You are on page 1of 14

Akti Salonitanskih metropolitanskih sabora

održanih 530. i 533. godine - analiza

Ante Škegro
Hrvatski institut za povijest
Opatička 10
HR-10000 Zagreb
askegro@isp.hr

udk: 003.074:930.1
292.4(497.5 Solin)"04"
Izvorni znanstveni članak
Original scientific paper
Primljeno / Received: 2010-03-08

U ovom se prilogu ukratko analiziraju akti Salonitanskih metropolitanskih sabora (concilia metropolitana
Salonitana) održanih 15. srpnja 530. i 4. svibnja 533. g. pod predsjedanjem salonitanskog nadbiskupa
(archiepiscopus Salonitanus) Honorija Mlađeg (528.-547.). Sudionici su ih potpisivali sukladno značaju svojih
dijeceza, odnosno službi, počevši od samoga nadbiskupa do opunomoćenika (primas) Senijske biskupije (do
530. g.), odnosno biskupâ triju novoutemeljenih biskupija (533. g.). Akte iz 530. g. supotpisali su i salonitanski
arhiprezbiter sa još dvojicom salonitanskih svećenika, četvorica prezbitera nedefinirane dijecezanske pripadnosti
te dvojica po svoj prilici predstavnika monaških zajednica (patres). Akte iz 533. g. potpisali su samo biskupi,
što je i razumljivo s obzirom na činjenicu da su tijekom održavanja toga sabora rješavana pitanja reorganizacije
crkvene hijerarhije u Dalmaciji odnosno Salonitanske metropolije. Akte obaju sabora potpisao je i biskup
panonske Siscije, ne samo zbog toga što se i njegova dijeceza, baš kao i Dalmacija, od 493. g. nalazila pod vlašću
Ostrogota, nego vjerojatno i zato što se i ona suočavala sa sličnim problemima kao i crkva u Dalmaciji.
Ključne riječi: crkva u Damaciji, Salonitanski metropolitanski sabori (concilia metropolitana Salonitana),
salonitanski nadbiskup Honorije Mlađi (528.-547.)

Uvod
Unatoč konfuznog stila, a gdjegdje i teško razumljivog jezika te brojnih gramatičkih i
stilskih pogrešaka kojima su zabilježeni kao i neujednačenosti i iskrivljenosti nazivlja, zbog
čega im se autentičnost osporava od Ivana Lučića Trogiranina (1604.-1679.) do danas,1 akti
Salonitanskih metropolitanskih sabora nezaobilazno su vrelo za povijest kršćanstva u Dalmaciji
u suton antike, odnosno u praskozorje srednjega vijeka.2 Svjedoče o zbivanjima i subjektima koje
potvrđuju bilo druga vrela, bilo sam njihov kontinuitet tijekom nadolazećih vremena. Stoga nisu
u krivu oni koji u njima naziru stvarne povijesne događaje, odnosno osobe.3 Nada Klaić (1920.1988.), koja je prema kodeksu iz arhiva rimske Kongregacije za proširenje vjere (Congregatio
de propaganda Fide) priredila njihovo kritičko izdanje,4 u njima s razlogom prepoznaje odluke
crkvenih skupova iz naznačenih godina.5 Prije nje publicirali su ih Danijele Farlati (1690.I. LUCIUS, 1673, 73; J. ZEILLER, 1906, 149; K. JIREČEK,
1911, 201, bilj. 1; I. KRŠNJAVI, 1900, 7-8; I. KRŠNJAVI,
15. 5. 1901, Nr. 112; M. KOSTRENČIĆ, 1919, 118-120; I.
BABIĆ, 1993, 13-16, 33-34, 36.
2
N. KLAIĆ, 1979, 174.
1

F. BULIĆ, J. BERVALDI, 1912-1913, 51-56; L.
MARGETIĆ, 1994, 20; R. KATIČIĆ, 1998, 385; M.
MATIJEVIĆ SOKOL, 2002, 66-67; E. HERCIGONJA,
2006, 144.
4
Н. КЛАИЋ, 1967, 76-85.
5
N. KLAIĆ, 1979, 174.
3

191

9-23. 1912-1913. BASIĆ. BERVALDI. simonijom. 997-1002. g. 1995. 1998. 13-18. poput Giuseppea Alačevića (1826. odnosno prepisivača.. 1914. BULIĆ. 195-198. J.1536.8 Franjo Rački (1828.13 Frane Bulića (1846. od 524.-1904. IVANIŠEVIĆ. Akti sabora od 15.-526. slijedi obraćanje salonitanskog nadbiskupa nazočnim biskupima (episcopi). 9 F.15 Vadima Borisoviča Prozorova. na što su i pismeno bili upozoreni (scriptum tenentes).10 a poslije nje Stjepan Gunjača (1909. KUNTIĆMAKVIĆ.)11 i Milan Ivanišević. izložio je trinaest odredbi (statuimus) D.24 Nakon stavljanja u kronološki kontekst samoga događaja iz kojeg su proistekli..-565.7 Ivan Kukuljević-Sakcinski (1816.16 Mirje Jarak17 i Ivana Basića18 a od skora su dostupni i u hrvatskom prijevodu. 50-56. 2009. 14 F. 2008. Honorijevim nastojanjima u obnovi Crkve pogodovale su i šire političke okolnosti. GUNJAČA. M. To je i razumljivo s obzirom na činjenicu da se radilo o crkvenom prvaku koji je imao jurisdikciju još od vremena biskupa Hezihija (Esychius)20 . 103-111. ŠKEGRO. 49-99. 10 F. BULIĆ.-1798. 1967.-1981.9 Ferdo Šišić (1869. koja nije mogla pomagati ni svoje siromahe (opressi).). 285-293. BERVALDI. 307-308. tretirali su ih i drugi. 13 G.418. Archaeologia Adriatica iii (2009). 20 M. 292. 21 I. 26 F. JARAK. BULIĆ. 19121913. đakonima (dyaconi) i klericima svih redova (cuncti ordinis clero). DODIG . 24 H. manipuliranjem crkvenim posjedima. J. 8 I.). 312. 25 O arijanizmu u Iliriku: V. Ovaj je sabor sazvao i njime predsjedao salonitanski nadbiskup. očito arijanizmom25 a prethodno i pelagijanizmom.). Njegovi akti svjedoče o dubokoj krizi koja je zahvatila gotovo sve pore crkvenih struktura u Dalmaciji.26 narušenog crkvenog jedinstva (ecclesiasticae ordinationis sollicitudo). http://www. beskompromisnog podupiratelja arijanske heterodoksije koja mu je bila značajan oslonac u homogeniziranju države u suprotstavljanju bizantsko-carskim presizanjima odnosno rimskoj ortodoksiji. 1994. 162-163.. Suočivši ih sa oskudicom (pressura) Bestoenske crkve (Bestoensis ecclesia). 602-603.krotov. 1912-1913. ALAČEVIĆ.).2010. 1785. BERVALDI. prezbiterima (presbyteri). 1874.). 1993. 15 V. ponajprije silazak s povijesne pozornice ostrogotskog kralja Teodorika Velikog (471. 1897. g.)21 .). JEDIN. 52-56. IVANIŠEVIĆ. 237-238. 1995. 1973. 149-164. IVANIŠEVIĆ. 50-56.Ante Škegro: Akti Salonitanskih metropolitanskih sabora.-1940.info/ acts/06/1/530salo. B. 6 17 7 18 192 . 173-174. svojevoljnim napuštanjem povjerenih službi. slabljenjem kanonske stege i dr. J.6 Ignaz Batthyány (1741. I. MUSA. iz koje ju je radikalnim mjerama nastojao izvući ovaj njezin natpastir.html (26. 191-204 1773. 59-69. U njima se raspoznaju rukopisi najmanje dvaju sastavljača.). ПРОЗОРОВ. 1993.23 Crkveno jedinstvo pogodovalo je i energičnom bizantskom caru Justinijanu (527. FARLATI. BLAŽEVIĆ. KAPITANOVIĆ.14 Velimira Blaževića.12 U kontekstu rješavanja pojedinih pitanja povijesti Dalmacije. M. 19 R. 159-161.nad čitavom Dalmacijom. RAČKI. 2006. novčanim malverzacijama. A. Nakon što je istaknuo potrebu obnove. JEDIN.19 Zajedno s još nekim drugim vrelima interpolirani su u spis poznat pod imenom Historia Salonitana Maior čiji se najstariji sačuvani rukopis – onaj iz rimske Kongregacije za proširenje vjere – pripisuje krugu krbavsko-modruškog biskupa Šimuna Kožičića Benje (1460. fokusirao se na zloporabe u Crkvi (prava usurpationis) te jačanje kanonske stege (exercenda canonica disciplina).-1934. Б. 1894.). 9-11. 2008. srpnja 530. I.02. 1753. pass. 1997.). BATTHYÁNY. 11 S.). 423. 43-44. 23 H.22 Manifestirala se među ostalim nejedinstvom. 16 В.-1889.kojega metropolitom oslovljava i rimski biskup Zosim (417.) u okolnostima priprema za rat protiv Ostrogota.-1894. 22 O ovome nadbiskupu: F. ŠIŠIĆ. 296. 233. 12 M. 2005. KUKULJEVIĆ-SAKCINSKI..

