Dr.

EDUARD KALE

POVIJEST
CIVILIZACIJA
ESTO IZDANJE
IRO KOLSKA KNJIGA
ZAGREB 1990.
Recenzenti
dr. VLADIMIR FILIPOVI
dr. VJEKOSLAV MIKECIN

Kazalo
Predgovor 3
UVOD 5
1. O kulturi i civilizaciji 5
2. Pretcivilizacijsko razdoblje 10
I. ANTIKO RAZDOBLJE 15
Povijesni pregled 16
Sumerska civilizacija 22
Grka civilizacija 31
Ostale antike civilizacije 41
Prilozi 58
II. SREDNJOVJEKOVNO RAZDOBLJE 65
Povijesni pregled 65
Kineska civilizacija 68
Srednjovjekovna civilizacija zapadne Evrope 81
Ostale srednjovjekovne civilizacije 86
Prilozi 95
III. ZNANSTVENO-TEHNIKA CIVILIZACIJA 102
Razdoblje oblikovanja (od 14. st. do francuske revolucije 1789) 102
Razdoblje od francuske revolucije (1789) do danas 125
Prilozi 139
Odabrana literatura 152

Predgovor
Civilizacijsko razdoblje povijesti moe se jedino objektivno prikazati pomou povijesti
pojedinih civilizacija. Stoga je i udbenik naslovljen Povijest civilizacija. No dati tako zamiljen
pregled povijesti civilizacija metodoloki nije posve lako. Kako to najprimjerenije izvesti da li
pomou povijesti civilizacija kontinenata ili pomou razdoblja to su se ustalila u evropskoj
povijesnoj znanosti. Kad bi se povijest izlagala pomou povijesti civilizacija pojedinih kontinenata,
izgubio bi se vaan inilac uzajamnih dodira kultura i globalan pristup koji ima opravdanja; u
Evropi pak uobiajena podjela civilizacijskog razdoblja povijesti na antiku, srednji vijek i novi vijek
primjenjiva je na evropsku kulturnu povijest, jer je uinjena prema znaajnim dogaajima u
evropskoj povijesti, a ne i na kulturnu povijest drugih prostora svijeta ako s propau grada Rima
npr. u Evropi prestaju ivjeti antike civilizacije, ne prestaju u Aziji npr. ivjeti indijska i kineska
civilizacija ili u Srednjoj Americi civilizacija Maja (Maya). Ali zbog prednosti globalnog pristupa i
time omoguenog uvida u meusobni dodir kultura, kao i zbog injenice da e to omoguiti lake
kretanje kroz golemu grau prihvaena je ipak evropska razdioba u spomenuta razdoblja antiko
od prvih civilizacija do kraja 5. st., srednjovjekovno od poetka 6. st. do 14. st., a novovjeko je
naslovljeno znanstveno-tehnika civilizacija jer se iz tog razdoblja daje prikaz samo te civilizacije.
Svakako, bilo kakvu globalnu vremensku razdiobu kulturne povijesti vrlo je teko uiniti.
Govori o tome ve injenica da ni u povjesniara to razdjeljuju evropsku civilizacijsku povijest u
razdoblja (vjekove, epohe, kulture) npr. granica kraja srednjeg vijeka nije u svih ista, dapae
razlike su prilino velike od povjesniara koji taj kraj stavljaju na svretak 13. st. do onih to ga
vezuju uz francusku revoluciju (1789). Razdioba u vremenska razdoblja uinjena je iz spomenutih
razloga, ali se nje u priruniku nije moglo posve pridravati; tako se npr. spomenutog vremenskog
razdoblja za srednji vijek dri u opisu evropskih i islamske civilizacije, ali su u isto razdoblje
uvrtene i civilizacije pretkolumbovske Amerike Asteka i Inka iz 15. i prve polovice 16. st; a budui
da je u tom razdoblju kineska civilizacija vodea s obzirom na tehnika dostignua i znanost,
uvrstili smo je ovamo, ali tako da se daje cjelovit prikaz te civilizacije od njenih poetaka. U
posljednjem razdoblju prikazana je samo znanstveno-tehnika civilizacija iako u svojoj punini ive i
kineska i indijska i islamska civilizacija.
Podjela u razdoblja je i s druge strane formalna, vremenski slijed naime ne znai da u
svakom slijedeem razdoblju dolazi i do velike kulturne promjene npr. srednjovjekovno
razdoblje prema antikom ne nosi bitne promjene, kao npr. mlae kameno doba prema starom
kamenom dobu, ili pojava civilizacija prema mlaem kamenom dobu, ili znanstveno-tehnike
civilizacije prema srednjovjekovnoj civilizaciji zapadne Evrope; tovie npr. iako joj je drutvena
struktura humanija, civilizacijski je srednjovjekovna civilizacija zapadne Evrope ispod razine
evropskih antikih civilizacija.
Kako je graa to je naslov podrazumijeva golema za udbenik, nije se moglo jednako
prostora ili panje posvetiti svim civilizacijama, pa se jedne prikazuju cjelovito: sumerska kao prva
civilizacija u povijesti, grka kao znaajna civilizacija po svom utjecaju na kasnije evropske
civilizacije i ire, kineska kao najdugovjenija (i danas ivua) i zbog svojih civilizacijskih dosega,
srednjovjekovna civilizacija zapadne Evrope da bi se bolje uoilo civilizacijsko stanje u Evropi u
odnosu na stanje u nekim drugim prostorima svijeta toga razdoblja i stoga to e se tu oblikovati
znanstveno-tehnika civilizacija. Ostale civilizacije prikazane su usporedbeno preko prikaza stanja
u urbanizaciji, kolstvu, gospodarstvu, upravi itd.; a u uvodnom dijelu antikog i srednjovjekovnog
razdoblja dana je i opa slika svakog razdoblja pomou civilizacija i kulturno-povijesnih podruja.
Iz novovjekog razdoblja prikazana je samo znanstveno-tehnika civilizacija iako neke koje su ranije
nastale, kako je spomenuto, jo ive, ali u drugim prostorima nije dolo do bitnih kulturnih
promjena, na tim su prostorima bitne zapravo promjene uvjetovane prodorom znanstveno-tehnike
civilizacije.
Iz metodolokih razloga naime da bi se najprimjerenije upoznala civilizacijska povijest,
3

najhitnije je upoznati njene poetke dano je antici najvie prostora, jer se tako odmah dobiva
uvid u civilizacijske institucije, dostignua i probleme, a i zbog injenice da se ve tada javljaju
civilizacije koje e ili trajati do danas ili e imati presudni utjecaj na kasnije kulturne tokove.
Da bismo bolje i neposrednije upoznali pojedine civilizacije, u Prilozima su dani dijelovi
nekih najznaajnijih ili najilustrativnijih izvornih dokumenata.
Kako je ovo udbenik namijenjen studentima fakulteta politikih nauka, valjalo je uvaiti
injenicu da se neki sadraji koji ovamo pripadaju izuavaju u drugim predmetima, pa su tek
naznaeni ili posve isputeni, posebice u posljednjem dijelu (Razdoblje od francuske revolucije do
danas). Ali i kao takvom ovom se knjigom mogu sluiti kao udbenikom studenti koji sluaju
granina podruja, kao to su predmeti socijalna povijest ideja i slini, a moe biti korisna i svima
koje zanima ova problematika, naroito srednjokolskim nastavnicima predmeta povijest
civilizacija.
Napomenuti valja da sam se za Uvod koristio svojom knjigom Uvod u znanost o kulturi i da
sam u obradi grae uvaavao Uneskovu Historiju ovjeanstva, ali samo injenice, a ne i pristup, jer
prema njoj imaju rezerve izvanevropski znanstvenici.
Zagreb, u svibnju 1981.
E. K.

UVOD
O kulturi i civilizaciji
Svakodnevno ujemo mnogo puta rijei kultura i civilizacija, najee u pridjevskom obliku
kulturan ili nekulturan i civiliziran ili neciviliziran. Zapitate li nekoga koji je netom izrekao rije
nekulturan to eli time oznaiti, najvjerojatnije je da e odgovoriti kako nazivom oznaava onoga
koji se ne ponaa kako valja, tj. u skladu s uobiajenim pravilima ponaanja. Ako tom istom
namjerniku kaete da je u gradu postav staroegipatske kulture i upitate ga to oekuje tamo vidjeti,
najvjerojatnije je da e poeti nabrajati: slike, kipove, orua, oruja, posue, pokustvo, odjeu itd.
starih Egipana. Uzmete li u ruke dnevne novine, vidjet ete u njima izmeu ostalog i odjeljak
kultura, u kojem su napisi o kazalinim predstavama, filmovima, knjievnim djelima, likovnim
postavima, graditeljstvu i slini odjeljak u biti donosi napise o umjetnosti. Moda ete u nekom
napisu ili u stavu neke knjige u kojem pie o nekoj zemlji proitati da ona ima bogatu kulturu, ali da
nema razvijene civilizacije. Ako pak ujete da netko kae za nekoga da je neciviliziran, uoit ete
da se to u pravilu odnosi na pojedinca koji nije rodom iz grada, ili je iz kraja ili zemlje za koju se
pretpostavlja da je bez gradskog ivota. Vidimo eto kako ljudi istim rijeima pridaju razliita
znaenja, kako istim nazivima imenuju razliite sadraje.
A nije tako samo u svakodnevnom govoru, nego je slino i u znanosti. Dva su poznata
amerika kulturna antropologa (A. Kroeber i C. Kluckhohn) 1952. god. objelodanili knjigu u kojoj
donose vie od dvije stotine i pedeset razliitih odreenja kulture to su ih pronali u razliitih
autora. Prvi koji je pojam kultura znanstveno odredio i uzeo kulturu za predmet egzaktnog
istraivanja bio je engleski etnolog E. B. Tylor, iako su dakako mnogi i prije njega pisali o sadraju
to ga Tylor naziva kulturom. U svom djelu Primitivna kultura, tiskanom 1871. god., on je odredio
kulturu kao slovnu cjelinu koja ukljuuje znanje, vjerovanje, umjetnost, moral, pravo, obiaje i sve
druge sposobnosti i navike to ih je ovjek stekao kao lan drutva. A naziv civilizacija mu je
istoznaan nazivu kultura. Pa ipak ne valja nam zbuniti se pred tolikom arolikou sadraja to ih
razliiti znanstvenici imenuju nazivima kultura i civilizacija. Mnogi znanstvenici ne samo to istim
nazivima imenuju razliite sadraje nego i iste sadraje znaju imenovati razliitim nazivima, pa e
tako neki primjerice i sadraj to ga pokriva naziv kultura imenovati i drugim nazivima kao
drutvo ili politika ili drava itd. Bitno je uoiti nam sadraje, a za njihovo imenovanje uzeti
nazive kojima se veina slui ili su najprimjereniji.
Naziv kultura latinskog je porijekla (od cultus), u znaenju gajenje, odgoj, obraivanje,
obrazovanost, tovanje; kao to je latinskog porijekla i naziv civilizacija (od civilitas), u znaenju
uljudnost, udvornost, uglaenost, oplemenjenost a neki pak dre da je porijeklo tom nazivu u
latinskoj rijei civis (u znaenju graanin, dravljanin, podanik), drugi opet u latinskoj rijei civilis
(u znaenju graanski, dravni, ali i uljudan, udvoran, usrdan). Rije kultura ula je u iru uporabu
nakon to je Adelung 1782. god. u Njemakoj tiskao djelo Povijest kulture, a rije civilizacija prvi
su poeli upotrebljavati francuski prosvjetitelji u 18. st., oznaujui njome onaj (kulturni) sadraj
to je suprotan srednjovjekovnoj feudalnoj batini iako je glagol civilizirati bio u uporabi i prije,
jo od Montaignea.
to je kultura, koji sadraj pokriva taj naziv? Poimo od spomenutog primjera namjernika
koji nam je nabrajao to oekuje vidjeti na postavu staroegipatske kulture: slike, kipove, knjige,
orua, oruja, posue, pokustvo, odjeu, i prije toga spomenuta pravila ponaanja; a Tylor je
ukljuio znanje, vjerovanje, moral, pravo, obiaje i navike. A da li bi u kulturu pripadale i rijei?
Svakako. A oblici obitelji, statusi i odnosi u obitelji, zanimanja, zvanja, slojevi, stalei, klase, kaste,
politike stranke, struna, sportska i druga drutva, uprava u nekoj zajednici, sudstvo, trgovina,
novac, banke, promet, kolstvo, znanosti? Svakako. Kulturu ini sve ono to su ljudi proizveli u
svojoj povijesti, svi materijalni i duhovni proizvodi a meu duhovne pripadaju i svi
organizacijski oblici i oblici ponaanja.
5

U svijetu koji nas okruuje vidimo da postoje oblici neive materije ili anorganskog svijeta
to ih prouavaju znanosti kao to su fizika, anorganska kemija, astronomija, geologija i sline;
vidimo isto tako da postoje oblici organskog svijeta ili ivota to ih prouava biologija preko svojih
brojnih disciplina; a vidimo i da postoje oblici koji ne pripadaju ni anorganskom hi organskom
svijetu, kao to su oblici to smo ih malo prije nabrajali, tj. kulturni oblici koje prouavaju brojne
takozvane drutvene i humanistike discipline. U svemiru koji nas okruuje postoje dakle tri svijeta
ili zbilje: anorganska, organska i kulturna, svaka sa svojim osebujnim oblicima i osebujnim
procesima. Jer mi znamo da ne samo organske oblike nego i organske procese (rast, razmnoavanje,
disanje, hranjenje itd.) nalazimo u ivom, a ne u neivom svijetu, a isto tako da vjerovanja,
umjetnika djela, jezike, pisma, strojeve, politike stranke, sudove itd. ne nalazimo ni u kamenja ni
u bizona. Ne smije nas zbuniti injenica da je npr. eki od eljeza, vaza od stakla, ili da su neke
pojave u kulturi prividno sline onima u organskom svijetu; jer se i tijela npr. ivotinja na kraju
krajeva sastoje od atoma i kemijskih elemenata, dakle anorganskog, pa ipak su ivotinje organski
oblici i postoje kao organski oblici zahvaljujui drugim procesima, drugaijim nego to su
anorganski. Isto je i s kulturnim oblicima, pa makar su mnogi po svom sastavu anorganski, a neki i
organski (kao pripitomljene ivotinje ili kultivirane biljke), oni su kulturni oblici jer su nastali
zahvaljujui kulturnim procesima. Fizika nam ne moe objasniti ivot ivih bia nego biologija, ali
nam isto tako biologija ne moe objasniti kulturne oblike i procese primjerice neku skladbu,
gramatiku nekog jezika, sudstvo neke zemlje itd.
Kultura je dakle osebujna zbilja ili svijet u svemiru. Pa bez obzira na to to razliiti ljudi tim
nazivom imenuju razliite sadraje, svi e budu li upitani kao spomenuti namjernik
odgovoriti poput njega ili doi do spoznaje da kulturu ini ono to smo nabrojili; a ne smije nas
smetati ni to to su teoretiari i znanstvenici prije Tylora, a mnogi i poslije njega, taj sadraj
imenovali drugim nazivima.
No ima jo jedna formalna nezgoda oko naziva kultura. Tom rijeju naime ne imenujemo
samo sve ono to su svi ljudi stvorili od kada se pojavio ljudski rod, nego govorimo i o
staroegipatskoj kulturi, makedonskoj kulturi, francuskoj kulturi, bumanskoj kulturi itd.,
podrazumijevajui ovdje pod kulturom kulturu odreene ljudske zajednice. Mi ujemo kako
pripadnici razliitih ljudskih zajednica govore razliitim jezicima, moemo uoiti da imaju razliite
obiaje, da se razliito oblae, da jedni jedu tapiima, a drugi vilicom, da odnosi izmeu mua i
ene nisu svagdje isti, da se jedni pri pogrebu oblae u crno, drugi u bijelo, da u jednim
zajednicama hramovi imaju oblik pagode, u drugim amije, da se u jednima slue decimalnim, a u
drugima heksagezimalnim matematikim sustavom itd. Kultura je posebna zbilja, kao to je npr.
organski svijet ili ivot posebna zbilja, ali ivot se ne oituje kao jedan organizam nego preko
posebnih organizama. Slino je i s kulturnom zbiljom. Ni ona se ne oituje kao neka opa kultura
nego preko posebnih kultura. Ali kultura u usporedbi sa ivotom, koji za dva razliita pojma ima
dva razliita naziva, i to organski svijet i organizam, kultura ima samo jedan naziv za dva pojma
za oznaavanje posebne zbilje i za njezino pojedinano oitovanje. Ali ni ta nas injenica ne smije
smetati znamo li ono bitno da je kultura posebna zbilja koja se u povijesti oituje preko
pojedinanih kultura, a iz konteksta uvijek moemo razabrati o kojem je pojmu rije, o kulturi kao
zbilji ili o pojedinanoj kulturi.
A to je s nazivom civilizacija? I s tim nazivom ima formalnih nesporazuma. Prvo, i sam je
Tylor poistovjetio nazive pa mu civilizacija znai isto to i kultura, a to slijede neki i do danas. U
Njemakoj pak uobiajilo se razlikovanje sadraja tih naziva tako da u civilizaciju pripadaju
proizvodi tehnike i znanosti ono to bi u biti inilo proizvodne snage i to je po svojoj naravi
sabirno, a kulturu da ine proizvodi umjetnosti, knjievnosti, filozofije, morala i prava, tj. ono to se
dri stvaralakim. Zatim su u prolom stoljeu, kad je prevladavao nazor o jednolinijskom
kulturnom razvoju, civilizacijom mnogi nazivali razdoblje koje je poelo s pojavom pisma,
gradova, drava, klasa, robno-novane privrede i vee tehnologijske diobe rada, pa su u tom duhu
govorili o jednoj civilizaciji koju su dijelili na vjekove (stari, srednji i novi) ili epohe
6

(robovlasnitvo, feudalizam, kapitalizam).

Danas sve vie prevladava praksa uporabe naziva civilizacija za imenovanje kultura onih
zajednica u povijesti u kojih nalazimo bar veinu spomenutih kulturnih dostignua (pismo, gradove,
dravu, klase, robno-novanu privredu i veu tehnologijsku diobu rada), pa ete nailaziti na knjige
naslovljene npr. Grka civilizacija, Sumerska civilizacija, Kineska civilizacija, Bizantska
civilizacija. Civilizacija Maja itd.; iz toga onda proizlazi da u sluaju zajednica u kojih ne
nalazimo veinu spomenutih dostignua ne moemo govoriti o civilizacijama tih zajednica nego
samo o kulturama, primjerice o kulturi Pueblo-indijanaca, a ne o civilizaciji Pueblo-indijanaca dok
u sluaju Grke, Sumera, Kine, Bizanta, Maja itd. moemo govoriti i o kulturama i o civilizacijama.
(Za jo bolje razumijevanje uporabe naziva civilizacija vidi str. 23-25. ove knjige.)
Uz spomenuta dostignua to su odrednice da kulturu neke zajednice nazivamo civilizacijom
prije spomenuti ameriki kulturni antropolog A. Kroeber dodaje i jo neke odrednice, npr. da su to
kulture onih zajednica koje su imale ili imaju neto zajedniko: 1. vjeru ili ideologiju (vedska,
islam, kranstvo itd.), 2. zajedniki slubeni nadnarodni jezik uprave, literature, vjere (sanskrt u
Indiji, arapski u Islamu, latinski u srednjovjekovnoj Evropi itd).), 3. da su barem jednom zajedniki
tvorile velike politike cjeline carstva (Indija za Aoke, Islam, Rim, Bizant, Perzija, Kina, Inke
itd.), 4. osebujne stilove u umjetnosti, filozofiji, miljenju, vjerovanjima, vjetinama, odijevanju,
upravljanju, i, razumije se, 5. relativno razvijenu tehniku i gospodarski ivot. Ova knjiga govori o
takvim kulturama u povijesti.
SLIKA CIVILIZACIJE. Ustanovili smo da se kulturna zbilja oituje preko pojedinanih
kultura, koje nazivamo civilizacijama ako u njima nalazimo veinu nabrojenih dostignua, a prije
toga spomenuli smo neke kulturne oblike i isto tako da u razliitim kulturnim zajednicama nalazimo
razlike i kad je rije o istim pojavama (jelu, oblaenju, matematikom sustavu itd.). Pojedinane
kulture nisu, meutim, sluajni skup razliitih kulturnih elemenata (kulturni elementi osnovni su
sastavni dijelovi kultura, primjerice rije, alatka ili dio alatke, dio odjee itd., oni tvore djelotvorne
sklopove, npr. rijei stih, ovi opet dijelove dijelova kulture, npr. stihovi pjesnitva, pa pjesnitvo
pripada u knjievnost, a knjievnost u umjetnost) nego logine, djelotvorne i svrsishodne cjeline,
to je najuvjerljivije pokazao poznati engleski kulturolog B. Malinowski. One su svrsishodne jer se
ljudi, zahvaljujui kulturama, odravaju u ivotu, naime ljudi ne ive neposredno u prirodi i od
prirode kao ivotinje nego u kulturama; a dijelovi kultura su u loginom sustavu, zato su one i
djelotvorne.
Kad pojedinci piu o pojedinim kulturnim zajednicama, obino to ine ralanjujui
djelatnost neke zajednice, pa piu o privreivanju, upravi, sudstvu, odgoju itd. ukljuujui u takvu
razdiobu odgovarajue kulturne oblike. (I mi emo se u knjizi drati uglavnom takvog uobiajenog
pristupa.) Ipak je stvarni ustroj pojedine kulture drugaiji. Kad ovjek doe u neku ljudsku
zajednicu, prvo to od kulture uoava to su materijalni predmeti i umjetnine, pa onda ponaanja
ljudi i vjetine. Zatim poinje razabirati statuse i statusne odnose, pa institucije i na kraju njihova
vjerovanja. Ali po svojoj vanosti i djelotvornosti slijed dijelova kulture je obratan: svjetonazor,
vrednote, institucije, statusi, pravila unutar kojih su mnoga i rezultat praktinih znanja, te
materijalni i umjetniki proizvodi. Svjetonazor neke kulturne zajednice govori o tome kako ta
zajednica vidi svijet (svemir) i mjesto ovjeka u njemu, to je ono to ini samu osnovicu vjere neke
kulture. Vrednote su ideali ili tenje koje daju smisao ivljenju i djelovanju ljudima u kulturnim
zajednicama (npr. potivanje starijih, vjernost prema eni, ljubav prema domovini, istinoljubivost
itd.). Iz vrednota se izvode pravila ponaanja i ivljenja i velikim dijelom organizacija djelatnosti
zajednice preko institucija; a iz praktinih potreba i pravila praktinog djelovanja. Prema
vrednotama i ustroju djelatnosti odreene kulturne zajednice odreuju se i statusi ili poloaji u toj
zajednici (zanimanja, zvanja itd.). Na kraju su materijalni predmeti koji pomau ljudima da se odre
u ivotu i umjetniki proizvodi koji imaju ponajprije svrhu odgajanja u duhu odreene kulture.
Svaka se pojedinana kultura sastoji od tih dijelova, ali je svaka osebujna bilo po
elementima i oblicima tih dijelova, bilo po njihovu meuodnosu. Za razliku od necivilizacijskih
7

kulturnih zajednica koje su manje, obino krvnosrodstvene, pa pripadnici ive povezano na manjem
prostoru, civilizacijske zajednice su po broju pripadnika mnogo vee, ovi nisu u krvnosrodstvenoj
vezi i u pravilu ive na veem prostoru, zato u njih nalazimo potkulture u koje kulturolozi ubrajaju
narodne i lokalne kulture. Te kulture imaju neke svoje osebujnosti s obzirom na pravila, izradu
materijalnih predmeta i umjetnina, jezik, poneke vrednote, a zatim te zajednice vee zajednika
povijest. Uobiajeno je da se i u tim sluajevima govori o kulturama.
OVJEK I KULTURA.. Znamo da su kulturni oblici proizvodi ljudi, da se kulture ne mogu
obogaivati pa prema tome ni kultura kao zbilja razvijati bez ljudi, ali valja znati i to da kultura
presudno utjee na ljude, dapae vrsta danas ivuih ljudi homo sapiens ne moe uope
opstati bez kulture. Pogledajmo kako kultura presudno utjee na ljude: zamislimo da petoro roenih
blizanaca razmjestimo u razliite kulturne sredine, jednoga u Kinu, drugoga u Saudijsku Arabiju,
treega meu Zule, etvrtoga ostavimo u mjestu roenja, a petoga izvan kulture, kod neke skupine
dobroudnih gorila; pa ako ih sve u dvadesetoj godini dovedemo na jedno mjesto, zamislimo kako
e se oni ponaati, govoriti, u to e vjerovati itd. Ili drugi sluaj. Zamislimo skupinu djece u dobi
kad su mladi naih najbliih ivuih srodnika gorila sposobni za samostalni ivot, i stavimo ih u jo
bolje prirodne uvjete. Hoe li ta djeca ostati iva? Nee, jer bez kulture dananji ljudi ne mogu
opstati.
Priroda nas je u pravilu sve ljude jednako obdarila osim tijelom jedino ljudskim
mozgom sve ostalo daje nam kultura, sve drugo postie se kulturalizacijom. Pa iako ima mozak,
ovjek moe uiniti samo ono to mu omoguava stanje kulture, tako da ni jedan pojedinac nije
mogao prije petnaest tisua godina proizvesti npr. radio-prijemnik. ovjek ui sve za ivot odgojem,
a odgaja se u duhu kulture svoje zajednice zato obiaje, ponaanja, vjerovanja i sve drugo iz
svoje kulture osjea kao neto prirodno, i ne znajui ili ne mislei da drugi imaju druge obiaje,
navike, vjerovanja itd. Ljudi ive u kulturama, u njima se odgajaju i zahvaljujui njima odravaju u
ivotu; zato da bismo upoznali ivot ljudi, moramo upoznati kulture u kojima su oni ivjeli ili ive.
OBOGAIVANJE KULTURE. Obogaivanje kulturne zbilje odvija se obogaivanjem
pojedinanih kultura, to znai i civilizacija, novim kulturnim elementima (iz razliitih razloga i na
razliite naine) materijalnim predmetima, obiajima, spoznajama, vjetinama, ustrojem
razliitih djelatnosti, umjetnikim djelima itd. Ti se kulturni elementi oblikuju preteno iz potreba
zajednice i uglavnom u skladu sa svjetonazorom i vrednotama odreene kulture, jer ovi ine
okosnicu svake kulture koja sve odreuje i svemu daje odreena znaenja. Dakako da se
ustanovljuju nove vrednote i novi svjetonazori, ali to onda znai pojavu novih kultura unutar
kulturne zbilje, to je isto tako prilog njenu obogaenju.
IRENJE KULTURNIH ELEMENATA. irenje kulturnih elemenata iz jedne kulture u
drugu jedna je od najznaajnijih pojava u kulturnoj zbilji, pojava kakvu ne nalazimo ni u
anorganskom ni u organskom svijetu. Primjerice ne moe takorov rep ili uho prijei na slona, ali
orua, vjetine, znanja itd. znamo da se prenose iz jedne kulture u druge, pa su se tako npr. neolitska
kulturna dostignua, kao to su pripitomljene ivotinje, kultivirane biljke, alati, pa kasnije pismo ili
danas brojna tehnika dostignua, prenosila i prenose iz jednih kulturnih zajednica u druge. Te su
elemente prenosili u ranijoj povijesti u pravilu putnici, trgovci, misionari i drugi pojedinci.
IZBOR KULTURNIH ELEMENATA. Obino se misli kako e svaki kulturni element ili
oblik prijei iz kulture, u kojoj je nastao u druge. Ali ipak nije tako. Kulturne zajednice iz razliitih
razloga ne primaju sve elemente drugih kultura, ak i kad imaju mogunosti za to, a kad primaju,
znaju primljenom elementu (primjerice sjekiri) promijeniti oblik (npr. da ne bude s jednom otricom
ve s dvije) ili namjenu (npr. da ne slui za sjeu drva ve za ratovanje). Najbolji primjer za
razumijevanje irenja i prihvaanja kulturnih elemenata su rijei. U jezicima mnogih zajednica
nalazimo danas brojne rijei iz drugih jezika, ali to oni kojima je odreeni jezik materinski uope ne
moraju znati jer rijei mogu izmijeniti i oblik i znaenje, mijenjaju se prema pravilima gramatike
jezika u koji su dole i piu po pravopisu toga jezika. Ili drugi primjer, ideja pisma irila se iz jednih
kulturnih zajednica u druge, ali mi u razliitih naroda koji se slue pismom nalazimo sasvim
8

razliite oblike pisma (klinasto, hijeroglife, grko, latinicu, goticu, glagoljicu, irilicu, arapsko
pismo itd.). Promjene su naroito velike ako se primaju duhovni oblici dodue veina
kulturologa dri da se oni zapravo i ne mogu prenositi, da se tu radi o posve drugim tumaenjima i
znaenjima.
Dakle, i kad se primaju,elementi iz drugih kultura oni se u pravilu mijenjaju i prilagoavaju
kulturi u koju su dospjeli mijenjanjem bilo oblika, bilo namjene, bilo znaenja. Iz toga vidimo kako
kulture nisu neto bezoblino, nego posve logine, djelotvorne i osebujne cjeline; Dodiri kultura
preko pojedinaca su plodni jer se njima ne samo obogauju kulture nego i potie na stvaranje novih
kulturnih oblika.
AKULTURACIJA. Za razliku od pojave irenja kulturnih elemenata, pri emu je rije o
irenju pojedinih elemenata ili djelotvornih sklopova elemenata (primjerice pisma), akulturacijom
nazivamo pojavu kad dvije kulture cjelovito dolaze u dodir preko svojih predstavnika, to se dogaa
npr. prilikom seoba, ratova, a danas i pomou sredstava za masovno priopavanje. Pojavama
akulturacije ispunjena je duga ljudska povijest. Posljedica takva dodira bit e u pravilu pobjeda
jedne od kultura na prostoru gdje su predstavnici doli u dodir. To znai da e prevladati
svjetonazor, vrednote, organizacijski oblici, statusi, jezik i mnoga pravila jedne kulture, ali da e
ona pri tom biti obogaena brojnim elementima potisnute kulture.
Koja e se kultura ustoliiti, ovisi o brojnim i raznolikim iniocima, npr. o tome koja je
kultura tehniki razvijenija, ili pripadnika koje kulture ima vie, ili pak ako su pripadnici jedne
kulture na vlasti, a drugi potinjeni, ovisit e o nainu vladavine, tj. hoe li oni koji vladaju prisilno
zabranjivati oitovanje druge kulture (jezika, vjerovanja, obiaja, institucija itd.). A vano je i
dranje potinjenih, da li e i kako e prihvatiti nametnutu kulturu: da li e je sasvim odbiti, ili e je
prihvatiti samo slubeno, a i dalje e uvati svoju, ili e je prihvatiti sasvim; zatim, da li e u sluaju
odbijanja oni koji vladaju ii na to da pridobiju pojedince ustupcima itd.
Akulturacija je za pripadnike potiskivane kulture vrlo bolan proces, naroito pri dodiru
pripadnika dviju posve razliitih kultura. Tada dolazi do takozvanog kulturnog oka. Najbolji
primjer za to je upad Evropljana u Ameriku, kad se npr. stanovnitvo u carstvu Inka smanjilo za vie
od 90%, a u Srednjoj Americi za oko 70%. Od ratova je stradao relativno malen postotak, veina ih
je stradala od kulturnog oka. Stanovnitvo potiskivane kulture odaje se u takvim sluajevima
drogama, prostituciji, samoubojstvu, neradu, bijegu i slinom. Sline iako blae primjere imamo i
kasnije, naroito u nekim krajevima u koje su doli Evropljani, kao to su Sjeverna Amerika, Afrika,
Australija ili tihooceansko podruje. Svojevrsna akulturacija odvija se danas u cijelom svijetu u
kome se na raun znanstveno-tehnike civilizacije potiskuju sve druge kulture.
TRAJNOST KULTURNIH ZAJEDNICA. Znamo da su u povijesti postojale i da jo uvijek
postoje brojne kulture, a kako smo spominjali da su kulture osebujne cjeline, ne smije nas zavesti da
pomislimo kako svaka kultura poinje u svemu iz poetka i sve to ima da je stvoreno u toj
kulturnoj zajednici. To vrijedi tek za same poetke ljudske povijesti, inae je sasvim drugaije.
Osebujnost kultura sastoji se u prvom redu u osebujnosti sustava njihovih svjetonazora i vrednota,
institucija, mnogih statusa i pravila, a mnogo manje u pogledu znanja, vjetina i materijalnih
predmeta samo to ono prvo daje ovom drugom osebujna znaenja, te mogu postojati osebujni
oblici i namjene materijalnih predmeta, ali ne i materijalni elementi. Mogli bismo rei da se
osebujnost kultura oituje u osebujnom sklopu i u znaenju kulturnih elemenata na osnovi
osebujnih svjetonazora i vrednotnih sustava. Ljudi postoje od postanka ljudskog roda, preko
zajednica nasljeuju materijalna dobra i iz narataja na narataj prenose znanja, vjetine i drugo, a u
dodiru se jedne zajednice obogauju elementima drugih ljudskih zajednica, zato oblikovanje jedne
kulture nije proces to poinje ni iz ega, niti je to neki trenutni in.
Izgradnja nove kulture je dugovjean proces koji u osnovi znai izgradnju novog
svjetonazora i vrednota okosnice koja e prouzroiti mijenjanje i usklaivanje i drugih dijelova u
kulturi. Razlozi tome mogu biti razliiti: prirodni, tj. velike prirodne promjene ili iseljavanje u
prirodno razliit kraj; ili pak vjera ne omoguava veu prilagodljivost zajednice moguim
9

promjenama, tj. da se iz nje ne mogu objasniti nove pojave ih dogaaji; zatim da iz razliitih
razloga doe do nezadovoljstva pojedinaca ili slojeva koji se vie ne pridravaju odredaba kulture
itd. Oblikovanje nove kulture (dakle ne u sluajevima akulturacije) zapravo je proces kojemu je
nalije to neka zajednica prestaje ivjeti po odredbama prijanje kulture.
Kako, zato i koliko se dugo neka kultura oblikovala, zato, kako i koliko su dugo pripadnici
neke kulture inili u njoj bitnije promjene, tj. stvarali novu kulturu, pitanja su na koja odgovor
moramo potraiti analizom svake pojedine kulture u povijesti, prouiti brojne inioce suoavajui
se s golemom sloenou problema. U pravilu vrijeme oblikovanja pojedine kulture dugo je bar
stotine godina, a vrijeme trajanja moe biti i tisue godina u knjizi e se moi uoiti primjeri o
trajnosti mnogih civilizacija. Pojedina se kultura dok u njoj ivi neka zajednica neprestano
obogauje, a isto tako dogaaju se i mnoge promjene, no to ne znai i promjenu biti same kulture,
jer takva promjena znai promjenu njene kulturne okosnice, dok druge, sporedne promjene nisu
presudne. Da bismo to bolje razumjeli, posluimo se usporedbom s ljudskim tijelom. Za opstanak
ovjeka nemaju isto znaenje mozak ili srce kao nokat, uho ili ruka.
S druge strane, naputanje okosnice neke kulture ne znai ujedno gubitak svega iz te kulture.
S promjenama u povijesti ne iezavaju svi kulturni elementi, veinu preuzimaju druge kulturne
zajednice iako im najee mijenjaju oblik, namjenu ili znaenje. A to moe vrijediti ne samo za
materijalne nego i za druge kulturne elemente. Ako je rije o civilizacijama, gdje u pravilu imamo i
zapisivanje, ostaje mnogo toga zapisom sauvano to se uvijek moe primijeniti. Sumersko pismo
odavno nije u uporabi, ali neki su ga uspjeli odgonetnuti, drugi nauiti i sad mogu itati sumerske
zapise, otkrivati sumersku kulturu, koju i mi upoznajemo i iz koje mnogo toga moe biti poticajno
za nova kulturna oblikovanja.
RAZVOJ KULTURNE ZBILJE. Govori se o razvoju (evoluciji) u organskom svijetu, a to
znai pojavu novih oblika, novih vrsta i u pravilu sloenijih. A kako i u kulturnoj zbilji imamo
stalno obogaivanje kultura novim elementima, novim oblicima i pojavu novih kultura, govorimo i
o razvoju kulturne zbilje. Biolozi su izvrili podjelu u razvoju organskog svijeta poevi od
jednostaninih bia do ovjeka kao najsloenijeg oblika i posljednjeg u lancu organskog razvoja, a
brojni su autori pokuali izvriti podjelu i u razvoju kulture uzimajui razliite inioce za odrednicu
stupnjevanja. Mi emo se drati ire prihvaene podjele na staro kameno doba, mlae kameno doba
i doba civilizacije. Odrednica te razdiobe je stupanj tehnikog razvoja i sloenosti organizacijskih
oblika. Unutar svakog od tih razdoblja nalazimo brojne osebujne kulture. Kad bismo se drali
spomenute odrednice, mogli bismo i civilizacijsko razdoblje podijeliti u dva razdoblja: 1. do pojave
znanstveno-tehnike civilizacije i 2. razdoblje znanstveno-tehnike civilizacije, no mi se drimo u
Predgovoru naznaene podjele.

Pretcivilizacijsko razdoblje
Staro kameno doba
Staro kameno doba je najstarije razdoblje u povijesti kulture. Kako je kultura iskljuivo
vezana uz ovjeka ne nalazimo je u ivotinja; dapae, to da je kulturno bie jedna je od bitnih
ovjekovih odlika, ovjek i kultura sudbinski su povezani zbog toga poetke kulture valja traiti
u pojavi ljudi.
Znamo da je ovjek i organsko bie, nastalo razvojem u organskom svijetu, razvojem to ga
omoguavaju dva inioca, vaniski promjena prirodnih uvjeta, i unutranji sposobnost
organizma za prilagodbu. No sposobnost prilagodbe na velike klimatske promjene nemaju sve vrste,
nego samo one koje nisu do krajnosti specijalizirane. Zbog toga pri takvim promjenama imamo i
pojavu izumiranja nekih vrsta i javljanje novih vrsta. U okviru tih injenica valja shvatiti i nau
vlastitu organsku prapovijest. Biolozi svrstavaju sve dananje ljude u vrstu homo sapiens, koja s
izumrlim ljudskim vrstama ini ljudski rod (homo), a ovaj rod s rodom australopitekusa tvori obitelj
10

hominida, koja zajedno s naim najbliim ivim organskim srodnicima pongidima ili ovjekolikim
majmunima pripada superobitelji hominoidea; ta pak obitelj pripada podredu antropoida, a
antropoidi redu primata.
Valja imati na umu da razvoj u organskom svijetu nije jednolinijski, nego ima shematski
izgled stabla s granama i ograncima, npr. ljudi se nisu razvili iz danas ivih ovjekolikih majmuna,
nego samo jedni i drugi imaju zajednike daleke organske pretke.
Odvajanje antropoida dogodilo se, smatraju paleontolozi, vjerojatno poslije velike klimatske
promjene na Zemlji prije nekih ezdesetak milijuna godina, kad su se velika umska podruja
pretvorila u savane. U r a z v o j u a n t r o p o i d a moemo razlikovati tri razdoblja: predhumano,
prijelazno (to ga ine australopitekusi) i ljudsko s nekoliko ljudskih vrsta. Taj se razvoj prema vrsti
homo sapiens oituje nekim znaajnim promjenama, u prvom redu veim koritenjem ruku i mozga
za opstanak; ili tonije: uspravljanjem, hodom na dvije noge, pri emu prednji udovi dobivaju novu
namjenu, postaju ruke, i to je najpresudnije, raste obujam mozga. Uz ove najvanije preinake
ljudski rod i posebno vrstu homo sapiens odlikuju i druge razlike, kao to su oblici kostiju, sastav
krvi itd. Te su organske promjene dovele do toga da je ovjek postao jedino bie koje ima
sposobnost miljenja, koje se moe sluiti simbolima stvarati ih i razumjeti, a na simbolima se
temelji kultura kao zbilja, kao to se organski svijet zasniva na stanici; oni e kao sredstvo
priopavanja sluiti i za prijenos vijesti, pa e ovjek biti jedino bie koje moe sabirati iskustva i
prenositi ih iz narataja u narataj. Nadalje, ovjek se razlikuje od svega drugog ivog svijeta i u
oruu, i to ne zato to ga izrauje i upotrebljava, jer to ine i neke podljudske vrste, nego to je
jedino bie koje ga izrauje od nepropadljivog materijala, za trajnu uporabu, to ga jedini izrauje
za proizvodnju drugih orua i to jedini daje oruu ustaljen oblik (upravo po tome moemo npr.
u nekoj spilji u hrpi kamenja raspoznati jesu li to bila orua ovjeka ili ne).
Kad je u pitanju datiranje davnih dogaaja, vi ete se, itajui knjige razliitih autora to
piu o tim dogaajima, susresti s razliitim datiranjima istih dogaaja. A to zato to jo nema naina
da se tono odrede davni dogaaji. Istraivai se zbog toga koriste razliitim nainima, od kojih je
najtoniji onaj pomou C14 ali i njegova tonost see samo do prije 30 000 godina.
Prema pronaenim ostacima ljudski se rod pojavio u razdoblju pleistocena, kad se
sniavanjem temperature pogorala klima, u razdoblju u kojem su se izmjenjivala ledena i
meuledena doba. U vrijeme ledenih doba, kojih je u podruju Alpa bilo etiri led je pokrivao
golema podruja Evrope, Azije i Amerike. I poetak pleistocena datira se razliito, od prije pola
milijuna do milijun i po godina. Pleistocen se obino dijeli na d o n j i, koji obuhvaa Vilafransko
razdoblje (neto prije prvog ledenog doba) pa prvo i drugo ledeno te prvo i drugo meuledeno doba,
s r e d n j i koji obuhvaa tree i etvrto ledeno i tree meuledeno doba, i g o r n j i, koji obuhvaa
razdoblje povlaenja gleera, a zatim dolazi razdoblje neotermala, kad je klima poprimala dananje
odlike i Zemlja dananji izgled. Ostaci prvih ljudi naeni su u slojevima iz donjeg pleistocena. Slika
povijesti ljudskog roda, i organska i povijesti kulture, polako se popunjava, ali ipak oko datuma,
oko pojedinih nalaza, oko razvrstavanja fosila i odreivanja ljudskih vrsta jo traju sporovi meu
paleontolozima, antropolozima i arheolozima.
Godine 1962. uveni arheolog L. Leakey pronaao je u Oldowayskom klancu u istonoj
Africi fosilne ostatke hominida, pa kako je na njima ustanovio gotovo sve izrazito ljudske odlike, a
utvrdio da je njegovo i orue naeno u blizini izraeno od oblutaka (pebble tools), Leakev je
smatrao da je rije o pripadniku ljudskog roda te ga je nazvao homo habilis. Sporno je meutim to
obujam njegova mozga prema procjeni iznosi oko 680 cm; to jest u prosjeku za 80 cm vie nego u
australopitekusa, ali je manje nego to biolozi dre za graninu teinu oni naime smatraju da se
sposobnost miljenja ili simbolike djelatnosti u hominida stjee kad mozak poprimi veliinu od
700 do 800 cm. Mnogi danas ipak uzimaju homo habilisa kao predstavnika prve ljudske vrste.
Kako je nalaz iz Afrike, podruja koje nije bilo izloeno glacijacijama, kao primjerice Evropa, to je
i datiranje tee, pa iako se neke procjene kreu i do starosti iznad milijun i po godina, kao u
istraivaa pretpovijesne Afrike J. D. Clarka, vjerojatnije je da mu je starost neto manja.
11

Zatim dolaze mnogi nalazi iz raznih dijelova Starog svijeta (Evropa, Azija, Afrika) iz donjeg
i srednjeg pleistocena, ali neto mlai od Oldowayskog, za koje se pretpostavlja da pripadaju jednoj
novoj ljudskoj vrsti, vrsti homo erectus (uspravnog ovjeka, tako nazvanog iako su ve
australopitekusi ili uspravno) koji se dakle rasprostranio po svim kontinentima Starog svijeta. Ti su
se ljudi sluili grubo obraenim oruem izraenim od raznovrsnog kamenja, za razliite namjene
(sjeenje, struganje, rezanje) i razliitih oblika, od kojih se naroito istiu runi klinovi ili sjekire
tip orua koji se naziva aelskim. Zanimljivo je da su uz pekinkog homo erectusa pronaene kosti
velikih ivotinja i pepeo vatre, iz ega moemo zakljuiti da je lovio velike ivotinje i da se koristio
vatrom.
Nalazi iz treeg meuledenog i posljednjeg ledenog doba upuuju na jo jednu ljudsku vrstu,
vrstu neandertalca, nazvanu tako po nalazitu u SR Njemakoj, a koju nazivaju jo i homo sapieos
neandertalis. Najbogatije nalazite pripadnika te vrste je u nas kod Krapine, a otkrio ga je D.
Kraimberger-Gorjanovi. I ta je vrsta prilino rasprostranjena, iako manje nego homo erectus.
Neandertalci su se takoer sluili kamenim oruima razliita oblika preteno diskolikog bilo
od oljutena kamena bilo od jezgri, zaotrenih na vie strana ili s otrim iljcima. Taj je tip orua
nazvan po nalazitu u Francuskoj mustrijerskim, a nalazimo ga od Atlantskog oceana do u
unutranjost Azije. Dakako da su pripadnici i ove i prethodne ljudske vrste upotrebljavali orue i od
drugih materijala, npr. drva i kosti iako kotana orua jo nemaju posebnu obradu. Vjerojatno su
se u lovu sluili stupicama. Kako njihove ostatke nalazimo u podruju hladnog podneblja,
vjerojatno su se oblaili u ivotinjske koe i koristili se spiljama i prirodnim sklonitima. Ipak,
najzanimljivije je spomenuti nalaze neandertalca Mugharet es-Skhl, na Bliskom istoku, i TeshikTash, u Uzbekistanu, koji pokazuju da su se mrtvi pokapali, to znai da su se ve meu
pripadnicima te vrste javili neki oblici vjerovanja, dakle religija. Inae je veliina mozga u
neandertalca dosegla veliinu mozga homo sapiensa (oko 1650 cm), dok je veliina u pekinkog
homo erectusa iznosila 1050 cm.
U vrijeme posljednjeg ledenog doba, prije kojih etrdeset do pedeset tisua godina, javlja se
nova i posljednja ljudska vrsta, naa vrsta homo sapiens (nazivana jo i homo sapiens sapiensis). U
tom vremenu nestala je vrsta neandertalca, dok je homo erectus nestao i prije. Veina antropologa
smatra da homo sapiens nije neposredni potomak neandertalca, jer su uoljive mnoge fizike
razlike, ve da mu je porijeklo u vrsti protosapiensa, koja se poistovjeuje s nalazitima Steinheim,
Swanscombe, Fontchevade i drugim. S njime poinje razdoblje gornjeg pleistocena i mlaeg
paleolitika.
Iako su se prethodne vrste sluile glasovnim simbolima (rijeima), one oito nisu stvorile
jezike; jezici se dre tekovinom homo sapiensa (nedavna istraivanja antropologa na
neandertalcima pokazuju da im je oblik usta i nekih drugih dijelova takav da oito nisu mogli
proizvesti vei glasovni raspon). Simbolini sustavi, kao to su jezik i na svojevrstan nain pismo,
pa onda, u budunosti, sredstva za prijenos vijesti (knjige, iana i beina sredstva) presudno e
utjecati na obogaivanje kulturne zbilje, a upravo nakon pojave homo sapiensa poeo je ubrzan
razvoj kulturne zbilje za razliku od stotina tisua godina prije, kad vlada prilino kulturno
siromatvo.
Ve u svom paleolitskom razdoblju, do prije kojih petnaest tisua godina, homo sapiens je
znatno obogatio kulturu d ve se uoava prilina kulturna arolikost. Homo sapiens iri se u sve
prostore svijeta, pa e nastaniti i Ameriku. Prvi poinje umjetniki oblikovati. Pronaeni su brojni
ostaci njegovih crtea i gravura u peinama, kao to su Altamira, Lascaux i druge, pa na liticama,
zatim mnotvo kipova, posebice uvenih enskih figura zvanih pretpovijesne venere, ali i
ivotinjskih likova, te raznovrsnog nakita. Paleolitski homo sapiens ve je gradio privremena
sklonita, bilo u zemlji bilo atore, imao mnogo bolja i raznovrsnija kamena i kotana orua.
Arheolozi istiu postojanje ve u ovom vremenu dvaju osebujnih kulturnih podruja u Starom
svijetu orinjako, koje se prostiralo jugom Evrope preko Prednje Azije do Afganistana, a
odlikuju ga spomenuti crtei, i gravetinsko, koje je ilo sjevernije, sve do Kine, a odlikuju ga
12

spomenute enske figure. Materijalni ostaci nisu nam dovoljni za pravu i potpunu sliku o duhovnom
ivotu i odnosima u zajednicama paleolitskog homo sapiensa, u tome nam ak vie moe pomoi
uvid u ivot dananjih mezolitskih zajednica, a sudei po njima i duhovni ivot i odnosi u tim
zajednicama bili su oito bogatiji nego to se obino misli.
Mlae kameno doba
Uz pojavu ljudskog roda i vrstu homo sapiensa ovo razdoblje dri se za najznaajnije u
povijesti, pa ga engleski povjesniar G. Childe imenuje neolitskom revolucijom. To je razdoblje kad
se ljudske skupine, gradei naselja, stalno nastanjuju na jednom mjestu i kad se prvi put jedna
organska vrsta suprotstavlja prirodi mijenjajui je. Neolitski je ovjek to uinio pripitomljavanjem
ivotinja i uzgojem bilja za razliku od paleolitskog ovjeka, koji je ivio samo od prirode i u
prirodi, selei se kao nomad. To je razdoblje kad su izumljeni gotovo svi alati a dananji stroj u
biti je samo djelotvoran sklop alatki sa samostalnim pogonom, ovjek je tada poeo izraivati
posue, izmijenio je i obogatio prehranu, poeo je praviti odjeu i mnogo drugog. Zbog svega toga
naglo se i poveao broj ljudi na Zemlji.
Ali nisu u povijesti velike promjene tako nagle, ne dogaaju se odjednom, nego polako, to
jo vie vrijedi za dalju prolost. Tako je i mlaem kamenom dobu prethodilo jedno prijelazno
razdoblje, nazvano mezolitik, koje je trajalo od prije petnaestak do prije desetak tisua godina.
Razdoblje koje je bilo prijelazno od sakupljanja, lova i lutalakog ivota prema zemljoradnji,
stoarstvu i sjedilakom ivotu, razdoblje prijelaza od razvijenog starog kamenog doba prema
mlaem kamenom dobu.
Nedvojbeno je da je tome pridonijelo i poboljanje klime, koje je omoguilo poveanje broja
biljnih vrsta, pa e se lovci, dotad specijalizirani za lov na odreene ivotinje okrenuti sad vie
biljkama, a zatim, kako su se vode ustalile, i ribolovu. Dok su se ranije, vjerojatno, male skupine
ljudi kretale velikim prostranstvima, sad su razmjerno vee skupine mogle ivjeti na uem prostoru
i u blioj vezi jedna s drugom. Ta e promjena zahtijevati i nova orua od kamena, kosti i drva, pa
e se pojaviti neka vrsta motike, lopata, sjekira, bradva, pijuk, luk i strijela, pa udice, mree, kanui,
vesla, zatim uad, kone torbe i koare. A brojniji su i ukrasni predmeti. I kamena orua su
drugaija mikroliti. Otrice orua kao to su noevi ili pak vrci koplja i slino izrauju se od
niza kamenih otrica utisnutih u drvo ili kost. Mikrolitska e se orua dugo zadrati i u kasnijim
neolitskim zajednicama. Arheolozi smatraju da je mezolitik poeo najprije u Evropi iz koje je
poznato obilje mezolitskih kultura, i da se odatle irio prema Prednjoj Aziji, gdje e se pojaviti prvi
neolitski centar na Zemlji u 9. tisuljeu prije n. e. Valja spomenuti da gledano gospodarskotehniki na Zemlji jo i danas imamo mnogo mezolitskih zajednica, npr. u tropskim umama i
Kalahariju u Africi, u praumama Amazone u Junoj Americi, zatim na Malaji, Sumatri, Celebesu,
Novoj Gvineji, u Australiji. Promjene to smo ih nabrojili nisu jedine. Mezolitik ili srednje kameno
doba donijet e znatne promjene u ivotu ljudi, u kulturi tih zajednica u prehrani, smjetaju, u
sloenijim odnosima u zajednicama i u bogatijem duhovnom ivotu.
Prema dosadanjim istraivanjima jugozapadna Azija na potezu od Kaspijskog mora do
Perzijskog zaljeva na istoku pa do Egejskog mora i istonih obala Sredozemnog mora na zapadu
najstariji je neolitski centar. Drugi takav centar, ali mnogo mlai, bio je u Srednjoj Americi oko 5.
tisuljea prije n. e., u kojoj se i mezolitik javio kasnije nego u Starom svijetu (oko 8000 god. prije
n. e.). Prve kultivirane biljke, kao to su jeam i penica, prve pripitomljene ivotinje (osim psa),
kao to su ovca i koza, te prva stalna naselja iz jugozapadne su Azije, odakle e se neolitik iriti
polako u ostale dijelove Starog svijeta. Broj uzgojenih biljaka e se poveavati itarice, zatim
povre i voe, pa biljke koje daju sirovine za odjeu, kao to su lan i pamuk; a poveavao se i broj
pripitomljenih ivotinja osim ovce i koze, goveda i svinje, pa tovarne, kao to su magarac, deva i
konj, te perad. U Americi e se pripitomiti lama, guska, puran i uzgojiti mnoge biljke, kao kukuruz,
krumpir, rajica, duhan i mnoge druge. I u drugim su dijelovima svijeta bile uzgojene mnoge biljke.
13

Gotovo sve kultivirane biljke i pripitomljene ivotinje tekovina su neolitskih zajednica.

Mlae kameno doba pretvorilo je ovjeka od sakupljaa hrane u proizvoaa. Iako su pastiri
i dalje ali sa atorima lutali sa svojim stadima, zemljoradnici se stalno nastanjuju na jednom
mjestu. Neolitik je udario temelje novom ivotu ljudi, novom smjeru razvitka i brem obogaenju
kulturne zbilje, to je osnova za pojavu civilizacija. Ljudi su poeli kopati, sijati, saditi, eti i mljeti,
spremati ljetinu u koare i ambare, kuhati u glinenim loncima, jesti iz posua i piti iz kamenih vaza,
pripremati jela, raznovrsna i sa zainima, stanovati u kuama od drva, peene zemlje ili kamena s
pokustvom u njima, neki su ivjeli u naseljima opasanim jarcima, a bilo je i kua svetita. Kamen
je ostao glavni materijal iz kojeg se izrauje orue, ali je on sad fino izbruen (odatle i naziv mlae
kameno doba); a koriste se ve i oruima od kovina to ih nalaze u prirodi. Spomenuli smo da su se
ljudi tada ve sluili gotovo svim alatima. Jo brojnija i raznovrsniji postat e nakiti. Na mnogim
mjestima otvaraju se kamenolomi, ljudi putuju kopnom, morem, rijekama i jezerima na tovarnim
ivotinjama, u saonicama, na splavima, u brodovima s jedrom i trguju. Zajednice postaju vee,
statusi i institucije brojniji, odnosi u zajednicama sloeniji, duhovni ivot oito jo bogatiji.
Razliite zajednice poinju stvarati svoje izrazito osebujne kulture kako moemo vidjeti u
brojnih neolitskih zajednica to ih jo nalazimo na Zemlji.
Arheolozi su, koristei se odlikama lonarije kao odrednicom, uspjeli otkriti brojne stare
neolitske kulture. Iako materijalni ostaci tih kultura mogu biti podloga za neke zakljuke, ipak o
ustroju svake od tih starih neolitskih zajednica, o odnosima u njima i o duhovnom ivotu ne
moemo mnogo rei. Valja se u tome kloniti oskudnih apstraktnih i uglavnom proizvoljnih shema;
mnogo su bolji pokazatelj suvremene neolitske zajednice, a one nas upuuju na duhovno bogatstvo i
na kulturnu raznolikost tih zajednica.
Kulturno gledano, u neolitskim zajednicama nastale su osnove, u prvom redu gospodarske,
za ono to e razviti prve civilizacije.

14

I. Antiko razdoblje
Pod antikom se obino podrazumijeva kulturna povijest stare Grke i Rima, no mi ovdje, polazei
od znaenja latinske rijei antiquus (star ili drevan), u antike civilizacije ukljuujemo sve stare ili
drevne civilizacije koje su se u raznim podrujima Zemlje javile prije ili u vrijeme stare Grke i
Rima. Evropljani su antikim drali Grku i Rim jer su to prve civilizacije na evropskom tlu, o
drugima dugo nisu znali nita ili veoma malo, a i nazivali su ostale etnike zajednice barbarima.
Antiku su tako zapoinjali s Grkom, iako su se civilizacije pojavile u Aziji i Africi prije nego u
Evropi (a samo neto kasnije nego u Evropi pojavile su se i u Americi).
Mi smo prije nabrojili dostignua koja su pretpostavkom da neku kulturu moemo nazvati
civilizacijom, ali kako je kultura razvojna zbilja, a ne stalno ista, to se u vezi s prvim civilizacijama
javlja pitanje: u kom asu kulturu neke zajednice ili nekog podruja moemo nazvati civilizacijom?
Da li onda kad nalazimo sva dostignua, ili veinu njih, ili pak samo neka? Ako ne sva, onda koja?
Da li, primjerice, gradove, dravu, klase, ili pak pismo?
Ve spomenuti engleski arheolog i povjesniar G. Childe, kojega u tome dre mjerodavnim,
istie deset dostignua, prisutnost kojih u nekoj zajednici znai da ta zajednica ivi civilizacijski, a
to su: 1. postojanje gradova ili urbanizacija; 2. da svi vie ne ive neposredno od proizvodnog rada,
ve se u gradu stvara jedna klasa ljudi koji ive od rada onih na selu; 3. da proizvoai plaaju
porez ili danak zamiljenom boanstvu ili boanskom kralju koji tako sabire viak proizvoda; 4. da
nalazimo velike javne zgrade u gradovima koje ujedno znae da postoji sabiranje vika rada, kao to
su hramovi, skladita (ali i duani i radionice obrtnika); 5. pojavu vladajue klase iskljuenu iz
neposredno proizvodnog rada, koja preuzima javne poslove zajednice i posveuje se duhovnom
radu, planiranju i organiziranju: to uvjetuje 6. izum pisma, a pismo omoguava 7. znanost (najprije
aritmetiku, geometriju i astronomiju), to e biti predmetom bavljenja sveenika; 8. viak proizvoda
omoguuje pojavu umjetnika kao posebnog sloja i daje nov smjer umjetnikom izraavanju; 9.
javlja se meunarodna trgovina, ne samo iz zahtjeva vie klase za luksuznim predmetima nego i iz
potrebe obrtnika za materijalom, i 10. razvija se iroka strukovna podjela obrtnika koji svojim
radom namiruju potrebe nove zajednice.
Ako bismo se doslovce drali Childea, onda bi nam iz kruga civilizacija ispale i takve
kulture kao to je kultura Inka, jer ondje ne postoji pismo u pravom smislu rijei, zatim sudanski
krug srednjovjekovnih kultura srednje Afrike, gdje takoer pismo nije bilo u uporabi, a ispao bi
zapravo i Egipat i Maje, jer njihova upravno-vjerska sredita nisu gradovi kakve pretpostavlja
Childe, smatraju neki. Zato je primjerenije realnosti drati se onih miljenja koja istiu prisutnost
veine a ne svih spomenutih civilizacijskih dostignua u nekoj zajednici, tad ve moemo govoriti o
civilizaciji.
Valja zatim imati na umu da civilizacija na nekom prostoru nije iznenadan skok nego da se
radi o razvitku u vremenu, u kome se polako javljaju i oblikuju civilizacijska dostignua, i to
naravno ne sva istovremeno. Podjelom u povijesna razdoblja ili kulture razliite po kakvoi
apstrahira se djelomice od realnih tokova, daju se neke odrednice na osnovi kojih onda kulturne
zajednice razvrstavamo prema prisutnosti odgovarajuih dostignua u njima u odreene etape ili
oblike: npr. da su lov i sakupljanje gotovih plodova odlike privreivanja staroga kamenog doba,
zemljoradnja i stoarstvo mlaeg kamenog doba, a da civilizaciju odlikuje prisutnost obrta ili
industrije i trgovine.
U povijesnom pristupu realnosti uvijek moramo imati na umu razvitak. Tako su se i prve
civilizacije u povijesti pojavile u onim prostorima gdje su ve postojale pretpostavke za njihovu
pojavu razvijeni neolitik, kao to su prostori Prednje Azije, Egipta, oko Inda, ute rijeke (Huang
He), jugoistone Evrope, pa Srednje Amerike i June Amerike uz obalu Tihog oceana.
Iako se sve antike civilizacije nisu pojavile uz naplavne rijeke ipak jesu one najranije, pa
su te dvije injenice neki doveli u uzrono-posljedinu vezu. Valja upozoriti da nije dobro tako
pristupati realnosti, jer je ona uvijek sloena i valja raunati uvijek s vie inilaca. Stoga u ovom
15

sluaju bar jednako ako ne i vie od injenice da su se prve civilizacije pojavile uz naplavne
rijeke valja uzeti u obzir injenicu da su to prostori gdje se prethodno najranije i ubrzano
razvijao neolitik sa svim kulturnim bogatstvom.

Povijesni pregled
JUGOZAPADNA AZIJA. Prostori Prednje Azije predvodili su u neolitskoj promjeni, i na ovom
prostoru pojavila se prva civilizacija u povijesti sumerska civilizacija. Sumerska civilizacija
pojavila se na uu Eufrata i Tigrisa, iako su u neolitskim dostignuima prednjaili prije okolni
brdski prostori. U 5. i 4. tisuljeu prije n. e. na nekim od tih podruja (Catal Hyk u Anatoliji,
Tepe Gavra i Hocilar, uz gornje tokove Eufrata i Tigrisa, Jerihon u Palestini, pa u podruju jezera
Van i u sjevernom Huzistanu) nalazimo oita obiljeja okupljanja veeg broja stanovnika na jednom
mjestu s elementima grada, drutvenu raslojenost, podjelu rada (poljoprivreda, stoarstvo, obrt,
trgovina i uprava), neku vrst politike organizacije i planskog voenja ivota.
No u spomenutim mjestima nastupio je prekid, a razvoj se nastavio na drugom mjestu tog
podruja, na uu Eufrata i Tigrisa, u zemlji Sumerana naroda o kome ne znamo ni kada se ni
odakle se doselio, pa ak ni kojoj iroj etnikoj skupini pripada. Tu se, kraj Perzijskog zaljeva, ve u
5. tisuljeu prije n. e. nalazilo naselje Eridu s hramom od opeka, a na prijelazu u 4. tisuljee prije
n. e. ve postoji Uruk (Warka), da bi nedugo zatim nikli brojni gradovi poput Ura, Lagaa i Nipura.
Na ovom su se prostoru najprije pojavili svi civilizacijski oblici gradovi, drava, pismo, znatno
razvijena tehnika i vea proizvodnja, pojavila su se najprije egzaktna znanja i kole, a bogata i
razgranata trgovina podsticala je i okolna podruja na ulazak u civilizacijski krug.
U blizini Sumerana odrana su ivjeli drugi narodi, istonije Elamci, sjevernije Akaani
(Babilonci i Asirei) i Hurijci, a s vremenom e u te prostore dolaziti i drugi Guti, Hetiti, Kasiti,
Amoriani, Medijci, Perzijanci i jo mnogi drugi. Sumerani su ve u 3. tisuljeu prije n. e. doli
pod vlast sjevernih susjeda Akaana, da bi ponovo stekli slobodu, pa je opet izgubili. S vremenom
e taj narod izumrijeti, ali je sumerski jezik ostao do duboko u 1. tisuljeu prije n. e., naziv
sumeranin dugo e oznaavati uena ovjeka, a klinasto e pismo tisuljea prije n. e. biti pismo
ovih prostora.
Sumer je bio poticajan u urbanizaciji ovih prostora i dao im brojne kulturne elemente. Ne
samo na podruju tzv. plodnog polumjeseca uz Eufrat i Tigris, gdje e rast! gradovi poput Kia,
Marija, Aura, Ninive, Kerkemia, pa Babilona, nego i u Maloj Aziji gdje mi Hetiti izgradili svoju
prijestolnicu Hatua (Bogazky), a i dalje prema zapadu gdje je veliko znaenje stekla Troja, zatim
u Siriji, gdje su se razvila snana trgovaka sredita popust Ugarita, Biblosa, Kadea i, junije, Tira,
Sidona, Jeruzalema i brojna druga.
Dok je Elam na istoku dugo ostao po strani pa su se i Elamci dugo etniki odrali, Sumersko
je podruje zarana bilo izloeno upadima naroda sa sjevera i zapada, semita, indo-iranaca i drugih
skupina,1 to je imalo za posljedicu ne samo osvajanje Sumera i izumiranje toga naroda nego i estu
smjenu drava, mnogo ratova i osvajanja.1 Najprije su to uinili Semiti iz Akada, iji je vladar
Sargon u 24. st. prije n. e, osnovao veliku dravu od Perzijskog zaljeva do jezera Van na sjeveru i
sirijske obale na zapadu. S vremenom su oni civilizacijskoj podlozi Sumerana pridodali i elemente
svoje kulture, u prvom redu vjere, pa e kasnije grad. Babilon postati kulturnim sreditem
Mezopotamije. U 18. st. prije n. e. upadaju u te prostore i Indoevropljani, od kojih su najpoznatiji
Kasiti. Na sjeveru su i Asirci osnovali svoju dravu i trgujui po Maloj Aziji ondje postavljali
temelje brojnih gradova. Nakon njih su veliku dravu stvorili Hurijci i poveli borbu za prevlast u
tom podruju. U sredinjem podruju Male Azije dominantan su poloaj stekli Hetiti, narod koji je
ljubomorno uvao tajnu proizvodnje eljeza na kojoj se temeljila mo njihove drave. Oni su se
zatim borili politiki s Egiptom oko prevlasti u Prednjoj Aziji, pa tako u 2. tisuljeu prije n. e.
1 Brojevima crvene boje upozorava se na tekstove koji se nalaze u Prilozima na kraju obrade svakog razdoblja a
sadre neke najznaajnije izvorne dokumente.

16

poinje ovdje i kulturni utjecaj Egipta.

No brojni su gradovi tog prostora u to vrijeme postojali kao samostalne drave. Kulturno je
u 2. tisuljeu prije n. e. od svih najzanimljiviji Ugarit, koji je bio veliko trgovako1 i kulturno
posredniko sredite. Njegov se bogati arhiv s napisima na akadskom, hetitskom i hurijskom jeziku
sauvao, a tu nalazimo i prve dokaze o nastajanju alfabetskog pisma. S propau Krete poetkom
druge polovice 2. tisuljea prije n. e. poraslo je znaenje fenikih gradova. Oni postaju trgovakim
gospodarima Sredozemlja, osnivaju po njemu svoje gradove-kolonije i prenose civilizacijska
dostignua. Feniani su uz to poznati po alfabetskom pismu, koje e preko Grka i Rimljana doi i
do nas.
U ovom kotlu naroda (kako nazivaju prostor Prednje Azije) koji su osnivali drave, vodili
ratove, osvajali, preseljavali jedni druge, ruili gradove (Babilon je primjerice bio nekoliko puta
ruen i ponovo graen), nametali politiku vlast, vjeru, jezik ili bili pokoreni, asimilirani ili uniteni,
bilo je i sluajeva ugovora meu dravama 0 prijateljstvu kako bi se omoguio miran, ivot i
gospodarski razvoj, to su ih meu sobom sklopile velike drave i mali gradovi-dravice;
Na prijelazu iz 2. u 1. tisuljee prije n. e., vodei borbe s gradovima-dravama u Palestini i
junoj Siriji, tamo e osnovati dravu i jedan narod koji je u povijesti poznat po vjeri to e biti
podlogom dvjema kasnijim svjetskim vjerama kranstvu i islamu; bili su to idovi. Slian
nomadski semitski narod bili su Aramejci (Sirijci), koji su lutali prostorima Mezopotamije i Sirije i
osnivali tamo svoje kneevine, pa dravu, a u 1. tisuljeu prije n. e. njihov je jezik poslao opim
govornim i knjievnim jezikom Prednje Azije.
Kao okrutni ratnici iz tih su prostora najpoznatiji Asirci, koji su rano uli u povijest i potpali
pod sumersko-babilonski kulturni utjecaj, rano izgradili svoju dravu, a u 2. su tisuljeu prije n. e.
ne samo trgovali nego su ve postali i politika sila. Ipak njihova su osvajanja najuspjenija u prvoj
polovici 1. tisuljea prije n. e. Ali su poznati i po monumentalnim graevinama i po
Asurbanipalovoj biblioteci, ostaci koje su dragocjen izvor poznavanju starog Bliskog istoka.
Njih e na ovim prostorima smijeniti Perzijanci, koji e u drugoj polovici 6. st. prije n. e.
stvoriti do tada najvee carstvo, od Male Azije i Egipta do Inda na istoku. Perzijanci su arijevci i
uli su u povijest po vrlo organiziranoj upravi i snoljivosti prema pokorenim narodima, a poznatom
e ostati i njihova vjera, mazdaizam, reformatorom koje je bio Zaratustra.
Perzija je htjela svoj utjecaj proiriti ne samo prema istoku nego i prema zapadu, ali se u tom
htijenju sukobila s jednim evropskim narodom, s Grcima. Svi njeni pokuaji u 5. st. prije n. e. da
slomi Grke propali su, a Aleksandar Makedonski e u drugoj polovici 4. st. prije n. e. prostore
Prednje Azije i sve dalje do Inda podvri svojoj vlasti, te e nastupiti razdoblje helenizma i u kulturi
tih prostora. Sam je Aleksandar, divei se Perzijancima, htio stopiti grku i perzijsku kulturu. Grci
e stoljeima imati znaajnu i kulturnu i politiku ulogu u prostorima koje je osvojio Aleksandar.
Kasnije se Perzija opet bila obnovila, ali je na velikom dijelu nekadanje Aleksandrove drave
Grku zamijenio Rim.
Narodi su u tom prostoru uzajamno kulturno utjecali pa su vidljive slinosti, ali su mnogi
odravali i svoju vjeru, jezik i obiaje i unosili poneto svoje u umjetnost i upravu. A ivjele su
ovdje brojne etnike skupine, mnogima ni ime ne znamo. ak u prvim stoljeima uprave Bizanta
samo je na podruju Male Azije ivjelo jo oko osamdesetak etnikih skupina.
DOLINA NILA. Drugo civilizacijsko sredite nastalo je na podruju dananjeg Egipta uz
rijeku Nil. Tu se pod utjecajem iz Prednje Azije poeo razvijati neolitik u 5. tisuljeu prije n. e. u
Donjem Egiptu, u delti Nila (Merimde i uz fajumsku oazu), a neto kasnije i u Gornjem Egiptu (El
Badari i Naqada). Kultura Naqade e se razvijati i iriti, pa e se u Gornjem Egiptu prije stvoriti
drava iji e vladari ujediniti Gornji i Donji Egipat krajem 4. tisuljea prije n. e. (Narmer ili
Nemes) ali e naslov vladar Gornjeg i Donjeg Egipta ostati u staroegipatskih vladara sve do
kraja novog carstva, i obiljeen dvojnim krunskim simbolima. Poetkom 3. tisuljea prije n. e.
Egipani e se ve sluiti pismom.
17

Temelji staroegipatskoj kulturi stvoreni su ve u preddinastikom i ranom dinastikom

razdoblju. Politika povijest u znaku je triju kraljevstava, trideset to domaih to stranih dinastija,
povremenih unutranjih sukoba i borbi, osvajanja, ali i okupacija (Hiksa, Hetita, Asiraca,
Perzijanaca), da bi 332. god. prije n. e. stari Egipat postao jedna od helenistikih provincija. Ipak
rano kulturno oblikovan, s materijalnim bogatstvom to ga je omoguavao Nil i s teokratskom
politikom organizacijom, Egipat nije doivio bitne promjene u svojoj tritisuljetnoj povijesti.
Kultura mu traje do 3. st. n. e., da bi potpuno ugasla u 6. st., kad je bizantijski car Justinijan 535.
god. zatvorio posljednji staroegipatski hram, hram boice Izide u Fileu, kipove poranio u Carigrad,
zatvorio Izidine sveenike, a hram pretvorio u kransku crkvu. Bili su ti sveenici vjerojatno
posljednji znalci staroegipatskog pisma, nakon toga kao da je pao mrak na tu kulturu.
Ostaci starih Egipana su dananji Kopti u Egiptu, ali njihov jezik, koji je do 17. st. bio jezik
knjievnosti i liturgije, znatno se ve razlikovao od staroegipatskog. Egiptolozi kau da je razlika
vea nego izmeu francuskog i latinskog. Istina je da su u dodir sa starim Egiptom rano doli Grci,
a kasnije i Rimljani, pa su neki kao Herodot, Strabon, Diodor, Jamblih ostavili spomen o toj kulturi,
ali je najbolje djelo, djelo staroegipatskog sveenika Manethona, propalo.
Tek 1822. god. Francuz J. F. Champollion uspio je odgonetnuti staroegipatske hijeroglife i
od tada poinje ponovno prouavanje te kulture. Ne samo to je zbog spomenutoga bio pao mrak na
tu kulturu, nego se dugo dralo da je ona ostala bez utjecaja na kasnije kulturne tokove, za razliku
od prednjoazijskih, pa i dalekoazijskih ranih civilizacija. No nije posve tako, jer ona je imala
utjecaja i u Prednjoj Aziji, i u Grkoj, i u Rimu, a u najnovije doba otkrilo se da je ona naroito
utjecala na junije prostore. Iako pod mnogim poticajima iz Prednje Azije, staroegipatska kultura
bila je osebujna, oblikovana na tlu Afrike ona e i utjecati na kulture toga kontinenta.
Vrlo rano, vjerojatno jo u preddinastiko doba, iako prvi spomeni o tome datiraju iz 24. st.
prije n. e., Egipat uspostavlja trgovake veze s unutranjou Afrike, odakle nije samo dobivao
zlato, slonovu kost, kou, graevno drvo i crne sluge nego je irio i kulturni utjecaj. Vrlo rano
poinje i politiki utjecati prema jugu, najprije u Nubiji, da bi zatim junije u dananjem Sudanu
Kuiti doli pod jak kulturni utjecaj Egipta. U 2. tisuljeu prije n. e. bit e Kerna kod treeg
katarakta egipatska tvrava i sudanska prijestolnica, a poetkom 1. tisuljea prije n. e. u Napati
kraj etvrtog katarakta pojavila se neovisna, ali egipcijanizirana kuitska kraljevska dinastija, koja
je u 8. st. prije n. e. dala i XXV egipatsku dinastiju. Kuitska e drava postojati sve do 4. st. n. e.
Upravo kad Egipat poinje politiki slabiti, tj. od poetka 1. tisuljea prije n. e., poinje
politiki jaati juniji prostor egipatske kulture; propadanje Egipta i gaenje njegove kulture, kako
je dosada gledano sa sjevera, znailo je zapravo irenje te kulture prema jugu, prema crnoj Africi.
Do kraja svoje vladavine Kuiti su proirili vlast do dananjeg Kartuma i u dravi je ve
prevladavalo crno stanovnitvo. Kuiti su nauili od Asiraca taliti eljeznu rudu, da bi nedugo zatim
njihova nova prijestolnica Meroe postala, kako arheolozi kau, Birminghamom srednje Afrike.
Oni su opskrbljivali eljezom podruje srednje Afrike, to je tamo izazvalo znaajne kulturne
promjene. U vrijeme vlasti Ptolomejevia u Egiptu je sjajno doba te drave.
Od 1. st. n. e. Meroe poinje propadati jer u blizini, u sjevernoj Etiopiji, semitski doseljenici
s Arapskog poluotoka osnivaju vrlo snano trgovako kraljevstvo Aksum. U 4. st. aksumski vladari
rue Meroe i prihvaaju kranstvo. (Neki afrikanisti smatraju da se kuitsko stanovnitvo iselilo
prema zapadu i da injenice upuuju na to da su upravo oni potakli osnivanje srednjovjekovnih
drava u srednjoj Africi.)
INDIJA. Tree civilizacijsko sredite razvilo se u dolini Inda. I ovdje e se na bogatim neolitskim
temeljima razviti civilizacija koja je u drugoj polovici 3. tisuljea prije n. e. bila u punom cvatu,
civilizacija nazivana indskom po rijeci Indu, ili po dva velika gradska sredita: Harappe i
Mohendo-Daro. Po prostranstvu ona je u to vrijeme najvea i za to vrijeme iznenaujue
urbanizacije. Na alost, pismena indskih peata jo nisu odgonetnuta pa je duhovni ivot te kulture
ovit tamom, iako se iz nekih materijalnih ostataka moe pretpostaviti da hinduizam ima u njoj svoje
18

korijene. Materijalni nalazi pokazuju nam da su pripadnici te kulture bili u trgovakom dodiru sa
Sumerom. Tajanstven je i prestanak te civilizacije u prvoj polovici 2. tisuljea prije n. e., te se
moe samo nagaati o uzrocima prirodna istroenost kulture ili najezda arijevaca.
No nije tama samo oko prve civilizacije na tlu Indije nego postoje velike tekoe i u
datiranju kasnijih dogaaja, jer sustavno historiografsko praenje dogaaja poinje u Indiji tek s
dolaskom islamaca u 11. st. n. e., a samo neto ranije od budista na Cejlonu. Razlog su tome drugi
odnos Indijaca prema vremenu i ukorijenjenost usmene predaje. Arijevci su doli u Indiju u
podruje Petorjeja (Pendab) vjerojatno u vie valova, negdje izmeu 1750. i 1250. prije n. e.,
kako vidimo iz Veda, u plemenskim skupinama i s antropomorfnom vjerom. Od 10. do 8. st. prije n.
e. poinje njihovo pomicanje prema istoku niz Ganges do Bengalskog zaljeva, kad poinje i obnova
gradskog ivota i stvaranje drava u Indiji. Dodiri s prijanjim tamonjim stanovnitvom uvjetovat
e naputanje stare arijevske vjere i u razdoblju brahmanizma od 8. do 6. st. prije n. e. utemeljenje
novog svjetonazora, koji je u osnovici svih kasnijih vjera. A to je i vrijeme stvaranja otrih klasnih
razlika s elementima to e kasnije postati podlogom kastinskom sustavu. Tu su zapravo prvi znani
nam poeci hinduizma.
Na prijelazu 6. u 5. st. prije n. e. ive Buda i Mahavira, utemeljitelji dviju poznatih indijskih
vjera budizma i ainizma. U to vrijeme izrasta u srednjem toku Gangesa snana drava Magada,
a u sjevernoj Indiji niu i gradovi s bogatim gradskim ivotom, kao to su Taksila u Pendabu i
Pataliputra na donjem Gangesu. Krajem 6. st. prije n. e. upadaju u Indiju Perzijanci, to je imalo
utjecaja na tadanji politiki i kulturni ivot; a bilo je kulturnog utjecaja iz Perzije i prije. U drugoj
polovici 4. st. prije n. e. dopro je do Indije i Aleksandar Makedonski, to je oznailo i poetak
odreenog grkog utjecaja. Krajem istog stoljea dolazi do ujedinjavanja sjeverne Indije, a vladar
Aoka u 3. st. prije n. e. proirio je vlast i na Dekan od tada poinje jai kulturni utjecaj sjevera
prema jugu Indije. Zatim su Grci osnivali drave na sjeverozapadu Indije, pa su nakon toga upadali
Saki (Skiti), pa Kuani; ali su drave stvarali i domai vladari i Indijom se irio duh brahmanizma
(hinduizma) s elementima kastinskog drutvenog ustroja i drugim odlikama indijske kulture. Pri
kraju naeg razdoblja jedna je mona indijska dinastija (Gupta) ponovo ujedinila velike prostore
zemlje, privredno i duhovno oivjela Indiju. To je i vrijeme uvenog Kalidase, zlatno doba indijske
knjievnosti i umjetnosti.
Indijska kultura irila se i izvan Indije na Indokinu i prema Himalaji, a budistika vjera u
Kinu i Japan.
JUNA EVROPA. Prva civilizacija na tlu Evrope pojavila se na otoku Kreti meu bliskoistonim
doseljenicima, ali i pod utjecajem Egipta. Naziva se kretskom ili minojskom (po legendarnom
Minotauru), ali se ona zajedno s mikenskom, kojoj je starija suvremenica, naziva i kretskomikenskom. Poloaj Krete u Sredozemnom moru kao stjecitu pomorskih trgovakih putova
civiliziranog juga (Egipta) i istoka (Prednje Azije), te sjevera s razvijenim neolitikom bit e
presudan to se ovdje rano razvila civilizacija, ve u drugoj polovici 3. tisuljea prije n. e.
Srednje razdoblje te civilizacije traje od poetka 20. do poetka 16. st. prije n. e. kad se na
veliko proizvodi bronca, obogauje tehnologija, stanovnitvo gue nastanjuje, kad iz grada kao
sredita poinje politika uprava s vjerskim autoritetom, kad drava ureuje i nadzire privredni
ivot, kad se grade prometnice i uvode kola, te jae razvija pomorska trgovina, uvodi pismo
ponajprije radi trgovine i uprave (najprije hijeroglifi na peatima a zatim i linearno) pismo
pisano na glinenim ploicama. Ta je civilizacija u zenitu od 1600. do 1400. prije n. e. Tada se gradi i
sjajna vladarska palaa u Knososu, koja jo odolijeva vremenu, tada je i njena umjetnost u procvatu.
Oko 1400. prije n. e. kretsku dravu rue Mikenjani.
Iako pod utjecajem Egipta i Prednje Azije, ta je kultura osebujna, to je vidljivo iz njene
naturalistike umjetnosti, osebujne vjere, prva je pomorska civilizacija, a nije ni vojna sila ni
sveenika despocija.
Na evropskom kopnu, u Grkoj, na Peloponezu, razvija se u to vrijeme i Mikena, iji e
19

utjecaj jaati posebice nakon to je sruila prevlast Krete. Val doseljenika koji je u 12. st. prije n. e.
izazvao poremeaje na Bliskom istoku (sruio Hetite i oznaio politiko propadanje Egipta)
zahvatio je i Grku. Najezdom Dorana u to vrijeme Grka e za tri stotine godina pasti u mrak, s tek
neto ivota u Atici. Od 8. st. prije n. e. poinje obnova, pa procvat, u kojem e nekoliko stoljea
Grka s Fenikijom, a onda sama, gospodariti Sredozemljem, osnivajui po njemu svoje kolonije. U
5. su stoljeu prije n. e. Grci zaustavili Perzijance u prodoru prema Zapadu, a u 4. st prije n. e.
proirio je helenizirani Aleksandar Makedonski grku kulturu do Inda.
No i zapadnije, na Apeninskom poluotoku postojala je ve c i v i l i z a c i j a Etruana
naroda kome se ne zna porijeklo niti su odgonetnuti zapisi to ih je pisao. Iz vie gradova izmeu
Ebra i Tibera irili su Etruani vlast do Poa na sjeveru i Kampanje na jugu, a kulturni utjecaj jo i
dalje kao vjeti trgovci i obrtnici, narod bogat umjetninama i ivim gradskim ivotom.
Presudno su kulturno utjecali Etruani na Rim. Bijahu na njegovu mjestu ranije latinska
naselja to ih Etruani uinie gradom, izgradivi i uveni forum. Kad se Rim 509. god. prije n. e.
pod Tarkvinijem osamostalio, bit e to sudbonosno za Etruane iako nee odmah nestati, odrat
e se polako slabei sve do poetka nove ere. Od grada republike 509. god. prije n. e. Rim je do n.
e. pretvorio Sredozemlje u rimsko jezero.
Rimsku povijest obino dijele u tri razdoblja doba kraljeva (do 509. god. prije n. e.), doba
republike (od 509. do 31. god. prije n. e.) i doba carstva (od 31. god. prije n. e. do pada grada Rima
476. god.). To tisugodinje razdoblje bogato je politikim i socijalnim dogaajima pa e i
kasnije ti dogaaji zanimati povjesniare i mnoge teoretiare. Razdoblje od 7. do druge polovice 4.
st. prije n. e. u znaku je borbe patricija i plebejaca, da bi tada davanjem politikih prava plebejcima
bio uspostavljen relativni socijalni mir i otpoeo bogatiji gospodarski ivot; ali Rim se od tada odao
ratovanju kao prvorazrednom cilju. Do sredine 3. st. prije n. e. Rim je zavladao Apeninskim
poluotokom, a zatim se dao na osvajanje sredozemnih zemalja, najprije ratujui s tadanjim
gospodarom zapadnog Sredozemlja Kartagom (264-146. god. prije n. e.), a zatim i s drugim
dravama i narodima.
Do kraja republike (31. god. prije n. e.) pod vlast Rima potpale su Mala Azija, Sirija, Egipat,
dananji Tunis (Afrika), panjolska, Galija do Rajne, Recija, Norik, Panonija, Ilirija, Makedonija i
Grka. Ta su podruja postala provincije kojima se upravljalo iz Rima.2
Dogodile su se u tom razdoblju i velike gospodarske i socijalne promjene s jedne strane
velika bogatstva steena u ratovima, velik priliv bogatstva u Rim iz provincija, velik porast broja
robova, gospodarski rast, a s druge strane, s odlaskom u ratove, smanjilo se rimsko seljatvo,
porasla je mo zemljine aristokracije, a pojavio se i sloj novarskih i poduzetnikih bogataa.
Propadanje seljatva, velik broj robova i njihovi ustanci, meusobne borbe stare i nove aristokracije,
ustanci naroda u golemim pokorenim podrujima, ugroenost granica od drugih drava i naroda
sve je to zahtijevalo socijalne i politike promjene. Na tome rade najprije (u drugoj polovici 2. st.
prije n. e.) braa Grakho (Tiberije i Gaj) kao zastupnici niih slojeva (stranke populara) protiv
robovlasnike aristokracije (optimata), nastavlja Gaj Marije (kraj 2. st. prije n. e.), koji je posredno
preko reorganizacije vojske pokuao rijeiti pitanje bezemljaa stvarajui profesionalnu vojsku
dajui vojnicima zemljine posjede, ime je ojaao ulogu vojske i vojnih zapovjednika u rimskoj
dravi, ali se zamjerio svemonom senatu.
Rimske republikanske institucije s dotadanjim klasnim sastavom i ingerencijama nisu
mogle vie biti djelotvorne, put je vodio svemonoj ulozi vojnih zapovjednika. Iz prvog poznatijeg
takvog pokuaja, iz trijumvirata Cezara, Pompeja i Krasa, namee se za kratko Cezar, no iz drugoga
(Oktavijan, Antonije i Lepid) pobjednikom postaje Oktavijan (August), koji uvodi carsku
(imperijalnu) vlast. Za dva stoljea u osnovi vojne diktature rimski robovlasniki poredak je
relativno vrst, pa iako se ratovi i dalje vode, u dravi vlada relativan mir (Pax Romana). Naelo
podijeli pa vladaj nije posve zaboravljeno, ali su proirena prava provincija, ime se ujedno irila i
romanizacija, poeo je oivljavati gospodarski ivot u njima i sve vei je utjecaj ljudi iz provincija u
vojsci.
20

Poetkom 2. st. prestaju rimska osvajanja da bi krajem istog stoljea otpoele pojaane
borbe s narodima to upadaju u carstvo. Poinje naglo slabiti rimska privreda, i poljoprivreda i
obrtnika proizvodnja, u prvom redu zbog slabijeg priliva robova, (dolazi i do socijalnih promjena
uvoenjem kolonata), a istodobno je drava zbog ratova (vojske) i narasle birokracije zahtijevala
vee izdatke. Krizno politiko i gospodarsko stanje pokuava se rijeiti jo veim autoritetom
vladara, tako se Dioklecijan (284-305. god.) proglaava gospodarom i bogom i uvodi promjene
(upravne, novane i o nasljednosti zanimanja). S njim poinje razdoblje dominata, vlasti bogocara, razdoblje kasnog rimskog carstva, zapravo njegove propasti. Nasljeuje ga Konstantin, koji
e sagraditi na mjestu grkog Bizanta novo dravno sredite Novi Rim, Konstantinopol, i priznati
kranstvo kao ravnopravnu vjeru.3
Sva dalja rimska povijest zapravo je agonija: borbe s narodima to upadaju u carstvo, ustanci
robova i kolona, borbe generala za vlast i ope rasulo. Iako je ve Dioklecijan uveo upravnu podjelu
carstva, uobiajilo se da se od 395. god., kad je car Teodozije podijelio vlast u dravi dvojici sinova,
uzima kao vremenska granica uspostavljanja dvaju carstava, Istonog i Zapadnog. Godina 476.,
kada je uklonjen posljednji vladar zapadnog dijela, uzima se za granicu prestanka Zapadnog
Rimskog Carstva.
Politiko je sredite ostalo na istoku u Konstantinopolu, grad Rim postat e meutim vjersko
sredite. Grka i rimska kultura tako nee posve propasti jer e je ta dva sredita kasnije iriti u
svojim podrujima. Ve u vremenu prije 500. god. barbarski vladari koji su ruili Rimsko Carstvo
poinju primati kranstvo. Prvi znaajniji vladar koji je preao na kranstvo bio je franaki vladar
Klovis iz Merovinske dinastije u drugoj polovici 5. st. Kasnije e to uiniti i drugi. Rim je u
zapadnoj Evropi politiki propao, ali se njegova kultura (kao i kultura Grke) nije izgubila.
KINA. Peto civilizacijsko sredite pojavilo se na dalekom istoku, u srednjem toku ute rijeke
(Huang He), u Henanu, odakle se poput kapi ulja na papiru irilo do prostora dananje Kine i preko
njenih granica u Koreju, Japan i djelomice Indokinu. Kao i drugdje, i ovdje se civilizacija razvila na
bogatim neolitskim temeljima. U 14. st. prije n. e. susreemo tamo pismo, a jo prije toga gradski
ivot i oite znakove dravne zajednice. Za prve povijesne dinastije Shang, koja vlada do 1111. god.
prije n. e., oblikovani su temelji kineske civilizacije, kulture koja e pretopiti sve one na koje se
irila i sve koji su u Kinu upadali.
SREDNJA I JUNA AMERIKA. esto civilizacijsko podruje bit e Amerika s dva sredita, s
jednim u Srednjoj i s drugim u Junoj Americi.
Do 3. tisuljea prije n. e. neolitik je prevladao na svim podrujima Srednje Amerike, a
krajem 2. tisuljea prije n. e. ve se javlja i prva civilizacija tog podruja, olmeka, koja se dri i
matinom. Razvija se u predjelu dananje meksike drave Vera Kruz, gdje se jo nalaze ostaci
sredita La Venta. Ta je kultura poznata po monumentalnim kipovima i likom boga-jaguara, koji e
biti vjerskim simbolom mnogih kasnijih amerikih kultura. Prije kraja 1. tisuljea prije n. e., kad se
gasi olmeka kultura, nalazimo u Srednjoj Americi kod dananjeg grada Mexika Teotihuacan, grad s
hramovima, trnicama, stambenim etvrtima oito vjersko, politiko i trgovako sredite ireg
podruja. Zatim polako niu i gradovi drugih indijanskih naroda, koji su ve nastavali ove krajeve
ili dolazili u njih (Zapoteci, Miksteci, Tolteci i drugi), sve do Paname, s bogatim trgovakim
vezama.
Usporedo s Teotihuacanom junije od postojbine Olmeka na Yucatanu, u Gvatemali i
Hondurasu, razvila se, civilizacijski gledano, najsjajnija kultura pretkolumbovske Amerike kultura Maja. Maja su gradili impozantne hramove, doli ve do iznenaujuih spoznaja i
posjedovali velika tehnika znanja, a jedini su se koristili pismom. Jo uvijek snano djeluju ostaci
njihovih gradova iz razdoblja do 6. st. n. e., kao to su Copan ili Tikal.
Drugo civilizacijsko sredite pretkolumbovske Amerike nastalo je na podruju dananjeg
Perua i oko jezera Titicaca u Bolivijskom dijelu June Amerike. Ovdje su se civilizacijski oblici
21

poeli javljati tisuu godina kasnije nego u Srednjoj Americi, jer se i neolitik ovdje kasnije razvio.
Kao to se olmeka kultura dri matinom za Srednju Ameriku, tako se Chavin kultura dri
matinom za ovo podruje. Najstarije sredite te kulture bio je Chavin de Hantar. Ostaci te kulture
su velike graevine i bogate umjetnike izraevine od zlata. Krajem 1. tisuljea prije n. e. poinju
se pod utjecajem Chavina oblikovati brojne lokalne kulture u priobalnom podruju dananjeg Perua,
a isto tako civilizacijski utjecaj doprijet e i u visinska podruja. U prvoj polovici 1. tisuljea n. e.
imamo tu procvat kultura kao to su Mohika, Nazca, Paracas i Tiahuanako, od kojih su sauvani
ostaci brojnih spomenika vjerska i gradska sredita, umjetnost, tkanine, orua itd.
Moda su se ve u tom razdoblju poela stvarati gradska sredita i vee politike zajednice i
u Kolumbiji, iako je njihovo datiranje neto kasnije.
(Bilo da je rije o neolitiku bilo o prvim civilizacijama pretkolumbovske Amerike, ostaje
neobjanjeno pitanje o moguem dodiru sa Starim svijetom, odakle je moda doao i poticaj, iako
gotovo svi istraivai smatraju da su se kulturni tokovi razvijali ovdje samostalno. Pitanje razvoja
kulture u pretkolumbovskoj Americi ostaje zbog toga temeljno za teoriju o razvoju kulture uope.)
Ve u ovom prvom civilizacijskom razdoblju, razdoblju antike, mnogi prostori i narodi na
razliite su naine dolazili u dodire i uzajamno kulturno utjecali. U vrijeme Rima, u prvim
stoljeima n. e., trgovinom je bio povezan Stari svijet od panjolske i sjeverne Afrike do Kine i
Japana. A jo prije tog vremena odvijala se iva trgovina i u Americi, meu gradovima Srednje, a i
meu narodima June Amerike. Narodi koje smo spomenuli, a i mnogi koje nismo, uli su u
civilizacijski krug. Mnogi su od njih nestali kao narodi. Drugi e narodi u civilizacijski krug ui
kasnije (a naravno jo i danas ima podruja, plemena i naroda koji ive u neolitiku, pa ak i u
mezolitiku). Mnoge su se antike kulture ugasile, ali e pojedine, kao kineska i indijska, trajati do
danas, a neke e udariti temelje kasnijim kulturnim tokovima, kao to je npr. Grka Evropi.
Gledajui u cjelini, antike civilizacije postavile su temelje civilizacijskom razdoblju povijesti.

