1

3.1 Fizikalni procesi u graevnim

dijelovima
OSNOVE GRAEVINSKE FIZIKE
-Toplinsko difuzni tokovi u konstrukcijama
-Toplinske dilatacije
-Akustika i zvune izolacije

Uvod
Klasina izgradnja s upotrebom opeke, kamena, drva i slinih materijala, bazirana
na dugogodinjoj primjeni, iskustveno je svladavala tehniku graenja objekata te je
problem toplinskih izolacija vanjskih zidova rjeavan poveanom debljinom zidova od
opeke, 38 - 51 cm, kamena 50 70 cm, raznim vieslojnim zidovima i sl.
Upotreba se betona i armiranog betona koristila za presvoenje prostora (stropne
konstrukcije) i bila kombinirana s klasinim sistemima. Defekti na konstrukcijama
pojavljivali su se u manjim obimima (pucanje i izbacivanje uglova na objektima s
armirano betonskim stropovima i sl.).
Danas je najzastupljeniji matarijal nosivih konstrukcija armirani beton te se defekti
pojavljuju u drastinijem obliku; velike povrine zidova i stropova bez dilatacijskih reki
dovode do pucanja i oteenja konstrukcija, nepravilno ili nedovoljno izoliranje objekata
dovodi do defekata koje je teko sanirati itd.
To je dovelo do naunog izuavanja fizikalnih procesa koji u odreenim uvjetima
nastaju na objektima, te su danas prorauni fizike zgrade obaveza i sastavni dio svakog
glavnog i izvedbenog projekta.

TOPLINSKI TOKOVI U KONSTRUKCIJAMA

TOPLINA je, prema kinetiko molekularnoj teoriji topline, oblik energije vezan uz
kaotino gibanje molekula.
Subjektivni osjeaj topline ovjek dobiva u dodiru s ugrijanim tijelom, a objektivno mjerilo
dobiva se promatranjem djelovanja ugrijanih tijela na druga tijela. To se oituje u
promjeni boje, volumena, agregatnog stanja i sl.
TEMPERATURA je veliina koja karakterizira toplotno stanje nekog tijela.
Jedinica je 1 Kelvin (prije 1 stupanj Celziusa). Meudjelovanjem dvaju tijela toplina
prelazi iz toplijeg u hladnije, dakle toplina se uvijek kree s mjesta vie temperature
prema mjestu nie temperature, sve dok se temperature ne izjednae.
KOLIINA TOPLINE u nekom tijelu to je vea to mu je vea masa i via
temperatura. Q = c x m x t
SPECIFINA TOPLINA (c) je konstanta, a jednaka je onoj koliini topline koja je
potrebna da se 1 kg neke tvari pri danoj temperaturi povisi temperatura za 1 K (1 C).
Jedinica za koliinu topline je J (dul) odnosno KJ
Jedinica za specifinu toplinu je c = KJ / kg K

PRENOENJE TOPLINE
- S MJESTA VIE PREMA MJESTU NIE TEMPERATURE VRI SE NA TRI
NAINA:
1. Voenjem ili kondukcijom se toplina prenosi u krutih tijela. Dio tijela se
grije neposrednim dodirom s izvorom topline, a susjedni dijelovi se
postepeno zagrijavaju (metalni tap u vatri). Najbolji vodi topline je srebro,
a zatim ostali metali. Budui da su dobri vodii topline i dobri vodii
elektriciteta provoenje se objanjava kretanjem slobodnih elektrona.
2. Strujanjem ili konvekcijom se toplina prenosi u tekuinama i plinovima.
Strujanje nastaje promjenom gustoa uslijed zagrijavanja.
Npr. ako vodu odozdo zagrijavamo donji se slojevi ugriju, specifina teina
postaje im manja pa se ugrijana voda die.
3. Zraenjem ili radijacijom se toplina prenosi pretvaranjem toplinske
energije izvora (zagrijanog tijela, npr. Sunce) u energiju zraenja.
Apsorpcijom (upijanjem) energije zraenja zagrijava se drugo tijelo.

PROVODLJIVOST TOPLINE
Provodljivost topline pojedinog materijala ovisi o slijedeim
karakteristikama:
1. O prostornoj teini. to je materijal laganiji odnosno ima vie pora zraka to
je bolji toplinski izolator (daje vei otpor provodljivosti topline). Suhi zrak
odlian toplinski izolator.
2. O veliini pora. to su pore sitnije materijal je bolji toplinski izolator.
3. O koliini vodene pare zraka i vlastite pare koju materijal moe sadravati.
Vlaan materijal je slabiji izolator od suhoga.
Voda je 25 puta bolji vodi topline od zatvorenog, mirnog zraka.

DIFUZNI TOKOVI U KONSTRUKCIJAMA

Graevinski objekt moe se vlaiti na tri naina:
iz temeljnog tla
djelovanjem atmosferske vlage
djelovanjem difuzne vlage
Graevinski objekti klasinog graenja zatiivali su se od prva dva sluaja.
Prelaskom na novije konstrukcije poele su se pojavljivati tete na konstrukcijskim
elementima izazvane djelovanjem unutarnje vlage iz zraka zagrijane prostorije u
zimskom periodu.
Ustanovljeno je da je esto unutarnja vlaga opasnija od vanjske i da
je apsolutna koliina vlage unutarnjeg zraka zimi znatno vea od koliine vlage vanjskog
zraka.

RELATIVNA VLAGA
Zrak kod odreene temperature moe primiti samo jednu odreenu oliinu vlage. To je
maksimalna koliina vlage koju zrak moe primiti pri odreenoj temperaturi a nazivamo
ju zasienje zraka. Zrak u kojem se kreemo uvijek sadri odreenu koliinu vodene
pare. To je vlaan zrak za razliku od suhog zraka koji ne sadri vodenu paru.
Sadraj vodene pare moemo izraziti kao pritisak te pare na jedinicu povrine.
Jedinica za pritisak, odnosno koliina vodene pare, je 1 Pa (paskal) odnosno 1kPa.
Apsolutna vlaga oznaava stvarnu koliinu vlage u zraku pri odreenoj temperaturi.
Vlanost zraka obino izraavamo relativnom vlagom.
Relativna vlaga je omjer postojee koliine vlage u zraku i maksimalne koliine
koju zrak kod odreene temperature moe primiti.
Relativnu vlagu (vlanost zraka) izraavamo u postotcima, odnosno ona pokazuje koji
dio maksimalne koliine vlage zrak stvarno sadri.
Minimalna vlanost u prostorijama zimi 35 %.
Optimalna vlanost propisana je pravilnikom, a ovisi o vrsti i namjeni prostorije.
Za stambene i administrativne prostore optimalna vlanost i = 60%
Relativna vlaga vanjskog zraka za zimski period iznosi e = 90%
Relativna je vlaga vrlo vana u zatvorenim prostorima, jer utjee na psiho-fizike
funkcije ovjeka. ovjek lake podnosi visoke temperature ako je zrak suh jer regulira
tjelesnu temperaturu znojenjem. (Znojenjem, odnosno isparavanjem troi se tjelesna
toplina i tako tijelo hladi). Ukoliko je zrak zasien vodenom parom on nee moi primiti
dodatnu paru stvorenu znojenjem to moe dovesti do toplotnog udara. Premali
postotak vlage u zraku izaziva nelagodu, smetnje u dinim organima te pogodnost
infekcijama. Razlog je pojaano isparavanje (tepisi, namjetaj i dr.) koje stvara prainu,
a estice praine na vruim grijaim tijelima stvaraju amonijak i druge plinove to
nadrauje sluznice i izaziva oboljenja.
KONDENZAT nastaje kada koliina vlage u zraku pree koliinu
maksimalne vlage kod odreene temperature, mogue na dva naina:
Ako u zasieni zrak dodajemo nove koliine vodene pare viak e se kondenzirati.
Ako zrak koji sadri vodenu paru ohladimo ispod toke rosita viak e se
kondenzirati.
ROSITE oznaava onu temperaturu do koje se vlaan zrak moe ohladiti da se
postigne njegova puna zasienost.

SVOJSTVA VODENE PARE

Vodena para nije fizikalno vezana sa zrakom, ona ima svoje posebne zakone. Vodena
para prodire sa zrakom u sve upljine i pore graevinskog materijala, osim nepropusnih
materijala a to su metali. No gibanje pare nije uvijek vezano za strujanje zraka ili pritisak
vjetra, ve se esto ponaa kao da nema zraka.

Vodena se para u prostoriji rasporeuje jednolino dok se toplina ne rasporeuje

jednolino. Topli zrak se die pa je temperatura ispod stropa kod normalnih

stropnih visina za oko 4C via od temperature uz pod.

Zbog jednolinog pritiska pare biti e relativna vlaga vea uz pod a manja
uz strop.
Kod velike razlike u vanjskoj i nutarnjoj temperaturi (zimi 15- 30) nastaje i znatna
razlika u parnom pritisku.
Vodena para visokog pritiska nutarnje prostorije nastojat e prodrijeti prema vanjskom
niem pritisku.

DIFUZIJA VODENE PARE

- je kretanje vodene pare s mjesta veeg parnog pritiska prema mjestu manjeg parnog
pritiska kroz neki materijal dok se pritisci ne izjednae.
Razni materijali daju razliit otpor difuziji vodene pare. U veini sluajeva toplinski
otpor materijala i difuzni otpor su divergentni, to znai da su dobri toplinski izolatori loi
difuzni izolatori i obrnuto. Materijal koji ima podjednake vrijednosti toplinsko difuzne
izolacije je pjenuavo staklo (foam-glass) i djelomino styrodur.
Difuzni otpor graevinskog materijala ovisi o njegovoj strukturi i koliini pora.
Vodena para ulazi u materijale difuzijom ili kapilarnim vlaenjem (materijal s
vrlositnim porama - kapilarama "navlai" vlagu kapilarnim djelovanjem).
PREMA PAROPROPUSNOSTI GRAEVINSKE MATERIJALE GRUPIRAMO:
Organske materije - propusni zbog velike koliine povrinskih pora te su
higroskopni (koji navlae paru).
Peene mineralne materije - propusnost ovisi o vrsti i kvaliteti (obina opeka
klinker ploica). U pravilu opeka zbog svoje poroznosti lako upija vlagu ali ima
sposobnost samo-isuenja.
Graevinski materijali s dodacima veznog materijala - betoni i mortovi. Uslijed
takozvanog bubrenja betona, do kojeg dolazi ako suhi odleali beton vlaimo,
nastaje samo-brtvljenje betona to pojaava difuznu izolaciju materijala, te jake
betone i cementne mortove smatramo difuzno jaim materijalima (ukoliko nema
veih pukotina nastalih prilikom izvedbe).

PARNE BRANE
-su materijali s velikim difuznim otporom odnosno difuzne izolacije, a mogu biti potpune
parne brane (metali, staklo) ili djelomine (sintetske i sintetsko-bitumenske trake).
KAO PARNE BRANE KORISTE SE:
1. Metalne folije (zatiene) ili limovi (Al, Cu) albit, albifol,alumka
2. Viekratni uljeni nalii i lakovi
3. Sintetske (PE-okiten vieslojan, PVC) ili sintetskobitumenske trake s ulocima
4. Asfaltni i parafinski slojevi
5. Neprekidane gumene trake i folije
6. Pjenuavo staklo (FOAM GLASS)

Parna brana

Parna brana na bazi poliamida s promjenjivim otporom prolasku vodene pare.

Ekvivalentna debljina zranog sloja iznosi 0,2-5,0 m.

AKUMULACIJA TOPLINE
-je nagomilavanje toplinske energije u konstrukcijama.
Ova pojava naroito je vana i povoljna zimi za prostorije koje grijemo. Ako zidovi
imaju sposobnost akumulacije topline tada e nakon prekida grijanja biti u prostoriji jo
dugo toplo, zidovi e odavati toplinu, odnosno bit e sprijeeno naglo ohlaenje
prostorije i stvaranje kondenzata.
Toplina se u nutarnjim konstrukcijama zimi moe akumulirati i pasivnim
zagrijavanjem odnosno osunanjem kroz fasadne otvore.
Dobri akumulatori topline su materijali velike gustoe (mase) kao beton, puna
opeka i dr.
Toplinska akumulacija vanjskih konstrukcija ljeti je nepovoljna jer uzrokuje
poveanje ionako visokih temperatura zraka u prostorijama.

DIJAGRAMI ZAGRIJAVANJA RAVNOG KROVA I

FASADA OVISNO O NJIHOVOJ ORIJENTACIJI

FAZNI POMAK I TOPLINSKO PRIGUENJE

Ljeti sunce zagrijava vanjske obodne konstrukcije graevinskog objekta.
Zagrijavanje i akumulacija topline vanjskih konstrukcija ovisi o vrsti materijala,
boji materijala, strani svijeta i temperaturi zraka.
Ravni se krov zagrijava najvie, juna fasada znatno vie od sjeverne.
Toplinsko difuzni tokovi u konstrukcijama biti e obrnuti od zimskih.
Toplina i vlaga prolazit e izvana unutra. Zato konstrukcije treba proraunati i za
ljetnu toplinsku stabilnost.
Toplina zagrijane fasade prenosi se na unutarnju povrinu te dolazi do
zagrijavanja prostorije. Zato je vano da konstrukcija bude takva da do zagrijavanja
unutarnje prostorije doe to kasnije (kad na fasadi dolazi do pada temperature predveer) odnosno da je potreban to vei vremenski razmak - FAZNI POMAK
izmeu poetka zagrijavanja fasade i unutarnje povrine zida.
Konstrukcija treba biti takva da je temperatura unutarnjeg zida to manja odnosno
da konstrukcija ima odreeno TOPLINSKO PRIGUENJE.
Pravilnikom su propisane minimalne vrijednosti za fazni pomak i toplinsko
priguenje.

VENTILIRANA FASADA
IDEALNO RJEENJE OBODNOG ZIDA

VENTILIRANA FASADA
Prednosti pred klasinim konstrukcijama:
1. Fizikalno je najpovoljnija :
- montana je obloga izvrstan izolator od suneva zagrijavanja
ljeti zbog sloja ventilirajueg zraka izmeu obloge i zida.
- ne treba proraunavati ljetnu stabilnost - strujajui zrak
Omoguuje odzraenje difuzne vlage iz konstrukcije.
- fasadna obloga titi konstrukciju od atmosferilija - ukoliko voda

Prodre kroz fasadnu oblogu odzraiti e se u sloju ventiliranog

zraka ili otei bez navlaenja toplinske izolacije.
2. Izvedba nije ovisna o graevinskoj sezoni u klasinom smislu.
3. Izvedba je brza i relativno jednostavna (montaa).
4. Mogu se koristiti jeftini, vee-formatni toplinski izolatori koji inae trae solidnu
kinu branu esto ranjivu u upotrebi.
LJETNA I ZIMSKA TOPLINSKA KRIVULJA
VENTILIRANE FASADE

TOPLINSKE KRIVULJE
ZA TIPINE SASTAVE OBODNIH ZIDOVA

KAO TOPLINSKE IZOLACIJE KORISTE SE:

1.
Mineralna, kamena i staklena vuna
2.
STYROPOR ekspandirani polistiren EPS
3.
STYRODUR ekstrudirani polistiren
4.
Poliuretanska pjena PURPEN ili tvrda spuva
5.
HERAKLIT (drvena strugotina impregnirana magnezitnim cementom)
6.
KOMBI ploe styropor + heraklit
7.
Pluto, slama, drvene preraevine
8.
Izolacijski mortovi (buke) DRACOTERM, PERLIT
9.
Lagani (plino) betoni - YTONG

KAO OBLOGE VENTILIRANE FASADE KORISTE SE:

a) plemeniti ili oplemenjeni ravni, preani ili rebrasti limovi (Al, Cu), alucobond
b) indra, drvo
c) plastika kao armirani poliester, fiberglas, polikarbonatne ploe
d) kamene ploe, betonske ploe
e) klasini materijali kao to je opeka i opekarske ploice,
f) razni paneli s keramikim ploicama
g) staklo

TOPLINSKI MOSTOVI

Toplinski mostovi su dijelovi obodnih konstrukcija grijanih graevina kod kojih,

zbog koritenja materijala razliitih toplinskih svojstava, moe doi do poveanog
gubitka topline, a time i mogunosti stvaranja kondenzata. (serklai, nadvoji,ugradnja
prozora, izolacija cijevi grijanja, njihovih ventila i privrsnica ).
Toplinski mostovi na vertikalnim konstrukcijama (zidovi) nisu dozvoljeni dok su za
toplinske mostove koji se ne mogu izbjei propisane minimalne vrijednosti koeficijenta
toplinskog prolaza.
Uz kvalitetnu toplinsku izolaciju obodne konstrukcije zgrade, izbjegavanje
toplinskih mostova preduvjet je energetski efikasne gradnje.

Styropor ekspandirani polistiren EPS DEMIT fasada

Styrodur ekstrudirani polistiren temeljne izolacije, ravni krovovi,
ventilirane fasade, kompozitne fasade

10

Kombi ploe - stiropor kairan heraklitom (impregnirana drvena strugotina)

- koristi se kao izgubljena oplata za izolaciju serklaa, nadvoja,
sendvi zidova.
DEMIT FASADA

Styropor ploe (100 cm x 50 cm) se lijepe na zid graevinskim ljepilom i

mehaniki uvruju plastinim tiplama s elinim vijkom, a najee se polau na rubni
poetni profil.
Rubni se profil postavlja najmanje 30 cm od razine tla.
Ploe se polau odozdo prema gore, a postavljaju se najprije na uglovima zgrade.
Mineralne vune- kamena i staklena vuna u roli ili ploe za zidne i stropne
konstrukcije

Tvrde spuve - od polistirola, poliuretana i fenolnih smola

11

Kamena vuna
Kamena vuna je izolacijski materijal mineralnog porijekla za toplinsku, zvunu i
protupoarnu izolaciju u graditeljstvu, industriji i brodogradnji. Kao sirovine za
proizvodnju kamene vune upotrebljavaju se prirodni i umjetni silikatni materijali.
Od prirodnih materijala upotrebljava se kamen diabaz i dolomit, a u manjoj mjeri i
bazalt, dok se od umjetnih materijala koriste tzv. briketi koji se dobivaju preradom
otpada iz tehnolokog procesa uz dodatak cementa.
Glavni kemijski spojevi koji ulaze u sastav navedenih sirovina su oksidi silicija,
aluminija, kalcija, magnezija i eljeza.
Navedene sirovine transportiraju se u kupolnu pe u kojoj se tale na temperaturi
od 1500C. Za proces taljenja sirovina kao energent se koristi koks. Moe se rei da,
iako je konstrukcija pei prilino jednostavna, procesi koji se u njoj odvijaju su vrlo
sloeni i raznoliki: sagorijevanje koksa, procesi izmjene topline, fiziko-kemijski prijelazi
materijala iz jednog agregatnog stanja u drugo itd.
Karakteristike:
Vodootpornost
Dugovjenost
Paropropusnost
Otpornost na mikroorganizme

TEMPERATURNA DILATACIJA KONSTRUKCIJA

Uslijed temperaturnih razlika nastalih bilo klimatskim uvjetima, bilo promjenom
godinjih doba ili sunevim zraenjem, nastaju i deformacije unutar konstruktivnih
elemenata objekata. Povienjem temperature materijal se rastee, a sniavanjem
temperature materijal se stee.
Nedovoljna kontrola navedenih promjena moe dovesti do oteenja objekata, pa
i do ruenja konstruktivnih sistema. esta su oteenja krovnih rubova, fasada, pucanja
materijala na spojevima, itd.
Velika razlika izmeu zimskih niskih temperatura i visokih temperatura
uzrokovanih ljetnim sunevim zraenjem donosi dodatna naprezanja u ontrukcijama.
Prema Cammereru, temperatura pojedinih dijelova konstrukcije kod temperature
zraka od 30 - 35C iznosi:
a) na vertikalnim bukama zidova do 65
b) na elinim konstrukcijama na junoj fasadi do 75
c) na crnoj bitumenskoj ljepenki (na tankoj ploi) do 70
d) isto ali na debeloj ploi koja akumulira topl. do 80
e) isto ali na toplinskoj izolaciji do 90
f) na aluminijskoj sjajnoj foliji (samo na sjajnoj!) do 19
g) na bijeloj plohi do 24
Iz gornjih je podataka vidljivo da zagrijavanje uslijed djelovanja sunevih zraka
ovisi o boji materijala (to je boja tamnija vee je upijanje sunevih zraka i time vea
temperatura materijala), vrsti materijala, slojevima konstrukcije (ukoliko konstrukcija ne
moe odavati toplinu prijenosom na drugi materijal, ili zranim strujanjem, zagrijavanje je

12

vee) te konano o poloaju prema djelovanju sunca - najtopliji je krov pa jugozapadna

strana, a najhladnija je sjeverna strana.

TOPLINSKE DILATACIJE (dILATARE (LATINSKI) = IRITI)

Toplinske dilatacije (dilatacijske reke) imaju zadatak sprijeiti oteenja
konstrukcija uslijed temperaturnih promjena u samim konstrukcijama.
Dilatirati se mogu cijeli objekti ili dijelovi objekta pa dilatacije dijelimo na glavne i
dopunske.
Glavne dilatacije:
Obino se izvode kod objekata visokogradnje na svakih 30 40 m. Reke se
izvode tako da se objekt dilatira po cijeloj visini, tako da se podijeli u samostalne
konstruktivne cjeline.
Dilatacije se rade irine 3cm za zgrade do 5 m visine, a za svakih slijedeih 5 m
po 2 cm vie.
Reke ne smijemo ispunjati bukom nego ih moramo jasno naglasiti. Ako
dilataciju ispunimo bukom ona e se zbog rastezanja ili stezanja otvoriti i nastati e
pukotina. Da bi se sprijeio propuh ili vlaenje kroz dilataciju zatvaraju se reke trajno
elastinim kitovima, letvicama, trakama od plastine mase, aluminija i sl. Naroito
paljivo dilataciju treba zatvoriti na ravnim krovovima, temeljima, podrumskim zidovima i
sl. Temperaturne razlike u neutralnoj osi kod ravnog krova ne bi smjele biti vee od 10 17 C.Svaki statiki proraun sadri i proraun dilatacija odnosno naprezanja koja
nastaju u konstrukcijama uslijed temperaturnih promjena.
Dopunske dilatacije
Treba proraunati kod svih konstrukcija koje su podlone velikim promjenama
temperature. Dilatiranje (irenje ili stezanje) ne smije biti vee od 1 mm.

AKUSTIKA I ZVUNE IZOLACIJE

Zvuk nastaje titranjem estica materije i moe se iriti samo kroz materijalnu
sredinu, a ne prolazi kroz vakum. Izvor zvuka moe biti zategnuta ica, membrana i
slino koje svojim titranjem vre udare na estice zraka i izazivaju pravilne promjene u
zraku.
Ovakvi titraji mogu nastati u tekuinama i plinovima ali ovjek je okruen zrakom
pa prima zvuk primarno iz zraka.
Zbog tih promjena nastaju u zraku zgunjavanja i razrijeenja koja se kroz
materijal ire u obliku zvunih valova.
Brzina rasprostiranja zvuka zavisi o vrsti materijala i njegovoj temperaturi, a
razliita je za razne vrste materijala, na pr. kod 20C brzina zvuka kroz : zrak je 342
m/sek, vodu 1460 m/sek, gumu 40-50 m/sek, pluto 500 m/sek, elik 5000 m/sek.

13

Karakteristike zvuka :
FREKVENCIJA
-je broj titraja u sekundi a mjeri se hercima. 1 Hz=1 titraj/sek.
Razliite frekvencije ljudsko uho osjeti kao razliite visine tonova. Zvuk male
frekvencije osjeamo kao duboke, a zvuk visoke frekvencije kao visoke tonove.
Ljudsko uho moe uti frekvencije od 16 do 20000 Hz (odrastao ovjek do 16000
Hz) to nazivamo ujno podruje.
INFRAZVUK - ispod 16 Hz ovjek osjea kao potresanja
ULTRAZVUK - iznad 20.000 Hz
Graevinska fizika prouava naine zvune zatite za zvukove koji ovjeku
smetaju, a to je izmeu 100 i 3150 Hz.
Osnovni standardni ton iznosi 1000 Hz.
Za ispitivanje zvunih izolacija konstrukcija upotrebljavaju se zvuni
prijemnici koji registriraju sve frekvencije od 100 do 3150 Hz, ali se najee
upotrebljavaju prijemnici s ugraenim tercnim filterima koji registriraju zvukove samo na
slijedeim frekvencijama: 100, 125, 200, 250, 315, 400,500, 630, 800, 1000, 1250,
1600, 2500 i 3150.

INTENZITET ZVUKA
-je objektivno mjerilo jaine zvuka
- to je prosjena zvuna snaga odnosno ukupna energija koju izvor zvuka
predaje okolini proputena u nekoj toci u W/m2.
-ovjek kod zvuka uglavnom razlikuje visinu tona frekvenciju i jainu
zvuka - glasnou.
-Ocjena jaine zvuka uhom je subjektivna pa su u fizici uvedene objektivne mjere.
-Zbog titranja estica elastine tvari nastaje u njoj zvuni tlak kojeg mjerimo mikro
barima (1b = 0,1 Pa) ili paskalima.
-Omjer zvunih snaga upravno je proporcionalan omjeru kvadrata pripadajuih
zvunih tlakova.
-ujno podruje zvunog pritiska nalazi se izmeu tzv. ujnog praga koji iznosi 2 x 104 (0,2 Pa) i praga bola koji iznosi 2 x 102 (20 Pa).
Dakle omjer izmeu ujnog praga i praga bola iznosi 1:106, pa e omjer zvunih
snaga iznositi 1:1012 (Skala iji bi najvei broj imao 12 nula bila bi vrlo nepogodna pa se
upotrebljava logaritamska skala s bazom 10, za logaritme brojeva od 1 do 1012 ).
Prema fiziaru Bellu skala je podijeljena na 12 dijelova, 12 B odnosno 120
dB (deciBella) 1 dB = 1/10 B.
Decibel je jedinica bez dimenzije a slui za iskazivanje omjera dvije istorodne
veliine (zvuni tlak, zvuna snaga, zvuni intenzitet).
Budui da je decibelna skala logaritamska odnosi veliina su drugaiji nego kod drugih
jedinica (cm, kg).
Primjer: zvuk od 20 dB nije 2 puta vei od zvuka od 10 dB ve je:
20 dB = 2B, a to je logaritam tj. eksponent baze 10 102/101 = 10
Dakle zvuk od 20 dB je 10 puta vei od zvuka od 10 dB

14

GLASNOA ZVUKA
-je subjektivna jaina zvuka odreene frekvencije izraena Phonima.
Uho je prijemnik zvuka koji radi na istom principu kao i mikrofon: zvunu energiju
pretvara u elektrinu i te impulse predaje mozgu.
Ali uho ne uje sve tonove jednako. Zvukove niskih frekvencija uho vrlo slabo
uje, srednje registrira podjednako kao mjerni instrument, a zvukove visokih frekvencija
uje slabije.
Isto tako za svaku ujnu frekvenciju postoji najnii zvuni tlak koji uho moe uti.
Objektivna jaina zvuka izmjerena instrumentom i subjektivni dojam se razlikuju.
Na temelju ispitivanja nastale su krivulje jednake glasnoe za ujno podruje
frekvencije (Fletcher Munsonove krivulje).
Sline krivulje daju mjerai buke koji na posebnim skalama oitavaju glasnou i
intenzitet zvuka.
Prema krivuljama npr. zvuk frekvencije od 30 Hz ovjek ne uje do intenziteta od
60 dB, to znai da je glasnoa 0 Phona.
Kod standardnog tona od 1000 Hz glasnoa i intenzitet zvuka su isti.

PHONSKE KRIVULJE ISTE JAINE GLASA ZA

ISTE TONOVE 1. GRANICA BOLA 2. PRAG BOLA

15

POJAVE PRILIKOM IRENJA ZVUKA

U mirnoj atmosteri kod iste temperature i vlage zvuk se pravolinijski rasprostire na
sve strane. Kod tokastog izvora zvuka (govor jednog ovjeka) zvuk se iri u vidu
koncentrinih lopti, kod linijskih izvora (eljeznica) u vidu valjkastih ljuski.
Interferencija zvunih valova - je pojaavanje, oslabljenje ili ponitenje zvunih
valova koje nastaje pri sudaranju valova raznih valnih duina (primjer sumrak).
Refleksija (odbijanje) - od jednog zvunog udarca do drugog mora proi min 1/10
sek da bi uho osjetilo reflektirani zvuk. U zatvorenom manjem prostoru zvuk se odbija od
stijena pa ga uho osjea kao jedan pojaani zvuk (u protivnom ujemo odjek).
Difrakcija (skretanje) - ako zvuni val naie na prepreku, ovisno o istoj, moe
doi do difrakcije, zvune sjene ili, ako je mala prepreka, do refleksije.
Refrakcija (prelamanje valova) - slino zrakama svjetla i zvune zrake lome se
pri prelazu iz jedne sredine u drugu. U atmosferi zrake se lome prema gore ako je dolje
topliji zrak a prema dolje ako je dolje hladniji zrak (amci na moru ljeti, iznad mora
hladniji zrak - daleko se uje).
Apsorpcija (upijanje) - Prilikom nailaska zvunih valova na prepreku jedan dio
zvune energije e se reflektirati a drugi e apsorbirati prepreka. Koliko e apsorbirati
ovisi o vrsti materijala i frekvenciji. Omjer apsorbiranog i reflektiranog zvuka naziva se
koeficijent apsorpcije (za mramor 0,01, za mineralnu vunu 0,78).
Rezonancija - Tijelo koje titra nagoni zvunim udarcima druga tijela u svojoj
blizini da titraju ukoliko su podeeni na isti broj titraja u sek. (napnemo dvije ice gitare
na isti ton, jednu trznemo i utiamo, druga e zazvuati).

16

OBLICI DVORANA
GORE: S KORISNIM REFLEKSNIM STROPOM
DOLJE: SA STROPOM KOJI STVARA PAZVUK

Za direktno ozvuenje preporuuje se h= 8cm

Refleksija zvunih valova u prostoriji

17

BUKA
tetno djeluje na organizam od razdraujueg djelovanja do oteenja sluha i
gluhoe; izaziva patoloke promjene u organizmu, opekotine kod jakog zvuka (zvuna
energija pretvara se u toplinsku), ometanje rada, smanjenje radne sposobnosti.Kod nas
za sada ne postoje propisi o dozvoljenoj jaini buke pa se sluimo preporukama
ljenikih udruenja drugih zemalja prema kojima je doputeno izlaganje buci slijedee:
buka jaine 90 dB doputeno izlaganje 8 h/dan
92 dB 6 h/dan
95 dB 4 h/dan
l00 dB 2 h/dan
105 dB 1 h/dan
110 dB 0,5 h/dan
115 dB 0,25 h/dan
Buka se se ne moe uvijek izbjei iako je dokazano njeno tetno djelovanje na
organizam. U graevinarstvu ima takoer mnogo poslova i strojeva koji stvaraju veliku
buku, pa se upotreba takvih strojeva ograniava vremenom trajanja, dobom dana,
obaveznom primjenom zatitnih mjera. Za svaki prostor u kojem boravi ovjek propisuju
se norme dozvoljene buke, pa e u radionici one biti vee nego jednoj bolnici. Dobar
urbanistiki plan i projekt, odnosno pravilno zoniranje mirnih (stambenih) zona i zona
rada (buke) preduvijet su dobre zatite naselja od buke.

ZATITA NASELJA Od BUKE

Za proraun reima buke u gradovima propisane su norme dozvoljene buke u
pojedinim zonama razliite namjene (stambenie, poslovne, industrijske).
Sanitarnim normama razlikujemo nepromjenjivi, promjenjivi isprekidani zvuk.
a) -nepromjenjivi - jaina se ne mijenja vie od 5 dB i traje dulje vrijeme.
b) -Promjenjivi - jaina se mijenja za vie od 5 dB.
c) -Isprekidani - izmjena u trajanju od 1 ili vie sekundi.
Zvuk se u atmosferi drugaije iri nego uz povrinu zemlje; u jednolinoj atmosferi
pada jaina zvuka s poveanom udaljenosti od izvora, a dopunsko snienje zvuka moe
nastati apsorpcijom zvuka zbog vlanosti, dima, magle, refrakcije zv. valova, kod vjetra
razliitih temp. zraka i sl.
Kod irenja tokastog izvora zvuka u gradovima snienje nivoa zvunog pritiska
je za 6 dB manje kod svakog udvostruenja udaljenosti od izvora zvuka, a kod linijskog
izvora 3 dB manje (Poetna udaljenost obino se uzima 7 m).
Ako nam je poznata jaina zvuka na udaljenosti od 7 m, moemo izraunati za
koliko se smanji jaina zvuka npr. na 56 m.
Tokasti izvor : 14 m - 6 dB manje, 28m - 12 dB, 56 m - 18 dB manje
Linijski izvor : 14 m - 3 dB manje, 28m - 6 dB, 56 m - 9 dB manje
Uz zemljinu povrinu dolazi do priguenja zvuka zbog prelaza zvune
energije na tlo. Najvee priguenje je iznad tla obraslog travom, grmljem i sl.
Visoko raslinje takoer apsorbira buku. Veliina apsorpcije ovisiti e o vrsti
zelenila i rasporedu istog. Npr. drvored ispod kojeg nije posaeno grmlje slabo priguuje
buku dok gusti i neprozirni nasadi dobro priguuju buku.