2. 2009a.-602. Žnjana (praedium Iunianum) i dr. BASIĆ. A. 28 Usp. Kako bi se izbjegli prijepori (dissensiones).). MIGNE. 5. ŠKEGRO.31 U Dalmaciji je svoje posjede imala i Rimska crkva. 34 Usp. đakonâ i drugih klerika. nije se smjelo rediti više svećenika i đakona nego ih je bilo potrebno (ultra quam necesse est) župskim crkvama (parochiales ecclesias). MANSI. od čega nisu bili izuzeti ni biskupi ni klerici ukoliko su u njima (ordinationes fieri) sudjelovali svjesno (scientes). 2008b. bilj. 46. D. potvrđuje i slučaj salonitanskog nadbiskupa Januarija koji nije bio voljan platiti ulje (sexaginta orcas olei) nekom trgovcu Ivanu (Iohannes). XCVI. Tu je pojavu nadbiskup poistovjetio sa herezom (simoniaca haeresis) koja je za sobom povlačila isključenje iz Crkve (anathemata). ne samo da nije prezao od nje nego se služio i iznudama. Pojišana (praedium Pansianum). dok je boravio u Saloni kako bi ubrao prihode (pensiones) od papinskog dalmatinskog patrimonija. 1994. protivna običajima kako Rimske tako i Salonitanske crkve (contra consuetudinem Romanae vel suae ecclesiae). 33 J. IVANIŠEVIĆ.. ŠKEGRO. ŠKEGRO. smještene duboko u unutrašnjosti Dalmacije. pa i među najvišim crkvenim dostojanstvenicima. pag. 1848.33 Simonija je u Dalmatinskoj crkvi kulminirala 50-ak godina kasnije sa Maksimom (593. 2008a.34 A. 22-23. DELONGA. među ostalim. 429-438. upravljali izravni papini činovnici (rector patrimonii sancti Petri in Dalmatia). nego vlastitu imovinu (ad eum obligari). st. Kolikog su maha bila uzela takva ređenja (ordinationes prohibita). A. pass. 61. 157-158.Ante Škegro: Akti Salonitanskih metropolitanskih sabora.29 Zajmoprimci (debitores) nisu smjeli zalagati crkvenu. IVANIŠEVIĆ. samovoljnim pozivanjem na bizantskog cara Mauricija (582. a posebice trgovanje njima (commerciis). 103.27 među ostalim potvrđuje i skromnost njezinih sakralnih objekata posebice bazilika. VII. kako bi se dokopao salonitanske nadbiskupske stolice.32 Četiri se odredbe (4. Za posudbu novca (mutuanda pecunia) prezbiteri su prethodno morali pribaviti suglasnost svojih biskupa (episcopi presbyteris suis tribuant facultatem). Zajmodavcima (creditores) je bez prethodne suglasnosti zabranio preuzimanje imovine osiromašenih na ime duga (facultates pauperum sibi non studeant obligari). poistovjetivši to s blaćenjem odnosno prezirom same Crkve (repellit et condemnat ecclessiam). 1980. 519527. RAPANIĆ. 2004. 29 CCSL. kojima su tijekom druge polovice 6. 1960. i 511. V. 1994. Zabranio je i otuđivanje crkvenih posjeda (ecclesiastica praedia) te manipuliranje njima (donandi atque venendi nullatenus esse licitum). 305-311. 32 A. 2002. Archaeologia Adriatica iii (2009). Variarum lib. 1952. u njima je udjela imao i njegov đakon. No. 111141.-oko 602. I. potvrđuje i njihov upravitelj (procurator Ecclesiae Salonitanae)30 ali i neki toponimi oko Salone poput Marijana (praedium Marinianum). 2009. ALBiH. 2005. SKOK. 31 193 .) koji. g. a potom i samog nadbiskupa (concedendum archiepiscopi). 154170. 27 P. M. ŠKEGRO. epist. 8. XIV. A. 11. Da je takvih zloporaba uistinu bilo. 30 A. Ž. vidljivo je i iz činjenice da ih je osporavao i rimski papa Vigilije (537. J.) odnose na obnovu kanonske stege (disciplina canonica) kako bi se spriječila nedopuštena ređenja (ecclesiasticis ordinibus dantem accipientemque). ŠKEGRO.) intervenirao kralj Teodorik Veliki.–555. 355. 2002.) pa i ubojstavima prezbiterâ. 162. M. 24-26. Siromaštvo Bestoenske biskupije. 407-417. 11. 369-389. P. 191-204 namjenjenih svim dijecezama pod njegovom jurisdikcijom (cunctas ad nos pertinentes ecclesias). ŠKEGRO. Postojanje salonitanskih crkvenih posjeda. u čiju je korist (između 507.28 Prvim trima odredbama Honorije je prezbiterima zabranio uzimanje novčanih pozajmnica (pecunias mutuare) u ime povjerenih im crkava (sibi cuiuslibet ecclesiae) a sebi pridržao pravo kontrole (facienda probatio apud metropolitanum) biskupskih ugovora (contractus episcoporum) prije nego budu realizirani..

