You are on page 1of 9

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU - HRVATSKI STUDIJI

FILOZOFSKI FAKULTET DRUŽBE ISUSOVE
FILOZOFIJA I RELIGIJSKE ZNANOSTI

7.
RELIGIOZNOST
I DUŠEVNO
ZDRAVLJE
KOLEGIJ: PSIHOLOGIJA RELIGIJE

STUDENT : PETRA VUKOVIĆ
PROFESOR : DOC. DR. SC. MIJO NIKIĆ

ZAGREB, 18. SIJEČNJA 2014.

................................................................................................. 3.......... RELIGIOZNOST KAO OPTEREĆENJE ...... RELIGIOZNOST KAO SVAGDANJA I TERAPIJSKA POMOĆ ... III. 1..............................1............................................................................................................................................ RELIGIOZNOST KAO PSIHIČKA POMOĆ U ŽIVOTU .......................................................................................................................................................................3 V................................................................................................1 II......................................................................5 VII.....ODNOS RELIGIOZNOSTI I DUŠEVNOG ZDRAVLJA KROZ POVIJEST I SADAŠNJOST............................5 VIII.......................................................................................7 X................................................. IV........ RELIGIOZNOST KAO TERAPIJA ................................................. 2..........................................................................................ISPOVIJED............................................................................................................................................................. META-ANALIZA .................................................... LITERATURA ....................................................................3 VI......................................................SADRŽAJ I...................... 0 .................................1 III........... ZAKLJUČAK .................. 4............5 IX......................................... ......................................................................................................................................... I..................................................................................... 1..................................................................7 XI......................................................................2 IV.............................. II..................... NAČELNI STAVOVI POJEDINIH AUTORA ............................................................................................................................... 1.....................................................................................................................................................

Jung. kao sljedbenik Sigmunda Freuda. Nevjerstvo je za Fechnera osobna i kolektivna nesreća. Transcendentno kao temeljni čovjekov stav. tj. James prestavlja religioznost kao bitan čimbenik duševnog zdravlja i dijeli je na 2 tipa. a druga melankolična forma religioznosti koja je proglašena radikalnim pesimizmom. Marta Deed dijeli Jungovo mišljenje te posebno ističe čovjekovo povjerenje u Nepoznato i Nesvjesno.XII. zaključuje da je čovjeku potrebna opća ideja koja daje čovjeku smisao življenja. Jung među tisućama svojih pacijenata nikada nije naišao na čovjeka koji na svoj život nije gledao religiozno. Isto tako smatra da čovjek ukoliko je neurozan. Freud smatra religioznost psihičkom bolešću. Svoju teoriju preuzeo je od Nietschea. 1 . Spinks spominje da je već i Suthie primjetio da već i kada bi postojao izmišljeni Edipov kompleks. ODNOS RELIGIOZNOSTI I DUŠEVNOG ZDRAVLJA KROZ POVIJEST I SADAŠNJOST Takav je odnos oduvijek postojao. NAČELNI STAVOVI POJEDINIH AUTORA Fechner je u svom djelu Tri motiva i temelja vjere prikazao da vjera pridonosi zadovoljenju (neposredno ili kroz posljedice) a težnja prema njemu daje čovjeku motiv da vjeruje. Po njemu je prihvaćanje vjere pokretanje Edipovog kompleksa i prihvačanje novog oca – Boga. Prva je normalna forma religioznosti kao normalan tip. ali u posljednjih petnaestak godina interes za njim je znatno porastao kod mnogih psihologa. religioznost smatra bitnim utjecajem duševnom zdravlju jer je ona temeljna potreba čovjeka. prihvaćanje religioznosti naziva Zwangsneurose ili prisilna neuroza koja je poput neuroze u djeteta koju je moguće prevladati isto kao i kod djece. Allport slovi kao jednim od najutjecajnijih psihologa. 1. on nije univerzalan niti ga je moguće povezati s religijom jer je poznato da su matrijahalne forme religije prethodile patrijahalnim. U njoj se ostvaruje ljubav i zajedništvo koje u psihoterapiji nisu u toj mjeri ostvarive. takvom čini i svoju religioznost. Uz to. religioznost smatra pretpostavkom duševnog zdravlja. Za početak ćemo obraditi kako su pojedini stručnjaci gledali na odnos religioznosti i duševnog zdravlja iz svoje perspektive tijekom povijesti.

