju nedovoljno kontroliranog tipa prevladavaju impulsi ida (princip

zadovoljstva). Dakle, prvi tip linosti je objanjen mehanizmom egorezilijencije, a druga dva predstavljaju visoko, odnosno nisko izraenu egokontrolu.
22.4. Istraivanja (proto)tipova linosti
Asendorpf i van Aken (1999) su, uz upotrebu Q-faktorske analize,
potvrdili egzistenciju tri navedena prototipa linosti kod njemake djece, koja
su imala do 12 godina. U njihovom istraivanju je utvren vremenski
kontinuitet (visoka temporalna konzistencija) ovih prototipova, kao i visoko
slaganje meu procjenjivaima glede pomenutih tipova. Nadalje, na osnovu
poznavanja pripadnosti sudionika pojedinom tipu linosti, bilo je mogue
uspjeno predvidjeti razvojne ishode u socijalnom i kognitivnom domenu.
Berry, Elliott i Rivera (2007) ispitivali su emergenciju tri tipa linosti
u uzorku osoba sa povredom kimene modine. Ova vrsta onesposobljenosti
odraava se na fiziki, emocionalni i socijalni aspekt ivota osobe, te je
psiholoka procjena njihove otpornosti (rezilijentnosti) i povezanih varijabli
veoma vana za prilagobu pacijenata na novonastalo stanje. Ovi autori su
koristili jednu od hijerarhijskih metoda klaster analize, te su na osnovu
rezultata na dimenzijama Petofaktorskog modela izdvojili tri prototipa
linosti. Rezlijentni tip se odlikovao niskim rezultatima na skali
neuroticizma, te iznadprosjenim rezultatima na svim ostalim skalama
(odnosno, dimenzijama linosti postuliranim Petofaktorskim modelom).
Pojedinci koji su ukljueni u grupu pretjerano kontroliranih, postizali su
visoke skorove na skali neuroticizma, te niske skorove na ostalim skalama
(dakle, i na skali savjesnosti). Na kraju, osobe koje su potpale pod
nedovoljno kontrolirani prototip linosti, postizale su niske rezultate na skali
savjesnosti i prosjene ili iznadprosjene rezultate na ostalim skalama.
Rezlijentnih je bilo 28.6%, pretjerano kontroliranih 32.2%, a nedovoljno
kontroliranih 39.2% (Berry i sar., 2007). Kod pretjerano kontroliranih pojedinaca registriran je najvii nivo depresivnosti povezane sa povredom
kimene modine, kao i najnii stepen prihvatanja onesposobljenosti ove
vrste (u odnosu na rezilijentne i nedovoljno kontrolirane pojedince).
Dakle, primjeujemo da se rezilijentni pojedinci uspjenije nose sa
stresom, u odnosu na pretjerano kontrolirane osobe. Nedovoljno kontrolirane
236

osobe su takoe bolje u suoavanju sa stresnim okolnostima (u odnosu na

pretjerano kontrolirane ljude), vjerovatno zbog nekontroliranog emocionalnog pranjenja, koje im olakava stanje. Pretjerano kontrolirane osobe
postavljaju jedan vid cenzure ili granice izmeu unutranjeg (psihikog)
svijeta i vanjske okoline. Drugim rijeima, rijetko sebi doputaju ispoljavanje
nagona i emocija.
Boehm i sar. (2002) su, na uzorku od preko 2000 sudionika, koristili
slinu metodologiju kao Berry i sar. (2007), kako bi ispitali hoe li se
izdvojiti tri prototipa linosti i kakvi e biti njihovi rezultati na dimenzijama
Petofaktorskog modela. Njihovi rezultati, glede izdvajanja prototipova
linosti, bili su u skladu na nalazima drugih autora. Meutim, u odnosu na
prethodno istraivanje, Boehm i sar. (2002) su dobili da pretjerano
kontrolirani prototip karakterizira iznadprosjean rezultat na skali savjesnosti.
Osobe klasificirane u nedovoljno kontrolirani prototip postizale su izrazito
niske rezultate na skali savjesnosti, te rezultate koji su padali neto ispod
prosjeka na skali ekstraverzije i ugodnosti. Rezilijentni tipovi su postizali
najvie rezultate na skali savjesnosti, a najnie na skali neuroticizma.
Alessandri i sar. (2013) su proveli istraivanje koje je imalo za cilj
ispitati kroskulturalnu replikabinost navedena tri prototipa linosti.
Analizirali su podatke prikupljene u: Italiji, paniji, Poljskoj i Sjedinjenim
Amerikim Dravama. Uzorak je inilo preko 1400 sudionika, gdje je bilo
neto vie ena nego mukaraca. Autori su koristili jednu od metoda
hijerarhijske klaster analize, te mjeru pet globalnih dimenzija linosti.
Rezultati su ukazali na kroskulturalnu generalizabilnost ove trodijelne
tipologije.
Asendorpf, Borkenau, Ostendorf i van Aken (2001) su ispitivali
konzistentnost ove tipologije s obzirom na dob, meu procjenjivaima i
putem razliitih metoda procjene. Navedeni autori su potvrdili svoju hipotezu
o konzistentnosti modela tri prototipa linosti. Na osnovu mjera linosti, te
socijalnih interakcija, utvrdili su da nedovoljno kontrolirani prototip
karakteriziraju eksternalizirane tendencije, dok se pretjerano kontrolirani tip
odlikuje internaliziranim tendencijama. Pozitivni rezultati dobijeni su i u
uzorku odraslih i u uzorku djece.

237

22.5. Evaluacija Modela tri prototipa linosti

Kao to smo mogli vidjeti, rezultati mnogih istraivanja potvruju
izdvajanje tri klastera, odnosno tipa linosti: rezilijentnog, pretjerano
kontroliranog i nedovoljno kontroliranog. Meutim, velika veina ovih
studija kao polazite je imala Model velikih pet ili Petofaktorski model, na
osnovu ijih je dimenzija vrena analiza grupiranja. Takoe, postavlja se
pitanje kriterija utvrivanja konanog broja klastera, to je slino prigovoru
faktorskoanalitikim studijama o arbitrarnosti broja zadranih faktora
(komponenti).
Ono to budui istraivai u ovoj oblasti trebaju uraditi jeste
primijeniti instrumente nastale u okviru HEXACO modela, Modela velikih
sedam i Cloningerovog modela temperamenta i karaktera. Potom, provesti
klaster analizu kojom e se provjeriti da li se i u ovim sluajevima izdvajaju
tri prototipa linosti, koja su dobijena u prethodnim istraivanjima.

Rekapitulacija poglavlja
1. Kretschmerov pikniki tip odgovara Sheldonovom endomorfnom
tipu.
T N
2. Po Sheldonu, ektomorfi su cerebrotoniari.
T N
3. Premda ljude moemo podijeliti u tri grupe po njihovoj tjelesnoj
konstituciji, konstitucionalne tipologije linosti su diskreditirane
empirijskim nalazima studija koje su provedene u ovoj oblasti. T N
4. ime se odlikuje rezilijentni tip linosti?
5. Eksternalizirane tendencije su karakteristine za ______________
kontrolirani prototip, a internalizirane tendencije za ______________
kontrolirani prototip linosti.
6. Koje su osobine linosti vezane za nedovoljno kontrolirani tip?
7. Kakve rezultate na skalama neuroticizma i ekstraverzije postie
pretjerano kontrolirani tip linosti?
8. Kakva je kroskulturalna replikabilnost ova tri prototipa linosti?
9. Uporediti prototipove linosti sa dominacijom Freudovih instanci
linosti iz njegovog strukturalnog modela.
10. Koji je cilj klaster analize?
11. Kako se dijele hijerarhijske metode klaster analize?
238

12. Koji je pristup suprotan tipolokom pristupu?

13. Koja je prednost Sheldonovih studija, u odnosu na one koje je
provodio Kretschmer?
14. ta je Q-faktorska analiza?
15. Pored svake reenice napiite na koji prototip linosti se ona odnosi:
a. Osoba obino ne ispoljava svoja osjeanja, ve ih zadrava za
sebe. ____________________
b. Pojedinac je emocionalno stabilan, ugodan, socijalno prilagoen i
lako se nosi sa stresom. ____________________
c. Osoba je impulzivna i nagla. _____________________

239

240

23. SITUACIJSKI FAKTORI I IMPLICITNE TEORIJE LINOSTI

23.1. Debata linost vs. situacija
23.1.1. Opa razmatranja
Situacionistiko gledite odbacuje postojanje stabilne i konzistentne
linosti, a reakcije, doivljaje, emocije i ponaanja individue tumai
faktorima koji djeluju u specifinoj situaciji. Po ovom stajalitu, osoba je
''drugaija'' od situacije do situacije ili od jednog do drugog vremenskog
perioda. U okviru neto blaeg stajalita, koje potpada pod situacionistiko,
smatra se da situacija ima vei uticaj na ponaanje, u odnosu na linost.
Debata linost vs. situacija zvanino je zapoela knjigom Waltera
Mischela ''Linost i procjena'' (eng. Personality and Assessment), 1968.
godine. On je raspravljao o tzv. ''koeficijentu linosti'', koji je odredio kao
stepen u kome na osnovu neije linosti moemo predvidjeti njegove
rezultate/uradak na razliitim eksternim kriterijima. Mischel (1968) je naveo
nisku vrijednost ovog koeficijenta (.20 .30, odnosno .30 .40), to je
potaklo rasprave meu ekspertima u psihologiji linosti i socijalnoj
psihologiji. Ovaj koeficijent je, ustvari, koeficijent korelacije, te kada se on
kvadrira, procenat varijance ponaanja objanjen linou se kree od etiri
do 16%.
Iz socijalne psihologije, poznata nam je temeljna (fundamentalna)
atribucijska pogreka, to je pristrasnost koja se odvija u smjeru
precjenjivanja uticaja osobina linosti na neije ponaanje u datoj situaciji.
Djelovanje specifinih situacijskih faktora je potcijenjeno, te se ponaanje
osobe odreuje u terminima linosti. Naprimjer: ''ona je poela vikati na sve
oko sebe, zato to je inae nestabilna i nagla osoba'' (reakcija ove osobe je
mogla biti izazvana samom situacijom: moda su je ljudi poniavali ili joj se
rugali, a moda je imala naporan dan na poslu). Drugi primjer je ovjek koji
se nehotice sudario sa prolaznikom na ulici, bacivi ga na plonik. Posmatra
bi mogao razmiljati ovako: ''Kako neko moe biti tako nespretan, nekulturan
i agresivan da udara prolaznike bez razloga?'' ovjek koji je procijenjen kao
nespretan, agresivan i nekulturan je moda urio na vaan sastanak, ili je
imao problema sa vidom, a osoba koja je pala na plonik je moda slabije
konstitucije ili se nije mogla na vrijeme pomjeriti.
241

23.1.2. Linost, situacija, ponaanje

Funder (2009) govori o tzv. trijadi linosti (eng. personality triad),
koju ine: osoba/e, situacija i ponaanje/a. Po njemu, tri su odnosa izmeu
komponenti ove trijade (B ponaanje, P osoba, S situacija):
a) ponaanje je funkcija osobe i situacije: B = f (P, S);
b) osoba (u psiholokom smislu) je funkcija ponaanja i situacije:
P = f (B, S) i
c) situacija je funkcija ponaanja i osobe/a: S = f (B, P).
U prvom sluaju, najbolji nain razumijevanja ponaanja dolazi iz
saznanja ko je inicijator ponaanja i u kojim okolnostima se ono deava. U
drugom sluaju, do opisa psiholokih karakteristika odreene osobe dolazimo
opservirajui njeno ponaanje i situaciju u kojoj se ono javlja. Posljednji
sluaj odnosi se na to da situaciju moemo najbolje opisati u terminima
ponaanja razliitih osoba koje sudjeluju u datoj situaciji. Yang i sar. (2014)
su predloili sljedei model: P = f (S, B, E). Linost je, po njima, funkcija
situacije, ponaanja i objanjavanja (eng. explanation E). Objanjavanje se
odnosi na razloge ponaanja ljudi na odreeni nain, u datoj situaciji. Ova
posljednja varijabla se mjeri esticama koje imaju ovu strukturu (Yang i sar.,
2014): ''Kada/ukoliko ... (se zadesim u datoj situaciji), ja (se ponaam na taj i
taj nain), zato to (ovdje slijedi objanjenje)''.
Po interakcionizmu, ponaanje pojedinca nastaje interakcijom crta
linosti pojedinca i situacije u kojoj se nalazi. Tako osoba moe birati
situacije koje su u skladu sa njenim osobinama linosti. Naprimjer, ekstravert
odlazi u vee drutvo, jer je: komunikativan, otvoren, drueljubiv i
dinamian. Savjesna osoba bira posao gdje e biti u dodiru sa repetitivnim
radnim zadacima, ogranienim jasnim vremenskim rokovima. Ugodna
(saradljiva) osoba se moe ulaniti u dobrotvorno drutvo, gdje e moi
ispoljiti svoju: empatinost, altruizam, saosjeanje i velikodunost.
S druge strane, osoba moe donekle promijeniti svoju okolinu, kako
bi je uskladila sa strukturom vlastite linosti, svojom motivacijom,
interesovanjima i vrijednostima. Skromna i potena osoba moe se truditi da
uspostavi socijalnu atmosferu (u svom krugu djelovanja, odnosno kod ljudi

242

sa kojima svakodnevno sarauje) koja e se odlikovati: pravinou,

izbjegavanjem pohlepe, iskrenou i ostalim moralnim vrijednostima.
Nadalje, pojedinac se moe prilagoditi situaciji, tako da ispoljava one
osobine koje se u odreenoj okolnosti zahtijevaju od njega, a u isto vrijeme
potisne za tu situaciju nepoeljne osobine. Naprimjer, ako se introvert zaposli
u velikoj korporaciji, gdje se vrednuje timski rad, on moe participirati u
razliitim grupnim aktivnostima i nai nain kako da se izrazi i postigne
adekvatan radni uinak u grupi ljudi koju ne ine njegovi bliski prijatelji.
Na kraju, osoba se moe spontano mijenjati usljed promjena u svojoj
socijalnoj okolini. Naravno, ove promjene nisu velike, kada je rije o
globalnim crtama linosti, ali mogu biti korjenite u sluaju personalnih
karakteristika koje su pozicionirane pri dnu hijerarhije strukture linosti.
Tako pojedinac moe biti pacifista i voljeti ovjeanstvo, ali usljed ratnih
deavanja moe formirati negativan stav prema odreenim nacionalnim
grupama. Meutim, ukoliko je inae bio ugodna (prijateljski nastrojena)
osoba i biofilni karakter, ova njegova ''ira'' crta linosti bie izraena i dalje
(npr. u vidu ljubavi prema ljudskom rodu, sa izuzetkom nekih grupa
pojedinaca, prema kojima ima negativan stav).
Kenrick i Funder (1988) su pobrojali dileme (dihotomije) nastale u
okviru debate linost vs. situacija:
1. konsenzus vs. solipsizam (da li su crte linosti neto oko ega se
slae vie procjenjivaa ili su one idiosinkratski mentalni konstrukti?);
2. diskriminativnost vs. generalnost (ukoliko se procjenjivai slau
prilikom pripisivanja odreenih osobina linosti ciljnoj grupi
sudionika, da li je ovo slaganje jednostavno artefakt unaprijed
prihvaenog, nediskriminativnog pristupa za koji se ve a priori
pretpostavlja da moe opisati sve ono to treba opisati?);
3. ponaanje vs. etiketiranje (da li su procjene osoba koje ih vre
zaista validne, ili su rezultat stereotipa, samoprezentacije
sudionika i/ili socijalno pripisanih etiketa?) i
4. internalni vs. eksternalni lokus kauzalnog objanjenja (da li se
uzrok aktuelnog/trenutnog ponaanja sudionika trai unutar same

243

osobe ili se dato ponaanje objanjava socijalnom ulogom

sudionika, odnosno samom situacijom u kojoj se nalazi?).
Drugim rijeima, ukoliko se skup procjenjivaa slae oko procjena
naije linosti u skladu sa odreenim modelom, to nuno ne znai da je ovim
modelom zahvaena prava, validna i realna struktura linosti sudionika.
Takoe, svaki procjenjiva u proces procjene moe unijeti odreenu dozu
pristrasnosti, u skladu sa njegovim stajalitima, odnosno implicitnim
teorijama linosti koje su za njega karakteristine.
Dakle, postoje dva oprena stajalita personoloko (koje zagovaraju
teoretiari crta) i situacionistiko (veinom ga zagovaraju socijalni psiholozi). Interakcionistiki model je pokuaj sinteze ove dvije perspektive. Treba
istai da teoretiari crta ne zagovaraju ekstremno gledite, jer prihvataju
uticaj genetike, okoline i aktivnosti pojedinca na formiranje crta linosti, ali
smatraju da su one determinante ponaanja, te da su situacijski i vremenski
relativno trajne i stabilne.
23.2. Implicitne teorije linosti
Implicitne teorije linosti su laike pretpostavke o crtama linosti,
njihovoj meusobnoj povezanosti i stepenu u kojem one odreuju neije
ponaanje. Rijei kojima opisujemo sebe i druge mogu se semantiki
preklapati ili biti lingvistiki sline. Na osnovu toga, moemo formirati
vlastite teorije o tome koje osobine linosti se javljaju zajedno, a koje su
navodno nespojive jedne s drugima.
Tako, ukoliko ujemo da je odreena osoba topla, moemo oekivati i
da je ugodna, srdana, emocionalno stabilna, empatina, draga i brina.
Suprotno, ako dobijemo informaciju da je neko hladna osoba, pripisujemo
mu druge, navodno srodne osobine, kao to su: emocionalno distanciran,
zatvoren, hladnokrvan, neoriginalan, dosadan i slino. Drugi primjer je
formiranje utiska o odreenom pojedincu prilikom direktnog kontakta.
Pojedinca moemo okarakterizirati kao ekstravertiranog, te mu spontano
pripisivati navodno sline osobine: oputen, prijatan, interesantan, srdaan,
optmisitian, dareljiv, saosjeajan itd. Nekoga moemo smatrati neodgovornim, te mu pripisati jo neke osobine: emocionalno nestabilan,
neprijatan, neugodan, neozbiljan i nepoten.
244

U istraivanju koje su proveli Mttus, Allik, Konstabel, Kangro i

Pullmann (2008), ispitivalo se koje osobine linosti sudionici pripisuju osobi
za koju imaju informaciju da posjeduje visoku akademsku, odnosno
praktinu inteligenciju. Ukoliko ovaj pojedinac ima visoku akademsku ili
praktinu inteligenciju, sudionici ga procjenjuju kao emocionalno stabilnu,
ekstravertiranu, savjesnu i osobu otvorenu za nova iskustva. Ukoliko su
dobili informaciju da ciljna osoba postie niske skorove na testovima koji
mjere ove dvije vrste inteligencije, procjenjuju je kao: anksioznu,
introvertiranu, nedovoljno otvorenu za nova iskustva i nesavjesnu. Ugodnost
(saradljivost) ove osobe procijenjena je kao prosjena, bez obzira da li su uli
informaciju koja ide u prilog visoke ili niske akademske, odnosno praktine
inteligencije. Laici smatraju da su socijalno poeljne osobine u meusobnim
korelacijama, te ovaj faktor moe biti medijator implicitnih teorija linosti i
informacije o neijoj inteligenciji.
Critcher i Dunning (2009) su provjeravali hipotezu o egocentrinom
obrascu projekcije, odnosno o tendenciji ljudi da implicitne teorije o vlastitoj
linosti proire na opis i tumaenje linosti drugih ljudi. Utvrdili su da e oni
koji vjeruju da posjeduju dvije crte linosti koje su kod njih jednako izraene,
smatrati da su te iste crte u pozitivnoj korelaciji i kod drugih ljudi. Isto tako,
ukoliko smatraju da posjeduju razliiti stepen dviju osobina linosti,
vjerovae da su kod drugih ljudi ove osobine u negativnoj korelaciji.
Swede i Tetlock (1986) su, na osnovu analize sadraja knjige Henrya
Kissingera: ''Godine u Bijeloj kui'' (eng. White House Years), pokuali
utvrditi njegove implicitne teorije linosti politikih lidera. Izdvojili su pet
glavnih komponenti, na osnovu deskriptora linosti koje je pripisivao
politikim voama: profesionalni stres/patnja (nesiguran, usamljen, napregnut, frustriran, napet, opsesivan...), ambiciozni patriotizam (neumoran,
ambiciozan, izoliran, militaristiki i patriotski nastrojen...), revolucionarna
veliina/grandioznost (samouvjeren, nemilosrdan, revolucionaran, posjeduje
viziju, detaljan...), intelektualna sofisticiranost (vjet, iskusan, humoristian,
inteligentan, samopouzdan, profesionalan, dostojanstven...) i realistino prijateljstvo (dominantan, nesentimentalan, skeptian, ambivalentan, odluan...).
Kao to vidimo, nazivi izdvojenih faktora (ili klastera osobina) nisu ba
adekvatni, te primjeujemo da je Kissinger implicitno povezivao atribute koji
nemaju semantiku slinost, ve ukazuju na specifine sklopove linosti i
245

obrasce ponaanja politikih lidera (koji, shodno Kissingerovoj procjeni,

esto posjeduju kontradiktorne osobine).