18

Raspored sadnje drvea ima velik utjecaj na priguenje buke. Ako se drvee sadi
u paralelnim pojasima svaki pojas mora biti 5 - 6 m irine s drveem gustih kronji u
pomaknutom rasporedu tako da se zvuk rasipa u prostoru izmeu redova drvea. Ispod
drvea treba zasaditi gusto zelenilo.
Priguenje zvuka u gradu moe se postii izvedbom razliitih prepreka jer
prilikom nailaska zvuka na prepreku iza nje nastaje zvuna sjena.
Iza prepreke, zbog difrakcije zvunih valova, zvuk nee biti potpuno
priguen, ali se moe bitno smanjiti.
Dakle, da bismo dobili zadovoljavajue snienje buke u gradovima primjenjuju se
razne metode zatite: izgradnja zgrada na odreenim razmacima od izvora buke
(pomoni objekti, garae, duani), sadnja zelenih pojasa, izgradnja prepreka -ekrana ili
kombiniranje ovih naina.

ZVUNE IZOLACIJE U ZGRADAMA

Klasifikacija buke u graevinarstvu:
1. Zrana buka je zvuk koji se prenosi zrakom (govor, glazba).
2. Udarna buka ili topot nastaje udaranjem po tvrdoj podlozi kroz koju se
prenosi na zrak.
3. Vibracije nastaju radom strojeva koji potresaju podlogu te se kroz nju kao i
topot prenose na zrak.
Za svaku vrstu buke morati emo predvidjeti poseban nain zatite odnosno izolacije.
Prilikom nailaska zvunih valova na prepreku dogaa se slijedee:
1. jedan dio zvune energije reflektira se u prostoriju
2. jedan dio (mali) pretvara se u toplinsku energiju
3. jedan dio iri se konstrukcijom te emo zvuk dobiti u
udaljenim prostorijama objekta (ovisno o vrsti materijala)
4. jedan dio prolazi kroz prepreku u susjednu prostoriju

ZVUNE IZOLACIJE KONSTRUKCIJA PROTIV ZRANE BUKE

Ispitivanja su pokazala (Bergerovo pravilo) da apsorpcija zida raste upravno s
njegovom teinom
zid teine u kg 10 50 100 300 500 1000
apsorpcija u dB 27 38 40 47 51 54
Iz tabele vidimo da je teina zida od cca 350-400 kg optimalna za apsorpciju
zvuka jer dvostruko i trostruko poveanje teine daje malo poveanje apsorpcije.
Prema tome openito smatramo da konstrukcija zadovoljava u pogledu zatite od
zrane buke ukoliko ima povrinsku teinu veu od 350 kg/m2 i ako se radi o masivnoj
konstrukciji. Kod uplje konstrukcije (polumontani stropovi) teina iste mora biti vea od
400 kg/m2.
Budui da sve vie upotrebljavamo lake pregrade u graevinarstvu takve konstrukcije
morat e se posebno ispitivati i dokazivati.
U pravilu razlikujemo jednoslojne i vieslojne pregrade. Dok jednoslojna pregrada
vibrira kao jedna cjelina, vieslojna e titrati svaki sloj sa razliitim amplitudama, ovisno
o materijalu slojeva. U pravilu dvostruke pregrade koje se sastoje od 2 kruta materijala

19

iste teine (2x7 cm opeka) treba izbjegavati (ili ispuniti izolacijskim materijalom) jer meu
njima dolazi do pojave rezonancije te takav zid npr. moe imati manju vrijednost zvune
zatite nego da je izveden u jednom sloju.
Pod odreenim uvjetima moe se dogoditi da pregrada uope ne apsorbira dio
zvuka, a to se dogaa ako doe do podudarnosti zvunih valova iz zraka i titranja same
pregrade. Frekvencija kod koje dolazi do podudarnosti valnih duina naziva se kritina
frekvencija i moe se izraunati.
Kod vieslojnih pregrada osim koritenja izolacijskih materijala (mineralna vuna,
pepeo, guma) moemo postii dobru zvunu izolaciju koritenjem pojave interferencije
zvunih valova (npr. vieslojna pregrada sa zranom upljinom u koju se ovjesi
tkanina, ljepenka i sl.).
Kod konstrukcije vieslojnih pregrada vano je detaljiranje spojeva
pojedinih slojeva kao i rjeenje rubova. Ne smiju biti kruti ve elastini materijali
(filc od min. vune, lake gra. ploe i sl.)
Primjeri:
-zid od opeke 25 cm (450 kg/m) dobro e apsorbirati zvuk.
-pregradni zid od staklenih blokova (luxfer opeka) kod 1000 Hz i intenziteta od 90 dB
apsorbirati e 60 dB, dakle odlian izolacijski pregradni zid.
-zid od bloketa 25 cm obostrano obukan zadovoljava iako ima upljine, jer su stijenke
dovoljno masivne pa ne djeluju kao membrane koje stvaraju rezonancu.
-dvoslojni zid od 2x5 cm drvolita obostrano obukan ne zadovoljava, ali ako u 4 cm
zrane upljine ovjesimo ljepenku dobijemo zadovoljavajui zid.

20

ZVUNE IZOLACIJE PROTIV TOPOTA

Stropne konstrukcije moraju imati zadovoljavajuu izolaciju od zrane i udarne
buke, a zidovi samo od zrane.
Udarni zvuk nastaje i iri se direktno u materiji, zato njegov dijagram ima obrnute
vrijednosti, strop mora primiti to manji intenzitet zvuka.
Za zatitu od topota izvodimo tzv. plivajue podove kod kojih podna povrina lei
na sloju izolacijskog materijala.
Pri tome treba paziti da se izolacijski materijal (mineralna i staklena vuna,
stiropor, pluto, guma) provue i bono te oko cijevi i kanala koji vertikalno probijaju
konstrukciju da se izbjegnu zvuni mostovi.

PLIVAJUI PODOVI:
s estrihom (podlogom):
1.
2.
3.
4.
5.

-cementni estrih - cem. mort ili beton MB 25 sa sitnim agregatom. Kod

veih povrina armira se krinom armaturom 3/20 cm, min d = 3,5 cm.
-Magnezitni estrih
-gipsani estrih 3,5 - 4,5 cm
-asfaltni mastiks (bitumen + mineralni sastojci) + fino kameno brano
bez estriha - za podove u vidu brodskog poda ili parketa

PLIVAJUI POD S ESTRIHOM NA

MINERALNOJ VUNI DRVENE STROPNE KONSTRUKCIJE

PLIVAJUI POD S ESTRIHOM ARMIRANO

BETONSKE STROPNE KONSTRUKCIJE

21

PLIVAJUI POD BEZ ESTRIHA DRVENE

STROPNE KONSTRUKCIJE S IVERIT ILI OSB PLOAMA NA MINERALNOJ VUNI

IZOLACIJE OD ODJEKA U PROSTORIJI

Rjeavaju se upotrebom apsorbera na unutarnjoj strani zida kao to su vuna
(dlakavi tepisi i tapeta), pamuk, svila, min. vuna, mekani kanelirani lesonit (celoteks),
gipsane ploe i sl.
Do problema odjeka dolazi kod velikih prostora: hale tvornica s radom strojeva,
radionice i sl. Izolacija se izvodi postavom raznih apsorbera i elektronikom regulacijom.

VIBRACIJE
Zatita od vibracija sastoji se u izoliranju izvora koji proizvodi vibracije, tako da se
stroj postavi na elastinu odnosno amortizacijsku podlogu kao pluto, azbest, pust ili
podloge od elastinih materijala kao to je guma ili metalne opruge.

3.1.1. Posljedice unutarnje i

POVRINSKE KONdENZAcIJE
vodene pare
Kondenzacija vlage u stambenim prostorima
Kako je zapoelo hladnije razdoblje, svake godine javljaju se pitanja vezana uz
kondenzaciju vlage na prozorima.
Nedovoljno prozraivanje prostora ima vie negativnih uinaka, npr. ugoda i
zdravlje ljudi u tim prostorima se pogorava, previe vlage u zraku lako prouzrokuje
nastanak pljesni i s tim posredno tetu na izloenim dijelovima objekta. Posebno tetno
je djelovanje vlage na drvo i drvene prozore. U jednoj studiji o kvaliteti zraka u

22

unutranjim prostorima analizirano je u kolikoj mjeri pojedeni elementi utiu na lou

kvalitetu zraka.
Studija je pokazala da je u 54% sluajeva nekvalitetnog zraka u unutranjim
prostorima krivo nedovoljno prozraivanje. U svakom domainstvu nastaje vodena para
kako zbog obavljanja svakodnevnih poslova (kuhanje, tuiranje, pranje, itd.), bilo zbog
suenja graevinske konstrukcije, bilo zbog disanja jedna etverolana obitelj dnevno
proizvede/poalje u svoj ivotni prostor prosjeno 10 litara vode u obliku vodene pare.
Kondenzacija se pojavljuje na slabije zatienim mjestima na rubovima stakla, a ako
takvi uvjeti traju due vrijeme dolazi do pojave plijesni.

Moderno i tradicionalno
Navedeni su odreeni propusti samih ljudi u odnosu na odravanje objekata kao i
vanjski utjecaji na objekt koji uzrokuju poveanu vlagu u samom objektu.
Prilikom ranog useljenja u novoizgraene objekte i nedovoljnog prozraivanja, opasnost
od plijesni je zadnjih desetljea naglo porasla. Kondenzacija vlage nastaje gdje se para
na hladnijim mjestima pretvara u vodu (podrumski zidovi, nepravilno zraenje tijekom
ljetnih mjeseci). U nekoliko zadnjih godina broj ovakvih problema se znatno poveao.
Jednostavno reeno, osnovni uzrok ovome je dananji nain gradnje usmjeren prema
tednji energije te u stalno rastuim zahtjevima za to veom izolacijom unutarnjeg
prostora objekta. Zahtjevi trita za stolarijom uvjetovali su da ima dobre
termoizolacijske osobine i omoguuje znaajne energetske utede.

Komparativne razlike
Zbog dananjeg ubrzanog ritma ivota, buke, tehnologije koja nas okruuje, kad
kreemo u gradnju poslovnog ili stambenog objekta, svi teimo tome da nam bude
osiguran mir, pa od stambenih objekata gradimo prave male izolirane zabrtvljene utvrde.
U davna vremena, mikroklima u prostorijama nastajala je u uvjetima
slabije izolacije prostora jer su prozori puno slabije brtvili i uslijed toga je postojala stalna
(neeljena) cirkulacija zraka u prostoru. Taj gubitak topline nadoknaivao se pojaanim
grijanjem, a o trokovima grijanja nije se vodilo rauna. Rezultat toga je bio niski
postotak vlage u prostorijama. Negativne posljedice nastajanja kondenzacijske pare i
plijesni tada skoro nisu postojale.
Razlozi su u primijenjenim materijalima (glina, kre, drvo) koji su morali ispuniti
znatno nie zahtjeve u pogledu difuzije vodene pare (prolaz vodene pare kroz
graevinski element od toplije strane prostorije ka hladnijoj vanjskoj strani).
Zatim, u primijenjenim prozorskim sustavima, kod onih starije izvedbe, kod kojih
je brtva znatno loija (koeficijent propusnosti fuge do 10 m3 /mh) tj. za 1 sat kroz 1m2
fuge krilo-tok proe 10 m3 zraka dok 1m 2 fuge krilo-tok kod novih prozora za 1 sat
propusti u prosjeku 0,1 m3 zraka.
Koliko god da je izmjena zraka poeljna i ima prednosti, ipak mana starijih
objekata je u potronji energije, jer za postizanje odgovarajue temperature vei je

23

utroak energije za grijanje, a meu probleme dananjice ubraja se i sve vea potreba
za ouvanjem prirodnih resursa i okolia i to veoj redukciji trokova energije jer su
cijene u stalnom porastu.
Objekt mora biti izveden tako da se postigne to bolja toplinska izolacija.
Na tritu su dostupni i sustavi za provjetravanje koji poboljavaju cirkulaciju
zraka, osiguravaju ugodnu klimu u prostoriji, beumni su, prozori se nesmetano mogu
odravati, nemaju nikakav utjecaj na protuprovalne sustave i vrlo jednostavno se
ugrauju.

Problemi moderne gradnje

Dananje norme i propisi su sve zahtjevnije u pogledu utede energije.
Velika se pozornost daje dobroj izolaciji zidova objekata i ugraene stolarije.
Zahtjevi za boljom toplinskom izolacijom i zrakonepropusnosti prozora i vrata su
sve vei jer su u dananjem nainu gradnje otvori za stolariju puno veih dimenzija nego
prije, pa je utjecaj stolarije na ukupne energetske utede sve vei.
Zbog tedljivog naina grijanja te dobre izolacije prozora dolazi do znaajno
manje izmjene zraka i time se poveava postotak vlage u prostoriji to za vrijeme
hladnog zimskog doba u svim novoizgraenim objektima kao i pri renovaciji starijih
objekata ukoliko se ne potuju neke od zakonitost gradnje dolazi do pojave
kondenzacije i plijesni na zidovima.
To osim to dovodi do oteenja objekta, bitno naruava kvalitetu stanovanja ali
isto tako moe i izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. Ne smije se zaboraviti da u
svim novoizgraenim objektima se zadrava odreeni postotak vlage na to se ne smije
zaboraviti jer pojava kondenzacije je gotovo pa zajamena, dok isuivanje objekta moe
trajati i po nekoliko godina. Ne adekvatna gradnja takoer pogoduje kondenzaciji zbog
pojave termo-mostova, kao i nedostatno provjetravanje prostorija.

Tehniki parametri vlage

Zrak moe apsorbirati izvjesnu koliinu vlage (relativna vlanost zraka, izraava
se u postotcima). Koliinu vlage koju zrak moe apsorbirati ovisi o temperaturi. to je
via temperatura to zrak moe primiti vie vodene pare, tj. ako zagrijavamo hladan i
vlaan zrak, isuujemo ga i time raste njegova sposobnost absorpcije vodene pare.

24

Samim tim ako je temperatura manja, zrak moe primiti manje vlage pa e se desiti
normalna pojava da e se pri padu temperature zraka zasienog vlagom, viak vlage
morati negdje kondenzirati (izluiti iz zraka putem kapljica vode), a ta pojava je posebno
izraena na mjestima gdje je temperatura prostora odnosno temperatura tijela manja od
temperature zraka.
Dakle to je vanjski zrak hladniji, sadrava nii postotak vlage. Nakon ulaska
vanjskog zraka unutar prostorije, nakon zagrijavanja u prostoriji moi e primiti veu
koliinu vodene pare. to je postotak vlage nii, to vee koliine vodene pare zrak moe
primiti. Tek kada se u zraku nalazi najvea mogua koliina vodene pare, zrak ne moe
primati vie vlage. Tada govorimo o 100 % postotku vlage. Pri 50% postotku vlage
imamo zrak koji je samo do pola ispunjen vlagom i koji moe zaprimiti jo toliku koliinu
vodene pare.

Kako izbjei ili smanjiti kondenzaciju vlage

Provjetravanjem se u prostoriju uvodi svjei i hladniji zrak, a zrak u prostoriji koji
je topao i vlaan isuuje se, i tako moe primiti vie vlage, to u normalnom sluaju traje
nekoliko sati. Ako provjetravanje pravilno dozira nee doi do toga da se vlaan zrak
gomila i tako stvara kondenzaciju na povrini predmeta. Ukoliko je vlanost zraka toliko
visoka izdvaja se suvina vlaga i taloi se. Nedostatak je upravo u tome jer ova osobina
zraka razlog je nastanka kondenzacije. U dodiru toplog zraka i hladnijih povrina
rashlauje povrine predmeta i on postaje sve vlaniji i taloi se na hladnije povrine u
vidu kondenzata. Pravilno provjetravanje ukljuuje irom otvorene prozore na par minuta
dnevno, naroito u sezoni grijanja. Tako je osigurana razmjena zraka. Svjei zrak izvana
brzo se zagrije i moe apsorbirati novu koliinu vlage, koja e slijedeim provjetravanjem
izai van.
Otvaranjem prozora na kip u sezoni grijanja nije ba od neke velike koristi jer
rashlauje zidove oko prozora to moe dovesti do izostanka kondenzacije ali dovodi do
vlaenja zidova. Nije provjetravanje nuno samo u sezoni grijanja, za toplijih dana moe
se bez ikakvih posljedica provjetravati i dok je prozor otvoren na kip.
Redovito zraenje zatvorenih prostorija sprjeava visoku vlagu zraka, a time i
potencijalni razvoj gljivica (stvaranje plijesni). Time se produava vijek trajanja slojeva
boje, premaza i tapeta na zidovima, obloga na stropovima, zidovima i podovima te
predmeta za unutranje ureenje i zavjesa.

25

Uglavnom, pravila kojih bi se trebalo pridravati su:

Redovito izmjenjujte zrak u prostoriji ( redovito prozraivanje ). Prozraujte to je
mogue krae ( tzv. naglo prozraivanje) kod kojeg se odjednom u potpunosti otvore
svi prozori i vrata, i u kratkom vremenu napravi potpuna izmjena zraka u prostoriji bez
gubitka topline u zidovima i namjetaju, pa se uslijed toga puno bre povrati eljena
temperatura zraka u prostoriji.
Pri naglom prozraivanju prozori bi trebali biti otvoreni ca. 5 do 10 min. Kratko
naglo prozraivanje ne rashlauje znaajno zidove i namjetaj tako da ete i sami
primijetiti kako brzo e se prostorija ponovno zagrijati. Kako bi se smanjili energetski
gubitci, iskljuite grijanje tijekom prozraivanja.
Nakon prozraivanja ponovno ukljuite grijanje.
Pokuajte postii ''popreno prozraivanje'' to znai da biste trebali otvoriti sobna
vrata ili prozor na suprotnoj kako bi nastao propuh. Na taj nain e se vlani zrak iz
prostorije izmijeniti sa svjeim, hladnim i suhim zrakom izvana. Nakon nekoliko sati zrak
je ponovno upio dovoljno vodene pare tako da ponovo sadrava viak vodene pare pa
postupak prozraivanja moemo ponoviti. (dnevno 3-5 puta).
Znatno poboljanje postie se najee nakon dva do tri tjedna.
Prostorije koje se nalaze na sjevernoj strani bi se zimi trebale jae grijati i
prozraivati jer se one vie hlade. Takoer isti sluaj je i sa prostorima sa veim udjelom
vlage (kupaonice, veeraji i sl).
Okolnosti pri gradnji koje poveavaju mogunost kondenzacije vodene pare
vezane su uz sve to dovodi do niskih povrinskih temperatura na staklu kao
postavljanje doprozornika na vanjskom rubu zida, duboke ili izbaene prozorske klupice
s unutarnje strane, sputene zavjese ispred prozora, podno grijanje ( zbog male
konvekcije topline kod prozora ), omogueno strujanje toplog zraka od radijatora prema
prozoru ugraivanjem radijatora gdje je to mogue ispod prozora, koritenje boljih
materijala za topli spoj ruba rame i stakla, koristiti kod gradnje i proizvodnje stolarije
materijale koji imaju bolji koeficijent prolaza topline .
Zbog dananjeg ubrzanog ritma ivota, buke, tehnologije koja nas okruuje, kad
kreemo u gradnju poslovnog ili stambenog objekta, svi teimo tome da nam bude
osiguran mir, pa od stambenih objekata gradimo prave male izolirane zabrtvljene utvrde.

Zakljuak
Kondenzacija se ne stvara samo na prozorskim staklima ili okvirima, ve na svim
povrinama hladnijim od temperature zraka u prostoriji, a to su i zidovi. Zbog toga dolazi
do stvaranja plijesni na zidovima. ee provjetravanje prostorija u kojima je poveana
koliina vlage. Na tritu su dostupni i sustavi za provjetravanje sustav koji se
ugrauje u okvir samog prozora. Moe biti ugraen u utoru ili u krilu prozora

26

osiguravajui na taj nain dugotrajnu i kontroliranu razmjenu zraka. Oni poboljavaju

cirkulaciju zraka, osiguravaju ugodnu klimu u prostoriji, beumni su, prozori se
nesmetano mogu odravati, nemaju nikakav utjecaj na protuprovalne sustave na
prozorima, ugradnja je jednostavna, nevidljiva, a postoji i mogunost naknadne
ugradnje, a isto tako se moe i otkloniti u svakom trenutku.

Koeficijent prolaska topline

U-vrijednost tj. koeficijent prolaska topline to je vrijednost prolaska topline kroz
graevinski materijal ili graevinsku konstrukciju (u W/m3K). to je U-vrijednost manja to
je bolja toplinska izolacija.
Na prozorima se lake pojavljuje kondenzacija nego na zidovima iz razloga jer
prozor ima znatno veu U-vrijednost od dobro izoliranog zida, pa je temperatura
unutranje povrine prozora nia od temperature zida.
Nisu proizvoai krivi
esto se tijekom zime orose stakla i esto se posljedice nastale kondenzacije
vode, potpuno neopravdano pripisuju kao krivica proizvoaa stolarije i looj kvaliteti
samog proizvoda. No, takvo povrno sagledavanje problema dovodi do krivih zakljuaka
u vezi uzroka i posljedica problema s pojavom nastanka vika vlage u zraku u
prostorijama tijekom zimskog razdoblja.
Evo nekoliko primjera:
Uzmite bocu iz hladnjaka i stavite je na stol. Vidjet ete kako se boca za kratko
vrijeme orosi. Stakla na naoalama se odmah orose im se izvana ue u zagrijanu
prostoriju. Vjerojatno vam ne pada napamet okriviti optiara. Na klimatizacijskom
ureaju ukljuite isuivanje a zadrite temperaturu. Na kraju dana u slivnom sustavu
klime imat ete nekoliko litara meke vode.

27

OPASNOSTI POVRINSKE KONdENZAcIJE

U GRAEVNIM KONSTRUKCIJAMA
Vlaga u zidovima glavni je uzrok oteenja i nastanka plijesni. Starije zgrade, koje
su bile loe izolirane s loim brtvljenjem prozora, imale su tu prednost to je izmjena
zraka u prostoru sa zatvorenim prozorima bila stalna i dovoljno velika. Pri dananjim,
bolje izoliranim graevinama to je drukije. Nekontrolirana je izmjena zraka kroz
prozorske spojeve mala. Kod novogradnja vana je i ugraena vlaga koja se uobiajeno
zbog kratkog vremena od zavretka zgrade do useljenja nema vremena dovoljno isuiti.
U odreenim sluajevima dolazi do ozbiljnih oteenja stambenih prostora, vlaga i razvoj
plijesni mogu ugroziti i zdravlje ljudi.

Povrinska kondenzacija vodene pare

Za pojavu povrinske kondenzacije postoje dva razloga izvor vlage odnosno
vodene pare i primjerena povrina na kojoj se para moe kondenzirati.
Povrinska je kondenzacija povezana s razvojem plijesni. Glavni
uzroci pojave kondenzacije jesu:
1. preniska temperatura prostora
2. neuinkovito i nepravilno prozraivanje
3. prekomjerno nastajanje vlage
4. neprimjereni graevni materijali i njihova pogrena ugradnja
5. neprimjerena toplinska izolacija.
Uzroci za navlaivanje i razvoj plijesni zbog povrinske kondenzacije mogu biti
prodiranje oborinske vode ili oteenje kune instalacije. Do kondenzacije najee
dolazi na zidovima uz prozore koji su u veini sluajeva najhladnije povrine u zgradi.
Doe li do kondenzacije na suvremenim izolacijskim ostakljenjima, uzrok je u
nainu stanovanja (preveliko optereenje unutarnjeg zraka vlagom).
Previsoka relativna vlaga stvara vrlo povoljne uvjete za nastanak plijesni.
U stambenom okruenju dovoljno je hranjivih tvari za plijesan (u bukama,
bojama, tekstilu, drvu itd.). Prijenosni (konvekcijski) toplinski most nastaje zbog
zrakopropusnosti izmeu prozora i palete. Prolaz vlanoga zraka kroz zid (koji postaje
toplinski prohodniji) velik je i stoga se vlaga u zidu kondenzira. Na fotografijama slikanim
infracrvenom kamerom vide se hladnija mjesta (ljubi-asta boja) koja su posljedica
povrne ugradnje prozora i balkonskih vrata.

28

Konvekcijski toplinski most (zrakopropusnost spoja izmeu palete i prozora)

Preniska povrinska temperatura na ostalim povrinama (uz prozore) moe biti

posljedica nedovoljnoga grijanja prostora ili lokalno poveanoga toplinskog toka kroz
odreeni dio vanjskog ovoja zgrade (materijal /konvekcijski toplinski mostovi,
kombinacija).

Plijesan u podruju materijalnoga toplinskoga mosta

Konvekcijski toplinski mostovi nastaju na mjestima slabo brtvljenih proboja

(prozori, zranici, dimovodni kanali), na zrakopropusnim priklju-cima parnih brana,
spoju kosoga krova i zida te na preklopima parnih brana.
Proces prijenosa (konvekcije) vodene pare kroz zrakopropusna mjesta u krovu
znatno je intenzivniji od difuzije vodene pare.
To znai da moe ui u konstrukciju u vrlo kratkom vremenu velika koliina
vodene pare koja se zatim kondenzira i uzrokuje navlaivanje graevne konstrukcije.
Posljedica toga je propadanje slojeva graevne konstrukcije i razvoj plijesni.
Kod povrina koje su paropropusne ili poroznim povrinama (buke, estrisi)
kondenzat nee nastati na povrini nego u unutranjosti, gdje temperatura odgovara
temperaturi rosita.
Kondenzat e kao kapilarna vlaga prodrijeti na povrine i uzrokovati oteenja.
Ako se izmeu podlonoga betona i estriha poloi toplinska izolacija, temperatura
slojeva uvijek e biti via od temperature rosita te nee doi do kondenzacije.

29

Kondenzacija vodene pare kroz porozne graevne materijale

Neprimjereno brtvljenje balkonskih vrata

Utjecaj stanara na pojavu plijesni

Do pojave plijesni moe doi u zgradama (stanovima) grijanim u skladu s novim
propisima i u starijim zgradama gdje tih problema prije obnove nije bilo.
U sluaju brze gradnje i useljenja odmah nakon zavretka radova treba raunati s
graevinskom vlagom. Uzroci problemima s povrinskom kondenzacijom i plijesni
pri novogradnjama mogu biti u neodgovarajuoj uporabi stambenih prostora, ponajprije
u prvoj sezoni grijanja (nedostatno grijanje i prozra-ivanje).
Karakteristika je starijih zgrada da su imale ugraene prozore sa slabim
brtvljenjem spojeva koje je omoguavalo dovoljnu izmjenu zraka u prostoru i kod
zatvorenih prozora.

30

U novim su zgradama ugraeni energijski sigurni prozori i vrata s vrlo niskom

zrakopropusnou. Stambene je prostore potrebno stoga prozraivati u svim dijelovima
godine. Topao zrak ne osigurava dobru stambenu ugodnost ako je previe vlaan.
Vlanost zimi trebala bi biti izmeu 40 i 60 posto.
Uinkovitost prozraivanja ovisi o rasporedu prozora i vrata u prostoru, godinjem
dobu, vjetrovitosti i slino. Sve prostore u kojima se sadraj vlage u zraku poveao
potrebno je prozraivati odvojeno od drugih prostora, kako se vlaga ne bi prenijela u
druga podruja stana. Prostore treba prozraivati esto, kratko i temeljito, umjesto
dugotrajnoga prozraivanja s djelomino otvorenim prozorima.
Dugotrajno prozraivanje zimi uzrok je hlaenja graevnih konstrukcija uz prozor
(neizolirane palete). Zbog niskih povrinskih temperatura dolazi do povrinske
kondenzacije vodene pare iz zraka i razvoja plijesni. Uz sve povrine graevne
konstrukcije potrebno je osigurati dovoljno kretanje zraka. Namjetaj od poda do stropa i
prislonjen na zid moe uzrokovati nastanak plijesni na zidu ili u kutovima. Prijelazno
doba i blage zime najopasniji su za razvoj plijesni i zbog nestalnoga su grijanja oscilacije
unutarnje temperature vee pa se mijenja relativan vlanost unutarnjega zraka.
Unutarnji zrak se bre grije u usporedbi s masivnim graevnim elementima. Na
nedovoljno zagrijanim povrinama zrak se ponovno ohladi. Toplinski nezatieni obodni
elementi i toplinski mostovi tako su idealna podloga za razvoj plijesni.
Najbolje je prozraivati ujutro i uveer kada je vanjski zrak hladniji nego u podne.
Umjesto prirodnoga prozraivanja kroz prozore primjerenije je rjeenje mehaniko
prozraivanje s vraanjem otpadne topline, to zahtijeva veu poetnu investiciju. Reim
grijanja uvelike utjee na nastanak plijesni.
Prekinuti reim grijanja, vremenski predugi intervali iskljuenoga grijanja (na
primjer grijanje rijetko rabljenih prostora) i neprimjereno prozraivanje mogu uzrokovati
prevelika hlaenja graevnih konstrukcija.
U sluaju dobre izolacije ovoja i odgovarajue regulacije grijanja prijelaz na nii
reim grijanja nije problematian ako oscilacija temperature zraka uz primjerenu
vlanost ne prelazi etiri stupnja.

Zakljuak
Uzrok plijesni mogu biti odreene pogreke u izvedbi graevnih konstrukcija,
stambene navike, odnosno prevelika optereenja prostora vlagom ili kombinacija tih
uzroka, ali i neprimjereno prozraivanje i grijanje prostora. Odgovarajuim izvorom
izolacijskoga materijala vanjskoga ovoja i svih pripadajuih slojeva osigurava se
nesmetan prolaz vodene pare i time sprjeavanje opasnosti kondenzacije unutar
graevnih konstrukcija. Kroz paropropusne graevne materijale odlazi u vanjski okoli
samo do dva posto sve vlage. Sva ostala suvina vlaga moe se odstraniti samo
prirodnim ili prisilnim prozraivanjem.

31

3.1.2. Koncepti odreivanja

sastava graevnih
dijelova

Shema - Odnosi neposrednih i posrednih sudionika u gradnji

32

Raspoloivi resursi
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Educiranost
Raspoloive tehnologije
Najee greke u izvedbi
Ustanovljavanje konanog stanja
Mjerenja

Stanje u Hrvatskoj
Veliki broj potpuno neizoliranih objekata

Potrebno je znati da je u RH na kraju 2006. godine postojalo

1 957 501 stambenih jedinica (uz rast od 1% od 2002.) izvor Dravni zavod za
statistiku
2 000 000 stambenih jedinica krajem 2010. godine
Vie od 80% njih ne zadovoljava uvjete propisa iz 1987 godine

33

Izvor: Poslovni dnevnik 17.3.2011. ENERGETSKA UINKOVITOST preuzete obveze

do 2020 g. Hrvatska postavila za cilj: 320

1. za 20% smanjiti ukupnu energetsku potronju, odnosno poboljati energetsku
uinkovitost
2. za 20% smanjiti emisiju CO2 (stakleniki plin)
3. za 20% poveati udio obnovljivih izvora energije

Projektiranje zgrada...
Budunost?
Sadanjost?

Pojmovi niskoenergetska kua, pasivna kua, kue bez emisije

CO2, zelene kue sve se ee pojavljuju u javnosti (strunoj i opoj)
Mijenjaju se stari principi projektiranja i izgradnje zgrada s ciljem
zadovoljavanja uvjeta koji se postavljaju na zgrade

34

KVALITETA GOTOVOG PROIZVODA

Kvaliteta je sveobuhvatna izvrsnost, odnosno odreeni stupanj izvrsnosti.

Govori se o dva koraka:
1. kvaliteti konstrukcije odnosno projekta i
2. kvaliteti konformnosti, odnosno usklaenosti s projektiranim
rjeenjem putem kojih se kvaliteta ugrauje u proizvod u skladu s
izraenim potrebama i eljama potroaa.
to impliciraju pojedini postupci na konani proizvod

Nestruno izvedena poboljanja vrlo esto rezultiraju graevinskom tetom

- koritenje neadekvatnih materijala i tehnologije

35

Uzroci preranog dotrajavana

konstrukcija

Educiranost

36

Zanimanja u graditeljstvu
u klasinom modelu obrazovanja za obrtnika zanimanja ne postoje niti
sadraji niti posebni nastavni predmeti kojima bi se iscrpljivala znanja o
energetskoj uinkovitosti niti u jednom segmentu strukovne teorijske niti
praktine nastave.
Zanimanje instalater grijanja i klimatizacije
Izborni predmet Tehnologija solarnih fotonaponskih sustava
Na zahtjeve obrtnikih i poduzetnikih tvrtki da se instalateri obrazuju
barem u pojmovnom smislu i sa sustavima iskoritenja solarne energije
Zbog mogunosti lake prilagodbe proizvodnim programima proizvodnji i
montae takvih sustava.

Vlaga kvaliteta
Vlaga je imbenik koji najvie smanjuje kvalitetu graevnih dijelova zgrade i
njenih konstruktivnih elemenata
(studije ukazuju da je kod problema sa zgradama, u 70% sluajeva direktni
ili indirektni uzronik vlaga)

37

GraEVINSKE TETE UZROKOVANE VLAGOM

Posljedice su dobro poznate,
nastanak mikroorganizama (gljivica i plijesni), bubrenje i otpadanje boje i
buke sa zidova, nedozvoljeno vlaenje graevnog elementa.
Ali uzroci esto nisu prepoznati.