SUMERSKA CIVILIZACIJA
Prva civilizacija u povijesti, koja je bila i poticaj za pojavu drugih u Starom svijetu doivjet e
sudbinu da e mnogo stoljea biti zaboravljena, a njeni materijalni ostaci pijeskom pokriveni. Iako
je, poevi od 12. stoljea, bilo evropskih putnika koji su govorili o ostacima davnih graevina
izmeu Eufrata i Tigrisa, tek 1849. god, poinje ponovno otkrivanje te kulture, kad engleski
istraiva W. K. Loftus pronalazi ostatke Uruka (Warke, u Bibliji zvanog Ereh). Od tada do danas
brojne e grupe istraivaa iz raznih zemalja otkrivati ostatke te civilizacije. Ali da bismo mogli
vie znati o toj civilizaciji, nije bilo dovoljno otkrivati samo materijalne ostatke nego je valjalo znati
proitati i brojne zapise na glinenim ploicama. A to nije bilo lako. Dugo i mukotrpno valjalo je na
tome raditi. Zahvaljujui injenici da se u tim dijelovima svijeta nalo istovjetnih zapisa na vie
pisama i jezika, i te je prepreke nestalo. Njemaki paleograf G. F. Grotefend uinio je 1802. god.
prvi presudni korak u otitavanju klinastog pisma, to e pomoi drugima da idu dalje i da na kraju
uzmognu itati i zapise starih Sumerana. Dugo se meutim dralo da je rije o kulturi Babilonaca
jer je Biblija spominjala Ur Kaldejski. Tek 1869. god. francuski jezikoslovac Jules Oppert izjavljuje
da tablice naene u mnogim dijelovima junog Meurijeja (Mezopotamije kako su Grci nazvali to
podruje) nisu pisane jezikom Babilonaca nego Sumerana.
Spomenuli smo da se jo ne zna kada su i otkuda su oni doli u Meurijeje pa ni tko su
Sumerani, narod koji se od okolnih naroda razlikovao i jezino i kulturno i koji je sebe nazivao
crnoglavi. A teko je pratiti i kasniju njihovu povijest bez obzira na obilje pisanih ostataka, ne
samo zato to drugaije gledahu na povijest i zbivanja nego i zato to Sumerani, kao i mnogi stari
narodi, nisu poput krana ili islamaca uzeli neki dogaaj od kojega bi ujednaeno raunali vrijeme.
Sumerolozi se zato vie nego oni to prouavaju druge kulture moraju sluiti razliitim izvorima i
usporedbama kako bi utvrdili slijed dogaaja sumerske povijesti.

22

Povijesni pregled
Civilizaciju poinju oblikovati u drugoj polovici 4. tisuljea prije n. e. U prvom razdoblju,
zvanom razdoblje Uruka kraj 4. i poetak 3. tisuljea prije n. e. imamo ve politiki i
gospodarski procvat gradova-drava, monumentalno graditeljstvo, procvat obrta, biljeenje,
ovladavanje umijeem gradnje kanala i vidan razvoj poljoprivrede, te ve razgranatu trgovinu.
Slijedi razdoblje Damdat Nasr prema nekim sumerolozima od 2800. do 2600. prije n. e.
znaajno po proizvodnji bronce, po irenju Sumerana prema sjeveru, pojavi novih gradova-drava,
produbljavanju drutvenih razlika i poveanju sumerskog panteona. To razdoblje prekida prodor
semita u Sumer, ali e oni biti asimilirani. Zatim je vladar Kia Mesilim bio vjerojatni ujedinitelj
cijelog Sumera.
Sredinom 3. tisuljea prije n. e. nastupa I urska dinastija. U to vrijeme trgovaki procvat
doivljava Laga. Jedan od njegovih vladara (Lugalzaggesi) uzeo je naslov kralj kraljeva,
pokuao orujem ujediniti Sumer u opasnosti od brojnih naroda to su na granicama ekali upasti
Akaani, Gutejci, Elamiti, narod zvan Avan i drugi. On je i proirio dravu od Perzijskog zaljeva do
obala Sirije. Ali za kratko, jer ga oko 2350. god. prije n. e. uklanja Akaanin Sargon, koji e
prijestolnicom uiniti Akad (grad po kome je i semitski narod tog podruja dobio ime Akaani).
Iako su Akaani vladali slijedee dvije stotine godina, do bitnih kulturnih promjena nije dolo jer su
Akaani odavno bili pod jakim kulturnim utjecajem Sumera.
Akaane su zamijenili Gutejci, narod koji su Sumerani zvali gorski zmaj. Pri upadu su
Gutejci ruili nemilosrdno tako su grad Akad do temelja razorili pa mu se ni do danas nije nalo
traga. Ali i tome usprkos Sumerani su se radovali osveti nad Akaanima. Gutejci su vladali
Sumerom oko stotinu godina i za to vrijeme bili potpuno asimilirani i nestali kao narod. Njihovu
vlast sruio je ensi Uruka Utuhengal.
Nastupa razdoblje Sumerske renesanse obnova prolog u zanosu rodoljublja. Dolazi do
obnove gradova-drava, oblika uprave koji nije bio sasvim nestao ni za vladavine Akaana i
Gutejaca. Ali mnogo se toga izmijenilo u Sumeru stvorene su velike drutvene razlike, javljaju
se pobune, granice uznemiruju Amoriani (Martu), a Sumer se i etniki iz temelja ve izmijenio
Sumerani su sada u njemu inili manjinu, akadski je bio jezik svakodnevice, a posljednji vladari III
urske dinastije imaju semitska imena; pa bez obzira na razvoj trgovine i obrta, na procvat
umjetnosti, knjievnosti, graditeljstva, obnovu tradicije, pa ak i pokuaje posljednjih vladara s
promjenama u vojsci i upravi kraj se nije mogao izbjei. U opem rasulu pred najezdom
Amoriana 1955. god. prije n. e. pada Ur; a posljednji sumerski vladar Ibbisin bjei u Elam, gdje
trai utoite.
Nestaje obiaja i ivotnih navika Sumerana, ali ne umire i sumeranska civilizacija, pisari na
dvorovima kasnijih vladara tog podruja, u svetitima, uilitima skupljaju djela Sumerana, na sad
mrtvom sumerskom jeziku piu se mitovi, pjesme, pouke, obavlja liturgija (u babilonskim
hramovima jo za Seleukida). Narodi to e u Meurijeju stvarati drave preuzeli su od Sumerana
pismo i nain brojenja, nain gradnje, bogove, znanja o svemiru i zemaljskim pojavama.
GOSPODARSTVO. Sumerska civilizacija oblikovala se na donjim tokovima Eufrata i Tigrisa,
odakle e je Sumerani iriti prema sjeveru. Kraj taj bijae pjeskovit ili movaran, ali zarana je
postao najnapueniji kraj na Zemlji. Sumerani su ga pretvorili u podruje polja, vonjaka, livada,
vrtova, proarali kanalima koji su sluili navodnjavanju i ivu prometu te izgradili brojne velike
gradove. Razvili su poljoprivredu, stoarstvo i ribolov, ali i obrte i trgovinu i u svima njima rano
ce razviti i specijalizaciju. Poljoprivreda je bila temelj gospodarstva, ali sumerski gradovi bijahu
nadaleko poznata sredita trgovine i obrta.
Rano postojanje prirunika za poljoprivrednike koji su upuivali to, gdje, kada i kako sijati
i saditi, to, kad i kako ubirati, kako zemlju obraivati itd. rjeito nam govori o brizi Sumerana za
poljoprivredu.4 Rano su Sumerani na svojim poljima sijali penicu i jeam, u svojim vrtovima sijali
23

i sadili bob, luk, repu, krastavce, papar, u vonjacima uzgajali datulje, smokve, lozu, sadili ume,
stvarali plantae lana, a imali su u izobilju trske, koja je mnogo emu sluila, pa panjake za ispau
i livade stone hrane. I stoarstvu su Sumerani posveivali dosta brige. Uzgajali su goveda, ovce,
koze, svinje, magarce i konje, drali su perad; a lovila se dosta i divlja. I tu su razgranali radne
specijalnosti; (postojala je dioba npr. na ljude od ovaca i ljude od koza, a bijahu jo i brojni
drugi; nadalje, jedni pastiri uvali su stada ovaca za vunu, drugi za meso, trei za mlijeko stada
od tisuu ovaca to su pripadala hramovima, kralju ili samome uvaru. Rijeke i kanali obilovali su
ribama, kojih poznavahu osamnaest vrsta; a ureivali su i ribnjake.
Poljoprivreda, stoarstvo i ribarstvo bijahu zanimanja stanovnika sela, u gradovima su osim
upravljaa, uitelja, pisara i drugih djelovali obrtnici i trgovci. Od obrtnikih struka na tablicama se
najprije (u razdoblju Uruka) javljaju drvodjelci, zatim kovai, iz prve polovice 3. tisuljea prije n.
e. poznati su jo i obraivai kamena, da bi onda naglo dolo do pojave raznovrsnih obrta
pekara, mesara, majstora obraivaa kamena, tkalaca, zlatara itd., te do razgranate specijalizacije.
U vrijeme III urske dinastije nalazimo u Sumeru ve prave radionice, za Ibbisina imamo bar
osam velikih koje su radile na naelu gotovo suvremena poduzea kao to su radionice klesara,
zlatara, draguljara, stolara i tesara, lonara i kovinara, koara, tkalaca i krojaa i brodograditelja. Iz
njih su se dobivala orua, oruja, ukrasni predmeti, glazbala, pokustvo itd. Naravno, uz te
radionice postojao je jo niz radionica hramova, kraljevih i privatnih. Rad je u radionicama bio
dobro organiziran; voen je strogi nadzor. Bile su u Sumeru i brojne radionice za preradu trske, koje
zapoljavahu i do 35 ljudi. Zbog vanosti trgovine bila je razvijena i brodogradnja, a gradili su
brodove najee u veliini od 1 do 15 tona nosivosti. Na izradi veeg broda radilo je i do 60
ljudi. Zatim je bila razvijena izrada odjee od vune i lana. U tkalakim radionicama radili su robovi
i slobodnjaci, mukarci i ene. Tkalakim poslom pri svetitima znalo je biti zauzeto na stotine
ena, a za Ibbisina u kraljevskoj radionici dri se da ih je radilo i do 3 000. A koliko je tek ljudi
razliita zanimanja radilo u kraljevskim kuama vidimo na primjeru jednog od posljednjih vladara
(ulge) samo u jednoj od njegove tri kue radilo je 325 osoba. Na dvorovima susreemo i
glazbenike, frizere, pjevae i druge. Brojni obrtnici radili su i za vojsku. Sumerski obrtnici bijahu na
glasu. Sumerani su ih cijenili zbog umijea i savjesnosti
Od naroite vanosti bila je u Sumeru trgovina. Naime, iako je zemlja bila izdana i stoka
brojna, nije bilo ruda ni dobrog graevnog materijala, pa su sumerski trgovci ve po osnutku
gradova-drava poeli putovati s domaom robom u druge krajeve i svojim obrtnicima donositi
sirovine. Najprije putovahu u blie krajeve, kao Elam, Zagros, Siriju, pa dalje do Afganistana,
Armenije i Sredozemlja, a tragove sumerske trgovine nalazimo i u preddinasti0kom Egiptu i u
ranoj povijesti indske civilizacije. Zarana se razgranala i unutranja i vanjska trgovina, to ju je
omoguio iv vodeni i kopneni promet. Sredstvo razmjene bijae u poetku ito, pa bakar, a onda
srebro i mjed, rjee zlato; vrijednost se odreivala po teini. Cijene robama, kao i drugdje, uvijek su
ovisile o proizvodnji, potranji i o politikim prilikama. I meu sumerskim trgovcima nalo se
dakako neasnih. Postojala su brojna sajmita na kojima se moglo svega kupiti. Nadzirahu ih redari,
a tu su pri ruci bili i pisari za ugovore i bankari za pozajmice. Bankari su davali preteno
kratkorone zajmove uz veliki dobitak od 20 do 35%. Znajui da to teti i samoj trgovini, vlast se
borila protiv lihvara tako to je sama davala zajmove uz mnogo manji dobitak.
Najvanija je za Sumer bila vanjska trgovina. Sumerani su u drugim krajevima drali
poslovne zastupnike, osnivali trgovake ispostave i kolonije pa tako irili i svoj kulturni utjecaj.
Da bi olakali tako razgranatu trgovinu sluili su se i kreditnim pismom, prvim oblikom
vrijednosnog papira u povijesti. Ali nisu samo sumerski trgovci odlazili u druge zemlje nego su i
trgovci iz drugih zemalja dolazili u Sumer.5 Naime, s vremenom e mnoge drave starog Bliskog
istoka uvidjeti korist od meunarodne trgovine, pa je samo u vrijeme estokih ratova slabila
trgovina meu dravama. A zarana veoma razvijena trgovina sumerskih gradova nije mogla
zamrijeti ni onda kad bi Sumerani potpali pod tuinsku vlast. Tako znaajno mjesto trgovine u
gospodarskom ivotu dat e Sumeru odliku trgovake civilizacije, a neki e rei i kapitalistike
24

jer nalazimo ne samo novac i trite, nego i zajmodavce, poduzetnike i najamnike; prvi su dobivali
kamate, trei najamninu, a drugi ostvarivali profit. Politiki kraj Sumera najslikovitije su
prikazivale trnice sumerskih gradova za Ibbisina cijene su porasle ezdeset puta.
Sredite svekolika ivota (kako emo vidjeti) pa onda i gospodarskog u Sumeru u Sumeru
bijae hram boga grada-drave. U krugu hrama bile su staje i obori, tamo su se strigle ovce, bile su
tu klaonice, pivnice i pekare, radionice i trgovaki arhiv, i skladita najraznovrsnije robe. Iz jednih
su skladita poljoprivrednici uzimali plugove, motike, tegleu stoku, sjemenje, stoari stoku i
stonu hranu, trgovci donosili, a obrtnici uzimali sirovine; a u druga su skladita opet svi donosili
gotove proizvode.
Hram bijae i vlasnikom zemljita. Kasnije su se tek javili vladarski i privatni posjedi.
Slobodnjak je mogao doi do zemlje, i to uglavnom do vrtova i vonjaka, a tek 1 do 1 h oranica;
vladar pak mogao je uzeti velika imanja, stoga e kasnije vladari postati i gospodarski utjecajni.
(Zemljoradnici su sa zemlje dobivene na uivanje morali davati porez.
Obrtnici su bili ljudi hrama ili ljudi kralja, a neki su od njih imali i vlastite radionice.
Bili su organizirani u cehove s upravom i poglavarom. Glavar ceha bijae posrednikom s vlau pa
je davao popis lanova i plaao poreze, a uprava je raspodjeljivala poslove s obzirom na zahtjeve,
nadzirala kakvou izraevina, ispunjavanje rokova, dobivanje sirovina itd.
U poetku su iskljuivo pravo nad trgovinom imali naravno hramovi, koji su se i brinuli o
trgovini i trgovakim karavanama. Ali zarana je uvedeno naelo materijalne zainteresiranosti, tako
da se trgovcima doputao udio u poslu vie prodati ili kupiti vei udio. Tako su se trgovci
zapravo osamostalili. No da ne bi izgubila nadzor nad trgovinom, vlast (hram i vladar) je zahtijevala
pismeno svjedoanstvo o svakom i najmanjem trgovakom poslu, osvjedoeno od ureda ili onih to
su uli u posao i s njihovim peatima, i taj bi se zapis pohranio u arhiv lirama. Vlast je nadzirala, ali
i poticala trgovinu zbog njene vanosti za dravu.
DRUTVENA STRUKTURA. Drutvenu raslojenost nalazimo u Sumeru od poetka, a sve vea
urbanizacija samo ju je uveala, tako da je i u gradovima nastupilo veliko raslojavanje s obzirom na
zanimanja. Izvan grada ivjeli su nii slojevi zemljoradnici, stoari i ribari, u gradu srednji i vii
obrtnici, trgovci, pisari, uitelji, umjetnici, brojni dravni slubenici, vojni zapovjednici,
sveenici i pripadnici dvora.6 Raslojenost je poivala na zanimanju, vlasnitvu, snalaljivosti, ali i
na roenju. Pravno gledano, postojale su dviie osnovne grupe slobodni ljudi i robovi. Slobodnjak
je mogao posjedovati kuu, pokretno vlasnitvo, u to su se ubrajali i robovi, a mogao je doi i do
zemlje. Rob je bio bespravan.
Z e m l j o r a d n i k je mogao raditi, i uglavnom je radio kao najamnik na imanjima hrama ili
dvora; za ove su radili i pastiri, ribari i obrtnici. A kolika je bila najamnina, svjedoi nam jedan
dokument iz vremena III urske dinastije, u kojem stoji to su dobivali radnici koji su radili u jednom
kraljevskom vonjaku: jedan je dobivao 30 l jema mjeseno, tri po 24 l, dva po 20 l, jedan
pomonik 16 l, a drugi 8 l, dok su istovremeno volovi dobivali dnevno 2,4 l jema ili boba, magarci
1 l, a ovce 0,5 l. Dodue, mogli su imati komadi zemlje na uivanju, ali od nje su morali davati
vlasniku vie od prihoda. U pogledu najamnine slino je i s obrtnicima, ali su ovi mogli imati i
svoje obrte i dobivati zemlju na uivanje na kojoj isu zapoljavali robove. Naravno da je unutar tih
slojeva kao i unutar ostalih bilo velikih imovinskih razlika.
Trgovaki je posao u Sumeru bio unosan, pa su i trgovci pripadali povlatenom dijelu
drutva. Unosan i ugledan bio je i vojniki poziv jer Sumerane nisu samo pokoravali drugi
narodi nego su i oni pokoravali druge, a i borili su se gradovi-drave meusobno. U poetku su u
sluaju rata vojsku inili obrtnici i slobodni stanovnici sela. Nije bilo brojne stalne vojske samo
vojni zapovjednici i vladarska druina, koji su u vrijeme mira znali raditi na javnim radovima. Ali
kasnije, po ugledu na Akaane, stvara se jaka vojska najamnika s velikim povlasticama.
Kako je hram imao sredinje mjesto u sumerskoj dravi, i sveenici su u njoj imali istaknuto
mjesto. Ipak, skole su otvorile mogunost i drugima da dou do utjecaja, naime kako se Sumer
25

gospodarski razvijao i kako e vladarski dvor s vremenom jaati kao sredite ivota, poeli su kole
polaziti i j oni koji nisu namjeravali ii u sveenike nego u dravne slubenike upravitelje, suce,
arhivare itd., pa je tako stvoren i vrlo utjecajan sloj birokracije. Iz kola se regrutirao i manje
utjecajan, ali ipak ugledan.sloj pisara, jer u Sumeru se sve zapisivalo, a svi nisu ili u kole, ak ni
sva djeca bogatih. Istim putem regrutirao se sloj uitelja. Vrh drutvene piramide inio je dvor s
vladarom na samom vrhu.
Kako je Sumer prva civilizacija u povijesti, pa prema tome i prvo izrazito klasno drutvo,
pogledajmo kakav je bio poloaj neslobodnih ljudi robova. Izvor robova bio je rat i kupnja
nesumerana; ali su i Sumerani mogli postati robovi padom u dug, npr. otac je u tom sluaju mogao
prodati ili ustupiti sina ili ker, ili mu enu. Takvi su robovi bih u neto boljem poloaju od
nesumerana, a i ropstvo zbog duga bilo je vremenski ogranieno.
Prvi zapisi govore o robovima koji obavljaju razliite poslove pri hramovima, a zatim e ih
posjedovati i kralj i pojedinci. Sumerani su lake mogli posjedovati roba nego zemlju jer se rob
svrstavao u pokretno vlasnitvo. Za akadske dinastije cijena roba nije bila vea od cijene vola ili
magarca. Vlasnik je raspolagao robom, ali ga nije smio ubiti jer je uprava onemoguavala
samovolju gospodara prema robu uzimajui u obzir korisnost ropskog rada. A isti interes imao je i
sam gospodar, pa se rob smatrao lanom obitelji. (Valja imati na umu da je otac mogao prodati u
ropstvo i sina i ker.) Tako je rob bio realno u boljem poloaju nego to formalno izgleda.
Naravno da ivot robova u Sumeru nije uvijek bio isti. Na primjer, za lagakog vladara
Gudee bio je mnogo bolji nego inae; doneseni su propisi kojima se i u robu vidio ovjek, pa je za
blagdan bio jednak gospodaru, mogao je pobjei od njega ako je ovaj s njim loe postupao, mogao
je stei osobni imetak, imati novaca, pa i sebe otkupiti iz ropstva. Poseban status imale su robinje
ako su se udale za slobodnjaka ili kao prilenice rodile djecu.
Valja jo upozoriti na poloaj ene. Iako je u Sumeru vlast u obitelji imao otac, ena je u
mnogo emu bila u ravnopravnom poloaju i to se tie djece i to se tie raspolaganja imovinom.
Da su ene u kui bile tovane, govori nam podatak o ocu koji je prodao sina u ropstvo zato to je
udario majku nogom. I u javnom ivotu imale su ene mjesto ne samo kao tkalje nego i kao
sveenice, a neke bijahu i vladaricama, kao legendarna Kubaba.
Sumerska civilizacija bila je u mnogo emu vrijedna divljenja, ali je imala i tamnu stranu
drutvenu nejednakost. U drutvenoj piramidi, gdje je pripadnost sloju odreivala sudbinu ovjeka,
posve je razliit bio ivot roba i siromaha od ivota bogata ovjeka. Pla sirotinje, povike na
nepravdu, pad u dugove i u ropstvo, protesti potlaenih svega je toga bilo u Sumeru. O pravdi se
prilino govorilo, ali je jo vie bilo nepravde, pa i to se tie slobodnih. Najbolje su ivjeli oni koji
su ubirali plodove tueg rada. Relativno ih je bilo malo, a ubirali su mnogo. Nasuprot tome bilo je
dosta onih koji . su selili traei posla i kruha. Siromah ovjek nema moi sumerska je
uzreica. A mnogo je sumerskih uzreica o siromasima, ak i ironinih. Dok. bogati nose odjeu od
vune i lana, siromasi nose od lia, trave ili trske; dok bogati ive u kuama s brojnim prostorijama,
siromani ive u kolibama od trske i blata. A zanimanja su u Sumeru bila gotovo nasljedna, i u kole
su ila djeca bogatijih.
Gledajui samu socijalnu povijest, vidimo da se ona odvija u sve veem bogaenje i moi
hramova, dvora i viih slojeva i u sve loijem poloaju niih slojeva.7 Bilo je dodue popravljaa
koji su pokuali smanjiti nepravde i potkupljivost utjecajnih, kao Urukagina ili Gudea. Ali vladari
koji su doli poslije njih uinili su da se drutvo sve vie razdvojilo na manjinu bogatih i monih i
veinu siromanih i bespomonih, to je na kraju bilo jedan od glavnih razloga propasti Sumera.
UPRAVA. Sumerani su poput kasnije Grka ivjeli u gradovima-dravama. Jedan takav grad-drava,
Laga npr., imao je na poetku 24. st. prije n. e. 36 000 itelja, a za Gudee u 21. st. prije n. e. 216
000. Grad-dravu nije inio sam grad, nego i njegova okolica. U samim gradovima, i to u
najveima, ivjelo je u prosjeku oko 40 000 ljudi. Inae, sumerski gradovi-drave esto su bili u
sukobima oko proirenja podruja.
26

Grad-drava bio je vlasnitvo njegova boga zatitnika. Njemu se podizao hram na

prirodnoj ili umjetnoj uzvisini u samom gradu tako da se mogao vidjeti iz svakog dijela drave.
Jednim dijelom bojeg podruja izravno su gospodarili sveenici hrama, drugi su odravali
pojedinci, a kasnije e i vladar imati svoj dio. Hram je dugo bio sredite cjelokupnog ivota
duhovnog, gospodarskog i upravnog. Ve u ranom razdoblju Uruka nalazimo u istoimenom gradu
hram boice Inanne, u ijim su zidovima bile desetine stanova u kojima su stanovali vladar s
obitelji, sveenici i upravitelji, ta prostorije za voenje upravnog i gospodarskog ivota.
Spominjali smo porez zemljoradnika, nadnicu najamnih radnika, kao i to da su obrtnici bili
organizirani u cehove, trgovci pak u neku vrstu trgovake komore; nadalje, obavezni su bili javni
radovi, npr. na kopanju i ienju kanala ili gradnji cesta, odreeni su slojevi stanovnitva morali
sluiti vojsku itd. sve je u Sumeru bilo odreeno i ureeno i o svemu se vodila pomna evidencija
i nadzor. Primjerice, u radionicama su postojale ploice radnika na kojima nalazimo zapisano:
obraun o materijalu koji je primio, koliina, teina i kakvoa izraevine, plaanje u naravi, zatim
zapise o smrtnim sluajevima, o izostancima, o isplati za bolesne itd.; a jednako tako voeni, su i
skladini zapisi. Rijetko gdje u povijesti susreemo takvo to.
Bog kao vlasnik grada-drave vladao je preko svog namjesnika ensija. Bijae ovaj
posrednikom izmeu boga i podanika, duhovni i svjetovni vladar prvosveenik, zakonodavac,
vrhovni sudac, glavar uprave i zapovjednik vojske. Ensi kao zastupnik boga bio je stvarni vlasnik
grada-drave, pa je njome mogao upravljati izravno ih posredno. Upravljao je preko hramskih
sveenika ili kasnije svjetovnih slubenika. Iz najranijih dokumenata moe se zakljuiti da je
postojao savjet staraca i savjet mueva (vjerojatno vojnika), pred kojima je ensi prisezao.
Kasnije pak odluna e biti naklonost sveenika, a znalo je meu njima biti i otpora ensijima, pa i
svrgnua.
U kasnom razdoblju, tj. u doba III urske dinastije, uprava se u Sumeru mijenja pod stranim
utjecajima i zbog novih prilika. Uvodi se status bogo-vladara iako je vlast u Sumeru zapravo
uvijek bila teokratska, a ensiji gradova-drava postaju kraljevski (lugala) namjesnici. Ono to je
prije bilo hram i to su radili slubenici hrama postao je sada kraljevski dvor i radili su kraljevski
slubenici.
SUDSTVO I PRAVO. U Sumeru je sve bilo normirano, a tko se nije pridravao propisa dospijevao
je pred sud. Sudovi su rjeavali razliite predmete: braka, nasljedstva, zakupa, prodaje, darova,
davanja, oslobaanja djece-robova, otkup robova, prijevare, krae, ubojstva itd. Pred sud su
pozivani prekritelj, onaj kome je teta nanesena i svjedoci. Sud je zasjedao u hramu, a proces su
vodili jedan, dva, tri ili ak sedam sudaca ovisno o teini i sloenosti predmeta. Prisutan je bio i
makim ovjek iz viih drutvenih slojeva kao predstavnik javnosti i vlasti, te naravno pisar
(zapisniar). Pozvani su pred sudom polagali prisegu: U ime vladara. Sudski protokol pisao se
saeto i sadravao je: obavijest o tome to se dogodilo i imena dotinih, iznoenje tube i iznoenje
biti spora, prirodu i pojedinosti istrage, imena, izjave i prisegu svjedoka, imena sudaca, makima,
ensija i datum rasprave.
Ako je mogao rijeiti sluaj, sud je donosio odluku na osnovi propisa ili presedana. Kazne su
mogle biti novane, oduzimanje imetka ili dijela imetka; a izvravanje odluke bilo je u nadlenosti
posebnih slubenika. Ako sluaj zbog teine nije mogao biti rijeen, proslijeen je vioj instanci
sudskom uredu. Bila je mogua i alba na presudu vioj instanci do ensija, vrhovnog suca. Ensi je
ostao vladar i vrhovni sudac grada-drave i kad je Sumer bio ujedinjen u kraljevstvo. Iako sam nije
vodio sudske procese, ensi je bio odgovoran i za procese i za odluke.
Alibi, smisao vlastite obrane, naelo materijalnog dokaza i mnogi drugi pravni
pojmovi nisu bili strani sumerskim sudovima. A u Sumeru su naeni i ostaci prvog pisanog
zakonika, zakonika kralja Urnammu (zvanog Stela Urnammu), vladara koji je bio utemeljitelj III
urske dinastije i vladao je od oko 2065. do 2046. god. prije n. e. 8 Na alost, oteen je velik dio
teksta pa nedostaje dosta lanaka tog zakonika, od vjerojatnih 370 redaka mogue je proitati svega
27

90. Poznati Hamurabi samo se ugledao u sumerski zakonik, kao to su to Babilonci inili gotovo i u
svemu drugome. A vjerojatno ni Urnammu nije bio prvi u sumerskoj povijesti koji je ozakonio
obiaje i prijanje sudske odluke.
VJERA. Vjera je bila osnova na kojoj se temeljila cjelokupna kultura Sumerana. (Ve smo
spominjali kako je hram boga grada-drave bio sredite itavog ivota.) Bogovi su vladali
svemirom, sve na Zemlji njihovo je vlasnitvo, a ljudi su stvoreni da im slue.9
Iako su Sumerani ivjeli u gradovima-dravama, vjera im bijae jedna, pa svi tovahu iste
bogove. A bogova je bilo u izobilju, na tisue. No postojala je meu njima hijerarhija, pa postojahu
veliki bogovi, a meu njima opet sedmero glavnih. U svim pojavama i zbivanjima vidjeli su
Sumerani djelo bogova stoga ih je toliko mnotvo. A s druge strane svakodnevne tekoe,
nesree i hirovitost prirode bijahu pretpostavkom za vjerovanje i u brojne zle duhove. ak i u
hijerarhiji vii bogovi bijahu hiroviti, traili su samo pokornost i poslunost, valjalo ih je moliti,
prinositi im rtve i ugaati im da bi inili dobroinstva drahu Sumerani.
Vjera je bila presudna u ivotu Sumerana, ali je imala i svoju zemaljsku drutvenu podlogu.
Sumerani bijahu podijeljeni u gradove-drave. O ivotu u njima ve smo prije pisali. A evo kako je
to odslikano u vjeri: bogovi podijelie zemlju sumersku Enlilu Nipur, Nanaru Ur, Nimurti Laga,
Annu Uruk itd.; grad-drava bio je vlasnitvo odgovarajueg boga, grad njegova prijestolnica, hram
kua boga, vladar (ensi) ljudski namjesnik boga upravitelj njegovih imanja i prinositelj
glavnih rtava, sveenici hrama ravnatelji ivota uitelji, lijenici, suci, voditelji gospodarskog
ivota i u svetitu posrednici izmeu boga i ljudi, privatnici odravatelji boje zemlje s koje su
donosili prihode bogu u hram. Ljudi su postojali samo zato da slue bogovima, opskrbljujui ih
jelom, piem, obitavalitem, i da ih tuju. Sve to se postiglo postiglo se zahvaljujui bogovima,
smatrahu Sumerani. Ako je izbio sukob izmeu gradova-drava, npr. oko vodenih granica, i to je
znailo odluku dotinih bogova. Osvajanje nekog grada-drave od drugog nije znailo uklanjanje
vlasti boga u pokorenom gradu; on to ostaje i dalje, uklanja se samo njegov zemaljski namjesnik, a
taj status preuzima sad pobjeditelj. To je vrijedilo i u pogledu ujedinjenja cijelog Sumera. Nitko nije
mogao uzeti bogu vlasnitvo koje mu dodijelie vrhovni bogovi Annu ili Enlil, pa to nisu inili
ak ni Babilonci. A bilo je to zato to su Sumerani imali istu vjeru, isti panteon, koji e s vremenom
postati i panteon susjednih semita.
Svetita sumerskih bogova gradila su se u razliitim sumerskim gradovima i imala svoje
sveenike, samo je bog grada-drave bio u svojem gradu kod kue, na svojem posjedu. Njegov
hram bio je postavljen u posebnoj etvrti, u svetom podruju zidom odijeljen od svjetovnog, na
uzvisini iz koje se mogao vidjeti cijeli njegov posjed; a unutar zidova bijahu brojne druge zgrade i
prostori gdje se odvijao javni ivot drave. Ostali su veliki bogovi imali svoja svetita uglavnom
izvan temenosa. I njima su prinoene rtve i njih su molili da se udobrostive jer i oni bijahu
sumerski bogovi. Hramu boga grada-drave meutim mogla je biti slina jedino vladarska kua, jer
je on morao dostojno predstavljati boga.
No bijahu ti bogovi daleki, njima se moglo obraati jedino preko posrednika. A i oklop
drave i javnog ivota bijahu njihovo djelo, pa su Sumerani tovali i obilje drugih bogova
zatitnika kojima su se mogli intimnije obraati, graditi im skromna svetita u blizini i tu se moliti i
prinositi im rtve. Kasnije, u doba III urske dinastije, pojavit e se i kuni bogovi i kune grobnice.
(Neki istraivai dre da je vjerojatno u to vrijeme u Sumeru ivio i Abraham te da se iz kunog
boga Abrahamova razvio kasnije bog idovskog naroda Jahve, i na kraju kranski bog. Uostalom,
mnogo toga je u kranstvo i jo neke vjere dolo iz sumerske vjere, npr. biblijski Noe samo je
sumerski Uta-Napiitim.) Sumerani su vjerovali, kao i ostali stari narodi, i u zagrobni ivot, pa su
svojim mrtvima stavljali u grobove razliite predmete da im slue na onom svijetu; a s nekim
vladarima posljednjeg razdoblja sahranjivana je u grobnicu i brojna svita.
Ali iako su Sumerani vjerovali u zagrobni pakleni ili rajski ivot, sumerska civilizacija, za
razliku od egipatske, bila je u osnovi svjetovna. Dapae, Sumerani su se veoma bojali smrti, pa je
28

npr. Gilgame povijesnim preteeom svih kasnijih razmiljanja o temi da se nakon smrti ovjek
pretvara u prah i nikada vie ne ustaje.
Kad znamo da se iz vjere sve objanjavalo, da bogovi odreuju sve, bit e nam jasno zato
sumerski obrtnik nije znao niti osjeao potrebu da upozna prirodni proces pozlate, izradbe
staklovine, pravljenje bronce itd., jer to je za njega bio posao bogova. On je samo osjeao da mu
valja znati nain kako da neto uini i da se pomoli odgovarajuem bogu za uspjeh.
UMJETNOST. Umjetnost je vrlo znaajna za svaku kulturnu zajednicu jer se preko nje daju
uzori ivljenju ljudi, kristaliziraju vrednote, odnosi meu ljudima i doivljaj prirode. Za umjetnost
se kae da je ona djelatnost oblikovanja u tvrdom materijalu (kiparstvo), u boji (slikarstvu), u
tonovima (glazba), u rijei (knjievnost), u prostoru (graditeljstvo), u pokretu (ples). Ali one koji
oblikuju dijele na umjetnike i obrtnike. Ako jedni i drugi oblikuju, u emu je razlika? Razlika je u
svrsi, u namjeni njihovih proizvoda obrtnici izrauju ono to je za neposrednu praktinu
uporabu, umjetnici proizvode djela koja imaju drugu svrhu, onu koju smo malo prije spomenuli.
Svaki umjetnik kao i svaki obrtnik li svaki drugi djelatnik radi u duhu i podneblju svoje
kulture i po nekom pravilniku (kanonu) svoje kulture, pisanom ili nepisanom. Takav je kanon naen
u starom Egiptu, ali u Sumeru nije, a je li bio napisan ne znamo. Od sumerske umjetnosti najbolje
poznajemo kiparstvo i graditeljstvo, pa i knjievnost, vrlo slabo slikarstvo, a glazbu i ples gotovo
uope ne. Poznata su nam npr. sumerska glazbala bubanj, tamburica, sistra, frula, svirala, truba,
rog, harfe u obliku luka i etverokuta, lira, znamo da su glazbu cijenili kao i glazbenike, ali kako se
skladalo i sviralo, ne znamo pouzdano. Isto tako slabi su ostaci slikarstva, samo neto oslikanih
zidova hrama u tehnici tempere. Sudei posredno po peatima i izrezbarenim koljkama, motivi,
kompozicija i druge odlike sline su onima u kiparstvu. Ne nalazimo u slikarstvu prijelaznih boja.
Brojne kipove, reljefe i peate radili su u terakoti, kamenu, bakru, bronci i zlatu. Na
reljefima prevladavaju mitoloke i obredne teme i dobiva se dojam prostornosti; a likovi imaju
ozbiljan, svean izgled. Dok su reljefi bili dostupni oku ireg kruga ljudi, kipovi su raeni za
svetita, i to kipovi bogova i kipovi mukaraca. Prvi su shematiziranih oblija, a drugi su u obliju
poosobljeni, ali je ostalo shematizirano. Osim njih nalazimo i kipove vladara i rijetkih pojedinaca
raenih gotovo realistino, a neki su i savrenstvo kiparskog umijea. Upada u oi realistian prikaz
ivotinja. U likovnoj umjetnosti izmjenjuju se razdoblja s vie ili manje stilizacije odnosno iva
zapaanja.
Ve smo spomenuli da je u Eridu sagraen prvi hram od opeke, a zatim e u Uruku biti
sagraena i prva graevina od kamena u Meurijeju, a nakon nje i prva platforma hrama i prvi
zigurat. Sumerani su gradili graevine s lukovima to su batinili od prvih koliba s
konstrukcijom od trske pa sa svodovima, kupolama i stupovima. Hramovi su im bili
monumentalni.
K n j i e v n o s t sumersku ine himne, molitve, legende, epovi, lirske pjesme i poslovice ili
mudre izreke. Brojni su epovi, a najpoznatiji su oni to pjevaju o Gilgameu. O lirskim pjesmama
teko je suditi jer je jezino gotovo nemogue valjano ustanoviti pravu metaforu, rimu, ritam itd., a
i pjevale su se u odreenim zgodama uz glazbu i vjerojatno uz ples.
Babilonci su naravno batinili sumersku umjetnost kao i gotovo sve ostalo.10
PISMO. Koliko je pismo znaajna tekovina, najbolje govori injenica da se civilizacijsko razdoblje
povijesti obino poistovjeuje s pisanom povijeu. Valja imati na umu da u neposrednu, govornu
dodiru mogu ivjeti grupe od najvie koje tisue ljudi, dakle i postojati samo male zajednice, za
vee i sloenije to je gotovo nemogue. U ovom sluaju mora postojati drugi nain, drugo sredstvo
saobraanja, koje omoguuje ureen ivot za prve civilizacije to e biti pismo.
A p i s m o n i j e s v a k o b i l j e e n j e, niti je ono iznenadna pojava. Sumer je kultura za
koju veina dri da se u njoj pismo najprije pojavilo i u kojoj nalazimo najbolji primjer razvoja
biljeenja do pravog pisma. Imamo primjera da su se mnogi narodi sluili ili se slue slikovitim
29

biljeenjem (piktogramima), ali i onih koji se slue ideogramima (kad znak predstavlja neku poruku
ili upozorenje), a da nisu razvili pismo. Sumerani su prvi prekoraili tu granicu. U poetku isti
piktogrami, oni e kasnije poveati broj i opseg znaenja pa e postati ideogrami, da bi na kraju bio
uinjen k o r a k p r e m a f o n o g r a m i m a, t o j e s t d a p i s a n i z n a k i m a g l a s o v n u
v r i j e d n o s t i nije vie izdvojen znak nego dio sustava kojim moemo logino i razumljivo (za
one koji taj sustav naue) izraziti sve to u nekom jeziku govorom moemo izrei dakle ne samo
predmete koje moemo nacrtati ili poruke i upozorenja koja moemo naznaiti nego sve to
moemo i izrei (apstraktne imenice, glagole, pridjeve itd.), i to logino i cjelovito.
Taj korak uinili su Sumerani, iako njihovo pismo nije bilo alfabetsko nego u biti slogovno,
ali bilo je pismo kojim su se normalno sluili kao to se mi sluimo alfabetskim i to zato to je
njihov jezik jednosloan, tj. rijei su veinom jednoslone, a promjene su izraavali prefiksima i
sufiksima. Valja imati na umu da je svako pismo prilagoeno jeziku kome slui. Od Sumerana e
zatim ili klinasto pismo ili ideju pisma (fonograma) preuzeti ne samo mnogi narodi jugozapadne
Azije nego najvjerojatnije i stari Egipani i pripadnici stare indske civilizacije.
Datiranje razvoja biljeenja u Sumeru nije u svih sumerologa jednako. Poznati istraiva
sumerske civilizacije L. Woolley datira taj r a z v o j ovako: oko 3500. prije n. e. slikovni znakovi,
oko 3250. prije n. e. ve neki znakovi za padee imenica i vremena glagola, oko 3200. prije n. e.
mnogi znakovi za slogove, da bi prije 2900. prije n. e. pismo bilo potpuno izgraeno. Neki
sumerolozi dre da je tok neto mlai. Valja napomenuti da je biljeenje u Sumeru od poetka
sluilo u praktine svrhe od preko etvrt milijuna naenih glinenih ploica zapisi na oko 95% od
njih odnose se na gospodarski ivot (popis robe, rauni, davanja hramovima itd.) pa se ono
razvijalo k pojednostavljenju i smanjenju broja znakova, od oko 2 000 piktograma u poetku na oko
600 znakova na kraju. Kako su rani slikovni znakovi prikazi (osim dijelova ljudskog tijela) biljaka,
ivotinja, orua, posua i slinog, iz toga doznajemo to su Sumerani poznavali.
Sumerani su pisali tako da su u jo meku glinenu ploicu (u poetku veliine 2,5 x 3 cm, a
kasnije 11 x 10 cm) utiskivali znakove s trokutastim krajem pisala od trske; tako su se dobivali
znakovi u obliku klina, po emu to pismo i nazivamo klinastim.
(Osim klinastim pismom Sumerani su se za obiljeavanje prilino dugo sluili i peatima,
to je bio obiaj u ovim prostorima i prije Sumerana. To su cilindrini peati raeni s prilinom
rezbarskom vjetinom, a na jednom takvom peatu visine 8 cm i debljine 5 cm dobivala se slika
veliine 16 cm, na kojoj se moglo dosta toga predoiti.)
ZNANJA O PRIRODI I TEHNIKA DOSTIGNUA. U gotovo svih antikih civilizacija nalazimo
obilje znanja o prirodi iako u svih osim u Grkoj nedostaje teorijskog temelja, uopavanja,
znanstvenih pravila. Vrijedi to i za Sumerane.
Brojne kolske zadae naene tamo pokazuju da su takva znanja postojala i odvojeno se
obraivala. Po gradivu mogli bismo ih razvrstati u p o d r u j a: botanika, zoologija, mineralogija,
zemljopis, matematika, astronomija i jezikoslovlje. Moe se pretpostaviti da su graditelji koji su
gradili goleme graevine morali dobivati i neka znanja koja bismo danas svrstali u podruje fizike i
kemije. Kao to nam kalendar govori o zvjezdoznanstvu, prirunici ili godinjaci za
poljoprivrednike govore nam o znanjima iz agronomije, a upotreba oko 550 lijekova o lijeenju.
Istina je da nalazimo isti naziv za lijenika, proroka i pisara, te da je lijeenje bilo povezano s
vraanjem, ali je istina i to da su bile propisane visoke kazne ako se loe lijeilo.
Iz kolskih tablica vidimo da je u Sumerana naroito bila razvijena matematika. Sumerska
aritmetika raunanje s cijelim brojevima i razlomcima te upotreba raunala omoguila je
kasnije Babiloncima da neobino razviju algebru (izraunavanje jednadbi s dvije i vie
nepoznanica, kvadratnih i kubnih korijena i slino). Inae je matematiki sustav u Sumerana bio
heksagezimalni, a na toj osnovi bile su i mjere. Brojeve su pisali trokutastim vrkom pisala, a
razliite brojke okretanjem tog vrka.
Do znanja se dolazilo iskustvom, pokusima, traenjem, i ono je onda imalo posluiti ljudima
30

odreenih zanimanja. Sumerski su se obrtnici u mnogo emu isticali, poznati su bili npr. zlatari,
kovai, zidari, drvodjelci, brodograditelji, obraivai gline, platna, koari itd. Iskustveno dolazei
do znanja, njih je zanimalo to valja uiniti da se postigne eljeno, a nije ih zanimala formula
odvijanja samog procesa, zato i nemamo racionalizaciju i znanstvene formule. Izvodili su pokuse,
istraivali i razvrstavali znanja, ali ne na nekoj znanstvenoj osnovi, nego kao pojedinana odvojena
znanja.
Rano su Sumerani, jo prije 3000. god. prije n. e. poznavali lonarsko kolo, plug, kola,
srpove od kovina, tkalaki stan; izraivali su zatim predmete od zlata, srebra, bakra, olova, pa ak i
od mekog eljeza, talili su rude i pravili slitine, znali pozlaivati, dobivati staklovinu, umjetno
proizvesti lapis lazuli itd.; prvi su pravili opeke i buku, gradili zgrade s lukovima, a u rezbarskoj
vjetini bijahu majstori. Iako su ivjeli u podruju gdje nema ruda nego su ih uvozili, sumerski su
obraivai kovina bili najbolji majstori u svoje vrijeme. Sama injenica da su im obrti prerasli u
velike radionice govore dovoljno o sumerskim znanjima i umijeima.
KOLSTVO. kola je vrlo stara ustanova u Sumeru; injenice upuuju na njeno postojanje ve u
razdoblju Uruka. U s u m e r s k i m k o l a m a u i l o s e ne samo upotrebljavati glinene ploice
i pisalo od trske, ne samo pisanje i raunanje to je naravno bilo osnovno nego i gramatika,
stilistika i znanja iz podruja to smo ih prije nabrojili. Osim znanja koja su bila potrebna graditelju,
lijeniku, poljoprivredniku ili sveeniku-astronomu uili su i ona znanja koja su bila potrebna
onima to su vodili sloen politiki i bogat gospodarski ivot sucima, dravnim slubenicima,
upraviteljima imanja i radionica. Moemo govoriti ne samo o specijalistikim znanjima, nego i
pretpostaviti postojanje specijalistikog kolovanja u Sumeru.
kolu su Sumerani zvali kua tablica, a uenike sinovi kue tablica. Brigu pak o redu i
uenju vodio je upravitelj (otac kue tablica), njemu je pomagao veliki brat i brojni majstori
za razliita znanja.11 Sumerani su veoma cijenili znanje i uena ovjeka (kasnije kod Babilonaca
rije sumeranin oznaavat e uena ovjeka), zvanje uitelja i pisara bilo je ugledno.
Iz brojnih kolskih tablica vidimo d a s u s e k o l o v a l a preteno djeca pripadnika viih
drutvenih slojeva djeca namjesnika, dravnih slubenika, vojnih zapovjednika, sveenika,
kapetana brodova, pisara, trgovaca i obrtnika. Na takvim tablicama nisu naena enska imena,
kolovanje je trajalo mnogo godina, od djetinjstva do zrele dobi, i onaj koji je ustrajao mogao je
raunati na visoku slubu, ugled i bogatstvo.
O b r t n i k o se pak u m i j e e u Sumeru stjecalo naukovanjem kod obrtnika, kao i drugdje
i kasnije u povijesti.

GRKA CIVILIZACIJA
Malo je rei da je grka kultura matina za kasnije evropske kao to je bila olmeka za kasnije
pretkolumbovske srednjoamerike, ona je za evropske kulture gotovo ono to je razdoblje ang za
kinesku civilizaciju.

Povijesni pregled
Grci su sa sjevera d o l i u d a n a n j u G r k u oko 20. st. prije n. e. kad je ve Sumer
politiki nestao, a narod izumirao. S dolaskom e pokoriti starosjedilako stanovnitvo. Ali tu je
civilizacijski ve bila prisutna Kreta, pod utjecajem koje e Grci razvijati civilizacijske oblike
pismo, gradove i ivu trgovinu. Sredinom 2. tisuljea prije n. e. grki su gradovi irili trgovaki
utjecaj i vojno jaali pa e do dolaska svojih sunarodnjaka Dorana u 12. st. prije n. e. biti gospodari
ovog dijela Sredozemnog mora sruivi Minojsku dravu na Kreti i snanu Troju na
maloazijskoj obali.
Meutim, v a l r a t n i k a D o r a n a bio je razoran za civilizaciju to se razvijala. Jedan dio
31

stanovnitva bio je pokoren, a drugi se iselio na jonske i egejske otoke i zapadni obalni pojas Male
Azije pa su sada u sjevernom dijelu Grke i sjevernom dijelu Male Azije bili Eolci, a u srednjem
Jonjani. I sami e se Dorani, pomijeani uglavnom s Eolcima, takoer seliti i nastaniti preteno ona
podruja koja su nekad bila pod mikenskom dominacijom (Kretu, Rodos i juni dio maloazijske
zapadne obale). Grci kako ih nazvae Rimljani tek sada poee sebe nazivati Helenima.
Nastupa takozvano mrano razdoblje starogrke povijesti, koje traje vie od tristo godina.
No Grci se polako ustaljuju na novim prostorima (i sami Dorani postaju od nomadaratnika
sjedilako stanovnitvo iako e svoj ratniki duh sauvati do kraja u svojoj Sparti), pa e se
p o n o v n o poeti b u d i t i c i v i l i z a c i j s k i i v o t. Za obnovu, a zatim i za procvat civilizacije
bit e odluni Jonjani, koji su se otvorili bogatstvu znanja i ivota Bliskog istoka, a preko kuna
homerskih epova uvali su spomen i na Mikenu; ak je i u matinoj Grkoj neki oblik nekadanjeg
kulturnog ivota ostao tinjati jedino u jonskoj Atici. Posebice je bila vana veza Jonjana s
Fenianima, koji su od 11. st. prije n. e. posjeivali Jonsko more donosei nove robe i nove ideje.12
Poinje oivljavanje grke trgovine, i do 8. st. prije n. e. grki su trgovci u svim podrujima koje su
nekad posjeivali Kreani, a s padom Fenikije pod Asirce krajem istog stoljea njihovo mjesto na
Sredozemlju preuzet e Grci. Grci su od Feniana preuzeli alfabetsko pismo (jer je mikensko pismo
bilo potpuno zaboravljeno), ustalili mjere, uveli nov nain raunanja, a po uzoru na Lidijce poeli i
kovati novac. Tada zapoinje rast brojnih grkih gradova, javljaju se novi drutveni slojevi i veliko
zanimanje za znanja i iskustva drugih naroda.
Meutim, nakon nekoliko stoljea sjedilanog ivota na prostoru krte zemlje koja se uz
to dijelila pa loih godina koje su prisiljavale siromane da ostanu i bez malog komada zemljita,
Grka se bila suoila sa siromatvom naraslog puanstva, te od 8. pa sve do 5. st. prije n. e. traje
n o v i v a l k o l o n i z a c i j e. Sad po cijelom Sredozemlju: Sicilija, juna Italija (Velika grka),
istona obala Jadranskog mora, po francuskoj i panjolskoj obali, na dijelove Afrike, sjeverne Sirije,
Mramornog i Crnog mora. Ono to su poeli jonski Grci na maloazijskoj obali ubrzano e se
razvijati u cijelom grkom svijetu polis, grad-drava.
Razdoblje od 800. do 500. prije n. e. razdoblje je grkog preporoda. Oivljavanjem trgovine,
pomorstva, obrta i politikog ivota dogaaju se politike i socijalne promjene i promjene u vojsci
umjesto aristokratske konjice odluna postaje falanga hoplita. esto i peto stoljee prije n. e.
doba su klasine Grke procvata umjetnosti, filozofije i znanosti. U 5. st. prije n. e. ujedinjeni
Grci suprotstavljaju se Perziji, za njih najveoj opasnosti.
Ali nedugo zatim (431-404. prije n. e.) grki su polisi, grupirani oko demokratske Atene i
aristokratske Sparte, poveli meusobni, rat, koji Atena gubi, i u grke se polise uvodi oligarhijska
vlast. B o r b e i z m e u p o l i s a i k l a s n i s u k o b i u polisima nastavit e se sve do dolaska
Makedonaca 338. prije n. e. Peloponeski rat grkih polisa znaio je poetak politike propasti
Grke. Bio je jak grki etnocentrizam i kult Homera, ali jo je jae bilo grko autonomatvo, kult
vlastitog polisa.13
Filipa II makedonskog (Makedonci su ivjeli sjeverno od Grka, bijahu seljaki i pastirski
narod koji je davao dobre ratnike, govorili su jedan od grkih dijalekata, iako su Grci odbijali da ih
priznaju Helenima) naslijedio je sin mu Aleksandar koji e carstvo proiriti na istok do Inda. Ve
je Peloponeski rat osiromaio grke gradove i otro raslojio drutvo na bogate i siromane; zatim,
bogati su se posve okrenuli osobnom interesu; zapoinje opa nebriga za javne poslove, pa se javlja
profesionalizacija. Klasini polis prestaje biti stvarnost. Neka klasina djela tog vremena, npr.
Aristotelova ili djela umjetnika, samo su slijed u kulturnoj batini, nostalgija i spekulacija o onom
to je bilo, i to namijenjeno viim slojevima.
Ali Grka je bila ve uinila s n a a n k u l t u r n i u t j e c a j na Makedoniju, Trakiju,
Etruane i Malu Aziju. I Aleksandar je bio nositelj ideje helenstva (iako je nakon dolaska u Perziju
bio obuzet idejom stapanja grke i perzijske kulture). Helenizmom su bili zadojeni i nasljednici
Aleksandrovi (dijadosi), koji e carstvo podijeliti na tri dijela na Grku i Makedoniju pod
Antigonidima, na azijski dio pod Seleukidima i na Egipat pod Ptolomejeviima. Nastupa velika
32

seoba i velik kulturni utjecaj grki na istok. Grci postaju upravljai u novim podrujima. Vojnici
osnivaju gradove po uzoru na grke polise da budu vojne postaje, trgovaka sredita, utoita
iseljenih Grka i sredita helenizacije okolnog stanovnitva. Seleuk npr. gradi 60 takvih gradova. Vii
slojevi u pokorenih naroda poinju prihvaati grku kulturu jezik i obiaje. Istiu se zemlje Male
Azije, pa Sirija, drave Pont, Bitinija, Parta, Baktrija te velika kulturna sredita kao to su
Aleksandrija, Pergam, Antiohija. Grki jezik je slubeni jezik polovice tada poznatog svijeta. Ali
dolazi i do orijentalizacije, npr. uvodi se kult boanskog vladara, raste vanost kraljevskog dvora
i kraljevskih slubenika; no oivljeno je i kulturno blago Egipta i Meurijeja.
Na g r k o m k o p n u ostaju i dalje polisi u meusobnim borbama, opada trgovina, raste
drutvena raslojenost, propada grki graanin-posjednik i dalje traju iseljavanja i pobune. Unato
tome Atena ostaje kulturno sredite, atiki jezik, koji je ve prije bio postao slubeni jezik svih
Grka, sada je slubeni jezik cijelog heleniziranog svijeta i u tom pogledu Grki je polis postao
kozmopolis. Godine 146. prije n. e. Grkom je zavladao Rim, kojega e kasnije zamijeniti Bizant. U
4. st. zabranjuje se grka vjera kao poganski kult, a 529. god. ukida se Platonova akademija to
se dri za formalni kraj stare grke civilizacije. No to je samo kraj jednog ivog spomenika, grka
e kultura meutim ostati znaajnom za sve kasnije kulture na evropskom tlu.
GOSPODARSTVO. Kad govorimo o gospodarstvu u Grkoj i jednako tako o drutvenoj strukturi,
upravi, umjetnosti ili vjeri, valja nam imati na umu ona sasvim razliita razdoblja u povijesti starih
Grka iako se obino Grka predstavlja razdobljem preporoda (renesanse Grke) od poetka 8. do
kraja 5. st. prije n. e.
U kontinentalnoj Grkoj nalazimo prije dolaska Grka ne samo dobro razvijenu poljoprivredu
i stoarstvo nego postoje i vea mjesta trgovita, ukljuena u sredozemnu trgovinu. Tu e trgovinu
Grci to su doli u prvom valu prekinuti, ali e je nakon nekoliko stoljea obnoviti,, a s
oivljavanjem trgovine oporavit e se i gospodarstvo u cjelini. U palaama gradova Mikene, Egine i
Tirinsa iz 16. st. prije n. e. nalazimo kovake i lonarske radionice i skladita. Ti gradovi imaju ve
brojno brodovlje za trgovinu i za osvajanje. Ne proizvodi se vie samo za svoje trite nego se vino,
ulje, stoka, tkanine, kovinarski proizvodi i lonari ja prodaju i izvan Grke. Ali s provalom Grka
Dorana u 12. st. prije n. e. gospodarstvo je opet nekoliko stoljea zamrlo. Lokalni poglavari
zagospodarili su sad seljatvom u svakoj maloj udolini, a obrti, trgovina i gradski ivot su iezli.
Tek u 8. st. prije n. e. po drugi put poinje se jae buditi gospodarstvo. Heziod koji ivi u tom
stoljeu u djelu P o s l o v i i d a n i pie najvie o obradi polja i uzgoju stoke, ali spominje i
sajmita i trgovake brodove, pie o tkanju na razboju, tesarima i lonarima, o seljenju preko mora,
o trgovini i elji za bogatstvom.14 Upravo u tom stoljeu poinje veliki val grke kolonizacije
Sredozemlja.
Tekoe da je u Grkoj malo plodne zemlje, da se puanstvo poveavalo, da su se imanja
dijelila i gubila na raun plemensko-feudalne aristokracije mogle su se rijeiti jedino
kolonizacijom, oivljavanjem gospodarstva i drutvenim promjenama. Motor promjena bit e
prvenstveno trgovina, ona e ubrzati razvoj poljoprivrede i obrta i svega ostalog. Vidimo to najbolje
n a p r i m j e r u A t e n e, koja je sredinom 6. st. prije n. e. postala trgovako sredite grkog svijeta
a Atena e biti uzorom mnogim grkim polisima. Ojaali trgovaki sloj trai promjene, na
njegovu stranu staje trgovinom obogaen aristokrat Solon, koji (594. prije n. e.) uvodi mnoge
socijalne i politike promjene, dalekosene ne samo za Atenu. Donosi odredbe suprotne Likurgovim
u Sparti, meu kojima se u vezi s gospodarstvom istie odredba o oslobaanju seljaka vezanosti uz
zemlju (kao to se socijalno istie odredba o zabrani prodaje u ropstvo zbog duga, a politiki
odredba o ogranienju veliina posjeda). Nakon Salona doi e i drugi reformatori, meu kojima je,
gospodarski gledano, najznaajniji Pizistrat. On je komercijalizirao poljoprivredu podravanjem
sadnje maslina i loza, jer su ulje i vino bili glavne robe grke trgovine. Time je ublaio nedae
porasta puanstva, zatim osamostalio poljoprivrednike tako to ih je vezao uz trite postali su
proizvoai za trite i kupci robe na tritu; ojaao je trgovaki stale i poticao trgovake veze s
33

kolonijama; osamostaljenog zemljovlasnika uinio j temeljem atenskog politikog ivota.

Zahvaljujui grkim kolonijama po Sredozemlju kao novim gospodarskim sreditima i
trgovakim posrednicima, stvoreno je golemo t r i t e z a g r k u r o b u i g r k e t r g o v c e.
To je potpomoglo ne samo spomenuti razvoj poljoprivrede maslinarstva i vinogradarstva, nego i
sve vei broj sve veih radionica za preradu domaih i uvezenih sirovina. Grka je prvenstveno
uvozila ito, a izvozila maslinovo ulje, vino i najrazliitije izraevine orue, oruje, obuu,
odjeu, ukrase. Radi manjih proizvodnih trokova iskoriuje se vie rad robova, to je sada
zahtijevalo vee radionice, ali ipak i neto bolju tehnologiju i sloenija ulaganja. Bio je potreban i
vei opticaj novca (a grki je novac postao priznato sredstvo razmjene na sad golemom prostoru
i tako podravao prevlast grke trgovine). Sve e to pridonijeti procvatu i utjecaju grke kulture.
Trg, trnica (agora) postat e sredinje mjesto u ivotu polisa, kao to je to u Sumeru bio hram boga
zatitnika grada. Trgovina e omoguiti pojavu i uspon gradova.
Prije ovog razdoblja Grci su ivjeli uglavnom po selima u dolinama. Na uzvienim mjestima
iznad dolina bile su zidom utvrene akropole, sjedita lokalnog plemstva s hramom, skladitima i
po kojom drugom javnom zgradom; tu su za vrijeme napada i okolni seljaci nalazili sklonite, a u
miru bijae to sredite javnog ivota. Sad kad se budi trgovina trgovcima je valjalo imati zaseban
prostor za prodaju robe. Izabrali su p o d n o j e a k r o p o l e kamo se polako seli i javni ivot iz
nje. Oko agore poinju se graditi zgrade javnog ivota, rezidencije trgovaca i radionice obrtnika. To
novo podruje postaje stvarni grad, a akropola ostaje samo svetite.
Trnica je bila gospodarsko srce polisa. Radionice pak imali su Grci ili stranci sa stalnim
boravkom. Obrtnici su radili po narudbama uz pomo nekoliko slobodnih radnika ili robova.
Mogao je obrtnik izraivati narueno u svojoj radionici, ali i u kui naruitelja, pa i materijal je
mogao biti vlastiti ili naruiteljev. U obrtu bijae vana tradicija i naukovanje. Proizvodi grkih
radionica i u matinoj Grkoj i u kolonijama bijahu uveni.
Zemljini posjed u Grkoj bio je uvijek osjetljivo pitanje, te je oko njega bilo prilino
sporova i promjena. Moe se rei da je drava (vlast) u osnovi i na razliite naine ograniavala
pravo na apsolutno vlasnitvo na zemlju. Valja spomenuti da Grcima ni gusarenje nije bilo strano,
zapravo je dugo u Grkoj osobno vlasnitvo moglo biti samo ono to se steklo ratnom pljakom i
gusarenjem. A tako se dolazilo i do robova to su se prodavali po trnicama grkih gradova. Jedna
od djelatnosti bijahu i javni radovi, naroito nakon to su se gradovi obogatili.
V l a s t j e u r e i v a l a g o s p o d a r s k i i v o t razliitim propisima i nadzirala ga, isto
je tako poticala razvoj gospodarstva polisa i titila ga zatitnim carinama. Kad govorimo o Grkoj
ovog razdoblja, valja uzeti u obzir da je rije o stotinama polisa (gradova-drava), koji nisu imali
jednaku privredu dovoljno je upozoriti na sasvim zemljoradniku Spartu. A uz to gospodarstvo
pojedinog polisa ovisilo je i o politikim prilikama.
Nakon to je Grka ula u meusobne ratove polisa u 4. st. prije n. e. poinje slabiti trgovina.
Koi je nesigurnost zbog ratova, trgovako zvanje ima sve manji ugled, trgovci nemaju ni svoje
posebno udruenje niti su priznati kao stale, uvode se brojne ulazne i izlazne pristojbe na robu, a tu
su i razliiti propisi u razliitim polisima. U razdoblju helenizma, tj. nakon Aleksandrovih
osvajanja, matina Grka sve vie propada. Sredita obrta i trgovine preseljavaju se na istok
Efes, Smirna, Rodos i drugi gradovi. Stvorile su se sada dodue vee mogunosti za proirenje
trgovine i veeg opticaja sirovina, ali se pojavljuju nova lokalna sredita koja podravaju lokalne
ukuse, to je prouzrokovalo da proizvodnja i potronja postanu lokalne. A nakon to se carstvo
raspalo, u razliitim dijelovima nastupit e razliita organizacija proizvodnje, prodaje i
oporezivanja.
DRUTVENA STRUKTURA. Do promjena to e nastupiti u 8. i 7. st. prije n. e. moe se govoriti
o plemenskoj drutvenoj strukturi, iako se u Homerovoj Ilijadi spominju i robovi. A onda slijedi
razdoblje drugaije drutvene strukture, kad u Grkoj nalazimo osnovnu podjelu na graane ili
punopravne slobodne ljude i na one koji nemaju politikih prava. Drugoj skupini pripadaju robovi,
34

stranci i ene.
Kako se u Grkoj razvijao gospodarski i v o t tako je rastao i broj r o b o v a, u Ateni npr. u
klasinom razdoblju i do deset puta vie nego graana. Izvor robova bio je rat, pa kupovanje
ratnih zarobljenika ili onih to su ih hvatali gusari, pa zloinci, dunici i pokoreno starosjedilako
stanovnitvo, kao npr. Heloti u Sparti ili Penesti u Tesaliji. Odnosi prema robovima nisu u poetku
tako kruti i robovi obavljaju kune poslove. Ali kasnije, kad ropski rad postaje osnovom bogaenja i
kad se odnos Grka prema fizikom radu izmijenio, robovi bivaju neljudski iskoritavani. Neka
grka mjesta postaju uvena trita robova. Zbog grkog etnocentrizma donosit e se zabrane
prodaje Grka u ropstvo zbog duga.
Bez politikih prava u Grkoj bili su i s t r a n c i u polisu. S vremenom njih je sve vie.
Bavili su se obrtom i trgovinom, ali je meu njima bilo i politikih izbjeglica, umjetnika i
znanstvenika. Stranci nisu mogli sudjelovati u politici polisa niti su imali pravo vlasnitva na
zemlju, osim ako to nekome nije izuzetno dala drava, ali su plaali poreze, ili u rat, mogli su
sudjelovati u vjerskim sveanostima polisa i ii u kole, a imali su i sudsku zatitu.
U Grkoj su i e n e bile bez politikih prava. One uope nisu sudjelovale u javnom ivotu
ena ivi odvojeno, ona je majka i supruga u monogamnom braku. Stega e neto popustiti
kasnije, i to u viih slojeva; a uvijek su postojale i hetere. Posebice krut i neljudski odnos prema
eni bio je u Sparti, gdje se eni uzimalo vlastito dijete i davalo drugoj na odgoj.
P u n o p r a v n e ili gr a a n e inili su oni koji su posjedovali zemlju, zatim trgovci,
obrtnici i bankari Grci iz polisa. Ipak valja meu posjednicima izdvojiti velikoposjednike, plemie
koji e dugo, a u nekim polisima i stalno drati vlast.
Valja nam spomenuti dva dogaaja znaajna za promjenu drutvene strukture i za
razumijevanje poloaja pojedinih slojeva. Prvi je sukob plemia i trgovaca, a drugi pojava novih
vojnih jedinica falanga hoplita. S razvojem trgovine od 8. do 6. st. prije n. e. stanje se u Grkoj
izmijenilo, tako da u 6. st. prije n. e. imamo borbu s t a r o g z e m l j i n o g p l e m s t v a na jednoj
strani i g r a d s k o g s t a n o v n i t v a na drugoj. Plemstvo je imalo dohotke od seljakih poreza i
imalo je politiku vlast, a i u bogatstvu se moglo natjecati s onima drugima veim oporezivanjem.
Oni drugi stekli su bogatstvo (na nov nain), ali su bez vlasti, pa se protive sili i vlasti plemia
traei nove zakone koji e biti vie demokratski, osigurati red i pravdu i razvoj gospodarstva. Tako
je nastao sukob koji je morao biti rijeen jer radilo se o sukobu rjeenje kojega je rjeavalo
ivotna pitanja polisa. A njih je opet mogao rijeiti samo gospodarski razvoj. Sukob je tako i rijeen
ograniavanjem vlasti plemstva. Onakvim promjenama kakve su npr. u Atenu uvodili Solon,
Pizistrat, Klisten i Periklo.
Drugi je dogaaj p o j a v a f a l a n g e h o p l i t a u to vrijeme. Prvo, bogatiji pojedinci iz
gradskih slojeva poinju stvarati vlastite druine plaenih hoplita pa su u borbi s plemstvom neki
uspjeli preuzeti vlast, postali tirani. Imajui iru podrku, uvode promjene ukidaju staro obiajno
pravo to je titilo plemie i donose nove demokratinije zakone. Drugo, falange haplita bile su
potrebne dravi, polisu za obranu ili napad. One su sad sastavljene iz redova neovisnih seljaka koji
su sami nabavljali opremu (tit, ljem i koplje). Osjeajui sad da su oni ti koji brane polis i
pobjeuju u ratovima, osjetili su snagu i ravnopravnost. Dobar ovjek i graanin to je neovisan
vlasnik zemlje koji provodi umjeren ivot i bori se predano za polis, za opu stvar kao svoju, a to e
postati uzorom Grka i temeljem grke demokracije. I kad se razgranala trgovina i obrt postao
unosan, ako se time bavio Grk, bavio se u prvom redu zato da stekne novac kojim e kupiti imanje,
postati materijalno neovisan i moi se posvetiti javnom ivotu. Zato su se kasnije u Grkoj
trgovinom i obrtom preteno bavili stranci i robovi. Jaanje falanga znailo je i sigurnost i sreu za
polis, a to znai da bi siromaenje seljaka dugovima na raun plemstva vodilo smanjenju broja
hoplita, pa onda nesigurnosti i nesrei polisa.
Upravo na rjeavanju tog pitanja razile su se Atena i S p a r t a, pa je u Sparti i drutvena
struktura izgledala sasvim drugaije. Nalazimo tu: 1. Spartance (ho m o i o e) koji ine vladajui
sloj, stalnu vojsku i zemljoposjednici su, 2. h i p o m e j o n e manje vrijedne, 3. n e o d a m o d e i e
35

 osloboenike, nove graane, 4. p e r i e j c e susjede. Dorane, slobodno stanovnitvo okolnih

podruja, koje je bez politikih prava, a plaaju danak i slue u pomonim etama, i 5. h e l o t e
pokorene starosjedioce u statusu robova-kmetova to rade na zemlji nekad njihovoj, a sada
Spartanaca i daju odreenu koliinu plodova s te zemlje.
Kad grki polisi poinju propadati, tj. kad je dolo do profesionalizacije javnog ivota
uprave i vojske, javit e se novi moni slojevi upravljaa i vojnika.
UPRAVA I POLITIKI IVOT. Prije nastanka polisa Grci su ivjeli u malim kneevinama ili
kraljevinama, kojima je na elu bio kralj (bazileus). On je bio nasljedan i izboran istodobno. U
njegovoj nadlenosti bila je briga o kneevini i imao je punu vlast (duhovnu, zakonodavnu, sudsku,
vojnu i izvrnu). Bio je i vlasnik robova-zarobljenika; a Grci drahu i da potjee od boga, poluboga
ili heroja. A zatim zbog spomenutih gospodarskih i drutvenih promjena pojavit e se u Grkoj nov
oblik politike zajednice polis, grad-drava.
To k o b l i k o v a n j a p o l i s a tekao je dvojako na dva razliita podruja, u matinoj
Grkoj i u naseljenim podrujima Male Azije. Povjesniari nisu suglasni u tome gdje se polis
najprije oblikovao. Jedni dre da se to dogodilo prije meu Grcima i z v a n m a t i n e G r k e
nakon druge kolonizacije, i to zato to su doljaci morali uspostaviti novu vezu na stranom
podruju. Naime, kako su ponegdje doli iz razliitih podruja s relativno razliitom kulturnopolitikom batinom, valjalo je oblikovati nove zajednice na lokalnom naelu. Trebalo je u prvom
redu uspostaviti uspjene zakone i sudstvo koje e ureivati i nadzirati ivot u zajednici, te upravu
zaduenu posebice za vodstvo u sluajevima rata i obrane. Doseljenici su podijelili zemljite,
donijeli zakone, odredili svetkovine i obrede i izabrali upravu. Tako je oblikovan polis u novo
naseljenim podrujima.
U matinoj Grkoj tok i razlozi bili su drugaiji. Kneevina, u sastav koje su ulazili akropola
i okolna mjesta, bila je pod vrhovnitvom bazileusa, ali kako su se ratom i siromaenjem seljaka
plemii brojano poveavali i jaali, poeli su ulaziti u krug kraljevske vlasti kao vijenici, da bi
je .zatim kao arhonti sve vie ograniavali. U razliitim kneevinama odvijalo se to s vie ili manje
slinosti. U Ateni je npr. kralj prestao biti nasljedan i postao je samo jedan od arhonata, a plemiko
vijee preuzima i nadzor nad svim javnim poslovima. Tako se oblikuje polis, koji zadrava staro
podruje akropolu (sad kao svetite), novi grad koji postaje sredite, te okolna sela i polja. Isto je
to se tie podruja polisa i u naseljenikim podrujima.
Upravno, gospodarski i vjerski polis je bio samodovoljna zajednica. Vlast u grkim
polisima, pa ni u istom u razliita vremena, nije naravno bila istog oblika. V l a s t je mogla biti u
rukama pojedinaca i nasljedna kraljevska, mogla je biti u rukama pojedinca, ali koji je nasilno
doao do vlasti tiranska, mogla je nekolicina njih (obino plemia) drati vlast oligarhijska, a
mogla je o javnom ivotu odluivati veina, narod (demos) demokratska. No bez obzira na to
tko je imao vlast, tj. bez obzira na oblik vlasti, svi grki polisi imali su tri d r a v n e i n s t i t u c i j e
skuptinu (ekleziju), vijee (geruziju) i izvrne slubenike (arhonte i tezmotete). Nadlenost
prvih dviju institucija (zakonodavna ili savjetodavna) ovisila je o tome tko ima vlast.
Osim u vlasti grki polisi razlikovali su se u veliini podruja koje su obuhvaali. Najvea
Sparta obuhvaala je 325 kvadratnih milja, Atena oko 100, Korint oko 300, veina pak bila je
mnogo manja, od 20 do 30 kvadratnih milja. Samo u matinoj Grkoj bilo je vie od stotinu polisa, i
svi su ljubomorno uvali svoju samostalnost. Grki polisi, i oni iz matine Grke i oni maloazijski,
poto su trgovaki ojaali, poinju osnivati gradove kolonije po Sredozemlju, koji zadravaju vezu s
matinim gradom metropolom, ali postaju i politiki samostalni, polisi.
U naelu polisom su morali vladati zakoni, upravljati izborni slubenici, a sudjelovati u
politikom ivotu, odrasli (punopravni) mukarci, graani. Meutim, u stvarnosti postojale su
r a z l i k e od polisa do polisa, a i u istom polisu razlike u razliitim razdobljima; tako npr. u
Ateni nisu uvijek svi slobodni odrasli mukarci mogli ravnopravno sudjelovati u javnom ivotu,
nego je to ovisilo o dohotku, a kad je opet i ta prepreka uklonjena, siromaniji nisu mogli obavljati
36

dravne slube jer su bile besplatne (a kad su se poele plaati, profesionaliziralo se voenje
javnih poslova).
S p a r t a se i ustrojem vlasti i upravom razlikovala od gotovo svih drugih grkih polisa. U
njoj vladaju dva kralja, glavari bratstva lanovi su geruzije, koja predstavlja skuptinu, a izvrnu
vlast pet efora (sudaca i policijskih nadzornika).
Za Grke je bila, dosta znaajna krvnosrodstvena veza. U toj vezi osnovom bijae obitelj,
obitelji su inile bratstva (fratrije), a vie bratstava plemena (file) to je bila i podjela polisa,
graana polisa. Uz to postojahu i udruenja prijatelja (heterije), te politike stranke, npr. u Ateni
pristae demokracije, oligarhije i tiranije. Izvan tih u d r u e n j a ivot Grka nije bio mogu. Zatim
su i sami grki polisi stvarali udruenja, saveze, kao npr. Peloponeski pod vodstvom Sparte ili
Atiki pod vodstvom Atene. Uz to, bez obzira na spomenute razlike, pa i na injenicu da su Grci
govorili razliitim dijalektima i da su postojali i neki razliiti obiaji, svi su se osjeali pripadnicima
istog naroda helenskog, a ujedinjavala ih je ista vjera, isti panteon, ista svetita u koja su
hodoastili, a od 777. god. prije n. e. i zajednike Olimpijske igre (pa je i Herodot odredio etnos
jedinstvom jezika, vjere i krvi).
M a k e d o n c i u n o s e kasnije temeljne p r o m j e n e u upravljanje osniva se carstvo s
nasljednim boanskim vladarom na elu, sredite uprave je dvor, a izvritelji carski slubenici,
dolazi dakle do centralizacije, birokratizacije odnosno do profesionalizacije u javnom ivotu. Zato
su se trona velika sredstva, pa su bili potrebni i obilni izvori prihoda, uglavnom iz oporezivanja.
Dakako i r a n i j i g r k i p o l i s i m a o j e i z d a t k e, npr. za gradnju mornarice, za odravanje
predstavnika u drugim dravama, za javna rtvovanja i sveanosti, za gradnju hramova i za darove
hramovima. A sredstva za to namicala su se od dravne zemlje, poreza na kupoprodaju, lukih
pristojbi, dobrovoljnih priloga graana i slino. Profesionalizacija javnih poslova koja je zapoela u
grkim polisima od peloponeskog rata zahtijevala je vie sredstava, pa je i vlast pojaala namete.
Rije politika dola je iz grkog jezika (polis = drava, a politikos = graanski, dravni,
javni) ne sluajno. U mnogim grkim polisima pitanja drave, uprave, javnih poslova bijahu pitanja
grkih graana. Nakon spomenutih, socijalnih i upravnih promjena, posebice u demokratskim
polisima kakav npr. bijae Atena, p o l i t i k a j e postala s t v a r s v a k o g gr a a n i n a. Dobar
graanin je onaj koji se posveuje javnom ivotu da sudjeluje u . skuptini, sudnici, vjerskim
sveanostima, vjebi u ratnim vjetinama, da bude nazoan na razliitim priredbama itd. Da bi to
mogao, grki graanin morao je imati i mnogo slobodnog vremena. A to mu je, i uz to
materijalnu neovisnost, meu djelatnostima mogla pruiti jedino zemljoradnja. Jer poljoprivreda je
u Grkoj sezonska nekoliko mjeseci se radi, a ostalo vrijeme je slobodno, dok u obrtu i trgovini
valja stalno biti zauzet. Eto i to je jedan od razloga zato su Grci obrte i trgovinu preteno prepustili
strancima, zato ta zanimanja pa ni novarstvo nikad nisu stekla naroit ugled u Grkoj i zato su
npr. Atenjani (po Aristotelu) gledali na njih ak kao na nesreu za polis. Polis kao zajednica onih to
odluuju o javnom ivotu bio je u osnovi zajednica neovisnih zemljoposjednika, to e ostati
idealom Grka sve do 4. st. prije n. e. To i Homerovi epovi uinit e da e se u Grkoj zapravo
isticati kult plemia i zemljoposjednika.
Za grke graane polis je bio sve, malo je toga ostajalo osobnog, svoje slobodno vrijeme,
svoje bogatstvo, znanje i ljubav posveivali su polisu, osjeajui ga kao znak osobnog ivota i moi.
A kad je poela profesionalizacija u javnim poslovima, poeo je propadati i grki polis. Takav ivot
u politici podijelit e Grke istog polisa u razliite stranke, dovoditi do krvavih obrauna. A vodit e
ih i politici izvan polisa stvaranju saveza oko borbe za iru pobjedu odreene politike i
meusobnim ratovima.
Ali nisu u grkim polisima ivjeli samo punopravni, dapae neusporedivo je vie bilo onih
bez politikih prava. Pa zato se i ne moe govoriti o demokraciji u Grkoj, ve o o g r a n i e n o j
d e m o k r a c i j i, o demokraciji ogranienoj na uu i posebnu grupu. I zato smo rije graanin
stavljali meu navodnike. No ne samo to nego i neto jo gore, pri su naime ropstvo prihvaali kao
neto posve prirodno, od prirode dano, pa o tome da je i rob ovjek nisu ni razmiljali.
37

SVJETONAZOR (VJERA I FILOZOFIJA). Uobiajeno je da se grka kultura tumai iz njene

filozofije. Ipak valja imati na umu da je filozofija dola kasnije i da je zapravo omoguena vjerom u
Grkoj. Mnogi su itali Ilijadu i Odiseju pa poznaju dosta grkih bogova, manje je pak uobiajeno
stvarno poznavanje grke vjere.
Kako su na tlu Grke u prijanjim vremenima ivjeli razliiti narodi, a Grci uz to dolazili u
dodire i s mnogim narodima izvana, ostavilo je to traga i na vjerovanja u Grka. U p o e t k u s e
v j e r o v a l o u razliite bogove, heroje (koji da su roeni iz braka bogova i ljudi) i duhove Od
duhova jedni bijahu dobroudni, kao fauni, satiri, pani, pa su im zemljoradnici i stoari po poljima i
sumama dizali oltare-svetita; a drugi su kanjavali one koji su krili drutvena pravila. Kasnije
e se po cijeloj Grkoj proiriti ahajski olimpijski bogovi i misterijski kultovi, kojima je svrha bila
oienje ovjeka od grijeha i osiguranje blaene besmrtnosti. Najstariji takav kult bijae kult u
Eleuzini, selu blizu Atene, u ast Demetre i njene keri Kore15.
Gospodarske, socijalne i politike p r o m j e n e u 8 . i 7 . s t . p r i j e n. e. izazvat e i
promjene u vjeri. Jae biva naglaen kult obiteljskog boga, kunog ognjita, a gradovi izabiru
izmeu olimpijskih bogova svoje zatitnike, kojih kultovi i svetkovine bijahu vie patriotske nego
vjerske naravi, npr. Panatenske igre u Ateni. Usporedo se javljaju i tri nova kulta u Grkoj
dionizijski, orfiki i apolonski.
D i o n i z i j s k i k u l t zamijenit e nekadanje seoske vesele i grube vjerske svetkovine i
vjerovanja, ali e se neto ublaen iriti po Grkoj. Suprotan dionizijskom bio je o r f i k i k u l t,
kojega da je utemeljitelj legendarni pjeva i svira Orfej. Orfisti su razmiljali o naravi ljudskoj, o
boanskoj dui u ovjeku i o sudbini ljudskoj poslije smrti. Jer ljudi su, po mitologiji, stvoreni od
Titana koji zgrijeie uklonivi oca, orfisti drahu da su ljudi nasljedno optereeni grijehom i zato
im valja otkupiti se. Zagovarah su prezir prema tijelu postom i drugim oblicima asketizma, a
odanost idealima pravde, osobne odgovornosti i svetosti. Orfisti su bili prvi teolozi u Grkoj, traili
su molitvu i propovijedali o seljenju dua, o hadu (paklu) i blaenstvu; a postojali su i orfiki
proroci, pjevai i sveenici. Snano su utjecali na Platona i na druge grke moraliste, te na kasnije
kranstvo.
Dionizijski i orfiki kult bijahu kultovi niih slojeva, plemstvo je pak imalo svoj
a p o l o n s k i k u l t boga ljepote, vjene mladosti, plemenita i ponosna, zatitnika pravde i
zakona i zatitnika istoe, pa su se pred njim obavljali obredi ienja. Graena su po Grkoj
brojna svetita-proroita Apolonu, od kojih je najpoznatije Delfijsko. U ta panhelenska proroita
dolazili su Grci iz svih krajeva pa i stranci po savjete koje su u ime Apolona davale dobro
obavijetene proroice u slubi plemstva. (Ovi grki kultovi bit e znaajni i za kasniju kulturu u
Evropi spomenuli smo da su orfisti utjecali na kranstvo, iz dionizijskog kulta razvit e se
kazalite, a apolonski kult bio je odluan za likovne umjetnosti.)
U 5 . s t. p r i j e n. e. poinje u viih slojeva s u m n j a u v j e r u; inila im se ak
smijenom vjera u olimpijske bogove. Poeo se probijati razumski pristup svijetu. U politiki
nestabilnu 4. st. prije n. e. ta e se sumnja proiriti i na nie slojeve, pa e poslije Aleksandra
prodirati u Grku i kultovi s istoka.
Budui da su Grci, odnosno g r k i f i l o z o f i utemeljitelji racionalnog i posredno
antropocentrinog (ne neposredno jer zagovarahu ravnoteu ovjeka i prirode) nazora na svijet,
valja najprije rei k a k o j e t o m e p r i d o n i j e l a i s a m a g r k a v j e r a.
Grci su samo jedan od brojnih naroda koji vjerovahu u bogove s ljudskim odlikama i
oblijem, ali su u tome ipak otili najdalje. Ne zato to su grki olimpijski bogovi ivjeli na Zemlji
(Olimpu) i odatle ureivali svijet, jeli, pili, ljubakali, ratovali, nego to se dosta mijeahu s ljudima,
i to se nalo u njih i svih ljudskih poroka, pa je meu njima bilo lopova, lazova, varalica, podlih
osvetnika bogovima i pojedinim ljudima takve su ih Grci opisivali i likovno oblikovali. Tako su
Grci vie nego i jedan drugi narod ne samo bogove pribliili ljudima, nego i ljude bogovima,
izjednaili ih zapravo. Ve je Heziod pisao kako su istog porijekla bozi i smrtnici ljudi. tovie,
38

bilo je izjava u Grkoj, kao ona Ksenofanova, da kad bi volovi ili konji ili lavovi imali ruke i mogli
kao ljudi rukama slikati i djela izraivati konji bi slikali oblike bogova sline konjima, a volovi
volovima. A kad je ve tako, ovjeku ne preostaje drugo nego misliti svojom glavom. Ta injenica,
da je ovjeku dan dar sposobnosti miljenja, (ovjek se naime razlikuje od ostalih ivih bia po
tome so jedini on misli, pisao je pitagorejac Alkamaion), spoznaju da je miljenje odluno, da je
mudrost najvea vrlina (arete), bilo je presudno; a to je grkim filozofima omoguila sama vjera
u Grkoj.
U evropskim i mnogim izvan evropskim zemljama svaki udbenik filozofije poinje s
grkim filozofima. Od Talesa pa nadalje g r k i s u f i l o z o f i r a s p r a v l j a l i o s v i m
b i t n i m f i l o z o f s k i m p i t a n j i m a bitka (antologijskim), spoznaje (gnoseologijskim),
pravilnog miljenja (logikim), kao i o udoreu (etikim), lijepom (estetskim) i o ureenju
zajednice (sociologijsko-politologijskim). Davali su na ta pitanja razliiti filozofi ili razliite kole
razliite odgovore da je svijet materijalan ili idealan, da se spoznaje osjetilima ili umom, da
ovjek da bi bio sretan ne mora uope djelovati ili treba da djeluje u skladu s odreenim
vrednotama itd.
Mi emo ovdje izdvojiti ono bitno to su grki filozofi ugradili u temelje tzv. evropske
kulture i uinili je razliitom od drugih. A to nije omoguila samo grka vjera i dodiri Grka s
drugim narodima odnosno kulturama nego i sva ona socijalna i politika previranja u 5. st. prije n.
e. zbog ega sofisti stavljaju sve ustaljeno u pitanje, dokazujui ak da e kornjaa stii na cilj
prije nego zec, i kad Protagora izjavljuje da je ovjek mjerilo svih stvari, tj. svaki ovjek, kad
Herodot, proputovavi brojne zemlje i upoznavi brojne narode, uvia da svi ljudi misle da su
njihovi obiaji najbolji. U tom vremenu opeg relativizma ivi i S o k r a t. Ali on trai neko
utoite, uporite, vrstu toku koja bi bila n a j v e a v r e d n o t a i nalazi da je ona u z n a n j u,
d a j e t o i s t i n a d o k o j e s e d o l a z i r a z u m o m. To poistovjeivanje znanja i udorea
uinit e zatim grku kulturu i sve one koje je slijede posve razliitim od prethodnih i drugih
(vidjet emo kako se na to isto pitanje u slinim drutvenim prilikama odgovorilo u Kini).
P l a t o n e Sokratove etike pojmove razraditi u sveobuhvatni sustav ideja koje da su
stalne, trajne, vjene, za razliku od propadljive materije i varljivosti osjetila, te da je naa spoznaja
zapravo sjeanje na ideje. A r i s t o t e l, ozakonitelj evropske metodike miljenja logike, istie da
osim oblika postoji i tvar (materija), te da se do spoznaje dolazi istraivanjem pojedinanog, pa je
tako otvorio put znanosti. On je napisao: Metafiziku u kojoj svijet tumai teleoloki, tj. da su sve
pojave u svrhovitu piramidalnu lancu uzrone, a ne sluajne; Logiku u kojoj izlae kako se
pravilno misli; Etiku (Nikomahovu) u kojoj iznosi da e ovjek biti sretan ako ga odlikuju etiri
(grke) vrline (mudrost, hrabrost, umjerenost i pravednost) i ovjeka odreuje kao samosvrhu;
Poetiku u kojoj raspravlja o umjetnosti; Politiku u kojoj zajednicu odreuje kao samosvrhu (i
tako otvara trajno pitanje odnosa pojedinca i zajednice). A kako je bio enciklopedijski duh svoga
vremena, odredio je i predmete znanostima i posustavio znanja to e za Evropu vrijediti sve do 16.
st.
Grci su tako utemeljitelji naeg pristupa svijetu, naina miljenja, utemeljitelji znanosti, a
otvorili su i sva bitna pitanja. Valja meutim, upozoriti da Grci nisu pretpostavljali razvoj u drutvu
ljudskom, razvoj kulture, pa su i iznosili samo uenja kako ljudske zajednice valja urediti da budu
savrene.
ZNANOST. Grci su bili u mogunosti upoznati mnoga znanja do kojih su doli bliskoistoni narodi
od Sumerana do Perzijanaca, ukljuujui i Egipane, i neka znanja Indijaca. Nj ima e dodati i
mnoga do kojih su sami doli.
U matematici su obogatili geometriju, trigonometriju, a i algebru, npr. pitagorejci su se
bavili i teorijom iracionalnih brojeva. Euklid je krajem 4. st. prije n. e. napisao uveno djelo
Elementi matematike, i udbenici gemetrije sve do 19. st. bit e zapravo njegovi udbenici. U
a s t r o n o m i j i su Grci pokupili obilna znanja drugih naroda, pa je ve Tales 28. svibnja 585. prije
39

n. e. mogao predvidjeti pomrinu Mjeseca. Pitagora je tumaio da je Zemlja okrugla i da lebdi u

svemiru, a Anaksagora da Mjesec dobiva svjetlo od Sunca. Arhimed se upustio u izraunavanje
veliine i udaljenosti nebeskih tijela. Iako mi znamo za Ptolomejevski geocentriki sustav,
utemeljen u Hiparha (ija inae svemirska izraunavanja vrijede i danas), postojao je i Aristarh, koji
je zastupao heliocentriki sustav.
M e d i c i n a je u Grkoj dugo bila vezana uz arobnjatvo pa su takve lijenike nazivali
tradicionalistima, ali postojali su i lijenici praktiari, koje nazivahu rizicima. Dosta su rano
postojale u Grkoj klinike i bolnice, pa i kole za lijenike ve u 7. st. prije n. e., npr. u Knidu.
Ustaljena su bila klinika promatranja, razvrstavanja bolesti po znakovima, pratio se tok bolesti,
davali odgovarajui lijekovi ili su raene operacije. Pitagorejci su poeli izuavati anatomiju na
ivotinjama, a Herofil je napisao i anatomsko djelo. Grki lijenici dranu inae da zdravlje ovisi o
ravnotei elemenata od kojih je ljudsko tijelo sastavljeno. to se tie biologije, Aristotel i njegovi
uenici razvrstali su sve tada poznate biljke i ivotinje (a i ovjeka je Aristotel prvi razvrstao
meu iva bia) te e to ostati vaeim u biologiji sve do 16. st.
Grki putnici z e m l j o p i s c i i vrlo su rano istraili Sredozemlje, atlantsku obalu sjeverne
Afrike, june obale zapadne Azije, dio obala zapadne Evrope, a poslije Aleksandra upoznat e
Indiju, Kaspijsko more, skitske zemlje, Arabiju, velik dio istone obale Afrike i podruje Nila. Ve
je Anaksimandar pokuao izraditi kartu Zemljina kruga. Hekatej je nacrtao tip zemljopisne karte s
tekstom u kojem je opisao narode svijeta njihove zemlje. Prema Herodotu Aristagora (tiranin Mileta
oko 500. god. prije n. e.) imao je bronanu tablicu s kopnom i morima tadanjeg svijeta.
Najpoznatijim ostao je Eratosten, koji je napisao djelo Zemljopis. T u k i d i d je prvi poeo tumaiti
dogaaje uzrono-posljedino, pa ga dre ocem povijesti; a H e r o d o t je prvi poeo opisivati
obiaje i vjerovanja raznih naroda pa ga smatraju ocem etnografije i kulturologije uope. Platon i
Aristotel zaetnici su sociologijskih i politologijskih uenja. Nije onda udno to e helenistika
Aleksandrija postati znanstveno sredite tadanjeg svijeta, i to takvo znanstveno sredite koje se i
nama danas ini nevjerojatnim.
Grka je vjera omoguila grku filozofiju, a filozofija uinila da matovito ustupi mjesto
stvarnom i razumskom da mit ustupi mjesto logosu, znanosti, pa da se na razumskoj osnovi
objanjavaju sve pojave, da iskustveno ima utemeljenje u teoriji na naelu matematikog dokaza i
uzrono-posljedine veze. U drugih naroda znanja su do tada rezultat praktinih iskustava, s Grcima
se prelazi iz razdoblja pokuaja rjeavanja praktinih pitanja u razdoblje stvaranja teorijskih
struktura iz kojih se dohvaaju i objanjavaju pojave u svijetu, te su oni u t e m e l j i t e l j i
z n a n o s t i, znanstvenog pristupa svijetu.
No valja upozoriti na razliku izmeu znanosti u Grkoj i znanosti danas a ta je razlika u svrsi
znanosti Grcima je znanost sluila spoznaji svijeta, danas znanost ima praktinu svrhu da njene
spoznaje uz pomo tehnike omogue materijalno poboljanje ivljenja; npr. ve je Heron znao da
para moe biti pogonsko sredstvo, ali Grcima ni na kraj pameti nije bilo da prave parne strojeve,
strojevi su za Grke bili samo igrake.
Pretpostavljamo da nije potrebno govoriti o tehnikim umijeima Grka, jer su oni imali iza
sebe ve dostignua bliskoistonih obrtnika i sami su bili vodei u svom vremenu. Isto tako ni o
k o l a m a, samo treba upozoriti da su u 5. st. prije n. e. postojale kole gdje se uilo itati, pisati,
raunati, pjevati, svirati, tjelovjeba i Homer, zatim profesionalne kole, poput lijenikih,
matematikih i pjesnikih, sve do akademija, kakva npr. bijae Platonova. A obrtnika su se
umijea, da ponovimo, i ovdje stjecala naukovanjem.
UMJETNOST. Kad se govori o grkoj umjetnosti, posebice likovnoj, misli se obino na klasino
razdoblje te kulture, esto ak jo ue, na tzv. zlatno Periklovo doba. Meutim, i u umjetnosti imala
je Grka r a z l i i t i h r a z d o b l j a.
Povjesniari likovne umjetnosti razlikuju etiri razdoblja, iskljuujui mikensko: 1.
geometrijskog stila (900-700. god. prije n. e.), koje odlikuju apstraktni, geometrijski oblici
40

slikarstva na vazama s pogrebnim prizorima; 2. arhajskog stila (700-500. god. prije n. e.),
kvazirealistikog, s tematikom bogova i heroja, kad prevladava slikarstvo na vazama u crnoj i
crvenoj boji, ali se javlja i kiparstvo i monumentalno graditeljstvo, zapravo se grko graditeljstvo u
tom razdoblju i oblikuje pravokutna jednostavna graevina koju tvore elementi zid, stupovi,
svod od greda i krov poduprt kolonadama; 3. klasino (5. i 4. st. prije n. e.), kad prevladava
naturalistiki stil u slikarstvu i kiparstvu, a u sreditu je zanimanja umjetnika ljudsko tijelo to se
oblikuje u prirodnu i lijepu obliku (npr. kipovi atleta) to je vrijeme Mirona, Polikleta i Fidije; 4.
helenistikog stila, koji nastaje poslije Aleksandra, kad umjetnost postaje klasicistika uena,
kiena (tad se uvodi npr. korintski stup), monumentalna.
G r k a u m j e t n o s t k l a s i n o g r a z d o b l j a, kao i uope njena kultura toga razdoblja,
odlikuje se svjetovnou i osobnou, duh joj je ovozemaljski i racionalni, pa odatle i realizam ili
naturalizam i kult ljudskog tijela. Kipovi se ne prave samo bogovima nego i sportaima,
zakonodavcima, filozofima, umjetnicima i slinima. Grku klasinu umjetninu odreuju zakoni
mjere i ritma. Osnovna je mjera (proporcija), a mjera je ovjek, odnosno dijelovi njegova tijela. Po
Aristotelu umjetnost treba da izraava sklad i ritam, pa iako mu je ona oponaanje, umjetnik mu je
stvaralac. Platon nije imao takvo miljenje o umjetnosti i zagovarao je da se ona mora podrediti
ideologiji, staviti u slubu politike.
Dugo je u Grkoj k n j i e v n o s t bila usmena, ak i nakon toga kako su od Feniana
preuzeli pismo. Meu prvim, zapisanim knjievnim djelima bijahu Homerovi epovi, koji su bili
jedna vrst grke biblije (a motivi i junaci Homerovih epova imat e i velik odjek u kasnijoj
evropskoj knjievnosti). Bilo je meutim brojnih pjesnika.u Grkoj, i gotovo da nije bilo toga o
emu grki pjesnici nisu pjevali, npr. Safo o ljubavi, Spartanac Alkman o ratu, Ahilokus o politici,
Pindar ode igri i pobjedi, Anakreont vinu itd. U prozi su Grci pisah djela znanstvena, povijesna i
filozofska.
Drame su uz Homerove epove najpoznatija knjievna djela. Grka drama, odnosno grko
k a z a l i t e razvilo se iz dionizijskih kultova, i to tragedija iz proljetnih, a komedija iz jesenskih
sveanosti. Proljetne sveanosti predvodile su druine uvjebanih plesaa, zvanih korovi, a
pratila ih je glazba. Kasnije e te druine igrati mitove, tako to im je dodan jedan sugovornik koji
je recitirao pjesmu o tome to se dogaa; zatim su pridodani drugi, pa trei glumac-recitator, ime
su omogueni dijalozi i radnja. Drama e i dalje ostati vezana uz mit, ali raste slobodnije tumaenje
mita. Isto tako ostaje i dalje kor, iako gubi prvotno znaenje. Kao to su postojala natjecanja
pjesnika, postojali su i festivali drama (tragedija), a u 6. st. prije n. e. Pizistrat je uveo i godinju
nagradu za najbolju dramu. Od stotina napisanih i izvedenih grkih drama sauvano je svega
tridesetak.
Od grkih dramatiara najpoznatiji su Eshil, Sofoklo i Euripid. ivei u burnom 5. st. prije
n. e., Sofoklo je napisao uvenu i znakovitu tragediju A n t i g o n a. Komedija je pak poela s
druinama zabavljaa koji su pod obrazinama prolazili ulicama pleui i pravei ale na raun
poznatih osoba. Prvi veliki komediograf bio je Aristofan, ironiar, koji je i Sokrata ismijao u
Oblacima. Od drugih iz 5; st. prije n. e. nisu sauvana djela. Znaajan je Meander (340-291. god.
prije n. e.), koji u komedijama prikazuje svakodnevni ivot i razliite tipove iz niih slojeva. Iako ni
jedna od njegovih komedija nije u cjelini sauvana, zna se da je mnogo utjecao na rimske
komediografe, a kasnije i na Shakespearea i Molira.
Drama je u Grkoj, prema Aristotelu, sluila proiavanju (katarzi) gledatelja
uivljavanjem u sudbinu lica. Graena je na naelu jedinstva mjesta, vremena i radnje. Igrali su je
glumci s krinkama i u otvorenom amfiteatru. Kao i gotovo svemu drugom, Grci su odredili i pravila
evropskoj likovnoj umjetnosti, knjievnosti i kazalitu.

