You are on page 1of 33

Kako se pie

seminarski rad

Seminarski rad /esej rad koji se temelji na


kritikom razmiljanju o temi

Esej mora biti temeljen na prouavanju


teme iz vie izvora (najmanje pet)

Veoma esto esej se zasniva na kritici ili


analizi nekog djela: pritom je vano
izgraivati osobni stav o temi.

Svrha eseja je:


1.
2.

3.

sposobnost samostalnog sluenja


strunom literaturom,
sposobnost rjeavanja problema i naunonastavnih podruja koja su predmet
studija
izgraena pismenost

I Ope napomene:

Literaturu najprije treba iitavanjem


usvojiti. Zatim se pie svoj tekst.

Plan rada: najprije definirati podnaslove, oni


e posluiti za organizaciju sadraja eseja

Bitno je udovoljiti s a d r a j n i m
k v a l i t e t i m a:
dosljedno potovati temu,
korektno primjenjivati odgovarajue
metode,
argumentirati stavove,
pravilno izvoditi zakljuke i prijedloge i sl.

Opim intelektualnim
s t a n d a r d i m a:
jasnoa miljenja i preciznost izraavanjanastojte se izraavati koncizno i jasno,
te loginost- slijedi li to iz onoga to je tu
reeno

Tvrdnja ne samo da treba biti jasna, tana i


precizna, ona mora biti i relevantna za pitanje
koje se razmatra.

Razmatranju stvari ne smije nedostajati dubina


(Koliko je moj odgovor u skladu sa
kompleksnou ove pojave? U kojoj mjeri uzimam
u obzir sve probleme ovog pitanja? Odnosi li se to
na najznaajnije faktore?)

i irina (Moemo li pitanje razmotriti sa


drugog stajalita? Postoje li drugi naini
razmatranja tog problema?)

II. Forma rada

U formalne kvalitete ulaze: jezik, stil,


pravopis, klasifikacija sadraja i
oznaavanje odjeljaka teksta, nain
citiranja, pozivanje na izvore, izgled
podnonih napomena, pravilno sastavljen
abecedni popis literature s podacima o
ostalim izvorima, pravilan popis izvora,
pregledna dokumentacija i dr.

Seminarski rada treba napisati u skladu sa


standardima za pisanje preglednih radova:
10 do 16 stranica teksta (u opseg se
rauna samo glavni dio rada (uvod, obrada
teme i zakljuak), a ne i dodatne stranice
sadraj, popis literature, prilozi).

Seminarski rad se sastoji od:

naslovne stranice,
sadraja (na poetku ili kraju rada)
uvodnog dijela
glavnog dijela
zakljuka
popisa literature (abecedno svaki izvor koji je
koriten)
popis priloga (ako postoje)

Uvod

U uvodu treba jasno naznaiti: predmet o kojem


ete pisati (precizno se odreuje tema ili
problemi koji e se obraivati) kao i
stav koji ete zauzeti tokom pisanja.
Tu se daje kratki pregled podruja koje je
vezano za temu rada, definira se osnovni cilj,
daje se opis metodologije prikupljanja podataka

Glavni dio/razrada teme

sadri analizu prikupljenih informacija i


najvanije argumente vezane uz temu,
ovaj dio potrebno je razlomiti na vie
smislenih cjelina (dijelovi, poglavlja,
potpoglavlja), te ih uredno oznaiti

Zakljuak

Izveden iz navedenih
dobivenih podataka

informacija

Ne smije sadravati nove informacije

Naslovna stranica

treba na prvi pogled omoguiti da se lahko


identificira autor, tema i svrha rada.
Elementi naslovne strane su: zaglavlje, srednji dio
i podnoje.
Svi elementi se centriraju kako bi se postigla
ravnotea i po horizontalnoj i po vertikalnoj osi.
Za naslovnu stranicu koristi se isti tip i veliina
slova kao i za glavni dio rada. Samo se naslov
rada istie tako da se pise velikim slovima.

U zaglavlju stoji naziv fakulteta, i naziv katedre u


okviru koje se radi seminarski rad.

U srednjem dijelu stoji ime studenta i puni naslov


rada, ispod ega je naznaka svrhe rada
(seminarski rad). Ispod toga treba naznaiti ime
voditelja seminara/mentora.

