MARIN ZANINOVIC ILIRSKO PLEME DELMATI* I dio POLITICKA POVIJEST I TERITORIJALNA RASPROSTRANJENOST DELMATA. Jedno od najpoznatijih medu mnogobrojnim ilirskim plemenima koja su nastavala danainje podrutje nase zemlje jeste pleme Delmata. U prilog toga govori i injenica da je velika rimska provincija po njima dobila svoje ime. NaSa danagnja istoimena pokrajina to je ime od svoje davne velike prethodnice naslijedila i tako saéuvala naziv po svojim starim stanovnicima. na_sceni pisane povijesti saéuvao nam je e. U njegovom se spisu javijaju zbivanja karakteristiéna za titavu povijest ovih krajeva: odnosi obale i unutra- Enjosti — doiljaka i starosjedilaca. Polibije opisuje kako su Isejei vide puta slali poslanike u Rim i tudili se tamo na Delmate, koji pustoe zemlju i gradove koji se u njoj nalaze, a to su Epetion i Tragurion'. To * Na kraju prvog dijela rada objavijuju se Skraéenice litera- e kao i Izvor, Koj} ce sluditi 1 2a drugt dio over rada, + Polyb, 82, 9 (18), 1-2: " nai bixsageirioy be: Aekparets chy ydeay Bow pévas, abeax 2'eloly "Brémoy xa TearSpey. Politi¢ka je povijest Delmata najpoznatiji dio njihove histor i predmet mnogih studija na nasem i stranim jezicima, Cinjenice 0 njihovoi Pojavi w antiékoj historiji i dugotrajnim borbama s Rimijanima nalazimo u svako} povijesti antiékog Rima; stoga se mi ovdje ograni¢avamo na iz najbitnijih Ginjenica iz ovin dugotrajnin i Kkrvavih borbi, na temelju_iza- branih izvora koji nam o njima i njihovo) pojavi govore, a koji se u ovim biljeskama citiraju. Temeljno statije djelo za povijest rimskog osvajanja masih krajeva jeste: G. Zippel, Die rémische Herrschaft in Mlyrien bis auf Augustus, Leipzig, 1877, Kamo su ukljugena i sva zbivanja u vezi s Delmatima. Sliéno ovome je dielo H, Cons, La province romaine de Delmatie, Paris, 1882. Sve kasnije rasprave iN dopunjaju ili ispravijaju opsezan prikaz Koji’ su ova dva autora uéinila. Sintotski Clank o Delmatima napisao je C. Patsch u RE IV, 2.448--2 455, gdje je dan i pregied svih glavnijih izvora i starije literature, t}. do 1901. godine. Podatke, iavore i literatura nalazimo { u djelima opéeg tipa, kao: Cambridge ancient history, vol. VILL, IX, X. "Tooley Rhacrintg nenpesienx za iy Baye 27su bile naseobine sirakuske kolonije Ise na susjednom kopnu, a napa- stovanja Delmata mora da su bila festa i skrajnje ozbiljna po ove naseo- bine kada im Isejei nisu mogli do¢i na kraj, veé se utjetu pomoéi svojih zaStitnika Rimljana. Ovo je sredina drugog stoljeca prije naSe ere i Delmati se veé javljaju kao veoma stvarni Ginilac u ovome podrudju. Nisu samo isejske naseobine izlozene njihovim mapadima veé su to i drugi susjedi, narotito Daorsi’. Delmati su se jo8 prije propasti ardi- jejske drzave, 5 kojom su, izgleda, bili u nekom’promjenljivom odnosu, od nje odmetnuli i poduzimali svoje akcije. Narodito iza smrti ardi- Jejskog kralja Pleurata, oca Gentijeva, osjecaju se oni slobodni u svome djelovanju, te napadaju svoje susjede, pokoravaju th i nekima od nj nameéu i danak, koji se sastojao iz stoke i Zita. Tako da su se i Daorsi potugili u Rim, Senat je uvazio ove tuzbe i uputio godine 158. pr. n. e. poslanstvo Delmatima. Pod vodstvom Gaja Fanija ovo je poslanstvo moralo ispitati prilike u Tliriku, a posebno kod Delmata’. Medutim ovi ne samo da su poslanstvo jedva primili veé ga nisu htjeli ni sasluiati, niti udovoljiti zahtjevima za zadovoljstinu Isejcima i Daorsima. Izjavili su da oni s Rimljanima nemaju niSta zajednitko'. Dapate, oduzeli su im konje, koje su imali iz mekog drugog naselja, a bili bi ih i napali da se nisu potajno povukli van njihovog podruéja. Tako pi’e Polibije 0 ovom neuspjelom poslanstvu, Senat je na osnovu ovoga izvjeStaja odluéio zavojstiti na Delmate, uzevsi_ ovaj postupak prema rimskom poslanstvu kao povod. A joS vainiji razlog bio je Sto je tako dobio priliku da mu trupe opet ratuju, buduéi da su vet dvanaest godina nakon pobjede nad Perzejem miro- vale. Zelio im je opet vratiti ratnigku Zestinu i spremnost i ujedno zastrasiti ove Tire da uéine ono Sto se od njih zahtijevalo’. Godine 156. pr. n. e. zapoteo je konzul G. Marcije Figul rat protiv Delmata, Polazna mu je tavka bila Narona, gdje je imao jako uporiste i podrsku prijateljskih Daorsa. Medutim veé ovaj prvi u nizu krvavih delmatsko-rimskih sukoba nije po Rimljane dobro zapoveo. Figul je, prema Apijanovom pisanju, u ovom prvom pohodu u podrudje Delmata slabo progao, bio potugen i morao se vratiti u Naronu’, Na masem jeziku opsimije prikaze imamo u djelima: ¥, Sisié, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih viadara, Zagreb, 1925; G. Novak, Proilost Dal- macije, Zagreb, 1944, s opsirnom bibliografijom i izvorima na kraju. Izvore i literaturu imamo iu novijem kolektivnom djelu: Historija naroda Jugo- slavije, Zagreb, 1953, + Polyb. 92. 9 (18), 45: dusting 28 vat sy Aarpoiiy By xa! str. 130; Novak, Dalm,, str. 38; Cons, str. 105. 3 Thid., S:&Gandocehey fl obywhara nessfentig tg rapt Peay dhdvwsy inemrebocvens ch ack shy Vitoglia, nad widiora wobtmy wh ash woe Aeknarsts, 4 Woid., 82, 13 @3), 1: aitby adver slvai nat Pomalors xox 9 Tbid,, 32, 13 (23), 7: tras tHe fy tite Boénarey dnb w08 webs Mapaéx Rokeno vont Oy by Maxstovis nedgeoy. © App, IIL, 11; Liv., perioeh. XLVI: C. Marcius cos. adversus Dalmatas primum parum, ‘posted feliciter pugnavit. cum quibus belio confligendi causa fuit, quod Myrios socios populi R., vastaverant, rcv... Zippel, 28Slijedeéi napad izveo je pogetkom zime, nadajuci se da ée se Del- mati raziéi i povuéi u svoje naseobine, te da ée ih tako pojedinatno savladati. To mu medutim nije uspjelo. Na glas 0 njegovom povratku Delmati su se opet sakupili u svoje glavno srediSte Delminium, zapravo bili su tamo natjerani nakon poraza. Ovo utvrdeno srediste nije Figul mogao osvojiti ni ratnim spravama. Stoga se opet okrene manjim mje- stima, od kojih neka osvoji i uniSti te tako oslabi srediinji otpor uw Delminiumu. Opet se povrati poda nj i uspije zapaliti utvrdu goruéim strijelama i gotovo je unistiti Osvajanje je dovrsio njegov nasljednik P. Kornelije Scipio Na- zika istom taktikom i tako zauzeo Delminij 155. godine, odvevsi. velik broj puganstva u ropstvo. Iste godine proslavio je triumf »de Dal- mateis«’, Tako je zavr8io prvi rat s Delmatima. Nakon ovog poraza Delmati su nekoliko decenija mirovali, da bi se opet javile vijesti o njima godine 119. U meduvremenu bili su Rim- Vani zabavijeni pokoravanjem Ardijejaca, dije je gusarenje bilo oZivjelo nakon Sto su Delmati bili porazeni. Na sjeverozapadu Tlirika ratovali st Rimljani s plemenom Japoda. Obala je bila pokorena samo nomi- nalno, a unutragnjost je, kako je vidljivo iz svih ovih ratova, bila tako reéi slobodna. Godine 119. pr. n. e. krenuli su konzuli L. Cecilije Metel i Korne- lije Kota na Japode i u tom pohodu zauzeli Sisak. Nakon toga krenuo je Metel medu Delmate. Ne znamo s kojeg uzroka. Tamo je bio prija- teliski primljen i prezimio je u Saloni, gdje je i ostao do 117. Zemlju je medutim ipak opljatkao i od plijena sagradio Kastorov hram. 117. proslavio je triumf nad Delmatima i dobio pridjev »Delmaticuse’. Prema Zippelu, Metel je u ovo vrijeme obavljao organizaciju Hlirika kao pro- vineije, jer mu je boravak u toj pokrajini bio relativno dug, a gore spomenute okolnosti bile bi w prilog toga’. 7 Front. Strat. III, 6, 2: P. Cornelius Scipio intelecta difficultate expug- nandi Delminium, quia’ omnium concursu defendebatur, adgredi alia oppida coepit, et evocatus ad sua defendenda singulis vacuatam auriliis Delminium cepit. Liv., perioch. XLVI: candemque gentem Cornelius Nasica cos. domuit, Strab. VII, 315, 10: Aéiyuoy 2% peydhy nA: jexpiy Pénotyce Hocus nat hipforoy tia thy mhecysilay xiv avbgdinmy. Zippel, s. 131; Cons, s. 107: Mommsen, RG Il, TV, 5,'s. 168; Novak, Dalm, s, 39; CIL I, 5 430= 1, =. 176 IP. Cornelius} P. f. Cn. Scipio’ Nasica cos. I” de] De[imateis}. * Liv. perioch, XLII: L. Caecilius Matteltus Dalmatas subegit. App. Il, LL Xpévy eSsrepoy Kounthing Mérshog Omaveaw obtby Binal: wolg Muar - saxo Toheusty éxvdonly Mplenfou. wat deysudvar abet anatwoy we gihor Be} prabrols av Leckey méhawr wat &¢ ‘Poyqy eavyAds nel pla But, a. u. ¢. IV, 23: L. Metello et Q. Mucio Scaevola consulibus de Dalmatia friumphatum est. CIL Es, 177: L. Caecilius L, f. Q. n. Metellus Delmatic. procos. de Detmateis; Cicero, in Verrem I, 130154; pro Seauro XXIII, 46. Momms., RG IV, 172; Zippel, 138; Cons, 110; Novak, 40. " Zippel, 189; Halten wir damit nur die Tatsache zusammen... so ge- winnt es die grésste Wahrscheinlichkeit, dass im J. 118, Myrien 2uerst als eigene Provinz organisiert ist. 29Treéi poznati nam rat izbio je godine 78. Delmati su iskoristili nemire na Balkanu uzrokovane prodorom Kimbra, koji su protjerali Skordiske prema Vardaru i Solunu. Pogodovalo im je i stanje u Rimu nakon Suline smrti (78), te oni zbace rimsku vlast i zauzmu Salonu. Ovoga puta u sukob s njima poslan je prokonzul G. Koskonije, koji se s njima borio dvije godine i ponovno im oduzeo Salonu, ali potpuno savladani nisu bili ni sada". Kroz nekoliko decenija opet nedostaju vijesti o njima. Slijedeéi istup Delmata bio je 51. godine pr. n. e., o Zemu nas izvjeStava Apijan, kada su Delmati u savezu s drgim ilirskim plemenima napali i zauzeli Promonu, koja je bila u viasti Liburna. U ovo vrijeme Cezar je bio prokonzul Hirika, koji mu je dala na upravu slee Vatinia godine 59. Ove je krajeve on posjetio 57. i 54. Ali kako je on bio vide obuzet Galijom i Italijom, iskoristili su Delmati da napadnu Liburne. Nesto prije (52) Japodi su opljaékali Trst i navalili na Akvileju. Liburni se potuze Svome prokonzulu i on pozove Delmate da napuste Promonu Kada oni to odbiju, poSalje na njih mnogo vojske, ali ovu Delmati svu poubijaju. Cezar nije mogao niSta utiniti buduéi da je izbio sukob s Pompejem. Nalazeéi se u Spaniji, poialje on 49. godine C. Antonija kao legata da Stiti sjeverni Ilirik. Njega iste godine napadnu kod Krka Fompejevi legati L. Skribonije Libo i M. Oktavije i porazi8e ga" M. Oktavije nastavi osvajati dio Dalmacije, koji je bio wz Cezara, opsjedao je Salonu, a Isu je privolio Pompeju. Stupio je u saver s Del- matima i njima pridruzenim plemenima'®. Ali Salonu ipak nije mogao osvojiti, te je prije zime (decembra 49) podigao opsadu i poSao Pompeju u Dirahi Nakon bitke kod Farsala Cezar je 48. poslao u Ilirik Q. Kornificija kao quaestora propraetore, sa zadatkom da umiri pobunjene krajeve i zavede red u provinelji, koja je, prema Hircijevim rijetima, bila »finito bello ac dissensionibus confecta et vastatac', Njemu to u dobroj mieri i uspije, te iste godine zauzima i Promonu. U ovo vrijeme do’ao je u krajeve Delmata konzular Aulo Gabinije da pomogne Kornificiju, buduéi se nakon bitke kod Farsala kopnom vratio iz Makedonije u Tirik jedan dio Pompejevih vojnika, kao i velik broj lada pod M. Oktavijem. Legije Gabinijeve bile su novopodignute i ukljudivale su, po Apijanu, 3000 konjanika i 15 kohorti pjeSaka, Pro- bijajuéi se kroz brojne zapreke istotnom obalom Jadrana kopnenim putom u zimi 48/47. i veé u nadi da ¢e naéi zaklon iza zidova Salone, bio je dogekan od Delmata kod Sinodija nedaleko od cilja i teSko pora- Zen u jednom uskom i Sumovitom klancu. Poginulo je 2000 vojnika, W Butrop., a. uc. VI, 2, 4: ad Iltyricum missus est C. Cosconius pro consule muliam partem Daimatiae subegit, Salonas cepit et composito bello Romam post biennium. rediit; Cicero, pro Cluent., 35, 97: legionem esse ab co sollicitatam in Tllyrico C. Cosconii litteris... Zippel, 162, 178; Momms., RG V, 88; Cons, 116; Novak, 40. App, IL, 12; Liv, Perioch, CX; Flor. IV, 2, 31-33; Dio XLI, 40; Zippel, 202; Mommsen, RG V, 391; Cons, 124; Novak, 40. % Concitatis Datmatis reliquisque barbaris, Caes, bell. civ. TI, 9. 18 Hirt, bell, Alex. 42; Zippel, 205; Cons, 128; Novak, 43. 3038 centuriona i 4 tribuna. Orlovi legija pali su u ruke Delmata. Ostatak vojske povuée se u Salonu, gdje je Gabinije i umro', Pompejev legat M. Oktavije vjerovao je da bi u ovim prilikama mogao ponovno podvyrgnuti ove krajeve. Povezao se s Delmatima i upu- divao ih da podsjedaju neka mjesta, koja su joS dr2ali Cezarovi pristi Sam je pak napadao mjesta uz more, a narotito Salonu, koja mu je ostala u neugodnoj uspomeni iz prve neuspjele opsade, zbog %ega njeni stanovniei morali mnogo trpjeti (Dio Cass. XLII, 11). Na hitne pozive Kornificijeve, P. Vatinije, koji se nalazio u Brun- disiju, naoruza0 je brodove koje je tamo zatekao, jer mu je glavnina flote bila u Ahaji, Na njih postavi veterane Koji su se tamo nalazili, pozuri u Thirik u potjeru za M. Oktavijem, oduzme mu ponovno neke gradove i prisili ga da se povuée od Salone i napusti opsadu Epidaura M. Oktavije, guvéi 2a kvalitet brodovija kojim ga je Vatinije progonio, zauzme polozaj kod otoka Taurisa iu bici, do koje je doilo, bude, suprotno svojim otekivanjima, porazen i pobjegne pod zastitom mraka 4 oluje (bell. Alex., 46). S nekoliko lada sklonio se u Isu. Tamo nakon tri dana stigne Vatinije, nakon Sto je M. Oktavije napustio luku. Isa se predala Vatiniju i izgubila poloZaj rimskog savenika i postala muni- cipij, Viast Kornificijeva bila je opet uspostavljena (bell. Alex., 47). Preplageni Iliri ponude svoju pokornost Cezaru, ali on to odbije s tim da ée im oprostiti »ako prihvate danak i ponude taoces. Kad su ovi prihvatili njegove uvjete, u [irik kao nasljednik Q. Kornificija bude upuéen godine 46. P, Vatinije, pobjednik kod Taurisa, s tim da primi pokornost, danak i taoce. Poznava nestainost Delmata, Vatinije povede sobom tri legije s mnogo konjanika i uputstvima da uzme samo lagani namet (App., IIL, 13). Smjestio seu Naroni, Delmati, koji su Cezarove uvjete smatrali teSkima, nisu ih htjeli ispuniti i navijeste ponovni otpor Rimljanima. Vatinije je morao s njima ratovati i godine 45. osvojio im je Sest utvrdenth gradova, ali do kraja nije uspio, jer se iste godine morao povuci zbog teskoéa zime i mevremena. Tako je i ovaj rat zavr$io bez konatnog uspjeha'®. Svejedno je Vatinije 42. proslavio triumf »de Mluricoe (CIL F, p. 179). Nakon Cezarove smrti stanje se za Rimljane i pogorSalo jer su se Delmati osjeéali joS slobodnijim u svojim akeijama. Tako je u jednom sukobu stradalo pet kohorti sa zapovjednikom senatorom Bebijem (App., ML, 13), a Vatinije se povukao na jug u Dirahij (Dio XLVI, 21, 6). U ovo} situaciji Delmati su imali slobodne ruke i ponovno zauzmu Salonu i dijelove obale. Prilikom podjele dréave za drugog triumvirata godine 40, lirik je dodijeljen Oktavijanu. Da bi sredili prilike u tim krajevima, Antonije i Oktavijan sloZe se na zajednitku akeiju na isto’noj obali Jadrana. Ovaj zadatak prihvati njihov posrednik u Brundisiju G. Azinije Polion, koji je dobio upravu nad Iirikom uw opsegu koji je bio povjeren Vatiniju. 4 App. IIL, 12; bell. Alex., 42; Zippel, 208; Cons, 130; Mommsea V, 430; Novak, 43. * Cicero, ad fam. V, 10 b: sex oppida vi oppugnando cepi; unum hoe quod erat maximum, quater @ me iam captum; quattuor enim turris et quattuor muros cepi et arcem eorum totam; ex qua me nives, frigora imbres detruserunt. Zippel, 208; Mommsen V, 431; Cons, 134; Novak, 44. 31On krene godine 39. s vojskom na ladama iz Akvileje duz obale prema Saloni, koju je, Gini se, zauzeo i zatim krenuo dalje na jug da pokori Partine. U povratku je opet zaratio na Delmate, ali o toku ovog sukoba ne znamo potanje. On je opustoSio zemlju Delmata i od plijena sagradio u Rimu prvu javnu knjiznicu, a svome je sinu dao nadimak Saloninus 1 spomen svojih uspjeha"®, Ti su uspjesi bili kratkotrajni, kako to kasnija zbivanja pokazuju. ‘Nekoliko godina nakon Poliona zaputi se Oktavijan liéno u Tlirik, na telu legija, da pokori ovu uvijek nemirnu pokrajinu. U poéetku vojne savlada odmah niz plemena uz obalu. Veéinu njih znamo samo po Apijanovu nabrajanju. To su: Oxyaei, Parthenati, Bathiati, Cambaei, Kinambri, Meromeni i Pyrisei. Jabi otpor pruzila su plemena u unutra- Enjosti: Docleati, Carni, Interfrurini, Naresii, Glinditiones, Iz ovog nizanja ne mozemo odrediti polozaj ovih plemena, buduéi su nanizana bez reda, jer su, npr., Cami s Alpi stavljeni uz Docleate u Crnoj Gori? Po povratku s ekspedicije u unutraSnjosti, uniStio je Oktavijan gusarsko stanovnistvo Melitae i Coreyrae Nigrae. Nakon toga oduzeo je Liburnima sve lade. Pokorivsi tako primorje, krene godine 38. u unu- trainjost na Japode, od kojih se neki pokore odmah, kao Monetini, Avendeati i Arupini, a glavni mu grad Metulum pruzi jak otpor, koji konaéno bude skréen, a 5 njime i otpor Japoda. ‘Nakon toga krenu Oktavijan na Panonce i Sisciju, koja je bila osvojena nakon mjesec dana opsade. Potom se Oktavijan vrati u Rim, a u Sisciji ostane Fufije Gemin sa 25 kohorti. Preostali su sada jo3 Delmati, koji su, tako reéi, bili dijelom zao- krugeni u svome podrudju. Godine 34. vrati se Oktavijan iz Rima i preko Japodije i Liburnije dode svojoj vojsci, koja je vet bila u podruéju Del~ mata pod zapovjedniStvom M. Agripe'*. Tako je zapoteo jo8 jedan dugo- trajan rat sa Delmatima’® Oktavijan je tek godine 27. predao pokrajinu Senatu. Illyricum se po’eo nazivati Delmatia®, vjerojatno pod utjecajem borbi s Delmatima. Jo8 je medutim nekoliko manjih ustanaka izbilo, kao ‘izraz nezadovolj- stva Delmata novim gospodarima. Godine 16, ugusio je jedan ustanak P, Silije, tada prokonzul, koji je savladao i vise alpskih plemena, a iz \ Flor. IV, 12: Asinius Polio, gregibus, armis, agris matctaverat; Worat. carm. II, 1, 15, 16: cui laurus aeternos honores Delmatico peperit triumpho; Zippel, 324) Cons, 136; Novak, 45; za knjignicu: Plin,, N. h. VIL, 31, 7. * App, IL, 16. 1 Dio XLIX, 38, 3: én 2 2% toig Aedpsrag netrepes nb 6 "Ayeinnag, H be xald Kutoup, eneorpdrsuee. Zippel, 282; Cons, 144; Novak, 47; CAH X, 86. 2 Zippel, 238; Cons, 145; Novak, 48; CAH X, 87, i druga brojna lite- ratura, kao: G. Veith, Die Feidzuge des C. Tulius Octavianus jn Miyrien in den Jahren 3533. v. Chr. (Schriften der Balkankommission, Ant. Abt. VID). Wien, 1914; Dobia’, J. K Octavianovym vypravam illyrském v letech 35—33 pr. Kr, Listy filologické 48/1921, s. 6575; 213-223, Swoboda, E.. Octavian tnd Tilyricum, Wien, 1932; Wulié, N., Oktavijanov ilirski rat, Glas SAN N7/1907; S. Josifovié, Oktavijanovo ratovanje u Tiriku, ZA 6—1/1956, s. 135; MM, Schmittener, Octavians militéirische Unternehmungen in den Jahren 35—33. v. Chr., Historia 7/1958. © Dio LIL, 12, 8: absdg 28 cy Ashnariay avithate, 32Istre protjerao panonske i noriéke napadade’, Aenona mu je kao svome izabranome patronu podigla natpis (CIL, 3, 2937). IL. i 10. godine zapovijedao je gusenjem ustanka nepoznatih raz~ mjera, zbog nameta, kasniji car Tiberije, kada je savladao i jednu pobunu wv Panoniji®. Sve su to bili predzi izbio 6. godine nae ere**. jaci_glavnog golemog ustanka, koji je snazno Petnaest legija i isto toliko augzilijarnih trupa guile su kroz tri godine ovaj krvavi »bellum Batonianum«, voden, kako kaze Svetonije: pin magnis omnium rerum difficultatibus summaque frugum inopia« (Tib., 16, 1). Ali je zato i nagrada bila velika: Delmati i ostali Hiri zauvijek su climinirani kao politiéki i vojnigki protivnik. ‘August je s pravom mogao regi: »Provincias omnes quae trans Hadrianum mare vergunt ad orientem reciperavi (Res gestae, 27) ... signa militaria complura per alios duces amissa devictis hostibus reciperavi ex Hispania et Gallia et @ Delmateis... (29) ...Pannoniorum gentes quas ante me principem populi Romani exercitus nunguam adit, devictas per Tib. Neronem qui tum erat privignus et legatus meus imperio populi Romani subieci protulique fines Mlyrici ad ripam fluminis Danuvi (30) Rimski je orao, nakon stoljetnih bitaka, svojim krilima pokrio golemo novo podrudje, Iskoristavanje i romanizacija nove provineije mogli su mirno i sigurno zapoéeti. © PODRUCJU DELMATA Geografski prostori pojedinih plemena i etnitkih skupina, kao i uvijek, tako iu antitko doba, doJivijavali su mnoge promjene. Ni podruéje Delmata nije bilo iznimka tome. I ono je bilo podlozno pro- mjenama i zbivanjima, koja, naravski, nisu uvijek i sva zabiljeZena. Cinjenica da je ovo pleme, tokom svog povijesnog razvitka, dalo ime cijeloj jednoj ‘velikoj pokrajini tini, svakako, zanimljivim pokuaj pri- bliznog odredivanja njegovog uteg teritorija, Poznato je da kod 5 menih pisaca koji su 0 tome raspravljali nema suglasnosti u nekim pita- njima, PokuSat ¢emo ovdje, konfrontiranjem tih miSljenja i usporedi- vanjem sa starim izvornim tekstovima i materijalom, ponovno pretresti neke od tih problema. % Dio LIV, 20, 3: ay xp Aelparty .., vecymiaavea Bote xaskom «5. ® Liv, perioch. CXLI, Dalmatas et Pannonios, Nero frater Drusi, subegit. ® Dion Kasije jeste glavni izvor za ove ratove u knjigama LV i LVI. Uz njega je drugi glavni izvor Velej Paterkul, i sam sudionik ovih ratova: knj. IL, 110116. Iz bogate literature navodime: A. Bauer, Zum Dalmatisch- pannonischen Krieg 6—9. n. Chr. AEM 17/1894, s. 135; R. Rau, Zur Gesch des pannonisch-dalmatischen Krieges der Jahre 6—9. n. Chr. Klio 19/1924, Ss, 313; N, Wulié, Dalmatsko-panonski ustanak 6—9. g. po Hr. Glas SKA 121/1936, s. 55; E, Pagalié, Quacstiones de bello dalmatico pannonicoque, Godi- Snjak Tét. drustva BiH 8/1956, s. 245; E, Késtermann, Der pannonisch-dalma- tinische Krieg 6—9. n. Chr,, Hermes (Wiesbaden) 81/1953, s. 345, 3 — Godiénjak 1V 33G. Zippel u svome djelu: »Die rémische Herrschaft in Ilyrien bis auf Augustuss, koje je jo uvijek temeljno za izuéavanje zbivanja toga yremena u naiim zemljama, ovako govori o podruéju Delmata: » Als Nordgrenze von Delmaten geben Plinius 3, 21, 139, 140 ¢. 