OSTALE ANTIKE CIVILIZACIJE

Izdvojili smo dvije civilizacije za cjelovit prikaz. Sumer kao prvu civilizaciju i Grku kao prvu
41

evropsku i jednu meu posljednjim antikima u kojoj se istovremeno moe vidjeti civilizacijski
doseg ovog razdoblja. Kratkim usporedbama upoznat emo stanje u drugim dijelovima svijeta koji
je bio zahvaen civilizacijskim promjenama, manje istiui Kinu, jer emo cjelovit prikaz te
civilizacije dati u slijedeem dijelu. Budui da su gradovi i pismo kljuni inioci civilizacijskih
promjena, s njima emo i zapoeti usporedbe.
URBANIZACIJA. Odlike antikih gradova u pojedinim civilizacijskim podrujima ovisile su o
odlikama civilizacije odreenog podruja, politikih prilika, a i same prirodne sredine. Tamo gdje se
trgovina isticala nalazimo velike gradove i bogat gradski ivot, tamo gdje je snana sredinja i
teokratska vlast nalazimo slabiji gradski ivot negdje s rijetkim, ali impozantnim graevinama, a
negdje ni to, tamo gdje su gradovi izloeni moguim napadima nalazimo ih zidom opasane, u
ravniarskom okoliu vezani su vie uz poljoprivredu. Ali bilo je izuzetaka jer je moglo djelovati i
vie inilaca uzajamno. Gradovi nam mogu lijepo predoiti i odlike i ivot u pojedinim
civilizacijama, ali ne moemo se prepustiti detaljnijem opisu ak ni u prvom vremenskom dijelu
ovog razdoblja, a za drugi dio pretpostavljamo da se samo po sebi razumije da su gradovi brojniji,
vei i ivot u njima bogatiji.
Piui o S u m e r u, ve smo spomenuli neke injenice o sumerskim gradovima. Primjer Ura
pokazuje nam da se grad sastojao od tri dijela: svetog podruja, starog grada i dijela izvan gradskih
zidina. Temenos je ve opisan, a u starom dijelu grada, proaranom nepravilnim i nepoploanim
ulicama, irokim 3-6 m, a i manje, nalazile su se prije preteno jednokatnice, a kasnije dvokatnice,
po povrini razliite, ovisno o bogatstvu vlasnika. Te su kue graene u donjem dijelu od peene a u
gornjem od suene gline; prema ulici imale su samo vrata. Prostorije su se grupirale oko jednog,
dva ili ak tri dvorita. Bile su to prostorije za spavanje, kuhinje, gostinske prostorije, prostorije za
sluge, nunik i radionice. U jednoj kui moglo je biti i do dvanaest pa i vie takvih prostorija. U
starom gradu bili su jo i hramovi drugim sumerskim bogovima, te kapelice manjim boanstvima.
Izvan zidina bile su preteno kue niih slojeva. L. Woolley dri da je Ur neposredno poslije pada
III urske dinastije, i vjerojatno u njeno vrijeme, imao oko 360 000 stanovnika.
A Sumerani su, kako je spomenuto, potakli urbanizaciju na itavom podruju jugozapadne
Azije, pa e manje ili vie slini gradovi nicati na cijelom podruju Mezopotamije, Irana, Anatolije,
Sirije i Palestine u toku sumerske povijesti i poslije do kraja antikog razdoblja. Tu e se pojaviti
oni ve spomenuti gradovi, uz kasnije grke na maloazijskoj obali i gradove to su ih osnivali
Aleksandrovi nasljednici i drugi.
Urbanizacija je u tom razdoblju zahvatila i jug Arapskog poluotoka.
Egipat je bio poljoprivredna i teokratska drava, pa su gradovi bili u prvom redu upravna
sredita, i zato bez izrazitijeg gradskog ivota. U Tell el Amarni npr. nalazili su se hramovi, carske
palae i carski uredi, zatim u jednom dijelu zgrade dvorjana udobne i s dosta prostorija, te poseban
dio blokova jednolinih radnikih koliba s dnevnom i spavaom sobom i kuhinjom. Gradovi to e
nastati na podruju pod kulturnim utjecajem Egipta junije, npr. Meroe u Nubiji, bit e vie gradski.
Stari gradovi u dolini Inda Harappa i Mohendo-daro veliki su i planski graeni gradovi, s
poploenim irokim ulicama koje se sijeku pod pravim kutom. Izmeu njih su blokovi prilino
velikih kua, graenih od peene opeke, s udobnim prostorijama, kupaonicama, kanalizacijom,
otvorima za smee. U gradu je jo utvrda, velika skladita ita i radnike etvrti jednolikih koliba. I
oni su bili trgovaka sredita. A to su samo dva od brojnih gradova na golemom urbanom podruju
indske doline.
Prvi kineski gradovi, npr. Anijang i Lojang, nisu bih trgovaka nego upravna sredita, ali e
se kasnije i u Kini javiti veliki gradovi.
Trgovako i upravno sredite Knosos na Kreti obuhvaao je u vrijeme cvata sredinom 2.
tisuljea prije n. e. povrinu od 2 250 000 m2. Povrina trokatne kamene carske palae bila je 120 x
120 m, a na prostoru 400 m dalje bile su dobro graene dvokatnice viih slojeva, a jo dalje niih.
Meu bedemima koji su titili od gusara tekao je iv i raskoan gradski ivot. Mikena i drugi
42

gradovi na grkom kopnu tada i neto kasnije nisu gradovi takve veliine u njima se nalazi
samo vladarska palaa, vladarski uredi i radionice. Kasnije je u Grkoj oivio gradski ivot u
brojnim veim i vie gradskim gradovima. A Grci su zajedno s Fenianima urbanizirali i gotovo
cijelo obalno podruje Sredozemlja.
I Etruani su imali gradove. Rimljani e urbanizaciju proiriti na velik dio Evrope preko
svojih poznatih kastruma.
I Srednja i Juna Amerika doivjele su u antikom razdoblju urbanizaciju. Postojali su
dodue tamo u prvom redu vjersko-upravna sredita i sajmita, kao ona u Maja u Srednjoj Americi
ili samo vjerska kao Chavin de Huanta u Junoj, ali e i u jednoj i u drugoj biti i pravih gradskih
sredita. U Junoj u podruju cvata kulture Mohika neposredno poslije poetka nove ere, a
Teotihuakan u Srednjoj od 300. godine. Ovaj je grad imao planski ureeno sredite impozantnih
svetita, a okolo njega golemo podruje, nastanjeno gradskim stanovnitvom obrtnicima,
trgovcima, slubenicima i sveenicima. Oko 500. god. taj je grad obuhvaao povrinu veu od
sedam kvadratnih milja i u njemu je stanovalo, neki dre, do 100 000 stanovnika.
PISMO. Sumerani su prvi za koje znamo da su doli do fonograma, piui ih klinastim znakovima.
Kako su im rijei bile u pravilu jednoslone, njihov im je jezik omoguavao da im pisani znak bude
u osnovi znakom za rije, pa e naelo slogovnog pisma do kraja provesti Babilonci. Klinasto
pismo postat e zatim svojina cijele jugozapadne Azije i pismo diplomacije tog podruja. Valja
spomenuti da su ve u razdoblju Damdat-Nasr susjedni Elamci imali svoje pismo razliito od
sumerskog takozvano protoelamsko pismo, jo neodgonetnuto; ali u doba akadske dinastije i oni
prihvaaju klinasto pismo, ak e ga prilagoeno i pojednostavljeno predati kasnije Amorianima, a
od njih e ga djelomice preuzeti Perzijanci.
Pismo je rana tekovina i starog Egipta, ve u prvom dinastikom razdoblju. Prvo egipatsko
pismo nije bilo namijenjeno praktikim svrhama kao u Sumeru, nego slavi bogova i faraona, pa je
prevladala likovna strana, te ga i nazivamo slikovnim (i po Grcima hijeroglifskim) jer su mu
oblici znakova slikovni. Tim su pismom preteno ispisani egipatski spomenici. Sloenost i
nepraktinost tog pisma prisilila je Egipane na izum drugog pisma hijeratskog ili sveenikog,
kojim su pisani vjerski tekstovi li svjetovni zapisi, a zatim u 8. st. prije n. e. i treeg, takozvanog
demodskog pisma neke vrste stenografije. Egipatsko pismo nije se u istoj mjeri kao sumersko
proirilo izvan granica kulture u kojoj je nastalo, ali je i ono znaajno utjecalo na kasniji razvoj
pisma. Sadravalo je naime dva elementa, kojima e se koristiti drugi, prvi to su hijeroglifski
znakovi bili slikovni, a ne apstraktni kao sumerski klinovi, i drugi da je u egipatskom pismu bilo
znakova za pojedine glasove, pa e to utjecati na pismo Hetita, Hurijaca, na pismo u Kreti, te na
pisma u Palestini i Siriji.
Kako su se oba pisma veoma teko prilagoavala jezicima razliitih na- , roda, i uz to su bili
nepraktini zbog velikog broja znakova, ve se od 18. st. prije n e. javljaju u Siriji i Palestini
pokuaji da se pojednostavi pismo na osnovi korisnih elemenata klinastog i egipatskog pisma. Ti su
elementi u klinastom pismu bili neslikovni jednostavni znakovi, a u egipatskom oni znakovi koji su
oznaavali glas. Tako ve sredinom 2. tisuljea prije n. e. nalazimo u Ugaritu pismo s 30 znakova,
koje e brzo prihvatiti i Hurijci. Ali e razvoj tog pisma prekinuti prodor naroda s mora u 12. st.
prije n. e.
Vie je uspjeha imao drugi pokuaj junije na Sinaju, jednako star, a po nekima jo i stariji.
I tu se semitsko stanovnitvo sluilo pismom s 30 slikovnih znakova, po uzoru na egipatske
hijeroglife. Pismo se irilo prema sjeveru i polako se slikovni znakovi mijenjaju u neslikovne.
N a p i s i i z 10. s t. p r i j e n. e. napisani s 22 neslikovna znaka naeni u Biblosu mogu se smatrati
prvim zapisima napisanim isto a b e c e d n i m p i s m o m. Feniani su odredili znakove samo za
suglasnike, jer im je to bilo dovoljno; to naelo prihvatili su kasnije semiti, a odralo se npr. do
danas u hebrejskom i arapskom. Posebno oznaavanje za samoglasnike uvest e Grci, to e biti
osnovom svih kasnijih alfabeta odnosno abeceda.
43

Ve u 2. tisuljeu prije n. e., a u Sumeru i prije, znanje pisanja nije vie bila povlastica
sveenike klase, nego se djelomice proirilo i na druge slojeve i sluilo zapisivanju razliitih
sadraja, a izumom pojednostavljenog i praktinog abecednog pisma znanje pisanja i itanja proirit
e se na jo iri krug ljudi. Od tada se vie zapisuju i privatni poslovi, zatim djela pjesnika,
kulturnih poslenika i znanstvenika. Do kraja antike alfabetsko pismo proirilo se po cijelom
Sredozemlju, u srednju Aziju, na Arapski poluotok, pa i u unutranjost Evrope na Pirinejski
poluotok, ak i meu Germane (germansko pismo rune).
Pogledajmo kako je bilo u drugim podrujima svijeta. Iz indske doline postoje kratki zapisi
bar iz 24. st. prije n. e., ali oni do danas nisu odgonetnuti. S propau te civilizacije nestaje i pismo,
i tek u 4. st. prije n. e. u Indiji e ui u uporabu takozvano brahmansko pismo, neki dre po ugledu
na aramejsko. Poeci pisma u Kini padaju na poetak 14. st. prije n. e. Kreta je slikovno pismo
imala ve na poetku 2. tisuljea prije n. e., a nedugo zatim i kurziv-no pismo, takozvano linearno
pismo A, a sredinom istog tisuljea linearno pismo B, koje je i pismo mikenske kulture.
Spominjemo Kretu i zato to e ovo posljednje utjecati na oblik kasnijeg grkog alfabeta. U
Srednjoj Americi ve su se Olmeci sluili piktogramima i ideogramima, u Junoj pripadnici nekih
kultura tog razdoblja, a Maje su ve upotrebljavali dosta slogovnih znakova, zato se i govori o
pismu Maja.
Kad se govori o pismu, valja spomenuti i m a t e r i j a l e n a k o j i m a s e p i s a l o da bi se
dobila prava slika opsega uporabe tog izuma. Iako je ve u antici izumljen u Kini papir, nije on bio
jo svojina drugih podruja. U antici su materijali za pisanje bili raznovrsni. Pisalo se na
spomenicima od kovina ili kamenim, na drvenim ili vapnenakim ploicama, na listovima masline,
papirusa, na kori drveta, na lanenim povojima, glinenim ploicama, koama itd. A sluilo se i
razliitim pisalima i razliitom tvari to ostavlja pisani trag.
Zbog skromnijih mogunosti u zapisivanju posebnu je vrijednost imalo ono to je zapisano
pa se i pomno uvalo, te e se tamo gdje su to omoguavali materijali na kojima se pisalo, kao npr.
glinene ploice, koa ili papirus, javiti a r h i v i i k n j i n i c e. Upoznali smo sumerske arhive, a
svakoj su dravi zapravo bili potrebni arhivi, pa ih nalazimo i u Kreti, Mikeni, Ugaritu i drugdje. U
knjinicama su se pak vrijedna djela ne samo skupljala, nego su postala dostupna irem krugu ljudi.
Knjinice e se pojaviti najprije u Mezopotamiji u Nipuru, Babilonu, sjevernije u Hatui, no
najpoznatija je Asurbanipalova knjinica iz 7. st. prije n. e., u kojoj se nalazilo oko 30 000 razliitih
dokumenata izmeu ostalog vladarskih pisama, epskih i mitolokih poema, raznih vjerskih
napisa, pa kronika, rjenika, zapisa o astronomiji i matematici. U Grkoj e se knjinice poeti
osnivati od Pizistrata u Ateni.
Arhivski su se materijali sakupljali u kraljevskim palaama, hramovima ili pri lokalnim
upravama; knjinice su pak bile javne ili privatne. Ne samo arhivi nego i knjinice znale su biti vrlo
bogate, npr. knjinice P. Serena u Rimu u 3. st. s vie od 60 000 svezaka. Bez arhiva i knjinica ne
bi bio mogu onaj bogati duhovni ivot u kasnoj antici. Helenistiko-rimski znanstvenici iz raznih
podruja npr. ne bi mogli bez njih uiniti i napisati ono to su uinili i napisali.
TEHNIKA DOSTIGNUA I GOSPODARSTVO. U civilizacijama antike dolo se do mnogih
spoznaja o svijetu i ostvarena su mnoga tehnika dostignua. Oko 3000 god. prije n. e. plug je bio u
uporabi ve u Sumeru, Egiptu i indskoj civilizaciji. U to vrijeme otprilike Sumer, Egipat i Cipar
imaju svoje posebne naine dobivanja kovina, bakra i bronce. U drugoj polovici 3. tisuljea prije n.
e. u uporabi je meko eljezo, a sredinom 2. tisuljea i tvrdo, iako e do ire uporabe doi tek
poslije 10. st. prije n. e. Proizvodnja eljeza je znaajna ne samo radi kakvoe orua i oruja nego je
to i veliko tehniko dostignue (jer valja rudu taliti na vrlo visokim temperaturama, a onda tu su i
procesi za postizanje vrstoe, pa rudnici itd.) koje e dati sigurnost uputanju i u druge tehnike
novine. Spomenuli smo da su sumerski obrtnici dobivali staklovinu, a u Egiptu poinje proizvodnja
pravog stakla ve u rano dinastiko doba. Tkalaki stan takoer je vrlo rana tekovina. A u ovom
razdoblju proizvodila se ne samo vunena i lanena odjea nego i svilena i pamuna. Svugdje
44

nalazimo izraevine od kovina, drva, koe i gline, raznovrsne i u obilnim koliinama. Postoje
rudnici ne samo bakra, eljeza i zlata nego i srebra, olova, ive i soli, te razliitog kamenja. Svagdje
je prisutna proizvodnja draguljarska i miomirisa.
Promet se znatno razgranao zahvaljujui u prvom redu brodarstvu; jo za prvih dinastija npr.
stari su Egipani izraivali brodove i do 50 m duge i tako solidne da mogu izdrati nevrijeme i na
oceanu. Zatim su se kopali kanali ne samo za navodnjavanje nego i za promet, npr. u Egiptu je
preko Nila i kanala povezano bilo Sredozemno i Crveno more. Gradile su se i ceste; najpoznatije
ceste su u Perzijskom i Rimskom Carstvu.
Iako je istina da je glavni izvor energije u antici bio ovjek i ivotinja, da se vjetar malo
iskoritavao, i da su tek pri kraju uvedene vodenice, ipak su u antici bile poznate mnoge mehanike
sprave cilindar s klipom, crpka, vodeni sat, vodene orgulje, pa upotreba zupanika, beskrajnog
vijka, rune vage, tijeskova, a Heron je izvodio pokuse koristei se parom kao pogonskim
sredstvom.2
Valja nam, meutim, spomenuti da civilizacije pretkolumbovske Amerike antikog
razdoblja, a ni one kasnije, nisu poznavale proizvodnju eljeza ni uporabu kotaa u prometu.
Kad je rije o g o s p o d a r s t v u u antikim civilizacijama, onda valja imati na umu sva ona
neolitska dostignua, mnoga dostignua spomenuta u sumerskoj poljoprivredi i stoarstvu te mnoga
upravo spomenuta tehnika dostignua kao gospodarsku podlogu tih civilizacija. U osnovi razliite
su organizacije gospodarstva ili su u pojedinim civilizacijama vie naglaene pojedine gospodarske
grane. Iako civilizacije odlikuje razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti, antike (a i kasnije
srednjovjekovne) su se ipak, premda ne sve jednako, temeljile na poljoprivredi.
Egipat je npr. bio izrazito poljoprivredna zemlja, u njemu je Nil bio izvor ivota pa e i u
vjeri postojati kult Nila. Poplave i kanali omoguili su plodnost i bogate etve, a i uprava se o tome
starala. Raznovrsni obrtnici bili su gotovo ravni obrtnicima u Sumeru, iako nisu imali isti drutveni
poloaj, i ivjeli su siromanije. Mnogi su radili za faraona, neki za hramove, a mnogi su radili na
selu razmjenjujui svoje proizvode za poljoprivredne. Rudnici kovina na Sinaju i razliiti
kamenolomi u istonom dijelu zemlje bili su izvor sirovina odgovarajuim obrtnicima. Neke su se
sirovine, npr. koe, pa cedrovina, miomirisi, zlato, slonova kost i slino, dobivale trgovinom iz
drugih zemalja iz unutranjosti Afrike, Krete, obala Sirije i Palestine i iz podruja Indijskog
oceana. Tu je trgovinu vodio faraon, a svrha joj je bila dobavljanje roba namijenjenih prvenstveno
dvoru i hramovima. Pri kraju e grki trgovci u delti jae razviti trgovinu, ali e i oni biti podvrgnuti
nadzoru faraonovih slubenika. Vodeni promet bio je veoma razvijen Nilom, kanalima i morem.
Stari je Egipat bio u osnovi birokratsko-feudalna poljoprivredna drava, sve su u njoj
odreivali i nadzirali faraonovi slubenici, pa tako i gospodarski ivot gradnju i ienje kanala,
usjeve, davanja, gradnju hramova, faraonskih grobnica16 i palaa, trgovinu i drugo; ali faraon se
starao i za ivot svojih podanika.
Poljoprivreda bijae osnovom i drugoj civilizaciji na tlu Indije. Ali su se poevi od 6. st.
prije n. e. obnovili gradovi u sjevernom dijelu Indije, pa time i trgovina i obrti, a do kraja tog
razdoblja i u srednjem dijelu, pa e Indija ui u ivu meunarodnu trgovinu ne samo robama to ih
daje priroda ovog podneblja nego i robama svojih obrtnika. Strukovne i seoske zajednice bit e
osnovne gospodarske jedinice koje su s vlau ureivale odnose preko predstavnika.
Poljoprivreda je bila osnovnom gospodarskom djelatnou i u Kini kako emo vidjeti.
Na podruju jugozapadne Azije ve je Sumer potakao razvoj trgovine, pa e trgovanje
ostati odlikom u gospodarstvu ovog kraja i poslije, i s onim napomenama koje su istaknute u dijelu
o sumerskom gospodarstvu. Po trgovini su se isticali gradovi na Eufratu i na obalama Sirije i
Palestine Feniani npr. dovoljno su poznati kao trgovaki narod. Anatolija je bila poznata kao
2

Oko nekih dostignua antikih naroda esto su se plele i pletu se kojekakve udne teorije, obino neupuenih, koji
misle da ljudi nisu prije nita znali. Upueniji znaju meutim, da nije tako, a poznato im je i to da su mnoga znanja i
iskustva ostajala u zatvorenom krugu cehova i sveenika, pa su proizvodi sauvani, ali je nepoznat nain na koji su
ih izraivali.

45

rudno podruje, pa je vrlo rano ula u trgovaki krug. Istie se zatim zapadni dio Male Azije jer su
kasnije doli Grci i osnivali trgovake gradove, koji e postati uveni. Perzijanci i Grci proirit e
trgovinu na istok sve do srednje Azije.
Rimska privreda temeljila se na veleposjedima na kojima rade robovi ili slobodni seljaci, a
pri kraju koloni u slinom poloaju kao kasniji kmetovi u Evropi. Obrti su u Rimu bili slabo
razvijeni, i tek e se prti kraju stvarati strukovni kolegiji. Glavna preokupacija Rimu bila je rat i
osvajanje. Rim je malo izvozio, a gotovo sve uvozio provincije i ratovi opskrbljivali su Rim
svime. Meutim, Rim se isticao i u novarskim odnosno lihvarskim poslovima. Ne moe se rei da
Rimljani nisu brinuli o poljoprivredi, ali ratovi i drutvene neprilike dovest e do toga da e
propadati i poljoprivreda glavna grana rimskog gospodarstva.
Poljoprivreda je bila osnova i antikih civilizacija Amerike ovog razdoblja, i civilizacija na
peruanskoj obali June Amerike i civilizacije Maja, koji su prokopali dosta kanala za
navodnjavanje, i civilizacija u podruju sredinjeg Meksika. Meutim, ne samo injenice
Teotihuacana nego i ostaci iz podruja Maja i peruanske obale dokazuju da su obrti bili ve dobro
razvijeni i obrtnici oito poseban sloj; a to se jednako moe rei i za trgovinu. Teko je pak rei
kako je voeno gospodarstvo u pojedinim dravama.
Valja nam na kraju upozoriti da je dravna uprava, ne samo u Egiptu nego gotovo u svim
dravama ovog razdoblja, imala nadzor nad cjelokupnim gospodarskim ivotom.
DRUTVENA STRUKTURA. U svim civilizacijama antikog razdoblja nalazimo naglaenu
drutvenu raslojenost, s velikim razlikama izmeu slojeva, klasa ili kasta.
Egipat. U Egiptu se vladar smatrao boanskom osobom, iji su svi ljudi i sva zemlja.
Dokumenti ne mogu potvrditi postojanje klasinog ropstva, bar ne u razdoblju staroga, a djelimice i
srednjeg kraljevstva jer Egipat do pojave Hiksa u 18. st. prije n. e. gotovo uope nije ratovao, a i
zbog prirode staroegipatske teokratske drave. I kasnije, kad se formalno o ropstvu moe govoriti,
to nije klasino ropstvo, jer rob moe imati posjed, moe se eniti, moe se pred bijesom gospodara
skloniti u hram, i gospodar nema nad njim vlast ivota i smrti. Neto su drugo staroegipatski
vladari uveli prvi u povijesti u praksu, i to vrlo rano, jo od prvih dinastija, a to su crne sluge to
e se u srednjem i novom vijeku uobiajiti u velikom dijelu svijeta.
Egipat nije bio klasina robovlasnika drava, nego svojevrsna feudalna drava, u kojoj, za
razliku od evropskog feudalizma ili feudalizma dinastije ou u Kini ili pak japanskoga, gdje
nalazimo feudalnu hijerarhiju od kmeta do cara, imamo u biti jednog feudalca, i to vladara, a brojno
stanovnitvo u poloaju je kmeta. U kmetskom poloaju nisu samo oni to obrauju zemlju, nego
zapravo i obrtnici. Kako trgovina nije bila naroito razvijena, a nad vanjskom trgovinom vlast je
imao kralj, i trgovci su bili njegovi slubenici.
Ali postojao je sloj r a z l i i t i h i z v r n i h s l u b e n i k a koji su bolje ivjeli od
spomenutih. Posebice to vrijedi za relativno brojni s v e e n i k i s l o j; hramovi su npr. jedini
mogli biti osloboeni plaanja poreza. Sveenici su imali ne samo povlastice i ugled nego i vrlo
utjecajan poloaj u dravi; Sluaj Ehnatona za to je najslikovitiji primjer; naime, sveenici su se u
dravi bili toliko osilili, preuzeli mnoge poloaje ak i zapovjednika vojske, da je faraon ostao
bezutjecajna figura pa mu nije preostalo drugo nego da, koristei se injenicom da se u Egiptu
osoba faraona drala boanskom, uvede kult novog boga kako bi se oslobodio moi sveenstva
(koji su, naravno, bili sveenici prijanjih kultova) naredavi ruenje hramova drugih bogova i
proganjanje sveenika. (Ah glede vjere poslije njega sve e se vratiti na staro.) Pri kraju egipatske
drave povlaten poloaj imala je i p r o f e s i o n a l n a v o j s k a. Ali najpovlateniji u Egiptu uvijek
je bio faraonov dvor.
U dravama jugozapadne Azije poslije Sumera nee se drutvena struktura bitno
razlikovati od sumerske. Ostat e ropstvo i drutvena raslojenost po zanimanjima, a uz to e u
osvojenim podrujima osvajaki narodi biti vladajui sloj, zapravo kasta kao u Asiraca i
Perzijanaca, na primjer.
46

Indija. Posebnu i vrlo sloenu drutvenu strukturu nalazimo u Indiji ve pri kraju ovog
razdoblja. Rije je o kastama iako e se kaste posve oblikovati kasnije, a pogotovo e brojano
mnogo narasti. (Kasta je inae portugalska rije za ono to Indijci nazivaju jati.) Valja upozoriti da
se uobiajilo govoriti o pet kasta u Indiji: brahmani, katrije, vaiije, udre i parije, to je pogreno,
jer to su klase, a kast je u Indiji bilo mnogo vie. Neki smatraju da ih je poetkom ovog stoljea
bilo vie od etiri tisue. Istina je meutim da su s ovim klasama ve u poetku dani neki elementi
koji e kasnije biti znaajni pri stvaranju kasta, kao to je npr. zanimanje.
Do otrije klasne raslojenosti s kastinskim elementima dolazi p o s l i j e 8. s t. p r i j e n. e.,
kad se arijevci pomiu iz Petorjeja na istok prema Gangesu i Bengalu, u sredine s brojnim
domorodakim stanovnitvom, pa je posljedica ideje o uvanju rasne istoe arijevaca (nemijeanja
s dasuima) otro odvajanje prvih triju arijevskih klasa od etvrte, koju su inili domoroci. Ali su
arijevci i prije toga imali klasnu podjelu; iz najranijih dokumenata vidi se da je postojala podjela na
plemie (katra) i puane (vi). Nosioci spomenute ideje o rasnoj istoi bili su arijevski sveenici
brahmani. Postojala je i mogunost prelaska iz jedne klase u drugu, npr. ako se katrija pa i
vaiija posveti duhovnom ivotu, moe postati brahmanom (u indijskim vjerovanjima naime
ovjekov ivot je podijeljen u etiri doba (ar-ane): 1. mladenako doba doba uenja dharme, 2.
doba domaina i svjetskog ovjeka doba kame, 3. doba starijeg dravnika doba arthe i 4. doba
povlaenja u osamu doba moke). Brahmani su sveenici i uitelji, katrije ratnici i upravljai,
vaiije zemljoradnici, obrtnici i trgovci, a udrama je dunost sluiti prve tri klase. Taj se sustav
vjerski tumai legendom o njihovu postanku iz tijela Brahme i boanskog Purue prvi iz glave,
drugi iz grudi, trei iz bedara, etvrti iz stopala. Meutim, vrlo je duga i sloena povijest klasa u
Indiji, a onda i kasta to e unutar njih nastati jer razvit e se brojne kaste unutar klasa.
Bitna je odlika k a s t e da je to zatvorena grupa, ijim se lanom postaje roenjem, grupa
koja se uzajamno potpomae, ima svoje obiaje i otro je odijeljena od druge. A kad je cijela
zajednica podijeljena u takve grupe, pojedincu je nemogu opstanak izvan grupe u kojoj je roen
jedino ako ih vie napusti kastu s istim htijenjem, onda mogu stvoriti novu kastu. Presudan za
nastanak kasta u Indiji bio je spis Manuov zakonik, nastao pretpostavlja se u 5. st. prije n. e.,
koji nalae zabranu brakova izmeu pripadnika razliitih klasa, odjeljivanje od stola, zabranu
ophoenja i nasljednost u klasnoj pripadnosti.17 Takav zakonik, indijski svjetonazor i realnost ivota
uinit e da e Indija tisuljea ivjeti u znaku udne i alosne realnosti kastinskog drutva.
Kaste e se oblikovati i rasti na osnovi: prvo, odredaba da mukarac iz vie klase moe uzeti enu iz
nie klase, u tom sluaju njihova djeca pripadaju novoj klasi, zapravo kasti; drugo, kako su ve
klase bile vezane uz zanimanja oivljavanjem civilizacijskog ivota, rast e broj zanimanja, a time i
kasta; tree, indijski svjetonazor govori da sve ima svoju dharmu (zakon, dunost), pa e i svaka
druga razlika ne samo u zanimanju nego i npr. vjerska uiniti da e dotini pripadnici initi posebnu
kastu upravo zato nitko nije ni mogao u Indiji razbiti kastinski sustav jer pripadnici bilo kojeg
gledanja mogli su samo im ti posebnu kastu.
Od spomenute etiri velike grupacije ili klase p o l o a j s v a k e n i j e b i o u v i j e k i s t i,
npr. brahmanske i katrijske bilo je vremena ikad su brahmani bili nia, druga klasa. Ali od
vremena Mamutova zakonika oni su najvia klasa, katriji je dunost sluati brahmana. I to je jedna
od osebujnosti indijske kulture da klasa koja se ne odlikuje ni materijalnim bogatstvom niti
neposredno upravlja ipak je najvia klasa. udre su u samom poetku pripadnici nearijevskog
stanovnitva, koji nemaju pristup arijevskom drutvu. udra je sluga arijevcima. Kasnije e udre
postajati i oni arijevci koji se nisu htjeli pridravati propisa obreda to su ih brahmani odreivali, a
neki dre da su ovamo pripadali i robovi arijevci. udre su dijelili na iste i iskljuene, ovi drugi bit
e u poloaju kasnijih nedodirljivih.
Osim spomenutih klasa i robovi su postojali u Indiji kao posebna klasa ne tako brojna i
ne u takvu poloaju kao u drugim civilizacijama. U poetku oni su iz redova dasua i robovi su dok
se ne iskupe. Kasnije se izvori ropstva proiruju: djeca robova ostaju robovi gospodara svojih
roditelja, zatim, robovi su se mogli kupovati i dati u zalog, u zlim vremenima i slobodan ovjek
47

mogao je sebe i svoju obitelj prodati<u ropstvo, moglo se postati robom na odreeno vrijeme i zbog
neplaenog duga ili uinjenog prijestupa. Iako su obavljali preteno fizike poslove, mogli su
obavljati i druge sve do kraljevskih savjetnika. Vlasnik je mogao roba kupiti, prodati, posuditi,
iskoristiti za poslove po volji, ali nije mogao raspolagati njegovim ivotom, nije ga mogao pod
starost otpustiti, a ogranieno je bilo i fiziko kanjavanje roba.
Ali nije tu kraj klasama i kastama u Indiji, postojali su jo tu i tzv. ljudi izvan klasa,
nedodirljivi, pariji, koji su tvorili neki dre posebnu estu klasu panala, nastalu nekoliko
stoljea prije n. e., nazvanu kasnije i andale. Nisu smjeli ivjeti u gradovima ni u mjestima gdje su
ivjeli arijevci, i mogli su obavljati samo prljave poslove pa e toj grupi i zato pripadati i
pripadnici nekih zanimanja, npr. lovci, ribari i slini. Oko poetka nove ere javit e se unutar
andala brojne kaste. Kako oni, kao ni udre ranije, nisu imali pristup hramovima i arijevskoj vjeri,
utjehu su dobivali jedino u budistikih misionara i putujuih asketa.
Razumije se samo po sebi da su u poloaju, pravima i ivotu bile goleme r a z l i k e m e u
k l a s a m a i k a s t a m a; npr. parija se za vrijeme dana nije smio pojaviti u gradu da njegova sjena
ne bi sluajno pala na pripadnika vie kaste i oneistila ga, ili udra se u poetku mogao otjerati,
ak i ubiti kad se hoe, a za brahmana uope nisu postojale tjelesne kazne, bez obzira na to kakav
prijestup uinio. Osim ovih grupa postojale su i druge socijalne grupe, kao gotre, pranare, pa seoske
zajednice, obitelji itd. Indija je sreom irila svoj utjecaj preko budizma, a manje hinduizma, koji je
kastinska vjera.
Kina ovog razdoblja doivjela je velike promjene drutvene strukture kako emo vidjeti.
Rim. U Rimu nalazimo u poetku osnovnu podjelu na pripadnike rimskih plemena patricije i
pripadnike pokorenih plemena plebejce. P a t r i c i j i su veleposjednici; oni dre sve javne slube i
imaju sva prava. P l e b e j c i nisu ulazili u sastav patricijske rodovske opine, nisu imali graanskih
prava, nisu sudjelovali u skuptini, nisu sluili vojsku, nisu mogli sudjelovati u patricijskim
vjerskim obredima, nisu se mogli koristiti zajednikim zemljitem, a brak izmeu patricija i
plebejaca bio je zabranjen. Poevi od pobune plebejaca na poetku 5. st. prije n. e., poloaj
plebejaca e se mijenjati u smislu punopravnosti, koja e biti postignuta tek u drugoj polovici 4. st.
prije n. e., kad je ukinuto ropstvo zbog duga kojemu su plebejci bili izloeni. Ah dugo e u Rimu
lanovi nekoliko desetaka patricijskih obitelji nasljedno zauzimati visoke dravne poloaje. Meu
plebejcima meutim bilo je razlika, pa s jedne strane imamo imunije i klijente (tj. one koji su se
stavili pod patronat patricija), a s druge strane vlasnike sitnih posjeda, bezemljae i nezaposlene.
Rim je inae poznat po ropstvu. Robovima su postajali dunici ako dug nisu mogli vratiti i
veina pokorenog stanovnitva u osvojenim zemljama. Postojala su i velika trita robova, npr. na
Delosu, gdje se znalo prodavati i do 100 000 robova dnevno. Ti su robovi bili obiljeeni ili su o
vratu nosili daicu s podacima o dobi, porijeklu, dobrim odlikama itd. Postojali su dravni i
privatni robovi. Dravni su radili na javnim radovima, obavljali nie javne slube i slino. Privatni
robovi dijelili su se na gradske, koji su radili po bogatim kuama, i bilo ih je svih struka od
kuhara do uitelja glazbe i filozofije, i na seoske, koji su radili na imanjima. Robovi u Rimu nisu
imali nikakvih prava, bili su u statusu orua. Rimljani su orua dijelili na nemuta (kola), ona to
riu (volove) i ona to govore, a to su bili robovi. Takav poloaj i toliki broj robova u Rimu bit e
razlogom njihovih poznatih pobuna.
Kasnije e se u Rimu od latifundista, generala, guvernera, bogatih trgovaca i poduzetnika
velikih javnih radova stvoriti novi s l o j bogatih (ekvizita), v i t e z o v a jer su po imovinskom
cenzusu u ratu sluili kao konjanici; pa e u Rimu doi i do sukoba izmeu tih novih bogataa
(plutokracije) i stare aristokracije (nobila uglednih). Mnogi su razlozi pridonijeli tome da se u
Rimu pojavio poseban s l o j l u m p e n p r o l e t a r i j a t, poznat kao masa koja je ivjela od kruha i
igara. A pri kraju pojavit e se i s l o j k o l o n a ljudi kojima e zemljoposjednici dati sitne
parcele zemlje u zakup, a oni e imati novane obveze i obveze u naturi. Potjecali su od lokalnog
stanovnitva i robova iz grada, a nasljedno su pripadali vlasniku. Kolonat je zapravo prvi oblik
evropskog feudalizma.
48

O drutvenoj strukturi u civilizacijama pretkolumbovske Amerike ovog razdoblja nemamo

pisanih podataka (jer ni pismo Maja nije jo do kraja odgonetnuto), pa se ona moe samo posredno
pretpostaviti. Svugdje moemo pretpostaviti izrazitu drutvenu raslojenost; u Teotihuacanu ona je
vidljiva i kod gradskog stanovnitva, a moe se u gotovo svih pretpostaviti i vladajui poloaj
sveenstva.
UPRAVA. Oblici uprave u pojedinim civilizacijama mijenjali su se vie nego svi drugi kulturni
oblici, kako se moglo vidjeti na primjeru Sumera i Grke. Naravno da je i u tome bilo izuzetaka,
npr. u Egiptu nije bilo znaajnijih promjena.
Egipat je bio ista teokratska drava, vladar je dran za boanstvo sin boji kojemu je
podruje vlasti i posjed bio Egipat, zemlja i ljudi.18 Kao takvom, egipatskom vladaru (faraonu)
pripadale su i sve zemaljske vlasti. I ovdje je vladar vladao preko svojih slubenika. Razlika izmeu
sumerskog i egipatskog vladara bila je znaajna; sumerski je dran samo namjesnikom bojim na
odreenom podruju kojega je vlasnik bio odreeni bog, a egipatski faraon bio je meutim sam
bog.
Prije ujedinjenja postojale su u Egiptu dvije drave, a podjela na dva podruja ostat e i
poslije Nemesova ujedinjenja, npr. u sudstvu e biti dva vezira, jedan vrhovni u Gornjem, a drugi u
Donjem Egiptu. Egipat zatim bijae upravno podijeljen na nome (okruge), kojima na elu stajahu
nomarsi. Uprava je bila strogo centralizirana u osobi faraona. Faraon je donosio zakonske odredbe i
bio vrhovni sudac u sporovima, odreivao javne radove, prvi bi simbolino zaorao brazdu i ponjeo
prvi snop, odreivao davanja i nain sakupljanja poreza, vodio ratove, sklapao mir, diplomatske i
trgovake ugovore, izdavao naredbe i odobravao ili zabranjivao novine ili promjene u bilo kom
podruju ivota. Njegove naredbe provodili su i provoenje nadzirali upravni slubenici.
Teokratske odlike imale su uprave i u dravama jugozapadne Arije od Babilonaca, Asiraca
i Hetita do Perzijanaca, ali slinije sumerskoj upravi posljednjeg razdoblja. Neto su liberalniji u
upravi bili trgovaki gradovi, posebno gradovi na sirijskoj i palestinskoj obali. Odnos prema
pokorenim narodima pri irenju vlasti na druga podruja bio je razliit, ali su u pravilu pripadnici
drugih naroda bili graani drugog reda, potinjena, izrabljivana i gotovo bespravna klasa.
Upravljai su i vlastitu kulturu nametnuli kao slubenu. Neto liberalniji bili su u tome kasnije
Perzijanci, koji su ostavljali vjeru, obiaje i jezik, pa su ak i lokalni upravljai bili pripadnici
pokorenih naroda, ali su vrh uprave i vojske inili Perzijanci, a vladar je donosio odredbe kojih su
se morali svi pridravati.
Valja nam posebice upozoriti na vladavinu ili upravu u Rimu, jer je ona bila poprilinim
izvorom kasnijim politikim teorijama i praksama u Evropi. Rim je u svojoj povijesti imao nekoliko
razliitih razdoblja u nainu upravljanja. Nakon zbacivanja etruanske vlasti 509. god. prije n. e.
Rim postaje republikom, gradom-dravom, klasno podijeljen na punopravne, rimske graane,
patricije, koji su inili oko 10% stanovnitva i plebejce, koji su inili ostalo stanovnitvo.
Punopravni graani podijeljeni su u tri plemena (tribe), sastavljena od po deset kurija, kurije od po
deset rodova, a rodovi od po nekoliko obitelji, institucije vlasti su senat, koji ine starjeine
patricijskih rodova i kurijske skuptine (komicije) patricija.
Pobunom plebejaca 493. god. prije n. e. uvode se centurijske skuptine (100 vojnika,
odnosno vojnih starjeina) i puka skuptina. Senat predlae iz redova patricija dva konzula s
mandatom od godinu dana, koji imaju vrhovnu vlast (puni imperij) sudsku, upravnu i voljnu; u
vrijeme rata predlau diktatora na est mjeseci, zatim dravne slubenike (magistrate) pretore,
cenzore; edile i druge. Centurijske skuptine biraju pak konzule i magistrate, a isto tako prihvaaju
ili odbacuju zakone i odluke to ili donose senat ili konzuli. Puka skuptina bira puke tribune kao
predstavnike plebsa. Oni mogu staviti veto na odluke senata, konzula i pojedinih magistrata, a mogu
i liiti slobode one koji se protive njihovim naredbama. Dunost im je bila tititi plebejce,
razgovarati s njima (pa u vrijeme mandata nisu smjeli izai iz Rima) i davati savjete. Osoba tribuna
bila je nepovrediva. Od 336. god. prije n. e. bit e i jedan konzul u pravilu plebejac, a zatim e
49

plebejci moi obavljati i sve magistratske dunosti, ak i dunosti vrhovnog sveenika (pontifeksa
maksimusa). Formalno e te institucije ostati dugo, meke ak i u Bizantu; realno e meutim doi
do velikih promjena, jer se s tim republikanskim institucijama nije moglo vladati u golemoj rimskoj
dravi uz osvajaku politiku Rima.
Prvi znaajni zaokret uinio je Oktavijan, August (uzvieni), koji formalno ostavlja
republikanske institucije, a stvarno uvodi carsku (imperijalnu) upravu. On je u jednoj osobi,
naravno svojoj, ujedinio najvie statuse republike: imperatora (vojnog zapovjednika), narodnog
tribuna, pontifeksa maksimusa i traio bogotovanje, esto bio i konzulom i cenzorom, a senatu
oduzeo pravo u pitanjima vojske i poreza. Sebe je nazivao princepsom (prvim graaninom) i odatle
principat naziv njegove vladavine. Kasnije e Hadrijan (2. st.) javne poslove profesionalizirati
stavljajui na ta mjesta strunjake. Dioklecijan i Konstantni (kraj 3. i poetak 4. st.) uvode
autokratsku centralistiku upravu, te ulogu senata preuzima carski savjet. Dioklecijan je podijelio
carstvo na dva dijela, a svaki dio u dijaceze, i uveo statuse dvaju vladara (augusta i cara) i
imenovanje novih za ivota ranijih.
Budui da je Rim neprestano ratovao inae je rimska povijest prebogata ratovima,
osvajanjima, pobunama, borbama za vlast, svrgavanjima vladara itd. valja nam spomenuti nain
vladanja u pokorenim podrujima. Tu se Rim drao naela podijeli pa vladaj, tj. razliitim
podrujima upravljalo se razliito negdje je osnivao kolonije i u njih useljavao rimske
bezemljae, negdje ostavljao djelominu lokalnu upravu i institucije, ali je odreivao poreze i
vanjsku politiku, u grkim polisima ostavljao je domae upravljae, pokorene na Apeninskom
poluotoku preteno pretvarao u saveznike koji su davali pomone ete i nisu plaali porez, nekima
je opet davao graanska prava, ali nisu mogli sudjelovati u rimskoj skuptini, veinu prekomorskih
zemalja pretvarao je u provincije pod upravom guvernera s vojnom i civilnom vlau (obino su to
bili prokonzuli i propretori). U poetku treina osvojenog podruja postaje dravna zemlja (aeger
populus), od toga dio ostaje svim rimskim graanima, drugi se dio u malim parcelama dodjeljuje
bezemljaima, a trei prodaje, i tako dolazi u ruke plemstva. Kasnije e vojskovoe dijeliti zemlju
svojim veteranima. Pod kasnijim carevima uvest e se na cijelom podruju imperijalna civilna
uprava, tovanje bogo-cara, zajedniki novac, slubeni jezik (na zapadu latinski, na istoku grki),
formalni status rimskog graanina i rimsko pravo.
Uprava u Indiji ovog razdoblja doivjela je takoer promjene od uprave kakva je bila u
indskoj civilizaciji (a to ne znamo) preko malih kraljevstava do carstava, kao to je bilo carstvo
Aoke. Za kasniju upravu u Indiji valja imati na umu znaenje i odlike kastinskog sustava i
relativnu autonomnost seoskih zajednica.
Kina je u ovom razdoblju doivjela velike upravne promjene od carstva Shang i feudalizma
Zhou do birokratsko-imperijalne uprave Qin Shi Huangdi.
O nainu uprave u civilizacijama pretkolumbovske Amerike ovog razdoblja ne moe se
pouzdano govoriti jer nemamo o tome pisanih dokaza, samo na osnovi nekih drugih pokazatelja
moemo pretpostaviti i ovdje teokratsku vladavinu s naglaenim znaenjem sveenstva.
Gotovo u pravilu u svim tim dravama s u d s t v o nije bilo odijeljeno od vlasti, tj. vladar je
bio i zakonodavac i vrhovni sudac, s izuzecima npr. u Rimu u vrijeme republike ije e pravo biti
podloga kasnijeg graanskog prava u Evropi. (Svugdje se dakako u donoenju odluka isticala
pravda, ali to isticanje pravednosti je relativno jer je svaka kultura imala svoje odredbe o tome to je
pravedno, a to nije pa je npr. pravedno ak i u Rimu bilo da ovjek moe ovjeka kupiti i
prodati kao robu, u Indiji da se parija ne smije pojaviti u gradu prije zalaza sunca kako njegova
sjena ne bi sluajno pala na pripadnika neke vie kaste i tako ga oneistila, pravedno je za Asirce
bilo preseljavati druge narode iz njihove domovine, za mnoge je pravedno bilo pokorene prodavati
u ropstvo, ubijati robove itd.
U mnogim dravama tog razdoblja bile su dakako mnoge zakonske odredbe zapisane, ve su
se razlikovala podruja imovinskog, krivinog, trgovakog, procesnog i meunarodnog prava; i o
naelnim pitanjima prava javila su se vea razliita uenja, npr. u Grkoj i Rimu.
50

VJERA. Upoznavanje vjera pojedinih civilizacija vrlo je znaajno jer je u tome i klju za
razumijevanje samih civilizacija; naime, vjere sadre i svjetonazor i vrednotni sustav, odnos prema
pojavama u prirodi i odreuju kakve treba da su institucije i statusi, odreuju obiaje kako se
djelomice moglo vidjeti na primjeru Sumera. Vjera je obino dana u mitologiji odreene kulture.
Svaka kultura ima zato po opsegu bogatu mitologiju, a esto i vrlo sloenu vjeru, stoga se ovdje ne
moe izlagati vjera svake antike civilizacije na iroko nego samo upozoriti na ono bitno ili
naznaiti odlike pojedine vjere.
Egipat. Egipat je jedna od onih civilizacija koja ima i bogatu mitologiju i s l o e n u
v j e r u, pa jednoznano objanjenje staroegipatskih vjerovanja i primjeren sustav golemog
egipatskog panteona jo nisu uspjeli uiniti ni brojni egiptolozi.
Oduhovljenje prirode vienje u prirodnim pojavama djelo bogova ili duhovnih bia
odlika je Egipana kao i drugih starih naroda, kao i vjera u zagrobni ivot, iako je ona u Egiptu
moda najizraenija. Obilje bogova u Egiptu esto istih zaduenja drugaijeg je porijekla nego
npr. u Sumeru; u Egiptu je to najvjerojatnije posljedica toga to je egipatska drava preko dva
kraljevstva i brojnih noma ujedinila brojne zajednice koje su u neolitu oblikovale svoje vjere. To
obilje boanstava koje danas zbunjuje egiptologe ini se da nije zbunjivalo pa ak ni smetalo
Egipane u faraonskom Egiptu, a i staroegipatski sveeniciteolozi bili su tu da uine moguim i
shvatljivim i ono to je nemogue i neshvatljivo npr. da dva boga jednostavno spoje ili pretvore
u jednoga, pa tako Amon i Ra postaju Amon-Ra. Neki teoretiari vjera, koji vjere dijele na
zemljoradnike i nomadske, nalaze i u starom Egiptu takvu podjelu, na boanstva zemlje Donjeg
Egipta i na astralna nomadska boanstva Gornjeg (junog) Egipta.
Bit e dovoljno spomenuti najznaajnije staroegipatske kultove (koji su se isticali znaenjem
i brojnim obredima, to su: k u l t b o g a S u n c a npr. Amona, Ra, Amon-Ra, koji je i dravni
vladarski kult, pa faraon u pravilu nosi u svom imenu i ime jednog takvog boga (jer faraon je
boanstvo, sin boji), zatim k u l t f a r a o n a kao boga; pa k u l t N i l a kao boanstva; te k u l t
zagrobnog ivota O z i r i s a u poetku ograniena na vladara, pa na vie slojeva, a zatim je
boanstvo svih Egipana. Svi su oni bili znaajni i podravani brojnim sveanostima, ipak je moda
najznaajniji kult Ozirisa kult zagrobnog ivota.
Za sve Egipane od roba i kmeta do faraona zemaljski je ivot bio samo priprema za
zagrobni svatko se starao da se to bolje pripremi, da ne prekri one odredbe koje mu mogu
nakoditi na onom svijetu, da sagradi i opremi to bolju grobnicu19 svakako najbolju je mogao
napraviti faraon, i poinjao ju je odmah graditi. Takvo vjerovanje, tako snana vjera u zagrobni
ivot Egipana, bila je, dre neki, presudna u tome to se egipatska kultura odrala tri tisue godina
gotovo bez bitnih promjena. Od Sumerana su ostali, gradovi, hramovi i hramski arhivi, od starog
Egipta piramide grobnice faraona.
Jugozapadna Azija. Na podruju jugozapadne Azije u ovom su razdoblju ivjele brojne
narodne skupine ne samo semitske i arijevske nego i druge pa je stoga i vjerska slika arolikija.
Samo su neki u podruju Meurijeja prihvatili vie ili manje sumerski panteon. Iako iz iste
skupine, brojni semitski narodi jugozapadne Azije tog razdoblja razlikovali su se u vjeri, npr. Asirci
od Feniana ili idova; a isto se moe rei i za druge skupine. U maloazijskih naroda i naroda
sirijske obale bio je proiren kult bogo-majke (pa e kasnije odavde doi npr. u Rim kult Cibele).
idovska e se vjera nastaviti djelomice u krana. Feniani bijahu poznati po krvolonom
boanstvu Molohu; a Perzijanci po mazdaizmu koji e imati utjecaja kasnije u kranstvu
(manihejstvo), a Zaratustru e na svoj nain popularizirati i njemaki filozof Nietzsche. Mazdaizam
(po boanstvu Ahuramazdi) ili zoroastrizam (po reformatoru Zoroasteru, Zaratustri) je
monoteistika vjera u dobrog boga Ahuramazda, nastala iz vieboakih vjerovanja arijevaca tog
podruja preko reformatora Zaratustre (7. i 6. st. prije n. e.). U kasnijem mazdaizmu bit e vie
naglaen dualizam dobra i zla, svjetla i tame (prvog je predstavnik bog Ahuramazda, a drugog duh
Ahriman).
51

Indija. Vjeru indske civilizacije ne poznajemo, ali mnogo toga upuuje na to da e ona
preivjeti i obnoviti se kasnije u brahmanizmu odnosno hinduizmu. Arijevci donose u Indiju
a n t r o p o m o r f n u v j e r u I n d o e v r o p l j a n a s boanstvima kao to su Varuna (grki Uran),
Dijas-piter (grki Zeus, rimski Jupiter), Agnji (bog ognja) itd. Spomen o arijevskim vjerovanjima
ostat e u svetim indijskim knjigama Vedama. Pomicanjem arijevaca iz Petorjeja prema istoku u
razdoblju brahmanizma od 8. do 6. st. prije n. e. oni naputaju najvjerojatnije pod utjecajem
domorodakih vjerovanja, prijanje vedske bogove i u Indiji poinje se oblikovati nov svjetonazor.
Zapoinju ga oblikovati b r a h m a n i s i d e j o m o b r a h m a n u (opem naelu, dui,
sveobuhvatnom) i atmanu (pojedinanom naelu, dui). Njihovo se uenje sastoji u tome da je
pojedinano u vezi s opim, kao njegov dio npr. kao zrno soli i more. Pojedinana dua (atman)
pojavljuje se u materijalnom, a ono je prolazno, izloeno promjeni, pa je smisao u tome da se atman
oslobodi prolaznog i spoji s brahmanom. Ta e se osnovna ideja razraivati u Upaniadama, to e
biti podlogom svim kasnijim indijskim vjerama budizmu, ainizmu, hinduizmu i brojnim
sektama te velikom dijelu sinkretinih vjera u Indiji. U oblikovanju novog svjetonazora brahmani e
razraditi i d e j e: d h a r m e, k a r m a n a, s a m s a r e, j o g e, m o k e i d r u g i h.
Dharma je vieznana rije, a osnovno znaenje bilo bi zakon, dunost, moralno naelo; uz
to postoji opa dharma (kao brahman) i pojedinana dharma (kao atman). Svaki pojedinac ima tako
svoju dharmu, a cilj je pojedinca osloboenje (moka, u budizmu nirvana = ugasnue, utrnue). Da
bi to postigla, dua mora proi put osloboenja (samsaru) pojavljivanjem u materijalnom
preporaanjem, inkarnacijom. Da li e se prije ili kasnije osloboditi, to ovisi o djelu (karmanu)
posljedice djela ne mogu se izbjei. Karman mora da je u skladu s dharmom, pa brem osloboenju
pomae pojedincu joga (duhovna i fizika disciplina).
Kako se naziv brahmanizam upotrebljava kao istoznaica za hinduizam, a hinduizam
poistovjeuje s kastinstvom, valja upozoriti na v e z u k a s t i n s t v a u Indiji i s v j e t o n a z o r a.
Prema indijskom vjerskom uenju ivot svemira odvija se cikliki, svaki ciklus ureuje jedan
Manu, koji svemu odredi mjesto i zakone, svakom pojedincu njegovu dharmu, Nepridravanje
dharme ima za posljedicu poremeaj u ureenom svemiru (pa se zbog tih ne-pridravanja svemiri
raspadaju). A Manuov zakonik (Dharma-astra) je i svjetovni zakon u Indiji koji je utvrdio kaste,
odredio im mjesto, dunosti i prava. Vjera nalae pojedincu da se pridrava dharme, a aharmu
pojedinca ine zapravo dunosti njegove kaste. Ako se ne bude pridravao dharme, vjera mu prijeti
da e poremetiti svemir, a sam se ponovo roditi u jo gorem poloaju i, obratno, to se vie bude
pridravao dharme, drugi put e se roditi kao pripadnik vie kaste i prije postii osloboenje.
Arijevske Vede ostat e meutim svete knjige, iako se vjera iz temelja promijenila, ak
Upaniade su samo tumaenja Veda; dodue, i u vedskim tekstovima ima novog uenja. Za puk su
postojala druga, popularnija djela, npr. kasnije Ramajana.
Iz tog temelja indijskog svjetonazora mnogo e se toga u indijskom ivotu i kulturi lake
moi shvatiti. To je i temelj hinduizma, vrlo sloene vjere jer ima brojne sekte. H i n d u i z a m je
poznatiji preko tri boanstva (trojstvu): Brahma stvoritelj, Vinu odravatelj, iva ruitelj.
Posljednja dva javljaju se meutim u brojnim inkarnacijama, npr. Vina Rame, Krine,20 itd;
zatim tu su i njihove ene, itd. Kad bi se meu hinduistima mogla izvriti neka globalnija vjerska
podjela, moda bi to bila podjela na vinuiste i ivaiste. Zajedniko je svim hinduistima hodoae
u sveto mjesto Benares na svetu rijeku Ganges. Hinduizam je ogranien na Indiju, i njegovi su
pripadnici veina stanovnitva Indije.
Druga poznata indijska vjera, koja je gotovo nestala iz Indije, ali se proirila u Indokini,
Tibetu, Mongoliji, Kini, Koreji, Japanu u verziji Mahajane jest b u d i z a m, nazvan tako po osnivau
Budi (563-483. god. prije n. e.). Njegovo vjersko-udoredno uenje temelji se na etiri uzviene
istine: 1. postojanje univerzalne patnje, 2. koja je prouzrokovana eljama, 3. a moe se ukloniti
iskorjenjivanjem elja, 4. to se postie ako se ispunjava osam uzvienih putova pravim
razumijevanjem (budistikog uenja), pravim nazorom, govorom, djelovanjem, naporima,
sjeanjem, upotrebom pravih sredstava za ivot i pravim razmiljanjem (meditacijom); daje se jo i
52

pet uputa da se izbjegne grijeenje: 1. ne ubijati, 2. ne krasti, 3. ne bludniiti, 4. ne lagati, 5. ne

piti alkoholna pia. Za vladara Aoke budizam se bio proirio po velikom dijelu Indije, da bi oko
poetka nove ere gotovo nestao. U budizmu su se razvile dvije osnovne struje Hinajana ili Mala
kola ijih sljedbenika ima u ri Lanki i u Indokini i Mahajana ili Velika kola s brojnim
sektama. Budizam druge struje postao je po broju pristalica jedna od svjetskih vjera. U odnosu na
izvorno uenje doivio je znatne promjene, a osnovno je vjera u budistike svece budisatve.
Trea indijska vjera ovog razdoblja je a i n i z a m, koju je osnovao stariji Budin suvremenik
Mahavira. To je do krajnosti asketska vjera, koja u izdvojenosti i odbacivanju svega materijalnog
vidi Spasenje pobjedu nad svijetom, postajanje ainom (odatle ainizam). U poetku je imao
dosta pristalica, meutim zbog svoga rigoroznog asketizma utjecaj mu je slabio, tako da danas ima
u Indiji, dre neki, oko 1,5 milijuna ainista. Zanimljivo je spomenuti da je osloboditelj Indije
Gandi bio ainist. (Zbog rigoroznosti u priznavanju svega ivog i zbog negativnog stava prema
aktivnom djelovanju na druge nastala je i ideja pasivne rezistencije.)
Budizam i ainizam su nekastinske vjere tonije reeno nego antikastinske, jer se ne bore
protiv kasta, nego ih samo ne priznaju, po njima su svi ljudi jednaki, tj. pripadnici svih kasta mogu
postati pripadnici tih vjera. Za razliku od hinduizma (u kojem su zadrana stara vjerovanja i obiaji
uz brahmanistike ideje o dharmi, samsari i druge), gdje se spasenje trai u tovanju bogova
spasitelja, budizam trai spasenje u meditaciji, a ainizam u asketizmu.
U Kini je osim izvornih vjera taozima i konfucijanizma i budizam Mahajane naao pristalice
ve u ovom razdoblju. U Japanu pak uz puki animistiki into ve se oblikuje i vladarski intokult.
Rim. Od poetka svoje povijesti do propasti grada Rim je doivio velike promjene u vjeri. I
Rimljani su u p o e t k u u svim pojavama vidjeli djelo duhovnih bia, pa ih je bilo mnotvo, npr.
samo ivotom djeteta upravljala su 43 boga. Poznati su porodini duhovi predaka zatitnika lari i
domaeg ognjita penati. Od nekih ranih boanstava Rimljani e u 4. s t. p r i j e n. e. po uzoru na
Grke oblikovati rimski vjerski panteon, npr. Jupiter-Zeus, Junona-Hera, Minerva-Atena, itd. Vjera i
sveenici imaju gotovo presudnu ulogu u ivotu grada.
Kad se Rim poinje iriti, dolazi i do promjene u vjerovanjima. Ve p o e t k o m 3. s t.
p r i j e n. e. poinje se u Rimu iriti kult Fortune (sree) s idejom da sluaj vlada svime, i kult
Sudbine, te veliko zanimanje za astrologiju i vraanje. Dravna vjera ostala je dakako vjera u rimski
panteon (uz kult bogo-cara koji e kasnije biti uveden) i ostat e to sve do Konstantinova priznanja
kranstva. Ali dravni kult sve vie postaje znakom patriotizma i lojalnosti i ne zadovoljava
milijune. Poinje zanimanje za vjere koje propovijedaju ivot na onom svijetu, za svijet bolji od
ovoga, i za mistine kultove; pa ve u 3. st. poinju u Rim prodirati mnogi kultovi s istoka
kultovi koji propovijedaju da pojedinac moe postii spasenje ujedinjenjem s duom spasitelja, a
postie se to uvoenjem (inicijacijom), oienjem, i drugim obredima i nainima. Tako u Rim
prodiru kultovi Bakha (Dionizija), Cibele, Izide, Mitre i kranski kult.
Najvie uspjeha imat e k r a n s k i k u l t. On se u poneemu razlikovao Od drugih, npr.
drugi su kultovi dobivali pristalice samo u pojedinim slojevima (kao Mitre u vojnika ili Izie u
ena), neki su pak bili suvie orgijastiki ili su zastupali samo kult tjelesnih uitaka (kao Bakhov),
dalje, pripadnici drugih kultova istodobno su priznavali i dravni kult, za razliku od krana a
kako krani nisu htjeli ni sluiti vojsku, drava e ih progoniti; ali je kranstvo sadravalo i
mnogo elemenata drugih kultova. Odlika mu je to je isticao moral; a ideja o Isusu kao bogoovjeku koji je proao ljudske patnje, rtvovao se i pokazao put spasenju posebno je privlano
djelovala. Po uenju: Krist se obraao siromanima, neobrazovanima, potlaenima i slabima; nije
zagovarao promjenu pa ni askezu, dapae isticao je uivanje u dobrima ovog svijeta ali osloboeno
suparnitva, hvalisanja i grubosti; zagovarao je ljubav, skromnost, potenje, snoljivost i blagost.
Takvo uenje dobivalo je sve vie pristaa u Rimu i irilo se po carstvu.
Ipak, presudno za konanu pobjedu kranskog kulta u Rimskom Carstvu bilo je stvaranje
vjerske organizacije crkve (za to je zasluan apostol Pavao iz Tarza), i to to je teologija zatim
53

proglasila organizaciju tijelom Kristovim, a slubenike crkve pastirima bojim. Kranske opine
(komune) u kojima su prvi krani ivjeli ispomaui se i dijelei sve zajedniki sad e se povezati i
stvorit e se organizacija po uzoru na carsku. Kako se kranstvo sve vie irilo, a i uenje se
mijenjalo, npr. od naela da e prije proi deva kroz ui iglene nego bogata u carstvo nebesko u
naelo da i robovi sluaju gospodare svoje, Konstantin nije vie imao razloga ne priznati kranstvo
svjetskoj imperiji bila je potrebna i svjetska vjera. U 4. st. Grk Bazil poinje i osnivati samostane
u koje se izdvajaju potpuno predani vjeri. Poslije pada Rima i prodora germanskih i slavenskih
naroda u Evropu redovnici e biti presudni u irenju kranstva po Evropi, jer su samostani bili
gotovo jedina mjesta gdje se odrao ueni duhovni ivot.
Iako je kranstvo nastalo na podlozi idovske narodne vjere pa priznaje Stari zavjet (ili
savez) koji je dio svete knjige (Biblije) ono se zapravo oblikovalo kroz stoljea i uz razliite
utjecaje, posebice filozofskih uenja novoplatonizma i stoicizma. Kranstvo je jednoboaka vjera,
ui o zemlji i nebesima, o ovozemaljskom i zagrobnom ivotu, o trojstvu: bogu-ocu stvoritelju,
bogu-sinu kojeg je bog rtvovao za spas ljudi koji su grijeili (Adamov istoni grijeh kao u
orfista grijeh Titana) i o duhu svetome karizmi ili opoj ljubavi; daje naela kojih se vjernici
moraju pridravati i o emu ovisi njihov ivot na onom svijetu u raju, paklu ili istilitu. Kao i
druge vjere i kranstvo ima obrede koji su i svete dunosti vjernika: krtenje, molitva, krizma,
pokora, posljednja pomast, enidba, a za sveenike zareenje. I kao i druge vjere i kranstvo e
doivjeti dijeljenje u sekte, odnosno hereze, i to ve u ovom razdoblju gnostika, manihejaca,
donatista i arijanaca.
Pretkolumbovska Amerika. O vjeri pretkolumbovske Amerike ovog razdoblja ne zna se
mnogo. Znamo da su obredna sredita bila ujedno i sredita civilizacijskog ivota i da su oito
sveenici imali glavnu rije u zajednicama. U samoj vjeri istiu se dvije odlike, prva je
rasprostranjenost kulta boga jaguara (polu-jaguar polu-ovjek) od Chavin kulture u Junoj Americi
do meksike visoravni u Srednjoj Americi s razliitim stilizacijama u prikazu tog boanstva. Mnogi
dre da kult boga jaguara simbolizira boanstvo kie. Druga pak odlika je rasprostranjenost
obrednog rtvovanja ljudi.
UMJETNOST. Predugaak bi bio opis umjetnikog bogatstva antikih civilizacija to ih
usporeujemo sa sumerskom i grkom, pa e se kao i u opisu dviju spomenutih civilizacija samo
naznaiti bitne odlike.
Staroegipatska umjetnost, kao i vjera i administracija, sluila je odranju poretka i uz to
slavi vladara i njegovih djela; kao i vjera izraavala je ideju o nepromjenljivosti ivota na zemlji i o
tome da ga valja skrueno podnositi. Vrlo rano, jo za V dinastije, u Uputama vezira i graditelja
Ptahotepa likovna je umjetnost dobila pravila oblikovanja. Iz kuta evropskog gledanja na umjetnost
staroegipatska se doima monumentalno i hladno. Prizori sa shematiziranim likovima ustaljenih
omjera i rasporeda bez perspektive su i dubine. U prvom planu su vladar, bog ili umrli, koji se i
veliinom u prikazu istiu od ostalih. Tekst je sastavni dio likovnog djela. Vjera i obred odreuju i
graditeljsko djelo, npr. hram se gradi prema odlici boga ili grobnica prema znaenju umrloga,
prostor organizira prema hodu procesije i njenih lanova itd. Knjievnost u starom Egiptu nalazimo
vjersku i puku, ova druga je neposrednija. Dramska je umjetnost gotovo iskljuivo u slubi vjere,
obredna.
Na podruju jugozapadne Azije ovog razdoblja nailazimo na relativnu arolikost u
umjetnosti, s naglaenim utjecajem sumerske i staroegipatske umjetnosti. U dravama kao to su
npr. Babilonija, Asirsko i Perzijsko Carstvo likovna se umjetnost odlikuje monumentalnou,
shematinou i simbolinou nekih elemenata, npr. ivotinja.
U Indiji su u antikom razdoblju postojale ne samo dvije civilizacije nego i vie umjetnikih
razdoblja. Iz indske civilizacije dola su do nas neka likovna djela u mjedi i bronci, i crtei na
cilindrinim peatima i ploama od fajanse i bjelokosti. Nazire se u njima veza s Mezopotamijom,
ali i s kasnijom umjetnou u Indiji npr. smokvino drvo, falus, figura poput ive i slino.
54

Kasnija likovna umjetnost Indije znai za jedan dio Azije gotovo ono to e grka znaiti za
Evropu. Na umjetnost u Indiji poslije Harappe bilo je utjecaja npr. iz Perzije i Grke, ali je u cjelini
uzevi ona izvorna i veoma vezana uz vjeru. Indijska filozofija umjetnosti rano je stvorila pravila, a
temeljno e djelo biti ilpa-astra. Indijska umjetnost odbacuje oponaanje prirode umjetniku
nije da istie vanjski oblik stvari i pojava, nego unutranju ideju o sveprisutnosti bojeg duha uz
pomo odreenih oblika, prirodni su predmeti samo sredstvo i njihovo je znaenje simbolino.
Simbolika je bitna, ona proima sve grane umjetnosti. Za razumijevanje djela indijskih umjetnika
bitno je poznavanje te simbolike. No stjee se ipak dojam da je u indijskoj umjetnosti naena
sredina izmeu duhovne vizije i prirodnih oblika. U indijskom slikarstvu nije se primjenjivala
linearna perspektiva ni clair-obscur, perspektiva se postizala razmjetajem predmeta u prostoru.
Nema ni glavnog ni sporednog u prizoru, sve je jednako znaajno.
Indijskom umjetnou vlada kiparstvo, u sreditu kojega je ovjek i organski svijet. Ali ni u
vezi s ovjekom nije bitna anatomija nego pokret i izraz osjeanja. Ni graditelja ne zanima
graevina kao organizacija prostora, kao graevinsko djelo, nego kao kiparsko djelo, pa se i
indijsko graditeljstvo odlikuje idejom pokreta (indijski hramovi slie donekle na gotike i
barokne evropske katedrale, samo to su ove u kompoziciji uspravne, a indijski su hramovi
vodoravni). I ono je dakako proeto simbolikom. Na primjer, hinduistiki hramovi predstavljaju
himalajska brda koja su po mitologiji hramovi Brahme, Vine i ive; pa zatim simbolika lotosova
cvijeta kao sredita svijeta, koji je i simbol izlazeeg sunca, i samog Brahme, kome je taj cvijet
sluio kao prijestolje i postelja; a onda tu su i brojni drugi simbolini prizori izraeni orgijastiki,
to ostavlja dojam pokretljivosti same graevine. U graditeljstvu nije za umjetnika znaajan ak ni
materijal, iako je vjerojatno da je prvi materijal iz kojega su graeni indijski hramovi bilo drvo, to
je omoguilo kienost, ali e se i u kamenu kasnije raditi isto. Najpoznatije su indijske vjerske
graevine kupolasta svetita stupe kupolaste zbog simbolinosti mjehura kao budistikog znaka
beznaajnosti ivota na ovom svijetu, ali i simbolinosti kozmikog jaja u kome je ivio Brahma
prije stvaranja svijeta; zatim aitje, koje imaju stupu u brdu ili u spilji; i brahmanlstika svetita s
tornjevima.
U kiparstvu nalazimo osim Bude i Budisatvi, te Mahavire i cijeli vedski i hinduistiki
panteon, pa ivotinje, bajadere, drvea i ambleme bogova. A gotovo je jedina spokojna figura Bude.
Na stilizaciju Budina lika utjecao je lik Apolona a uzeti su i elementi grke proporcije i lirizma.
U razdoblju vladavine Gupta izrauju se kipovi brojnih hinduistikih boanstava i njihovih
inkarnacija. Okrugli oblik lika u pokretu psihike napetosti daje osebujnu odliku indijskom
kiparstvu. Preko Kamira i Turkestana irio se utjecaj indijskog kiparstva u Kinu i Japan, a na istok
u Indokinu utjecaj cjelokupne likovne umjetnosti.
Loije se sauvalo indijsko slikarstvo ovog razdoblja. Najbolje je ono ouvano u Adanti (2.
do 8. st.) muzeju indijskog slikarstva. Na slikama su prizori s Budom i prizori iz dvorskog
ivota. Slikarstvo je shvaeno kao plitki obojeni reljef s naglaskom na linijama i boji, ali ima i
odlika kiparstva.
Indija se istie i bogatstvom i raznovrsnou knjievne umjetnosti, ep Mahabharata npr. to
je nastao vjerojatno izmeu 600. i 300. god. prije n. e. sa 100 000 stihova najdui je ep uope (a
njegov dio Bhagavad-Gita predstavlja i bibliju hinduizma).
Osebujna kineska umjetnost ve je u ranoj antici utemeljena kako e se vidjeti.
Umjetnikim djelima obilovala je i pretkolumbovska Amerika. Povjesniari umjetnosti
dijele u razliita razdoblja umjetnost pojedinih kultura Srednje i June Amerike, istiui razdoblja
realizma i razdoblja stilizacije (naravno to su naa odreenja). U graditeljstvu se istiu
piramidalni hramovi s ukrasnim i simbolinim elementima, razliiti u razliitim kulturama, npr.
hramovi u Maja razlikuju se od hramova Teotihuacana. U kiparstvu se istiu razliite stilizacije lika
boga-jaguara, poevi od Olmeka i Chavin-kulture, te stilizirani likovi ratnika i dostojanstvenika.
Uz brojna stilizirana nalazimo i kiparska djela realistiki raena. Posebna su zanimljivost u
kiparstvu pretkolumbovske Amerike olmeke goleme kamene glave. Stilizacija i ornamentika
55

naroito su naglaeni u slikarstvu relativno ivih boja u Teotihuacanu i u Maja.

