You are on page 1of 5

Klara Buri Matijai, Gradinska naselja.

Gradine Istre u vremenu i prostoru, Zagreb:


Leykam international, 2008., 188 stranica
Knjiga Klare Buri Matijai izdana je u sklopu izdanja Leykam internationala, a po
tematici pripada podruju arheologije. Pisana zanimljivim jezikom s mnotvom podataka i
strunih izraza potkrijepljenih detaljnim objanjenjima, nee svoju publiku pronai samo
meu strunjacima i studentima, ve i meu itateljima koji ele saznati neto vie o vremenu
i sadraju koji je autorica obuhvatila. Sama knjiga podijeljena je na deset poglavlja: 1. Uvod
(7.-27. str.), 2. Gospodarstvo (28.-37. str.), 3. ovjek (38.-61. str.), 4. Tipologija gradina (62.88. str.), 5. Graevinski elementi gradina: bedemi, zidovi i ulazi (89.-99. str.),

6.

Stambeni objekti (100.-107. str.), 7. Gradine u vremenu (kronologija) (108.-118. str.),

8.

Gradine danas (119.-123. str.), 9. Gradine Hrvatske i susjednih zemalja (124.-149. str.), 10.
Monkodonja i Nezakcij (150.-155. str.).
U prvom poglavlju pod naslovom Uvod autorica nas upoznaje s gradinama kao tipom
prapovijesnog naselja. Poznata su nam dva znaenja imenice gradina: ono u arheolokom
smislu, to znai prapovijesna utvrda, te drugo koje dolazi od uveanice rijei grad koju
koristimo kako bi oznaili srednjovjekovne burgove ili njihove ruevine. Najpotpuniju je
definiciju, dodue, razradio Borivoje ovi u dvadesetom broju "Glasnika Zemaljskog muzeja
u Sarajevu" odredivi pojam gradina u uem i irem smislu. Doznajemo kako su gradine u
Istri postojale jo poetkom bronanog doba, a kraj ivota na njima odreen je padom
Nezakcija 177. godine pr. Kr. Nadalje se istie povezanost toponima s imenima gradina te
klasifikacija Petra imunovia iz koje doznajemo kako se ta imena prema motivu postanka
mogu izdvojiti u nekoliko kategorija (imena mjesta motivirana biljem, ivotinjama, vodama i
sl.). Kada govorimo o naseljavanju gradina, kljunu su ulogu imali prirodna podloga,
geoloke znaajke te nezaobilazan zemljopisni poloaj na temelju kojega autorica dolazi do
saznanja o uvjetima i mogunostima ivota na teritoriju Istre. Osim navedenog, izdvajaju se
klima, s uglavnom sredozemnim znaajkama, i dovoljna koliina vode kao vani faktori za
naseljavanje Istarskog poluotoka. Poglavlje zavrava analizom flore i faune. Kulture koje
dobro uspijevaju zasigurno su maslina i vinova loza, koja datira jo u prapovijesno razdoblje.
Meu lovnim ivotinjama prednjae jeleni ije se kosti koriste i za izradu raznih predmeta.