U podnoju je mjesto i naznaka vremena nastanka


rada (mjesto, godina, ili mjesto godina i mjesec
predaje- Sarajevo, april 2011.)

Pravni fakultet
Katedra za historiju prava i komparativno pravo

Ime i prezime
PUNI NASLOV TEME RADA
(seminarski rad)
Mentor: Prof. dr. Fikret Kari

Sarajevo, mart 2011.

Seminarski rad, nije dovoljno struktuirati rad


na uvod, glavni dio izakljuak, nego je
potrebno razlomiti na vie smislenih cjelina:
dijelove, poglavlja i potpoglavlja.

Cjeline unutar pojedinih dijelova oznaavaju


se brojevima i slovima na sljedei nain.
cjelina ima samo jedan broj
cjelina unutar te cjeline se se oznaavaju
arapskim brojevima odvojeni takom

Npr. cjelina 1. podnaslovi 1.1. 1.2. 1.3


1.1.1. (podnaslov unutar podnaslova)
cjelina 2. podnaslovi: 2.1. 2.2. 2.2.1 itd.

Citiranje

Tekst mora uvijek jasno naglaavati gdje


prestaju stavovi autora, i poinje iznoenje
tuih stavova.

Knjige:

Ime i prezime autora, naslov knjige (italic),


zagrada (mjesto: izdava, godina izdanja),
str.

Fikret Kari, Komparativna pravna


historija, predavanja i pravni tekstovi,
(Sarajevo: Pravni fakultet, 2007), str. 12

lanci u asopisima:

Ime i prezime autora, puni naziv lanka,


puni naziv asopisa (italic), broj, godina
izdanja, stranice

Lujo Margeti, Neka pitanja drutvenog


ureenja i obiteljskog prava u starih
Hebreja, Zbornik Pravnog fakulteta
Sveuilita u Rijeci, 2, 1981, 9-38

Citiranje lanaka objavljenih u knjizi:

Ime i prezime autora, naslov lanka (pod


navodnim znacima), u: puni naziv knjige
(italic), ime i prezime autora koji se prikupio
i uredio knjigu, u zagradi (grad: izdavac,
godina)

Raymond Westbrook, "Old Babylonian


Period", u: A History of Ancient Near
Eastern Law, ed. by Raymond Westbrook
(Leiden-Boston: Brill, 2005), str. 385-387

Internet:

Obavezni sastavni dijelovi citata: naziv citiranog


teksta, adresa stranice (tzv.URL - uniforme
resource locator ili kratica za tip pristupa http,
telnet ili ftp te IP adresa stranice, najee
slovima), datum pristupa stranici.
Primjer:
Status of Conventions and Model Laws,
http://www.uncitral.org/english/status/status.pdf ,
16. marta 2011., str. 10-14

Ponovljeni citati

Ako se citira vie mjesta iz istoga izvora,


potrebno je, umjesto nepotrebnog
ponavljanja imena izvora, koristiti
odgovarajue latinske kratice za ponovljene
citate.

Mogue su sljedee situacije:

a. Navoenje istoga mjesta istoga rada u dvije ili vie


uzastopnih biljeaka.
- koristi se oznaka ibid. (od lat. ibidem na istom mjestu).

Primjer: Ibid.

b. Navoenje drugoga mjesta istoga rada u dvije ili vie


uzastopnih biljeaka
- koristi se oznaka ibid. i naznaka mjesta koje se citira.

Primjer: Ibid., str. 48.

Popis literature

U popisu literature obavezno se koristi potpuni


oblik citata
obino se navodi abecednim redom prezimena
autora.
Rjee (i samo gdje je to primjereno) popis se
ureuje po vrsti publikacija (npr. knjige, lanci u
zbornicima, lanci u asopisima ... ), ili po
hronolokom redu objavljivanja publikacije.

Popis literature u pravilu dolazi na sam kraj


rada.
Popis literature treba sadravati samo djela
koja je autor rada stvarno koristio - dakle, u
pravilu, djela navedena u biljekama rada.
Strogo je zabranjeno u popisu literature
samo radi <<uljepavanja dojma navoditi
djela koja nisu uope konsultirana pri izradi
rada.

Times New Roman


Font 12
Prored 1,5
Poravnanje: krajnje desno (s obje strane)

Posljednja stranica
Koncept i
razrada

Stil i jezik Dokumentac Prezentacija


ija (izvori)