na temelju pedeset poznatih psiholoških studija raznih istraživača . osjećaja krivnje i konflikta : navedni faktori najviše sprečavaju čovjekove sposobnosti (Freudov koncept).  Prihvaćanje samoga sebe : sposobnost samoostvarivanja i ravnoteže našeg “ja” i svijeta oko nas (Rogersov koncept). postavili su sedam najprihvaćenijih definicija duševnog zdravlja:  Odsutnost duševne bolesti : onaj koji ne pokazuje nikakve simptome bolesti koji su navedeni. pa su u sljedečem koraku ocjenjivali aspekte duševnog zdravlja u usporedbi s tri 2 . ta osoba je duševno zdrava. META-ANALIZA Meta-analiza je proces koji se služi u psihoterapiji kada obilje podataka treba na konstruktivan način koordinirati.  Integritet ličnosti : pravilna hijerarhijska struktura psihofizičkih sustava ličnosti koji su integrirani u jednu dominirajuću cjelinu (Allportov koncept).  Otvorenost za nove informacije : sposobnost prilagodbe novim iskustvima. ne smijemo biti duhovno zatvoreni prema “novom”.  Sloboda od tjeskoba.  Primjereno društveno ponašanje : ako poštuje društvene norme. koristeći se procesom meta-analize .2. Batson i Ventis su .  Osobna kompetencija i sposobnost samokontrole : nasuprot bespomoćnosti i nedostatku samokontrole (koncept novije motivacijske psihologije). a glavna zadaća joj je ispitati uvjete koji su doveli do određenih zaključaka te ih postaviti u zajednički odnos. osoba je također duševno zdrava (koncept biheviorista). Daljnjim istraživanjima autori su postavili šest skala operativnih koncepata religioznosti:       Pripadnost nasuprot nepripadnosti određenoj religiji Čestoća sudjelovanja u liturgiji Izjavljeni interes za religiju Stupanj jačine religioznog stava Stupanj jačine religioznih vrednota Stupanj jačine ortodoksnog religioznog vjerovanja Autori su zatim shvatili da su operativni koncepti religioznosti kojima su se koristili bili nedovoljni.

pri kontroliranju patoloških mišljenja i ponašanja. pri pomaganju ljudima razočaranima u život da dođu do smisla ali i u uspješnoj socijalizaciji i enkulturaciji čovjeka. intrinzična i traganje za religioznošću. pri svaldavanju teških situacija i životnih kriza.nema pozitivnu korelaciju s kategorijama Sloboda od tjeskoba. itd. Takvi procesi svladavanja 3 . osjećaja krivnje i konflikata Nakon Batsonove i Ventisove meta-analize. u kojoj je napokon specifiran tip religioznosti i koncept duševnog zdravlja.nema pozitivan odnos s kategorijom Otvorenosti za nove informacije  Ekstrinzične religioznosti: .najčešća tipa osobne religioznosti : ekstrinzična. Osobna kompetencija i samokontroloranje i Prihvaćanje samog sebe.u pozitivnom je odnosu s dvije kategorije duševnog zdravlja : a) sloboda od tjeskobe. osjećaja krivnje i konflikta b) osobna kompetencija i samokontrola .učinjen korak naprijed i da je odnos religioznosti i duševnog zdravlja kompleksan. One pomažu pri svladavanju tjeskobe i straha. RELIGIOZNOST KAO PSIHIČKA POMOĆ U ŽIVOTU Jedno od prvih mjesta na ljestvici psihičkih pomoći u teškim trenucima života je religija i religioznost. XIII. . RELIGIOZNOST KAO SVAGDANJA I TERAPIJSKA POMOĆ Ovdje ćemo govoriti o pomažućoj funkciji religioznosti pri svakidašnjoj obradi depresivnih stanja.ima najbolje pozitivnu korelaciju s kategorijama Otvorenost za nove informacije. Evo kako su izgeldali njihovi nalazi:  Intrinzična religioznost: . ali vise nije značajan. 1.negativan odnos prema duševnom zdravlju  Traganje za religijoznošću: .