38

Graevinske tete uzrokovane vlagom

Povrinska kondenzacija i problemi s difuzijom vodene pare kod novih, jo

neuseljenih objekata
ako je zgrada zatvorena prije potpunog isuivanja graevinske vlage zaostale u
materijalima konstrukcija i obloga.

39

Fizikalni procesi i graevni dijelovi

Prirodni proces izmjene topline i vlage izmeu unutarnjeg i vanjskog prostora ne

moe se potpuno zaustaviti.
Graevne dijelove zbog toga treba projektirati na nain da se osigura ispravan
fizikalni proces.
ISPRAVAN FIZIKALNI PROCES nee dopustiti kondenzaciju vodene pare u
graevnom dijelu ili na njemu u mjeri koja moe izazvati graevinsku tetu.

IZVEdBA POBOLJANJA NA VANJSKOJ OVOJNIcI

Implementacija mjera za poboljanje energijskog svojstva zgrada u

sluaju nestrune izvedbe moe uzrokovati probleme najee vezane uz:
kondenzaciju vodene pare unutar graevnih dijelova zgrada
poveanje relativne vlanosti u zgradi
vei utjecaj toplinskih mostova na ukupnu potronju energije.
Danas

Dananje norme i propisi su sve zahtjevnije u pogledu utede energije

Velika se pozornost daje dobroj izolaciji zidova objekata i ugraene stolarije
Zahtjevi za boljom toplinskom izolacijom i zrakonepropusnosti
prozora i vrata su sve vei
Kako bi se smanjio utjecaj stolarije na ukupne gubitke energije

40

Utjecaj toplinskih mostova

Toplinski mostovi su mjesta u oploju grijanog dijela zgrade gdje se toplinski tok
poveava radi promjene materijala, debljine ili geometrije graevnog dijela.

Termografska snimka jasno ukazuju na loije toplinski izolirane povrine (prozori)

i konstruktivne toplinske mostove (balkon)

Podjela toplinskih mostova

Toplinske mostove moemo najjednostavnije podijeliti kao:
Tokaste

Linijske i
Trodimenzionalne

41

Dobro izolirane zgrade principi

Omota zgrade ukljuuje dva elementa

Potpuno izolacijsko pokrivanje
Kontinuirana zrana barijera
Oni moraju biti kontinuirani i u meusobnom kontaktu

42

Propusnost

43

Zrakonepropusnost (Airtightness)-uvjet za
izbjegavanje pojave graEVINSKIh TETA

44

Ulazak vodene pare u graevne dijelove zgrade

Problemi zbog loe zrakonepropusnosti

45

Infiltracija

Loa ugradnja krovnog prozora, prije ispitivanja (lijevo) tijekom ispitivanja (desno)
Infiltracija zraka se dogaa uslijed razlike tlakova na vanjskoj ovojnici zgrade

46

Gubici topline kroz prozore

Detalji!

47

Gubici energije putem eksfiltracije zraka

kroz vanjsku ovojnicu
Belgija i Njemaka
Zrakopropusnost vanjske ovojnice odgovorna za 10% toplinskih
gubitaka u zgradi, odgovara instalaciji fotonaponskih panela.
Francuska
Udio je procijenjen na 2 do 5 kWh/ma za jedininu promjenu broja
izmjena zraka u prostoriji (n50) energije potrebne za grijanje
prostora.
Skandinavija
Udio je procijenjen na priblino 10 kWh/m a za jedininu promjenu
broja izmjena zraka u prostoriji n50.

48

Gubici energije putem eksfiltracije zraka

kroz vanjsku ovojnicu

Relativno smanjenje potronje energije za grijanje sa smanjenjem

zrakopropusnosti (zeleno) i poveanjem debljine toplinske izolacije vanjskog zida
za obiteljsku kuu u Norvekoj

Zakljuak
Relativni utjecaj postaje znaajniji to je nia ukupna potronja energije u
zgradi, npr. vrlo niskoenergetske zgrade,
Potrebno je podii svijest o vanosti ispitivanja izvedenog stanja u
zgradama meu projektantima, izvoaima i strunom nadzoru
Zrakonepropusnost zgrade je potrebno projektirati, ime se izbjegavali
nepotrebne improvizacije radnika koje bi uzrokovale propuste u zranoj
barijeri.
Potrebno je rijeiti detalje, definirati materijale i metode koji se
koriste
Osigurati izvoenje radova prema projektu.

49

3.1.3.

Graevni dijelovi u
Dodiru s tlom izloeni
Kapilarnoj vlazi
TEMELJI HIDROIZOLACIJE
DETALJ TEMELJA S NADTEMELJNIM ZIDOM
I U NIVOU TERENA

50

DETALJ TEMELJA U NIVOU TERENA

51

DETALJ TEMELJA UKOPANE ZGRADE S

POTPORNIM ZIDOM

52

DETALJI TEMELJA UKOPANIH ZGRADA

53

DETALJI TEMELJA UKOPANIH ZGRADA

S VISOKIM NIVOOM PODZEMNE VODE

54

STROPNA I PODNA PLOA PODRUMA

s dodatnom toplinskom izolacijom: temeljne ploe (desno)
i toplinskog mosta negrijanog prostora podruma

55

56

KOPANI PODRUM S PRODOROM INSTALACIJE I

LJUNANOM ZATITOM FASADE OD KIE

57

UKOPANI PODRUM S VENTILIRANOM FASADOM OD OPEKE

58

UKOPANI PODRUM S POTPORNIM ZIDOM

59

UKOPANI PODRUM S POTPORNIM ZIDOM

I PODRUMSKIM PROZOROM

60

VARIJANTE SANACIJE UKOPANIH ZIDOVA ZGRADE

61

VARIJANTE SANACIJE UKOPANIH ZIDOVA ZGRADE

62

3.1.4. Principi sanacije vlanih

graevnih dijelova
u dodiru s tlom
Kako sprijeiti vlagu?
Glavni uzroci pojave kondenzacije jesu: preniska temperatura prostora,
neuinkovito i nepravilno prozraivanje, prekomjerno nastajanje vlage, neprimjereni
graevni materijali i njihova pogrena ugradnja te neprimjerena toplinska izolacija.

Vlaga u zidovima glavni je uzrok oteenja i nastanka plijesni. Starije zgrade, koje
su bile loe izolirane s loim brtvljenjem prozora, imale su tu prednost to je izmjena
zraka u prostoru sa zatvorenim prozorima bila stalna i dovoljno velika. Pri dananjim,
bolje izoliranim graevinama to je drukije. Nekontrolirana je izmjena zraka kroz
prozorske spojeve mala. Kod novogradnja vana je i ugraena vlaga koja se uobiajeno
zbog kratkog vremena od zavretka zgrade do useljenja nema vremena dovoljno isuiti.
U odreenim sluajevima dolazi do ozbiljnih oteenja stambenih prostora, vlaga i razvoj
plijesni mogu ugroziti i zdravlje ljudi.

Povrinska kondenzacija vodene pare

Za pojavu povrinske kondenzacije postoje dva razloga izvor vlage odnosno

vodene pare i primjerena povrina na kojoj se para moe kondenzirati.
Povrinska je kondenzacija povezana s razvojem plijesni.

63

Glavni uzroci pojave kondenzacije jesu:

1. preniska temperatura prostora,
2. neuinkovito i nepravilno prozraivanje,
3. prekomjerno nastajanje vlage,
4. neprimjereni graevnimaterijali i
5. njihova pogrena ugradnja,
6. neprimjerena toplinska izolacija.
Uzroci za navlaivanje i razvoj plijesni zbog povrinske kondenzacije mogu biti
prodiranje oborinske vode ili oteenje kuneinstalacije. Do kondenzacije najee
dolazi na zidovima uz prozore koji su u veini sluajeva najhladnije povrine u zgradi.
Doe li do kondenzacije na suvremenim izolacijskim ostakljenjima, uzrok je u
nainu stanovanja (preveliko optereenje unutarnjeg zraka vlagom).
Previsoka relativna vlaga stvara vrlo povoljne uvjete za nastanak plijesni. U
stambenom okruenju dovoljno je hranjivih tvari za plijesan (u bukama, bojama,
tekstilu, drvu itd.).
Prijenosni (konvekcijski) toplinski most nastaje zbog zrakopropusnosti izmeu
prozora i palete.
Prolaz vlanoga zraka kroz zid (koji postaje toplinski prohodniji) velik je i stoga se
vlaga u zidu kondenzira.
Preniska povrinska temperatura na ostalim povrinama (uz prozore) moe biti
posljedica nedovoljnoga grijanja prostora ili lokalno poveanoga toplinskog toka kroz
odreeni dio vanjskog ovoja zgrade (materijal / konvekcijski toplinski mostovi,
kombinacija). Konvekcijski toplinski mostovi nastaju na mjestima slabo brtvljenih
proboja (prozori, zranici, dimovodni kanali), na zrakopropusnim prikljucima parnih
brana, spoju kosoga krova i zida te na preklopima parnih brana. Proces prijenosa
(konvekcije) vodene pare kroz zrakopropusna mjesta u krovu znatno je intenzivniji od
difuzije vodene pare. To znai da moe ui u konstrukciju u vrlo kratkom vremenu velika
koliina vodene pare koja se zatim kondenzira i uzrokuje navlaivanje graevne
konstrukcije.
Posljedica toga je propadanje slojeva graevne konstrukcije i razvoj plijesni. Kod
povrina koje su paropropusne ili poroznim povrinama (buke, estrisi) kondenzat nee
nastati na povrini nego u unutranjosti, gdje temperatura odgovara temperaturi rosita.
Kondenzat e kao kapilarna vlaga prodrijeti na povrine i uzrokovati oteenja. Ako se
izmeu podlonoga betona i estriha poloi toplinska izolacija, temperatura slojeva uvijek
e biti via od temperature rosita te nee doi do kondenzacije.Prijelazno doba i blage
zime najopasniji su za razvoj plijesni i zbog nestalnoga su grijanja oscilacije unutarnje
temperature vee pa se mijenja relativan vlanost unutarnjega zraka.

64

Utjecaj stanara na pojavu plijesni

Do pojave plijesni moe doi u zgradama (stanovima) grijanim u skladu s novim
propisima i u starijim zgradama gdje tih problema prije obnove nije bilo. U sluaju brze
gradnje i useljenja odmah nakon zavretka radova treba raunati s graevinskom
vlagom. Uzroci problemima s povrinskom kondenzacijom i plijesni pri novogradnjama
mogu biti u neodgovarajuoj uporabi stambenih prostora, ponajprije u prvoj sezoni
grijanja (nedostatno grijanje i prozraivanje).
Karakteristika je starijih zgrada da su imale ugraene prozore sa slabim
brtvljenjem spojeva koje je omoguavalo dovoljnu izmjenu zraka u prostoru i kod
zatvorenih prozora.
U novim su zgradama ugraeni energijski sigurni prozori i vrata s vrlo niskom
zrakopropusnou. Stambene je prostore potrebno stoga prozraivati u svim dijelovima
godine.
Topao zrak ne osigurava dobru stambenu ugodnost ako je previe vlaan.
Vlanost zimi trebala bi biti izmeu 40 i 60 posto. Uinkovitost prozraivanja ovisi o
rasporedu prozora i vrata u prostoru, godinjem dobu, vjetrovitosti i slino. Sve prostore
u kojima se sadraj vlage u zraku poveao potrebno je prozraivati odvojeno od drugih
prostora, kako se vlaga ne bi prenijela u druga podruja stana. Prostore treba
prozraivati esto, kratko i temeljito, umjesto dugotrajnoga prozraivanja s djelomino
otvorenim prozorima.
Dugotrajno prozraivanje zimi uzrok je hlaenja graevnih konstrukcija uz prozor
(neizolirane palete).
Zbog niskih povrinskih temperatura dolazi do povrinske kondenzacije vodene
pare iz zraka i razvoja plijesni. Uz sve povrine graevne konstrukcije potrebno je
osigurati dovoljno kretanje zraka.
Namjetaj od poda do stropa i prislonjen na zid moe uzrokovati nastanak
plijesni na zidu ili u kutovima.
Prijelazno doba i blage zime najopasniji su za razvoj plijesni i zbog nestalnoga su
grijanja oscilacije unutarnje temperature vee pa se mijenja relativan vlanost
unutarnjega zraka.
Unutarnji zrak se bre grije u usporedbi s masivnim graevnim elementima.
Na nedovoljno zagrijanim povrinama zrak se ponovno ohladi. Toplinski
nezatieni obodni elementi i toplinski mostovi tako su idealna podloga za razvoj plijesni.
Najbolje je prozraivati ujutro i uveer kada je vanjski zrak hladniji nego u podne.
Umjesto prirodnoga prozraivanja kroz prozore primjerenije je rjeenje mehaniko
prozraivanje s vraanjem otpadne topline, to zahtijeva veu poetnu investiciju. Reim
grijanja uvelike utjee na nastanak plijesni. Prekinuti reim grijanja, vremenski predugi
intervali iskljuenoga grijanja (na primjer grijanje rijetko rabljenih prostora) i neprimjereno
prozraivanje mogu uzrokovati prevelika hlaenja graevnih konstrukcija. U sluaju
dobre izolacije ovoja i odgovarajue regulacije grijanja prijelaz na nii reim grijanja nije
problematian ako oscilacija temperature zraka uz primjerenu vlanost ne prelazi etiri
stupnja.

65

imbenici za razvitak plijesni

Kako bi se plijesni i gljivice razvijale u stanu, potrebno im je nekoliko preduvjeta:
odreena koliina vlage, odreena temperatura okoline, kontakt s kisikom , odreeno
plodno tlo.
Openito je poznato da je za stvaranje i preivljavanje plijesni i gljivica
neophodno postojanje vlage. Kad plijesan i gljivice pronau mjesta s odgovarajuom
koliinom vlage, onda im je za daljnji razvitak potrebna odreena temperatura.
Visina temperature nije tono definirana jer ona prije svega ovisi o vrsti napasnika
svaka vrsta gljivica zahtijeva drukiju temperaturu, no moemo rei da openito vrijedi
sljedee: minimalna temperatura kree se oko 0C (ispod ove temperature gljivice samo
zaustavljaju svoj razvoj, no one ne odumiru).
Optimalna temperatura za formiranje gljivinih gnijezda i njihov razvitak je izmeu
25 i 30C. Maksimalna temperatura za formiranje i razvitak gljivica kree se izmeu 30 i
40C (iznad ove temperature gljivice samo zaustavljaju svoj razvoj, no ne odumiru).
Sve vrste gljivica za razvitak trebaju kisik, no nekim vrstama potrebna je vrlo mala
koliina kisika. No u svakom sluaju, gljivice se ne mogu normalno razvijati ako im u
potpunosti onemoguimo kontakt sa zrakom.
Gljivice se hrane organskim tvarima kao to su eer, krob, bjelanevine i masti.
Neke posebne vrste gljivica hrane se i ligninom i celulozom, dakle tvarima koje se
nalaze u sastavu drvne mase. Ipak gljivice i plijesni zadravaju se samo na povrini i ne
prodiru vie od 1 mm u dubinu drvne mase.
Zakljuak
Uzrok plijesni mogu biti odreene pogreke u izvedbi graevnih konstrukcija,
stambene navike, odnosno prevelika optereenja prostora vlagom ili kombinacija tih
uzroka, ali i neprimjereno prozraivanje i grijanje prostora.
Odgovarajuim izvorom izolacijskoga materijala vanjskoga ovoja i svih
pripadajuih slojeva osigurava se nesmetan prolaz vodene pare i time sprjeavanje
opasnosti kondenzacije unutar graevnih konstrukcija. Kroz paropropusne graevne
materijale odlazi u vanjski okoli samo do dva posto sve vlage. Sva ostala suvina vlaga
moe se odstraniti samo prirodnim ili prisilnim prozraivanjem.

66

Naini hidroizolacije
U osnovi se razlikuju horizontalne i vertikalne hidroizolacije.
Horizontalna je hidroizolacija poloena usporedno s tlom i sprjeava
dizanje kapilarne vlage te prodor podzemne vode, a vertikalna se polae na zidove
koji se zatim zatrpaju zemljom
Hidroizolacija ne titi samo zidove koji su ukopani u zemlju. Od prodora vlage
potrebno je izolirati i druge graevne konstrukcije koje su joj izloene, na primjer ravne
krovove, balkonske ploe itd.
Ako na terenu postoji podzemna voda, potrebno je izvesti drenau.
Osnovno je pravilo pritom ne sprijeiti tok podzemne vode, ve omoguiti
slobodno protjecanje ispod tla i oko graevine.
Zahtjevnije podruje hidroizolacije jest zatita graevine od hidrostatikoga tlaka
vode. Konstrukcije koje su pod utjecajem stalnoga ili povremenoga hidrostatikog tlaka u
praksi se nazivaju kesonskim konstrukcijama.

Podzemne vode i vlage

Drenaa se izvodi ako je na terenu podzemna voda.
Ponavljamo, osnovno je pravilo pritom ne sprijeiti tok podzemne vode, ve
omoguiti slobodno protjecanje ispod povrine tla i oko graevine.
Najprije se polae drenani sloj ljunka, debljine izmeu 15 i 20cm.
Oko svih se zidova zatim nasipa, do najvie toke terena, najmanje 20 cm debeo
sloj ljunka. U smjeru toka vode kroz drenane se slojeve mora primjereno padu terena
izvesti drenani kanal s nagibom, koji se takoer napuni odgovaraju im ljunkom i
kamenjem. Ako je potrebno postavi se i drenana cijev.
Sakupljena podzemna voda, koja se skupi ispod graevine ili oko nje, moe se
tako odvesti u nie dijelove terena. Podloga za polaganje hidroizolacijskih traka mora biti
tvrda, glatka i ista. Na takvu se podlogu najprije nanosi hladni bitumenski premaz.
Bitumenske se trake vare tako da se plamenom zagrijava njihova povrina, postupno se
odvijaju i lijepe na podlogu. S varenjem bitumenske trake na podlogu moe se zapoeti
kada je prednamaz posve suh.
Preklop traka po duini i u poprenom smjeru trebao bi biti 10 cm. Ako se polae
hidroizolacija u dva ili tri sloja, pomak traka trebao bi biti za polovicu irine trake, to je
priblino 50 cm.
Kod zgrada koje nemaju izolirane podrumske zidove i podove moe do 20 posto
ukupnih toplinskih gubitaka nastati u grijanim podrumskim prostorima.
Najprimjerenija je neprekinuta toplinska izolacija koja je poloena na vanjskoj
strani podrumskih zidova. Ako se poloi iznad hidroizolacije, hidroizolacija dobiva
dodatnu trajnu zatitu od mehanikih oteenja. Za toplinsku se izolaciju preporuuje
debljina od 50 mm.

67

Vertikalna se hidroizolacija polae na vanjski stranu zida i povezuje s

horizontalnom hidroizolacijom. Na takav se nain dobiva nepropusni bazen keson u
kojem su podrumske konstrukcije zatiene od vlage i podzemne vode
Ekspandirani se polistiren polae uglavnom do 3 m ispod kote terena i ne
upotrebljava se u zonama kapilarnoga dizanja vode odnosno u podru ju ispod mogue
razine podzemne vode.
Ekstrudirani se polistiren preporuuje za podruja sa stalnom vodom u tlu, dok
za pjenjeno staklo nema nikakvih ogranienja to se tie dodira s vodom. Ako su ploe
pjenjenoga stakla smjetene duboko ispod razine podzemne vode, potrebno je izvesti
zatitu od dizanja ploa zbog uzgona. Spojevi ploa mogu biti tupi ili stepenasti.
Ploe se na hidroizolaciju lijepe tokasto (5 do 8 toaka na plou) ili po cijeloj
duini. Toplinski se izolacijski materijal polae u jednom sloju, s tijesno pritisnutim
spojevima koji se izmaknu s obzirom na prethodni red.
Od
podruma
nagore,
izolacijski
sloj
zavrava
na
poetku
toplinske izolacije ovoja zgrade. Graevna se jama mora zasipavati u slojevima koji se
odgovarajue zgunjavaju, kako ne bi dolo do slijeganja zasipa to moe uzrokovati
pomicanje toplinskoizolacijskih ploa. Jedan od primjera izolacijskih zatitnih
sustava hidroizolacije od mehanikih oteenja jest sustav Tefond
Izvedba s jednim slojem epiaste membranske folije nije preporuljiva u sluaju
kada se podzemna voda povremeno digne iznad kote sloja epiaste membrane. U tom
je sluaju, osim izvedbe s epiastom membranskom folijom, najbolje izvesti i klasinu
horizontalnu hidroizolaciju. Rubni se spoj izvodi spajanjem na pritisak i s lijepljenjem
ruba samoljepljivom bitumenskom trakom koja omoguava vodonepropustan uzduni
spoj.
U tom sluaju takva izvedba osigurava dodatnu sigurnost jer je sanacija u sluaju
prodora podzemne vode u graevinu vrlo zahtjevna i skupa. Hidroizolacija se titi
posebnim trakama, tzv. epiastim membranama koje su napravljene od polietilena
visoke gustoe (HPDPE). Sam oblik membrane omoguava veliku otpornost na udarce,
tlak, vlak te otpornost na kemijske tvari koje su u zemlji i vodi u tlu. irina membrane jest
priblino 2 m, duina role 20 m ili vie, tako da se zidovi mogu izolirati vertikalno bez
obzira na njihovu duinu i visinu, bez prekida i prekrivanja.
Kako se membrana uvruje na gornjem rubu, dodatno privrivanje, buenje i
probijanje postojee hidroizolacije nije potrebno.
Uporabom manjeg sustava mogu se vrlo jednostavno sprijeiti oteenja
hidroizolacije pri zasipavanju i slijeganju graevine te oteenja od skupljanja betona
zbog temperaturnih razlika. U velikoj se mjeri sprjeava tvorba kondenzacijskih mjesta
izmeu hidroizolacije i stijene.

68

Kesonske konstrukcije
Zahtjevnije podruje hidroizoliranja jest zatita graevina od hidrostatikoga tlaka
vode. Konstrukcije koje su pod utjecajem stalnoga ili povremenoga hidrostatikoga tlaka
u praksi se nazivaju kesonskim konstrukcijama. Zbog specifine tehnologije
(hidroizolacija je spojena s betonom na donjoj strani armiranobetonske podne ploe)
opisani se sustav bitno razlikuje od standardnih naina hidroizoliranja. Vanjski se
podrumski zidovi moraju zatititi od vlage i vode koja dolazi iz zemlje.Vertikalna se
hidroizolacija polae na vanjski stranu zida i povezuje s horizontalnom hidroizolacijom.
Na takav se nain dobiva nepropusni bazen keson u kojem su podrumske konstrukcije
zatiene od vlage i podzemne vode. Kesonska konstrukcija (uglavnom
armiranobetonski sklop podne ploe i obodnoga sustava) mora biti dimenzionirana s
obzirom na predvieni hidrostatiki tlak. Koliki je utjecaj podzemne vode (dizanje i
posljedino povezan hidrostatiki tlak) mogue je odrediti samo na osnovi
geomehanikih istraivanja terena. Do dizanja podzemne vode moe doi i zbog
skupljanja cijeene vode uz graevinu. U tom se sluaju drenaa moe predvidjeti na
vioj razini (ne na razini temeljenja), ispod te se razine izvede tzv. membranska
hidroizolacija odnosno zatita graevine od hidrostati koga tlaka vode.
Izvedba hidroizolacijekesonske konstrukcije mora biti takva da se postigne odgovarajua
vodonepropusnost.
Na izbor odgovarajuega sustava hidroizolacije utjee: nain izvedbe podne
konstrukcije s obzirom na sustav temeljenja (klasina podna armiranobetonska ploa,
podna ploa s vezom na pilote, itd.), dilatiranje kesonske konstrukcije (ako je potrebno,
preporuuje se da se predvidi samo u zoni zida i pritom se ouva podna ploa kao
jedinstvena konstrukcija), izvedba vertikalne obodne konstrukcije kesona (pozicija
obodnih zidova sustav osiguravanja graevinske jame, izboeni dijelovi), elementi
proboja u zidovima odnosno njihov oblik i funkcija (kanalizacija, kinete).

Vrste hiodroizolacija
Za postizanje vodonepropusnosti i onemoguavanja prodora podzemne vode do
povrinske armiranobetonske obodne konstrukcije kesona, vrlo je pouzdan sustav
izvedbe s mebranskom hidroizolacijom. Zatita graevine (hidroizolacije) od utjecaja
podzemne vode ugradi se ispod podne ploe i na vanjsku stranu obodnoga
armiranobetonskoga zida.
U praksi se najee upotrebljavaju dva osnovna tipa membranske hidroizolacije:
1. hidroizolacija od bitumenskih traka,
2. hidroizolacija od sintetikih folija.
Karakteristika obaju tipova su tvorniki izraeni proizvodi koji se moraju ugraditi s
obzirom na pravila struke i potovati sve upute proizvoaa. Posebnu je pozornost
potrebno posvetiti nainu izvedbe svih detalja.

69

Podruje uporabe bitumenske hidroizolacije vrlo je iroko. Najvie se upotrebljava

dvoslojna ili vieslojna hidroizolacija s polimer bitumenskim varenim trakama.
Kombinirani sustav hidroizoliranja kesonske konstrukcije jest sintetika folija koja
se redovito ugrauje kao horizontalna hidroizolacija i bitumenske samoljepljive trake
koje se ugrauju kao vertikalna hidroizolacija. Debljina sintetike folije (membrane) na
bazi HDPE (High-density polyethylene) jest 1,2 mm.
Na membranu se nanosi ljepilo koje je osjetljivo na tlak i zatieno vremenski
neosjetljivim slojem koji omoguava prohodnost. Namjetena hidroizolacijska membrana
ostvaruje vodonepropusnu vezu s na nju izlivenim svjeim betonom. Dobiva se trajno
elastian ljepljiv spoj i potpuno brtvljenje izmeu folije i betona.
Kako se radi o trajno elastinom povrinskom spoju, mogua naprezanja u
podnoj ploi ne mogu uzrokovati trganje hidroizolacije. Folija ima otpornost na kidanje i
malu osjetljivost na uinke proboja.
Proizvedena je u rolama irine 120 cm i duine 30 m. Preklopi folije predvieni su u irini
100 mm. Folija podnosi polaganje teke armature s klasinim distancerima.
Za ostale membranske hidroizolacije potrebna je izvedba odgovarajue podloge
(podloni beton debljine najmanje 10 cm) i ugraena mehanika zatita. Ti slojevi pri
izvedbi s folijom Preprufe 300 R nisu potrebni jer se podloga moe ugraditi na podlogu
uvaljanoga finalnoga sloja tampona.
Na sloj se najprije polae polipropilenska pustina (PP), a zatim ugradi folija po
uputama proizvoaa. Temperatura ugradnje moe biti do -4 C.
Folija se na rubovima predviene podne armiranobetonske ploe ugradi na
prethodno izvedenu oplatu koja je postavljena na obodne linije budue podne ploe.
Folija se pribija u zoni preklopa, a ako je oplata metalna prilijepi se posebnim
samoljepljivim trakama. S folije se zatim odstrani tanka zatitna sintetika folija te na
njezinu povrinu ugradi predviena armatura koja nalijee na plastine distancere. Folija
se pri betoniranju spoji na betonski rub. Na vertikalni se dio folije poslije spaja vertikalna
hidroizolacija. Nakon ugradnje folije postavlja se oplata (unutarnja strana podrumskoga
zida), poloi vertikalna armatura i izvede betoniranje podrumskoga zida. Pritom
se beton spoji s folijom. Tako je vertikalna hidroizolacija posve spojena sa zidom
odnosno donjom povrinom podne ploe. S tim je postignuta potpuna spojenost izmeu
cijele hidroizolacije i obodne povrine kesona. Bitumenska samoljepljiva folija
proizvedena je na bazi DPE folije debljine 0,8 mm koja ima tvorniki ugraen
samoljepljivi nanos visokopolimeriziranoga bitumena. Folija se pritiskanjem na zidnu
povrinu izvodi s preklopom irine 100 mm i vodonepropusno zalijepi s folijom Preprufe
300 R. Prethodno je potrebno na betonsku povrinu nanijeti hladni bitumenski premaz.
Spoj s rubnim, ve izvedenim krajem folije na vrhu armiranobetonske podne ploe
potrebno je izvesti s lijepljenim preklopom.
Vertikalnu je hidroizolaciju potrebno nakon ugradnje mehaniki zatititi ploama
od ekstrudiranoga polistirena koje se na povrinu lijepe posebnom ljepljivom trakom.
Pri ugradnji horizontalne i vertikalne hidroizolacije vrlo je vana izvedba detalja.
Pritom je potrebno striktno potovati projektna rjeenja i nain izvedbe koje propisuje
proizvoa.

70

Drenaa se izvodi ako je na terenu podzemna voda. Osnovno je pravilo pritom ne

sprijeiti tok podzemne vode, ve omoguiti slobodno protjecanje ispod povrine tla i
oko graevine.

OTEenja
Tipini su detalji dilatacije obodnih zidova i kesona razni proboji (cijevi, armatura,
sidra) te spojevi izmeu horizontalne i vertikalne hidroizolacije. Horizontalne dilatacije
kesona treba po mogunosti izbjegavati. Vani detalji mogu biti spojevi izmeu
horizontalne i vertikalne hidroizolacije drugoga dijela graevine (na primjer terasa, ploa
itd.).
Ugradnja hidroizolacije Preprufe omoguava u sluaju pravilne ugradnje trajan
spoj s betonom podne ploe. U sluaju ugradnje drugih membranskih hidroizolacija, gdje
su membrane odvojene od betonske povrine, mogu ak i mala mehanika oteenja
uzrokovati prodiranje podzemne vode do betona u unutranjosti konstrukcije. I
kod folije Preprufe moe doi do mehanikih oteenja, iako voda zbog
spojenosti hidroizolacije s betonom ne moe prodrijeti izmeu izolacije i podne ploe.
Oteenja hidroizolacije mogu se sanirati injektiranjem propusnoga mjesta s vrha podne
ploe.
Zbog specifine tehnologije hidroizolacija Preprufe spojena je s betonom na
donjoj strani armiranobetonske podne ploe, to ne omoguava niti jedan drugi nain
izvedbe s klasinim membranama.
Folije su otporne i na mraz, vruinu, plinove i tvari koje se nalaze u zemlji.

DrenaA TEMELJA I POdRUMA (UNUTRANJA I SPOLJANJA) odbrana objekta od vlage i vode i preduslov za SIGURNOST
konstrukcije
Popravka loe drenae temeljnih stopa
predstavlja veliku investiciju. Graevinski
propisi zahtevaju drenau temelja oko cijelog
objekta.
Drenau nije teko izvriti prije ili za vreme
izvoenja temelja, ali ako se ne uradi kvalitetno
na vrijeme kasnije moe predstavljati veliki
troak.
Rijeavanje problema vlage i vode u zoni
podruma i temelja nije samo neophodno, ve se
mora uraditi pravilno i to na dva naina:
unutranjom drenaom podruma ili vanjskom drenaom oko temelja.

71

Sutina problema je u sljedeem: kada ono to radite zakopavate u zemlju,

najpametnije je da ga uradite po pravilima. Pijesak, ljunak i geotekstili osigurati e
istou i protonost cijevi za dui vremenski period.
Suh podrum ima brojne prednosti:
daleko je manja verovatnoa da e se pojaviti pljesan
kua e imati bolji kvalitet unutranjeg zraka (IAQ)
manje vlage u podrumu znai i manje vlage na tavanu - isparavanjem vlaga se
sakuplja u zoni krova i vremenom moe negativno utjecati na krovnu konstrukciju
Ukoliko uviate ove prednosti, investirajte u kvalitetnu drenau odgovarajueg
presjeka i kapaciteta, i zatitite kompletan temelj granuliranim materijalom koji dobro
drenira vodu.
Preporuuje se kompletno iskopavanje i postavljanje drenae umijesto sistema koji
se u SAD nekada koriste - ugradnja pumpi za izvlaenje eventualne vode iz podruma
objekta (sump pump).
Drenaa temelja - kad god je mogue odvesti vodu na svjetlo dana.
Vlani podrumi su esta pojava ak i u novogradnji. Ukoliko to dozvoljava nagib
parcele trebalo bi da se drenaa nastavlja na cev koja e vodu izvesti iz zemlje na
povrinu (u SAD je est sluaj da svu atmosfersku vodu morate zadrati na parceli i
proistiti je pre nego to je pustite dalje u kanalizaciju, ili je moete koristiti za upotrebu
na parceli - za zalivanje zelenih povrina, za vodokotlie, itd).
Presijek cijevi treba da bude oko 10cm
(100 - u milimetrima), a nagib cijevi trebalo bi
da bude najmanje 2% (2 cm visinske razlike na
jednom dunom metru), bolje ako je i vei.

Ako je ukupan opseg temelja vei od 60m,

trebalo bi dodati jo jednu cijev od 100 ili koristiti
cijev promjera 150.
Naknadna drenaa-uvek donosi mnogo problema
Kada zbog nagiba parcele nije mogue izvesti vodu na povrinu u SAD je
uobiajeno da se drenaa sprovodi u podrum kroz temeljni zid, putem cijevi promjera
150 do pumpe koja se nalazi u specijalnom rezervoaru ispod nivoa podruma i koja
izbacuje vodu ka viim nivoima (u sistem za preiavanje ili kanalizaciju).