N.Ante Škegro: Akti Salonitanskih metropolitanskih sabora. Jeronima (oko 348. 56. J. 2008b. 9-23. (526.).36 Tijekom 6.35 Kazne su prijetile i onima koji su ih na to podsticali (promissionibus invitati). P. DYGGVE. J.). 2008c. Klerici se.38 Devetom i dvanaestom odredbom metropolit je uredio prihode klera (stipendia ecclesiastica debita clericorum) kako bi neopterećen (ne confusione . 36 V. monasi su posvjedočeni i na salonitanskom području. A. Archaeologia Adriatica iii (2009). 38 39 . 2001. M. 191-204 Dvije se odredbe (6. nadbiskup je biskupima i klericima zabranio odlazak iz Dalmacije (ad comitatum proficiscendi vel mutandi provinciam). CAMBI. ŠKEGRO.39 Posljednjom odredbom pooštreni su uvjeti za odrješenje grijeha pokornika (paenitentes).40 Honorije je za svoje odredbe zatražio podršku i od pape (sanctitas vestra) Feliksa IV..) odnose na stabiliziranje crkvene hijerarhije i poboljšanje monaškog života u Dalmaciji. cvalo još u vrijeme sv. i kada. 298-299. samovoljni prelazak iz jedne u drugu dijecezu (ad aliam transferantur ecclesiam). ignominiose remissi) mogao obavljati svoju službu.– oko 547.37 Honorijeve su se mjere spram raspuštenog monaštva podudarale sa reformama koje je s druge strane Jadrana provodio sv. kao i za pomaganje siromašnih (stipendia clericorum.. IVANIŠEVIĆ. Pod prijetnjom gubitka službe (officium sustinere) bez prethodnog dopuštenja nadređenih (licentia superius dicto). 2567. ne verbo quidem suggerere voluisti).). odnosno primali u službu (nec clericus cuiusque ordinis accipiendus). KAPITANOVIĆ. 1994. A. 1960.. Za razliku od akata iz 533. 670. 2008d. vel pauperum). Prvaci monaških zajednica (monasterii praesidentes) nisu smjeli zanemarivati liturgiju (sacra opera relinquere) niti svoje samostane bezrazložno napuštati (hypocrisida cursus). ni samoga papu. kao što je.. Ipak. epist. 299-315.. g. na čelu bio tek treću godinu.) i Maksim. 46. Na njihovom je prihvaćanju inzistirao pod prijetnjom crkvene osude (condemnans qui contra unquam venire temptaverit).. što je poistovjećeno s blaćenjem vjere (ad religionis maculam). D. Da se Dalmatinska crkva susretala i s takvim pojavama među ostalim svjedoči i slučaj Aurelija . MANSI. bili involvirani u tuđe sporove (neque alienis iudiciis partem derendentes) te nepotkupljivi (contra praecepta canonum abdicandum). koji se obreo u Mediolanu (Milano) gdje ga je 475. kako klerika tako i laika.-420. 40 Usp. zbog vlastite pohlepe (cupiditatis spiritu) i potkupljivosti (eorum socius communionis venalitate). 1848. donešenih nakon provedene rasprave (tractatu itaque habito). 580. 355. što je definirano u desetoj i jedanaestoj odredbi. o metropolitovim odredbama 530. Jedna od najvažnijih monaških obveza je liturgija (opus Dei) a potom stalnost boravka (stabilitas loci). 47-48. ILChV 1043. trebala su se osigurati još tijekom gradnje odnosno posvete crkava (altaria dedicare). Očito je monaštvo u Dalmaciji i tada bilo snažno. najgore sablazni crkvi u Dalmaciji nanijeli su sami njezini prvaci – salonitanski nadbiskupi Natal (o. st. nisu smjeli bespotrebno miješati u tuđe poslove (negotiis alienis implicare). ŠKEGRO. A. Benedikt (oko 480. Da je i takvih zloporaba u Dalmatinskoj crkvi bilo svjedoči i spomenuti đakon pape Vigilija koji. g. Dostatna sredstva za svećenstvo. XIV..-593. E. MIGNE. 2006. i smrt zatekla. nije se moglo raspravljati. i 7. morali su biti istinoljubivi (veritatem proferre) i nepristrani ako su.–530. 1995. kao salonitanski nadbiskup. 162. o njima nije izvještavao (nec nobis ex hac causa vel scripto referre . naglašavajući da su u pitanju provjerene mjere (memoria revocanda) koje koriste i općoj Crkvi (communis ecclesiae utilitate). čiji je bio prvi suradnik. posebice po dalmatinskim otocima. 22-24. 1996.biskupa riditionske crkvene općine iz Danila Gornjeg kod Šibenika (Aurelius civitatis Riditionis episcopus). 37 ILIug 2766. napuštanje povjerih im crkava (relictis basilicis) te skitnju (vagari). JEDIN. što očituje njegovu namjeru odlučne i temeljite obnove Dalmatinske crkve kojoj je. posebice onih koji su bili posljedica javnih sablazni (publicis excessibus). 35 194 H. ŠKEGRO.