Rekapitulacija poglavlja
1. Trijadu linosti ine: osoba, te njeno nasljee i ponaanje.
T N
2. Teoretiari crta zagovaraju situacionistiko stajalite.
T N
3. S = f (B, P) znai da je situacija funkcija ponaanja i osobe/a.
T N
4. Objasniti interakcionizam na tri ilustrativna primjera.
5. ta je situacionistiko gledite?
6. Koje stajalite zagovaraju personolozi?
7. Objasniti izraz: P = f(S, B, E).
8. ta je egocentrini obrazac projekcije?
9. Definirajte implicitne teorije inteligencije.
10. Kako sudionici opisanog istraivanja procjenjuju linost osobe za
koju smatraju da posjeduje visoku inteligenciju?
11. Objasniti dihotomiju internalni vs. eksternalni lokus kauzalnog
objanjenja.

246

24. PRETPOSTAVKE O SKLOPU LINOSTI IVOTINJA

24.1. Pokuaj odreenja osnovnih pojmova
Prilikom izuavanja ponaanja ivotinja, razlikujemo dvije iroke
grupe istraivanja laboratorijska i etoloka. Laboratorijska istraivanja se
odvijaju u kontroliranim uslovima, a istraiva moe manipulirati nezavisnim
varijablama u vidu eksperimenta ili moe jednostavno opservirati ponaanja
u ogranienom prostoru u kojem su smjetene ivotinje. Posmatranje i
biljeenje ponaanja trebalo bi biti to je vie mogue strukturirano, po
unaprijed odreenim kriterijima i kategorijama u koje e se smjetati
pojedine vrste ponaanja, njihovo trajanje, frekvencija i intenzitet. Etoloka
istraivanja odvijaju se u prirodnim uslovima, odnosno samom stanitu
odreene vrste ili jedinke. Ona su mnogo manje kontrolirana, ali podaci
prikupljeni ovakvom vrstom istraivanja imaju veu eksternu, odnosno
ekoloku valjanost.
Spoj saznanja iz zoologije i psihologije moe se nai u sljedeim
disciplinama (Repiti, 2014d): psihozoologiji/zoopsihologiji, komparativnoj
psihologiji (uporedba humane i ivotinjskih vrsta), razvojnoj psihobiologiji,
bihevioralnoj etologiji (s naglaskom na prouavanje ivotinja), sociobiologiji
(primjena teorije prirodne selekcije u socijalnoj psihologiji) i evolucijskoj
psihologiji.
U sluaju ivotinja, moemo govoriti o njihovim bihevioralnim
obrascima (eng. behavioral patterns), odnosno odreenom stepenu
dosljednosti i predvidljivosti u reagiranju i odgovaranju na stimuluse kojima
su izloeni. Sinonimno, govorimo i o bihevioralnom sindromu, tj.
organiziranom skupu reakcija, tendencija i djelovanja neke ili vie ivotinja
koje formiraju vlastitu zajednicu. Na osnovu ovih obrazaca, mogu se izdvojiti
karakteristine bihevioralne crte, odnosno ponaajne specifinosti kojima se
moe opisati aktivnost neke jedinke ili grupe ivotinja. Imajui u vidu
poznavanje bihevioralnih obrazaca, sindroma, odnosno ponaajnih crta
pojedine ivotinje ili vrste, moemo pretpostaviti eventualno postojanje
njenog primitivnog sklopa linosti.
U ovom kontekstu, ivotinje emo nazvati subhumanim vrstama (eng.
nonhuman species), a uporedbe bihevioralnih crta ili pretpostavljenih crta
247

linosti unutar vrsta intraspecijalnom komparacijom (od lat. species vrsta).

S druge strane, uporedbu vrsta po ponaajnim tendencijama (eventualno,
primitivnoj strukturi linosti), nazvali smo interspecijalnom ili krosspecijalnom komparacijom.
24.2. Metodologija prouavanja bihevioralnih obrazaca
Detektovanje i procjenjivanje ponaanja ivotinja, u svrhu utvrivanja
njihovog sklopa linosti, moe se provoditi od strane (Repiti, 2014d):
a)
b)
c)
d)

vlasnika ivotinje/a;
uvara u zoolokim vrtovima;
prijatelja vlasnika i
nezavisnih procjenjivaa (biologa, psihologa...).

Vlasnici ivotinje/a su veinom subjektivni, odnosno pristrasni, te im

moramo dati strukturiranu formu instrumenta (ek lista, skala procjene...),
kako bi davali to objektivnije procjene bihevioralnih obrazaca svojih
ljubimaca. uvari u zoolokim vrtovima takoe mogu biti pristrasni, jer
svakog dana hrane ivotinje, iste im kaveze i slino, te uspostavljaju jedan
vid odnosa s njima. Meutim, oni su naroito kompetentni za pruanje
informacija o krossspecijalnim razlikama, jer iza sebe najee imaju veliko
profesionalno iskustvo i dolaze u dodir sa razliitim vrstama ivotinja.
Prijatelji vlasnika kunih ljubimaca su manje subjektivni nego vlasnici, ali
uzorak ponaanja ivotinja koji bi procjenjivali je manji u odnosu na onaj
dostupan vlasnicima. To je zato to provode manje vremena sa kunim
ljubimcima svojih prijatelja. Konano, nezavisni procjenjivai su
najobjektivniji meu ovim grupama procjenjivaca. Oni nisu emocionalno
vezani za ivotinju/e, a eksperti su u odreenoj oblasti koja je relevantna za
ovakva istraivanja.
Vano je istai slaganje meu procjenjivaima, prilikom procesa
procjene i pribavljenih podataka o bihevioralnim obrascima ivotinja. U
istraivanjima se raunaju koeficijenti konkordancije/slaganja izmeu
procjena vlasnika kunog ljubimca i njihovih prijatelja, procjena nezavisnih
procjenjivaa (eksperata) i vlasnika ivotinje/a i slino.
Najee koritene mjere su skale procjene, koje predstavljaju
prilagoene verzije operacionalizacije Modela velikih pet. S obzirom da kod
248

nekih vrsta, koritenjem drugaije metodologije, nisu primijeene naznake

nekih dimenzija linosti koje su prisutne kod ljudi, estice koje se odnose na
njih se jednostavno izbace iz skale. Nadalje, sadraj drugih estica se
preformulira, kako bi vjernije odraavao ponaajne crte ivotinja. Ovdje
postoji opasnost od antropomorfizma, odnosno pridavanja ljudskih
karakteristika i osobina ivotinjama (emu su posebno skloni njihovi
vlasnici). Zato se preporuuje da se sadraj estica odnosi na opservabilne
bihevioralne tendencije i obrasce.
24.3. Istraivanja
U posljednje vrijeme, provedeno je mnogo istraivanja, sa razliitim
ivotinjskim vrstama i uz koritenje nekoliko metodolokih pristupa. Neka od
njih navodimo u nastavku.
Gosling i John (1999) su odabrali vie od 100 studija u kojima je
prouavana ova tematika, te su u dalju analizu ukljuili one studije koje su
provedene na vie od 20 jedinki. Kao teorijski okvir, odabrali su Model
velikih pet, zbog njegove provjerene generalizabilnosti i primjenjivosti.
Rezultati njihove meta-analitike studije odnose se na 12 ivotinjskih vrsta,
iji su ponaajni obrasci klasificirani u sedam kategorija (prvih pet se odnose
na dimenzije Modela velikih pet, dok su posljednje dvije, dominacija i
aktivitet).
Bihevioralni obrasci make mogu upuivati na (Gosling i John, 1998):
neuroticizam (reaktivnost), ugodnost (afekcija), ekstraverziju (energija) i
savjesnost (odreeni vid kompetencije). Za magarce je karakteristina
tvrdoglavost i ivahnost, za svinje agresivnost, socijabilnost i eksplorativna
ponaanja, za pacove reaktivnost, borba vs. povlaenje i ''zamrzavanje'' vs.
agresivnost, za oktopuse reaktivnost i odvanost vs. izbjegavanje, a za ribice
u akvarijumu bihevioralna inhibicija i aktivacija (Gosling i John, 1999).
Navodni sklop linosti pasa ine sljedee dimenzije (Gosling i John,
1998; 1999): neuroticizam (emocionalna reaktivnost/ekscitabilnost vs.
stabilnost), ugodnost (afektivnost), ekstraverzija (socijabilnost i energija),
savjesnost (sposobnost za uenje i potinjavanje, uz jedan vid kompetencije)
i dominacija (u vidu teritorijalnih ponaanja, odnosno obiljeavanja i uvanja
ogranienog dijela prostora na kome ive). Dakle, ovdje nema otvorenosti za
249

iskustva. U sluaju hijena, Gosling (1998) je naao indicije sljedeih

dimenzija: neuroticizma (ekscitabilnost), ugodnost-ekstraverziju, otvorenost
za nova iskustva (radoznalost) i dominaciju (asertivnost).
Ponaanje rezus-majmuna je upuivalo na sljedei sklop linosti
(Gosling i John, 1999): neuroticizam (napetost, prestraenost, ekscitabilnost),
neugodnost (agresivnost), ekstraverzijaintroverzija (socijabilnost vs. bavljenje solitarnim aktivnostima), otvorenost prema iskustvu (radoznalost i
zaigranost), dominacija (samopouzdanost). Bihevioralne tendencije gorila
upuuju na (Gold i Maple, 1994): neuroticizam (bojaljivost), ugodnost,
ekstraverziju i dominantnost.
ini se da bi impanze mogle imati najsloeniju strukturu linosti, s
obzirom da njihovi obrasci ponaanja mogu biti objanjeni sljedeim crtama
linosti (Gosling i John, 1999): emocionalna stabilnostneuroticizam
(emocionalna stabilnostaudiovizuelna reaktivnost, agitiranost i ekscitabilnost), nesaradljivost/antagonizamsaradljivost/ugodnost/prijatnost (agresivnost vs. afinitet i saradljivost), ekstraverzija (surgencija, participacija u
drutvenim igrama), otvorenost prema novim iskustvima, savjesnost
(ponaanje koje upuuje na perzistentnost prilikom obavljanja odreenog
zadatka), dominacija i aktivitet. Primijeeno je da su dominacija i aktivitet
toliko karakteristini za vie primate, da se izdvajaju kao zasebne dimenzije
(u odnosu na ekstraverziju, ije su subdimenzije kod ljudi).
Weiss i saradnici (2009) su proveli istraivanje u kojem su
procjenjivali ponaanje 146 impanzi koje su ivjele u japanskim zoolokim
vrtovima, istraivakim institutima i slinim institucijama. Koristili su
Upitnik linosti hominoida (eng. Hominoid Personality Questionnaire,
HPQ), koji se sastoji od 54 pridjeva, sa objanjenjima duine jedne do tri
reenice vezanih za kontekst ponaanja impanzi. Ovaj instrument je
konstruiran shodno Modelu velikih pet, kome je dodata dimenzija
dominacije. Bilo je angairano 46 procjenjivaa (svaku impanzu su u
prosjeku opservirala po tri procjenjivaa). Takoe je procjenjivano
dobrostanje (blagostanje) ove ivotinjske vrste, na nain da su procjenjivai
opservirali emocionalnu ekspresiju impanzi, njihova ponaanja koja su bila
usmjerena prema odreenom cilju i njihove socijalne interakcije. Slaganje
meu procjenjivaima je bilo prihvatljivo. Izdvojene su sljedee dimenzije:
dominantnost, ekstraverzija, savjesnost, ugodnost, neuroticizam i otvorenost.
250

Ispostavilo se da: dominacija, ekstraverzija, emocionalna stabilnost,

otvorenost prema iskustvu i ugodnost/saradljivost pozitivno i statistiki
znaajno koreliraju sa procijenjenim blagostanjem impanzi. Dominacija i
ekstraverzija se izdvajaju kao najbolji prediktori subjektivnog blagostanja
(dobrostanja). Zanimljiv rezultat je da dominacija raste s godinama, a
ekstraverzija i otvorenost prema iskustvu opadaju (Weiss i sar., 2009). Ovdje
treba napomenuti da je opisano istraivanje transverzalnog tipa.
Blatchley i Hopkins (2010) su ispitivali neuroanatomske korelate
navodnih crta linosti impanzi. Tanije, bavili su se subgenualnim
cingularnim korteksom, koji se otprilike poklapa sa Brodmannovim
citoarhitektonskim poljem 25, lociranim u prednjem dijelu mozga, blizu
corpusa callosuma. Primijenili su Upitnik linosti impanzi (eng.
Chimpanzee Personality Questionnaire, CPQ, King i Figueredo, 1997), a
koliinu sive materije u pomenutom podruju su mjerili uz upotrebu
magnetne rezonance (MRI). Utvreno je da je koliina sive materije vea kod
savjesnih, a manja kod dominantnih mujaka impanzi, to nije sluaj u
poduzorku enki impanzi. Dodatno, enke su procijenjene kao savjesnije i
ugodnije nego mujaci, dok su mujaci imali vie rezultate na esticama koje
su mjerile dominaciju (Blatchley i Hopkins, 2010).
24.4. Kritiki osvrt
Velika veina savremenih istraivanja sklopa linosti ivotinja temelji
se na Modelu velikih pet, u skladu s kojim su i konstruirani instrumenti,
odnosno skale procjene bihevioralnih obrazaca ivotinja. Stoga je mogue da
su utvrene strukture linosti razliitih vrsta ustvari artefakti, odnosno
rezultati same metode. Procjenjivai su vidjeli i registrovali ono to je
unaprijed oekivano od njih. Takoe, autori navedene meta-analitike studije
su klasifikovali reakcije, ponaanja i tendencije ivotinja u skladu sa
dimenzijama linosti Modela velikih pet, te dominacijom i aktivitetom, bez
obzira to odreene vrste nemaju dovoljno razvijen nervni sistem ili su
ispoljavale ponaanja koja samo djelimino pripadaju ovim kategorijama.
Ukoliko pretpostavimo da neke vrste imaju karakteristian sklop linosti,
njihove osobine bi bile manje diferencirane u odnosu na one kod ljudi, a
njihov sadraj i opseg bi bili puno manji (ui).

251

Meutim, u sluaju impanzi, gorila i rezus majmuna, mogue je

govoriti o primitivnom sklopu linosti, s obzirom da su oni, po svojim
biolokim karakteristikama, najblii ljudskoj vrsti. Vaan faktor linosti
primata je dominacija, odnosno skup ponaanja koji definira njihovo mjesto i
ulogu u socijalnoj hijerarhiji zastupljenoj u drutvenoj zajednici (grupi) ovih
ivotinja.

Rekapitulacija poglavlja
1. Najpouzdaniji podaci o navodnom sklopu linosti ivotinja potiu od
njihovih vlasnika.
T N
2. Dominantnost i aktivnost su dimenzije koje se kod nekih subhumanih
vrsta izdvajaju kao zasebne u odnosu na ekstraverziju.
T N
3. Intraspecijalne komparacije su uporedbe bihevioralnih obrazaca
razliitih vrsta ivotinja.
T N
4. Na osnovu ega zakljuujemo o eventualnom sklopu linosti
ivotinja?
5. Na kojem modelu linosti se temelje istraivanja koja imaju za cilj
utvrditi specifian sklop linosti odreene vrste ivotinja?
6. ta je antropomorfizam?
7. ta je intraspecijalna komparacija?
8. U okviru kojih disciplina se izuava i uporeuje ponaanje ivotinja i
ljudi?
9. Opiite sklop linosti impanzi.
10. Kakva je povezanost dobi impanzi s jedne i dominacije, ekstraverzije
i otvorenosti s druge strane?
11. Koje su spolne razlike u navodnim osobinama linosti impanzi?
12. Koji se sve prigovori mogu uputiti istraivaima u ovoj oblasti?
13. Koja je uloga dominacije kod primata?

252

25. PSIHOLOGIJA LINOSTI U KONTEKSTU

Premda je psihologija linosti teorijska disciplina, ovdje emo vidjeti
da posjeduje irok aplikativni potencijal. Prvo emo se baviti psihologijom
linosti u organizacijskom (radnom) i edukacijskom kontekstu, potom
njenom primjenom u sportu, saobraaju i forenzici (pravosudnom sistemu i
institucijama).
25.1. Psihologija linosti u organizacijskom kontekstu
Zadovoljstvo poslom. Kappagoda (2012) je proveo istraivanje u
kojem je ispitivao povezanost crta linosti i zadovoljstva poslom meu
neakademskim osobljem tri univerziteta na ri Lanki. Utvrdio je da
ekstravertirane, savjesne, ugodne i emocionalno stabilne osobe pokazuju vee
zadovoljstvo poslom nego introvertirane, neorganizirane, nesaradljive i
neurotine osobe. Savjesnost i ugodnost su se pokazali kao najbolji
prediktori. Otvorenost prema iskustvu nije bila u statistiki znaajnoj
korelaciji sa kriterijem (zadovoljstvom poslom). Ekstraverti imaju iru mreu
socijalne podrke i najee se ne libe zatraiti je npr. od svojih radnih kolega
ili prijatelja. Emocionalno stabilni zaposlenici se dobro nose sa stresom na
poslu, a savjesne osobe odgovorno i sistematiko obavljaju radne zadatke.
Ugodni/prijateljski nastrojeni radnici ne izazivaju konflikt, te se s njima moe
produktivno saraivati. Mount, Ilies i Johnson (2006) su ispitivali povezanost
osobina linosti i kontraproduktivnog ponaanja na radnom mjestu. Utvrdili
su da su ugodnost, savjesnost i emocionalna stabilnost u umjerenim
negativnim korelacijama sa kontraproduktivnim ponaanjima vezanim za
organizaciju, te da ugodnost i emocionalna stabilnost negativno koreliraju sa
kontraproduktivnim ponaanjima usmjerenim protiv drugih radnika. U
njihovom istraivanju, zadovoljstvo poslom je bilo u pozitivnim korelacijama
sa ugodnou, emocionalnom stabilnou i savjesnou. Osim toga,
zadovoljstvo poslom se pokazalo kao parcijalni medijator povezanosti
ugodnosti i kontraproduktivnih ponaanja u organizaciji (Mount i sar., 2006).
Profesionalni stres. Letaka profesija je poznata kao jedna od
najstresnijih. abarkapa, Korica i Roenkov (2011) su ispitali povezanost
osobina linosti i doivljenog stresa meu letakim osobljem. Njihovi
rezultati upuuju na to da, meu dimenzijama Petofaktorskog modela,
253