72

Neke parcele su nepogodne za podrume

Voda koja prodire kroz podrumske zidove ili kroz "donju" plou (betonska ploa
koja lei na zemlji) zbog pojave hidrostatikog pritiska koji vodu "gura" navie, moe se
prikupiti unutranjim drenanim sistemom i izbaciti uz pomo pumpe.
Meutim, ako znate da je pojava vee koliine podzemnih voda sasvim izvesna
ne nekoj lokaciji, moda je najbolje odustati od izgradnje podruma. Instalacija
unutranjeg sistema drenae i pumpe isplativa je ukoliko moe da se dobije dovoljno
kvadrata koji e svojom cijenom pokriti investiciju.
Ne treba zaboraviti da e ove instalacije uvek ostati slaba toka za sigurnost
objekta od pojave vode i vlage.
Potrebno je iskopati kanal onoliko dubok koliko su duboki i temelji. Prvo treba
postaviti geotekstile za filtriranje. Re je o trakama irine do 2m koje se postavljaju po
dnu kanala i podiu uz temeljne stope .
Zatim se dodaje lomljeni kamen ili krupniji ljunak, i cev za drenau. Preko trake
za filtriranje sipati oko 8 cm sloj lomljenog kamena ili ljunka, i zatim postaviti 100 PVC
cijev za drenau oko cijelog temelja (pogledati emu iznad).

Instalacija vanjske drenae - ljunak, pijesak i geotekstil

geotekstil - filtrira vodu koja prodire

kroz zemlju i spreava da se estice zemlje
nataloe u sloju ljunka ili lomljenog kamena
oko drenane cevi (geotekstil se od istog
problema titi slojem peska)

Eventualni "bunari" u koje su smeteni podrumski prozori takoe treba da imaju

odvod ka drenanoj cijevi i to prenika 100. Dodajte zatim preko cijevi jo jedan sloj
kamena koji treba da bude na visini od oko 20cm iznad gornje kote temeljne stope.
Zatim preko njega savijte preostali deo irine trake koja je podignuta uz zemljanu
povrinu. Nju zatim treba prekriti obinim pijeskom.
Sloj od 15 cm pijeska koji se posipa preko geotekstila spreie da isprana zemlja
zaptije pore geotekstila i uini itav sistem neefikasnim.

73

INSTALAcIJA UNUTRANJEG SISTEMA dRENAe

Stvaranje drenane povrine ispod nivoa donje (mrtve) ploe - Stavite sloj
ljunka ili lomljenog kamena debljine 20-25 cm pre nego to nalijete donju betonsku
plou kako bi cijela povrina objekta bila dobro drenirana (kod nas je u svakodnevnoj
praksi uobiajen sloj od 5 do 8cm).
Preko ovog sloja postavite ekstrudirani polistiren (XPS - BASF brand Styrodur) sa
vodootpornom parnom branom (na primer biaksijalno laminiranom HDPE membranom).
Ona e spreiti prodor vlage koja se pojavljuje usljed hidrostatikog pritiska.
Na jednom uglu potrebno je iskopati i dodatni rezervorar u koji e se drenirati
sakupljena voda i iz kog e ona biti izbacivana na vie kote pumpama.
Instalacija unutranje drenae uz zidove - U veini sluajeva, ova drenaa se
sastoji od perforirane cijevi preseka 100. Takoe, postoje i specijalni fabriki drenani
sistemi koji obino kotaju neto vie.
Svi su dizajnirani tako da prikupljaju vodu na mjestima gde se podrumski zidovi
sastaju sa podom, da bi zatim vodu drenirali do okna iz kog voda moe biti ispumpana
napolje. Na ilustracijama ispod date su tri osnovne eme drenae podrumskih prostorija,
odnosno objekta (strelice pokazuju pravac slivanja vode do drenanih cijevi ili pravo ka
rezervoaru za vodu - sivi krui u donjem ljevom uglu

U rezervoar za sakupljanje vode instalirajte pumpu. Preporuuju se oni modeli

pumpi koji se ukljuuju automatski kada nivo vode naraste i zatim je izbacuju van
kue.Ova voda moe biti izbaena i u vanjski drenani sistem ukoliko on ima izlaz na
povrinu.
Pomona pumpa sa nezavisnim napajanjem - U podrujima gde su poplavljeni
podrumi uobiajena pojava pomone pumpe koje se napajaju iz nezavisnih baterija
obezbeuju drenau i u sluaju nestanka dotoka energije za glavnu pumpu.
Nain pregledanja i odravanja pumpe trebalo bi da dostavi proizvoa u
prateim objanjenjima za kupca. Pumpa bi trebalo da stoji u prostoru koji moe da se
zatvori poklopcem koji u potpunosti dihtuje.Ovim se smanjuje opasnost od pojave
estica u kui i svakako se umanjuje nivo buke.

74

VLAAN PODRUM
SUSTAV SANACIJSKE BUKE RJEAVA VLAGU:
Svugdje tamo gdje je nedovoljna hidroizolacija protiv vlage iz zemlje dolazi u
podrumskim prostorijama zgrada do prodora vode i do kapilarnog penjanja vode u zidu
kao jednog od glavnih problema s vlagom. S tim dolazi i do teta poinjenih od soli koje
razaraju strukturu graevinskog materijala i teta od plijesni koje su tu skoro uvijek
prisutne. Izbijanje soli smekava, odnosno mrvi zidnu buku i moe tijekom vremena
razoriti ak i graevinsku supstancu. Prve posljedice su zaudarajui movarni miris i
loa toplinska izolacija na koju se prekomjerno troi grijanje. Boravak je u takvim
prostorijama vrlo neugodan i moe negativno utjecati na zdravlje. Prijeko je potrebna
obnova oteene buke na vlanoj i soli proetoj povrini zida.
Normalna buka nije za to prikladna.
Cementne buke su previe vrste i previe guste odnosno kompaktne u njihovoj
strukturi, stvaraju svoju vlastitu vodonepropusnu cjelinu koja ne regulira vlagu nego je
zadrava i ak je poveava u zidu.
Cementna buka nije otporna na utjecaje tetnih soli, tako da i najjaa i najbolja
cementna buka s vremenom puca, odvaja se i prebrzo otpada poto nije prikladna za
ovu namjenu.
Vapnene buke su meke i difuzijski otvorene, meutim nisu otporne na soli i
zato su vrlo brzo razorene.
Ovdje prikazana problematika se moe jedino uspjeno rijeiti pomou
tehnologije s primjenom iskuanog sustava sanacijske buke koji odgovara trenutnom
stanju i stupnju spoznaje u nauci i praksi.
Sanacijske buke su hidrofobne, odnosno vodoodbojne, te sadravaju veliki broj
odgovarajuih zranih pora.
Vlaga u zidu time vie nije zatvorena nego moe slobodno difundirati na povrinu
u obliku vodene pare, a zid se pri tome istovremeno i sui.
Velika poroznost sanacijske buke prihvaa postojee soli iz vlanog zida tako da
ih u sebi konzervira i njihov negativan utjecaj tako neutralizira.

Odgovarajua sanacijska buka prikladna je ak i za bukanje najzahtjevnijih

starogradnja i novogradnja u obalnom i priobalnom podruju gdje je vrlo esto stalni
utjecaj vlage i soli. Povrina sanacijske buke ostaje desetljeima suha i bez cvjetanja

75

odnosno bez raspadanja. Kod prisutnosti normalne koncentracije soli moe se izbjei
tretman neutralizacije soli.
Na zid od kamena ili opeke koji je oien od prijanje buke nabacuje se
sanacijski pric za bolje povezivanje i nakon njegovog ovrivanja nastavlja se bukati
s propisno certificiranom sanacijskom bukom.
Tu prednjae proizvoai sanacijskih buka koji zadovoljavaju svojim posebnim
recepturama propisane vrijednosti i koji svoju kakvou zvanino utvrde ve u samoj
proizvodnji, a koji su ve stekli specijalno iskustvo i internacionalne reference kroz vie
desetljea.
Time je omogueno koritenje primjerene sanacijske buke izvana i iznutra koja
je iskuana u praksi, te je optimalno djelotvorna za izradu stalno suhe povrine, bez
tetnog cvjetanja i bez stvaranja plijesni na njoj, i to za dugi niz godina.

VLAAN SOKL NA ZGRADAMA

SUSTAV SANACIJSKE BUKE RJEAVA VLAGU:
Vidljive tete na sokelu od zgrada, koje se esto pojavljuju isto i na unutarnjoj
strani vanjskih zidova, nisu samo greke gdje pati izgled jedne stambene zgrade.
to vie, iza toga se krije jedna nezanemariva opasnost i veliki rizik.
Nepoeljno djelovanje soli prije svega razara strukturu graevinskog materijala i
kroz djelovanje vlage uzrokuje na poetku povrinsko smekavanje, odnosno mrvljenje
morta, opeke kao i samog kamena, a moe tijekom vremena nepovratno razoriti ak i
graevinsku supstancu! Vlaga u zidu spreava djelovanje prirodne toplinske izolacije
koja znatno gubi na svojoj vrijednosti, tako da se skupa toplinska energija bez koristi
troi, a moe i doi do stvaranja nepoeljnih zdravstvenih problema stanara.
Na koji nain dolazi do toliko brojnih oteenja na vanjskim zidovima zgrada s
vanjske i s unutarnje strane? Glavni je razlog da ne postoji vodoravna i okomita
hidroizolacija u podrumskom prostoru, tako da se zidovi zasite s vodom koja se
kapilarnom silom dalje penje u prizemlje. Zajedno s vodom koja se uspinje,
transportiraju se i otopljene soli prema prizemlju koje razaraju strukturu graevinskog
materijala.

76

U visini podruja sokela vlaga moe probiti kroz zid i buku, sama isparavajui
prema vanjskom i unutarnjem prostoru, a zajedno s njom putuju i otopljene tetne soli
prema povrini gdje se nagomilavaju i u koncentriranom obliku oteuju i razaraju
buku, vidljivo po izbijanju soli tj. cvjetanju buke.
Razumljivo je da i kia i prskanje s vodom zidove ini vlanima u podruju sokela
pogotovo ukoliko premaz na proelju nije vie u funkciji.
Jedno perfektno rjeenje ovog problema bila bi naravno ugradnja jedne
naknadne vodoravne hidroizolacije iznad visine terena oko itave zgrade, tako da se
potpuno uinkovito sprijei kontinuirano natapanje zidova vlagom. Takve su
hidroizolacijske brane prilino rastrone i ionako ne ostvaraju utedu sanacije povrine
sokela vanjskog zida. Dugogodinje iskustvo pokazalo nam je da pojavljivanje oteenja
na tom podruju moe vrlo dugo izostati na vanjskoj i unutranjoj buci samo primjenom
iskuanog i propisno certificiranog sustava sanacijske buke.
Sanacijska buka je sama po sebi vodoodbojna i ne dozvoljava da voda u nju
izravno ue. Na taj nain otopljene tetne soli ne putuju u njezinu unutranjost, a ak
ako i bi kao za vrijeme stvrdnjavanja buke, bile bi zaustavljene u brojnim i za tu
namjenu predvienim porama, tako da ne dolazi do razaranja. Na isti nain ne moe ni
kia prodrijeti. Ve prisutna vlaga u zidu se vie ne penje prema gore, nego
kontinuiranodifundira neprimjetno u obliku vodene pare preko milijuna i milijuna pora
prema unutranjem i vanjskom dijelu vanjskog zida, ostavljajui suhe povrine.

NAKNADNA VODORAVNA HIDROIZOLACIJA PROTIV

PENJUE
ILI
TAKOZVANE
KAPILARNE VLAGE:
Penjua vlaga je vrlo esto
problematina toka koju susreemo
kod sokela zida starih graevina i to
blizu zemljanog tla. Ovdje se radi o
penjuoj kapilarnoj vodi koja se iz
vlanog zemljanog tla uzdie i penje u
temelje i u podrumske zidove
graevine,a koja sa sobom takoer
donosi tetne otopljene soli koje
razaraju
strukturu
graevinskog
materijala. Za sigurnost apsolutnog uspjeha takozvanog osuivanja graevine potrebna
je ugradnja naknadne hidroizolacije u vanjski zid, po mogunosti u visini terena. Prijanji
naini naknadnih hidroizolacija bili su rastroni i esto prostorno neprimjenjivi kao to je
djelomino runo odvajanje s polaganjem naknadne hidroizolacije, runo i strojno
rezanje zida s uguravanjem raznih materijala i razliitih elinih limova, te razliiti naini
specijalnog rezanja zida, itd.

77

Metoda natapanja izbuenih rupa postala je u meuvremenu sve ekonominija.

Time se pore i kapilare zida suuju, a njihovi otvori naprave vodoodbojnim, tako da
penjua vlaga tu barijeru ne moe preskoiti. Najjednostavnija je metoda buenje rupa u
razmaku od oko 12cm i punjenje sredstvom za injektiranje, to svaki kuevlasnik moe
sam izvesti. Takoer nije teko napuniti zid kroz rupe sredstvom za injektiranje i to
pomou injektora i umjerenog pritiska, to donosi prednost buenja rupa manjih
presjeka. Buenje i natapanje bi trebalo izvriti prije odbijanja postojee stare buke iz
razloga da se eventualno sprijei nepoeljno otjecanje sredstva za injektiranje.
Rupe se bue pod nagibom od oko 30 prema dolje u dubini do nekih 5 cm manje
prije izlaenja iz zida.Prema postojeim normama mogue je izvesti buenje pomou
jednorednog ili dvorednog rasporeda rupa. Prvo se bui donji red direktno iznad gornje
ivice terena odnosno razine poda, gornji red nakon toga. Otvorene rupe se na kraju
ispune takozvanom Mauersanit vodoodbojnom emulzijom. Na ovaj nain omogueno je
kuevlasniku da sam savreno osui vlastitu graevinu.
Problemi s vlagom i pojavom plijesni iskljueni?!?

REGULACIJA KLIME ZA
STAMBENE PROSTORIJE
EPATHERM PLOE! (EVROPSKI PATENT)
Na tete prouzroene vlagom i plijesni u stambenim prostorijama nailazimo sve
ee. Moglo bi se rei da je razlog za to neka vrsta toplinske misterije.
Stari dvokrilni prozori koji su slabo brtvili bili su vrlo slabi kada je bilo pitanje o
toplinskoj izolaciji, meutim bila je tu i jedna neeljena prednost to se tie reguliranja
vlage zraka u prostorijama domainstva kroz dobro zatvorene ali vrlo prozrane prozore.
Pojava plijesni nije bila esta.
Danas imamo za razliku najee plastine prozore koji savreno brtve, visoku
cijenu grijanja i visoku vlagu u zraku kod hladnih vanjskih zidova. Posljedica je esta i
jaka pojava plijesni! U jednom normalnom etverolanom domainstvu nastane dnevno
oko 15 litara vodene pare kroz osobe, kune ljubimce, kuhanje, tuiranje, pranje,
suenje i zalijevanje cvijea. To je dnevno predana koliina vodene pare zraku u
prostorijama domainstva.
Taj bi se zrak trebao obnavljati kroz provjetravanje svakih 2-3 sata to se
naalost najee ne dogaa ili se ne moe provesti. Osim toga provjetravanje je samo
onda razumno u tom pogledu, ukoliko je vlaga vanjskog zraka manja nego u stambenim
prostorijama. Uglovi u prostorijama i prozorska okna najvie se ohlade, gdje se prije
svega pojavljuje plijesan. Hladna podruja zidova nastaju opet kroz vlane zidove i
nedovoljnu toplinsku izolaciju. Jedan je njemaki proizvoa prije nekoliko godina izumio
jednu mineralnu plou posve nove vrste, koja optimalno svojim svojstvima regulira
razlike u temperaturi i vlazi.
Viak vlage zraka u prostorijama vie se ne kondenzira na povrini zida, nego tu
vlagu preuzimaju pore iz ploa koje nju onda ravnomjerno rasporede. im se klima u

78

prostorijama normalizirala, ploe postepeno i polagano oslobaaju suvinu vlagu i time

reguliraju stambenu klimu. Povrina ploa ostaje itavo vrijeme suha i time zauvijek bez
plijesni. U normalnom sluaju koriste se 30 mm debele ploe koje se nakon uklanjanja
pljesnivih tapeta privruju ljepilom na obukani zid, i mogu se tapecirati, bojati ili
bukati tankom plemenitom bukom razliitih kontura. One su toplinski izolator, time
smanjuju trokove grijanja. Nisu zapaljive i ne gore. Zvuni su izolator. Ekoloki su
apsolutno prihvatljive.
Ostala podruja primjene su: izgradnja krovita za stanovanje, sputeni stropovi,
izolacija graevina od drvene reetkaste konstrukcije s opekom ili kamenom, kao i
regulacija stambene ili specijalne klime u podrumskim prostorijama, crkvama, kolama,
ustanovama, bolnicama, arhivama, muzejima, raunalnim centrima, bazenima, i drugo.

RAVNI KROVOVI,
TERASE I BALKONI,
BAZENI
NAKNADNA HIDROIZOLACIJA:
1. RAVNI KROVOVI
Kod oteene hidroizolacije krovova s bitumenskom ljepenkom korisnik zgrade
odnosno hale postavlja si pitanje dali je potrebno otkloniti sve slojeve na krovitu. Takav
pothvat je rastroan naroito kad je u pitanju toplinska izolacija koja je postavljena uzdu
polegnutih staza bitumenske hidroizolacije. U veini ovakvih sluajeva mogue je izvesti
naknadnu hidroizolaciju oteene bitumenske ljepenke. Nakon ienja, zatvaranja rupa
i lijepljenja eventualnih mjehuria, premazuje se oteena bitumenska ljepenka s
jednokomponentnom takozvanom tekuom folijom u dva sloja pomou valjka ili etke.
Preporuuje se da na podruju velikih pukotina i na pregibima izboina ili
nadogradnja bude postavljeno pojaanje u obliku fine armirajue trake sa staklovlaknima
koja se ugrauje u prvom sloju tekue folije. Materijal je otporan na ultraljubiaste zrake i
ne stari. Oteava ukorjenjivanje i ostaje trajno elastian i vodonepropusan. Ukoliko je
crna boja materijala nepoeljna, postoji mogunost da se gornji sloj prije stvrdnjavanja
posipa s finim kvarcnim pijeskom koji usput i reflektira sunane zrake.

2. TERASE I BALKONI, BAZENI:

Kod oteene hidroizolacije i oteenih podnih
obloga na terasama i balkonima bilo je donedavno
potrebno otkloniti sve slojeve, te postaviti novu
hidroizolaciju i nove podne obloge kao to su keramike
ploice ili druge ploe.

79

Visoki trokovi, te neizbjeno stvaranje buke i praine bili su dovoljan povod za

neizvoenje takvih namjera gdje bi se veinom prolazilo kroz stambene prostorije.
Danas postoji mogunost uklanjanja tete brzo i potpuno uinkovito. Pri tome se
koristi premaz fleksibilne hidroizolacije, koja nanoena na keramike ploice odnosno
podne ploe ili na goli beton besprijekorno prianja i te iste apsolutno vodonepropusno
brtvi.
Na takvu fleksibilnu hidroizolaciju polau se nove keramike ploice odnosno
podne ploe pomou elastinog ljepila za ploice. Horizontalna fleksibilna hidroizolacija
nanaa se u najmanje dva sloja u ukupnoj debljini od oko 2 mm.
Ostala podruja primjene su: hidroizolacija razliitih graevina, bazena (u sluaju
da se ploice na krae neodreeno vrijeme ne lijepe, onda se moe uzeti materijal u
plavoj boji kao privremeni zavrni i funkcionalni gornji sloj bazena), fontana, ardinjera, i
drugo.

POPRAVAK PRIRODNOG KAMENA NA PROELJU,

STEPENITU, SPOMENIKU I DRUGDJE:
Prirodni kamen se tokom vremena najprije povrinski raspada kroz utjecaje
natapanja vodom i tetnim tvarima. Zbog poledice, stalnih promjena temperature ili
kemijskih pretvorba dolazi do smekavanja kamena i on se raspada. Biljke i
mikroorganizmi mogu isto tako tetiti
supstanci kamena i njegovoj strukturi.
teta moe biti naroito velika
od soli koje razaraju njegovu strukturu
kao to je npr. salitra, koja je prisutna
tamo gdje su bile staje domaih
ivotinja. Nije samo tlo upilo otopljene
soli koje su se tamo taloile, nego i
pod i zid.
Time dolazi do izbijanja soli i
pojave bubrenja to razarajui utjee
na povrinu, koja se tako pretvara u
pijesak i prah ili koja ak otpada
ljutei se u slojevima.
Brzina kojom se kamen raspada ovisi o strukturi samog kamena.
Porozni vapneni pjeenjaci i prainci vremenski se bre raspadaju nego kamen
sa veom gustoom i stabilnijom strukturom kao to je granit, bazalt ili kremeni
pjeenjak. Veliki broj kuevlasnika nije dovoljno upoznat s mogunostima moderne i
napredne sanacije prirodnog kamena.
Naravno da je mogue izvriti popravak izmjenjujui oteeni kamen novim
kamenom iste vrste. Meutim, taj nain sigurno nije jednostavan, nije brz i potrauje
znatna financijska sredstva. Do sada su se takvi popravci najee izvodili sa raznim
mortovima za restauriranje kamena. Takvi mortovi se neto skupljaju kod stvrdnjavanja,
nisu velikih vrstoa i njihovovezivo (cement) prodire okolo naokolo u prirodni kamen

80

koji time nepoeljno mijenja boju. Kod dubokih oteenja potrebno je uvrstiti takav mort
za restauriranje nehrajuim elinim usidrenjima.
Jedan je njemaki proizvoa razvio potpuno nov sustav morta za sanaciju kod
kojega se vie ne koristi voda nego jedna specijalna tekua komponenta za mijeanje.
Takav se mort nanosi u jednom sloju do 3 cm debljine. Ukoliko se trae vee debljine,
postupak se ponavlja za 24 sata. Mort za sanaciju se moe optimalno prilagoditi izgledu
i svojstvima originala. Vee se odlino s podlogom tako da nema potrebe za dodatno
usidrenje. Koritenjem tog novog materijala vie nee dolaziti do nastajanja takozvanih
plombi i odvaljivanja morta za sanaciju od podloge to je do sada bilo uobiajeno. Mort
se moe izvui na nulu. Nakon otvrdnjavanja obrauje se klesarskim nainom ukoliko je
potrebno. Kod manjih povrinskih oteenja postoji i mogunost nanaanja jednog
tankog premaza guste suspenzije za sanaciju kamena.

INJEKTIRANJE PUKOTINA RADI PRODORA VODE

a)
b)
c)
d)
e)
f)
g)
h)
i)
j)

zaustavljanje prodora vode kroz pukotine

pukotine u suhim i mokrim uvjetima
izvedba izolacijskih zavjesa
prethodno popravljane pukotine
pukotine oneiene blatom ili prljavtinama
pukotine na betonskim zidovima, podovima i stropovima
rupe od oplate
brtvljenje podzemnih struktura openito
brtvljenje dilatacija
brtvljenje pukotina u rezervoarima (ukljuivo pitke vode)

81

Izvoai trebaju koristi najsuvremenije materijale i ureaje za injektiranje pukotina i

upljina pod visokim pritiskom. U radu najee koristimo PU (poliuretanske) smole ili
epoxy smole. Poliuretanske smole koristimo za mokre i vlane pukotine injektiranjem
pod visokim pritiskom u dva radna koraka:
1. nakon pripreme injekcijskih rupa i postave injekcijskih pakera izvodimo
injektiranje visokoreaktivne PU smole koja u kontaktu s vodom ekspandira i
poveava svoj volumen nekoliko puta te u tom procesu istiskuje vodu iz okolnih
pukotina, upljina i kapilara.
2. u drugom radnom koraku isti pakeri se reinjektiraju kako bi se injektirala elastina
PU smola s ciljem trajnog brtvljenja pukotine.
Injektiranje pukotina sastavni je dio svake kvalitetne sanacije podrumskih
prostorija, a mogue je injektirati i stropove i podove. Izvodi se u sustavu sanacije
podzemnih etaa i podruma s ciljem preavanja prodora vode pod pritiskom.
U svim sluajevima izvedbe izolacije s unutarnje strane objekta uputno je izvesti
injektiranje svih pukotina kako bi se zatitila armatura u konstruktivnim elementima.

BRZO I JEdNOSTAVNO ISUIVANJE ZIdOVA

Cvjetanje zidova, odlijepljene tapete, zidovi s kojih otpada boja, trule drva i
teak miris vlage - nije ba okoli za ugodno ivljenje. Meutim takav je sluaj u
mnogim (pogotovo starim) objektima. Razlog je rastua vlaga. Sanacija takvih zidova
zahtijevala je sloene strojne postupke i angaman specijaliziranih poduzea. Vie ne
zahtijeva.
SikaMur - InjectoCream sve je to Vam treba. Sika Mur Injecto-Cream je
vodoodbojna, kremasta masa kojom se puni niz rupa izbuenih u fugama zida, na

jednostavan nain pomou aplikacijskog pitolja.

Nisu potrebne specijalne injekcijske pumpe.

82

Jednom injektiran u fuge zida, Sika Mur InjectoCream e se razliti unutar vlanog i
bolesnog zida kako bi formirao vodoodbojnu barijeru i sprijeio budui dotok vlage.
Sika Mur InjectoCream moe se koristiti za tretiranje dotoka vlage u gotovo
svim tipovima zidova:
a) vrstim zidovima od opeke
b) Sendvi (upljim) zidovima
c) Sloenim kamenim zidovima i zidovima ispunjenim
mijeanim otpadnim graevinskim materijalom.
Ujedno ovaj jedinstveni proizvod ima neke izrazite prednosti i ostvaruje znatne
utede u vremenu i potronji materijala.

Ekonominost i efikasnost
a)
b)
c)
d)
e)
f)
g)
h)

Nepromjenjiva potronja (lagan izraun traene koliine materijala)

Koncentrirana formula s preko 60 % aktivnih sastojaka
Gotovo bez uzaludnih gubitaka materijala
tedi vrijeme
1- komponentan, spreman za upotrebu
Jednostavna primjena pomou aplikacijskog pitolja, nisu potrebne specijalne
injekcijske pumpe
Brzo se ugrauje (bez dvojnog buenja, nema ekanja da tekuina Penetrira
Brzo injektiranje bez ekanja (usporeujui SikaMur InjectoCream s
injekcijskim sustavima pod pritiskom)

1) PRIPREMA

Gdje je potrebno uklonite obloge i/ili buku/mort kako bi prepoznali i otvorili

izvorni zid. Izmjerite debljinu svakog zida koji e se tretirati. Koristite mjera dubine rupe
ili postavite oznaku (traku) na svrdlo kako bi mogli kontrolirati ispravnu dubinu buenja.

83

2) BUENJE RUPA

Za djelotvoran postupak, mora se upotrijebiti toan volumen SikaMurInjectoCream-a.Sustav zahtijeva rupe promjera 12 mm koje trebaju biti horizontalno
izbuene, na razmacima centara ne veima od 120 mm. Najefi kasniji postupak je
horizontalno buenje kroz fugu pri dnu zida od opeke/kamena.

Buenje rupa za zidove od opeke

(150 mm od razine terena

84

Buenje rupa za kameni zid (150 mm od razine terena)

Kameni zid
Zahtijevane dubine rupa u ovisnosti o razliitim debljinama zida:

3) PRIPREMA PORCIJE
A) Odvrnite i skinite nastavak za injektiranje s pitolja

B) Umetnite SikaMur-InjectoCream porciju u cijev pitolja

85

C) Odreite ili probuite vidljiv kraj porcije

D) Opet postavite nastavak za injektiranje na cijev

4) INJEKTIRANJE
Umetnite kraj SikaMur-InjectoCream aplikacijskog pitolja u punu dubinu
prethodno izbuene rupe. Stisnite okida na pitolju i povlaei ga unatrag popunjavajte
svaku rupu potpuno sa SikaMur-InjectoCream-om do 1 cm od povrine. Povremeno
istite vanjsku stranu duge cijevi brisanjem krpom.

86

Ako tretirate sendvi zidove s jedne strane, popunite rupe potpuno u oba zida.

5) ZAVRAVANJE ZAHVATA (sanacije)

Unesena kemijska barijera protiv kapilarne vlage nee odmah isuiti vlane
zidove; ona samo kontrolira (sprjeava) vertikalno kretanje vlage od tla. Zato, ako je to
mogue odgodite daljnje radove koliko god je mogue, da omoguite maksimalan period
suenja, posebno prije ponovne zavrne obrade.
SikaMur je 1-komponentna vapneno- cementna buka s visokim udjelom mikro
pora, koja omoguuje brzo isuivanje podloge. Pogodna je za obnovu unutarnjih ili
vanjskih buka oteenih vlagom i za nove konstrukcije u podrujima veeg utjecaja
zemljine vlage i soli.

Prednosti SikaMur morta:

a) Funkcija brzog isuivanja zbog posebnog sistema makro pora

87

b)
c)
d)
e)

Sadrane soli izlaze kroz povrinu kroz otvorene pore

Visoka paropropusnost
Izvrsna obradivost
Modul elastinosti jednak zidanim konstrukcijama

RJEENJE KAPILARNE VLAGE wIGPOL

sustavom

Wigpol sustav zatite zidova od kapilarne vlage jednostavno se montira,

nema tetnog utjecaja na okolinu, za ugradnju nisu potrebni
nikakvi graevinski zahvati, potronja el. energije za rad ureaja je 5 W, beumno
radi, poveava vrijednost graevine i odobren je u Europskoj Uniji
Sve su graevine, bez obzira na vrstu materijala od kojeg su sagraene
(cigla, kamen, beton) i vrijeme gradnje, izloene djelovanju vlage razliitih izvora.
To moe biti podzemna, atmosferska i kondenzna vlaga. Najtee rjeiv problem
jest kapilarno dizanja podzemne vlage u zidovima.
Takvo se vlaenje zidova pojavljuje na starim graevinama na kojima nije
izvedena horizontalna hidroizolacija ili na kojima je ona djelomino oteena.

88

Koliina kapilarne vlage ovisi o poroznosti graevnog materijala i vlanosti

okolnog tla. Gornja granica vlage u zidovima ovisi o gustoi kapilara graevnog
materijala i o mogunostima isparavanja. to je zid deblje i vre obukan, to se vlaga
u zidu die vie, jer je isparavanje vlage iz zidova slabije. Cigla, vapnenac i mort najjae
upijaju vlagu. Udio pora zraka je otprilike 25 posto.
Poroznost ovih graevnih materijala uzrokom je jakog upijanja vlage. Kod
kamenih je kua najvei problem vezivni materijal koji upija vlagu.
Veina je graevnih materijala porozna i sadri velik broj finih kapilarnih
cjevica.Doe li graevni materijal u dodir s vodom on se poput spuve natopi vodom.

Posljedica vlage u zidovima

Nesmetan prodor vlage u zidove oteuje zidne obloge, buku i konstrukcijski
materijal (cigla, kamen), tako da je ivot ili boravak u takvim vlanim prostorima
neugodan i nezdrav. Na povrini zidova, koji su zbog vlage hladni, mogu se stvarati
gljivice koje uzrokuju alergije. Vlanost zidova pogoduje i reumatskim oboljenjima, u
suhim se prostorima ivi zdravije. Vlana je cigla mnogo slabija od suhe, ali kad se osui
postaje opet vrsta kao i prije.
Smrznuta vlaga uzrokuje pucanje graevnog materijala. Najvie se oteuje
vanjska buka i vanjski dijelovi zidova. S vremenom se smrzavaju i dijelovi zidova koji
nisu povrinski.
Kod suhih zidova ne dolazi do oteenja zbog smrzavanja.
Toplinska izolacija zidova uzrokovana je zranim porama u graevnom materijalu.
Njihova je uloga poput zranih jastuka - ako su pore napunjene vodom, izolacija je
slabija. Soli otopljene u vodi putuju vlagom koja se die u kapilarama zidova, a
isparavanjem vode soli se prenose na povrinu zidova, to znai u podruje buke, gdje
se u velikoj koncentraciji kristaliziraju i odlau. Soli imaju sposobnost upijanja vlage i iz
okolnog zraka.Poto se soli kristaliziraju dolazi do poveanja obujma, to se esto
prepoznaje po salitri (stvaranje kristala bijele do ukaste boje na povrini zida).
Takozvani tlak kristalizacije koji nastaje pri kristaliziranju soli uzrokuje ljutenje boje zida,
pucanje buke i na kraju razaranje zidnog materijala.

Pogreke pri sanaciji zgrade

Svaki pokuaj povrinske sanacije zida unaprijed je osuen na neuspjeh.