BRATOŽ. 755-781. PAŠKVALIN. 15.47 Slijedi potpis bestoenskog biskupa (Andreas episcopus bestoensis ecclesie). 2009b. N. 1998. Kako su na ovom saboru rješavana i novčana pitanja te upravljanje crkvenim dobrima. svećenika (Barbarus presbiter ecclesie Salonitane). u zapadnim crkvama bila u nadležnosti arhiprezbitera. 2001.41 Slijedi potpis arbenskog (rapskog) biskupa (Ticyanus episcopus ecclesie Arbensis) čiju je dijecezu. 519-527. 549-619. a koja je obuhvaćala najveći dio Kvarnera. 1992.52 Lovro je kao bilježnik Salonitanske crkve (Laurentius notarius sanctae Ecclesiae Salonitanae) 20-ak godina kasnije bio involviran u neki spor vođen upravo oko posjeda Salonitanske crkve. 2008c.44 Potom je potpis biskupa Skardonitanske biskupije (Constantinus episcopus ecclesie Scardonitane). st.43 Slijedi potpis epitaurskog biskupa (Fabricianus episcopus ecclesiae Epitauritane). 1867.48 Posljednji među biskupima koji je ove akte potpisao bio je kotorski biskup (Victor episcopus ecclesiae Mactaritanae = Catharitanae). ŠKEGRO. ČRNČIĆ. beatae recordationis Honorio. A. 2004. također salonitanskog. Hereneus presbiter). saborski su oci potpisivali sukladno značaju svojih dijeceza. 2010c (u tisku).koja se prostirala od Konavala do Pelješca te od Elafita i Mljeta do Bileće i Gacka u istočnoj Hercegovini. est provide ordinatum). 203-216. 22-24. obuhvaćala područje srednjeg i gornjeg bazena Neretve te zapadnu i dijelove istočne Hercegovine. ŠKEGRO. Nakon samoga salonitanskog nadbiskupa prvi ih je potpisao jadartinski biskup (Andreas episcopus Jadartine ecclesiae). V. IVANIŠEVIĆ. 50 H.51 upravitelj papinskih posjeda u Dalmaciji – biskup Malho i dr. 170. odnosno važnosti službi koje su sami obnašali. 52 A. 101-112.. a koja je do 533. 2008b.49 Slijede potpisi salonitanskog arhiprezbitera (Dominicus archipresbiter ecclesie Salonitane) te još jednog. 43 R. 49 A. 53 M. 44 A. a bila je i najveća nakon Salonitanske nadbiskupije. čija dijeceza također datira iz pretkonstantinovskog vremena. 300-306. u 5. čija je biskupija utemeljena na prijelazu iz 4. Potpis salonitanskog prezbitera Lovre (Laurentius presbiter ecclesie Salonitane) je nakon potpisâ dvojice svećenikâ nedefinirane dijecezanske pripadnosti (Cesarius presbiter. 31-64. korijeni čije se dijeceze . ŠKEGRO. 633. R. 191-204 Potpisnici Honorijeve odredbe. 2009a. 1999. a koja je obuhvaćala najveći dio Savske Panonije (Pannonia Savia). CAMBI. 41 47 42 48 195 . koji je svim silama nastojao očuvati crkvenu imovinu za kojom su posezali salonitanski nadbiskup Natal kao i njegov nasljednik Maksim. 2008d.). BUZOV. ŠKEGRO. Archaeologia Adriatica iii (2009). 1986. PAŠKVALIN. sjedište kojeg je tegula sa žigom Bistues locirala u Bugojno u središnjoj Bosni. ŠKEGRO. Hilarijem († 371. s obzirom na činjenicu da je uprava crkvenih dobara . što je i razumljivo s obzirom na činjenicu da njegova dijeceza datira još iz predkonstantinovog vremena. st. nazočnost salonitanskog arhiprezbitera i prezbitera Lovre sasvim je razumljiva. A. A. 45 B. 3. 9-23. 189. 46 ILChV 1043.50 U Dalmaciji je ta služba najdramatičnije došla do izražaja sa salonitanskim arhiđakonom Honoratom.Ante Škegro: Akti Salonitanskih metropolitanskih sabora. ŠKEGRO. dovode u svezu sa sv. utemeljio Honorijev istoimeni predčasnik na salonitanskoj nadbiskupskoj stolici (sicut etiam in Barcensi = Arbensi ecclesia praedecessore vestro. krajem 5. 51 A. 2010a. 247-267. sudeći upravo po ovim aktima.42 Potom je potpis siscijskog biskupa (Joannes episcopus Sisciane).posebice u vrijeme sedisvakancije. najviši bizantski vojni i civilni dužnosnici u Dalmaciji. 1995.. 7-34. g. zapravo diktat.53 Dvojica potpisnika ovih akata bez naznačene dijecezanske pripadnosti u kodeksu Historiae Salonitanae Maior iz arhiva rimske O ovoj dijecezi: Z.45 sljednice Riditionske crkvene općine. I. 2009c.46 Iza njegovog potpis je naronitanskog biskupa (Marcellus episcopus ecclesie Naronitane). 1994.. JEDIN. 1987. BRATOŽ. STRIKA. 384. 1995. M. pass. MIGOTTI. A. V. 632. 298-299. ŠKEGRO. ŠKEGRO.

nije neopravdano u njima vidjeti predstavnike monaških zajednica odnosno njihove starješine (abbas). 1997. 196 B. 1951. na kraju je kao svoje ipak predstavio sam salonitanski nadbiskup (eiusdem Honorii Iunioris Salonitanae urbis archiepiscopi). odlučio je da se biskupi trebaju posvetiti (episcopi debeant consecrari) za Sarsenter. Stephanus pater). Nakon što se i o tome raspravilo (tractatu habito concilio).. slijedi zamolba koju je salonitanskom nadbiskupu kao svome prvaku (omnium nostrum primatus) u ime klera i episkopata (sacerdotes episcopesque) uputio jadertinski biskup. 2010b. 1967. za biskupe tih mjesta posvećena (consecrari) su trojica svećenika (presbyteros). Nakon stavljanja samog ovog događaja u povijesni kontekst. 55 D. nec ubi presbyter possit sufficere. 32-34. svibnja 533.Ante Škegro: Akti Salonitanskih metropolitanskih sabora. O njihovim središtima i teritoriju rasprave se vode od Daniela Farlatija (1690. opunomoćenik (primas) Senijske dijeceze (Sarniensis = Saeniensis ecclesia). A. 107: "Licentia danda non est ordinandi episcopum aut in vico aliquo aut in modica civitate. odnosno da su ovome saboru nazočili kao obnašatelji važne crkvene službe. nego od jadertinskog biskupa Andrije (Andreas. Podsjetilo ga se na njegovog istoimenog prethodnika koji je utemeljio Arbensku crkvu. otok Krka a vjerojatno i Lika. Složivši se s ovom molbom.– 1773. Inicijativa za ovaj sabor (concilium sacerdotale) nije došla od strane salonitanskog nadbiskupa. g. pokrajinski crkveni sabor u Serdici (Sofija). 247-263. Tražilo se posvećenje novih biskupa (ordinare pontifices) kako bi se svećenstvu (presbiteris) udaljenih i razvučenih župa (propter distantiam et longinquos per parochias) olakšala pastorizacija (faciat de sui oneris levamine cogitare) te se češće dijelila krizma (consignatio chrismatis). proglasio je (patefacto) odluke (decreta) o granicama novih biskupija. 81...) do danas. 1973. GUNJAČA. 160. IVANIŠEVIĆ. Posljednji ih je potpisao prezbiter Vital (Vitalis presbiter Sarniensis ecclesie). Nakon što se i o tome raspravilo (decursa). prethodno raspravljene (tractatu habito concilio) odredbe o posvećenju biskupâ (de ordinatione episcoporum).54 Kako je salonitanski nadbiskup na ovome saboru poduzeo mjere i oko poboljšanja monaškog života odnosno stege. g.. cui sufficit unus presbyter. 1994. U Honorijevim se riječima (quia nec episcopalis vilescit auctoritas .55 Akti sabora od 4. S obzirom na sve navedeno. ordinatur episcopus) prepoznaje biskupska služba kako ju je definirao 343/344. ŠKEGRO. Mukur i Ludrum. 56 . Složio se i sa potrebom posvete novih biskupa (ad ordinandorum episcopurum) čemu se nisu protivile ni kanonske odredbe (nihil canonicis sit contrarium constitutis) niti se narušavalo biskupsko dostojanstvo (nec episcopalis vilescit auctoritas). Najnovija istraživanja pokazuju da se sa središtem Sarsenterske biskupije 54 H. S. Nakon diskusije o kandidatima (qua electione decursa) i njihovog izbora (prolatis decretis). КЛАИЋ. M. Vinodol. Iadertinae ecclesiae episcopus). 53. opravdano je pretpostaviti da su i dvojica prezbitera nedefinirane dijecezanske pripadnosti s razlogom potpisali Honorijeve odredbe. qui vel in quibus locis episcopi debeant consecrari). Međutim. nadbiskup Honorije je naglasio da je nakon svoga posvećenja (consecratione nostra) raspoređivao svećenike (parochias sortiebantur perbyteros) po udaljenim i teže pristupačnim župama (parochias quae ob longinquitatem sui visitationem difficillimam merebantur). NEKIĆ. nadbiskup je dvojio (pertractemus) oko broja biskupa i mjestâ za koja ih je trebalo posvetiti (qapropter. 191-204 Kongregacije za proširenje vjere označeni su kao "oci" (Bacauda pater.56 Međutim. kao i druga pravila (alia capitula). quia non est necesse ibi episcopum fieri ne vilescat nomen episcopi et auctoritas". Archaeologia Adriatica iii (2009). u čijem su sastavu bili senjsko područje. KURTSCHEID.