Drugo poglavlje bavi se gospodarstvom stanovnitva gradina. U prvom redu autorica


istie stoarstvo i zemljoradnju, zatim lov i ribolov, izradu keramike te u konanici trgovinu
koja vrhunac doivljava tijekom eljeznog doba. Ustanovljeno je da su se uzgajale brojne
biljne vrste od kojih se istiu penica, proso, jeam, zob, graak i grah. Nakon analize kostiju
s brojnih nalazita (Monkodonja, Nezakcij, Brijuni i tako dalje), potvreno je da preko 50 %
kostiju pripada kozama i svinjama. Pored navedenog, znaajno mjesto u gospodarstvu
zasigurno zauzimaju ribolov i sakupljake aktivnosti , u prvom redu koljaka i pueva.
Keramiki ostaci govore nam puno o ljudima koji su izraivali keramiku, a osim predmeta od
kojih su ostali materijalni ostaci, stvarala su se i pomagala od drva i iblja. Od izrazite je
vanosti bila trgovina zahvaljujui kojoj stanovnici Istre dolaze u doticaj s brojnim drugim
kulturama s kojima razmjenjuju dobra i ideje.
O ovjeku i njegovoj prvoj pojavi na podruju Istre govori se u treem poglavlju.
Autorica nam donosi pregled razdoblja te njihova kljuna obiljeja i promjene, od paleolitika
pa sve do 1991. godine kada se ivot stanovnika nastavlja u samostalnoj Republici Hrvatskoj.
Postoje i odreene pekulacije o broju stanovnika, ali prvi pouzdani podaci postoje tek od
druge polovice 16. stoljea. Navodi se kako je za istarska mjesta zasigurno najpovoljnije bilo
razdoblje oko 1910. godine kada velika veina mjesta dosee apsolutni broj stanovnika.
Nadalje, kada se govori o stanovnicima gradina, najvie informacija je mogue dobiti iz
analize mjesta pokapanja i pogrebnih obiaja. Ako uzmemo u obzir vee gradine, poput
Valarona i Monkatela, autorica pretpostavlja da je na podruju jednog gradinskog prostora
moglo biti i do 500 stambenih objekata sa 1000 stanovnika. Na samom kraju navode se brojna
imena vanih istraivaa koji su dali znaajan doprinos u otkrivanju gradinskih karakteristika.
19. stoljee od velike je vanosti zbog popularizacije znanosti i prvih terenskih istraivanja
iji se rezultati objavljuju u asopisima, dok je 20. stoljee obiljeeno radom meunarodnih
ekipa te sve strunijem i objektivnijem sagledavanju problema gradina.
etvrto poglavlje, koje nosi naziv Tipologija gradina, upoznaje nas s podjelom
gradina, s obzirom na poloaj, oblik, veliinu i ustrojstvo, na vie tipova. Poloaj gradina
promatra se uslijed odreenih pravilnosti: poloaja u prostoru, poloaja na uzvisinama,
otocima i poluotocima i sl. Vrlo su rijetke gradine koje se mogu smatrati apsolutno jednakima,
no postoji veliki broj slinih. Na podruju Istre brojimo 436 takvih nalazita, od kojih 240
pripada sasvim prepoznatljivim, a 196 neprepoznatljivim gradinama. Autorica govori o obliku
gradina, od kojih je najvei broj krunog, elipsoidnog, potkoviastog ili etvrtastog oblika, te

o veliini gdje promjer od preko 100 m podrazumijeva veliku, a promjer manji od 50 m,


podrazumijeva malu gradinu. Prema ustrojstvu, organizaciju prostora moemo razmatrati s
vanjskog i unutranjeg gledita. S vanjskog gledita, veina gradina sluila je stalnom
boravku, a one privremenog karaktera imale su ulogu sklonita u sluaju opasnosti. S druge
strane, unutranje ureenje ovisilo je o terenu te o broju i meusobnom odnosu stanovnika.
Graevinske elemente autorica obrauje u petom poglavlju s naglaskom na obrani
gradina i ireg prostora. Obrana samih nasilja oitovala se u nekoliko razina. Na prvome je
mjestu povoljan poloaj primjerice na vrhu brda ili na jezicima uz doline rijeka, a u sluaju
da se gradina nije nalazila na sasvim sigurnom podruju, organizirana su promatranja s
oblinjih vrhova. Osim toga, stanovnitvo je gradilo zidove i bedeme, a nerijetko su se uz njih
nalazile i nekropole koje su takoer imale ulogu fizike prepreke u naselje. Obrana ireg
prostora podrazumijeva kontrolu prilaza Istri, zatitu vodenih tokova i plodne zemlje pa se
znalo dogaati da dva naselja na suprotnim stranama (na primjer Velika i Mala gradina)
djeluju zajedno i ine obrambenu cjelinu vanjskog obrambenog prostora.
Stambeni objekti gradina obraeni su na nekoliko stranica u estom poglavlju.
Razumljivo je da je ovjek prvo sklonite pronaao u prirodnim zaklonima, tj. spiljama. S
obzirom na skromne ostatke koji su nam danas poznati, autorica zakljuuje kako su nastambe
mogle biti potpuno od kamenog materijala, kombinirane od drveta i kamena te u konanici
zidova i krovova napravljenih od drvene grae ili prua oblijepljenog suenim blatom. Veina
je kua bila etvrtastog oblika. One veih dimenzija bile su pregraene zidovima (npr.
Monkodonja), a podovi su mogli biti od nabijene zemlje, nabacanog kamena ili drvene grae.
Sedmo poglavlje bavi se gradinama kroz vrijeme. Autorica predstavlja kronologiju
istraivanja gradinskih naselja koja zapoinju ve 1925. godine, a dolaze do informacija o
prapovijesnim kulturama. Kao i u treem poglavlju, upoznajemo brojna imena i osobe koje su
se istaknule u prouavanju takvih nalazita. Kraj ivota na gradinama, od Istre do
Dubrovnika, smjeta se na kraj prvog tisuljea, iako ivot na tim podrujima nije u
potpunosti zamro, ve se nastavio manjim intenzitetom.
Gradine danas te kako su na njih djelovali prirodni imbenici i ljudski utjecaj
upoznajemo u osmom poglavlju. Osim zbog izgradnje vodosprema, vojnih kompleksa i
stambenih izgradnji, gradine ili njihovi ostaci nestaju i zbog obrade zemlje te zbog djelovanja