89

Prava i trajna sanacija moe se postignuti jedino isuivanjem zidova jer jedino
takav postupak jami sprjeavanje prodiranja nove vlage u zidove.
Postupci koji pogoravaju situaciju su vrsta, paronepropusna buka, ploice,
zatvaranje zidova drvenim oblogama i slino. Sprjeavanje kapilarnog dizanja vlage
problem je koji se pokuava rijeiti na razliite naine.
Stare i vrijedne graevine, posebno one kulturno-povijesnog znaaja, treba
zatititi od razarajueg djelovanja kapilarne vlage u zidovima, po mogunosti metodom
koja nema nikakvih tetnih utjecaja na samu graevinu (bez kopanja, buenja i sl.).
Tu se kao dobra metoda zatite pokazao WIGOPOL sustav, koji se u Hrvatskoj
primjenjuje ve petnaest godina. Uz dokazanu efikasnost ovaj sustav zatite zidova od
kapilarne vlage ima i vane prednosti:
a) jednostavna montaa i ukljuivanje u rad;
b) nema tetnog utjecaja na okolinu (ljude, biljke, ivotinje, el. ureaje); za
ugradnju sustava nisu potrebni nikakvi graevinski zahvati na zidovima,
c) nema buenja, podrezivanja i sl.;
d) trokovi odravanja ureaja su minimalni (potronja el. Energije za rad
ureaja je 5 W);
e) nema naruavanja stabilnosti graevine;
f) poveava udobnost graevine;
g) beumno radi;
h) odobren je u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj;
i) poveava vrijednost graevine.

Princip rada Wigopol ureaja

Profesor Reuss otkrio je u 19 st. U St. Petersburgu da se voda u prirodnom ili
umjetnom elektrinom polju kree od plus pola prema minus polu. Primjena ove
revolucionarne spoznaje rezultirala je razvitkom mnogih tehnologija koje se danas
primjenjuju i u industriji i u medicini. Jedna elektrofizikalna spoznaja govori o tome da tlo
ima uvijek negativni naboj.
Voda se na temelju povrinske napetosti molekule vode kree u zidu prema gore
i zbog elektriciteta trenja koje pri tome nastaje stvara negativno polje u zidu.
Gornja granica vlage u zidovima ovisi o gustoi kapilara graevnog materijala i o
mogunostima isparavanja. to je zid deblje i vre obukan, to se vlaga u zidu die
vie, jer je isparavanje vlage iz zidova slabije

90

Smjer kretanja vode kapilarna vlaga

Ovo pak pojaava kapilarno djelovanje. Umjetno proizvedena promjena (zaokret)
polja uzrokuje kretanje vodene molekule, koja je u zidu, prema elektrino negativno
nabijenom tlu i time se postie trajno isuivanje zidova. Ovaj zaokret polja u zidu nastaje
stvaranjem slaboga elektromagnetskog polja pomou ureaja koji je ukljuen u struju. U
sada pozitivnom polju nanovo se orijentiraju raspoloive molekule vode i taloe se u
negativno nabijeno tlo. Nakon postignutog suenja zidova mogu se zidovi oteeni
solima trajno sanirati odgovarajuom bukom, preporuuju se paropropusne sanacijske
buke.
Dakle, Wigopol sustav rabi metodu koja se zasniva na karakteristikama (vrlo
polariziranih) molekula vode s pozitivno nabijenim vodikom i negativno nabijenim
kisikom. Zbog van der Wallsonih sila i vezama kisika stvaraju se multimolekularne
(kristalne) strukture koje osciliraju u "vlastitoj frek venciji" poput svakog kristalnog oblika
te koje uvelike sadravaju kristalne ione. Stvara se elektromagnetsko polje sline
frekvencije (tj. frekvencija rezonancije). Posljedino, slabe van der Wallsove sile u ovim
su strukturama nadjaane intenzivnim oscilacijama uzrokujui raspadanje vodikovih
veza.
Zbog toga je poremeena elektrostatika i elektrokemijska ravnotea (kapilarno)
povienog sustava, a nabijene podstrukture zajedno s molekulama vode odlaze u
zemlju. Drugim rijeima, na molekule vode i ione utjee dobro definirano magnetsko
polje tako da vlaga odlazi prema dolje kao to to ini i u klasinoj elektroosmozi. Zbog
takvog naina djelovanja Wigopol sustava predlae se montaa ureaja u potkrovlje
graevine koju treba suiti (potreban je elektrini prikljuak 230 V s uzemljenjem). Ako
graevina nema tavana odnosno potkrovlja ili im je pristup onemoguen, strunjaci na
terenu predlau drugo mjesto za instaliranje sustava koje najbolje odgovara. Nakon
postave struna osoba oprema i namjeta Wigopol ureaj i njegovu antenu kako bi
djelovanje bilo najpovoljnije.

Tijek isuivanja zidova

Odmah nakon putanja u rad Wigopol sustava zaustavlja se dovod vlage u
zidovima. Stupanj vlanosti zidova se mjeri karbidnom metodom. Izmjerene vrijednosti
vlage se pismeno dokumentiraju. Nakon prve godine vlaga u zidovima je ve zamjetno
manja, to potvruju i mjerenja. Kontrolnim mjerenjem utvrujemo redukciju vlage u
zidovima. Sada je vlage toliko smanjena da se moe nanijeti nova buka. Nakon dvije
godine vlaga u zidovima je znaajno smanjena. Redukcija koliine vlage u zidovima
utvruje se ponovnim mjerenjima, a za tri godine zidovi su sigurno suhi. Suhi tako dugo
dok je Wigopol sustav u pogonu onako kako je postavljen na poetku.

Austrijski izum
Originalni Wigopol sustav zatite zidova od kapilarne vlage je austrijski izum za
koji su dobiveni austrijski patenti. Meunardna zatita proizvoda sprijeava zloupotrebu.
Oznaka Wigopol-sustav za zatitu zidova od kapilarne vlage jami time, da se radi o

91

originalu a ne o imitaciji. Ovaj sustav neagresivnog isuivanja zidova temelji se na

metodi beine elektroosmoze. Nema zahvata na zidovima, dakle nema prljavtine niti
buke.

Tehniki podaci
Nova generacija elektronskog Wigopol sustava za zatitu zidova od kapilarne
vlage dobiva u svom radu pomo koritenjem minimalne tue energije. Osobina ovog
novog sustava je konstantan, ravnomjeran nain rada ureaja, koji jami kontinuiranu
redukciju vlage u zidu.Nakon postizanja prirodne vlanosti zidova Wigopol sustav brine
za trajno zadravanje ovog stanja, to postie sprijeavanjem ponovnog dizanja
kapilarne vlage kontinuiranim utjecajem na molekulu vode.

VLAGA U OBJEKTU I RJEENJA

pomou Mapei proizvoda
Vlaga u objektima je problem koji mnogima moe zagorati ivot

Na pric Mape-Antique-a Rinzaffo nanesena je buka Mape-Antique MC.

92

Nanoenje isuujue buke Mape- Antique-a MC.

Grubo gletanje buke Mape- Antique MC.

Svima nam je dobro poznato da je ve u fazi pripreme projekta, pogotovo tijekom
same gradnje, potrebno posvetiti puno vremena i panje ugradnji hidroizolacije.
to ukoliko se neto izjalovi u praksi?
Ukoliko se usredotoimo na novogradnju i vlagu, koja je posljedica prodiranja ili
proputanja, ne razmatrajui vlagu kao posljedicu kondenzacije (toplinski mostovi,
nedovoljna debljina ili natopljena toplinska izolacija) te ukoliko bismo imali na
raspolaganju statistike podatke o tome u koliko je sluajeva potreban naknadni zahvat
za rjeavanje posljedica nepravilno ili povrno izvedene hidroizolacije, mnoga bi se
nadzorna tijela morala zamisliti. esto se, naime, izvede'struna sanacija' oblaganjem
povrine, tj. maskiranjem zidova oblogama kao to su keramike ploice. Prvi dojam
nakon takvog zahvata bude dobar, ali se ubrzo pokae da je propadanje koje slijedi jo
intenzivnije. Dakle, postavlja se pitanje to uiniti. Vlaga je u objektu i treba je ukloniti.
U nastavku elio bih vam prikazati nekoliko moguih rjeenja, ali je pri tome
potrebno naglasiti da je svaki objekt jedinstven pa zahtijeva i poseban tretman u skladu
s time. U pogledu dodatnih objanjenja i pomoi obratite se strunjcima i tehnikoj
slubi.

93

Oteenja nastala zbog loe

izvedenog spoja hidroizolacije.

Oteenja buke nastala

dizanjem kapilarne vlage.

Vlaga u vanjskim podrumskim zidanim zidovima

manje zahtjevnih objekata
Kada se vlaga pojavi na spoju temelja i zida, u najveem broju sluajeva razlog
treba traiti u loe izvedenoj hidroizolaciji kapilarnoj barijeri. Velike su polemike oko
toga koja je hidroizolacija u tim sluajevima optimalna.
Najveim se dijelom jo uvijek za to koristi bitumenska traka za varenje (kao npr.
POLYGLASS PLANA P) ija je prednost povoljna cijena i mogunost izvoenja tijekom
gotovo cijele godine. Njezina se slabost, pak, oituje u tome da svi 'graevinari' misle
kako je znaju ugraivati.
Posebice se kod trakastih temelja s armiranobetonskim zidom postavlja pitanje
kako je ugraditi.U praksi se sustav s trakama za zavarivanje najee upotrebljava
prilikom gradnje obiteljskih kua gdje se radi kombinacija dijela zida s betonskim
blokovima i protupotresnom armaturom, a ba su ove posljednje najvie krive za
vlaenje. Statiari bi najvjerojatnije sada krenuli u raspravu o tangencijalnim naponima
koje takav zid moe podnijeti zbog razdijelnog sloja
U stvarnosti je rjeavanje prodora vode u zidovima graenim od betonskih
blokova veoma nezahvalno. U sluajevima kada je poznato da je razina podzemne vode

94

via od spoja temeljne ploe i zida ili da je njezina razina poviena, jedino dugorono
rjeenje je otkopavanje, izvoenje hidroizolacije i drenae. U sluajevima kada se objekt
nalazi u 'uobiajeno' vlanom zemljitu, sanacija se moe izvesti tako da se oteena
buka u cijelosti ukloni te se opere povrina zida.

Samo blago vlaenje

Kada se utvrdi da je do oteenja dolo samo zbog manjeg intenziteta vlanosti,
mogue je upotrijebiti sustav isuujuih buka POROMAP. Na pripremljenu podlogu
nanosi se POROMAP RINZAFFO koji osigurava dobru prionjivost POROMAP-a
INTONACO, a ujedno slui i kao kemijska barijera tetnim solima topivim u vodi.
Nakon 2 - 3 sata nanosi se POROMAP INTONACO, isuujua buka, u sloju od
najmanje 2 cm debljine kako bi se time osigurao odgovarajui broj makro-pora (ima ih
vie od 20% u svjeoj buci, odnosno, priblino 40% u stvrdnutoj) u kojima se vlaga
moe isuivati. Time se osigurava trajnost i bolja toplinsko-izolacijska svojstva buke,
to dodatno pridonosi vioj kvaliteti prostora. Ovime se znatno smanjuje mogunost
nastanka povrinske kondenzacije. U sluajevima kada se zahtijevaju glae obraene
povrine, potrebno je nanijeti finu buku POROMAPFINITURA.
Nikako nije doputena uporaba finih masa na osnovi disperzija ili gipsa za
zaglaivanje tako obraenih povrina.
Treba naglasiti i injenicu da je koeficijent difuzije vodene pare () buke
POROMAP nii od 20! Stoga je uporaba zavrnog paropropusnog premaza od
izuzetnog znaaja; on mora biti to nie vrijednosti, a zavrni premaz otporan na
povienu vlagu (zbog prolaza vlage suenja) te na blagu kemijsku agresiju (prijenos
dijela soli topivih u vodi, npr. Onih na osnovi sulfata i klorida). Iz tog je razloga potrebno
upotrijebiti boje na osnovi kalijeva silikata SILEXCOLOR (=214) ili na bazi silikonskih
smola SILANCOLOR (=600).

Primjer oteenja buke

zbog kapilarnog dizanja vlage i oborinske vode

95

Primjer sprijeenog isuivanja buke

zbog upotrebe gipsa prilikom montae instalacija.

Zaglaena povrina fine buke

Mape-Antique FC.

Suenje isuujue buke ape-Anti

Antique prije bojenja.

96

Zavrno obojena buka Mape-Antique

paropropusnom silikatnom bojom Silexcolor.

Intenzivno vlaenje
Rjeavanje natapanja zidova od betonskih blokova mogue je izvesti samo
izvoenjem nove hidroizolacije MAPELASTIC FOUNDATION na unutarnjoj strani.
Potrebno je imati na umu injenicu da e zid, zbog svoje uplje strukture, biti u ulozi
neke vrste spremnika za vodu, zbog ega moe doi do njegovog breg propadanja i
pojave oteenja.
Neravne povrine potrebno je prethodno izravnati nanoenjem
mikroarmiranog cementnog morta PLANITOP FAST 330 u minimalnoj debljini od 5 mm.
Hidroizolaciju MAPELASTIC FOUNDATION treba nanijeti u dva sloja, tako da ukupna
debljina bude vea od 2 mm. Posebnu pozornost treba obratiti na izvoenje detalja

97

spojeva
sa
susjednim
hidroizolacijama
i
obradi
proboja.
Na
tako
pripremljenu podlogu i izvedenu hidroizolaciju nanosi se isuujua buka POROMAP, na
nain kako je opisano ranije u tekstu.
AB zidovi podrumskih dijelova zgrada ukljuujui i bijele kade
Rjeavanje vlaenja zidova zbog poroznosti betona mogue je izvesti samo stavljanjem
nove hidroizolacije MAPELASTIC FOUNDATION na unutarnjoj strani. U obzir je
potrebno uzeti i injenicu da je zbog toga hidroizolacija optereena negativnim tlakom.
Ba je zbog toga iznimno vana odgovarajua priprema podloge, betona koji bi trebao
imati vrstou prianjanja viu od 1,5 MPa. Samo je tako mogue postii da ne doe do
odvajanja jer MAPELASTIC FOUNDATION podnosi pritisak od 1,5 bara negativnog
tlaka. Za bolje razumijevanje to je jednako pritisku stupca vode visine 15 m.
MAPELASTIC FOUNDATION se mora nanijeti u najmanje dva sloja tako da ukupna
debljina bude vea od 2 mm. Ukoliko se radi o stambenom prostoru, moe se nanijeti i
ve opisana isuujua buka POROMAP.
U sluajevima kada je AB zid izgraen po sustavu bijele kade, za lokalnu sanaciju
pukotina ili sline zahvate upotrebljava se sustav injektiranja pod pritiskom. Na pukotini
se izbui rupa pod kutem od 45 u koju se ubaci injekcijski nastavak paker.
Ukoliko prodire voda, obi no se injektiranje vri pomou masa na osnovi
poliuretanskih smola koje reagiraju s vlagom, kao to je npr. RASFOAM 1 KM. Obino
im se doda i aktivator reakcije, RESFOAM 1 KM AKS, koji osigurava bru i burniju
reakciju s vodom. To je posebno vano prilikom sanacije i zatvaranja pukotina nastalih
djelovanjem vode. U sluaju suhih pukotina, njih najprije treba zabrtviti epoksidnim
mortom ADESILEX PG1, a injektiranje izvesti pomou dvokomponentnih epoksidnih
smola kao to su EPOJET ili EPOJET LV te putem trokomponentnih smola na osnovi
polimetil- met-akrilnih (PMMA) smola kao to je MAPEGEL 50. Ako je za pretpostaviti da
e sanirana pukotina i dalje raditi, mogue ju je dodatno zabrtviti lijepljenjem trake za
brtvljenje na osnovi termoplastinih polimera kao to je MAPEBAND TPO 170, dvokomponentnim epoksidnim ljepilom ADSELEX PG4.
Kod oekivanih manjih hidrostatskih pritisaka umjesto MAPEBAND-a TPO 170 i
ADESILEX-a PG4 moe se nanijeti MAPELASTIC FOUNDATION. Prednost
MAPELASTIC-a FOUNDATION je u njegovoj paropropusnosti kojom je znatno
smanjena mogunost nastanka mjehuria te prilagodljivost, odnosno, elastinost koja
iznosi 60% (ne zaboravimo da je ovaj proizvod u stvari cementni mort). Budui da je
veina armiranobetonskih zidova bijele kade namijenjena manje zahtjevnim povrinama,
kao to su podzemne garae ili podrumi, moe ih se prebojiti elastinom bojom na
osnovi akrilnih smola ELASTOCOLOR, koja je izmeu ostalog i paropropusna (=545).
to je s objektima kod kojih je hidroizolacija dotrajala ili je uope
nema? Usredotoit emo se uglavnom na zidane objekte bez podruma kod kojih je
osnovni razlog vlaenja kapilarna vlaga.

98

Rjeavanje vlage u zidanim zidovima objekata graenim

poslije 1900. godine
Za objekte koji su bili graeni poetkom XX. stoljea smatra se da je prilikom njihove
gradnje kao vezivo ve u znatnijoj mjeri bio koriten i cement. Kod veine takvih objekata pojasni
su temelji izraeni od betona, a na njima se postavljala bitumenska hidroizolacija, u nekim
sluajevima dodatno pojaana bitumenskom ljepenkom. Godine nose svoje, a i ugradnja vrueg
bitumena pridonijela je postupnom raspadanju hidroizolacije. Razlog zbog kojeg neke
hidroizolacije bre propadaju moe biti i u tome to su ih za vrijeme ugradnje pregrijali
temperatura je bila previsoka. Sanacija? Teoretski je mogue izvesti novu hidroizolaciju na nain
da se posebnim strojevima preree zid izmeu opeka, najlake po kampadama tamo gdje je
mort i da se ubaci nehrajui lim. Ponegdje se to ugrauje i putem nabijanja. Izvode se, isto
tako, i sanacije s uklanjanjem zida u kampadama, postavljanjem nove hidroizolacije i ponovnim
zidanjem. Takav sustav vrlo je statiki upitan jer je u fazi zidanja gotovo nemogue postii
stopostotnu ispunjenost izmeu novog i postojeeg zida, a da se zid nakon ponovnog
optereenja ne pone lagano kriviti.
Posljedica toga su pukotine.
Rjeenje koje se esto koristi je izrada kemijske barijere koja znaajno smanjuje
kapilarno dizanje vlage. to je, meutim, kapilarno dizanje vlage? Kapilarno dizanje nije nita
drugo do naelo prijenosa vode u visinu bez uporabe dodatne energije. Kako djeluje?
U najkraim crtama, visina kapilarnog dizanja ovisi prije svega o promjeru same kapilare.
to je manji promjer, to je kapilarno dizanje vode vee. U objektima, naravno, nema kapilara
koje bi npr. bile duge 3 m u jednom komadu, kao to je sluaj u stablima (time se postie
prijenos vode od korijena do lista), ve su kapilare nepravilna oblika. Isto tako, vano je i od
kojeg je materijala zid sazidan to je vie higroskopan, voda e se dizati vie i u veoj koliini.
Na dizanje utjee i mogunost suenja.Treba naglasiti da sama izvedba kemijske barijere nije

99
dovoljna, neizostavno je treba kombinirati s isuujuim bukama. to je zid vie 'zabrtvljen', to
e voda odlaziti u veu visinu.

Kapilarno dizanje vlage u zidu od opeke.

Kemijske barijere
Kemijske se barijere izrauju tako da se zid probui do 4/5 njegove debljine pod
blagim kutom (15 - 30) u dva nivoa u razmaku od 15 cm po sistemu cikcak, a najbolje
to blie tlu. Zatim se tu postave i zabrtve cijevi s plastinim bocama za otopine, a zid se
natapa otopinama do potpunog zasienja. Nekada su se za to dosta koristile otopine
natrijeva (vodenog stakla) ili kalijeva silikata jer su oba bila cjenovno prihvatljiva.
Posljedica njihove uporabe je alkalna reakcija nastanak alkalnih karbonata i kasnijeg
intenzivnog stvaranja mrlja pojava iscvjetavanja soli pa je zbog toga potrebno
upotrebljavati kvalitetne otopine mikromolekularnih silana ili siloksana kao to je
MAPESTOP. Prije nastavka radova treba priekati do potpunog prestanka kemijskog
procesa u samom zidu.

Isuujua buka sustav Poromap

Oteena postojea buka mora se potpuno ukloniti do visine odnajmanje 0,5 m
iznad vidljivih posljedica kapilarnog dizanja.
Najtee posljedice se uvijek primjeuju na onom dijelu (na odreenoj visini iznad
poda) gdje dolazi do suenja zida. Na tim se mjestima kapilarno dizanje zaustavlja, a
zbog suenja se taloe soli topive u vodi. Budui da je njihov volumen nakon suenja
povean u odnosu na mokro stanje, izazivaju bubrenje i ljutenje buke i vapna. Nakon
toga ovako pripremljen zid treba oprati vodom i taj postupak ponoviti nekoliko puta. Na
tako obraen zid se potom nanosi sustavno rjeenje POROMAP onako kako je opisano
u poglavlju Samo blago vlaenje. Kako se i takvi objekti obnavljaju u smislu
smanjivanja gubitka topline putem oblaganja fasadama za toplinsku izolaciju, ne treba

100

troiti rijei na to da zid mora biti to propusniji za paru. Iz tog razloga preporuujemo
uporabu toplinske izolacije na osnovi mineralne vune MAPETHERM M. WOOL te
zavrnog silikonskog sloja, kao to je SILANCOLOR TONACHINO/GRAFIATTO (=178)
prema izvjetaju austrijskog zavoda za graevinarstvo (OIB, ETA 10/0024).

Rjeavanje vlage u 'mijeanim' zidovima starijih i

povijesnih graevina
Kemijske barijere
Izrada kemijskih barijera starijih objekata kod kojih kao vezivo nije bio koriten
cement predmetom je brojnih rasprava. Postavlja se pitanje hoe li npr. temelj ispod
kemijske barijere i dalje prijeiti povienu vlagu, budui da se protok vlage i mogunost
suenja znatno mijenjaju pod utjecajem nove kemijske barijere. Stoga je prije izvoenja
radova potrebno izvriti precizne kemijske i fizikalne analize postojeih graevinskih
materijalakako bi se potvrdila postojanost sanacije.
Prije izvoenja kemijske barijere treba provesti injektiranje zidova ili temelja
injekcijskom masom MAPE-ANTIQUE I koja ne sadri cement. U sluajevima kada se
saniraju zidovi oslikani freskama, potrebno je primijeniti injekcijsku masu MAPEANTIQUE F21 jer je jo ia i ne sadri minerale koji bi mogli otetiti oslikane povrine.
Injektiranje se vri prije daljnjih mjera kako bi se popunila prazna mjesta te omoguila
izvedba kemijske barijere na opisani nain.

Zid od opeke
pripremljen za izvoenje kemijske barijere.

Injektiranje Mape-Antique-om I.

101

Isuujua buka sustav Mape-Antique

Ve sam naziv MAPE-ANTIQUE govori o tome kako je ovaj sustav
namijenjen za uporabu kod 'antikih', odnosno, starijih ili povijesnih objekata. Potrebno
je uvaiti injenicu da veziva iz ranijih vremena nisu kompatibilna s cementom ni po
kemijskom sastavu ni po svojim mehanikim i fizikim svojstvima.
Sanacija se vri tako da se postojea oteena buka ukloni u cijelosti do visine
od najmanje 0,5 m iznad vidljivih posljedica kapilarnog dizanja. I ovdje se najgora
oteenja uoavaju najvie tamo gdje dolazi do suenja zida (na odreenoj visini od
zemljita). Na tim se mjestima kapilarno dizanje zaustavlja pa se zbog suenja taloe
soli topive u vodi. Budui da im se nakon suenja volumen poveava u odnosu na
mokro stanje, dovode do bubrenja i ljutenja buke i vapna. Nakon toga se tako
pripremljen zid pere vodom, a sam postupak ponavlja se nekoliko puta. Na tako
pripremljenu podlogu nanosi se pric MAPE-ANTIQUE RINZAFFO, koji osigurava
prianjanje morta MAPE-ANTIQUE MC te je kemijska prepreka za tetne soli topive u
vodi. Nakon 6 - 12 sati potrebno je nanijeti isuujuu buku MAPE-ANTIQUE MC. Ona
mora biti nanesena u sloju od najmanje 2 cm kako bi se time osigurao odgovarajui broj
makro- pora kojih u svjeem mortu ima vie od 20%, a u kojima se vlaga sa solima
moe suiti. Time se postie trajnost buke. Kada se MAPE-ANTIQUE MC osui,
potrebno je na navlaenu podlogu nanijeti finu buku MAPE-ANTIQUE FC. Ni ovdje nije
dopustiva primjena finih masa na osnovi disperzija, ni sadre za zaglaivanje tako
obraenih povrina. Treba naglasiti da je koeficijent difuzije vodene pare buke MAPEANTIQUE () nii od 10! Stoga je od izuzetne vanosti primjena zavrnog premaza koji
je paropropustan. On bi trebao biti to nii, dok zavrni premaz mora biti otporan na
poveanu vlagu (zbog prolaza
vlage - suenja) i blagu kemijsku agresiju (prijenos dijela soli topivih u vodi, npr. na
osnovi sulfata, nitrata i klorida). Zato je nuno koristiti boje na osnovi kalijeva silikata
SILEXCOLOR (=214) ili, jo bolje, obojenu zavrnu buku SILEXCOLOR TONACHINO
(=39). eljeli bismo istaknuti da imamo i marmorin SILEXCOLOR MARMORINO na
osnovi kalijevog silikata s odlinom paropropusnou (=50) koji se moe nanositi na
unutarnje i vanjske povrine!

Zakljuak
Rjeavanje problema vlage u konstrukcijama samih objekata kompleksan je
zadatak koji zahtijeva sudjelovanje strunjaka razliitih specijalnosti. Trebalo bi
spomenuti jo i niz drugih imbenika koji utjeu na odabir odgovarajueg rjeenja, a
kako je svaki objekt jedinstven, ne postoji jedinstveno rjeenje. Treba uzeti u obzir i to
to predstavljeni sustavi, posebice isuujue buke Poromap i Mape-Antique, zahtijevaju
redovito prozraivanje prostorija, koritenje klimatskih naprava ili uporabu strojeva za
isuivanje kako bi se viak vlage iz zraka kontrolirano odvodio.

102

3.2 Toplinski mostovi

103

Definicija toplinskih mostova

Toplinski most je manje podruje u omotau grijanog dijela graevine kroz koje je
toplinski tok povean radi promjene materijala, debljine ili geometrije graevnog dijela
zgrade. Toplinski mostovi i s energetskog i s higijenskog gledita predstavljaju slabe
toke u konstrukciji zgrade. Udio toplinskih mostova u gubicima prijenosa energije moe,
ovisno o rubnim zahtjevima, iznositi do 20%, ak i vie. Istovremeno raste rizik
akumuliranja kondenzata, to uz odreene preduvjete moe dovesti do stvaranja
plijesni.
Uz sve vee poboljanje graevinske toplinske zatite, doprinos toplinskih
mostova gubicima prijenosa topline dobiva na znaenju.
Ytong je poznat kao masivni graevinski materijal s odlinom toplinskom
izolacijom. Praksa je pokazala da je materijal (primjer-Ytong) s toplinskom vodljivosti do
= 0,09 W/(mK) prikladan graevinski materijal za izvedbu niskoenergetskih kua, ultraniskoenergetskih kua i pasivnih kua. Pritom nije bitna samo odlina toplinska izolacija,
ve i injenica, da se naprijed navedenim graevinskim sustavom moe graditi gotovo
bez toplinskih mostova.

Nain djelovanja toplinskih mostova

Toplinski su mostovi ograniena podruja s gustoom toplinskog protoka koja je
vea u odnosu na druga podruja graevinskih elemenata. Uslijed lokalno poveanog
odvoenja topline, pada temperatura povrine na unutranjoj strani graevinskog
elementa. Time raste rizik poveanja vlanosti. Do toga dolazi kada temperatura
povrine unutranje strane graevinskog elementa u podruju toplinskog mosta padne
ispod temperature roenja zraka povrine. Posljedica je nastajanje kondenzata na
povrini graevinskog elementa. Pod odreenim rubnim uvjetima (vlanost,
temperatura, dostava hranjivih tvari, trajanje izloenosti) moe doi do stvaranja plijesni.
To ne predstavlja samo optiki nedostatak, ve moe izazvati i zdravstvene potekoe,
npr. alergijske reakcije. Uinak toplinskih mostova jo se pojaava pogrenim
zagrijavanjem i prozraivanjem.
U naelu se toplinski mostovi mogu podijeliti u dvije grupe: geometrijski
uvjetovani toplinski mostovi, a koji mogu biti tokasti, dvodimenzionalni i
trodimenzionalni, te toplinski mostovi uvjetovani materijalima. U praksi se esto
susree preklapanje obaju fenomena. Tipini predstavnik geometrijskog toplinskog
mosta je vanjski ugao.

104

U neometanom podruju graevinskog elementa, unutranja povrina koja

preuzima toplinu i vanjska povrina koja predaje toplinu, iste su veliine. U suprotnosti s
time jest sluaj kada je vanjska povrina, koja predaje toplinu u podruju ugla, znaajno
vea od unutranje povrine koja preuzima toplinu. Rezultat je poveani toplinski tok u
podruju ugla.
Materijalima uvjetovani toplinski mostovi karakterizirani su podrujima
graevinskog elementa koja se nalaze jedna do drugih, a kod kojih postoje znaajne
razlike u toplinskoj vodljivosti. Primjeri za to su spoj stropa na vanjski zid, prolazna ploa
od armiranog betona u podruju balkona ili nosai od armiranog betona u zidu kod
skeletne konstrukcije.
Dvodimenzionalni ili linijski toplinski mostovi, uglavnom se pojavljuju du spoja
dva graevinska dijela (uglovi, sudari, prodori), a formiraju se zbog promjene
graevinskog dijela u smislu promjene vrste materijala, debljine materijala ili geometrije.

Pozicije dvodimenzionalnih toplinskih mostova u zgradi

Geometrijski toplinski mostovi nastaju na mjestima gdje je promjena debljine sloja
materijala ili promjena geometrije graevnog dijela, jer postoji razlika izmeu povrina
kroz koje ulazi i izlazi toplina.
Konstrukcijski toplinski mostovi
To su mjesta gdje se spajaju razliiti materijali zbog razliitih svojstava pojedinih
materijala, to rezultira razliitim tokovima topline i uzajamnog djelovanja.

105

U praksi:
Uestalo se pojavljuju kombinacije konstruktivnih i geometrijskih toplinskih
mostova.

Trodimenzionalni toplinski mostovi

Pojavljuju se na spojevima vanjskih zidova s:
a) krovom
b) stropom iznad negrijanog ili otvorenog prostora
c) prodorom stropa kroz vanjski omota (balkoni, konzole i sl.)

Mjesta pojavljivanja toplinskih mostova

a)
b)
c)
d)

uglovi zgrada
spojevi unutranjih i vanjskih zidova
spoj drvenih podronica i rogova s armirano betonskim serklaima
spoj stropa i vanjskog zida

106

e)
f)
g)
h)

spoj zida i krova

spoj zida i plohe poda / stropa podruma
spojevi prozora i vrata (nadvoji, ograde i sl.)
proboji izolacijskih slojeva (balkoni, konzole i sl.)

Posljedice toplinskih mostova

a) poveani gubici topline
b) nia povrinska temperatura unutranje plohe vanjskog graevinskog
dijela
c) pojava povrinske kondenzacije vodene pare
d) pojava gljivica i plijesni
e) teta na graevini

Preporuke za smanjenje utjecaja toplinskih mostov

a) razrada projekta s obuhvatom detaljnog rjeavanja svih toplinskih
mostova
b) postii kontinuiranost ugradbe toplinske izolacije (bez prekida) gdje god
je to tehniki mogue
c) ako postoji dodatna toplinska izolacija, postaviti je s vanjske strane
d) dobro brtvljenje svih spojeva
e) prozore ugraditi u ravnini s vanjskom toplinskom izolacijom, ako ista
postoji
f) toplinski izolirati kutije za rolete
g) ugraivati elemente za prekid toplinskih mostova kod prodora
graevnih dijelova slabih toplinsko-izolacijskih svojstava kroz vanjski
omota zgrade (npr. prodor armirano betonske stropne ploe)

107

h) toplinski izolirati podnoje (sokl) zidova, a toplinsku izolaciju provui

dijelom preko temelja
i) zone zidova negrijanih ili otvorenih prostora koji se nastavljaju u grijane
prostore, obavezno toplinski izolirati u duini najmanje 50 cm od spoja
konstrukcija (produenje toplinskog mosta)

IZVADAK IZ NORME DIN 4108-2:2003-7:

Minimalni zahtjevi prema toplinskoj zatiti na podruju toplinskih mostova .
Spreavanje ekstremno niskih temperatura unutranjih povrina
Toplinski mostovi mogu na svojem termikom podruju utjecaja dovesti do jasno
niih povrinskih temperatura sa strane prostorije i do kondenziranja vode, pa time i do
stvaranja gljivica te poveanih transmisijskih toplinskih gubitaka. Kako bi se
konstrukcijskim mjerama smanjio rizik stvaranja gljivica, valja se pridravati naprijed
navedenih preporuka.
Pretpostavkama se smatraju ravnomjerno grijanje i dostatno ventiliranje
prostorija te uvelike nesmetana cirkulacija zraka na povrinama vanjskih zidova.

Mjere za spreavanje stvaranja gljivica

108

Za kutove vanjskih graevinskih dijelova istovrsne strukture, ije pojedinane

komponente ispunjavaju zahtjeve prema tablici 3., nije potrebno zasebno dokazivanje.
Svi konstruktivni, oblikom i materijalom uvjetovani toplinski mostovi koji su kao primjer
navedeni u normi DIN 4108, Dodatak 2, dovoljno su toplinski izolirani. Ne mora se
provoditi dodatno dokazivanje. Za sve konstrukcije koje odstupaju od toga, temperaturni
faktor mora na najnepovoljnijem mjestu ispuniti minimalni zahtjev fRsi 0,70, tj. pri nie
navedenim rubnim uvjetima valja se pridravati povrinske temperature sa strane
prostorije si 12,6 C. Od toga su izuzeti prozori. Za njih vrijedi norma E DIN EN ISO
13788. Kondenzirana voda na povrinama elemenata se pojavljuje kada je temperatura
povrine nia od temperature rosita okolnog zraka.