Arbe (Ticyanus episcopus sancte ecclesie Arbensis).57 Središte Mukurske biskupije bilo je u Makarskoj. 2006a. KLAIĆ. 60 61 197 . PULJIĆ. 114-117. ŠKEGRO. 2006b. PULJIĆ. ŠKEGRO. 1912. 1997.Ante Škegro: Akti Salonitanskih metropolitanskih sabora. S. aut per cupiditatem forsitan imminuedo). ŠKEGRO. M. 1994. 161.61 Ludrumsku biskupiju također su sačinjavale udaljene i razvučene župe s područja Sinjske krajine i Vrlike. 1973.60 kako se prema kodeksu Historiae Salonitanae Maior iz arhiva rimske Kongregacije za proširenje vjere zvao i sam ludrumski biskup (Celianus). 57 T. curabimus ordinare pontificem) odgodio za prikladnije vrijeme (cum Divinitas propitiata concesserit). Iza nadbiskupa potpisali su ih dijecezanski biskupi Jadera (Andreas episcopus Jadartine ecclesie). 2007. 314-315. D.59 U posljednje vrijeme dovodi ga se u svezu sa magnumskim municipijem (municipium Magnum) sa Baline glavice (Kljake) u Umljanoviću kod Drniša. 2008C. bili i nevesinjski. V.. Vis. 1753.62 Nadbiskup je potom zabranio posvetu crkava (bazilika) u tuđim biskupijama (nullus in alterius dioecesi quolibet modo audeat dedicare basilicas). Biskupe su samo u slučaju neodgodive spriječenosti (inevitanda necessitas) trebali zastupati njihovi zamjenici (primates suae ecclesiae). KLAIĆ. quae in mea parochia continentur). za što je kao najpogodiniji odredio tjedan iza Duhova (PenthkostÁj) odnosno Bijele nedjelje (depositis albis). IVANIŠEVIĆ. obuhvaćajući i srednjodalmatinske otoke Brač. I. КЛАИЋ. GUNJAČA. 85. Slijedila je molba bestoenskog biskupa Andrije (Andreas vir venerabilis Bestoensis ecclesiae) da se i u njegovoj dijecezi postavi još jedan biskup (faciatis episcopum) za područje od Kopele i Arene do gradova i bazilika u njegovoj župi (a loco Copella et Arena usque ad has urbes basilicas. Archaeologia Adriatica iii (2009). Siscije (Constantinus episcopus ecclesie Sisciane). a vjerojatno i Korčulu te Lastovo. ŠKEGRO. Zapovjedio je i vizitaciju župa (visitandarum parochiarum) bez obzira na težinu njihovog pristupa (difficulatate itineris). ŠKEGRO. kako bi se olakšala pastorizacija (tantae vexationis labore submoto) i poboljšala skrb o svećenstvu i puku (sollicitudo de sacerdotibus plebeque). 1967. 54. A. Hvar. uz stolačko. 58 A. 59 V.. Isključenjem iz Crkve (anathematis vinculis obligatus) i Božijom osudom (poenam Divino iudicio condemnatus) zaprijetio je onima koji bi sami pokušali rješavati ovo pitanje (si quis tale quidpiam temptaverit). 2007. Isticao je da bi biskup koji bi bio sa svojim narodom bolje njime upravljao (grex dominicus a vicino pastore melius gubernetur). 83. A. 2008d. ŠKEGRO. Slijedi zahtjev za izjašnjavanjem odnosno prihvaćanjem ovih njegovih odredbi (cui rei consensum omnium nostrum convenit subscriptione firmari). 219-241.. 9-24. 9-26. A.58 Središte Ludrumske biskupije tražilo se u Biskupiji kod Knina. Kroz nadolazeće razdoblje (sequens aetas) htio je prosuditi o potrebi povećanja ili smanjenja broja biskupa (aut addendo superflue episcoporum numero. 62 A. 1a. ŠEPAROVIĆ. H. 1914. dok se jurisdikcija njezinog biskupa prostirala od istočnih Poljica na sjeverozapadu preko Mosora i Biokova do donjoneretvanskih močvara na jugoistoku. 191-204 treba poistovjetiti antičko naselje iz Stoca (Sl. dabarski i jugoistočni prostori Popova polja u istočnoj Hercegovini te onaj dio Pelješca što gravitira Stonu. FARLATI. 32-34. Naglasivši razumijevanje i za njegovu molbu. 1b) a da su u njezinom sastavu. 7-50.. 173. I. A. Livanjskog i Glamočkog polja te doline donjeg Unca i gornje Une. 291303. nadbiskup je ređenje biskupa za predloženo područje (ad eadem loca . 59-92.. odakle potječe i ulomak natpisa sa spomenom nekog Celijana (Coelianus). Jednom godišnje (semel in anno) trebao se održati i metropolitanski sabor (concilium metropolitanum). Bezuvjetno (sine aliqua excusatione) je dva puta godišnje (bis in anno concilia) naredio održavanje skupova na razini samih dijeceza (celebranda conventiones patrum) s ciljem rješavanja potreba (necessitates) crkava izoliranih od njihovih središta (ecclesiae amputandae). odnosno mješanje u nadležnosti drugih biskupa (nec fratrum privilegia illicita turbare).

Ante Škegro: Akti Salonitanskih metropolitanskih sabora. Ulomci stupa od prokoneškog mramora sa Čaira iz Stoca (362 x 40 cm) Fig.. Fragments of a column of Proconnesian marble from Čaire at Stolac (362 x 40 cm). 191-204 Sl. 198 . Sl. Detalj stupa od prokoneškog mramora sa Čaira iz Stoca (detalj) Fig. Archaeologia Adriatica iii (2009). 1b. Detail of the column of Proconnesian marble from Čaire at Stolac. 1a. 1b. 1a..