savjesnost i saradljivost negativno koreliraju sa doivljenim profesionalnim

stresom, dok je neuroticizam u pozitivnoj korelaciji sa stresom na poslu.
Gramstad, Gjerstad i Haver (2013) su ispitivali povezanost crta linosti i
percipiranog stresa na poslu kod mladih ljekara. Pokazalo se da je
neuroticizam najbolji prediktor percipiranog stresa na poslu, dok
ekstraverzija i savjesnost nisu bile u statistiki znaajnim korelacijama sa
kriterijem. Neuroticizam je pozitivno korelirao sa stepenom depresivnosti i
anksioznosti ljekara-novajlija, dok je ekstraverzija bila u negativnoj korelaciji
sa depresivnou.
Motivacija za rad. Chen, Wu i Chen (2010) su istraivali povezanost
crta linosti zaposlenika sa njihovom radnom motivacijom i inovatorskim
ponaanjima. Rezultati ovih autora upuuju na to da ugodnost negativno
korelira sa uivanjem u poslu i doivljavanjem poslovnih zadataka kao
izazova. Ekstraverzija pozitivno korelira sa pomenute dvije varijable, koje se
odnose na intrinzinu motivaciju. S druge strane, statistiki znaajni
prediktori oekivanja novane kompenzacije (tj. ekstrinzine motivacije) su:
ugodnost, neuroticizam, otvorenost prema iskustvu (sva tri su u negativnim
korelacijama sa kriterijem) i ekstraverzija (u pozitivnoj korelaciji sa
oekivanjem novane kompenzacije). Najbolji prediktor kreativne
produktivnosti, odnosno predlaganja poslovnih ideja, je otvorenost prema
iskustvu, za kojom slijedi ekstraverzija. Jasno je da ove dvije crte pozitivno
koreliraju sa kriterijem. Meutim, ugodnost je u negativnoj korelaciji sa
koliinom poslovnih ideja koje zaposlenici predlau (Chen i sar., 2010).
Inae, pokazalo se da su koeficijenti korelacije i standardizirani regresijski
koeficijenti crta linosti niski, te postoje drugi faktori koji objanjavaju vei
procenat varijance intrinzine i ekstrinzine motivacije, kao i inovativnog
ponaanja. Kneevi (2013) je na uzorku od 230 prosvjetnih radnika
ispitivala povezanost osobina linosti (ekstraverzije, savjesnosti i
neuroticizma) i motivacije za rad (u skladu sa teorijom samodeterminacije).
Rezultati ovog istraivanja ukazuju na pozitivne korelacije neuroticizma sa
ekstrinzinom motivacijom (introjekcijom i eksternom regulacijom) i
amotivacijom. Ekstraverzija je bila u pozitivnim korelacijama sa
intrinzinom motivacijom podsticajem i ekstrinzinom motivacijom
eksternom regulacijom. Savjesnost je pozitivno korelirala sa intrinzinom
motivacijom saznanjem i postignuem, kao i sa ekstrinzinom motivacijom
(identifikacijom i introjekcijom). Utvreno je i da ove tri dimenzije linosti
254

objanjavaju najvie varijance intrinzine motivacije podsticajem (16%), a

najmanje u sluaju svih vrsta ekstrinzine motivacije (7%).
25.2. Psihologija linosti u edukacijskom kontekstu
Akademski uspjeh. Komarraju, Karau i Schmeck (2009) su ispitivali
povezanost dimenzija Modela velikih pet i prosjeka ocjena 308 studenata.
Utvrdili su da savjesnost, otvorenost prema iskustvu, neuroticizam i
saradljivost objanjavaju 15% varijance prosjeka ocjena, pri emu
ekstraverzija nije bila statistiki znaajan prediktor, dok je savjesnost bila
najbolji prediktor. Steinmayr i Spinath (2007) su ispitivali povezanost
osobina linosti i kolskog postignua, na uzorku od 342 srednjokolca.
Rezultati upuuju na pozitivne korelacije izmeu savjesnosti i prosjeka
ocjena, ocjene iz matematike i ocjene iz njemakog jezika. Neuroticizam je u
negativnim korelacijama sa prosjekom ocjena i ocjenom iz matematike,
ekstraverzija je u pozitivnoj korelaciji sa ocjenom iz njemakog jezika, a
otvorenost prema iskustvu i saradljivost su u pozitivnim korelacijama sa
prosjekom ocjena i ocjenom iz njemakog jezika.
Motivacija. Savjesnost, otvorenost prema iskustvu, ekstraverzija i
emocionalna stabilnost su u pozitivnim korelacijama sa potrebom za
postignuem srednjokolaca (Steinmayr i Spinath, 2007). U istom istraivanju je utvreno da, meu ovim dimenzijama linosti, savjesnost najvie
korelira sa potrebom za postignuem (r = .57). Kod studenata, savjesnost,
saradljivost, otvorenost prema iskustvu i ekstraverzija pozitivno koreliraju sa
intrinzinom motivacijom, dok savjesnost, ugodnost i ekstraverzija pozitivno
koreliraju sa ekstrinzinom motivacijom (Komarraju i sar., 2009). U istoj
studiji, utvreno je da sa amotivacijom negativno koreliraju ugodnost i
savjesnost, dok je neuroticizam u pozitivnoj korelaciji sa ovom varijablom.
Osobine linosti uspjenih nastavnika. imuni (2012) je provela
istraivanje meu uenicima muzike kole, kako bi ispitala koje osobine, po
njima, treba imati uspjean nastavnik. Najvei broj uenika naveo je
komunikativnost, potom nenasilnost, te: toplinu, smisao za humor,
kreativnost i visok nivo energije. Kao to vidimo, najvie ovih osobina
odnosi se na ekstraverziju (komunikativnost, toplina, energija, smisao za
humor), dok se druge osobine mogu podvesti pod otvorenost prema iskustvu
(kreativnost, takoe, smisao za humor) i ugodnost (nenasilnost). Gncz,
255

Gncz i Peki (2014) su istraivali povezanost samoprocjena osobina linosti

i poeljnih osobina nastavnika. Ispostavilo se da to student postie vii
rezultat na nekoj dimenziji linosti, to u veoj mjeri smatra da uspjean
nastavnik treba postizati slian rezultat na datoj dimenziji linosti. Slian
trend je utvren i za druge crte linosti, osim za ekstraverziju. Studenti koji
su ekstraverti preferiraju nastavnike koji su introverti. Dodatno, studenti
humanistikih i drutvenih nauka, u odnosu na studente tehnikih nauka,
neto vie cijene nastavnike koji su ekstravertiraniji, otvoreniji za nova
iskustva i savjesniji.
25.3. Psihologija linosti i sport
Kako imamo veliki broj sportova, te specifinosti koje se veu uz
svaku vrstu ove aktivnosti, naveemo samo neka istraivanja vezana za
sportski uspjeh i profil linosti sportista.
U istraivanju koje su proveli Mirzaei, Nikbakhsh i Sharififar (2013),
na uzorku od 229 fudbalera, utvreno je da je, od osobina linosti iz
Petofaktorskog modela, samo savjesnost statistiki znaajan prediktor
uspjeha u fudbalu. Svih pet osobina linosti objasnilo je samo 3% varijance
sportskog uspjeha.
Vipene (2013) je koristio Eysenckov upitnik linosti i Cattellov
upitnik 16 faktora linosti, kako bi uporedio participante u timskim (koarka i
odbojka) i individualnim sportovima (atletika i plivanje). Prije svega,
atletiari su imali vie rezultate, u odnosu na druge grupe sportista na Ofaktoru linosti (bojaljivost). Drugi nalaz ove studije upuuje na vie
rezultate na Eysenckovoj skali neuroticizma meu participantima u timskim
sportovima, uporeenim sa onima koji participiraju u individualnim
sportovima.
Ajeesh i Pradeep (2013) su ispitivali razlike u osobinama linosti
izmeu 40 odbojkaa i 40 odbojkaica. Koristili su Eysenckov upitnik
linosti, a dobili su da odbojkai postiu statistiki znaajno vie rezultate na
skali psihoticizma, u odnosu na odbojkaice. S druge strane, odbojkaice su
postizale vie rezultate na skali lai. Ovi rezultati mogli bi se objasniti
medijatorskom ulogom davanja socijalno poeljnih odgovora, kao i spolnim
razlikama (neovisno o samom bavljenju odbojkom).
256

25.4. Psihologija linosti i saobraaj

Ferreira, Martnez i Guisande (2009) su istraivali povezanost
odreenih crta linosti sa brojem saobraajnih nesrea koje su prouzrokovali
sudionici ovog istraivanja (studenti). Utvrdili su da niska samokontrola,
visok stepen anksioznosti i visok nivo nezavisnosti pozitivno koreliraju sa
uestalou razliitih tipova saobraajnih nesrea.
Constantinou, Panayiotou, Konstantinou, Loutisou-Ladd i Kapardis
(2011) su ispitivali povezanost crta linosti i broja poinjenih saobraajnih
prestupa. Njihovi rezultati upuuju na nisku pozitivnu korelaciju izmeu
stepena impulzivnosti vozaa i broja poinjenih prestupa u saobraaju.
Uobiajeno krenje saobraajnih pravila bilo je karakteristino za vozae koji
su imali izraenu potrebu za traenjem senzacija (ovdje se ubrajaju potraga
za avanturom i zabavom, te disinhibicija). S druge strane, osjetljivost na
nagradu je bila u niskim do umjerenim pozitivnim korelacijama sa brojem
razliitih vrsta saobraajnih prestupa, dok je osjetljivost na kaznu bila u
niskoj pozitivnoj korelaciji sa manjim prestupima (pogrekama prilikom
vonje).
25.5. Psihologija linosti u forenzikom kontekstu
Balogun (2014) je ispitivao u kojoj mjeri se na osnovu osobina
linosti iz Modela velikih pet moe predvidjeti stepen percipirane sree meu
zatvorenicima u Nigeriji. Sve osobine linosti su bile statistiki znaajni
prediktori, pri emu se otvorenost prema iskustvu pokazala kao najbolji
prediktor percepcije line sree. Ove osobine su zajedno objasnile 25%
varijance kriterija. U ovom uzorku, percepcija socijalne podrke bila je u
pozitivnim korelacijama sa ekstraverzijom, saradljivou i otvorenou za
nova iskustva, u negativnoj korelaciji sa neuroticizmom, dok nije statistiki
znaajno korelirala sa savjesnou.
Rolison, Hanoch i Gummerum (2013) su pokuali utvrditi na kojim
dimenzijama linosti se razlikuju poinitelji krivinih djela, uporeeni sa
osobama koje to nisu. Autori ovog istraivanja koristili su skraenu verziju
HEXACO inventara linosti, a dobili su sljedee nalaze poinitelji kaznenih djela su, u odnosu na ljude sa kojima su uporeeni, postizali: nie
rezultate na skali potenja/skromnosti, vie rezultate na skali emocionalnosti
257

(neuroticizma), te nie rezultate na skalama ekstraverzije, savjesnosti i

otvorenosti prema iskustvu. Na nivou faceta, poinitelji krivinih djela su
pokazali osobine kao to su: nepotenje, pohlepa, prestraenost, anksioznost,
nisko socijalno samopotovanje, nedrutvenost, nedostatak marljivosti i
konvencionalnost.

Rekapitulacija poglavlja
1. Savjesnost je obino statistiki znaajan prediktor akademskog
uspjeha.
T N
2. Otvorenost prema iskustvu je dobar prediktor produkcije poslovnih
ideja.
T N
3. Traenje senzacija obino je u pozitivnoj korelaciji sa brojem
saobraajnih prekraja.
T N
4. Na osnovu jednog od navedenih istraivanja, koje osobine linosti
dobro predviaju percepciju vlastite sree meu zatvorenicima?
5. Imajui u vidu HEXACO model, koje osobine linosti su
karakteristine za poinioce kaznenih djela?
6. Koje osobine linosti su vezane za zadovoljstvo poslom?
7. Koje crte linosti koreliraju sa nivoom doivljenog profesionalnog
stresa?
8. Koje dispozicije linosti su dobri prediktori intrinzine motivacije za
rad?
9. Referirajui se na izloena istraivanja, procijenite u kojoj mjeri su
osobine linosti bitne u kontekstu sportskih aktivnosti.
10. Da li studenti preferiraju nastavnike ije su osobine linosti sline
njihovima? Obrazloite svoj odgovor.
11. Pronaite dva istraivanja u kojima je ispitivana prediktivna
(kriterijska) valjanost crta linosti u politikom kontekstu. Pobrojte i
prodiskutujte glavne, odnosno relevantne nalaze ovih studija.

258

26. SINTEZA IZLOENIH TEORIJA I ISTRAIVANJA

Ovo, posljednje i najkrae poglavlje knjige, koncipirano je tako da
itaoce potakne na razmiljanje i proirivanje nauenog. Zato je napisano u
formi pitanja, te prijedloga tema za istraivanja koja bi se mogla provesti.
1. U emu bi se mogla sastojati psihika spremnost na individuaciju?
2. Da li psihoticizam podrazumijeva kretanje ka, od i/ili protiv ljudi?
3. Moemo li govoriti o adaptivnoj ulozi negativne valencije?
Obrazloite svoj odgovor.
4. Da li su kardinalne crte dovoljne za opis neije linosti? Objasniti
svoj odgovor.
5. ta mislite o Eysenckovom tvrenju da inteligentnije osobe imaju
sloeniju strukturu linosti, u odnosu na one koje nemaju dovoljno
razvijene intelektualne sposobnosti?
6. Moe li se govoriti o etnopsihologiji linosti, tj. o kroskulturalnim
razlikama u crtama linosti (njihovom broju i izraenosti)? Pronaite
odgovarajua istraivanja kojima biste argumentirali svoj odgovor.
7. Uporedite kulturu i stil ivljenja Zapada i Istoka, na nain da ih
suprotstavite pozivajui se na Frommove karakterne orijentacije.
8. Koja bi, po vama, dimenzija linosti bila ona koja nas razlikuje od
ivotinjskog svijeta? Argumentirajte svoj odgovor.
9. Koji su razlozi za prihvatanje koreliranih (kosouglih) faktorskih
rjeenja, u sluaju utvrivanja strukture linosti?
10. Kako bi se, osim onoga to je ve navedeno, mogao nazvati generalni
faktor linosti?
11. Koje su razlike izmeu socijabilnosti i aktiviteta?
12. Da li bi sklonost disimulaciji (davanju socijalno poeljnih odgovora)
trebalo ukljuiti u modele strukture linosti? Objasnite svoj odgovor.
13. Koja su sve znaenja (samo)transcendencije? U kojoj mjeri se ovaj
pojam preklapa sa samoaktualizacijom?
14. U emu je znaaj Grayeve Teorije osjetljivosti na potkrepljenje u
kongnitivno-bihevioralnoj psihoterapiji?
15. ta bi znailo Jungovo zapaanje da san ima korektivnu funkciju?
Navesti ilustrativan primjer.

259

16. Kakva je veza izmeu kompleksa inferiornosti, tenje ka

superiornosti i natkompenzacije?
17. Pronaite dva istraivanja u kojima je ispitivano nasljeivanje
osobina linosti, te ukratko izloite njihove glavne rezultate.
18. Moe li se linost odgajati? Obrazloite svoj odgovor.
19. Ako tvrdimo da konzervativnost nije precizno definiran negativni pol
dimenzije otvorenosti prema iskustvima, navedite razloge u prilog
ovom tvrenju. Koji su argumenti protiv ovog tvrenja?
20. Pogledajte bar jedan savremeni film u anru naune fantastike.
Pokuajte odrediti profil(e) linosti njegovih glavnih protagonista.
Pozovite se na bar pet teorijskih perspektiva opisanih u ovoj knjizi.
Slijede prijedlozi tema za istraivanja u oblasti psihologije linosti.
Neke od njih su ve dio naslova dosadanjih naunih radova, dok su druge
preporuke za nova, originalna istraivanja:
a. Povezanost maskulinostifemininosti sa tendencijom impulzivnog
traenja senzacija.
b. Mogunost izdvajanja tipova linosti na osnovu dimenzija konativnog
funkcioniranja, iz Kibernetikog modela linosti.
c. Pokuaj operacionalizacije samotranscendencije, kao najvie ljudske
potrebe.
d. Povezanost emocionalne stabilnosti i ekstraverzije sa uinkovitou
getalt psihoterapeuta.
e. Relacije vremenskih perspektiva sa ekstrinzinom i intrinzinom
religioznou.
f. Povezanost fleksibilnosti (plastinosti) i stabilnosti sa zadovoljstvom
ivotom.
g. Razlike u nivou percipirane socijalne podrke s obzirom na redoslijed
roenja.
h. Povezanost zavisnosti od nagrade i izbjegavanja tete sa stepenom
diskrepance izmeu realnog i oekivanog ja.
i. Psihobiografska studija sjevernokorejskog voe Kim Jong-una.
j. Relacije izmeu kretanja od, prema i protiv ljudi sa dimenzijama
Modela velikih pet.
k. Razlike u potenju/skromnosti s obzirom na socioekonomski status.

260

l. Pokuaj utvrivanja psiholokog profila Alana Turinga, iz perspektive

Cloningerovog Modela temperamenta i karaktera.
m. Longitudinalna studija stabilnosti pozitivne i negativne valencije.
n. Utvrivanje stepena samoaktualizacije u mjerama samoprocjene kod
osoba tree ivotne dobi.
o. Povezanost dimenzija Petofaktorskog modela sa optimizmom,
percepcijom line sree i pesimizmom.
p. Dimenzije Alternativnog petofaktorskog modela kao prediktori
globalnog samopotovanja.
q. Povezanost vremenskih perspektiva sa diskrepancom izmeu realnog
i idealnog selfa.
r. Povezanost potenja/skromnosti sa uestalou upotrebe drutvenih
mrea.
s. Operacionalizacija Teorije osjetljivosti na potkrepljenje u svrhu
utvrivanja bihevioralnih crta ivotinja.
t. Spolne razlike u perzistenciji i kooperativnosti.
Kamo dalje? Da li se psihologija linosti razvija ili stagnira? Prije
svega, u oblasti utvrivanja i potvrivanja strukture linosti, ova disciplina
nastavlja njegovati svoj istraivaki opus. Tendencije koje se danas
primjeuju su:
a) naputanje klasinih, ''velikih'' teorija, osim prilikom koncipiranja
i odabira interpretativne matrice u studijama sluaja;
b) insistiranje na to veoj primjeni naprednih statistikopsihometrijskih procedura za analizu prikupljenih podataka i
c) smjetanje empirijskog korpusa psihologije linosti u kontekst
aplikativnih psiholokih disciplina (zdravstvena psihologija,
psihologija menadmenta, edukacijska psihologija...).

261

262

REFERENCE

Adler, A. (1917). Study of organ inferiority and its psychical compensation:

A contribution to clinical medicine. New York: The Nervous and
Mental Disease Publishing Company.
Adler, A. (1927). Understanding human nature. Garden City, N.Y.: Garden
City Publishers.
Ajeesh, P. i Pradeep, C. (2013). Personality characteristics of men and
women volleyball players. International Journal of Social Science &
Interdisciplinary Research, 2, 7985.
Alden, L. E., Wiggins, J. S. i Pincus, A. L. (1990). Construction of
circumplex scales for the Inventory of Interpersonal Problems.
Journal of Personality Assessment, 55, 521536.
Ansell, E. B., Kurtz, J. E. i Markey, P. M. (2008). Gender differences in
interpersonal complementarity within roommate dyads. Pers Soc
Psychol Bull., 34, 502512.
Alessandri, G., Vecchione, M., Donnellan, B., Elsenberg, N., Caprara, G. i
Cieciuch, J. (2013). On the cross-cultural replicability of the resilient,
undercontrolled, and overcontrolled personality types. J Pers., 82,
340353.
Allport, G. i Odbert, H. (1936). Trait names: A psycho-lexical study.
Psychological Monographs, 47, (1 Whole No. 211).
Allport, G. W. (1937a). Personality: A psychological interpretation. New
York: Holt.
Allport, G. W. (1937b). The functional autonomy of motives. American
Journal of Psychology, 50, 141156.
Allport, G. W. (1954). The nature of prejudice. Cambridge, M.A.: Perseus
Books.