prirodne erozije, biljaka i ivotinja. Primjerice nalazite Monte Rico u blizini Vrsara pretrpjelo
je itav niz radova i preinaka. Rimljani su na tom podruju sagradili vodospremu, u 20. je
stoljeu otvoren kamenolom, a 1963. godine izgraena je nova vodosprema. Kako bi se takve
stvari to rjee dogaale, autorica istie vanost zatite gradina. Iako su one stavljene pod
zatitu Zakona o spomenicama kulture, taj je potez samo djelomino doveo do poboljanja na
tom podruju.
U najopsenijem poglavlju knjige Klare Buri Matijai dan je pregled gradina
Hrvatske i nama susjednih zemalja. Istra u kontekstu europske prapovijesti zauzima vano
mjesto, a podruja Slovenskog primorja, Transkog krasa, Hrvatskog primorja, Dalmacije,
otoka, zalea i Like imaju vrlo srodan karakter terena pa samim tim i pojavu gradina. Izvan
naih granica, gradinska naselja se javljaju u Grkoj, Albaniji, Italiji, Austriji, Njemakoj,
ekoj itd. Teko je gradine promatrati u cjelini zbog njihovog velikog teritorijalnog i
vremenskog opsega, pa svoj interes usmjeravamo ponajprije prema prostorima slinih
prirodnih uvjeta i kulturne tradicije. Uz nekoliko primjera iz bronanog doba, danas najvie
istraenih gradina datira u eljezno doba.
Knjiga zavrava desetim poglavljem koje obrauje dva nalazita, Monkodonju i
Nezakcij. Monkodonja je uzvisina, smjetena u blizini Rovinja, zapaena 1953. godine kada
zapoinju prva istraivanja Borisa Baia i Branka Maruia. Istaknula se svojom veliinom i
razvijenom drutvenom zajednicom koju ini oko 1000 stanovnika. Vinova loza, zob, grah i
sl. najvanije su kulture koje je stanovnitvo uzgajalo, uz goveda, ovce i koze koje dre izvan
samog naselja. Nalazi se na vanom prometnom pravcu zahvaljujui kojem odrava veze s
egejskim prostorima, sjevernom Italijom, Karpatskom kotlinom i dolinom Dunava.
Nezakcij, uobiajenog naziva Vizae, smjestio se u opini Munti, ali s pravne strane pripada
opini Linjan. Bio je vano sredite Histra to doznajemo iz materijalnih i pisanih izvora.
Iako je sruen 177. godine pr. Kr. od strane Rimljana, u carsko doba postaje antiki grad te
ivot na njemu prestaje tek poetkom 7. st. kada su ga unitila barbarska plemena. Pronaeni
su mnogi materijalni ostaci, arni grobovi, domai proizvodi, uvezena roba i tome slino.
Na kraju, kao dodatak, nalaze se 32 slikovna priloga na kojima su prikazana razliita
nalazita gradina na podruju Istre.
Knjiga je dobar prirunik za studente svih godina povijesti i arheologije kako bi se
poblie upoznali s nainom ivota i lokalitetima na kojima se gradine javljaju. Iako je nastala

kako bi posluila prvenstveno kao sveuilini udbenik, neupitno je da e se svidjeti i


zaljubljenicima Istre i njezine povijesti.