You are on page 1of 4

ROENJE EVROPE

Roberto S. Lopez
U nakladnitvu kolske knjige, Zagreb 1978. tiskana je knjiga Roenje Evrope autora
Roberta Lopeza koji je jedna od najznaajnijih linosti suvremene historiografije. Knjigu je s
talijanskog preveo Berislav Luki. Na samom poetku djela nalazi se kratak uvod u knjigu
koji je napisao prevoditelj Berislav Luki. Kratak predgovor na poetku knjige napisao je sam
autor. Sadraj se nalazi na zadnjim stranicama knjige. Sastoji se od 365 stranica i podijeljena
je na tri knjige, od kojih je svaka podijeljena na etiri poglavlja. Ovo djelo obuhvaa razdoblje
od V.-XIV. st., odnosno razdoblje u kojem se poela formirati moderna Europa. U sredite
prouavanja Lopez stavlja postanak Europe na podruju u kojem je Mediteran bio centar
zbivanja.
SAETAK KNJIGE:
KNJIGA PRVA
Rim, Perzija i Kina bile su tri najvee drave i stvarale su neprekinut lanac od
Atlantika na zapadu do Pacifika na Istoku. Kao to se kae da je Egipat dar Nila, tako je
Rimska drava dar Mediterana. Rimska drava je nadzirala itav Mediteran, od njega je
stvorila svoje teite. Usprkos dobrim trgovakim prednostima ona je i dalje ivjela kao nacija
zemljoradnika. Dva su jezika gotovo svi razumjeli; latinski, jezik uprave i operative, te grki,
jezik misli i elegancije. Osnovna elija dravnog organizma bio je grad-drava (civitates). U
gradskom sreditu nalazili su se javni trg, javne kupke, javna kazalita. Crkva se organizirala
po uzoru na carstva, birajui glavne gradove provincija za svoje koncile, a civitates za sjedita
biskupija. Crkva je bila uklopljena u dravu, a ne drava u crkvu. Ljudi su osjeali strah od
sudnjeg dana. Smatralo se da e sudnji dan (Dies irae) doi oko godine 1000. Taj strah je
nestao tek za obnove kasnog srednjeg vijeka.
Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva (476. godine) dolazi do stvaranja
mnogobrojnih barbarskih dravica. Rije Barbar u doslovnom prijevodu znai mucavac, tj.
onaj koji nije Rimljanin. Goti su bili najjai i najvei germanski narod i oni su se dijelili u
dvije grane: Ostrogoti- sjajni i Vizigoti- mudri. Kralj Ostrogota bio je Teodorik. Teodorik je
493. godine ubio Odoakara koji je 476. godine svrgnuo s vlasti posljednjeg Zapadnorimskog
cara, Romula Augustula. Svrgavanjem s vlasti Romula Augustula, Odoakar je dao sebi
kraljevski naslov, a za cara cijelog Carstva priznao je Istonog cara Zenona. Barbarska
vremena su vanija po onome to su preobrazila, nego po onome to su ouvala. Za feudalno
1

doba karakteristina je faida (krvna osveta). Ona bi se provodila u sluaju povrede naela
drutvenog ivota i tada bi povrijeena strana traila osvetu. Jedna osveta poticala bi drugu
osvetu i tako sve dok povrijeena strana ne prihvati materijalnu naknadu.
Od Justinijanovog doba (527.-565. godine) latinski jezik je naputen, a gri je postao
slubenim jezikom Carstva. Za vladavine Heraklija (610.-641.) naziv imperator Romanorum
preveden je na grki jezik i on glasi basileus Romaion. Od VIII. st. dolazi do prepirke izmeu
Istoka i Zapada u ime Kristovo. U ranom srednjem vijeku Zapad je bio najvie zaostao. Crkva
je bila ozbiljni protivnik. U suparnitvu izmeu Crkve i drave prijetnja bi dolazila od
samostana koji su bili puni monasa. Monasi su ikonama ustajali protiv careva. Godine 726.
Leon III. dao je unititi Kristovu ikonu na vratima svoje palae, a to je dovelo do borbe koja
umalo nije unitila Carstvo.
Carigrad je u ranom srednjem vijeku bio najvei kranski grad. Osjeaji bizantskog
naroda najsnanije su se izrazili u liturgijskom pjevanju i epskim pjesmama. Kao najvia
slava Bizanta bili su mozaici. Novac koji je bio u optjecaju nazivao se bizantin, zlatni novac.
Bizant je ratovao protiv Perzije i Arapa. U borbi protiv Perzije ispoetka dvoboj je bio u korist
Perzije, a poslije je car Heraklije Perziju doveo u lo poloaj.
Autor pie i o Karolinkoj dravi koju naziva div na glinenim nogama zbog svoje
veliine, a slabo razvijenih institucija. Karolinzi su postigli vei uspjeh nego Merovinzi.
Karolinku dinastiju osnovao je Karlo Martel, a ona zavrava s Karlom Debelim 888. godine.
Najvei procvat zbio se u vrijeme Karla Velikog koji je okrunjen 800. godine. Karolinzi
zahtijevaju zakletvu vjernosti kako bi se ojaale veze izmeu vladara i podlonika. Te
podlonike potrebno je plaati novcem, a da bi ih se moglo platiti uvodi se plaanje poreza.
Sva ta sredstva u cjelini stvorila su pod Karolinzima prvu jezgru onog to e se kasnije zvati
feudalizam. Najvei uspjeh karolinke kulture bila je reforma pisma- miniskula karolina.
KNJIGA DRUGA
Drugu knjigu Lopez je zapoeo temom muslimanskog razbojnitva po cijelom
Sredozemlju. Maari (njihovo drugo ime bilo je ljudoderi) su bili strani po izgledu, jeziku, a
govorilo se da piju krv neprijatelja. Oni su doli sa stepa i nastanili se na dunavskoj ravnici
koju su napustili Avari. Demografsko opadanje u ranom srednjem vijeku zaustavilo se nakon
hemisferske kuge (742.-743. godine). Od X. st. broj stanovnika naglo raste pa sve do polovice
XIII. st. kada se osjeti slabiji pad, a sasvim e pasti oko polovice XIV. st. Od osobitog znaaja
bile su trgovake znaajke pojedinih zemalja. Comenada- najznaajniji trgovaki ugovor, ovaj
izraz prvi se put spominje u X. st. u venecijanskom dokumentu. Taj ugovor vee davaoca
kapitala i trgovca koji putuje za jednu trgovaku pustolovinu. Kampania znai razdioba kruha,
2