263

Allport, G. W. (1955). Becoming: Basic considerations for a psychology of

personality. New Haven, CT: Yale University Press.
Allport, G. W. (1961). Pattern and growth in personality. New York: Holt,
Rinehart & Winston.
Allport, G., Vernon, P. i Lindzey, G. (1960). A study of values (3rd ed.).
Boston: Houghton Mifflin.
Almagor, M., Tellegen, A. i Waller, N. (1995). The Big Seven model: A
cross-cultural replication and further exploration of the basic
dimensions of nautral language trait descriptors. Journal of
Personality and Social Psychology, 69, 300307.
Alridge, J., Kilgo, J. i Jepkemboi, G. (2014). Beyond psychoanalysis: The
contributions of Anna Freud to applied developmental psychology.
SOP Transactions on Psychology, 1(2), 1828.
Aluja, A., Garca, O. i Garca, L. (2002). A comparative study of
Zuckerman's three structural models for personality through the NEOPI-R, ZKPQ-III-R, EPQ-RS and Goldberg's 50-bipolar adjectives.
Personality and Individual Differences, 33, 713725.
Aluja, A., Garca, O. i Garca, L. (2003). A psychometric analysis of the
revised Eysenck Personality Questionnaire short scale. Personality
and Individual Differences, 35, 449460.
Aluja, A., Blanch, A. i Garca, L. (2005). Reanalyzing the 16pf-5 second
order structure: Exploratory versus confirmatory factorial analysis.
European Journal of Psychology of Education, 20, 343353.
Aluja, A., Kuhlman, M., i Zuckerman, M. (2010). Development of the
Zuckerman-Kuhlman-Aluja Personality Questionnaire (ZKA-PQ): A
factor/facet version of the Zuckerman-Kuhlman Personality
Questionnaire (ZKPQ). Journal of Personality Assessment, 92, 416
431.
Ambady, N. i Rosenthal, R. (1992). The slices of expressive behavior as
predictors of interpersonal consequences: A meta-analysis.
Psychological Bulletin, 3(2), 256274.
264

Ansbacher, H. L. i Ansbacher, R. R. (Ur.) (1964). The individual psychology

of Alfred Adler: A systematic presentation in selection from his
writings. New York: Harper & Row.
Aron, E. N. (2006). The clinical implications of Jung's concept of
sensitiveness. Journal of Jungian Theory and Practice, 8(2), 1143.
Asendorpf, J. i van Aken, M. (1999). Resilient, overcontrolled, and
undercontrolled personality prototypes in childhood: Replicability,
predictive power, and the trait-type issue. Journal of Personality and
Social Psychology, 77, 815832.
Asendorpf, J., Borkenau, P., Ostendorf, P. i van Aken, M. (2001). Carving
personality description at its joints: Confirmation of three replicable
personality prototypes for both children and adults. European Journal
of Personality, 15, 169198.
Ashton, M. i Lee, K. (2001). A theoretical basis for the major dimensions of
personality. European Journal of Personality, 15, 327353.
Ashton, M. i Lee, K. (2008). The prediction of Honesty-Humility-related
criteria by the HEXACO and Five-Factor Models of personality.
Journal of Research in Personality, 42, 12161228.
Ashton, M. i Lee, K. (2009). The HEXACO-60: A short measure of the
major dimensions of personality. Journal of Personality Assessment,
91, 340345.
Avsec, A., Taki, V. i Mohori, T. (2009). The relationship of trait
emotional intelligence with the Big Five in Croatian and Slovene
university student samples. Psiholoka obzorja, 18(3), 99110.
Babarovi, T. i verko, I. (2013). The HEXACO personality domains in the
Croatian sample. Drutvena istraivanja, 22, 397411.
Bakan, D. (1966). The duality of Human Existence: Isolation and
Communication in Western Man. Boston, MA: Beacon Press.

265

Balogun, A. G. (2014). Dispositional factors, perceived social support and

happiness among prison inmates in Nigeria: A new look. The Journal
of Happiness & Well-Being, 2(1), 1633.
Bandura, A. (1986). Social foundations of thought and action: A social
cognitive theory. Englewood Cliffs, N.J.: Prentice-Hall.
Bandura, A. (1991). Self-regulation of motivation through anticipatory and
self-regulatory mechanisms. U R. A. Dienstbier (Ur.), Perspectives on
motivation: Nebraska symposium onmotivation (Vol. 38, pp. 69164).
Lincoln: University of Nebraska Press.
Bandura, A. (1999). A social cognitive theory of personality. U L. Pervin i
O. John (Ur.), Handbook of personality (2nd Edition, pp. 154196).
New York: Guilford Publications.
Barbaranelli, C., Caprara, G. i Rabasca, A. (1998). Big Five Questionnaire
Child (BFQ-C). Manuale. Italy: O. S. Organizzazioni SpecialiFirenze.
Bartels, M., Weegen, F., Beijsterveldt, C., Carlier, M., Polderman, T.,
Hoekstra, R. i Boomsma, D. (2012). The five factor model of
personality and intelligence. A twin study on the relationship between
the two constructs. Personality and Individual Differences, 53, 368
373.
Bartram, D. (1992). The personality of UK managers: 16PF norms for shortlisted applicants. Journal of Occupational and Organizational
Psychology, 65, 159172.
Bashiri, H., Barahmand, U., Akabri, Z., Ghamari, G. i Vusugi, A. (2011). A
study of the psychometric properties and the standardization of
HEXACO Personality Inventory. Procedia Social and Behavioral
Sciences, 30, 11731176.
Bai, B. (1994). Integralna metoda. Zagreb: Alinea.
Baumeister, R. F., Dale, K. i Sommer K. L. (1998). Freudian defense
mechanisms and empirical findings in modern social psychology:

266

reaction formation, projection, displacement, undoing, isolation,

sublimation, and denial. Journal of Personality, 66, 10811195.
Bazerman, C. (2001). Anxiety in action: Sullivan's Interpersonal psychiatry
as a supplement to Vygotskian psychology. Mind, Culture, and
Activity, 8(2), 174186.
Benet, V. i Waller, N. (1995). The Big Seven Factor Model of personality
description: Evidence for its cross-cultural generality in a Spanish
sample. Journal of Personality and Social Psychology, 69, 701718.
Berlin, H. A. (2011). The neural basis of the dynamic unconscious.
Neuropsychoanalysis, 13, 531.
Berry, J., Elliott, T. i Rivera, P. (2007). Resilient, undercontrolled, and
overcontrolled personality prototypes among persons with spinal cord
injury. J Pers Assess., 89(3), 292302.
Bickhard, M., Blutner, R. i Hochnadel, E. (2010). Tho qubits for C. G. Jung's
theory of personality. Cognitive Systems Research, 11, 243259.
Blatchley, B. i Hopkins, W. (2010). Subgenual cingulate cortex and
personality in chimpanzees (Pan troglodytes). Cogn Affect Behav
Neurosci., 10, 414421.
Block, J. (1971). Lives through time. Berkeley, CA: Bancroft.
Boehm, B., Asendorpf, J. i Avia, M. (2002). Replicable types and subtypes of
personality: Spanish NEO-PI samples. European Journal of
Personality, 16, 2541.
Boyd, J. i Zimbardo, P. (1996). Constructing time after death: The
transcendental-future time perspective. Time & Society, 6, 3554.
Boyd, J. i Zimbardo, P. (2005). Time perspective, health, and risk taking. U
A. Strathman, i J. Joireman (Ur.), Understanding behavior in the
context of time: Theory, research, and application. (pp. 85107).
Mahwah, N.J.: Lawrence Erlbaum Associates Publishers.
Breuer, J. i Freud, S. (1957). Studies on hysteria. New York: Basic Books.

267

Bushman, B. (2002). Does venting anger feed or extinguish the flame?

Catharsis, rumination, distraction, anger and aggressive responding.
PSPB, 28, 724731.
Cale, E. M. (2006). A quantitative review of the relations between the ''Big 3''
higher order personality dimensions and antisocial behavior. Journal
of Research in Personality, 40, 250284.
Cambray, J. (2009). Synchronicity: Nature and psyche in an interconnected
universe. Houston: Texas A&M University Press / College Station.
Capanna, C., Struglia, F., Riccardi, I., Daneluzzo, E., Stratta, P. i Rossi, A.
(2012). Temperament and Character InventoryR (TCI-R) and Big
Five Questionnaire (BFQ): Convergence and Divergence.
Psychological Reports, 110, 10021006.
Caprara, G., Barbaranelli, C., Borgogni, L. i Perugini, M. (1993). The "Big
five questionnaire": A new questionnaire to assess the five factor
model. Personality and Individual Differences, 15, 281288.
Carver, C. i White, T. (1994). Behavioral inhibition, behavioral activation,
and affective responses to impending reward and punishment: The
BIS/BAS scales. Journal of Personality and Social Psychology, 67,
319333.
Cattell, R. B. (1950). Personality: A systematic theoretical and factual
study. New York: McGraw Hill.
Cattell, R. B. (1965). The scientific analysis of personality. Baltimore:
Penguin Books, Inc.
Cattell, H. i Mead, A. (2008). The sixteen personality factor questionnaire
(16PF). U G. Boyle, G. Matthews i D. Saklofske (Ur.), The SAGE
Handbook of Personality Theory and Assessment (Vol 2: Personality
Measurement and Testing (pp. 135159). Thousand Oaks, C.A.: Sage.
Cepi, D. (2004). ''Poopeni drugi'' i ''Veliki Drugi'': Slinosti i razlike
izmeu Meadove i Lacanove teorije konstituiranja subjekta.
Diskrepancija, 5(9), 2940.

268

Chen, S., Wu, M. i Chen, C. (2010). Employee's personality traits, work

motivation and innovative behavior in marine tourism industry. J.
Service Science & Management, 3, 198205.
Cheng, H. i Furnham, A. (2002). Personality, peer relations, and selfconfidence as predictors of happiness and loneliness. Journal of
Adolescence, 25, 327339.
Chiu, C. (2012). Freud on Shakespeare: An approach to psychopathetic
characters. Chang Gung Journal of Humanities and Social Sciences,
5, 3356.
Cloninger, C. R. (1986). A unified biosocial theory of personality and its role
in the development of anxiety states. Psychiatr Dev., 4(3), 167226.
Cloninger, C. R. (1987). A systematic method for clinical description and
classification of personality variants. A proposal. Archives of General
Psychiatry, 44, 573588.
Cloninger, C. R., Svrakic, D. i Przybeck, T. (1993). A psychobiological
model of temperament and character. Archives of General Psychiatry,
50, 975990.
Cloninger C. R. (1999). The Temperament and Character InventoryRevised. St. Louis, MO: Center for Psychobiology of Personality,
Washington University.
Cloninger, S. (2004). Theories of personality: Understanding Persons (4th
Edition). New Jersey: Prentice Hall.
Cloninger, S. (2009). Conceptual issues in personality theory. U P. J. Corr i
G. Matthews (Ur.), The Cambridge handbook of personality
psychology (pp. 326). New York: Cambridge University Press.
Cohen, J. B. (1967). An interpersonal orientation to the study of consumer
behavior. Journal of Marketing Research, 4, 270278.
Constantinou, E., Panayiotou, G., Konstantinou, N., Loutisou-Ladd, A. i
Kapardis, A. (2011). Risky and aggressive driving in young adults:

269

Personality matters. Accident Analysis and Prevention, 43, 1323

1331.
Coolidge, F. L., Moor, C. J., Yamazaki, T. G., Stewart, S. E. i Segal, D. L.
(2001). On the relationship between Karen Horney's tripartite neurotic
type theory and personality disorder features. Personality and
Individual Differences, 30, 13871400.
Coolidge, F. L., Segal, D. L., Estey, A. J. i Neuzil, P. J. (2011). Preliminary
psychometric properties of a measure of Karen Horney's theory in
children and adolescents. Journal of Clinical Psychology, 67, 383
390.
Costa, P. i McCrae, R. (1992a). Revised NEO Personality Inventory (NEOPI-R) and NEO Five-Factor Inventory (NEO-FFI) professional
manual. Odessa, FL: Psychological Assessment Resources, Inc.
Costa, P. i McCrae, R. (1992b). Normal personality assessment in clinical
practice: The NEO Personality Inventory. Psychological Assessment,
4, 513.
Costa, P. i McCrae, R. (1995). Domains and facets: Hierarchical personality
assessment using the Revised NEO Personality Inventory. Journal of
Personality Assessment, 64, 2150.
Costa, P. i McCrae, R. (2005). NEO PI-R Revidirani NEO inventar linosti.
Jastrebarsko: Naklada Slap.
Critcher, C. i Dunning, D. (2009). Egocentric pattern projection: How
implicit personality theories recapitualte the geography of the self.
Journal of Personality and Social Psychology, 97, 116.
abarkapa, M., Korica, V., Roenkov, S. (2011). Povezanost osobina linosti
sa doivljajem profesionalnog stresa kod vojnog letakog osoblja.
Vojnosanitetski pregled, 68, 143149.
Denissen, J. i Penke, L. (2008). Motivational individual reaction norms
underlying the Five-Factor model of personality: First steps toward a
theory-based conceptual framework. Journal of Research in
Personality, 42, 12851302.
270

DePaulo, B. M. (1993). The ability to judge others from their expressive

behaviors. U K. Craik, R. Hogan i R. Wolfe (Ur.), Fifty years of
personality psychology: Perspectives on individual differences (pp.
197206). New York: Plenum Press.
DeYoung, C. G. (2006). Higher-order factors of the Big Five in a multiinformant sample. Journal of Personality and Social Psychology, 91,
11381151.
Digman, J. (1997). Higher-order factors of the Big Five. Journal of
Personality and Social Psychology, 73, 12461256.
Dini, B. (2010). Odnosi intrinzinih i ekstrinzinih aspiracija sa
Zuckermanovim modelom linosti. Psihologijske teme, 19, 203219.
apo, N., Kolenovi-apo, J., oki, R. i Fako, I. (2011). Relationship
between Cattell's 16PF and fluid and crystallized intelligence.
Personality and Individual Differences, 51, 6367.
apo, N., Kolenovi-apo, J., Hadiahmetovi, N. i Fako, I. (2012). The
relationship of Eysenck's Giant Three with fluid and crystallized
intelligence and learning potential among adolescents. Temas em
Psicologia, 20, 7185.
Eagleton, T. (2011). Nevolje sa strancima. Zagreb: Algoritam.
Ekehammar, B., Zuber, I. i Konstenius, M. L. (2005). An empirical look at
the Defense Mechanism Test (DMT): Reliability and construct
validity. Scandinavian Journal of Psychology, 46, 285296.
Ellis, A., Abrams, M, Abrams, L., Nussbaum, A. i Frey, R. (2009).
Personality theories: Critical perspectives. Thousand Oaks, CA:
SAGE Publications, Inc.
Engler, B. (2014). Personality theories: An introduction (9th Edition).
Belmont, CA: Wadsworth.
Erdle, S., Irwing, P., Rushton, J., Park, J. (2010). The general factor of
personality and its relation to self-esteem in 628,640 Internet

271

respondents (Short communication). Personality and Individual

Differences, 48, 343346.
Eurelings-Bontekoe, E., Zwinkels, K., Schaap-Jonker i Edrisi, M. (2011).
Formal characteristics of Thematic Apperception Test narratives of
adult patients with an autism spectrum disorder: A preliminary study.
Psychology, 2, 687693.
Eysenck, H. J. (1959). Manual of the Maudsley personality inventory.
London: University of London Press.
Eysenck, H. J. (1960). Classification and the problem of diagnosis. U H. J.
Eysenck (Ur.), Handbook of abnormal psychology: An experimental
approach (pp. 131). New York: Basic Books.
Eysenck, H. J. (1967). The biological basis of personality. Springfield: C. C.
Thomas.
Eysenck, H. i Eysenck, S. (1975). Manual of the Eysenck Personality
Questionnaire. San Diego: EdITS/Educational and Industrial Testing
Service.
Eysenck, H., Eysenck, S. i Barrett, P. (1985). A revised version of the
Psychoticism scale. Person. Individ. Diff., 6(1), 2129.
Eysenck, H. i Eysenck, S. (1986). Manual of the Eysenck Personality
Questionnaire (Junior & Adult). London: Hodder and Stoughton.
Eysenck, H. i Eysenck, S. (1994). Prirunik za Eysenckov upitnik linosti
(EPQ djeca i odrasli). Jastrebarsko: Naklada Slap.
Eysenck, S. (1997). Psychoticism as a dimension of personality. U H. Nyborg
(Ur.), The scientific study of human nature: Tribute to Hans J.
Eysenck at Eighty (pp. 109121). New York/Oxford: Elsevier
Science.
Fabrigar, L. R. i Krosnick, J. A. (1995). Attitude importance and the false
consensus effect. PSPB, 21, 468479.

272

Farmer, R. i Goldberg, L. (2008). A psychometric evaluation of the Revised

Temperament and Character Inventory (TCI-R) and the TCI-140.
Psychological Assessment, 20, 281291.
Ferreira, A., Martnez, L. i Guisande, M. (2009). Risky behavior, personality
traits and road accidents among university students. European
Journal of Education and Psychology, 2(2), 7998.
Fisher, S. Z. i Student, S. T. (2012). A triple dissociation of neural systems
supporting ID, EGO, and SUPEREGO. Psyence, 335, 1669.
Frankl, V. (2000). Neujan vapaj za smislom. Beograd: IP ''arko Albulj''.
Frankl, V. (2001). Bog podsvesti: Psihoterapija i religija. Beograd: IP ''arko
Albulj''.
Freud, A. (1936/1992). The ego and the mechanisms of defense. London:
Karnac Books.
Freud, S. (1901/1990). Psihopatologija svakodnevnog ivota. Beograd:
Matica srpska.
Freud, S. (1910). The origin and development of psychoanalysis. American
Journal of Psychology, 21, 196218.
Freud, S. (1923). Das Ich und das Es. Vienna: Internationaler Psychoanalytischer Verlag.
Freud, S. (1953). The economic problem of masochism. U J. Strachey (Ur.),
The standard edition of the complete psychological works of Sigmund
Freud (Vol. 19, pp. 155170). London: Hogarth Press.
Freud, S. (1955). Beyond the pleasure principle, Group psychology, and
Other works. London: The Hogarth Press and The Institute of
Psychoanalysis.
Fromm, E. (1956). The sane society. London: Routledge & Kegan Paul.
Fromm, E. (1956/2006). The art of loving. New York: Harper Perennial.
Fromm, E. (1976/2008). To have or to be? New York: Continuum.
273

Fromm, E. (1984). Veliina i granice Freudove misli. Zagreb: ''Naprijed''.

Fulgosi, A. (1987). Psihologija linosti: Teorije i istraivanja (IV izdanje).
Zagreb: kolska knjiga.
Funder, D. (2009). Persons behaviors and situations: An agenda for
psychology in the postwar era. Journal of Research in Personality,
43, 120126.
Garcia, D. (2011). Two models of personality and well-being among
adolescents. Personality and Individual Differences, 50, 12081212.
Gardner, W. L. i Martinko, M. J. (1996). Using the Myers-Briggs Type
Indicator to study managers: A literature review and research agenda.
Journal of Management, 22, 4583.
Gaskin, C. (2014). The effectiveness of psychoanalysis and psychoanalytic
psychotherapy: A literature review of recent international and
Australian research. Melbourne: PACFA.
Gebauer, J., Paulhus, D. i Neberich, W. (2013). Big Two personality and
religiosity across cultures: Communals as religious conformists and
agentics as religious contratrians. Social Psychological and
Personality Science, 4, 2130.
Gewirtz, J. L. i Pelez-Nogueras, M. (1992). B. F. Skinner's legacy to human
infant behavior and development. American Psychologist, 47, 1411
1422.
Gilman, S. L. (2001). Karen Horney, M. D. (1855-1952). Am J Psychiatry,
158, 1205.
Gilovich, T. (1990). Differential construal and the false consensus effect.
Journal of Personality and Social Psychology, 59, 623634.
Glasser, W. (1985). Control theory: A new explanation of how we control our
lives. New York: Harper & Row.
Glasser, W. i Glasser, C. (2000). Getting together and staying together:
Solving the mystery of marriage. New York: Quill.

274

Glasser, W. (2000). Teorija izbora. Zagreb: Alinea.