22, 141. und Ptolemius 2, 15 den Fluss Titius, die heutige Kenka; dass aber das del matische Gebiet sich nicht immer so weit erstreckte, ersehen wir aus ger Nahricht Appians Til. 12, zu Casays Zeit hiitten die Delmaten Pro- mona mit Gewalt an sich gerissen. Die Stadt lag diessoit der Kerka Doch reichte das Land nahe an die Kerka heran, da die wenig siidlich davon liegenden, den Issiern gehérigen Stédte Epetium und Tragurium besonders von ihnen zu leiden hatten;... Nach der anderen Seite bildete Narenta ihre Grenze, da die Daorsen ihre Nachbarn waren, »Nordgrenze« je u stvari sjeverozapadna granica. Juéna, tj. jugo- istofna, jeste Neretva. Zippel ne ulazi u pitanje koliko se delmatski teri- torij pruZao u dubinu kopna. Th. Mommsen se u svojoj »Rimische Geschichte« sasvim uzgred dotiée toga pitanja: »Um die Stadt Delminium schlofs sich hier die Eid- genossenschaft der Delmater oder Dalmater...«, i neSto dalje, govoreéi 6: »der Daorser die an der Narenta siidlich von der Dalmatern wohn- ten H. Cons, pisac djela: »La province romaine de Dalmatie«, dotite se jednom regenicom i podruéja Delmata: »De la haute vallée du Tilu- rius (Cettina) et de Delminium (Gardun Voynitch pres de ‘Trigl), doa elle tire son nom, elle s’était, 4 la faveur de désastres des Illyriens de Gentios avancée peu A peu jusq’d la mer. Sortie par la défilé de Clissa des foréts de ses impénétrables montagnes, elle (cette tribu) placait les populations du littoral dans cette condition pénible... exposées a d'in~ cossantes attaques, a de continuels dommages:, W. Tomaschek u svojoj pionirskoj studiji o topografiji nah kra~ jeva u antitko doba donosi: »Dalmaten welche von der Miindung des Naron (Narenta) bis nahe an den Fluss Titius (Kerka) hinauf und tiefer in’s Binnenland hinein sassen Nesto dalje, u istoj raspravi, s. v. Delmatae: »Ihr Gebiet lisst sich so begrenzen: ihr alisserster Vorort gegen die Liburner war Promona (Dernis siidl. vom Berge Promina); ihnen gehirte die Kiiste nahe vom Ausfluss der Kerka bis Almissa und Makarska; von da ging die Grenze iiber Imotski und die Jaram und Wran-planina zur Enge von Suica; dann bildete der Hochriicken Crna- gora bis zu den. Quellen der Sanna und der Unac die Grenze, endlich die Sator-planina und das Grahowo polje bis zu den Quellen der Kerkac®? 2G. Zippel, Die rémische Herrsehaft in Ilyrien bis auf Augustus, Leipzig, 1877, s. 19. * ‘Th. Mommsen, Rimische Geschichte, 5. Aufl, Berlin, 1869, IT Bd., str, 168. *" H. Cons, La province romaine de Dalmatie, Paris, 1982, s. 105. © W. Tomaschek, Die vor-slawische Topographie der Bosna, Herzego- wina, Cma Gora und ‘der angrenzenden Gebiete, Mitth. der kais. und kin. Geographischen Gesellschaft in Wien, 1880, Bd. XXIII, s. 561562, 34Tomaschek donosi gotovo precizno odredenje ovoga podruja, bex detaljnijeg obrazlaganja. Uotljiva je medutim njegova nesigumost u fiksiranju juine granice, buduéi da u skoro istom tekstu pomite tu judnu, taénije jugoistoénu, granicu delmatskog podrugja najprije na Ne- retvu, a zatim prema sjeveru — na Makarsku i Omi, dakle na Cetinu. C. Patsch, zasluini istrazivat proSlosti antidke Dalmacije, po svo- jim brojnim studijama i Glancima o toj pokrajini, nije se medutim detaljnije zanimao za granice podruéja Delmata, iako je rjeSavao niz kijuénih pitanja u vezi s njima. Tako u svome élanku »Delmataes u RE’ veli za njihovo podruéje: »...ein grosser starker kriegerischer Volks- stamm im mittleren Dalmatienc**. Nesto dalje, u istom anku: »Dies: (Territorium) reichte zur Zeit ihrer gréssten Macht, d. i. von 51—34 v. Chr, von Promona im Norden bis gegen Narenta im Stiden und von der Adria bis tiber das Duvno polje in Bosnienc U arugoj jednoj svojoj raspravi veli: »Delmati... obitavahu od Ardieja sve do Krke i od morske obale preko Dinarskih Alpi Adri montes sve do gornjeg toka Vrbasa«. Kako vidimo iz navedenih tekstova, ni Patsch nije dosljedan. Dok u prvom, vremenski starijem, tekstu veli: »Promona im Nordene, dakle kao granicu uzima dosta neprecizno grad, iH podrudje, koje su jedni drugima osporavali Delmati i Liburni, »Narenta im Siiden« je preciznije. U drugom citiranom, kronolo8ki kasnijem, tekstu je obratno: sada je Krka precizna granica, a na jugu je neodredeno: »od Ardiejac. Zanimljivo je da u svome kasnijem, neke vrsti sintetskom, radu svojih dugogodi&njih istrazivanja ovih krajeva »Die Herzegowina einst und jetzte Patsch uopée ne ulazi u pitanje podrudja i granica Delmata kad 0 njima govori, iako to, npr. Gini za Ardijejce i Daorse™, Mislim da ta Enjenica na svoj natin podvlaéi sloZenost pitanja o kojem je rije’, da se ono i kod Patscha lagano varira, te da se na neki navin izbjegava njegovo detaljiije razglabanje, iako je to ovaj autoritativni uéenjak gino za podrutje Japoda, Mezeja i vee spomenutih Daorsa i Ardijejaca, Karak- teristitno je da je tako u njegovim kasnijim spisima, kada bismo o¢e- kivali obratno. F. Bulié, veliko ime nage arheologije, u svome opseZnom rasprav- Jjanju o smjeStaju Stridona, rodnog mjesta Jeronimova, spominje usput i podrutje Delmata: »U doba kada se ratna srega iznevjerila moénoj ilir- skoj driavi u ratu protiv Rimljana pojavija se u srednjoj Dalmaciji jedno. brojno, jako, ratoborno pleme Delmatae ili Dalmataec. NeSto dalje, wz opis ratovanja Cecilija Metela protiv Delmata godine 119, kaze da su: xDelmatae nastojali ne samo savuvati granice svoje pokrajine, naime rijeku Cetinu i Krku, nego i progirivati ih, Delmatae nijesu dotle imali primorja, iz svojih zagorskih obitavalista, s visodina okolo njihova glav- noga grada A€\wov, Delminiuma (D'lmno, Dumno, Duvno na Duvanjskom: * °C. Patsch, RE IV (VIII HB), 2448—15. Tid, 2453 © K. Patsch, Zbirka rimskih i grékih starina u bos.-here. zemaljskom: muzeju, Sarajevo, 1915, str. 15. % C. Patsch, Historische Wanderungen im Karst und an der Adria — 1 Teil: Die Herzegowina einst und jetzt, Wien, 1922, str. 51, 41, 43. 3 35polju) odakle im ime spustiSe se oni kroz dolinu Cetine i klanac Klisa iz svojih gustih Suma k moru«, Na strani 77. iste rasprave on daje podrudje Delmata oslanjajuéi se na Tomascheka. U svom prvom tekstu Bulié prenosi Patscha, u drugom dijelu daje svoje tumatenje pravaca njihova prodora na Klis i Cetinu, te ujedno uzima Krku i Cetinu kao njihove granice. G. Novak, u_svojoj raspravi: »Topografija i etnografija rimske provincije Dalmacijes, smje’ta Delmate kako slijedi: »Stanovabu oni u centrumu rimske Dalmecije, u prostoru Sto ga omeduje tetverokut Trogir — Vrlika —~ Zupanjac — Omi8, uz veti ili manji okoli8e%, To isto razgranitenje ponavija i u kasnijem djelu »Proslost Dalmacije«, na jednom i drugom mjestu bez obrazlaganja. U posljednjem djelu, na strani 37, odreduje im pak podrudje: »Delmati u danainjoj srednjoj Dalmaciji izmedu Krke i Neretves. D. Sergejevski, nastavljaé Patscheya rada_u sarajevskom Muzeju, takoder se dotiée pitanja podrugja Delmata. O tome pie: »Ispotetka su oni Zivjeli u unutrasnjosti zemlje i nijesu dolazili u dodir s Rimlja- nima, a ni sa drugim kulturnim narodima. U prvoj polovici II vijeka.. Delmati se pojavijuju u Primorju. Oni korak po korak zauzimaju mor- sku obalu, tako da se njihov posjed protezao od uSéa Neretve do rijeke Krke (Titius)«. Zatim, oslanjajuéi se na Stabonovu podjelu delmatske zemlje na primorsku i onu preko gore Adrion, Sergejevski dalje piSe: »Prema tome Delmati na istok Dinarskog lanca morali su naseljavati uw najmanju ruku Livanjsko i Duvanjsko i Glamodko poljex. Ali se odmah i ograduje: »Direktnog dokaza da je 0 stanovnistve Gla- mota pripadalo baS plemenu Delmata mi nemamos. U prilog svoje tvrdnje navodi i slignost prethistorijskih utvrda na ovim poljima. A. Mayer, za svoga Jivota na’ najistaknutiji poznavalac ilirske jesitne problematike, veoma je Skrt u tretiranju podrugja Delmata, Tako u sintezi Bosna u jlirsko doba« sve Sto o tome veli, nakon Sto govori © Delmatima i njihovim borbama s Rimljanima, jeste: »Prema tome su Dalmati stanovali od Delminija na zapad do juZno od gore Promine. Nije stalno da li im je i Livanjsko polje pripadaio .. .«™, Isto se miSljenje nalazi i u njegovu djelu: »Die Sprache der alten Mlyriers: »Die Sitze der Delmater werden durch den ihres Vorortes Delminium bestimmt. Von dort breiteten sie sich nach dem heutigen Nord-Dalmatien aus, wo sie im J. 51. v. Chr. Promona den Liburnen entrissens™. D. Rendig-Miotevié, u svojoj raspravi »Onomastitka pitanja sa teritorija ilirskih Dalmatas, osvrée se u uvodnom dijelu i na njihovo ® F, Bulié, Stridon (Grahovo polje u Bosni) rodno mjesto svetoga Jero- rims, p. 0. iz VAHD 49/1920, Sarajevo, 1920, str. 67. i 69, ® G. Novak, Topografija i etnografija rimske provincije Dalmacije, Na- savni vjesnilc 27/1918, s. 182. ™ G Novak, Proslost Dalmacije I, Od najstarijih vremena do Kandij- skog rata; Zagreb, 1944, s. 70, 8 D. Sergejevski, Putne biljeske iz Glamota, GZM 54/1942, s, 116. A. Mayer, Bosna u ilirsko doba, Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1942, s, 117, "A. Mayer, Die Sprache der alten Tilyrier, Bd. I, Binteitung Worter- buch der illyrischen Sprachreste; Wien, 1957, s. 117. 36rasprostiranje. Istiée te’koge ovih pitanja u odnosu na ilirska plemena antitke Dalmacije, a posebno za »Dalmate... koje jedni stavljaju izmedu Krke i Cetine, a drugi izmedu Krke i Neretves. Tu su oni doili nakon sredine II stoljeca, borbi s Rimljanima i paljenja Delminija »prema moru, koje je veé kratko vrijeme iza toga, s obalom i otocima srednje Dalmacije évrsto u njihovim rukama«. Rendié zahvata problem unutr: Bnjeg teritorija Delmata, éemu je indirektno posvecena Gitava rasprava. ‘Tu on, suprotno oprezu nekih, a oslanjajuéi se na Strabonov podatak o dvije delmatske oblasti, primorsku i prekodinarsku, smatra »u prvom. redu Livanjsko polje« kao >klasiéno starosjedilatko tlo Delmatas, a jed- nako su vaina i ostala velika polja u zapadnoj Bosni, kao Glamotko i Duvanjsko, koja u saéuvanim epigrafi¢kim spomenicima daju jedinstvenu onomastigku slikux, Zatim uzima u obzir i Grahovo polje s ogradom: »Zasad nemamo potvrdu da li je i éetvrta od velikih povréina zapadne Bosne, Grahovo polje, bila ukljutena u jedinstveno dalmatinsko po- drugjec* Idlaiuéi in extenso midljenja ovih autora, koji su se bavili pitanjem koje nas zanima bilo detaljnije bilo uzgred, mogli smo uotiti razlike u ocjeni veliéine delmatskog teritorija. Kako smo vidjeli, za delmatsko obalsko podrutje od Krke do Ne- retve izjasnili su se Zippel, Tomaschek, Patsch i Sergejevski. Mozda bi se moglo shvatiti da ih i Mommsen stavija do Neretve kad spominje der Daorser, die an der Narenta siidlich von der Dalmatern wohntens. Za varijantu Krka—Cetina ili blizu Cetine jeste opet Tomaschek, Bulié i Novak, Koji ne spominju Cetinu, veé Omi8, Sto se moze uzeti kao Cetina, Na sjeverozapadu on medutim ne uaima Krku, vet Trogir, ali formulaciju oveéi ili manji okoli8« moguée je shvatiti i kao Krka— Neretva, Sto on i Gini na spomenutom mjestu. Rendié se na citiranom mjestu ne izja’njava, veé samo ukazuje na problem. U drugoj jednoj raspravi, govoreéi o Silvanovim reljefima, veli za jednog da: »...potjeée iz Narone na Neretvi, dakle sa podrutja koje nisu nastavali Dalmatic™, Mommsen, Cons i Mayer ne ulaze u ovo pitanje, vee dosta Skxto govore o Delmatima kao o plemenu unutraSnjosti, koje se spuSta k moru (Cons), ili se Siri od Delminija prema jugozapadu (Mayer). Veoma Siroko unutrainje podrugje daje im Tomaschek. Njega donckle prenosi Patsch Sergejevski je dosta odreden, a jo vise Rendié. Ova razna mifljenja i razlike uw njima mogu se svesti na dva osnovna pitanja: Da li se obala Delmata pruzala od rijeke Krke do Neretve ili od Keke do Cetine? Koliko se i gdje u dubinu kopna pruzao teritorij Delmata? % D, Rendi¢-Miotevic, Onomastitka pitanja s teritorija ilirskih Delmata, GZM 6/1951, s. 33. % D. Rendié-Miotevié, Nirske pretstave Silvana na kultnim stikama s podruéja Delmata, GZM 10/1955, s. 27. 37Odgovor na ova pitanja moramo potraziti u staim pisanim rima i arheologkim materijalima. U vrijeme prvoga spominjanja Delmata u prvoj treGini drugog stoljeéa prije nage ere, oni su prisutni na obali, kako o tom svjedoti Polibije, koji pige o njihovim napadima na isejske naseobine Tragurion i Bpotion, kao suvremenik tih dogadaja. Spustivii se, najvjerojatnije, kroz klanac Klisa u bogati Manijski zaljev, metu mnogih osvajaca, on Su ga, sigurno, veé u ovo vrijeme vedim dijelom i zaposjeli zabivSi se kao Klin izmedu dviju isejskih naseobina. Prirodno je da je ljude sto- farskog kopna privlatilo saznanje 0 cvatuéim naseljima na obali, koja su trgovala s dalekim krajevima, Ranije upadanje na ovo podrutje spre- éavala je kako-tako brana ardijejskog saveza, u koji su milom ili silom bili i sami Delmati uvuteni (Polyb. 32, 9 (18), 4). Kad je ta brana razbi- jona konagnom rimskom pobjedom 167. godine pr. n. e, Delmati su osjetili priliku za jaéi prodor i osvajanje pozicija na obali. Oni su svo- jom snagom uSli u nastali politi¢ki vakuum i ispunili ga u ovom zna- %ajnom potezu obale svojom ratniékom prisutnogéu. Proces toga prodiranja trajao je, sigurno, vrlo dugo i imao svoja razdoblja mirne penetracije i sukoba, a kada je taj proces preSao mjeru izdréljivosti, potuzili su se Isejci svome zaititniku Rimu. Pravac del- matskog prodiranja iSao je i na drugu stranu, prema jugoistoku. Na taj in, veé u vrijeme prvog ulaska Delmata u povijemu igru, javijaju od ovog sukoba dalje njthova glavna podruéja, tj. obala i unutra- njost, Linija njihova prodora na obalu, a to je KliSki klanac, jeste na taj natin sredignja osovina njihova podruéja prema unutrasnjosti, Cinjenica je da prvi vojskovoda kojemu je povjereno da ih pokori, G. Mareije Figul, 156. godine pr. n. e, napada upravo njihovu unutra- Snjost, gdje je bilo jezgro njihove snage, ali ne frontalnim pravcem njihovoga obalskog prodora, veé iz Narone (App., Ill, 11). Narana je veé u to vrijeme bila stari emporij helensko-ilirske trgovine, a Gitavo podrugje oko nje pod grékim utjecajem, pa je logiéno da cimska ekspe- dicija polazi iz jedne baze koja je omoguéavala sigurno i prijateljsko zalede (Daorsi i neSto ranije pokoreni Ardijejci), te laki dovoz i snabdi- jevanje trupa, Najvjerojatnije je da linija Pigulovog prodora u delmat- sko srediste ide preko danainje Capljine, dolinom Trebizata, te kotlinom LjubuSkog i Imotskog polja, prirodnim putovima u sredigte njihovog podrugja"®, Ovu dvojnost delmatskog podruéja narodito istie Strabon, koji nam pored drugih zanimljivih podataka o Delmatima, u svojoj »Geo- arafijix, saopéava precizno i neke stvari o podruéju Delmata. Govoreéi © liburnskoj obali, on govori i o rijeci kojom tereti idu uzvodno do Delmata', Tu je i Skardon, Hburnski grad. Delmati posjeduju obalu WO- © Patsch, Herzegow., 51 © Strab, VIL, 5, 4: 2b wp nagar & Aadyarioy, nal rxdpaan Ayer, Red. Radi se o rijeci Krki — Titiusu. O njenom starijem imenu i identifi- kaciji: D. Rendié-Miogevié, Pseudoskilakov xevapiieys netaptg 1 juina granica Liburnije kroz stoljeca, RdIZ 2/1955, s. 278. clos. Suimdawy Eywy 38s glavnom lukom Salonom', Njihov se teritorij dijeli na primorski i onostranski, a sredinom mu prolazi gora Advion*’, Osim toga, Strabon nam daje vazan podatak o delmatskim naseljima. Oni imaju spomena vrijednih pedeset naselja, od Kojih su neka gradovi. To su: Salona, Pro- ‘mona, Ninia, Sinotion stari i, novi Andetrion i Delmion,- veliki grad, po kojem je i ime naroda‘', Govoreéi o Neretvi, Strabon veli da su oko nje Daorizi, Ardijeji i Plerejif®, Po njemu, dakle, uz Neretva nema Delmata. Dalje u nastavku veli da je Plerejeima blizu Korkira Melaina, a Ardijejeima je u susjed- stvu Faros. Plinije Stariji takoder nam je dragocjen izvor za poznavanje nasih Krajeva u antiéko doba, pa tako i za naSe pitanje. Zapadnu granicu Delmata Plinije nam daje govoreéi o Liburnima, koji sezu do rijeke ‘Titiusa‘, Ta je rijeka, i na njoj grad Skardona, potetak Delmatije™. Slijedi pomati podatak o juridiékom konventu Salone i njegovim ple- menima, te broju njihovih dekurija, Taj je podatak veoma vazan, jer nam ukazuje da su Delmati, s brojem od 342 dekurije, najjate pleme ovoga konventa, pored ostalin navedenih Deura, Ditiona, Mezeja i Sar- deata. Zatim Plinije, kao Strabon xzzo«la: spominje castella Burnum, ‘Andetrium, Tribulium, te Petuntium, Nareste i Oneum. Naken toga dolazi treéi konvent Narone'*, Svojom knjigom o ilirskim ratovima Apijan nam je satuvao dra- gocjene historijske podatke za antiéku povijest naSe zemlje i za otpor Delmata i drugih ilirskih plemena rimskom osvajanju. Uz historijske podatke, odatle izvlatimo i gradu za podruéje Delmata i njegovu veli- @inu. U veé spomenutom opisu Figulove akcije protiv njih 156. godine pr. n. e. nalazimo podatak da se glavno njihovo srediste nalazilo u unutragnjosti. I Apijan nam veli da po svome gradu Delminiju imaju i svoje ime", Iz tinjenice Sto Figul prodire u podruéje Delmata iz Narone, © Strab. VIL 5, 5 ates vy Aaya hid, VIL, 5, 17: "Apion 28 dpe 8 iy Bat Sesepa. MOTDId, VIE, 8, Sz xavanlag Peper éhstg, 2dkovd ce ve Motigunve nat Novy nat Lewiuor vb ce Bow 28 al “Andi Epypver yopioy, ABinio” 26 peylhey wi 4 Thid, VIL, 5, 15: 24" 4 Népov novapdg wal of mept aivdy Sadpiber wat Aptiats at Wigpater, by woke why whysedtes jane Hp wane Képnypn . . «rot 28 “ApDiata 4 item. 4“ Plin, TIT, 21: Arsiae gens Liburnorum iungitur usque ad flumen Tithum. © Plin, IIT, 22: Liburniae finis et initium Dalmatiae Scardona in anne eo XII passuum’ a mari. iewy magahin wah we bmlvaisy ebrby 2ddov neoe Acdyarceiy, sayy wey Ene Sade © Plin, TIT, 22: ... Salona colonia petunt in cam iura viribus diseriptis in decurias CCCXLI Delmatae, XXV Deuri, CCXXXVUI Ditiones, CCLXIIT Maezei, IIT Sardeates. In hoc’ tractu sunt’ Burnum, Andetrium, Tribulium, ‘nobilitata proeliis castella. Petunt et ex insulis Issaei, Solentini, Separi, Epe~ fini, AD his castelta Petuntivm, Noreste, Oneum. Narona colonia tertii cone ventus ... © App, Th, 11... néhty Medley: Bev dpm xat we bye abtels 8s Aadwariag, Skea Aadpcas. 