dok gilda znai organizacija malih trgovaca. Postoje tri stalea: plemstvo, sveenstvo i seljaci.
Graanstvo je etvrti stup drutva. Do XI. st. gotovo svi sveenici bili su nikolaiti (oenjeni),
a bila je izraena i simonija, tj. kupoprodaja crkvenih asti i djelatnosti. Od pape Nikole II.
(1059. godine) donesena je odluka da samo rimski kardinali biraju pape.
Feudalizam je sustav vladanja kao liberalna demokracija ili socijalizam. Njegovi
glavni elementi su vazalstvo, beneficij i imunitet. Karolinzi su bili prvi koji su podanike
pretvorili u vazale. Vazal je obavljao javne slube i za to je primao nagradu. Ugovor izmeu
gospodara i vazala nastali bi spajanjem ruku, tj. obredom koji je simbolizirao mijeanje krvi.
Smatralo se da onaj koji boravi u gradu godinu i jedan dan jest slobodan graanin. Autor
spominje papu Grgura VII. (1073.-1085. godine) kao najveeg papu srednjeg vijeka. Za
vrijeme pape Grgura VII. poela je borba za investituru koja e zavriti konkordatom u
Wormsu 1122. godine. Kao izuzetnog vladara moemo izdvojiti Filipa II (1180.-1223. godine)
kojeg su suvremenici nazvali Augustom. Filip August gledao je na greke Ivana Bez Zemlje i
tako uspio poveati svoje posjede i dobro upravljati.
Lopez Englesku naziva prvom nacionalnom monarhijom. Najznaajniji vladar
Engleske je Vilim Osvaja koji je okrunjen 1066. godine. On je povezao Francusku s
Engleskom, nainio popis domainstava ili gruntovnicu 1086. godine. Autor u ovom dijelu
opisuje i etiri kriarska rata od XI.-XIII. st. etvrtim kriarskim ratom osnovano je Latinsko
Carstvo (1204.-1261.).
KNJIGA TREA
Treu knjigu Lopez poinje s najrazvijenijim talijanskim gradovima u XIII. st. To su:
Venecija, Milano, Genova i Firenca. Oni su sluili kao predstavnici srednjovjekovnog
urbanizma. Pariz je glavni grad najmonije drave u Europi. On je vie potroaki centar nego
proizvodno sredite. Sredite bogate poljoprivredne oblasti je Beauvais. Taj je grad proizvodio
vuneno sukno poznato u cijeloj Europi. Vunarstvo je jedina srednjovjekovna industrija koja se
po uloenoj radnoj snazi, sloenim operacijama i po opsegu svojih proizvoda moe usporediti
s velikom suvremenom industrijom. Najmanju samostalnost imali su engleski gradovi.
Feudalni velikai morali su se pokoriti zakonima komune. Komuna je prije funkcionirala kao
apsolutna zajednica. Komunalna uprava brine se za upravu, mir i vjeru. Svaka komuna je
imala skuptinu, zakonodavni odbor, izvrnu vlast i sudstvo. Komuna ne priznaje kmetstvo,
ve se zalae za osloboenje onih kmetova koji useljavaju u grad i potie njihovo
osloboenje. Kopnena trgovina razvija se mnogo sporije nego pomorska. Razlog tome su
visoke cijene, carine, kneevska i opinska ogranienja.

U XIII. st. Francuska postaje od drugorazredne sile prvorazredna europska sila. Prije
je samo Njemaka bila vea od Francuske, a Italija ekonomski jaa. U cjelini, Francuska je
bila iznad obiju jer je bila bogatija puanstvom i sirovinama. Na kraju XII. st. Francuska je
bila na elu Europe u svim umjetnikim i intelektualnim sposobnostima. Pariz se smatrao kao
europska Atena. Za doba velikih sinteza smatra se XIII. st. to se tie filozofskih misli istiu
se Siger Brabantski, sv. Bonevanture iz Bagnoregia, sv Toma Akvinski. Dva najvea
knjievna djela tog vremena su Roman o rui i Boanstvena komedija. XIII. st. se smatra
vrhuncem papinstva. Svoje najvee ambicije Sveta stolica je ostvarila s obzirom na kler,
disciplinu, pravo na ubiranje poreza, pravo na odluivanju u spornim crkvenim izborima. To
joj priznaje sav katoliki svijet. Pape XIII. st. bili su odreda Talijani, a esto i iz samog Rima.
Najvei papa XIII. st. je Inocent III., a papa Celestin V. (1294. godine) je jo za ivota
smatran svecem.
U XIV. stoljeu ponovno se javila kuga i to u pravilnim vremenskim razmacima
svakih desetak godina. Tada je dolo do gubitka velikog broja stanovnitva i obraenih polja.
Tako je srednji vijek poeo i zavrio krizom, ali malo slabijom nego na svom poetku.

ROBERTO S. LOPEZ, Roenje Evrope (stoljea V-XIV), kolska knjiga, Zagreb, 1978.

You might also like