U umjetnosti i knjievnosti, kao to je bilo npr. i u filozofiji, Rimljani su oponaali Grke, i
to iz helenistikog razdoblja to je tonija ocjena nego ona da je rimska umjetnost eklektina.
U graditeljstvu se na veliko primjenjivalo znanje gradnje s lukovima i svodovima, i ono se
doimlje monumentalno. Brojni su gradovi izgraeni u carstvu, s namjenom vojnih logora. Brojna su
i rimska kiparska djela, ali je stvarni rimski prilog kiparstvu u portretu; smatra se da je izvor tome u
obiaju Rimljana da rade posmrtne maske. Slabiji je meutim rimski prilog slikarstvu.
I rimska knjievnost je pod velikim utjecajem grke, ali bez obzira na to mnoga su djela
rimske knjievnosti, kao i grke, ugraena u temelje evropske knjievnosti. Prvi rimski pjesnici,
prvi koji su pisali na latinskom jeziku bili su Grci i Italci (Andronik, Nevije i Enije), kojima su uzor
bih Grci. Prvi rimski prozaist bio je povjesniar M. P. Katon (234-149. god. prije n. e.). Poznati
rimski komediograf Plaut (3. st. prije n. e.), koji e utjecati na kasnije evropske komediografe, nije
meutim posve oponaao grke komediografe. Najplodnije doba rimske knjievnosti je 1. st. prije
n. e., kad piu Lukrecije Kar, Ciceron, Varon, G. J. Cezar, Salustije, T. Livije te predstavnici kole
novih pjesnika Gaj V. Katul, Vergilije, Ovidije, Horacije, koji su ivjeli u krugu i pod zatitom
Mecenatovim (po kome e ostati naziv mecena). Poznati su zatim rimski satiriari Lucilije,
Petronije, Marko Valerije, Juvenal. A knjievnom vrijednou odlikuju se i djela povjesniara
Tacita, biografa Plutarha i Svetonija i filozofa Seneke.
SPOZNAJE O PRIRODI. Razdoblje od Sumera do Grke je put od iskustvenih spoznaja do
znanosti. Bogatstvu spoznaja pridonijele su mnoge civilizacije.
Egipat. Prvi iz kruga civilizacijskih naroda koji su dolazili do novih znanja iskustveno i
potaknuti neposrednim potrebama bili su uz Sumerane Egipani. Slubenik mjera, ili poreznik, ili
graditelj u Egiptu morao je raunati, pa je valjalo razviti matematiku. Raunanje se temeljilo na
decimalnom sustavu i na naelu zbrajanja i mnoenje, i dijeljenje, i rjeavanje razlomaka, i
proraunavanje povrine i obujma. Rano su Egipani ustalili naine raunanja, ve prije druge
polovice 3. tisuljea prije n. e., a bilo je to raunanje prilino sloeno. Usprkos tako sloenu
raunanju egipatski su sveenici dosegli zavidan stupanj znanja o svemiru i imali npr. kalendar
toniji nego Grci u Periklovo doba. A pridonijelo je tome ustrajno promatranje zvijezda.
Kako je i u Egiptu nedostajalo teorijskog uopavanja, inili su to na osnovi njihovih znanja
drugi, npr. Tales je uio matematiku u Egiptu i na osnovi toga dao svoje poznate pouke.
Lijeenje je i u Egiptu bilo vezano uz vraanje, ipak imali su uspjeha u lijeenju rana,
prijeloma, irova, pa i upala i enskih bolesti. A poznavali su donekle dobro i ljudsko tijelo
zahvaljujui mumificiranju. Imali su u lijeenju i nekog sustava ustanovljavali su znakove
oboljenja, utvrivali vrstu bolesti i onda davali miljenje o lijeenju. A i njima kao i Sumeranima
lijekovi su bili preteno biljke, ivotinjske masti, minerali, soli i neka pia.
Izraevine egipatskih obrtnika, djela graditelja i razvijena poljoprivreda dokaz su da su stari
Egipani posjedovali i mnoga znanja iz podruja fizike, kemije, mineralogije i biologije.
Indija. Do kakvih su znanja doli pripadnici indske civilizacije, ne moe se mnogo rei.
Arijevci pak koji su dugo nakon toga obnovili civilizacijski ivot dali su ve u ovom razdoblju
prilog spoznajama svijeta. Ta su znanja uglavnom sabrana u astrama, a ima ih o matematici,
astronomiji, medicini, gramatici, kao i o draguljarstvu ili uzgoju konja. Indijci ijim brojevima
to su doli u Evropu preko Arapa danas piemo imali su decimalni sustav, a niticu kao broj
uveli su, dre neki, ve u 2. st. prije n. e. U Indiji je matematika bila u slubi astronomije pa su vie
razvili aritmetiku i algebru, za razliku npr. od Egipana, kojima je matematika bila najvie u slubi
ponovnog odreenja granica zemljita nakon ustaljenih poplava Nila, pa su razvili geometriju. Sve
su civilizacije imale kalendar, pa tako i arijevska Indija ovog razdoblja. lijeenje nije naravno ni u
Indiji bilo osloboeno vraanja, a za njih je kao d za Grke i Kineze zdravlje ovisilo o ravnotei
elemenata u tijelu. Valja spomenuti da su mnoga znanja u Indiju kasnijeg razdoblja antike donijeli
Grci i Perzijanci.
56

Kineska civilizacija ovog razdoblja, jedna je izmeu onih koje su dole do najvie spoznaja
o prirodi, kako emo vidjeti kasnije.
Narodi jugozapadne Azije poslije Sumerana, od Babilonaca do Perzijanaca, doli su do
novih spoznaja. Ve smo spomenuli velik prilog Babilonaca matematici, a bit e tako i u
astronomiji; Kaldejci npr. jo u 8. st. prije n. e. grade zvjezdarnice te usavruju i neke sprave za
promatranje zvijezda koje e i Grci preuzeti. To to je u njih astronomija bila povezana s
astrologijom nije nikakav izuzetak, dapae to je gotovo pravilo u civilizacijama ovog razdoblja.
Feniani su dali poseban prilog razvoju zemljopisa, a mnogi iz ovog podruja priloge jezikoslovlju.
Moemo pretpostaviti da su ve u ovom razdoblju i Maja doli do mnogih znanja koja im se
openito pripisuju do savrenog kalendara, vrlo razvijene matematike, uporabe nitice kao broja;
a postojanje velikih hramova, kanala za navodnjavanje, slika i drugog pretpostavlja i mnoga druga
znanja.
U znanosti je ipak najdalje dospio helenistiko-rimski svijet. Rim je inae u kulturi mnogo
toga batinio od Grka. A mnogi Grci i oni koji nisu Grci, ali su helenistiki znanstvenici, djeluju u
sreditima to su u podruju rimske politike uprave. U ovom razdoblju od Aleksandra do kraja
antike piu se temeljna sustavna djela iz pojedinih podruja znanosti, zatim enciklopedije, a dolazi
naravno i do mnogih novih spoznaja.
Ve smo neka imena spomenuli piui o grkoj civilizaciji, dodat emo jo neka. Diofan je
napisao Aritmetiku, a Papus iz Aleksandrije u 4. st. Collectio Mathematica pregled svih
dostignua grke geometrije, Heron Mehaniku, L. J. Kolumele (1. st.) Res Rustica
enciklopedijsko djelo o poljoprivredi, gdje uz spoznaje Grka, Kartaana i Rimljana prije njega unosi
i vlastite, pa K. Plinije Sekunda Prirodopisnu enciklopediju u 37 knjiga, u kojoj obrauje znanja iz
podruja matematike, fizike, antropologije, fiziologije, biologije i zemljopisa. Vrhunac antike
kartografije, koja se ve znatno razvila uvoenjem meridijana i paralela, djelo je Klaudija Ptolomeja
(2. st.) Uvod u zemljopis. A tada su u Rimu ve na veliko bili u uporabi putni vodii o mnogim
krajevima za vojnike, trgovce, putnike i hodoasnike. Zemljopisno se ve obrauju pojedina
podruja i izrauju karte pojedinih podruja. P. Melo pie Chorographiju, u kojoj daje opis cijeloga
tada poznatog svijeta. Ve spomenuti Klaudije Ptolomej razrauje geocentriki sustav. Izdaju se
brojna jezikoslovna djela gramatike, stilistike, semantike, rjenici itd., a u Aleksandriji su npr. i
sustavna istraivanja jezika i stila pojedinih pisaca i izdaju se kritika izdanja. Javljaju se ve i
teorije o jeziku jedna koja zastupa prirodno porijeklo jezika i druga koja istie da je pitanje
jezika pitanje konvencije.
Galen iz Pergama (2. st.), koji je ivio u Aleksandriji i Rimu, najpoznatije je ime antike na
podruju medicine i ostat e to sve do 17. st. u Evropi. Napisao je 40 spisa, u kojima raspravlja o
anatomiji, patologiji, terapiji, dijagnostici, prognozi, te o Hipakratovim spisima, nastojei kritiki
prokomentirati sve dostupno to je dotada napisano o medicini. Galen je isticao vanost ralambe,
pokuse, prouavanje anatomije i da treba lijeiti prema onome to se sigurno zna o odreenoj
bolesti. Javljaju se u to vrijeme i specijalistika medicinska djela, npr. o ginekologiji i pedijatriji.
Dioskurid iz Taurusa (1. st.) objavljuje De Materia Medica u pet knjiga, sakupivi sve poznate
lijekove.
Svugdje se u ovom razdoblju dolo do spoznaje o vanosti istoe za zdravlje, pa su negdje
vie negdje manje ureivali kanalizaciju, imali javna kupalita, a na trnicama postojali su i
nadzornici za istou. Rimljani su u tome ili najdalje poznati su njihovi vodovodi, bolniko
lijeenje za siromane bilo je besplatno, u bolnicama je postojalo i specijalistiko osoblje, imali su
posebne vojne lijenike, sluili su se ve s oko 50 razliitih kirurkih pomagala (noevi, pincete,
pile, zubarska klijeta, razna stakla, pomagala za operaciju mokranog mjehura, za otvaranje
lubanje itd.), u 2. st. postoje ve visoke medicinske kole.
KOLSTVO. Budui da civilizacije u pravilu pretpostavljaju uporabu pisma i vei stupanj
spoznaja, one u pravilu pretpostavljaju stoga i obrazovne ili kolske institucije. Praktina, vjerska i
57

struna znanja mogla su se stjecati u obitelji, kolama ili obrtnikim udruenjima, a mogla su se
dobiti i od sveenika. Ovdje izdvajamo kole. Svakako da obrazovanje u razliitim civilizacijama
pretpostavlja i razlike u programu i u obliku kolskih institucija, zatim razlike u dostupnosti
kolovanja razliitim drutvenim slojevima i razlike u upravi nad kolama. kole su mogle biti
privatne ili javne, vjerske ili svjetovne. Negdje je prevladavao usmeni i mnemotehniki nain
uenja, npr. u Indiji, drugdje pisana rije ili rasprava, kao u Kini ili Grkoj.
U s t a r o m E g i p t u kole su bile pri hramovima. Uilo se u njima itati, pisati, raunati,
ali i znanja iz geometrije, astronomije i medicine, a itala su se i knjievna djela. kolovanje je bilo
povlastica ueg kruga i trajalo je dugo zbog sloenosti pisanja, raunanja, propisa i drugog. U
arijevskoj Indiji obrazovanje je takoer bilo u nadlenosti vjera odnosno sveenika. Oko 6. st. prije
n. e. oblikovan je nastavni program kola: fonetika, rituali, gramatika, etimologija, prozodija i
astronomija, uz neke podreene predmete. U d r a v a m a j u g o z a p a d n e A z i j e nastavit e
se vie ili manje sumerska praksa. U K i n i ovog razdoblja takoer nalazimo kole, kako emo
vidjeti. Ostaci hramskih kompleksa M a j a pokazuju da su tamo bila i uilita, prema tome pod
upravom sveenika. Tu su se oito stjecala znanja pisanja, itanja, matematike, astronomije, jezika,
vjere i vjerojatno medicine. R i m je velikim dijelom nastavio grku tradiciju, a kole je pomagala i
drava npr. Scholu medicorum. Kao i u Grkoj, i u Rimu su kole bile svjetovnog karaktera.
Moemo rei da je kolovanje u antici bilo u pravilu ogranieno na ui krug povlatenih, i
dok nije izumljeno abecedno pismo ili tamo gdje ono nije prihvaeno dugotrajno je bilo ak i
stjecanje najosnovnijih znanja.

Prilozi
1 Enmebaraggesi, vladar,
U tome gradu [Nipuru] sagradi Dom Enlila:
Agga, sin Enmebaraggesija,
Uinio je Tummal3 velianstvenim,
Uvede Ninlil4 u Tummal.
Prvi put bude Tummal razruen,
Mesannepadda sagradi Burunu Dom Enlila
Meskiagnanna, sin Mesannepadde
Uinio je Tummal velianstvenim,
Uvede Ninlil u Tummal.
Po drugi put bude Tummal razruen.
Gilgame sagradi Numunburru Dom Enlila,
Urlugal, sin Gilgamea
Uinio je Tummal velianstvenim,
Uvede Ninlil u Tummal.
Po trei put bude Tummal razruen
Nanne sagradi Visoki vrt Dom Enlila,
Maskiagnanna, sin Nanne,
Uinio je Tummal velianstvenim,
Uvede Ninlil u Tummal.
Po etvrti put bude Tummal razruen,
Urnammu sagradi Ekur,
ulga, sin Urnammue,
Uinio je Tummal velianstvenim,
Uvede Ninlil u Tummal.
3 Tummal sveti dio Nipura
4 Ninlil boica, ena Enlila

58

Po peti put Tummal bude razruen

Od godine Bursina
Do (godine kad je) kralj Ibbisin
Kao ensi Inanne Enamgallanu iz Uruka
Doveo,
Ninlil bijae uvedena u Tummal.
U skladu s rijeju Luinanne, agab-gal Enlila
Ibierra sagradi Ekurraigigalla,
skladite Enlila.
(Iz Tummalskog zapisa)
2 Tako (govori) pod peatom Tabarna Hattusilis, veliki kralj, kralj Hatta: Govori Nikmepi 5:
budui da si ti meni ovako govorio: Trgovci sinovi Ure6 uzrokom su velikom teretu u kraju tvojega
sluge velianstvo, veliki kralj, utanaio je nagodbu sinova Ure (u njihovim odnosima) sa
sinovima Ugarita: Sinovi Ure mogu trgovati u Ugari tu ljeti, ali kad naie zima valja im otii iz
Ugarita u svoj kraj; sinovi Ure nee boraviti zimi u Ugaritu. Za svoje srebro nee kupovati kue i
polja. Ako trgovac iz Ure potroi dobiveno srebro u Ugaritu, kralj Ugarita zabranit e mu boraviti u
svome kraju, a ako se srebro sinova Ure nae u sinova Ugarita, a ovi ga ne budu mogli vratiti
tada e kralj Ugarita dati ovjeka [dunika], njegovu enu i njegovu djecu u ruke trgovcima
sinovima Ure. Ali trgovci sinovi Ure ne smiju imati namjere glede kua i polja kralja Ugarita.
Takvu nagodbu izmeu trgovaca sinova Ure i sinova Ugarita utanailo je njegovo velianstvo,
veliki kralj.
(Zapis iz kraljevske palae u Ugaritu)
3 Dvije mornarice, u Misenu i u Ravenni, zatiivahu Italiju na jednom i na drugom imoru,
a najbliu obalu Galije ratni brodovi kljunai to ih August bijae oteo u bitki kod Akcija i poslao u
grad Forum Iulii, s krepkim veslaima. Ali glavna snaga od osam legija bijae na Rajni, kao
zajednika obrana od Germana i Gala. Tri su legije boravile u Hispanijama, koje odnedavno bijahu
sasvim upokorene. Juba je bio dobio Maure kao poklon od rimskog naroda. Preostali dio Afrike
drale su na uzdi dvije legije, Egipat jednaki broj, etiri legije, zatim ogromni pojas zemalja koje se,
od Sirije, prostiru sve do rijeke Eufrata te meae s Albanijom, Hiberijom i s drugim kraljevstvima
to ih naa veliina titi od izvanjskih presezanja.
Osim toga Trakija bijae pod Remetalcesovom i Kotisovom djecom, dok su dvije legije u
Panoniji, dvije u Meziji uvale obalu Dunava. Isto se toliko smjetenih u Dalmaciji nalazilo, uslijed
poloaja te pokrajine, njima odzada, i to tako da se iz nedaleka prizovu zatrai li Italija iznenadnu
pomo, iako je Rim imao svoje vlastite ete, tri gradske kohorte i devet pretorijanskih, to su
veinom bile sakupljene po Etruriji, Umbriji, starom Laciju i u naseobinama od davnine rimskima.
Jo su bile saveznike trireme, konjaniki odredi i pomone kohorte na pogodnim mjestima u
provincijama. Te snage nijesu gotovo bile mnogo manje; no bilo bi malo sigurno ulaziti u njihove
pojedinosti, jer su, prema prilikama, ile iz jednog mjesta u drugo, rasle ili se kadto brojem
smanjivale. (V, 5)
(Iz Tacitovih Anala)
4 Jednom je jedan zemljoradnik ovakve savjete dao svome sinu: Pri ureenju svojega polja
postaraj se da napravi takve kanale za navodnjavanje da njihove vode ne idu suvie visoko; kad
vode opadnu, pazi da vlana zemlja ostane ravna; uvaj da je ne oteti zalutali vol. Otjeraj skitnice...
Oisti (zemlju) s deset uskih bradvi (koje ne tee manje od) funte svaka. Ukloni strnjiku rukom i
zavei je u snopove; zatim ukloni rupe. etiri strane polja moraju biti ograene...
5 Nikmepi je poslanik
6 Ura grad u Ciciliji

59

(Iz Prirunika za zemljoradnike)

5 Kapije (Akada) su kao Tigris na more izlazile, iroko je Inanna otvorila njihova usta, do
Sumera su brodovi odsvakud dovozili svakojaka dobra. Martu, nomadi s planina, koji ne poznaju
itarice, dovodili su ugojena goveda i ovce; ljudi iz Meluha, stanovnici iz crnog kraja, dovozili su
robe iz raznih krajeva; Elamci i Subariti vukli su darove poput natovarenih magaraca...
(Iz Tubalice o ruenju Akada)
6 Odavno, od samog poetka, mornari su bili na brodovima, pastiri su bili uz magarce,
uvari ovaca bili su uz ovce; ribari su bili uz mree; paisu su mjerili to je raslo na navodnjenim
mjestima ...
(Iz kronike o vladanju Urukagine)
7 Boji volovi iskoritavali su se pri navodnjavanju polja ensija, dobre livade postale su
lena dana ensijevim prijateljima, teretne magarce i lijepe volove sveenici su uzimah za sebe; ito
su sveenici razdavali ensijevim ljudima... kue dvora i polja dvora, kue dvorskog harema, kue
dvorske djece i polja dvorske djece mnoili su se i gomilali jedno do drugoga, zgrui kue i polja
bogova.
Kad bi umrli bio sahranjen u grobu, uzimao je za to sveenik 7 vreva pia, 420 pogaa, 120
sila ita, uz to jo jednu halju, jednog kozlia i jednu postelju; pomonik sveenika uzimao je 60
sila zrna.
(Iz kronike o vladanju Urukagine)
8 Ako je (ovjek ovjeku ... oruem) njegovu ... nogu odsjekao, 10 ekala srebra plaa (l.
16).
Ako je ovjek ovjeku orujem njegove kosti s... slomio, 1 minu srebra plaa (l. 17).
Ako je ovjek ovjeku oruem gepu nos odsjekao, 2/3 mine srebra plaa (l. 18).
(Iz Urnammuova zakonika)
9 U danima zaboravljenim, u danima dalekim i zaboravljenim,
U noima zaboravljenim, u noima dalekim i zaboravljenim,
U godinama zaboravljenim, u godinama dalekim i zaboravljenim,
Poslije negoli je svjetlo, ivot i sve to ivi stvoreno,
Poslije negoli se svjetlo, ivot i sve to ivi ustalilo ...
Kad se nebo odijelilo od zemlje
Kad se zemlja dijelila od neba...
Kad je Anu podigao visoko nebesa
Kad je Enlil uzdigao daleko zemlju ...
Poslije negoli je na planinama neba i zemlje
Anu uinio da se rode Anunnaki7 ...
Anunnaki iz Dukuga su jeli, ali su ostajali gladni...
Anunnaki iz Dukuga su pili, ali su ostajali edni.
Za bolje plodove njihovih svetih obora, njihovih posjeda,
ovjeku je udahnut ivot.
Bez Enlila, Velike Planine,
Ni jedan grad ne bi se sagradio, ni jedno naselje osnovalo,
Ni jedna tala ne bi bila sagraena, ni jedan obor napravljen,
7 Anunnaki sumerski bogovi, djeca Anua.

60

Ni jedan vladar ne bi bio uzdignut, ni jedan veliki sveenik ne bi se rodio ...

Morske ribe ne bi odlagale ikru u obalnom iblju,
Nebeske ptice ne bi vile gnijezda po irokoj zemlji,
Po nebu plovei oblaci ne bi davali kiu...
Kad su Anu, Enlil, Enki i Ninhursag
Oblikovali crnoglave,
Raslinje je u izobilju niklo iz zemlje
Zvjerinje, etveronogi iz ravnice su tajanstveno stvoreni...
...
Kad je kraljevstvo bilo sputeno s nebesa, kraljevstvo je bilo u Eridu...
(Ustanovljeni) su obredi i plemenita boja prava...
Bog je utemeljio pet gradova na... svetim mjestima...
Prvi od njih, Eridu, dao je Nidummudu (Enkiju), voi,
Drugi, Badtibiru, dao je...
Trei, Larak, dao je Endurbilhursagu,
etvrti, Sippar, dao je hrabrom Utu,
Peti, urupak, dao je Sudi (Ninlil).
(Iz vjerskih tekstova)
10 Nabonid, kralj Babilona... to sam ja... zigurat Egi-irgal (svetite boga Nanni) u Uru,
koji je Urnammu kralj prije mene sagradio, ali nije do kraja doveo,. ulga, njegov sin je dovrio. Iz
zapisa Urnammue i njegova sina ulge doznao sam da je Urnammu gradio taj zigurat, ali da nije
dovrio graevinu, i da je ulga sin njegov dovrio posao. Sad je zigurat ostario. Na starim
temeljima, na kojima su gradili Urnammu i njegov sin ulga, uinio sam konstrukciju zigurata
snanom kakva je bila u davna vremena.
(Iz zapisa kralja Nabonida, vladao 556-539. prije n. e.)
11 Onaj koji je odgovoran za dvorite rekao je: Piite!... mirno mjesto.
Uzeo sam svoju tablicu...
Ispisao sam svoju tablicu...
Onaj koji je bio zaduen za... (rekao je) Zato si
bez mog doputenja razgovarao? i iibao me.
Onaj koji je bio zaduen za... (rekao je) Zato si
bez moga doputenja dizao visoko glavu? i iibao me.
Onaj koji je bio zaduen za crtanje (rekao je) Zato.si
bez moga doputenja ustao? i iibao me.
Onaj koji je bio zaduen za kapiju (rekao je) Zato si
bez moga doputenja izlazio? i iibao me.
Onaj koji je bio zaduen za... (rekao je) Zato si
bez moga doputenja uzeo... ? i iibao me.
Onaj koji je bio zaduen za (jezik) sumerski (rekao je)
Govorio si... i iibao me.
Moj uitelj (je rekao) Tvoja ruka nije dobra, iibao me.
(Iz jedne oteene tablice Iz kolskog ivota)
12 Heleni su nauili mnogo korisnih stvari od ovih Feniana koji su s Kadmom bili doli i
tu se naselili, a meu kojima su se nalazili i Gefirani. Prije svega nauili su od njih pismo, koje
Heleni ranije, po mom miljenju, nisu poznavali. Iz poetka su pisali isto kao i Feniani, a kasnije
se, usporedo s promjenama u jeziku, mijenjao i oblik slova. Oko njih su u to vrijeme gotovo u svim
krajevima stanovali Jonjani, koji su nauili od Feniana kako se piu slova pa su se, izmijeni vi ih
61

malo, njima sluili i nazvali ih s pravom fenikim slovima, jer su ih Feniani i donijeli u Heladu.
Kod Jonjana se knjige jo i danas zovu koe, jer se ranije, kad je papirus bio rijedak, pisalo na
ovjim i kozjim koama, a barbari jo i danas piu na takvim koama. (V, 58)
(Iz Herodotove Historije)
13 A tome to su Spartanci voljni preuzeti komandu i na moru mi se nikako ne protivimo,
ali drugom nekom ni u kom sluaju ne bismo prepustili tu komandu. Mi bismo naime onda uzalud
bili najvea pomorska sila u Heladi kad bismo vrhovnu komandu nad mornaricom morali prepustiti
Sirakuanima, i to ba mi Atenjani, najstariji narod u Heladi, i jedini od svih helenskih naroda koji
se nije selio iz svog zaviaja, a za koje je i pjesnik Homer rekao da je jedan od najuglednijih
Atenjana doao pod Troju postrojiti i urediti vojsku. I mi se ponosimo kad to kaemo. (VII, 161)
(Iz Herodotove Historije)
14 Krilata smotaj jedra broda to morem plovi,
Kormilo, graeno lijepo, objesi tamo pod dimnjak,
I tako mirno ekaj za plovidbu pogodno vrijeme.
Tada brzicu lau u more vuci i teret
Prikladno spremi eli li kui s dobitkom doi,
Ko to je, ludi Perzej, i tvoj otac, a i moj
Laama plovio morem, traei poteni uitak,
Dok nije stigao amo, mnoga preplovivi mora,
Na crnoj lai, Kimu napustivi, eolsku neko,
Valjda ne bjee od blaga, mnogog imutka i sree,
Nego od bijede koju Zeus ljudima daje,
Blizu Helikona sjeo, u Askri, tunome selu,
Hudom u zimi, nemilom ljeti, nikada dobrom.
Perzej, svakoga posla u pravo doba se sjeti,
Najvie pripazi onda kad misli na more poi.
Lau malenu hvali, robu u veliku stavljaj,
Robe to vie bude i dobit bit e ti vea,
Ako vjetrovi svoje opake uzdre struje.
Ako si na trgovinu ludu skrenuo volju,
Da se dugova rijei i nemiloj izbjegne gladi... (628647)
(Iz Hezioda: Poslovi i dani)
15 Isto tako uli su kako izdaleka dolazi galama, i njemu je izgledalo da je to bilo mistino
vjersko pocikivanje ... Tu sveanost, pak, prireuju Atenjani svake godine u ast Demetre i Kore
(Majke i Kerke), i tada se daje prilika svakome od njih, ili bilo kome Helenu koji se hoe posvetiti
u te misterije. Ta galama koju uje to je njihovo klicanje za vrijeme same svetkovine. (VIII, 65)
(Iz Herodotove Historije)
16 Postarao sam se o svim sredstvima za va ivot imajui na umu da radite za mene
zahvalna srca; uvijek sam brinuo o vaim potrebama uveavajui vae zalihe, jer znam da se ta vrsta
posla8 koji obavljate obavlja dobro s punim elucem. Skladita su puna ita za vas. Mislei na vas,
napunio sam skladita proizvodima svih vrsta, takvima kao to je kruh, meso, tjestenine za
obnavljanje vae snage, sandale, odjeu, ulja je u izobilju da svakih deset dana moete sebi glave
namazati, imati svake godine novu odjeu i svakog dana obuvati nove sandale; nitko meu vama
nee noima oplakivati svoju bijedu. Mnogo sam ljudi zaposlio da se brinu o vaoj hrani ribare
da bi vam dostavljali ribu, a druge, kao vinogradare, zbog vina, lonarima sam rekao neka vrte kolo
8 Gradnja faraonske grobnice

62

i izrauju posude da biste imali hladne vode u vrijeme ege. Iz Gornjeg i Donjeg Egipta stalno
dovozimo penicu i jeam, voe i bob u neogranienim koliinama. Uinio sam sve to govorei sebi
da e vam to biti dano zato kako biste za mene radili punim srcem.
(Iz zapisa na steli Ramzesa II)
17 Ovih sedam Manua... imali su veliku mo. U svojim razdobljima svaki od njih stvorio je
sve to se kree i to se ne kree, i upravlja time. (I, 63)
Da bi ouvao svoje djelo u cjelini presvijetli Brahma stvorio je odvojene dunosti (poslove)
od svojega lica, ruku, bedara i stopala.
Za Brahmane je odredio pouavanje, uenje, rtvovanje, obavljanje obreda rtvovanja,
davanje poklona i uzimanje poklona.
Katriji je odredio ukratko zatitu ljudi, davanje poklona, obavljanje rtvovanja, uenje i
neodavanje osjetilnim uicima.
Vajisiji je odredio uvanje ivotinja, dobrotvornost, obavljanje rtvovanja, uenje,
trgovanje, posuivanje uz dobitak i poljodjelstvo.
Gospodar je odredio samo jedno zanimanje za udru: sluiti bez pogovora gornje tri klase.
(I, 87-91)
Po uiteljevu doputenju dvostruko-roeni treba da se kupa, oblai po obiaju svoje obitelji i
eni djevojku lijepu iz svoje klase.
Postoji osam vrsta brakova brahma, daiva, arsa, pradapatija, asura, gand-harva,
raksasari, paiaca. Posljednja je najnia.
Prvih est pripada Brahmanu, a posljednje etiri Katriji. Vaiiji i udri pripadaju iste etiri
osim raksasa. (III, 4, 21,23)
Kralj je stvoren da titi sve one to obavljaju odgovarajue poslove koji pripadaju razliitim
klasama i razliitoj ivotnoj dobi. (VII, 35)
Viim (poloajem svoje klase), po prirodi, dosljednou u pridravanju pravila i posebnou
njegovih posveenih obreda Brahman je gospodar svih klasa.
Brahman, Katrija i Vajija su dvostrukoroeni. etvrti, udra, samo je jednoroeni. Peti ne
postoji9. (X, 3, 4)
Ostaviti spermu u one roene od majke, u keri, u ene iz klase andala (izvan klasa) i u
ene prijatelja i sinova isto je kao oneistiti krevet uiteljev. (XI, 58)
ovjek stjee ivot nepokretnoga (biljaka, itd.) kao posljedicu zla to ga je tijelom poinio,
ivot ptica i zvijeri zbog zla to ga je govorom poinio, a ivot najnie roenog zbog zla to ih je
umom poinio.
Ako ovjek ini samo dobra djela, bit e roen bogom; ako ini i dobra i zla djela, bit e
roen ovjekom, a ako ini samo zla djela, bit e roen pticom ili ivotinjom. Posljedica opakog
govora je unitenje znanja; posljedica loeg duha gubitak uzviene sudbine, a posljedica tjelesnih
zala je gubitak svjetova. Zato neka ovjek pazi na sve troje uvijek. Kazna odreena za zli govoj je
utnja; za lo duh je isposnitvo, a za zla djela je nadzor nad disanjem.
Od svih ovih (sredstava) znanje atmana je najvie. Od svih uenja uenje atmana je najvie.
Tako ovjek postaje besmrtnik.
Od svih oblika djelovanja, tu ili poslije smrti, znaj da djelovanje u skladu s Vedama uvijek
vodi ovjeka do uzviene sudbine.
Postoje dvije vrste djelovanja (karman) po Vedama; djelovanje za plodove vanjskog svijeta
(pravrtti) to vodi veem uitku i ono za veu sreu ili blaenstvo (nivrtti).
ovjek posveen pravrtti-karmi postaje jednak bogovima. A ovjek posveen nivrtti-karmi
uzdie se iznad pet elemenata (tj. postie spasenje). (XII, 9, 85, 86, 88, 90)
(Iz Manuova zakonika)
9 Zato jer su andale izvan (arijevskih) klasa.

63

18 Tako govori Amon, kralj bogova:

Sine moj, dijete moje utrobe, ti kojega volim, Nebmaatre,10
Odrazu moj ivi koji sam stvorio
A koji mi je na svijet donijela Mut,
Vladarica Aeru u Tebi, gospoa Devet Lukova
Othranio sam te za kralja narod.
Srce moje glasno kuca
Kadgod gleda na tvoje savrenstvo.
udo inim za tvoje velianstvo
Ti obnavlja mladost
Jer sam uinio od tebe sunce Dviju Obala.
(Iz zapisa na steli Amenhotepa III)
19 Misli na svoje mjesto na Zapadu,11
Uredi svoje mjesto na groblju
Po pravu i djelujui pravedno...
Krepost pravog srca svia se (Bogu)
Vie nego rtveni vol onoga koji ini nepravde.
Radi po liku Gospodara...
To jest uzorna rtva...
To jest natpis...
Bog savreno zna tko za njega radi.
(Iz Nauka za kralja Merikara)
20 Jedan od tisue ljudi pokuava postii znanje. Jedan od tisue to pokuavaju upoznade
12

me .
Zemlja, voda, vatra, zrak, eter, duh, razum, samosvijest u ovo osmoro je podijeljena moja
Prakrti (priroda).
Postoji i druga moja Prakrti, razliita od gornje. Ona je postala svemirska Dua, O
Mahabaho, i dri ovaj svijet. Znaj to.
Sva bia imaju ovo kao svoje porijeklo. Znaj to. Ja sam izvor iz kojega je potekao svijet i u
koji se sve vraa.
Ne postoji nita vie od mene, O Dhanandaja. Sve se nalazi u meni poput dragog kamenja
nanizanog na niti.
Ja sam ukus u vodi. Ja sam svjetlo sunca i mjeseca. Ja sam Om13 u Vedama, i zvuk u zraku.
Ja sam ist miomiris zemlje, ja sam svjetlo vatre, ivot u svim biima i samoodricanje u
isposnika.
Ja sam starosno sjeme svih bia, razum u razumnih, sjaj u gospodara.
U monih ja sam sila bez sebinosti i poude. O najbolji meu Bharatama, u svim biima ja
sam elja koja nije suprotna pravednosti (svemirskog zakona, Dharme). (VII, 3-11)
(Iz Bhagavad-Gite)

10
11
12
13

Drugo ime za Amenhotepa III

Zapad oznaava zagrobni ivot
tj. boga Krinu
Om mistina rije pri obredima rtvovanja

64

II. Srednjovjekovno razdoblje

U ovom vremenskom razdoblju susreemo od antikih civilizacija indijsku, kinesku (koju emo
ovdje i upoznati) i Maja, a javljaju se i nove islamska, Bizant i feudalna civilizacija na zapadu u
Evropi, zatim Inka, Asteka i civilizacijsko podruje srednje Afrike.

Povijesni pregled
Bizant. S propau grada Rima (476. god.) nije odmah politiki prestalo postojati i Rimsko
Carstvo, samo je sredite premjeteno u Bizant, ali je rimskoj civilizaciji to realno bio kraj. Za
poetak povijesti Bizanta uzima se 11. svibnja 330. kada je car Konstantin sveano posvetio grad
pod imenom Novi Rim. Politiki to e se carstvo odrati 1123 godine do pada grada 29. svibnja
1453. U tom se razdoblju izmijenilo u Bizantu 13 dinastija. Nastao u vrijeme pojaane seobe naroda
i na vrlo osjetljivom prostoru da bi se politiki odrao Bizant je morao voditi borbe s brojnim
dravama na granicama i s brojnim narodima na granicama i u granicama carstva od Perzije i
islamskih kalifata do germanskih, slavenskih i drugih naroda. Na tom uzburkanom prostoru Bizant
se uspio odrati tako dugo (prostorno od najveeg opsega Rimskog Carstva do samoga grada
Bizanta) zahvaljujui svojoj administraciji, vojsci, diplomaciji, trgovini i vjeri. Od antike do pred
sam kraj srednjega vijeka, osim rijetkih civilizacijskih oaza na zapadu, jedino je Bizant drao
civilizacijsku razinu u Evropi. Bizantolozi odreuju Bizant kao politiki nastavak Rima, a kulturno
kao nastavak grke kulture i kranske vjere, odnosno neki kao orijentaliziranu grko-rimsku
civilizaciju.
Zapadna Evropa. Dok je Rim u Bizantu nastavio politiki ivjeti na jugoistoku Evrope i dijelu
Azije, provale naroda i ratovi u srednjoj i zapadnoj Evropi za nekoliko e stoljea ugasiti
civilizacijski ivot i desetkovati stanovnitvo. Stanje se u Evropi popravlja zapravo tek nakon
smirivanja Normana i Maara u 11. st.
Za to vrijeme vrhovna politika vlast u Bizantu gubi dio po dio Rimskog Carstva u ovim
podrujima. Istovremeno s ustaljivanjem Franaka na jednom mjestu, jaanjem politike moi,
irenjem vlasti na velika podruja i ranim prelaskom njihovih vladara na kranstvo dovest e do
toga da e se rimski biskup odsjeen od sada dalekog Bizanta okrenuti njihovim vladarima. Stvorit
e se zatim dokument o vrhovnitvu rimskog biskupa nad svim ostalim biskupima i isticati da je
duhovna vlast nad svjetovnom. S Benediktom (6. st.) poinje osnivanje samostana u zapadnoj
Evropi. Zbog poloaja i ugleda pape kod vladara te zbog uloge samostana i misionarskog rada
sveenika kranstvo e se proiriti i po zapadnoj i srednjoj Evropi. Ugovor u Strasbourgu (842.
god.) izmeu dva unuka Karla Velikog, pisan na dva jezika njemakom i francuskom oznaio
je injenicu postojanja tih dvaju naroda. To je i vrijeme kad su se i meu slavenskim narodima
poele javljati prve narodne drave. Germanska institucija ratnikih druina i rimska institucija
patrona i klijenta kao i kolonata klice su iz kojih e se razviti evropski feudalizam; a iz obiaja
dijeljenja imanja i feudalna rascjepkanost.
Civilizacijski ivot poinje se istinski buditi tek od 11. st. Do tog vremena kranska crkva
uspjela je postati vladajuom, a vjera kranska pro-ela je cjelokupni ivot. Kad krajem 13. st.
pape hoe jo odluniju rije u politici, a vladari, uslijed buenja civilizacijskih oblika ivota,
zahtijevaju ira ovlatenja za sebe, poinje i kriza evropske srednjovjekovne kulture.
Islam. U ovom se razdoblju pojavila islamska civilizacija i prostorno proirila na golema podruja.
Oblikovana je na Arapskom poluotoku (na ijem su junom kraju civilizacijski oblici ivota bili
poznati od davnine a u predislamskom razdoblju i na sjeveru poluotoka). Sredinji dio Arapskog
poluotoka gdje je ta civilizacija oblikovana ulazi u civilizacijske tokove s islamom. Nekad je tu
65

postojalo samo nekoliko gradia, meu kojima i Meka i Medina na trgovakom putu to je iao od
juga poluotoka do sredozemne obale. U vjerskom i plemenskom arenilu ovog podruja javlja se
poetkom 7. st. Muhamed s vjerom koja je imala vjerski, politiki i kulturno ujediniti Arabljane. I u
tome uspijeva. Vjerski i politiki ujedinjeni i organizirani Arabljani sad kao islamci ili muslimani
krenut e iz poluotoka u sveti rat (jihd) za pomicanje zida Islama.
Valovi pastirskog stanovnitva iz Arapskog poluotoka nailazili su od davnine, jo i prije
Akaana, ah nikad nisu uinili ono to e uiniti islamci. Muhamed je umro 632. god. Godine 634.
pala je Palestina, da bi stotinu godina nakon Muhamedove smrti bilo stvoreno najvee carstvo do
tada u povijesti od Atlantskog oceana do Inda i od srednje Azije do donjih slapova Nila. Na tom
podruju naikanom damijama ve su se milijuni molili Alahu pod upravom arapskog kalifa u
Damasku. Te 732. godine zaustavio je Karlo Martel u uvenoj bici kod Toursa dalje prodiranje
Islama u Evropu.
Osvojivi relativno brzo sjevernu Afriku, islamci e prodrijeti i u srednju u Afriku juno
od Sahare. Budui da su im aksumsko i nubijsko kransko kraljevstvo sprijeili da to uine
dolinom Nila, pa su na obalnom istoku Afrike imali samo trgovake gradove-drave, uinili su to
zapadnim rubom iz Maroka. U 11. st. sruili su dravu Ganu, a u 14. st. vladari drava zapadne
Afrike ve su listom muslimani, kao i slubenici i velik broj trgovaca. U to vrijeme Islam se i u
Indiji irio od Inda prema istoku. Na Pirenejskom poluotoku, nakon ruenja drave Vizigota (711.
god.), na podruju do Asturije poinje islamizacija i uvruje se kordobski emirat. Ali s propau
tog emirata poetkom 10. st. poinje opadati vlast i suavati se islamsko podruje, to traje do pada
Granade krajem 15. st. (1492. god.).
Trideset godina nakon Muhamedove smrti upravljaju njegovi bliski suradnici, a onda se 661.
god. instalira nasljedna dinastija kalifa (= prarokov nasljednik) Umaida u Damasku, a od 750. do
1258. god. Abasida u Bagdadu. Razdoblje prve dinastije razdoblje je irenja Islama, razdoblje druge
dinastije razdoblje je islamizacije stanovnitva prihvaanja muslimanske vjere i arapskog jezika
kao slubenog. Na vjersko-politikom planu javit e se u islamu rano struje, najprije oko nasljedstva
vlasti, suniti i iiti, a zatim i brojne druge. Od 10. st. poet e se samostalne dinastije javljati na
pojedinim podrujima, i u zapadnom i u istonom dijelu islamskog podruja. Nastupit e i znaajne
upravne i socijalne promjene.
Kad je politiki utjecaj kalifa poeo u 10. st. slabiti, dolaze u podruje kalifata iz srednje
Azije turkoidna plemena Selduka koji prihvaaju islam i postaju glavni borci za njegovo
odravanje, jaanje i irenje, pa kalif proglaava njihova poglavara sultana kraljem Istoka i
Zapada. Oni potiskuju Bizant iz velikog dijela Male Azije i sredinom 11. st. osnivaju sultanat u
Nikeji. Prvi su se na Bliskom istoku suoili s kriarima, i bili u svakom pogledu prethodnica onoga
to e u 14. st. nastaviti otomanski Turci.
Iako su Islam stvorili i irili Arabljani koji su bili bez civilizacijskih tradicija, ipak se islam
razvio u sjajnu srednjovjekovnu civilizaciju. A kao uvari, prijenosnici, a i stvaratelji mnogih
civilizacijskih tekovina islamci su i zaduili kulturnu povijest. Doavi na- podruja grko-rimske
odnosno bizantijske kulture, perzijske i indijske, i u dodiru s kineskom, oni su ouvali, prenosili i
razvijali mnogo toga iz podruja znanosti, filozofije i umjetnosti tih civilizacija. Ako je politiki
dodir Evropljana i islamaca bio dramatian, dodir Evropljana s islamom s obzirom na kulturu bio je
plodonosan.
Afrika. U ovom razdoblju prvi put i srednja Afrika ulazi u civilizacijske tokove. Dok su se u
sjevernoj Africi kao rubnom podruju Sredozemnog mora rano razvili civilizacijski oblici ivota pa
je taj dio Afrike dijelio sudbinu mediteranskih podruja od starih Egipana preko Kreana i
Feniana do Grka i Rimljana, u srednjoj Africi (gdje je najprije poeo ljudski ivot i razvijao se
paleolitik) kulturni je razvoj tekao sporije. U prvom redu zbog njene prostorne izdvojenosti na
sjeveru Sahara i planinski predjeli istono od nje, na jugu Kalahari, na zapadu i istoku strme obale
uz oceane i rijetke rijeke po kojima nije mogu prolaz u unutranjost (pa e se u Evropljana jo od
66

Grka stvoriti uvjerenje kako na tom podruju ive udna bia pigmeji, divovi, ljudi-majmuni,
ljudoderi itd). Dok su pripadnici sjevernoafrikih kultura od davnine dolazili u dodir sa
stanovnitvom ovih podruja, bilo Nilom bilo preko saharske pustinje, pripadnici izvan afrikih
kultura doli su mnogo kasnije (najprije Feniani u 10. st. prije n. e. s istonim dijelom, pa
Kartaani u 6. st. prije n. e. sa zapadnim, pa Herodot u 5. st. prije n. e. i Rimljani u 1. st. prije n. e.
sa sjevernim rubovima; kasnije, u 7. st. pojavili su se Arapi na istoku, a u 10. st. na zapadu; krajem
15. st. otkrivaju Evropljani zapadnu Afriku, ali su tek u 19. st. upoznali njezinu unutranjost).
Neolitik je ovladao veim podrujem takozvanog sudanskog podruja Afrike a to su
savanska podruja juno od Sahare do ekvatorskih prauma od Atlantika do etiopskog gorja
sredinom 1. tisuljea prije n. e., kad i eljezo dopire u ova podruja. Prva dobro istraena neolitska
kultura ovog podruja je kultura Nok u donjem toku Nigera iz druge polovice 1. tisuljea prije n. e.
Na istom podruju javit e se urbana kultura Ife krajem 1. i poetkom 2. tisuljea n. e.
Prva poznata drava ovog podruja bila je Gana. Njezine granice kao ni vrijeme kad se
javlja ne mogu se sa sigurnou tono odrediti, o tome nema pisanih dokaza, pismo ovamo unose
tek kasnije islamci. Zbog neuporabe pisma u ovim podrujima njihova se urbana i politika povijest
prije dodira s islamom ili Evropljanima rekonstruira posredno iz legendi, arheolokih nalaza,
usporedaba i procjena na osnovi zateenog stanja. Neki povjesniari dre da je Gana postojala kao
drava ve u 3. st. (kao Wagada, kraljevstvo Sarakola), no prvi pisani spomen o njoj imamo od
islamskog putopisca Al Yakubija s kraja 9. st. On pie da je kralj Gane veliki kralj, da su na njegovu
podruju zlatni rudnici i pod njim nekoliko kraljevstava. Da je to bila velika i snana drava,
dokazuje to to je magrebski islamski vladar vodio s njom borbe od 1062. do 1076. god. dok je nije
osvojio; a jedan islamski putopisac iz Cordobe toga vremena pie da je ganski kralj mogao sakupiti
vojsku od 200 000 vojnika. Od Gane (koja je vjerojatno bila u podruju izvora Nigera i Senegala)
do jezera ad pojavit e se u ovom razdoblju mnoge drave naroda Mandingo, Juruba, Hausa i
drugih, zatim junije uz Gvinejski zaljev takoer brojne drave.
Budui da su islamski gradovi-drave na istonoj afrikoj obali, kao Kilva, Sofala,
Mombasa i drugi, ve od 10. st. vodili s unutranjou ivu trgovinu, naroito zlatom i bjelokosti,
budui da postoje i ostaci kamenog grada Zimbabve iz 11. st. u dananjoj Zimbabve, a kako su
kasnije u 16. st. Evropljani zatekli drave od Angole (Ngole) i Konga do Carstva Monomotape uz
Zambezi, moe se pretpostaviti da su ve u razdoblju srednjeg vijeka na svim tim podrujima
postojale drave (osebujnog federalnog oblika s osebujnim oblikom upravljanja) i da su ne samo
zapadni prostori juno od Sahare do Gvinejskog zaljeva nego i itavo podruje srednje Afrike bili
povezani ivom trgovinom.
Na islam su preli mnogi vladari drava zapadnog Sudana, islam je otvarao kole koje e
davati slubenike, bilo je i dosta islamskih trgovaca, ali na puanstvo islam nije u ovom razdoblju
imao gotovo nikakva utjecaja tek mnogo stoljea kasnije.
Indija. Na Indijskom potkontinentu dolo je u ovom razdoblju do politikih promjena, a djelomice i
kulturnih pod utjecajem islama. Za razdoblja dinastije Gupta (ije vladanje prestaje poetkom 6. st.)
hinduizacija je bila u punom jeku, Indija je doivjela i gospodarski procvat i duhovno je
stvaralatvo bilo u zamahu. Postojala su ve i mnoga kraljevstva na Dekanu i tamilska na jugu
Indije. Padom dinastije Hara u 7. st. poinju se i u sjevernoj Indiji osnivati mnoge drave. Islam
koji je poetkom 8. st. zadran uz Ind prelazi krajem 10. st. u dalja osvajanja, ruenja i unitavanja.
Krajem 12. st. Delhi postaje sredite islamske vlasti od Pendaba do Bengala. Snane drave
srednje Indije spreavaju prodor Islama junije. Islamska e se vlast jo dugo zadrati u velikom
dijelu Indije; a ve u ovom razdoblju poinje islamizacija i utjecaj islamske kulture na jezike, na
pojavu novih sinkretistikih vjera i djelomice u umjetnosti. Preuzevi vlast, islamci su sada inili
odijeljeni vladajui sloj koji je drao upravu, dio zemljita pretvorio u svojevrsne feude, a i trgovinu
su velikim dijelom vodili muslimani. Unato svim nastojanjima vladara islamizacija je tekla veoma
sporo, zbog prirode kastinskog sustava i vezanosti Indijaca uz svoju vjeru.
67

Kina. Nakon pada dinastije Han poetkom 3. st. Kina je do poetka 7. st. u takozvanom razdoblju
triju carstava, podijeljena i u meusobnim borbama. Carstvo obnavlja dinastija Tang, koja e
vladati do poetka 10. st. kad Kina i gospodarski i politiki i duhovno oivljava. Slijedi razdoblje
dinastije Song, zlatno doba kineske kulture, do kraja tree etvrtine 13. st., tj. do vlasti Zlatne horde,
koje e trajati stotinu godina. Od kulturnih dogaaja u ovom razdoblju u Kini valja spomenuti
irenje budizma.
I prije ovog razdoblja J a p a n je potpao pod kulturni utjecaj Kine. Tu je vezu uspostavio
Japan upadom u Koreju u prvim stoljeima n. e. Japanska carska dinastija koja traje do danas ve je
davno, bar od 1. st. prije n. e., vladala Japanom, dravom osebujnog feudalizma. U 5. at. Japancu
preuzimaju od Kineza pismo, a u 6. st. dolazi iz Kine i budizam.
Pretkolumbovska Amerika. U ovom vremenskom razdoblju traju jo kulture Teotihuacana i Maja,
i gradovi mnogih naroda u Srednjoj Americi. To je podruje bilo izloeno stalnim upadima plemena
i naroda. Na prijelazu iz 8. u 9. st. dolazi do znaajnog prodora skupine naroda Nahua sa sjevera,
koji e zatim vladati sve do dolaska panjolaca. Istiu se meu njima Asteci. Oni su svoj grad
Tenochtitlan podigli 1370. god. i vladali podrujem Srednjeg Meksika sve do 1521. god., kad su
poraeni od Cortesa. Evropejci su bili oevici dostignua ove srednjovjekovne amerike
civilizacije.1
U Junoj Americi nailazimo ve na poetku ovog razdoblja na prostorno veliku politiku
zajednicu sa sreditem u Tiahuanaku kraj jezera Titicaca. Oito se radilo o dravi snane politike
uprave, i u mnogo emu prethodnice kasnijih Inka. Ali se carstvo raspalo prije kraja 1. tisuljea, pa
e na ovom podruju ponovo postojati samo manje politike zajednice. Inke koji se na politikoj i
kulturnoj pozornici ovog podruja javljaju poetkom 13. st., u prvoj polovici 15. st. stvaraju golemo
carstvo od ilea do Kolumbije; i moda najuzorniju birokratsku dravu u povijesti, koju e kao i
asteku sruiti panjolci u prvoj polovici 16. st.2
U ovom razdoblju i ibe u Kolumbiji razvijaju oblike urbanog i dravnog ivota.

KINESKA CIVILIZACIJA
Kineska civilizacija jedna je od onih rijetkih civilizacija to traje ve tisuljea. Na prostoru
gdje e se oblikovati ljudi su ivjeli od najdavnijih vremena od pekinkog praovjeka (pekinkog
homo erectusa ili pitekantropa). Paleolitski i mezolitski razvoj na tom prostoru slian je razvoju u
Evropi, a neolitski razvoju na bliskoistonim prostorima. Najprije se oko 8. tisuljea prije n. e. u
sjevernim podrujima Kine pojavilo polirano kameno orue i lonarija; kasnije su pripitomljene
neke ivotinje i kultivirane biljke. Zemljoradnja poinje najprije u podruju oko rijeke Huang He.
Dva su mlaekamena sredita, jedan u Shanxi kulture Yangshao i drugi u sjevernoj i sjeveroistonoj
Kini kulture Longshan, a u Henanu se obje kulture isplepleu.

Povijesni pregled
Bronano doba u Kini poinje oko 1500 god. prije n. e., a eljezno u 7. st. prije n. e. Kultura za prve
kineske povijesne dinastije Shang nastavak je kulture Longshan. Prvo povijesno sredite te dinastije
je Anyang u Henanu u 14. st. prije n. e. A pretpostavlja se da je ovamo preselila iz ranijeg sredita
Zhengzhou. Za te dinastije oblikovani su temelji kineske civilizacije koja traje do danas.
Svoju povijest Kinezi dijele u dinastika razdoblja, a kao prva spominje se legendarna
dinastija Xia, koju da je u 18. st. prije n. e., smijenila dinastija Shang, to vlada do 1111. prije n. e.,
kad nastupa razdoblje vladavine dinastije Zhou. Posljednji vladari dinastije Shang povijesne su
osobe. Za te dinastije postavljeni su temelji kineskom pismu, kineskom svjetonazoru i kineskoj
umjetnosti; Konfucije kojeg se dri za zakonodavca kineske kulture okrenut je bio toj dalekoj
68

kineskoj povijesti i pozivao se na nju. Iz Henana e se kineska kultura iriti najprije u pokrajine
Shanxi, Shnxi, Hebei i Shandong. Junije e se kultura iriti vrlo polako, pa je neolitik preao
Huang-He tek u 1. tisuljeu prije n. e., a do Yangzi Yian e bronano doba doi tek u 6. st. prije n.
e. Jangce e dugo dijeliti kineski narod sjevernije od nekineskih naroda junije. O civilizaciji u Kini
juno od te rijeke prije dinastije Han zna se vrlo malo.
Dinastija Zhou koja je smijenila dinastiju Shang krajem 12. st. prije n. e. vladat e sve do
221. god. prije n. e., drugu polovicu razdoblja samo formalno. Razdoblje te dinastije je upravnosocijalno razdoblje kineskog feudalizma, u mnogo emu istovjetno onome u srednjovjekovnoj
Evropi, ne samo po socijalnoj hijerarhiji nego i po feudalnoj rascjepkanosti i meusobnim borbama
feudalnih kneevina. Ovo posljednje prevladalo je naroito u drugoj polovici vladavine dinastije
Zhou, u razdoblju ratova meu dravama, kad se u Kini javljaju i brojne vjerske i filozofske kole
odnosno uenja, od kojih su konfucijevsko, taoistiko i legalistiko samo najpoznatija.
Od 221. do 206. god. prije n. e. vlada dinastija Qin, a Qin Shi Huangdi, vladar iz dinastije
(poznat po gradnji kineskog zida), prihvativi legalistika naela i progonei konfucijanizam,
obnavlja i iri kinesko carstvo, ali sad kao birokratsko-centralistiko, a ne klasino feudalno (jer su i
feudalci ve bili nestali u meusobnim borbama) carstvo kakvo e u biti ostati sve do 20. st.
(1912. god.). Godine 206. prije n. e. dolazi na vlast dinastija Han i vlada etiri stoljea (do 220.
god.). Razdoblje te dinastije dri se klasinim u kineskoj kulturi. Obnovljen je konfucijanizam, a
legalizam, na ijoj je podlozi izvrena organizacija carstva koje e dalje trajati, gasi se kao kola.
Kina se u ovom razdoblju proirila i izvan dananjih granica na Koreju, Vijetnam i Mongoliju, i
na te je zemlje i kulturno utjecala. No ovo je razdoblje poznato i po socijalnim nemirima, posebno
po seljakim ustancima. Slijede ve spomenuta razdoblja: Tri carstva, Tang, Song, Zlatne Horde, pa
Ming od 1368. do 1644. god., te Mandu od 1644. do 1912. god., kada Kina postaje republika.
Valja upozoriti da je duga povijest danas najbrojnijeg naroda u svijetu prebogata ne samo
politikim dogaajima nego i dogaajima u drugim podrujima ivota, a da su ovdje spomenuta
samo vremenska razdoblja i tek pokoja injenica, irenje kineske kulture iz Henana do granica
dananje Kine teklo je tisuljeima, a u granicama Kine ima jo i danas naroda to su ouvali svoju
narodnu kulturu iako Kinezi ine 94% od ukupnog stanovnitva Kine.
Da bismo bolje upoznali kinesku civilizaciju, neto emo izmijeniti redoslijed u opisu grae.
PISMO. Kinesko pismo nije ni abecedno ni slogovno, ono se razlikuje od svih drugih pisama.
Postoji est razreda u koja se dijele znakovi kineskog pisma. U prvom razredu su znakovi koji se
odlikuju slinou u obliku ili piktogrami oni su i najstariji, a estom npr. pripadaju takozvani
harmonizirani glasovi to su sloenice dvaju elemenata od kojih jedan oznaava izgovor rijei, a
drugome je zadaa oznaiti skupinu kojoj znaenje rijei pripada, primjerice
= ukus:
(usta)
pokazuje kojoj skupiti znaenja sloenica pripada, a
= uci (u prijevodu ukus) kako se sloenica
izgovara. Ovi drugi nastali su najkasnije i danas ih ima najvie.
N a j s t a r i j i k i n e s k i p i s a n i z n a k o v i urezani ili slikani tintom i kistom na kostima
pronaeni su u Anvangu, potjeu otprilike iz 1400. god. prije n. e. i slikovni su. Kasnije e se javiti
ideogrami npr. ruka koja dri ibu = otac, koji pripadaju drugom razredu, ili npr. dvije ene =
svaa, koji pripadaju treem razredu. Osnova kineskog pisma stvorena je ve u razdoblju Shanga,
kad su postavljena naela za znakove od prvog do petog razreda (esto se uvodi za dinastije Zhou).
U Sumerana se pismo razvijalo prenia pojednostavljenju i u broju znakova i u njihovim
oblicima (od slikovnih znakova do klinastih), u Kineza koji su pisali perom od trske ili kistom na
kostima, bambusu ili svili pismo je zadralo vezu s umjetnou lijepo pisanje (kaligrafija) je ono
to je i kineski slikar najprije uio. Tako se broj znakova kineskog pisma poveavao ne samo radi
oznaavanja novih pojmova to su se s vremenom javljali nego i zbog velike slobode u pisanju,
pojave inaica u oblicima istih znakova. Zbog toga je bilo nekoliko r e f o r m a u p i s a n j u sa
svrhom da se ono ustali. Prva znaajnija reforma bila je u . st. prije n. e., kad se uvodi i pravilo
uglastog pisanja znakova, zatim u 3. st. prije n. e., kad je ozakonjeno 3 300 znakova, ime je ujedno
69

osigurana ujednaenost pisanog jezika, bez obzira na to kojim se narjejem itao tekst. A tada se i
potpuno potiskuje pisanje perom od trske na bambusu i drvenim tablicama i poinje opa uporaba
kista za pisanje na svili kao materijalu; pa pismo postaje elegantnije, s krivuljama umjesto
prijanjeg uglastog. Svoj konani oblik dobiva kinesko pismo u 4. st. Iako u dananjem kineskom
pismu slike nisu prepoznatljive, prvotni oblik znakova ostao je uza sva kaligrafska dotjerivanja.
(Poznati su kineski heksagrami, znakovi to su Kinezima sluili u gatanju, i nalaze se u
knjizi I Ching ili Knjizi promjena, ali ne ulaze u pismo.)
SVJETONAZOR (VJERA I FILOZOFIJA). Kineski svjetonazor osebujan je kao i mnogo toga
drugog. Za pripadnike civilizacija monoteistikih vjera teko je npr. zamisliti vjeru u kojoj ne
postoji jedno ili bar vrhovno boanstvo koje je i tvorac svega, a toga nema u kineskoj vjeri. Zatim
nalazimo u Kini dvije izvorne vjere, konfucijanizam i taoizam, koje su ujedno i filozofije kao to
je to npr. indijski budizam, koji e se takoer proiriti Kinom. One uz to nisu ni strogo odijeljene
nego priznaju i mnogo toga istog. Moe se rei da vjeru u Kini odlikuju dva najstarija kulta kult
predaka i kult prirodnih pojava ili sila. Samo naglaenije vezivanje uz jedan ili drugi kult ini
konfucijanizam razliit od taoizma.
D r e v n i k u l t v j e r e u d u h o v e predaka vrlo je naglaen u Kini, pa e neki isticati da
je on presudan to se kineska kultura odrala tisuljea, kao to je kult zagrobnog ivota odravao
tisuljeima neizmijenjenu staroegipatsku kulturu. I za dravni ili vladarski kult Neba dri se da mu
je porijeklo u kultu predaka dinastije Shang. Za svaku kinesku obitelj, od najniih slojeva do carske
obitelji, kult njihovih predaka je najznaajniji kult.
Uz to e Kinezi o b o g o t v o r i t i b r o j n e p r i r o d n e p o j a v e, pa bi se mogao sastaviti i
kineski panteon prirodnih sila kao to su Nebo ili Gospodar Neba (Tien ili Shan-ti), kome e car
prinositi rtvu, zatim Car zmajeva ili boanstvo vode, pa Zemlja u ijem hramu bi car zaorao prvu
brazdu itd; a prinosili su Kinezi rtve i Istoku, i Zapadu, i Jugu, pa i Vjetru itd. u davnini (do 6.
st. prije n. e. kad se konfucijanizam tome odupro) bilo je u Kini i rtvovanja ljudi. Broj bogova
mijenjao se u toku kineske povijesti, kao i njihova imena. I sam kineski car, kao onaj koji je za
vladanje dobio Nebeski mandat i ak se smatrao sinom Neba, mogao je smjenjivati jedna
boanstva i postavljati druga. Tako npr. za dinastije Qin Nebo je razbijeno na etiri boga
Zelenog, utog, Crvenog i Bijelog Vladara, a dinastija Han dodaje i petog Crnog Vladara u skladu s
idejom o pet elemenata. Inae je Nebo predstavljalo odravatelja reda i upravljaa etiriju godinjih
doba. Kultove mnogih takvih bogova posebice je gajilo kinesko plemstvo u ranijem razdoblju
kineske povijesti. Zemljoradniko je puanstvo pak meu njima posebice izdvajalo Zemlju,
odnosno boanstva Zemlje ili zatitnike naselja; (uz to e kasnije taoisti vezati niz obreda i gatanja,
a odatle djelomice i kinesko zanimanje za sastav tla). Od davnine su i brojni obredi vezani uz
sjetvu, etvu, raanje, enidbu, pogreb itd.
V r h o v n o pak n a e l o to proima kineski vjerski sustav je ideja o jedinstvu svemira i o
dvije izvorne sile jin i jang koje su suprotne, ali se i dopunjavaju. Prostor (svemir) i vrijeme odraz
su njihova suprotstavljanja i smjenjivanja u prevlasti. Porijeklo tom nazoru vjerojatno je u
vjerovanjima neolitskih zemljoradnika, a kasnije e biti razraeno i sauvano u djelu I Ching.
Kako je plemstvo kult prije spominjanih boanstava formaliziralo, ispraznilo vjerskih
sadraja, za vladavine dinastije Zhou pojavila su se u Kini dva spomenuta vjersko-filozofska
uenja, k o n f u c i j a n i z a m i t a o i z a m. I oni e zadrati naelo koje odlikuje kineski
svjetonazor o jedinstvu svemira. Konfucijanizam kao vjera vezuje se uz kult predaka; a kako je
filozofija konfucijanizma vie moralno-politiko uenje, postat e konfucijanizam dravnom
ideologijom. Taoistika vjera vezala se uz animizam i postala pukom vjerom; ali Nebo, Zemlja i
vladar uz Tao (put, naelo) ine etiri veliine koje su temelj i te vjere.
Kako su obrede precima obavljale starjeine obitelji, i kako je s druge strane konfucijanizam
postao dravna ideologija, nije on imao sveenike u uobiajenom smislu \ osim ako takvima ne
smatramo dravne slubenike. Oltar ili hram predaka imala je svaka obitelj i svaki rod (prezime);
70

bogatiji su znali imati i po vie takvih hramova (4 do 5), a siromaniji su prinosili rtve i obavljali
obrede pred oltarom u domovima, ak je u njih za dinastije Sung lik pokojnika zamijenila tablica
uspomena. Konfucije je naglaavao strogo tovanje predaka i obavljanje obreda uz to vezanih.
Taoizam je imao svete knjige i mnogobrojnije obrede i hramove nego konfucijanizam; a imao je i
svece, od kojih od 5. st. najpoznatiji bijahu Laozi (Lao-ce) i car Qin Shi Huangdi, zatim i
redovnike, pa ak i poglavara redovnike hijerarhije. Unutar taoizma stvarala su se i tajna udruenja
koja su znala biti podstrekai pa i organizatori pobuna protiv vlasti, kao npr. seljakog ustanka
utih turbana 184. god. Praktiki pak cilj taoistike vjere bio je kako sprijeiti bolest, starost i
smrt, emu su imali posluiti razni eliksiri, vraanja, uzdravanje od nekih jela, higijena, duhovna
vjeba, pridravanje udorednih propisa i ispovijedanje grijeha.3
Prva i zapravo jedina strana vjera koja je u Kini nala plodno tlo bijae b u d i z a m
m a h a j a n e ili Velikih kola. Prvi doticaj s budizmom imala je Kina ve u 1. st., ali se on iri i
uvruje u njoj istom u 5. i 6. st., u vrijeme poremeenih drutvenih prilika i tekog ivota niih
slojeva. Nada u bolji drugi svijet kao izlaz iz patnji ovoga bilo je novo za kineskog ovjeka i upravo
ono to je trailo jadno i napaeno mnotvo. A bila je tu ve i podloga u nekim slinostima s
taoistikim uenjem pa su se npr. i prvi budistiki tekstovi smatrali za inaice taoizma i prevodili
taoistikim rjenikom. Tu je zatim i odlika budizma da jednako pristupa svakom pojedincu, bez
obzira na to kojem drutvenom sloju ili klasi on pripadao. Zbog svega toga budizam se relativno
brzo irio Kinom, kasnije ak i u vie slojeve, i nee se uope drati za stranu vjeru.
Osnivaju se po Kini brojni budistiki samostani. Kinezima nije iz budizma bila bitna
filozofija, nego moralno-vjersko uenje, posebice ideja spasa, pa se Kinom iri budizam mahajane,
koji se dodue temelji na etiri uzviene istine i zahtjevu za udorednou i dobroinstvima ali je
nirvana zamijenjena spasom, to je rijeeno ustanovljenjem brojnih svetaca (budisatva) kao
posrednika. Budisatve postaju oni koji nisu ili za osobnom nirvanom nego se rtvuju za spas
drugih. Tako se stvorio budistiki panteon brojnih bogova zatitnika i ozdravitelja koje vjernici
oboavaju, mole, daju poklone kao rtvu, neki se ak sakate, a bilo je i sluajeva samoubojstva.
Inae je budistiko redovniko isposnitvo u mahajani ublaeno. Pod utjecajem pukog taoizma
vraanje ulazi i u budizam. Istodobno s ustanovljavanjem mjesenih i godinjih sveanosti budizam
je ceremonijal pukih taoistikih lokalnih obreda organizacijski digao na viu razinu.
Kad su pak budizam poeli prihvaati i pripadnici viih slojeva poinju -se u Kini javljati i
brojne budistike sekte, okrenute vie razmiljanju, a protiv pukog oblika budizma. Porijeklo im je
u naelnim raspravama uenih i redovnika, a neposredno se stvaraju tako da za osnovu uzimaju
jedan meu Budinim spisima (jednu sutru). Naravno ni to nije bilo bez odnosa s kineskom
podlogom, pa e najvie utjecaja imati npr. mistini tantrizam s priznavanjem dvaju osnovnih
naela mukog i enskog (poput jina i janga), zatim sekta Meditacije (Zhan, japanski Zen) s
uenjem o neposrednu dohvaanju istine poput taoistikog traenja taoa pomou spontanosti ili
prirodnosti. Izuzetak je sekta iste zemlje s kultom Bude budunosti (Amithambe) kao spasitelja.
Mnoge e se kineske budistike sekte proiriti i u Japan.
Kako su budistiki samostani postali i materijalno jaki u Kini, i kako je budizam kao i
taoizam postao utoite protivnika vlasti, konfucijevski su slubenici traili smanjenje budistikog
utjecaja istiui drutvenu tetnost redovnika kao neradnika, pa je vlast poevi od 8. st. poela
suzbijati privredno-politiki utjecaj budistikih samostana. Tako e i broj redovnika naglo opadati.
Manje je meutim vlast suzbijala isto vjerski utjecaj budizma.
Valja istai kako je u Kini postao posve uobiajenim v j e r s k i e k l e k t i c i z a m, pa je
kineski ovjek mogao obavljati i konfucijevske i taoistike i budistike vjerske obrede. Iako
konfucijanizam bijae sluben, i taoisti i budisti znali su takoer biti utjecajni na kineskom dvoru.
Tao, Nebo, Zemlja, kult predaka, nirvana, taoistiki bogovi i budistiki budisatve, komfucijevska
predaja, taoistika i budistika mitologija, obredi i praznovjerja sve e to pomijeano ivjeti u
Kini tisuljea.
O s i m b u d i z m a u K i n u s u d o p r l e i d r u g e v j e r e u 6. st. iz Irana
71

zoroastrizam, zatim nestorijansko kranstvo i manihejstvo, pa judaizam u Kajfong, no najvie e

uspjeha imati islam, ijih pripadnika i danas ima u sjeverozapadnim i jugozapadnim podrujima.
Odlika je Kineza vjerska snoljivost, meutim zbog nesnoljiva dranja pripadnika tih uglavnom
monoteistikih vjera vlast ih je u 9. st. poela progoniti. Od 13. st. vlast poputa, pa se npr. i
kranstvo ponovo pojavljuje u Kini.
F i l o z o f i j u je u Kini tee nego drugdje odijeliti od vjere, a i od politike; konfucijanizam i
taoizam su npr. i vjere i filozofije, tovie mnogi dre da filozofija u Kini ima onu ulogu to je u
drugim civilizacijama imaju vjere. Filozofska uenja evala su u vrijeme velikih promjena i nemira u
Kini, poevi od 6. st. prije n. e kad poinje slabiti mo dinastije Zhou. Tada se javljaju brojne
kole iji zastupnici drahu i pojedine upravne slube kola kozmologa (ili Yin Yang, slubeni
astronomi), konfucijevska (ili literata, ministarstvo obrazovanja), mocistika (uvari hrama), kola
imena (ministarstvo ceremonija), legalistika (ministarstvo pravde), taoistika (slubeni
povjesniari), a bilo ih je jo etiri. Zbog znaenja to e imati u kineskoj kulturi izdvojit emo
neke. No spomenimo prije i est klasinih djela kineske kulture, a to su: 1. Knjiga mijena ili
preoblikovanja (I-Ching), 2. Knjiga pjesama vjerskog i svjetovnog sadraja (Shi-Ching), 3. Knjiga
vladarskih proglasa (Shu-Ching), 4. Proljetni i jesenji anali pokrajine Lu (Qun Qin), 5. Knjiga
ceremonija i obreda (Li Ching) koja je sustav vladanja dinastije Zhou, i 6. Konfucijeva djela.
k o l a k o z m o l o g a ili kola Ying Yang je ona kola (koja se bavila pitanjima sadranim
u I Chingu, a to su pitanja kineskog svjetonazora. Po njima je svemir jedinstven, A ovjek je
proizvod i dio svemira svijet ljudi i prirode je povezan. Odatle onda ovjekovo ponaanje mora
biti u skladu s kretanjem prirode, kao i vladarovo vladanje. Zastupnici kole kozmologa slijede
ideju da svemirom vladaju dvije suprotne i dopunjavajue sile jina (koja predstavlja zemlju, tamno,
teko i ensko) i janga (koja predstavlja nebo, svjetlo, lako i muko), i da je srea u ravnotei tih
sila. Te sile predstavljaju i odnos makrokozmosa i mikrokozmosa. Po kozmolozima svijet se sastoji
od pet elemenata drva, vatre, kovina, vode i tla. Prvim etirima odgovaraju etiri godinja doba
(redom proljee, ljeto, jesen i zima), a ovima opet etiri strane svijeta (redom istok, jug, zapad i
sjever) itd. Gaje mistiku i gatanja. I Ching zapravo je tumaenje heksagrama u tom duhu. Velik
utjecaj imali su kozmolozi na carevu dvoru zbog voenja dravnih poslova.
Najutjecajnija i najznaajnija za Kinu bila je k o n f u c i j e v s k a k o l a. Njezinim
osnivaem bijae Korifucije (Gong Fuzi) (551-479. god. prije n. e.), propovjednik, predava i
vladarski savjetnik. On je polazio od spomenutih pet klasinih djela, ona su po njemu izvor svega
znanja i sadre sva pravila. Kasnije e se i njegovo djelo pribrojiti onim pet i initi s njima est
klasika (ovamo pripada njegovo Veliko uenje i Zlatna sredina, te njegovi aforizmi i propovijedi
konfucijevca Menciusa).
U osnovi je njegovo uenje vie moralno-politiko, i to takvo da ukida razliku morala,
politike i naravno prirodnih zakona prirodni zakon, zakon pojavnog svijeta (tao), za njega je i
moralni zakon. Bitan mu je udoredni stav pojedinca, koji mora djelovati u skladu s kategorikim
imperativom (tj. radi tako da naelo tvoga djelovanja moe postati opevaeim naelom), i to zato
to je tako ispravno, a ne zato to bi od toga bilo koristi vrijedan je sam in a ne posljedice. 0
ishodu ina odluuje sudbina (ming), koja je nebeska volja, pa je valja biti svjestan i u skladu s tim
postupati. U sluaju nezadovoljstva bilo koje vrste pojedinac se mora smiriti, sabrati, promisliti i
dovesti sebe u sklad s taom, pa e po logici naela moralnog uzora i sve drugo doi u sklad.
ovjeanstvom mora vladati pet odnosa po Konfuciju: 1. privrenost izmeu oca i sina, 2.
potovanje i odanost podanika vladaru, 3. ljubav izmeu mua i ene, 4. privrenost izmeu starijeg
i mlaeg brata i 5. vjernost meu prijateljima. Drava je udoredna cjelina kojom vlada vladar
moralnim uzorom, a ne zakonima, sudovima i policijom. Za loe stanje u dravi krivicu snosi
vladar, koji znai ne vlada u skladu s prirodnim zakonima, po milosti Neba koje mu je povjerilo
mandat. Zato Konfucije govori o zakonitu vladaru i o tiraninu, ovaj drugi moe biti smijenjen. Kako
Konfuciju prolost bijae izvor i uzor tumaenju svega, zagovarao, je pridravanje starih obiaja 4 i
odranje feudalnog ustroja. Od dinastije Han konfucijanizam e biti slubena ideologija u Kini, a
72

Konfucije ak proglaen svecem kome e se podizati hramovi.

Z a r a z l i k u dakle o d S o k r a t a, koji je u vremenu duhovnog relativizma u Grkoj istinu
potraio u miljenju i postulirao kao najveu vrednotu, poistovjetio etiku i spoznajnu teoriju,
K o n f u c i j u je etika u pridravanju prirodnog zakona (tao) i pravila danih u prolosti. U temelju je
kineskog svjetonazora da miljenje ne moe biti od prirode odijeljeno, da ne moe samostalno
opstojati i proizvoditi neku svoju zakonitost.
Taoistiku filozofiju valja vie razlikovati od taoistike vjere nego to je to sluaj s
konfucijanizmom. Ta o i s t i k a f i l o z o f i j a nastala je prije nego taoistika vjera. Taoistiki
filozofi polaze od toga da je ljudsko drutvo zlo, pa spas vide u bjeanju od ivota, u povlaenju u
osamljenost. Glavno djelo taoizma je Tao-te-ching, koje predaja pripisuje starijem Konfucijevu
suvremeniku Lao-Ceu. Vjerojatnije je meutim da je djelo nastalo u 3. st. prije n. e., a da najstarijim
predstavnikom bijae Jang Zhu {vjerojatno 4. st. prije n. e.), zastupnik krajnjeg samoiva nazora.
Tao-te-ching je rasprava o taou, naelu koje je uzrokom ili poelom svega, nepromjenljivu
prirodnu zakonu koje je iza svih oblika i odlika i sve odreuje. 5 ovjek zato mora upoznati prirodne
zakone. Kako je tao izvor svega to i svaka stvar ima neto od njega, to se naziva te (snaga ili
vrlina), a to je upravo ono to stvar prirodno jest. Pa se onda, po taoistima, valja prepustiti taou i teu
do nedjelovanja (vu-vei). Tako su taoistiki filozofi ujedno i zastupnici nesudjelovanja u politici.
Jedina kola koja je pokuala razvijati logiku bijae k o l a N a z i v a. Najpoznatijim
predstavnikom te kole bio je Kungsun Lung (3. st. prije n. e.), koji je iz stava da su nazivi apsolutni
i stalni razvio svojevrsnu epistemologiju.
Vrlo znaajna bila je l e g a l i s t i k a k o l a usprkos injenici to uenje umire s padom
dinastije Qin kao i sva druga zapravo osim konfucijanizma (s kojim se stapa kola kozmologa) i
taoizma. Ona je preokupirana iskljuivo politikim uenjem. To se uenje pojavilo u nemirnim
vremenima kao praktino-politiko uenje, s idejom realpolitike. Zastupnici legalizma
suprotstavie se konfucijanizmu kao moralnom idealizmu to s uzorom prolosti pristupa svijetu
kao da je uvijek isti. Suprotno konfucijevcima legalisti istiu: 1. da se prilike u svijetu mijenjaju pa
se moraju mijenjati i naela i 2. da ljudska priroda nije dobra nego u biti zla i zato se u vladanju ne
valja pouzdavati u udoredna naela nego valja vladati pomou zakona jasnih, odreenih i
strogih, pomou naredbi i nadzora, i pomou nagrada za pridravanje zakona i izvrenje naredbi,
odnosno kazna za suprotno. Vladar po legalistima ne mora biti moralni uzor niti mudrac nego mora
imati vlast i mo i znati pronai ljude koji e provoditi njegove naredbe. Vladanje dakle poiva na
autoritetu, zakonima, naredbama i vjetini voenja poslova.6 Poloaji u dravi moraju se dodjeljivati
za to sposobnim pojedincima. Nasuprot konfucijevskoj feudalnoj dravi legalizam zastupa
birokratsku apsolutistiku dravu. Kao to je spomenuto, prihvativi legalizam dinastija Qin stvorit
e tisuljetno kinesko carstvo, pa iako je uenje odmah zatim zamrlo, uinak je ostao ivjeti u
ustroju kineske drave.
S dolaskom budizma u Kinu poinje takozvano e k l e k t i k o r a z d o b l j e kineske
filozofije, tj. da tri uenja (budizam, taoizam i konfucijanizam) uzimaju jedno od drugoga pojmove
i probleme. Valja meutim istaknuti razlike u dohvaanju istine; tako su npr. Zhanisti (zen-budisti)
zastupali intuitivan put kako se jedino moe zahvatiti cjelina gdje da je istina, to su zastupali i
taoisti, a konfucijevci pak postupni put analizom pojedinanog odnosno dijelova.
UPRAVA. Opis uprave u Kini ne moe poeti drugaije nego opisom poloaja i uloge vladara, jer je
on bio apsolutni vladar. Bijahu to i vladari u mnogim drugim civilizacijama. Uobiajilo se zbog
toga govoriti o i s t o n i m d e s p o c i j a m a . Pogledajmo u ovom kontekstu o emu se radi i je li
bilo nekih razlika.
U staroj Grkoj postojale su institucije skuptine, vijea i izbornih magistrata; slino je i u
Rimu za vrijeme republike. U feudalnoj zapadnoj Evropi postojao je nasljedni vladar, ali je
svjetovna vlast bila odijeljena od duhovne, a kako je Biblija bila zakon nad svima pa i nad
svjetovnim vladarima, to crkva kao zastupnik bojeg zakona (Biblije, vjere) sudi i vladaru, iznad
73

njega je. Pa i u Bizantu, gdje imamo jedinstvo svjetovne i duhovne vlasti, zakon je formalno iznad
cara, i car se makar formalno bira. U poslijefeudalnoj Evropi razvit e se u pravilu institucije poput
onih u Grkoj i u Rimu. Kako je pak u tim istonim despocijama?
U Sumeru je vladar predstavnik boji i posrednik izmeu boga i ljudi boga
predstavlja pred ljudima, a ljude pred bogom. U starom Egiptu vladar je boanstvo, vlasnik
zemlje i ljudi, ali ipak kao uvar reda (maat) nije posve proizvoljan izvor autoriteta. U Indiji je
svjetovna vlast odijeljena od duhovne, a brahman je iznad katrije, vladar vlada u skladu s
dharmom, a ako ne, podlijee kritici. U Islamu kalif je uvar Muhamedove batine Kurana u
kome je sve zapisano, on je svjetovni i duhovni poglavar, vjera je podloga i nema institucije koja
ima ovlasti nad kalifom (jedino je u Islamu poslije Muhameda sporno bilo pitanje izbornosti ili
krvnog nasljedstva, to je urodilo vjerskim raskolom na sunite i iite).
U K i n i j e v l a d a r vladao po milosti Neba (negdje je imenovan i sinom Neba), uvar
je reda ili poretka na zemlji (u dravi) kao dijelu svemira. On je apsolutni vladar i kao takav moe
mijenjati zakone, obiaje, pismo pa ak i bogove. On je uzor djelovanja podanicima. Nema
institucije na zemlji koja moe suditi vladaru. Ali spomenuli smo kako Konfucije pie da se vladar
moe smijeniti, i znamo da su se u Kini dinastije smjenjivale, a neke i dobrovoljno odlazile,
kako? Vladaru moe suditi (i sudi) jedino Nebo dobrome dobrim predznacima, loemu loim
predznacima. Pomrina sunca i mjeseca, pad zvijezda, sue, poplave, potresi, poari, bolesti itd. to
su za Kineze osude vladara i poziv na smjenjivanje. Zbog toga je velika uloga astronomije, stoga
postoji carski ured astronomije (astrologije), klimatologije, seizmografije itd. Nije se astronomija u
Kini razvijala zbog potreba poljoprivrede ili pak iz posebnih psiholokih razloga, nego u prvom
redu iz potreba vladara i vladanja. Od dinastije Shang vladar je izabranik Neba.7 U jedinstvenu
svemiru kojim vlada svemirski red to ga odrava (boanstvo) Nebo politiki poredak dio je i odraz
svemirskog poretka, pa je kinesko carstvo podnebesko carstvo, a car vladar po milosti Neba,
sin Neba izvor i simbol reda na zemlji. Osnovne dunosti vladara su odravanje dravnog
kulta (Nebu, u njegovu hramu) i ureivanje kalendara.
Kao neposredni odraz boanske volje na zemlji, on je u dravi personificirano boanstvo
zato govorimo o teokraciji u Kini. Dakako i vladar se morao pridravati taoa. Isto tako vladar je u
dravi i ono to je otac u obitelji, pa govorimo o dravnom patrijarhalnom redu u Kini.
U p r a v n a s t r u k t u r a mijenjala se u toku kineske povijesti. Za dinastije Zhou carstvo je
podijeljeno u brojne feudalne jedinice, pri kraju zapravo dravice. Od dinastije Qin poinje
drugaiji upravni ustroj carstva. Za uzor moemo uzeti onaj iz razdoblja Tanga. Carstvo se dijeli na
pokrajine, okruja, podokruja, kotare, sela i zajednice obitelji. Svaka je jedinica imala toan broj
obitelji (povjesniari mogu iz toga ustanoviti i donekle toan broj stanovnika). Na vrhu je bio car,
sredite vlasti, a na dnu su zajednice obitelji jamile izvravanje vladarovih naredbi. Izmeu toga
postojala je hijerarhija brojnih dravnih slubenika, bez obzira na to bili oni stalni na jednom
podruju ili njihovi nadzornici. Na dvoru su postojale tri slube: carsko tajnitvo koje je sastavljalo
carske naredbe, carski ured koji je ovjeravao naredbe i ministarstvo dravnih poslova koje ih je
provodilo. Uobiajilo se da se javnim poslovima bavi devet ministarstava, npr. Neba (opi nadzor
nad poslovima u dravi). Proljea (vjerski ivot), Zime (javni radovi), Ljeta (rat) itd. Namjesnici u
jedinicama carstva imaju u pravilu upravnu i sudsku, pa i vojniku vlast. Kineska drava od
dinastije Qin do poetka 20. st. bila je centralizirano birokratsko carstvo, u kome su se slubenici
izabirali na temelju dravnih ispita.
No prije nego opiemo izbor tih slubenika spomenimo instituciju obitelji u kineskoj dravi
spomenuli smo naime da u dravi vlada patrijarhalni red. O b i t e l j ini osnovicu kineske
drave. Ideja obitelji vlada vjerom, politikom i etikom odanost obitelji najvea je vrlina; od
Konfucijevih pet odnosa to moraju vladati ovjeanstvom tri se odnose na obitelj.
Kako je ve spomenuto, od dinastije Qin u Kini dravnu su upravu predstavljali slubenici
koji su se izabirali na temelju dravnih ispita. Da bi u dravi vladao red i mir, po kineskom
shvaanju moraju dravu voditi umni ljudi. Mudrost se stjee uenjem, a sposobnost se moe
74

provjeriti objektivnim ispitima. (Istina je da se osim mudra trailo i vrla ovjeka, pa se u Kini
raspravljalo o tome kako to provjeriti.) I s p i t i z a d r a v n u s l u b u uvedeni su za dinastije
Han. Na temelju ispita izabiralo se tada oko 25 slubenika godinje. Slubenici su izabirani prema
sposobnosti car je naime ukazom na poetku 2. st. prije n. e. naredio da se najsposobnija djeca
izaberu i poalju u prijestolnicu na uenje. Od dinastije Tang uvodi se odrednica pokrajinske
zastupljenosti, a od tada se i izbor slubenika poveava na temelju ispita. Razliite su dinastije i
izborima po pokrajinama razliito pristupale. Iako je izbor uveden na naelu nepristranosti, klasna i
pokrajinska pripadnost pa i protekcija s vremenom e biti sve odluniji. TakoJbira-ni slubenici
init e stup kineske uprave vie od dva tisuljea.
Kinesko p r a v o temelji se na Klasiku zakona 4. st. prije n. e. Na njemu poiva i Zakonik
dinastije Tang iz 7. st., koji e biti uzorom svim kasnijima do 20. st., pa i zakonicima u Koreji,
Japanu i nekima u Indokini. Temelj zakonu je Nebeski ili Svemirski zakon kojega je izvritelj car.
Kako je po Konfuciju car mogao mijenjati obiaje, to je postala uhodanom praksa nestalnih
zakona, a to su carski ukazi s vrijednou zakona. No Kinu odlikuje nepostojanje graanskog
prava kojemu bi podlijegali svi. Uzrok je tome razliito naelno stajalite legalista i konfucijevaca
koje smo spominjali. Legalisti su drali da je drava neto drugo nego obitelj i da je iznad nje i da
se mora vladati zakonima jednako obveznim za sve. Konfucijevci su pak drali da su dovoljni
moralni propisi. U ivotu je to onda rijeeno tako da je za povlatene vrijedio asni zakonik a za
puk krivini.
Zakonik kineski nije opsean, u njemu je samo ono to je nuno za graansku poslunost jer
konfucijanizam zagovara obiaje. Zakonski se utvruju prekraji i odreuju kazne. Kanjava se npr.
kraa, razbojstvo, preljub, enidba sa strancima, podmiivanje, krivotvorenje itd. Za krivina djela
uobiajene su bile kazne naknade ili prisilni rad, a najtee su bile ropstvo i smrtna kazna. Stranci su
podlijegali zakonima svojih zemalja.
S u d s t v o su u Kini drali kolovani slubenici, koji su predstavljali i izvrnu vlast
prema tome te dvije vlasti nisu u Kini odvojene. Centralizacija i hijerarhija odlikuje dakako i
sudstvo.
DRUTVENA STRUKTURA. Drutvena struktura u Kini nije bila uvijek ista. injenino se moe
govoriti najranije o strukturi za dinastije Zhuo, a ona je feudalna. Povjesniari Kine uvjereni su da
su elementi feudalnog ustroja postojali i u vrijeme Shanga. F e u d a l n i u s t r o j z a d i n a s t i j e
Z h o u posve je slian ustroju u feudalnoj srednjovjekovnoj Evropi, hijerarhija je npr. posve ista od
kralja preko vojvode, markiza, grofa, vikonta do baruna, kojima odgovaraju kineski obiteljski i
plemenski nazivi, ak su i evropskim vitezovima odgovarali specijalisti u rukovanju orujem (shi).
Oni su inili povlatenu i upravljaku klasu plemstva, koja je isticala uglaenost, potovanje
ceremonijala, odravanje ispravnih drutvenih odnosa i pismenost. Nasuprot njoj zemljoradniko
stanovnitvo bijae u kmetskom poloaju.
R o b o v a je u Kini bilo gotovo uvijek, ali Kina nije nikada bila robovlasnika drava, nikad
broj robova nije prelazio jedan posto stanovnitva u dravi. Za dinastije Shang bili su to pripadnici
naroda Chang, za Zhou privatni robovi pri plemikim domovima, a kasnije kanjenici to obavljaju
kanjenike poslove neka vrst dravnih robova. No moglo se robom postati i padom u dug. Na
poetku 1. st. n. e. nacionalizacijom zemlje i sustavom slinim novijim komunama u Kini ropstvo
zbog osiromaenja je bilo ukinuto, ali e se opet vratiti.
O d d i n a s t i j e Q i n nije se u Kini promijenila samo uprava koja e ostati do najnovijeg
doba, nego i drutvena struktura. Od tada e se ljudi u Kini dijeliti u dvije velike grupe dobri
ljudi i loi ljudi, i u tri klase upravljaa, potinjenih i prezrenih ili loih ljudi koji su zapravo
kasta. Klasnu pripadnost odreivali su u Kini zanimanja; o zanimanju ovisi ugled, mo ili politiki
utjecaj i ivot. Klase su odvojene, rijetke su enidbe izmeu pripadnika prve i druge klase, a
pripadnici tree bili su u tome ogranieni samo na svoju klasu.
P r v u, u p r a v l j a k u k l a s u ine dravni slubenici. Iako se istie da tu klasu odlikuju
75

vrline i umne sposobnosti, a ne nasljedstvo i bogatstvo, ipak je u velikom postotku pripadnost toj
klasi bila nasljedna i dravni slubenik postajao je posjednikom velikog zemljita dobivi ga kao
nagradu za slubu. Dravni slubenici su ivjeli posebnim stilom, odreenim slubom, poloajem i
opim zakonom. Taj stil nisu smjeli oponaati drugi, makar bili i bogati. Kao duhovna i upravljaka
elita dravni slubenici nisu sudjelovali u javnim fizikim poslovima, za prekraje nisu mogli biti
podvrgnuti tjelesnim kaznama nego samo predajom slube ili odgovarajuim novanim naknadama,
nisu ak bez carskog odobrenja smjeli biti zatvoreni ili istraivani. Ako je bilo tko povrijedio
dravnog slubenika bio je mnogo stroe kanjen nego ako je povrijedio pripadnika neke druge
klase. Za dravne-slubenike nije vrijedio krivini zakonik nego moralni kodeks.
Valja spomenuti k a k o j e d o l o d o p r o m j e n e u p r a v l j a k e k l a s e u Kini od
nasljednih zemljoposjednika plemia do izbornih dravnih slubenika. Ideja o tome poinje se
oblikovati u vrijeme Konfucija, u vrijeme feudalne rascjepkanosti i borbe feudalnih dravica kad se
javila potreba za uenijima. Tada ueni i iz niih Slojeva poinju dobivati slube na dvorovima, pa
istiu kako je nuno da dravu vode ueni i kreposni ljudi, a ne samo bogati. U vrijeme velikih
ratova izmeu feudalnih drava kad je izginulo mnogo plemia to se gledanje teorijski potpuno
uvruje i dinastija Qin stvara birokratsku dravu. Za dinastije Han dravne slube se ukidaju kao
nasljedne (osim ogranienog broja dvorjana) i povjeravaju zaslunima, bilo da se alju u carsku
akademiju ili ih neposredno preporuuju za slubu lokalne uprave (s naznakom: krepostan, mudar,
izuzetan talent, itd.); a uvodi se i sustav dravnih ispita koji e se ustaliti. Mora se spomenuti da je
time ipak omoguena i izvjesna drutvena pokretljivost koja se rjee susree u drugim
civilizacijama jer je u Kini pripadnikom vladajue ili najvie klase, iako je to u praksi bilo dosta
ogranieno, mogao postati i pripadnik nekih slojeva iz druge klase.
D r u g u k l a s u, koja je pripadala grupi dobrih ljudi, inili su obini ljudi, koji su se
hijerarhijski dijelili u etiri sloja: 1. ueni (koji nisu slubenici), 2. zemljoradnici, 3. obrtnici i 4.
trgovci. Ueni su bili na vrhu, elita meu obinima jer su umno radili. Zemljoradnici su bili drugi
jer je njihov posao prirodan i najkorisniji meu onima to fiziki rade. Posao obrtnika drao se
manje korisnim, a trgovaca i neasnim. Neko se vrijeme npr. ovim posljednjima zabranjivalo jahati
konje i oblaiti se u svilu, i tek im je za dinastije Ming doputen pristup ispitima za dravne
slubenike. Ali postojale su razlike i u ivotu pripadnika unutar tih slojeva, npr. izmeu bogatih
trgovaca i vlasnika male trgovine, ili velikih zemljoposjednika, seljaka s malim komadiem zemlje i
najamnika.
T r e u k l a s u, zapravo kastu, inili su robovi, prostitutke i izdajnici, a u nekim
pokrajinama npr. i prosjaci, lijeni, pa ak u nekima i pjevai, glazbenici ili splavari. enidba s
pripadnicima viih klasa bila im je zabranjena, kako smo ve spomenuli. A neke su se obitelji
odricale onih svojih lanova koji bi dospjeli u tu klasu. Pripadnici te klase nikada nisu mogli
pristupiti dravnim ispitima, niti su po zakonu imali ista prava kao obini. Morali su ivjeti
skromno ne istiui se i nositi posebnu odjeu za raspoznavanje, npr. crnu haljinu i zeleni pojas,
kako se ne bi mijeali s dobrim ljudima.
GOSPODARSTVO I TEHNIKA DOSTIGNUA. Osnova kineskog gospodarstva uvijek je bila
poljoprivreda. I seljak i dravna uprava morali su brinuti o tome. 8 Mnogo je toga uinjeno da bi
poljoprivreda bila to bolja, od poboljanja poljoprivrednih alata i naina obrade zemlje do brojnih
kanala za navodnjavanje. Zbog toga e i selo ostati sredite gospodarskog ivota.
Gradovi se relativno kasno razvijaju kao gospodarska sredita. Za dinastije Zhou to su
upravna sredita, utvrde i sredita obradivih povrina, boravita feudalaca i sklonita seljaka u doba
rata. Tek za dinastije Tang grad se u punom smislu razvija u trgovako i industrijsko sredite, s
bogatim gradskim ivotom, koji e kasnije u 13. st. iznenaditi naeg Korulanina Marka Pola.9 Ali
se sajmita javljaju i na prometnim mjestima pred samim gradovima. Promet bijae razvijen,
posebice vodenim putovima rijekama, kanalima i morem. Znamo za svilene putove to su u
prvim stoljeima n. e. vodili u Kinu, ali i kineski trgovaki brodovi ne samo da su gospodarili
76