Najviše nas tješi očekivanje ponovnog susreta nakon smrti ili npr. religija je sustav moralnih i ritualnih pravila koja su povezana s vjerskim i općenito ljudskim uzorima te tako poprima osobni karakter.uključuju traženje nade i smisla. Isto tako.a prisilnim se ritualima i propisima otklanja taj strah. od altruizma sve do načela u Deset Božjih zapovijedi. uči iz ponašanja drugih i to prenosi na svoje nove situacije i primjenjuje ih. Takve osobe imaju slabu sliku o sebi s osjećajem krivnje jer smatraju Boga strogim koji kažnjava za sve krive postupke. Religija i religioznost mogu postati djelotvorni poput unutarnje. Psihološki koncept etičkog učenja način je kojim dobivamo religiozne i etičke norme – čovjek se na nov način počinje ponašati. manja je mogućnost pojave nesocijalnog ponašanja. W. Pripadnost nekoj religiji za mnoge je to razvijanje i poštivanje dominantnih vrijednosti i normi kulture u kojoj žive. predodžba djetetove smrti kao nečega što služi nekoj većoj svrsi. 4 . ali su isto tako i pasivni te obično zavisni o duhovnom autoritetu. bijes. učitelji. u čestitom i kulturnom oblikovanju ponašanja. društvena potpora u teškim trenucima. Postoje dva primjera “ne normalnog” mišljenja i ponašanja koja se toleriraju samo u religioznom sustavu : a) glosalija (fenomen govorenja jezika) – za to je potrebno jako puno konflikata i potresenosti unutar osobe. Najčudnija je činjenica da su glosalisti u običnom životu potpuno normalni. Smrt bračnog partnera za mnoge je najteži događaj u životu. Religija i religioznost daju značajnu pomoć u ljudskoj socijalizaciji. najčešće metafizičke naravi. kod osoba s većim stupnjem religioznosti. Uzori su prvenstveno roditelji. susjedi te sve druge važne osobe u našem životu. Rohrbaugh i Jessor smatraju da što je veća razina religioznostiu nama. b) sindrom skrupula – obično se pojavljuju u dvije forme : prva je konstantni strah da se ne učini krivo. Skupina psihologa je otkrila da religioznost spade u nekoliko elemenata koji mogu ublažiti taj gubitak. a neki prolaze i kroz krize straha. to je veća i kontrola naših emocija (ljutnja. agresivnost). stabilizirajuće snage i/ili fukcionirati kao vanjska. Tu govorimo o etičkim i religijoznim sadržajima i normama. Friedrich istraživao je ponašanje majke tijekom rođenja njihove teško hendikepirane djece. Prema tome. Religioznost daje na neki način unutarnji oslonac svima nama. vršnajci. Religioznost majke bila je svakako jedna od čimbenika za njeno suočavanje s tom nevoljom. a druga je trajno i prislino sumnjanje. prijatelji.

U terapjsku pomoć ubrajamo i djelotvornost molitve te kultne činove. omogućava mu da ponovno počne ispočetka. 1. simbole i doživljaje. ostaje i dalje znanstveno nedokučivo. rasterečenosti. Motivi molitve večinom su želja za ojačanjem i napredkom. Njome stajemo pred Boga i sebe te svečeniku izgovaramo svoje pogreške. poremećeno je i duševno stanje osobe. Religioznom iskustvu pripisuje se iscjeliteljska moć kod strahova. Nakon ispovijedi često nas obuzme osjećaj spašenosti. 5 . depresija. ili pokora. Kod težih slučajeva ipak je potrebna stručna terapija. izbjegavanje opasnosti. 3. alkoholizma (…).a on će u naše ime tražiti od Boga oproštenje za te grijehe. RELIGIOZNOST KAO TERAPIJA Čovjek i religioznost idu zajedno jer tamo gdje je transcendentalni odnos poremećen. ispovijed je kao mala psihoterapija koja postiže dobre rezultate u svakidašnjem životu kod jednostavnijih oblika duševnih opterećenja. Terapijsko djelovanje molitve je u tome što osoba smatra da njome ima direktan kontakt s Bogom koji ga sluša te na njih odgovara. ISPOVIJED Ispovijed znamo i pod nazivima sakrament pomirenja. ispunjenje planova. povezanost sa sličnim sudbinama. a pripisuje se religioznosti. Dakle.1. Bog svojom dobrotom i milošću oslobađa čovjeka od osobne krivnje. Molitvom dobivamo osjećaj umanjene osamljenosti. traženje snage za svladavanje teških situacija te oprastanje vlastite moralne krivnje. osjećaj pripadnosti i zajedništva. sektama ili drugim zajednicama gdje svoje neprimjerene impulse drže pod kontrolom ili ih puste da dođu slobodno do izražaja.Takve se osobe nalaze u zatvorenijim skupinama religija. Zbog neobjašnjivih duševnih i fizičkih ozdravljenja i sve ono što se događa na čudesan način. osjećaja krivnje.