129-142. Ponajprije osvjetljavaju stanje duha vodećih društvenih struktura u ovoj provinciji a potom i dijecezansko-parohijalnu ogranizaciju te začetke institucionalnog uobličavanja monaštva na istočnojadranskim prostorima. kao što svjedoči i raspored biskupskih središta prikazan u aktima ovih sabora. O tome. pass. FARLATI. 177. Epitaurum. D. posebice bazilika. Senia. kojih je bilo dvanaest.64 bestoenski biskup (Andreas episcopus Bestoensis) te trojica novoposvećenih biskupa: sarsenterski (Paulinus episcopus ecclesie Sarsenterensis). biskup Savilian (Savilianus episcopus) – prema Farlatijevoj neosnovanoj pretpostavci mogući skardonitanski biskup. Narona. D. mukurski (Stephanus episcopus muccorensis) i ludrumski (Celianus episcopus ecclesie Ludroensis).. bio daleko od svoga završetka. baš kao i opća Crkva. koje su u unutrašnjosti rjeđe i skromnije u odnosu na one po obali i otocima. 1800. oslanjao se ponajprije na snagu same svoje službe kojom je imao jurisdikciju nad čitavom Dalmacijom a potom i na podršku rimskog prvosvećenika od kojeg je tražio potvrdu mjera koje je poduzeo za njezinu obnovu. kojemu su dobro Crkve kojoj je bio na čelu. bio sv. Iz toga proizilazi zaključak da kristijanizacija u unutrašnjosti Dalmacije nije bila onakva kao u priobalju odnosno po otocima. Iader. U unutrašnjosti je i proces kristijanizacije. uostalom. D. dvije u mjestima koja su se nalazila na raskrižjima magistralnih cesta u istočnojadranskom zaleđu (Sarsenterum. Ludrum) a jedna duboko u unutrašnjosti ove provincije (Bistues) (Sl. 1915. 63 64 D. 177. Kopirani najkasnije tijekom prve polovice 16. Archaeologia Adriatica iii (2009).Ante Škegro: Akti Salonitanskih metropolitanskih sabora. Catharum. urezani brojni rimski natpisi u Dalmaciji a posebice u Saloni (sermo vulgaris). 1753. Bendikt. bili iznad svega. bilj. akti Salonitanskih metropolitanskih sabora održanih 530. koji reformama Crkve kojoj je bio na čelu nimalo nije zaostajao za tadašnjim vodećim zapadnim crkvenim reformatorima. Muccurum). 191-204 biskup Pavao (Paulus episcopus) za kojeg je Farlati neutemeljeno nagađao da bi mogao biti epitaurski biskup. Arba.. Prezentiraju i brojno stanje dijeceza u Dalmaciji u osvit srednjeg vijeka. Scardona. g. od kojih su neke. svjedoče i tragovi ranokršćanskih objekata. 65 P. kojega – uzevši u obzir jezik kojim su tijekom 5. Nastojeći povjerenu mu Crkvu izvući iz duboke krize u kojoj se nalazila. Svjedoče i o postojanju župa (parochiae). Svjedoče i o odlučnosti i energičnosti salonitanskog nadbiskupa Honorija.65 nije morao odlikovati standard Augustinovog odnosno Jeronimovog stila i jezika. st. FARLATI. FARLATI. SKOK. bile razvučene te se nalazile podalje od sjedišta svojih biskupa a neke i teško pristupačne. iz izvornika. i 6. 2009. i 533. Zaključak Iako prepisani jezikom koji je daleko od standarda klasičnog odnosno humanističkog latiniteta. Deset ih je svoja središta imalo u najznačajnijim istočnojadranskim lukama ili su se prema njima nazivale (Salona.63 biskup Narone (Marcellus episcopus naronitane ecclesie). 199 . primjerice. bilj. 38. 38. nezaobilazno su vrelo za povijest crkve u Dalmaciji tijekom kasne antike odnosno u praskozorje srednjega vijeka. 2). DE MICHELI. kakav je. posebice one u unutrašnjosti. Predstavljaju ga kao beskompromisnog crkvenog prvaka. 1753. st.. 6.

Ivan Basić. G. 1897. tom 2. Splitske uspomene na salonitanske starine. Delminium.. BABIĆ. I. Tusculum: časopis za solinske teme. ALBiH.. Archaeologia Adriatica iii (2009). I. . Bullettino di archeologia e storia dalmata. Fig. Episcopal sees in Dalmatia in 530 and 533. i 533.. Pristupna razmatranja uz popise biskupa Zapadnoga Ilirika u aktima crkvenih koncila u Saloni 530. 2. Split. BASIĆ. 2. i 533. 200 . g. 20. g.Ante Škegro: Akti Salonitanskih metropolitanskih sabora... 13-57. 2009. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. 191-204 Sl. Literatura ALAČEVIĆ. 1988. 103-111. 85. Split. Solin. Arheološka nalazišta. 2. 59-69. regija 1-13. Sarajevo.Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine. 2 . . 1993.Giuseppe Alačević. . Biskupska sjedišta u Dalmaciji 530.Ivo Babić..

S. 154-170. Halporn). Ante Škegro. W.. 2002. 201 . Miscellanea Bulgarica. . Zagreb. 245-271. D. Osorskoj. M. 1800. 129-142. Turnholti. 1970. 3. Split. u Saloni. 1912. 2001.Eduard Hercigonja. E. DYGGVE. Illyrici sacri tomus secundus. Split. 305-314. Accessere Vita Diocletiani Imperatoris.-1913. Kronotaksa solinskih biskupa. DELONGA. A. 86. Magni Aurelii Cassiodori Variarum libri XII. Illyrica antiqua ob honorem Duje Rendić-Miočević. R. . Ecclesia Salonitana. Fridh. BLAŽEVIĆ. XCVI . Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku.Frane Bulić. Venetiis. 2008. FARLATI. ČRNČIĆ. .4. (cura et sudio Å. Ecclesia Ragusina cum suffraganeis. Zagreb.Velimir Blažević. BULIĆ. 1996. FARLATI. et provinciarum adiacentium.. do 1998. . 1867. Rabskoj. DEMICHELI. V. Split. 1753. R.Ignaz Batthyany..Corpus Christianorum Series Latina. 1973. 9-23. Josip Bervaldi.. 1986. Senjskoj. Marmora Salonitana.Vedrana Delonga. Knjiga 1. . et studio Ignatii comitis de Batthyan episcopi Transilvaniae colectae. 105-195. Ljubljana 1986. do 6. Zbornik radova sa znanstvenog skupa Šibenska biskupija od 1298.Mirja Jarak. 363-395. Situla. HERCIGONJA. Acta Sanctorum ex ejus genere. Akti crkvenih sabora održanih 530. . Tkalčić: godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije.. Šibenik. . 9-11. . Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku.Ivan Črnčić.. . opera.Rajko Bratož. Tomus primus. ILChV = Inscriptiones Latinae Christianae veteres (ed... F. Zbornik Tomislava Marasovića. IVANIŠEVIĆ.. Claudiopoli. 25.. Albae Carolinae. J. 223-252. 102. Salonitanski biskupi. 1993.. E. Zagreb. . . I. D.. M. D. Zagreb..Milan Ivanišević. Archaeologia Adriatica iii (2009). Povijest salonitanskog kršćanstva. CCSL. et Jacobo Coleto olim ejusdem Societatis alumno. bis 6.Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMII et MCMXL repertae et editae sunt.. Područje Šibenske biskupije u starokršćansko doba. Jahrhundert). 149-196.Milan Ivanišević. BRATOŽ. et illustratae. Zgodovinski časopis / Historical review.Stjepan Gunjača. i 533. Najstarija poviest Krčkoj. 40. . Zagreb. Razvoj organizacije zgodnjekršćanske cerkve na ozemlju Jugoslavije od 3. Vicetiae. BUZOV. Volume XCVI... Povijesni izvori.Ejnar Dyggve. Hedonijev epitaf iz Splita – novi izvor za kasnoantičku prozopografiju.. I. Concilia et synodi in territorio hodiernae Jugoslaviae celebrata.. R. Split.Daniele Farlati. Sedam stoljeća Šibenske biskupije. 35.Ante Škegro: Akti Salonitanskih metropolitanskih sabora.) De anima (cura et studio J. Sofia. Sisačka biskupija u svjetlu pisanih i arheoloških izvora..Rajko Bratož. 1987. CAMBI. et Ecclesia Rhiziniensis et Catharensis. A quarto saeculo aere christianae usque ad excidium Salonae. Illyrici sacri tomus sextus. 1967.Marija Buzov. . Rim. 2006. stoletja.. Zagreb. Razprave Narodnega muzeja v Ljubljani. F. . Questions concerning christianisation of the autochthonous romanized population of Dalmatia. 1994. Povijesni prilozi. Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja. BERVALDI. MCMLXXIII.Nenad Cambi. Split. Leges ecclestiasticae regni Hungariae. GUNJAČA. i Krbavskoj biskupiji. ILIug . 2009. Izvori (analiza i kritika). Die Entwicklung der Kirchenorganisation in den Westbalkanprovinzen (4. . 1999. . Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji. J. Dublin – Zürich. M. JARAK. IVANIŠEVIĆ... 191-204 BATTHYANY. Salona christiana.Dino Demicheli.. 1785. Auctore Daniele Farlato presbytero Societatis Jesu.Daniele Farlati. . . BRATOŽ. V. 9-23. 2005. .. M. Perditum et repertum: sarkofag đakona Flavija Julija (ad CIL III 2654). 5. DODIG. N. Diehl). ŠKEGRO. Ljubljana.Radoslav Dodig. Venetiis.