109

Tablica 3. - (DIN 4108-2) Minimalne vrijednosti otpora prolasku topline graevinskih dijelova

110

Minimalni razmak od zida

Kondenzat vlage stvorit e se gotovo forsirano ako je razmak izmeu komada
namjetaja i zidnih povrina s kojima oni granie manji od potrebnog minimalnog
razmaka od zida. Taj razmak kod unutranjih i vanjskih zidova iznosi najmanje 5 cm.
Naalost, povuena je norma DIN 18011 Postavne povrine, razmaci i komunikacijske
povrine u stanogradnji. Razmaci u tablici 5. sadre izmeu ostalog sljedee:

Meutim, budui da od njenog povlaenja nije izvreno drugaije normiranje, ta

DIN-norma moe i dalje vrijediti kao tehniko pravilo.
Razmak od zida trebalo bi kod vanjskih zidova po mogunosti poveati na
minimalno 10 cm.
to je slabija toplinska izolacija vanjskoga zida, to vei mora biti razmak! Kako bi
se sprijeilo stvaranje kondenzata, cirkulacija zraka trebala bi biti mogua ne samo iza i
s obje strane komada namjetaja, nego i iznad komada namjetaja. Korisno je ako zrak
moe cirkulirati i ispod donje strane komada namjetaja, tj. ako ispod ostane otvoren
meuprostor. To je jedva mogue kod zidnih ormara izraenih u visini stropa, ali kupci
obino ne bivaju upozoravani na to. Ako se komad namjetaja postavi usko uza vanjski
graevinski dio, to ima uinak predimenzionirane unutranje izolacije. Uslijed toga je
mogue vrlo jako snienje temperature zida i premjetanje toke kondenzacije, koja se
dotada nalazila u zidu, prema unutra, do te mjere da se u unutranjosti komada
namjetaja zimi ak formiraju temperature ispod 0C. Ako u to doba u ugradbenom
ormaru vise odjevni predmeti, oni e se ovlaiti stvorenim kondenzatom pa e uskoro
nastati miris po plijesni. Otada e proi tek kratko vrijeme do kolonizacije crnih gljivica.

PREPORUKA ZA ENERGETSKO PROMATRANJE

Kod energetskog promatranja mogu se zanemariti sljedei detalji:
a) prikljuak vanjski zid / vanjski zid (vanjski i unutranji kut); pasivna kua
b) prikljuak unutranjeg zida na neprekinuti vanjski zid ili na gornje ili do
nje vanjske graevinske dijelove koji se ne probijaju odnosno imaju
neprekinuti izolacijski sloj debljine 100 mm uz toplinsku provodljivost
od 0,04 W/(mK);
c) prikljuak stropa kata (izmeu grijanih katova) na vanjski zid, pri emu
postoji neprekinuti izolacijski sloj s R 2,5 m2K/W.;

111

d) pojedinano postojei prikljuci vrata stambenih zgrada u povrini

ovojnice preko koje se izmjenjuje toplina (kuna vrata, vrata
podrumskog stubita, vanjska vrata podruma, vrata prema negrijanomu
potkrovlju);
e) promjene presjeka male povrine u povrini ovojnice preko koje se
izmjenjuje toplina, npr. utinice i instalacijski ljebovi;
f) prikljuci graevinskih dijelova male povrine koji dolaze u dodir s
vanjskim zrakom, kao to su npr. podvlake i donji zavreci erkera s
izvanjskim termoizolacijskim slojevima s R 2,5 m2K/W.

Novi Prilog 2 uz DIN 4108

Podna povrina bez podruma

Rubna izolacija nije potrebna kod:

Estrih-izolacije 6 cm i vanjskog zida s 0,21 W/(mK)!
Rubna izolacija nije potrebna kod:

Estrih-izolacije 6 cm i vanjskog zida s 0,21 W/(mK)!

Estrih-izolacije 2 cm i obodne izolacije 4 cm

112

OBRATITE POZORNOST !
Plitki temelj temeljne ploe moraju biti izvana izolirane s
minimum 3 cm izolacije !

Referentna vrijednost za navedena je za centralnu

ugradnju prozora. Analogno vrijedi i za sluaj kada je poloaj prozora u srednjoj treini
zida. Spoj izmeu okvira prozora i tijela zgrade ispunjen je izolacijom ( 10 mm).

113

Proraun toplinskih
gubitaka kroz toplinske mostove
Uredba o tednji energije zahtijeva da se utjecaj konstrukcijskih toplinskih
mostova na godinje potrebe za toplinu zagrijavanja, prema tehnikim propisima i
mjerama koje se pojavljuju u pojedinanim sluajevima, odrava to niim. Preostali
utjecaj toplinskih mostova treba uzeti u obzir kod utvrivanja specifinih gubitaka
prijenosa topline koji se odnose na povrinu koja prenosi toplinu. EnEV predvia
sljedee tri varijante, koje se odnose na utjecaj toplinskih mostova u toplinsko-tehnikom
proraunu:
a) uzimanje u obzir kroz poveanje koeficijenta prolaza topline od UwB =
0,10 W/(m2K) za ukupnu obuhvaenu povrinu koja prenosi toplinu
b) kod primjene primjera planiranja prema DIN 4108 Prilog 2, uzimanje u
obzir pomou poveanja koeficijenta prolaza topline od UwB = 0,05 W
(m2K) za ukupnu obuhvaenu povrinu koja prenosi toplinu
c) pomou tone provjere toplinskih mostova prema DIN V 4108-6 u vezi
s daljim prihvaenim pravilima tehnike u svezi s DIN EN ISO 10211

Postupak izrauna (DIN EN ISO 10211)

Koeficijent gubitaka toplinskog mosta ( vrijednost):
- daje razliku izmeu stvarnih gubitaka topline na toplinskom mostu i
gubitaka topline iz uobiajenog postupka U-vrijednosti.
Veliina samo - vrijednosti, dakle ne daje nikakav pokazatelj o kvaliteti izvedbe
detalja!

Ako se planira vanjski graevinski element s koeficijentima prolaza topline od U =

0,28 W/(m2K), ali ne u skladu s Prilogom 2; tada se koeficijent prolaza topline vanjskog
graevinskog elementa formalno poveava za UwB = 0,10 W/(m2K).
To znai:
Uplanirani = 0,28 W/(m2K) Uprovjere = 0,38 W/(m2K)

114

Kod usklaivanja s Prilogom 2 uz DIN 4108, paualni se dodatak smanjuje

na polovicu.
To znai:
Uplanirani = 0,28 W/(m2K) Uprovjere = 0,33 W/(m2K)
Kod eksplicitne provjere otpadaju paualni dodaci i zamjenjuju se egzaktno
dobivenim vrijednostima. Pritom su od pomoi odgovarajui katalozi
toplinskih mostova, iz kojih se mogu uzeti potrebne informacije, pri emu
vie nije potrebno provoditi dugi postupak proraunavanja.
Ako se utjecaj toplinskih mostova kod vanjskih graevinskih elemenata utvrdi ve
kod odreivanja koeficijenata prolaza topline, obuhvaena povrina A kod uzimanja u
obzir utjecaja toplinskih mostova prema EnEV moe se smanjiti za odgovarajuu
povrinu graevinskog elementa. EnEV predvia dva postupka za proraunavanje
godinje potrebe za primarnom energijom Qp. Za stambene se zgrade, u skladu s
uredbom o toplinskoj zatiti, nudi postupak bilanciranja perioda grijanja, kod kojega se
tok vanjske temperature prenosi pomou podataka o dnevnom zagrijavanju.

Kod primjene pojednostavljenog postupka EnEV kao preduvjet uzima da je

utjecaj toplinskih mostova ogranien u skladu s DIN 4108, Prilog 2. Stoga kod
proraunavanja treba primijeniti reducirani paualni dodatak UWB = 0,05 W/(m2K).
U drugom postupku treba izraunati godinju potrebu za primarnom energijom Qp
prema DIN EN 832 u vezi s DIN V 4108-6 (Prilog D) i DIN V 4701-20, pomou postupka
mjesenog bilanciranja. Toplinski se mostovi mogu uzeti u obzir ili paualno, pomou
vrijednosti UWB, ili pomou koeficijenta gubitka toplinskog mosta .

115

Uzduni koeficijent prolaza topline , koji se naziva i koeficijentom gubitka

toplinskih mostova, moe se uzeti iz takozvanih kataloga toplinskih mostova, koji su
dostupni u tiskanom ili digitalnom obliku ili se moe proraunati uz pomo
odgovarajueg postupka viedimenzionalnog prorauna prema EN ISO 10 211-2. Iznos
moe se dobiti iz razlike izmeu pojednostavljeno dobivenog toplinskog toka, pomou
povrina dijelova prema DIN 4108, i rezultata 2-dimenzionalnih prorauna (vidi poglavlje
Preporuke za smanjenje utjecaja toplinskih mostova).
EnEV kod odreivanja zahvaene povrine A kroz koju se prenosi toplina
propisuje sluaj Aussenabmessung (vanjske izmjere), u skladu s EN ISO 13 789. Kod
upotrebe kataloga toplinskih mostova treba voditi rauna o razliitim vrijednostima za
vanjske i unutranje mjere.
Treba uzeti u obzir sljedee toplinske mostove:
a) rubove zgrada
b) kod prozora i vrata: palete (obodne)
c) veze stropova i zidova
d) oslonac stropa
e) toplinsko-tehniki odvojene balkonske ploe
Treba voditi rauna i o sljedeem:
a) efekti toplinskih mostova kod slabo grijanih prostorija mogu se
zanemariti,
b) bez dodatnih mjera koje se odnose na toplinsku izolaciju; konzolne
balkonske ploe, atike, samostojei oslonci kao i zidovi s > 0,5
W/(mK), koji se nalaze u neizoliranim krovnim podrujima ili u
slobodnom prostoru, nisu doputeni,
c) na temelju njihova ogranienog povrinskog djelovanja, toplinski se
gubici kroz toplinske mostove tokastog oblika u poetku ne uzimaju u
obzir.
Kod provjere u skladu s vaeim propisima, a pri emu se izraunava potreba za
toplinom zagrijavanja, odnosno potreba za energijom zagrijavanja, treba navesti da li su
toplinski mostovi uzeti u obzir paualno pomou dodatka za toplinske mostove UWB =
0,10, odnosno 0,15 W/(m2K) ili eksplicitno pomou vrijednosti.

Primjer izrauna faktora temperature fRsi

116

Tek kada je dokazano da je temperaturni faktor fRsi zadran na toplinskim

mostovima, dobiven je dokaz, da je projektant besprijekorno razradio detalje u odnosu
na sprjeavanje nastanka oroavanja i time pojavu plijesni!
Prikaz mree izrauna u toplinskim mostovima - preuzeti program za izraun
(ovdje HEAT 2.0). Razmak toaka prorauna u sredinjem elementu treba biti 25 mm.
Izrauni se izvode s razmakom od 10 mm.

Odreivanje koeficijenata
toplinskih mostova
Koeficijente gubitka toplinskih mostova koji su potrebni za detaljni postupak
provjere treba proraunati odgovarajuim viedimenzionalnim postupkom prorauna
prema E DIN EN ISO 10 211-2.
Sami iznos koeficijenta gubitka toplinskih mostova ne govori nita o
kvaliteti izvedbe detalja.
Udio gubitaka toplinskih mostova u specifinom gubitku prijenosa topline dobiva
se iz zbroja umnoaka duljine toplinskog mosta i iznosa (jednadba [2]). to je nii
iznos , to je nii toplinski gubitak kroz toplinski most kojega treba dodatno uzeti u obzir.
Jednostavan fiktivni primjer treba glasiti ovako: u obzir se uzimaju 2 vanjska zida.
Varijanta A s U-vrijednosti od U = 0,4 W/(m2K), varijanta B s U-vrijednosti od U = 0,2
W/(m2K). Za pojednostavljenje se uzima da je u oba sluaja gubitak topline postojeeg
toplinskog mosta jednak. U prvom se koraku odreuju toplinski tokovi preko povrina
elemenata, prema DIN 4108. Za varijantu A (loije U-vrijednosti) u podruju toplinskih
mostova obraunava se vii toplinski tok. U drugom se koraku odreuju vrijednosti ,
pomou kojih se opisuju razlike od stvarnih toplinskih gubitaka u podruju toplinskih
mostova. Kako je za varijantu A ve izraunat vii toplinski tok, vrijednosti ispadaju
manje. U stvarnosti bi toplinski gubici u podruju toplinskih mostova obiju varijanti imali
razliite iznose. Unato tome, kao to je ovdje opisano, vrijednosti energetski
nepovoljnije varijante mogu ispasti manjima. Zakljuak: za energetsku ocjenu
konstrukcijskog detalja od presudnog je znaaja stvarni, postojei toplinski tok u
podruju toplinskog mosta, a ne vrijednost .
U jednadbi s U-vrijednosti u obzir treba uzeti takozvane temperaturne korekcijske faktore. Faktori korekcije temperature uvijek su znaajni, ukoliko graevinski
elementi ne granie s vanjskim zrakom (npr. povrine prema negrijanim prostorijama,
graevinski elementi koji granie s tlom). Treba razlikovati pojednostavljeni pristup s
paualnim vrijednostima prema Tablici 3 iz DIN V 4108-6 i detaljni postupak prorauna
faktora korekcije temperature prema DIN ISO 13 789. U predstavljenom se izvjetaju
primjenjuju toplinski mostovi uz uzimanje u obzir faktora korekcije temperature Fx prema
Tablici 3 iz DIN V 4108-6.

117

Koeficijent prolaza topline graevinskih elemenata koji su u kontaktu s tlom,

izraunava se prema Prilogu E uz DIN V 4108-6. On se sastoji od niza graevinskih
elemenata koji granie s tlom, sa sljedeim otporima prijelazu:
a) Rsi = 0,17 m2K/W kod horizontalnih graevinskih elemenata
b) Rsi = 0,13 m2K/W kod vertikalnih graevinskih elemenata
c) Rse = 0 m2K/W
Kao faktor korekcije temperature za vanjski zid koji je u kontaktu s tlom odabire
se Fx = 0,6; za donju plou u kontaktu s tlom Fx = 0,6, a za podrumski strop prema
negrijanom podrumu Fx = 0,6. Prorauni graevinskih elemenata u kontaktu sa zemljom
provedeni su s temperaturom od +7,5C na horizontalnoj presjenoj ravnini u tlu.
Odstupajui od pravila prorauna prema EN ISO 10 211-2, u skladu s /2/, uzeta je
horizontalna udaljenost izvan graevinskih elemenata koji su u kontaktu s tlom i okomita
udaljenost ispod razine poda od 4 m.
Kod odreivanja koeficijenata gubitka toplinskih mostova treba navesti koje su dimenzije
(unutranje ili vanjske) upotrijebljene, jer njihov iznos ovisi o tom iznosu. Obiljeavanje
koeficijenata gubitka toplinskih mostova obavlja se pomou odgovarajueg indeksa i
(odnosi se na unutranju dimenziju), odnosno a (odnosi se na vanjsku dimenziju). Kao
to je ve spomenuto, EnEV propisuje vanjsku dimenziju kao mjerodavnu. Stoga se u
ovom izvjetaju upotrebljavaju iskljuivo koeficijenti toplinskih mostova a koji se
odnose na vanjske dimenzije. Sljedei primjer slui kao primjer prorauna koeficijenata

gubitka toplinskih mostova:

118

Predmetni vanjski zid ima U-vrijednost od UAW = 0,34 W/(m2K). U proraunu

toplinskog mosta utjecaj ima duljina od l = 2,325 (Slika 1). Koeficijent gubitka toplinskog
mosta izraunava se prema jednadbi [3]. Pritom je umnoak U-vrijednosti zida i duljine
toplinskog mosta kako slijedi:

Stvarni toplinski tok kroz detalj konstrukcije dobiva se iz programa za toplinske

mostove (HEAT 2): q = 21,725 W/m
Temperaturna razlika izmeu temperature unutranjeg zraka i temperature
vanjskog zraka iznosi: =25K

Iz toga se, primjerice, dobiva sljedei koeficijent gubitka toplinskog mosta koji se
odnosi na vanjsku dimenziju:

Odreivanje faktora temperature fRsi

Prema EnEV graevinske elemente zgrada koje se grade treba izvesti prema
zahtjevima na minimalnu toplinsku zatitu, u skladu s prihvaenim pravilima tehnike. DIN
4108-2 definira minimalnu toplinsku zatitu kao mjeru koja u svakoj toki unutranje
povrine osigurava higijensku klimu prostora, stoga se navodi kretanje kondenzata kroz
unutranje povrine vanjskih graevinskih elemenata koje su smanjene radi toplinskih
mostova, i to i u cjelini i u uglovima. Pritom je temelj uobiajena upotreba kod dobrog
grijanja i prozraivanja.

119

Kao to je ve spomenuto, u podruju toplinskog utjecaja toplinskih mostova

mogu se pojaviti znaajno nie temperature gornje povrine. Mogue su posljedine
pojave-povienje udjela kondenzata, kao i nastajanje plijesni. Stoga temperatura
povrine u prostoriji nije samo parametar za prosuivanje udobnosti u pogledu topline,
ve moe posluiti i za ogranienje rizika od stvaranja kondenzata i plijesni. Pritom se
treba rukovoditi bezdimenzionalnim kvocijentom temperaturnih razlika, odnosno
temperaturnim faktorom f prema EN ISO 10 211-1. Tako se mogu proraunati
temperature povrine kod proizvoljnih temperatura okoline.

Temperatura povrine u prostoriji dobiva se kako slijedi:

Toplinski mostovi prema DIN 4108, Prilog 2, dobro su toplinski izolirani. Isto tako,
uglovi graevinskih elemenata istovrsne konstrukcije, njihove komponente moraju
ispuniti zahtjeve prema Tablici 3 iz DIN 4108-6, bez posebnih provjera. Kod konstrukcija
koje od toga odstupaju na najpovoljnijem mjestu unutranje povrine graevinskog
elementa treba odrati temperaturni faktor od fRsi 0,7. To, uz sljedee navedene
rubne uvjete, odgovara temperaturi povrine na strani prostorije od 12,6 C. Prozori su
izuzeti od toga.
Za njih vrijedi E DIN EN ISO 13788.
Za proraun temperaturnog faktora uzimaju se sljedei rubni uvjeti:
a) temperatura unutranjeg zraka i = 20C
b) relativna unutranja vlanost zraka i = 50%
c) polazna sigurnosna kritina vlanost zraka prema E DIN EN ISO 13
788 za stvaranje plijesni na povrini graevinskog elementa Si = 80%
d) temperatura vanjskog zraka e = -5C
e) otpor prijelazu topline, unutranji
f) Rsi = 0,25 m2K/W (grijane prostorije)
g) Rsi = 0,17 m2K/W (negrijane prostorije)
h) otpor prijelazu topline, vanjski Rse = 0,04 m2K/W
Kod toplinskih mostova u graevinskim elementima, koji granie s tlom ili s
negrijanim podrumskim prostorima i prijelaznim zonama, treba upotrijebiti rubne uvjete
koji su navedeni u Tablici 5 u DIN 4108-2 (Tablica 2).

120

Sljedei primjer prikazuje slijed prorauna. Najnia temperatura povrine na strani

prostorije na toplinskom mostu dobiva se pomou programa za proraunavanje
toplinskog mosta. Tako se dobivaju sljedee ulazne veliine za jednadbu [5]:
Temperatura povrine na strani prostorije si = 17,6 C
Temperatura vanjskog zraka e = -5 C
Temperatura unutranjeg zraka i = 20 C

Zahtjevi se mogu odrati, konstrukcija je u pogledu odvoenja kondenzata i

stvaranja plijesni sigurna i bez nedostataka.
Napomena:
Za uobiajene spojne elemente, npr. avle, vijke, iane kutnike kao i kod
spajanja prozora na susjedne graevinske elemente i za spojeve od morta u zidu prema
DIN 1053-1 za minimalnu toplinsku zatitu ne treba provesti nikakvu provjeru.

Katalog toplinskih mostova

OPE UPUTE
U ovome se poglavlju nalaze informacije za tipine graevinske detalje od
porastog betona koje su potrebne za eksplicitan izraun efekata toplinskih mostova.
Detalji su u usporedbi s konstrukcijama u Prilogu 2 uz DIN 4108 jednakovrijedni ili
povoljniji. *)
Konkretno to za projektante znai, da ovisno o cilju, moe upotrijebiti razliite
naine. Energetska ekvivalentnost prema Prilogu 2 omoguuje, za brzo i trokovno
racionalno razmatranje efekata toplinskog mosta, upotrebu polovice dodatka na
koeficijente prolaza topline UWB = 0,05 W/(m2K). Ako se ipak eli provjeriti, da li je
pomou graevinskog materijala poroznog betona mogu nain graenja koji je gotovo
bez toplinskog mosta, stvarni se uinci toplinskih mostova mogu tono proraunati
pomou podataka u tablicama.

121

Za svaki su detalj u tablinom obliku predstavljeni pripadajui koeficijenti gubitka

toplinskih mostova i temperaturnih faktora. Pritom se u obzir uzimaju razliita mjerenja i
toplinske vodljivosti. Za dalje je objanjenje prikazana konstrukcija.
Za odabrane vrijednosti (u tablicama su na sivoj podlozi), dodatno su navedeni
temperaturni tok, toplinski tok i izoterme. Tablica 3. prikazuje konstrukciju uobiajenog
poprenog presjeka kod ovih primjera. Kodiranje u bojama za temperaturni tok i za
toplinski tok nalazi se na Slici 3., a do c.
Svi se rezultati odnose na zgrade s normalnim unutranjim temperaturama ( vee od
18 C). Dalji su rubni uvjeti navedeni u poglavljima Preporuke za smanjenje utjecaja
toplinskih mostova i Proraun toplinskih gubitaka kroz toplinske mostove. Jo jednom
treba upozoriti na to , da se samo na temelju iznosa koeficijenata gubitaka toplinskih
mostova ne moe dati ocjena o energetskoj kvaliteti odreenog detalja i njegove izvedbe
(vidi poglavlje Preporuke za smanjenje utjecaja toplinskih mostova).
Prorauni su provedeni s viedimenzionalnim programom za toplinske mostove Heat.
Poblie informacije o programu nalaze se na Internetu, na www.buildingphysics.com

Primjer rjeavanja toplinskih mostova u viestambenim zgradama pomou Ytong-a i

Ytong Multipora

122

KATALOG TOPLINSKIH MOSTOVA

123

124

125

126

127

128

129

130

3.2.1. POSLJEDICA JAKIH

TOPLINSKIH MOSTOVA
Poast zvana Toplinski most
Trai se najvei neprijatelj toplih domova sa ove strane svemira, iv ili mrtav.
Dopustite da vam predstavimo potencijalog pobjednika, toplinski most je pred vama.
Toplinski most je manji dio plata graevine gdje se inae jednoliki toplinski otpor znatno
mijenja zbog promjene materijala, promjene debljine plata ili geometrije graevine.
Toplinski most nastaje kada materijali koji su slabi izolatori dolaze u kontakt i
dozvoljavaju toplini da preko njihovog spoja stvori tok. Na slici vidimo jedan primjer
toplinskog mosta gdje je zid od cigle presjeen sa betonom, koji je slabiji izolator sa
manjim toplinskim otporom i kroz kojeg toplina nesmetano pronalazi put iz unutranjosti
graevine prema vani. Najjednostavniji primjer toplinskog mosta je prozor ili vrata.

Zbog smanjenog toplinskog otpora u odnosu na normalni presjek zida ne samo

da toplina odlazi vani nego je i temperatura sa unutaranje povrine zida na toplinskom
mostu manja nego na ostaloj povrini zida pa se poveava opasnost od kondenziranja
vodene pare na unutarnjem dijelu toplinskog mosta. Borba sa toplinskim mostovima u
pravilu je jako teka, pa je prevencija najbolja mjera koju moemo poduzeti. Nekada se
problemi mogu rijeiti postavljanjem dodatne izolacije oko samog mosta ali u veini je
sluajeva rjeavanje postojeih toplinskih mostova jako teko. Zbog toga je veoma
vano da se jako pazi u fazi gradnje objekta jer toplinski mostovi imaju dva glavna
razloga nastanaka, greka u projektiranju ili greka u graenju. Jedan od glavnih razloga
toplinskih mostova su greke u izoliranju tijekom gradnje gdje je izolator loe postavljen
ili je sam izolator jako lo to dovodi do nesmetanog toka topline prema vani. esti
uzroci toplinskih mostova su i metalni objekti unutar konstrukcije koji grekom stre kroz
izolaciju prema vani.
Generalno gledajui toplinski mostovi nisu dobri zbog vie razloga:
Poveene potronje energije
Pojavom toplinskih mostova na graevini potrebno je nadoknaditi toplinu koja je
preko mostova otila u okolinu. Korisnici objekta to rade dodatnim zagrijavanem

131

prostora to poveava potronju energije. U novijim zgradama nia temperatura

unutarnjeg palata objekta trebala bi se javljati samo na podruju prozora. Kod starijih
zgrada preporuljivo je da se postavi dodatna izolacija na vanjskoj strani graevine.
Odravanje objekta
Posljedica toplinskih mostova je i kondenzacija pare na unutarnjem dijelu mosta
to kao posljedicu ima stvaranje vlanih podruja na zidovima, u ekstremnim
sluajevima i plijesni. Sve to poveava potrebu za dodatnim odravanjem objekta jer je
zahvaene povrine potrebno sve ee odravati i to sa dosta skupim sredstvima. Da
bi se izbjegla kondenzacija na toplinskim mostovima potrebno je osigurati da relativna
vlanost unutar graevine bude na nioj razini. To se moe osigurati na nain da se
proizvodi manja koliina pare a da se osigura dovoljna izmjena zraka u prostoru.
Komfor unutar objekta
Toplinski mostovi utjeu na komfor objekta na naina da e loe izolirani zidovi biti
hladni tijekom zime to uz kretanje zraka moe dovesti do hladnih propuha. Hladni
propuh e dovesti do toka niske temperature to dovodi do smanjenja komfora unutar
prostora.
Zdravlje korisnika objekta
Jedan od glavnih problema toplinskih mostova je i pojava plijesni koja poveava
opasnost od alergija i drugih zdravstvenih problema. Zbog svega ovog, gledajui sa
stajalita uinkovitog koritenja energije, toplinski mostovi su jedan od glavnih problema
graenja.

132

3.2.2. NAINI I SREDSTVA ZA SMANJENJE

UTJECAJA TOPLINSKIH MOSTOVA
Toplinski mostovi se uvijek pojavljuju u gradevinskim konstrukcijama, no njihov utjecaj na
ugodnost boravka, trajnost i stabilnost konstrukcije je potrebno smanjiti pravilnim projektiranjem
bitnih detalja konstrukcije:
a) Prozore treba ugraditi tako da su barem dijelom u nivou toplinske izolacije
b) Kutija za roletu mora biti toplinski izolirana
c) Toplinsku izolaciju zida treba povui do temelja, a po potrebi treba izolirati i temelj
d) Osigurati kontinuitet toplinske izolacije svih konstrukcija, bez prekida toplinske
izolacije
e) Projektirati zgrade tako da se izbjegnu konstruktivni detalji tipinih toplinskih mostova prodori konstrukcija, istake i slino
Uvaavanjem ovih kriterija ostvaruje se potrebni kontinuitet toplinske izolacije koji je po zavretku
izgradnje mogue dodatno provjeriti termografskim snimanjem.

PRIMJENA INFRACRVENE TERMOGRAFIJE U ODREDIVANJU

ENERGETSKIH GUBITAKA U ZGRADARSTVU
Primjenom termografskih mjerenja, sukladno normi HRN EN 13187:2000
mogue je brzo i uinkovito utvrditi stanje toplinske izolacije vanjske ovojnice zgrade, a
time mjesta, dimenzije i veliinu gubitaka toplinske energije zgrade. Kako je u Hrvatskoj
relativno est sluaj da dokumentacija (projektna, izvedbena) ne odgovara realnom
stanju to mjerenja kojim se provjerava podudarnost stanja vanjske ovojnice zgrade s
dokumentacijom su nuna. Termografsko mjerenje je brzo, jeftino i uinkovito te se
namee kao zadovoljavajua kvalitativna metoda pri energetskim auditima zgrada.
Povoljna okolnost za primjenu te metode mjerenja u Hrvatskoj slijedi iz injenice da se
edukacije za termografistu provode na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, a
termografska oprema se moe kupiti u Hrvatskoj i to od mnogih svjetskih proizvodaa,
uz osigurani servis opreme.
PRIMJERI GUBITAKA TOPLINE U ZGRADARSTVU
Provedbom niza energetskih audita, poglavito tzv. walk trought audita, koristili
smo suvremenu termovizijsku kameru ThermoCAM P65, s objektivima od 23 i 45.
Obrada termograma vrena je s programom ThermoCAM Reporter Pro 8. Postupajui
suklando relevantnim normama bili smo u stanju utvrditi postojanje i veliinu toplinskih
mostova, mjesta slabe li nedostajue toplinske izolacije, ocijeniti stanje toplinske
propusnosti vanjske stolarije, nepravilnosti rada grijuih tijela sustava grijanja i si.
esto su termovizij ska mjerenja pokazala da dokumentacija vezana za fiziku
zgrade nije tona, odnosno da ne odgovara realnom stanju. Radi ilustracije navedenog,
na slikama 2. do 5. dati su termogrami s pridruenim fotografijama nekih zgrada. Na
termogramima svjetlijom bojom prikazane su povrine s viom temperaturom, a povrine
s niom temperaturom tamnijom bojom.

133

Pored gubitaka topline kroz prozore vidljivo je ne postojanje dijela izolacije na

bonom zidu zgrade.

134

Kao primjer slabe toplinske izolacije sportske dvorane novosagraene kole dat je
termogram na slici 5.

Slika 5.: Slaba toplinska izolacija vanjskog zida uzrokuje poveane gubitke topline
grijanja. Realni koeficijent prolaska topline vanjskog zida je via za cca 30 %
spram vrijednosti iz projektne dokumentacije.

135

Toplinski mostovi se uvijek pojavljuju u graevinskim konstrukcijama, no njihov

utjecaj na ugodnost boravka, trajnost i stabilnost konstrukcije je potrebno smanjiti
pravilnim projektiranjem bitnih detalja konstrukcije:
_ Prozore treba ugraditi tako da su barem dijelom u nivou toplinske izolacije
_ Kutija za roletu mora biti toplinski izolirana
_ Toplinsku izolaciju zida treba povui do temelja, a po potrebi treba izolirati i temelj
_ Osigurati kontinuitet toplinske izolacije svih konstrukcija, bez prekida toplinske izolacije
_ Projektirati zgrade tako da se izbjegnu konstruktivni detalji tipinih toplinskih mostova
prodori konstrukcija, istake i slino
Uvaavanjem ovih kriterija ostvaruje se potrebni kontinuitet toplinske izolacije koji
je po zavretku izgradnje mogue dodatno provjeriti termografskim snimanjem.
Uz kvalitetnu toplinsku izolaciju vanjske ovojnice kue, izbjegavanje jakih
toplinskih mostova preduvjet je energetski efikasne gradnje. Postavom toplinske
izolacije s vanjske strane moemo izbjei veinu toplinskih gubitaka kod toplinskih
mostova. Pozicija prozora u zidu takoer igra vanu ulogu u izbjegavanju toplinskih
mostova. Ako je mogue prozor treba biti smjeten u nivou toplinske izolacije. Ako to
nije mogue potrebno je toplinski izolirati palete oko prozora.

136

PRORAUN UTJECJA TOPLINSKOG MOSTA NA

TOPLINSKE GUBITKE
(1) Zgrada koja se grije na temperaturu viu od 12 C mora biti projektirana i
zgraena na nain da utjecaj toplinskih mostova na godinju potrebnu toplinu
za grijanje bude to manji. Da bi se ispunio taj zahtjev, pri projektiranju treba
koristiti sve ekonomski prihvatljive tehnike i tehnoloke mogunosti.
(2) Utjecaj toplinskih mostova kod prorauna godinje potrebne topline za
grijanje i koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oploja
grijanog dijela zgrade odreuju se prema HRN EN ISO 13789:2000, HRN EN
ISO 14683:2000 i HRN EN ISO 14683/AC: 2004, HRN EN ISO 10211-1:2002,
HRN EN ISO 10211-1/AC:2004, HRN EN ISO 10211-2:2002 i HRN EN
13370:2002.
(3) Ako je potencionalni toplinski most projektiran u skladu s hrvatskom
normom koja sadri katalog dobrih rjeenja toplinskih mostova, tada se moe
umjesto tonog prorauna iz stavka 2. ovoga lanka utjecaj toplinskih mostova
uzeti u obzir poveanjem koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2K)], svakog
graevnog dijela oploja grijanog dijela zgrade za UTM = 0,05 W/(m2K).
(4) Ako toplinski most nije katalogiziran u hrvatskoj normi iz stavka 3. ovoga
lanka ili rjeenje toplinskog mosta nije u skladu s odgovarajuim rjeenjem,
tada se umjesto tonog prorauna prema hrvatskim normama iz stavka 2.
ovoga lanka utjecaj toplinskih mostova moe se uzeti u obzir poveanjem
koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2K)], svakog graevnog dijela oploja
grijanog dijela zgrade za UTM = 0,10 W/(m2K).