obalama Azije uz Tihi ocean nego i uz Indijski ocean i istonoafrikom obalom, sve do prevlasti
Islama u 13. st. U srednjem vijeku Kina je gradila najbolje brodove i uz to najbolje navigacijski
opremljene.
Razvijena je bila i unutranja i vanjska trgovina. Plateno sredstvo bijae novac od razliitih
kovina, ali je znalo to biti i svila, konoplja ili ito. Za dinastija Tang i Song u upotrebi su i bankovni
papiri, ekovi. Nije Kina u velikom dijelu antikog razdoblja i u srednjem vijeku ni u Obrtu
zaostajala za drugim tadanjim civilizacijama.
Od d o s t i g n u a u t e h n i c i nabrojit e se ovdje samo najznaajniji izumi, posebice oni
to su u Kini izumljeni prije nego bilo gdje drugdje. Ve je spomenuto da bronano doba poinje u
Kini u 15. st. prije n. e., a proizvodnja eljeza u 7. st. prije n. e. Plugovi i kanali rano e pomoi
unapreenju poljoprivrede. Solidno graeni i dobro opremljeni navigacijskim spravama, najboljim
u srednjem vijeku, kineski e brodovi omoguiti razmjenu s drugim zemljama uz more. Hidraulike
sprave sa zupanicima vrlo e se rano iroko primjenjivati, kao i ustave na brojnim kanalima. Ve je
bilo spomenuto da je Kina bila prva zemlja u kojoj se poeo proizvoditi papir, sigurno u 1. st., a
moda i prije. U Kini se najprije javilo i tiskarstvo, u 7. st. na daicama, a od 11. st. i s pokretnim
glinenim slovima. A nakon pojave tiska poboljat e se i kakvoa papira. Najranije je tamo poela i
proizvodnja porculana, a od 6. st. i bijelog porculana. Kinezi prvi poinju proizvoditi barut, ve u 8.
st., koji se upotrebljava najprije za vatromete, a od 12. st. i u ratne svrhe. Prvi su upoznali
magnetske odlike eljeza (dobivenog od magnetita), jo.u 1. st., a kasnije i magnetske odlike
Zemlje, pa su prvi poeli praviti kompase ve u 11. st. Kinezi su prvi izumili mehaniki sat, ve
u 7. st. U 1. st. u upotrebi je vaga na polugu. U 6. st. ve se poinju sluiti konkavnim i konveksnim
zrcalima.
Valja upozoriti da su izumi kao to su proizvodnja papira, tisak, barut, kompas i mehanika
ura uslijedili u Evropi pet stotina ili tisuu godina kasnije, a valja imati na umu i to to su oni znaili
za Evropu i za razvoj znanstveno-tehnike civilizacije. Bez kompasa Evropljani ne bi mogli
putovati i otkrivati daleke prekooceanske zemlje, bez puaka ne bi mogli pokoriti tamonje narode
niti pretvorili ta podruja u svoje kolonije, bez papira i tiska nezamisliv je razvoj koji u Evropi, a
potom i u svijetu tee poslije Gutenberga, bez mehanikog sata nezamisliv je ivot dananjeg
svijeta jer se po toj idealnoj spravi sve ravna.
Od 4. st. poinje se u Kini upotrebljavati ugljen za ogrjev, koji od 13. st. gotovo potpuno
potiskuje drvo. A s ugljenom je u vezi 1 poboljanje prerade eljeza. Budui da su rano uoili odlike
nafte, u 11. st. preporuuje se i koritenje nafte kao goriva umjesto drva. (Spoznaje do kojih su doli
i tehniku matu primijenili su Kinezi i u brojnim igrakama to su ih izraivali ve u to vrijeme.)
Valja meutim spomenuti i injenicu da Kinezi uza sve istaknuto nisu npr. znali za zavrtanj i
kolotur.
Uz takva tehnika dostignua, uz iroko iskoritavanje sirovina, uz razvijenu trgovinu i
novarstvo kako to da se kapitalizam nije najprije pojavio u Kini pitaju se mnogi. A nije izmeu
ostalog i zato to je d r a v a imala m o n o p o l nad cjelokupnim g o s p o d a r s t v o m. Ne samo da
je car dugo bio vlasnik sve zemlje koju su pojedinci mogli samo uivati, da je uprava odreivala
davanja i velike javne radove, nego je ve za dinastije Qin drava imala monopol na sol i eljezo, za
Han jo i na estoka pia, na pro-izvode umskih i movarnih podruja, na kovanje novca te nadzor
nad cijenama i prometom glavnih ivenih namirnica. Obrtnici su radili 300 dana u carskim
dravnim radionicama ili rudnicima i solanama kao stalni ili privremeni dravni slubenici, a samo
dva mjeseca za sebe. Od dinastije Tang osnivaju se struna udruenja obrtnika, ali pod nadzorom
drave. Drava ureuje meunarodnu trgovinu, a u zemlji, spomenuli smo, nadzire cijene ivenih
namirnica kako u nezgodnim vremenima trgovci, koji &u takoer organizirani u cehove i pod
nadzorom drave, ne bi ipak pekulacijom doli do rijei. Zato je drava imala posebna skladita 10
koja su sluila regulaciji trita, za odravanje ustaljenih cijena. Drava je imala i monopol nad
svim novanim sredstvima, kako joj taj vrlo osjetljivi inilac za stabilnost zemlje ne bi izmakao iz
ruku. Zbog toga dakle to je drava drala monopol u gospodarstvu, to je sve ureivala i nadzirala,
77

nije se mogla razviti robno-novana trina privreda s osobnim interesom i poduzetnosti, a to je

bitna odrednica kapitalistike privrede.
ZNANOST. Kinezi su otkrili mnogo toga to pripada znanosti i bilo je prilino sustavnih
istraivanja ali u biti je kineske kulture okrenutost praktinom a ne apstraktnom miljenju, pa su i
spoznaje i znanja posljedica praktinog iskustva uvjetovanog potrebama a ne proizlaze iz logikoracionalnog temelja kao u Grka. Nalazimo u Kini otkria iz svih podruja znanosti, ali ne i
istovjetnu formalnu razdiobu znanosti i tome primjereno bavljenje u pojedinaca. Teko je do
novijeg doba odjeljivati u Kini npr. zemljopis od povijesti ili astronomiju od matematike, a teko je
u evropskom smislu i govoriti o fizici kao znanosti u Kini ovog razdoblja. Z n a n o s t j e
p r a k t i n e n a r a v i i slui organizaciji i voenju poslova u dravi, pa je kinesko shvaanje
znanosti blie dananjemu nego shvaanju u Grka. Uobiajene su bile u Kini neke vrste
enciklopedija koje su sadravale mnogovrsno praktino znanje. Mnoga su podruja znanja bila pod
neposrednom dravnom upravom, upravom carskih ureda, npr. astronomija ili medicina.
Znanstvenici su esto bili istodobno matematiari, astronomi, fiziolozi, alkemiari, izumitelji i ak
umjetnici.
Da bi dravna uprava bila uspjena kako su njenu zadau pretpostavljali Kinezi
valjalo je mjeriti zemlju, obavljati astronomska raunanja, projektirati kanale, odreivati poreze itd.,
to se moglo samo uz pomo m a t e m a t i k e. Do 5. st. najvie su postigli u aritmetici. Rjeavali su
kvadratne i kubne korijene, raunali s negativnim brojevima, a prvi su otkrili pravilo trojno. Slabije
su uznapredovali u algebri. Nisu imali algebarskih znakova, a niti znaka za jednako, pa im formule
bijahu opisne. Opisna i naravno empirijska bila im je i geometrija, jer ih nije zanimala ista
matematika nego rjeavanje neposrednih problema. Izraunavali su vrlo rano obujme i povrine. U
1. st. su priblino, a u 5. st. tono izraunali broj , to je tisuu godina prije nego u Evropi. Usprkos
spomenutim zaostajanjima od 5. do 14. st. Kinezi su ipak meu vodeim narodima na podruju
matematike. Naroito e plodan biti dolazak budista i veze s indijskim matematiarima poevi od
8. st. Oni unose elemente trigonometrije i niticu kao broj. Uvest e se zatim i oznaavanje
decimala. Za dinastije Tang matematika se uvodi i u program dravnih ispita. Postojala su dakako i
posebna matematika djela. Tako je iz 5. st. poznato djelo Klasik rauna, u kome je npr. naelo
dijeljenja razlomaka ono isto to e se u Evropi primijeniti tek u 16. st. Od 13. st. poinje se vie
razvijati algebra, a razvija se i dalje aritmetika.
Veliku su panju Kinezi posveivali a s t r o n o m i j i. Postojao je poseban i vrlo znaajan
dravni Ured za astronomiju. Sakupljanje injenica o svemiru postojalo je u Kini od davnine, a
teorijska obrada poinje ve od poetka nove ere. U 4. st. imali su Kinezi ve izraenu kartu
zvijezda i mogli su predviati pomrinu. U 11. st. izradili su katu nebeskih sfera s cilindrinom
projekcijom, poput Merkatorove karte u 16. st. u Evropi. Inae bile su u Kini este promjene
astronomskih sustava, npr. samo za dinastije Song bilo ih je vie od devetnaest. Jedan je kineski
astronom u 11. st. izraunao i predlagao uvoenje suneve godine, ali je ona u Kini prihvaena tek
1912. god. Valja spomenuti da su se u astronomskoj slubi u Kini znali nai i indijski i islamski
znanstvenici.
S jednakom su se panjom Kinezi posvetili m e t e o r o l o g i j i. U vrijeme dinastije Song
uvedena su redovita dnevna mjerenja oborina i temperature za zimskog tromjeseja. A tablice plime
i oseke imali su npr. ve u 9. st.
Valja spomenuti i s e i z m o l o g i j u, jer su Kinezi vrlo rano poeli pratiti potrese, a od 780.
do 1644. god. imali su popis svih potresa u Kini. Vrlo rano bilo je i pokuaja da se izradi
seizmograf.
Teko je govoriti o f i z i c i u dananjem smislu u Kini prije dolaska Evropljana, iako su
Kinezi upoznali mnoge fizike pojave vezane uz magnetizam, svjetlost, zvuk itd. Ali bila je to vie
empirijska nego teorijska znanost. Vidi se to u brojnim napravama to su ih Kinezi izumili, pa u
mjerenjima teine, specifine teine, u izradbi i upotrebi ogledala itd. Ono to je za Evropljane
78

fizika za Kineze je bilo prouavanje odlika pet elemenata i pojava jina i janga.
Zanimanje taoista za alkemiju pridonijelo je r a z v o j u g e o l o g i j e, b o t a n i k e i
z o o l o g i j e i mnogim otkriima. Kako su Kinezi vrlo rano uoili razliite sastave tla, rano se
javlja opisna mineralogija. Odlike nafte ustanovili su ve za dinastije Han. Jedno djelo iz 12. st.
spominje ak 215 minerala. U 9. st. postojali su ve rjenici tehnikih pojmova alkemije, koji su
zapravo opisivali rude i lijekove. To e omoguiti Kinezima da usavre postupke u proizvodnji, npr.
porculana, amonijaka, stipse itd.
Botanika i zoologija bile su u Kini tijesno vezane uz mineralogiju, jer je svrha istraivanja
bila ista: otkriti ljekovite sastojke. Svoja su znanja kineski biolozi iznosili u herbarima, prirunicima
o ljekovitim tvarima. U 2. st. postojale su zbirke koje su opisivale vie od 360 takvih tvari, a pisac
jednog herbara iz 14. st. pie da se sluio s 800 herbara napisanih prije njega. Ti bogato ilustrirani
prirunici ne opisuju samo tvari kineskog porijekla nego i tvari to su ih u Kinu donosili stranci i
putnici.
Traganja taoistikih alkemiara za tvarima koje bi imale produiti ivot, i do besmrtnosti,
pridonijela su neposredno i l i j e n i t v u. A bio je tu i dravni ured to se brine o zdravlju
podanika. Velike epidemije koje su harale po Kini u 1. i 2. st. omoguavale su rano razlikovanje
bolesti, npr. malarije, tifusa, kolere, velikih boginja, i spoznaju da se prenose. U 7. st. upoznali su
jo i ospice, kugu, dizenteriju, rahitis, tuberkulozu plua i neke spolne bolesti. Krajem 6. st. sabrani
su svi stari medicinski tekstovi i sva poznata iskustva u djelu Svrstani recepti svih etiriju mora,
najopsenijem medicinskom djelu u svijetu, od 2 600 svitaka. Fiziologiju su Kinezi prouavali
naelom jina i janga. Dananjim Evropljanima zanimljiva akupunktura uvedena je u Kini vrlo
davno. Kinezi su vrlo rano obraali veliku brigu i njezi zuba. Valja spomenuti da su se kineski
lijenici veoma brinuli i o lijenikoj etici. Od 12. st. poinju specijalizacije, najprije u pedijatriji i
ginekologiji. Napredak u prouavanju anatomije omoguio je da se ve u 13. st. pojavilo djelo o
sudskoj medicini. Kasnije, od 16. st. razvila se u Kini socijalna higijena i preventivna medicina.
Da bi mogli dobro upravljati, upravi odnosno dravnim slubenicima, nisu bila dovoljna
samo znanja o zvijezdama, o sastavu tla, o klimatskim promjenama i epidemijama nego i o povrini
Zemlje, pa je to potaklo prouavanje i sakupljanje z e m l j o p i s n o g z n a n j a. Zato su se opisi
pojedinih krajeva kao i kartografiranje rano pojavili u Kini. U 1. st. imamo ve npr. studiju o dravi
Yue. Kako su ta istraivanja imala posluiti dravnim slubenicima, da se za njih napisu prikladni
prirunici, nije se istraivalo odnosno donosilo samo zemljopisno znanje nego mnogo ire. U
monografiji o Sichuan iz 4. st. npr. nalazi se cjelovit povijesni, etnografski, gospodarski pa i
arheoloki opis toga kraja. Carskim ukazom s poetkom 7. st. zahtijevalo se da se podaci te vrste
daju o svim pokrajinama. A takvi su podaci postojali i o svim gradovima. Putnici su pak podnosili
izvjea o krajevima u koja su putovali. Djela s takvim podacima imali su i grafike priloge, jer je i
k a r t o g r a f i j a bila rana tekovina u Kini na tome su radile grupe civila i vojnika. Ve se u 2. st.
izrauju karte s koordinatnom mreom ali na osnovi duine, tj. udaljenosti pojedinih, mjesta, a
ne astronomskih odrednica {to e u Kinu unijeti drugi). Ipak su te karte praktine. U 11. st. poele
su se karte izraivati pomou trokuta razdijeljenog, u stupnjeve.
Zapisivanje dogaaja i razvrstavanje prema dinastijama takoer je staro u Kini, jer je i ono
sluilo upravi. Povijesni prirunici prijanjih dinastija bili su prirunici za vladanje, kao i
astronomski. Sinolozi dre da je djelo Opa povijest poetka 8. st. prvi primjer kritike
historiografije, a da se to s pravom moe rei za djelo iz 11. st. Potpuno zrcalo za pomo vladanja.
Tuanlin u 14. st. iznosi ve shvaanje da su vanije institucije nego dogaaji, ime se dolo do
stupnja kad se mogu shvatiti i objasniti veze meu injenicama;
Iako znanja u Kini nisu bila poput grkih, ezultat koji bi proizlazio iz strogo logikoracionalnog temelja, nego plod iskustva potaknutog praktinim potrebama ipak su tu bila prisutna
naela opaanja, istraivanja, razvrstavanja i povezivanja injenica, zato i moemo govoriti o
znanosti u Kini ovog razdoblja.

79

KOLSTVO. Kako smo vidjeli dravni su se slubenici izabirali na temelju ispita, pa je u Kini i
kolstvo bilo tome prilagoeno. Kineski dravni slubenik bio je ovjek od pera, kolovani
konfucijevac. Nastava je bila priprema za ispite za dravu slubu. N a s t a v n i s u p r o g r a m i
obuhvaali uenje konfucijevskih klasika, njihovo tumaenje i primjenu u praksi, uz otmjeno
sluenje jezikom i umnim izrekama iz tekstova, te lijepo pisanje. Cilj kolovanja bijae odgojiti
kreposna, otmjena i djelotvorna ovjeka. Znanje se provjeravalo ispitima. Poznata su tri stupnja
i s p i t a prvi je davao mandarinske zvanje, ali ne i slubu, to se dodjeljivalo tek drugim, a trei je
bio ocjena sposobnosti. Ispitima prvog stupnja stjecah su se i doktorati, najprije klasika i knjievne
izobrazbe, a poslije 7. st. uvode se i doktorati prava, krasopisa i matematike.
Ve su vrlo rano postojala u Kini s v e u i l i t a i visoke kole. Pri sveuilitu je bilo
dvadesetak katedri, a na svakoj od njih studiralo je 500 do 1 000 studenata. Studiranje je poinjalo
izmeu 14. i 19. godine i trajalo najvie devet godina. Studenti su ivjeli u domovima pod strogim
nadzorom. Sredinom 8. st. car osniva i taoistiku kolu, zapravo medicinsku. Znaajne su knjinice,
koje su sredita nastave i prouavanja. Najvea bijae carska knjinica s desetima tisua svitaka.
Spomenutim carskim ukazom iz poetka 2. st. prije n. e. nareeno je slanje sve darovite
djece u prijestolnicu na kolovanje za dravne ispite, ali se to kasnije posve izmijenilo. U dravne
kole i na sveuilite ila su uglavnom djeca bogatijih, jer siromaniji nisu mogli plaati pouke za
svoju djecu. Uvedene su uz to i p o v l a s t i c e za pripadnike vie klase, npr. neki su studiji bili
pristupani samo njima, zatim, velik je postotak diploma bio njima namijenjen bez obzira na broj i
socijalni sastav kandidata. Podaci iz razdoblja Songa npr. pokazuje da se vie od 50% dravnih
slubenika izabiralo iz mandarinske klase, i to nasljedno (vie od tri narataja), a da je i velik broj
ostalih bio u obiteljskim vezama s mandarinima.
Promjenu u dostupnosti znanja, ali ne i u izboru slubenika i u povlasticama na sveuilitu,
omoguio je u Kini i z u m t i s k a. Tada e se na veliko tiskati ne samo klasici nego i djela
povijesno-zemljopisna, razliite enciklopedije, pjesnitvo i vjersko tivo. Tako je i siromanijima
omogueno stjecanje znanja, bez nastavnika, nekima i pripremu i barem nadu za dravne ispite. U
vrijeme Songa proirila se i mrea kola od sredita preko namjesnitva, podnamjesnitva do
seoskih kola; tako je kola izgubila prijanju zatvorenost prema siromanijima. S pojavom tiska
porastao je i broj knjinica, pa e brojne knjige i knjinice omoguiti irok rad na promicanju
znanosti, pomoi upravi i poticati duhovno stvaralatvo. Monopol nad izdavanjem knjiga imao je
naravno car.
UMJETNOST. Kineska je umjetnost osebujna i izvorna, gotovo bez utjecaja izvana (osim neto u
kiparstvu preko budizma i iz Perzije), a presudno je utjecala na umjetnost Koreje, Japana, poneto
ak i na Evropu. U biti je kineska umjetnost oblikovana za dinastije Shang. Uzor je umjetniku
priroda, ali je i kineska umjetnost kao i indijska proeta simbolikom, naroito je to vidljivo u ranom
kiparstvu zoomorfnih oblika. Tada je oblikovano i kinesko g r a d i t e l j s t v o kuama vodoravne
konstrukcije vladaju krovovi. Graene od drveta sa stupovima to podupiru krovove kue se
doimlju lagano. Kinesko oblikovanje prostora je oponaanje prirodnog, pa je npr. i krovitu
kineskih kua uzor drvo smreka. Takav je i kineski hram pagoda. Izuzetak je hram Nebu, koji
ima kupolu, i poneki budistiki hramovi.
Posebice se lirinim i impresionistikim doima kinesko s l i k a r s t v o, koje je i tehniki
dotjerano. Kineski slikari bijahu u pravilu taoisti ili zhan-budisti, a kaligrafija je inila osnovu
slikarskog naukovanja. Pribor je slikara kist, tu i papir, rjee pak svila, stoga su najei akvareli.
Ali su raene i freske. Nadahnue je slikaru najee priroda. Mjesecima, pa i godinama znao se
ekati trenutak nadahnua. Mnoga djela izgledaju nam tek krokiji. Ali je nadahnuem znala biti i
knjievnost i povijest, jer su kineski slikari esto i pjesnici, filozofi, i propovjednici. Nema na
kineskoj slici evropske perspektive i clairobscura. Na slici je esto pisano objanjenje, koje je dio
slike.
Kinezi inae ne dre svoje slike objeene na zidovima nego ih uvaju kao svitke u
80

ormarima. Postoje dvije vrste slika, czuan (japanski kakemono) i tsuan (japanski makimono). Czuan
je uzak dugaak svitak s cjelovitom slikom, koji se gleda odmotavajui odozgo prema dolje. Tsuan
je irok svitak sa slikom u dijelovima, pa se gleda scena po scena. Za Kineze je gledanje slika
sveanost slike se gledaju uz aj, na primjer; slika-svitak polako se otkriva.
Ne mora se posebno isticati da je bogata i knjievnost Kine.

SREDNJOVJEKOVNA CIVILIZACIJA ZAPADNE EVROPE

Povijesni pregled
Od 4. do 11. st., od pustoenja Vizigota do smirivanja Normana, ustaljenja Maara i potiskivanja
Islama iz Sicilije i velikog dijela panjolske, zapadna Evropa u znaku je upada i meusobnog
unitavanja pripadnika brojnih naroda i ruenja svega civilizacijskog. Ruenje, ubijanje, glad,
bolesti i pusto to je bila slika zapadne Evrope tog vremena. U 10. st. zapadna je Evropa bez
prometnica ceste su unitene, a morski promet ugasnuo, ni trgovine ni pote nije bilo, gradovi su
razoreni, svuda samo golemi pusti prostori; znanja, vjetine pa i umjetnosti gotovo je nestalo,
rijetko je tko bio pismen i rijetko je tko znao dobro latinski, koji e postati slubeni jezik.
Evropa se nala u prilici da je ostala bez nositelja civilizacije, koja je njom ve bila prilino
ovladala, a njen se prostor otvorio do tada nevienom prodoru brojnih naroda (jer kineski je zid
zatvorio propust viku pastirskog stanovnitva koje je raslo na planinskim i stepskim podrujima
srednje Azije, pa je ono s prethodnicom Huna uznemirilo i stavilo u pokret sve narode ispred sebe
prema zapadu). To je ono mrano razdoblje srednjeg vijeka u Evropi kad nastaje mijeanje
starosjedilaca i novodolih naroda i njihovih institucija, pa dolazi do promjena na koje utjee
kranska crkva. To je vrijeme kad se u Evropi oblikuje kransko-feudalna civilizacija. Kranska
crkva odigrala je ulogu civilizacijskog ujedinitelja svih na tom prostoru, a socijalno-upravnogospodarski poredak iskristalizirat e se iz institucija rimskih i pridolica.
Krajem 11. st. zapadna je Evropa toliko proeta kranstvom da je krenula u kranske
kriarske pohode. A tada ve poinje se buditi i civilizacijski ivot u zapadnoj Evropi oivljava
gospodarski ivot, raste puanstvo, obnavljaju se stari i niu novi gradovi s gradskim slojevima
trgovaca i obrtnika, poinje drugaija organizacija uprave, otvaraju se kole, vie je pismenih, budi
se graditeljstvo i umjetnost.
FEUDALIZAM. Evropski feudalizam, ih feudalna civilizacija, ili ak samo feudalizam este su
istoznaice za evropsku srednjovjekovnu civilizaciju. Feudalizam je meutim socijalno-upravnogospodarski poredak koji se temelji na lenu i vazalitetu pa valja imati na umu da kao takav nije
osebujnost srednjovjekovne Evrope; srednjovjekovni evropski feudalizam samo je jedan od oblika
feudalizma; tovie, i u samoj srednjovjekovnoj Evropi feudalni odnosi nisu bili posvuda u svemu
posve isti.
F e u d a l i z a m koji odreuje i osobne i upravne i posjednike odnose r a z v i o s e u
E v r o p i i z d v i j u t r a d i c i j a: ratnikih druina (comitates) doljaka, u prvom redu Germana
to se udruivahu radi rata i plijena na naelu odanosti voi (engleska rije lord potjee od
germanske hlaford = poglavica) i iz rimskih patronata i kolonata. U Germana je voa lanove svoje
druine nagraivao posjedom. U Rimu pak se bilo uobiajilo da se manje imuan ovjek mogao
povjeriti na slubu monijemu i zatraiti patronat sebi kao klijentu; pri tome je ostajao slobodan, a
za slubu je mogao dobiti od gospodara osim hrane i odjee i komad zemlje na vremensko,
iskoritavanje (pecarium). Ako je zatitu traio ovjek iz vieg sloja, nije se nazivao klijent nego
fidelis. Za ovjeka koji je pruao vojnu uslugu gospodaru (potronu) pojavljuje se u vrijeme
karolinga naziv vazal (vassus), jednako za one iz niih i viih slojeva. I naziv pecarium najprije je
zamijenjen nazivom beneficium (dobro djelo, dobroinstvo, usluga, poast, odlikovanje), a zatim
feud po kojem je itav poredak nazvan feudalizmom.
81

Feud je u poetku bio vremenska nagrada za slubu, kasnije postaje u pravilu nasljedan s
vlasnikim pravom gospodara, pa je vazal s nasljeivanjem posjeda nasljeivao i obveze. Karolinzi
su od Rimljana preuzeli i praksu da s feudom daju vazalu i neka upravna prava nad onima to su na
feudu radili. Oni su to znali initi i za privatne i za crkvene posjede. To je sad vazalima ili
feudalcima omoguilo da na posjedima postanu i stvarni upravljai da skupljaju poreze, ustanove
dvor, vode politiku, sude itd. Od Rimljana su karolinzi preuzeli i lokalne slube vojvode i grofa,
koji postaju moni i samo su formalno kraljevi vazali; a kad karolinzi slabe, i te slube postaju
nasljedne. Evropski se feudalizam tako oblikovao ve u v r i j e m e f r a n a k i h k a r o l i n g a
i titule, i slube, i dunosti, i nagrade (feudi), pa djelomice i podruja sve je to ve postalo
nasljedno.
Sva zemlja na podruju Zapadnog Rimskog Carstva nije dakako prela u feude s
kmetovima, nego je bilo i malih privatnih posjeda. Z e m l j i t e je pripadalo ili slobodnom seljaku,
ili kralju kao slobodni posjed (alod), ili feudalcu (svjetovnom ili crkvi) kao feud, ili zakupcima kao
potinjena batina. Uz to e se feudalna praksa razlikovati u razliitim zemljama, pa i mijenjati s
vremenom u istoj zemlji.
Va z a l n i o d n o s bio je u osnovi ugovorni odnos izmeu gospodara i vazala, pa ih je
obojicu obvezivao. Gospodar bi davao feud i obeao zatitu i pravdu vazalu, a vazal se obvezao na
odanost, pomo i savjet gospodaru tj. na obvezu slube u ratu, da e biti lan gospodarova dvora
(vijea ili savjeta), koje je i sudsko tijelo, te na niz obveza u davanjima i uslugama. Ugovor je
mogao biti pisan ili usmen, uz ceremonijal ili bez ceremonijala. Prilikom gospodarove ili vazalove
smrti ugovor je obnavljao nasljednik. Ako vazal nije imao nasljednika, feudom je raspolagao
gospodar. Postojala su razliita pravila oko ugovora. Ugovor je mogao naravno biti i raskinut.
Gospodar je i pri sklapanju ugovora ili pri moguem raskidu bio povlaten. U feudalnoj vazalnoj
hijerarhiji bio je na vrhu kralj, ispod njega njegovi vazali, koji su mogli imati svoje vazale, ovi
svoje itd. do kmeta. Moglo se dogoditi i to da vazal ima vee posjede nego njegov gospodar, ili nii
vee od viih. Pa i to da isti feudalac bude vazalom vie gospodara.11 Bilo je to nezgodno jer su
feudalci esto meusobno ratovali pa se moglo dogoditi da se u sukobu nau gospodari istog
vazala, i kome se onda prikloniti? Zbog toga se kasnije ustalio obiaj priklanjanja onom vazalu
kome je vazal privren vie nego drugima.
U drutvenoj hijerarhiji feudalizma na dnu su se nalazili k m e t o v i. A i srednjovjekovno
kmetstvo imalo je prethodnika u Rimu, u rimskom kolonatu. Iako ne bijahu robovi, koloni nisu
mogli napustiti vlasnikovu zemlju to su je obraivali, ni oni ni njihova djeca kao ni kmetovi.
Latifundij je postao feudalno gospodarstvo, kue na okupu na latifundij ima ili vile u kojima su
ivjeli koloni postale su sela ili zaseoci (engleski npr. village) na feudalnim imanjima. Razlika je to
se na rimskim latifundij ama proizvodilo preteno za trite, a na srednjovjekovnim feudalnim
imanjima proizvodilo se za vlastite potrebe.
KRANSKA CRKVA. Kao i s feudalizmom srednjovjekovna zapadna Evropa jednako se tako
poistovjeuje s kranskom kulturom. Doista n a k o n p a d a R i m a odlunu ulogu u zapadnoj
Evropi ima kranska crkva. Sveenici i redovnici bili su ne samo nositelji i iritelji vjere nego i
gotovo jedini znalci i predstavnici civilizacijskih oblika ivota. Kako su narodi to su doli u
granice Rimskog Carstva osjetih rimsku kulturu kao viu, sjajniju, s civilizacijskim oblicima
gradskog ivota, ureene uprave, kola itd., i sami su, u prvom redu vii slojevi, teili neemu
takvome; nasuprot tome ona zla stradanja, ubijanja, gladi, poasti, jednom rijeju beznae ivota
traila su utjehu, pa je jedno i drugo olakalo kranskoj crkvi da zauzme presudni poloaj u
nastalim prilikama. A bilo je znaajno i to to je nakon preseljenja prijestolnice u Carigrad brigu o
kranskom stanovnitvu na zapadu preuzela crkva. Tako crkvene slube nisu bile samo vjerske
nego i svjetovne. Odluan pak u svemu postaje rimski biskup papa. Tako npr. najpoznatiji iz
ranog razdoblja papa Grgur I Veliki (590-604) bio je ne samo visoki crkveni slubenik i kao takav
osnivao samostane, slao misionare na pokrtavanje, upravljao crkvenim imanjima i novcem, nego je
82

brinuo i o obrani Rima, o prehrani stanovnitva, vodio diplomatske poslove, pa ak upravljao

vojskom; (istodobno bio je on meu prvima koji su otro branili prvenstvo rimskog biskupa u
kranskoj crkvi i zastupali papinsku mo).
Kranstvo se irilo Evropom. Prijelaz na kranstvo pojedinih naroda nije dakako tekao bez
problema. U najgorem poloaju nali su se oni narodi koji su prvi upali u granice Rimskog Carstva,
germanski narodi Vizigoti, Ostrogoti, Vandali i kasniji Langobardi, koji su pokrteni kao arijanci,
to e zatim znaiti heretici. U posao pokrtavanja crkva je pola doktrinarno i organizacijski
spremna. Proces je tekao razliito od kupovanja robova, kolovanja i slanja u njihove zemlje kao
sveenika preko otvaranja samostana i biskupija do dobrovoljnog pokrtavanja voa ili vladara, to
je neposredno znailo da i njihovi podanici postaju krani.
Franci su preli na kranstvo ve za Klovisa (481-511), a za Karolinga oni e iriti
kranstvo sve do Odre i Dunava. U Engleskoj poinje pokrtavanje od spomenutog pape Grgura I
iz Rima, ali i iz Irske, koja je bila jako ranokransko sredite a to pokrtavanje iz dva sredita
nee ostati bez posljedica u kasnijoj povijesti Engleske. Maarska e prijei na kranstvo krajem
10. st. Pokrtavanje nordijskih zemalja poinje za vrijeme vladara Knuta poetkom 11. st., Pruse i
okolna podruja poinju pokrtavati teutonci od 13. st. panjolska je bila pokrtena prije prodora
islama; zatim islamci vre islamizaciju, ali je sjever ostao kranski. Odatle e islam biti potiskivan
pa e doi do ponovnog pokrtavanja. Muna je zbog toga povijest panjolske. Slaveni su se u
pokrtavanju nali u krugu interesa i dviju svjetovnih kranskih sila Franake (kasnije
Njemake) i Bizanta, pa e meu slavenskim narodima prolaziti linija koja e kasnije dijeliti
Evropu na Zapadnu i Istonu. No bilo je pokrtavanja i neposredno iz Rima. Velika je bila i uloga
brae irila i Metoda, koji su poslije Gota Ulfile prvi preveli Bibliju na narodni jezik i dugo bili u
tome izuzetak, a mnogo su time olakali kranizaciju Slavena.
U pitanju kranstva u zapadnoj Evropi od naroda bit e presudni F r a n c i. Znaajno je to
to su oni rano preli na pravovjerno kranstvo, i to su bili prvi germanski narod koji se u
zapadnoj Evropi ustalio na jednom mjestu (u sjevernom dijelu dananje Francuske) i odatle irio
vlast prema zapadu do Pireneja, a prema istoku do Odre i Dunava. A kako su odnosi izmeu pape i
careva u Bizantu postajali sve loiji i u pitanju vjere i u politikim i gospodarskim pitanjima, uz to
su carsko podruje u Italiji Langobardi stalno smanjivali, papa Stjepan drugi obratio se 753. god.
franakom vladaru Pipinu i priznao ga kraljem.12 Bilo je to presudno za zapadnu Evropu slijedeih
stoljea. Pipin je iz zahvalnosti papi napao Langobarde, osvojio nekadanja carska podruja u Italiji
i darovao ih papi. Tako je stvorena papinska drava, koja je trajala do 19. st., i iji su ostaci dananji
Vatikan. (Papini e slubenici konstruirati kasnije lanu ispravu po kojoj je Pipin samo potvrdio
nekadanju darovnicu Konstantina crkvi tj. da je ve Konstantin objavio da rimski biskup ima
vladati nad ostalima u Carigradu, Antiohiji i Aleksandriji i da samo papa moe odluivati o
pitanjima vjere te da je papinska vlast kao boanska via od vlastite njegove carske moi koja je
samo zemaljska.) Kad je nedugo zatim na franako prijestolje doao Karlo Veliki, koji je Franaku
proirio do spomenutih granica, on je u tim krajevima irio kranstvo radi kulturnog ujednaenja.
Godine 800. na Boi papa e ga okruniti za cara (imperatora). Godine 1054. dolo je i do
formalnog vjerskog prekida s Carigradom, zbog doktrinarnog pitanja trojstva, zapravo onoga i
(que).
Na prostoru na kojem se kranstvo proirilo crkva je dobila odlunu ulogu, ona je sada
mogla obavljati u l o g u k u l t u r n o g u j e d i n i t e l j a. Polazei od stava da je bog ishodite
svakog prava, pravo se stapa s udoreem, a udoree s vjerom. Svjetovno postoji zbog duhovnih
ciljeva, pa sve svjetovno biva ureeno od duhovnika, slubenika crkve. Crkva koja zastupa boji
mir, dobiva zadau odravanja reda i mira. Pokrtavanjem smiruje Normane na sjeveru Francuske i
Maare u Podunavlju. Crkva trai boje primirje meu vitezovima, javne zakletve i
ekskomunikaciju prekritelja. Zatim, javlja se kao zatitnik siromanih i napadnutih. Kako joj za
svjetovnu misiju treba odgoj i disciplina vlastitih slubenika, ona gradi samostane, osniva nove
redove, organizira obrazovanje, uvodi celibat i mnogo drugog. Otvaraju se brojni samostani po
83

zapadnoj Evropi benediktinski, od 10. st. klinijevski, a od 11. st. cistercitski kao mjesta
uzornih slubenika vjere i sredita intelektualnog rada. Kao boji gradovi (boje drave) samostani
postaju kulturna sredita u Evropi. Sveenici kao jedini pismeni ne obavljaju samo vjerske dunosti
nego ureuju i svjetovni ivot. Oni su npr. suci, matiari i osim ratovanja obavljaju sve druge
svjetovne poslove; pa ak e kasnije biti i vitekih crkvenih redova, kao to su teutonci u 12. st.
Sveenici su i agronomi, medicinari, graditelji i umjetnici. Samostani cistercita npr. bit e dugo oaze
primjene tehnike u proizvodnji. Latinski jezik crkve postat e slubeni jezik zapadne Evrope
jezik uprave, literature i viih slojeva.
Puk mnogih naroda na tom prostoru zamjenjuje prijanja animistika vjerovanja p u k o m
k r a n s k o m v j e r o m stvaranjem svetaca, traganjem za relikvijama, hodoaima i
slinim. Pomou crkve kranstvo je ovladalo svima. Krist je postao preokupacija i simbol zapadne
Evrope, pa se za Krista ide i u kriarske ratove izvan tog prostora do Jeruzalema (a tu e kriari
otkriti i druge sklonosti). No taj je odlazak za Evropljane znaio i otkrivanje druge kulture i
drugaijeg, sjajnijeg ivota.
Crkva je stvorila snanu maineriju i kranstvo je ovladalo svima, ali nije sve ilo po volji i
elji papa. U n u t a r k r a n s t v a j a v l j a j u s e s t r u j e i p o k r e t i ne bez socijalne
podloge poznati kao hereze; kao to su hereze valdenza i katara (albigenza, patarena ili u nas
bogumila), na koje je crkva odgovarala kriarskim ratovima. Odliku protesta protiv rimske svemoi
imao je i protest naih glagoljaa s Grgurom Ninskim, koji je prvi u Evropi crkveno-vjersko pitanje
postavio na narodnoj osnovi prije anglikanaca i esto godina prije Luthera. Kako od 11. st.
poinje i meu sveenstvom poputati disciplina, javljaju se u crkvi novi prosjaki redovi, bilo da se
bore za skromnost i jednostavnost kao franjevci ili za doktrinarnu istou i militantnost u suzbijanju
hereze kao dominikanci.
Vjerskog naela bogu boje, a caru carevo u Augustinovoj podjeli na vjerske i dravne
zakone kojih se vjernici moraju pridravati crkva se sama nije pridravala. P a p i n s k e t e n j e
z a v r h o v n o m v l a u u zapadnoj Evropi postoje, spomenuto je, od poetka. Sredinom 10. st.
Oton I (saksonski) postavlja pitanje izbora pape (investiture), ime zapoinje borba carstva i
papinstva u zapadnoj Evropi, borba oko vrhovne vlasti, koja e s papom Bonifacijem VIII krajem
13. st. najaviti kraj srednjeg vijeka uza svu prevlast kranske crkve i njenog snanog
organizacijskog aparata.
GOSPODARSTVO. Evropa srednjega vijeka gospodarski je poivala na poljoprivredi kao i sve
civilizacije prije i u to vrijeme, ali na mnogo emu loijoj poljoprivredi nego gotovo sve druge
civilizacije. Poljoprivredna su imanja bila autarkina. Sam feud bio je podijeljen tako da su na
jednom dijelu kmetovi radili neposredno za gospodara, jedan dio obraivali su za sebe, ali su od
prinosa morali dio davati feudalcu, a za iskoritavanje uma i panjaka razliite namete. Do 11. st.
poljoprivreda je u Evropi bila slaba. Tek se o d t a d a stanje popravlja ire se obradive povrine,
koje se i bolje obrauju. Dolazi do veeg iskoritavanja vjetra, vode i ivotinjske snage. A kako je
poznato, to je vrijeme kad se obnavljaju stari rimski gradovi i niu novi oko zamkova (burgova,
stanovnici kojih su se zvali burgersi i odatle kasnije naziv graanskoj klasi buroazija), naroito
onih zamkova koji su bili na dobru poloaju s obzirom na moguu trgovinu i zatitu. Poinje
trgovina, novac ponovo ulazi u uporabu, oivljavaju obrti.
T r g o v c i i o b r t n i c i poinju osnivati udruenja. Svrha je obrtnikog udruenja
(univerzitas) socijalna i graanska zatita lanova i ureenje proizvodnje izjednaenje nadnica,
cijena, proizvoda itd. Udruenje ima svoju imovinu, upravu, peat, zastavu i statut. Ono je
socijalna, a ne samo gospodarska zajednica. Velika je razlika izmeu tako ureena obrta i obrta na
vlastelinskim imanjima. Trgovci se udruuju radi zatite i proirenja trgovine, udrueni mogu
postii i vee povlastice. Sami feudalci znali bi organizirati sajmita i uz naknade davati trgovcima
povlastice. Trgovaka udruenja prostorno se ire, povezuju velika podruja, npr. Hanza.
Pojavu gradova podravaju i vladari, pa i neki plemii, videi u tome vlastiti probitak.
84

Posebnim bulama daju im slobode, omoguuju odravanje trinih dana, doputaju da raspolau
vlasnitvom, da imaju svoje sudove i da sami sude. Neki su krajevi obilovali itaricama, drugi npr.
vunom, pa dolazi do razmjene. A neki e gradovi u Italiji ve trgovati i izvan zapadne Evrope. Uz
Italiju je sredite trgovine i novih oblika gospodarstva bila Flandrija. No valja rei da su to ipak tek
skromni poeci; jer crkva je i ovdje odreivala pravila, pa osobno poduzetnitvo, materijalni
probitak i takmienje nisu bili doputeni, kao to je i sluenje novcem radi stvaranja novca bilo
moralno nedopustivo.
DRUTVENA STRUKTURA. Iako se moe govoriti o otroj klasnoj podvojenosti u feudalnoj
Evropi na feudalce i kmetove, odnosno na zemljoposjednike i gospodare na jednoj i bezemljae i
sluge na drugoj strani, ipak je ta slika pojednostavljena, jer ne pokriva sve kao ni slika o tri stalea.
Postojala je naime i u srednjem vijeku razgranatija d r u t v e n a r a s l o j e n o s t s obzirom na
poloaj, pravo, zanimanje i ivljenje. Meu feudalcima postojali su svjetovni feudalci i crkva.
Unutar crkve kao posebne institucije postojala je takoer razlika izmeu vieg sveenstva, koje su
uglavnom inili plemii, a koji su drali vie crkvene poloaje, ivjeli u gradovima, bogatije i bili
pismeni, i niega, koje su inili siromaniji, a koji su ivjeli na selu, skromnije i bili neuki. Uz
feudalnu hijerarhiju i slobodne seljake valja spomenuti i poseban sloj vitezova (konjanika), jedne
vrste profesionalnih ratnika poput japanskih samuraja, koji se regrutirao iz kruga osiromaenih
plemia. ivjeli su oni na plemikim dvorovima, provodei ivot u brojnim ceremonijama, a imali
su i poseban kodeks asti poput samurajskog buida. Ostalo je dosta spomena o njima u
knjievnosti. S pojavom gradova javlja se i graanski stale trgovaca i obrtnika. Pa i u sloju
obrtnika postoji razlika izmeu majstora, kalfe i naunika (egrta). Poloaj i ivot svih njih osim
naunika bio je u osnovi drugaiji nego poloaj i ivot kmeta.
K m e t je bio neposredno u vlasti feudalca, sluga gospodara. Gospodar samo to nije mogao
prodati kmeta, gotovo da je sve drugo mogao. Ni kmet ni njegova djeca nisu mogli otii s posjeda;
kmetov sin ili ker nisu se mogli eniti ili udavati izvan imanja, ili je za to valjalo plaati dae.
Malo je gdje postojao toliki broj razliitih davanja kolikima je bio izloen srednjovjekovni evropski
kmet. Ni kranske moralne zasade nisu mnogo ublaavale injenicu da je feudalac osjeao svoje
pravo gospodara nad kmetom kao slugom.13
UPRAVA. E v r o p s k i s r e d n j i v i j e k u p r a v n o o d l i k u j e nepostojanje pravnog
graanskog poretka, izbornih javnih poloaja i u osnovi nepostojanje dravnog suvereniteta radi
dijeljenja i nasljednosti feuda s upravnim ovlatenjima. Kao to je spomenuto, uprava je u osnovi
bila u rukama feudalaca, oni su i gospodari i zatitnici ljudi na svojim posjedima.
S t v a r a n j e novih oblika uprave poinje s Kapetoviima u Francuskoj (dinastije koja je
dola na prijestolje krajem 10. st., a vladala sve do revolucije 1793. god.). Oni ustanovljuju
skuptinu s predstavnicima gradova, plemstva i sveenstva tri srednjovjekovna stalea. Slino e
se javiti u Engleskoj poetkom 13. st., nakon pobune baruna koji su smatrali da je zakon iznad
kralja i da ga se ovaj mora pridravati, te da on mora vladati uz savjetodavno tijelo velikog vijea
plemia. Sredinom tog stoljea prisilili su kralja da parlament, koji su inili plemii i predstavnici
graana, saziva obavezno tri puta godinje. U to vrijeme organizira se i u gradovima uprava. Valja
imati na umu i to da je ve postojalo zanimanje za Justinijanov kodeks rimskog prava, te da u
Evropi 13. st. imamo studij ne samo kanonskog nego i civilnog prava. Razumije se, nije uprava u
svim zemljama zapadne Evrope tog razdoblja ista, postoje od zemlje do zemlje vee ili manje
razlike.
KOLSTVO. Stanje koje je na podruju zapadne Evrope nastupilo upadom naroda, kako je
spomenuto, zadugo e prekinuti civilizacijske institucije, u prvom redu kolstvo. Crkva je mogla
drati prevlast nad svime, spomenuli smo, jer su sveenici bili jedini pismeni, a samostani dugo
jedina sredita intelektualnog rada. Prednjaili su u tome samostani u Irskoj, pa e njihovi redovnici
85

iriti pismenost i na kontinentu. Shvativi potrebu pismenih i kolovanih ljudi radi organizacije
dravnog ivota Karlo Veliki poziva redovnike na dvor i potpomae njihov rad pa se i govori o
karolinkoj renesansi.
I n t e l e k t u a l n i r a d dugo se u srednjem vijeku u zapadnoj Evropi sastojao u prepisivanju
Biblije, Augustinovih djela, nekoliko Platonovih i Aristotelovih djela, Justinijanova kodeksa i u
komentiranju tih djela. Bogatiji duhovni ivot poinje tek od 12. st. kad se razvija skolastika
struja realista i nominalista, i javljaju znaajnija imena od Abelarda do D. Scota, R. Bacona i Tome
Akvinskoga. Na buenje duhovnog ivota utjecala je i blizina islama, u prvom redu velikog
duhovnog islamskog sredita Cordobe. Ali o znanosti u Evropi ovoga razdoblja ne moemo govoriti
Bilo je to i zbog vjerske ideje da istraivanje svijeta kao bojeg djela znai sumnju u boga, da je to
dakle posao avolski, posao arobnjatva i praznovjerja, to je crkva osuivala i progonila.
Crkva je imala vlast u odgoju i kolstvu. k o l e se poinju javljati prilino kasno, najprije
pri vjerskim ustanovama pri samostanima samostanske kole, a pri biskupijama biskupske ili
katedralne kole. U prvima se stjecalo osnovno znanje, a druge bijahu kole tipa srednjeg
obrazovanja i iz mnogih e se kasnije razviti sveuilita. U talijanskim gradovima pri kraju ovog
razdoblja otvaraju se i laike osnovne kole. kolske je programe srednji vijek preuzeo iz grkorimske tradicije, sa sedam slobodnih umijea etiri znanstvena (geometrija, aritmetika,
astronomija i glazba) i tri knjievna (gramatika, retorika i dijalektika).
Od 12. st. poinju se i u zapadnoj Evropi osnivati s v e u i l i t a, i do kraja naeg razdoblja
postoje ve ova poznata sveuilita: u Italiji, u Bologni i Padovi, u Parizu Sorbonne, u Engleskoj
Oxford i Cambridge. Na njima se ve osnivaju posebni studiji ili fakulteti teologije, medicine,
kanonskog prava i civilnog prava. Nastava se na njima odvijala u predavanjima i raspravama. Kako
su programi istovrsnog studija na tim sveuilitima bili isti, studenti su esto studirali na vie
sveuilita. Vladari daju sveuilitima zatitne povelje. Sveuilita i sveuilitarci u poetku su bez
zgrada i domova, ali se kasnije javljaju mecene i fundacije. Pjesma, vino i ene nisu bili strani
sveuilitarcima, pa su ponekad izazivali graane kranskog udorea. kolovalo se preteno za
sveenike slube, ali i za graanske, dravne slube, prema tome kako su se razvijali drugi oblici
ivota.
Obrtniko umijee stjecalo se naukovanjem.
UMJETNOST. Umjetnost zapadne Evrope ovog razdoblja relativno je skromna i po opsegu i po
tehnikom dosegu. Srednjovjekovno slikarstvo u znaku je shematskih prikaza izabranih vjerskih
sadraja na freskama i vitrajima. Rijetko kiparstvo u pravilu je raeno bez vee vjetine.
Graditeljstvo je u znaku romanike na jugu i neto kasnije gotike na sjeveru, i ima vrijednih
ostvarenja.
to se knjievnosti tie, moemo govoriti o dvije vrste knjievnosti, o pukoj usmenoj i na
narodnom jeziku i o slubenoj, vjerskoj, odnosno crkvenoj pisanoj na latinskom jeziku. Druga je u
slubi vjere, pouna, a prva je arolikija u sadraju iako se istiu junaki epovi kao ep o
Rolandu, Nibelunzima i slini. A valja upozoriti i na provansalsko trubadursko pjesnitvo o ljubavi
srca (a ne posjedovanja), koje e se nakon kriarskih vojni na albigenze proiriti u Italiju i
Njemaku i utjecati na kasnije renesansno pjesnitvo. Na podruju duha uzima se djelo teologa
Augustina De civitate Dei za poetak evropskog srednjeg vijeka, a B o a n s k a k o m e d i j a
Dantea Alighierija za kraj toga i za poetak novoga razdoblja.

OSTALE SREDNJOVJEKOVNE CIVILIZACIJE

Civilizacijska su se podruja u razdoblju srednjega vijeka znatno uveala, brojniji su narodi
to su uli u civilizacijski krug, ali nekih bitnih civilizacijskih promjena to razdoblje nije donijelo. S
obzirom na bogatstvo civilizacijskog ivota od srednjovjekovnih civilizacija uz kinesku je na
najvioj razini islamska. S druge strane, s oblicima urbanog, dravnog i klasnog ivota nalazimo
86

neke zajednice koje se ne slue pismom, kao to su Inke, As teci i podruja sredinje Afrike.
GOSPODARSTVO. Iako su se urbani prostori proirili pa s njima i obrti i trgovina, poljoprivreda je
temeljna grana gospodarstva i srednjovjekovnih civilizacija.
Tako je i u Islamu se proirio na prije poznata poljoprivredna podruja kao to su Egipat,
Mezopotamija i Indija. Ali za srednjovjekovnog razdoblja Islama poljoprivreda nee u tim
podrujima doivjeti neko znatnije poboljanje. Valja rei da je Islam kao posrednika civilizacija u
irenju civilizacijskih tekovina u toku srednjeg vijeka znaio to i u vezi s nekim uzgojenim
biljkama, prenio je npr. agrarne u Evropu.
Na prostoru Islama mnogi e stari gradovi sad biti uveani, a mnogi e se novi pojaviti s
bogatim gradskim ivotom i kao sredita trgovine i raznolikih obrta. Izraevine od kovina, izradba
opeka, odjee, raznolikih predmeta za domainstvo te miomirisa bijahu poprilini; a neka su
islamska sredita pojedinih obrta bila poznata nadaleko. I trgovina je oivjela na prostoru na koji se
proirio Islam. A bijahu islamski trgovci u trgovakim vezama i s izvanislamskim podrujima, pa e
do 13. st. Islam ak trgovaki zagospodariti Indijskim oceanom. Uz spomenuto ni rudarstvo nije
bilo zapostavljeno; bilo je dosta rudnika srebra, olova i soli.
U Islamu je sve poivalo na Kuranu, a u Kuranu su i mnoge odredbe u vezi s
gospodarstvom, npr. zabrana kamata, zabrana velike dobiti, odredba da kapital slui dobru cijelog
drutva itd; ali se u praksi od toga ipak odstupalo.
Procvat gradskog ivota, obrta i trgovine to ga je Indija, ivjela za dinastije Gupta nee
posve zatrti ni islamci; a u junom e dijelu ostati i dalje samostalne indijske drave. Indija je u
proizvodnji tkanina, predmeta od kovina, u draguljarstvu i mirodijama i dalje na glasu te sudjeluje u
meunarodnoj trgovini tim proizvodima.
Uprava u Bizantu se brine za poljoprivredu, nastojei da se u poljoprivredu uvede sve ono
novo to e poveati proizvodnju. Prijestolnica pak Carigrad nije samo upravno sredite i uz
Bagdad najsjajniji i najvei grad ovog razdoblja nego je i veliko trgovako sredite i grad bogata
obrta. Preko Carigrada ide trgovina od istoka do zapada i od sjevera do juga Starog svijeta u
Carigrad dolaze trgovci iz Kine i Francuske, iz Skandinavije i Arapskog poluotoka. Takav trgovaki
poloaj Carigrada mnogo je znaio za Bizant. Vidi se to najbolje po injenici da je poeo
gospodarski i politiki slabiti otkako je poeo sniavati carine Veneciji u 11. st. a Venecija
poinje tada trgovaki jaati. Inae je cjelokupno gospodarstvo centralistiki ureivano iz Carigrada
zemljoradnika proizvodnja i davanja, organiziranje i obrtnika i sav trgovaki ivot.
Teite drava srednje Afrike srednjovjekovnog razdoblja takoer je na poljoprivredi.
Kako su sredita tih drava esto relativno veliki gradovi, bili su osim zemljoradnje i stoarstva
razvijeni i obrt, a naroito trgovina. U zapadnom podruju trgovaki putovi vodili su od Gvinejskog
zaljeva preko Timbuctua do Sahare i Sredozemlja na sjever i do jezera ad na istok. A trgovaki je
bilo povezano i podruje od Konga do ua Zambezija. Osim meunarodne trgovine postojala su i
brojna lokalna sajmita na kojima se trgovalo vikovima proizvoda. Zlato, bjelokost i kola-orasi bile
su glavne domae robe meunarodne trgovine, a od stranih sol, ali i predmeti od kovina, platno i
nakit, koji su dolazili iz Sredozemlja, pa i iz Indije. Ustanovljene su bile mjere i sredstvo razmjene;
zapravo sredstva, jer osim zlatnog praha znali su to biti i komadi eljeza, soli, platna ili koljke.
Trgovinu robljem, koja e s dolaskom Evropljana u ta podruja poprimiti neuven opseg,
prakticirali su islamci. Monopol trgovine u zapadnim podrujima drali su narodi Mande, Hause i
Songhai. Kad su Evropljani doli u ta podruja, nali su tamo ve razvijeno trite.
Osim pripadnika vladajue kaste Inka su drugi u njihovu carstvu bili u osnovi
poljoprivrednici. Samo onda kad nije bilo vrijeme zemljoradnikih poslova oni vjetiji u obrtima
obavljali su obrtnike poslove, ene izraivale odjeu, a mlai obuu, ostali pak gradili ceste, kopali
i istili kanale, pravili terase ih radili na drugim javnim radovima. Velika se briga posveivala
zemljoradnji kopanju kanala u nizinskim ili ograivanju terasa u visinskim podrujima s malo
obradive zemlje, pa odravanju polja, sjetvi i etvi. A isto tako i stadima i lovu. U uzornoj
87

birokratskoj dravi Inka sredinja je vlast sve odreivala i ureivala. Upravi je bio cilj da svi u
dravi budu zbrinuti. Cestama carstva Inka ila je pota, vojnici, razliiti dravni slubenici, ali ne i
trgovci. Dravi Inka trgovina je bila neto strano.
Poljoprivreda bijae osnovom i u Asteka. Kao vladajua kasta Asteci su bili zemljovlasnici,
ali su bili duni brinuti se o zemlji. Ono to su Evropljani vidjeli doavi u Tenochtitlan dovoljna je
potvrda da obrti i trgovina bijahu razvijeni. Izgraen na jezeru, izmeu njegovih kanala bile su
zgrade i vrtovi, a na brojnim specijaliziranim trnicama moglo se kupiti od poljoprivrednih
proizvoda, izraevina u glini, bakru ili zlatu do (na alost!) robova. Bogatstvo i uda dvora
Montezume II zaudili su Evropljane, a to ujedno govori i o gospodarskim mogunostima podruja
na kome su Asteci Vladali. I ovdje je asteka uprava vodila cjelokupan ivot, pa tako i gospodarski,
samo su vanjsku trgovinu prepustili stanovnicima jednog osvojenog grada.
U srednjem vijeku poljoprivreda je bila osnova gospodarstva i na podrujima spomenutih
civilizacija i na podrujima to su vie ili manje bili pod njihovim utjecajem.
DRUTVENA STRUKTURA. Kao to ni u antikom razdoblju nije bila drutvena struktura ista u
svim civilizacijama, tako nije bila ni u srednjovjekovnom razdoblju. Iako prevladavaju razliiti
oblici feudalne strukture, ropstvo nije posve uklonjeno, ono se, spomenuto je, zadralo u Kini,
nalazimo ga u Srednjoj Americi, u Islamu i pod njegovim utjecajem u srednjoj Africi, u iba,
djelomice u Indiji i u Bizantu.
U Indiji se nakon pojave kasta drutvena struktura nije bitno mijenjala, samo se poveao
broj kasta; a nakon dolaska islamaca ovi su postali vladajua klasa, odnosno kasta.
U Islamu postoje u poetku etiri klase: Arabljani, neomuslimani (mavali), zimije i robovi.
Arabljani ine nasljednu ratniku aristokraciju i zapravo su kasta. Na osvojenim podrujima
uzimaju zemljita i daju u zakup, a oni ive raskono u gradovima. Od poreza plaaju samo vjerski
porez; a od prihoda osvojenih podruja i ratnog plijena dobivaju dravnu potporu.
Pripadnici pokorenih naroda koji su preli na islam postali bi klijenti (mavali) nekog
arabljanskog plemena. Ostavljena im je zemlja, ali su morali za to plaati porez zemljarinu; nisu
meutim plaali glavarinu. Mogli su sudjelovati i u ratovima, ali samo kao pjeaci, pa su bili manje
plaeni i dobivali su manji dio plijena; a nisu imali ni dravnu potporu. Tako su se u pravima
razlikovali od istokrvnih Arabljana muslimana. Treoj klasi pripadali su pripadnici pokorenih
naroda nemuslimani; ali Arabljani su razlikovali pripadnike objavljenih vjera u koje su ukljuivali
idove, krane, sabejce i mazdaiste od ostalih. Prvi su morali plaati poreze zemljarinu i glavarinu
kao danak za muslimansku zatitu i ostavljeno im je autonomno (vjersko) sudovanje. Drugima je
dan izbor: islam, ma ili danak, pa je to djelovalo i na prijelaz na islam.
Iako robovi nisu inili osnovu u proizvodnji, niti veinu stanovnitva u Islamu, ropstvo je
bilo raireno, a robova mnogo pripadnika svih rasa i naroda osim Arabljana. Robovima su
postajali ratni zarobljenici ili se do robova dolazilo pljakakim pohodima i trgovinom. Vjera je
zabranjivala da musliman postane robom, ali rob nemusliman ako je i prihvatio islam nije time bio
osloboen ropstva. Robovima su postajali ne samo odrasli mukarci nego i ene i djeca. Bila je na
islamskom podruju vrlo razgranata trgovina robljem, naroito nakon porasta sloja bogatih trgovaca
i poduzetnika. U vrijeme Umaida arabljanski su plemii drali i po tisue robova, a jo vie kasniji
poduzetnici. Kuran je dodue nalagao oslobaanje robova kao dobro djelo koje se nagrauje na
onom svijetu, pa je u rijetkim sluajevima oslobaanja rob postajao klijentom. Robovi su radili kao
kuna posluga ili na imanjima, u rudnicima i na brodovima. ivot im je bio prilino teak, pa je bilo
i ustanaka robova. Valja spomenuti da su robovi mogli sluiti i u vojsci, npr. mamelci, ali e oni
postati zatim povlateni sloj koji e odigrati znaajnu ulogu u islamskom svijetu.
Za vrijeme Abasida drutvena se struktura s obzirom na prve dvije klase izmijenila. Budui
da se arabljansko ratniko plemstvo odalo raskonom gradskom ivotu, da se u mnogih javila elja
za povratkom na poluotok, da je usprkos zabrani bilo i mijeanih brakova s mavalima, klasa mavala,
koja je sada brojano i materijalno ojaala, postat e vodea klasa koju ine trgovci, bankari,
88

inovnici, zemljoposjednici, ulemi (tumai vjere), pravnici, uitelji itd.

Dioklecijanove mjere da se svatko bavi poslom svoga oca ostale su vaee i u toku cijele
povijesti drugog Rima Bizanta, iako je bilo i drutvene pokretljivosti, pada u nie slojeve i
pomicanja u vie kastriranjem djece, udajom, slubom u vojsci, trgovinom i kolovanjem.
U Carigradu je na vrhu drutvene ljestvice carski dvor, a zatim plemstvo, aristokracija
bogatstva koja je bilo trgovinom bilo nagradom u vojsci ili nekako drugaije dolazila do novca i
ulagala ga u zemlju, ulazila u dravnu slubu, kupovala titule i kue u Carigradu i ljetnikovce izvan
grada i provodila ivot u dokolici i ogovaranju. Nii dravni slubenici, sveenstvo, trgovci i
obrtnici inili su srednje slojeve. Carigrad je zatim zadrao odliku Rima i u brojnom
lumpenproletarijatu koji kao i u Rimu ivi od kruha i cirkuskih igara, ali i radi na javnim radovima.
Ipak drava se brine o njemu gradei mu sirotita i bolnice. Usprkos injenici da je kranstvo, koje
je protiv ropstva, bilo u Bizantu dravna vjera ropstvo.se u Bizantu odralo sve do 14. st., ali robovi
nisu mogli biti krani. ak su uz privatne postojali i dravni robovi koji su radili u rudnicima i na
javnim radovima.
U pokrajinama se istiu brojem ovisni seljaci to ive u ovisnim zajednicama, zapravo
kmetovi koji gospodaru plaaju porez i ija su djeca nasljedno u istom poloaju. Ima i slobodnih
seljaka to ive u slobodnim seoskim zajednicama, koje su porezne jedinice. Ali postojalo je i
zemljino plemstvo, koje je i slobodne seljake pretvaralo u kmetove kad nisu mogli dravi plaati
poreze. Naravno da i u pokrajinama ima dravnih slubenika, sveenika, obrtnika i trgovaca.
Drave srednje Afrike odlikuje u vezi s poloajem i ivotom podjela na uski krug
kraljevskog dvora koji ine roaci, umjetnici i obrtnici, dravni slubenici i vojnici i na veinu koja
ivi u krvnosrodstvenim skupinama bavei se zemljoradnjom i duna je vladaru plaati porez.
Kasnije e se oblikovati poseban sloj trgovaca.
U carstvu Inka Inke su bili vladajua kasta, zatvorena upravljaka grupa visokih
dravnih slubenika, vojnih zapovjednika, sveenika i uitelja. Pripadnici ostalih naroda i plemena
osvojenih podruja, esto i preseljeni, predstavljali su podreeno zemljoradniko stanovnitvo
kojima su Inke upravljali i sve im odreivali; iako su se Inke brinuli da budu materijalno
zbrinuti, a ostavljali su im i vjeru, jezik i vlastite nie slubenike.
U susjednih i b a postojale su tri klase, zapravo kaste plemia, obinih ljudi i robova.
Asteci su u dravi, poput Inka, bili vladajua kasta upravljaa, vojnika, sveenika i uz to
zemljoposjednika. Podijeljeni su bili u rodove, koji su se razlikovali po bogatstvu, posjedovanju
zemlje i robovima. Poseban je bio poloaj trgovaca koji su mogli stei i veliko bogatstvo, ali nisu u
pravima bili izjednaeni s Astecima. Asteci su samo dio stanovnitva osvojenih podruja stavljali
pod neposrednu vlast, kao podreene podanike s obavezama, a ne sve da bi imali mogue
neprijatelje, kako emo vidjeti. Postojalo je u dravi Asteka i ropstvo. Robovi su se prodavali na
trnicama Tenochtitlana.
Iako je Japan stalno pod velikim kulturnim utjecajem Kine, njegova drutvena struktura i
uprava nisu iste kao u Kini poslije dinastije 'in, nego odgovaraju feudalnoj strukturi dinastije ou i
srednjovjekovne zapadne Evrope.
UPRAVA. Uprave kao i drutvene strukture civilizacija srednjovjekovnog razdoblja imale su nekih
zajednikih odlika, ali su se u prilino razlikovale od civilizacije do civilizacije.
S dolaskom muslimana u veliki dio Indije se s obzirom na upravu utoliko promijenilo to su
muslimani postali vladajua klasa odnosno kasta, a sve drugo ostalo je u biti po, starom.
Islam predstavlja i vjeru i svjetovnu zajednicu i kulturu; a znai i jedinstvo svega toga. Kalif
je uvar prorokove batine (Kurana), vjerski je i svjetovni vladar, apsolutni, kako je prije istaknuto.
Na jedinstvu svjetovnog i vjerskog temeljit e se u Islamu i sudstvo, pa e pripadnici drugih vjera
biti pod sudstvom svojih vjerskih zajednica osim u sluaju spora izmeu njih i pripadnika
islama, kad je nadleno islamsko sudstvo.
U poetku dok su arabljanski ratnici irili prostor Islama zadrali su na osvojenom prostoru
89

bizantijsku i perzijsku upravu i inovnike, jer su sami bili bez dravne tradicije i nekolovani. U
vrijeme Abasida, kad u prvi plan izbijaju mavali, stanje se mijenja, umjesto arapske nasljedne vojne
aristokracije jedinstvo carstva odrava vjera. Kalif je i dalje apsolutni vladar i s vie teokratskih
odlika nego za Umaida. Uprava je podijeljena u vie ministarstava pravosua, vojske, financija,
pota i obavjetajne slube. Na vrhu upravnog aparata je vezir podreen kalifu. U pokrajinama su
vlast predstavljali emiri (namjesnici) i emili (financijski nadzornici).
Ali u vrijeme Abasida dolazi do rascjepa islamskog carstva, stvaraju se samostalne politike
zajednice u panjolskoj, Maroku, Tunisu i Egiptu. Od sredine 10. st. presudan postaje poloaj
vrhovnog komandanta. Kalif je dodue sauvao poloaj i formalnu vlast suverena Islama
poglavara crkve i drave, ali njegova stvarna vlast prestaje.
U novostvorenim islamskim politikim zajednicama, posebice u Egiptu, uprava je poneto
drugaija. Znaajnije e promjene uvesti kasnije i Turci. Oni e velikog sultana pretvoriti u stvarnog
vladara (pa e ga i ostali drati kalifom sve do Ataturka), uvesti feudalizam i od Bizanta preuzeti
neke elemente uprave. U njihovo e se vrijeme drutveno-upravni poredak temeljiti na zemlji, a ne
na etnikoj pripadnosti ili novanom bogatstvu.
Kako je u Islamu vlast u dravi teokratska, valja spomenuti da su svi pokreti ili protesti, bilo
socijalni bilo narodni, dobivali vjersko ruho stranka je vjerska, uenje teoloko, orue je sekta, a
izvrilac misionar.
Valja na kraju spomenuti da se pravo, kao i sve drugo u Islamu, temelji na Kuranu.
U Bizantu iako je formalno ostala dvojna vlast imperatora i senata, suverenitet naroda, a
osnova svega imalo je biti pravo, pa i prijestolje formalno izborno, pri emu moraju sudjelovati
senat, vojska i carigradski narod stvarno je vladao car autokratski, a neki dre i teokratski. Car je
imao apsolutnu vlast u pitanjima zakonodavstva, sudstva, vojske, uprave, nadzora, izbora i
otputanja slubenika, a odluivao je i u crkvenim pitanjima. Drava se smatrala vjerskom
(kranskom) zajednicom, a car poglavarom te zajednice. On je predsjedao ekumanskim saborima i
u praksi postavljao patrijarhe. Car je bio svet i oboavan. Iako je formalno bio izboran, prijestolje
zapravo nikada nije bilo prazno, jer se novi car krunio jo za ivota prethodnika ili je u sluaju
odsustva cara vladala carica. Ideju o krunjenju cara preuzeo je Bizant od Perzijanaca; cara je krunio
carigradski patrijarh, a uoi tog ina svi su slubenici carstva davali sveane izjave o vjernosti caru.
Bizant je bio snano birokratsko-centralistiko carstvo. Postojao je upravo nepregledan broj
slubi i titula i neprestano su se javljale nove. to se tie titula, carevi su npr. nosili titule august,
imperator, autokrator, bazileus; carica augusta, pa vasilisa; prijestolonasljednik cezar,
sevastokrator, despot; ua rodbina nobilisimusi, kuroplati, sevasti, protosevasti itd.; a najvia
titula do koje su mogli doi i drugi bila je najprije patricij, ali kad je broj takvih veoma porastao
uvodi se jo poasnija antipatricij, pa magistar itd., a ispod magistra bilo je jo 11 titula. Takve
poasne titule mogle su se kupovati. Naravno da je jo mnogo vei bio broj slubi, a pogotovo
slubenika.
Upravna podjela carstva i sam ustroj uprave mijenjali su se u toku postojanja carstva. Od 7.
st. carstvo je podijeljeno u teme, kojih je u 10. st. bilo 25, osim Carigrada i Rima prije odvajanja
koji su imali vlastitu upravu. Teme su se opet dijelile na 2 do 3 tourmaie, a ove na 3 moiraie.
Sredinja vlast je u Carigradu i glava joj je car. Upravu ine brojni slubenici koji vode novane,
vojne, porezne, diplomatske i druge poslove. Postojao je poseban glavni slubenik na dvoru
neposredno odgovoran caru; u poetku to bijae magister officii. U temama, koje su nastale kao
vojna podruja dodijeljena jednom puku, vojna i civilna vlast bila je u nadlenosti komandanta
stratega. On je ispod sebe imao 11 klasa slubenika. Postojali su slubenici sredinje uprave i
slubenici koji su njih nadzirali, pa putujui nadzornici, a bila je mogua i prituba na rad
slubenika lokalnog stanovnitva. Svi vani sporovi rjeavali su se u Carigradu.
Carska je birokracija proimala cjelokupni ivot u Bizantu, kao to je to inila crkva u
zapadnoj Evropi; i kao to je celibat na zapadu imao osigurati snagu crkve, tako su kastrirani
dravni slubenici imali osigurati mo drave u Bizantu. Eunusi su bili stup bizantijske drave,
90

mogli su doi do svih poloaja osim do carskog i prefekta Carigrada. Da bi se izbjegle spletke i
opasnost uzurpiranja vlasti, carstvo se opredijelilo za slubenike koji ne mogu imati djece. Naravno
da bi se odrala ta golema armija dravnih slubenika, uz vojsku i trokove na diplomaciju, valjalo
je imati mnogo novaca, a on se namicao brojnim porezima zemljarinom, glavarinom, na ognjite,
na ivotinje, na alatke, na gradsko zemljite, na nasljee, pristojbama za sluaj smrti, lukim
pristojbama, carinama, trinim pristojbama itd.,14 osim prihodima iz dravnih radionica,
monopolima na svilu, prodajom titula itd.
Srednjovjekovne drave srednje Afrike su politike zajednice. To su kraljevstva u kojima
je jedna (ili nekoliko sredinjih) zajednica vea a niz manjih na rubovima. Podanika je u takvom
kraljevstvu moglo biti od nekoliko desetaka tisua do nekoliko milijuna. Na elu takve drave bio je
kralj, kome su se pridavale boanske moi i odavalo pobono potovanje. U vazalnom odnosu
prema njemu bile su poglavice drugih zajednica. U kraljevstvu se upravljalo na birokratskom
naelu, preko slubenika koji nisu upotrebljavali ni pero ni tintu ni papir. Kralj je postavljao i
smjenjivao slubenike. Njihov je broj ovisio o veliini i gospodarskoj snazi kraljevstva. Na vrbu je
nekoliko velikih slubenika, a zatim slijedi hijerarhija niih, koji se izabiru izmeu kraljevih sinova,
neaka i povjerenika pouavanih na dvoru. Njihova je glavna zadaa bila sakupljanje poreza (koja
se sastojao od ena, slugu, hrane i pia) za kralja i dvor, odnosno za stanovnike grada i za vanjsku
trgovinu koja je bila u rukama kralja.15
S dolaskom islama, pa onda i pisma i kola, uprava se poinje mijenjati. Naime, u takvim
zajednicama uprava se u pravilu regrutirala na krvnosrodstvenoj osnovi, povjerenju i odanosti, a to
nije moglo jamiti trajnost zajednice to e se rijeiti tek uvoenjem obrazovanih slubenika i
pisanog voenja dravnih poslova. Stoga e vladari i ui krug prijei na islam, i islamci e onda
voditi upravu.
Inke su ratom i diplomacijom uspjeli ne samo stvoriti golemo carstvo razliitih naroda i
plemena nego ga i odrati zahvaljujui svojoj upravi. Postojala je hijerarhijska upravna podjela
carstva osnovnu ili najniu jedinicu inilo je 10-50 obitelji na elu s nadglednikom, 10
nadglednika odgovaralo je poglavici (kurake), iznad kojih su vii kurake, odgovorni za 1 000 do 10
000 obitelji, nad ovima su upravljai pokrajina, nad ovima pak guverneri etiriju strana carstva, a na
vrhu je car Inka u Cuscu. Kurake su ljudi odgovarajueg podreenog naroda ili plemena, a
upravitelji pokrajina i etiriju strana carstva su Inke.
U dravi se vodi stroga evidencija i nadzor nad svime, pa i ovdje imamo sustav dravnih
slubenika i njihovih nadzornika. O radu, redu i ivotu obitelji neposredno je odgovoran
nadglednik. Evidencijom, nadzorom i mreom cesta, odnosno na njima organiziranom potom, car
ima pregled nad svime to se dogaa u carstvu. U carstvu je sve odreeno od zemljita, rada,
poreza do enidbe, jela, pia i ponaanja svakog pojedinca. Uprava, slubeni jezik i vjera su od
Inka; ali spomenuto je da je skupinama podanika ostavljen i njihov jezik i vjera, a pri preseljavanju
vodilo se rauna o tome da se preseljavaju vee skupine zajedno. Drava se brine za one kojima je
potrebna skrb za udovice, starce, nemone. Dio zemlje je carski, dio namijenjen hramovima, a
dio zemljoradnikom stanovnitvu. I ovdje je vladar apsolutni i pridaju mu se boanske moi i trai
bogotovanje (zato je Pizaro umorstvom vladara obezglavio stanovnitvo).
U susjednih iba oblik zajednice labava konfederacija, i uprava apsolutna vlast
vladara i svetost vladara veoma su slini kao u podruju srednje Afrike.
Pri upadu u asteku dravu su zatekli na vrhu jednog vladara sa svim ovlastima. No prije
toga postojala su dva upravitelja, jedan za sudstvo i civilnu upravu, a drugi za rat i vanjske poslove;
ovaj drugi bio je to doivotno. Ali odlunu je ulogu imao savjet starjeina astekih rodova. Postojali
su visoki slubenici; postajali su to oni Asteci koji su se od mladosti posvetili odgoju i uenju u
hramovima. Od pokorenih Asteoi su obiavali dovesti u Tehnochtitlan vladare ili taoce, a 30%
njihova podruja staviti pod neposrednu upravu. Upravljai, suci, sveenici i ratnici bih su Asteci.
Subjekata vlasti u Japanu je vie, i od vremena do vremena, njihov se poloaj mijenjao. Bili
su to boanski car, pa pojedine snane plemike kue, zatim brojni feudalci (kao u
91

srednjovjekovnoj Evropi), a ponekad su i neki samostani budistikih redovnika igrali vrlo znaajnu
ulogu u vlasti. I kad je bio sklonjen od neposredne vlasti, car nije prestajao biti carem (zato se
carska loza Jamato i ouvala od prvih japanskih careva do danas).
VJERA. U civilizacijskim podrujima u srednjem vijeku gotovo da se nije pojavila u biti nova
vjera. Jer to nije u cjelini ak ni islam.
U Islam su na podlogu Starog zavjeta s novim tumaenjima ugraeni elementi
arabljanskih predislamskih vjerskih obiaja i neki elementi kranstva. To je monoteistika vjera s
bitnim elementima kranske vjere boga tvorca i gospodara, raja i pakla, anela i avola, ovog i
drugog svijeta, proroka itd., s tim da islam npr. ne priznaje Isusa kao sina bojeg i posljednjeg
proroka, nego je posljednji prorok (ali ne sin boji) Muhamed. Muhamedu je zapravo nova vjera
imala biti u prvom redu sredstvo za ujedinjenje arabljanskih plemena. Sveta knjiga islama je Kuran,
djelo Muhamedovo, cjelovitije od svetih knjiga svih drugih vjera u njemu su odredbe o svim
pitanjima vjere i gotovo o svim pitanjima ivota, zato je i postalo temeljem cjelokupne islamske
kulture.16 Svakog muslimana obvezuje vjera na pet svetih dunosti: 1. na vjeru u jednog boga Alaha
i njegova proroka Muhameda, 2. na pet dnevnih molitava, 3. na post u mjesecu ramazanu, 4. na
hodoae u sveto mjesto (za one koji to mogu), 5. na pomaganje siromanih (zekat), a neki istiu
da je i rat za vjeru jedna od svetih dunosti. Naglasak je u vjeri na pokornosti Alahu (sama rije
islam znai pokornost) i na strogom pridravanju odredbi Kurana. I u islamu postoje vjerske
institucije i slubenici, kao i brojne sekte.
U Indiji je hinduizam preko svojih brojnih sekti ostao i dalje vjera Indijaca. Sjever e se
dodue djelomice islamizirati, a pod utjecajem islama pojavit e se i neke sinkretistike vie sekte
nego vjere.
Kranstvo je i u Bizantu javna vjera; od zapadnoevropskoga razlikuje se u liturgiji i
crkvenoj organizaciji, a zatim i u tome to u Bizantu postoji jedinstvo svjetovne i duhovne vlasti i
to su doputene narodne crkve.
Podruje srednje Afrike aroliko je vjerski koliko i etniki, s vjerovanjima koja bismo
mogli imenovati uobiajenim nazivom animistikim te kultom boanskog vladara. Valja ponoviti da
se islam u razdoblju srednjega vijeka nije ovdje proirio znatnije na nie slojeve, nego se zadrao na
uem krugu viih slojeva.
Vjera u Inka grupi takozvanih astralnih vjerovanja, tj. takvih gdje su glavna boanstva
nebeska tijela ili astralne pojave sunce, mjesec, zvijezde itd. No i ovdje nalazimo lik boga
jaguara; a postojao je i kult bogo-cara. Glavno im boanstvo bijae Virakoka. Imali su hramove i u
njima poznate uvarice hrama. Iako su Inke drugim narodima d plemenima ostavljali njihove vjere,
ipak je vjera Inka bila u carstvu slubena.
ibe su se isticali okrutnom vjerom s ljudskim rtvovanjima bogu Sunca. Imali su hramove
i velika obredna sredita. Sveenici su se isticali u dravi, a postojala je i sveenika hijerarhija.
Po okrutnosti vjerskih rtvovanja posebice se istiu Asteci. su mnogo toga preuzeli iz
kultura svojih prethodnika i susjeda, pa tako i mnoga bo-anstva i vjerovanja, ali vjerovali su da sve
svoje uspjehe duguju svom boanstvu Huitzilopochtliju (Ljevorukom kolibriu) i da ljudskim
rtvama moraju odravati i dalje u naklonosti. Zbog te monstruozne ideje radili su stravina djela
na okrutan su nain rtvovali ponekad, dre neki, na desetke tisua ljudi, tako da je Tenochtitlan
plivao u krvi. Iako su se katkad i sami Asteci dobrovoljno rtvovali, u pravilu su rtve bili ratni
zarobljenici. Zato Asteci nisu sve pobijeene neposredno podvrgli svojoj vlasti, nego su dio
ostavljali kao budue neprijatelje radi rata, odnosno radi zarobljavanja za rtvovanje.
Izvorna japanska vjera je into (put bogova). Panteistika ili animistika vjera o dva
svijeta, gornjem i donjem, koji su odraz jedan drugoga. To je vjera kulta prirode, svjetla i istoe.
Nema kulta zla i tame, pa Japanci i svoju zemlju potresa smatraju rajskom zemljom. Glavno je
boanstvo boica sunca Amaterasu-Omi-Kami. U intu se govori o tabuima i grijehu. Postoje obredi
oienja,17 koji znaju biti drastini do ranjavanja pa i do ubojstva. Razliitih svetkovina je
92

bezbroj. Na ovaj tzv. puki into utjecao je kasnije dosta budizam mahajane, koji se proirio po
Japanu, pa su se javile i brojne into sekte. Kao i u Kini, i u Japanu je uobiajen vjerski
eklekticizam.Osim pukog inta postoji i dravni kult suneve hijerarhije u koji je uklopljena
japanska carska dinastija Jamato, na to je utjecao kineski konfucijanizam. Vladar je i sveenik
kulta boice Amaterasu-Omi-Kami. Tako je sunev into mit postao i narodna i dravna vjera, i
osnova je zakonitosti i trajnosti svjetovne vlasti dinastije Jamato.
UMJETNOST. Svako je razdoblje u osnovi bogato umjetnou, kao i svaka civilizacija. ak i kad
nam se ine siromani u usporedbi s drugim civilizacijama ili s razdobljima prije i poslije njih, to je
samo privid ili relativno kao to je to sluaj sa srednjovjekovnom Evropom.
U I n d i j i je indijska umjetnost nastavila svoj ivot i jo je vie utjecala izvan Indije,
usprkos injenici to slikarstvo poslije Adante izgleda siromanije.
I s l a m s k a nam se u m j e t n o s t ini siromanom za dvije umjetnike grane, za slikarstvo i
kiparstvo (ako u to ne uklopimo ornamentiku), jer je Muhamed preporuio da se ne slikaju ni ljudi
ni ivotinje. Zato se islam oduio bogatim i osebujnim graditeljstvom i bogatim pjesnitvom. A pod
utjecajem sredina u koje je islam doao bilo je i rijetkih slikarskih i kiparskih djela (znali su to
islamski slikari provercati bar ilustrirajui stara djela).
B i z a n t i j s k a likovna u m j e t n o s t bogatija je od likovne umjetnosti zapadne Evrope
srednjega vijeka, iako je Bizant doivio u 8. i 9. st. i uvenu borbu oko ikona. Kao i
zapadnoevropska umjetnost toga razdoblja, i bizantska je sadrajno proeta kranskom vjerom, ali
je u njoj i dosta svjetovnog sadraja, naroito u ranobizantskom razdoblju. Kranska je vjera
utjecala na to da je u Bizantu naputena rimsko-helenistika umjetnost i stvoren novi stil pod
utjecajem bliskoistonih umjetnosti. Likovi su shematizirani u skladu s kranskim shvaanjima.
Preokupacija su umjetnika Kristova rtva i uskrsnue, koje su znali predoavati i kroz formalno
druge sadraje. Osebujno je i bizantijsko graditeljstvo. Valja upozoriti da su se u toku povijesti
stilske odlike poneto mijenjale, i da je na kraju probuen antiki duh u neohelenizmu.
U m j e t n o s t s r e d n j e A f r i k e razlikuje se od drave do drave, zapravo od naroda do
naroda. Zanimljiva je u tom okruju razliite stilizacije realistina (naturalistika) likovna umjetnost
Ife na donjem Nigeru toliko realistina da se neki pitaju nije li ipak pod nekakvim utjecajem
grke umjetnosti.
Jednakom raznolikou i jo veim bogatstvom likovne umjetnosti odlikuju se k u l t u r e
p r e t k o l u m b o v s k e A m e r i k e. Valja spomenuti da je od Drera do danas bezbroj umjetnika u
novijoj evropskoj povijesti bilo u nainu likovnog oblikovanja potaknuto djelima afrike umjetnosti
i umjetnosti pretkolumbovske Amerike.
J a p a n je pak pod neposrednim utjecajem kineske umjetnosti.
Da i ovdje ponovimo kako nije potrebno posebice isticati bogatstvo raznolikog knjievnog
stvaralatva u razliitim civilizacijama i ovog razdoblja.
DOSTIGNUA U ZNANOSTI. U odnosu na antiku srednjovjekovne civilizacije nisu u znanosti
donijele neto bitno novo, a to se tie tehnikih dostignua kineska je znatno ispred sviju drugih.
injenica da je potroak snage po stanovniku u dravama od prvih civilizacija do primjene Wattova
parnog stroja ostao gotovo isti dovoljno govori o jednom i drugom. Bilo je dakako i novina u
znanosti i poboljanja u privredi u prometu, naroito pomorskom, u raznovrsnim obrtima, u
graditeljstvu, rudarstvu i proizvodnji kovina, ali nisu izazvale neke bitne promjene. Znaajno je
zapravo samo to to e se sad na veem prostoru iriti i primjenjivati znanja i umijea.
U tom je pogledu u najboljem poloaju bio Islam jer se proirio na podruja helenistike i
perzijske kulture, pa je batinio njihova dostignua, a uz to se pribliio Kini, Bizantu i Indiji, pa je
mogao upoznati i novine u tim civilizacijama. Voen Muhamedovom izrekom: Znanje je dunost i
obveza svakog muslimana, ali iroko shvaenoj (jer Muhamed govori o znanju vjere), otvorio se
islam svakovrsnom znanju. Islamci su traili, prepisivali i uvali djela antike; znanja su preuzimali
93

od drugih i prenosili u druge civilizacije. Na arapski su prevedena brojna antika djela, npr.
Aristotela, Galena, Euklida, Aristarha, Ptolomeja, Herona i drugih. Mecenatstvo nad knjigom nije
se ograniilo na kalifa i vrhove, nego je ilo i do obina trgovca. Knjinice i trgovine knjiga bile su
iva duhovna sredita.
Islamci nisu samo upoznavali znanja drugih nego su dali i vlastite priloge medicini,
matematici, astronomiji, biologiji, kemiji i fizici. Brojna su imena islamskih znanstvenika ovog
razdoblja Biruni, Farah, Kindi i Avicenna (Ibn Sina) samo su meu poznatijima. A prouavao se
i jezik i povijest. Naroito su brojni bili islamski putopisci, koji su ostavili dragocjene opise naroda
i krajeva. Bilo je i teoretiara drutvenog ivota, npr. Ibn Khaldun; i velik broj filozofa. Nastavljen
je u islamu i helenistiki obiaj pisanja enciklopedija. Pod islamskim znanstvenicima valja ovdje
podrazumijevati li pripadnike drugih naroda pa i vjera to su se nali u islamskim dravama, a ne
samo Arabljane i muslimane, jer ih je bilo veoma mnogo.
Moda u Indiji ovog razdoblja ne nalazimo tako iv i irok znanstveni rad, ali je Indija dala
ne manji prilog znanosti. Ve je na primjeru Kine spomenuto znaenje indijskih matematiara. Na
prijelazu antike u srednji vijek Indija je u djelu velikog matematiara Aariyabhata dala golem prilog
matematici. Nisu indijski samo brojevi kojima piemo i nitica kao broj nego se i algebra i
trigonometrija mogu smatrati indijskim matematikim disciplinama. Ve je u ovo vrijeme u Indiji
npr. postavljeno naelo integralnog rauna. I u medicini valja spomenuti Indiju njezino
poznavanje anatomije i embriologije, a posebice njenu kirurgiju s vrlo sloenim operacijama, npr.
mrene, i reparaturnu kirurgiju. A dolo je i do novih znanja u mineralogiji, biologiji i astronomiji.
Stav da Zemlja ne miruje javio se i u Indiji, a i li Islamu, ovog razdoblja.
Bizant je u poetku dosta obeavao u pogledu znanosti, meutim krajem 13. st. stanje
znanosti u njemu nije bolje nego u zapadnoj Evropi.
Od ostalih srednjovjekovnih civilizacija jedino su Maja ija je kultura jo trajala
vrijedne spomena kad je rije o znanosti.
Valja na kraju spomenuti da se ni jedna srednjovjekovna civilizacija nije oslobodila
astrologije, alkemije i nadrilijenitva (ili lijeenja vraanjem).
KOLSTVO. Po iroj mrei javnih kola i po brojnim sveuilitima razlikuje se kolstvo srednjega
vijeka od razdoblja antike. Meutim, proetost nastave vjerom u srednjem je vijeku openitija
pojava nego ak u antikom razdoblju. Nije tako samo s konfucijanizmom u Kini i kranstvom u
Evropi nego i drugdje od Islama do Inka.
Po dostupnosti osnovnog obrazovanja i po mrei osnovnih kola i sveuilita isticao se
islamski svijet. Kuran je osnova nastave i sve se tumailo na osnovi Kurana sve su se injenice
dovodile u kontekst s vjerom, kao to je u Evropi to bio sluaj s Biblijom, odnosno s kranskom
vjerom. Postojale su u srednjovjekovnom Islamu javne osnovne kole u kojima se uilo itanje,
pisanje, raunanje i Kuran napamet. Bogatiji su dakako za svoju djecu uzimali privatne uitelje.
Postojale su i srednje kole u kojima se vie uio arapski jezik, knjievnost i povijest. Posebice se
isticahu islamska sveuilita. Ve je spomenuta Cordoba, koju su drali za intelektualno sredite
islamskog svijeta ovog razdoblja, a na glasu su bila i sveuilita u Bagdadu, Kairu, Basri i Kfi. A i
brojni vei gradovi imali su svoje vie kole. U 10. st. Selduci su osnovali prvu medresu, vjersku
kolu koja e obrazovati i dravne slubenike, pa je zapravo to vjersko-upravna kola. Do kraja 13.
st. medrese e se proiriti po cijelom islamskom podruju. Ah njihovo irenje znait e kraj
duhovnom procvatu islama.
U Indiji osnovna naobrazba i dalje u rukama gurua, ali su sveuilita budisti oslobodili
kastinske i vjerske iskljuivosti, kole su u Indiji bile otvorene i djevojkama, to nije bilo
uobiajeno ni u antikim ni u srednjovjekovnim drugim civilizacijama. U Indiji ovog razdoblja
postojala su brojna sveuilita od Tibeta do ri Lanke (Cejlona). Najvee i najpoznatije Nalanda
na sjeveru osnovano jo u 4. st. Bilo je to vjerojatno najvee sveuilite na poetku srednjeg
vijeka u svijetu s golemom knjinicom, brojnim nastavnicima i studentima ne samo iz Indije
94

nego i iz cijelog istoka do Koreje i Japana, a uz dravno mecenatvo uzdravalo ga je stotinu sela.
Meutim, kamo su doli muslimani unitili su mnoga indijska sveuilita, pa tako i Nalandu.
U Bizantu kole postojale u Carigradu i u lokalnim sreditima. Uilo se kao i u zapadnoj
Evropi sedam slobodnih umijea. Osnovna ili pravopisna naobrazba bila je meutim privatna;
ipak je relativno pismen bio iri krug ljudi, u prvom redu trgovaca i obrtnika. Sveuilite je u
Carigradu osnovao ve Konstantin. Imalo je ono trideset katedri, to na grkom to na latinskom
jeziku. Na sveuilitu se prouavala gramatika, retorika, pravo i filozofija. U Bizantu su postojale i
odvojene vjerske kole, poput biskupskih u zapadnoj Evropi, gdje se osim vjerske pouke uilo neto
i od slobodnih umijea. A naobrazba se stjecala i u samostanima, koji su uz to bili prepisivaka
sredita.
Prije dolaska islamaca u zapadni i Evropljana u ostali dio srednja Afrika zna za pismo,
prema tome ni za kole u pravom smislu rijei. Odgoj dravnih slubenika, uglavnom vladarovih
roaka, stjecao se na dvoru. Prvi su islamci uveli u ovo podruje kole, a sreditem bijae Timbuctu.
Iako Inke nisu poznavali pismo, nego su se sluili kipusima uzlovima na raznobojnim
konopcima, pomou ega su vodili dravno knjigovodstvo, ipak je u Inka postojala neka vrst
kola u kojima uitelji bijahu ljudi od pamenja. A uila se povijest i vjera Inka, govornitvo i
kipusi.
Slino je i u drugoj velikoj dravi pretkolumbovske Amerike, astekoj. (Asteko slikovno
biljeenje nije pismo.) Pouke o vjeri, ponaanju, povijesti i slino davali su asteki sveenici, koji
bijahu uvari vjere i poretka.
Kako jo u ovo razdoblje traje kultura Maja, jedino su oni u pretkolumbovskoj Americi imali
kole u punom smislu rijei.
kole i sveuilita postoje u ovo vrijeme i u podrujima g d j e s u j a e k u l t u r n o
u t j e c a l e K i n a i I n d i j a prva u Koreji i Japanu, a druga u Tibetu i Indokini; nastava je pod
njihovim utjecajem, iako je npr. u Koreji i Japanu znatno utjecao na kolstvo i budizam. Valja
spomenuti da je pojava tiskane knjige nakon Kine i u Koreji i Japanu veoma proirila krug pismenih
i obrazovanih.
Ono to je o strukovnom obrazovanju reeno za antike civilizacije, tj. da se obrtniko
umijee stjecalo naukovanjem u obrtnika i da obrti bijahu najee nasljedni, vrijedi i za razdoblje
srednjega vijeka.