39a ne iz Salone, mokemo zakljutiti da je ona veé tada u viasti Delmata: isto tako — da on u njihovu unutraSnjost prodire ne frontalno, vee zaobilazno, preko podrugja koje nije bilo njihovo, veé, po svemu sudeci, Daorsa, kako na to ukazuje Polibijevo pisanje. Da je Salona doista bila u vlasti Delmata, doduge nekoliko decenija kasnije, opet nam potvrduje Apijan. Vijest se odnosi na godinu 119, kada se Salona prvi put i spominje, tj. kad je u njoj prezimio Konzul L. Cecilije Metel, nakon pohoda protiv Japoda i zauzimanja Siscije zajedno s Kornelijem Kotom. Delmati su ga prijateljski primili, ali to ga nije smetalo da im zemlju opljatka®. To da je Salona u viasti Del- mata u skladu je is Polibijevom vijeséu, koji spominje isejska naselja Tragurion i Bpetion, ali ne @ Salonu, Koja je, vjerojatno, veé tada bila utvrdeno srediste Delmata, odakle su terorizirali svoje isejske susjede. Sigurno ne mnogo nakon toga ovi se brdani odvazuju na more, te nije iskljuéeno da je Salona veé tada postala delmatski éniveiay, kako je kasnije naziva Strabon. Slijedeéi se Apijanov podatak odnosi na sukob oko Promone. Godine 51, pr. n. e, zauzeli su Delmati, zajedno s drugim Mirima, jim saveznicima, ovaj grad od Liburna. Pomoé koju su ovi zatrazili od Cezara nije postigla svrhu ni vojnim ni diplomatskim putom, buduéi su Delmati potonju odbili, a vojnu intervenciju likwidirali, Sukob s Pom- pejem sprijetio je Cezara u daljoj akeiji* Osim Salone, Delminija i Promone, spominje Apijan i dva naselja delmatske unutrainjosti, Sinodij, gdje je stradao Gabinije, i Setoviju, kod koje je Oktavijan bio ranjen®, Apijan nam je tako ostavio fiksirane dvije take Sirenja i uévrséi- vanja delmatskog podrudja. Ovi su dogadaji kronolo8ki udaljeni, ali to im podize znatenje. Jer u prvom podatku nalazimo potvrdu uévrséivanja Delmata na obali, 8to u meSto starijim Polibijevim vijestima mismo imal. Drugi dogadaj ukazuje nam da Delmati nisu ugrozavali samo svoje juine i jugoisto&ne susjede, Isejee, Daorse i Ardijejce, vee da je njihova eks- panzija isla i prema zapadu, gdje se sukobila s interesima i otporam Liburna. Ovo posljednje razdoblje bilo je, éini se, i inaée vrijeme naj- vetée ekspanaije Delmata, sude¢i prema Vatinijevom pismu Ciceronu iz godine 45. pr. n. e. (Cie, ad fam. V, 10, 3): »viginti sunt oppida Dal- matiae antiqua, quae ipsi sibi aseiverunt amplius sewagintas. Ta gore satuvanih izvora moguée je dati izvjesnu sliku razvitka i rasta delmatskog teritorija. U vrijeme prije zbivanja koje Polibije opi- suje, tj. prije 156, Delmati su nastavali unutrainjost danainje srednje © App, TIL, 11: Xpévy 2 Uorapey Manning MeréXog imersion cbtey a oig Aahusrass adyipleate nohenstv, Erol Gprdpiton ual 2ekojdvey adcev exstomy & phon Bayshase nag'adsots &y Laktvy wake nat de “Poyryy enavade, nal Mpedyifoxs 51 Tid, 12 ...1 of Aadpsizat ob, wat Boat Bet Davpidw . « . Acfupvoig, Bsepov BBv0g Tpit, Mgemevey mikey dpstnovro, 8 Thid,, 27: Loviteey 26 alooser méhiw ... £9 4 voy Dalen ovparby bnipevoay ob Aaduden .., Tlokinpuouniveg 28 nédews Levovlag ... Enhiyy Why we yen (Ont ouaves). 40Dalmacije i zapadne Bosne. To se potvrduje kasnije kod Strabona, koji jarigito govori 0 dvojnosti_ njihova podruéja, primorskog i kopnenog, s inasivom Dinare u sreditu. U prvo vrijeme pojave Delmata u povi- jesli srediste im je u njihovoj unutrainjosti oko grada_Delminija; Ne- dugo nakon toga, svakako prije godine 119. pr. n, e., tezigte njihove moti priblizava se morskoj obali, gdje je njihovo upori8te postala Salona™. Konac drugog stoljeéa znaéio bi dakle definitivno uévriéenje na obali, zapoteto, po svoj prilici, veé ranije oko te iste Salone, ili, moguée, u punktu Klisa, odakle se mogao dréati u kontroli Gitavi. Manijski_zaljev Istovremeno podinje i Sivenje i uévréivanje duz obale prema Krki i Cetini, a prema Krki i praveem kopna. Krka je edvajkada bila prirodna granica ovoga podrudja, Kao takvu spominje je najstariji tekst 0 naSoj obali Pseudo-Skilakov Periplus. Po njemu, nakon zemlje Liburna slijede Hiri, a tu je i xarapBaeye mézapoc™, Kasnije je i Strabon indirektno spominje kad govori o Skardoni®, dok je Plinije kao takvu izrigito spominje", Isto tako spominje je i Flor”. Osim kratke inkurzije Liburna u ovo podruéje, koju su Delmati i njihovi saveznici likvidirali kod Promone 51. godine pr. n. ¢, ova se prirodna granica nije mijenjala, Suié smatra da su Liburni prije spuStanja Del- mata dréali ovaj teritorij i da bi Promona bila posljednji posjed Koji su dréali preko Krke, ali dr2i vjerojatnijim da su Liburni upali u tudi teritorij*. Ovo je potonje i po nagem miSljenju tatnije ako uzmemo u App, Ml, 11. Vidi bil, 50, Rendié izlaze misljenje da je Salona glavai dieliatski grad Sakon pada. Delminija, VAHD 53 1950-1, 50, # Uspor. bil. 41 & strab. 1. © % Plin, 1. H Flor, epit, Th, 8: Liburni sub extremis Alpiam radicibus agunt inter Arsiam, Treumaue flamer ® MM, Suié, Granice Libumije, s, 281. Suié u svojo} raspravi: Mvnieipivm Varvarine, Diadora 2196081, 179, na osnovu natpisa CIE, 3, 6418 dokazue da Je terior} Varvarije sezao { preko Keke (6. 195). To Je vrlo wjerojatno, fi fo Jo8 ne znadi da je ovo podruéje stvarno bilo Hburasko, mistin Kultarmo Motnieki, jer su mnogi element protiv toga. Ovo Je podrueje dano pod admi= nistraeija Varvarije mozda za kant, 2a otpor Koll je Buraum prwzio, mozd August u patifikaeljt podugja, Promone, pa_ga Je Plinije stoga 1 ubrojlo, $Pribulijem i Andetsijem, medu nobititata. proctiis castella. 8 druge strane, imamo. natpise “Koj! gavore o ‘municipalitety Burnums, pase, ste strane javiia Kontradikelfa, Municipaiitet Burnums poznat nam je iz natpisa CIL, 3, Boo iz godine 118. Mislim da se ta} munieipalitet jos Jednom potvrdule drake Eijim, citanjem atpisa-nadenog u Burnumu, to. ga je objavio Suie u VAHD 51/1052, 210, br, 19,'D. Mt. Lucio} Nono Clem(entiano deefurioni) | m(unietnii Blergomati) aediiti) deffancto) sta, Umjesto Blergomati), Tadijebismo proei~ fair Beurnensium), sf Burnisearam), Also je Burnum bio munieipi), onda je morao imati { ava} tezitors; To ne bi kolidizalo sa_postojanjem castrama Bur uma, Delmatski ¢astellum Barnum nalazt se na Wjevo} suprotso) strani Titi jus, na-gradini Paljane. koja je po svom polodaiu i konstrkelii delmatska (uspor, Bitter, BRGK 21/1838, tat 36,5198 sk om Taf 391). Catram Peestellum Zivjeli su paralelno, s tim sto je ovaj prvi ureo ime potonjeg, kno Ho je to bilo 1 na Tiluriju, Sto se tite teritorija Burnista, mozda bl nam re- Senje prudio, na Zalost ostegent, natpis CIL, 9, 9892 — AEM 19/1890, 102 GZM T1899. 414, si. 16 — Dessau, koji govor! o razgranicenvu, ca bi zavesio uprava Hjetja titer, Zanimljivo Je da je miesto nalaza Razvade (!'), koje se nelazi Uupravo izmedu Promone t Burnuma. Geografski je smjesta) Razvada na zapad~ 41obsir konstantno isticanje Krke kao graniéne rijeke, potevsi od Pse- udo-Skilaka, pa do Plinija i Ptolomeja. Zatim tu su i razlike u mate- rijalnoj i duhovnoj kulturi dvaju podrutja; dok kod Liburna nalazimo jednu historijsku situaciju koja rezultira izgradnjom takvih konstruk- cija kao Sto su Asserija i Varvarija (da ne ulazimo sada u pitanje nji- a. ja Promone, te gradine Danilo i Puljane, u relativnoj prva, a druga na samoj granici, sasvi hove datacije), na ovo} strani Krke tome nema ni traga nekog po Gradine u pod) blizini liburnskog podrut drugog karaktera®, Zatim su tu razlike u sepulkralnoj umjetnosti. S ove slrane Krk ne nalazimo nijednog eipusa toliko karakteristtnog za Mburnsko po- drudje. Razlike su u kultovima, te u onomastici™, a Sto je sve odraz no} { Promine; nalazi se otprilike na sredini hipotetskog teritorija Bur numa i Promone (vidi spec. kartu 1 :100000 Sibenik), tj. Puljana i Tepijuha, pa bismo onda, u natpisu otekivali inter Burnistas ef Promonenses, Kad gle~ damo sa Varvarije prema Promini, u daljini Krka nam se namete kao jedna prirodna i jaka granica. Smatram da je glavnina teritorija Varvarije bila padno od gradine, gdje je podrutje daleko plodnije, Presizanje Varvarije preko Keke mozda je, kako smo rekli, bilo u svojstvu primjene represalije koju su Rimljani poduzeli prema delmatskom naselju, pa je i Varvarija uspjela da se i sama tamo prosiri; tome ide, nesumnjivo, u prilog natpis Aula Sentija, koji je tamo ubijen: finibus Varvarinorum. Naipis je iz vremena prije godine 42. n. e. jer je ber Cilaudiae) P(iae) flidetis). U razgranienju kod Razvada sudjeluju tribun VII legije i centurion XI legije, znati, natp's je iz vremena prije godine 60. n, e, kad je VII legija napuslila nase krajeve. Skardona je postala_munleipij sedamdesetih godina jer se spominje kao municipium Fla: ium (CIL, 3, 2802; uspor. Suié, Mun. Varv., 194). Dolazak Flavijevaca na viast odrazio se posebno na nasim krajevima. Cini se da su oni dali municipalitet Salviumu | Rideru. Nije iskljuéeno da je iemijenjena situacija nakon uspona Flavijevaca na viast i odlaska legija izvan pokrajine omoguéila Burnistama da se istrgnu ispea viasti Varvarina i steknu viastitu autonomiju i munici- palitet, a moda i ranije, ako se prihvati tumagenje spomenika o razgrani- éenju iz Raavada. Prema tome viast i presizanje Varvarina s Iijeve strane Krke ni ovoga puta nisu bili trajnog karaktera, kao So je bilo prolazno i zaktoraéenje Liburna preko Krke nekoliko decenija ranije. I drugi elementi govore za delmatski Karakter ovoga kraja, tj. onomasti¢ka f kultna situacija. (Vidi bil}. 60) Usporedi o ovome pitanju i W. Kubitschek, Dalmatinische No- tizen, Strena Buliciana, str. 211, bilj. 1. Kubitschek smatra da je mjesto pogi- bije Aula Sentija s desne, t}. varvarinske strane Krke. % Uspor. Buttler, 1. c. Gradine preko Krke na liburnskom podrugju imaju vise kruzni oblik i zaokruzene nasipe. Uspor. gradinu na Raduikoj gla- viei kod Radutiéa (Butt, t. 36-2), gradine Ostrikt kod Raseti¢a (Butt. 38—1), Zezelj kod Ervenika (Butt, t, 38—2) i druge. Gradina Puljane je izduzena i iz njena nasipa izdvaja se _krak zida, karakteristika delmatskih gradina. Uspor. D. Basler, NaSe starine 11/1954, str.'88, sl. 1. © U kultnom repertoaru Burnuma nemamo nijednog Hburnskog boZan- stva. To je shvatijivo jer je veéina natpisa vojnitkog karaktera. Imame voj- nigke natpise Jupitru, CIL, 3, 14982, 14903, Str. Bul, 216, br. 5, 6; Herkulu, 14980; nevojnitke su posvete Dijani, Str. Bul., 215, 3, i Silvanu: C. Valerius Buhodus Sitvano, 14964, Tytulius Panentis Silvano Domestico, 14985; Silvana nalazimo iu Varvariji, VAHD 53/1950—S1, 243, br. 25 1 246, br. 31, te u Bribizskim Mostinama, BD 25/1902, s. 63. Smatram da je kult Silvas’ ovdje rezultat delmatskog uijecaja, ako uzmemo bro] od vise desetaka tih spome- nika s podruéja Delmata, usporeden s tri do éetiri s podruéja Liburna. Ono- masticki je ovaj kra} takoder vezan uz delmatsko podrutje: Rendié, GZM 6/1951, 8. 33; ZbiZ 1955, s. 126, Uspor. Tytulius Panentis, 7. Aur. Aper Dalmata, pa it samo} Varvariji: Ietta Aeronia, I draga imena — Rendié, ZbiZ 1955, s. 131, 42mnogo starijih tradicija. Prema tome nameée nam se zakljuéak da je situacija ove zapadne granice praktitki Gista i Konstantna bez prekida. NeSto je druktije u slugaju istogne granice na obali, Tu imamo Strabonov podatak kad veli da su oko Neretve Daorizi, Ardijejci i Ple- reji. Za nas je zanimljiva tvrdnja da node: - - - tlc 68 “Apbalats § dpog Mégng heyonévy weetepcy. (VIL, 5, 5). PoSto znamo Strabonovu tot- nost u veéini ostalih podataka, ne preostaje nam, drzim, nikakve sumnje © tome tko se nalazio u danainjem Makarskom primorju, nasuprot Hvara i dalje, do Cetine. Ispod biokovskog masiva nalaze se Ardijejei, a ovo je podruéje prirodfa cjelina. Stoga je i razumljivo da Plinije, nakon Sto je nabrojio nase!ja saldiiitanskog konventa, zavrSava s Oneumom — Omigom, na wiéu rijeke Nestosa — Hipusa, Zatim slijedi Narone colonic tertii conventus, jer je to jedno novo podrutje, novo pleme se tu nalazi i odatle i prekid nabrajanja naselja. Smatram da podrudje jugoistadno od Oneuma treba shvatiti kao podrugje pod jurisdikeijom Narone, jer se i kasniji salonitanski ager nije pruzao dalje od Cetine. Znati, podruéje preko Cetine nije delmat- sko, jer se Oneum nalazi na juriditkoj i plemenskoj granici, Odnosno rijeka Hipus, iako nije spomenuta, bila bi kao prirodna granica jednog podrudja obale, tj. delmatske, i njen zavréetak, u vrijeme kada pisu Stra- bon i Plinije. tim je u skladu i onomastitka situacija, o emu kasnije To So Strabon u produzenju na istom mjestu govori kako su Rimljani preselili Ardijejee u unutrasnjost moglo bi se uzeti_u_prilog mi8ljenju da je to podruéje postalo delmatsko, Medutim kasniji Plinijev tekst ne pruza podréku tome. Ako se prisjetimo razligitih odnosa Rim- jana s pojedinim élirskim plemenima, onda bi prije ovo podrudje Dili mogli zauzeti Daorsi, stari prijatelji i saveznici Rimljana", negoli Del- mati i njihovi srodnici na obali, niSta manji neprijatelji Rima od Ardi- jejaca. Plinije, doduge, govori o samih 17 dekurija Daorsa. Znati li to da sa njih u Plinijevo vrijeme apsorbirali Naresiji, koji su sa svoje 102 dekurije najbrojniji u naronitanskom konventu? Ovdje je bilo vise- strukih akeija, koje su mijenjale etnitku sliku: ilirsko-grékih ¢ medu- lirskih sukoba, ratova Rimljana, koji nisu nikoga Stedjeli i Gale pribje- gavali radikalnim akcijama, kao Sto je likvidacija stanovnistva Melite i Korkire, te preseljavanju Ardijejaca. Nama nedostaju elementi da odre-~ dimo tatnije faze ovih situacija, koje su bile tako promjenijive, ali u prvom stoljeéu, kad se situacija stabilizirala, iako jo8 uvijek imamo direktnih intervencija u svade oko zemljiSta pojedinih Zupa, Plinijev podatak daje nam osnovu da kao granicu delmatske obale uzmemo Cetinu, a prostor gdje su se Sirile njihove brojne dekurije bila je njihova unutraSnjost, djedovina i njihovo staro jezgro™. ™ Liv, XLV, 28: ...Daorseis quoque immunitatem dare, quod relicto Caravantio cum armis ad’ Romanos transissent. Odnosi se na 167. godinu pr. n. @, Kad je porazen Geneije, brat Karavancijev. Kasnije je ovo podrutje, uz romanizirane Daorse, bilo, vjerojatno, i regija intenzivnije kolonizacije veterana, mada nam epigrafska slika ne ostavija dojam toga, veé nas na to upuéuje Tiberijeva aktivnost u tome smislu u ovome podruéju, npr. in pago Scunastico, sjevernije uz Neretvu. Uspor. M. Abramié, Dva historijska nat- pisa iz antikne Dalmacije, Serta Kazaroviana, Sofija, 1950, s. 236; Betz, MgD, 11. © Sergejevski, GZM 54/1942, 115; Kult. ist. Bili, 63; Rendié, GZM 6/1951, 53. 43Unutrasnjost Kad je Strabon u svome opisu delmatske zemlje spomenuo tiy 7Eni ‘Sarepa, znao je da je ta oblast za to pleme jednako vaina kao i pri- morska, ZaAéuov pak je rekao da je teydiy, még. Gdje se nalazilo ovo uporiste delmatskog otpora, pitali su se prvi istrazivadi ovih problema? Istrazivanje je trebalo da ukaze na unutrasnje rasprostiranje ovog ple- mena. Jo§ sredinom proslog stoljeéa (1849) pronaden je na desnoj obali Cetine pod Gardunom kod Trilja poznati natpis CIL, s, 3202, kojim je ovjekovjeten tin iz godine 184. n. e, kada Novenses, Delminenses. i Riditae zajednitkim troskovima podizu most preko rijeke Hipusa. To je navelo Mommsena da na tom mjestu tra%i Delminij". Tako su nastale dvije hipoteze. Jedna ide od Farlatija, koji, po Tomi Arhidakonu, izlaze kako na 2. koncil u Saloni 532. godine dolazi episcopus detminensis_Mon- tanorum. Farlati je dréao da je to u Duvanjskom polju (Ilyr. saer. TL 168). Uz Mommsena pristaju Alaevié (BD I, 21, 38, 51), Tomaschek (Topogr., 505), Zippel (Rém. Herrsch., 131), Cons (Prov. rom. Daim., 105), O. Hirschfeld (Hermes, 25, 352) i A. Bauer (AEM, 17, 185). F. Bulié (BD 10, 153) i A. Evans (Antiq. resear. I i If, 68) pristali su uz stariju Par- latijevu hipotezu. Prigovori Alateviéa i H. Kieperta da se ne moze govo- riti o Duvnu kao sredi§tu Delmata jer da tamo nema nikakvih ostataka nekog starog naselja otpali su nakon radova Radimskog i Patscha, koji su utvrdili niz nalazista iz predrimskog i rimskog vremena, Rimski municipij Delminium nalazio se kod Duvna, a njegov ilirski prethodnik nalazi se, po Patschevu misljenju, na brdu ‘Lib; 9 km jugoistotno od Duvna. Kod Duvna je Patsch otkrio ostatke foruma, koje je datirao u godinu 18/19. n. e., te bi to bio prvi forum na podrudju antiéke Bosne. Najnoviji nalaz are s posvetom Tovi Capitolino, koju posvetuju »dec- ~(uriones) D(e) Y(minensium?) cfivitatis)«, bio bi nova potvrda da je ovdje bio Delminij. Ara je nadena u Mokronogama, sjeverno od Duvna (Serg., GZM_ 12/1957, sl. 109)". Tako je preko Dinare-u.dubokoj pozadini bilo sredigte delmatskog otpora uguSenog u_krvi i poZaru_186, 1.155. godine pr. ne. Medutim logiéno je da pleme koje je pruzalo toliki otpor rim- ‘skim legijama nije moglo nastavati samo jedno relativno omanje polje. Prirodno je ofekivati da se ono Sirilo i na susjedna kraska polja, a-ta su Livanjsko i Glamodko, a odatle preko Dinare na jug, na kraj oko vrela Cetine, ha Kninsko, Sinjsko i Imotsko polje i dalje prema jugu. Sve ove krajeve ujedinjuju jednaki geografski i ekonomski faktori, a odatle i jedinstvo dru8tvene i kulturne situacije, posebno uodljive u kultovima { onomastici. Sva ova polja okruzuje velik bro] manjih i vetih utvrda i naseobina poznatih pod imenom gradina. Ovdje éemo samo napo- menuti da je za gradine na podrutju Delmata karakteristitan veliki nasip, tumuius, od veéeg i manjeg kamenja, koji ujedno tvori i dio for- tifikacije. Ovakvi nasipi ustanovijeni su upravo na trima zapadnobosan- © CiL, 3, 5. 358. © historijatu ovoga pitanja: Patsch, RE IV (VIII HB), 5. y, Delminium, 245758. Isti, u GZM_9 1807, 227, 1 GZM_ 16/1904, 307. L Jelié, Najstariji kartografski spomenik, GZM 10/1898, 547. Gunjata, Topogr., 43. © Kratice DEC DLC Sergejevski dita: Dec(uriones) D(e)l(minensium?) @ivitatis?), a Pflaum: dee(reto) decurionum) Yor) efoncesso). Vidi: J. Saseh, Taser. latinae, Situle 3, Ljubljana, 1963, br. 167, 44skim poljima, a pruzaju se i u podrudje gornje Cetine, do Promine. Spomenuti je ovdje da se ovakav veliki nasip, kao dio gradinske forti- fikacije na mjestu lakéeg prilaza, nalazi i na gradini u Danilu, na kojoj je istrazivanje u toku, pa bi i to bila poturda jedinstva ove isturene del- matske taéke sa svojim zaledem. Druga komponenta jedinstva oveg podrudja jeste njegova kultna slika, nadasve Stovanje bozanstava Silvana i Dijane, diji se spomenici i natpisi posebno javijaju u krajevima Delmata. Tipologiju njihovih kul- turnih spomenika razradio je Rendié u opseZnoj raspravi®®. Na raznim taékama delmaiskog teritorija od obale Solina i Klisa, pa preko Sinja i gornje Cetine do Duvna, Livna i Glamota, javijaju se spomenici Sil- vanova kulta bivajuéi tako snaZan dokaz neprekidnog duhovnog jedinstwa autohtonog stanovnistva i u kasno rimsko vrijeme. Treéa komponenta jeste onomastitki materijal, takoder uoéljivi dokaz specifiénosti i jedinstva ovog prostora. Na istim poljima i podrué- jima gdje nalazimo delmatske gradine i kultne spomenike nalazimo i njihova domaéa imena, koja nam jasnije od igega ukazuju na njihovu individualnost i otpor tudim utjecajima. Vet je Mommsena zaéudio broj domaéih imena u Rideru, Kasniji brojni istrazivati dodali su tome golem nov materijal, koji je postao temelj brojnih studija, Za nage podrutje, uz Buliéev rad na objavi i sakupljanju natpisa, posebno je vaina djelatnost C. Patscha, D. Serg jevskog i D. Rendiéa-Mioteviéa, koji su autori najvige sabirali i razra~ Givali epigrafski materijal s podruéja Delmata". Mi éemo se na slijededim stranicama ogranititi da ilustritamo pove- zanost delmatskog podrutja imenima koja se videkrat javijaju u raznim njegovim taékama. Treba prije toga ne’to rei o samom etnikonu Del- mata. On se javlja u brojnim izvorima u dvije temeljne varijante' Dalmatae i Delmatae. Mi smo izabrali naziv Delmata, jer je taj oblik u natpisima njthova rodnog kraja i natpisa koje su postavili brojni Del- mati Sirom carstva mnogo éeSéi, prema tome i pravilniji, O tome se igjasnio veé i Mommsen kad je napisao: »Dalmatia forma est vetustior et doctior: forma quae est Delmatia imperatoria aetate magis in usu erat * Za gradine na Duvanjskom polju: W. Radimsky, Die vorgeschicht- lichen und Tomischen Althertimer des Bezirkes Zupanjac in Bosnien, WMBH 4/1898, 136 = GZM 6/1894, 283. Za Livanjsko polje: dr M. Mandié, Gradine, gromile i drage starine u okolici Livna, GZM 47/1936, 11. Isti, Tragovi pra stare kulture oko Glamota, GZM 42/1930, 101. D. Sergejevski, Putne biljeske iz Glamota, GZM 54/1942, Za gornju Cetinu i Prominu: W. Butler, Burgwalle in Norddalmatien, Ber, RGK 21/1932, 185. i 196. % D. Rendié-Miotevié, Iirske pretstave Silvana na isultnim slikama s podrudja Delmata, GZM 10/1955, 5. © C, Patsch, u okvira svojih Istrazivanja o proSlosti rimske provineiie Dalmacije, a posebno: Dolina gornje Cetine u rimsko doba, GZM 11/1999, 71. Patsch je prvi istieao onomasti¢ku povezanost ovih krajeva’i njihova zaokrus Zenost od podruéja Livna i Duvna, dolinom Cetine, pa do obale izmedu Skardone i Salone — Patsch, Hercegow., 1. D. Sergejevski, u_gotovo svim kodistima GZM od 1927. pa dalje, i u Spomeniku SKA 71, 77, 88. D. Rendi¢- -Miogevié, w poslijeratnim VAHD, GZM 3 drugdie. “ Za varijante Mayer, Spr. I, s. v.; Krahe, GN, s. v. 45et ad pronuntiationem (vulgarem) proprius accessisse videture (CL, p. 280). Etimologiju imena prvi je izveo Tomaschek, i to iz albanskog delé delmé, Sto znadi ovea, pa bi prema tome Delmatae bili »ov- éari« iki »pastiri ovacax, pa bi im ime uw potpunosti odgovaralo njihovoj ckonomiei, Potvrda tog znatenja je iu imenu njihova glavnoga grada Delminium, Sto bi znadilo »paéa za ovees, kako to veli i Strabon Adkuov. .. meBlov prpdzorev™ su brojni natpisi uzeg podrutja Delmata u Kojima se to ime javlja, a poznati su nam slijede 1. D M Dalmati qui. an., CIL, 3, 2304, Trogir ex salonitanis (s druge strane plota ima drugi natpis, 2 569, bez veze s prvim). 