(5) Iznimno, odredbe stavka 2. ovog lanka ne primjenjuju se na graevne

dijelove kod kojih je utjecaj toplinskih mostova ve bio uzet u obzir u
proraunu koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2K)].
Kod zgrade s parcijalnim tlakom vodene pare veim od 1750 Pa (npr. 20 C/75
%), koja ima toplinske mostove s duljinskim koeficijentom prolaska topline i > 0,20
W/(mK) ili e > 0,15 W/(mK), treba dokazati da se vodena para nee kondenzirati na
unutarnjoj povrini toplinskih mostova. Ovaj dokaz se provodi prema HRN EN ISO
10211-1:2002, HRN EN ISO 10211-1/AC:2004, HRN EN ISO 10211-2:2002 i HRN EN
ISO 13788:2002.

137

138

139

140

141
Norme vezane uz problematiku toplinskih mostova:
HRN EN ISO 10211-1:20XX
Toplinski mostovi u zgradarstvu -- Toplinski tokovi i povrinske temperature Detaljni prorauni
(ISO 10211:2007; EN ISO 10211:2007)
Thermal bridges in building construction -- Heat flows and surface temperatures Detailed
calculations (ISO 10211:2007; EN ISO 10211:2007)
HRN EN ISO 14683: 20XX
Toplinski mostovi u zgradarstvu -- Linearni koeficijent prolaska topline -- Pojednostavljena
metoda i utvrene vrijednosti (ISO 14683:2007; EN ISO 14683:2007)
Thermal bridges in building construction -- Linear thermal transmittance -- Simplified methods
and default values (ISO 14683:2007; EN ISO 14683:2007)

142

143

144

Pojava toplinskog mosta na spoju balkona i vanjskog zida je vrlo esta pojava koja se uspjeno
moe izbjei postavom toplinske izolacije s gornje (kao plivajui pod) i donje strane balkonske
ploe postavom toplinske izolacije u podgledu minimalne irine pola metra od spoja balkona i
povrine zidanog (betonskog) zida.

145

146
5.5. Prekidi toplinskih mostova:

Gotovi, tipski, atestirani elementi za uklanjanje (ublaavanje) djelovanja toplinskih mostova

Dodatni detalji:

147

148

Svjetlost je elementarni sastavni dio

ovjekova stambenog i radnog okruenja.
Osim vizualnoga ugoaja snano utjee i na osjeaj opeg zadovoljstva ili
nezadovoljstva boravljenjem u odreenom prostoru. Slaba ili neodgovarajua
osvijetljenost utjee na ovjekovo raspoloenje i pogodnost obavljanja radova.
ovjekovo je oko sposobno uinkovito se prilagoavati distribuciji svjetlosnoga
spektra i koliini raspoloive prirodne svjetlosti. Njezine neprestane varijacije djeluju
stimulativno na vidne procese te sprjeavaju brz nastup osjeaja monotonosti i
umornosti, do ega esto dolazi pri umjetnoj rasvjeti.
Znaenje dostatne i odgovarajue prirodne svjetlosti za ovjeka pokazuje se
biolokim, fiziolokim i psiholokim uincima.
U poglavlju Svjetlost i osvjetljenje knjige Sick Building Syndrome (E&FN Spon,
1997.) Hana Drahonovska navodi tri vrste simptoma zdravstveno nepovoljne zgrade koji
se mogu povezati s osvjetljenjem i vizualnim radom: neugodnost, tj. nadraenost u
oima, astenopija, tj. preoptereenost oiju i opi nevizualni simptomi kao psihike
tegobe, imunoloka i hormonska neuravnoteenost i slino.
Upravo su opi simptomi u najveoj mjeri posljedica pomanjkanja prirodne
svjetlosti.
Osiguravanje dostatnoga i odgovarajuega prirodnog osvjetljenja i neposrednoga
osunanja povezanog s dnevnom svjetlosti jedan je od najvanijih elemenata planiranja
izgraenoga okruenja. Svjetlost je sa svojim varijacijama esto element koji konano
zaokruuje odreenu graditeljsku cjelinu i istie je posebnou. Odlika graditeljskoga
projekta iskazuje se i uinkovitim sustavom prirodnog i umjetnog osvjetljenja prostora.
ovjekov radni i ivotni ritam prilagoen je promjenama dnevne svjetlosti, izmjeni
dnevnih i nonih ciklusa.
Temeljne bioloke potrebe diktiraju vizualni doticaj s vanjskim okruenjem i
dinamikim procesima koji se u njemu odvijaju. Umjetno je osvjetljenje prostora
potrebno kao dopuna ili nadomjestak prirodne svjetlosti kada ona nije dovoljna.
Osvjetljenje prostora moe se u okviru zadanih uvjeta i injeninoga stanja na odreenoj
lokaciji uravnoteiti tehnikim sredstvima. Naravno, nain uravnoteivanja prirodne
svjetlosti u nekim se bitnim elementima razlikuje od naina uravnoteivanja umjetne
svjetlosti.
Na vremenske varijacije dnevne svjetlosti ne moe se utjecati, pa se
odgovarajuim projektiranjem svjetlosnih otvora i sustava zasjenjenja optimizira prirodna
osvijetljenost prostora. Bitno je lake, ne nuno i jednostavnije, pravilnim izborom,
rasporedom i svjetlosno tehnikim karakteristikama svjetleih tijela uravnoteiti razinu
umjetne osvijetljenosti prostora ili pojedinih radnih mjesta u prostoru.
Snana osvijetljenost nije nuno sama po sebi i dobra osvijetljenost. Dobro vidno
opaanje ovisi o koliini i kvaliteti, tj. vrsti svjetlosti. Uobiajeno je prirodna svjetlost
ugodnija za oko. Zbog toga se izborom umjetnih izvora svjetlosti pokuava to bolje

149

pribliiti spektru i karakteristikama prirodne svjetlosti. Poznata je i pojava da je ovjek

tolerantniji na nizak stupanj prirodne osvijetljenosti nego na jednako nizak stupanj
umjetne osvijetljenosti. Slaba se prirodna osvijetljenost doivljava kao jo jedna razina
osvijetljenosti, dok se slaba umjetna svjetlost doivljava kao nedostatna osvijetljenost.
Osim dovoljnih prosjenih vrijednosti svjetlosnih parametara prostora iznimno je
vana njihova jednolikost, iako nije apsolutna. U sluaju velikih nejednolikosti
osvijetljenosti pojedinih dijelova prostora ili, to esto i vie smeta, jake varijacije
osvijetljenosti pojedinih povrina (na primjer osvijetljenost radne povrine, osvijetljenost
zaslona raunala, osvijetljenost kroz prozor danju ili nou) moe doi do produljenja
vremena adaptacije oiju na razliite svjetlosne ambijente. Prevelika jednolikost
svjetlosnih parametara moe uzrokovati monotonost koja loe i nestimulativno utjee na
osjeaj i doivljaj prostora.

PRIRODNO OSVJETLJENJE U ZGRADARSTVU

Svjetlost je elementarni sastavni dio ovjekova stambenog i radnog okruenja.
Osim vizualnoga ugoaja snano utjee i na osjeaj opeg zadovoljstva ili Nezadovoljstva boravljenjem u odreenom prostoru. Slaba ili neodgovarajua osvijetljenost
utjee na ovjekovo raspoloenje i pogodnost obavljanja radova.
ovjekovo je oko sposobno uinkovito se prilagoavati distribuciji svjetlosnoga
spektra i koliini raspoloive prirodne svjetlosti. Njezine neprestane varijacije djeluju
stimulativno na vidne procese te sprjeavaju brz nastup osjeaja monotonosti i umornosti, do ega esto dolazi pri umjetnoj rasvjeti. Znaenje dostatne i odgovarajue
prirodne svjetlosti za ovjeka pokazuje se biolokim, fiziolokim i psiholokim uincima.
U poglavlju Svjetlost i osvjetljenje knjige Sick Building Syndrome (E&FN Spon,
1997.) Hana Drahonovska navodi tri vrste simptoma zdravstveno nepovoljne zgrade koj
i se mogu povezati s osvjetljenjem i vizualnim radom: neugodnost, tj. nadraenost u
oima, astenopija, tj. preoptereenost oiju i opi nevizualni simptomi kao psihike
tegobe, imunoloka i hormonska neuravnoteenost i slino.
Upravo su opi simptomi u najveoj mjeri posljedica pomanjkanja prirodne
svjetlosti. Osiguravanje dostatnoga i odgovarajuega prirodnog osvjetljenja i
neposrednoga osunanja povezanog s dnevnom svjetlosti jedan je od najvanijih
elemenata planiranja izgraenoga okruenja.
Svjetlost je sa svojim varijacijama esto element koji konano zaokruuje
odreenu graditeljsku cjelinu i istie je posebnou. Odlika graditeljskoga projekta
iskazuje se i uinkovitim sustavom prirodnog i umjetnog osvjetljenja prostora.
ovjekov radni i ivotni ritam prilagoen je promjenama dnevne svjetlosti, izmjeni
dnevnih i nonih ciklusa.Temeljne bioloke potrebe diktiraju vizualni doticaj s vanjskim
okruenjem i dinamikim procesima koji se u njemu odvijaju. Umjetno je osvjetljenje
prostora potrebno kao dopuna ili nadomjestak prirodne svjetlosti kada ona nije dovoljna.
Osvjetljenje prostora moe se u okviru zadanih uvjeta i injeninoga stanja na odreenoj
lokaciji uravnoteiti tehnikim sredstvima. Naravno, nain uravnoteivanja prirodne
svjetlosti u nekim se bitnim elementima razlikuje od naina uravnoteivanja umjetne
svjetlosti.

150

Na vremenske varijacije dnevne svjetlosti ne moe se utjecati, pa se odgo

varajuim projektiranjem svjetlosnih otvora i sustava zasjenjenja optimizira prirodna
osvijetljenost prostora.
Dobro osvijetljen prostor dnevnog boravka
Bitno je lake, ne nuno i jednostavnije, pravilnim izborom, rasporedom i
svjetlosno tehnikim karakteristikama svjetleih tijela uravnoteiti razinu umjetne
osvijetljenosti prostora ili pojedinih radnih mjesta u prostoru.
Snana osvijetljenost nije nuno sama po sebi i dobra osvijetljenost. Dobro vidno
opaanje ovisi o koliini i kvaliteti, tj. vrsti svjetlosti. Uobiajeno je prirodna svjetlost
ugodnija za oko. Zbog toga se izborom umjetnih izvora svjetlosti pokuava to bolje
pribliiti spektru i karakteristikama prirodne svjetlosti. Poznata je i pojava da je ovjek
tolerantniji na nizak stupanj prirodne osvijetljenosti nego na jednako nizak stupanj
umjetne osvijetljenosti.
Slaba se prirodna osvijetljenost doivljava kao jo jedna razina osvijetljenosti, dok
se slaba umjetna svjetlost doivljava kao nedostatna osvijetljenost. Osim dovoljnih prosjenih vrijednosti svjetlosnih parametara prostora iznimno je vana njihova jednolikost,
iako nije apsolutna. U sluaju velikih nejednolikosti osvijetljenosti pojedinih dijelova prostora ili, to esto i vie smeta, jake varijacije osvijetljenosti pojedinih povrina (na primjer osvijetljenost radne povrine, osvijetljenost zaslona raunala, osvijetljenost kroz
prozor danju ili nou) moe doi do produljenja vremena adaptacije oiju na razliite
svjetlosne ambijente.
Prevelika jednolikost svjetlosnih parametara moe uzrokovati monotonost koja
loe i nestimulativno utjee na osjeaj i doivljaj prostora.Uvijek je potrebno osigurati
mogunost prilagoavanja svjetlosnoga toka u prostor. Pri dnevnoj svjetlosti pod tim se
podrazumijevaju sjenila, difuzori, promjenjive optike karakteristike ostakljenja i slino,
pri umjetnoj rasvjeti mogunost prilagoavanja snage, temperature, boje, smjera ili lokacije. S jedne se strane time omoguava subjektivno prilagoavanje svjetlosnih odnosa, s druge strane upravo mogunost individualnoga upravljanja ili nadzora neposredno i pozitivno utjee na korisnikov osjeaj u prostoru.
Prirodna svjetlost i kriteriji
Odgovarajua je osvijetljenost kompleksan pojam koji ukljuuje koliinske i
kvalitativne objektivne i subjektivne komponente. Kvalitetna je osvijetljenost prostora
sinteza poznavanja osnovnih pravila izbora i rasporeenosti svjetlosnih otvora,
svjetlosnih tijela za umjetno osvjetljenje, kreativnost oblikovanja prostora i unutranje
opreme te inovativnosti.
Kvalitetno projektiranje rasvjete prostora obuhvaa pravilan izbor vrste, izvora i
koliine svjetlosti s obzirom na vizualne potrebe, tj. zahtjeve u odreenom prostoru.
Projektant mora izborom i rasporedom sustava umjetne rasvjete prostora posti-i
dostatan stupanj osvijetljenosti, zadovoljavajuu jednolikost ope osvijetljenosti prostora
(odnos izmeu najmanje i prosjene osvijetljenosti) i prema potrebi osigurati dodatno
osvjetljenje specifinih radnih mjesta.

151

Zgrade s umjetnom rasvjetom

Umjetna bi se osvijetljenost morala po koliini i kvaliteti (boja, tj. temperatura
svjetlosti) to vie pribliiti prirodnoj osvijetljenosti, osim u posve specifinim sluajevima
kada pojedine radnje zahtijevaju posebnu boju svjetlosti. Pritom treba potovati odreenu tehniku regulativu i preporuke struke za osvijetljenost radnoga mjesta s obzirom
na zahtjeve konkretnoga radnog procesa i potrebe korisnika.
Rasporeenou svjetlosnih otvora u platu zgrade te izborom odgovarajuih
sustava ostakljenja eli se postii dostatan stupanj osvijetljenosti, zadovoljavajua
jednolikost ope osvijetljenosti prostora i prema potrebi osigurati dodatno osvjetljenje
pojedinih radnih mjesta.
Sprijeiti treba neposredno blijetanje i pretjerano odbijanje svjetlosti u vidnome
polju koja bi mogla uzrokovati blijetanje. Slino vrijedi i za sustave umjetne rasvjete
prostora koji bi, osim navedenoga, morali biti projektirani tako da su jednostavni za
uporabu i odravanje, to znatno utjee na smanjivanje trokova rada.
Osiguravanje dovoljne i odgovarajue prirodne osvijetljenosti i neposrednoga
osunanja stambenih i radnih prostora jedan je od najvanijih elemenata projektiranja
zgrada, to je vrlo kompleksan postupak jer zahtijeva spajanje znanja s mnogih podruja. Pri donoenju odluka o oblicima, dimenzijama, rasporedu, orijentaciji te optikim
karakteristikama svjetlosnih otvora potrebno je, osim namjene prostora i individualnih
zahtjeva korisnika, esto u obzir uzimati i druge elemente (na primjer urbanistike kriterije s obzirom na izgraenost i ekonomino iskoritavanje zemljita, zahtjeve ouvanja
kulturne batine, vedute pri pogledu kroz prozore, privatnost prostora i slino). Kriteriji za
ocjenu prirodnoga osvjetljenja uobiajeno sadre tri osnovna elementa: koliinski, vremenski i kvalitativni.
Koliinskim se kriterijem opisuje intenzivnost prirodne svjetlosti, tj. osvijetljenost
prostora. Kako koliina prirodne svjetlosti u prostoru varira s obzirom na vanjske
odnose, za opis svjetlosnih karakteristika odreene toke u prostoru upotrebljava se
bezdimenzijski parametar KDS kolinik dnevne svjetlosti.
KDS (koliina dnevne svjetlosti) je u postocima izraen odnos izmeu trenutane
osvijetljenosti odabrane toke u prostoru i vanjske osvijetljenosti. Promjenom vanjske
osvijetljenosti proporcionalno se mijenja i osvijetljenost promatrane toke prostora. KDS
ima za svaku toku u prostoru odreenu stalnu vrijednost. Tako se s poznatom ili pretpostavljenom vanjskom osvijetljenosti moe izraunati trenutana osvijetljenost odreene toke u prostoru. Posebna je prednost KDSa da je to koliina koja je neovisna o
vanjskim svjetlosnim odnosima i ovisi samo o tlocrtu i karakteristikama prostora te svjetlosnim otvorima.Zbog toga je smislenije odrediti kriterije za prirodnu osvijetljenost prostora pomou KDS-a, nego s neposrednim vrijednostima u luksima kao to to sada vrijedi za projektiranje umjetne osvijetljenosti prostora. KDS za odreenu toku sastavljen
je od triju osnovnih komponentata: udjela vidljivoga dijela neba, udjela vanjskih refleksija
i udjela unutarnjih refleksija. Udio vanjskih refleksija najee je malen u usporedbi s
drugim dvama komponentama, stoga se odreuje s manje preciznim postupcima. Za
opis stvarnih odnosa mogu se upotrijebiti korekcijski, tj. redukcijski faktori s kojima se u
obzir uzima utjecaj neprozirnih elemenata prozora (preke, okviri), prljavost prozorskih
stakala, utjecaj unutarnje opreme i sl. Vaan je korekcijski faktor pri uporabi naprednih
tehnologija izvedbe stakla i sustava ostakljivanja i stvarna propusnost svjetlosti kroz prozorski otvor.

152

Vremenski kriteriji za podruje stambenih i poslovnih zgrada uobiajeno nisu

odreeni. Posredno je raspoloivo trajanje prirodne svjetlosti, tj. njezina dnevna i sezonska varijacija uzeta u obzir pri projektiranju sustava umjetnoga osvjetljenja, posebno
u sluaju kontrolnih sustava koji se temelje na raspoznavanju raspoloive dnevne svjetlosti. U odreenim je sluajevima, na primjer kod muzeja, galerija i sl., dobro da
projektanti uz uporabu suvremenih programskih orua u obzir uzmu i kriterije te vrste.
Kvaliteta prirodne svjetlosti u prostoru ima jaku subjektivnu komponentu. Ovisi o kemijsko fizikalnim karakteristikama sustava ostakljenja, tj. o njegovoj propusnosti spektra.To je podruje intenzivnih razvojnih i istraivakih radova koji ukljuuju i analizu
utjecaja razliitih tipova ostakljenja (njihovih svjetlosnih karakteristika) na ljude,
vegetaciju i opremu u prostorima.
U Kanadi je tvrtka Canada Mortgage and Housing Corporation prije nekoliko
godina provela istraivanje kako niskoemisijsko ostakljenje prozora utjee na hipersenzibilne osobe koje inae nemaju problema pri uobiajenom ostakljenju. Izvjetaj Efficient Windows, Lighting & Human Health iz 1996. navodi da je veina tih osoba izrazila
nezadovoljstvo s ostakljenjem te vrste i opisala neugodan osjeaj pri pogledu kroz prozor, posebno za oblana vremena. Vjerojatno bi bilo zanimljivo napraviti opseniju usporednu studiju za utvrivanje prihvatljivosti odreenog tipa ostakljenja za osobe sa specifinim potrebama ili bolestima, tj. odreenim tipovima zgrada uzimajui u obzir mogue
elemente sindroma bolesne zgrade. Pritom treba istaknuti da navedena istraivanja ne
vrijede za doivljaj Projektna rjeenje svjetlosnih uinaka niskoemisijskoga ostakljenja
kod normalno osjetljivih osoba.
Svjetlost i kvaliteta stambene okoline
Stupanj prirodne osvijetljenosti (i osunanosti) prostora zgrade pri odreenom
tipu svjetlosnih otvora ovisi o vanjskim (prirodne i umjetne geometrijske prepreke
topografija, boja i struktura povrina u okolici) i unutarnjim imbenicima (orijentacija,
veliine i raspored prostora, poloaj svjetlosnih otvora, boja i struktura unutarnjih
povrina, unutarnje prepreke).
Potrebna osvijetljenost prostora, izmeu ostaloga, ovisi o namijeni prostora i
njegovih radnih povrina, trenutanom raspoloenju, vrsti poslova koji se u njemu
obavljaju i nainu ulaza prirodne svjetlosti u prostor. Najizrazitija i esto najtee savladiva karakteristika prirodne svjetlosti jest njezina dnevna i godinja sluajna dinamika.
Poloaj sunca na nebu, oblanost i vremenske prilike stalno se mijenjaju te time neposredno utjeu na prirodnu osvijetljenost prostora. Ako se u obzir uzmu i individualni zahtjevi, subjektivan doivljaj svjetlosti korisnika i uzorak uporabe prostora, razumljivo je
da pri projektiranju prirodne osvijetljenosti prostora ne postoji univerzalno rjeenje.
Bitni su parametri, koji osiguravaju odgovarajuu prirodnu osvijetljenost unutarnjih prostora, dostatna osvijetljenost radne povrine i ograniavanje prekomjernoga blijetanja.
Potrebno je uskladiti stupanj raspoloive osvijetljenosti ravnine radnih ploha, poloaj radnih mjesta u prostoru, KDS i trajanje poslova na tim mjestima. Osim veliine (povrine)
i raspored te poloaj svjetlosnih otvora bitno utjeu na osvijetljenost prostora. Radi se o
kombinaciji svjetlosnih otvora na razliitim plohama prostora i poloaju svjetlosnih otvora
na pojedinim plohama. Vrijednost osvijetljenosti mijenja se ovisno o rasporedu i poloaju
svjetlosnih otvora. Tako inae jednaka povrina svjetlosnih otvora moe dati razliite re-

153

zultate. Potrebno je izabrati najpovoljnije rjeenje s obzirom na zahtijevanu razinu vizualnoga ugoaja.
Openito se osvijetljenost odreene toke u prostoru povisuje ako raste ulazni kut
svjetlosti. Tako je osvijetljenost radnoga mjesta neto vea pri osvjetljenju neposredno
odozgo (vertikalan ulaz svjetlosti) nego pri osvjetljenju sa strane (kosi ili horizontalan
ulaz svjetlosti). To znai da je za jednak stupanj osvijetljenosti u sluaju krovnog nadsvjetla potrebna manja veliina svjetlosnoga otvora nego u sluaju prozora na vertikalnom zidu prostora. Svaku je kombinaciju svjetlosnih otvora potrebno posebno provjeriti s
obzirom na zahtjeve korisnika, ili rada u prostoru, ili njegovim pojedinim dijelovima. Nekritino dodavanje svjetlosnih otvora ili poveavanje njihove povrine moe lokalno poboljati osvijetljenost, tj. povisiti KDS, ali ujedno moe negativno utjecati na ope svjetlosne odnose u prostoru. I visoka prosjena vrijednost KDS-a moe u odreenim sluajevima nastupiti istodobno s vrlo niskom jednolikom osvijetljenosti. esto se ugodniji
svjetlosni odnosi postiu, na primjer, s dva manja svjetlosna otvora na istome zidu
nadsvjetlom nego s jednim veim.
Osvijetljenost restorana
Izbor optimalnoga oblika i veliine te optikih karakteristika svjetlosnoga otvora
ovisi o puno imbenika. Projektanti najee u obzir ne uzimaju sve posebnosti i karakteristike mikrolokacije zgrade i njezinih pojedinih prostora. Rezultat je neodgovarajua
razina osvijetljenosti i osunanosti i s tim povezan slabiji osjeaj u prostoru. Openito se
moe rei da oblik prozora ovisi o obliku i veliini prirodnih i umjetnih prepreka u okolici i
obliku i veliini samoga prostora. Prozor bi trebao biti vii pri visokim vanjskim preprekama i dubljim prostorima. Visoki prozor omoguuje ukljuivanje veega dijela vidljivog
dijela neba, to je jedan od najvanijih faktora koji utjeu na kolinik dnevne svjetlosti u
prostoru. iroki prozor osigurava bolju osvijetljenost irokih prostora.
Suvremeni sustavi ostakljenja nude projektantu iroke mogunosti izbora s obzirom na zamisao, potrebe i zahtjeve u vezi s konkretnim projektantskim zadatkom. Potrebno je uskladiti zahtjeve s obzirom na toplinsku prohodnost svjetlosnih otvora, tj. Toplinsku zatitu prostora, zatitu od neposrednoga suneva zraenja i pregrijavanja, zvunu i
psihofiziku zatitu te dovoljno prirodne osvijetljenosti.
Osvijetljenost i osunanost
Osvijetljenost i osunanost prostora i po idealnom sunanom danu nuno ne
nastupa zajedno odnosno istodobno. Odreen svjetlosni otvor (i time prostor iza njega)
moe biti popuno u sjeni cijeli dan zbog orijentacije i poloaja te vanjskih imbenika.
Kada oni (susjedne zgrade ili konfiguracija terena) prevladaju, projektant ne moe uiniti
mnogo za osiguravanje neposrednog osunavanja prostora. To ne znai da nije mogue
postignuti dostatnu osvijetljenost s obzirom na namjenu prostora ili radnih mjesta u
njemu.
U toplijim je podrujima glavna zadaa projektanta zatita od neposrednoga
osunanja zbog opasnosti od pregrijavanja prostora.
U hladnijim je podnebljima neposredno osunanje prostora do neke mjere i
poeljno zbog mogunosti pasivne upotrebe toplinskoga dijela suneva zraenja i zbog

154

dodatnoga osvjetljivanja prostora. Kontrolirani upad suneva zraenja sjenilima na

prozorima
Dodatna osvijetljenost nadsvjetlom
Osunanost prostora vana je i zbog zdravstvenih, higijenskih i fiziolokih imbenika. Kontrolirano neposredno osunanje djeluje stimulativno na ovjeka, stoga je posebno preporuljivo u kolama, vrtiima i bolnicama. Iz navedenoga razloga postoje razliiti zahtjevi o minimalnoj dnevnoj osunanosti stambenih prostora. Uobiajeno su izraene u satima neposrednoga osunanja u odreenim danima godine.Pri projektiranju
neposredne osunanosti potrebno je dovoljno strunoga znanja i briljivo odmjeravanje
moguih rjeenja. Istodobnim projektiranjem kontroliranih sustava u obliku fiksnih ili jo
bolje pokretnih zasjenjenja izbjegava se opasnost od pregrijavanja prostora ljeti.
Zanemarivanje mogunosti kontrole ulaznoga suneva zraenja uzrokuje probleme s blijetanjem i slabi vizualnu udobnost prostora. Za odreene poslove koji zahtijevaju jednoliku difuznu rasvjetu neposredno osunavanje uope nije dobro.
Za vidni doivljaj okoline vrlo je vana i njezina osunanost i osunanost svjetlosnih otvora to ovisi o orijentaciji. Vea je potencijalna osunanost u sluaju istone i zapadne orijentacije, najmanja je osunanost u sluaju june orijentacije kad je sunce najvie na nebu. Pogled u smjeru istoka i zapada nudi veu dinamiku izmjene svjetlosti i
sjena na terenu i susjednim graevinama, to pozitivno utjee na osjeaj, iako zapadna
orijentacija zahtijeva brino projektiranje sjenila.
Prirodna svjetlost i energetska uinkovitost
Osnovni je cilj projektiranja osvijetljenosti prostora povezan sa stvaranjem vizualne ugodnosti stanovanja i radnoga okruenja. Prirodna osvijetljenost prostora moe
biti uinkovit element gospodarske uporabe energije. Moda je to manje izraeno kod
stambenih, obiteljskih kua, ali vanu ulogu ima pri smanjivanju trokova elektrine
energije u sluaju poslovnih zgrada, kola ili bolnica.
Koliine upotrijebljene elektrine energije koje obuhvaaju, na primjer, pokretanje
ureaja za hlaenje ili grijanje prostora, elektrinu opremu i umjetno osvjetljenje, uinkovito se smanjuju u sluaju prirodnoga osvjetljavanja prostora. Smanjuje se upotreba
struje za umjetno osvjetljenje, sniavaju potrebe za umjetnim hlaenjem prostora i u sluaju june orijentacije u hladnom razdoblju smanjuje se potreba za energijom za grijanje.
Osunanost prostora u zgradi u neposrednoj je vezi i s uinkovitom upotrebom
energije za grijanje i toplinskim dobicima od suneva zraenja u prostor. Pasivnim solarnim oblikovanjem zgrada eli se optimizacijom pritoka toplinskoga dijela suneva zraenja u zgradu u hladnom razdoblju smanjiti upotreba neobnovljivih izvora energije za grijanje.
Koliina dobitaka od suneve energije kroz prozor ovisi o materijalu od kojega je
prozor napravljen, o njegovoj povrini, ulaznom kutu sunanih zraka i raspoloivoj
koliini energije zraenja.
Koliina energije zraenja mijenja se ovisno o geografskoj lokaciji, orijentaciji,
topografiji i osunanosti. Raspoloivost dobitaka suneve energije pri junoj se orije-

155

ntaciji poklapa s potrebom za grijanjem zgrade jer tako orijentirane povrine primaju
veu koliinu suneva zraenja zimi i manju ljeti.
Sunani dobici kroz zapadno i jugozapadno ostakljenje praktiki su kroz cijelu
godinu jednaki,jedino orijentacija na zapad ljeti uzrokuje vee probleme zbog pregrijavanja stambenih prostora. Pregrijavanje moe biti posljedica i nagnutoga ostakljenja
bez uinkovitih sustava sjenila. Posebna je pozornost potrebna u sluaju zahtjeva i elja
za to boljim toplinskim i energijskim karakteristikama zgrade. Minimalna povrina
ostakljenja za podruje stambenih zgrada propisana je
Pravilnikom o tehnikim kriterijima za gradnju, iako to ne znai da povrina ne moe biti
vea, posebno ako se na taj nain osigura vii stupanj ugodnosti u prostoru. U energyjskom smislu to moe biti negativno (toplinska bilanca prozora razliita je u svakom konkretnom primjeru), iako kvaliteta stambene ugodnosti ima vie slojeva, ne samo energijski.
Uinkovita sjenila na prozorima
Temeljito ocjenjivanje zahtjeva i uporaba razliitih zatitnih stakala, posebno folija
namijenjenih za zatitu od pregrijavanja. U ovisnosti o tipu elementa bitno se smanjuje
propusnost cijeloga sustava za sunanu energiju i time smanjuje opasnost od pregrijavanja prostora iako je u mnogim sluajevima smanjena i propusnost za vidljivi dio suneva zraenja.To bitno utjee na plohu osvijetljenosti prostora i subjektivan doivljaj unutarnjega prostora, u oblanim razdobljima poveava potrebe za umjetnom rasvjetom.
Svakako je prirodna osvijetljenost zgrada i s time povezan izbor odgovarajueg tipa
ostakljenja vrlo vana te zasluuje i treba mu obratiti pozornost kao i drugim aspektima
suvremenoga, kvalitetnoga projektiranja zgrada.

OKO
Oko kontrolira 90% svih naih aktivnosti u svakodnevnom ivotu. Zato je vid va
an faktor nastanka opeg umora.Prema izvjetaju Amerikog savjeta za sigurnost iz
1988., 5% svih nesrea u industriji imalo je uzrok u loem osvjetljenju. Ako se tome doda
vidni umor, tada je loe osvjetljenje doprinijelo nastanku 20% svih nesree.
Ukratko emo ponoviti osnovne pojmove vezane za svjetlost.
Osvjetljenje radnih prostora Svjetlo je energija elektromagnetnog zraenja. ovjek vidi jedan mali dio optikog spektra toga zraenja.Svaki izvor svjetla ima svoju
jakost I.
I (cd) - Svjetlosna jakost
cd kandela
1 cd = jakost svjetla kojom svijetli izvor jednobojnog
svjetla frekvencije 540 THz snage 1/683 W po 1 sr (steradijanu).
F (lm) Svjetlosni tok
lm lumen
WWW (sr) prostorni kut svjetlosnog snopa

156

Osvjetljenje radnih prostora

Osvjetljenje E je koliina svjetla koja pada na odreenu povrinu.
Mjeri se luksmetrom u luxima.
Osvijetljenost pada sa kvadratom udaljenosti.
WWW
WWW =A / r
Svjetlosni tok ovisi o jakosti izvora i kutu snopa:Sjajnost (luminancija ili luminanca) L jest koliina svjetla koja dolazi sa promatrane povrine.To je svjetlost kako je
vidi ljudsko oko. Npr. arulja snage 100 W moe imati malu ili veliku vanjsku plohu:
Osvjetljenje radnih prostora
Mjeri se mjeraem sjajnosti, u kandelama po kvadratnom metru (cd/m2).
Sjajnost ne opada s udaljenou nego je uvijek konstantna.
Sjajnost od 100 cd/m2 moe se predoiti ako se kao povrina zamisli list bijelog papira
za printanje pri uobiajenoj uredskoj rasvjeti.
Sjajnost ne opada sa udaljenou kao osvijetljenost nego je uvijek ista bez obzira s
koje je udaljenosti mjerili.
To znai da je sjajnost dokumenta iz kojeg se podaci unose na raunalo ne mijenja bez
obzira na kojoj mi udaljenosti bili od njega.
List papira se uzima kao etalonska povrina koja odreuje koliko svjetla treba pasti na
radnu povrinu.
-Bijeli papir ima faktor refleksije 70-80%
- Ako se zahtijeva sjajnost papira od 100 cd/m2 , intenzitet svjetla koje padne na
radnu povrinu ne bi smio biti vei od 400 lx
-ISO 9241 odreuje da omjer osvjetljenosti izmeu radne povrine i neposredne
okoline ne smije prelaziti omjer 3:1.
Osvjetljenje radnih prostora
Iskoristivost svjetlosnog izvora:
Odnos dobivenog svjetlosnog toka i uloene snage osim osvijetljenosti i sjajnosti, na
radnom mjestu jo se odreuju:
-jednolikost osvjetljenosti,
-sjenovitost,
-faktor refleksije od stropova, zidova, poda i radnih ploha, te se
usporeuju sa standardima prema tipu djelatnosti.
Osvjetljenje radnih prostora Kada koristimo raunalo trebali bismo voditi rauna o
slijedeim injenicama:
dovoljno svjetla na povrini dokumenta
uklanjanje blijetenja uzrokovanog od lokalne i ope rasvjete
uklanjanje blijetenja s povrine zaslona
jednolina rasvjeta u radnoj prostoriji
Jaina osvjetljenja
Pravilnik o sigurnosti i zatiti zdravlja pri radu s raunalom (NN 69/05) min.
osvijetljenost 300 lx.