. Dujma. B. viri patricii. J. Toma Arhiđakon i njegovo djelo. K. Salonitansko-splitska Crkva u prvom tisućljeću kršćanske povijesti. 1673. . D. MIGOTTI. secunda).. 1912.Ante Škegro: Akti Salonitanskih metropolitanskih sabora..Ivan Kukuljević-Sakcinski.Jacques Paul Migne. 1998. Honorius Iunior. 314-315. P. KUKULJEVIĆ-SAKCINSKI. V. Velika povijest Crkve. I. . Vol. 9. KAPITANOVIĆ. Split. H. . Jastrebarsko.Marko Kostrenčić. Suppl. Litterarum studia. . 9. LUCIUS. Crkva na Istoku i Zapadu od Kalcedona do ranog srednjeg vijeka. consulares.. Historia iuris canonici. 2002.Bruna Kuntić-Makvić. oeconomica. Zur Historia Salonitana des Thomas Archidiaconus von Spalato.Branka Migotti. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. I. 101-112. Romae. Drugi polusvezak. Praecedunt Vigilii papae. Crkva Carstva poslije Konstantina Velikoga. 2006. V.. . Dalmatiae et Slavoniae. 2008. KLAIĆ. MUSA. Historia institutorum ab ecclesiae fundatione usque ad Gratianum.. Zagreb. Sacrorum conciliorum nova et amplissima collectio cujus Joannes Dominicus Mansi et post ipsius mortem Florentinus et Venetianus editores ab anno 1758 ad annum 1798. . Codex diplomaticus Regni Croatiae. 37. Vol. MARGETIĆ. 191-204 JEDIN. Bulletino di Archeologia e Storia Dalmata. . Zagreb. 1901. Venetiis. JIREČEK. Zagreb.. et vivarensis oblatis opera omnia. I. Inscriptiones Dalmaticae. 1994.. Београд. .Hubert Jedin. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu. (ed.. .Lujo Margetić.. Historia Salonitana i Historia Salonitana Maior . Prvi polusvezak. KATIČIĆ.neka pitanja. KLAIĆ N. КЛАИЋ.Vjekoslav Klaić. 202 . M. 1-36. Zagreb. . Split. Split. 72-73.. MATIJEVIĆ SOKOL. R. MANSI. integra. Graz. . međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju. Zagreb.. 112. Essai sur la Dalmatie de son temps. Monumenta historica Slavorum meridionalium. .Joannes Dominicus Mansi. . Patrum. 1979. 1914.Mirjana Matijević Sokol. 532). et Deo favente absoluta. Episcopatus Ludrensis u Dalmaciji (532).Città del Vaticano. 997-1002. Historia Salonitana maior.. . V. 12. Tomus LXIX: Magni Aurelii Cassiodori senatoris. 15. Geschichte der Serben. Ad usum scholarum. . Podlistak u narodnim novinama.. Zagreb. Historijski zbornik. Radovi XIII. 1901.Ivica Musa. priores triginta unum tomos eddiderunt nunc autem continuata. .. KRŠNJAVI. Archaeologia Adriatica iii (2009). Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva. B. doctorum scriptorumque ecclestiasticorum qui ab aevo apostolico ad Inocentii III tempora floruerunt.. . KURTSCHEID. B.. KRŠNJAVI. MIGNE. uniformis. I. vikarijatskog i nad-biskupskog položaja Salonitanske crkve. Ranokršćanska biskupija Scardona (Skradin).. 1967. KLAIĆ.Нада Клаић. Drugi svezak. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku.. 114-117. 1992..Bertrand Kurtscheid. Hrvatska pravna povijest.Ioannes Lucius. 1900.. J. 5.Isidor Kršnjavi. . Gotha. 1919..Nada Klaić. Salonitanae urbis episcopus. Split .. 1848. commoda.Isidor Kršnjavi. M.Konstantin Jireček. Nr. . 1960. 171-196. Gildae Sapientis et Pelagii papae scripta universa. Parisii. . Rimski Ilirik u odrazu kršćanske književnosti.Vjekoslav Klaić.. 1911. 289-298. I. Zbornik međunarodnoga znanstvenog skupa u povodu 1700. Pitanej metropolitskog. omnium ss. L. O položaju "Episcopatus Ludrensis" u rimskoj Dalmaciji (g. Zagreb. I.. 87-89. 2.Radoslav Katičić. Način na koji je nastajalo djelo Historia Salonitana Maior. 1875. . Zagreb. Književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. 1995. Н. KUNTIĆ-MAKVIĆ.Vicko Kapitanović. Crkva od Niceje do Kalcedona. Patrologiae cursus completus sive bibliotheca universalis. 1951. KOSTRENČIĆ. obljetnice mučeništva sv. XLVII/1. Split. Zagreb. 1998.