2, Seio Dalmate (sic!) homini bono qui incendio [olppressus est Aurelia Victorina uvor, CHL, 3, 2519, Vranjie-Solin. 3. ...] principi Delmatarum ann(orum) XXII Claudia Tiberi) filfia) [..., CIL, 3, 2776, Danilo Gornje. 4, Aurelio Apolinari veterano Aur(elius) Dalmatius® filius patri pientissimo, CIL, 3, 2.005, Salona. 5. Clajudio Datmatio, CIL, 3, 8990, Salona. 6. Flav(ia) DatmJatia?} uxor arcfam ...] nius suo, CLL, 3, 9094, Salona. 6a Aurfelius) Dalmatius, CIL, 3, 1968 b, Salona. 6b Aetius Dalmat(ius), CIL, 3, 1968 d, Salona, 7. ...Delmata mil(es) coh(ortis) 1 Lucensium, CIL, 3, 8494, Ku- tac-Ljubusksi. 8. Delmati, CIL, 3, 10183", instr, Salona. 9. De(tjmati utere felix, CIL, 3, 10195, zlatna fibula Salona. 0. 10. L. Servilifus] P. f(itius) Ser(gia) Dalmasius, CIL, 3, 3079 = 2328", Vis. 11, M. Aurelius Dalmata votu(m) pofsuit), BD 26/1903, s. 144, Vra- njic. 12. Iovi) Ofptimo) M(axvimo) et Glenio) loci M. Aurel(ius) Dalmata protec(tor) co(n)s(ularis) Yibens) p(osuit), iz Burnuma, u Zadar- skom muzeju, neobjavljen. Pada u oti da se, uz nekoliko iznimki, sva imena nalaze u Saloni i njenoj okolici, kao da se Zeli istaknuti vlastita plemenska pripadnost u jednoj sredini koja je bila priliéno kozmopolitska, za Sto nije bilo potrebe u etnigki isto] unutrainjosti, kao Sto su svoje ime isticali i Del- matae na sluzbi u stranim sredinama Sirom carstva. Svakako, u prvom je stoljecu, a i prije, ovo ime progireno na dobar dio pokrajine, do tada poznatije pod imenom Ilyricum’!, Delmatsko je ime suvereno i na obali, , Topogr., 561; Mayer, Spr. II, str. 36; Krahe Spr. I, str. 133, Tiernamen. % Ime Dalmatius, Delmatius je veéinom kasnoantitki oblik nastao iz etnikona i izgubio je, vjerojatno, taj smisao, ali mi ga ipak ukljutujemo, jer je 8 naSeg podrutja, Ovaj oblik je zastupan u drugoj dinastiji Flavijevaca. Uspor. RE IV, s. v. Delmatius. 7 Mommsen, CIL, 3, str. 280. 46 a sence cate scomensaser itako da i more koje ju oplakuje Tacit naziva »mare Delmaticume (ann. II, 9) Slijedeéa imena javljaju se u raznim dijelovima podrugja Delmata povezujuéi ga tako u jednu cjelinu: ANNA Salona Epetium APLIS Rider Salona APLO Rider Kijevo (Velika) BEUZAS Salona Livno DARMOCUS Rider Promona Anna, CIL, 3, 2012; Tertulle Anne, CIL, 3, 2160; Anna, CIL, 3, 2450; Annae, CIL, 3, 2515, Annae, CIL, 3, 12 826. Aplis Ledietis Sinni f,, CIL, 3, 2778; Aplis Lunni- cus Tritt f., CIL, 3, 6412 = 13989; Aplis Staticus Aplinis f., GZM. 6/1951, 59; Sextus Statinius Apli- nis f., CIL, 3, 2790; Turo Staticfo} Aplinis j., CHL, 3, 2795; Ursa Melandrica Aplinis j., GZM 6/1951 55; Panto Laidietis Aplinis ., VAHD, 93/1950—51, 214. Apli, CIL, 3, 2322. Aplo Darmoca Turi f, CIL, 2, 2779; Aplo Curba~ nia Kabaleti f., ClL, 3, 13244; Aplo Aplini(s) Ifzi f., CIL, 3, 13245; Aplo Varieri Plahen{t)is, BD 31/1908, 85. Aplonfi] Pinsi, CTL, 3, 14968. Tulius Beuzas, CHL, 3, 9 156. Maximus Beusantis, VMBH 11/1909, 134. Aplo Darmoca Turi f., CIL, 3, 2779; Rendié, Ono- mast. s. 35, i 39; Pladomenus Darmocjus..., VAHD, 53/1950—51, 215; [TurJus [DJermoc[u]s Aplin(is), VAHD 53/1950—51, 215. [A}ur, dof... Dar]moca, VAHD 55/1953, 263. Ime se javlja i u susjednoj Varvariji, sto ukazuje na medusobne veze i utjecaje (VAHD 53/1950—51, 242, 243), 47DASAS Promona Rider Andetrium Livno DASANTILLA Salona Aequum (Brnazi) DasTo Peguntium Delminium DIRUTIA Srinjine Salona IETTUS. Rider Aequum Vrlika LAVO, Listani kod Livna Delminium LAVIUS Rider LEDRUS. Vrlika (Sevaée) Rider MELANDRICA, Rider Promona MADOCUS Koljani Vrlika Rider 48 Dasas ano. IX, CIL, 3, 14316% Tettus Dasantis, CIL, 3, 2786. Cassius Dasantis, CIL, 3, 14 950. Ael(ius) Titus Dasantis, Spom, 88/1938,124. Dasantillae q(uae) vivit..., CTL, 3, 14.774, Dasanti{laje Caminari(aje, VAHD 53/1950—51, 231 Panico mater et Dasto matertera, CIL, 3, 8 551, Dastoni matri, CTL, 3, 14976 Dirutiae, VAHD 53/1950—51, 212. Dirut (ius) Crescent(ius), CTL, 3, 1968 d;Dirutia Restuta, Dirutio Phoebo, Dirutiae Damale, Dirutia Ianilla, Dirutiae Threpte, CTL, 3, 9031. Iettus Dasantis, CIL, 3, 2 768. Tettus Stac(ti), CIL, 3, 9759. Jeto..., CI, 3, 12223. Lavoni filiae, CIL, 3, 2761 = 9 846, Tei(us) Ursio Lavoni confiugli, CI, 3, 14 320*. Tritanoni Lavi jf, CIL, 3, 2.792. Baezo Cursulavia Lavi ., CIL, 3, 2781 = 14321" Baezo Cursulavia Lavi librt., GZM 6/1951, 51. Aur. Sextus Ledri fil., CIL, 3, 9 819. Toitmio Iomeneta Liedr}i {jJilia, CEL, 3, 13991; GZM 6/1951, 54 Ursa Melandrica Aplinis j., GZM 6/1951, 55. Melan{drica}? ..., VAHD 55/1953, 263. Madocus Dianfae), CIL, 3, 13 200. Madocus, CIL, 3, 2755— WMBH v/1897, 210, br. 72. Panto Madoci f., CIL, 3, 2786.MESSOR Salona Epetium Oneum Prolozae Andetrium Grahovo MESSORIANUS Peguntium (Srinjine) MESSORIUS Salona Baska voda PAIO Promona Rider Delminium Halapié Suhaéa kod Livna PANE! Split Vrlika Promona Burnum Salona Krilo— Jesenice PANICO Peguntium PANTO Rider Messor, CIL, 3, 1949; Aur, Messor, CIL, 3, 8 568. Messor Annidi conservac, BD 34/1911, 47; Iulio Messori, CIL, 3, 2370; C. Iulius Aprilfis) Messor, CHL, 3, 2124; Messor fecit, CTL, 3, instr., 10 195% Messor Ditoni coniugi, CL, 3, 1927. Messor Firmionis, CIL, 3, 1905. 1. Ael. Messor, CIL, 3, 8509. Valer(ius) Messor, VAHD 51/1930—34, 232. S{ilvano) S(ilvestri) Messor, CIL, 3, 14970. Ael(io) Messoriano filio, CIL, 3, 14641 Messorinae, CIL, 3, 9228; Aurelia Messorina, CIL. 3, 8922. area Messori, CIL, 3, 9 603. Aur. Mes[sjoria, CUL, 3, 1901 Paio Carpiae Platoris j., CIL, 3, 9 839. Paio Terminio, GZM 6/1951, 61 Paioni sorori, CIL, 3, 149767. (Aje(lius) Celsus Paio[n]i(s), GZM_ 39/1927, 263. Aelia Paiio, CIL, 3, 9850 =p. 2270. Panes fitiae, CHL, 3, 2456. Panes, CIL, 3, 2750; Panes Titi, CIL, 2751. Panes, CIL, 3, 13205; Panes Slator(is) Classicus, CIL, 3, 9810 — VAHD 55/1953, 247; Panes Classicianus, CIL, 3, 9817 = VAHD 55/1953, 251. Septimius Pa- nes, CIL, 3, 14969; Panes Stul..., CIL, 3, 13206 Pan(es) Tit(i) Pan. fil., Clk, 3, 14 316° Panius Sarnu(s), VAHD 55/1953, 262. ci Pane(njtis, VAHD 55/1953, 263. Tytuliu[s] Panentis Sileano domestico, CIL, 3, 14-985. Aur. Pa[njes, CIL, 3, 2.223. Panianti, VAHD 53/1950—51, 212 (stariji_oblik imena) Panico mater, CIL, 3, 8551. Panto Madoci f., CIL, 3, 2786; Panto, CTL, 3, 9878; Panto, CIL, 3, 9872; Pantoni Lavinciae Platoris f., CIL, 3, 2773; Panto Laidietis, VAHD 53/1950—51, 214. 49Klis PANTIS Rider PANTIA Salona PINSUS Rider Vrlika PREVO Livno Rider SEIO Vrlika Promona Suhaéa {Livno) SEIUS Vraniic (Salona) SEIA Salona TO. Velika Koljanti Rider sINUS Rider Glamoé SUTTIS, Promona SUTTA Salona ‘TEUTMEITIS Duvno ‘TOTTMIA, Rider TITUS Vrlika “50 Dazomenus et Panto filio suo, CIL, 3, 9 024, Pfijatino Avio Panti{s} filia, GZM 6/1951, 56. Bato Samuntius Pantis filius, GZM 6/1951, 56. Pantiae, CIL, 3, 9253. Sexto Lic. Pinsi f, CEL, 3, 13 246; Pinsus (GJer- manicus Turi j(ilius), GZM_ 6/1951, 52; Plinsus Nant)... .Jsus Triti_ fil(ius), GZM 6/1951, 55; Vendo Tritaneria Pinsi f, CIL, 3, 2796. Aplonfi] Pinsi, CL, 3, 14968. Prevo Masiopiae Platori filio, GZM 43/1931, 20. Prevo Samuntio Alesi (ili Abesi) filia, GZM 6/1951, 57. Seiioni nepoti sue, CTL, 3, 2756 = 9 805. Aur. Seioni ...matri, BD 4042/1919, 106, Ael(iae) Seioni con(iugi), Spom. 88/1938, 124. Seio Dalmate, CIL, 3, 2519. Seia Marcellina, CIL, 3, 9332 Turo et Sextoni parentibus, CIL, 3, 27 et Sextoni sororibus, CIL, 3, 9817 — 27 Sextoni coni(ugij, CIL, 3, 13215. Sexto Lic... Pinsi fil., CIL, 3, 13.246. 54. Titoni 3) Aplis Ledietis Sini f., CIL, 3, 2778 [Plajtoris Sinnfi], CHL, 3, 9 863 Suttis, CIL, 3, 14 316° Villiae P[hiJlogenis Uibertae) Suttae Dajejae Forsch. in Sal. I, 162 = VAHD 50/1928—29, 17. INJulio Teutmeitis filijo, CIL, 3, 12812. Toitmio Iomeneta Lfedr}i [fJilia, GZM 6/1951, 54. Panes Titi, CIL, 3, 2751 Titus Candalio, CTL, 3, 9813 a.Jesenice (Poljica) Kablié (Livno) Livno Glamot (Podgradina) ‘PRITANO Rider ‘TRITANUS Promona "TURIA Trogir TURO Rider Sieuli VARRO Peguntium (Srinjine) Salona Podstrana Boréani (Duvno) Livno Suhaéa (Livno) Glamot Vrba (Glamot) Vrlika Strazine (Wrlika) Dragovié (Vrlika) Aur, Titus, CIL, 3, 14 647. Titus ... filio suo Tito, CIL, 3, 9856. Ael. Titus Batonis, WMBH 11/1909, 134. Ael. Titus, CIL, 3, 9861 = 2760 a Tritanoni Lavi fliliae) an, LX. et. Aploni Tritano- nis an. XII Tritano Acali matri et filiae fecit, CIL, 3, 2792; Aurelia Tritano, CIL, 3, 2780; Sta- ticfus(-a)] P[lja{toris §. (?)] Tritano, GZM, 6/1951, 60. Plaus Basius Tritani, BD 32/1909, 49. Turiae Artemisiae, CIL, 3, 2700. Turo Static’ Aplinis f., CIL, 3, 2796. Turo Ph..., CI, 3, 2794 Turoni Statariae Turi f., BD 34/1911, 50. Varro Luci, CIL, 3, 8 551. Vajrroni, CIL, 3, 9387; M. Aur. Varroni, CIL, 3, 8731. Aurelli] Varro et Candida, CIL, 3, 12815 a. P. Aeflius) Varro, CIL, 3, 14976 Aelio Varroni, WMBH 11/1909, 134 Varronis, Spom. 88/1938, 124. Ae(lius) Varro, GZM 39/1927, 261 Aclio Varroni(s) f., Spom. 88/1938, 119, Pitjatori Varronis Panes Titi, CHL, 3, 2751. Quinta Platoris Varroni, CIL, 3, 2752. Varroni PanftJoni, CIL, 3, 9822 a. Pored ovih viSekrat spomenutih imena, nalazimo u podrugju Del- mata imena autohtonog karaktera, koja se spominju samo jedanput ili viSe puta, ali u jednom lokalitetu, kao: APLUDUS Rider ro Apludus, CIL, 3, 9865; Apludu(s) Mevertens Pl{a]- dom{ejni filiufs], CHL, 3, 6 410; Apludi Statici, CIL, 3, 2773. BLAQUESILLA, Salona ATISUS Rider AVA BATONIANA Bublin (Imotsko polje) BARACIO Velika BUUO, Duvno Vrlika CANDALIO Otisié (Vrliea) CATANDIO Salona CATAPLIA Solta DITEIO Klis EPATINO Glamoé TADIA Salona KABALETUS Rider Lirus Livno LUNNICUS Rider MBSSA Salona MURCIO Epetium NEVENA Eequum PLATUS Spalatum 52 Aduesillae, CIL, 3, 2185. Silvano Atisus, GZM 6/1951, 50. Ava Batoniana v. 8, CIL, 8, 14633. Batonis Bavacionis, CIL, 3, 2749 = 9802, p. 1035. Buuo uxor, WMBH 9/1905, 216. Buomi co(n) iugi, CIL, 3, 2753 = GZM 11/1899, 108, Titus Candatio, CTL, 3, 9813 a. P. Ael{io) Catandioni marito, CTL, 3, 2425. Catapliae uxori, BD 43/1923, 110. Diteio mater filio, CIL, 3, 9.032. Ae(lius) Maximu(s) Karus Epatinoni co(njiugi, GZM 39/1927, 261. Titiae Indiae, CLL, 3, 2563 Aplo Curbania Kabaleti, CIL, 3, 13 244. Aur. Litus Zuni, WMBH 11/1909, 135. Aplis Lunnicus Triti f., CIL, 3, 6412 = 13 989. Tulfius) Messa matri..., BD 27/1904, 51. Murcio Maxima, CIL, 3, 1928. Nevene Salvie ... Dieus Ursus, CIL, 3, 9773. Tritus Plati f., BD 31/1908, 55. sateen nentsTUL Strazine (Vriika) Panes Stul. Sfilvano) pos(uit), CTL, 3, 13 206. TARELLIUS Salona sus Tarellius, BD 33/1908, 53. VEIUS Salona Veiufs] Aurelianufs], BD 33/1908, 81 VEPUS Grkovei (Livno) Primus Vepi, Spom. 88/1948, 122. I ova pojedinaéna, makar malobrojna, imena pridonose spoznaji o éuvanju viastitih imenskih tradieija kod Ijudi ovoga podrugja iu puno rimsko doba Pored gornjih imena, postoje u podruéju Delmata i draga domaca vrlo udestala imena, koja se medutim javijaju isto tako Gesto i drugdje, u bliZem i Sirem ilirskom podruéju. To je i shvatljivo jer su Delmati, i pored svojih specifiénosti, samo dio velikog ilirskog etnosa. Mnoga su se imena Sirila i prihvatala migracijama i drugim dodirima, kojih je uvijek bilo, ‘Taleva su imena: Bato Pored vise historijskih ilirskih lignosti koje nose ovo ime, a spo- minju se u izvorima (uspor. Mayer, Spr. I, s. v.), ono se javlja i u mno- m natpisima naSeg podrugja, kao u: Vrlici, CTL, 3, 2 749; Rideru, GZM 6/1951, 56; Kabli¢u Malom kod Livna, WMBH 11/1909, 131; Saloni, BD 28/1905, 137; te izvan njega, u: Janjiéima, CIL, 3, 12772; Malom Mo- Sunju kod Travnika, CIL, 3, 12779; Fatnici, CHL, 3, 12800; Rudom kod Vigegrada, Spom. 77/1934, 16; Zupéi kod Visokog, na Kojem je natpisu sedam osoba toga imena, Spom. 77/1934, 40. Javija se i van Tlirika (uspor. Mayer, s. v.), gdje su sluzili De mati i ostali Miri, te posebno na eeratama u Daciji, Dasa(s), Daza(s) Javija se, pored vee spomenutih primjera iz podrugja Delmata, w. Pecki kod Varcar-Vakufa, CIL, 3, 13984; Viminaciju, OJh 13, B. 203; Akvileji, Not. d. sc, 1925, 24; Uzicama, Spom. 71, 597; Alburnusu, Dacia, CIL, 3, 1262; Bingerbriicku, CIL, 13, 7508; Mainhardtu, Wirttemberg, CIL, 13, 6538; Misenumu, CIL, 10, 3375; Apulumu, CIL, 3, 7800, Cer XX; kao Dazas, u: Promoni, CIL, 3, 143165; Lisiti¢ima kod Konjica, CIL, 3, 13861; Ceztreji Mauret,, CIL, 8, 9377; Dalmi kod Turn-Seve- rina, CIL, 3, 13 792; Drobeti, 14 485; te Rimu, Not. d. sc., 1909, 81. Cesto je iu mesapskim natpisima (uspor, Mayer, s. v.). Das(sius, -a U podruéju Delmata: Salona, CIL, 3, 1938, 2097 a, 2180, 2516, 2.305, 8775 = 14660, 14825, Bd 22/1897, 166, BD 30/1905, 74, BD 33/1913, 39, Klis; BD 31/1906, 83, Andetrium; Halapié, GZM 39/1927, 252; izvan 53njihova podruéja: Asseria, CIL, 3, 13 343, 2; Otinovei na Vrbasu, WMBH 5/1897, 223; Breza, Spom. 88/1938, 109; Stitarjevo kod ViSegrada, Spom 77/1934, 14; Bioska kod Uzica, CIL, 3, 14613; Sirmium, CIL, 16, 100; Beograd, OJh 13, B. 228; Naissus, Spom. 75/1933, 53; Viminacium, CIL, 3, 14507; Peé, Spom. 71/1930, 254; Orehovac kod Prizrena, CIL, 3, 8242 = Spom. 71, 254. Javlja se i u Daciji i Venetiji, te u donjoj Ttaliji (uspor. Mayer, Spr. I, s. v.). Masurius U podrutju Delmata: Salona, CIL, 3, 2467, BD 33/1908, 538, CIL, 3, 13939; izvan njihova podruéja: Narona, CIL, 3, 1866; Dacia, CIL, 3, Cer. VI. Messianus U podrugju Delmata: brojne su varijante ovoga imena istoga kori- jena, koje smo donijeli u prvoj skupini, Ovu varijantu nalazimo: Salona, BD 33/1908, 60; Spalatum, CIL, 3, 2188; Epidaurum, CIL, 3, 1755; Bur- num, CIL, 3, 14 990. Messius, -a Kod Delmata: Salona, CIL, 3, 9346, 2410, 2235, VAHD 45/1922, 17, $919; Epetium, CIL, 3, 8530; Vrlika, CIL, 3, 13217; Spalatum, CIL, 3, 2474; Rider, CIL, 3, 9876. Izvan njihova podrutja: Donji Runjani, GZM 18/1906, 168; Aquin- cum, CIL, 3, 3531, 10506; Bassiana, CIL, 3, 10199; Brigetio, CIL, 3, 10.985; Sopiana, CIL, 3, 6453, 10286; éesto je i u Istri, Noriku i gor njoj Italiji Panto Pored nalaziSta koje smo naveli u prvoj skupini, uglavnom u Ri- deru, javija se iu Plievijima: CTL, 3, 8308, 6349 ~ 8318, WMBH 12/1912, 123. Pladomenus Kod Delmata: Rider, CIL, 3, 2 787, 2797, 6410, VAHD 53/1950—51, 215. Izvan njihova podruéja: Pljevlia, CIL, 3, 8308; Novi Pazar, Spom 71/1930, 105; Padova, Not. d. se. 1931, 19. Plare(n}s U_ podrutju Delmata: Diemo, CIL, 3, 14930; Salona, VAHD 53/1950—51, 226; izvan njthova podrudja: Pljevija, CIL, 3, 14603; Bileéa, GZM 47/1935, 21 Plator Kod Delmata: Rider, CIL, 9 866, 9867, 2773, 2788; Vrlika, CIL, 3, 2751, 2753, 9821; Promona, 9839; Gardun, 9739; VaSarovina (Livno), 9859; Kablié Mali (Livno), WMBH 11/1909, 131; Prisap (Livno), GZM 43/1931, 20; izvan njihova podrudja: Janjiéi kod Konjica, CIL, 3, 12772; Zvornik, CIL, 3, 124743; Novi Pazar, Spom. 71/1930, 251; Libnid, Spom. 71/1930, 266; Shin Jon (Alb.) Praschn-Schob., Arch. Forsch. Alb.—Mont., 58; u Daciji: Alburnus, CIL, 3, 7821, 1271; Apulum, 1192; Cer) I, VIII; ime se javlja i u nekoliko izvora, te u nekim grékim i juznoitalskim 54 sass inletnatpisima, za Sto uspor. Mayer, Spr. I, s. v. Sligan je raspored iu oblika Platorius i Pletorius. Scenobarbus Kod Delmata: Rider, CIL, 3, 2775; Salona, CIL, 3, 13080; izvan njihova podruéja: Narona, CIL, 3, 8437; Breza, Spom. 93, 140 = Nov. ‘Mus. Sarajevo, 9; Misenum, CIL, 10, 3618; Ravena, Not. d. sc., 1892, 78; Arrabona, CIL, 3, 4792; Alburnus, CIL, 3, 1265, 1266; Potaissa, CIL, 3, 13761; Apulum, CIL, 3, 7800; Cer. XX. Titus Pored nalazigta pretezno s podrugja Delmata, koja smo naveli u prvoj skupini, javlja se izvan njih: Hadra, 9929 a; Sevnica na Savi, CHL, 3, 13406; Vignjica kod Kiseljaka (Travnik), GZM 48/1936, 20; Pri- Jepolje, CIL, 3, 8308. Titianus Kod Delmata: Salona, 14261, 1; Vrlika, 14969; izvan_njihova po- arudja: Viinjica kod Kiseljaka (Travnik), GZM 48/1936, 20; GZM 48/1936, 21; Plievija, CIL, 3, 6346 = 8 313. Turus Kod Delmata: Vrlika, CIL, 3, 2754; Kamen kod Glamota, BZM 39/1927, 257; Rider, CIL, 3, 2779, 2769, 2787, 2, 2794, 2795, GZM 6/1951, 59, 52; Siculi, BD 34/1909, 50; izvan podrudja: Curicta, CIL, 3, 13.295, 3134 = 10127; Crepsa, CIL, 3, 3151 = 10132; Aenona, CIL, 3, 14322, 5; Golubié kod Bihaéa, Spom. 77/1934, 6; Koréula, Brunim., 8. r, 31; Pljevija, Spom. 71/1930, 287; Ravena, CIL, 11, 35, Vendo Kod Delmata: Rider, CIL, 3, 2796, 2797, 13 247; Spalatum, CIL, 3, 2497; Burnum, u Zad. muz.; izvan njihova podrudja: Cavkié kod Bihaéa, CIL, 3, 15078; Pljevija, CTL, 3, 8321 = 13853; Spom. 71/1930, 285. i 98, 291. Uoéljivo je, u prvoj skupini imena, da se sva kreéu na liniji od Poljiea preko Salone do Ridera, da bi se pruzila na sjever, preko Pro- mone i Vrlike do Duvna, Livna i Glamoga (Dasto, Iettus, Messor, Paio, Varro i dr). Slitno je i u imena koja dolaze samo jedanput. Znati, Salona — Livno bila bi onomastiéka osovina podrutja Delmata, Od te je prema zapadu do Krke pruza se disto delmatsko podrugje, koje svojom onomastikom donekle utjete i na susjedno liburnsko podrudje™. Istotno obalom, kako smo veé rekli, do Cetine. Takoder je uz nekolike imki upadljiva odsutnost autohtonih imena u prostoru od Cetine do Neretve?’, Delmatske krajeve, osim toga, povezuju i onomastiéke for * Rendié, Onomast. Lib., ZbiZ 1998, 126. i 131, Uspor. gornju biljesku 38. U natpisu CIL, 3, 1901, BaSka voda, javijaju se dva takva imena: Aur(elia) Messila i Aur(elia) Mes{sjoria. U Tuéepima, CHL, 14 629', Aelia Titta. R. Katitié w raspravi: Die illyrischen Personennamen in ihrem’ siidostlichen Verbreitung, ZA 12—1/1962, 114, na osnovu onomasti’ke analize, takoder po- stavija Celinu kao granicu toga podrugja. 55:mule’, U podrugju koje se nalazi isto &no od zamisljene linije Omis — Duvanjsko polje javija se praznina. Tu do sada, tako reti, osim dvaju (Ava Batoniana, CIL, 3, 14633, Dikovaéa, T. Ael. Messor, CIL, 3, 8509, Novae Runovié), nemamo uopée autohtonih imena. Ta je praznina, vje~ rojatno, rezultat geografskih okolnosti, to u podrudju isto¢no od toka Cetine i jugoistogno od Duvanjskog polja nema veée plodne kraske povrSine do Imotskog polja, pa je, 5 te strane, to razumljivo, ali, s druge strane, uoéljiva je odsutnost th imena sa samog Imotskog polja, dok medutim postoji niz natpisa koji svjedoe o punoj romanizaciji ovoga raja", Taj je proces poteo ovdje vrlo rano, nastavljajuéi se na mnogo starlji, »eivilizirajuéic, utjecaj Narone, sto potvrduju i brojni nalazi novaca Apolonije i Dirahija nadeni u ovom kraju™, Kasnije su ovdje vojnivki Iogori, kao onaj istotnije u Bigeste-Humeu. Jo8 sredinom dru- gog stoljeéa pr. n. e. prodire ovuda G. M. Figul i kasnije Vatinije. Mi smo veé naglasili da injenicu Sto Figul prodire ovim podruéjem sh tamo tako da Delmata tu nije bilo, emu bi u prilog {§li i grafski spomenici, koji govore za jedan vrlo romanizirani Zivalj i sre dinu, najvjerojatnije Daorse. Misljenja smo da su ovo prostori kojima su Delmati prodirali i umemiravali svoje susjede privugeni njihovom visom, heleniziranom civilizacijom i ekonomikom, te blizinom Narone, kao Sto su ih jugoza- padno na obali privlatile isejske naseobine. Patsch je Strabonovu vijest o preseljavanju Ardijejaca interpreti- rao tako da bi ovo bilo podruéje kamo su oni preseljeni"’, On ukazuje na povezanost ardijejskog primorja sa zaledem. Jedan dekurion iz Nove naselio se u Zaostrogu (CIL, 3, 1892). Konjske staze vezivale su onda, kao i danas, biokovsko primorje sa zaledem. Ova je hipoteza prihvat- ljiva, ali jo uvijek samo hipoteza. Moguée je da bi terenska ispitivanja gradinskih tipova ovoga podruéja, dosada neistrazenog u tom smislu, pragila neki odgovor. Dva domaéa imena koja smo spomenuli potjetu iz zapadne polo- vine Imotskog polja, za koje Patsch smatra da je pripadalo Saloni, na osnovu natpisa CIL, 3, 1914, koji spominje Gaja Apuleja Etruska, deku- riona iz Salone®, Natpis je naden na izvoru rjetice Vrlike. Uz to na cijelom srednjem toku Cetine, kao ni na istotnim obroncima Mosora, nema potvrde za postojanje nekog municipija. Pitanje municipaliteta ‘Tilurija problemati¢no je, jer je to bio vojniéki logor™, Istogno od Ka- # Posebno faze IA, prema Rendiéevoj shemi (samo osobno ime), 1 IB a (osobno ime s dodativom eva imena u genitivu bez izraza filius), GZM 6/1951 89; uspor. Rendié, Onomast. Wir, 22. 1 28 Uspor. K. Patsch, Rimska mjesta po Imotskom polja, GZM 12/1900, so7. i dalje. * Tid, 299. * Ibid, 907. % hid, 925. 