157

Ergonomi smatraju da je potrebna razina osvjetljenja

za itanje je 500 luxa.
za rad na raunalu 200 300 lx
Osvjetljenje radnih prostora
Vrsta posla Primjer Potrebno osv. (lx)
Openito Skladite 80-170
Umjereno precizno Pakiranje, tokarenje, bravarski poslovi 250 300
Osjetljiv posao itanje, pisanje, laboratorij 500 700
Precizan posao Tehniko crtanje, elektronika, urarstvo, 1000 2000
Razine svjetla:
Prirodno svjetlo
Umjetno osvjetljenje:
radno svjetlo koje je direktno ili koncentrirano u jednu toku
ambijentno svjetlo koje se raspruje prostorom
Osvjetljenje radnih prostora Temperatura boje pojedinog izvora svjetlosti (u stupnjevima
K)
stupanj topline ili hladnoe pojedine boje svjetlosti
vei broj predstavlja hladniju boju
Osvjetljenje radnih prostora
direktno (potjee od samog izvora svjetla)
indirektno (nastaje refleksijom svjetla od razliitih povrina u prostoriji)
kontrastno (nastaje zbog prevelike razlike u sjajnosti dijelova vidnog polja)Direktno
blijetanje uzrokovano prejakim unutarnjim svjetlom Jedno od rjeenja je postaviti
zastore na prozor
Osvjetljenje se projektira tako da 60 % svjetla dolazi od glavnog izvora (primarnog), dok
ostali dio dolazi od pomonih (sekundarnih) rasvjetnih tijela na svakom radnom mjestu
Problem i rjeenje blijetanja
Prikaz dizajnerskog plana za osvjetljenje radnog prostora s raunalom
Zeleni pravokutnici - primarni izvori svjetlosti koji usmjeravaju svjetlost direktno na
radnu povrinu
Crveni pravokutnici - sekundarna rasvjeta, tj. snop svjetla usmjeren u strop koji
osvjetljava radnu povrinu zrakama reflektiranim sa stropa. Preporuke za osvjetljenje.
Bolje koristiti vie svjetiljki manje snage nego jedno svjetlo velike snage.
Sva svjetla trebaju imati sjenilo radi izbjegavanja blijetanja.
Svjetlo treba biti izvan vidokruga radnika min 30 iznad horizontale oka.

Boje na radnom mjestu

Boje imaju svoju funkciju na radnom mjestu:
1. Postizanje reda.

158

2. Sigurnosne boje.
3. Psiholoko djelovanje na ljude
ad 1. Postizanje reda.
Pojedini ureaju ili dijelovi zgrade se mogu kodirati bojom:
Plinski vodovi se oznaavaju uto
Voda plavo
Putokazi pacijentima u bolnici - pojedini smjerovi oznaeni razliitim bojama.
ad 2. Sigurnosne boje.
Za odreene boje se oekuje da znae odreene stupnjve opasnosti (stereotipi):
Crveno boja opasnosti. Znai: OPASNO, STOP, VATRA i sl.
uto boja upozorenja. Znai: PANJA Opasnost od spoticanja i sl.
ute trake na crnoj pozadini se koriste kao upozoravajue povrine u transportu.
Zeleno znai: Sve je u redu. Koristi se za oznaavanje izlaza u nudi i sl.
Koristi se za oznaavanje izlaza u nudi i sl. Boja Psihol. efekt
Plavo nije sigurnosna boja. Koristi se za oznaavanje smjera, informacija, savjeta i
sl.
ad 1. Psiholoko djelovanje na ljude
Pojedine boje razliito djeluju na ljude.
Svijetle boje se doivljavaju tople i vesele.
Tamne boje su deprimirajue i zamarajue.
Boja - Psihol. efekt
Plava Umirujue
Zelena Vrlo umurujue
Crvena Stimulirajue
Naranasta Uzbuujue
uta Uzbuujue
Smea Umirujue
Ljubiasta Agresivno, uznemirujue

159

Energetski efikasni sustavi rasvjete

Energetski najefikasnija mjera za poboljanje svjetlosne udobnosti korisnika
zgrada je u to veoj mjeri koristiti prirodno (dnevno) osvjetljenje;
Dugotrajan rad pri umetnoj rasvjeti je nezdrav i vrlo esto uzrokuje nelagodu,
razne probleme s oima, glavobolju i dr.
Karakteristino za koritenje prirodnog osvjetljenja je da ono:
- osigurava zdravije klimatske uvjete u prostorijama;
- omoguava vee standarde vizualne udobnosti;
- ini prostorije vedrijima i ugodnijima za boravak;
- tedi energiju;
- tedi novac;
- smanjuje emisije tetnih plinova u atmosferu;
- tedi ograniene globalne izvore energije.
Naini maksimiziranja dnevnog osvjetljenja
-orijentacija, prostorna organizacija i geometrija prostora;
-raspored, oblici i dimenzioniranje otvora kroz koje prodire dnevno svjetlo;
-smjetaj i povrinska svojstva unutarnjih pregrada koje reflektiraju dnevno svjetlo
i doprinose njegovoj raspodjeli;
-raspored, oblici i karakteristike raznih pokretnih ili nepokretnih ureaja za zatitu
od preintenzivnog svjetla i bljetavila;
-svjetlosne i toplinske znaajke ostakljenih ploha;
-zadovoljenje standarda svjetlosne udobnosti (eng. visual comfort);
-osiguravanje zdravstveno-bakterioloke funkcije optimalne dnevne
-sunanosti stambenih prostora;
-poboljanje energetske efikasnosti i uteda energije ispravnim dimenzioniranjem
sustava umjetne rasvjete, ventilacije i klimatizacije.
Preporuke za maksimiziranje dnevnog osvjetljenja prilikom projektiranja kue:
- identificirati mjesta i pravce s najinteresantnijim i najljepim pogledom;
- selektirati optimalnu lokaciju kue za maksimiziranje dnevnog svjetla i nesmetanosti
pogleda;
- znati da je zbog niskog kuta upada Sunca tee postii prihvatljivo zatamnjenje na
zapadnim i istonim fasadama kue nego na fasadi orijentiranoj prema jugu.
- prilikom organizacije unutarnjeg prostora u kui voditi rauna o zahtjevima za prirodnim
osvjetljenjem;
- osigurati najbolji dotok dnevnog svjetla u prostorije gdje je ono najpotrebnije (radne
prostorije, staklenici i dr.);
- nai optimalnu veliinu prozora i drugih otvora kroz koje prodire dnevno svjetlo.
Preporuke za projektiranje ostakljenih povrina:
- prozori orijentirani prema jugu trebaju biti dovoljno veliki da maksimiziraju solarne
dobitke i dnevno osvjetljenje;
- prozori na sjevernoj strani trebaju biti manjih dimenzija da minimiziraju toplinske

160

gubitke, pri emu treba voditi rauna da se u tenji za to veim smanjenjem toplinskih
gubitaka ne pretjera, to bi rezultiralo nezadovoljavajuom koliinom dnevnog svjetla u
sjevernim prostorijama;
- vano je i ispravno dimenzioniranje prozora koji gledaju na istok I zapad zbog jutarnjih i
veernjih solarnih dobitaka;
- openita je preporuka da udio prozora iznosi aproksimativno 25-30% na junim
fasadama, a 20-25% na sjeverno orijentiranima fasadama;
Preporuke za projektiranje ostakljenih povrina:
- raspored i dimenzije prozora trebaju biti odreene u ovisnosti o volumenu prostorija
koje treba osvjetljavati dnevnim svjetlom;
- dnevno svjetlo kroz vertikalne prozore dosee aproksimativno 4 do 6 metara u
prostoriju, pri emu intenzitet dnevnog svjetla pada obrnuto proporcionalno s
udaljenou od prozora;
- prozori smjeteni na suprotne strane prostorije uslijed refleksije osiguravaju bolje
irenje dnevnog svjetla;
- horizontalni krovni prozori su cca 3 puta efikasniji kao izvor dnevnog svjetla od
vertikalnih prozora pri emu je dodatna prednost da prostor osvjetljavaju
jednoliko.
U cilju djelotvorne zatite od preintezivnog osvjetljenja primjenjuju se sljedea
rjeenja:
- trijemovi, rebranice, aluzine, tende i dr.;
- elementi vanjske zatite od sunca: razni pokretni i nepokretni brisoleji, inteligentna
proelja, suvremena selektivna ostakljenja i dr.
Refleksije svjetlosti u prostorijama
Dnevno svjetlo se u veoj ili manjoj mjeri reflektira odnosno apsorbira u ovisnosti
o vanjskim povrinama na koje pada (zemlju,vodu, vegetaciju koja okruuje kuu,
susjednu kuu ili neku drugu graevinu i dr.).
Reflektirano svjetlo je veoma vaan izvor dnevnog svjetla,prvenstveno u prostorijama koje su okrenute od Sunca.
Standardne refleksije (%) na razliite vanjske povrine su sljedee:
- Voda 7%;
- Suha zemlja 10%;
- ljunak 13%;
- Beton 40%.
Ulazei valovi svjetlosti se u prostoriji kontinuirano reflektiraju od zidova, podova,
stropova, namjetaja i drugih predmeta koji se u njoj nalaze.
Da bi se dnevno svjetlo u prostoru maksimiziralo, vano je da standardne vrijednosti refleksije na razliite unutarnje povrine u prostoriji budu to vee, pri emu je od
velike vanosti njihova boja.
Povrine tamnih boja reflektiraju puno manje svjetlosti od povrina svijetlih boja
(povrine bijele boje reflektiraju svjetlosne valove ak 17 puta bolje od crnih povrina).

161

Aproksimativne refleksije od povrina u ovisnosti o boji su sljedee:

- Crna 5%;
- Svjetlo crvena 17%;
- Svjetlo plava 45%;
- Svjetlo naranasta 54%;
- Svjetlo uta 70%,
- Bijela 85%.
Energetski efikasan sustav umjetne rasvjete je onaj koji zadovoljava dva glavna
zahtjeva:
- sve dok u prostoriji ima dovoljno dnevnog svjetla za obavljanje planiranih
aktivnosti sustav umjetne rasvjete je iskljuen;
- sve komponente sustava umjetne rasvjete su energetski efikasne (tedne
arulje, fluorescentne cijevi i dr.).
Utede energije a time i novca, promjenom konvencionalnih u energetski efikasne
sustave umjetne rasvjete su znaajne i kreu se do 30%.
Generalna podjela umjetne rasvjete
- Opa (ambijentalna): sigurnost u kretanju, obavljanje jednostavnih poslova;
- Lokalna (task) : sloeniji poslovi koji zahtijevaju viu svjetlosnu razinu;
- Ugoajna (accent): naglaava pojedine dijelove prostorije
Pod pojmom sijalice podrazumijevaju se razni tipovi svjetlosnih izvora:
- klasine arulje,
- fluorescentne cijevi,
- kompaktne fluorescentne cijevi (tedne arulje) i dr. ;
- visokotlane natrijeve i ivine arulje;
- halogene arulje;
- natrij-ksenon arulje
- Fluorescentne cijevi su energetski efikasnije od klasinih volframovih ili halogenih
arulja. Energetska potronja fluorescentne cijevi iznosi ovisno o tipu aproksimativno 1/5
potronje volframove i 1/2 potronje halogene arulje za jednaki intenzitet svjetla.
U klasinim se aruljama samo od 5 do 15% potroene elektrine energije
pretvara u svjetlosnu to je vrlo niska iskoristivost, dok se u fluorescentnim cijevima
iskoritava do 77% elektrine energije. Noviji modeli tanjih fluorescentnih cijevi promjera
26 mm su od 10 do 15% energetski efikasniji od starijih tipova promjera 38 mm.
Energetska efikasnost tednih arulja je 5 do 6 puta vea od one klasinih
arulja, uz i do 10 puta dulji vijek trajanja (klasine arulja do 1000 sati, fluorescentne
cijevi cca 4000 sati, tedne arulje i vie od 10 000 sati).
Preporuke za sustav umjetne rasvjete
- Koristiti tedne arulje u to veoj mjeri
- Potpuno izbaciti iz upotrebe klasine arulje
- Koristiti regulatore jakosti svjetla
- Intenzitet umjetne rasvjete treba biti onoliko nizak koliko to aktivnosti dozvoljavaju
- Radne sobe zahtijevaju najvei intenzitet svjetla

162

- Dnevne sobe i kuhinje trebaju gotovo dvostruko jai intenzitet svjetla od hodnika.
- U svakoj prostoriji se treba nalaziti nekoliko nezavisnih rasvjetnih tijela koja omoguuju
odabir optimalnog intenziteta osvjetljenja za momentalnu aktivnost u prostoriji.
- U sluajevima kad se umjetna rasvjeta koristi kao dopuna dnevnom osvjetljenju,korisno
je odabrati takve svjetiljke koje daju svjetlo najslinije danjem svjetlu;
- Ako je vei intenzitet osvjetljenja potreban samo u dijelu prostorije (lokalno) preporuke
je koristiti tzv. lokalna svjetla (na pr. Stolna svjetiljka za itanje, svjetlo male
jakosti prilikom gledanja televizije I dr.)
- Energija potrebna za umjetno osvjetljenje u kuanstvima, mnogo je vea no to se
naizgled ini, pri emu ispravno projektiranje dnevnog osvjetljenja ne reducira samo
energetsku potronju umjetne rasvjete ve i potronju raznih ureaja za rashlaivanje
prostora dodatno pregrijanih rasvjetnim tijelima.
Izmeu koritenja prirodnog ili umjetnog osvjetljenja uvijek se treba odluiti za
prvu varijantu, jer su apsolutno sve prednosti na strani koritenja prirodnog osvjetljenja.

EKOLOKA RASVJETA
SOLARSPOT je cjevasti svjetlarnik koji prenosi prirodnu svjetlost u nedovoljno
osvijetljenim prostorima bez donosa topline (zamjenjuje krovni prozor kao i svjetlosnu
kupolu).
Ovaj proizvod se moe ugraivati u svim stambenim i poslovnim objektima, kao i u svim
ambijentima koji nemaju direktni pristup ili pogled na vanjski prostor te openito u svim
sluajevima gdje je potrebno osvjetljenje prostora.

Sistem za prirodnu rasvjetu koji se sastoji od:

- vanjske kupole svjetlosnog prijemnika
- super-odraznog cjevastog voda
- krajnjeg prizmatinog difuzora za unutranju postavu koji moe biti
obliku svjetiljke

obli, kvadratni ili u

163

Prirodna suneva svjetlost daje:

- percepciju pravih prirodnih boja,
- regulira bioloki ciklus,
- osjeaj dobro prozraene prostorije
Primjenom ovog sistema osvjetljenja postiemo kvalitetne uinke i u sluajevima
oblanosti, kako ljeti tako i zimi, od zore do zalaska i, naravno, u vedrim danima kada
sunce sja.
Solarspotom moemo dostii sve prostorije zgrade od slabo osvijetljenih
uobiajenim prozorima do potpuno mranih zbog nepovezanosti sa vanjskim prostorom.
Dovoljno je postaviti svjetlosni prijemnik na nain da bude dostupan odsjaju
svjetla neba i izravnog svjetla sunca te njezin odrazni cjevasti vod svjetlost prenosi
mnogo metara dalje. to vie svijetla uspije sakupiti, njegov je uinak vei.
Tim sistemom uspijemo ubirati i rasprenu svjetlost koja dolazi sa sjevera.
Vod Solarspot izgraen je od materijal sa izvrsnom reflektirajuom moi, koji je
sinteze jedinstvenosti reflektirajueg vieslojnog filma i viegodinjeg iskustva
tehnologije aluminija naih istraivaa.

Princip rada: sakupljanje, preusmjeravanje i prijenos svjetlosti

Suneva svijetlost sakuplja se na reflektirajui optiki element i reflektira se unutar cijevi
za prijenos svjetlosti do krajnjeg difuzora prirodno osvjetljavajui prostor.

164

Glavne karakteristike sistema Solarspot:

Sustav Solarspot moe se ugraivati na ravni krov, kosi krov i na zid. Postupak
sastavljanja i ugradnje je vrlo jednostavan.
Prihvat sunevih zraka
Transparentna kupola iz PMMA HI950 izraena je iz termoformiranih akrilinih folija.
Kupole su sve ispitane testovima koji zadovoljavaju norme AFNOR P 37 te ne postoji
mogunosti njihovog oteenja prilikom tue.

Reflektirajua cijev za prijenos svjetlosti

Reflektirajua mo cijevi vea je od bilo kojeg zrcala te donosi prirodnu svjetlost
na eljom mjestu. Cijev je laminirana aluminijska legura za osiguranje maksimalne
elastinosti i vrstoe. Izvedena je procesom laminiranja putem valjanja i preanja
vieslojne superreflektirajue folije.
Izvrsna povrinska obrada pospjeuje bolju reprodukciju prirodnih boja.Cijev ne
reflektira duge infracrvene valove sa zanemarivom proizvodnjom topline. Za razliku od
svih drugih reflektirajuih laminiranih folija cijev je potpuno neutralna pri stvaranju
kondezata te ne postoji mogunost oksidacije i korozije.
Difuzor svjetlosti
- Difuzor je sastavljen od finalnog estetskog prstena i sistemom za stropno fiksiranje, za
verzije u promjerima od 250 i 375 mm ili elemenata za adaptiranje kvadratnom difuzoru,
za sve promjene reflektirajue cijevi.
Difuzor, bio okrugli ili kvadratni izraen je od akrilinog materijala, 2 mm stjenke, sa
primjerenim optikim karakteristikama; prizmatian ili Vision sa kombinacijom
transparentnih i hrapavih, zamagljenih zona. Ovaj element raspruje svjetlost
akumuliranu unutar cijevi te ju distribuira jednakomjerno na cijelu povrinu prostora.
Difuzor je ugodnog estetskog oblika, koji pospjeuje percepciju prirodne svjetlosti.

165

Napomena: svi spojevi trebaju se fiksirati na licu mjesta u fazi instaliranja sa POP
zakovicama ili aluminijskim samoljepljivim trakama. Dobro je predvidjeti jedan ili vie
teleskopskih spojeva zbog termikih dilatacija razliitih konstrukcija na kojima je
montiran Solarspot.

MOGUI DODACI:Umjetna svjetlost za none potrebe

Kada nije dostupna suneva svijetlost, u finalnoj cijevi sa difuzorom, ugrauje se nosa
sa elektrinom aruljom niske energetske potronje.
Sistemi za zatamnjenje
Raspoloive su zavjese za zatamnjenje koje mogu biti rune ili elektrine.

166

VENTILACIJA
Tehniki propis o sustavima ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije
zgrada NN 03/07 propisuje tehnika svojstva za sustave ventilacije, sustave djelomine
klimatizacije te za sustave klimatizacije u zgradama.
Ventilacija prostorija moe biti prirodna i mehanika.
Prirodna ventilacija se odvija putem:
infiltracije zraka kroz zazore prozora i vrata, te zidova,
otvaranjem prozora i vrata,
izmjene zraka kroz ventilacijske kanale.
Mehanika ventilacija dijeli se na:
odsisnu ventilaciju (odsisavanje oneienog zraka kroz kanale),
tlanu ventilaciju (dovoenje svjeeg zraka kroz kanale),
odsisno-tlanu ventilaciju.
Prirodna ventilacija
Pod pojmom prirodne ventilacije podrazumijeva se izmjena zraka u prostoriji koja je
posljedica razliite temperature zraka u prostoriji i izvan nje, te strujanja uslijed vjetra.
Prodor zraka kroz zazore - infiltracija
- dotok vanjskog zraka u prostoriju kroz zazore na prozorima i vratima
Ako je unutarnja temperatura zraka via od vanjske temperature zraka, kao to je zimi u
grijanim prostorijama, uslijed razlike u gustoi toplijeg i hladnijeg zraka, pritisak zraka na
vanjski zid rasporeuje se prema Slici 5-1.

Raspored tlaka zraka u grijanoj prostoriji zimi

Minimalni broj izmjena zraka u jednom satu u stambenoj prostoriji ne smije biti manji
od 0,5 h-1.
Prirodna ventilacija je ventilacija otvaranjem prozora i/ili balkonskih vrata.
Prirodna je ventilacija kroz otvorene prozore i balkonska vrata najintenzivniji nain
prirodne ventilacije. Navedeni broj izmjena zraka ovisi o brzini vjetra, razlici izmeu
temperatura unutarnjeg i vanjskog zraka, vrsti prozora i roleta te rasporedu prozora u
zgradi.

167

Broj izmjena zraka pri prirodnoj ventilaciji kroz prozore i vrata

Prema podacima iz strune literature u Tablici su dane vrijednosti o preporuenom

broju potrebnih izmjena zraka za razliite vrste prostora.

Tablica : Iskustveni broj izmjena zraka u satu za razliite vrste prostora

Ventilacija kroz kanale - Efekt dimnjaka

Prirodna ventilacija se znaajno moe poveati u zimskom razdoblju primjenom

ventilacijskih kanala koji vode iznad krova objekta (Slika 5-2).
Pri dovoljnoj temperaturnoj razlici toplijeg zraka (manje gustoe) u prostoriji od
vanjskog zraka (vee gustoe) ventilacija prostora se provodi uzgonskim efektom
kroz ventilacijski kanal.
Slika 5-2 Shematski prikaz prirodne ventilacije kroz ventilacijski kanal

168

Ventilacija
Prostorija moe se prirodno ventilirati putem posebnog dodatka koji e u toj varijanti
omoguiti usis vanjskog zraka najmanje 200 m3/h. Sistem je baziran na minimalnu
depresiju koja se stvara unutar prostorije te e posebnim vodom kroz konstrukciju
prirodno ventilirati istu.

Mehanika ventilacija
Mehanika ventilacija je prisilna izmjena zraka u prostoriji potpomognuta
djelovanjem ventilatora, odnosno dodatnom mehanikom energijom.
Odsisna ventilacija
U stambenim prostorijama mehanika ventilacija se provodi odsisavanjem zraka iz
sanitarnih prostorija i kuhinja pri emu uslijed potlaka u ventilirane prostore ulazi vanjski
zrak ili zrak iz susjednih prostorija.

Karakteristike kupaonskih ventilatora

169

Kuhinjske nape protok zraka kree se od 200 do 480 m3/h. Snaga ventilatora
kree se od 50 do 150 W.

Tlana ventilacija
Prostorija se dri u pretlaku u odnosu na susjedne prostorije i okolinu, te je time
sprijeen dotok oneienog zraka u ventilirani prostor, odnosno viak zraka struji u
susjedne prostorije ili prema okolini kroz prozore i vrata (Slika 5 -6). Zimi je potrebno
zrak koji se ubacuje u prostoriju zagrijati priblino do sobne temperature pomou
grijaa zraka.

Prozraivanje prostora
Za ugodan boravak i rad u zatvorenom prostoru bitna je kvaliteta zraka i njegova
temperatura. Naini kojima to postiemo mogu biti prirodni i prisilni, to znai da koristimo dodatnu energiju. Danas se sve vie energije troi na rad rashladnih ureaja, dok
se pravilnim projektiranjem zgrada u brojnim sluajevima moe potpuno izbaciti upotreba tih velikih potroaa elektrine energije. Kvalitetu zraka odreuje udio kisika u
zraku, vlaga i koliina tetnih tvari te neugodnih mirisa. Pravilan odnos ovih uvjeta moe
se postii prozraivanjem, koje se prije svega radi zbog uklanjanja neugodnih mirisa.
Izvori tih mirisa su predmeti i tvari koje mogu isparavati boje i lakove, mikroorganizmi,

170

praina i ovjekve aktivnosti - kuhanje, kupanje, uzgoj biljaka, itd. Prozraivanje je potrebno provoditi i zbog uklanjanja radona, plina koji je prirodno prisutan u zgradama, a njegova previsoka koncentracija u prostoriji moe imati negativne posljedice po zdravlje.
Veina ljudi smatra da otvaranjem prozora omoguuju ulazak dovoljno zraka za
disanje, meutim najvei dio zraka za disanje ulazi kroz pukotine zbog nebrtvljenosti
prostora. Taj zrak ulazi radi razlike unutarnjeg i vanjskog tlaka, te pomou vjetra. Zimi je
ulazak zraka u prostor vei jer je temperaturna razlika vanjskog i unutarnjeg zraka vea i
postoji gibanje toplog i hladnog zraka.
ovjek treba za disanje prosjeno 0,4 m3 zraka u jednom satu. To je istovremeno
potrebna izmjena zraka u prostoru kako bi postigli dovoljnu koliinu kisika u zraku. U
prostoru povrine 12 m2, visine 3m, u jednom satu treba izmijeniti samo 1% volumena
prostorije ili 0,01 izmjena u satu (0,01 h-1). U normalno zabrtvljenim zgradama, prema
mjerenjima, izmjena zraka kree se od 0,1 do 0,3 h-1, to je sasvim dovoljno za disanje.
U skladu s namjenom prostorije, preporuene vrijednosti izmjene zraka su sljedee:
WC
4-5/h
Kupaonica

5-8/h

Kuhinja (ovisi o broju ureaja)

15 - 25 / h

Garderoba
3-6/h
Dovoljan udio vlage u zraku je vaan uvjet da bi se postigla udobnost prostora,
naroito kod ljudi sa zdravstvenim problemima povezanim s disanjem. Relativna vlaga u
prostoru ovisi o izvorima vlage, a to su ljudi, pri disanju i hlapljenju vlage sa koe, biljke,
te kuhanje, kupanje i pranje rublja. Postotak relativne vlage se kree od 35 do 80%.
Manji udio vlage znai suh zrak i vie praine, to moe prouzroiti prehlade i oboljenja
dinih putova. Preveliki udio vlage ili "sparina" znai da e se vlaga vie kondenzirati na
hladnijim povrinama u prostoru, pri emu moe doi do pojave plijesni i gljivica. Na
dijagramima su prikazana podruja udobnosti boravka u zatvorenim prostorijama, u
ovisnosti o temperaturi i relativnoj vlanosti zraka u prostoriji.

Naini prozraivanja prostora mogu biti prirodni i prisilni.

Najea metoda prirodnog prozraivanja je otvaranje prozora, pri emu moemo zraiti kratkotrajno i dugotrajno. Dugotrajno zraenje pomou prozora je postavljanje prozora u poluotvoreni poloaj "oberlicht". Takvim nainom omoguit emo 1 - 4
izmjene zraka u prostoru, ali po zimi e se dosta energije za grijanje prostora gubiti na

171

takav nain. Istovremeno e se pothlaivati povrine u neposrednoj blizini prozora, i vie

e se dizati praina zbog breg smanjenja relativne vlage tj. isuivanja prostora. Zbog
toga je primjerenije kratkotrajno i jae prozraivanje, potpunim otvaranjem svih prozora
u jednakim intervalima, npr. svakih 3-4 sata. Tim nainom cijela koliina zraka e se
izmijeniti za 4-8 minuta. Brzina izmjene zraka ovisi o broju otvora, njihovom poloaju i
otvorenosti.

Prisilno prozraivanje znai da se zrak uvodi u prostor pomou sustava kanala i

ventilatora koji ga pokreu. Kod takvih sustava preduvjet je da kua bude dobro zabrtvljena, jer nema potrebe za izmjenom zraka kroz pukotine u prozorima, vratima, itd.
Energetska uinkovitost ovakvog sustava moe se znatno poboljati ako se koriste rekuperatori topline. Princip rada je da se pomou izmjenjivaa topline prenese toplina izlaznog zraka, temperature primjerice 22ºC, na ulazni zrak znatno nie temperature, npr. 0 ºC.. Time se svjei ulazni zrak poetno ugrije te je potrebno manje
energije za njegovo zagrijavanje prije putanja u unutranji prostor. Princip rada rekuperatora dan je na shemi.

Kod sustava prisilnog prozraivanja mogue je postaviti filtere kako bi ulazni zrak
bio to ii. Naravno te filtere treba redovito istiti. Openito, kod prozraivanja vrijede
ovi savjeti kako bi imali to kvalitetniji zrak i to bolju energetsku uinkovitost:
prozraivanje omoguuje zdrave boravine i radne prostore,
prirodno prozraivanje kroz pukotine nije dovoljno,
prirodno prozraivanje je efikasnije ako je kratkotrajno i temeljito, u jednakim
intervalima,
energetski najuinkovitije je zraenje propuhom,
dugotrajno zraenje treba izbjegavati,
ako se due vremena ne zadravate u prostoriji, zatvarajte prozore,
centralni sustav prozraivanja omoguuje optimalne boravine uvjete i tedi
energiju, ali se mora redovito odravati,
centralni sustav prozraivanja mogue je kombinirati sa sustavom za hlaenje,
kako bi tokom cijele godine imali ugodne uvjete za boravak.

172

1 do 5 minuta

5 do 10 minuta

30 do 60 minuta

173

Zakljuak
Najjeftiniji oblik hlaenja kue je prirodnim putem, tj. cirkulacijom zraka iz hladnijih
prostora prema toplijima.Prirodna je ventilacija kroz otvorene prozore i balkonska vrata
najintenzivniji nain prirodne ventilacije. Treba imati na umu da je kratko prozraivanje
potpunim otvaranjem krila prozora i balkonskih vrata osobito s aspekta zatite od prehlade i utede toplinske energije za grijanje, bolje od trajnog prozraivanja kroz poluotvorena krila vrata ili prozora. I to na nain da se u jednakim vremenskim intervalima na
primjer svakih sat vremena otvori prozor na 5 do 10 minuta i time izmijeni kompletna koliina staroga zraka.
Prirodna ventilacija je ventilacija kod koje se zrak izmjenjuje zbog efekta dimnjaka
(uzrok strujanja) bez uporabe mehanikih i drugih slinih ureaja. Prednosti ovakvog
tipa ventilacije su mali investicijski trokovi, jednostavno odravanje, jeftina pogonska
energija, mala brzina strujanja zraka i niska razina buke.
Nedostaci su slaba uinkovitost, slaba mogunost upravljanja te ovisnost o
vremenskim uvjetima. Ona se odvija putem infiltracije zraka kroz zazore prozora i vrata,
te zidova, otvaranjem prozora i vrata te izmjenom zraka kroz ventilacijske kanale.
Infiltracija zraka je kad zrak prodire kroz zazore zatvorenih vrata, prozora i
balkonskih vrata manjim djelom kroz vanjske zidove. Prodor svjeeg zraka u prostoriju
procesom infiltracije ovisi o veliini zazora na vanjskim prozorima i vratima. U stambenim prostorijama zimi se broj izmjena zraka kree od 0,3 do 0,8 h-1. Novija gradnja
prozora koja tei to boljoj toplinskoj karakteristici prozora esto ima samo 0,1 h-1.
Ovakav tip ventilacije nije dovoljan i treba se koristiti u kombinaciji sa otvaranjem pro
zora i vrata.
Prirodna je ventilacija kroz otvorene prozore i balkonska vrata najintenzivniji nain
prirodne ventilacije.Priblian broj izmjena zraka koji se moe postii u uporabi pri zatvorenom prozoru i balkonskim vratima, te pri razliitim poloajima krila prozora i prozorskih
roleta prikazani su u tablici.
Treba imati na umu da je kratko prozraivanje potpunim otvaranjem krila prozora i
balkonskih vrata osobito s aspekta zatite od prehlade i utede toplinske energije za
grijanje, bolje od trajnog prozraivanja kroz poluotvorena krila vrata ili prozora.
U jednakim vremenskim intervalima na primjer svakih sat vremena otvorim prozor
na 5 do 10 minuta i time izmijenimo kompletnu koliinu staroga zraka. Na slici su
prikazani naini i vremenski period potreban da se cijeli zrak u prostoriji izmjeni.
Prirodna ventilacija kroz kanale znai izmjenu zraka u prostoriji bez prozora kroz
vertikalne zidane ventilacijske kanale koji se izvode od pripadajue prostorije do iznad
krova zgrade.
Pri tome treba imati na umu da ovakav tip ventilacije funkcionira ispravno samo
ako je osigurano stalno dovoenje svjeeg zraka u odgovarajuim koliinama.
Zrak se dovodi kroz otvor na zidu ili dnu krila vrata a odvodi iz prostorije kroz otvor
ispod stropa s prikljukom na ventilacijski kanal.