Prilozi
1 Kad smo ugledali toliko mnogo gradova i sela izgraenih na jezeru i druge velike
gradove izgraene na kopnu, i onu ravnu cestu to vodi u [grad] Mexico, bili smo zaueni i rekli
da je to neto arobno kao iz Amadisove knjige, zbog velikih kula, hramova i graevina to se
izdiu iz vode ...
Zurei u tako velianstvene prizore, nismo znali to rei i da li je to to je pred nama
stvarno, jer rta kopnu bijahu veliki gradovi, na jezeru ne znam koliki vei, jezero samo bijae
prepuno kanua, cesta je ila preko mnogih mostova, pred nama je stajao veliki grad Mexico, a nas
nas nije bilo niti 400 vojnika!
(Iz zapisa Cortesova vojnika Diaza del Castilloa)
2 Mi smo nali ove zemlje u stanju da u njima nije bilo lopova, zlog ili lijenog ovjeka,
preljubnice ili nemoralne ene: sva takva ponaanja bijahu zabranjena ... Sve od najvanijeg do
sitnice bilo je ureeno i uravnoteeno s velikom mudrou. Podanici su se bojali Inka, sluali ih,
uvaavali i potovali, i drali da su najsposobniji gospodari.
... elio bih da njihova Visost razumije zato dajem ovo izvjee, to je zato da bih umirio
svoju savjest i priznao svoju krivicu, jer mi smo izmijenili Indijance, koji su imali toliko mudrosti i
inili tako malo zloina, pretjerivanja i nepravilnosti... Ovo je carstvo zapalo u takav nered...ono je
95

prelo iz jedne krajnosti u drugu. Ovdje nije bilo zla, sad ovdje gotovo da nema dobra.
(Iz Ispovijedi na samrtnikoj postelji Mancia Serra de Leguicmo, upuene panjolskom
kralju Filipu II)
3 Phaopo Zu ree: Premda je uzimanje lijekova temelj vjenog ivota, ako ovjek moe
upraviti svoju ivotnu snagu na to da prome tijelo disanjem, itd.), koristi e se takoer vrlo brzo
postii. Ako ovjek nije u mogunosti doi do lijekova nego moe samo postii proimanje ivotne
snage i potpuno slijediti njen zakon, takoer moe ivjeti nekoliko stotina godina... ovjek ivi u
sreditu ivotne snage i ivotna je snaga u ovjeku istovremeno. Od neba i zemlje do mirijada stvari
nita ne moe opstojati bez ivotne snage. Onaj koji je vjetak u postizavanju proetosti ivotnom
snagom moe odravati svoje tijelo i izbacivati kodljivo. Obini ljudi rade to svakodnevno, a da i
nisu svjesni toga. Drave Wu i Yeh imaju naine da se zaustave zla, jer su oni narodi koji znaju
pokazati obilje ivotne snage. Tkogod zna kako postii proetost ivotnom snagom moe ii usred
poasti i spavati s bolesnom osobom, a da ne bude zaraen. On takoer moe ii s grupom desetaka
ljudi i osloboditi ih straha. Sve su to sluajevi gdje proetost ivotnom snagom moe sprijeiti
prirodne udese. Moda postoje demoni i duhovi ivotinja s ljudskim glavama koji napadaju kue
ljudi, bacaju na ljude kamenje ili potpaljuju kue. Oni moda otkrivaju svoj oblik i etaju amo-tamo
ili moda ovjek moe uti samo njihove glasove i razgovore. Onaj tko je vjet zaustaviti ih moe to
initi zahvaljujui proetosti ivotnom snagom, i svi e oni nestati odjednom. To su sluajevi kad
proetost ivotnom snagom moe zaustaviti duhovna bia ... (V, 6a-b)
(Iz Phaopo Zua, djela taoistike vjere).
4 Konfucije ree: Obredi su sredstva pomou kojih su drevni vladari traili kako da slijede
put Neba i da ureuju osjeaje ljudi. Oni koji su ih zanemarili umrijet e, a oni koji su ih odravali
ivjet e. Knjiga oda kazuje:
Gledaj ak mi ima tijelo (ti)
A ljudsko bie je bez obreda (li)!
Ako je ovjek bez obreda,
Zato odmah ne umire?
Obredi su nuno utemeljeni od Neba, oblikovani poslije Zemlje, rasprostrti prije duhovnih
bia i proirili su se do obreda i ceremonija pogreba, rtvovanja, strijeljanja iz luka, vonje kolima,
stavljanja kape (zrelosti), enidbe, dvorskog prijema i primanja diplomata. Zato mudrac otkriva
ljudima obrede kako da obitelj, drava i svijet budu u redu ...
Obredi su vano sredstvo vladara. Oni su sredstvo da se razlikuje dvojbeno (od istine),
osvjetljavaju to je osjetljivo (pravo }li pogreno), duhove dre za goste, proiruju sustave i
institucije, razluuju pravilnu upotrebu uljudnosti i privlanosti. Oni su sredstva zahvaljujui kojima
je uprava pravilno ureena, a vladar postaje siguran. Zato ako vlada nije dobra, vladarov poloaj je
u opasnosti. Ako je vladarov poloaj u opasnosti veliki slubenici postaju nemirni a nii slubenici
uzurpiraju vlast. Kazne e onda biti otre i obiaji e se iskvariti. Zakoni e biti nepravilni. Ako
zakoni postanu nepravilni, obredi se vie nee iriti (prije duhovnih bia). Ako se obredi ne ire
slubenici nee obavljati svoje dunosti. Kad su kazne otre i obiaji iskvareni ljudi nee pokazati
(odanosti) (prema svom vladaru). To se naziva bolesna drava ...
Zato mudrac pomae Nebu i Zemlji i stoji uz rame duhovnih bia da bi svoju vladavinu
doveo u red. Ostajui odan (naelima) Neba i Zemlje i (duhova) on izvodi obredni poredak, i
uvaavajui to (Nebo, Zemlju i duhove) raduje i (proirujui to na ljude), i to dovodi do reda meu
ljudima. Nebo stvara godinja doba a Zemlja stvara bogatstvo. ovjek je roen od oca, a nauen od
uitelja. Vladar se koristi s ova etiri inioca ispravno i zato je u poloaju gdje nita nije krivo...
Koji su ljudski osjeaji? To su radost, gnjev, tuga, strah, ljubav, mrnja i elja. Mi ovih
96

sedam moemo doivljavati a da ih ne moramo uiti. Koja su udoredna naela ljudska?

Dobrostivost u oca, ljubav prema roditeljima u sina, dobrota u starijeg brata, potovanje u mlaeg
brata, potenje u mua, poslunost u ene, plemenitost u starijih, volja da se slijedi u mlaih, dobre
namjere u vladara i odanost u slubenika. To se naziva deset moralnih ljudskih naela. Obrana
vjernosti i gajenje mira nazivaju se blagodati ljudske, a svaa, kraa i umorstvo velikim nesreama
ljudskim. Zato da bi mudrac ureivao sedam ljudskih osjeaja, njegovao deset udorednih naela,
branio vjernost i gajio mir, veliao poslunost i popustljivost, i uklonio svae i pljake, kako moe
upravljati bez obreda? Najvei su zahtjevi ovjeanstva u hrani, piu i poudi, a ljudi najvie mrze
smrt, istrebljenje, glad i patnju, zato su elje i mrnja temeljni inioci ljudskog duha. Ljudi,
meutim, skrivaju svoje misli i u njih se ne moe pronii jer i dobri i loi meu njima svi su oni u
duhu i ne otkrivaju se u vanjskom pojavljivanju. Ako ih ovjek eli istraiti do kraja na osnovi
jednog (naela), kako da to ovjek uini bez obreda...?
Obredi su sigurno utemeljeni u Velikom Jednom, koje se podijelilo da bi postalo Nebo i
Zemlja, preoblikovano u jin (negativna svemirska sila) i jang (pozitivna svemirska sila), izmijenilo
se da bi postalo etiri godinja doba i nanizalo da budu duhovna bia. to ono dodjeljuje ljudima je
sudbina (usud), a njen ravnajui izvor je Nebo ... (IX)
(Iz Knjige obreda)
5 Postojalo je neto jednoliko, a ipak potpuno,
Koje je postojalo prije Neba i Zemlje,
Bez zvuka i oblika, ni o emu ovisno i nepromjenljivo,
Ono u svemu djeluje i osloboeno je opasnosti.
Ono se moe smatrati majkom svemira.
Ja ne znam njegovo ime; ja ga zovem Tao.
Ako sam prisiljen imenovati ga, nazvat u ga Veliki.
Ovo biti velik znai djelovati svugdje.
Djelovati svugdje znai daleko dosezati.
Daleko dosezati znai vraati se izvoritu.
Zato je Tao velik.
Nebo je veliko.
Zemlja je velika.
I ovjek (vladar) je takoer velik.
Postoje etiri velike stvari u svemiru, i ovjek (vladar) je jedna od njih.
ovjek se oblikuje iza Zemlje.
Zemlja se oblikuje iza Neba.
Nebo se oblikuje iza Taoa.
A Tao se oblikuje poslije prirode. (25)
(Iz Thaote chinga)
6 Poredak se u dravi postie pomou zakona, povjerenja i vlasti. Zakon to je ono ega se
zajedno pridravaju vladar i visokodostojanstvenici. Povjerenje, to je ono to zajedno uspostavljaju
vladar i visokodostojanstvenici. Vlast, to je ono ime raspolae samo vladar.
Ako vladar ispusti (iz svojih ruku vlast), prijeti mu propast. Ako vladar i
visokodostojanstvenici potcjenjuju zakon i postupaju na osnovi osobnih pobuda nemiri su
neizbjeni. Zato, ako se prilikom uvoenja zakona uini tono razgranienje (prava i dunosti) i pri
tom krenje zakona iz koristoljublja bit e postignuto dobro upravljanje. Ako vlau raspolae
(samo) vladar, on ulijeva strah.
Ako narod povjeruje carevim nagradama poslovi e biti uspjeni. Ako povjeruje carevim
kaznama presuuje izvor zloina. Samo je mudar vladar sposoban ocijeniti vlast i stalo mu je do
povjerenja; on nee poeti zloupotrebljavati zakon radi svog osobnog probitka. Ako vladar govori
97

mnogo o nagradama, a nije u stanju davati ih, podanici e mu se prestati pokoravati; ako pak vladar
izdaje stroge ukaze jedan za drugim, a pri tom izbjegava kazne, narod se nee plaiti smrti. Nagrade
su graansko naelo, kazne su pak vojno naelo. Graansko i vojno naelo povezani su zakonom.
Zato se mudar vladar na zakon. (111-14)
(Iz Shan Chun Shua, djela legalistike kole)
7 Kad se kralj Tang vratio iz osvajanja Xie i stigao u prijestolnicu Po, on je veliajno
obznanio feudalne gospodare bezbrojnih podruja: O vi, ljudi miri jada podruja, jasno sluajte to
vam ja, samo ovjek, moram rei. Uzvieni Gospodar Visine dodijelio je udoredne odlike ljudima
dolje. Ako ovjek slijedi svoju prirodu on moe biti siguran u svoj nain ivota. Ali vladar Xie
razorio je svoje moralno obiljeje, vrio tiransku mo tako to je irio svoju tiraniju nad vaim
ljudima u mirijadu podruja. Vi, ljudi, iz bezbroja podruja trpjeli ste velika stradanja i niste vie
mogli izdrati gorinu i otrov. Ali vi ste vau nedunost iskazivali duhovima gore i dolje. Nebo je to
koje blagoslivlja dobre i unesreuje zle. Nebo je poslalo veliku nesreu vladaru Xie u namjeri da
osvijetli njegove grijehe. Ja, djetece, slijedei Nebeski Mandat koji mi je dao nedvojbenu mo
nisam se usudio oprostiti mu. Zloinac je konano svrgnut i podjarmljen. Mandat Neba uvijek je
ispravan. Mnotvo sad sigurno cvjeta tako sjajno kao trava i drvee... (Obznana Tanga)
(Iz Knjige povijesti)
8 Sad je sve izmeu mora ujedinjeno. Mnotvo zemlje i ljudi nije manje nego u doba Tanga
i Yia, a uz to mi ne trpimo prirodne nesree poplava i sua nekoliko godina. Zato su onda skladita
za opskrbu tako prazna? Jer zemlja posjeduje dobra koja su previena, a narod neiskoritenu snagu.
Jo ima neobraene zemlje prikladne za uzgoj itarica, neiskoritenih umskih i jezerskih
bogatstava i lutalica koji se jo nisu vratili zemljoradnikim zanimanjima. Kad ljudi gladuju tada se
raa zloin i loa djela. Nedostatak poljoprivrede uzrokuje glad koja je rasadite nedostataka. Ako
ljudi ne obrauju nee biti vezani uz zemlju, a ako nisu uz nju vezani napustit e svoja sela,
zanemariti svoje obitelji i bit e kao ptice i ivotinje. Zato premda postoje visoki zidovi i duboki
jarci, strogi zakoni i otre kazne, oni ne mogu obuzdavati. ... Prosvijetljeni vladar, shvativi to,
poticat e svoj narod na poljoprivredu i svilogojstvo, smanjiti glavarinu i druga davanja, uveati
vikove u svojim skladitima i napuniti svoje itnice za sluaj poplava i sua. Tako e se on moi
odrati i brinuti se o svom narodu. Vladar e tada moi voditi ljude jer e oni moi ii za dobitkom
u bilo kom pravcu, poput vode to nanie tee...
(Iz Podneska dravnika Chaozoa Han vladaru 178. god. prije n. e.)
9 Morate znati da grad Cambaluc14 ima toliko mnotvo kua i tako brojno stanovnitvo
unutar bedema i izvan njih da to izgleda posve nevjerojatno. Postoje predgraa izvan svakih
gradskih vrata, kojih je dvanaest; a ta su predgraa toliko velika da u njima ivi vie ljudi nego u
samome gradu, jer predgrae ispred jednih vrata prostire se u irinu do drugog predgraa, a u
daljinu tri do etiri milje. U tim predgraima smjeteni su strani trgovci i putnici, od kojih je ovdje
uvijek velik broj onih to donose poklone caru, ili to prodaju robu na dvoru, ili zato to grad
omoguava tako dobru trgovinu da privlai trgovce. Postoje u svakom predgrau na milju
udaljenosti od grada, brojna lijepa svratita za odsjedanje trgovaca iz raznih dijelova svijeta, a svaka
je gostionica oznaena posebno za pojedinu grupu ljudi, kako bismo mi rekli, jedna je za
Lombardijce, druga za Nijemce, a trea za Francuze. I tako isto toliko lijepih kua ima izvan grada
kao u gradu, ne raunajui one to pripadaju velikim lordovima i barunima, koje su veoma brojne.
(II, VII)
(Iz Putovanja Marka Pola)
10 Njegova Visost izjavi: Nekad su plemii u pokrajinama slali odgovarajue proizvode
14 Cambaluc je Peking.

98

kao porez, ali je bilo mnogo zbrke i nevolje oko prijevoza i dobra su bila tako loe kakvoe da se
nije isplatilo prevoziti ih. Zbog toga su u svim distriktima bili otvoreni prometni uredi da rukuju
dostavom i ukrcavanjem i da olakaju predaju poreza iz udaljenih podruja. Zato je sistem nazvan
'nepristrana trgovina'. U prijestolnici su skladita bila otvorena za monopoliziranje dobara, kupnjom
kad su cijene bile niske a prodajom kad su bile visoke. Tako uprava nije imala gubitke, a trgovci
nisu mogli pekulirati radi profita. Zato se to naziva 'razina izjednaenja' (stabilizacija). Razinom
izjednaenja ljudi su bili zatieni od nezaposlenosti, a nepristranom trgovinom teret rada na njima
je izjednaen. Te su mjere planirane tako da osiguraju jednaku raspodjelu dobara i na dobrobit ljudi,
a ne s namjerom da se otvori put profitu i da ljude navode na zlo.
(Iz Rasprave o soli i eljezu, 81. god. prije n. e.)
11 Ja Thiebault, grof palatin od Troyesa, obznanjujem sadanje i budue da sam dao u
posjed Jocelynu d'Avalonu i njegovim batinicima feud koji se zove Gillencourt, a koji je dio
imanja zamka La Fert-sur-Aube; i sve to Jocelyn bude mogao postii na tom posjedu ja sam
dodijelio njemu i njegovim batinicima za poveanje feuda. Osim toga priznao sam mu da ni na
jednom mom slobodnom imanju neu zadrati ljude koji pripadaju tom feudu. Taj Jocelyn, osim
toga, postao je zbog ovoga moj vazal, sauvavi, meutim, svoju privrenost Gerardu d'Areyu, i
gospodaru vojvodi Burgundije, i Petru grofu Auxerre. Uinjeno u Chonaude, mojim vlastitim
svjedoenjem, u godini utjelovljenja naeg Gospodina 1200, u mjesecu sijenju. Ispostavljeno od
Waltera, moga ministra.
(Jedan vazalski ugovor u Francuskoj iz 1200. god.)
12 U godini utjelovljenja naeg Gospodina, 750. god., Pipin je poslao izaslanike papi
Zahariju da zatrae njegovo miljenje u vezi s franakim kraljevima, koji, iako kraljevske loze i
zvani kraljevima, uistinu nisu posjedovali vlast u zemlji, osim to su slubeni spisi izdavani u
njihovo ime. Drugim rijeima, oni bijahu bez vlasti i inili su samo ono to im je nalagao nadstojnik
dvora.
... Papa Zaharije stoga na temelju apostolskog autoriteta izjavi izaslanicima da e on
presuditi bolje i korisnije ako kraljem bude i bude zvan kraljem onaj tko ima vlast nego onaj koji se
krivo zove kraljem.
Reeni papa, dakle, naloi kralju i narodu franakom da Pipin, koji je ve obavljao
kraljevske ovlasti, bude imenovan kraljem i uzdignut na prijesto.
I ovo je uinio sv. Bonifacije, nadbiskup, koji mu dade kraljevsku pomast u gradu Saisona. I
tako to bi da je Pipin imenovan kraljem dok ilderik krivo zvan kraljem bi obrijan i poslan u
samostan.
(Iz Zapisa jednog benediktinskog redovnika iz samostana u Lorschu kraj Heidelberga)
13 Drutvo vjernika ini samo jedno tijelo, ali Dravu ine tri tijela. Jer drugi zakon,
ljudski zakon, razlikuje druge dvije klase: nad plemiima i kmetovima, doista, ne vlada isti zakon...
Prvi su ratnici, zatitnici crkvi, oni su branitelji naroda velikih kao i malih, svih najzad, i
istovremeno osiguravaju svoju vlastitu sigurnost. Druga klasa je klasa kmetova: taj nesretni soj
posjeduje neto tek pod cijenu svoga truda. Tko bi mogao s raunalom u ruci nabrojiti brige to
zaokupljaju kmetove, njihovo dugo hodanje, njihove teke poslove? Novac, odjeu, hranu daju
kmetovi cijelom svijetu; ni jedan slobodan ovjek ne bi mogao opstati bez kmetova. Ima li kakav
rad da se obavi? Treba li uloiti mnogo truda? Vidimo kako se kraljevi i crkveni
visokodostojanstvenici prave sluge svojih slugu; kmet hrani gospodara, koji pak tvrdi da on njega
hrani. A kmet ne vidi kraja svojim suzama i svojim uzdasima. Boja kua, za koju mislimo da je
jedna, podijeljena je, dakle, na tri: jedni se mole, drugi se bore, trei, najzad rade.
(Iz spjeva biskupa Adalberona posveenog kralju Robertu Pobonom oko 1020. god.)

99

14 Glad i bolest, dva podjednako razorna zla, svalila su se na neke pokrajine pod rimskom
vlau, ispraznila mnoge ljudske domove, Opustoila ivalj itavih sela, naselja i imanja. Gledajui
to, nadleni inovnici da ne bi zajednica bila oteena gubitkom godinjeg poreza s tih imanja
odluie da se od vlasnika susjednih imanja prinudno naplauju porezi, i za imanja iji su vlasnici
stradali i za imanja iji su se vlasnici odselili. I to je sada vrijedilo za sve zemlje koje potpadaju pod
Rimsko Carstvo, pa je svaki susjed bio od sada prisiljen plaati poreze i za najblie susjede, bilo da
ih je istjerala epidemija ili oskudica, bilo da ih je kakva nevolja prisilila da napuste svoje domove.
(Iz jedne prie Simeona Metafrasta, 10. st.)
15 Gana je naziv kraljeva ovog naroda, a naziv njihove zemlje je Aoukar (u narodu je
ostalo Wagada). Kralj koji sada njima vlada... zove se Tenkaminen; on je doao na prijestolje 445.15
god. Tenkaminen je gospodar velikog kraljevstva i snane vlasti... Kralj Gane moe skupiti za
bojite dvjesto tisua vojnika, vie od etrdeset tisua naoruanih lukom i strijelom...
Kad ima primanje za svoje podanike, da bi uo njihove pritube i ispravio nepravde, sjedi u
dvorani oko koje sjedi deset paeva sa titovima i pozlaenim maevima: s njegove desne strane
sinovi su kneeva kraljevstva, sjajno odjeveni i sa zlatninom u kosi. Upravitelj grada sjedi na tlu
ispred kralja, a u istom su poloaju i svi (njegovi) veziri oko njega. Vrata dvorane uvaju
izvanredno dresirani psi, koji nikada ne naputaju kraljevsko prijestolje: oko vrata nose kolut od
zlata i srebra ukraen ornamentima od istih kovina. Poetak kraljevskog primanja oglaava se
udaranjem u jednu vrstu bubnja, koji oni zovu deba, napravljenog od velikog komada upljeg drva.
Ljudi se skupljaju kad uju taj zvuk...
Kralj (Gane) utjeruje jedan zlatni dinar na svaki tovar soli koji ue u zemlju, a dva zlatna
dinara na svaki tovar soli to izae. Za tovar bakra utjeruje pet mitgala, a za tovar trgovake robe
deset mitgala. Najbolje zlato u dravi dolazi iz Ghiarna, grada udaljenog osamnaest dana hoda od
prijestolnice (Kumbi), u zemlji koja je gusto naseljena crncima i pokrita selima. Svi komadi
domaeg zlata iskopani u rudnicima kraljevstva pripadaju vladaru, premda on javno doputa da se
ima zlatnog praha, o emu svi znaju; bez ovog ogranienja zlata bi bilo toliko u izobilju da bi ono
praktino izgubilo svoju vrijednost... Crnci... poznati kao Nougharmarta su trgovci i nose zlatni
prah iz Iresnija po cijelom prostoru...
(Iz Al-Masalik wa'l-Mamalik islamskog putopisca al Bekrija, 11 st.)
16 Elif, Lm, R, (Ovo je) knjiga koju smo objavili tebi da izvede svijet iz tmina u svjetlo,
s dozvolom njihova Gospodara, putu Monoga (i) Slavljenoga. (14,1).
Allaha kojemu (pripada) sve to je na nebesima i to je na zemlji. Teko nevjernicima od
estoke kazne! (14,2)
Mi smo slali poslanika (s objavom), samo na jeziku njegova naroda, da mu objasni. Allah
okree (od pravog puta) onoga koga hoe, a upuuje koga hoe. On je moan (i) mudar. (14,4)
O vjernici, budite pravi pobornici pravde, svjedoei u ime Boga, pa makar to bilo i protiv
vas samih, ili (protiv) roditelja i rodbine. Bude li (onaj protiv koga svjedoite) bogat ili siromah,
Bog je prei (da vodi brigu) o njima. I ne slijedite svoje strasti da bi skrenuli od istine. A ako vi
krivo svjedoite ili odustanete od svjedoenja), Bog zna ono to vi radite. (4,135)
O vjernici! Vjerujte Boga, Njegova Poslanika, Knjigu koju je objavio Svome Poslaniku i
Knjigu koju je objavio prije. A onaj koji ne vjeruje Boga, Njegove meleke, Njegove Knjige,
Njegove poslanike i Sudnji dan taj je daleko zalutao. (4, 136)
O ljudi, bojte se Boga koji vas je stvorio od jedne osobe, a od nje stvorio njezinu druicu, i
od njih dvoje rasprostranio mnogo mukaraca i ena. I bojte se Boga ijim (imenom) vi potraujete
jedni od drugih (prava) i (uvate veze) rodbinske. Zaista je Allah nadziratelj nad vama. (4, 1)
Ako se bojite da neete biti pravedni prema siroadi, vjenavajte ene koje vam se sviaju
po dvije, po tri i po etiri, a ako se budete plaili da (im) neete biti pravedni, (tada vjenavajte
15 Po muslimanskom raunanju vremena, inae 1067. god.

100

samo) jednu ili one koje su u vaoj vlasti. To je najblie (najsigurnije) da neete uiniti nasilje. (4,
3)
Mukarcima pripada dio onoga to im ostave roditelji i rodbina, (a) i enama pripada dio
onoga to im ostave roditelji i rodbina, pa (bilo) to malo ili mnogo, kao dio koji je odreen (od
Boga). (4, 7)
O vjernici! Pokoravajte se Bogu! I pokoravajte se Poslaniku i onima koje (ste izabrali da)
upravljaju vaim poslovima. Ako se raziete u neemu (vi i oni koji upravljaju vaim poslovima),
izloite to Bogu i Poslaniku, ako vjerujete u Boga i Sudnji dan. To je (za vas) najbolje i (to je)
najljepe tumaenje. (4,59)
(Iz Kurana)
17 (Godine 676. za vladanja cara Temmua) dogodi se velika sua. Zato su carski izaslanici
poslani u razliite pravce da prinesu rtve i mole se svim bogovima, ak su i budistiki sveenici
zamoljeni da se mole (Budama). Ali jo ne bijae kie, i pet itarica nije raslo; zato su seljaci
gladovali. Car je takoer molio naklonost Boga vjetra u Tatsuta-hramu i Velikog Boga Suzdravanja
u Hirose-hramu.
Dotle se jedna zvijezda veliine sedam do osam stopa pojavi na istonome nebu. Tada car
naredi: Neka se odri velik obred ienja u svakom dijelu zemlje. U svakoj pokrajini njen
upravitelj mora dati jednog konja i jedan komad tkanine za obred. Isto tako slubenik u svakom
distriktu mora dati jedan ma, jednu jelenju kou, jedan trnokop, jednu malu sablju, jedan srp, jedan
tobolac strijela i jedan snop rie u klasu, a svako domainstvo mora dati jedan sveanj konoplje u tu
svrhu. Bilo je jo nareeno da e sve kazne smrti, pljenidbe i progonstva biti ublaene za jedan
stupanj. Za ostale kazne manjeg stupnja, takve kao to je protjerivanje za kaznu iz jednog podruja
u drugo unutar iste pokrajine, bili to uhieni ili ne, osim onih koji su ve bili protjerani, bit e
pomilovani. Toga dana car takoer naredi da ivotinje i ptice budu ponovo odvezane.
(Iz Nikongi /Japanske kronike/, knj. 29, god. 5.)

101

III. Znanstveno-tehnika civilizacija

Znanstveno-tehnika civilizacija oblikovala se na tlu Evrope i odatle se irila u ostale dijelove
svijeta. Znanstveno-tehnikom ne naziva se zato to bi se prvi put javile znanost i tehnika kako
znamo to su stare tekovine, tehnika od pojave ovjeka, a znanost od prvih civilizacija; znanstvenotehnikom nazvana je stoga to je njen svjetonazor znanstven, a znanosti je svrha da tehnikom slui
ovjeku. Znanstveno-tehnika civilizacija nije poela ni od ega nego na podlozi tekovina znanosti i
tehnike svih prethodnih civilizacija iz svih dijelova svijeta. Isto tako iako se oblikovala na
evropskom tlu priloge e dati i pripadnici kultura izvan Evrope.

RAZDOBLJE OBLIKOVANJA (OD 14. ST. DO FRANCUSKE

REVOLUCIJE 1789. GOD.)
Granicu poetka ovog razdoblja (poetak 14. st.) lake je odrediti nego granicu kraja; francuska
revolucija 1789. god. mogla bi se uzeti kao kraj ovog i ujedno kao poetak slijedeeg razdoblja.
Ovo je razdoblje, kako sam naslov kazuje, razdoblje oblikovanja znanstveno-tehnike
civilizacije, oblikovanja to su ga omoguile promjene u svim dijelovima kulture i u svim
podrujima ljudske djelatnosti. Kako se metodiki (radi jasnoe i preglednosti) promjene ne mogu
izlagati drugaije nego u vezi s pojedinim podrujima valja upozoriti da su promjene u svim
podrujima jedna na drugu lanano utjecale.

Povijesni pregled
Povijest ovog razdoblja vrlo je bogata. Vrijeme je to brojnih znaajnih dogaaja ne samo
politikih nego opekulturnih. Te se promjene nisu dakako zbile odjednom nego su se zbivale
stoljeima. Poevi od 14. st. Evropljani su suoeni: sa stvaranjem velikih i snanih drava
Francuske, Engleske, panjolske, Portugala, Nizozemske, Pruske, Austrije i Rusije, sa sukobom
drava s papinskom vlau, s vjerskim herezama, sa slabljenjem moi crkve i utjecaja vjere, s
vjerskim, politikim, socijalnim i kolonijalnim ratovima, s gospodarskim, socijalnim i upravnim
promjenama, s razvojem znanosti, tehnike i kolstva. Ojaala Evropa krenula je u otkrivanje i
osvajanje svijeta u politiki, gospodarski i opekulturni imperijalizam. 1 Sve e to utjecati na to
da se stvori posve nova slika svijeta, da izraste posve nov svjetonazor u Evropi. Veliko je znaenje u
tim promjenama imao dodir Evropljana s izvanevropskim kulturama, poevi od kriarskih ratova i
venecijanske trgovine jo u ranijem razdoblju do putovanja i osvajanja Portugalaca i panjolaca, a
zatim Francuza, Engleza, Nizozemaca i Nijemaca Afrike, Indije, Amerike, jugoistone Azije i
tihooceanskih otoka.
Svi brojni dogaaji i njihova sloena meusobna povezanost ne mogu se ovdje opisati, stoga
e se na tablici naznaiti samo neki znaajniji. Naime, mnogo bi prostora zahtijevalo da se opiu svi
politiki dogaaji u Evropi ovog razdoblja, meusobni ratovi vladarskih kua oko proirenja
podruja, ratovi s Turskom na istoku i s Granadskim sultanatom u panjolskoj, pa ratovi izvan
Evrope, osvajaki i meusobni oko osvojenih zemalja kao i svi vjerski pokreti i ratovi, sva
dogaanja i promjene u gospodarstvu i socijalnoj strukturi, sva dostignua znanosti i tehnike, sva
bogata idejna strujanja i bogato umjetniko stvaralatvo stoga je u Kronologiji spomenuto samo
bitno.
Dogaaji se prikazuju odjelito, ali se ne smije zaboraviti da oni to nisu u stvarnosti; vjerski
ratovi i openito vjerski dogaaji npr. nisu bili samo vjerski nego istodobno i politiki, i socijalni, i
idejni, i da su povezani isto tako i s gospodarstvom, ili npr. osvajanja nisu samo isto politiki
dogaaji nego istodobno i gospodarski, socijalni i vjerski opekulturni dogaaji. A vrijedi to,
manje-vie, i za sve druge dogaaje.
102

Iako su sve promjene i svi dogaaji znaajni pa je teko izdvojiti pojedine i stvoriti meu
njima nekakvu hijerarhijsku ljestvicu po znaenju jer su svi oni uzajamno kako je istaknuto
djelovali i poticali promjene, oni iz jednog podruja one u drugom, ipak su za raanje nove
civilizacije dogaaji i promjene u crkvi i vjeri na tlu zapadne Evrope bili moda najpresudniji. A to
onda zahtijeva da te dogaaje i promjene i najprije upoznamo.

Kronologija znaajnih dogaaja

14. st.

15. st.

16. st.

17. st.

18. st.

Vjerski
Bonifacije VIII ( 1303)
Avignon sjedite papa (13051378)
Velika izma (1378-1415)
Koncil u Konstanzu (1414-1418)
Spaljen Jan Hus (1415)
Papina bula protiv vjetica
(1484)
Lutherovih 95 teza (1517)
Zwinglijeva reformacija u
vicarskoj (1523)
Odvajanje engleske crkve od
Rima (1534)
Calvinovi Institutes (1536)
Jezuitski red (1540)
Tridentski koncil (1545-1563)

poetak protureformacije
Augsburki vjerski mir (1555)
ravnopravnost protestanata i
katolika
Bartolomejska no (1572)
Nanteski edikt (1598)
Spaljen Giordano Bruno (1600)
Tridesetogodinji rat (16181648)
Zakon o vjerskoj prisezi kralju u
Engleskoj (1673)
Zahtjev francuskog sveenstva
za
slobode francuske crkve (1682)
Ukidanje Nanteskog edikta
(1685)
Papa osuuje jensenizam (1705)
U Austriji ukinuto suenje
vjeticama (1740)
Progon hugenota u Francuskoj
(1724. i 1743-1752)
Zabranjen jezuitski red (1773-

Politiki
Stogodinji rat u Francuskoj (13371453)
Bitka na Kosovu (1389)

Par Carigrada (1453)

Zauzee Granade (1492)
Krbavska bitka (1493)

Poetak Habsburke dinastije (1521)

Nizozemski ustanak protiv panjolske
(1567-1609)
Bitka kod Lepanta (1572)
Rat izmeu Engleske i panjolske
(1588-1604)

103

Nizozemci na Javi (1619)

Westfalski mir (1648)
Osnovan Cape Town (1652)
Poetak apsolutistike vladavine Luja
XIV (1661)
Austrijski oslobodilaki rat protiv
Turske (1683-1699)
Velika alijansa Luja XIV (1689)
Petar Veliki uvodi reforme u Rusiji
(1700)
Rat za panjolsku batinu (1701-1714)
kotska i Engleska ujedinjuju se u
Ujedinjeno
Kraljevstvo
Velika
Britanija (1707)

1814)

14. st.

15. st.

16. st.

17. st.

18. st.

Socijalni
Kuga u Evropi (1348)

Ustanak akera u Francuskoj

(1358)
Ustanak
Wata
Tylera
u
Engleskoj (1381)
Ustanak tkalaca u Italiji

Veliki njemaki seljaki rat

(1524-1525)
Hrvatsko-slovenska
seljaka
buna (1572-1573)

Prvi nizozemski brod s robovima

iz Afrike u Americi (1606)
Prvi iseljenici iz Engleske u
Sjevernoj Americi (1620)
Graanski rat u Engleskoj
(1649)

Osiromaenje golemog broja

stanovnika
Engleske
i
Francuske.

Godine 1700. od 60 milijuna

stanovnika zapadne Evrope 80%
ivi na selu
Pojaana urbanizacija u Evropi

104

Poinje rat za poljsku krunu (1733)

panjolsko potkraljevstvo Nova Granada
u Junoj Americi (1739)
Sedmogodinji rat Engleske i Francuske
u Evropi i kolonijama (1756-1763)
Poinje Englesko osvajanje Indije
(1757)
Ameriki rat za neovisnost (1775-1783)
Francuska revolucija (1789)
Gospodarski
Hanza
Venecijanska Flandrijska flota

Banka J. Coeur u Francuskoj

Banka Fugger u Njemakoj
Banka Medici u Italiji
Komercijalna revolucija u Evropi
(1520)
Nagli rast cijena (panjolski uvoz
zlata) (1520)
Pad talijanske trgovine
Uspon Portugala i panjolske
Uveden krumpir u Evropu
Osnovana engleska istonoindijska
kompanija (1600)
Osnovana nizozemska istonoindijska
kompanija (1602)
Prve nizozemske i francuske trgovake
postaje u zapadnoj Africi (1612)
J. B. Colbert (1661-1683) uvodi
merkantilizam
Raste broj dioniarskih drutava u
Engleskoj
Osnovana Engleska banka (1694)
Agrarna kriza u Engleskoj i Francuskoj
Prva burza u Engleskoj (1717)
Privredna i novana kriza u Engleskoj i
Francuskoj
Zabranjeno iseljavanje industrijskih
radnika u Engleskoj (1731)
F. Quesnay Ekonomska tablica...
(1758)
Poetak industrijske revolucije u
Engleskoj (1760)


14. st.

15. st.

16. st.

17. st.

18. st.

Idejni
U Firenzi prouavanje grkog
jezika i kulture

L. Valla ( 1457)

Platonova akademija u Firenzi

(1462)

Pico della Mirandola ( 1494)

B. Castiglione

D. Erazmo

N. Machiavelli

T. More (Morus)

J. Bodin

M. Montaigne

M. Vlai

F. Bacon

T. Campanella

Grotius

R. Descartes

T. Hobbes

J. Komensky

Ch. Perrault

Locke

Spinoza

Leibniz

Fontenell

G. Vico

D. Hume

Montesquieu

La Mettrie
Diderot
Voltaire
Rousseau
Holbach
E. Kant
U tehnici

A. Smith: Bogatstvo naroda (1776)

U umjetnosti
Dante ( 1321)
Giotto ( 1337)
Petrarca ( 1374)
Boccaccio ( 1375)
Brunelleschi ( 1446)
L. Ghiberti ( 1455)
Villon ( 1463)
Donatello ( 1466)
J. Dalmatinac ( 1473)
Botticelli ( 1510)
Leonardo ( 1519)
Rafael ( 1520)
M. Maruli ( 1524)
Drer ( 1528)
Rabelais ( 1533)
Michelangelo ( 1564)
M. Dri ( 1567)
P. Bruegel st. ( 1569)
Tizian ( 1576)
J. Klovi ( 1578)
Palestrina ( 1594)
T. Tasso ( 1595)
'El Greco ( 1614)
Cervantes ( 1616)
Shakespeare ( 1616)
Gunduli ( 1638)
Rubens ( 1640)
Monteverdi ( 1643)
Velasquez ( 1660)
Rembrandt ( 1669)
Molire ( 1673)
Milton ( 1674)
Bernini ( 1680)
Barok
Rokoko
Neoklasicizam

U znanosti
105

14. st.

15. st.

16. st.

17. st.

18. st.

Uporaba kompasa
Vea proizvodnja papira
Moderna brava
Mehanika ura
Upotreba baruta za rat
Papir u opoj uporabi
Tisak (Gutenberg 1450)
Raste broj rudnika
Sagraena visoka pe
Sat na pero
Pokositreni lim
Uporaba kolica u rudnicima
Poveano iskoritavanje ugljena
Proizvodnja mjedi
Moderna vaga
Mikroskop
Dalekozor
Tkalaki stan s unkom
Usavrena puka
Standardizirana proizvodnja
pokustva
Vatrogasna trcaljka
Barometar
Otvoren Greenwich
Papinov parni stroj s cilindrom i
klipom

Prve dnevne novine

Znanstveni asopisi
Toplomjer (Fahrenheit)
Poboljanje strojeva za predenje
i tkanje
Lijevanje elika
Valjaonice eljeza
Proizvodnja sumporne kiseline
Lajdenska boca
Gromobran
Automatski stroj za predenje
Mehanika raunala
Wattov parni stroj (1769)
Prvi balon. Prvi parobrod (1783)
Uporaba klora za bijeljenje
(1785)
Proizvodnja sode (1787)

Paracelsus
Agricola
Kopernik
Vasalius
Galileo (naelo njihala)
F. Vrani (Machinae Novae)

Kepler (Nova astronomija)

Kraljevsko znanstveno drutvo u
Engleskoj
Akademija znanosti u Francuskoj
Borelli (fiziologija ovjeka)
Harwey (optok krvi)
Leeuwenhoek (protozoe)
Raun vjerojatnosti (Pascal, Fermat)
R. Boyle (Skeptini kemiar)
R. Hook (biljne stanice)
Ch. Huygens (Rasprava o svjetlosti)
Integrali, varijacije (Bernoulli)
Newton (Matematika naela prirodne
filozofije)
Linn
Buffon
Morgagni
Lafitau
F. Halbley
Euler
Nollet
R. Bokovi
S. Gray
Priestley
Lavoisier
Lomonosov
Veliki potpuni univerzalni leksikon
Enciklopedija (francuska)
Encyclopaedia Britanica

106

PROMJENE U CRKVI I VJERI. U 13. st. katolika je crkva vladala svim podrujima ivota i svim
institucijama u zapadnoj Evropi. A prijelaz iz 13. u 14. st. bio je poetak ruenja te graevine.
Brojni su inioci utjecali na to, ali mi emo pratiti one to su se dogodili u samoj crkvi i vjeri.
Te n j e p a p a z a s v j e t o v n o m v l a u bile su neprekidno prisutne, a u pape
Bonifacija VIII (1294-1303) te su tenje bile naroito istaknute, to je izazvalo otrije
s u p r o t s t a v l j a n j e e v r o p s k i h v l a d a r a i samog s v e e n s t v a. U Italiji je to izazvalo
podvajanje na pristae i na protivnike pape te njihove meusobne borbe, a izvan Italije protivljenje
engleskih i francuskih vladara papinskom oporezivanju u njihovim zemljama. Poinje otar sukob
oko papinskog i vladarskog autoriteta, zapravo sukob pojedinih drava i papinske uprave. Izbijaju u
prvi plan pitanja o crkvenim prihodima, o izboru pape i o autoritetu koncila. Vrlo je znaajna bila
narodna pripadnost pape kao i njegovo sjedite u pravilu je do tada papa bio Talijan, a sjedite
uvijek Rim. Nakon smrti Bonifacija VIII, odnosno nakon vrlo kratkog pontifikata njegova
nasljednika francuski je vladar uspio progurati za papu Francuza (plemia i nadbiskupa Bordeauxa
Klementa V), koji sjedite premjeta u Avignon, i tu e ostati daljnjih sedamdesetak godina. Da bi
imao podrku, Klement V imenuje za kardinale gotovo sve Francuze (55 od 58). Politika punjenja
papinske blagajne nastavlja se na sve mogue naine. U Avignonu se ivi raskonije i razvratnije
nego bilo gdje u Evropi. Dodue, dio tog bogatstva troio se i na knjievnost, umjetnost, kolstvo,
znanost i vjerske misije. Protiv te raskoi pobunili su se unutar crkve i nekadanji protivnici,
zastupnici siromatva razni siromani redovi, kao i valdenzi. Kurija pak sad zahtijeva
disciplinu na naelu samo oni ideali koji su ostvarljivi, a protiv zasljepljenosti, pa one koji se tome
suprotstavljaju proglaava hereticima.
Rim naglo propada, dok je papinsko sjedite u Avignonu, pa rimski puk trai povratak pape
u Rim i izbor Rimljanina ili Talijana za novog papu. Interesi i spletke Rimljana i biskupa doveli su
do toga da su 1378. god. izabrana dva pape. Dolazi do sukoba oko pravog pape, koji su trajali 30
godina, da bi im se zatim pridruio i trei sukobi koji su ujedno sukobi interesa pojedinih
zemalja. Javljaju se uenja teologa o tome da je papinska vlast izvrna, ovisna o vjernicima i
njihovim predstavnicima i da je koncil tijelo nad papom. U takvu stanju njemaki vladar saziva
1414. god. koncil u Konstanzu radi sreenja crkvenih prilika. Uz velika natezanja teorijske i
politike naravi oko prava papa i koncila koncil izabire papu. Na koncilu se raspravljalo i o
herezama Jana Husa, J. Wycliffa, o kriarskim pohodima na njihove pristae, o papinskim
prihodima itd. Znaajno je da se glasovalo po dravama, odnosno po narodima Francuska,
Italija, Njemaka, Engleska. Nakon toga uslijedit e brojni koncili.
Svi ti koncili i koncilski sukobi zapravo su znak sukoba izmeu jedne nadnarodne
ideoloko-politike vladajue sile, jedinstvena i razgranata svemonog stroja i (upravo u
oblikovanju) novih dravnih sila. One su teile razbiti tu silu nad narodima, razjediniti crkvu i
stvoriti crkve pod upravom drava duhovnu i materijalnu mo sveenstva podvri interesima
novih dravnih tvorbi.2 Pape su meutim i dalje sve do Lutherova protesta vladali u duhu svojih
prethodnika, sa svjetovnim tenjama i raskono dovoljno je spomenuti Borgie.
Odgovori na takva kretanja u vrhovima crkve bili su u m i s t i c i z m u i herezama. Mistici su
za uzor ivljenja vjere uzeli jednostavan i skroman ivot apostola i kontemplativnost prvih
redovnika, u osnovi puritanski ivot. Istiu se Boji prijatelji, u Porajnju i Bavarskoj, iz reda
dominikanaca. Oni naglaavaju sreen i skroman svakodnevni ivot i ideju o izgradnji unutranje
crkve dua posveene izravnom posrednitvu s bogom stoga su zapravo pretee protestantizma,
pa e njihovo djelo (Eine Deutsche Theologie), nastalo oko 1350. god. i na veliko itano, kasnije
odobriti i Luther. Taj je vjerski pokret privukao dosta pripadnika srednjih slojeva. Slini su mu
pokreti u Flandriji Brae zajednikog ivota, u Engleskoj Richarda Rollea, u Italiji
Observanata. Javljaju se i ene mistici koje osnivaju svoje redove, npr. Juliana iz Norwicha,
Brigita vedska i druge. Misticizam se javlja i u knjievnom djelovanju kartuzijanaca, Nikole
Kuzanskog i slinih. U 15. st. pojavljuje se i vjerovanje u vjetice zlo koje je do kraja 18. st.
107

pokosilo ivote naroito brojnih ena, npr. samo u talijanskom gradu Comu bilo je 1540. god.
spaljeno oko 300 ena. Papa je 1484. god. bulom obnovio biblijsku zapovijed: Ne daj vjetici
ivjeti. A i kasniji protestantizam bio je jednako okrutan u tome.
Drugi oblik protesta bile su h e r e z e. Do 1300. god. organizacija crkve i ispovijedanje vjere
bili su toliko sreeni da svako odstupanje, pa i najmanja sumnja, mogli su biti opasni, izazvati
osudu za herezu. Postojali su prirunici dogmi, kanonsko pravo i brojni slubenici crkve od upnika
do pape koji su nadzirali pridravanje. Ali prije spomenuti dogaaji u crkvi, pa tisak koji je
omoguio da Biblija doe u vei broj ruku te buenje gradskog ivota otvorili su mogunost irim
vidicima i masovnijim herezama. Svjetovne kole, sveuilita, trgovina, putovanja itd, otvarali su
oi i budili nezadovoljstvo na licemjerstva, divlju silu, rasko, nemoral i druga zla crkve sa
zahtjevom za pravednou. Taj je zahtjev bio prisutan naroito u siromanijih i po gradovima.
Broj nezadovoljnika je rastao, bilo ih je ve toliko da inkvizicija jednostavno nije mogla vie
svuda dospjeti. Nezadovoljstvo se irilo, posebice nezadovoljstvo prema onima to ive raskono, a
njima je pripadalo i sveenstvo; puk je traio promjene. U sjevernim zemljama Evrope
nezadovoljstvo je bilo jo jae jer su njihovi porezi odlazili stranoj birokratskoj sili koja je ivjela
raskono. U kritici sveenstva predvodili su Erazmo Roterdamski, T. Morus i M. Luther. Naroito je
nezadovoljstvo izazvala prodaja oprosta za grijehe (indulgencija). To je bio sluaj s nadbiskupom
Mainza, na ijem se podruju nalazio Luther, koji je 31. listopada 1517. na crkvi u Wittenbergu
izvjesio svojih uvenih 95 teza to se uzima za poetak reformacije. Tri godine kasnije objavljuje
on svoje doktrinarno stajalite; pravo je svakoga da sam odluuje o smislu Evanelja. 3 To je
naravno izazvalo papu da ga osudi kao heretika. Zapoela je borba pape i pristaa reformacije
(formalno 1546). Ali ipak je 1555. god. svaki plemi mogao izabrati protestantstvo ili katolicizam.4
Svi su reformatori od Wycliffa i Husa do Luthera, Zwinglija i Calvina imali mnogo pristaa
jer su obeavali osloboenje od crkvene organizacije. Valja rei da oni u osnovi nisu ili za
ruenjem vjere nego za promjenama u crkvi. U pogledu vjerskih naela protestantizam istie osobnu
vjernost bogu bez posrednika, osobnu vrijednost i odgovornost. Po Calvinu ovjek samo istim
bogougodnim ivotom moe dokazati da je izabran ali i to da je sve to je od boga stvoreno dobro
pa i rad, a doputa ak i kamate. I za protestante je meutim vjera nad svjetovnim i dravom. Luther
istie naelo ija zemlja njegova i vjera, naelo nacionalne crkve. Valja upozoriti da je Luther, iako
ga je zduno podralo siromano puanstvo, stao na stranu njemakih plemia kad je puk pokrenuo
zahtjev za socijalnim promjenama i krenuo u seljaki rat. U cjelini uzevi reformacija je imala
nesluen odjek, protestantizam e se iriti po Njemakoj, Nizozemskoj, Francuskoj, vicarskoj,
Engleskoj i skandinavskim zemljama. Niknut e zatim brojne protestantske crkve. Tako je
reformacija uzdrmala svevlast katolike crkve u zapadnoj Evropi.
Katolika orkva nije se meutim pomirila sa stanjem to je nastupilo ve organizira
p r o t u r e f o r m a c i j u da bi protestantske zemlje vratila u krilo katolike crkve. Na
Tridentskom koncilu (1545-1563) trai se poboljanje morala i discipline u katolianstvu i uvodi
Indeks librorum prohibitorum. Jo prije toga osnovan je red isusovaca boraca i misionara u
duhovnom ratu, i uveden vjerski sud (inkvizicija). Neke su zemlje ostale u krilu katolike crkve,
npr. Italija, panjolska, Poljska, Austrija, druge su ostale protestantske, npr. Nizozemska,
skandinavske zemlje, ili se podijelie npr. Francuska, Njemaka, Engleska. Sukobi e se vjerski
nastaviti, pa npr. u prvoj polovici 17. st. Evropom bijesni strani vjerski tridesetogodinji rat.
Reformacija je presudno utjecala i na razvoj gospodarstva i na stvaranje snanih drava koje
e se kasnije razviti u mone vojno-politike sile, a isto tako omoguila je pojavu novih ideja to e
dovesti do novog svjetonazora u Evropi.
GOSPODARSKE PROMJENE. Iako je za gospodarske promjene, kao i za mnoge druge, presudno
bilo oivljavanje gradova i trgovine, ipak valja zapoeti s poljoprivredom, jer i 1700. god. u
zapadnoj Evropi jo uvijek na selu ivi 80% stanovnitva.
S porastom puanstva do kojeg je dolo u Evropi poevi od 12. st. porasle su i potrebe za
108

hranom i prostorom, pa su se poele kriti ume, isuivati movare, mora i rijeke (Nizozemska),
natapati (Italija, panjolska) i bolje obraivati zemljita. Istina, sredinom 14. st. harala je zapadnom
Evropom kuga koja je desetkovala stanovnitvo, u nekim zemljama i do 40%. Ipak se i dalje
p o b o l j a v a p o l j o p r i v r e d a. Razvija se povrtlarstvo i voarstvo. Donose se i neke nove
biljke u Evropu, npr. krumpir, kukuruz, rajica i dr. Izmeu 1300. i 1780. god. znatno je porastao
prosjek prihoda po jedinici obradive povrine u Evropi. A i stoarstvo je uznapredovalo. Tome je
pridonijelo i oivljavanje gradskog gospodarstva trgovine i novarstva, jer je poljoprivrednu
proizvodnju okrenulo tritu. U novoosvojenim zemljama, naroito Amerike, Evropljani uvode
plantanu poljoprivredu eerne trske, pamuka, duhana i si., to e davati sirovine za evropsku
industriju.
Gospodarski p o l e t to su ga pokrenuli trgovina i novac nije ise naravno mogao ograniiti
samo na poljoprivredu, protegnuo se li na ostale gospodarske grane, posebice na i n d u s t r i j u. Da
bi do toga dolo valjalo je oslabiti mo cehovskih organizacija koje su, titei obrt i obrtnike, titile
male radionice i suprotstavljale se poduzetnitvu i natjecanju. Ali je vea uloga trita zahtijevala i
vee pothvate vee radionice, nova orua, vee koliine sirovina, vee trgovake poslove, vee
zalihe za promjene na tritu, jae izvore plaanja pothvata itd. Ukratko, poduzetniji duh i vei
kapital. Poelo je to u Italiji tako da se novani kapital ulagao i u zemlju i u trgovinu i u industriju,
te su bankari ili trgovci bili istodobno veleposjednici i industrijski poduzetnici; do te sprege dolo je
ve u 14. st. Tako se poinje razvijati industrija na iroj osnovi manufakturnoj.
Prva i najznaajnija industrija bila je tekstilna, naroito razvijena u Italiji i Flandriji.
Flandrijski poduzetnici kupuju vunu u panjolskoj i Engleskoj i daju je na obradu flandrijskim
seljacima, izbjegavajui tako obrtnike i cehovske propise. Poduzetnici zatim otvaraju manufakture i
time sve dovode pod isti krov i pod upravu i nadzor poduzetnika. Tako e u industrijskom razvoju
industrija odjee odigrati vrlo znaajnu ulogu vidjet e se to jo bolje kad proradi proizvodnja
pamune odjee.
Ne razvija se samo industrija tkanina nego i brojne druge, npr. industrija za preradu
poljoprivrednih sirovina, a posebice prerada ruda eljeza, bakra, kositra, naroito od 16. st., kad
su poboljani uvjeti rudarenja zahvaljujui izumu ventilatora, mrkova, tranica i drugih naprava.
Staklo se proizvodilo ve i prije, ali sad proizvodnja sve vie raste. Razvit e se proizvodnja
pokustva, zatim industrija iz ribljih sirovina ulja, svijea, kozmetike. Ribarstvo je postalo
unosno naroito poslije uvoenja dimljenja i konzerviranja ribe, posebice u sjevernim zemljama
Zbog ulova na sleeve i kitove pa je dolazilo i do meunarodnih sporova oko prava ribarenja na
odreenim morima.
U industriji se proizvodnja specijalizira ne samo po podrujima nego i u samom radnom
procesu. Dioba rada, savrenija tehnika, koncentrirana proizvodnja, jeftini radnici i proireno trite
pojeftinjuju i same proizvode u usporedbi s proizvodima obrtnika. Da bi u takmienju na tritu
doao do to vee zarade poduzetnik se nije ograniio samo na iskoritavanje radnika nego i na
primjenu tehnike, na poticanje razvoja tehnike, stoga od 1700. god. nalazimo u industriji sve jasnije
odlike mehanizacije.
Svu tu proizvodnju omoguio je r a z v o j snane t r g o v i n e; ona je presudno utjecala na taj
razvoj. Trgovci su bili pokretai gospodarskog poleta to je nastao, trite je bilo srce gospodarstva.
Do 14. st. trgovinu su po svjetskim morima i novarske poslove vodile druge kulture i narodi
Islam, Bizant, Indija, Kina, Japan. Od 14. st. poinju mletaki i enoveki, pa zatim portugalski i
panjolski, a onda nizozemski, engleski, francuski i njemaki trgovci gospodariti istonim, a nakon
otkria Amerike i zapadnim dijelom Zemlje. Evropski trgovci bili su pokretai kapitalistikog
naina proizvodnje proizvodnje koja se temelji na naelima: novac raa novac (ili novac se
oplouje) i privreivanja okrenutog tritu, tako da se potronja potie i organizira pa e im
pasti u dio i to da svijet pretvore u svjetsko trite sa svjetskom podjelom rada.
Evropskim gospodarstvom, posebice od 14. do 16. st., ne vlada ni poljoprivreda ni industrija
nego trgovina i novarstvo. Mjesne trgovake cehove srednjega vijeka potisnue velike
109

meunarodne trgovake organizacije poput Hanze ili pak privatnici poput Medicija i Fuggera, koji
ulaze u vee i sloenije trgovake pothvate, imaju sjedita u gradovima mnogih zemalja, svoje
banke, svoja prometna sredstva ak i itave mornarice. Imaju i trgovaki monopol i politiki su
utjecajni. Poinje u Evropi praksa osiguranja trgovine, a razvija se i odgovarajue pravo. S otkriem
novih zemalja osnivaju se mona trgovaka drutva, npr. englesko i nizozemsko istonoindijsko
drutvo, koja su toliko mona da vladaju golemim kolonijalnim prostorima, a zapoljuju na desetke
tisua inovnika i vojnika.
Porast trgovine svakojakom robom, a ne samo luksuznom kao nekad, i to sada na golemom
prostoru, zahtijevao je i p o b o l j a n p r o m e t. Promet se uglavnom odvijao morem i rijekama, pa
je i najvee poboljanje u ovom razdoblju upravo u brodogradnji brodovi postaju vei i bolji,
opremljeni brodskim spravama i zemljopisnim kartama. Grade se brojne luke, stovarita, dokovi i
svjetionici. Kako je najznaajnija bila prekomorska trgovina to e se s otkrivanjem novih podruja
na Zemlji i sredite trgovine, a ujedno i civilizacijsko, premjestiti iz Sredozemlja u evropske
atlantske zemlje, koje e postati najmonije trgovake, pomorske, politike i kolonijalne drave.
Poboljao se dakako i kopneni promet grade se ceste, mostovi, uvode se bolja teretna kola, grade
postaje i organizira potanska sluba.
Trgovina se meutim ne bi bila mogla razvijati tako i toliko da se nisu poboljala i sredstva
razmjene. U srednjovjekovnoj Evropi bili su i trgovina i novarstvo zamrli jer se kranska crkva
protivila takvim poslovima. A kad se poeo upotrebljavati novac javile su se tekoe oko prijenosa
zlata i srebra. Prvi su tekoe u vezi s novcem poeli rjeavati talijanski bankari. Oni otvaraju po
Evropi poslovnice koje su poslovale preko mjeninih isprava, a ove su se mogle unoviti u bilo
kojem veem evropskom trgovakom gradu. Na tome e se u Evropi polako izgraivati
b a n k a r s t v o. To poboljanje dolazi ve u 14. i 15. st. uvoenjem dvostrukog knjigovodstva, ime
se stekao pregled nad novanim stanjem. Dodue mnoge znaajne evropske banke uvode to tek
poslije 16. st. Znaajan prilog razvoju bankarstva dali su Nizozemci uvoenjem prenosivih
trgovakih papira (jedne vrsti eka). Zbog crkvene zabrane uzimanja veih kamata bankari
pronalaze razliite naine da ipak moralno posluju.
Kako su banke dugo bile samo privatne i vladari su ovisili o bankarima, ali i bankari o
naklonosti i politici vladara. ak su i kovnice novca dugo bile poluprivatne; to je i jedan od razloga
raznovrsnosti novca. U 14. st. ipak se zlatni florin uvrstio kao priznato plateno sredstvo u Evropi.
Od 17. st. uvode se u Evropi i papirnate novanice. Kako su drave jaale poele su se po Evropi
otvarati i dravne banke, a drave preuzimaju i kovanje novca. Vladari su u pravilu bili halapljivi na
zlato i srebro; zgrtali su ga tako to su kvarili novac, a to bi se naravno osjetilo po cijenama. U 17. i
18. st. osjea se potreba da novac ima gospodarsku podlogu.
Kako je ovo i razdoblje stvaranja snanih drava u Evropi, d r a v n e s u u p r a v e sve
vie u t j e c a l e i n a g o s p o d a r s t v o. Uvidjelo se znaenje gospodarstva za stabilnost i mo
drave, posebice u vezi s ratom. Naime da rat moe i loe i dobro utjecati na gospodarstvo
loa da mu je strana to moe biti unitena poljoprivreda, gradovi, industrija, to moe doi do
zastoja trgovine i do veih poreza, a to kodi svemu; a dobra mu je ta to rat zahtijeva
opskrbljivanje vojske hranom, orujem i odjeom, pa je potrebna vea poljoprivredna i industrijska
proizvodnja, vei trgovaki poslovi, to zbog poreza vladar pravi ustupke trgovini i industriji, to se
osvajanjem dobivaju nova podruja, sirovinski izvori, trita i uklanjaju carinske granice. Odatle
stoga i ideja da se interesima drave u cjelini najbolje slui maem. (Tako je i to utjecalo na
osvajanja i meusobne ratove drava.) Dravne vlasti sve vie preuzimaju gospodarsku politiku.
Mjere to su ih poduzimale dravne vlasti nisu uvijek nailazile na odobravanje svih drutvenih
slojeva i inilaca gospodarstva; nezadovoljni su bili ne samo cehovi kojima su se ukidale povlastice
nego ponekad i poljoprivrednici ili poduzetnici i trgovci.
U 17. i 18. st. vladajua je ideja da snana politika drava mora poivati na vrstom
gospodarskom temelju, zato vlast mora u cjelini ureivati gospodarski ivot.5 U Francuskoj za Luja
XIV, pod ministrom financija Colbertom kad se istiu m e r k a n t i l i s t i k a n a e l a ide se
110

na gospodarski samodovoljnu dravu. Slina je kameralistika gospodarska politika u Njemakoj.

Trgovake zemlje Engleska i Nizozemska bile su manje krute u tome. Ali sve su ile na razvoj
snanog gospodarstva i na zatitu domae proizvodnje. Osvajaju nove zemlje i stavljaju pod svoju
upravu, ratom i diplomacijom bore se za prevlast vlastite trgovine, potiu i tite razvoj domae
poljoprivrede hranu ne uvoziti nego izvoziti potiu nove naine proizvodnje i nova orua,
potiu i potpomau odreene gospodarske grane, zabranjuju iseljavanje strunih radnika a potiu
useljavanje itd. Osnovne merkantilistike ideje prihvatile su u toku 17. i 18. st. osim spomenutih
drava i druge evropske zemlje.
Gospodarska politika merkantilizma posebice je naglaavala o d n o s m a t i c a z e m l j a
k o l o n i j e, s programom koji je iao na tetu kolonija do beznadnog poloaja a posljedica
toga svjedoci smo i mi u postojanju razvijenih i nerazvijenih zemalja svijeta. Gospodarska politika
ila je na pretvaranje novoosvojenih zemalja u sirovinska podruja monokultura ruda, plantaa,
stoarstva i njihove gospodarske ovisnosti o matici zemlji. Kolonije izvoze odreenu sirovinu, a
uvoze sve ostalo od hrane, radnika (npr. robova iz Afrike u sluaju Amerike) do opreme. Nisu iz
matice zemlje samo politiki gospodari i vlasnici nego i iritelji kulture. Tako se kolonijalizam
pretvorio u cjelovit imperijalizam politiki, gospodarski i kulturni. Tamo meutim gdje je dolo
brojnije stanovnitvo iz Evrope i gdje je doputen bio razvoj industrije, npr. kao u SAD6, tamo e
tok dogaaja biti posve drugaiji pa e na kraju ovog razdoblja doi do oslobodilakog rata, rata za
neovisnost a u 20. st. ta e zemlja postati najrazvijenija industrijska zemlja u svijetu.
Nije u svim evropskim zemljama gospodarska politika bila u svemu i uvijek ista. Ima i
znatnijih razlika. Tako su ve spomenute Engleska i Nizozemska vodile vie rauna o trgovini, a
Engleska uz to i posebice o industriji, pa joj je poljoprivreda zapadala u krize; ili pak panjolska je
u kolonije prije svega izvozila svoj feudalni sustav, a iz kolonija donosila zlato, dok je na industriju
manje polagala.
Apsolutizam i s njim povezan merkantilizam odigrali su znaajnu ulogu u stvaranju politiki
i gospodarski snanih drava Evrope.
To dakako ne znai da ve u ovom razdoblju nije bilo velikih gospodarskih kriza i
poljoprivrednih i industrijskih i novanih, naroito pri kraju razdoblja, pa su takvom gospodarskom
politikom nezadovoljni i privrednici i ekonomisti i zahtijevaju vee slobode u gospodarstvu i veu
ulogu trita. Tako je ne samo kolonijalizam dobio odgovor u amerikom ratu za neovisnost,
apsolutizam s feudalnom okosnicom u graanskoj revoluciji u Francuskoj nego i merkantilizam u
Smithovu uenju o liberalno-kapitalistikom gospodarstvu.
PROMJENE U DRUTVENOJ STRUKTURI. Evropa prijelaznog razdoblja je glede drutvene
strukture formalno feudalna u znaku triju stalea i dviju klasa, ali se u stvarnosti dogaaju velike
i korjenite socijalne promjene. A promjene su se dogodile i u podrujima to su ih osvojila
Evropljani. Sveenstvo, plemstvo, slobodni seljaci i kmetovi jo uvijek su po broju ili utjecaju
znaajni slojevi, ali ipak najznaajniji sloj ovog razdoblja valja vidjeti u graanstvu (buroaziji).
Kao to su u gospodarstvu odluni bili trgovina i novarstvo, tako je i u pogledu drutvene strukture
u prvi plan izbilo graanstvo. Te su promjene najvie zahvatile zapadnu Evropu, neto manje
srednju, a u istonoj se gotovo u cjelini zadrala stara feudalno-klasna struktura.
G r a a n s t v o zapadne Evrope izrasta u ovom razdoblju u snanu klasu, koja e
francuskom revolucijom i formalno postati vladajua. Odigralo je ono presudnu ulogu u razbijanju
stalekih i klasnih granica, otvorilo meustaleku i meuklasnu pokretljivost, koja u dotadanjoj
povijesti gotovo ni u jednoj civilizaciji nije bila takva po znaenju i opsegu. Ono je poelo razbijati
ustaljeno shvaanje da klasna ili staleka pripadnost mora odreivati materijalni, politiki, pravni i
obrazovni poloaj pojedinca.
Znaenje koje je imala gradska privreda u temeljnim gospodarskim promjenama u Evropi,
koje e imati svjetovno obrazovanje u pogledu duhovnih kretanja, imalo je graanstvo s obzirom na
promjene u drutvenoj strukturi a svakako bilo je graanstvo i nositelj gospodarskih i duhovnih
111

promjena. Gospodarske su promjene omoguile materijalno jaanje i brojano poveanje graanske

klase, a njen politiki utjecaj omoguen je promjenom to je nastala stvaranjem snanih drava.
Naime trgovina, novarstvo i industrijsko poduzetnitvo uzdigli su dio graanstva u vodei sloj po
bogatstvu, a kako ih se velik dio kolovao, potrebe drava za obrazovanim slubenicima dovest e
velik dio graana do uprave. Plemstvo je formalno jo uvijek vladajui stale, ali i graanstvo
enidbama, dravnim slubama i vladarskim dekretima prodire meu plemstvo koje je dotada
kasta, krvno odreen vladajui stale (plava krv). Pa iako graanstvo mora slijediti nazore i
obiaje plemstva unosi mnogo toga iz svoje klase.
Sam u sredini drutvene ljestvice graanstvo je razbijalo granicu i prema dolje jer se
meu graanstvo dospijevali i seljaci i odbjegli kmetovi, i prema gore jer su sami prodirali meu
plemstvo. Dogaalo se npr. da neki slobodni seljak postane trgovac, stekne bogatstvo, kupi vei
komad zemlje ili koluje djecu, pa da ve njegova djeca dobiju plemiki poloaj i titule. Da se
graanstvo nije klasno-kastinski zatvorilo pomoglo je i to to je u njemu samom postojala iroka
sloj na ljestvica, profesionalna i s obzirom na bogatstvo, pa je postojao vei prostor za pokretljivost
i, naravno, razlozi za sukobe.
Mnogo je inilaca utjecalo na promjenu drutvene strukture i na ulogu graanstva u toj
promjeni, i to naravno meusobno uvjetovanih inilaca. Jedan meu njima je i p o r a s t
s p e c i j a l i s t i k o g z a n i m a n j a. U srednjovjekovnoj Evropi prave specijalizacije gotovo da i
nije bilo seljak je npr. obavljao gotovo sve poslove na gospodarskom imanju, plemi je bio ne
samo zemljovlasnik nego i upravitelj i sudac i vojnik, sveenik je mogao biti ne samo propovjednik
nego i uitelj i vijenik i pisac i knjiniar i ideolog, redovnik u samostanu obavljao je gotovo sve
poslove, umjetnik je mogao biti i inenjer i graditelj i raznoliki obrtnik, itd. Tek od 14. st. poinje u
Evropi vea specijalizacija i kolovanje za odgovarajue poslove. Iako je sveenstvo jo uvijek
utjecajni stale, sve se vie ono okree vjerskoj djelatnosti jer laici poinju istiskivati sveenike iz
mnogih svjetovnih slubi, a i sve se vie laika posveuje znanosti i umjetnosti. Na primjer, potreba
novih drava za pravnicima ila je u prilog graanskoj klasi, njeni predstavnici popunjavaju te
slube (i prema tome naravno zastupaju interese svoje klase).
Poinje zatim odvajanje umjetnika, inenjera i graditelja, probitak tih zanimanja i porast
njihova ugleda pa se od tada npr. poinju i potpisivati pod svojim djelima, bivaju poznati po
imenu. Iako plemstvo i dalje zadrava velik dio zapovjednikih inova, promjene u vojsci
mnogo profesionalne vojske, nova oruja, nova tehnika, nov nain voenja rata itd. zahtijevaju
struno kolovane zapovjednike i opet otvara vrata graanstvu. Tako je struna 'specijalizacija
odigrala znaajnu ulogu u promjeni drutvene strukture, i naravno kulture openito; s jedne strane
da znanje i osobne odlike, a ne obiteljska i staleka pripadnost, donose drutveni poloaj,
materijalni probitak i ugled i, s druge, da elitom postaje strukovna elita.
Graanstvo je u zapadnoj Evropi rasklimalo staleke i klasne granice, stavilo sve u gibanje i
pred ideju kako mo, bogatstvo i pravo na znanje i kolovanje ne mogu biti povlastica samo jedne
klase ili stalea. Ne samo u realnom ivotu nego i idejama o prirodnom pravu, o vjeri u razum, u
snagu znanosti, tehnike i rada, o vjeri u napredak i jednakost svih ljudi idejama s kojima e ii u
francusku revoluciju graanstvo je odigralo povijesnu ulogu.
Druga znaajna promjena to je zapoela u Evropi ovog razdoblja jest m i j e n j a n j e
p o l o a j a e n e. Iz prirode vjera i gospodarstva prethodnih civilizacija u gotovo svima njima
ena je bila izvan javnog ivota. Vezu s gospodarstvom valja istaknuti zato to su se sve civilizacije
temeljile na poljoprivredi, a imanje je u pravilu nasljeivao mukarac, tako da je ena bila
materijalno o njemu ovisna. Presudno je bilo u oslobaanju ene od ovisnosti o mukarcu i u njenu
proboju u javni ivot stei materijalnu, neovisnost, a to se moe nam danas izgledati udnim
dogodilo zahvaljujui kranskoj crkvi, njenoj praksi enskih redova jo u srednjem vijeku.
Odlaskom u samostan ena se odricala materinstva, ali je postala materijalno neovisna o mukarcu.
Istodobno njoj je postalo dostupno obrazovanje. asne e sestre postajati bolniarke ili e ih bogate
obitelji uzimati za uiteljice svojih keri pa e tako stei javna zvanja.
112

Renesansa zatim obnavlja kult ene pjesnici piu pjesme njima u ast, slikari ih slikaju. U
otmjenim salonima ene su domaice i kreu se u krugu uenih i uglednih. Neke ene osnivaju
samostanske redove, neke su ak i voe ustanka, kao Jeanne d'Arc, a brojne e postati vladaricama,
od Izabele u panjolskoj do Katarine II u Rusiji ili utjecajne na dvorovima kao Pompadour.
Znaajno je bilo i to to u novonastalim prilikama u Evropi kad imamo bogatih trgovaca i
siromanih plemia keri mogu u miraz nositi pokretno bogatstvo, novac; kako je plemiu
interes doi do novca, a trgovcu do veze s plemstvom, keri bogatih graanskih obitelji razbijat e
udajom za plemie krvno-staleku granicu.
To je samo dio slike drutvene strukture ovog razdoblja onaj svjetliji, a postoji i drugi,
tamniji. S e l o j e u b i t i i d a l j e o s t a l o s k m e t o v i m a, s e l j a c i m a i f e u d a l c e m
a u njemu je jo uvijek ivjela golema veina stanovnitva i zapadne Evrope. Trite je dodue
potaklo feudalce da daju zemlju u zakup. Ono je bilo privlano i feudalcu zbog novih roba, a sada i
zakupniku zbog prodaje svojih proizvoda. Feudalci meutim hoe i nova novana davanja i stare
obveze, pa je to razlog nezadovoljstvu i seljakim pobunama. U Engleskoj se npr. feudalci posve
okreu probitku u novom nainu privreivanja pa oranice pretvaraju u panjake za ovce, istjeruju
seljake i tako raste masa bez kruha i krova, masa prosjaka lutalica to je potresno opisao T.
More. U gradovima isto tako zarana poinje bezduno i s k o r i t a v a n j e f i z i k i h r a d n i k a,
pa ve u 14. st. npr. imamo ustanak tkalaca u Italiji. U doba prvobitne akumulacije u doba
merkantilizma i apsolutizma poinje u gradovima jasna polarizacija na bijedne i bogate,
polarizacija na elitu bogatih poduzetnika, trgovaca i bankara i masu siromanog industrijskog
radnitva.
Posebno je stanje s obzirom na d r u t v e n u s t r u k t u r u u n o v o o s v o j e n i m
z e m l j a m a. Tamo na jednoj strani imamo vladajuu kastu bijelih doljaka ak i oni koji su
doli kao sluge doi e do veleposjeda, postati bogati i samostalni, a na drugoj strani potlaeno
domorodako stanovnitvo i, npr. u Americi, uvezeno iz Afrike. panjolci npr. uspostavljaju neku
vrstu feudalizma, uvode enkomijendu, feud na kojem su oni to rade u kmetskom poloaju; a nisu u
boljem ni kad je zamijenjena hacijendom, - iako su zakonski slobodni. Kako su panjolci zauzeli
golema prostranstva u Americi i istodobno unitili milijune domorodakog stanovnitva npr.
prije dolaska panjolaca (poetkom 16. st.) u Americi je ivjelo oko 14,5 milijuna stanovnika, a
1570. god. svega oko 9,5 milijuna, i tek e se oko 1800. god. broj stanovnika vratiti na oko 15
milijuna uvozit e radno stanovnitvo iz Afrike. Zbog stava katolike crkve i misionara to
stanovnitvo nije i formalno stavljeno u poloaj robova, ali se uvezenom crnom stanovnitvu u
Sjevernoj Americi koju su drali protestanti to dogodilo.
U takozvanoj Latinskoj Americi stvorit e se itava drutvena ljestvica na rasno-etnikoj
osnovi bijeli, mjeanci (bijelaca s Indijancima i crncima), Indijanci, crnci. U Sjevernoj Americi
nastavilo se otimanje zemlje i unitavanje domorodakog stanovnitva i kasnije (oslikano u
perverznoj slici Divljeg zapada). U Africi su Evropljani u ovom razdoblju bili u prvom redu lovci
na stanovnitvo i trgovci crnim robljem, a zatim i gospodari i upravljai. Kao gospodari i upravljai
ponaali su se svagdje kamo su doli tako da su prisvajali bogatstvo domorodaca, stavljali ih u
podreeni poloaj i unitavali im kulture.
ORGANIZACIJA ZAJEDNICA (DRAVA). Promjene to su se u Evropi ovog razdoblja zbivale
ile su u prilog stvaranju snanih drava i novih institucija vlasti, ali i novih oblika politikih
zajednica. Imamo u tom razdoblju i feudalnu upravu s formalnom vlau kraljeva i jake
apsolutistike drave i republike, a susreemo i federacijske zajednice. Oblici zajednica i
organizacija uprave nisu u svim zemljama u isto vrijeme bili isti, niti su sve zemlje iskuale sve
spomenute politike oblike.
Od upravno-politikih pojava svojim se znaenjem, a u drugom dijelu ovog razdoblja i
tipinou istie c e n t r a l i z a c i j a. Ve od poetka ovog razdoblja poinje jaati vlast vladara na
raun lokalne vlasti feudalaca i to dalje sve izrazitije. 7 Vlada sve ee donosi propise. Vojska
113

postaje profesionalna, pa vladar daje vojnike slube i odreuje zapovjednike. Sve vie poreza
odlazi u vladarovu blagajnu. Sudstvo se centralizira uz senioralne sudove koji sude kmetovima,
Uz cehovske i crkvene javljaju se i kraljevski sudovi, ak kralj postaje izvorom prava. (Pravo i
pravnici postaju inae znaajni, otvaraju se novi fakulteti prava, prouava se rimsko pravo, pa ima
pokuaja i kodifikacije iako do francuske revolucije ni jedna evropska zemlja nije stvorila
jedinstven .pravni sustav.) Tako se s vremenom stvara sredinja kraljevska uprava kraljevski
suci, vojni nadzornici, financi i drugi slubenici. S protestantizmom dolazi do stvaranja narodnih
crkava, pa e u tim zemljama vladari imati nadzor i nad crkvom ali i u nekim katolikim zbog nove
prakse konkordata. Te su promjene vodile k apsolutizmu vladara u 17. i 18. st. Apsolutistiki
dvorovi postaju sredita svekolika ivota od vojnog i gospodarskog do znanstvenog i
umjetnikog.
P u t d o s t v a r a n j a j a k e u j e d i n j e n e d r a v e odvijao se u razliitim zemljama
razliito. U osnovi iao je od borbe velikih feudalnih kua do stvaranja nasljednih kraljevskih
dinastija. Bilo je presudno doi do veih posjeda, ovladati veim prostorom doi do vie zemlje i
podanika. Svaka se prilika za to iskoritavala. U vrijeme protestantizma npr. oduzimala su se u
protestantskim zemljama katolikoj crkvi imanja, a u katolikim zemljama protestantskom
plemstvu. Zatim su podrku u jaanju sredinje vlasti na raun feudalaca pruili kralju mnogi
gradovi naao se u tome uzajamni interes, kralj je dolazio do politike podrke i materijalne
potpore za odravanje vojske i uprave, a gradovi do mnogih povlastica, kao to su ukidanje
feudalnih poreza, ukidanje carina na trgovinu, davanje monopola, izgradnja prometnica itd. No
valja upozoriti da gradovi nisu uvijek bili za centralizaciju, da su se znali usprotiviti kad im ona nije
bila u interesu.
S t v a r a n j e c e n t r a l i s t i k i h d r a v a o m o g u i o j e i r a z v o j t e h n i k e,
ponajprije prometa. Pri srednjovjekovnoj prometnoj nepovezanosti nije ni mogla postojati jaka
sredinja vlast. Podruja su bila nepovezana, odjelita, pa je i vlast bila lokalna. Gradnjom cesta i
poboljanjem prometa vei se prostori povezuju pa je i uprava na njima mogla biti uspjenija. Osim
toga kolovani e slubenici zamijeniti nekadanje feudalce, to e ujedno pridonijeti ujednaavanju
uprave na veem prostoru. Stvaranjem kadra profesionalnih vojnika i zapovjednika sredinja je
uprava posebice dobila na snazi. Razvoj statistike i pojava tiska uz brojnije i kolovane dravne
slubenike omoguit e sredinjoj vlasti evidenciju, vei nadzor i bolji pregled svega to se dogaa
u dravi i kako se naredbe provode. Vlast uvia presudno znaenje gospodarstva za snanu dravu,
pa potie, kako je spominjano, njegov razvoj potie razvoj industrije, tehnike, pa i znanosti, zato
vladari osnivaju znanstvene akademije. Tako su ve u ovom razdoblju zacrtane osnove buduih
drava.
Nije c e n t r a l i z a c i j a i ujednaavanje ilo brzo i lako, postojali su jo jaki
s r e d n j o v j e k o v n i i n i o c i k o j i s u j e k o i l i crkva, plemii, cehovska udruenja,
lokalizmi, i sve je to vladar morao manje ili vie uvaavati. Vladar je prisvajao one ovlasti koje su
bile nune za voenje poslova jedinstvene drave i za odravanje reda u njoj. Kraljevi su se u
centralizaciji oslanjali na pripadnike treeg stalea (graane), ali je plemstvo jo uvijek bilo vrlo
jako, posebice u Francuskoj, gdje se suprotstavljalo mnogim kraljevskim namjerama, npr. uvoenju
proporcionalnog oporezivanja, slobodnom pristupu svih svim zvanjima u crkvi i vojsci to e
rijeiti tek revolucija od 1789. god. Zato je u ovom razdoblju dolazilo ne samo do pobuna seljaka
protiv feudalaca, proletarijata protiv poduzetnika, do vjerskih protestantskih pokreta, pokreta za
neovisnost npr. nizozemskih gradova i Portugala protiv panjolske itd., nego i do pobuna graana
protiv plemia i do protesta plemia protiv centralizacije. Ali u vezi s plemiima vladari su ipak
uinili to da su uklonili feudalnu neovisnost, a plemiima ostavili samo staleke povlastice.
Centralizacija je tako ipak provedena u mnogim evropskim zemljama, stvorene su mnoge jake
apsolutistike drave, a primjer za to je Francuska za Luja XIV, kad sredinja vlast ureuje
cjelokupni ivot u dravi.
U p r i l o g centralizaciji i apsolutizmu vladara i l a s u i m n o g a u e n j a o d r a v i
114

to su se javila u ovom razdoblju poevi od Machiavellijeva s naelom da u stvaranju snane

svjetovne drave cilj opravdava sredstvo8, Bodinova koje zagovara dravu s centraliziranim
autoritetom, Hobbesova s naglaskom na suverenitetu vladara, do popularnih uenja o
prosvijeenom vladaru. Mnogo je toga ilo u prilog pojavi apsolutistikih dvorova u Evropi 16, 17.
i 18. st. od panjolske Filipa II do Rusije Petra Velikoga. Te mone drave vodit e zatim
meusobne ratove i osvajake izvan Evrope. A ta je politika, znakovita do danas, dobila ovakvo
tumaenje u Hobbesa. Hobbes, koji inae pripada struji teoretiara prirodnog prava, dri da sloboda
ovjeka vodi k smrti, da ivot ini osamljenim, bijednim, odvratnim i ivotinjski kratkim, zato su
se ljudi meusobno odnosili kao vukovi i slobodu iskoristili za primjenu sile, da su ugovorom ljudi
ta prava prenijeli na vladara koji sad propisuje pravila i da je jamstvo sigurnosti i reda sada vladar,
odnosno drava; ali drave se sad odnose kao pojedinci samoivo, koristei se i silom kad ustreba
naoruavaju se i prate jedna drugu s ciljem da se proire u asu slabosti one druge9.
Osim kraljevina postoje u Evropi ovog razdoblja i r e p u b l i k e. Republike su npr. Venecija i
na Dubrovnik, a odlike republika imali su i mnogi slobodni gradovi, iako su formalno bili ovisni o
vladaru ili feudalcu. Vlast u republikama drale su meutim preteno bogate trgovake obitelji uz
sudjelovanje cehova, dok su siromaniji bili izvan vlasti, pa odatle i bune puana, kakvima u osnovi
pripada i buna pod vodstvom Matije Ivania na Hvaru poetkom 16. st. U sredinjoj i sjevernoj
Evropi takvi su gradovi bili sredita reformacije, npr. Zrich, eneva, Strassburg i neki gradovi
Nizozemske i Njemake. Republikom je u ovom razdoblju bila proglaena i Engleska u vrijeme
graanskog rata 1649. god. Praksi republikanizma pridonijeli su i humanisti s obnovljenim antikim
idejama i vjerske struje kojima su uzorom bile prve kranske komune. Valja meutim upozoriti da
broj republika u Evropi ovog razdoblja nije velik.
U ovom razdoblju imamo u Evropi i f e d e r a c i j , koje su s obzirom na vlast
republikanskih odlika. To su savezi gradova ili pokrajina ili trgovaki savezi kao npr. vicarska,
Nizozemska i Hanza. Federacija je zajednica to poiva na naelu saveza samostalnih jedinica koje
se u savez dobrovoljno udruuju radi dogovora oko zajednikih poslova pa mogu stvarati
zajednika tijela. Budui da su to dobrovoljni savezi samostalnih jedinica, one mogu slobodno
pristupati ili istupiti iz federacije. Meu federacijama istie se Nizozemska. Tamo se u 16. st. (1579)
ujedinilo sedam pokrajina u Ujedinjene pokrajine. Njihovi predstavnici inili su skuptinu stalea
koja je izbirala vladu, ali su njezine odluke vrijedile samo uz dogovor i suglasnost pokrajinskih
sabora.
Kao to oblici politikih zajednica nisu uvijek i svagdje u Evropi ovog razdoblja bih isti,
tako je to i u pogledu uprave. Graanska je klasa pomogla jaanju vlasti mnogih kraljeva u Evropi,
ali ju je i ograniavala jer se borila za ljudske slobode i odgovornu vlast, za institucije koje e to
osigurati. Takva je institucija u prvom redu s k u p t i n a. Stvaranje skuptina u Evropi poelo je,
kako je spomenuto, jo u srednjem vijeku, kao tijela to ih je vladar morao obvezatno savjetovati o
znaajnim pitanjima i koja su poela dobivati zakonodavnu zadau. U 17. i 18. st. negdje su
skuptine (parlamenti) vrlo jaki a negdje, npr. u Francuskoj za Luja XIV, gotovo nestaju. Kako su u
Engleskoj prilike bile posve drugaije nego u Francuskoj tamo e se postaviti zahtjevi za
predstavnikom vladom i ogranienom kraljevinom, doi e ak i do svrgavanja kralja. I Locke e
tamo zagovarati suverenitet naroda.
Kako je s jedne strane apsolutizam ve pokazao pravo lice vlasti, a s druge Locke
objelodanjuje svoje stavove, na kraju ovog razdoblja M o n t e s q u i e u istupa ne samo protiv
apsolutizma nego zagovara odvajanje zakonodavne i izvrne vlasti i sudstva kao pretpostavci
demokratske drave10 to e postati podlogom ustavnom poretku kasnijih drava u Evropi i
SAD. Ovo je uenje izraslo i na onim idejama to su ih pokrenuli renesansa, protestantizam te
zastupnici prirodnog prava o slobodi pojedinca i ugovornoj naravi vlasti da su prirodna prava
ljudi iznad prava to ih stvaraju pojedinci i da se ta prava moraju tititi od svake samovolje i
institucionalno samostalnim sudstvom.