4. prezahtjevna moralna traženja i pretjerana kontrola pritiska vjerske zajednice. Field i Wilkerson su svojim istraživanjem pronašli tri načina na kojima religioznost u nekim slučajevima može biti u vezi s psihičkim poremećajem:  izravno  neizravno  podržavajući ga Došlo je do rezultata i da neke religiozne tradicije dovode do osjećaja krivnje i straha te do teških emocionalnih nedostataka. naravno.  kad su poruke i zahtjevi (kao npr. Na kraju ovog poglavlja važno je reći da nije relgija sama po sebi ono što djeluje neurotizirajuće. To posebno možemo uočiti kod strogih vjerskih zajednica. zajednica. Problemi potiču upravo iz normi i stavova krutih religija. Time lako nastaju emocionalne teškoće. Međutim. ona. duhovni autoritet). budi sretan. RELIGIOZNOST KAO OPTEREĆENJE Uz sve navedene pozitivne strane religioznosti. Batson i Ventis razvili su teoriju double-bind ili dvostruke prisile te postavljaju tri uvjeta koja su odlučujuća za navedenu teoriju :  kad je netko s postavljačem zahtjeva i normi u tako dobrom odnosu da mu je taj odnos vrlo važan za njegovo duševno i fizičko zdravlje i raspoloženje (roditelji.  kad je primatelju poruka odnos s takvim paradoksalnim porukama i zahtjevima nemoguće prekinuti. Autori smatraju da će osobe u takvoj vrsti prisile imati psihopatološke simptome u svome vladanju. zabrana i prijetnja kaznom. tj. Istraživanja su pokazala da članovi strožih sekti i zajednica dolaze češće do određenih psihopatološkoh simptoma nego u prosječnoj populaciji. između onoga što čovjek je čovjek u stanju napraviti i između onoga što se od njega traži a izvan je njegovih mogućnosti. svi 6 . (Kaplan) Fenn smatra da lako može doći do konflikta u osobi između onoga što se mora i što se treba. Uvjetni faktori opterečenja mogu biti: religiozni sustav zapovijedi. za pojedine ljude može značiti rizičan factor u području njihova društvenog zdravlja. budi dobar…) paradoksalni: slušamo ih i njima se bavimo samo dok ih ne slijedimo.

ZAKLJUČAK Ono što je bitno izvuči iz ove teme je da religioznost i duševno zdravlje imaju pozitivan odnos.terapijski napori trebali bi pomagati vjerniku. S druge strane. ljubi ga i prihvaća onakvim kakav on jest kao najtolerantniji otac prema svojoj djeci. XIV. Psihologija religioznosti. a on korelira s pozitivnim razvojem osobnosti. 1998..Š. Bog je onaj koji razumije čovjekove slabosti. LITERATURA Čorić. krute religije i njihove norme čovjeku postavlja ogroman teret i pritisak. Jastrebarsko: Naklada Slap. Pripadnost jednom religijskom sustavu s transcendentalnim normama olakšava čovjeku upravljanje vlastitim mišljenjem. XV. Š. htjenjem i djelovanjem. a u nekim slučajevima mogu ometati rast osobe. 7 .