Glasser, W. (2001). Realitetna terapija u primjeni. Zagreb: Alinea.
Gold, S. i Bacigalupe, G. (1998). Interpersonal and systemic theories. U D.
Barone, M. Hersen i V. Hasselt (Ur.). Advanced personality (pp. 57
79). New York: Plenum.
Goldberg, L. R. (1990). An alternative 'Description of Personality': The Big
Five factor structure. Journal of Personality and Social Psychology,
59, 12161229.
Gold, K. i Maple, T. (1994). Personality assessment in the gorilla and its
utility as a management tool. Zoo Biology, 13, 509522.
Gosling, S. (1998). Personality dimensions in spotted hyenas (Crocuta
crocuta). Journal of Comparative Psychology, 112, 107118.
Gosling, S. i John, O. (1998). Personality dimensions in dogs, cats, and
hyenas. Paper presented at the annual meeting of the American
Psychological Society, Washington, DC.
Gosling, S. i John, O. (1999). Personality dimensions in nonhuman animals:
A cross-species review. Current directions in psychological science,
8, 6975.
Gncz, A., Gncz, L. i Peki, J. (2014). The influence of students' personality
traits on their perception of a good teacher within the Five-Factor
Model of personality. Acta Polytechnica Hungarica, 11(3), 6586.
Gramstad, T., Gjestad, R. i Haver, B. (2013). Personality traits predict job
stress, depression and anxiety among junior physicians. BMC Medical
Education, 13, 19.
Gray, J. (1987). The psychology of fear and stress. Cambridge: Cambridge
University Press.
Gray, J. (1990). Brain systems that mediate both emotion and cognition.
Cognition and Emotion, 4, 269288.

275

Gurtman, M. B. (2009). Exploring personality with the Interpersonal

Circumplex. Social and Personality Psychology, 3, 119.
Ha, T. S. i Tam, C. L. (2011). A study of birth order, academic performance,
and personality. International Conference on Social Science and
Humanity, 5, 2832.
Hall, C. S. i Lindzey, G. (1984). Las teorias psicosociales de la
personalidad: Adler, Fromm, Horney y Sullivan. Mxico: Paidos.
Harmon-Jones, E. (2003). Anger and the behavioral approach system.
Personality and Individual Differences, 35, 9951005.
Hart, O. i Brown, P. (1992). Abreaction re-evaluated. Dissociation, 5, 127
140.
Haule, J. R. (1993). Freud and Jung: A failure of Eros. Harvest: Journal of
Analytical Psychology, 39, 147158.
Hodi, S. (2010). Psiholoka analiza linosti i dela poznatih pijanista.
Godinjak za psihologiju, 7(9), 89103.
Hofstee, W. K., de Raad, B. i Goldberg, L. R. (1992). Integration of the big
five and circumplex approaches to trait structure. Journal of
Personality and Social Psychology, 63, 146163.
Horney, K. (1937). The neurotic personality of our time. New York: W. W.
Norton and Company, Inc.
Horney, K. (1942). Self-analysis. New York: W. W. Norton and Company,
Inc.
Horney, K. (1950). Neurosis and human growth: The struggle toward selfrealization. New York: W.W. Norton & Company Inc.
Horowitz, L., Alden, L., Wiggins, J. i Pincus, A (2000). IIP - Inventory of
Interpersonal Problems Manual. San Antonio, TX: The Psychological
Corporation.

276

Hoek, A. i Momirovi, K. (1997). Struktura relacija izmeu socijalnog

statusa i osobina linosti maloletnih delinkvenata. Psihologija, 3,
197230.
Huber, D., Zimmermann, J., Henrich, G. i Klug, G. (2012). Comparison of
cognitive-behaviour psychoanalytic and psychodynamic psychotherapy for depressed patients A three-year follow-up study. Z
Psychosom Med Psychoter, 58, 299316.
Huffstetler, B., Mims, S. i Thompson, C. (2004). Getting together and staying
together: Testing the compatibility of the Need-Strength Profile and
the Basic Needs Inventory. International Journal of Reality Therapy,
22(3), 48.
Huitt, W. (2004). Maslows hierarchy of needs. Educational psychology
interactive. Valdosta, GA: Valdosta State University.
Hyland, P., Boduszek, D. i Kielkiewicz, K. (2011). A psycho-historical
analysis of Adolf Hitler: The role of personality, psychopathology,
and development. Psychology & Society, 4, 5863.
Ifedili, C. J. i Ifedili, C. I. (2012). Perception of Maslow's Hierarchy of Needs
Theory by Nigerian unversity workers. Interdisciplinary Journal of
Contemporary Research in Business, 4, 7985.
John, O. i Srivastava, S. (1999). The Big-Five trait taxonomy: History,
measurement, and theoretical perspectives. U L. Pervin i O. John
(Ur.), Handbook of personality: Theory and research (Vol. 2, pp.
102138). New York: Guilford Press.
Johnson, J. i Ostendorf, F. (1993). Clarification of the Big-Five Factor Model
with the Abridged Big Five Dimensional Circumplex. Journal of
Personality and Social Psychology, 65, 563576.
Johnston, A. (2014). Jacques Lacan. U E. N. Zalta (Ur.), The Stanford
Encyclopedia of Philosophy. http://plato.stanford.edu/archives/sum
2014/entries/lacan/ (Pristupljeno: 22.11.2014.).
Jolibert, B. (1993). Sigmund Freud (1856-1939). Prospects: The quarterly
review of comparative education, 23, 459472.
277

Jurez, F. i Contreras, F. (2008). Psychometric properties of the General SelfEfficacy Scale in a Colombian sample. International Journal of
Psychological Research, 1(2), 612.
Judge, T. i Ilies, R. (2002). Relationship of personality to performance
motivation: A meta-analytic review. Journal of Applied Psychology,
87, 797807.
Jung, C. G. (1910). The association method. American Journal of
Psychology, 31, 219269.
Jung, C. G. (1916/1957). The transcendent function. Zrich: Students
Association, C. G. Jung Institute.
Jung, C. G. (1921). Psychologische Typen. Zrich: Rascher Verlag.
Jung, C. G. (1952/1993). Synchronicity: An acausal connecting principle.
Bollingen: Bollingen Foundation.
Jung, C. G. (1969). Structure and dynamics of the psyche (2nd edition).
Princeton, NJ: Princeton University Press.
Jung, C. G. (1971/1984). Odabrana dela K. G. Junga: O psihologiji
nesvesnog. Novi Sad: Izdavaka radna organizacija Matica srpska.
Kappagoda, S. (2012). The impact of Five-Factor Model of personality on
job satisfaction on non-academic employees in Sri Lankan
universities. South East Asian Journal of Contemporary Business,
Economics, and Law, 1, 111.
Kasch, K., Rottenberg, J., Arnow, B. i Gotlib, I. (2002). Behavioral activation
and inhibition systems and the severity and course of depression.
Journal of Abnormal Psychology, 111, 589597.
Keller, M. C., Coventry, W. L., Health, A. i Martin, N. (2005). Widespread
evidence for non-additive genetic variation in Cloninger's and
Eysenck's personality dimensions using a twin plus sibling design.
Behavior Genetics, 35, 707721.
Kelly, G. A. (1955). The psychology of personal constructs. New York:
Norton.
278

Kelly, G. A. (1963). A theory of personality: The psychology of personal

constructs. New York: W. W. Norton & Company.
Kemp, D. i Center, D. (2000). Troubled children grown-up: Antisocial
behavior in young adult criminals. Education and Treatment of
Children, 23, 223238.
Kenrick, D. i Funder, D. (1988). Profiting from controversy: Lesson from the
person-situation debate. American Psychologist, 43(1), 2334.
King, J. i Figueredo, A. (1997). The five-factor model plus dominance in
chimpanzee personality. Journal of Research in Personality, 31, 257
271.
Kirsner, D. (2007). Saving psychoanalysts: Ernest Jones and the Isakowers.
Psychoanal. Hist., 9, 8391.
Klein, M. (1935/1986). A Contribution to the Psychogenesis of Manic
Depressive States. U J. Mitchell (Ur.), The Selected Melanie Klein
(pp. 115145). London: Penguin Books.
Klein, M. (1946/1986). Notes on Some Schizoid Mechanisms. U J. Mitchell
(Ur.). The Selected Melanie Klein (pp. 176200). London: Penguin
Books, London.
Klein, M. (1957). Envy and gratitude: A study of unconscious forces. New
York: Basic Books.
Kluger, M., Laidlaw, T., Kruger N. i Harrison M. (1999). Personality traits of
anaesthetists and physicians: an evaluation using the Cloninger
Temperament and Character Inventory (TCI-125). Anaesthesia, 54,
926935.
Kneevi, J. (2013). Prediktivnost osobina ekstraverzije, savesnosti i
neuroticizma za razliite tipove motivacije za rad. Primenjena
psihologija, 6, 8193.
Kolarevi, D. i Mari, K. (1998). Sklonost davanju socijalno poeljnih
odgovora i rezultati na Kibernetikoj bateriji konativnih testova.
Psihologija, 1-2, 107114.
279

Koltko-Rivera, M. E. (2006). Rediscovering the later version of Maslow's

Hierarchy of needs: Self-transcendence and opportunities for theory,
research, and unification. Review of General Psychology, 10, 302
317.
Komarraju, M., Karau, S. i Schmeck, R. (2009). Role of the Big Five
personality traits in predicting college students' academic motivation
and achievement. Learning and Individual Differences, 19, 4752.
Kordi, B. (2004). Pregled istraivanja ishoda psihoanalize. Psihologija, 37,
291310.
Kovaevi, F. (2010). Lakan u Podgorici: Ciklus predavanja. Podgorica:
Centar za graansko obrazovanje.
Kretschmer, E. (1925). Physique and character. New York: Harcourt.
Lacan, J. (2006). crits: The first complete edition in English. London: W.
W. Norton & Company.
LaFond, B. (2012). Glasser's approach to relationships: Validation of a
Choice Theory Basic Needs Scale. International Journal of Choice
Theory and Reality Therapy, 31(2), 54.
Larsen, R. J. i Buss, D. M. (2008). Psihologija linosti. Jastrebarsko: Naklada
Slap.
Leary, T. (1957). Interpersonal Diagnosis of Personality. New York, NY:
Ronald Press.
Lee, K. i Ashton, M. (2004). Psychometric properties of the HEXACO
personality inventory. Multivariate Behavioral Research, 39(2), 329
358.
Lee, K. i Ashton, M. (2005). Psychopathy, machiavellianism, and narcissism
in the Five-Factor Model and the HEXACO model of personality
structure. Personality and Individual Differences, 38, 15711582.
Lee, K. i Ashton, M. (2006). Further assessment of the HEXACO Personality
Inventory: Two new facet scales and an observer report form.
Psychological Assessment, 18, 182191.
280

Lefcourt, H. M. (2001). Humor: The psychology of living buoyantly. New

York: Kluwer Academic/Plenum Publishers.
Lilienfeld, S., Wood, J. i Garb, H. (2000). The scientific status of projective
techniques. Psychological Science in the Public Interest, 1(2), 2766.
Litwack, L. (2007). Basic Needs- A Retrospective. International Journal of
Reality Therapy, 26(2), 2830.
Locke, K. D. (2000). Circumplex scales of interpersonal values: reliability,
validity, and applicability to interpersonal problems and personality
disorders. Journal of Personality Assessment, 75, 249267.
Maslow, A. (1943). A theory of human motivation. Psychological Review,
50, 370396.
Maslow, A. (1954). Motivation and personality. New York: Harper & Row,
Publishers.
Maslow, A. (1962). Toward a psychology of being. Princeton, NJ: Van
Nostrand.
Maslow, A. (1964). Religions, values, and peak experiences. London:
Penguin Books Limited.
Matovi, V. (1997). Relacije linosti i inteligencije kod psihotinih
pacijenata. Psihologija, 3, 241254.
McCrae, R. R. i Costa, P. T. (1990). Personality in adulthood. New York:
Guilford.
McCrae, R. i Costa, P. (1991). Adding Liebe und Arbeit: The full Five-Factor
Model and Well-Being. Personality and Social Psychology Bulletin,
17, 227232.
McCrae, R. i Costa, P. (1995). Positive and negative valence within the fivefactor model. Journal of Research in Personality, 29, 443460.
McCrae, R., Costa, P. i Martin, T. (2005). The NEO-PI-3: A more readable
Revised NEO Personality Inventory. Journal of Personality
Assessment, 84, 261270.
281

McGuirk, E. i Pettijohn, T. (2008). Birth order and romantic relationship

styles and attitudes in college students. North American Journal of
Psychology, 10, 3752.
McKinley Runyan, W. (1981). Why did Van Gogh cut off his ear? The
problem of alternative explanations in psychobiography. Journal of
Personality and Social Psychology, 40, 10701077.
Meedovi, J. (2012). Topography of dishonesty: Mapping the opposite pole
of Honesty-Humility personality domain. Primenjena psihologija, 5,
115135.
Midgley, N. (2007). Anna Freud: The Hampstead war nurseries and the role
of the direct observation of children for psychoanalysis. Int J
Psychoanal, 88, 939959.
Mihajlovski, Z. (2013). Personality, intelligence and musical instrument.
Croatian Journal of Education, 15, 155172.
Mirzaei, A., Nikbakhsh, R. i Sharififar, F. (2013). The relationship between
personality traits and sport performance. European Journal of
Experimental Biology, 3, 439442.
Mischel, W. (1968). Personality and assessment. New York: Wiley.
Mitchell, S. A. (1981). The origin and nature of the ''object'' in the theories of
Klein and Fairbairn. Contemp. Psychoanal., 17, 374398.
Mitrovi, D., Smederevac, S. i olovi, P. (2005). Tipoloki pristup
dimenzijama evaluacije drugih. Psihologija, 38, 403421.
Mitrovi, D., Smederevac, S. i olovi, P. (2008). Evaluacija reformulisane
Teorije osetljivosti na potkrepljenje. Psihologija, 41, 555575.
Mitrovi, D., Smederevac. S., olovi, P., Kodopelji, J. i Dini, B. (2014).
Personality prototypes based on dimensions of the revised
reinforcement sensitivity theory among prisoners and non-prisoners.
Personality and Individual Differences, 69, 5055.

282

Mlai, B. (2002a). Leksiki pristup u psihologiji linosti: Pregled

taksonomija opisivaa osobina linosti. Drutvena istraivanja, 11,
553576.
Mlai, B. (2002b). Faktorska struktura samoprocjena i procjena druge osobe
na Goldbergovim markerima. Drutvena istraivanja, 11, 2346.
Momirovi, K., Wolf, B., Damonja, Z. (1992). KON-6; Kibernetika
baterija konativnih testova. Beograd: Savez drutava psihologa Srbije,
Centar za primenjenu psihologiju.
Mottern, R. (2008). Choice theory as a model of adult development.
International Journal of Reality Therapy, 27(2), 3539.
Mttus, R., Allik, J., Konstabel, K., Kangro, E. i Pullmann, H. (2008). Beliefs
about the relationships between personality and intelligence.
Personality and Individual Differences, 45, 457462.
Mount, M., Ilies, R. i Johnson, E. (2006). Relationship of personality traits
and counterproductive work behaviors: The mediating effects of job
satisfaction. Personnel Psychology, 59, 591622.
Munson, J. M. i Spivey, W. A. (1982). The factorial validity of an inventory
assessing Horney's interpersonal response traits of compliance,
aggression, and detachment. Education and Psychological
Measurement, 42, 889898.
Murray, H. A. (1938). Explorations in Personality. New York: Oxford
University Press.
Musek, J. (2007). A general factor of personality: Evidence for the Big One
in the five-factor model. Journal of Research in Personality, 41,
12131233.
Myers, J. E. i Sweeney, T. J. (2004). The indivisible self: An evidence-based
model of wellness. Journal of Individual Psychology, 60(3), 234245.
Nikolaevi, ., Mitrovi, D., Dini, B. i olovi, P. (2012). Validacija
simulirane verzije upitnika 16PF. Primenjena psihologija, 5, 335
356.
283

Norman, W. T. (1967). On estimating psychological relationships: Social

desirability and self-report. Psychological Bulletin, 67, 273293.
O'Brien, T. P., Bernold, L. E. i Akroyd, D. (1998). Myers-Briggs Type
Indicator and academic achievement in engineering education. Int. J.
Engng Ed., 14, 311315.
Ojanen, T., Grnroos, M. i Salmivalli, C. (2005). An Interpersonal
Circumplex Model of children's social goals: Links with peer-reported
behavior and sociometric status. Developmental Psychology, 41, 699
710.
Petrides, K., Pita, R. i Kokkinaki, F. (2007). The location of trait emotional
intelligence in personality factor space. British Journal of Psychology,
98, 273289.
Pickering, A. i Corr, P. (2008). J. A. Gray's reinforcement sensitivity theory
(RST) of personality. U G. Boyle, G. Matthews i D. Saklofske (Ur.),
The SAGE Handbook of personality: Theory and assessment
personality measurement and testing (Vol. 2, pp. 239255). London,
New Delhi and Thousand Oaks: Sage.
Pickering, A., Corr, P. i Gray, J. (1999). Interactions and reinforcement
sensitivity theory: A theoretical analysis of Rusting and Larsen
(1997). Personality and IndividualDifferences, 26, 357365.
Pittenger, D. J. (2005). Cautionary comments regarding the Myers-Briggs
Type Indicator. Consulting Psychology Journal: Practice and
Research, 57, 210221.
Pittenger, D. J. (1993). Measuring the MBTIand coming up short. Journal
of Career Planning and Employment, 54, 4852.
Podlogar, T. i Bajec, B. (2011). The connection of time perspective with
personality traits and subjective well-being. Horizons of Psychology,
20(1), 4362.
Ponterotto, J. G. i Reynolds, J. D. (2013). Bobby Fischer in socio-cultural
perspective: Application of Hiller's (2011) Multi-Layered
Chronological Chart Methodology. The Qualitative Report, 18, 120.
284

Poropat, A. E. (2009). A meta-analysis of the Five-Factor Model of

personality and academic performance. Psychological Bulletin,
135(2), 322338.
Primi, R., Ferreira-Rodrigues, C. i Carvalho, L. (2014). Cattell Personality
Factors Questionnaire (CPFQ): Construction and preliminary study.
Paidia (Ribeiro Preto), 24(57), 2937.
Ramkissoon, M. (2014). Examining the Defense Style Questionnaire 88
(DSQ-88) in an employee sample: Items and a Two-factor Model.
International Journal of Psychology and Psychological Therapy, 14,
291299.
Rammstedt, B. i John, O. (2007). Measuring personality in one minute or
less: A 10-item short version of the Big Five Inventory in English and
German. Journal of Research in Personality, 41, 203212.
Raskin, J. D. (2006). Dont cry for me George A. Kelly: Human involvement
and the construing of personal construct psychology. Personal
Construct Theory & Practice, 3, 5061.
Rebollo, I., Herrero, O. i Colom, R. (2002). Personality in imprisoned and
non-imprisoned people: evidence from the EPQ-R. Psicothema, 14,
540543.
Repiti, S. (2012). Leksika hipoteza i problemi prevoenja u oblasti
psihologije linosti. Naa kola, 60, 1930.
Repiti, S. (2013). Odraz selfa u ogledalu istone i zapadne kulture.
Antropologija, 13(1), 93109.
Repiti, S. (2014a). Provjera metrijskih karakteristika Skale transcendentalne
budunosti kao vremenske perspektive. Holon, 4(1), 3557.
Repiti, S. (2014b). Struktura linosti adolescenata: Modifikovani model
velikih pet. Pedagogija, 69(1), 136147.
Repiti, S. (2014c). Prediktori potenja/skromnosti, pozitivne i negativne
valencije u mjerama samoprocjene. U J. Kolenovi-apo (Ur.),

285

Zbornik saetaka Treih sarajevskih dana psihologije (p. 30).