115

RAZVOJ TEHNIKE. Tehnika je zapravo omoguila civilizacijsku promjenu i dala joj peat. Ona je
omoguila mnogo novog, u prvom redu gospodarski polet i razvoj znanosti. Naravno, i sam
r a z v o j t e h n i k e biva povratno p o t i c a n r a z n i m i n i o c i m a npr. tenjom za veim
materijalnim bogatstvom, razvojem znanosti i snanih drava. Zahtjevi za veom proizvodnjom
potaknut e iskoritavanje novih izvora energije vode, vjetra, pare, pa onda i izume sprava, to e
omoguiti njihovo iskoritavanje. Isti e razlog potai razvoj industrije i nove grane industrije. A
poboljanje i poveanje proizvodnje u svima njima bilo je mogue samo novim spravama i novim
tehnologijama. Veu je trgovinu mogao omoguiti tek razvoj prometa i svega onoga to je s njim
povezano, npr. razna navigacijska pomagala u pomorstvu. Njemakim vlasnicima rudnika npr.
trebali su novi strojevi i metode za obradu metala, Talijanima sprave za regulaciju kanala,
Englezima kartografija zbog osvojenih zemalja itd. Urbanizacija i nove snane drave zahtijevale su
novo sredstvo za uspjeniji i bri prijenos vijesti i evidenciju. Tenja drava za osvajanjima dovest
e do uporabe puanog praha u ratne svrhe i usavravanje oruja. Za potrebe u industriji i trgovini
valjalo je usavriti vagu. Sve se vie mora voditi rauna o vremenskim prilikama, pa treba mjeriti
tlak, toplinu, itd. I drugi su razlozi i pobude poticale na razvoj tehnike, npr. cistercitski redovnici
eljeli su imati vie vremena za duhovni ivot pa su svoje samostane gradili uz rijeke kako bi vodu
iskoristili kao pogonsko sredstvo koje e pokretati brojne strojeve. Tako e nastati prva prava
moderna sredita mehanizirane proizvodnje.
U razliitim podrujima ivota javljale su se razliite potrebe i iz razliitih u slojeva
dolazili poticaji za novim izumima i njihovim stalnim poboljavanjima. Tako je npr. potreba za
rudama zahtijevala pronalaenje sredstava i naina za crpljenje vode iz rudnika koja je oteavala
vaenje rude; kako se to nije moglo rijeiti ni s radnicima ni kod veoma dubokih kopova snagom
konja, pokuavalo se parnim strojem, pa se od Papina do J. Watta parni stroj nastoji usavriti.
Tehniki su izumi, i oni usvojeni od drugih kultura i oni izumljeni ili poboljani u Evropi ovog
razdoblja, rezultat neposrednih potreba, ali e omoguiti i sav kasniji razvoj, neposrednu pojavu i
razvoj moderne znanosti naime bez sprava ona se ne bi bila mogla razvijati.
U poetku ovog razdoblja povezani su obrtnioi i izumitelji, zatim poduzetnici i izumitelji i
na kraju izumitelji i znanstvenici. Izumi su dolazili od ljudi iz prakse, npr. dalekozor i sitnozor djelo
su brusaa stakla, trgovci i bankari omoguit e pojavu mehanikih raunala, lijenici medicinskih
pomagala itd. Kad su spravama otkriveni novi svjetovi sitnozorom do tada nevidljiv
(mikrosvijet), a dalekozorom svemirska prostranstva (makrosvijet) otkrivene nove pojave i
otvorena nova pitanja, tada je znanost stupila u prvi plan. Ona sad poinje odgovarati na pitanja,
otkrivati zakonitosti u pojavama fizike i kemijske procese, procese u biljnom i ivotinjskom
svijetu itd.; uz pomo tehnike dakle, ali i potiui njezin dalji razvoj.
Ve je u ovom razdoblju tehnika znatno izmijenila ivot velikog dijela stanovnitva,
posebice zapadne Evrope. Dolo je do p r o m j e n a u p r e h r a n i, o d i j e v a n j u, s t a n o v a n j u i
openito ivljenju. U Evropu su uvezene biljke kao to su krumpir, kukuruz i neka povra, zatim je
uvedeno dimljenje i suenje ribe, od Kineza je preuzeta ideja da se hrana moe sauvati od kvarenja
stavljanjem u hladno, to je bilo vano, naroito za meso; sve to omoguit e promjenu prehrane,
veu raznovrsnost, uklanjanje nekih bolesti, opskrbu gradova omoguit e zapravo
industrijalizaciju i urbanizaciju, prehranu gradskog stanovnitva. Golema proizvodnja pamunih
tkanina posve e izmijeniti i dakako poboljati odijevanje velikog broja Evropljana. Vea i
standardizirana proizvodnja pokustva, stakla i posua, bolje, vee i udobnije graene kue u
gradovima izmijenit e uvjete stanovanja dijela stanovnitva dodue manjeg dijela, jer e se u
gradovima ve poeti stvarati bijedne radnike etvrti s gotovo loijim uvjetima stanovanja nego na
selu. Medicina, medicinske slube i higijenske mjere ipak su iznad srednjovjekovnih.
Ne samo tisak nego i npr. uvezena kava i aj dovest e do novih drutvenih obiaja, do
otvaranja kavana oivjet e obiaji sastajanja, umjetnikih priredbi i slino. Na primjer,
zahvaljujui otvaranju kavana, Pariz e u ovo vrijeme postati sreditem duhovnog ivota, Meka
umjetnika.
116

S razvojem znanosti i tehnike nastupa j e d n a o d n a j v e i h p r o m j e n a u l j u d s k o j

p o v i j e s t i odnosno u povijesti kulture, ravna onima kao to su nastanak nae vrste, neolitska
revolucija i urbanizacija (prve civilizacije). ovjek staroga kamenog doba sustavno se sluio samo
oruem (i orujem) za lov i sakupljanje i tek je upoznao vatru. ovjek mlaega kamenog doba
stalno se nastanjuje, pripitomljuje ivotinje i uzgaja biljke, izumljuje alate poinje prirodu
prilagoavati, ali skromno zbog skromnih orua i skromnog iskoritavanja energije. Pismo, grad i
drava prvih civilizacija, kao i onih kasnijih, omoguili su u biti samo organizacijske promjene. Tek
e znanstveno-tehnika revolucija s kraja ovog razdoblja donijeti radikalnu promjenu ovjek e
ovladati prirodom i moi e je iskoritavati do nesluena opsega.
RAZVOJ ZNANOSTI. Do poetka 16. st. ne moe se govoriti o nekom razvoju znanosti u Evropi.
Evropa je u tom pogledu u znaku upoznavanja znanja prethodnih i drugih civilizacija. S
obnavljanjem grkog razumskog duha (logika, matematiki dokaz, uzrono-posljedino naelo)
te s razvojem tehnike i oivljavanjem svjetovnog ivota stvaraju se tek uvjeti za razvoj znanosti.
Valja priznati da su i pojedinci iz prijanjeg razdoblja znaajni za razvoj znanstvenog duha, npr. R.
Bacon, A. Magnus pa i Toma Akvinski. Naime u razdoblju oblikovanja dolazi do odvajanja prirodne
znanosti ili prirodne filozofije kako su je nazivali na jednoj strani od filozofije i teologije
na drugoj; a prilog je dao i T. Akvinski time to je doputao posebno podruje razumskog
(filozofije), pa se na toj osnovi u ovom razdoblju i prirodna znanost odvojila od filozofije uzevi
svoje posebno podruje bavljenja. U vezi sa spomenutim posebice je znaajan W. Occam, koji ivi
u prvoj polovici 14. st.
P r i r o d n a z n a n o s t poinje se razlikovati po predmetu istraivanja i u pristupu. Polazei
od stajalita da je svijet zakonito ureen i da je zadaa znanosti otkrivanje tih zakona, njen predmet
postaje materijalni, vidljivi svijet, pojave .koliinske naravi koje se mogu i pokusom provjeriti; a
pristupa im pitanjem kako kako se neka pojava odvija u prirodi? Duhovni svijet, svijet
kvalitativnog i vrednotnog, kao i pitanje zato {zato se pojave dogaaju u prirodi?) ostavlja
filozofiji i teologiji. Prirodna je znanost prihvatila kvantitativnu sliku svijeta, a kako e ona postati i
temelj novog svjetonazora, izvela je ujedno i prijelaz iz kvalitativne slike svijeta u kvantitativnu.
Galilei e dati i metodologijsku osnovu znanstvenom istraivanju, odnosno znanosti s tri stupnja
znanstvenog istraivanja: 1. razumsko uoavanje pojave, 2. pokus (ili laboratorijska provjera) i 3.
matematiki prikaz. Tako su postavljeni teorijski okviri znanosti.
Zatim izumi sprava omoguit e da se upozna Zemlja, pogleda u svemir i otkrije oku
nevidljivo; a onaj probueni optimistiki racionalistiki duh, siguran da se svijet moe upoznati, a
spoznaje iskoristiti, da znanost moe pomoi ovjeku ovladati prirodom, kako je isticao Descartes,
namijenit e znanosti zadau da ustanovi, otkrije prirodu, njene zakone, oblike i procese. Zahtjevi F.
Bacona,11 izmeu ostalih i za tonou, mjerljivou i provjerom, i Descartesov zahtjev za
matematikom izvjesnou12 temeljni su, pa e tako sustavno ispitivanje i matematiki jezik
ovladati znanou. Kako je dakle pitanje znanosti kako (a ne zato), presudan je postao pokus, i zato
to ustanovljuje koliinsko (pa joj je jezik matematika) osnovom su postale sprave. Valjalo je
ustanoviti materije, strukture i pojave i mjeriti vrijeme, prostor, teinu, toplinu, brzinu, tlak itd.
Dalekozor je omoguio razvoj astronomije, sitnozor razvoj biologije, pa i kemije i fizike, a bez
mjernih sprava sata (mehanikog), vage (precizne), toplomjera, tlakomjera, elektrometra itd.
nemogua je egzaktna znanost. Valjalo je dakako i ujednaiti mjerne sustave.
Poraslo zanimanje za znanost vodilo je o s n i v a n j u z n a n s t v e n i h d r u t a v a
(akademija), okupljanju vie znanstvenika. Bijahu to prve znanstvene jezgre, bogato opremljene i s
potporom. Osnivaju se laboratoriji, osmatranice, botaniki vrtovi, muzeji i pri nekim
sveuilitima; znanstveni rad u ovom razdoblju uglavnom je izvan sveuilita. Tisak je omoguio
znanstvene asopise i time brzu izmjenu iskustava i irenje spoznaja meu znanstvenicima razliitih
zemalja poinje internacionalizacija znanosti, to je vrlo znaajno za njen razvoj i dobrobit ljudi
uope.
117

Valja spomenuti da uza sav ovaj znanstveni zamah jo uvijek bijahu znanja takva da su
mogle postojati renesansno svestrane linosti, sveznadari, pojedinci koji e se baviti i dati prilog ne
samo razliitim podrujima znanosti nego i filozofiji ili izumilatvu npr. Descartes, Galilei,
Kepler, Boyle, Pascal, Leibniz, Newton, Lomonosov, Bokovi,13 Franklin i drugi.
Uz izume i poboljanje sprava najznaajniji e za razvoj znanosti u cjelini biti r a z v o j
m a t e m a t i k e jer je matematika, kako smo istakli, jezik znanosti. U Evropi je do 16. st. bila
ona na razini grko-islamskih znanja i tek od tada poinje njezin nagli razvoj. A za to e biti
najpresudnije ujednaavanje matematikih simbola jedinstveno matematiko znakovlje,
jedinstven jezik kako bi dostignua jednog istraivaa postala dostupna (razumljiva) i svima
drugima, pa znanja mogla iskoritavati i znanost razvijati. To je u Evropi uinjeno u ovom razdoblju
uvoenjem i standardizacijom znakova +, , x, :, <, >, itd. Uveden je decimalni sustav. Razvijaju
se matematike discipline od aritmetike do analitike geometrije. Uvode se logaritmi. Otkrivaju
se znaajni rauni bez kojih ne bi bio mogu razvoj moderne znanosti, posebice fizike raun
integralni, diferencijalni i vjerojatnosti. Matematika se razvijala zahvaljujui zahtjevima drugih
znanosti, iz potrebe rjeavanja nekih pitanja npr. diferencijalni raun zbog rjeenja problema
gibanja. Ili npr. Nevvton ne bi mogao bez razvoja matematike dokazati svoju teoriju svemira. Ili
tada se javila potreba za statistikom, a bez rauna vjerojatnosti nije mogua statistika kao znanost,
itd.
Ovo je i doba r a z v o j a v e l i k o g b r o j a f i z i k a l n i h d i s c i p l i n a, posebice je u
znaku astronomije i mehanike, a upravo je opsjednuto astronomijom. Brojni uveni znanstvenici od
Kopernika, preko Kaplara, Galileija, Newtona do Halleya dali su znaajne priloge toj disciplini.
Mnogi su znanstvenici dali i priloge mehanici, a Newton je u znamenitom djelu Matematika
naela prirodne filozofije dao osnovne zakone mehanike. Slino je i s Huygensom u vezi s
dinamikom, iako su tu jo velika imena poput Galileija i Torricellija. A razvijaju se i druge
discipline meteorologija, statika, optika (koju e omoguiti razvoj optikih sprava), pa akustika,
prouavanje topline, magnetizma i elektriciteta.
P r i m j e r s e l e k t r i c i t e t o m najslikovitiji je moda da se prikae kako se znanstvenotehnika civilizacija oblikovala u ovom razdoblju da su u ovom razdoblju postavljeni temelji
svemu, a u razdoblju to slijedi da imamo samo razradu, primjenu i oivotvorenje onoga to je
otkriveno u ovo vrijeme, ustanovljeno ili najavljeno bilo u tehnici bilo u drutvenim promjenama. U
podjeli povijesti tehnologa postoji i razdoblje elektriciteta koje dolazi nakon razdoblja pare, a
prethodi atomskom razdoblju, vremenski ono pokriva kraj 19. i prvu polovicu 20. st. Meutim, do
gotovo svih bitnih znanja o elektricitetu dolo se ve u ovom razdoblju ija je granica druga
polovica 18. st.
U ovom razdoblju uoeno je da je elektricitet posebna pojava, da se javlja u prirodi (grom) i
da se moe umjetno proizvesti, da postoji pozitivni i negativni elektrini naboj (Fay, Franklin), da
postoje vodii i nevodii (Gray), izumljena je sprava za proizvodnju elektriciteta ili generator
(Guerickeova sumporna kugla), sprava za uvanje ili kondenziranje (lajdenska boca), gromobran
(Franklin i drugi), elektrometar (Gralath), pa se elektricitet poeo i iskoritavati, iako poput baruta u
poetku u Kini samo za spektakle kakvi su izvoeni npr. u Londonu kraj Temze. Ono to e
uslijediti kasnije bit e u prvom redu primjena tih znanja, iskoritavanje u praktine svrhe pomou
odgovarajuih izuma posebice izuma jednog od najveih izumitelja novoga vremena, naega
Nikole Tesle.
Ovo je razdoblje n a s t a n k a k e m i j e k a o z n a n o s t i. Iako e alkemija ivjeti sve do
17. st., ipak e Paracelsusova ideja da se elementi mogu dobiti u laboratoriju postati stvarnost ve u
ovom vremenu. Na razvoj kemije nije utjecala samo alkemija i medicina, nego jo vie i presudnije
industrija bijeljenja, bojenja, ienja, stakla, porculana, baruta, obrade rude itd., jer je to
zahtijevalo proizvodnju luina, kiselina, oksida itd. A razvoju kemije pridonijet e jo i nove sprave
npr. vaga, mikroskop i razne optike sprave. Sredinom 17. st. objavljuje se prvi prirunik iz
kemije i pojavljuju prvi profesori kemije. Ve Boyle (17. st.) napada shvaanje o malom broju
118

elemenata i utire put atomskom shvaanju sastava materije. Black i Cavendish otkrivaju kisik, a
Priestley duik, ugljik-monoksid i duik-oksid. S kristalnim eerom poinje ve i organska kemija.
Znaajan e prilog kemiji dati i Lomonosov. A u ovom razdoblju ivi i Lavoisier, za koga se dri da
je u kemiji ono to je Newton u fizici.
Ovo je razdoblje i razdoblje u t e m e l j e n j a g e o l o g i j e i p a l e o n t o l o g i j e. Biblijska
pria o potopu kada su navodno nastale sve ivotinje, kao i stavovi teologa o starosti Zemlje (oko
6000 godina) dovedeni su u sumnju. Od Agricole do G. Arduina (18. st.) sve se vie prouavaju
slojevi Zemljine kore, pa je Arduino na osnovi organskih ostataka izradio slojnu tabelu primarni
sloj, sekundarni, tercijarni i kvartarni. A ve su se krajem 17. st. poele izraivati geoloke karte. U
18. st. poinje prouavanje kristala kristalografija. Paleontolozi su doli do jasne spoznaje da su
fosili organskoga porijekla i da su prilino stari.
Zahvaljujui putovanjima i istraivanju novootkrivenih prostora Zemlje, r a z v i j a s e i
z e m l j o p i s. Do kraja ovog razdoblja otkriveni su svi kontinenti i velik dio tihooceanskih otoka;
ostala su nepoznata jo neka podruja na pojedinim kontinentima. To e omoguiti dobre
zemljovide, a tiskarski stroj i njihov sve vei broj. U 16. st. pojavljuju se prvi globusi i prvi atlasi
(Mercator), a sredinom slijedeega stoljea vrlo dobri udbenici opeg zemljopisa.
Valja u ovom razdoblju posebice istai r a z v o j b i o l o g i j e. Do 16. st. biologija je poput
matematike u granicama grko-islamskih znanja, jo i skromnijih zapravo, a vaea je Aristotelova
klasifikacija. Na njezin pak razvoj utjecat e zanimanja za prirodu umjetnika, lijenika za materia
medica, a posebice putovanja Evropljana u nova podruja Zemlje i pojava mikroskopa.
Putovanjima se otkrilo da postoji mnogo vie vrsta nego to ih je spominjao Aristotel i to su ih
Evropljani poznavali, pa je valjalo izvriti novo razvrstavanje to e poetkom 18. st. uiniti K.
Linne, podijelivi sva iva bia (i minerale) u razrede, redove, rodove i vrste. Mikroskop je
omoguio pojavu i razvoj mnogih biologijskih disciplina, u prvom redu citologije i bakteriologije
nakon Leeuwenhoekova otkria protozoa, pa anatomije i usporedbene anatomije. Razvijaju se
takoer fiziologija i embriologija (koja se sada zapravo i pojavljuje). Mnogo se istrauje, izvode se
pokusi. Osnivaju se botaniki vrtovi i laboratoriji. Obavljaju se pokusi s krianjem, to e biti klica
za kasniji razvoj genetike.
U pogledu razvrstavanja i s tim u vezi porijekla ivih bia postojale su dvije struje jedna
to je smatrala da su vrste odvojene, samostalne.i kao takve stvorene, struja kojoj je pripadao i K.
Linn; i druga, da su u srodnikom lancu i da su se u toku vremena vie vrste razvijale iz niih; toj
e struji pripadati i Buffon, koji se moe smatrati utemeljiteljem uenja o razvoju ivih bia, a
zastupao je i stajalite da svi ljudi pripadaju istoj vrsti. Valja upozoriti da je na istraivanja u ovom
znanstvenom podruju naroito bila osjetljiva crkva. Na primjer, djelo Isaca de la Peyrre, u kojem
zastupa ideju o poligenezi i ideju da se ovjek pojavio mnogo tisua godina prije Adama, bilo je
1655. god. javno spaljeno u Parizu. A borba crkve i znanstvenika oko tih pitanja jo e dugo
potrajati.
Prirodoznanstvenici ovog razdoblja bili su materijalisti mehanicisti pa je Newton sa
svojom razraenom mehanikom slikom svemira simbolom i najveim umom ovog razdoblja.
Istovremeno su bili empiriari i racionalisti, kao i deisti ili teisti. Ali bilo je i evolucionista, kao npr.
spomenuti Buffon.
Izvan prouavanja prirode moe se o znanosti govoriti samo o ekonomskoj, o jezikoslovlju,
o poecima statistike i o prouavanju primitivnih (Lafitau). U vezi s ostalim teko je govoriti o
znanosti.
KOLSTVO. Kulturne promjene to su zahvatile Evropu ovog razdoblja djelovale su i na promjene
u kolstvu, ono je zapravo svojevrsna slika tih promjena. Kretanje prema svjetovnom i strunom
obrazovanju, oslobaanju kolstva od nadzora crkve, promjeni srednjovjekovnih predmeta i metode
nastave, irenju mree kola i dostupnosti obrazovanja veem broju djece teklo je polako i ne uvijek
i svugdje ravnomjerno, ali ipak nezaustavljivo, injenica da krajem srednjega vijeka ni svi sveenici
119

nisu bili pismeni, a da je potkraj ovog razdoblja pruski vladar izdavao uredbe o obaveznom
pohaanju kole sve djece od 5. do 13. godine i davanju stipendija siromanoj djeci ne znai da je u
Evropi to teklo brzinom koncentrinih krugova na vodi, da su doista krajem ovog razdoblja sva
djeca u Evropi pohaala kolu i da je nastava svagdje bila besplatna.
Ipak broj kola po Evropi raste i osnovnih i srednjih i sveuilita programi se
mijenjaju u korist svjetovnih sadraja, raste broj strunih kola, sve vie e i svjetovna vlast
preuzimati nadzor nad kolama iako su nastavnici i dalje gotovo u cijelosti sveenici, predaju se sve
vie prirodoznanstveni predmeti, javljaju se brojni teoretiari kolstva koji zagovaraju nove
programe, nove metode nastave, druge ciljeve kolovanja i drugaije stavove o tome tko se treba
kolovati.
Ve u 14. st. nalazimo u Firenzi trgovake kole s vie od tisuu polaznika i kole slobodnih
umijea s oko est stotina polaznika. Sveuilita se zatim poinju osnivati i po srednjoj Evropi
Prag, Krakow, Be. U kolske programe ulazi sve vie prouavanje grkih i rimskih knjievnih i
filozofskih djela. U 15. st. otvaraju se brojna sveuilita po Evropi sve do Uppsale u vedskoj,
mnogo srednjih i posebice strunih kola. U medicini npr. poinje specijalizacija kirurga i lijenika
(i donose se dravne uredbe protiv nadrilijenitva). U Italiji se osnivaju prve umjetnike
akademije umjetnost se odvaja od obrta i kolovanje umjetnika je posebno; jer od Dantea i
Boccaccia poelo se isticati da je umjetnost intelektualan a ne mehaniki posao, pa da je umjetniku
nuno poznavati povijest, pjesnitvo i filozofiju.
U o s v i t r e f o r m a c i j e T. More i Erazmo iznose svoje poglede na kolstvo. Erazmo
misli da bi kola valjala odgajati u duhu klasine uenosti i humanistikih kranskih vrlina, i tako
razvijati neovisno miljenje u uenika. More pak da su vrline neodvojive od znanja, a znanja koja
valja dati uenicima to je znanost o ljudskim poslovima, i da jednaka znanja moraju dobiti i
djeaci i djevojke, a nadzor nad kolom treba da vode znanstvenici. Pedagokih je novina inae ve
bilo u kolstvu u Italiji i Nizozemskoj.
S r e f o r m a c i j o m e se uvidjeti znaenje kolstva, pa e i katolika i protestantske crkve
sada ponovno staviti jai naglasak na vjerske sadraje, tj. obrazovanje e podvri slubi vjere. Ali e
istodobno poveati mreu kola, a nisu vie mogli ukloniti ni one svjetovne sadraje to su uli u
kolstvo iako su udbenici katekizma postali osnovni udbenici. Posveujui dosta pozornosti
kolstvu, Luther zahtijeva promjene koje ne zvue naroito vjerski predlae: uenje latinskog,
grkog i hebrejskog, najboljih klasinih pisaca, prava, medicine, umijea i znanosti, povijesti i
glazbe; osnovno kolovanje za svu djecu muku i ensku; kolovanje za praktine poslove; od
nesposobnih plemia brigu o kolama treba da preuzmu obini ljudi, srednja klasa, odnosno
opinske vlasti, jer je kolovanje znaajno i u interesu sviju; odbacivanje skolastikih metoda
nastave i skolastiku disciplinu. U katolikim pak zemljama javit e se brojni redovi koji e se
posvetiti otvaranju kola. Prevlast e uzeti isusovci i svesrdno se posvetiti nastavi, inzistirajui na
programima vjerske pouke i klasike. Crkva meutim nije ni ovdje mogla posve izbaciti svjetovne
sadraje, kao to nije mogla sprijeiti razvoj strukovnog obrazovanja.
Godine 1530. osniva se College de France s naglaskom na uenju matematike i prirodne
znanosti uz humanistike predmete. to dalje sve e se vie javljati novih vrsta s t r u n o g
k o l o v a n j a, nove tehnike i strune kole, od kojih e neke postati odjeli sveuilita ili viih
kola. Naroito u 17. st. u mnogim e se evropskim gradovima osnovati tehnike i inenjerijske
kole i umjetnike akademije. Sedamnaesto i osamnaesto stoljee inae su u znaku snanih
apsolutistikih drava, kojima su potrebni raznovrsni strunjaci, a i graanski slojevi vide u
kolovanju mogunost za uspjeh u ivotu i za uspon na drutvenoj ljestvici. Poetkom 17. st. u
Njemakoj e se otvoriti ininjerska kola, a u 18. st. takve e se kole nai ne samo u Francuskoj
nego i u Rusiji, pa ak i u Americi, gdje su Evropljani otvarali uglavnom teoloke kole Franklin
je u Pennsylvaniji osnovao akademiju u kojoj su se uili i tehniki predmeti i poljoprivreda. A
otvaraju se u to vrijeme i vojne ininjerijske kole.
Sve vie pobjeuje ideja da kola umjesto krana ima kolovati dravne podanike i
120

slubenike, da umjesto pouke o vjeri kola mora davati humanistiko, znanstveno i struno
obrazovanje, te da se izmijene srednjovjekovne metode nastave. Ve je 17. st. u znaku i
z n a a j n i h p e d a g o k i h u e n j a, meu kojima se istie uenje Komenskoga i Lockea. Iako
zahtjeve, a djelomice i praksu da se ui na narodnom jeziku, da i djevojke pohaaju kole i da se
metoda uenja napamet zamijeni metodom buenja radoznalosti u uenika nalazimo i prije, njih
posebice istiu spomenuti teoretiari. Komensky zagovara stupnjevanje obrazovanja primjereno
dobi uenika i tome prilagoavanje gradiva i udbenika. Isticao je da uionice moraju biti udobne i
da se panja posveti tjelovjebi. Komensky je djelovao u mnogim zemljama Evrope (Poljska,
Njemaka, Engleska, Nizozemska, vedska, Ugarska) i postao je klasikom pedagogije. Locke je
isticao da je osnovna zadaa kole razvijati vrline i pruiti uenicima poznavanje znanosti; da
kolovanje valja biti podreeno praksi, tj. priprema za poslovnu djelatnost, a ne za stvaranje
ljubitelja lijepe knjievnosti; zato je zagovarao program s predmetima zemljopis, aritmetika,
astronomija, geometrija, povijest, pravo i prirodne znanosti. Predlagao je da se za siromanu djecu
otvaraju radne kole koje bi ih pripremale za neku vrst rada.
Naroito su se u Francuskoj u 18. st. razbuktale rasprave oko kolstva, meu prosvjetiteljima
npr. gotovo da nije bilo znaajnijeg koji nije obratio pozornost tom pitanju. A kad su ezdesetih
godina toga stoljea iz Francuske istjerani isusovci, pitanje kolstva postavilo se i praktiki.
Meutim, nisu svi prosvjetitelji imali ista miljenja o kolstvu. Diderot npr. istie da kola mora biti
dostupna svoj djeci i besplatna, a za siromane da se osigura i prehrana, da se djeci moraju dati
osnovna znanja iz svih znanosti, ali na prvom mjestu da bude duhovna pouka iz vjere, etike i
povijesti. Rousseau u Emileu, u skladu sa svojom filozofijom, odbacuje dotadanje i svako
institucionalno obrazovanje i zagovara slobodni odgoj djeteta posve nemoguu ideju, pa je to
djelo bilo napadano sa svih strana.
U vezi s n a i m k r a j e v i m a valja spomenuti da je krajem ovog razdoblja dolo do
temeljite reforme kolstva u carevini Austriji; otvorene su puke (osnovne) kole, gimnazije i kole
za tehniko obrazovanje. kolstvo je bilo ureeno i centralizirano pod strogim nadzorom drave. A
u ovom razdoblju osnovano je i Zagrebako sveuilite (1669).
IDEJNA STRUJANJA I PROMJENA SVJETONAZORA. Usporedo s promjenama u crkvi i vjeri, s
oivljavanjem gradova i gospodarstva, sa socijalnim i upravnim promjenama, od njih poticane i
same ih potiui, tekle su i duhovne, idejne promjene, a ,i razvoj znanosti i tehnike. Na promjene je
djelovalo i to to su Evropljani doli u dodir s. drugim kulturama od Amerike do Japana i obnovili
grko-rimsku kulturu. Bitno je bilo otvoriti prostor za slobodnu misao jer crkva je to spreavala,
a nositelje i smru kanjavala jo od Hipije (415).
No postojali su i u samom kranstvu neki prostori za misao, kao to je onaj uvjetovan
dvojbom oko slobodne volje i pitanja grijeha, pa dogmom da su svi ljudi pred bogom jednaki i
slini. A bila su tu ve i sveuilita i poele svjetovne kole. S obnovom antike umjetnici 14. st.
obnovit e svjetovni ivot, kult prirode i duh individualizma. Posebice u 15. st. imamo b r o j n e
i n i o c e k o j i e o m o g u i t i b o g a t i j i d u h o v n i i v o t, osim spomenutoga jo i izum
tiska, pa nakon pada Carigrada selidbu njegovih uenih ljudi na zapad sa znanjima o antici (iako je
grecist iz Bizanta Krysoloras ve krajem 14. st. poeo u Firenzi pouavati grki jezik i kulturu i
prevodili djela s grkoga), zatim Kolumbovo otkrie Amerike. U. 16. st. buknuo je protestantizam,
Magellan je oplovio zemaljsku kuglu, Kopernik objavio djelo o heliocentrinom sustavu, Vasalius o
anatomiji, Paracelsus o kemiji, Galilei uinio ve neka otkria u fizici, itd. Sedamnaesto stoljee u
znaku je temeljnih znanstvenih otkria i brojnih tehnikih izuma.
Kopernik je sruio sliku o Zemlji i ovjeku kao sreditu svemira, otkria novih zemalja i
naroda pokazala su postojanje brojnih razliitih kultura vjera i obiaja, obnova antike bogatstvo i
privlanost svjetovnog ivota, djela umjetnika i dostignua u znanosti i tehnici snagu ovjeka i
razuma, a razvijeniji promet i posebice tisak omoguili su da se sve te spoznaje proire. Iako je ve
14. st. u znaku buenja svjetovne misli, a 15. i 16. st u znaku kritika crkve i vjerskih dogmi
121

(Erazmo, More, Luther, Vlai, Calvin) i crkveno-papinske svjetovne moi (Machiavelli, Bodin),
ipak je crkva jo jaka, pa e npr. G. Bruno 1600. god. biti spaljen zbog stajalita da je najvea
vrednota miljenje koje slobodno istrauje. Ali novo se kretanje nije moglo zaustaviti, i samo
trideset i sedam godina kasnije R. Descartes objavljuje Raspravu o metodi, istiui naelo da je
bitak u miljenju, da je ovjek po miljenju (cogito, ergo sum mislim, dakle jesam) ime
udara teorijski temelj racionalnoj, znanstveno-tehnikoj civilizaciji. Stoljee je to Hobbesa,
Grotiusa, Lockea, Spinoze, F. Bacona, Komenskog, Campanelle i Ch. Perraulta, uz velika imena
znanosti i umjetnosti. Na osnovi toga 18. st. bit e u znaku kristalizacije svjetonazora nae
civilizacije, idejno radikalne kritike srednjovjekovne kulture i politiki radikalne borbe protiv
institucija te kulture.
Tri e vrednote initi okosnicu ovog svjetonazora: razum, priroda i razvoj kao napredak
(progres).
Ve se i kranska teologija morala sluiti pojmom razuma zato to je sporno bilo pitanje
grijeha i slobodne volje, ali i zato to se osim na Platona oslanjala i na Aristotela. No tek je s
obnovom antike istinski obnovljen duh slobodnog miljenja. I to dalje to e r a z u m sve vie
izbijati u prvi plan kao najvea vrednota u zahtjevu za razumskim pristupom svemu na, prema
Descartesu, ustanovljenom naelu jasnoe i razgovjetnosti s uzorom matematike. Uvruje se
uvjerenje da razum vlada prirodom i ljudskim drutvom, pa da su ovjeku kao posjedniku
sposobnosti miljenja (razumskom biu) dohvatne sve istine svijeta i ivota. Za razum dakle nema
tajni, nema transcendentalnog; razum pristupa pojavama svijeta i, kako su one same razumski
ustanovljene (ureene), moe otkriti njihovu zakonitost. Razum ograniava prostor vjere, a
istodobno s otkrivanjem zakona prirode pomou znanosti i praktinim koritenjem tih znanja
pomou tehnike moe poboljati ivot ljudi.
Buenje gospodarstva veim zanimanjem za materijalna dobra i buenje svjetovnog
ivljenja renesansnom umjetnou okree se pogled Evropljana sve vie prirodi vanjskom
fizikom svijetu to se dohvaa osjetilima. Bijahu svjesni da su osjetila varljiva, ali vladajua je
postala ideja da je priroda organizirana i da se pravilnim miljenjem moe ustanoviti kakva
p r i r o d a stvarno jest (uostalom, i po samoj vjeri priroda je svrhovito, teleoloki ureena od
boga). Dokaz tome bila su otkria znanstvenika. A zatim oivljeno zanimanje za ovozemaljsko
vodilo je k shvaanju da upoznati prirodu, pravilno je razumjeti i primjerno tome ivjeti znai biti
sretan na Zemlji. Tako je naziv priroda dobio dva znaenja istodobno priroda u znaenju
fizikog, vidljivog svijeta i priroda u znaenju vrednote (i vrijednosti), tj. onoga kako valja ivjeti;
priroda u smislu onoga to postoji (materijalnog) za razliku od nepostojeega i natprirodnoga, i
prirodno kao ono to je u skladu s prirodnim zakonima suprotno od neprirodnoga (uda, pogrena
djelovanja, onog to je znakom nepoznavanja prirode), a to e s pobjedom razuma i znanja nestati
kako su vjerovali racionalisti. Priroda dakle kao sve ono to materijalno jest i kao ono
vrijednosno to ima biti.
S tako shvaenim vrednotama razuma i prirode ili su racionalisti u k r i t i k u p o s t o j e i h
i n s t i t u c i j a i v j e r o v a n j a. Neznanje, praznovjerje i bijeda sprijeili su pobjedu razuma u
puka, a rasko i neodgovornost izopaile su ga u viih slojeva; a odravale su takvo stanje i sloene
institucije plemia i crkve za izrabljivanje. Obnova dara pravilnog miljenja u svih radikalno e
izmijeniti neprirodne uvjete ivota. Tako je racionalizam bio krajnje razoran za sva dotadanja
shvaanja i na njima izgraene institucije. Kritika vjere ila je od panteizma G. Bruna i Spinoze
preko teizma francuskih prosvjetitelja do Holbachova ateizma.14 Kritika crkvenih i svjetovnih
institucija ila je od Machiavellijeve i Bodinove kritike jedinstvenog svemonog vjerskog carstva
preko kritika crkve Erazma, Morea i protestanata do ideja Lockea, Montesquieua i Rousseaua.
Kritika socijalnih nejednakosti ila je od prosjakih redova crkve do Moreova i Campanellina
utopizma i Rousseauove kritike privatnog vlasnitva. Kritika graanske neravnopravnosti vodila je
do utemeljenja uenja o prirodnom pravu.
Razum i priroda kao najvee vrednote uvjetovale su da je ovo razdoblje filozofski u znaku
122

racionalizma, materijalizma i prirodnog prava, a u znanosti mehanicistikog nazora. I sve je proeto

duhom optimizma i sigurnosti. Jedini su zapravo skeptini bili engleski empiristi (jer je
Montaigneova skepsa bila nain kritike, dovoenja u sumnju tad vladajuih istina).
Iz logike spomenutoga pojavit e se i trea vrednota v r e d n o t a n a p r e t k a
(pr o g r e s a). (Valja kazati da ideju napretka ne susreemo gotovo ni u jednoj civilizaciji; obratno, u
pravilu susreemo ideju o moralnom nazadovanju npr. kalpe u Indiji, Heziodova doba u Grkoj;
i takvu ideju da je pojedincu mogue spasenje dosljednou u vjeri). Kranstvom je vladala ideja
nazatka, pada (ak je i evropskoj umjetnosti od renesanse do romantizma uzor antika).
Klica ideje napretka javit e se u renesansnim shvaanjima, temeljenim na spomenutom o
razumu, odnosno na tome da nam upoznavanje greaka to su ih poinili oni prethodni moe
pomoi da uinimo ljepom budunost ako je svijet ve uvijek isti. Ipak e presudno za pojavu te
ideje biti otkrie drugih naroda i kultura, i to onih primitivnih. Gotovo svi veliki mislioci od kraja
15. st. do kraja ovog razdoblja teorijski su zaokupljeni pitanjem primitivnih i to je bio
presudni inilac za njihova uenja. Budui da primitivni nisu bili ni krani ni Evropljani, da su
imali razliite vjere i uope kulture, a posebice to to su se i po nekim vanjskim odlikama
razlikovali (crnci ili Indijanci, npr.) i to ih nisu drali za sebi ravne, a crkva opet nije doputala da
se svrstaju meu ivotinje, Evropljani nisu znali kamo da ih svrstaju. Naravno -mnogi putnici pa i
neki knjievnici (npr. Rabelais) opisivali su ih rjenikom zoologije, to se irilo do popularnog
shvaanja; ak e i u Linna biti svrstani kao organski nia bia. Rjeenje su meutim nali
teoretiari ljudskog drutva koji od Montaignea i Lockea poinju stvarati ljestvicu moralnog
razvoja ovjeanstva, vrijednosnu povijesno-kulturnu ljestvicu s primitivnim na dnu i naravno
s Evropljanima na vrhu.
Ipak su f r a n c u s k i p r o s v j e t i t e l j i koji su meu najzaslunijima za teorijsko
oblikovanje novog svjetonazora pa onda i svega onoga to je iz toga proizlazilo najzasluniji i za
pojmovnu zbrku to se ugradila u nov svjetonazor, manje za ono dvoznano znaenje prirode, a vie
za mijeanje pojmova napretka (progresa) i razvoja (evolucije). Poelo je s poemom Ch. Perraulta
Vijek Luja XIV (1687), u kojoj hvali dostignua tadanjih stvaralaca kao bolja od onih antikih
to je odjeknulo kao bomba u to vrijeme. Razvila se estoka rasprava i podjela na Stare i Moderne u
Francuskoj. Struja Modernih rasla je po broju i znaenju, nju e kasnije pred stavljati upravo
francuski prosvjetitelji. Njihovo djelo Enciklopedija imalo je biti dokazom njihova stajalita o
postojanju n a p r e t k a u povijesti, dokazujui to prvenstveno r a z v o j e m znanosti i tehnike. Tako
su pobrkali podruje materijalnog, racionalnog i koliinskog s podrujem humanistikim,
vrednotnim i vrijednosnim. Time je s jedne strane pokazano postojanje razvoja u povijesti, roen je
evolucionistiki nazor mnogo prije Darwina (uostalom u ovom vremenu ve je djelovao i biolog
Buffon), a s druge strane napravljena je zbrka mijeanjem razvoja i napretka. Ali uvjerenje o
napretku zahvatilo je irok krug ve prije francuske revolucije. Kruna takvog shvaanja bit e
kasnije Nacrt o napretku ljudske svijesti Condorceta (1794), u kojem on povijest dijeli u devet
stupnjeva i svaki je slijedei napredniji s obzirom na ljudsko ivljenje, a deseti je stupanj postignut
francuskom revolucijom i znai kraj neznanju, patnji, okrutnosti i svim zlima te poinje bezgranian
razvoj ljudskih sposobnosti.
S idejom kulturnog razvoja kao napretka istodobno je lako nehotice postavljen temelj jednoj
opasnoj i d e o l o g i j i k u l t u r n o c e n t r i k o j, evropocentrikoj i u biti rasistikoj o naprednima
i zaostalima (primitivnima, divljacima), polazite za podjelu na vrednije i manje vrijedne, vie
i nie itd. Uinili su to francuski prosvjetitelji, a da toga dakako ni sami nisu bili svjesni; jer su oni
bili humanisti to su uz razum, osjetilnost i ovozemaljsku sreu zastupali i jednakost, ravnopravnost
i bratstvo, i napredna kranska udoredna naela pomoi, njenosti i ljubavi. Ta im naela bijahu
temeljna, u ime njih su se borili i kao takvi presudno utjecali na kasniji tok svjetske povijesti.
Uostalom, predstavnikom prosvjetitelja bio je i J. J. Rousseau, koji se zastupajui ideju o
prirodnom ivotu ak divio jednostavnosti i prirodnu ivotu primitivnih.
Valja spomenuti da su se uenja o razvoju kulture osim u spomenutih javljala i u drugih
123

mislilaca, a najznaajnijim svakako je G. Vico. To su uenja koja su politikoj historiografiji

pretpostavila uenje o globalnom razvoju kulture, koja e voditi sociologiji i filozofiji povijesti.
Nedostatno bi bilo ne spomenuti u ovom kontekstu i u e n j a o l j u d s k i m p r a v i m a,
jer su ova u biti jedno od sredinjih pitanja svih ovoga razdoblja. Razdoblja koje je vjerskom uenju
da je sve stvoreno i ureeno od boga suprotstavilo uenje o ovjeku stvaratelju, subjektu, zamijenilo
boga antropocentrizmom (moglo bi se rei i antropodeizmom). S renesansom i protestantizmom
probueni individualizam i spomenuti racionalizam uvjetovali su uenje o prirodnom pravu, koje
poinje s Grotiusom, za koga je prirodno pravo zapravo prirodni umni moral koji poiva na
razumskoj ljudskoj prirodi. Po predstavnicima prirodnog prava priroda je sve ljude jednako obdarila
i fiziki i duhovno pa svi moraju biti jednaki u pravima. Neki e od njih razviti naela moderne
demokracije koja poiva na pojedincu kao slobodnom subjektu, a to e biti neposredno osnovom
ustava SAD i francuskoj Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina. Utemeljuju naela o pravima
ovjeka pravo pojedinaca i grupa na slobodu govora, udruenja, vjerovanja, naelo o slobodi i
jednakosti, a protiv zabrana. Na osnovi toga predstavnici prirodnog prava (Grotius, Hobbes, Locke,
Montesquieu, Rousseau) i dravu vide kao umjetnu tvorbu koja poiva ili mora poivati na
ugovoru; ali razlikuju se u pogledu suvereniteta, jedni da pripada narodu,15 a drugi vladaru.
Kako su borba naroda protiv naroda, klasa protiv klasa, pa i grupa i pojedinaca meusobno
bile i pojave ovog razdoblja, gledanja na te pojave i njihovo tumaenje bilo je razliito. Hobbes npr.
dri da je borba svih protiv sviju prirodno stanje. Isto tako i A. Smith, pa smatra da se to moe
izbjei tako da se ljudi usmjere na gospodarsko natjecanje koje e pridonijeti i veem bogatstvu. J.
J. Rousseau npr. dri da je korijen svim zlima u privatnom vlasnitvu. Na drutvene nepravde,
bijedu i potlaenost siromanih T. More i Campanella odgovaraju drugaije, oni zagovaraju
drugaije, pravednije drutvo, koje e omoguiti da svi budu jednaki, ravnopravni i slobodni.
Dok na prostorima mnogih srednjovjekovnih civilizacija ivot i dalje tee ustaljenim
kulturnim tokovima, u zapadnoj Evropi sve promjene to su se u stoljeima ovog razdoblja
dogaale dovest e do posve novog svjetonazora, vrednota, pravila, institucija i ostalih kulturnih
oblika do nove kulture. Ono zanimanje za materijalna dobra to ga je potakla trgovina, prihvatila
industrija i to je potaklo na razvoj tehnike i znanosti, onaj zanos za prirodu i ovozemaljski ivot to
ga je probudila renesansa,16 onaj duh individualizma to je roen u renesansi, a nastavio ga je
protestantizam i zastupnici prirodnog prava, ona vjera u razum to je klijala jo u skolastici, a
obogotvorio ju je Descartes i zanesenjaki zastupali prosvjetitelji, onaj razumski pristup na
naelima matematike svemu, ona kritika crkve od prosjakih redova do protestantizma i mnogih
mislilaca, ona sumnja u boga od panteizma Bruna i Spinoze preko deizma prosvjetitelja i nekih
znanstvenika do Holbachova ateizma, ono uvianje da postoje druge vjere li obiaji to su ga
omoguila otkria drugih naroda i kultura, Kopernikov obrat s geocentrike slike svemira u
heliocentriku, prodor u svemir i svijet nevidljivog to su ga omoguile sprave, otkria prirodnih
zakona znanstvenika, oivljeno shvaanje da je ovjek prirodno bie, zbirna narav znanosti i
tehnike, negacija prolog i vjera u budunost, promjenu, razvoj i napredak i mnogo toga drugog
sve e to uzrokovati nov odnos prema svijetu i ivotu, promjenu miljenja, vrednovanja i ivljenja,
oblikovanje novog svjetonazora i kulture u Evropi. Taj je novi svjetonazor materijalistiki,
mehanicistiki, racionalno-matematiki, evolucionistiko-progresistiki i antropocentriki
istodobno.
Otkrivena priroda i veliajnost materije, obnovljena vjera u razum i njegovu mo, otkrivena
snaga ovjeka i znaenje ovozemaljskog ivljenja uinit e da u prvi plan izbiju naela gospodarske
uspjenosti i razumskog prodora u sve. S jedne strane ideja vodilja praktinog ivota postaje vie
proizvoditi, bolje proizvoditi, doi do veeg materijalnog bogatstva, to zahtijeva nove sirovine,
novu tehnologiju, nove robe i vee trite; s druge pak strane u prvi plan izbit e prirodna znanost
koja e sve postaviti u nov poredak dostupan matematikom duhu; duh matematiki, duh
koliinskog, matematike mjerljivosti i raunanja prodire u sve u laboratorijski rad, u
gospodarstvo, u upravu, u laiku misao; matematika postaje nov univerzalni jezik. S jedne strane
124

usmjerenost na praktino-proizvodno, a s druge strane naelo neznanje je zlo, znanje je dobro!

Putovanja su zatim otkrila da drugi narodi imaju druge vjere i obiaje, ali i da svi hodaju na
dvije noge, imaju ruke, glavu itd., te da su stvorili i stvaraju dobra poput Evropljana, da su dakle
organski ipak svi ljudi isti. Rodila se ideja univerzalizma, ali i ideja o vrijednosnom razvoju
(progresivnoj evoluciji), o stupnjevitom kulturno-vrijednosnom razvoju. Ideja kretanja (u novo,
vie, bolje, uspjenije, produktivnije, tonije) ugradit e se u nov svjetonazor; kao to su se
Descartesova ideja da e znanost pomoi ovjeku da bolje ivi i Holbachovo stajalite da e
prirodna znanost spoznati svijet ugradili u nov svjetonazor.
Nije to samo stav uskog kruga uenih na kraju ovog razdoblja nego i u ostalih slojeva
poinje okretanje pogleda s neba prema zemlji, na materijalno i prirodno, zanimanje za svjetovno i
za ivot na ovom svijetu. A taj ivot moe uiniti boljim samo materijalno bogatstvo to vie
bogatstva imamo, vie nam toga postaje dostupno. Poslovinom e postati uzreica: vrijeme je
novac! jer s jedne strane naputajui vjeru u nemjerljiv vjeni ivot due prihvaa se
ovozemaljsko ivljenje, gdje se vrijeme kvantificira i mjeri mehanikom spravom, a s druge pak
strane dobra se kupuju na tritu kao robe gdje je idealna roba novac. Kako se materijalna
bogatstva stvaraju radom, kako ih stvara proizvodnja, to proizvodnja (materijalnih bogatstava)
postaje ono to omoguava sve drugo, ona je osnova svega bitak kako bi filozofi rekli; rad ili
proizvodnja to je temelj (baza) svega. A veu proizvodnju omoguavaju znanost i tehnika. To su
temelji novovjekovnog svjetonazora.
PRILOG UMJETNIKA PROMJENAMA. Nee ovdje biti rijei o umjetnikoj strani djela brojnih
umjetnika ovog razdoblja, niti d stilskim odlikama renesanse, baroka, rokokoa, klasicizma i
neoklasicizma, pa ni njihove osebujnosti u pojedinim zemljama valja tek spomenuti da ovo
razdoblje s obzirom na formalne odlike umjetnosti poiva ipak na stilskim zasadama grko-rimske
umjetnosti nego se hoe samo naznaiti onaj golemi prilog to su ga umjetnici ovog razdoblja,
posebice umjetnici renesanse, dali promjenama u buenju svjetovnosti, individualizma, isticanju
snage i veliine ovjeka, zanimanju za prirodu i ostvarenju mogueg bogatstva ivljenja. Djela su
njihova dakako i slika njihova vremena, ali i poticaji za novo, za promjene. Bijahu popularizatori
novog duha, novih pogleda, istraivai i popularizatori arolikosti i bogatstva ivota.
Nakon srednjovjekovnog duhovnog siromatva, skruenosti i duhovne skuenosti ljudi
izbijaju ovi divovi duha, snage i umijea bilo da su njihova djela u znaku istanane osjeajnosti
kao npr. u Petrarce, Botticellija, Leonarda ili Rembrandta, zadivljujue snage kao npr. u J.
Dalmatinca, Michelangela, Tiziana, raspusne osjetilnosti kao npr. u Boccaccia, Rabelaisa, Rubensa,
osjeaja za drutvenu realnost kao npr. u Bruegela i Velasqueza, udesnih vizija kao npr. u Boscha,
smijeha i poruge kao npr. u M. Dria i Molira, sadrajne irine kao u brojnih knjievnika poevi
od Dantea do Cervantesa i Shakespearea, i tako redom. Upravo kao takvi mogli su simbolizirati
snagu ovjeka, snagu duha i popularizirati veliinu svjetovnog. Renesansni je umjetnik postao
uzorom svestrana ovjeka, a Leonarda sinonimom. Uostalom, i gotovo svi prethodno spomenuti
mislioci bijahu umjetnicima, knjievnicima od Montaignea do listom francuskih prosvjetitelja, kao
to ih je bilo mnogo i meu znanstvenicima.
Pogleda li se kronoloka tablica, vidi se kako u prva dva stoljea ovog razdoblja nema
znaajnih imena znanosti, nekoliko ideologa, dok je niz velikih imena umjetnosti, a mnogi su i od
onih to su umrli u 16. st., stvarali u 15. st. Ako se pak pogleda posljednje stoljee ovog razdoblja,
tu su brojna poznata imena znanosti i misli, a nema imena umjetnika nego samo nazivi stilova.
Bijahu umjetnici zaetnici novog ivota, pokretai novog duha, to e na kraju u prvi plan izbaciti
mislioce (ideologe) i znanstvenike, pa je moda znakovito da je u knjievnosti 18. st. npr.
najpopularniji D. Defoe sa svojim Robinsonom Cruseom.

RAZDOBLJE OD FRANCUSKE REVOLUCIJE (1789) DO DANAS

125

U razdoblju oblikovanja postavljeni su temelji znanstveno-tehnike civilizacije, pa e ono

to se dogaa u ovom razdoblju u osnovi proizlaziti iz tih temelja. A ovo je razdoblje u znaku daljeg
razvoja znanosti i tehnike i prostornog irenja znanstveno-tehnike civilizacije, te u znaku socijalnih
i politikih borbi i ratova ukljuujui i narodnooslobodilake borbe.
Iako se francuska revolucija dri znakom prestanka vladavine feudalnog drutvenog ustroja,
vladarskog apsolutizma i merkantilistikog gospodarstva u Evropi, ne znai to i stvarni kraj svemu
tome. Parlamentarna demokracija i slobodno trite (liberalni kapitalizam) znaili su demokraciju i
slobodu za one to posjeduju bogatstvo (kapital) za kapitaliste. Naela o slobodi, jednakosti i
bratstvu ostala su parole viih slojeva, demokracija samo formalnost. Naelo demokracije meu
narodima nije meutim postalo ni formalnost. Stoga e ovo razdoblje biti u znaku klasnih i
narodnooslobodilakih borbi i u samoj Evropi. Nije takoer dolo ni do promjene odnosa monih
evropskih drava prema izvanevropskim narodima. Nastavit e se tenje evropskih drava za moi,
za to veim proirenjem podruja svog utjecaja, za upravnim, gospodarskim i kulturnim
kolonijalizmom; a zahvaljujui tehnikom razvoju, te e se tenje jo uspjenije ostvarivati.
Imperijalizam brzo zamjenjuje liberalni kapitalizam. Politiki dogaaji poslije francuske revolucije
suprotnost su naelima humanista prethodnog razdoblja. U Francuskoj je revoluciju prekinuo
Napoleon i krenuo u osvajanje svijeta. A ta politika sile, osvajanja i dominacije nije se izmijenila do
danas. Gospodarski rast uveao je broj industrijskog radnitva, a imperijalizam je itave narode
pretvorio u obespravljene nie klase, to e izazvati pobunu jednih i drugih i dovesti do
relativnog poboljanja ivotnog poloaja radnitva, do pojave socijalistikih zemalja i do
oslobaanja mnogih naroda od kolonijalne uprave.
Naelo o egoizmu drava i dalje je vrijedilo. Imperijalistike politike i prakse ovog razdoblja
opravdavaju se razliitim idejama od irenja civilizacije, proirenja ivotnog prostora,
pobjede rase do zatite demokracije i socijalizma. Znanost i tehnika, kojih je vrijeme punog
cvata ovo razdoblje, nisu bile samo u slubi poboljanja ivljenja ljudi nego jednako ako ne i
vie u. slubi osvajanja i pritisaka, u slubi unitavanja ljudi. ovjeanstvo je uz brojne
meudravne ratove doivjelo i dva svjetska rata dva strana rata. Strahote prvoga nisu
otrijeznile drave da odustanu od za ovjeanstvo pogubne politike osvajanja. Drutvo naroda,
osnovano poslije njega, nije moglo ivjeti vie od dvadesetak godina. Doao je drugi svjetski rat
koji je na alost u punom smislu rijei bio i svjetski i rat, jer je zahvatio itavu Zemlju i bio
stravino unitavajui. Ali ni on nije znaio kraj ratovima. Kolonijalizam je zamijenjen
neokolonijalizmom i hegemonizmom, izrasle su dvije velesile, stvorili vojno-politiki savezi,
nastavila borba oko proirenja podruja utjecaja; potiu se lokalni ratovi i vre svakodnevni
pritisci na zemlje oko lagerskih opredjeljenja.
Ni Organizacija ujedinjenih naroda, osnovana poslije drugoga svjetskog rata, ne uspijeva
zaustaviti takvo opasno kretanje. Na poetku ezdesetih godina stvoren je Pokret nesvrstanih, to ga
ine uglavnom novoosloboene zemlje, napredan pokret koji se bori za mir u svijetu na naelima
suvereniteta i ravnopravnosti svih naroda protiv svih oblika eksploatacije i potinjavanja, protiv
imperijalizma i hegemonizma.

Znaajni dogaaji ovog razdoblja

Politiki dogaaji
1789. Francuska revolucija
1798. Napoleonov pohod na Evropu
1804-1813. Prvi srpski ustanak
1808. Zabranjena trgovina robljem u Britanskom Carstvu
1810-1824. Borba za neovisnost panjolskih kolonija u Srednjoj i Junoj Americi
1813. Napoleonov poraz u bici naroda
126

1814-1815. Beki kongres za novo ureenje Evrope

1815. Stvoren Njemaki savez
1822. Brazil postaje neovisan o Portugalu
1823. Monroeva doktrina
1829. Turska priznaje neovisnost Grke
1830. Srpanjska revolucija u Francuskoj
1839. Uguen ustanak artista u Velikoj Britaniji
1840. Novi Zeland postaje britanska kolonija
1847. Proglaena Slobodna i Neovisna Republika Liberija
1848-1849. Liberalnodemokratske, nacionalne i socijalne revolucije u evropskim dravama
1853. Poetak japanskog otvaranja prema Evropi i Americi
1853-1856. Rusko-turski rat
1858. Indija postaje Britansko potkraljevstvo
1861. Ukinue kmetstva u Rusiji. Borba za ujedinjenje Italije
1861-1865. Rat izmeu sjevernih i junih drava u Sjevernoj Americi
1864. U Londonu osnovana Prva internacionala
1868. Austrougarska nagodba
1871. Parika komuna
1874. Prvi socijalistiki list u Hrvatskoj Radniki prijatelj
1878. Sanstefanski mir
1882. Velika Britanija preuzima nadzor nad Egiptom
1886. Osnovana Amerika federacija rada
1887. Poinje osnivanje njemakih kolonija. Kongo dolazi pod suverenitet belgijskog kralja
1889. C. Rhodes osniva Britansko junoafriko drutvo, poetak kolonizacije Rodezije.
Osnovana Druga internacionala
1890. Osnovana Panamerika unija
1891. Papa Leon XIII objavljuje Rerum novarum
1895. Japansko-kineski rat
1897. Prvi cionistiki kongres u Baselu
1898. Sudan postaje britanska kolonija
1899. Stalni arbitrani sud u Hagu
1899-1901. Bursko-britanski rat na jugu Afrike
1900-1901. Bokserski ustanak u Kini protiv Evropljana
1904-1905. Rusko-japanski rat
1905-1906. Demokratsko-buroaska revolucija u Rusiji
1907. Britansko-ruska nagodba o Perziji
1908. Mladoturska revolucija. Austro-ugarska aneksija Bosne i Hercegovine
1911. Poela socijalna revolucija u Meksiku
1912. Kina proglaena republikom
1912-1913. Balkanski ratovi
1914-1918. Prvi svjetski rat
1917. Oktobarska revolucija u Rusiji
1918. Osnovana Drava Slovenaca, Hrvata i Srba (kasnije Kraljevina SHS, a zatim Kraljevina
Jugoslavija)
1919. Osnovana Liga naroda. Osnovana Kominterna. Osnovana Socijalistika stranka
Jugoslavije (od 1920. KPJ)
1921. Vidovdanski ustav
1922. Mussolinijev mar na Rim
1923. Turska proglaena republikom
1930. Pod vodstvom M. Gandhija poinje pokret pasivne rezistencije u Indiji
127

1931. Republika u panjolskoj

1933. A. Hitler predsjednik vlade u Njemakoj
1934. Poetak Dugog mara crvene armije u Kini
1935. Nrnberki zakon o iskljuivanju idova iz javnog ivota u Njemakoj. Talijanska vojska
u Etiopiji
1936. Sklopljeni savezi izmeu Njemake i Italije i Njemake i Japana. Pobjeda narodne fronte u
panjolskoj
1937. Poetak japansko-kineskog rata
1938. Mnchenski sporazum. Njemaka vojska ulazi u Austriju
1939. Pad panjolske republike. Hitler upada u eku i Moravsku. Njemako-sovjetski
sporazum o nenapadanju i podjeli Poljske. Sporazum CvetkoviMaek. Njemaka
objavljuje rat Poljskoj. Poetak drugoga svjetskog rata
1941. Poetak narodnooslobodilakog rata i socijalistike revolucije u Jugoslaviji
1945. Atomske bombe baene na Japan. Kraj drugoga svjetskog rata. Osnovana OUN.
Jugoslavija proglaena federativnom narodnom republikom
1947. Neovisnost Indije i Pakistana, poetak dekolonizacije u Aziji. Trumanova doktrina,
poetak hladnog rata. Osnovan Informbiro
1948. Osnovana drava Izrael. KPJ iskljuena iz Informbiroa
1949. Pobjeda komunista u Kini. Osnovan NATO-savez, poinje osnivanje vojno-politikih
saveza
1950-1953. Rat u Koreji
1954. U Aliru poeo rat za osloboenje, poetak oslobodilakih pokreta u Africi
1955. Osnovan Varavski savez. Bandunki skup afrikih i azijskih zemalja
1956. Neovisnost Sudana, Maroka i Tunisa, poetak dekolonizacije Afrike. Sovjetska vojska
uguuje pobunu u Maarskoj. Sukob izmeu Izraela i Egipta
1959. Poetak ideolokog sukoba izmeu SSSR-a i Kine
1960. esnaest afrikih zemalja postaju neovisne
1961. U Beogradu prvi skup nesvrstanih. Kuba proglaena socijalistikom republikom
1962. Pobjeda alirskog naroda. Poeo II vatikanski koncil
1963. Stvorena Organizacija afrikog jedinstva
1964. Drugi skup nesvrstanih u Kairu
1966. Francuska se povlai iz NATO-saveza
1968. Rasni nemiri u SAD, radniki nemiri u Francuskoj, studentski nemiri u mnogim zemljama.
Prako proljee i intervencija u ehoslovakoj. Brenjevljeva doktrina
1970. Komunist S. Allende izabran za predsjednika republike ile (ubijen od vojne hunte 1973.)
1974. Pad faistikog reima u Portugalu
1975. Osloboen Juni Vijetnam. U Helsinkiju skup o sigurnosti i suradnji u Evropi. Angola
proglaena narodnom republikom U panjolskoj umro diktator Franco
1976. Skup komunistikih i radnikih partija Evrope u Berlinu. Peti skup nesvrstanih u Colombu
Dostignua u znanosti i tehnici
1790. Zakon o patentima u SAD
1793. U Engleskoj ministarstvo za agrikulturu
1794. Balon upotrijebljen za ogledanje bitke. Osnovana politehnika kola u Francuskoj
1798. Senefelder izumio litografiju. Roberts izumio stroj za proizvodnju papira
1800. Voltina baterija. Parni stroj na visoki tlak. Puka s automatskim djelovanjem
1801. Parno vozilo. Tvornica za dobivanje eera iz repe
1802. Parni brod teglja
1804. Lokomotiva
128

1805. Prva eljeznika linija

1806. Plinsko osvjetljenje
1808. Dalton iznosi svoje atomistiko uenje
1819. Prvi parobrod prelazi Atlantski ocean
1824. Uporaba cementa. Uporaba impregniranog platna
1826. Prvi fotograf. Ohm otkriva otpor vodia
1827. Prve ibice
1831. Faraday otkriva elektromagnetsku indukciju
1833. Prvi beini (elektromagnetski) telegraf
1837. Morseov telegraf
1840. J. Liebig objavljuje: Organska kemija i njezina primjena u agrikulturi
1842. J. R. Mayer otkriva naelo odranja energije
1843. Prva tvornica superfosfata
1846. Eter upotrijebljen kao anestetik
1849. Krupp poinje proizvodnju elinog oruja
1851. Prvi podvodni kabel (CalaisDover). Singer poinje proizvodnju ivaih strojeva. U
Londonu prva svjetska izloba
1855. Bessemerov postupak za dobivanje elika
1856. J. Mendel objavljuje djelo o genetici.
1859. Ch. R. Darwin objavljuje djelo O porijeklu vrsta. Poinje iskoritavanje nafte buenjem
izvora
1860. Derivati iz ugljena
1861. J. Ph. Reis izumljuje telefon. Prvi eljezni ratni brod
1865. Kkul daje cikliku formulu za benzen i njegove derivate. Elektroliza bakra
1866. Prvi prekooceanski telegrafski kabel
1869. Prva transkontinentalna eljeznika pruga (u Americi). Otvoren Sueski kanal
1873. Brayton izumljuje stroj na naftu
1876. N. A. Otto izumljuje etverotaktni motor s unutranjim izgaranjem, Bell telefon, Edison
fonograf
1878. L. Pasteur objavljuje djelo o mikrobima
1879. T. S. Edison izumljuje arulju. Prva elektrina eljeznica (u Berlinu)
1883. R. Koch otkriva bacil tuberkuloze
1884. Parsons izumljuje parnu turbinu
1885. C. F. Benz izumljuje automobil
1886. Poinje izgradnja hidroelektrane na Niagari
1887. N. Tesla polifazni sustav za prijenos elektrine energije. Dobivanje aluminija
elektrolizom
1888. Kodak izumljuje foto-kameru, Marey kronofotografiju
1890. Prve novine sa slikama
1891. Prvi elektrini dalekovod
1895. Prve filmske predstave u Parizu. Rntgen otkriva zrake, po njemu nazvane rendgenske
1896. Otkrie radioaktivnosti. Prvi Fordovi automobili
1897. Otkrie elektrona. K. F. Braun izumio katodnu cijev. Sintetiki dobiven indigo.
Izraen prvi dizel-motor
1900. M. Planck utemeljuje kvantnu teoriju
1901. Marconi uspostavlja transatlantsku beinu telegrafiju
1903. Prvi motorni zrakoplov
1905. Einstein objavljuje formulu E = m c
1923. Prvi prijenos slika na daljinu (mehanika televizija)
1926. Prvi elektroniki televizor
129

1927. Rendgenskim zrakama izazvane mutacije u ivih bia

1928. Izumljen televizor u boji
1932. Otkriveni neutroni
1938. Otkrie fisije urana
1942. Prvi nuklearni reaktor
1956. Prva nuklearna elektrana
1957. Lansiran prvi umjetni satelit
1961. Prvi umjetni satelit s ljudskom posadom
1962. Prvi telekomunikacijski satelit
1967. Spajanje molekula virusa. Prvo presaivanje srca
1969. Prvi ovjek na Mjesecu
1972. Proizveden prvi hibridni genom
RAZVOJ ZNANOSTI. U prethodnom su razdoblju postavljeni temelji modernoj znanosti
znanosti vezanoj uz pokus, kojoj je jezik matematika i koja im slui u praktine svrhe, a ujedno je
uzdignuta do svjetonazornog tvorca, do boga, do onoga koji omoguuje, odreuje i ureuje ivot
ljudi; takvoj znanosti sada su se irom otvorila vrata.
Znanstvene spoznaje prethodnih razdoblja u osnovi su djelo pojedinaca, u ovom razdoblju
z n a n o s t p o s v e p r e l a z i u v e l i k e l a b o r a t o r i j e koji e postati presudna sredita nae
civilizacije i suvremenog svijeta. Aristotel je bio ne samo mislilac i enciklopedijski duh antike
Grke nego i viestrani znanstvenik; bit e takvih i u helenistiko-rimskom kulturnom razdoblju, u
vrijeme srednjeg vijeka i u Islamu i Kini i Indiji, susreemo ih i u prethodnom razdoblju u Evropi, u
ovom razdoblju meutim to prestaje. A razlog su tome neslueno razgranata znanstvena
istraivanja, znanstvena otkria i onda znanstvena podruja, znanosti i znanstvene discipline. Sve
postaje predmetom znanstvenog istraivanja. Kako broju znanstvenih otkria nema kraja, izdvojit
emo i spomenuti samo ono to je znakovito.
Na nova pitanja o svijetu to su se javljala odgovore su mogle omoguiti samo nove sprave.
I nove injenice opet to su ih znanstvenici otkrivali valjalo je sustavno povezivati i tumaiti ih
brojano, pa je i to zahtijevalo stalno usavravanje prijanjih i izume novih mjernih sprava. Tako
izumi i dalje imaju znaajnu ulogu u razvoju znanosti.
Za dalji razvoj znanosti o prirodi jedan od kljunih izuma bio je Voltin lanak ili baterija
dobivanje elektrine struje elektrokemijskim procesom. Poelo je doba elektrolize, to e
kemiarima omoguiti da dou do elemenata, a fiziarima do atoma i elektrona. Doi do sastava i
procesa materije onog nevidljivog ali nasluenog bio je cilj znanstvenika, kemiara i fiziara,
a s obzirom na ivot i biologa. Do toga cilja ilo se u praktinim istraivanjima razliitim putovima,
raeni su razliiti pokusi s razliitim materijama kovinama, tekuinama, plinovima, oko razliitih
pojava elektriciteta, magnetizma, svjetlosti, kemijskih spojeva, ivota, razliitih fizikih,
kemijskih i organskih procesa.
Za prirodoznanstvena istraivanja i dalji razvoj znanosti postala su vrlo znaajna
t e o r i j s k a p i t a n j a i p i t a n j a s i m b o l i k o g p r e d o a v a n j a. Pitanje teorije bilo je
znaajno da bi se novootkrivene pojave mogle uhvatiti i suvislo objasniti; ali zbog suoavanja sa
stalno novim injenicama istraivai su bili veoma oprezni prema uopavanjima. U podrujima u
kojima je najprije dolazilo do teorija i sustava i razvoj je tekao bre i otkria su djelovala na
znaajne promjene u ivotu, kao npr. u kemiji i biologiji.
Lavoisier je uspio potpuno sruiti jo antiku ideju da je svijet sastavljen od etiri elementa i
pokazati potpuno drugaiji sastav materije njen elementarni sastav. Brojni pokusi to su slijedili
da se ustanovi broj, odlike, specifina teina itd. elemenata dovest e dotle da je Mendeljejev
mogao izraditi svoj periodni sistem elemenata koji mu je omoguio da predvidi odlike niza
elemenata koji e se tek potom otkriti. Kemiare je zatim naroito izazivala p r i r o d a
k e m i j s k i h s p o j e v a, posvetili su tome brojne pokuse i uoili znaenje organske kemije.
130

Tekou je predstavljao meutim neujednaeni (simboliki) jezik kemiara i pitanje kako

primjereno predoiti shemu sastava nekog spoja. Kad je jedno i drugo rijeeno, posebice drugo
tj. kad je 1865. Kkul predloio cikliku formulu za benzen i njegove derivate i omoguio
simboliko predoavanje spojeva oznailo je to u biti poetak razdoblja sintetike kemije u
znaku koje e biti nae 20. stoljee.
Tehnika je omoguila da se upoznaju molekule i atomi, ali su mnoge injenice na temelju
kemijskih pokusa i pokusa o prirodi svjetlosti, elektriciteta i drugog upuivale na to da atom nije
najmanja jednoznana tvar ve da je i on sastavljen od neega i da u njemu postoje neke sile.
Godine 1908. Millikan je to uspio i oevidno pokazati izvagao je sam elektron. Kasnije e biti
otkriven i proton. M. Curie uspjela je otkriti zraenje urana. Mnogo je znanstvenika, naroito od
kraja 19. st., bilo zaokupljeno sastavom atoma i silama to u njemu djeluju. Rezultat je svih tih
istraivanja uklanjanje otre granice izmeu fizike i kemije, otvaranje puta atomskoj fizici, a s
Einsteinovim otkriem veze mase i energije i nuklearnoj energiji u doba koje upravo ivimo.
Istraivanja pak oko prirode i brzine svjetlosti dovest e do nove slike svemira, drugaije od
Newtonove, slike to je Einstein izlae kao teoriju relativnosti.
Iako se n a f t a upotrebljavala u neke svrhe jo u antici, prvi izvor nafte izbuen je zapravo
tek 1859. god. u Pennsylvaniji. Ali tek kad je Orton. 1888. god. protumaio organsko porijeklo
nafte i dao tumaenje gdje se ona moe nalaziti, poinje ire iskoritavanje i udesna industrija uz
nju vezana.
Prouavajui fermentaciju, kemiar i biolog L. Pasteur ustanovio je da ona nije kemijske
prirode kako se do tada mislilo, nego organske, tj. nastaje pod utjecajem ivih bia. Ustanovio je
zatim da se pri visokim toplinama hrana npr. moe s t e r i l i z i r a t i (pasterizirati) i time otkloniti
opasnost od bakterija u hrani pa od tada poinje i primjena pasterizacije. Istraujui uz to neke
zarazne bolesti ivotinja, Pasteur je uspio otkriti njihove uzronike, zatim te uzronike uzgojiti
oslabljene, pa ubrizgati zdravima, koje su tad postale otporne (imune) na bolest. Time je otvoren
p u t c i j e p l j e n j u p r o t i v z a r a z n i h b o l e s t i i irokoj proizvodnji takvih lijekova to je
spasilo nebrojene ljudske ivote.
Ve je Mendel 1856. god. postavio temelje genetici. Ali njegovo je djelo ostalo dugo
zaboravljeno i tek poto je osamdesetih godina prolog stoljea znatno usavren mikroskop, ime je
omogueno jo bolje istraivanje stanica, zapoeo je r a z v o j g e n e t i k e znanosti o
nasljeivanju, znanosti koja posljednjih godina postaje vodea i zastraujua znanost. S genetikom
je ovjek otvorio mogunost ispravljanja samog ivota, ali i mogunost manipuliranja ivotom.
Nakon o t k r i a e l e k t r o m a g n e t s k o g d j e l o v a n j a elektrine struje dvadesetih
godina 19. st. ta se spoznaja poinje primjenjivati u izradi pomagala za prijenos vijesti na daljinu,
pa ve 1837. god. Morse izumljuje svoj telegraf. Otkrivanje elektromagnetske indukcije iskoristio je
Bell za izum telefona (1876). Maxwellovo otkrie elektromagnetskih valova i Hertzovo da se ti
valovi ire poput valova svjetlosti zaokupit e brojne fiziare i izumitelje (meu ostalima i N. Teslu)
i potaknuti ih na pokuaje beinog prijenosa vijesti. Godine 1899. Marconi je uspostavio beinu
vezu izmeu Engleske i Francuske, a dvije godine kasnije prenio je radio-telegram preko Atlantika.
Tako je poelo razdoblje prijenosa vijesti beino, a televizija e omoguiti i prijenos slike na
daljinu. Otkria povezana s elektricitetom nai e i druge p r i m j e n e, npr. u raunalima. Posljedica
brojnih otkria bit e iroka primjena tih spoznaja i udesna elektronika industrija.
Naravno, znanost je otkrila i mnogo drugog to je omoguilo tehniki i gospodarski razvoj
npr. u metalurgiji, rudarstvu, poljoprivredi, graevinarstvu, prometu itd.
Posljedica koliinskog doivljaja svijeta te znanstvenih otkria i dostignua u tehnici je i
k i b e r n e t i k a, koju je teko nazvati znanou u uobiajenom smislu jer se predstavlja kao spoj
biologije, psihologije, matematike, logike, ekonomije, sociologije, elektronike itd. Polazei od
teorijskog stava da nema razlike izmeu anorganske materije i organskog svijeta, a imajui u vidu
drugi zakon termodinamike (da se u prirodi odvija entropija), kibernetika istie naelo da je ivot
preko informacija borba s odsutnou reda za ureenost i stalnost sustava. Na toj osnovi ona e se
131

usmjeriti na djelovanja i koliinske (mjerljive) procese razliitih sustava a ne zanima je

materijalna strana ni kakvoa. Njena je osnova matematika odnosno logika, njen su jezik simboli.
Ona sve u svijetu vidi kao kibernetske sustave koji se sastoje od tri meusobno povezana elementa:
prijemnika informacija (receptom), upravljakog centra u kojem se informacije prerauju (npr. u
ovjeka mozak, u drutvu vlada, u stroja raunalo itd.) i ostvarivaa poruka upuenih iz centra
(efektora). Kibernetika pokuava ovladati svim znanstvenim podrujima, svim podrujima ivota.
Prirodoznanstvena istraivanja temeljem su svega to e zatim uiniti tehnika. A kako je
razbuktala tehnika stavljena u slubu iskoritavanja prirode do izazovnog opsega, u novije doba
pojavila se i ekologija ili znanost to prouava prirodnu sredinu, ekosustave (na to su planeri
proizvodnje zaboravili, zaboravili su da je ovjek i ivo bie i da u prirodi postoji neki red i
povezanost pojava).
U ovom vremenu prirodoznanstvenog zamaha, kad vlada duh koliinskog i pozitivnih
injenica, poinje i e g z a k t n o i s t r a i v a n j e l j u d s k i h z a j e d n i c a. A. Comte npr. hoe
znanost o ljudskom drutvu kao drutvenu fiziku. Ve je i prije A. Smith pokuao utemeljiti
znanost o gospodarstvu. I povijest (historiografija) se u 19. st. okree uzoru prirodnih znanosti, a
njen materijal postaju povijesni izvori dokumenti u arhivima, izvorni zapisi; poinje i razvijanje
povijesnih tehnika. Pojaano se zatim izuavaju predurbane kulture te antike i izvanevropske
civilizacije. Jo se vie razvija jezikoslovlje i pojavljuje usporedbena lingvistika. Javlja se
arheologija kao posebna znanost. Ne samo da se istrauje nego se i otvaraju brojni arheoloki,
etnografski i povijesni muzeji. E. B. Tylor utemeljuje kulturologiju kao opu pozitivnu znanost o
kulturi, tj. o svijetu to su ga ljudi stvorili i u kome ive; ve u 19. st. bit e u SAD osnovana
dravna ustanova s praktinom svrhom izuavanja kultura indijanskih zajednica, a u 20. st. kulturna
antropologija u SAD i tzv. socijalna antropologija u Engleskoj posve su praktine znanosti poput
genetike ili ekologije, one prouavaju kulture da bi se na osnovi upoznavanja tih kultura moglo u
ljudskim zajednicama posredovati.
U razdoblju oblikovanja stvorene su znanstvene akademije, pozitivna znanost prodrla je na
neka sveuilita, osnovani su mnogi laboratoriji i muzeji, ali ipak znanou tog razdoblja vladaju u
osnovi istraivai pojedinci. Golemi i bogato opremljeni laboratoriji, velike skupine znanstvenika,
dobro organizirane i potpomagane, istinski su stvarnost tek ovog razdoblja. Jer z n a n s t v e n i c i
postaju oni koji i m a j u r i j e i t i s v a p i t a n j a i v o t a, a pogotovu gospodarska pronai
sirovine, odrediti proizvode, tehniku, organizirati trite, propagandu itd. Moderna znanost je u
samom poetku bila vezana uz obrtnike, sad se vie povezuje s industrijalcima i upravljaima.
Povezanost znanstvenika i industrijalaca u veem opsegu poinje najprije u Njemakoj (kemijska
industrija), pa u SAD (npr. Edisonovi laboratoriji), a onda i u drugim dravama. Vezanost
znanstvenika i upravljaa sluit e u prvom redu u vojne svrhe. Ta se veza danas pokazuje kao
najvea nesrea ovjeanstva.
Zbirna narav znanstvenih spoznaja nikad nije dolazila toliko do izraaja kao danas. A tu su i
zahtjevi i poticaji sa svih strana u prvom redu gospodarski i vojni, te pitanja koja iskrsnu uz
primjenu novih tehnikih izuma. Zato broju znanstvenih otkria ne moemo sagledati kraja.
KOLSTVO. Osnovna odlika kolstva ovoga razdoblja je p r o c v a t s t r u n o g o b r a z o v a n j a,
posebice tehnikog. U prolom (razdoblju pojavile su se bile tehnike kole, ali bili su to ipak tek
zaeci zato su npr. veina izumitelja tog razdoblja radnici raznih specijaliziranih zanimanja ali
bez specijalistikog kolovanja, dok e to u ovom razdoblju biti samo izuzeci, npr. Faraday ili
Edison. Iako su se i u prethodnom razdoblju pojavile tehnike, inenjerske kole, pa ak i rudarski
fakulteti, neki dre da je prva prava moderna kola za sustavno kolovanje inenjera Politehnika
kola u Francuskoj, otvorena 1794. god. Sline e se kole zatim otvarati i drugdje i ulaziti u sastav
sveuilita. U kolstvu dolazi do znatne promjene u smjeru strunih kola reorganiziraju se
prijanje kole i sveuilita i otvaraju brojne nove kolske ustanove.
Zahvaljujui znanosti i obrtniki poslovi postavljeni su na znanstvene temelje za razliku
132

od spomenutog sumerskog obrtnika dananji radnik koji proizvodi materijalne predmete mora
poznavati procese to se odvijaju u onome na emu radi. Materijalnoj proizvodnji i zajednici u
cjelini sada su potrebni ljudi to e znati osnovna znanstvena naela da bi ih mogli primijeniti na
podrujima gdje rade, potrebni su strunjaci kolovani ljudi. A kako se u zahuktalom
gospodarstvu stalno pojavljuju nove proizvodnje, koje opet zahtijevaju specijaliziran rad, a on pak
specijalistiko kolovanje, pojavit e se u ovom razdoblju najraznovrsnije strune kole svih
stupnjeva.
Kako je znanost postala vladajua i znanje je postalo mo. Jasno je postalo da e neki narod,
neka drava biti to moniji to imaju vie uenih, kolovanih ljudi. Ve izmeu 1870. i 1900. god.
nepismenost je u zapadnoj Evropi gotovo nestala. Broj kolovanih ubrzano se poveava. Godine
1950. ima ve u svijetu (bez Kine, Koreje i Vijetnama) 6,3 milijuna studenata, a 1973. god. ak 32
milijuna tovie, i zemlje u razvoju koje 1950. god. nisu jo imale ni milijun studenata imaju ve
1973. god. 8,3 milijuna. Pojavila su se ne samo nova struna obrazovanja nego i novi stupnjevi i
razliiti oblici obrazovanja. A valja imati na umu da osim institucionalnog obrazovanja to ga daje
kola postoje i goleme mogunosti neformalnog obrazovanja to ga daju tisak, radio, televizija itd.
kole i obrazovanje openito najzasluniji su da su znanstvene spoznaje i tehnika
dostignua postali svojina cijelog ovjeanstva, stupovi internacionalizacije znanosti.
TEHNIKA I GOSPODARSTVO. Kako je spomenuto znanosti se u novom dobu namijenila druga
svrha, znanstveni rad preao je u laboratorije, a znanost o prirodi neposredno se povezala u lanac s
tehnikom i gospodarstvom, pa razvoj znanosti znai istodobno i razvoj tehnike i gospodarstva.
Svrha je prirodoznanstvenog istraivanja praktino iskoritavanje spoznaje, pa u svijetu u kojem je
razvoj, novo, bolje, uspjenije i proizvodnije osnovno pokretako naelo svako z n a n s t v e n o
o t k r i e neposredno p r a t i i d e j a o n j e g o v u p r a k t i n o m i s k o r i t a v a n j u p u t e m
t e h n i k o g i z u m a, a tehniki izum masovna proizvodnja i uporaba.
Usporeujui prijanja razdoblja sa sadanjim s obzirom na vremenski raspon od nekog
otkria ili izuma do primjene moemo utvrditi da se taj raspon veoma skratio, i sve se vie skrauje.
Morala su proi tisuljea dok su neke alate, pripitomljene ivotinje ili kultivirane biljke prihvatile i
druge zajednice; slino je s alfabetskim pismom; jo je Heron otkrio da para moe biti pogonsko
sredstvo, a brojna su stoljea prola dok Papin i zatim Watt nisu izumili svoje parne strojeve i oni
uli u uporabu; jo je Paracelsus ustanovio da eter moe posluiti kao anestetik, a on je u te svrhe
upotrijebljen tek 1846. god. God. 1836. izumljen je prvi kombajn, a do njegove primjene dolo je
tek 1930. god.; prvi pisai stroj patentiran je 1714. god. da bi do uporabe dolo tek stotinu i pedeset
godina kasnije; meutim izumi u SAD neto prije 1920. god., kao npr. usisava praine ili hladnjak,
ekali su samo trideset do etrdeset godina do masovne primjene i proizvodnje, a za izume od 1939.
do 1959. god. taj se raspon smanjio na osam godina; i to dalje sve se vie smanjuje.
I otkria u znanosti i dostignua u tehnici premaila su sva nekadanja matanja, pa kao to
se iz znanosti naznailo samo ono znakovito i ovdje se s obzirom na tehniku moe tek naznaiti ono
to upuuje na s l i k u t e h n i k i h d o s t i g n u a. Bit e stoga ovdje prilino prisutne brojke, ali i
to je u duhu vremena odnosno civilizacije u kojoj ivimo, kojoj je osnovna odlika koliinski
doivljaj svijeta (uostalom, najprimjerenije bi bilo cijelo ovo poglavlje prikazati pomou
brojanih tabela).
Tehnika je na svim podrujima donijela vrlo velike promjene. Ona je omoguila nesluen
p r i j e n o s v i j e s t i prije tiskom, sad i iano (telegraf i telefon) i beino (radio i televizija).
U predurbanim zajednicama ljudi su ivjeli u malim skupinama i vijesti su rijetko izlazile izvan
kruga tih zajednica; u Evropi oko 1500. god. tiskalo se oko 1 000 knjiga godinje; prve dnevne
novine tiskane su u 18. st.; a danas, zahvaljujui telekomunikacijskim satelitima, iste dogaaje
mogu (s obzirom na tehnike mogunosti) gledati istovremeno svi ljudi na svijetu.
Nekad su se ljudi kretali samo pomou vlastitih nogu, zatim brodovima na vesla i jedra, na
tovarnim ivotinjama i u prometalima to su ih vukle tovarile ivotinje, i tek su u ovom razdoblju
133

izumljena posve n o v a p r o m e t n a s r e d s t v a, kao to su vlak, parobrod, auto, zrakoplov i

raketa. U 6. tisuljeu prije n. e. karavana deva kretala se oko 13 km na sat, 1784. god. potanska
koija u Engleskoj s prosjenom brzinom od 16 km na sat, prva parna lokomotiva 1825. god. mogla
je razviti brzinu do 21 km i tek se krajem 19. st. mogla postii brzina do 160 km na sat, 1938. god.
zrakoplov, postie brzinu od 640 km na sat, ezdesetih, godina 20. st. ovjek na raketnoj letjelici
juri s brzinom od 6 400 km na sat, a u svemirskoj to leti oko Zemlje s vie od 29 000 km na sat. U
prometalima golemih brzina ovjek se otisnuo iz vlastitog planeta i ve proetao po Mjesecu.
I u svemu drugom bilo je slino. Jo 1800. god. poeti polje mogao je jedino ovjek, pa mu
je samo za etvu 100 m penice valjalo utroiti jedan sat rada srpom, meutim 1945. god. kombajn
za 35 sekundi ne samo da poanje nego i obavi sve odgovarajue dalje radove.
U ovoj naoj kulturi novog i boljeg n o v i s e i z u m i neprestano j a v l j a j u na svim
podrujima, i to p o t e n c i r a n o, npr. ve je 1825. god. u odnosu na 1760. bilo 25 puta vie izuma;
danas se broj patenata u svijetu gotovo ne moe ni registrirati. Valja imati na umu da je novo
gospodarstvo nametnulo i proizvodnju netrajnih proizvoda na naelu potronja radi
proizvodnje (da bi se odrala proizvodnja, rast i zaposlenost), pa i to uvjetuje nove izume, nove
proizvode; npr. u veletrnicama SAD pojavilo se 1966. god. 7 000 novih proizvoda (dok ih je
istodobno 50% to su se poeli proizvoditi prije deset i manje godina potpuno nestalo).
Zahvaljujui dostignuima u tehnici, f i z i k i r a d s v e v i e i e z a v a i z
p r o i z v o d n j e. Industrija koja je ne tako davno poivala na radu fizikih radnika prola je ve
razdoblje mehanizacije i dospjela u razdoblje automatizacije. Razvoj tehnike silno je poveao
proizvodnost rada, npr. u Engleskoj ve 1840. god. u odnosu na 1770. za 2 700%. Razvoj tehnike
omoguio je istodobno da se otkria znanosti, tehnika dostignua i industrijski proizvodi ire u sva
podruja Zemlje i najneposrednije utjeu na kulturno ujednaavanje svijeta.
Novine u tehnici i otkria u znanosti zahtijeva gospodarstvo da bi ih moglo primjenjivati u
irokoj proizvodnji. Ali da bi se tehnika razvijala i gospodarstvo cvalo, potrebna je golema energija
da tehniku pokree. Dugo je ovjeanstvo bilo ogranieno na skuene izvore energije koristei
se ponajvie snagom ljudi i ivotinja, a snagom vode i vjetra samo preko mlinova i tek s
koritenjem pare kao pogonskog sredstva uinjen je znaajan skok. A od tada su znanstvenici otkrili
naftu i elektrinu i nuklearnu energiju.
Porast troenja energije slika je i gospodarskog rasta: 1800. god. izvaeno je oko 15 milijuna
tona ugljena, a 1950. vie od 1 500 milijuna 1970. god. samo su Japanci iz mora izvadili oko 19
milijuna tona; 1859. god. u Americi je izbuen prvi naftni izvor, 1901. proizvodnja nafte u svijetu
iznosila je 22 milijuna tona, a 1970, vie od dvije milijarde metrikih tona samo su npr.
automobili u SAD 1967. god. potroili 400 milijardi litara benzina; 1886. god. gradi se na Niagari
prva hidroelektrana, a danas ih ima bezbroj, kao i termoelektrana; 1942. god. izraen je prvi
nuklearni reaktor, a danas se ve u nizu zemalja grade nuklearne elektrane. Za jedno stoljee do
otkria Wattova parnog stroja potroilo se, smatra se, manje energije u svijetu od energije to je
daje 15 000 milijuna tona ugljena; ezdesetih godina prolog stoljea, dri se, da se u svijetu ve
troila jedna milijarda megavat-sati energije godinje, a 1950. god. potroeno je u svijetu 21
milijarda megavat-sati energije. Dri se da potronja energije u svijetu raste godinje vie od 6%.
Novi izvorni energije omoguit e g o l e m g o s p o d a r s k i r a s t u mnogim zemljama. Na
primjer, kapital u danas industrijski najrazvijenijoj zemlji svijeta, u SAD, uloen u industriju 1919.
u odnosu na 1850. osamdeset i pet puta je vei, u Francuskoj stopa rasta industrije od 1910. do
1939. god. bila je 5%, a od 1948. do 1965. god. oko 22%; dri se da je stopa industrijskog rasta u
svijetu 1979. god. bila bar 5%.
U ovom razdoblju razvile su se brojne industrije. Ve je bila spomenuta sintetika, a sintetiki
se ve proizvode i materijali to slue za prehranu i odijevanje kao i graevinski materijal; 1970.
god. registrirano je oko dva milijuna kemijskih supstancija koje se proizvode. Samo je proizvodnja
umjetnih gnojiva u svijetu 1963/64. god. iznosila 33 milijuna tona, a svakih se deset godina
udvostruuje. Zahvaljujui dostignuima znanosti i tehnike, u SAD je npr. ve 1900. god. u odnosu
134

na 1850. upeterostruen prinos itarica, iako se znatno smanjio broj poljoprivrednog stanovnitva.
Gospodarski razvoj oituje se i u razvoju trgovine i prometa. Vanjskotrgovinski promet
porastao je ve od 1750. do 1925. god. od 1,2 na 112,5 milijardi njemakih maraka. U pogledu
prometa npr. spomenimo da je 1830. god. bilo u svijetu svega 332 km eljeznikih pruga, a ve ih
1900. ima 790 478 km; ili u SAD se od 1950. do 1970. god. svakog dana izgradilo 300 km cesta i
putova; 1896. god. Ford proizvodi prvi automobil, 1914. u svijetu je dva milijuna automobila, a
1967. samo ih je u Los Angelesu 3 800 000; 1903. god. poletio je prvi motorni zrakoplov, a danas
samo u Chicago dnevno slijee tisuu mlaznih zrakoplova.
Sliku tehnikog razvoja i gospodarskog rasta moemo dobiti i na primjeru u r b a n i z a c i j e
u s v i j e t u. Na poetku 19. st. u svijetu je oko tisuu naselja gradskog tipa, od toga samo 45 s vie
od 100 000 stanovnika, a ni jedan milijunski grad; sredinom 20. st. gradskih je naselja 27 000, a
milijunskih gradova ve 50; 1970. god. deset je gradova veih od 5,5 milijuna, ang-hai ima 10,5
milijuna, a na Zemlji ima ve i nekoliko povezanih velikih gradskih jezgri, tzv. megalopolisa.
Gospodarski rast povezan je takoer s porastom puanstva na Zemlji, prema tome i on odraava
sliku gospodarskog rasta.
PUANSTVO. Porast proizvodnje to su ga omoguili razvoj znanosti i tehnike, ukljuujui i
razvoj medicine i bolju zdravstvenu slubu, poboljat e uvjete ivota, a to e uvjetovati i nagli
r a s t p u a n s t v a n a Z e m l j i.
Iz ranijih razdoblja ili nemamo popisa puanstva ili nema odgovarajuih, ak i u Evropi
imamo popise tek u 18. st., i to samo u nekim dravama pa se i o prethodnim razdobljima mogu
na osnovi nekih inilaca davati samo procjene. Dri se da je na Zemlji poetkom 6. tisuljea prije
n. e. ivjelo oko 5 milijuna ljudi, 1650. oko 500 milijuna, 1750. oko 760 milijuna, 1800. oko 900
milijuna, 1850. ve oko 1 170 milijuna, 1900. god. 1 608 milijuna, 1950. god. 2 400 milijuna, a
1975. god. 3 968 milijuna od toga npr. u Aziji 2 250. U Evropi je 1750. ivjelo oko 110 milijuna
ljudi, 1850. 270 milijuna, 1900. ve 401 milijun, a 1975. god. 473 milijuna. Godinji prirataj
puanstva na Zemlji sedamdesetih godina naeg stoljea iznosi oko 22%.
Zahvaljujui boljim uvjetima ivota, znatno se produio prosjeni ivotni vijek, dri se npr.
da je on u Evropi u 18. st. bio oko 30 godina, a danas je vie od 60 godina. Znatno se izmijenio
o d n o s g r a d s k o g i s e o s k o g p u a n s t v a. Dri se da sredinom 18. st. ak ni u jednoj
evropskoj zemlji nije u gradovima ivjelo vie od 20% puanstva, ve je 1861. u Engleskoj u
gradovima 62%, a 1911. ivi 78,1%; u svijetu je danas u gradovima oko 40% puanstva. Odnos
gradskog i seoskog puanstva u Evropi danas prema stanju prije francuske revolucije gotovo se
preokrenuo. A valja naravno imati na umu da danas npr. u Evropi ni selo nije ono to je nekad bilo,
da je tehnika obilato preoblikovala i seoske sredine i gotovo ih izjednaila s gradskima.
Do znatnih je promjena dolo i u vezi sa zanimanjem puanstva; npr. u SAD bilo je 1820.
god. radnika zaposlenih u poljoprivredi, stoarstvu i umarstvu 73%, u rudarstvu, industriji,
graevinarstvu i obrtima 12% i 15% u ostalim djelatnostima, a 1970. omjer je svega 4% prvih, 31%
drugih i ak 65% treih.
Naravno ni porast puanstva, ni prosjeno produenje ivotnog vijeka, ni rast gradskog
puanstva, ni smanjenje postotka poljoprivrednih radnika u korist industrijskih i radnika u
takozvanim tercijarnim djelatnostima nije u svim podrujima na Zemlji isti kako emo vidjeti u
poglavlju o proturjenostima.
Valja jo spomenuti i golema i s e l j a v a n j a i p r e s e l j a v a n j a puanstva iz jednih
podruja i zemalja u druga. Preseljavanja je bilo najvie iz Afrike u Amerike. Dri se da je u
razdoblju od 17. st. do prestanka preseljavanja u 19. st. preseljeno oko 15 milijuna Afrikanaca.
Iseljavanje pak najvee je iz Evrope, i to na sve kontinente najvee u Sjevernu i Junu Ameriku,
zatim u Australiju i junu Afriku. U SAD se npr, od 1840. do 1975. god. uselilo oko 45 milijuna
ljudi; 1850. god. npr. samo je 12% puanstva SAD roeno u toj zemlji, dok ih je ak 88% roeno u
Evropi. Ali iseljavalo se puanstvo i iz drugih dijelova svijeta iz Kine, Indije, pa iz arapskih
135

zemalja, zatim Rusi u Sibir, itd.