1 341 * CIL, 3, 858: inscriptiones ibi (Tilurio) repertae rei municipalis vesti- gia nulla servant, sed totae militares sunt. Za razliku od Burnuma, za koji imamo dokaze da je bio municipij. Mozda je ipak Tilurium dobio’ drukéiji status, nakon Sto ga je 60. ili 62. napustila VIT legija, samo nam se o tome nije saguvala nikakva vijest. 56men-mosta, na juZnoj strani polja nasuprot danainjeg Imotskog, bio bi teritorij Nove. Da li je, znadi, ovaj dio Imotskog polja, tj. otprilike njegova zapadna treéina, bio u podruéju Delmata? U vrijeme stabilizacije rim- ske vlasti Gini se da jeste. U ovom podrugju nema izrazitih prirodnih granica, kao Sto je pla nina na sjeveru i Krka na zapadu, pa je, prirodno, bilo i jaéeg mije- Sanja stanovnistva u vrijeme mira relativno lakim predrimskim i rim- skim komunikacijama prema Neretvi i Naroni*, te sukobima bilo medusobno, bilo s Rimljanima. $ druge strane, blizina videg ekonomskog i druStvenog nivoa Narone »otapala« je brée autohtoni elemenat, na so je lake doSla i romanizacija, kojoj su, vjerojatno, i Delmati ovdje brée podlijegali negoli oko vrela Cetine, te sjevernije, u Livnu i Glamotu, pa je i to razlog da ovdje ne nalazimo domaéi Zivalj u natpisima. U ovom podruéju nalazimo vrlo rane primjerke opeka Pansiana“t, kao Sto se istognije na Neretvi nalazi najraniji natpis s podrudja danainje Bill (CIL, 8, 14265, Tasovéiei: Impleratori) Caesari Divi f(itio) Sicilia recepta Claius) Papius Celsu(s] M(areus) Papius Kanus fratres — (86. pr. n. ¢.)*. Pomanjkanje jaéih prirodnih granica navodi nas na zakljutak da veéim dijelom ovom podruéju moze pripisati vijest Vatinijeva o Sezdeset oppida koja su Delmati sebi silom prisvojili. Koliko je bilo to podruéje i gdje se taéno pruzalo, mi to u ovoj situaciji ne mozemo reé jer iz svega gore regenog vidljivo je da je ova granica bila najnemirnija, ako uopée mozemo govoriti o fiksiranoj granici. Citavo ovo podruéje dakle ne mozemo uopée uzeti stati’ki, veé u stalnom gibanju, podevsi od prvih vijesti Polibijevih, pa do Strabonovih i Apijanovih podataka. Kasniji natpisi takoder nam ukazuju na mijeSanje stanovnika ovih kra- jeva. Tako imamo jednog Artemiusa (CIL, 3, 6365) u Kucu kod Lju- buSkog i jednu Artemia (CIL, 3, 6460) u Vranjieu — Saloni. Artorius (CIL, 3, 1846) u Naroni; (9403) u Saloni; (1919) u Peguntiumu; Artoria u Neratama (CIL, 3, 8476) i u Saloni (CIL, 3, 2520, 9226). Masurius, -a u Saloni (CIL, 3, 2476, 13 939, BD 33/1908, 53) i Naroni (CEL, 3, 1866). Vesius, -a u Saloni (CIL, 3, 2593) i u Naroni (CIL, 3, 1797), itd Ako dakle moZemo govoriti o granici delmatskog podrutja prema istoku, nakon stabilizacije rimske vlasti, ona bi, najvjerojatnije, iSla od uséa Cetine, jer preko Cetine domaéih imena, kako smo istakli, gotovo ne nalazimo, za razliku od Poljica, gdje su ona éesta, Od zavoja Cetine bi se protezala ka zapadnom dijelu Imotskog polja, a odatle ka isto¢nom rubu Duvanjskog polja i Vran-planini, s time da je ta granica nopo- sredno pred rimsko pokoravanje igrala, ovisno o pojedinim sukobima i trenutnoj jakosti plemena, tj. ovisno o njegovom porazu ili pobjedi. ~~~ ~Prema sjeveru granicu su tvorili visoki planinski masivi Cvrsnice i Raduse, sjeverno od Duvanjskog polja, Cinear-planine, sjeverno od Glamoékog polja, a Sator-planine na sjeverozapadu istog polja. Od Sator- © Patsch, GZM 12/1900, 209. Kroz Imotsko polje isla je cesta Naro- na—Tilurium a jo8 starijoj predrimskoj komunikaciji, Ballif—Patsch, Rim. Strassen in Bos. und Herz. I, str. 32. " Patsch, GZM 12/1900, 306. i 321, * Patsch, WMBH 12, i Herzegow., 58, 57-planine prema jugu tvorio ju je zapadni rub masiva Dinare, od kojeg se nastavija rijeka Krka, kao prirodna zapadna granica ovoga u glavnim linijama zaokruzenog podrutja (karta 1). Koja plemena granite s Delmatima? Prema nasem danaSnjem poznavanju, situacija bi izgledala kako slijedi: Potevsi sa zapadne strane su Liburni. Na sjeverozapadu svoga podruéja Delmati, vrlo vjerojatno, dodiruju i Japode, koji jednim svo- jim krakom sizu u podruéje izvora Une i Zrmanje*. Tstotno od Japoda u podruéju Grahova polja smjeStaju se Ditioni, na osnovu natpisa CIL, 3, 3198 = 10 156 (Salona), koji govori o cesti Sto ju je Dolabela do njihova podrudja sagradio™. Na Ditione se nastavijaju Mezeji, kroz tije podrutje u zemlju Del~ mata prodire Germanik godine 9. n. e. (Dio LV, 32, 4). Njih stavijaju sjeverno od Glamotkog i Duvanjskog polja u porjeéju Sane, Vrbasa i Bosne’’. Na Mezeje se nadovezuju Desitijati™, koji, za razliku od pret ® Za granice Japoda: Patsch, WMBH_ 6/1899, 163; Vulié, RE IX, 275, sporedi ime Andes na sjeveru od Knina, CIL, 3, 3824, * Bauer, AEM 11/199, Citanje matpisa CTL, 3, $198 b=10155b: ad sujmmum montem Ditionm Uleirum, ispravio je Abramié, VAHD 49/1920~27, 450, uz imum montem Ditionwm Uleirum. O Ditionima: Patsch, RE IX HB, 1230, gdje su starija misljenja Tomascheka 4 drugih, koji su ih stavijali u sjeveroistoonu Bosnu. Vidi i A. Mayer u: Poviest BiH, Sarajevo, 1943, 118. © Q Mezejima: Patsch, GZM 9/1897, WMBH 7, 54; Jelié, GZM 10/1898, 551; M. Fluss, RE 27 HB, 283; A. Mayer,'o. c, 118. * CIL, 9, 2564, Bovianum Undecimanorum: ... Marcelli (centurionis) leg(ionis) XI Claudiae) pliae) flidelis), prlaef(ecti) civitatis Maczefiorum, item Daesitfiatium... itd, Isti je prefekt stajao na elu obiju zajednica, koje su prema tome, sasvim sigurno, granitile jedna s dragom, O Desitijatima Patsch, RE IV (VII HB), 1982; A. Mayer, 0. c., 118; D. Sergejevski, Kult ist. Bil, 64 I Ditioni i Mezeji i Desitijati bili su ne samo etnitki vee i stupnjem druStvenog i kulturnog razvitka krajnje stodni Delmatima. Usporedi dedi- kaciju Silvanu Messoru na Grahovu polju, WMBH VIL, 164, te slignost sepul~ hraine une u istom kraju, WMBH 11, 138 s urnama’na Glamoékom i dru- gim delmatskim poljima, fo vodi na pomisao da, modda, i ovaj kraj mozemo lukijutiti uw podrudje potonjin. Delmati, Mezeji i Desitijati zajednitki ratuju u svom posljednjem rate 5 Rimljanima. Svi imaju instituciju’ plemenskog princepsa. U rimslo vrijeme sluze u_istim augzilijarnim jedinicama, ali rijetko zaboravijaju da istaknu svoju wu plemensku pripadnost, odbacujuéi delmatsko ime, pod Kojim su Gosto sluzili: uspor. CIL, 3, 7508, Bingium, Germ, Sup., Bato Dasantis natione Ditio mil, ex coh, [IIE Delmatarum; CIL, 18, 7581, Aquae Mattiacae, Germ. Sup., Dasius Daetoris fil. Maeseius mil. coh. V. Detmatarum; CIL, 8, 977, Caesarea (Cherchel), Maurit. Caes., Dazas Scaevi f. Maeseius eques coh. Vi Delmatarum, te dva Mezeja iz coh, VII Delmatarum, CIL, 8, 9384. i 21 14 Caesarea (Cherchel). U tim jedinicama sluze i Daorsi, nekada8nji protivni Delmata, u ovo vrijeme izjednaen! u vojnitko} sluzbi, CIL, 13, 7507, Bingium, Annaius Pravai f. Daversus mil. ex coh. THI Detmatarum, te mhogi drugi. U_svojo} raspravi »Das mitteldalmatische Namengebiet«, ZA 12—2/1963, 255. id, R. Katitic dokazuje jedinstvenost podrugja Sirokog ‘prostora rimske Daimacije u onomastitkom smisiu. Nema sumnje da mnogi_elementi, pa pored ostalog, i ovi koje smo gore istakli, govore u prilog toga. S druge strane, Einjenica da se neka imena opetovano’ javijaju_u jednoj isto} regiji, Kola uz to pokazuje i specifi¢nu arheolosku shiku, daje nam neosporno pravo da sh vezemo uz odredena plemensku i etniéku skupinu, koja je tu regiju nasta~ vala, Cinjenica je da se stanovniei ovoga Sirokog podrugja opetovano istiéu 58hodnih plemena, pripadaju u conventus Naronae (Plin. IIT, 143). Njihovo se podrutje proteZe sjeverno od Cvrsnice, Raduge i Prenja prema srcu Bosne, gdje je natpis iz Breze: Valens Varron(is) {. princeps Desitiati(tm) (Spom. 93/1940, 140), potvrdio jezgro njihova podrugja u ovom kraju, koje je vee prije ovamo stavljano na osnovu natpisa CIL, 3, 3 201 = 10 159 iz Salone, o cesti u njihovo utvrdeno srediste Hefdum] (A. Budrovich, VAHD 56—59, 92). Tugoisto&no od Desitijata u gornjem toku Neretve, oko Mostara, u Bi8ée, Nevesinjsko i Gacko polje do gornjeg toka Drine, tj. uSéa Pive i Tare, smjeStaju se Naresiji®. Oni su, vjerojaino, jednim. svojim_dije~ lom, od Mostarskog blata prema Duvanjskom i Imotskom polju, takoder graniili s Delmatima. Juzno od njih, u donjem toku Neretve, s njene lijeve i desne obale, u prostoru koji se pruZa zapadno dolinom TrebiZata i Tihaljine do Imotskog polja, gdje su graniéili s Delmatima, te istotno, dolinom Bre- gave do Stoca i OSaniéa, gdje se nalazio njihov utvrdeni centar, nalaze se_Daorsi**. Jo& juznije, od Capljine do obale, te obalom do Cetine, upravijali su Ardijejei™, koji su istu drZali do godine 135. pr. n. e., kada ih je savladao konzul Servije Fulvije Flak i preselio u unutrasnjost. Tko je Sao u to podrugje, nije nam poznato. Jesu li to Delmati, il su se na ratun Ardijejaca i Daorsa kasnije progirili Naresiji, koji su sa svoje 102 dekurije, uz Desitijate sa 103, najbrojniji u naronitanskom konventu? A Daorsi su sa 17, i Ardijejei sa 20, dekurija u Plinijevo vrijeme naj- malobrojniji od 14 plemena ovoga konventa, Sto bi govorilo u_prilog gornje interpretacije. Poznato je da su Rimljani dijelili i prekrajali osvojena podruéja prema svome nahodenju ne obaziruéi se uvijek na i deklariraju kao pripadnici odredenih nationum: Delmata, Maesetus, Ditio, Daesitias, Daversus i dr., iz Zega moramo zakljuéiti da su i te kako bili svjesni medusobnih razlika, i pored toga sto su ih mnoge stvari povezivale, od kojih nam je veéina nepoznata, kao Sto ignoramus et ignorabimus mnoge druge ‘onda postojece elemente Koji su ih razdvajali i navodili da istitu svoje nati- ones. To su mogli biti izgubljeni kultovi pojedinih zajedniea, obitali, nosnje, @ijalekti, Dakle veGinom sve ono Sto je za nas nepovratno izgubljeno, a sto Je sadinjavalo esprit interne i timbre propre svake ove skupine. Naravski, proces moramo gledati u Kretanju, dinami¢ki; moZda je kasnije vrijeme br2o izbrisalo te rezlike unutar jedne civilizacije, koja je djelovala u praveu nive- Hiranja, ali nikada do kraja nije izbrisala sve razlike. Mozda bi jedna para Jela_ bio medusobni odnos Latina, Oska, Sabelika, Umbra, Samnicana, koji su svi kasnije tvorili populus Romanus, kao Sto se na nagem podrudju u stvari razvijao »populus Delmaticus«, koji su kasnija historijska zbivanja likvidirala. Rasejepkanost ilirskih plemena bila je uvijek maglasena, pa éak i unu- tar pojedinih w2ih zajednica, uvjetovana dobrim dijelom geomérfoloskom situ- acijom nage zemlje. Nasa je arheoloska znanost uspjela utvrditi mnoge spe- cifitnosti_pojedinih regija, Sto nas vodi da te specifiénosti produbljujemo i zaokruzujemo, temu je in’ ultima linea 1 ova radnja posveéena, Dalji arheo- loski radovi i istrazivanja mnogih krajeva koji su slabo ili nikako istrazeni te ée specifitnosti i razlike, vjerujemo, joS vise isticati. © Tomaschek, Topogr., 506; M. Fluss, RE XVI 3 HB), 1716, s. v. ‘* © Daorsima: Tomaschek, Topogr., 565; Patsch, RE IV (VII HB), 2231; A. Mayer, Poy. Bos., 112; D. Sergejevski, KI BiH, 65; Za OSani¢e: W. Radim= sky, WMBH 2/1894, 35; B. Basler, NSt 3/1956, 79; Daorsi nisu stizali do mora, jako imaju lade na svojim noveima, Sto zakijugujemo iz Ptolomeja I, 18, 8, koji th smjesta ave 28 THe Aeayariae Aecbpat © Ardijejeima: Patsch, Hereegow., 42. i d. Vidi i naprijed izneseno, 59zatevenu situaciju", pa je tako moglo biti i ovdje. Malo je vjerojatnosti da je to podrugje prepusteno Delmatima, jer bi to bilo ostavilo jaéeg traga u kasnijoj epigrafsko-onomastitkoj slici ove regije, a to, kako smo vidjeli, nije sluéaj. Cudan je mali broj dekurija Daorsa u Plinijevu popisu. Ti su ih konstantna ratovanja u ovom podruéju s vremenom decimirala, ili ih nikada nije ni bilo mnogo, a svoju vagnost zahvaljuju svome poloZaju na prastarom putu kojim je isla izmjena dobara u unu- trasnjost Balkana. Taj put je medatim izgubio primarnu vaznost kad je nova mreZa rimskih putova povezala tu unutra8njost, all iz Salone, pa je i uloga Daorsa u smislu prenosnika nekoé helenske, a kasnije rimske, trgovine dosla u drugi plan, iako su oni, vjerojatno, upravo s razloga trgovine, rano postali rimski saveznici i pomoénici u ovome podrugju, Sto ih je, s druge strane, u mnogo navrata skupo koStalo. Svakako, prilikom prouéavanja pitanja etnitkih odnosa i promjena u ovo daleko vrijeme, nameée se slika stainih promjena i fluktuacija, koje se zbivaju gotovo iz decenija u decenij, iz stoljeéa u stoljete. Ta je slika uvijek fragmentama i nedoretena, kao Sto su fragmentarni i podaci na osnovu kojih se ona stvara, a éesto Kontradiktorni i nejasni ituacija je negdje jasnija, kao Sto je to na zapadnoj granici Delmata j Liburna. Na istoénoj strani ona je mnogo sloZenija. Raséiscavanju slike, koju stvaramo uglavnom iz izvora, mogu pridonijeti samo trazenja arhe- ologkih izvora i materijala, koji jedino mogu odgovoriti na mnoga neri- jeSena i nejasna pitanja gornje problematike, koju smo gore u bitnim criama nastojali izloditi, a na koju éemo se i dalje povremeno vracati. OBALA I OTOCI IZMEDU KRKE I NERETVE Etnigki odnosi ¢ pripadnost Najstariji u cjelini saéuvani pisani izvor za naSu obalu, pa tako i dio Koji nas zanima, to jest podrudje izmedu Krke i Neretve, s oto- cima ispred nje, jeste Pseudo-Skilakov Periplus’. Ovaj putopis, u stvar' neke visti priruénik za plovidbu onoga vremena po Sredozemlju, nastao je oko sredine éetvrtog stoljeéa pr. n. e, i predstavija dragocjeni izvor za antitku geografiju nage obale. Treba odmah istaéi da ovaj spis ne spominje Delmate. Nakon Sto je opisao Venete, Histre i Liburne, prelazi Pscudo-Skilak na Mire, Usporedi postupak T. Kvinkcija Flaminina, koji je na Gelu_senatske komisije 196. pr, n. ¢. dijelio Gréku bez obzira na historijske pokrajine i nj hove granice, Tesaliju je, npr, podijelio na ¢etiri dijela. R. Péhimann, Gi chische Geschichte (Miller's Handbuch), Miinchen, 1896, 251; A. B, Ranovie, Helenizam i njegova istorijska wloga, Sarajevo, 1962, 207. " Scylacis Caryandensis Periplus, Geographi Graeci Minores, ed. Caro- lus Mullerus, Parislis — Firmin Didot,’ 1855, p. 28. i dali Tscrpna krititku analizu teksta koji se odaosi na nasu obalu, uz ispravke i dopune, izvr8io je M. Suié u svojoj raspravi: Istotna jadranska obala uw Psoudoskilakovom Periplu, Rad JAZU, knj. 306, Zagreb, 1955, str. 121~185, gdje je i sva dotadanja literatura 0 ovom izvoru, tiji se postanak stavlja naj- Kasnije 335. pr, n, e. Uspor, i RE V HB @. Reihe), 620. Neke primjedbe na Suiéeve zakijutke: J. Ludié, Pseudoskilakov Arion i Rijeka dubrovaéka, Anali Hist. inst. JAZU, Dubrovnik, VI—VIN/1957-—59, 117. 60Juino od Katarbates potamos su Hijerastamni, Bulini i Hili, koji nastavaju prostor Hilitkog poluotoka™, a to je danainji dio nae obale od Sibenika do Trogira i Kastela". Zatim dolaze Nesti oko Nestosa-Cetine, a oni se nalaze i u Manjjskom zaljevu, kao i Manijei, koji se pruzaju do Ariona-Neretve. U ovom se zaljevu nalaze i otoci Proterai’, Krateiai i Olinta, a lete prema Farosu i Isi. To je Novi Faros, helenski otok, i Isa i helenski gradovi istoga imena. Etniéka slika obale od Krke do Cetine i Neretve koju nam pruga ovaj iavor ukazuje na njen ilirski karakter. Za Buline izritito veli da su Hiri, a Hili i Hijerastamni laze pod skupinu »Tlirae. Iiri su i Manijei*, Periplus fiksira i postojanje grékog etnosa na otocima, i to na dvama: Farosu i Isi, Otoci »Proteraic, »Krateia« i »Olinta« nemaja blize etnitke ozmake; za razliku od »helenskih«, Farosa i Ise, oni bi dakle bili Gisto ilirski, tj. naseljeni Nestima ili Manijeima, uz moguée postojanje Suié, 0. ¢, str. 143. i 147, smatra da Je ukljudivanje ovih plemena, fa tako i Nesta i Manijaca, kasnija interpolacija, * Za antitko doba ovoga podrutia v. L. Jelié, Die Halbinsel Bosoljina, Jahrbuch fiir Altertumskunde, VIT Bd., Hi. 4, Wien, 1913-18, 227, I smatra da su to Drvenik Veli i pa Bednn ual “ORyra M Mayer ispravija mstepas u npesee Mali; Suié u tome vidi atribut uz xpateal, “Ode 0.6, 199. 1 172, H Braé i Solta = prvi prema Hvaru i Visu. % Periplus, 22: Bovksvot ela Bee Tido % Tid, 24: Oct 2E stoly Thdvgtel Bvagr Mayol, Suié smatra da Je svrsta- vanje ovih plemena medu ire kasnija interpolacija, A Iyris je dopirala najprije do Neretve, pa do Cetine, 0. . str. 139. Plinije pridaje Liburnima »Mentores, Himani, Encheleae, Bulini et quos Callimachus Peucetios appeitat: GIL, 21). Znaéi da je Plinijev podatak potvrda nekadainje ibumske prevlasti ali samo to, jer sve ostalo govori protiv toga da bi Bulint i Hili bili Libur medu koje ‘on stavija tak i Enheleje. Isticanje Krke kao granice Liburna je Konstantno. Arheoloski to se podrudje takoder izdvaja svojim specifitnostima, kultovima Zenskih bozanstava, nadgrobnim spomenikom, Sto Je sve ostatak mnogo starijih tradicija, Kojima s ove strane Krke ne nalazimo traga. Stoga je tesko prihvatiti i Skokovu Iokaciju Olbonenses i Stulpinos, koje Plinije Stavija u eivitates Liburnorum, na Hiliéki poluotok i u unutrasnjost, koja je u stvari delmatska. Olbouenses on stavija oko danainjeg Labina, dalle daleko preko Krke, u podrugje Delmata (Ske, GZM 29/1917, 135, bilj. 41). Mozda bi se i mogla prihvatiti lokaeija Stulpina oko danasnjeg Stupina kod Rogoz- nice, kao stanice u lanew liburnskih uporisnih taéaka duz obale; medutim tome se protivi Ptolomejev podatak (IT, 16, 6), prema kome Stlupi — Stulp! spada u unutraSnje gradove Liburnije. Uspor. Jelié, GZM_ 10/1898, 840, Ko} ga 8 Millerom stavija u Liku, Sto je medutim jo8 teze prihvatiti. Hijerastamni, Koji se spominju prvi po redu, ne odreduju se poblize, kao ni Hill, Medu autorima je sporno gdje su nastavali Hijerastamni, C. Miller je njihovo Ime ispravijao u Tetepevjvx: vezujuel ih uz Hburnski Jader (GGM 1, str. 28 ¢, 22). Rendi¢ je sklon poistovjecivanju Hijerastamna s Jada- sinima sa farskog natpisa (BUckh., GIG IT, str. 986, br. 1837 c; Bruném., sty 16, br. 3), koje stavija u ager Salonitanus (VAHD '52/1935—49, 19). Da su na obali bili Iliri, potvrduje, mozda, natpis u stihovima s Ise koji spominju lit ske ratnike dvptv Taiople (Rendié, VAHD §3/1950—51, 168). Da Ii su remini- scenclja na Hile natpisi: Vivius Myla, CLL, 3, 8553, Bpetium i (H)ylla pater, CIL, 3, 9273, Salona? 61grékog Zivlja, ali neorganiziranog u polise, kao Sto je to bio sluéaj Farosa i Ise”, Grei Gréko je prodiranje u ove krajeve mnogo ranije od onog uz koje vezujemo i prvi historijski registrirani sukob u nasim vodama, Taj nam je podatak saguvao kasniji autor Diodor Sicilski, suvremenik Cezarov Parani su uz pomoé Dionizija Starijega, tiranina sirakuSkog, poslali jednu apoikiju u Jadran, U povetku su ih urodenici pustili na miru, ali kasnije su pozvali svoje susjede Ilire, prijeko na obali, te zajedno navale na Faraone, Greima nato prite’e u pomot eparh Dionizijev s Ise, te zajed- nigki unite barbare. To se, prema Diodoru, odigrala 385/4. Diodorov izvor naziva stanovnike obale Sirim imenom Mira, a stanovnike Hvara barbarima™. Tragani Patsch je iznio miljenje o tratkom stanovnistvu kao o prethodniku ilirskog stanovnistva ovoga dijela obale, na osnovu toponima kao: Z4iwy” Salona, Salonae, u vezi s ravnicom Salon u Bitiniji (Strab. XI, 567, 7); Beloie, stanica na cesti Salona—Servitium (Tab. Peut., Geogr Ravenn., 217-19) — Baloion u Makedoniji (Steph. Byz., s. v.); hidro- nima Nestos i etnonima Nesti (Ps.-Skilak, 23). Rijeka Mesta na granici ‘Trakije i Makedonije. Manios kolpos i Manijei i tracko ime Manius u carsko doba (Bramb. Inschr. Rhen., 1290: C. Titius Mani f.... ex cofhor- te) Thracum. D. Deéev je ova i neka druga imena ukljudio u svoje djelo © traékim jeziénim ostacima'™, Nije iskljugeno da je u nekim imenima moguée vidjeti ostatak sta~ roga stanovnistva, ali poznajuéi mijeSanje stanovnistva u obalskoj liniji, te duz obala Neretve, te vodeéi raéuna o srodnosti ilirskog i tratkog jezika, moguée je postaviti pitanje jesu li to uopée travki ostaci ili su, obratno, imena u Trakiji rezultat ilirskog Sirenja. Ako bi to i bilo tatno, odnosilo bi se samo na kopno. Sva imena otoka danainje srednje Dal- macije jesu ilirska ili predindoevropska’'. Pisani nam izvori ne daju podloge za Patschevo mi8ljenje, kao Sto nam, npr., daju za nekadasnje proSirenje Liburna ili Japoda — Japyga. ™ D, Rendié-Miotevié, Da li je na Bratu bilo grékih kolonija, Bratki zoornik 2, Split, 1954, 90; D. Vrsalovié, Kulturni spomenici Brata, Pretpovijest i stari vijek, Bratki ‘zbornik 4/1960, 71 % Diod. XV, 14: Magic pay tiy @apoy otsloavtes ob BapPapovg ...; ovi su poslije pozvali tbs mépay xatamodveag "IAA pLO bs ™ C. Patsch, Traéki tragovi na Adriji, GZM 18/1906, 463. 