Sarajevo: Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Repiti, S. (2014d). Bihevioralna ekspresija linosti kod ivotinja i
Petofaktorski model linosti: pregledni rad. U J. Kolenovi-apo
(Ur.), Zbornik saetaka Treih sarajevskih dana psihologije (pp. 87
88). Sarajevo: Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Rizzo, A. (2013). Temperament and generativity during the life span.
Mediterranean Journal of Clinical Psychology, 1(1), 131.
Roesler, C. (2013). Evidence for the effectiveness of Jungian psychotherapy:
A review of empirical studies. Behav. Sci., 3, 562575.
Rogers, C. (1951). Clientcentered therapy: Its current practice, implications
and theory. London: Constable.
Rogers, C. (1961). On becoming a person: A therapist's view of
psychotherapy. Boston: Houghton Mifflin Company.
Rolison, J., Hanoch, Y. i Gummerum, M. (2013). Characteristics of
offenders: the HEXACO model of personality as a framework for
studying offenders personality. Journal of Forensic Psychiatry &
Psychology, 24, 7182.
Rolland, J. P. (2002). The cross-cultural generalizability of the Five-Factor
Model of personality. U R. McCrae i J. Allik (Ur.), International and
Cultural Psychology Series (pp. 728). New York: Springer.
Rosen, D. H., Smith, S. M., Huston, H. L. i Gonzales, G. (1991). Empirical
study of associations between symbols and their meanings: Evidence
of collective unconscious. Journal of Analytical Psychology, 36, 211
228.
Rosenfeld, P., Culbertson, A. i Magnusson, P. (1992). Human needs: A
literature review and Cognitive life span model. San Diego, CA: Navy
Personnel Research and Development Center.

286

Ross, L., Greene, D. i House, P. (1977). The ''false consensus effect'': An

egocentric bias in social perception and attribution processes. Journal
of Experimental Social Psychology, 13, 279301.
Rossier, J., Hansenne, M., Baudin, N. i Morizot, J. (2012). Zuckerman's
Revised Alternative Five-Factor Model: Validation of the ZuckermanKuhlman-Aluja Personality Questionnaire in four French-speaking
countries. Journal of Personality Assessment, 94, 358365.
Rushton, J. i Irwing, P. (2008). A general factor od personality (GFP) from
two meta-analyses of the Big Five: Digman (1997) and Mount,
Barrick, Scullen, and Rounds (2005). Personality and Individual
Differences, 45, 679683.
Sassenfeld, A. (2008). The body in Jung's work: Basic elements to lay the
foundation for a theory of technique. The Journal od Jungian Theory
and Practice, 10, 113.
Saunders, S. i Munro, D. (2000). The construction and validation of a
Consumer Orientation Questionnaire (SCOI) designed to measure
Fromm's (1955) 'marketing character' in Australia. Social Behavior
and Personality, 28(3), 219240.
Saville, P. (1978). A critical analysis of Cattell's model of personality.
Doktorska disertacija. London: Education Department, Brunel
University.
Schmidt, J. A., Wagner, C. C. i Kiesler, D. J. (1999). Psychometric and
circumplex propertiesof the octant scale Impact Message Inventory
(IMI-C): A structural evaluation. Journal of Counseling Psychology,
46, 325334.
Schultz, D. P. i Schultz, S. E. (2005). Theories of personality (8th Edition).
Belmont, CA: Thomson Wadsworth.
Schultz, W.T. (2005). Introducing psychobiography. U W.T. Schultz (Ur.),
The handbook of psychobiography (pp. 318). New York: Oxford
University Press.

287

Schwarzer, R. i Jerusalem, M. (1995). Generalized Self-Efficacy scale. U J.

Weinman, S. Wright i M. Johnston (Ur.), Measures in health
psychology: A users portfolio. Causal and control beliefs (pp. 35
37). Windsor: NFER-NELSON.
Selimovi, A., Tomi-Selimovi, Lj. i Haskovi, M. (2012). Validacija
egzistencije faktora drugog reda u Cattelovom inventaru linosti
16PF. Primenjena psihologija, 5, 319334.
Sharp, D. (1987). Personality types: Jung's model of typology. Canada: Inner
City Books.
Shedler, J. (2010). The efficacy od psychodynamic psychotherapy. American
Psychologist, 65(2), 98109.
Sheldon, W., Stevens, S. i Tucker, W. (1940). The varieties of human
physique. New York: Harper.
Sheldon, W. i Stevens, S. (1942). Varieties of human temperament: A
psychology of constitutional differences. New York: Harper.
Simms, L. J. (2007). The Big Seven Model of personality and its relevance to
personality pathology. Journal of Personality, 75, 130.
Skinner, B. F. (1938). The behavior of organism. New York: AppletonCentury-Crofts, Inc.
Skinner, B. F. (1953). Science and human behavior. New York: Macmillan.
Skinner, B. F. (1974). About behaviorism. New York: Knopf.
Smederevac, S., Mitrovi, D. i olovi, P. (2007). The structure of the lexical
personality descriptors in Serbian language. Psihologija, 40, 485508.
Smith, T., Ruiz, J., Cundiff, J., Baron, K. i Nealey-Moore, J. (2013).
Optimism and pessimism in social context: An interpersonal
perspective on resilience and risk. Journal of Research in Personality,
47, 553562.
Smits, D. i Boeck, P. (2006). From BIS/BAS to the Big Five. European
Journal of Personality, 20, 255270.
288

Spranger, E. (1928). Types of men: The psychology and ethics of personality.

Halle: Max Niemeyer.
Srivastava, S., John, O., Gosling, S. i Potter, J. (2003). Development of
personality in early and middle adulthood: Set like plaster or
persistent change? Journal of Personality and Social Psychology, 84,
10411053.
Stal, M. (2013). Psychopathology of Joseph Stalin. Psychology, 4(9), 1-4.
Steel, P., Schmidt, J. i Shultz, J. (2008). Refining the relationship between
personality and subjective well-being. Psychological Bulletin, 134(1),
138161.
Steger, M. F., Frazier, P., Oishi, S., & Kaler, M. (2006). The Meaning in Life
Questionnaire: Assessing the presence of and search for meaning in
life. Journal of Counseling Psychology, 53, 8093.
Steger, M. F. (2006). Development and validation of the Meaning in Life
Questionnaire: A measure of eudaimonic well-being. Dissertation
Abstracts International: Section B: The Sciences and Engineering, 66,
425427.
Stein, M. (2005). Individuation: Inner work. Journal of Jungian Theory and
Practice, 7(2), 113.
Steinmayr, R. i Spinath, B. (2007). Predicting school achievement from
motivation and personality. Zeitschrift fr Pdagogische Psychologie,
21, 207216.
Strelau, J. i Zawadzki, B. (1997). Temperament and personality: Eysenck's
three superfactors as related to temperamental dimensions. U H.
Nyborg (Ur.), The scientific study of human nature: Tribute to Hans J.
Eysenck at Eighty (pp. 6891). New York/Oxford: Elsevier Science.
Strong, L. i Fiebert, M. (1987). Using paired comparisons to assess Maslow's
hierarchy of needs. Perceptual and Motor Skills, 64, 492494.
Sullivan, H. S. (1953). The interpersonal theory of psychiatry. New York:
Norton.
289

Swede, S. i Tetlock, P. (1986). Henry Kissinger's implicit theory of

personality: A quantitative case study. Journal of Personality, 54,
617646.
imuni, Z. (2012). Poeljne osobine uitelja instrumenata u glazbenoj koli.
ivot i kola, 27, 167176.
Tellegen, A. i Waller, N. (1987). Re-examining basic dimensions of natural
language and descriptors. Paper presented at the 95th Annual
Convention of the American Psychological Association, New York.
Tellegen, A., Grove, W. i Waller, N. (1991). Inventory of Personal
Characteristics #7. Unpublished measure, University of Minnesota.
Tomkins, S. S. i Tomkins, E. J. (1947). The Thematic apperception test: The
theory and technique of interpretation. New York/London: Grune &
Stratton.
Torrubia, R., vila, C., Molt, J. i Caseras, X. (2001). The Sensitivity to
Punishment and Sensitivity to Reward Questionnaire (SPSRQ) as a
measure of Grays anxietyand impulsivity dimensions. Personality
and Individual Differences, 31, 837862.
Trapnell, P. D. i Broughton, R. H. (2006). The Interpersonal Questionnaire
(IPQ): Duodecant markers of Wiggins' interpersonal circumplex.
Unpublished data, The University of Winnipeg.
Trobst, K. K. (2000). An interpersonal conceptualization and quantification
of social support transactions. Personality and Social Psychology
Bulletin, 26, 971986.
Trull, T. i Sher, K. (1994). Relationship between the Five-Factor Model of
personality and Axis I disorders in a nonclinical sample. Journal of
abnormal psychology, 103, 350360.
Trull, T. J. i Prinstein, M. J. (2013). Clinical psychology (8th edition).
Belmont, CA: Wadsworth, Cengage Learning.

290

Tuerlinckx, F., Boeck, P. i Lens, W. (2002). Measuring needs with the

Thematic Apperception Test: A psychometric study. Journal of
Personality and Social Psychology, 82, 448461.
Uher, J. (2013). Personality psychology: Lexical approaches, assessment
methods, and trait concepts reveal only half of the storyWhy it is
time for a paradigm shift. Integr Psych Behav, 47, 155.
Van der Linden, D., Figueredo, A., Leeuw, R., Scholte, R. i Engels, R.
(2012). The general factor of personality (GFP) and parental support:
testing a prediction from Life History Theory. Evolution and Human
Behavior, 33, 537546.
Veselka, L., Schermer, J., Martin, R., Cherkas, L., Spector, T. i Vernon, P.
(2010). A behavioral genetic study of relationships between humor
styles and the six HEXACO personality factors. Europe's Journal of
Psychology, 6(3), 933.
Vipene, J. B. (2013). Personality profile of Nigerian male athletes in selected
sports. Asian Journal of Management Sciences & Education, 2, 177
186.
Vodopivec, B. (1995). Model of antecedents of enduring involvement.
Review of Psychology, 2, 3547.
Vukasovi, T., Bratko, D. i Butkovi, A. (2009). Od specifinih reakcija do
agregiranih dimenzija linosti: Procjena gornje granice heritabilnosti
u funkciji irine konstrukata. Suvremena psihologija, 12, 323338.
Wahba, M. A. i Bridwell, L. G. (1976). Maslow reconsidered: A review of
research on the Need Hierarchy Theory. Organizational behavior and
human performance, 15, 212240.
Watts, R. E. (2003). Adlerian therapy as a relational constructivist approach.
The Family Journal: Counseling and Therapy for Couples and
Families, 11(2), 139147.
Weiner, I. B. i Greene, R. L. (2008). Handbook of personality assessment.
New Jersey: John Wiley & Sons.

291

Weiss, A., Inoue-Murayama, M., Hong, K., Inoue, E., Udono, T., Ochiai, T.,
Matsuzawa, T., Hirata, S. i King, J. (2009). Assessing chimpanzee
personality and subjective well-being in Japan. American Journal of
Primatology, 71, 283292.
Wiggins, J. S. (1979). A psychological taxonomy of trait-descriptive terms:
The interpersonal domain. Journal of Personality and Social
Psychology, 37, 395412.
Wiggins, J., Phillips, N. i Trapnell, P. (1989). Circular reasoning about
interpersonal behavior: Evidence concerning some untested
assumptions underlying diagnostic classification. Journal of
Personality and Social Psychology, 59, 296305.
Wiggins, J. S. (1995). Interpersonal Adjective Scales professional manual.
Odessa, FL: Psychological Assessment Resources.
Winnicott, D. (1958). Collected Papers: Through Paediatrics to PsychoAnalysis. London: Tavistock Publications.
Winnicott, D. (1965). The maturational processes and the facilitating
environment: Studies in the Theory of emotional development.
London: The Hogarth Press & The Institure of Psycho-Analysis.
Wolf, B., Momirovi, K. i Damonja, Z. (1992). KOG 3 - baterija testova
inteligencije. Beograd: Savez drutava psihologa Srbije, Centar za
primenjenu psihologiju.
Yang, Y., Read, S., Denson, T., Xu, Y., Zhang, J. i Pedersen, W. (2014). The
key ingredients of personality traits: situations, behaviors, and
explanations. Personality and Social Psychology Bulletin, 40, 7991.
Yik M. i Russell, J. (2001). Predicting the Big Two of affect from the Big
Five of personality. Journal of Research in Personality, 35, 247277.
Zaman, F. i Muhammad, N. (2012). A comparative study of Bangladeshi
male students in public and private universities. ASA University
Review, 6, 3342.

292

Zeigler-Hill, V. i Pratt, D. (2007). Defense styles and the Interpersonal

Circumplex: The interpersonal nature of psychological defense.
Journal of Psychiatry, Psychology and Mental Health, 1(2), 115.
Zimbardo, P. i Boyd, J. (1999). Putting time in perspective: A valid, reliable
individual-differences metric. Journal of Personality and Social
Psychology, 77, 12711288.
Zoccali, R., Muscatello, M. R., Bruno, A., Cedro, C., Campolo, D., Pandolfo,
G. i Meduri, M. (2007). The role of defense mechanisms in the
modulation of anger experience and expression: Gender
differencesand influences on self-report measures. Personality and
Individual Differences, 43, 14261436.
Zuckerman, M., Kuhlman, D. i Camac, C. (1988). What lies beyond E and
N? Factor analyses of scales believed to measure basic dimensions of
personality. Journal of Personality and Social Psychology, 54, 96
107.
Zuckerman, M. (1993). Personality from top (traits) to bottom (genetics) with
stops at each level between. U J. Hettema i I. Deary (Ur.),
Foundations of Personality (pp. 73100). Dordrecht: Kluwer
Academic Publishers.
Zuckerman, M. (2002). Zuckerman-Kuhlman Personality Questionnaire
(ZKPQ): An alternative five-factorial model. U B. De Raad i M.
Perugini (Ur.), Big Five Assessment (pp. 377396). Seattle: Hogrefe
& Huber Publishers.
Zuroff, D. C. (1986). Was Gordon Allport a trait theorist? Journal of
Personality and Social Psychology, 51, 9931000.
iek, S. (2007). How to read Lacan. New York: W. W. Norton & Company.

293

294

RJENIK KLJUNIH TERMINA

A
Abreakcija emocionalno pranjenje, odnosno katarza (psihodinamska
teorija S. Freuda).
Aktivitet dimenzija interpersonalnog cirkumpleksa, koja je jo odreena
kao dominantnost. Aktivitet je takoe dimenzija Zuckermanovog
Alternativnog petofaktorskog modela, gdje se odnosi na potrebu da se
stalno neto radi (tj. da se bude zauzet, uz netoleranciju prema dosadi
i monotoniji). Osobe koje postiu visoke rezultate na skali aktiviteta,
posjeduju visok nivo energije, koju ele ulagati u izazovne
zadatke/aktivnosti.
Alfa-faktor regulator reakcija odbrane (Momiroviev Model konativnih
funkcija). Alfa je, u Modelu velikih dva, naziv i oznaka za dimenziju
stabilnosti (v. Stabilnost).
Alfa-pritisak okolinski (sredinski) uticaj, onakav kakav jeste, a ne kakvim
ga mi doivljavamo (Murrayeva teorija linosti, odnosno motivacije).
Alternativni petofaktorski model Zuckermanov model linosti, u okviru
kojeg se pretpostavlja da strukturu linosti ini sljedeih pet dimenzija
(crta): impulzivno traenje senzacija, neuroticizamanksioznost,
agresivnosthostilnost, socijabilnost i aktivitet.
Analna faza faza u teoriji psihoseksualnog razvoja S. Freuda. Traje od cca.
prve do cca. tree godine ivota, a obiljeena je treningom toaleta i
investiranjem (ili pomjeranjem) libidinalne energije u podruje anusa.
Anima jedan od najvanijih arhetipova, koji predstavlja kalup za feminine
tendencije mukaraca (analitika psihologija C. G. Junga).
Animus jedan od najbitnijih arhetipova, koji se odnosi na maskuline
dispozicije kod ena (analitika psihologija C. G. Junga).
Anksioznost stanje tjeskobe, strepnje, odnosno negativne emocionalnosti.
Anksioznost je takoe crta linosti, koju karakterizira: napetost,
sklonost stresnim iskustvima, bojaljivost i trajna zabrinutost.
295

Antropomorfizam pridavanje ljudskih karakteristika subhumanim vrstama. Rije je o tendenciji koja je nepoeljna prilikom izuavanja
bihevioralnih crta i obrazaca ivotinja.
Arhetipovi sadraji kolektivnog nesvjesnog, zajedniki cijelom ovjeanstvu (analitika psihologija C. G. Junga). Arhetipovi su kalupi koje
pojedinci ispunjavaju specifinim sadrajima, u skladu sa svojim
iskustvima i doivljajima.
Asertivnost zauzimanje za vlastita prava. Asertivnou se odlikuju
ekstraverti, a ova osobina se moe donekle nauiti i uvjebati
prilikom psihoterapijskih intervencija (najee u okviru kognitivnobihevioralne psihoterapije).
Autentina linost linost koja se odlikuje osobenou, spontanou i
prepoznatljivim identitetom, te nije preslika linosti drugih ili rezultat
oekivanja ljudi kojima je okruena.
B
BAS sistem bihevioralne aktivacije, konstrukt Grayeve Teorije osjetljivosti
na potkrepljenje. Lei u osnovi doivljavanja pozitivnih afektivnih
stanja.
Bazina anksioznost kljuni koncept Horneyine teorije linosti. Bazina
anksioznost (pervazivni osjeaj tjeskobe, straha i bespomonosti)
nastaje iz osjeaja bazine hostilnosti (v. Bazina hostilnost).
Bazina hostilnost termin iz Horneyine teorije linosti. Rije je o
percepciji svijeta kao prijeteeg mjesta, a ljudi kao neiskrenih i
nedovoljno zainteresiranih za zadovoljenje djetetovih potreba (v.
Bazina anksioznost).
Beta-faktor drugi naziv za plastinost (fleksibilnost), iz Modela velikih
dva (v. Plastinost).
Beta-pritisak apercepcija (subjektivna, pristrasna percepcija) razliitih
okolinskih faktora koji djeluju na nas (Murrayeva teorija linosti,
odnosno motivacije).

296

Bihevioralna paradigma sistem opisa i objanjenja psiholokih fenomena

iz ugla biheviorizma, tj. bavljenje opservabilnim i mjerljivim
ponaanjem.
Biofilni karakter tip linosti (karaktera), za koji se vee ljubav prema
ivotu, ljudskom rodu i prirodi, kao i produktivna socijalna
orijentacija (Frommova teorija linosti).
Bioloka paradigma opisi i objanjenja ponaanja, reagovanja, doivljavanja i miljenja iz ugla anatomije, fiziologije i genetike.
BIS sistem bihevioralne inhibicije, iz Grayeve Teorije osjetljivosti na
potkrepljenje. Vezan je za negativna afektivna stanja.
C
Centralne crte linosti pet do deset crta linosti, koje su karakteristine za
odreenu osobu (teorija linosti G. Allporta).
D
Delta-faktor predstavlja mehanizam zaduen za kontrolu i koordinaciju
regulativnih funkcija (Momiroviev model konativnih funkcija).
Dendrogram grafiki prikaz rezultata klaster analize (v. Klaster analiza).
Depresivna pozicija faza razvoja koja poinje u drugoj polovini prve
godine djetetovog ivota. Odnosi se na percepciju objekata kao
cjelovitih i odvojenih od samog sebe (tj. od djeteta). Prati je osjeaj
krivice, zbog ''cijepanja'' objekata u paranoidno-shizoidnoj fazi
(psihoanalitiko stajalite M. Klein).
Deprivacija uskraenost glede zadovoljenja odreene potrebe (v.
Gratifikacija).
Determinizam stajalite po kome je nae reagovanje i djelovanje odreeno
specifinim dispozicijama koje posjedujemo, a ne naom slobodnom
voljom.