V. The Bestoen bishopric in the light of prior research. Papal possessions in the eastern Adriatic. . Procuraor Ecclesiae Salonitanae. Б. 32-34. 2008a. Godišnjak (Jahrbuch). Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmciji. A.Вадим Борисович Прозoрov. ПРОЗОРОВ. SKOK. 2004. Povijesni prilozi / Historical contributions. 7-50. 1894. PULJIĆ. PAŠKVALIN.Ivica Puljić. Zagreb. Postanak Splita. 22 (Fiskovićev Zbornik). 1915. ŠKEGRO.Ferdo Šišić. Pojava kršćanstva u srednjoj Bosni i njegova hijerarhija u svjetlu novijih arheoloških iskopavanja. A. Z.. 1107.Ante Škegro. 1997. 2005.. ŠKEGRO.Petar Skok. Radovi XIII. Zbornik o Pavlu Anđeliću. 429-438.1. . . ŠKEGRO. Obavijesti: Hrvatsko arheološko društvo. 1. Sarajevo – Frankfurt am Main – Berlin – Heidelberg.. 549-619. 2008b..Zvjezdan Strika. F.Ante Škegro. F. Позднеантичная и раннесредневековая история Салонской церкви в отражении анонимной "салонской истории" (Historia Salonitana Maior). Ostaci starokršćanske bazilike na Crkvini (Grudine) u Bugojnu s osvrtom na MVN(isipium) BIST(ue) ili BISTVES.Darko Nekić.Veljko Paškvalin. 1952.). 57. A. 1995. 407-417.. A. Ljubljana. Sarajevo – Bol.... Zagreb. 2008c. . ŠIŠIĆ.. . STRIKA. 203 . Mukurska biskupija (Ecclesia Muccuritana).Petar Skok.. .. sjedište bistuenske biskupije i biskupa Andrije.. ŠKEGRO. Zagreb. Split. Scriptores. ŠKEGRO... Zbornik znanstvenog skupa u povodu 1700. 55. 3. The Diocese of Sarsenterensis. 32. Zagreb.Željko Rapanić. Split . . Povijesni prilozi / Historical contributions. V. A. . 2006a. dio I. 34. 30. Ulomak antičkog natpisa iz Umljanovića. . 56.. A. Thomas Archidiaconus. 21. ŠKEGRO. 19-60.Ante Škegro. A.. 111-141. 59-92. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. . I. RAPANIĆ. Zadar. . Mostar. Ante Škegro. 191-204 NEKIĆ. Kriza Salone i Salonitanske crkve u doba nad/biskupâ Natala i Maksima. XXXII/30. 24-29. ŠKEGRO.. P. Historia salonitana. T. Moskva.Ivica Puljić. RAČKI. Ljubljana. A. Povijesni prilozi / Historical contributions. Bilješka za historijsku topografiju Splita. 2007b.. 9-26. . 1997. XXIX.Ante Škegro. Suppl. 2007a. Ludrumska biskupija (Ecclesia Ludroensis). obljetnice mučeništva sv. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku. Ante Škegro. . Hercegovina: godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe. Pojave vulgarnog latiniteta na natpisima provincije Dalmacije. Kada i gdje se prvi put spominje zadarski biskup? Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. . 2004. . Arheološki vestnik.. Zagrabiae. 369-389.Ante Škegro: Akti Salonitanskih metropolitanskih sabora. Zagreb. 2006b. Zagreb. 1980. . Sarsenterska biskupija. I.Ante Škegro. 87-89.Ante Škegro. vol. 1914. SKOK. PULJIĆ... čest 1 (do god. ŠEPAROVIĆ. Split. Dujma. Sarajevo. Zbornik radova u povodu imenovanja vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljića kardinalom: 'Crtajte granice ne precrtajte ljude'. Salonitansko-splitska crkva u prvom tisućljeću kršćanske povijesti. Bestoenska biskupija u svjetlu dosadašnjih istraživanja. ŠKEGRO. 299-315. 31-64. ŠKEGRO.Franjo Rački. Arheološki vestnik. Ž.Ante Škegro. 24. A.. В. Priručnik izvora hrvatske historije. 46. Senj. Dubrovnik. 755-781. The Diocese of Ludrum (Ecclesia Ludroensis). P. 219-241..Tomislav Šeparović. 2002. . 1998. Senjska biskupija u srednjem vijeku.Città del Vaticano. Senjski zbornik.. Archaeologia Adriatica iii (2009). Ljubljana.. ŠKEGRO.Veljko Paškvalin. 31-48. 9-24. Arheološki vestnik. A.Ante Škegro. . PAŠKVALIN. . Vol. Međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju. . III. D.. . 1997. Centar za balkanološka ispitivanja.

. A. Starohrvatska prosvjeta III. not merely because his diocese. 7-34. Delminijska biskupija. 2009a. Maktaritanska / Martaritanska biskupija (Ecclesia Mactaritana / Martaritana). . serija . A.b 2009b. The Acts from 530 were further signed by the Salonitan archpresbyter. ŽIVKOVIĆ. ZEILLER.. 2009c. from 493 onwards had been under the authority of the Ostrogoths. Bosna franciscana. The Acts of both Councils were also signed by the bishop of Siscia in Pannonia. Salonitan archbishop Honorius the Second (528-547) Prijevod / Translation: Barbara Smith-Demo 204 . 119-144. Barcensis ecclesia (u tisku). 2010a.. The Acts from 533 were signed only by bishops. and probably two representatives of the monastic communities (patres). Ljubljana. Pula. A.Tibor Živković. The Diocese of Muccurum (Ecclesia Muccuritana) in Dalmatia... The Diocese of Epitaurum (Ecclesia Epitauritana). or status.2. The Acts of the Salonitan metropolitan councils held in 530 and 533 – an analysis Summary This article analyzes the Acts of the Salonitan Metropolitan Councils (concilia metropolitana Salonitana) held on the 15th of July 530 and the 4th of May 533 under the aegis of the archbishop of Salona (archiepiscopus Salonitanus) Honorius the Younger (528-547).Ante Škegro. Mostar.. The participants signed them according to the importance of their dioceses. T. Hercegovina: godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe. 1906. .. . ŠKEGRO.Ante Škegro. four presbyters of undefined diocesan identity. ŠKEGRO. A. ŠKEGRO.Ante Škegro. which is understandable given the fact that during this Council the question was solved of the reorganization of the church in Dalmatia and the Salonitan metropolitan district and the consecration of new bishops. Naronitanska biskupija (Ecclesia Naronitana).Ante Škegro: Akti Salonitanskih metropolitanskih sabora. A. Key words: Church in Dalmatia. . 18. ŠKEGRO. 2010b.Jacques Zeiller. Crkvena organizacija u srpskim zemljama (rani srednji vek).Ante Škegro..Ante Škegro.Ante Škegro..svezak 37/2010. ŠKEGRO. just like Dalmatia. 519-527. 2008d. 2004. 247-263. 191-204 ŠKEGRO. Paris. Zadar. 203-216. A.Ante Škegro. . Kontroverzni biskup Malho i tzv. XVIII/32. 23. Archaeologia Adriatica iii (2009). ŠKEGRO. . J. starting from the archbishop himself to the factorum (primas) of the very last Dalmatian bishopric (to 530). Les origines chretiennes dans la province romaine de Dalmatie. 59. 291-303.. Arheološki vestnik. A. 2010c.. Histria antiqua. or rather the bishops of three newly established dioceses (533). . . Sarnienska dijeceza (Sarniensis Ecclesia). Sarajevo. Archaeologica Adriatica. but probably also because this bishopric was faced with problems similar to those of the church in Dalmatia. Salonitan Metropolitan Councils (concilia metropolitana Salonitana). Beograd. II/2.