4% D, Detschew, Die trakischen Sprachreste, Wien, 1957, s. vv. Ion Russu, Grania etnica intre Traci si Tllirl, p. o. iz Annal. Inst. Stud. Clas. 4/1941, str, 63 (135). wt A, Mayer, Die Spr., s. wv.; P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadran- skim otociina, Zagreb, 1950, passim; ‘A. Mayer, Bosna u ilirsko doba, Povijest hrv, zem. BiH, Sarajevo, 1942, s. 108, istiée da s obzirom na srodnost jezika i javljanje ovin imena i kod Tlira i kod Traéana mozemo ta imena s jédna- kim pravom dréati ilirskim kao i traékim. Uspor. i Die Spi. I, s. 11 Za predindoevropsko ime Ise; H. Krahe, GN, s. 11 62 | |Liburni Jedno od najistaknutijih plemena nage obale, a u odredenom povi- jesnom razdoblju, mozda, i Gitavog Jadrana, jes Liburni, Nas na ovom mjestu ne interesira slozena problematika ovoga plemena, veé da li su i koliko sudjelovali u podrugju koje nas zanima, tj. u prostoru od Krke do Cetine s otocima”: Kako smo vidjeli, Pseudo-Skilak otro razlikuje podrutje Liburna od podrugja Tira. Na osnovu toga moglo bi se zakljuéiti da Liburni ovdje nisu element Koji je igrao ulogu od neke vatnosti. Tome se zakljuéku suprotstavljaju drugi izvori koji govore o tzv. liburnskoj talasokraciji veé u prvim stoljeéima prvog tisuéljeéa prije nage ere. U prvom redu Strabon"™, koji bilje2i da je Liburne otjerao s Korkire (Krfa) Bakhiad Hersikrat, korintski tiranin, i to krajem VII stoljeéa (738) pr. n. e, Pseudo-Skimno prenosi Teopompov opis Jadvanskog mora, koje ima mnoge otoke sligne kikladskim; od kojih su jedni Apsirtidi i Elek- tridi, a drugi su liburnski"™, Liburni su sudjelovali u kolonizaciji Italije, na Sto ukazuju mnogi toponimi*®. Plinije pige o liburnskoj prevlasti na suprotnoj obali Jadrana u Picenumu i oko Adrije, prije Umbra i Etruséana™’, Flor takoder spo- minje liburnsku progirenost po Jadranul'”, Za nas je zanimljiv podatak koji nam daje odlomak saéuvan kod Stjepana Bizantinea, a preuzet iz geografa Skimna sa Hiosa iz 5. stoljeéa U_posljednjem deceniju_objavijen je niz radova koji rasprav- ju_o problematici Liburna: M. Suié, Liburnski nadgrobni spomenik, VAHD 3/1950—51, 59; isti: Prilog poznavanju odnosa Liburnije i Picenuma w starije Zeljezno doba, VAHD 55/1953, 71; Pseudoskilakova Liburnija, Istoéna jadran- ska obula u Pscudoskil. Periplu, Rad, 306, 149; isti: Granice Liburnije kroz stoljeéa, Rd 1955, 273; D. Rendié-Miotevit, Pseudo-Skylakoy xatapfideye notajés juina granica Liburnije, HZ 3/1950, 221; isti: Onomastiéke studije s teritorija Liburna, ZbIZ 1955, 125; isti: Nekoliko monumentalnih. nadgrob. nih stela 8 portretima iz sjeverne Daimacije, Diadora 1/1959, 107; 8. Batovié, Predmeti osobitih oblike s podruéja Liburna, RaIZ 4—5/1959, 425, 67/1960, 393; isti: Iz ranog Zeljeznog doba Liburnije, Diadora 1/1959, 107; Z. Vinski, Bin liburnischer Depotfund aus Baska, Archaeol, Tugosl. 2/1956, 19. 100 Strab. VI, 269, '! Ps.-Scymno Perigesis, 370: wijzong Eye Taig Kuxddow ang: ‘hte be tig by Reyopdvag Aduprlaag Wee gb nal Acinpulaag. nai ta, Vil @ tome: M. Suié, Pritog poznavanju odnosa.... VAHD 55/1953, Plin, N. bh. UL, 14: Ab Ancona Gallica ora incipit Togatae Galliae cognomine, Siculi et Liburni plurima eius tractus tenuere, in primis Pal- mensem, Praetutianum Hadrianumque agrum. Vmibri eos expulere, hos Etruria, hanc Galli. — I, II, 13: Truentum cum amne, quod solum Liburnorum. in Malia relicum est. wv Florus, Epit, I, 21: Liburni ... longissime per totum Adriani maris titus effusi 63prin. @, gaje veli da postoji i drugi Paros otok Liburna’®, a to je nas Faros — Hvar, za koji Strabon veli da je Ddges, Ideos Xeyonevy mebtepoy (VII, 5). Drugi je ulomak iz Teopompa, koji veli da je Lastovo jedan od Mburnskih otoka™. Apolonije Rodijski u poemi »Argonautika« ubraja Isu, Diskelados i Pitieju u liburnske otoke’. Cudno je da Apolonije ne spominje i Faros, koji je u njegovo doba bio cvatuéa naseobina. Stoga se u imenima Diskelados i Pitieja Zeli vidjeti ime Braga i Hvaratt. Niz nam dakle pisaca i izvora govori u prilog prisutnosti Liburna uu ovome podruéju. Zanimljivo je da se ta prisutnost kod svih pisaca, { kod Teopompa i kod Skimnosa i kod Apolonija Rodijskog, vezuje samo uz otoke, pa bilo to i neodredeno, kao kod Pseudo-Skimna (tj. Teopompa, kojeg on prenosi), koji spominje Apsirtide, Elektride i Liburnide, dakle kao otogke skupine, kao Sto kasnije Eini Plinije s Liburnicae i Cela- dussae, Skimnos i Teopomp na drugom mjestu ukazuiu, naprotiv, po- jmence na odredene otoke kao Kburnske; to su Hvar, 22y Tdgos, i La- stovo, Addeata — la tov AvSupvZoy, sligno i Apolonije Rodijski za Tsu i njoj susjedne otoke Hvar i Brad, koje navodi pod imenom Pitieja i Diskelados. Obala se tu ne spominje, to je veé nesto drugo, Cinjenica Sto ovi izvori spominju samo otoke vjerojatno je rezultat karaktera Tiburnske talasokracije i ekspanzije. Ona je imala primarno gusarssi, pa trgovatki karakter. Kao vrsni pomorei, ije je ime nosio tip brae Jade jo8 u rimsko vrijeme, oni su da bi gospodarili praveima plovidbe istognog Jadrana morali drzati istaknute punktove toga puta, a to su upravo tatke koje spominju gore navedeni izvori. Prema tome ako i prihvatimo gornje navode izvora kao dokaz prisutnosti Liburna na nasim otocima, ta prisutnost ne oznatava i njihovu etnitku prevlast na sred- njodalmatinskim otocima. Jezgro liburnskog etnosa nalazilo se odvajkada u prostoru sjeverno od Krke. Kako je ono raslo i padalo, pokazao je M. Suid, Osim dakle nekoliko pisanih izvora, mi do sada nemamo arheo- lo&ke potvrde prisutnosti Liburna na spomenutim otocima, Nesto Sto ut Jacoby, FGrH I, 8. Steph. Byz.. 8. ¥. Magog: Fou vat Bay Tipag wigs AGwewWWs Os gyal 2 nbs 4 Meperryoeense Jacoby, FGrH I, 131, Steph. Byz., s. vs Adsara | A@actor ux By Adopwltoy visor uw Apolonii Rhodii Argonautica IV, 562-63 « Adopyitag ely a2 vja2t "Toa 7 Sosnthadég te vt ty it Mayer, Spr. I, s. v. Celadussae. Prema Pliniju, N. h. Il, 152 (contra Jader est Lissa et quae apeilaia est contra Liburnos Crateae aliquot nec pau- Clores Liburnicae, Celadusae). Liburnieae bi bili otoci sjeverno od usta Krke, ‘a Celadussae pred Trogirom i Splitom, Pityela bi bilo jedno cd imena otoka Hvara, borovitog onda kao { danas. Pp, Skok vidi trag ovoga imena u imenu sela Pitve na otoku Hvaru; Studije jlirske toponomastike. GZM 32/1920, 38; isti: Slavenstvo i romanstvo na jadran~ skim otocima, str. 190, bilj. 14. 42 M, Suié, Granice Liburnije, 273. i d. Na drugom mjestu: Odnos Ti burnije i Picenuma, Suié iskljuduje kontinuirano protezanje Liburna du obale i otoka, 64povezuje ove otoke jesu gradine i tumulusi, koje na svima njima nala~ zimo. Medutim kulturni facies koji se nalazi u tim tumulima nije nam poznat. Ono Sto je do sada istraZeno ne daje nam podloge za neke para~ ele i zakljuéke"?, Osim toga ovi su tumulusi karakteristika Sirokog i skog podruéja, a ne samo ovog obalsko-ototkog. Znaéilo bi dakle da libumnska »previast« na ovim otocima nema karakter ni etnike ni kulturne dominacije. Ona, koliko je nama danas poznato, nije ostavila nikakvih trajnijih materijalnih tragova, osim spo- mena u gornjim izvorima. Ukoliko je, mozda, takvih elemenata i bilo, njih su, vjerojatno, brisala zbivanja i utjecaji kasnijih stoljeéa U prvom redu gréko prodiranje u ovaj dio Jadrana, tj. na obale i otoke danagnje srednje Dalmacije*. Ovo prodiranje dozivijava_puni zamah poéetkom IV stoljeéa pr. n. e, kada uz pomoé Dionizija Stari- jega, tiranina siraku8kog, Grei utemeljuju svoje naseobine najprije na otocima Visu (Issa) i Hvaru (Faros), Koréuli (Korkyra Melaina), da bi se neSto kasnije prebacili i na kopno osnivanjem Trogira (Tragurion) i Sto- brega (Epetion). U vezi s ovim prodiranjem javlja se otpor domaéeg ele- menta. Izvori o tome otporu ne spominju Liburne, vet lire. Ti su izvori, doduse, sasvim malobrojni, ali to ne mijenja gornju tnjenicu. Kasni Diodor, koji se koristi vjerodostojnim starijim izvorima, ali se i ne tradi da ih slo2i", ne govori takoder o Liburnima, veé o barbarima na samom_ Hvaru io Ilirima s kopna, koji su pruzili otpor Greima. Na osnovu pak gore navedenih starijih pisaca, o&ekivali bismo barem neki spomen Liburna. Njih ne spominje ni poznati natpis 0 Faranima i Jadasinima, koji je, najvjerojatnije, odraz sukoba farskih Grka s urodenicima na suprotnoj obalil', Dragi jedan stihovani gréki natpis iz zbirke Dojmi na Visu_posveéen je Kaliji, koji je poginuo u borbi izmedu Helena i avipny "Ddvplwy. D, Rendié-Miogevié povezuje ovaj natpis, kao i gornji, sa zbivanjima i sukobima Grka i Ilira u vrijeme kolonizacije, tj. locira ga u prvu polovinu IV stoljeéa pr. n. 17, 118 Uspor. G. Novak, Prethistorijske gomile na Paklenim otocima, ARR 1/1959, 237; D. Vrsalovié, Pretpovijest i stari vijek, Kulturni spomenici’ Braia 4/1960, 49; 'S. Batovié, Ostaci starih Tira na podrudju Sali, Glas Zadra 24, TH 1958, br. 351, str. 34. ' Tz bogate literature o ovim dogadajima navodimo samo vaznije nase rasprave, gdje je i sva ranija literatura: G. Novak, Kolonizatorsko djelovanje Dionizija Starijega na Jadranu, Hoffillerov zbornik (Serta Hoffilleriana) -— Viesnik Hrv, arheol. drustva, N.S, 18~21, Zagreb, 1940, 111; isti, Prethisto- rijski Hvar — Grapteva §pilja, Zagreb, 1995, str. 315. 1 297306; isti, Stari Grei na Jadranskom moru, Rad JAZU, 322, Zagreb, 1961, str. 145; P. Lisiéar, Crna Kortula { kolonije anti¢kih Grka na Jadranu, Skopje, 1991;'D. Rendi -Miogevié, Miri u natpisima grékih kolonija u Dalmaciji, VAHD 53/195—1, str, 25; isti, Nuovi contributi di epigrafia agli studi sulla colonizzazione greca in Dalmazia, Atti del IIL. Congresso Intern. di epigr. greca e latina, Roma, 1959, 123; isti, L’ Adriatico e la colonizzazione greca, Estr. da »Preistoria: dell’ Emilia e Romagnac, Bologna, 1963; N. Vulié, Lissos (Lies) ili Issa (Vis}, Nekoliko pitanja iz anti¢ke istorije nase zemlje i rimske starine, Pos. izd, SANU, knj. 346, Beograd, 1961, str. 59. "its Uspor. G. Novak, Kolonizatorsko djelovanje, 122; D. Rendié-Minte vig, Prilozi etografiji i topogratiji 1, VAHD 52/1935—49, 21. 88D. Rendié-Mioéevié, 0. c., 20. 1 Tbid., Tri povijesna’ natpisa iz Dalmacije — Gréki metritki natpis iz Phara, VA ‘sa/f080—01,, 101, Re Egger, Alleriel us" taschriften, AWD: 58—59/1954—57 (Antidoron’ M. Abramié), 129. . 5 — Godiinjak 1V 65Da su vode ovoga otpora bili Liburni, vjerujemo da bi to ostavilo barem nekog traga u izvorima, bilo kod pisaca, bilo u natpisima. S druge strane, nalazimo u suvremenim izvorima spomen niza sitnih plemena, kao Manijaca, Nesta, Bulina, Hila i drugih. Ova imena, svakako, ne oznaguju etniéku pripadnost, vet prije, vjerujemo, lokalne skupine uzih geografskih podrugja, kao Sto su danas Kaitelani, Poljiéani i sliéno, a u Sirem etnigkom smislu bili su to sve Iliri, kako ih poznaju Diodor i Kalijin natpis. Iz nevelikog onomastickog materijala Sto nam se satuvao u nat- pisima. ovih grékih naseobina mogu se vidjeti i pratiti dodiri i simbioze grtkog i ilirskog elementa, koje je procese analizirao Rendié'™, Medu- tim iz ovog malobrojnog onomastikona teSko je, ili nemoguée, izlutiti bilo koje ime koje bi se moglo vezati uz uzu liburnsku skupinu. Stvar je oteZana time Sto mi za dorimsko razdoblje nemamo nikakvog mate- rijala s liburnskog podrutja iz kojeg bismo erpili podatke u tom smislu, jer gréka kolonizacija nije nikada zaSla u njihovo uze podrudje sjeverno od Krke, Sto oteZava i studij ranije onomasti¢ke formule Liburna‘, Tako su gréki natpisi satuvali izvjestan broj ilirskih’imena, rijetka su takva imena koja se javljaju i u kasnijoj ilirskoj onomastici, da bismo ih mogli usporedivati. Medutim i ono sto nam je satuvano takoder doku- smentira povezanost ilirskog kopna i otoka, poznatu nam iz pisaca. Slijedeéa su nam imena poznata u natpisima obale, tj. kopna i vtoka: Annaius, -a PsbBor0s “Avwaion ——~ *Avuating Oev26t9» Rendié, Ilir. onom., 27; VAHD 53/1950—51, 37, Vis. Iz rimskog vremena: Temus Annaei... Annaiae Jfiliae, CIL, 3, 12800, Fatnica; C. Valerio Annaei f. Dasio Scirt(oni) ex Delmat ... Dipl. 62, a. 152, Sirmium; Annaia Zanat(is) fitia, GZM 47/1935, 21, Dobrivevo kod Bileéa; Annaius Pravai f. Daverzeus mil. ex coh. HIT Delmatarum, CIL, 13, 7507, Bingium Germ. Sup.). Ovaj Annaius, dekla- riran kao Daorsus i isejski Annai, navodi na pomisso da su i Daorsi imali udjela u stanovnistvu Ise. Dazos, Dasa(s), Daza(s), Dases TT prvom, grékom, obliku spominje se, uz oa Pyllosa, na_psefizmi iz Lumbarde (Il6)20 423 106 698 Adtev, Brunim., str. 7, red 2). Javlja se iu Grékoj i Apuliji (uspor. Mayer, Spr. I, s. v). Vrlo je éesto u Miriku u.rimsko vrijeme u varijantama iza prve, gréke: Dasa, CIL, 3, 13 984, Pecka kod Varcar-Vakufa; Dazas, CIL, 3, 13861, Lisiéiéi kod Konjica; Dasas, CIL, 3, 143165, Promona; CIL, 3, 2786, Rider, i drugdje u kosim padezima: CIL, 3, 14950, Andetrium; Spom. 88/1938, 124, Livno (v. gore i Mayer, s. vv) “Oil “Ohtlwvo; 3422a, Brunsm,, str. 31, br. 27, Trogir; Rendié, VAHD 53, 38: Zénugos Odtiwves Rendié, VAHD 53, 38, Issa; u varijanti “OArtog, 8 iri u natpisima grékih kolonija u Dalmaciji, VAHD 53/1950—51, 25. 4 D. Rendié-Miogevié, Onomasti¢ke studije s teritorije Liburna, ZbIZ 1955, 132, 66COdtiogEyxe...). Brun’m,, str. 24, sr. 12; Rendié, VAHD 53, 38, Issa. Uspor. Mayer, Spr. I, s. vv. Ovo bi ime bilo jedino koje bi se vezivalo uz kasniji liburnski ono- mastitki repertoar, gdje su imena ovoga korijena narotito éesta'™: Volsius, CIL, 3, 2617, Salona; Volsonius, CIL, 3, 14322, 10, Aenona; Volso, CIL, 3, 2968 a, Iader; 3134 = 10127 = 13296, Curicum; 3040, Flanona; 3053 — 10066, Albona; CIL, 3, 463, Piquentum; Volsounus, CIL, 3, 3151 = 10132, Crepsa; 3149, Crepsa; Volsus, CIL, 3, 2.985, Aenona; CIL, 3, 13 259, Nedinum; Voltimesis, CIL, 3, 10 070 = 3059, Al- bona; 10074, Albona; CIL, 5, 461, 465, Piquentum; Voltisa, CIL, 3, 2900, Corinium; 2891, Corinium; 2870, Nedinum; VAHD 53/1950—51, 236, Asseria. Mico Mixov “ABafvotigov], Brunsm., s. 9, red. 64, Lumbarda; urimsko vrijeme: Epicadi Plarentis qui et Mico, CIL, 3, C(er) VI a, 139, Dacia; uspor. Mican [...] Curbanfia] Aplini{s fil] Diadora, 2/1960—61, 231, Rider; Pullus, dares, Mosdes T150v,Brunim, s. 7 1. 2, Lumbarda; Brunim, str. 24, br. 12 Issa; u rimsko vrijeme: M. Octavius Pullus, CIL, 3, 3111, Solentia; Pulli, CL, 3, 3125, 13, Salona; Pullicus — T. Pullicus Rufi f. Rom(ilia), C. Pullicus T. f. Rom(ilia), Q. Pullicus T. j. Satvius, CIL, 3, 6 464, Na- rona. Istog je korijena i: Pullia Surisea, CIL, 3, 2765, Tragurium. Ime i mesapsko, Mayer, s. v. Bias *3ddag Diwvog Brun’m., 7, red. 2; Aloyivag SédAa, Brun’m., 7, 225 Avrinatpos EXRa, Brunim. 7, 25, Lumbarda; ‘[Eelvéryog SAdLa Brungm., 32, br. 9, r. 7, Issa; OAtioves 34.«, Brun’m., str. 31, br. 27, Tragurion. Ime i mesapsko, Mayer, s. v. Sestus Méows Kiés, Bruns, 9, red. 55, Lumbarda. U rimsko vrijeme: Sestus Platurius Triti f. CIL, 3, 15055, Komié; Sesto Leprico Sesti, CIL, 3, 9876, Rider; u obliku Sextus: Sextus Statinius Aplinis f., CIL, 2790, Rider; u 2 rodu Sexto: Sexto Clitici mater po(suit), CTL, 3, 10079, Albona; Turo et Sextoni parentibus, CIL, 3, 2745, Vriika; Titoni et Sextoni sororibus, CIL, 3, 9817 = 2757, Vrlika; Sextoni co- ni(ugi), CIL, 3, 13215, Koljani—Vrlika; Seato Lic ... Pinsi f,, CML, 3, 13 246, Rider. Ime brojevnog porijekla. Uspor. Rendié, ir. onom, 12; Krahe, Die Spr. I, 71. Telrog PTeda}os Toftov, Brunim., 24, br. 12, r. 5, Issa; Teteale Amuafrpton] Aaparpisg Trlt[cly, Adpow Tpitov, Brunsm., 32, br. 30, Salona. Vrio %esto na natpisima rimskog vremena: Dabali Triti Atti mem. 30, 88, Cres; Vesclevesi Petronio Tritif, CIL, 3, 3058, Albona; Sestus Platurius Tritt f., CIL, 3, 15055, Komié; Vendo Verica Triti f, Rendié, 1 A. Mayer, Spr. I, s. vv.; Rendié, VAHD 53/1950-—51, 88, ZbIZ 1955, 129. 5 87Nir. onom,, 34, bilj. 32, Burnum; Turus Staticus Triti f., GZM 6/1951, 59, Pinsus Nant ... Triti [f.], GZM 6/1951, 55, Tritu(s), VAHD 53/1950— 51, 217, ... Triti f, CIL, 3, 2793, Tritus Germufljlfus] Germani Filius, CIL, 8, 6411, Aplis Lunnicus Tritt f., CIL, 3, 6412 = 13989, Trit/i] CIL, 3, 9873, Trito M/oJntani, CIL, 3, 9877, svi iz Ridera; Tritus Plati f., BD 31/1908, 55, Spalatum; Aur. Trita, CIL, 3, 6351, Pljevija. Iz ovog nevelikog broja imena izvija se nit, tanka doduée, ali ipak postojeéa, etnitke povezanosti otoka i obale, te unutrainjeg kopna. Na- ravski, vremenski raspon u kojem se ova imena javijaju velik je, ali upravo to govori u prilog trajnom etniékom kontinuitetu izmedu gor- njih podrugja, bez obzira tko je vr8io vast nad tim podrugjem. To je uostalom i prirodno i diktirano geografskim smjeStajem i odnosom ovoga kraja. Bilo da je ta veza registrirana u smislu saveza obale i otoka protiv dosljaka s mora, kako to opisuje Diodor, ili pak agresijom novo- doSlih na kopno, kako to registriraju farski i isejski natpis. Izmedu ovih sukoba, koje znamo, i drugih trvenja 0 Kojima nemamo saéuvanih vijesti nalaze se deceniji i stoljeéa trgovanja i simbioze u miru Glavna bioloka prinova jadranskih otoka uvijek je dolazila s naj- dlizeg kopna. NovodoSli prekomorski elemenat mogao je nametnuti svoj jezik i kulturu, ali je na kraju uvijek prevladavao Zivalj koji je imao zalede kopna u svojoj viasti i koji je ispod jaée ili slabije kore heleni- zacije i romanizacije uvijek saéuvao svoja iskonska viastita svojstva posebne skupine, u ovom slugaju ilirske Vidjeli smo da nam je niz izvora spominjao Liburne na otocima srednje Dalmacije, taénije, oznatavao te otoke kao liburnske, i to sta- rijih ¢ mladih izvora, od Skimnosa do Strabona. S druge strane, imamo takoder stare izvore koji Liburne ne spominju, iako bismo to, mozda, otekivali, veé govore o Ilirima, Natpisni materijal, osim jednog imena, ne daje nam takoder podloge za vezivanje ovih otoka uz Liburne, 1}. ono Sto je od toga materijala saéuvano, a toga je, doista, malo. Medutim, taj nam je isti natpisni materijal saéuvao, pored gréke, i drugu jednu komponentu, a to su imena juznoitalskih ilirskih Mesap- jana", Koji su uzeli ueeSéa u kolonizaciji srednjodalmatinskih otoka (aza, Sallas, Blatios, Poulios), najvjerojatnije kao Ginilac koji je tre- balo da izvr8i ulogu posrednika izmedu grékih kolonista i starosjedilaca, s kojima je bio gaéuvao nama nepoznati stupanj srodnosti, Ti su Me- sapljani bili saguvali i dalje dobre veze sa svojom jugnoitalskom postoj- binom, Sto dokumentiraju nalazi ju%noitalskih, tzv. apulskih, vaza tipa Gnathia u helenskim naseobinama na na’im otocima i obali'®, Pregledom nabrojenih suvremenih izvora, tekstova i natpisa nismo dakle naisli na neki udio liburnskog elementa u razdoblju gréke kolo~ nizacije na naSoj obali. Liburne kao zasebni éinilac u tim zbivanjima mi ne nalazimo. Da su oni u tome igrali neku ulogu, vjerujemo da bi 1 Rendié, VAHD 53/1930—51, 52; isti, Nuovi contributi, Atti del (J. Congr. epigr. gr. et lat, 126; Lisivar, Koréula, 109. 2 P. Lisiéar, O prethistorijskim i grékim vazama naenim u Dalmaciji, VAHD 52/1935—49, 11. Cinjenica je da je Apulija snabdijevala nasu obalu kera= mikom sve do konea proslog stoljeéa, uspor. Petter, Dalmatien, Bd. 1, str. 126. Evans, Ilyr. T 1 I, str. 45. U mojoj'kuéi na otoku Haru jo§ se Guva veliki zemijani tanjur, kupljen prije tri generacije »u Puljizac.© tome ostao trag barem u nekom izvoru. Njihovo prisustve u ovom dijelu obale fiksirano u naprijed spomenutim izvorima bilo je nati ili samo djelomiéno ili sporadiéno, ili kratkotrajno, ili je bilo rezultat Sirenja samo njihova imena, kao odraza njihove previasti u prvoj polo- vini prvog milenija pr. n. &., kao Sto se kasnije ime Delmata prosirilo daleko van njihova uzeg podrugja. Sirenje imena nije medutim utje- calo na etniéku sliku ovoga podruéja, tj. na Sirenje liburnskog »nacio- nalnoge teritorija, kako je to istakao Sui¢'**. Do povlagenja liburnskog elementa iz ovih’krajeva dolazi medutim jo8 prije gréke kolonizacije srednjodalmatinskih otoka, jer tada veé mi njih ovdje ne nalazimo. Vanjski uzrok tome povlaenju treba, vjerojatno, traziti, pored ja¢anja gréke talasokracije s juga, i u provali Kelta koncem 5. i poéetkom 4. stoljeéa prije n. e. u podrudje sjeverne Italije, Sto je imalo odraza, tini se, ina nage zapadne krajeve. Painja Liburna okrenula se prema sje~ verozapadu, novo} opasnosti, koju su oni okrenuli sebi na korist Sireéi se du% obale u tom pravcu, na ratun Japoda, Koji su u isto vrijeme prozivijavali keltski pritisak!™. Tako je povlatenje s jugoistoka nadok- nadeno Sirenjem podruéja duz obale i otoka prema sjeverozapadu, u Velebitsko primorje i Kvarnerski zaljev. Libumski trgovaéki dodiri, Gini se, vige su otada usmjereni tim praveem, na Sto donekle upuéuje arheo- loki materijal"®5, a 4 ostali kasniji razvitak Liburna stoji vise u sferi tih utjecaja, koji su, bez sumnje, mnogo starijeg porijekla. 