297

Dinamika linosti intrapsihiki procesi linosti, odnosno meudjelovanje

njenih komponenti. Ovaj pojam se moe odnositi i na motivaciju:
instinkte, nagone, tendencije, tenje, namjere, elje i slino.
Diskrepanca razlika u percepcijama/poimanju sebe (npr. izmeu realnog i
oekivanog ''ja''). Termin koriten u Rogersovom fenomenolokom
pristupu (v. Kongruencija).
Dispozicija karakteristika, osobina ili svojstvo koje nas predisponira za
odreeni nain reagiranja, doivljavanja i ponaanja. Primjeri
dispozicija su crte linosti i genetski faktori.
Domen u kontekstu modela strukure linosti, to je drugi naziv za
dimenzije, odnosno faktore linosti. Svaki domen sastoji se od
nekoliko faceta. Primjeri domena su: potenje/skromnost, ekstraverzija, savjesnost, neuroticizam i sl.
Dominacija dimenzija linosti koja je subordinirana ekstraverziji. Njen
negativni pol se naziva inferiornost ili submisivnost.
E
Edipov kompleks javlja se kod djeaka tokom falusne faze
psihoseksualnog razvoja. Djeak se ponaa kao da mu je otac rival,
prilikom osvajanja panje i ljubavi svoje majke. Praen je strahom od
kastracije. Edipov kompleks se razrjeava kada se djeak identificira
sa mukom ulogom (ocem, odnosno mukim uzorom/odgajateljem).
Ego instanca linosti u Freudovom strukturalnom modelu. Ego je voen
principom realiteta i, u odnosu na ostale instance, obuhvata najvei
dio svjesnog podruja linosti.
Egocentrini obrazac projekcije tendencija da implicitne teorije o
vlastitoj linosti primjenjujemo na opisivanje strukture linosti drugih
ljudi.
Ego-ideal idealna slika o sebi, koju teimo dostii, a vezana je za superego.

298

Egzistencijalni vakuum ''prostor'' u kome se nalazi osoba koja osjea

besperspektivnost, besmislenost ivljenja i emocionalnu neispunjenost
(koncept iz Franklovog egzistencijalistikog pristupa).
Eksploatatorski karakter socijalna orijentacija nekih osoba, koje
izrabljuju okolinu i ljude koji ih okruuju (Frommova teorija linosti).
Eksplorativna faktorska analiza (EFA) statistiko-psihometrijska
procedura kojom se provjerava konstruktna valjanost odreenog
instrumenta. Na osnovu korelacija izmeu manifestnih varijabli,
izdvaja se manji broj latentnih varijabli (npr. dimenzija linosti,
faktora inteligencije...).
Ekstraverzija dimenzija linosti Modela velikih pet, Petofaktorskog
modela, Eysenckovog PEN sistema i jo mnogih modela strukture
linosti. S jedne strane, odreena je osobinama kao to su
drueljubivost, komunikativnost i energinost, a s druge sljedeim
osobinama zatvorenou, povuenou i rezerviranou (koje
definiraju njen negativni pol introverziju).
Elektrin kompleks pandan Edipovog kompleksa kod djevojica.
Djevojica se ''nadmee'' sa majkom, kako bi pridobila panju i ljubav
svoga oca (v. Edipov kompleks).
Elementarizam stajalite u okviru kojeg se smatra da se psiholoke i
socijalne karakteristike pojedinaca mogu najbolje prouiti ukoliko se
razloe na svoje sastavne dijelove. Rije je o analitikom pristupu,
koji je suprotan holizmu (v. Holizam).
Emic-pristup u antropologiji, prouavanje ljudi koji ive na odreenom
podruju (njihovog ponaanja, kognicije, sistema vrijednosti itd.).
Ovakav pristup je, dakle, kulturalno specifian. U psihologiji, emicpristup se odnosi na razvijanje teorija, modela i njihovih
operacionalizacija u vlastitoj kulturi, govornom podruju, dravi i sl.
Primjer je psiholeksika studija bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika,
na osnovu koje se moe predloiti model linosti, te ponuditi njegova
operacionalizacija (v. Etic-pristup).

299

Emocionalna stabilnost jedna od dimenzija linosti po Modelu velikih pet,

koja obuhvata: bezbrinost, oputenost i smirenost vs. napetost,
anksioznost i zabrinutost (v. Neuroticizam).
Epizoda u Murrayevoj teoriji linosti, dio velike (duge) jedinice
prouavanja. Epizoda se sastoji od vie tema (v. Tema).
Epsilon-faktor regulator aktiviteta (Momiroviev Kibernetiki model
konativnih funkcija).
Eros instinkt ivota, suprotan Thanatosu (Freudova psihodinamska teorija
linosti). Eros crpi libidinalnu energiju, kako bi osigurao
samoouvanje i potaknuo ponaanja koja se odnose na rast, stvaranje,
produktivnost i razvoj.
Eta-faktor mehanizam zaduen za evaluaciju i integraciju konativnih
funkcija (Momiroviev Kibernetiki model konativnih funkcija).
Etic-pristup u antopolokom smislu, izuavanje onoga to je zajedniko
svim kulturama, tj. univerzalno i opeprimjenjivo. U psihologiji, eticpristup je primjena teorija, modela, odnosno njihovih
operacionalizacija koje su nastale u odreenoj kulturi (ili govornom
podruju), na ispitivanje ljudi iz podneblja u kojem se vri
istraivanje. Primjer je primjena i validacija upitnika linosti koji su
razvijeni na anglosaksonskom govornom podruju, u uslovima nae
kulture (v. Emic-pristup).
Exvia Cattellov naziv za ekstraverziju (v. Invia).
F
Faceta u modelima strukture linosti, faceta je dio domena, tj.
poddimenzija globalnih dimenzija linosti. Naprimjer, ideje su faceta
otvorenosti prema iskustvu, a anksioznost je faceta neuroticizma.
Falusna faza faza psihoseksualnog razvoja, koja traje od cca. tree do cca.
este godine ivota. Za ovu fazu je karakteristian Edipov kompleks.

300

Fatalistika sadanjost konstrukt iz Zimbardove Teorije vremenskih

perspektiva, koji obuhvata percepciju sadanje situacije kao
nepromjenjive i vanjski (eksternalno) kontrolirane.
Faza latencije faza koja predstavlja period relativnog mirovanja u
psihoseksualnom razvoju. Traje od cca. este do cca. 12. godine. Na
poetku ove faze, dijete kree u kolu, gdje se intenzivnije
socijalizira, te kognitivni i socijalni razvoj dolaze u prvi plan
(Freudova psihodinamska teorija linosti).
Femininost skup ''enskih'' osobina linosti, kao to su: toplina,
emocionalnost, brinost, empatinost itd.
Fenomenoloko polje skup svega onoga to osoba doivljava o odreenom
trenutku, na sebi svojstven nain (koncept iz Rogersovog fenomenolokog pristupa).
Fenomenoloki self dio fenomenolokog polja koji se odnosi na percepciju
i svijest o vlastitom ''ja'' (v. Fenomenoloko polje).
FFFS bihevioralni sistem zaduen za borbu, bijeg i ''zamrzavanje'' (koncept
iz Grayeve Teorije osjetljivosti na potkrepljenje, ali i iz razliitih
modela stresa).
Fikcionalni finalizam voenost odreenim ivotnim ciljem, koji odreuje
smjer naeg djelovanja i razvoja nae linosti (koncept iz Adlerove
individualne psihologije).
Funkcionalna autonomija motiva pojava da odreenu aktivnost vie ne
radimo zbog primarne motivacije koju smo imali, kada smo tu
aktivnost zapoeli raditi. Nakon nekog vremena, pomenutom
aktivnou se bavimo zbog aktivnosti per se (same po sebi), a ne da
bismo profitirali od toga ili postigli neki konkretan i prepoznatljiv
rezultat (termin iz personologije G. Allporta).
G
Generalizabilnost modela linosti stepen u kome neki model linosti
moe biti poopen na razliite grupe sudionika (populacijska
301

generalizabilnost) i podneblja iz kojih oni dolaze (drave, kulture i

slino), to je poznato kao prostorna generalizabilnost.
Generalni faktor linosti dimenzija linosti koja je na vrhu hijerarhije crta
linosti, a obuhvata: mentalno zdravlje, samopotovanje, socijalnu
prilagoenost, te plastinost i stabilnost naina reagovanja,
doivljavanja i ponaanja.
Genitalna faza posljednja faza u psihoseksualnom razvoju, koja poinje
pubertetom. U ovoj fazi, osoba stie zrelost, ime stie kapacitet da
radi, voli i realno sagledava ono to joj se deava u ivotu (Freudova
psihodinamska teorija linosti).
Getalt cjelina koja nije prosto zbir svojih dijelova, ve neto to je
kvalitativno drugaije, u odnosu na svoje sastavnice.
GFP engleski akronim za generalni faktor linosti (v. P-faktor).
Gratifikacija zadovoljenje odreene potrebe, pojam suprotan deprivaciji
(v. Deprivacija).
H
Hedonistika sadanjost konstrukt iz Zimbarove Teorije vremenskih
perspektiva. Hedonistika sadanjost podrazumijeva: uivanje u
sadanjem trenutku, nedostatak brige i planiranja budunosti, sklonost
rizinim ponaanjima, te razliitim vrstama ovisnosti.
Hereditet nasljeivanje, nasljednost.
Hi-faktor regulator organskih funkcija (koncept iz Momirovievog
Kibernetikog modela konativnih funkcija).
Holizam pristup u kome se zagovara opisivanje i tumaenje fenomena (npr.
ovjeka, njegove linosti i ponaanja) iz perspektive cjelovitosti;
pojam suprotan elementarizmu (v. Elementarizam).
Hostilnost neprijateljska nastrojenost, jedna od faceta neuroticizma u
Petofaktorskom modelu strukture linosti.

302

Humanistika paradigma stajalite po kome je ovjek a priori dobro bie,

koje, osim niih, posjeduje i vie potrebe (samorazvoj, samoostvarenje), a iz slobode njegovog djelovanja slijedi imperativ
preuzimanja odgovornosti za vlastite izbore i postupke.
I
Id instanca linosti u Freudovom strukturalnom modelu, za koju se vezuje
princip zadovoljstva.
Idealno ja skup svega onoga to elimo biti i emu teimo (v. Realno ja;
Oekivano ja).
Identitet poimanje sebe kao relativno istog, odnosno nepromjenjivog u
razliitim situacijama i vremenskim takama.
Idiografski pristup pristup kojim se prouava pojedinac, individua,
odnosno jedinka. Suprotan je nomotetikom pristupu.
Imaginarno registar, odnosno podruje doivljavanja i iskustva postulirano
u okviru Lacanove teorije. Kroz Imaginarno pokuavamo spoznati
Realno, a Imaginarno ine: snovi, mata, fantazija, halucinacije i
slino.
Implicitne teorije linosti laike pretpostavke o strukturi linosti,
kovariranju crta linosti i njihovoj ulozi u objanjavanju ponaanja.
Impulzivno traenje senzacija dimenzija u Zuckermanovom Alternativnom petofaktorskom modelu. Odnosi se na traenje uzbuenja, te
na preferiranje neoekivanih, novih i nepredvidljivih situacija. Ova
dimenzija znaajno i pozitivno korelira sa psihoticizmom.
Integritet poimanje vlastitih: osobina linosti, motivacije, emocija,
temperamenta, karaktera i kognicija kao sastavnih dijelova svojeg
''ja''.
Intelekt/kultura dimenzija linosti po Modelu velikih pet, koju
karakteriziraju: originalnost, imaginacija, kreativnost, ideje, preispitivanje postojeih vrijednosti vs. konvencionalnost, konzervativnost
i tradicionalnost.
303

Interakcionizam stajalite po kojem je ponaanje pojedinca rezultat

njegove linosti i situacije u kojoj se nalazi.
Interindividualne razlike razlike u karakteristikama, osobinama,
ponaanjima i slino, izmeu pojedinaca.
Interpersonalni cirkumpleks kruni model interpersonalnih odnosa,
vrijednosti i linosti. ine ga dvije ortogonalne (nekorelirane)
dimenzije dominacija (aktivitet) i toplina (zajednitvo), oko kojih je
opisana krunica. Svaki sektor kruga odreuje specifinu kombinaciju
osobina, karakteristika i tendencija koje se odnose na pomenute dvije
dimenzije.
Intraindividualne razlike razlike u: reakcijama, doivljajima, percepcijama, kognicijama, linosti, motivaciji itd. unutar samog pojedinca.
Drugim rijeima, varijabilnost osobina i karakteristika odreene osobe
u razliitim situacijama i vremenskim takama.
Invia Cattellov naziv za introverziju (v. Exvia).
Iskustveni ciklus proces revidiranja personalnih konstrukata, koji se sastoji
od pet etapa (Kellyev konstrukt).
Izbjegavanje tete dimenzija temperamenta u Cloningerovom
sedmodimenzionalnom modelu linosti. Odgovaraju joj osobine kao
to su prestraenost i pesimizam vs. smjelost i optimizam.
Izvorne crte linosti dimenzije linosti koje su trajne i stabilne. Rije je o
irokim faktorima linosti, koji su ustvari latentne varijable
ekstrahirane na osnovu velikog broja manifestnih varijabli (pojam iz
Cattellove faktorsko-analitike teorije linosti).
J
Jastvo najvaniji arhetip, koji predstavlja sr (jezgro) linosti (analitika
psihologija C. G. Junga).
Ja odreeno je i kao self, sopstvo ili samstvo (v. Samstvo). ''Ja'' moe biti
objekat svijesti (eng. Me) ili subjekat koji pojmi sebe (eng. I).

304

K
Karakter koncept koj ima vie znaenja. Prvo, moe se odnositi na tip
linosti. Drugo, moe se odnositi iskljuivo na moralni aspekt linosti.
Tree, moe obuhvatati: samokontrolu, snagu volje i samodirektivnost.
Kardinalne crte linosti glavne crte linosti koje gotovo u cijelosti
determiniraju ponaanje i ''ivotni put'' osobe. Premda svako od nas
posjeduje centralne crte linosti, rijetki posjeduju kardinalne crte.
Katarza emocionalno pranjenje, odnosno naglo ispoljavanje emocija.
Sinonim za katarzu je abreakcija (koncept nastao u okviru
psihodinamske tradicije).
Klaster analiza statistika procedura koja ima za cilj klasificirati odreene
sluajeve (entitete, sudionike, jedinke), s obzirom na njihova svojstva.
Sinonimi su taksonomska analiza i analiza grupisanja.
Klijentocentrini pristup psihoterapijski pristup Carla Rogersa, koji se
odlikuje bezuslovnim prihvatanjem klijenta, empatinou i autentinou psihoterapeuta.
Kognitivna paradigma opisivanje i interpretacija razliitih fenomena,
ponaanja i karakteristika, pozivajui se na procese kao to su:
percepcija, pamenje, uenje, inteligencija, metakognicija i slino.
Kolektivno nesvjesno zajedniko nesvjesno ovjeanstva. Sadraji
kolektivnog nesvjesnog su arhetipovi (koncept iz Jungove analitike
psihologije).
Kompleks u Jungovoj analitikoj psihologiji, nakupina emocionalno
obojenih ideja i unutranjih predstava.
Kompleks inferiornosti percepcija odreenog tjelesnog, psihikog ili
nekog drugog nedostatka, koja usmjerava nae ponaanje prema
njegovom prevazilaenju (Adlerova individualna psihologija).
Kompleks superiornosti percepcija sebe kao ekskluzivne, najvrednije i
osobe bitnije od svih drugih (Adlerova individualna psihologija).
305

Komprehenzivnost modela linosti njegova obuhvatnost, tj. stepen u

kome model uspjeno subsumira indikatore i sadraje crta linosti.
Konfirmatorna faktorska analiza (CFA) statistiko-psihometrijski
postupak koji ima za cilj testirati odreeni teorijski model o
povezanosti ili uzrono-posljedinoj vezi meu varijablama. Ukoliko
se ispostavi da testirani model odgovara podacima, moemo ga
prihvatiti kao valjanu aproksimaciju stvarnih odnosa meu
ispitivanim varijablama. CFA se takoe koristi u svrhu provjeravanja,
odnosno utvrivanja faktorske (konstruktne) valjanosti odreenog
instrumenta.
Kongruencija slaganje izmeu percepcija/poimanja sebe (npr. izmeu
realnog i idealnog ''ja''). Termin je dio Rogersove fenomenoloke
teorije linosti (v. Diskrepanca).
Konstitucionalne crte linosti one crte koje su vie fizike (tjelesne)
prirode i koje se velikim dijelom nasljeuju.
Konstruktivizam pristup po kome je nae znanje konstruirano (stvoreno,
izgraeno) djelovanjem razliitih faktora i procesa (uenja, promiljanja/refleksije, percepcije i slino).
Konstruktivni alternativizam Kellyev koncept, koji se odnosi na
mogunost prilagoavanja ili izmjene personalnih konstrukata, s
obzirom na date okolnosti.
Konvencionalnost/konzervativnost naziv negativnog pola otvorenosti za
iskustva, odnosno Intelekta/imaginacije (v. Otvorenost za iskustva;
Intelekt/imaginacija).
Kooperativnost saradnja s drugima, dimenzija karaktera u Cloningerovom
Sedmodimenzionalnom modelu linosti.
Korolar iskaz, izraz ili tvrenje koje slijedi iz odreene teoreme (termin
koji je, u naem kontekstu, bitan za razumijevanje Kellyeve Teorije
personalnih konstrukata).

306

L
Latentni sadraj sna skriveni sadraji koji upuuju na odreeni konflikt,
kompleks ili ''zabranjene'' nagone i tendencije osobe. Latentni sadraji
sna su zamaskirani manifestnim sadrajima.
Lani self u Winnicottovom psihoanalitikom pristupu, predstavlja oznaku
za linost koja nije autentina i spontana, ve je rezultat oekivanja
okoline (v. Pravi self).
Leksika hipoteza pretpostavka da se crte linosti mogu derivirati iz
govornog, prirodnog jezika odreene drutvene zajednice ili kulture.
Libido u psihodinamskom pristupu je prvobitno oznaavao seksualnu, a
kasnije psihiku energiju.
Logoterapija psihoterapijsko lijeenje smislom (termin iz egzistencijalistikog pristupa V. Frankla).
M
Makijavelizam dimenzija linosti koja je dio tzv. mrane trijade. Osobe za
koje kaemo da su makijavelisti, vode se principom ''cilj ne bira
sredstvo.'' Naziv ovog pojma nastao je od prezimena poznatog
italijanskog politikog mislioca i knjievnika s kraja XV i poetka
XVI stoljea (Niccol Machiavelli).
Manifestni sadraj sna skup simbola koji se javljaju u snovima, a koji
nose dublja znaenja (v. Latentni sadraj sna).
Maskulini protest potreba ena da budu: nezavisne, snane, socijalno
odvane, agresivne i sl. Drugim rijeima, da nadvladaju svoju ensku
ulogu i prirodu, razvijanjem ''mukih'' osobina (Adlerova individualna
psihologija).
Maskulinost skup ''mukih'' osobina linosti: dominantnost, agresivnost,
hrabrost, socijalna odvanost i sl.
Mehanizmi odbrane skup manevara kojima se slui ego, da bi se zatitio
od destruktivnih nagona i impulsa ida (koncept nastao u okviru

307

psihodinamske paradigme). Moemo ih podijeliti u: zrele, nezrele i

neurotine.
Metapatologija skup problema koji nastaju usljed nezadovoljenosti viih
potreba, tj. B-potreba (koncept iz Maslowljeve teorije linosti).
Model velikih pet model strukture linosti nastao u okviru leksike
paradigme. Obuhvata pet irokih (globalnih) dimenzija linosti:
ekstraverziju (surgenciju), emocionalnu stabilnost, savjesnost, saradljivost (ugodnost) i intelekt/kulturu.
N
Narcisoidnost pretjerana ljubav prema sebi, naglaeno vjerovanje u vlastite
sposobnosti i izrazito pozitivno vrednovanje sebe. Uz primarnu
psihopatiju i makijavelizam, narcisoidnost je dio mrane trijade (v.
Makijavelizam).
Negativna prolost negativna percepcija prolih iskustava, organizovana u
vidu temporalnog okvira (Zimbardova Teorija vremenskih perspektiva).
Negativna valencija evaluativni aspekt (dimenzija) linosti iz Modela
velikih sedam. Uz nju su vezani sljedei deskriptori: okrutan, zao,
gadan, mrzak, prezren i sl.
Nekrofilni karakter tip linosti (karaktera), odnosno socijalne orijentacije
za koju se vezuje mrnja prema ivotu i preferencija unitavanja,
raspadanja, truljenja i slino (Frommova teorija linosti).
Neuroticizam dimenzija linosti u Petofaktorskom modelu i Eysenckovom
PEN sistemu (kao i u mnogim drugim modelima strukture linosti).
Neuroticizam obuhvata: anksioznost, vulnerabilnost, hostilnost,
zabrinutost, depresivnost... Njegov negativni pol je emocionalna
stabilnost.
Nomotetiki pristup pristup kojim se koristimo prilikom izuavanja
karakteristika, svojstava i osobina velikog broja jedinki. Ovdje nas

308

zanimaju npr. interindividualne razlike (varijabilnost), prosjene

vrijednosti (centralna tendencija) i slino.
Noogene neuroze pojam iz Franklovog egzistencijalistikog pristupa.
Noogene neuroze su poremeaj modernog doba, koji nastaje usljed
percipiranog nedostatka smisla ivota. Glavni simptomi su: dosada,
nezadovoljstvo, besperspektivnost, osjeaj nedovoljne emocionalne
ispunjenosti..., a u ekstremnoj formi, noogene neuroze mogu voditi
autodestruktivnim tendencijama i aktivnostima.
O
Oblikovanje ponaanja koncept nastao u okviru Skinnerovog
biheviorizma. Uz pomo operantnog uslovljavanja, ponaanje
ivotinje ili ovjeka modificiramo tako da se mijenja u unaprijed
zacrtanom (eljenom) smjeru.
Oekivano ja dio selfa koji se odnosi na sve ono to drugi oekuju da
jesmo ili da budemo.
Oralna faza faza psihoseksualnog razvoja, koja traje otprilike do kraja
prve godine ivota. U ovoj fazi, libidinalna energija je locirana u
predjelu usnog otvora (Freudova psihodinamska teorija linosti).
Organizmiko vrednovanje proces subjektivnog cijenjenja i tenje ka
onome to je pozitivno i dobro za nas (Rogersova fenomenoloka
teorija linosti).
Orijentacioni okvir referentni sistem percipiranja i tumaenja vlastitih
iskustava i dogaaja u ivotu (Frommova teorija linosti).
Otvorenost za iskustva dimenzija iz Petofaktorskog modela strukture
linosti. Osobu koja je otvorena za (nova) iskustva opisuju sljedei
pridjevi: kreativnost, radoznalost, matovitost, originalnost...
Negativni pol ove dimenzije moe se odrediti kao: konvencionalnost,
tradicionalnost i konzervativnost. Ovoj dimenziji odgovara intelekt/
kultura iz Modela velikih pet.
Objekt malo ''a'' objekt elje, koja nikada ne moe biti u potpunosti
ostvarena (Lacanova psihoanalitika teorija).
309

P
Paranoidno-shizoidna pozicija faza u djejem razvoju, koja nastupa
odmah po roenju. Odlikuje se fragmentiranom, odnosno dezorganiziranom percepcijom okoline i ljudi kojima je dijete okrueno
(kovanica nastala u okviru psihodinamskog pristupa M. Klein).
Patocentrina paradigma opisivanje i interpretacija psiholokih fenomena
iz ugla psihopatologije ili somatopatologije.
Persona arhetip koji je odreen kao fasada (''maska'') linosti (analitika
psihologija C. G. Junga).
Personalni konstrukti kalupi, odnosno okviri interpretacije iskustava
(Kellyeva Teorija personalnih konstrukata).
Personolozi teoretiari crta linosti.
Perzistencija ustrajnost u ponaanju, odnosno posveenosti odreenom
zadatku. Perzistencija je crta temperamenta u Cloningerovom Sedmofaktorskom modelu linosti.
Petofaktorski model model strukture linosti koji obuhvata pet irokih
dimenzija: neuroticizam, ekstraverziju, savjesnost, saradljivost/ugodnost i otvorenost prema iskustvu.
P-faktor sinonim za generalni faktor linosti (GFP), koji je pandan gfaktoru kognitivnih sposobnosti (inteligencije).
Plastinost dimenzija linosti iz Modela velikih dva. Plastinost je
definirana kao prilagodljivost, odnosno fleksibilnost linosti, a
obuhvata ekstraverziju i otvorenost prema iskustvu.
Potenje/skromnost dimenzija linosti HEXACO modela. Pokriva njen
moralni aspekt, odnosno: iskrenost, pravinost, skromnost, nedostatak
tenje ka materijalnim stvarima (bogatstvu, raskoi...) i slino.
Povrinske crte linosti crte koje mogu varirati od situacije do situacije, za
razliku od izvornih crta linosti (v. Izvorne crte linosti).

310

Pozitivna prolost pozitivan pogled na prola iskustva, koji ini jednu

vrstu temporalne perspektive (Zimbardova Teorija vremenskim perspektiva).
Pozitivna valencija evaluativna dimenzija linosti, koja je dio Modela
velikih sedam. Obuhvata atribute kao to su: izvrstan, natprosjean,
zadivljujui, izvanredan, istaknut i slino (v. Negativna valenca).
Pravi self u Winnicottovom psihoanalitikom pristupu, oznaka za
autentinu linost (ili njen dio), koja se razvija zahvaljujui iskrenoj
ljubavi i toplini koje skrbnik prua djetetu.
Prelazni (tranzitivni) objekt objekt i/ili aktivnost koji pomae djetetu da
iz faze u kojoj dominira imaginacije pree na realnije sagledavanje
svijeta i objekata/znaajnih drugih. Prelazni objekat takoe pomae
djetetu da pojmi kako drugi objekti nisu integralni dio njega samoga,
ve imaju vlastitu, odvojenu egzitenciju u ''vanjskom'' svijetu (psihoanalitiko stajalite D. Winnicotta).
Princip ekvivalencije princip ouvanja psihike energije u Jungovoj
analitikoj psihologiji. Ukoliko se ulaganje energije u odreeno
podruje psihe smanji, psihika energija nije potroena ili izgubljena,
ve je transformirana u neto drugo, tj. ulae se u neka druga podruja
psihe.
Princip entropije princip kretanja energije (Jungova analitika psihologija)
koji se definira kao ''ujednaavanje'' njenog investiranja u razliite
dijelove i sadraje psihe, odnosno postizanje jednog vida energetske
homeostaze (po principu spojenih posuda, u fizici).
Princip suprotnosti (opozicije) princip po kojem je stvaranje psihike
energije uslovljeno postojanjem odreenih suprotnosti, konflikata i
slino. to su ove suprotnosti jasnije (''otrije''), tj. ekstremnije, to je
produkcija psihike energije vea. Takoe, izraenija je i motivacija
linosti (Jungova analitika psihologija).
Produktivni karakter po Frommu, najzreliji i najprilagoeniji oblik
socijalne orijentacije. Osobe koje pripadaju produktivnom karakteru,

311

imaju vlastiti sistem vrijednosti i principa, vole ivot i osjeaju ljubav

prema ovjeanstvu.
Proprijum termin koji je koristio G. Allport, kako bi oznaio ''ja'' ili ''self''.
Psihodinamska paradigma paradigma (perspektiva) po kojoj je nae
ponaanje determinirano dinamikom unutar linosti. Po psihodinamskoj paradigmi, velika veina ponaanja je pod uticajem
nesvjesnog dijela linosti.
Psihoticizam jedna od dimenzija linosti u Eysenckovom PEN modelu.
Osobe koje postiu visoke rezultate na skali psihoticizma usmjereni
su protiv ljudi, bezosjeajni su, esto se separiraju od drugih i vole
aktivnosti koje nose odreene rizike.
R
Realno registar (podruje) postulirano Lacanovom psihoanalitikom
teorijom. Odnosi se na stvari po sebi, odnosno na neto do ega ne
moemo doi, uprkos svim nastojanjima, jer nam na tom putu stoji
Simboliko (v. Simboliko).
Realno ja skup karakteristika i osobina koje nas ine onakvima kakvi
jesmo u datom trenutku (v. Oekivano ja).
Receptivni karakter socijalna orijentacija koju karakterizira pasivni
konzumerizam, odnosno usvajanje svega onoga to se nudi, npr.:
tuih stavova, interesovanja, vrijednosti, navika i sl. Poznat je i kao
primalaki karakter (Frommova teorija linosti).
Rezilijentnost psihofizioloka otpornost, pojam suprotan vulnerabilnosti
(v. Vulnerabilnost).
S
Sakupljaki karakter socijalna orijentacija koja je popularno nazvana
''sindromom hrka''. Ovakva osoba sakuplja sve do ega moe doi,
bez obzira to moda prikupljene stvari nemaju nikakvu materijalnu
ili emocionalnu vrijednost (Frommova teorija linosti).

312

Samoaktualizacija ostvarenje svih svojih potencijala, odnosno samoostvarenje (koncept vezan uz Maslowljevu hijerarhiju potreba i jo
neke humanistike pristupe).
Samoefikasnost osjeaj vlastite djelotvornosti, odnosno uinkovitosti
(koncept iz Bandurinog sociokognitivnog pristupa).
Samopotovanje osjeaj vlastite vrijednosti i kompetentnosti, u vidu
cijenjenja samog sebe.
Samotranscendencija jedna od dimenzija karaktera u Cloningerovom
Sedmodimenzionalnom modelu linosti. Odnosi se na transpersonalni,
kreativni i spiritualni aspekt linosti. Samotranscendencija je takoe
potreba koja je na vrhu hijerarhije motivacije, u proirenoj
Maslowljevoj ''piramidi'' potreba.
Samousmjerenost definirana je atributima, kao to su pouzdanost i
svrhovitost vs. besperspektivnost i besciljnost (dimenzija karaktera u
Cloningerovom Sedmodimenzionalnom modelu linosti).
Samstvo sinonim za self, odnosno ''ja''. U okviru individualne psihologije
A. Adlera, postoji pojam kreativnog (stvaralakog) samstva.
Savjesnost crta linosti u Modelu velikih pet, Petofaktorskom modelu,
HEXACO modelu i Modelu velikih sedam. Njen pozitivni pol
odreuju sljedei deskriptori: odgovoran, pouzdan, vrijedan..., a
negativni pol: aljkav, neodgovoran, nesavjestan...
Self-koncept slika o sebi, rezultat poimanja sebe.
Sigma-faktor regulator reakcija napada (Momiroviev Kibernetiki model
konativnih funkcija).
Simboliko registar (podruje), postulirano Lacanovom psihoanalitikom
teorijom. Obuhvata: zakone, norme, pravila, vrijednosti, oekivanja
okoline i slino.
Sinhronicitet smislena koincidencija dogaaja, odnosno istvoremeno
pojavljivanje dva fenomena, to nosi relevantno znaenje za osobu
(koncept iz analitike psihologije C. G. Junga).
313

Situacionizam stajalite po kome ponaanje ljudi odreuje situacija u kojoj

se nalaze, a vrlo malo ili nikako osobine linosti koje posjeduju.
Sjenka jedan od najvanijih arhetipova (koncept iz analitike psihologije
C. G. Junga), koji obuhvata nae: osobine, karakteristike, nagone i
tenje koje ne ispoljavamo otvoreno i javno, ve ih krijemo iza fasade
linosti (v. Persona).
Skala lai validaciona skala, koja slui za provjeru sklonosti sudionika
davanju socijalno poeljnih odgovora (istiu svoje pozitivne osobine i
prihvatljiva ponaanja, a umanjuju vlastite negativne osobine i
socijalno nepoeljna ponaanja i navike). Sinonim za skalu lai je
skala disimulacije.
Slobodne asocijacije tehnika nastala u sklopu psihoanalize, kojom se
pokuava doi do podsvjesnih sadraja. Klijent (analizand) treba, bez
zadrke, govoriti sve ono to mu padne na pamet, odnosno spontano
verbalizirati svoj asocijativni niz. Analitiar interpretira i povezuje
ovaj materijal, kako bi doao do valjanih tumaenja klijentovog
problema i, eventualno, do njegovog uzroka.
Srne uloge socijalne uloge tipine za odreenu osobu, tj. uloge u kojima
se osoba esto ili redovno nalazi (Kellyev koncept).
Stabilnost dimenzija linosti u Modelu velikih dva. Obuhvata konzistentnost afektivnog, emocionalnog i socijalnog aspekta linosti, a
ukljuuje: emocionalnu stabilnost, ugodnost/prijatnost i savjesnost.
Stadijum ogledala po Lacanu, vana faza u razvoju djeteta, u kojoj se ono
suoava sa svojom slikom u ogledalu (odvija se izmeu 6. i 18.
mjeseca ivota). Meutim, ova slika nije realna, ve je samo odraz
djetetovog tijela, koje je ono prije doivljavalo dezintegriranim,
odnosno fragmentiranim.
Struktura (sklop) linosti sistem crta (dimenzija) linosti i odnosa meu
njima.
Sukorancija potreba da brinemo o onima koji trebaju pomo, kao i potreba
za tuom podrkom i brinou (Murrayeva teorija linosti).
314

Superego jedna od instanci linosti u Freudovom strukturalnom modelu.

Superego je voen principom moraliteta, a predstavlja internatizirane
norme i vrijednosti drutva u kome ivimo.
Surgencija sinonim za ekstraverziju.
Svijet kvalitete skup interesovanja, stremljenja, vrijednosti i svega ostalog
to je znaajno za pojedinca (koncept iz Glasserove realitetne
terapije).
T
Tanatos instinkt smrti, koji obuhvata agresivnost i destruktivnost prema
sebi i/ili drugima (Freudova psihodinamska teorija linosti).
TAT akronim za Test tematske apercepcije. Ovaj test su osmislili Morgan i
Murray, a sastoji se od serije slika, na osnovu kojih sudionik treba
ispriati kratke prie (ko je na slici, ta se deava, koji je ishod
situacije itd.). TAT spada u projektivne testove.
Tema u Murrayevoj teoriji linosti, spoj potrebe i pritiska (v. Alfa-pritisak i
Beta-pritisak).
Temeljna atribucijska pogreka pripisivanje uzroka ponaanja osobinama
linosti, odnosno dispozicijama pojedinca, a ne situacijskim faktorima.
Temperament specifian nain emocionalnog reagiranja pojedinca. Ljudi
se razlikuju po intenzitetu, brzini i uestalosti afektivne ekspresije.
Tipologija linosti rezultat pristupa suprotnog dimenzionalnom. Tipovi
linosti su diskretne kategorije, a savremena tipologija linosti
obuhvata tri (proto)tipa: rezilijentni, pretjerano kontrolirani i
nedovoljno kontrolirani.
Toplina dimenzija interpersonalnog cirkumpleksa, sinonimno oznaena
kao zajednitvo. Toplina je takoe faceta ekstraverzije, odnosno
ugodnosti, u zavisnosti od modela linosti o kojem govorimo.

315

Transcendentna funkcija mehanizam koji omoguava integraciju ostalih

funkcija i balans izmeu svjesnog i nesvjesnog dijela linosti (koncept
iz Jungove analitike psihologije).
Traenje novina dimenzija temperamenta u Cloningerovom Sedmofaktorskom modelu linosti. Na ovu dimenziju se odnose deskriptori
kao to su entuzijastinost i radoznalost vs. promiljenost i opreznost.
Trini karakter socijalna orijentacija koja se odlikuje prodajom i/ili
razmjenom materijalnog i nematerijalnog (npr. vrijednosti, znanja,
vjetina, informacija itd.). Ovakva osoba sve svoje osobine,
sposobnosti, ideje... posmatra kao robu, koja se moe prodati drugima
(Frommova teorija linosti).
U
Ugodnost dimenzija linosti u modelima koji se zasnivaju na leksikoj
hipotezi i u Petofaktorskom modelu. Odreena je i kao: saradljivost,
prijatnost, dobrodunost i prijateljska nastrojenost. Njen pozitivni pol
je definiran sljedeim personalnim atributima: empatinost, altruizam,
saosjeajnost i slino, a negativni pol: antagonizmom, bezosjeajnou i nesaradljivou.
V
Veliki Drugi personifikacija Simbolikog (Lacanova psihoanalitika
teorija; v. Simboliko).
Viscerogene potrebe fizioloke, odnosno primarne potrebe, u okviru
Murrayeve teorije linosti.
Vremenske perspektive perceptivno-interpretativni okviri vlastitih doivljaja i iskustava, prvenstveno odreeni temporalnom dimenzijom
(koncept iz Zimbardove Teorije vremenskih perspektiva).
Vrhunska iskustva doivljaji cjelovitosti, jedinstva sa univerzumom i
blaenstva. Nazivaju se i: iskustvima platoa, okeanskim osjeanjima,
transpersonalnim iskustvima, oaravajuom obuzetou itd.
Vulnerabilnost u naem kontekstu, emocionalna ranjivost.
316

Z
Zajednitvo dimenzija interpersonalnog cirkumpleksa (v. Interpersonalni
cirkumpleks), koja je nekim u varijacijama ovog modela nazvana
toplinom ili ljubavlju.
Zavisnost od nagrade dimenzija temperamenta iz Cloningerovog
Sedmofaktorskog modela linosti. Pozitivni pol ove crte se odnosi na
otvorenost i toplinu, a negativni na separiranost i povuenost.

317

318

BILJEKA O AUTORU

Roen sam 26. maja 1987. godine u/na Cetinju (Crna Gora). Osnovnu i
srednju kolu zavrio sam u Kotoru, a dodiplomski i diplomski studij
psihologije u Sarajevu. Magistrirao sam 2011. godine, sa temom iz oblasti
psihologije linosti.
Moe se rei da sam emocionalno labilni introvert, premda katkad znam
iznenaditi svojom staloenou i pribranou. Savjestan sam, ugodan u
drutvu, ali neprijatan u prilikama kada trebam govoriti o drutvenim
deavanjima. Otvoren sam za nova iskustva, pritom ne pokazujui znake
kompulzivnog traenja senzacija i novina.
Teim ka samotranscendenciji i vrhunskim iskustvima na konvencionalne,
klasine naine. Svojom knjigom: ''Manifest transegzistencijalne psihologije:
pretee, naela i srodne teme'', pokuao sam i drugima pomoi da samouvjereno i svrsishodno koraaju putem samoaktualizacije.
esto se volim poigrati socijalnom zbiljom, ali i ponuditi koju interesantnu
pjesniku opservaciju dogaaja koji mi zapadnu za oko. Tako je i nastala
moja druga knjiga: ''Siroe vasione: poezija, mini-proza i drama.''
Jedno vrijeme sam bio ozbiljno zainteresiran za psihologiju menadmenta.
Ovo poglavlje sam brzo zatvorio svojim organizacijskim vodiem: ''Lov na
poslovni uspjeh: praktini prirunik''.
S vremena na vrijeme, napiem pokoji nauni lanak. etrnaesti je ugledao
svjetlost dana, a petnaesti je trenutno podvrgnut carskom rezu neumornih
recenzenata.
Nekada osjetim potrebu da se obratim javnosti. To iskljuivo inim putem
pisanih medija. TV gledam iz nude i dosade. U posljednje vrijeme, moj
jedini nain da iskarikiram intelektualni snobizam i sociopolitiku selekciju
na naim prostorima, je pisanje neke kratke prie. Do sada sam uspio
proizvesti samo dva komada ove knjievne forme.
Moja osnovna podruja interesovanja su: psihologija linosti, psihopatologija, psihijatrija, psihometrija i primijenjena matematika.
319

Nisam zaposlen, niti politiki opredijeljen. Moda bi ovdje umjesto rijei

''niti'', trebala stajati odrednica ''zato to nisam''. Trudim se, koliko je to
mogue iz ovih uslova preivljavanja i ivotarenja, doprinositi nauci i struci
na prostoru Bosne i Hercegovine, te Crne Gore. S obzirom na nemilost ivota
i okolnosti koje nuno vode srozavanju mog dostojanstva, nisam u prilici
vjeto i luksuzno opremiti ovu knjigu. Stoga molim profesionalnu i laiku
javnost da mi oproste usljed eventualnih tehnikih propusta, te nedostatka
strune recenzije.
Kako ne bih ovo iznoenje ''osnovnih informacija'' o sebi zavrio u
pesimistinom ili apokaliptinom tonu, naveu jo sljedee: zalaem se i
aktivno uestvujem u irenju saznanja proisteklih iz pozitivne psihologije, jer
je to ono to nas u ovim vremenima jedino moe navesti da ustrajemo i
unaprijedimo svoje bitisanje.

320