38 Suié, VAHD 95/1953, 74; RAIZ 2/1955, 275, 1! A. Mayer, De Iapodibus populo illyrico Celtis commixto, Serta Hoffilleriana, Zagreb, 1940, 195; M. Sui, Granice Liburnije, RdIZ 2/1955, 278, #5 Novija arheoloska istraZivanja potvrduju_etruséansku komponentu taénije italsko-padsku, u materijalno} kulturi Liburna, pa i njthovih sjevernih susieda Japoda. Uspor. §. Batovié, Predmeti osebujnih oblika s podrudja Li- burna, RdIZ 67/1960, 418, gdje autor, u analizi raznih nakitnih i drugih pred- meta, utveduje direktan elrustanski ‘utjecaj, dok za utjecaj grékth kolonija Ss Jadrana zakljuéuje da je morao biti aktivan, ali mu intenzitet i formu za Sada nije moguée fiksirati, Sligne utjecaje nalazimo u japodskoj nekropoli u Kompolju: R. Bisié-Drechsler, Istrazivanja nekropole praistorijskih Japoda u Kompolj, ARR 1/1959, 274, Ova Kulturna iradijacija isla je, bez sumnje, iz velikog emporija Spine, Giju su snagu, @ 1 vainost, otkrila istrazivanja zadnjin triju decenija i u kojima se ona pojavljuje kao sreditte izuzetne vainosti, sa svojom golemem nekropolom od vise tisuéa grobova, u raspanu svoga evata od 6—3. stolj. pt. n. ©, u simbiozi helensko-etrustanske civilizacije, koja je, bez sumnje, u svoju sferu trgovaéko-ekonomskih interesa privuila i podrubje Liburna, kao Sto Je vrsila transmisiju i daleko u_kontinentalnu Evropu. Uspor. Spina: Storia e topografia, Mostra dell’ Etruria Padana e della citta di Spina, Bologna. 1960, str. 263—269. i str. 387-392. Moguce je ici i korak daljey ako ‘gnamo za stare i intenzivne veze Liburna 5 italskom obalom i njihove posjede ha njoj, onda nam se nameée usporedba s organizacijom i podjelom libunn= skog etnosa na njegovih XIII civitates Plinijevih kao nasljede jedne, vjero~ jatno, mnogo starije situacije, s organizacijom etrusanske dodekapolije (Suié, VAHD 53, 84), kao Sto nam se namece iz toga i usporedba sa, doduse skrom- nijim, ali ipak slignim, odgovarajucim liburnskim sredi8tima Aserija, Varva- rija, Nedinum, Koji svojom tehnikom odudaraju od slignih Konstrukeija Tora, Farosa, Epetijuma, Salone. Uspor. G. Novak, Stari Grei na Jadranu, str. 201202, gdje se ove zidine datiraju u I stoljecu n. ¢., sto nam se Gini malo vierojatnim. Svakako, nije ni Cezar bez razloga podijelio ius italicum nekim Hburnskim zajednicama, kao Sto se i Liburnija ponekad uklapa u teritori) Ttalije; sve je 1 rezultat mnogo starijih uzajamnih dodira i utjecaja. Uspor. 69Ardijejci ‘Nakon Liburna i Grka javija se u podrudju izmedu Neretve i Cetine pleme Ardijejaca. Na teritoriji nekadainjih Manijaca, koje spominje Pseudo-Skilak (c. 24), nalazimo kasnije ovo snazno ilirsko pleme, koje je bilo osnovalo i svoju dréavu sredinom 3. stoljeéa pr. n. e, da bi je izgubilo u borbi s Rimljanima 167. godine pr. n. e. Strabon stavlja Ardijejce nasuprot Hvara"*, tj. u dijelu prostora Manijskog zaljeva. Znaéilo bi da su Ardijejci u ovom podrudju pokorili Manijce. To se zakljuéuje po vijestima iz 2. knjige Teopompovih Phi- lppika, satuvanim kod Ateneja, koje se odnose na dogadaje iz 359/358. Tu se spominje tristo tisuéa prospelata, kojima se Ardijejel koriste kao helotima'®”. Ovaj veliki broj, bez sumnje hiperboliéan, ipak govori u prilog snazi i mo¢i ardijejskog plemena. Dalje Teopomp pige kako je andijejska neumjerenost bila uzrok njihovu porazu Sto su im ga nanijeli Kelti, koji su dh varkom opili i potukli!®*, Drzi se da su se nakon ovoga poraza Ardijejei spustili iz svoga staroga sjediSta u Bosni juznije k moru, uz desnu obalu Neretve i u Makarsko primorje, gdje bi prema tome bili pokorili Manijce!*, © ovim pitanjima M. Suié, Municipium Varvariae, Diadora 2/1960--61, 186, | dalje, gdje se raspravija io starijim misijenjima Kubitscheka i Premersteina, te novijim Degrassija. Zanimljivo je da Jokl, Ebert Lex. VI, 46, pridaje ime Liburna_malo- azijsko-etrustanskom jezitnom nasljedu. Uspor. Pluss, Liburai REV HB, 583. Elementi ginaikokratije kod Liburna, o kojima govori Pseudo-Skilak (21, 14), takoder bi vukli na maloazijski prostor, gdje je i roden kult boginje plodnosti Magnae Matris, posvjedoten u najstarijim slojevima neolitskih nalazista, pa se 1s te strane namete sli¢nost sa shvatanjima Etrustana, &iji je ravnopravnl postupak sa Zenama, koje su sudjelovale u svim njihovim manifestacijama, kao Sto se vidi na slikarijama u grobnicama, a nad ¢im su se Rimljani toliko agradall, imamo nama samo djelomiéno pozati pendant kod Liburna, Sve su to samo obrisi nasludivanja jedne davne slike izgubljene u magli vremena. Ali visoka etruséanska civilizacija imala je, nesumnjivo, i moéi i natina da Btigne na Uburnske obale, uz gore posujedotene predmete materijaine kul~ ture i svojim shvatanjima i natinom Zivota; radi seo. stoljetnim procesima U Kojima se sve to odigrava, a od Kojih nama ostaju samo neanatni 1 djelo- miéni fragmenti 1 Strab, VII, 5, 15, "© Jacoby, FGrH I, 40, s, 544 desis 8 — gyal — wbucryea Tpsonalaniy donap ethditoy cpuinora woptdbe "5 Jacoby, ibid: A xat Kekwat nohapaivees ade nal eéres adciy chy dxpastay napiyrsay nas. wolz cvyamuinats talmvoy Gg Lojingtrarey mapamnendcaveas Tk anniv bubadsty sic ti oni xiav tk gaguaniey Zovaudiy Danéneee Tag Koda? vat Roxadalpsir yerqibves 2 vaio ob wiv abrOv xacahnyborss ne coy Keds antioves, oh ME wal alg why rovajcdg alta Urpiday, anpdcopes by “vastly yevinern, ‘= Zippel, str. 35. i dalje, Pored Zippela, za Ardijejce { ardijejsicu driavu pregled s izvorima: C. Patsch, Herzegow., str) 42, gdje Patsch iznosi misijenie da su Ardijejei pokorili Maniice; str. 48: ardijeiska drzava i njen razvitak. Uspor. Tomaschek, RE Il, 615; G. Novak, Issa i isejska dréava, VAHD 54/1052, 21-88; F. Papazoglu, O ‘teritoriji ilirskog plemena Ardieja, Zbornik Filozot. fak. Beograd, VII—1/1963, 71. 70Nakon Sto su usvojili pomorsku vjestinu i ovladali njome, presli su Ardijejei na Sirenje svoje moéi. Njihov je vladar Pleurat, a narotito njegov sin Agron, progirio vlast ardijejskog plemenskog saveza na jstotnu obalu Jadrana od Neretve, a, vjerojatno, i Krke, do Epira. On je osvojio i Faros, a podsjedao je i Isu, koja se obrati za pomoé Rim- Yjanima™, ‘Od tog poziva stupa Rim, kao polititki Ginilac, na naSu obalu Ja- drana, otvarajuéi niz akcija, koje su bile od kljutne vaznosti za kas povijest ovih krajeva, Obraéanje Ise Rimu za pomoé mozda i ne bi bilo privuslo njegovr vastita, ali su to isto zatradile i juznije gréke naseobine, Epidamnos, Apo- Jonija i Korkira, a zastitu su traZili italski trgovei na istotnoj obali Ja~ drana, Da je ta pomoé i te kako bila potrebna, svjedoéi nam podatak ‘Apijana i Plinija, koji govore 0 gusarskom karakteru i pomorskoj spremi ‘ovih opasnih moreplovaca, koji su bolji tak od Liburna', svojih pred- Zasnika u istome poslu. Tako je potelo dugotrajno ratovanje izmedu ardijejske dréave i Rimljara, u kojem su istaknutu ulogu imale poznate Vignosti: Teuta, Demetrije Faranin i Gentije™. ‘Vjerojatno je istom kaznena ekspedicija konzula Fulvija Flaka 135. godine, u kojoj je sudjelovalo 10000 pjeSaka i 600 konjanika, izvr~ Sila radikalni zahvat u rjeSavanju ardijejskog pitanja, 0 kojem takoder govori Strabon, a to je njihovo preseljavanje s obale u unutrainjost, gdje su umjesto pomorstva i gusarenja morali obradivati skrtu i neplodnu zemlju, te su polako opadali i brojem i snagom da su gotovo izumrli'**. U prvom stoljecu nase ere Plinije th biljezi u jacini od samo 20 dekurija, pa su tako jedna od najmanjih skupina naronitanskog konventa"™! 19 App. IIL, 7: "Aye0v . . « wal ager narahafioy ... “Brinkéoveeg Babtol «+ aang tigi “Taam tel “Poyatong xazkgu ys. Glavni izvor za povijest ardijejske dréave jeste Polibije, u knjigame: U1, II, V, VII, XXVIII, XXIX. Polibije je bio i suvremenik dijela ovih doya- ‘aja. Drugi je na’ glavni izvor Livije, u knfigama: XL, XLII, XLII, XLIV. 18. App, TIL, 3: ApBiata:, vk Gerdoora Byres derowes « « . mat vavunel pay Ext wots Apbiatns ByEvores Acbopyet, 1bv0e Exepor TAA Plin, 111, 22, 143...: populatores quondam Itatiae Vardee! = Polyb,, 32, 9, 4: Odo: (Mehuerste) 2 weyos ney Eon Whengavog bmrjaavey analy App, TL, 10: ‘"Aptete: 28 nat Medciptn yen Erepa “Tiiag@y, thy Ox "Powe ong “Diogita Bijoay .. dowpisavoy tx? abtehe doihpiog Dhainncg Kat néheniog Ae hype wacaepeniig igs warns ob yee spor abeen véheg apts, Liv. epit. LVI: Fulvius Flaccus cos. Vardaeos in Ilyrico subegit. Dessau, ILS 22 Capua, Ser(vius) Folvius Qfuinti) ffitius) Flaccus co(n)s(ul) muru(my locavit de manubies. Zippel, 96, 132, 188. 'M. Suié, Granice Liburnije, str. 278; isti, O podrugju Autarijata, Isto- riski zapisi, 13, Cetinje, 1987, 123. G. Novak, Issa { isejska dréava, VAHD 54/1952, 22, gdje je raspravijano © ovim zbivanjima s isejskog stanovista. Isto 1: Vis, Zagreb, 1961, 27—42. 1 Strab, VIT, 6: Obap2ulang 2°0! Sotepey éxdhecay robs "Actiaicug’ dmewony Pabtols tls vipy nesdymay and vig Sadirens "Popates, nat fvdyancay yempyety seaystx 28 yon wal Jonph nal ob yaopydv diBptinoy, Ger e—sedapra Tehdog [x2 Evo] pmeod BE ah boddharns. 1 Plin, IIT, 22, 143: populatoresque quondam Italiae no} ius quam. XX decuriis. panel yn amplius aCinjenica je da ovo moéno pleme, nekoé glavni faktor i okosnica ardijejsko-ilirske dréave, nestaje kao nosilac otpora rimskom prodiranju i gospodstvu na istotnoj obali Jadrana nakon pohoda Fulvija Flaka. To je bio veliki poraz ilirske stvari, koji je izazvao dalje jaéanje helensko- -rimskog elementa na naSoj obali, Koji je u svim ovim sukobima stra- dao, bez sumnje, dosta i fizitki i ekonomskit™’, Ulogu Ardijejaca pre- uzeli su, kako smo u pogetku vidjeli, Delmati, ali u prvoj fazi samo na kopnu. Postojanje ardijejske drzave, ma ‘koliko ona bila heterogena u svome plemenskom sastavu, imalo je, nesumnjivo, utjecaja na etnitko stanje srednjojadranskih otoka, jer su upravo »éistic Ardijejci bili tim otocima najblizi, kroz gotovo jedno stoljee (od Pleurata, sredinom III stoljeéa, pa do Gentija, sredinom ID). Ta je blizina, svakako, utjecala u smislu etnitke prinove, pa i dominacije, jer je stanovni8tvo s kopna slobodno prelazilo s obale na otoke, gdje je, osim, Ise, helenski element bio u defenzivi, Stanju helenskog elementa nije, sigurno, nimalo pridonijelo rugenje Jarskih zidova, po Emiliju Paulu 219. godine. Farski su Grei bili prema ilirskom pritisku u mnogo nepovoljnijem polozaju od Isejaca. Isa je imala relativnu zastitu u prostranoj puéini koja je opkoljava i udalje- nosti od kopna, iako je ni to nije spasilo od viSekratnog ilirskog pod- sjedanja. S druge je strane Faros velikom duzinom svoje obale nepo- sredni susjed ardijejske obale, kako to izriéito veli Strabon'®, Moguée ¥5 Direktna potvrda tih stradanja jeste natpis iz Farosa, kojim stanov- nici ovoga polisa u kamen upisuju odluku o slanju poslanika svojoj metro- poli da traze pomoé, te u Delfe. Natpis L. Robert stavlia u sredniu tredinu 2. stoljeca pr. n. e, dakle nakon pada Gentijeva i drugih previranja, a koja su rezultirala kritiénom situacijom da je farski polis bio prisiljen zatraziti pomoé metropole. L. Robert, Inscription hellénistique de Dalmatie, BCH 59/1935, 505—7; isti, uz novi fragment (A) istog natpisa: Helleniea 1112/1960, pogl. 24. Uspor. i'J. Bousquet, Inser. hell. de Dalm., BCH 75/1961—2, 589; Brunsm., Inschr. 17, stavija natpis pod kraj 3. stolje¢a, Situacija je i tada bila jednaka gornjoj, 6 P. Papazogiu, O teritoriji ilirskog plemena Ardieja, Zbornik Filozol, fakulteta, knj. VII-1, ‘7184, Beograd, 1963, osporava osnovanost_ ovog Strabo- novog podatka i mogucnost da su Ardijejel prelazili sjeverno od Neretve. Ne ulazimo u detaljnije razglabanje njenog izlaganja, veé istiCemo samo nekuliko Ginjenica koje autorica nije uzela u obzir. Osnovno je da se tokom éitavog postojanja ardijejske drzave ili saveza konstantno opaza njen pomorsko-gu- sarski karakter; uspor. H, A. Ormerod, Piracy in the ancient world, Liver pool, 1924, s, 165. i dalje. Vet je Agron sredinom tregeg stolje¢a gospodar ove regije, koja se u njegovo) viasti nalazi, po misijenju nekih autora sve do Krke.’ Podatalt 0 njegovoj moti daje nam Polibije, Koji mu je gotovo suvre- menik. Citavi niz dogadaja iz povijesti ardijejske dréave odvija se upravo u podrudju srodnjeg Jadrana i njegovog otodja; dakle kao populatores i aristoi nautikei, oni su morali dréati upravo ovu regija, kao kljuénu za kontrola mora 1 svoju aktivnost, kojom su izazvali Rim. Upravo ovuda prolazi glavaa lini; trgovaékih putova u Siroko podrutje unutrainjeg Wirika, a to su dolina Ne- retve i klanac Klisa, a te su Ardijejei i zaposjeli, jor temu onda Konstantna upornost Ise da ih’ odavde eliminira javnim i tajnim aketjama, uz pomoe Rima? Kako znamo, ovo je podrugje i kasnije saéuvalo sli¢ne katakteristike; sjetimo se Neretljana i, Kasnije, OmiSana, pa, ako ho¢emo, i do masih dana, kad se uw ovom kraju stvarala partizanska mornariea. Prema tome nameée se zakljuéak da se pomorsko-gusarski »kvalitete Ardijejaca najvise ispoljavao 2 nnje da su ti susjedi s Kopna imali svoje posjede i stada na otoku. Takav je od davnine, pa i danas, odnos isto&nog dijela otoka i Makarskog pri- morja. U potvrdu toga mislim da se moze navesti i rijetkost 1 pomanj- kanje antiékih klasiénih nalaza na isto¢nom dijelu otoka Hvara. Taénije, istogno od Jelse, uz poneku iznimku na juznoj obali otoka (Séedro, Za- vala). Zivot se antitkih Grka, pa i Rimljana, usredsredio na plodna zemijigta i polja srednjeg i zapadnog dijela otoka. Istoéni dio bez takvih povréina, ili sa Skrtim i slabim zemljistem, saguvao je mnogo duze, a mofda i’ stalno, pastirsko-stotarski, a time i autohtoni ilirski karakters upravo u ovome kraju; naravski, ne samo w njemu, veé i juinije od Kotora. prema Jonskom moru, Kako smo vidjell, kad su Rimljani osiobodili Isu i Zauzeh Fats, pobjexli su ardijejski podsjedaéi u Arbon i kod Demetrija u Faros: ay tb nohiogacinrwy thy “Lseay of phy br Dapp 2 chy Anpinoiey aRaats fay of 2 Hida. wives Byp,07 ate Toy “Axfone oxedaribres, Polyb. Il, 11, 15: odnosi se na god. 229. pr. n, e, Arbon je, bez sumnie, Narona (kako to misit Patsch, Narona, 109; svakako, mnogo vierojatnije nego Arba — Rab, kao Sto misli A. Bauer, AEM 18, 148), njihovd ovdasnje sre- Giste u to vrieme, Sam Strabon ih u dva navrata stavija ovdje: »oko Narona rijeke su Daorizi i Ardijeli i Plerejie, VIL, 5, 5, i: »poslije ardijejskog i ple- rejskog primoria je Rizonski zaljeve, VIL, 5, 7, { to Je potpuno na miestu, kako istige 1 Papazoglu, s, 81; ako uzmemo w obzir gore \zneseno, onda ne vidimo uu gemu je zaprea da ne prihvatimo pruzanje Ardijejaca ‘sjeverno od Na- rona-rijeke, kada je ta bala samo prirodni produgetak ovoga podrudja. Oni gu se tu nalazili do svog preseljavanja, 1 poslije se vise ne spominju. Autorica istige da se Ardijejel ne spominju nigdje wu akeljama protiv Delmata, ialo ih Strabon locira juzno od niih (VIL, 5, 10) 1 da bi to govorilo protiv lociranja Ardijejaca sjeverno od Neretve. ‘Akeija protiv Delmata uslijedila je vise od decenija po likvidaelji ardi- jeiske dréave, koja prema tome vige ne predstavija politieki ni strateski fak- or, pa nema ni razloga da se spominje, kao ni Ardijejei, samo dio, i to, po svoj prilicl, decimirani i pokorni dio, labavog saveza ‘ilirskih plemena Ujedinjenih u ovo} efemerno} drzavno} tvorevini. Deimati su ti koji su njihovu Ulogu preuzeli, pa su i time Ardijejei potisnuti u zaborav, da bi se nesio akon toga opet pojavili | nestali iz. povijest ‘U vremenu lzmedu pada ardijeiske driave, dakle jo8 za Gentija, { poraze Delmata, njlh ¥ ovo} regiji Neretve smjenjuju, najvjerojatnije, Daorsi, koji su kao rimski saveznici izislt privilegirani, iako se Kasnije i onl uz Ardijejce Javjajuu nematnom broju dekurija, Mi smo, vee tznijell misijenje da je mofda, i dio Daorsa i dio Ardijejaca kasnije ukljuéen u skupina Naresijaca, Kojt su, sa 102 dekurije, najbrojniji u naronitanskom konventu, Nakon pada Gentijeva, oni se javljaju ponovno s Plerejima, ovaj puta kod Apijana, dakle u isto kraju gdje ih je locirao Strabon (App., DL, 10), oko Neretve’ Da je ovaj kraj i dalje ostao stediste gusarenja, ukazuje i tadi- kaina akclja kojom je August _kaznio Meliéane i Korkirejce (App. Ill, 16). Ato su dogadaji kojima je Strabon suvremenik, Preseljavanje Ardijejaca odigralo se nekih 80 godina prije Strabona (63. pr. n. ¢.—19. n. e), dakle ne leko uw vremenu da ne bismo vjerovali njegovim podacima’o njihovo} uw ovom podruéju, u odredenom vremenu, a to je od kraja 4. stoljeca (o historijskim izvorima’od stedine 3) pa do zadnje tregine drugog stoljeca pr. n. e, Mnogo je slozeniji problem njihova boravista prije i nakon toga, Za_preseljavanje Je logitno pretpostaviti da se svelo na njihovo uklanjanje 5 morske obale u neposredno zalede ili nesto podalje. Kao moguca indieiJa navode se toponimi Varda planina na sjeverozapadu Mostara i Varda na istoku. od Trilja. Uspor. Tomaschek, Topogr., 565; Jelié, GZM_ 10/1898, 553. Nakon uzimanja u obzir svih iznesenih tinjenica, ostajem pri dosada~ Snjoj interpretactji Strabonove vijesti da je Ardijejcima susjedni Hvar i da ‘suse prije svoga preseljavanja pruzali | sjeverozapadno od Neretve. 73uu tom smislu govorilo bi i prisustvo tumula u istotnom dijelu otoka, osim na Paklenim otocima i oko Vire'™. Dozvoljavam moguénost da je upravo postojanje ovih dvaju ele- menata na istom otoku u odredenom razdoblju i situaciji, i to upravo za vrijeme postojanja ardijejske drzave, rezultiralo izgradnjom poznate kule »kiklopskihe zidova >Tor« nad Jelsom'™. 17 Za istogni dio otoka uspor. G. Novak, Izvjestaj 0 prethistorijskim istrazivanjima otoka Hvara, Ljetopis JA 55, Zagreb, 1949, 15758; S. Batovié, Prethistorijsiii maevi u Arheoloskom muzeju u Zadru, VAHD ‘55/1953, str. 151, bilj, 8; za otoke pred Hvarom: G. Novak, ARR 1/1959, 237; uspor. i Hvar kroz stoljeta, Zagreb, 1960, 22. 18 Ignilla na jednoj starijoj gradini, Giji su obronci, po izgledu i frag mentima keramike, bili dobro naseljeni, ova gradevina predstavija visi stu- panj graditeljstva. Odavno predmet interesa arheoloSke znanosti, ona je po- Sljednjih godina i predmet sistematskog ispitivanja V. Mirosavijeviéa. Nalazi seu stvari na ogranici« »klasitnogs, da se tako izrazimo, antiékog podrutja otoka Hvara — danaénjeg Starigradskog polja — i istotnog krskog dijela otoka, pretedno stotarskog karaktera, koji je takvim gotovo uvijek i ostao; ujedno je ovaj dio, kako smo istalli, u uskoj vezi s Biokovskim primorjem. Stoga nam se tini moguéim vezivanje gradnje ove kule upravo uz postojanje ardijeiske drzave i njene pomorske previasti i moéi. Sagradena je kao kon- trolni punkt dominacije mad plodnom ravaicom, koji su dobrim dijelom bili zaposjeli helenski kolonisti zatvoreni iza Gvrstih zidova svoga polisa. Pored toga, s ove take mogao se kontrolirati i morski promet kanalima i zaljevima ovoga podruéja, i to prema sjeveru i jugu, jer od ove tatke do hrpta otoka Hvara nije dug put, a onda se otvara daleko na sve strane, od Visa do Kor- @ule | Peljesea. Prema sjeveru odliéna je kontrola dviju upravo najvaznijih plovnih ruta ovoga podrugja: one iz Ise prema Saloni, Bpetionu i Tragurionu, te isto&ne prema Naroni. Nije bez razloga da se upravo nasuprot »Toras, na otoku Bratu iznad Bola, nalazi druga velika gradina, koja i u svom dana~ Snjem imenu »Kostiloc — castellum tuva svoj drevni Karakter. Uspor. D. Vrsalovié, Kult. spom. Brata, str. 45. Zna¢i jelsanski zaljev ispod ove kule i gradine bio bi ilirski ardijejski pendant helenskom Starigradskom zaljevu okrenutom prema rutama Isa — kopno, a Jelsa prema ardijejskom primorju. Da je otok bio teritorijalno podvojen, moze se i direktno zakljutiti iz spomenutog natpisa o slanju poslanika u Paros i Delfe. U fragmentu A, nakon sto se govori da su Rimijani, pored ostalog, povratili polisu Farana zakone, spominje se, uz to, da su im dali zemljiste na koristenje; Bousquet, 0. c., str, 590, redak 5—8, u Robert-ovoj interpretaciji, i str. 599, red. 5—8, u Bous- quet-ovoj interpretaciji ‘uy 16 RoR [mn (Daglor) nal robe xarelolns vejews, nal xOeag A [ng Swieysy wf moket dy] ch vizor Roney fytty [thy wipro? als Eryrezclapdnora . . Rimljani_su dakle predall Faranima na kori8tenje zemlju, odnosno_teri- torij koji se nalazio na otoku ili u nekoj vezi s otokom. Bousquet u inter- pretaciji ovog mjesta zakljuguje da Gitav otok nije pripadao farskom_polisu, sto bi odgovaralo gornjim tvrdnjama o dvojnosti ovoga podrutja. Teritorij koji Rimljani doznatuju Faranima mogao bi, po njegovom misljenju, biti ivan otoka, na kopnu ili nekom drugom otoku, sto je manje vjerojatno, jer nam nista u prilog tome ne govori, ili na drugom kraju otoka; u tom slutaja to bi se odnosilo na njegov zapadni dio, gdje postoje vee plodne povrsine, ali zbog relativne njegove udaljenosti i blizine Ise to drZimo manje moguéim. Smatram da se to zemljiste nalazi upravo u istotnoj polovini ove plodne doline, 1}. wu onom njenom dijelu Koji je gravitirao prema ardijejskom pri- morju' i stajao pod zaStitom njihovog utvrdenja iznad Jelse, a koji je nakon propasti ardijejske drave ostao kao ager publicus Rimljanima na raspola~ ganju. Zvuti, doduse, sve kao lijepa Konstrukeija, ali ako se odvagnu svi gornji elementi, ona je sasvim moguéa. Na zapadnom rubu ardijejske dréave moglo Je postojati jedno évrsto uporiste, kao Sto je postojalo u njenom juznom 4Sto se tie ostalih otoka, ako je njih, prema Polibiju, osvojio Agron, onda ardijejsku vlast i kontrolu moZemo prenijeti i na susjedni Farosu Brag. Pitanje je: koliko je koji otok privlatio doseljavanje? Ovisilo je, vjerojatno, 0 ekonomskoj moéi i bogatstvu svakog pojedinog, ili o jako- sti domaéeg elementa na pojedinim od njih. Za Braé moramo pogotovo dozvoliti prevagu ovog potonjeg, zbog njegove blizine kopnu, a i zbog njegove eminentno stotarske, dakle ilirske ekonomike. Neki pak otoci, ili dijelovi njih, nijesu ni morali dozivijavati emitke promjene. Znamo da ni preseljavanje Ardijejaca 0 kojim govori Strabon nije izmijenilo staru gusarsku narav ovih otogana. Apijan nam je satuvao podatak o ‘Augustovoj kaznenoj ekspediciji nad stanovnistvom Korkire Nigre i Melite, kad je mlade pogubio, a ostale prodao™, Stanovnici Kortule bili bi, po Strabonu, pored doseljenih Grka, vjerojatno, Plereji'™, koji su, moguée, nastavali i susjedni Mljet. Iz Apijanove vijesti moze se za- Kdjugiti da su ovi otoci bili samo nominalno pod rimskom viaSéu, te su iskoristili gradanski rat za povratak na staro zanimanje svojih predaka, koje je likvidirala tek kasnija dugotrajna »pax Romana, a s njome i dolazak rimskih kolonista na mjesto likvidiranog ili decimiranog doma- éeg stanovnistva. Brojne villae rusticae na ovim otocima, kao i centu- rijacija na nekim od njih, govore u prilog kasnijoj gotovo kompletnoj romanizaciji, barem nekih dijelova, pojedinih od njih, kao Brata i Hvara, dotim je Isa mnogo duze saéuvala svoj helenski karakter, vee i zbog svoje udaljenosti od ilirskog kopna. Prema tome etnitka slika ove regije od prvih pisanih izvora jeste slijedeéa: na otocima i na susjednom kopnu, nalaze se Iliri, odnosno Jokalne skupine ili manja plemena, Bulini, Hili, Hijerastamni, koji su, po svoj prilici, identiéni s Jadastinima, te Manijei i Nesti. Isto je sta- novnistvo naseljavalo i otoke pred kopnom. Vjerojatno, do u peto sto- dijelu u Meteonu, sjedistu Gentijevu (Liv, XLIV, 22), $ kojim uostalom vidimo { slignost Konstrukeije i tehnike. Uspor. Praschniker-Schober, Archfol. Fors’. in Albanien und Montenegro, Wien, 1919, str. 3, sl. 10, anatiroza na ugha jedne kule-zidine, kao i na »Toru«. Prema zidinama Lisosa,'s kojima ih autori uspo- reduju, one bi isle u éetvrto, a najkasnije u treée stoljece pr. n. e, str. 7, sl. 28. 1 24, 0. ©. Uspor. i G. Novak, Stari Grei na Jadranu, str. 183: iavjesne Korekeije gornjih autora. Analogije mozemo maéi ‘i juznije, na akropolamna Foinike i Butrinta. Uspor. M. Ugolini, Albania antica — L’ acropoli di Fenice, Milano—Roma, 1932, sl, 12, 15, 16, 17, 19, Svezak © Butrintu nije nam bio dostupan, ali autor se sam, na ‘nekoliko miesta, osvrée na analogije. Usporedi snimke »Tora« kod Novaka, Stari Grei, tabla IV i V. Glavninu zidova Foinike ‘Ugolini datira u sredinu 4, stoljeéa, a neke dijelove i u sredinu 3. stoljeca, str, 70; ako prema tome uzmemo donje datacije svih ovih zidina i analogije § »Torome, Siji su zidovi razligiti od zidina Farosa, a slitni gornjima, onda Golazimo upravo na vrijeme krupnih previranja u ovom podrugju, ‘tj. od sredine tregeg stoljeta, od Agronovih akeija do Teutinih podsjedanja, pa do pada Gentijeva, dakle na priligno velik vremenski razmak 1 bogat zbivanjima, koja su mogla’ rezultirati izgradnjom jednog ovakvog punkta od Ardijejaca, 3,41 prilog demu govore i drugi gore spomenutl raziozi, arheolotke | geograt- ske naravi, 4 App. TIL, 16: Medea; xa Kopwypevabs 40 Strab. VIT, 5, 5: shy tite (Mpatcte) vizes Midaeva Kepaopa .. - = Hace = Bows andere... 8jee treba ratunati s postojanjem nekih liburnskih uporista na otocima, ali, po svemu sudeéi, samo na njima, jer se jedino oni kao takvi i spo- minju. U ovaj ilirski kraj dolaze kao stalni naseljenici, jer su trgovatki dodiri stariji, Heleni iz Gréke i velike Gréke, a s drugima i Mesapljani, potetkom Setvrtog stoljeéa. Nakon sredine, ili krajem, tog istog stoljeéa dolaze Ardijejei, koji podinju igrati glavnu ulogu u zbivanjima od sre- dine treéeg do sredine drugog stoljeéa. U trecem stoljeéu treba vet ratu- nati s rimsko-italskim trgoveima!, Nakon propasti ardijejske drzave, u ovo podrugje, kao glavni tinilac, ulaze Delmati. U borbama s njima i nakon likvidacije njihova otpora, sve vise jata na obali rimski ele- ment, Koji se u tom pojasu izjednatuje s domatim stanovnistvom. He- lenski element zadréao je svoju ulogu, ali ipak u drugom planu. Takvu situaciju nalazimo ovdje kad se ona stabilizirala potetkom I stoljeéa nage ere, a takvom je vise-manje i ostala kroz ditavo trajanje antike. DELMATI I KELTI Veliko gibanje evropskih plemena poznatih pod Sirim imenom Kelta ili Gala, Koncem 5. i potetkom 4, stoljeca pr. n. e, zahvatilo je i nagu zemlju. U prvom redu njen sjeverni ravnitarski dio", kuda su ih vodili putovi uw njihovom dugotrajnom gibanju prema balkanskom jugu i Grékoj sve do maloazijske Galatije. Neke od ovih ratobornih skupina spuitale su se, ini se, i prema nagem jugu, dolinama rijeka u neke dijelove danainje Bosne i Heree- govine. To sudimo prema fragmentu Teopompa satuvanom kod Ate- neja, gdje se opisuje keltska varka s opijanjem i nakon toga svladavanje Ardijeja""’, Strabon prenosi vijest Ptolomeja Lagova 0 poslanstvu Kelta s Jadrana Aleksandru Velikom™, Istu vijest donosi i Arijan'S, Kelte spominje i Hesihije't. Livije takoder spominje Kelte, koji su prosli 44 ©, Daicoviei, Ephem. Dacorom, V/1932, 60. 4 © Keltskom prodoru u sjeverne krajeve nae zemlje i njihovo} mate rijalno}. kulturi postoji Dognta literatura, Navodimo strana. vaznija djela, te hovije domace rasprave, Ope élanak o Keltima: G. Niese u RE XIE, HB, $. v Galli: H. Hubert Les Celtes, Paris, 1992, s. 47. i dalje; J. Filip, Kel stfodni Evropé, Praha, 1956, six, 22) N, Vulié, Kelti-u. nasoj zemlji, Gls 12h, Td; B. Gavela, Rada} zasto su Kelti dos u Posknavije, ZA T 145; isti, Keltski oppidum Zidovar, Beograd, 1952; isti, Iliri i Kelti u_Podu- naviju ina Balkanu, Godisnjak muzeja grada Beograda 7/1960, 5; I. Degme- d’ié, Poraz Boja i Tauriska na Tisi, Rad Vojv. muzeja, Novi Sad, 8/1959, 2: V. “Mirosavijevie, Materiiaina kultura Skordisica, Zbornikt Filozot. falcuiteta Zagreb, 11951, 101; M. Garasanin, Tz istorije Kella u Srbiji, Istoriskiglasnik 1953, 3 jsti, Ka problematic! kasnog Latena u Srbiji | Voivodini, Nauént zbor- nik Mat. srp. 18/1957, 78; A. Stipéevié, Gli effetti economici dell’ invasione celta nella regione degli Hiri, ZA 10/1960, 183; S. Ercegovit, Keltski ratnitki grob s Gardosa u Zemunu, Vjesnik Zagreb, 2/1961, 225: 3. Zaanjer, Kelli uw Hliriku, VAHD 53/1950--51, 18) K. Vinski-Gasparini, Keltski ratnigki grob iz Batine, ARR 1/1959, 281 48 Jacoby, FGrH Tl, 40. Vidi citat gore, bilj. 128, 1 Stab VIL 2, 9 grat 08 Unohswatns 6 Adyou wack caireyy chy otparelay ompll Wedzobs tod; nept sby *Abptay gekeds xa favlag por. « O Ades 76 1jadranskom obalom na putu ka istoku'”, Nekoliko autora dakle spo- minje Kelte u podruéju Jadrana, ali nema nikakva traga da bi se oni na toj obali negdje i zadrZali, jedino ih nalazimo kao plaéenike grada Foinike, koji su se predali Teutinim vojnicima'*. ‘Nas zanimaju eventualni dodiri Kelta i Delmata. Patsch je iznio migljenje da Delmati »scheinen keine rein illyrische Vilkerschaft son- dern von Kelten iiberschichtet gewesen zu seine — RE IV, 2454. U prilog toga navodi imena mjesta i osoba, Sto bi potvrdivalo keliski ele- ment u podruéju Delmata. To misljenje prenose i drugi autori™, Arheologka istrazivanja novijeg vremena odbacuju medutim i revi- dirajit starija miSljenja o >keltizaciji« veéih podrudja Mirika, Veé je veliki poznavalac keltske problematike H. Hubert isticao neznatne tra- gove keliske materijalne kulture u Bosni, iako vodi ratuna_o spome- nutom podatkuiz Teopompovih »Filipika«t®, Podruéje koje se nekoé, prema izvorima, smatralo mijeSano keltsko-ilirsko, tj. prostor i pleme Japoda, ne ukazuje na onoliki keltski udio Koliki bi se ofekivao prema tim izvorima, u prvom redu Strabonu'!, A, Mayer je na osnovu arhe- oloskog materijala, Koji je i u latenskom razdoblju zadrzao preteZno ilirski domaéi karakter', i na oshovu epigrafskog i onomastitko-topo- nimi’kog materijala ustvrdio prete%ni ili gotovo Gisti ilirski karakter ovoga plemena'*, R. Bi2ié, koja posljednjih godina istrazuje nekropole Arr, Anab, [, 4 agi: Kadi 28 sy emt 39 Tov thay obuznévorn W Hesyeh. Lex, 8. V-t *Adpuarote Kedzel, of muple shy “Adgley naploxet “8 Liv., 93, 11, 17: Galli ... extorres inopia agrorum profecti domo per Ilyrici asperriman ‘oram Paeoniam inde et Thraciam pugnando cum fero~ cissimis gentibus emenst has terras ceperunt. 1 Polyb. IT, 5, 4. 4 G, Novak, Proslost Dalmacije, str. 23; isti, Eneikl. Jug., s. v. Delmati. ___ si H. Hubert, 0. c, str. 51. Les fouilles de Bosnic et d’Herzégovine ont révelé les traces encore peu nombreuses, du passage des Celtes et d’établisse~ ments celtiques dans ces provinces. Uspor. A. Benac, D. Mazalié, D. Serge~ jevski, Kulturna istorija BiH, Sarajevo, 1955, str. 50. Keltskom ‘se faktoru tranije pridavao veliki znaéaj u Bosni i Hercegovini, danas je on sveden na pravu mjeru« 461 Strab. IV, 6, 10: ai oh "Vinode’s 28 iq wees inlunsay Droptets nat Redots 806 VIL, 9, 2 ‘civ TantBov Kedune te aux xat Tadvptnsd B0vous. VIL, 5, 4.0: 6 0 enix 5s xeheoeés ... Dionys. Halic. kod Steph. Byz, (822, ed. Meineke) “irate, Bon; wshsady wb; Hh "Doel. “tJ, Klemene, Ostava_u Litkom Ribniku, Vjesn. Hrv. arh. dr, N. s, 16, str, 119, 1 dalje. A. Mayer, Serta Hofflilleriana 105. 181 A, Mayer, 0. ¢, str. 196, na osnovu imena kao: Andes Bareini, CIL, 3, 2824 = 13 429, Oton kod Knina; Andes Sini f, CIL, 3, 13272 = 14013, Jeze- rine kod Bihaéa; Vendes Dennata Andentis f.. CHL, 3, 13278, Jezerine; An- des..., CIL, 3, 13270=14012, Golubié kod Bihata; ‘Andes, CIL, 3, 10035; T. Loantius Rufus praepositus Tapodum, CIL, 3, 14328, Privilica; Ditueius, CHL, 3, 10040, Spom, 93, 138, Biha; Vendes, 'CIL, 3, 13278; Spom. 88, 100, Spom. 93, 135, Bihaé i okolica. Toponimi: Avendo, Arupium, Metulum, Mo- netium, Terponos. Uspor. i Die Spr, s. vv. 7Japoda u Lici, dolazi do slitnih zakljuéaka o previasti ilirskih, a malom. udjelu Keltskih elemenata u arheoloSkom materijalu ovoga plemena'™, Takva je dakle situacija kod Japoda, koje izvori opetovano vezuju s Keltima; arheoloki materijal to medutim ne pokazuje. Prema tome Kelti, ako su i stigli u ovaj kraj, bili su brzo apsorbirani i njihov se uutjecaj nije odréao onako dugo kao u naSim sjevernim krajevima izmedu Save i Drave. Za Delmate Apijan izritito veli da su “WWdvgviov yévog IL, 11 Patsch je to tumatio vise kao geografski, a ne etnografski podatak™. On donosi imena kao: Baracio, Caturus, Lavius i ime naselja Andetrium, B. Zganjer je u svojoj analizi spomenutih imena' zakljutio da nemamo nikakvih sigurnih dokaza da je ime Andetrium keltsko. Ime Baracio (Batonis Baracionis, CIL, 3, 2749, Vrlika) potjete iz Uisto delmatskog podruéja, a i ime Bato je Sire ilirsko. Ime Caturus ditano je na natpisu CIL, 3, 2779, iz Ridera. Nakon nove lekcije Rendiéeve™, (Aplo Darmoca Turi f., umjesto ranijeg Aplo Darmo Caturi, a na osnovu natpisa iz Var- varije: Darmoca Ceunae I. Secunda, VAHD 53, 242, br. 21) je i ovaj natpis dobio tatan oblik, pa je iz onomastike Delmata ispalo i ovo »kelt- sko« ime. Treée ime, Lavius, iz Ridera: Tritanoni Lavi f., CTL, 3, 2792, takoder je lirsko, kao i ostala ovdje na natpisima: Baezo Cursulavia Lavi f., CIL, 3, 2781 = 143211, Baezo Cursulavia Lavi librt., GZM 6/1951, 51. Istog su korijena Zenska imena delmatske unutra’njosti: Lavoni filie defunte, CIL, 3, 2761 = 9 846, Li8tani kod Livna, i Tei(us) Ursio Lavoni confiugli, CIL, 3, 143208, Duvno. U svojoj raspravi Zganjer analizira jo neka imena s podrutja Delmata, kao: Primus Vepi, Spom. 88, 122, Grkovei kod Livna, imena Cetina — Hippus, Citluk — Aequum, te zakljuéuje da ni ona ne doka-~ zuju keltsku primjesu kod Delmata. Pa kad bi neka od ovih imena i “vila keltska, a i vise njih, to ne bi znaéilo i preslojavanje Delmata od strane Kelta, kako je smatrao Patsch. D. Sergejevski je izrazio mi8ljenje da je »jedan dio stanovnistva Glamotkog polja bio keltske narodnostic'® na osnovu natpisa: D M Ael(ius) Lovi (...) Arroni, Spom. 88, 119, Vrba, Glamog. D. Rendié-Miotevié protitao je ovaj natpis: D M Aelio Varroni', 3to je uklonilo i ovaj dokaz »preslojavanjax Delmata. 15. R, Bikigé-Drechsler, Naselja i geobovi preistoriskih Japoda u Vrepeu, Viesn, arh, muz. Zagreb, IIT ser, 1/1958, 53. Faza Hallstatt D traje, prema autoriei, do dolaska Rimljana. Ima nesto importiranih latenskih predmet: ali je woéljiva odsutnost Keltske keramike radene na kolu. Slitno je i na drugim japodskim lokalitetima, kao Kompolju (ARR 1/1959, 272), gdje se, pored isto ilirskih “oblika, jayljaju’ »sporadiéno predmetiKeltske provenijenelje-, a pored njih i predmeti liburnskog i picenskog porijelda, ali domaci oblici iraju kroz cljelo vrijeme nekropole. "= RE IV, 2454, Die Angaben der Autoren (App. TIl. 11, 24, Zonar. IX 25), dass sie Delmatae) ein Diopity yéi0s seien, sind mehr geographischer als etnographischer Natur oder beziehen sich nur auf die Hauptmasse der Be- volkerung. +B, Zganjer, 0. ¢., str. 17, 481 Rendié, ir. onomast,, str. 35, bilj. 33. 8D. Sergejevski, GZM 54/1942, 159. “8 Rendié, Hir, onomast,, str. 48, bilj. 45. Mayer, Spr. I, s. v. Delmatae, str. 117 78S$ pravom je dakle zakljutio A. Mayer da: »Die Ansicht dass sie ein illyrisch-keitisches Mischvolk gewese wiiren findet in ihren Orts — und Personannamen keine Stiitzet™, Jz pisanih izvora, tekstova i epigrafije ne mozemo pokazati pri- sutnost Kelta na podruéju Delmata, osim gore spomenutih vijesti 0 Keltima na Jadranu, a one su iz vremena kada Delmati na Jadranu nisu ni bili, Arheoloske tragove tog keltskog prolaza, ako je do njega uopée dodlo, tekko je, ili nemoguée utvrditi*. U novije je vrijeme A. Stipéevié objavio latenski materijal iz sjeverne Dalmacije, tj. iz liburnskog podruéja, ali radi se 0 podrutju koje je imalo svoje izrazito Zeljezno doba, pa je i termin latenski ovdje u neku ruku stran'®. Za nas je zanimljiviji nalaz reljefa Epone, naden u Koprnu kod Perkoviéa, a objavio ga je A. Ratkoviél™, Ali on nam govori samo 0 prisutnosti toga kulta, koji je i drugdje posvjedoten (Doclea, Spom. SKA, 71, 124; VAHD 50, 67). Ratkovié izlaze misao da je u blizini, mozda, bio stacioniran koji odred vojnika iz Galije ili Podunavlja, te ostavio trag ovoga kulta, To je veoma vjerojatno ako se sjetimo brojnih vojnika iz krajeva gdje se Epona Stovala, koji su u ovdainjim kohortama sluZili, da spomenemo samo neke blize Perkowiéu: Surus Sparuci j. dom. Tri- bocus eques alae Claudiae novae..., CIL, 3, 9816 = 3 164, Kadina Gla- viea; Virdomarus Thartontis f. domo Bituriv mis(sjicius alae Cl. no- rae..., CIL, 3, 2065, Salona; M. Valerius Donicus natus domo Celeiae (centurio) chor. III Alpinorum...., CTL TH, 2746, Andetrium, a bilo je i drugih brojnih pripadnika ove kohorte iz zapadnih krajeva, kao iz drugih kohorti tamo&njeg porijekla: Aquitanorum, I Belgarum, XI Gatlo- yum, éje spomenike nalazimo u ovom podruéju'™', Po svemu sudeéi, keltski je utjecaj u gitavom prostoru juéno od Save bio slab. Upadijivo je u tom arealu pomanjkanje nalaza keltskih novaca, Koji su inage stalan pratilac ovih plemena'™®. K. Pink donosi M4 Vidi: B. Gavela, Miri i Kelti u Podunaviju i na Balkanu, Godiinjak muzeja grada Beograda VII/1960, 13, 0 pomanjkanju arheoloskog materijala Sto bismo ga morali ofekivati ako prihvatimo tezu o keltskoj invaziji tim praveem. Gavela navodi i V. Parvana, koji je izrazio sumnju u postojanje Keltskih naselja juzno od Save Dacia 1/1924, 41). J. Filip, Keltove..., str. 519, takoder istiée ovu Unjenicu o pomanjkanju ‘keltskog materijala u oblasti Ve- neta i Histra, gdje bismo ga jo8 o€ekivali, narotito kod Veneta. A. Mayer konstatira da’ Keltski utjecaj slabi sve vise prema zapadu (od ad Matricem, Bugojno, Gornji Vakuf), a na Jadranskom ga moru uopée nema, Povijest BiH, Sarajevo, 1942, 118. Z, Marié u raspravi: Keltski elementi u_mladem Zeljeznom dobu u BiH, GZM 18/1963, 63, analizom arheoloskog materijala donosi iste zakljuéke. 42 A, Stiptevié, Latenski predmeti iz okolice Obrovea, Diadora 1/1960, 87, Zanimljivi su macevi, jer su »prvi primjerei latenskog oruzja u Dalma~ cijis, Autor drzi da je to import s podrudja Japoda. Ostali su predmeti iz rimskog vremena, 165 A. Ratkovié, Reljef Epone iz Kopmna u Dalmaciji, Diadora 1/1960, 133. 16 Uspor. G. Alfoldi, Die auxiliartruppen der rém. Provinz Dalmatien, Acta Arch, Hung. 14/1963, 290. 5 R Poulsen, Die Miinzpragungen der Boier, Leipzig—Wien 1933, passim; isto V. Ondrouch, Keltské mince typu Biatec, Bratislava, 1958; u dje~ ima je i bogata literatura o ovim pitanjima. J. Filip, 0. c., 224. 79samo jedan primjerak keltskog novea s podruéja Delmata, a taj bi potje- cao iz Livna’®’, Cak i kad bi arheoloski materijal koji bi se vezao uz Kelte i kelt~ sku provenijenciju bio mnogo obilniji, ne bi time potvrdivao i njihovu etnitku prisutnost. Predmeti se Sire trgovinom, razmjenom i brojnim drugim naéinima. J. Filip, u svome kapitalnom djelu »Keltove ve stiedni Evropé«, zakljuéuje da poneki oblici i tragovi latenske kulture prisutni u brojnim regijama ne znage i etnitku prisutnost njenih nosilaca na ‘mijestima nalaza'™, Prema tome epigrafski spomenici i postojeéi, tj., bolje reteno, nep: stojeéi, arheoloski dokumenti, praktiéki likvidiraju tezu o mijeSanju Kelta i Delmata, koji su medu svojim zatvorenim brdima dugotrajno saéuvali svoj Gisti ilirski karakter i pod stoljetnom rimskom dominaci- jom. A Sto se tite keltskih gibanja u naSoj zemlji i njihova odnosa spram Delmata, o njemu se moze najbolje zakljuéiti Mommsenovim rijetima od prije jednog stoljeéa, a koje vrijede i danas, da »in deren (den Dalmatern) rauhen Gebirge die Kelten nicht eingedrungen zu sein scheinen«!™ Malo je vjerojatnosti da ¢e se gornja slika promijeniti budu- éim jistrazivanjima. Keltska primjesa u delmatskom podruéju svodi se uglavnom na vojnike te narodnosti koji su u ovom kraju u jedno mnogo kasnije vrijeme i u sasvim drugoj situaciji sluzili. O SEOBI DELMATA S »prodorom« Kelta u podrugje Ardijejaca, koje je registrirao Teo- pomp, povezuju se i etniéka gibanja u ovom prostoru, tada nastala. Po Zippelu, Kelti bi bili pokorili Ardijejce, a ovi su siSav3i na obalu poko- rili Manijee'. Patsch dr2i da su Manijci veé prije bili pod vlaséu Ardi- jejaca, a s upadom Kelta do8la je u ovo podrudje »eine neue starke etnische Schichtec, tije tragove on vidi jo8 u carsko vrijeme u nekoliko imena sa natpisa iz okolice Konjica'. Kelti bi, po Patschu, bili preslo- jili Delmate. To se misljenje javija i u najnovije vrijeme. G. Novak veli za Delmate u Enciklopediji Jugoslavije da su: »Iirsko pleme koje je u 1V. stoljecu jako infiltrirano Keltima, u IL. stolj. pr. ne, prodrlo do mora i Konaéno u I. stolj. zauzelo kraj izmedu Krke i Cetinex. Isto misljenje ponavija u svome djelu »Viset”!. Prema tome trebalo bi zakljutiti da je dolazak i pritisak Kelta uzrokovao, pored ostalih gibanja, i pomicanje Delmata prema obali, gdje njih u vrijeme keltske »provale« u ove krajeve nema. Mi smo, vjerujem, 1s K, Pink, Die Miinzprigung der Ostkelten und ihrer Nachbarn, Diss. Pann, ser. II, fase, 15, Budapest, 1939, str. 140, br. 168 i karta. J, Filip, 0. c, str. 35, 474, 517, ws Th, Mommsen, R. G. If, str. 171. © Zippel, str. 35, 0 Patsch, Herzegow., 48; GZM 14/1902, 308. 1G, Novak, Vis, Zagreb, 1961, 27.