IDEJNA STRUJANJA. Ako je u razdoblju oblikovanja za znanost, pa i ire, znakovit bio
mehanicistiki nazor a krajem 17. i u 18. st. i Newtonovo djelo, za 19. st. znakovit je evolucionizam
i Darwinovo djelo, a za 20. st. Einsteinovo uenje o relativnosti. Ipak, bila bi to suvie
pojednostavljena slika, jer oko pitanja to su u prethodnom razdoblju otvorena i novih to su se
javljala u ovom razdoblju niu razliite nove kole i uenja. Iz tog arolikog kruga dovoljno e biti
izdvojiti i spomenuti samo neka od onih uenja to su imala ireg odjeka. Valja isto tako spomenuti
da Evropa sada sa SAD ostaje sredite idejnih strujanja.
UTJECAJNA DJELA 19. STOLJEA
(1794. J. G. Fichte: Osnova ope nauke o znanosti
1798. R. T. Malthus: Esej o naelu [razmnoavanja] puanstva)
1807. J. W. F. Hegel: Fenomenologija duha
1808. Ch. Fourier: Teorija etiri pokreta
1809. J. B. Lamarck: Zooloka filozofija
1813. R. Owen: Novi pogledi na drutvo
1814. Ch. H. Saint-Simon: O preureenju evropskog drutva
1840. P. J. Proudhon: to je drutvo
1842. A. Comte: Kurs pozitivne filozofije
1843. S. Kierkegaard: Ili-ili
1848. K. Marx-F. Engels: Komunistiki manifest
1855. A. Gobineau: Ogled o nejednakosti ljudskih rasa
1859. Ch. Darwin: Porijeklo vrsta; J. S. Mili: O slobodi
1862-1896.H. Spencer: Sustav sintetske filozofije
1867. K. Marx: Kapital (I dio)
1869. E. Hartmann: Filozofija nesvjesnoga
1871. E. B. Tylor: Primitivna kultura
1883. W. Dilthey: Uvod u znanost o duhu
1844. F, Nietzsche: Tako je govorio Zaratustra
1888. T. Ratzel: Povijest ovjeanstva
1889. H. Bergson: Ogled o neposrednim injenicama svijesti
1890. E. Renan: Budunost znanosti
1896. V. Pareto: Kurs politike ekonomije
1899. E. Haeckel: Tajna svijeta
(1901. S.Freud: Psihopatologija svakidanjeg ivota
1901. V. I. Lenjin: to da se radi
1907. W. James: Pragmatizam)
Treba spomenuti najprije da prosvjetitelji nisu rijeili sva idejna pitanja i da ivot nije
krenuo kako su ga zamiljali, da francuska revolucija nije bila kraj patnji, okrutnosti i svih zala, niti
je otpoeo bezgranini razvoj ljudskih sposobnosti kako je to Condorcert predvidio. ivot je krenuo
drugaije od tih predvianja.
U vezi s takozvanom d r u t v e n o m m i s l i bit e znakovito djelo Saint-Simona, Francuza
koji je ivio i prije i u vrijeme francuske revolucije, ali je poslije revolucije poeo pisati djela to ga
predstavljaju i kao nastavljaa utopijskog socijalizma i kao ideologa industrijskog drutva i
tehnokratizma i pozitivizma. Socijalni utopizam nastavit e i Fourier u Francuskoj i R. Owen u
Engleskoj. Jedan od idejnih odgovora na stanje poslije francuske revolucije bio je anarhizam, s
naroito brojnim zastupnicima u Francuskoj i Njemakoj. Ali iz podruja socijalne misli po
136

znaenju i dalekosenosti utjecaja izdvaja se uenje K. Manta. On uoava formalnost naela

teoretiara demokracije a bitnost ivotnog (socijalnoga) poloaja ljudi da u realnom ivotu
postoji socijalna nejednakost, pa nije bitno naelo da su svi ljudi graani i kao takvi jednakopravni
nego injenica je li netko najamni radnik (proleter) ili vlasnik kapitala (kapitalist); uklanjanje
socijalnih razlika meu ljudima to je po njemu povijesna neminovnost koja proizlazi iz razvojne
odlike proizvodnih snaga i djelo koje je namijenjeno radnikoj klasi pretpostavka je ivljenja
kakvo su zamiljali humanisti. Ostvarenjem istog cilja zaokupljen je i kasnije V. I. Lenjin, koji,
meutim, ne prihvaa posve povijesnu nunost, nego istie znaenje ideologije, organizacije i njene
akcije. Lenjin isto tako uoava da s imperijalizmom siromatvo valja gledati kao svjetsku pojavu
koja narode stavlja u neravnopravan poloaj.
Nazor o r a z v o j u i napretku koji je uenjima o ljudskom drutvu ovladao ve u
prethodnom razdoblju nastavit e se i dalje, a s Darwinovim djelom postat e i znanstvenim
nazorom. Darwinovo uenje u drutvenu misao doslovce prenosi H. Spencer. Za razliku od njega
Saint-Simonov uenik A. Comte uvia bitnu razliku ljudskog drutva, ali i njemu hoe prii
pozitivnim istraivanjem, pa ga dre i teoretiarem pozitivizma u drutvenoj misli. Naravno, i dalje
je aktualno pitanje o prirodi kulture i o injenici postojanja razliitih kultura, na to su razliiti
istraivai i mislioci ovog razdoblja davali razliite odgovore. Izmeu njih se posve drugaijim
stavom istie A. Gobineau, rasistikim tumaenjem kulturnih razlika tj. da su razlike u kulturama
posljedica rasnih razlika meu ljudima; postavio je tako rasnu teoriju koja e, na alost, dobiti
pristaa i kasnije uzrokovati golema zla. Odjeka je imalo i Malthusovo uenje o geometrijskoj
progresiji puanstva nasuprot aritmetikoj proizvodnji hrane s pozivom na uzdravanje od
razmnoavanja.
U 20. st. velikog je odjeka imalo Freudovo uenje o libidu frojdizam. Od sredine 19. st.,
od Kierkegaarda do danas, iva je filozofija egzistencijalizma. Neto mlae je fenomenoloko i
strukturalistiko uenje. Uz spomenuta postojala su i brojna druga uenja i kole to su imale
odjeka, kao npr. Kantovo uenje, pragmatizam V. Jamesa, njemaki idealizam s G. W. F. Hegelom
na elu, pa uenje F. Nietzschea itd.
Iako ne toliko poznato (popularno), ali vrlo znaajno je i difuzionistiko uenje njemakih i
uenje kulturnoga relativizma amerikih etnologa s poetka 20. st., koji su uenjem o kulturnim
krugovima i kulturama kao osebujnim cjelinama odbacili prijanje ideje o kulturnom evolucionizmu
i omoguili pojavu egzaktnih kulturolokih disciplina.
*
U ovom kontekstu moe se neto rei i o umjetnosti u Evropi. Neposredno vezana uz ivot s
crnom ili manje crnom svakodnevicom, u ovom vremenu ne samo promjene kulture nego i u kulturi
kojoj je mijena (novo) temeljno naelo i realnost svakodnevice, umjetnost je izraavala ljudska
traenja i nesnalaenja. Kao to postoje arolikosti u idejnim strujanjima tako je i umjetnost ovoga
vremena u znaku brojnih izama. S jedne strane imamo obilje oblikovanja kao nikad dosada u
povijesti, a s druge stalno traenje vrstih odrednica za prosudbu umjetnikog. Kako umjetniki
standardi prethodnih kultura vie nisu primjenjivi u ovom razdoblju jer je ovo jednostavno druga
kultura, kako su se znanost i tehnika ne samo postavili u svjetonazorne temelje nae civilizacije i
otkrili nove svjetove makrokozmosa i mikrokozmosa (nove oblike i procese) nego su isto tako
razbili onaj antropocentrizam renesansnih umjetnika umjetnost kao da je ostala bez utoita. Na
djelu je osebujna planetarna akulturacija koju umjetnost najbolje izraava.
Na evropskom tlu klasicizam je npr. ustupio pred romantizmom, ovaj pred realizmom, pa je
doao simbolizam, pa naturalizam, dadaizam itd. u knjievnosti. U slikarstvu je poelo s
impresionizmom, pa e se javiti ekspresionizam, kubizam itd. sve do taizma, pop-arta i
multimedijske umjetnosti. Istodobno oni izmi u knjievnosti imali su odjeka i u likovnoj umjetnosti
i obratno. Uz to u svakom dijelu ovog razdoblja moemo nai djela sve te idejno-stilske arolikosti.
No ma koliko bili nezadovoljni nedostatkom umjetnikog (ili umjetnikih) standarda, neosporna je
injenica neslueno bogatstvo i raznovrsnost traenja i oblikovanja od slikarstva i glazbe do
137

graditeljstva i filma.
PROTURJEJA I PROBLEMI. Razvoj znanosti i tehnike i golem g o s p o d a r s k i z a m a h n i j e
s v i m l j u d i m a s v i j e t a d o n i o j e d n a k a d o b r a; ak ne svima jednako ni u onim
razvijenim zemljama plodove gospodarskog rasta i u tim zemljama uivao je najprije i najvie
sloj kapitalista na raun industrijskog radnitva, u Engleskoj npr. na poetku 20. st. 13% puanstva
dri 93% bogatstva; a jo vie je plodova uivao taj sloj na raun onih naroda to su se nali pod
kolonijalnom vlau.
Razdoblje liberalnog industrijskog kapitalizma brzo e nagristi krize i novani kapital ve
pedesetih godina 19. st. kad se poinju osnivati veliki kreditni zavodi i diskontna drutva. Slijedit e
zatim pojava akcionarskih drutava, pa trustova velikih monopolistikih organizacija, te
koncerna koji u svom sastavu imaju vrlo velik broj poduzea s golemim kapitalom npr. kapital
Morganova koncerna ve 1920. god. iznosi 60 milijardi amerikih dolara. N o v a n i k a p i t a l
p o i n j e v l a d a t i ne samo pojedinim zemljama nego i svijetom. Engleska, koja e dugo biti
najjaa novarska zemlja, ima 1854. god., izraunato u njemakim markama, 11 milijardi uloenih
u inozemstvu, a ezdeset godina kasnije (1914) 75 milijardi; SAD, koje upravo tada stupaju na
svjetsku pozornicu kao velesila, imaju te (1914) godine svega 2 milijarde u inozemstvu, a za deset
godina ve 17 milijardi. Godine 1973. razvijene zemlje svijeta dre 76% svih novanih rezervi.
U rastu kapitalistikih zemalja bilo je vidljivo podvajanje na bogate i siromane unutar
njihovih granica, od poetka 20. st. to je podvajanje izrazito na svjetskoj pozornici u podjeli na
r a z v i j e n e i n e r a z v i j e n e z e m l j e. Danas je gospodarski i novani kapital sabran u
dvadesetak najrazvijenijih zemalja svijeta. Industrijski razvijene zemlje u kojima 1973. god. ivi
15,6% svjetskog puanstva raspolau sa 68% svjetskog bruto-proizvoda, a zemlje u razvoju u
kojima ivi 52,1% svjetskog puanstva sa svega 10% svjetskog bruto-proizvoda; odnosno ak svega
7% puanstva raspolae sa 40% svjetskog bruto-proizvoda. Dok razvijene zemlje dre 85%
industrijske proizvodnje, Azija proizvodi svega 2,6% industrijske robe, a Afrika 0,5%. Ili pak dok
dohodak po stanovniku u mnogim zemljama Evrope, u Sjevernoj Americi i Australiji iznosi vie od
5000 dolara, u velikom dijelu Azije, Afrike i June Amerike je ispod 200 dolara, pa i ispod 100
dolara u nekim zemljama. Dok je u SAD 65% radnika zaposleno u tercijarnim djelatnostima, u
nekim zemljama Afrike vie od 95% puanstva ivi od zemljoradnje; da ne spominjemo
injenicu da jo uvijek na Zemlji ive zajednice koje se odravaju lovom i sakupljanjem.
U ponavljajuim gospodarskim krizama kapitalistikih zemalja znalo je bez posla ostati na
desetke milijuna ljudi, meutim, u nerazvijenim zemljama sedamdesetih godina bez posla ih je na
stotine milijuna. Na poetku industrijske revolucije bilo je i u kapitalistikim zemljama gladi,
meutim, u nerazvijenim zemljama i danas od gladi umiru milijuni ljudi. A razvijene zemlje ne dre
samo novani i industrijski monopol nego i monopol u znanosti, tehnologiji, obrazovanju,
obavjetavanju, izdavatvu i u svemu drugome.
Evo kako izgleda jedno podruje to je pod vlau svjetskog kapitala Juna Amerika
1975. god. prema iskazima OUN: stranci dre 3/4 sirovinskog bogatstva, 60% industrije, 80%
bankarske moi, 90% tehnolokog znanja, 60% puanstva je bolesno, 2/3 nepismeno, 50% djece do
5 godina umire od gladi i bolesti, oko 40 milijuna je nezaposlenih, a desetak milijuna je gotovo u
poloaju klasinih robova.
Kao to se industrijsko radnitvo evropskih zemalja udruivalo i borilo da popravi svoj
drutveni poloaj, i kolonijalne zemlje borile su se za osloboenje od kolonijalne vlasti, a danas se
udruuju u p o k r e t n e s v r s t a n o s t i za mijenjanje svog poloaja i za pravednije odnose u
svijetu. Kolonije su 1900. god. obuhvaale 54,5% kopnenog dijela Zemlje i u njima je ivjelo 35%
svjetskog puanstva, 1947. omjer je 25,5% prema 8,5%, 1965. 4,6% prema 1,2%, a 1977. omjer
je 0,01% prema niti jednoj itavoj stotinki svjetskog puanstva. Ali kao to ni u razvijenim
zemljama nije jo uvijek zavladala socijalna pravda, ni osloboene kolonije nisu jo stvarno prestale
biti kolonije kolonijalizam su zamijenili n e o k o l o n i j a l i z a m i h e g e m o n i z a m.
138

Razvoj znanosti i tehnike nije pridonosio samo gospodarskom rastu nego na alost jo vie
porastu svakovrsnog oruja. Od poetka svog opstanka ljudi su i orua iskoritavali kao oruja, a
to dalje sve vie e razvijati ponajprije oruja. Odavno se znanstvena otkria i tehniki izumi
najprije okreu ratu, a tek onda dobrobiti ljudi. Vo j n a i n d u s t r i j a danas je najrazvijenija
industrija. Jedan borbeni zrakoplov to je pedesetih godina sruen iznad SSSR-a vie je stajao nego
to je te godine iznosila cjelokupna pomo razvijenih zemalja zemljama u razvoju.
Danas ovjeanstvo raspolae orujima od klasinog noa i manje klasine puke do
nuklearnog, biolokog i meteorolokog oruja; samo zalihe nuklearnog oruja u svijetu tolike su da
bi nekoliko puta mogle unititi ovjeanstvo. Sredstva to se za naoruanje izdvajaju u svijetu
basnoslovna su, npr. 1978. smatra se da su iznosila oko 400 milijardi dolara. Kako egoistiko
ponaanje drava nije prestalo nego se moda i pojaalo, a uz to su izrasle v o j n o - p o l i t i k e
v e l e s i l e i stvoreni snani v o j n o - p o l i t i k i s a v e z i, nae je doba u znaku stalnih ratova i
stalne opasnosti od novog svjetskog rata.
Kako su znanost i tehnika bile stavljene izmeu ostalog i u slubu b i r o k r a t s k o t e h n o k r a t s k i h grupa sa sabranom vlau nad svime, omoguavalo je to i nesagledivo
manipuliranje ljudima u pojedinim dravama.
Ono to je zapoelo neolitskom revolucijom ovjekovo mijenjanje prirode
gospodarskim rastom to su ga omoguili znanost i tehnika u nae doba poprima ve opseg
u g r o e n o s t i p r i r o d e i ljudi umiru rijeke, zagauje se more i zrak, smanjuju zelene
povrine i broj ivotinjskih vrsta, ugroava biosfera i sam ivot na Zemlji.
Pojaano iskoritavanje dosadanjih i z v o r a e n e r g i j e vodi njihovu iscrpljivanju, a oni
to ih imaju zamijeniti kao npr. nuklearna energija nose opasnost po ivot. S druge strane
smanjivanje energijskih i openito sirovinskih izvora dovodi u pitanje rast proizvodnje to moe
imati teke socijalne posljedice.
Iako dostignua znanosti i tehnike prodiru u sve prostore Zemlje, ipak vie ili manje jo
uvijek ive bilo svjetonazori, bilo vrednote i obiaji mnogih prijanjih civilizacija od japanske i
kineske preko indijske i islamske do bizantinske i civilizacije srednjovjekovne zapadne Evrope, kao
i brojnih pred-urbanih kultura, a ive naravno i brojne narodne i lokalne kulture. Prodor
znanstveno-tehnike civilizacije u te kulture ima viestruke posljedice od nesnalaenja
pojedinaca i psihikih poremeaja, preko otpora prije privilegiranih slojeva socijalnim promjenama
do tenji k odranju pa i proirenju utjecaja svojih kultura.
S naglaenim je proturjejima i tekim problemima suoeno ovjeanstvo danas. Valja
meutim vjerovati da e upornim nastojanjima naprednog dijela ovjeanstva za pobjedu razuma u
interesu opeg dobra ta proturjeja i problemi biti prevladani.

Prilozi
1 Prolog: Kralju i kraljici panjolske
Budui da, O najkranskiji i preuzvieni, dolini i moni vladari, Kralju i Kraljice
panjolske i Oceanskih otoka, nai Gospodari, ove 1492. godine, nakon to su vaa Velianstva
priveli kraju rat s Maurima to su vladali u Evropi i zavrili ga u prevelikom gradu Granadi, gdje
sam drugog dana sijenja mjeseca ove godine s orujem vidio kraljevske zastave vaih Velianstva
razvite na kulama Alhambre, tvrave grada, i vidio maurskog Kralja kako izlazi iz gradskih vrata i
ljubi kraljevske ruke vaih Visosti, i Vladara mog Gospodara, i odmah istoga mjeseca razmatrajui
obavijest da sam za Vae Visosti poduzeo stii do krajeva Indije, i potujui Vladara zvanog Veliki
Kan, to na naem jeziku znai Kralj kraljeva, kako su on i njegovi preci vie puta od Rima traili
uene ljude nae svete vjere da ih pouavaju i kako Sveti Otac to nikad nije ispunio usprkos tome
to je mnogo ljudi koji vjeruju u idole prihvaajui doktrinu o propasti bio izgubljen: Vaa
Velianstva, kao katoliki krani i Vladari koji volite svetu kransku vjeru i njeno irenje i koji ste
neprijatelji Muhamedove sekte i svih idolopoklonstava i hereza, odluili ste poslati mene Cristobal
139

Colona [Kristofora Kolumba] u spomenute krajeve Indije da vidim spomenute vladare, gradove i
zemlje i njihov razmjetaj, s namjerom da bi se oni mogli preobratiti na nau svetu vjeru; i odredili
ste da ne putujem kopnom prema istoku kako je bilo uobiajeno, nego da putujem prema zapadu,
kako do danas mi ne znamo izvjesno da je itko putovao.
Tako, nakon to ste istjerali sve idove iz svih vaih kraljevstava i gospodstva, istog sijenja
mjeseca, vae su mi Visosti naredile da u s dovoljno brodovlja putovati u spomenute krajeve Indije
i zato mi uinili velike ustupke, dali mi plemiki naslov tako da u se ubudue nazivati Don, biti
Vrhovni Admiral Oceana, stalni Vicekralj i Guverner svih otoka i kontinenata koje u otkriti i stei,
i da i dalje mogu otkrivati i stjecati na Oceanu, i da e me naslijediti moj najstariji sin i tako s
koljena na koljeno dovijeka.
Napustio sam grad Granadu 12. svibnja iste 1492. godine, u subotu, i stigao u grad Palos,
koji je pomorska luka; tu sam opremio tri broda dobro ureena u te svrhe; iz te luke otputovao sam
dobro opremljen zalihama hrane i mornarima 3. kolovoza iste godine, u petak, pola sata prije isteka
sunca u pravcu Kanarskih otoka, u Oceanu to pripadaju vaim Visostima, kako bi odatle mogao
otputovati na plovidbu sve dok ne stignem do Indije i izruim pisma vaih visosti onim vladarima,
tako da ispunim moje namjere. Mislio sam da bi kao dio svoje dunosti bilo dobro da biljeim vrlo
tono sve na putu, biljeei iz dana u dan sve to budem radio i vidio i to se bude dogaalo, kao to
e se dalje vidjeti. Takoer sam, Gospodo Vladari, odluio opisati svake noi protekli dan i
zabiljeiti svakog dana kako sam plovio nou. Nakanio sam izraditi nov zemljovid za plovidbu na
kojem u prikazati sva Oceanska mora i zemlje i njihov toni uzajamni poloaj; i dalje, nakanio sam
pripremiti knjigu i predoiti sve kako jest slikovito, uz pomo paralela i meridijana. Iznad svega,
moi u mnogo obaviti jer u zapostaviti spavanje i radit u na poslovima plovidbe kako bi se ta
sluba obavila; sve e to zahtijevati velik trud.
Ponedjeljak, 12. studenoga ... Admiral kae da je izgleda dobro to smo prole nedjelje 11.
studenoga uzeli nekoliko osoba iz Rija de Maresa da ih odvedemo Vladarima, da oni mogu nauiti
na jezik tako da bi nam mogli priati to ima u njihovim zemljama. Vrativi se oni bi bili kranski
zastupnici, prihvatili bi nae obiaje i stvari vjere. Vidio sam i spoznao (kae Admiral) da je ovo
stanovnitvo bez ikakve vjere, da nisu idolopoklonici nego su vrlo usrdni, ne znaju to je zlo niti
grijeh umorstva i krae, bez oruja su, i tako plaljivi da bi ih stotina bjeala ispred jednog
panjolca, premda se ale s njima. Oni meutim vjeruju i znaju da postoji Bog na nebu, i kau da
smo mi doli iz neba. Svaku nau molitvu to je izgovaramo oni ponavljaju, i krste se. Zato bi Vae
Visosti morale odluiti uiniti ih kranima, jer ja vjerujem da, ako je posao zapoeo, za kratko e
vrijeme mnotvo naroda biti preobraeno na nau vjeru, uz stjecanje velikih podruja, naroda i
bogatstva za panjolsku. Nedvojbeno ima u ovim krajevima preobilje zlata, i Indijanci to ih imam
na brodu ne govore bez razloga kad kau da na ovim otocima postoje mjesta gdje oni kopaju zlato, i
nose ga oko vrata, na uima, rukama i nogama, vrlo velike kolute. Ima takoer dragog kamenja,
biserja i obilje mirodija ...
Ovdje je takoer obilje pamuka, i ja vjerujem da bi bilo dobre trgovine i da se on ne alje u
panjolsku nego u velike gradove Velikog Kana, koji e se nedvojbeno otkriti, i mnoge druge
kojima upravljaju drugi gospodari, koji e biti zadovoljni da slue vaim Visostima, i kamo e se
dovoziti druge robe iz panjolske i istonih zemalja ...
Utorak, 27. studenoga ... Admiral takoer kae: Kolika bi se korist mogla izvui iz ove
zemlje ne mogu rei. Sigurno je da gdje postoje takvi krajevi tu mora da je bezbroj stvari koje mogu
biti korisne. Ali ja se nisam zadravao dugo u jednoj luci jer sam elio vidjeti to je mogue vie
podruja, u namjeri da o tome izvijestim vae Visosti. A osim toga ja ne znam jezik, a ovi ljudi ne
razumiju ni mene ni ikoga od moje druine, dok Indijanci koje imam na brodu; esto pogreno
razumiju. tovie; nisam bio u mogunosti vidjeti mnogo domorodaca jer oni esto pobjegnu. Ali
odsad, ako Gospodar na dopusti, vidjet u to je mogue vie, nastavit u ploviti malo-pomalo
uei i razumijevajui; i poradit u na tome da neki od mojih pratilaca ui njihov jezik. Jer ja sam
uvidio da sve do sada ovdje postoji samo jedan jezik. Nakon to shvate prednosti poradit u na tome
140

da sve te ljude uinim kranima. Oni e to postati brzo jer nemaju vjere niti su idolopoklonici, a
vae Visosti e poslati naredbe da se gradi grad i utvrda i da se preobrati stanovnitvo. Uvjeravam
Vas Visosti da mi se ini kako ne moe biti plodnije zemlje niti boljeg podneblja pod suncem, s
vodenim obiljem ... Ako Bog dopusti da bi vae Visosti poslale uene ljude ovamo, oni e se
osvjedoiti o istinitosti svega to sam rekao. Ve sam izvijestio kako bi Rio de Mares bilo dobro
mjesto za grad i utvrdu, a to je posve istina; ali ono se ne moe usporediti s ovim mjestom, niti s
Mar de Nuestra Seora. Jer ovdje mora da je brojno puanstvo i da ima vrlo dragocjenih proizvoda,
to se nadam otkriti prije povratka u Castille. Kaem, ako Kranstvo dobije meu ovim ljudima,
koliko e vie dobiti panjolska kojoj e se itavo podruje podrediti. Vae Visosti ne dopustite ni
jednom strancu da ovdje trguje ili da pristupi u ovo podruje osim katolikim kranima, jer ovo je
bio poetak i kraj pothvata; to jest proirenje i slava kranske vjere, i da nitko ne doe u ove
krajeve tko nije dobar kranin.
(Iz Dnevnika prvog putovanja Kristofora Kolumba, 1492.)
2 Kralj izjavljuje, u skladu sa zakletvom danom prilikom krunidbe, da su kraljevi duni
braniti i tititi svetu crkvu, njene sveenike i svete slube, i revno nadzirati u svojim kraljevstvima
naredbe svetih oeva. Koncil koji se sastao u Baselu da nastavi posao zapoet na koncilima u
Constanzu i Sieni i da radi na obnovi crkve, predlaui joj brojne dekrete i odredbe sa zahtjevom da
ih prihvati i da poradi na tome da budu razmatrani u kraljevstvu, kralj je sazvao skuptinu
sastavljenu od prelata i drugih sveenika koji predstavljaju sveenstvo Francuske i njena zakonita
prijestolonasljednika. On je osobno predsjedao njenim sastancima okruen svojim sinom,
plemiima po krvi i vlastelom kraljevstva. On je sasluao predstavnike Pape i koncila. Iz izlaganja
prelata i najglasovitijih uenjaka i iz cjelokupne rasprave na skuptini pokazuje se da su od
propadanja prijanje discipline crkve u kraljevstvu trpjele sve vrste nezasitnih pohlepa; da su se
rserve i grce expectative16 pretvorile u ozbiljne zloupotrebe i dovele do nepodnoljivih tereta; da
su najznaajnije i najbolje stojee upe pale u ruke nepoznatih ljudi, koji se uope ne prilagoavaju
zahtjevima.sredine i koji ne razumiju rijei ljudi to su im povjereni na brigu, pa zanemaruju
potrebe njihovih dua poput pohlepnika koji ne mataju ni o emu drugome nego o svjetovnim
dobicima; da je tovanje Krista opalo, pobonost oslabila, gaze se crkveni zakoni, a zgrade za
vjerske potrebe propadaju. Sveenici naputaju teoloke studije jer nemaju nade u napredovanje.
Bezbrojni sukobi bjesne oko posjedovanja upa, mnotvo kojih su izraz pohlepe iz odvratnih
astohlepja. Simonija17 cvate svagdje; prelati i drugi djelitelji nadarbina pljakaju na raun svojih
prava i slubi; prava zatitnika su povrijeena; a bogatstvo kraljevstva ide u ruke stranaca, na tetu
sveenstva.
Budui da se ini, po sudu prelata i ostalog sveenstva, da e odredbe Ba-selskog svetog
koncila pruiti prikladan lijek za sva ova zla, poslije zrelog promiljanja odluili smo ih prihvatiti
neke bez izmjene neke s odreenim izmjenama ne elei time posumnjati u mo i autoritet
koncila, nego istovremeno uvaiti potrebe i obiaje ovog naroda.
1. Koncil e se odravati svakih deset godina u mjestima koje e papa odrediti.
2. Autoritet koncila vei je od papinskog autoriteta u svemu to. se tie vjere, iskorjenjivanja
izme i obnove crkve 'u glavi i organima'.
3. Obnavlja se izbor za crkvene slube, ali kralj ili vrhovnici kraljevstva ne povrjeujui
kanonska pravila mogu dati preporuke u sluajevima izbora u redovima ili samostanima.
4. Papa nee zadrati pravo dijeljenja i beneficija ili dodjeljivati bilo koju upu prije nego
ona opusti.
5. Sve dodjele beneficija to ih je papa podijelio ovim se proglauju nevaee. Oni koji e
primiti takve beneficije bit e kanjeni od svjetovne vlasti. Papa nee imati pravo mijeati se
stvarajui kanonske propise.
16 Rije je o papinskoj praksi punjenja papinske blagajne putem crkvenih slubi.
17 Simonija trgovanje crkvenim stvarima, funkcijama i slubama.

141

6. Prizivi Rimu su zabranjeni dok se ne iscrpu sve druge pravne instance.

7. Anati18 su zabranjeni.
(Iz Pragmatike sankcije iz Bourgesa, 1438.)
3 Prolo je vrijeme utnje i dolo je vrijeme govorenja, kako itamo u Eklezijastima (3:7).
Ja sam, u skladu s naom odlukom, sastavio nekoliko toaka o reformaciji kranstva s namjerom
da ih predoim kranskom plemstvu njemakog naroda, moda se to svidi Bogu i pomogne Svojoj
Crkvi pomou svjetovnih ljudi, jer je sveenstvo kojemu bi ta zadaa prije dolikovala postalo
sasvim nehajno ...
Nije bez puke drskosti i izopaenosti da sam ja, siromani pojedinac, poduzeo javno se
obratiti vama, Gospodo. Nesrea i bijeda to pritie sve kranske stalee, a posebice u Njemakoj,
tjerala je ne samo mene nego i svakog drugog da glasno zapomae i trai pomo, i sada me takoer
prisilila da zapomaem i molim da Bog podari Duh Svoj bilo kome da prui ruku Njegovu jadnom
narodu. Koncili su esto pruali neki lijek, ali bi odmah postao bezuspjean i zla su postajala jo
gora zbog lukavstva izvjesnih ljudi. Njihovu pakost i opainu ja u sad s pomou Bojom izloiti
tako da postajui svjesni moda e ubudue prestati biti tako kodljivi i pogubni...
Privrenici Rima s velikom su vjetinom podigli tri zida oko sebe kojima su dosad titili
sebe tako da ih nitko nije mogao promijeniti, ime je cijelo kranstvo strano propalo...
Prvo, ako bi bili pritisnuti od svjetovne vlasti oni su uvrivali i odravali ideju da
svjetovna vlast nema ovlast nad njima nego suprotno, da je duhovna vlast iznad svjetovne.
Drugo, ako su pokuali opomenuti ih Biblijom, oni su se protivili da nitko osim Pape nema
pravo tumaiti Bibliju.
Tree, ako im se prijetilo koncilom oni su uzvraali da nitko ne moe sazvati koncil osim
Pape ...
Sad moda nas Bog pomogne i d nam jednu od onih trublja to su sruile zidove Jerihona
kako bismo mogli sruiti ove zidove od slame i papira i upotrijebiti nae kranske ibe za
kanjavanje grijeha, pokazati lukavstvo i prijevare avla, tako da se moemo popraviti
kanjavanjem i ponovo stei naklonost Boju.
PRVI ZID
Da svjetovna vlast nema ovlasti nad duhovnom
Izmiljeno je da se Papa, biskupi, sveenici i redovnici nazivaju duhovni stale, a vladari,
plemii, obrtnici i seljaci da ine svjetovni stale. To je lukava la i licemjerni izum, i neka se nitko
ne uplai toga, i to iz ovog razloga: svi krani istinski pripadaju duhovnom staleu i nema razlike
meu njima, osim slube ...
Slijedi ... da izmeu laika i sveenika, vladara i biskupa ili, kako oni to zovu, izmeu
duhovnih i svjetovnih osoba jedina stvarna razlika je razlika slube i zanimanja, a ne staleka jer su
svi oni pripadnici istog duhovnog stalea, istinski sveenici, biskupi i pape, premda njihova
zanimanja nisu ista upravo kao to meu sveenicima i redovnicima nemaju svi ista zanimanja ...
Zato ja kaem: Kako je Bog odredio svjetovnu vlast za kanjavanje zla i zatitu dobra ini joj
moramo dopustiti da obavlja svoju dunost u cijeloj Kranskoj zajednici, bez obzira na osobe,
pogaalo to pape, biskupe, sveenike, redovnike, opatice ili ma koga drugog.
DRUGI ZID
Da nitko ne moe tumaiti Bibliju osim Pape
Drugi zid je jo klimaviji i slabiji: da sami prisvajaju pravo da ih dre za gospodare Biblije,
premda cijeloga ivota nisu nita iz nje nauili. Oni prisvajaju v autoritet i ongliraju pred nama
drskim rijeima govorei da Papa ne moe grijeiti u pitanjima vjere, bio on lo ili dobar, premda to
niim ne mogu dokazati ... Mi emo citirati Bibliju. Sv. Pavao kae: 'Ako tko drugi od prisutnih
18 Anat papin godinji prihod.

142

dobije objavu, prvi neka uti' (I, Kor. 14:30). Koja korist od te zapovijedi ako smo morali vjerovati
samo njemu koji pouava ili je na najviem poloaju? Sam Krist kae: 'Svi e biti uenici Boji'
(Ivan 6:45). Prema tome moe se dogoditi da su Papa i njegovi sljedbenici grijeni a ne istinski
Krani, nisu Boji uenici, nemaju pravog znanja, dok obian ovjek moe imati pravo znanje.
Zato da mi onda ne slijedimo njega? Zar Papa nije esto grijean? ...
Stoga to je lukavo smiljena pria i oni ne mogu navesti nita to bi je podralo da
samo Papa moe tumaiti Bibliju ili potvrditi njeno tumaenje. Oni su preuzeli autoritet prema
vlastitom nahoenju. I premda oni kau da je taj autoritet dan sv. Petru kad su mu dani i kljuevi
posve je jasno da kljuevi nisu dani samo sv. Petru ve itavoj zajednici.
(Iz Lutherova Otvorenog pisma kranskom plemstvu njemakog naroda, 1520.)
4 Ugovor o miru izmeu njihova carskog i kraljevskog velianstva s jedne strane i
izbornika i stalea kraljevstva s druge strane:
Mi, Ferdinand, s pomou Bojom kralj Rimljana i u sva vremena proiritelj carstva, kralj
Njemake, Maarske, eke, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, prijestolonasljednik panjolske,
nadvojvoda austrijski, itd. Budui da je na svim saborima to su odrani za ovih trideset godina i
vie i uz to na nekoliko posebnih zasjedanja esto bilo pregovaranja i savjetovanja da se izmeu
stalea Svetog Carstva ustanovi jedan opi, stalni i trajni mir glede suprotstavljenih vjera; i da su
nekoliko puta naela mira bila ustanovljena, koja meutim nikad nisu bila dovoljna da se mir odri,
nego su njima usprkos stalei Carstva ostali i dalje uzajamno ogoreni i nepovjerljivi, zbog ega je
proistjecalo ne malo zla; ... da ponovo osigura mir i povjerenje u svijesti stalea i pojedinaca meu
sobom i da spasi njemaki narod i nau ljubljenu domovinu od konanog raspada i propasti, mi, s
jedne strane, ujedinili smo se i sloili s nazonim izbornicima, knezovima i staleima d s
izaslanicima i predstavnicima nenazonih kao i oni, s druge strane, s nama.
1. Mi stoga utvrujemo, zahtijevamo i nalaemo da odsada nitko, ma kojeg drutvenog
poloaja ili znaenja, ni iz kojeg razloga, ni iz kakvih pobuda nee zaposjesti feude ili povesti rat,
pljakati, otimati, raspolagati tuim ili opsjedati drugoga. Niti e osobno ili preko posrednika
upadati u bilo koji dvorac, grad, povlateni posjed, utvrdu, sela, imanja, zaseoke ili protiv volje
drugoga razuzdano ovoga pljakati ili ga vatrom ili nekako drugaije otetiti. Niti e itko takvim
grijenicima pruiti savjet ili pomo, ili im pruiti potporu i suradnju na bilo koji drugi nain. Niti
e itko znajui i voljno ukazati takvom gostoljubljivost, primiti ga u kuu, dati mu jesti ili piti, tititi
ili podnositi. Nego e svatko voljeti drugoga istinskim prijateljstvom i kranskom ljubavlju. Isto se
tako odreuje da ni jedan stale ili lan Svetog Carstva nee sprijeiti ili liiti ni jedan drugi stale
slobodnog pristupa zalihama i hrani, ili se mijeati u posao, najamnine, novce ili dohodak; jer
pravda se ne smije krojiti bez reda nego na prikladnim i odreenim mjestima. U svakom e pogledu
njegova Carska Visost, mi i svi stalei uzajamno ustrajati na cjelini ovog vjerskog i opeg ugovora
kako bismo osigurali mir u zemlji.
2. I u namjeri da se takav mir, koji je posebice nuan s obzirom na podijeljene vjere, kako je
vidljivo iz razloga prije spomenutih i zahtijeva ga zla nuda Svetog Rimskog Carstva njemakog
naroda, moda bolje uvrsti i uini sigurnim i trajnim izmeu njegove rimsko-carske Visosti i nas s
jedne strane i izbornika, kneeva i stalea Svetog Carstva njemakog naroda s druge, zato njegova
Carska Visost i mi, izbornici, knezovi i stalei Svetog Carstva neemo zaratiti ni protiv kojeg
stalea u carstvu zbog augsburke vjeroispovijesti [luteranstva] i uenja, religije i vjere iste, niti
emo povrijediti niti praviti nasilje nad onim staleima koji se nje pridravaju, niti emo ih
prisiljavati protiv njihove savjesti, znanja i volje da napuste religiju, vjeru, crkvene obiaje,
zapovijedi i obrede augsburke vjeroispovijesti [luteranstva] gdje su oni uspostavljeni ili moda
budu uspostavljeni, u njihovim kneevinama, krajevima i gospodstvima. Niti emo preko naredbi
niti bilo kako drugaije zadavati im neprilike ili ih omalovaavati, nego emo ih pustiti da spokojno
i mirno uivaju u svojoj religiji, vjeri, crkvenim obiajima, zapovijedima i obredima i isto tako da
uivaju svoje posjede, nekretnine i osobni imetak, imanja, ljude, gospodstva, uprave, asti i prava ...
143

3. S druge strane stalei koji su prihvatili augsburku vjeroispovijest [luteranstvo] podnosit

e njegovu Carsku Visost, nas, i izbornike, kneeve i ostale stalee Svetog Carstva koji pripadaju
staroj vjeri, da ostanu na isti nain pri svojoj religiji, vjeri, crkvenim obiajima, zapovijedima i
obredima. Oni takoer nee dirati njihove posjede, nekretnine i osobni imetak, imanja, ljude,
gospodstva, uprave, asti i prava, namete, udjele i desetine ...
5. Meutim, svi drugi koji nisu pripadnici jedne od, naprijed spomenutih vjera nisu
ukljueni u ovaj mir, i bit e potpuno iskljueni.
(Iz Augsburkog vjerskog mira, 1555.)
5 Predragi i preljubjeni:
Razmatrajui kako bi korisno bilo za ovo kraljevstvo obnoviti njegovu vanjsku i unutranju
trgovinu... odluili smo osnovati vijee posebno posveeno trgovini, da se u naoj prisutnosti sastaje
svakih etrnaest dana, koje e razmatrati sve interese trgovaca i odreivati sredstva to e pomoi
oivljavanju trgovine, kao i sve to se odnosi na industrijsku proizvodnju.
Mi vas takoer izvjeujemo da emo izdvojiti na raun drave jedan milijun livri svake
godine za podravanje industrijske proizvodnje i za unapreenje plovidbe, ne spominjui znaajne
svote koje emo odrediti za pomo kompanijama za Istonu i Zapadom Indiju;
da emo stalno raditi na ukidanju svih pristojbi to se ubiru na plovnim rijekama;
da je ve utroeno vie od milijuna livri za popravak javnih putova, emu emo takoer
posvetiti stalnu panju;
da emo novcem iz kraljevske blagajne pomagati sve one koji ele obnoviti stare radionice
ili otvoriti nove;
da emo narediti svim naim ambasadorima ili prebivateljima na vladarskim dvorovima
naih saveznika da u nae ime poduzmu sve odgovarajue korake kako bi pravna zatita bila
pruena u svim sluajevima kad je rije o naim trgovcima i kako bi im se osigurala puna sloboda
trgovine;
da emo na naem dvoru udobno smjestiti svakog pojedinog trgovca koji tu ima posla za
itavo vrijeme koje e biti obvezan ostati, dajui upute velikom ravnatelju nae palae da oznai
tono mjesto za te svrhe, koje e se zvati Trgovaka kua;..
da emo novano pomoi sve pomorske trgovce na veliko i na malo koji kupuju brodove ili
koji grade nove za promet ili trgovinu za svaku tonu robe koju izvoze ili uvoze na putovanjima.
Ovim pismom mi elimo ne samo da vas obavijestimo o svim ovim pitanjima ve vas
pozivamo, im ovo pismo dobijete, da upriliite da se sastanu svi trgovci na veliko i na malo iz
vaeg grada Marseillesa i da im potanko razjasnite nae namjere oko svih gore spomenutih pitanja,
jer ako budu obavijeteni o povlatenom tretmanu koje im elimo dati, moda e se s vie ara
posvetiti trgovini. Neka znaju da za sve oko dobrobiti i koristi istoga valja im obratiti se gospodinu
Colbertu...
(Iz Colbertova Pisma gradskim slubenicima i graanima Marseillesa, 1664.)
6 U ime Boga, Amen. Mi dolje potpisani, vjerni podanici naega strahopotovanog
vrhovnog Gospodina kralja Jamesa s pomou Bojom kralja Velike Britanije, Francuske i Irske,
branitelja vjere, itd., poduzevi u slavu Boga i napredak kranske vjere i u ast naega kralja i
zemlje putovanje da osnujemo prvu naseobinu u sjevernim dijelovima Virginije,... sveano i
uzajamno u Bojoj prisutnosti, i jedan drugog, obvezujemo se udruiti u graansku politiku
zajednicu radi naeg boljeg ureenja, uvanja i unapreivanja spomenutih ciljeva; i na temelju toga
ozakoniti, ustanoviti i oblikovati pravedne i jednake zakone, odredbe, naloge, statute i slube s
vremena na vrijeme, to e biti najprikladniji i najbolji za ope dobro naseobine, emu obeajemo
svu dunu odanost i poslunost. Kao dokaz tome mi smo ovdje potpisali svoja imena, u Cap Coddu,
11. studenoga osamnaeste godine vladanja naega vrhovnog gospodara kralja Jamesa Engleskom,
Francuskom i Irskom i pedeset i etvrte godine vladanja kotskom. Ljeta Gospodnjega 1620.
144

(Iz Mayflowerskog ugovora, 1620.)

7 Budui da su prijanje skuptine stalea ovog kraljevstva i one znaajnih osoba izabrane
da daju savjet nama i pokojnom kralju, naem veletovanom gospodaru i ocu, o znaajnim
poslovima ovog kraljevstva, i isto tako skuptina stalea pokrajine Bretagne to smo je odrali
1614. god. ponovno zahtijevale i vrlo ponizno molile spomenutog naeg gospodara i oca i nas da
pokrenemo ruenje mnogih utvrda u razliitim podrujima kraljevstva koje, jer nisu ni na granicama
prema neprijatelju niti su na znaajnim prolazima ili mjestima, slue samo poveanju trokova
odravanjem beskorisnih posada, a takoer slue kao utoita razliitih osoba koje bar izazovom
uznemiruju podruja gdje se nalaze...
Zbog ovih razloga mi proglaavamo, objavljujemo, odreujemo i zahtijevamo da sve utvrde,
gradove i dvorce, koji su unutar naeg kraljevstva ili njegovih pokrajina, a ne nalaze se bilo na
mjestu znaajnom za obranu granice bilo da su iz drugih razloga znaajne, bit e poruene i
sravnjene sa zemljom; ak e stari bedemi biti srueni ako se to pokae nunim za dobrobit i mir
naih podanika i sigurnost drave, tako da se nai podanici ubudue ne moraju bojati da e im
spomenuta mjesta priinjati ikakvih neprilika, i tako da emo mi biti osloboeni trokova za
odravanje posada u njima.
(Iz Edikta o ruenju feudalnih tvrava u Francuskoj, 1626.)
8 Prema tome vladar se mora dobro paziti da nikad ne izusti nita to nije puno navedenih
pet osobina; kad ga gleda i slua, mora ti se uiniti kao suto milosre, vjernost, iskrenost,
ovjenost i pobonost. I nema niega to bi bilo potrebnije nego da se ini da ima navedene
osobine. Ljudi openito vie vjeruju oima nego rukama, jer svima je dano da vide, rijetkima da
uju. Svatko vidi ono to hini, rijetki osjeaju ono to jesi; a i oni malobrojni ne usuuju se
suprotstavljati se miljenju mnogih, koje brani velianstvo drave; i napokon u djelima svih ljudi, a
navlastito vladara kod kojih nema priziva i suda, gleda se na svrhu. Neka dakle vladar pazi na to da
pobjeuje i da odri dravu; sredstva e se uvijek smatrati kao asna i svatko e ih hvaliti, jer
svjetina se zanosi prividom i uspjehom same stvari; a na svijetu nema doli svjetine; osim toga oni
malobrojni nemaju kamo ako se veina oslanja na dravu. Jedan vladar naeg vremena (nije dobro
spominjati mu imena) propovijeda samo mir i vjernost, a najvei im je neprijatelj; a da ih se drao, i
jedno i drugo upropastilo bi mu dravu i ugled. (XVIII)
(Iz Vladara N. Machiavellija)
9 Kako je bilo reeno u prethodnom poglavlju, stanje ovjeka je stanje rata svakog protiv
svakoga, te svakim upravlja njegov vlastiti razum, a sve, to netko moe iskoristiti, pomae mu u
ouvanju ivota protiv njegovih neprijatelja. Slijedi, dakle, da u takvom stanju svatko ima pravo na
sve ak na tijelo drugoga. I stoga, dokle god traje prirodno pravo svakoga na sve, nitko, ma koliko
bio jak i mudar, ne moe biti siguran da e do kraja preivjeti vrijeme koje Priroda obino doputa
ljudima da ive. I prema tome propis je ili ope pravilo razuma da 'svatko treba da tei za mirom,
dokle god ima nade da ga postigne; a kad ga ne moe postii, moe traiti i upotrebljavati svaku
pomo i sve prednosti rata'. Prvi ogranak tog pravila sadri prvi i osnovni zakon Prirode, koji glasi:
'Traiti mir i slijediti ga'. Drugi ogranak je saet izraz prava Prirode: 'Braniti se svim sredstvima
kojima moemo'. (XIV)
'Odriem se svog prava da vladam samim sobom i ovlaujem nad njim ovog ovjeka, ili
ovaj skup ljudi, pod uvjetom da ti njemu prepusti svoje pravo, i jednako prizna sve njegove
postupke.' Kad se tako ini, mnotvo, na taj nain sjedinjeno u jednu linost, naziva se 'drava', na
latinskom civitas. Ovo je postanak onog velikog 'leviathana' ili bolje, s vie potovanja reeno, onog
'smrtnog boga' kojemu pod 'besmrtnim bogom' dugujemo svoj mir i obranu. Jer tim ovlatenjem,
koje mu je dao svaki pojedini ovjek u dravi, on moe upotrijebiti silu i snagu koja mu je
dodijeljena da, stvarajui njome strah, moe vriti volju sviju njih radi mira kod kue i provoditi
145

uzajamnu pomo protiv vanjskih neprijatelja. I u njemu je sutina drave koja, da je definiramo,
jest: 'linost, tvorcem ijih je djela uinilo sebe veliko mnotvo pomou meusobnih ugovora, da bi
ta linost mogla upotrijebiti snagu i sredstva sviju njih, kako god nae za shodno, radi njihova mira
i zajednike obrane.'
Nosilac te linosti zove se 'suveren', i kae se da ima 'suverenu vlast', a da su svi ostali
njegovi 'podanici'.
Do te suverene vlasti dolazi se na dva naina. Jedan je prirodnom,snagom, kao onda kad
ovjek djeluje na svoju djecu i njihovu djecu da se pokore njegovoj vlasti, jer je on sposoban da ih
uniti ako odbiju: ili kad ratom podvrgava svojoj volji neprijatelje poklanjajui im pod tim uvjetom
ivot. Drugi je kad se ljudi meusobno sloe da e se dobrovoljno podvrgnuti nekom ovjeku ili
skupu ljudi nadajui se da e ih on tititi protiv svih drugih. Ovo posljednje moe se nazvati
politikom dravom ili 'osnovanom' dravom, a ono prvo je 'steena' drava.

I budui da je cilj ove ustanove mir i obrana svih, a onaj tko ima pravo na cilj ima pravo i na
sredstva, to svakom ovjeku ili skupu ljudi koji imaju suverenost po pravu pripada da odluuju i o
sredstvima za mir i obranu i o tome to predstavlja prepreke i ometanja za mir i obranu, i da ine
sve to smatraju potrebnim da bude uinjeno ne samo unaprijed, za ouvanje mira i sigurnosti
spreavanjem nesloge iznutra i neprijateljstva izvana, nego i kad su mir i sigurnost izgubljeni, za
njihovo uspostavljanje.
... uz suverenost ide pravo voenja rata i zakljuivanja mira s drugim narodima i dravama,
to e rei odluivanje o tome kad je to za javno dobro i koliko velike snage treba sakupiti, naoruati
i platiti u tu svrhu i sakupljanje novca od podanika za pokrivanje tih izdataka ... (XVII)
(Iz Leviathana T. Hobbesa)
10 U svakoj dravi postoje tri vrste vlasti: zakonodavna, izvrna koja se tie meunarodnog
prava i izvrna koja se tie graanskog prava.
Prva slui da vladar ili magistrat stvara zakone za neko odreeno ili stalno vrijeme i
popravlja ili ukida ve stvorene zakone. Druga slui da se sklapa mir ili objavljuje rat, odailju ili
primaju ambasadori, osigurava drava, spreavaju napadi. Trea napokon slui da se kazne zloini
ili rjeavaju sporovi meu pojedincima. Ova posljednja zvat e se pravosuem, a druga jednostavno
izvrna vlast.
Politika sloboda jednog graanina sastoji se u onom unutranjem spokoju koji potjee iz
spoznaje koju svatko ima o svojoj sigurnosti. A da bi se imala ta sloboda, potrebno je da oblik
vladavine bude takav da se graanin ne mora bojati drugog graanina.
Kad je u istoj osobi ili u istom tijelu magistrata zakonodavna vlast sjedinjena s izvrnom
nema slobode. Zato to se s pravom moe strahovati da isti monarh ili isti senat ne donesu tiranske
zakone da bi ih tiranski ostvarivali.
Takoer ne postoji sloboda ako pravosudna vlast nije odijeljena od zakonodavne i izvrne.
Ako bi ona bila povezana sa zakonodavnom, vlast nad ivotom i slobodom graana bila bi
samovoljna: jer sudac bi bio i zakonodavac. A ako bi ona bila povezana s izvrnom, sudac bi mogao
biti tlaitelj.
Sve bi bilo upropateno ako bi isti ovjek ili isto tijelo glavara, ili plemia, ili naroda
izvravali ove tri vlasti: donoenje zakona, izvrenje javnih odluka i kanjavanje zloina ili
rjeavanje sporova meu pojedincima ... (II, XI, 6.)
(Iz Duha zakona Montesquieua)
11 Ko to su znanja koja sada posjedujemo nekorisna za pronalaenje djela, tako je i logika
koja sada postoji nekorisna za pronalaenje znanja. (I, 11)
Uzalud se u znanostima oekuje velik prirast od dodavanja i kalemljenja novoga na staro,
nego obnovu treba izvriti od najdubljih temelja ako neemo da se vjeno vrtimo u krug, s mravim
146

i neznatnim napretkom. (I, 31)

Izgraivanje pojmova i aksioma pomou istinske indukcije zacijelo je pravi lijek za
odbijanje i odstranjivanje idola19... (I, 40)
Dakle, rekli smo o idolima pojedinih vrsta i o njihovim pojavnim oblicima. Svi oni moraju
biti odbaeni i naputeni vrstom i sveanom odlukom, i razum mora biti potpuno osloboen i
oien od njih. Neka ulazak u kraljevstvo ovjekovo, koje se zasniva na znanostima, ne bude
mnogo drukiji nego ulazak u kraljevstvo nebesko, u k o j e s e m o e u i s a m o s l i a n
d j e t e t u. (I, 68)
Vidljiv je dalje jo jedan jak i velik uzrok zato su znanosti malo napredovale. Taj je uzrok:
nemogue je ispravno trati na utrci ako sam cilj nije ispravno postavljen i odreen. A pravi i valjan
cilj znanosti nije nita drugo nego da se ljudski ivot opskrbi novim pronalascima i dobrima ... (I,
80)
Oni koji su obraivali znanosti bijahu ili e m p i r i a r i ili d o g m a t i a r i. Empiriari
poput mrava samo sabiru i troe; racionalisti poput pauka iz sebe proizvode tkivo.
Pela je pak po postupku u sredini; ona izvlai materijal iz vrtnoga i poljskoga cvijea, ali ga
ipak prerauje i ureuje vlastitom sposobnou. Vrlo je slino pravo stvaranje u filozofiji jer se ono
ne oslanja jedino ili poglavito na snage duha, niti ono materiju, koju pruaju prirodna historija i
mehaniki pokusi, prima nepromijenjenu u pamenje, nego je u duhu mijenja i prerauje.
I tako se od uskoga i nerazorivoga saveza tih dviju sposobnosti (naime
e k s p e r i m e n t a l n e i r a c i o n a l n e), koji dosada jo nije ostvaren, t r e b a n a d a t i
d o b r o m e. (1,95)
I ne samo da treba pronai i osigurati vei broj pokusa, pa i druge vrste od onih to su
dosada napravljeni, nego treba uvesti i potpuno drukiju metodu, red i postupak, da bi se iskustvo
povezalo i napredovalo. Naime, neodreeno iskustvo, koje je preputeno samo sebi, kao to je gore
reeno, puko je tapkanje i ljude vie otupljuje nego to ih pouava. No ako iskustvo prema
sigurnome zakonu napreduje serijski i postojano, moemo se u znanostima nadati neemu boljemu.
(I, 100)
D j e l o j e i n a m j e r a l j u d s k e m o i da u danome tijelu stvori i uvede novu prirodu
ili nove prirode.
No d j e l o j e i n a m j e r a l j u d s k e z n a n o s t i da otkrije formu, ili istinsku razliku, ili
djelatnu prirodu, ili izvor postanja (te mi rijei, naime, imamo, koje se najvie pribliavaju
odreenju stvari) dane prirode.
Tim dvjema najviim djelima podreuju se d r u g a d v a d j e l a, sekundarnoga i niega
znaenja; prvome: preobrazba konkretnih tijela jednoga u drugo unutar moguih g r a n i c a ;
drugome: pronalaenje, u svemu stvaranju i gibanju, s k r i v e n o g a s t a l n o g p r o c e s a od
oiglednog uzroka i oigledne materije sve do unutranje forme i pronalaenje isto tako skrivenoga
shematizma tijela koja miruju i nisu u gibanju. (II, 1)
Ako netko zna uzrok stanovite prirode (kao npr. bijele boje ili topline) samo u nekim
predmetima, njegovo je znanje nesavreno, a ako netko moe izvriti djelovanje samo na neke
materije (od onih na koje se moe djelovati), njegova je mo jednako nesavrena. A tko zna samo
djelatni i materijalni uzrok (ti su uzroci nepostojani i u nekim sluajevima nita drugo nego nosioci
vanjske forme uzroka), taj moe doi do novih otkria o materiji u stanovitoj mjeri slinoj i
pripremljenoj, ali nee dodirnuti dublje uvrene granice stvari. A onaj tko zna forme obuhvaa
jedinstvo prirode u najneslinijim materijama i zato on moe otkriti i proizvesti ono to dosad jo
nije uinjeno, pa i ono to ni prirodne promjene, ni umjetni pokusi, ni sam sluaj ne bi nikada mogli
uiniti, niti bi ovjeku palo na pamet. Zato iz otkrivanja formi proistjee prava kontemplacija i
slobodna djelatnost. (II, 3)
(Iz Novum organum scientiarum F. Bacona)
19 Pod idolima F. Bacon razumije lane pojmove to su zaokupili ljudski razum.

147

12 Ali, poto sam tada elio da se posvetim samo traenju istine, smatrao sam da moram
postupiti upravo obrnuto i odbaciti kao sasvim pogreno sve o emu bih mogao i najmanje
sumnjati, da vidim nee li nakon toga ostati neto sasvim izvan svake sumnje. Budui da nas naa
osjetila ponekad varaju, htio sam pretpostaviti da nema stvari koja bi bila takva kakvu nam je ona
prikazuju. Kako ima ljudi koji se u zakljuivanjima varaju ak i u najjednostavnijim stvarima
geometrije i izvode pogrene zakljuke, i poto sam smatrao da sam pogreiv poput svakog drugog,
odbacio sam kao pogrene sve razloge koje sam prije bio drao kao dokaze. I najzad, s obzirom na
to da nam iste misli, koje nam se javljaju u budnom stanju, mogu doi i kad spavamo, a da u tom
sluaju nijedna od njih nije istinita, rijeio sam se da pretpostavim kako sve stvari koje su ikad ule
u moju svijest isto tako nisu istinite kao ni obmane mojih snova. Ali sam odmah zatim primijetio da
dok sam htio tako misliti da je sve pogreno, nuno treba da ja, koji mislim, jesam neto. I poto mi
je bilo jasno da je ova istina: m i s l i m d a k l e j e s a m, tako vrsta i tako pouzdana, da je ni
najpretjeranije pretpostavke skeptika nisu u stanju uzdrmati, prosudio sam da je bez promiljanja
mogu prihvatiti kao prvo naelo filozofije koje sam traio.

Dugi nizovi jednostavnih i lako shvatljivih razloga kojima se obino slue geometriari da bi
doli do najteih dokaza naveli su me na pomisao da sve stvari na koje se namjeri ljudska spoznaja
meusobno ostaju u istom odnosu i da, samo ako se uzdrimo da nijednu stvar ne uzimamo kao
istinu koja to nije i da se uvijek pridravamo reda koji je potreban da se jedne izvedu iz drugih, ne
moe biti tako udaljenih spoznaja da napokon ne bismo do njih stigli, niti tako sakrivenih da ih ne
bismo otkrili. Nije mi bilo ni osobito teko pronai od kojih treba poeti, jer sam ve znao da su to
najjednostavnije i najspoznatljivije. Imao sam na umu da su od svih koji su prije toga traili istinu u
znanostima jedini matematiari bili u stanju pronai neke dokaze, tj. neke sigurne i oite razloge, te
nisam nimalo sumnjao u to da su i oni prouavali najjednostavnije stvari. Stoga sam morao i ja
najprije ispitati ove, mada od toga nisam oekivao nikakvu drugu korist osim da u postepeno
naviknuti svoj duh da se ispunjava istinom i da se ne zadovoljava pogrenim razlozima.
(Iz Rasprave o metodi R. Descartesa)
13 Ponajprije u dakle raspravljati o neproninosti, o protenosti, o podatljivosti
oblikovanja, o volumenu, o masi i gustoi, o inerciji, o pokretljivosti, o kontinuitetu gibanja, o
jednakosti akcije i reakcije, o djeljivosti i spojivosti, koju ja stavljam nasuprot djeljivosti u
beskonanost, o nepromjenljivosti prvih elemenata materije, o gravitaciji, o koheziji. Sve su to opa
svojstva. Zatim u govoriti o raznolikosti prirode i o posebnim svojstvima tijela, tj. o mnogostrukoj
raznolikosti estica i masa, o krutim i fluidnim tijelima, o elastinim i mekim tijelima, o principima
kemijskih operacija, gdje u raspravljati o otapanju, taloenju, adheziji i stapanju, o fermentaciji i
isparavanju, o vatri i isijavanju svjetlosti i o osobitim svojstvima svjetlosti, o mirisu, o okusu, o
zvuku, o elektricitetu. Isto u tako neto pri kraju rei o magnetizmu. Napokon u se vratiti na opa
svojstva, pa u zatim protumaiti to su to po mom miljenju izmjene, korupcije i transformacije.
Sve to budem govorio o tim tako brojnim svojstvima dovest u u sklad sa svojom teorijom i svesti
na zajednike principe o kojima ovise neke specijalne rasprave o pojedinim pitanjima. Ponegdje u
samo spomenuti metodu koja je po mom miljenju najpogodnija za istraivanje te materije. (III,
359)
Kada bismo mogli uoiti pravi unutranji sastav i unutranju strukturu estica i razlikovati
estice jednu od druge s obzirom na visinu reda kojemu pripadaju, a isto tako razlikovati ih od
elementarnih estica koje sainjavaju tijela oko nas, moda bismo nali da su neki rodovi estica s
obzirom na formu tako uporni da ih nikakve promjene ne razaraju, ve da se neke estice viih
redova mijenjaju samo uslijed promjene sastava, to zapravo proizlazi iz razliitog rasporeda estica
nieg reda od kojih se ti rodovi estica sastoje. Mogla bi se mnogo sigurnije podijeliti tijela na svoje
vrste i mogli bi se razlikovati neki elementi koji bi se mogli smatrati jednostavnima i takvima da
prirodna sila ne moe uzrokovati njihovu alteraciju. Isto tako trebalo bi razlikovati specifine i bitne
148

spojeve mjeavina od akcidentalnih svojstava. Ali kako nam nije mogue prodrijeti u tu unutranju
strukturu, mi moramo samo tono konstatirati svojstva koja proizlaze iz te unutranje strukture i
koja su pristupana naim zapaanjima, a sastoje se sva u silama, u gibanju i u promjeni rasporeda
onih sitnih masa koje se mogu smatrati relativno velikim i na dohvatu su naih osjetila te moemo
razlikovati ona koja su konstantna od onih koja se mogu lako i za kratko vrijeme ponovno stei i od
onih koja su prolazna ili koja se mogu lako i konstantno izgubiti. Iz skupina prvih moemo
razlikovati to su to vrste, dok druga smatramo akcidentalnim svojstvima. (III, 521)
Meutim, to se tie itavog ovog predmeta, nee biti naodmet ako na kraju ovdje prenesem
iz Stayove Novije filozofije i iz mojih biljeaka ono to se tamo nalazi uz stih 547, knjiga I: 'Iako
nam nije mogue prodrijeti u unutranju narav tijela, tvrdi on, mi ipak ne smijemo odbaciti tenju
da istraujemo prirodu. Iz onih vanjskih svojstava mogue je izvui na svjetlo dana mnoga druga
svojstva. To je vrijedno svake pohvale. Zaista onu dosta konfuznu ideju u pogledu na supstanciju
koja posjeduje ta svojstva proirujemo upravo tako to proirujemo ta svojstva. To objanjava vrlo
zgodnim primjerom one supstancije koju nazivamo zlatom i niz njegovih svojstava iznosi onim
redom kojim su se, kako se obino smatra, ta svojstva otkrivala, a to su: zagasito uta boja, velika
teina, mogunost razvlaenja, taljivost, svojstvo da taljenjem nita ne gubi i da ne nakuplja ru.
Dugo se smatralo da supstancija zlata posjeduje samo ta svojstva. Kasnije se tome dodalo i to da se
otapa u vodi koju nazivamo kraljevskom vodom i da se taloi ako u nju ubacimo sol. Konano, k
tome e nadoi i brojna druga svojstva koja emo moda otkriti jednoga dana. to vie otkrivamo
tih svojstava, to se vie pribliavamo spoznaji naravi zlata koja je bila inae konfuzna. Mi smo jo
uvijek daleko od jasne i bitne spoznaje njegove naravi. Ono isto to vidimo u ovom specijalnom
tijelu to on tvrdi openito o naravi tijela. Mi moramo istraivati svojstva tijela, ali kada ih i
otkrijemo, nee nam nikada biti mogue da dopremo do onog najdubljeg izvora svojstava. Kada
istraujemo bitna svojstva, ne preostaje .nam drugo nego samo puste rijei'. (III, 522)
Eto toliko iz onog djela. Obazirui se na moju teoriju, to ju je on prikazao u 10. knjizi, koju
jo nije objavio, ja ovako nastavljam: 'to pak ako se djelomice opaanjem, a djelomice umovanjem
utvrdi da je materija homogena i da svaka razlika meu tijelima proishodi iz forme, unutranje
strukture i gibanja estica, a to sve predstavlja najdublji poetak svih zapaljivih svojstava. Nema
drugog razloga zato sve to izbjegava naem zapaanju osim onoga koji je u injenici da je obujam
estica posve neznatan. Isto tako nema drugog razloga zato nisu na dohvatu snage naeg uma osim
ako ne zbog njihova golemog mnotva i izvanredno dubokog, ma kako opeg, zakona sila, to sve
uzrokuje da nam nije mogue spoznajom prodrijeti u dubinu sastava pojedinih tijela. Objanjavanje
opih svojstava tijela i opih razlika, koje proizlaze u knjizi 10. iz onih najdubljih principa pokuat
emo izloiti, moda i ne bez uspjeha. Smatram da e i nadalje biti vrlo teko spoznati unutranji
splet pojedinih tijela, ali se ne bih usudio tvrditi da je to posve nemogue'. (III, 523)
(Iz Teorije prirodne filozofije R. Bokovia)
14 Vano je, dakle, potruditi se da se unite arolije, koje nas mogu samo u zabludu zavesti.
Vrijeme je da se pone crpsti iz prirode lijek za zla koja nam je poinilo zanesenjatvo; um je taj
koji rukovoen iskustvom treba najzad da na-napadne na samom njihovu izvoru predrasude koje su
tako dugo od ljudskog roda inile svoju rtvu. Vrijeme je da um, nepravedno unien, napusti svoj
plaljivi ton, koji bi ga uinio, sudionikom u lai i ludosti. Istina je jedna; ona je neophodna
ovjeku, ne moe mu nikad koditi, njena nepobjediva mo osjetit e se kad-tad. Treba je dakle
otkriti smrtnima, treba im pokazati njene drai da bi im se uinio odvratnim njihov sramni kult
prema zabludi, koja preesto nepravedno uiva njihovo potovanje uzimajui na se masku istine.
Sjaj istine moe vrijeati samo neprijatelje roda ljudskog, neprijatelje ija se vlast odrava jedino
zahvaljujui mranoj noi kojom oni pokrivaju duhove.
Istina se nee obraati pokvarenim ljudima; njen glas uju samo potena srca naviknuta da
misle, dovoljno osjetljiva da zajecaju nad bezbrojnim nevoljama kojima vjerska i politika tiranija
pritiskuje Zemlju; dovoljno prosvijeena da zapaze ogromni lanac zala kojima je zabluda kinjila
149

tokom svih vremena preneraena ljudska bia. Zabludi se duguju oni lanci koje tirani i sveenici
kuju svima narodima. U zabludi je izvor ropstva u koji su, gotovo u svim zemljama, pali narodi
kojima je priroda namijenila da slobodno rade na ostvarenju svoje sree. U zabludi je izvor onoga
vjerskog terora pod kojim svuda ljudi zanijeme od straha ili se kolju zbog himera. U zabludi je
izvor starih mrnji, barbarskih onih progona, neprestanih pokolja, odvratnih tragedija koje se tobo
neba radi na Zemlji tako esto odigravaju. Jednom rijei, zablude koje je religija uinila svetima
izvor su neznanja i neizvjesnosti u koje je ovjek zapao te ne poznaje vie svoje najoevidnije
dunosti, svoja prava najjasnija i najdokazanije istine: gotovo pod svim podnebljima ovjek je
unieni rob, lien veliine duha, uma i vrline, rob kome neovjeni tamniari nikad ne daju da
sagleda dan.
(Iz predgovora Sistemu prirode P. Holbacha)
15 Iz krajnje nejednakosti podrijetla i imetaka, raznolikosti strasti i vjetina, beskorisnih i
pogubnih umijea te ispraznih znanosti proizlaze mnotva predrasuda jednako suprotnih 'razumu,
srei i vrlini. Vidjelo bi se da voe potiu sve ono to moe oslabiti okupljene ljude kako bi ih
razjedinili, sve ono to drutvu moe dati izgled prividne sloge, a u njemu siju sjeme stvarne
podijeljenosti, sve to moe nadahnuti razliite stalee nepovjerenjem i uzajamnom mrnjom, u
suprotnosti s njihovim pravima i interesima, i, prema tome, uvrstiti vlast koja ih sve dri u
pokornosti.
Iz tog nereda i tih buna uspjet e konano despotizam, koji je pomalo podizao svoju stranu
glavu i unitavao sve to je izgledalo dobro i zdravo u svim dijelovima drave, da srui i zakone i
narod, te da na ruevinama republike uspostavi svoju vladavinu. Vremena koja e prethoditi toj
posljednjoj promjeni bit e vremena pokora i nevolja, no na kraju e udovite sve prodrijeti, i
narodi vie nee imati ni voa ni zakona, ve samo tirane. Od toga trenutka nee se vie postavljati
pitanje obiaja i vrline. Jer posvuda gdje vlada despotizam, cui ex honesto nulla est spes, on ne
podnosi nikakva drugoga gospodara. im on progovori, nije ni asno ni obavezno davati savjete.
Jedina vrlina koja preostaje robovima jest slijepa poslunost.
I to je konani stupanj nejednakosti, krajnja toka to zatvara krug i dodiruje toku s koje
smo krenuli. Tada svi pojedinci ponovo postaju jednaki, jer vie nisu nita, a budui da kao podanici
nemaju nikakva drugog zakona do volje gospodara, ni gospodar drugog ravnanja do svojih strasti,
iznova se gube pojmovi dobra i naela pravednosti. A sve to ponovo vodi samo zakonu jaega i,
prema tome, novom prirodnom stanju posve razliitom od onoga od kojeg smo poeli, to je bilo
prirodno stanje u svoj svojoj istoi, dok je ovo posljednje plod razuzdane korupcije. Uostalom,
izmeu ta dva stanja ima tako malo razlike, a ugovor o vladavini je despotizmom toliko poniten da
je despot gospodar samo dotle dok je najjai, i da se on, im se moe otjerati, nema razloga tuiti
protiv nasilja. Pobuna koja se zavrava davljenjem ili svrgavanjem sultana in je isto toliko
pravedan koliko i oni kojima je on raspolagao prije toga ivotima i dobrima svojih podanika. (II)
(Iz rasprave O porijeklu i osnovama nejednakosti meu ljudima J. J. Rousseaua)
16 Neka dou, vide i neka se ude kako je meni dobro, kako bez pomoi uzjahujem konja,
trim uz stepenice i na breuljke, kako sam veseo, zabavan i zadovoljan i kako sam slobodan od
duevnih nemira i neprijatnih misli. Radost i mir me ne naputaju ... Opim s mudrim, uenim,
odlinim i uglednim ljudima, a kad oni nisu uza me, onda itam, piem i nastojim time, kao i u
svakom drugom sluaju da budem drugima koristan svim svojim silama. Te stvari radim svaku u
svoje doba, udobno, u svom lijepom domu, koji je smjeten u najboljem predjelu Padove i ureen
svim sredstvima graevne umjetnosti za ljeto i zimu, a ima i vrtove uz tekuu vodu. U proljee i
jesen idem na nekoliko dana na svoj breuljak na najljepem poloaju Euganeja, s bunarom,
vrtovima i udobnim ukraenim stanom; tu sudjelujem u lakom i zabavnom lovu, kakav je prikladan
za moju starost. Neko vrijeme provodim u svojoj lijepoj vili u ravnici, tamo se stjeu svi putovi na
jednom trgu, kojemu je u sredini skladna crkva. Snaan rukav Brente struji posred nasada, kroz
150

sama plodna, dobro obraena polja, i sve je gusto naseljeno gdje je nekad bila movara i lo zrak,
vie obitavalite za zmije nego za ljude. Ja sam bio taj koji je odvratio vodu, tako je zrak postao ist
i ljudi se naselie i umnoie, te se mjesto izgradilo onakvo kakvo sada ima izgled, i ja mogu uistinu
da kaem: i na tom sam mjestu dao Bogu rtvenik, hram i due da ga tuju. To je moja utjeha, moja
srea kad god doem ovamo. U proljee i jesen posjeujem i blie gradove da vidim svoje prijatelje,
govorim s njima i preko njih se upoznajem s drugim odlinim ljudima: arhitektima, slikarima,
kiparima, muziarima i ekonomima. Promatram to su nova stvorili, gledam iznova ono to mi je
ve poznato i uim uvijek mnogo korisnog na palaama, vrtovima, starinama, gradskim osnovama,
crkvama i utvrdama. Ali na putovanju najvie me ushiuje ljepota krajeva i naselja s njihovim
zaseocima i baama, koji lee unaokolo, sad u ravnici, sad na breuljcima, uz rijeke i potoke. Ove
moje uitke ne umanjuje opadanje vida i sluha; sva su moja sjetila, hvala Bogu, u potpuno dobrom
stanju, pa i tek, jer mi sada bolje prija ono malo. i jednostavno to jedem nego neko poslastice kad
sam neuredno ivio.
... To je pravi odmor bojom pomou zdrave starosti koja je slobodna od onih duevnih i
tjelesnih patnja kojima podlijeu mnogi mlai ljudi i mnogi nemoni starci. A ako je slobodno da se
velikome doda malo, a zbilji ala, onda je to takoer plod mojeg umjerenog ivota da sam u svojoj
osamdeset i treoj godini napisao veoma veselu komediju punu pristojne ale. Inae je to stvar
mladosti, kao to je tragedija stvar starosti. Ako se onom znamenitom Grku rauna u slavu to je jo
u sedamdeset i treoj godini ispjevao tragediju, nisam li ja deset godina stariji, zdraviji i veseliji
nego to je on bio tada?
(Iz: L. Cornaro: O umjerenom ivotu)

151

Odabrana literatura
Opi pregled
Bouguet, A. C.: Comparative Religion, Penguine Books, London, 1971.
Brinton, C. Christopher, J. B. Wolff, R. L.: Civilization in the West, Prentice Hall, New York,
1964.
Cunow, H.: Opta privredna istorija (1-4), Kultura, Beograd, 1947-1949.
Derry, T. K. and Williams, T. D.: Short History of Technology, Oxford University Press, London,
1960.
History of civilization Notes (Ed. by G. T. Barstowe), Coles Publishing Co., Toronto, 1968.
Lindsay, J.: A Short History of Culture, Studio Books, London, 1962.
Hauzer, A.: Socijalna istorija umetnosti i knjievnosti I, II, Kultura, Beograd, 1962.
Povijest svijeta (Zbornik), Naprijed, Zagreb, 1977.
Powell, J. M.: The Civilization of the West, The Macmillan Co., New York, 1968.
Smailagi, N.: Historija politikih doktrina I, II, Naprijed, Zagreb, 1970.
Swain, J. W.: The Harper History of Civilization I, II, Harper and Brothers, New York, 1958.
Toynbee, A. J.: A Study of History I-XII, Oxford University Press, New York, 1962.
Windelband, W. Heimsoeth, H.: Povijest filozofije, I, II, Kultura, Zagreb, 1957.
Uvod
O kulturi i civilizaciji
Anthropology today, An Encyclopedic Inventary, (prep. A. L. Kroeber), The University of Chicago
Press, Chicago, 1957.
Approaches to Asian Civilizations, (Ed. by W. T. de Bary and A. T. Embree), Columbia University
Press, New York, 1964.
Benedict, R.: Patterns of Culture, Houghton Mifflin the Riberside Press, Cambridee, 1934.
Birket-Smith, K.: Putovi kulture, Matica hrvatska, Zagreb, 1960.
Childe, G.: Man Makes Himself, C. A. Watts and Co., London, 1965.
Erlich, V. St.: U drutvu s ovjekom, Naprijed, Zagreb, 1968.
Kale, E.: Uvod u znanost o kulturi, kolska knjiga, Zagreb, 1977.
Kluckhohn, C.: Culture and Behavior, The Free Press of Glencoe, New York, 1962.
Kroeber, A.: Anthropology: Culture patterns and processes, Hartcourt, Brace and World, New York,
1963.
Kroeber, A.: An Anthropologist Looks at History, University California Press, Barkeley, 1963.
Kroeber, A. Kluckhohn, C: Culture, a critical review of concepts and definitions, Randon House,
New York, 1952.
Linton, R.: The Study of Man, Appleton-Century-Crofts, New York, 1936.
Malinowski, B.: Magija, nauka, religija, Prosveta, Beograd, 1971.
Man Culture and Society, (Ed. by H. L. Shapiro), Oxford University Press, New York, 1971.
Tylor, E. B.: Primitive Culture, Brentanos Publishers, New York, 1924.
White, L.: Nauka o kulturi, Kultura, Beograd, 1970.
Pretcivilizacijsko razdoblje
Anthropology Today, isto.
Birket-Smith, K.: Putovi kulture, isto.
Bukowski, . Dbrowski, K.: Swit kultury europejskiej, Ludowa spodzielnia
152

wydawnicza, odz, 1971.

Childe, G.: Man Makes Himself, isto.
Clark, G.: The Stone Age Hunters, Thames and Hudson, London, 1971.
Clark, G.: World Prehistory A New Outline, Cambridge University Press, London, 1971.
Clark, J. D.: The Prehistory of Africa, Thames and Hudson, London, 1970.
Engels, F.: Porijeklo porodice, privatnog vlasnitva i drave, Naprijed, Zagreb, 1945.
Hawhes, J.: Prethistorija, Naprijed, Zagreb, 1966.
Jovani, L.: ta mi danas znamo o prvim ljudima, Zavod za izdavanje udbenika SRS, Beograd,
1969.
Man Culture an Society, isto.
Neustupni, J.: Praistorija oveanstva, Veselin Maslea, Sarajevo, 1960.
Torbrgge, W.: Pradavna Evropa, Otokar Kerovani, Rijeka, 1969.
Antiko razdoblje
Opi pregled
Clark, G.: World Prehistory A New Outline, isto.
Neustupni, J.: Praistorija ovjeanstva, isto.
Pareti, L. Brezzi, P. Petech, L.: Stari svijet, I, II, III, Naprijed, Zagreb, 1967.
The Rise and Fall of Civilizations Modern Arhaeological Approaches to Ancient Cultures, (Sel.
C. C. Lamberg Karlowsky, J. A. Sabloff), Cummings Publishing Co., California, 1974.
Woolley, L.: Poeci civilizacije, Naprijed, Zagreb, 1966.
Jugozapadna Azija
Bielicki, M.: Zapomniany wiat sumerw, P. I. W., Warszawa, 1973.
Childe, G.: Man Makes Himself, isto.
Conteneau, G.: Babilon i Asirija, Naprijed, Zagreb, 1979.
Herodotova Istorija, Matica srpska, Subotica, 1966.
Klengel, H.: Historia i kultura staroytnej Syrii, P. I. W., Warszawa, 1971.
Nedomaki, V.: Arheologija Bliskog istoka, Nauna knjiga, Beograd, 1978.
Saggs, H. W. F.: VVielko i upadek Babilonii, P. I. W., Warszawa, 1973.
Stari zavjet (Biblija), Stvarnost, Zagreb, 1969.
Wendt, H.: Poelo je u Babilonu, Naprijed, Zagreb, 1961.
Egipat
Childe, G.: Man Makes Himself, isto.
Daumas, F.: Od Nermera do Kleopatry Civilizacija staroytnego Egiptu, P. W. N., Warszawa,
1973.
Herodotova Istorija, isto.
Mihaowski, K.: Nie tylko piramidi ..., Wiedza Powszechna, Warszawa, 1969.
Matje, U. E.: Staroegipatski mitovi, Veselin Maslea, Sarajevo, 1963.
Montet, P.: Egipat u doba Ramzesa, Naprijed, Zagreb, 1979.
Novak, G.: Egipat, Izdavaki zavod JAZU, Zagreb, 1967.
Indija
Auboyer, J.: Indija do VIII stoljea, Naprijed, Zagreb, 1979.
153

Basham, A. L.: Indie, P. I. W., Warszawa, 1973.

Bhagavad-Gita, Grafos, Beograd, 1978.
Sangharahshita, B.: A Survey of Buddhism, The Indian Institute of World Culture, Bangalore, 1959.
Edwards, M.: A History of India, Thames and Hudson, London, 1961.
Katii, R.: Stara indijska knjievnost, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1973.
Majumdar, D. N.: Races and Cultures of India, Asia Publishing House, Bombay, 1961.
Munsterberg, H.: Indijska umjetnost, Otokar Kerovani, Rijeka, 1971.
Panikkar, K. M.: Oerk istorii Indii, Izd. socialno-ekonomieskoj literaturi, Moskva, 1961.
Radhakrishnan, S.: Indijska filozofija, Nolit, Beograd, 1964.
Sobeski, M.: Sztuka egzotyczma, Arkady, Warszawa, 1971.
The Great Asian Religions An Anthology, Collier Macmillan, London, 1969.
The Upanisads, I, II, Dover Publications, New York, 1962.
A history of India, I (Thopar, R.), II (Spear, P.), Hamondsworth Penguin books, 1968-1969.
Veljai, .: Filozofija istonih naroda, I, Matica hrvatska, Zagreb, 1958.
Veljai, .: Razmea azijskih filozofija, Liber, Zagreb, 1978.
Wheeler, M.: Early India and Pakistan, Thames and Hudson, London, 1968.
Grka
Arianus: Aleksandrova vojna, Matica hrvatska, Zagreb, 1952.
Aristotel: Nauk o pjesnikom umijeu, Biblioteka, Zagreb, 1977.
Aristotel: Nikomahova etika, Kultura, Beograd, 1970.
Aristotel: Politika, Kultura, Beograd, 1970.
Aristotel: Kategorije, Kultura, Beograd, 1954.
Aristotel: Ustav atenski, JAZU, Zagreb, 1948.
Bonjak, B.: Grka filozofija, Matica hrvatska, Zagreb, 1956.
Coulanges, F. de: Antika drava, Prosveta, Beograd, 1956.
Flacelire, R.: Grka u doba Perikla, Naprijed, Zagreb, 1979.
Graves, R.: The Greek Myths, I, II, Watson and Viney, Aylesbury, 1966.
Herder, J. G.: Reflections on the Philosophy of the History of Mankind; The University of Chicago
Press, Chicago, 1968.
Herodotova Istorija, isto.
Heziod: Poslovi i dani, Matica hrvatska, Zagreb, 1970.
Heziod: Postanak bogova Homerove himne, Veselin Maslea, Sarajevo, 1975.
Homer: Ilijada, Matica hrvatska, Zagreb, 1961.
Homer: Odiseja, Matica hrvatska, Zagreb, 1961.20
Kitto, H. D. E.: Grci, Matica srpska, Novi Sad, 1963.
Ksenofont: O gospodarstvu, Matica hrvatska, Zagreb, 1899.
Kun, N. A.: Mitovi i legende stare Grke, Veselin Maslea, Sarajevo, 1963.
Laertije, D.: ivoti i miljenja istaknutih filozofa, BIGZ, Beograd, 1979.
Lvque, P.: viat grecki, P. W. N., Warszawa, 1973.
Platon: Drava, Dravnik, Matica hrvatska, Zagreb, 1942.
Platon: Obrana Sokratova, Republika, Zagreb, 1972.
Platon: Gozba ili o ljubavi, Narodna prosveta, Beograd, 1933.
Platon: Zakoni, Kultura, Zagreb, 1957.
Plutarh: Atinski dravnici, Prosveta, Beograd, 1950.
Stara Grka (red. V. V. Struve, D. P. Kalistov), Veselin Maslea, Sarajevo, 1962.
Tukidid: Peloponeski rat, Matica hrvatska, Zagreb, 1957.
Zamarowski, G.: Grko udo, kolska knjiga, Zagreb, 1974.
20 Osim Homerovih u popisu literature ne navode se knjievna cijela, isto tako ni lanci u asopisima.

154

Rim
Augustinus, A.: City of God, Oxford University Press, London, 1963.
Augustin, A.: Ispovijesti, Kranska sadanjost, Zagreb, 1973.
Baus, K.: Od praopine do kranske velecrkve, (prvi svezak Velike povijesti crkve),. Kranska
sadanjost, Zagreb, 1972.
Cezar, G. J.: Moji ratovi, Zora, Zagreb, 1972.
Coulanges, F.: Antika drava, isto.
Herder, J. G.: Reflection on the Philosophy of the History of Mankind, isto.
Makin, N. A.: Istorija starog Rima, Nauna knjiga, Beograd, 1951.
Montesquieu, C. S. de: Razmiljanja o razlozima veliine Rimljana i njihove propasti,
Komisionalna naklada HZ, Zagreb, 1917.
Novi zavjet (Biblija), Stvarnost, Zagreb, 1969.
Tarkvil, S. G.: Dvanaest rimskih careva, Naprijed, Zagreb, 1978.
Tacit: Anali, Matica hrvatska, Zagreb, 1970.
Viper, R. J.: Rim i rano kranstvo, Veselin Maslea, Sarajevo, 1963.
Kina
Vidi literaturu o Kini u Srednjovjekovno razdoblje
Pretkolumbovska Amerika
Anthropology Today, isto.
Auton, F. Dockstader, F. J.: Drevna Amerika, Otokar Kerovani, Rijeka, 1968.
Bushnell, G. H. S.: The First Americans The Pre-columbian Civilizations, Thames and Hudson,
London, 1971.
Mason, J. A.: The ancient civilizations of Peru, Penquin Book, Harmondworth, 1964.
Srednjovjekovno razdoblje
Opi pregled
Jelisejev, V. Naudou, J. Wiet, G. Wolff, Ph.: Velike civilizacije srednjeg vijeka, I, II, III,
Naprijed, Zagreb, 1972.
Kina
Chang, K. C: The Emergence of Civilization in North China (u The Rise and Fall of Civilizations,
isto)
Chinese Thought and Institutions, (Ed. by J. K. Fairbank), The University of Chicago Press,
Chicago, 1967.
Clark, G.: World Prehistory, A New Outline, isto.
Fung Ju-Lan: Istorija kineske filozofije, Nolit, Beograd, 1977.
Granet, M.: Cywilizacija chiska, P. I. W., Warszawa, 1973.
Konfucije: Veliko uenje, Nepokolebljiva sredina, Kultura, Beograd, 1958.
Lao Ce: Tao te ing, R. Sibila, Zagreb, 1979.
Munsterberg, H.: Daleki istok, Otokar Kerovani, Rijeka, 1968.
Pareti, L. Brezzi, P. Petech, L.: Stari svijet I, II, III, isto.
155

Sobeski, M.: Sztuka egzotyczna, isto.

Source Materials in Chinese History, (Ed. C. Meyer, I. Allen), Frederick Warne and Co., Great
Britain, 1970.
an Jan: Knjiga vladara oblasti an, BIGZ, Beograd, 1977.
The I Ching or Book of Changes, Routledge and Kegan Paul LTD, London, 1975.
The Great Asian Religions, isto.
The Textes of Taoism, I, II, Dover Publications, New York, 1962.
Veljai, .: Filozofija istonih naroda, II, isto.
Vlahovi, P.: ivot i obiaji naroda Kine, Nauna knjiga, Beograd, 1973.
Watson, W.: Early Civilization in China, Thames and Hudson, London, 1976.
Woolley, L.: Poeci civilizacije, isto.
Civilizacija srednjovjekovne zapadne Evrope
Abelard, P.: Povijest nevolja Etika Pisma Abelarda i Heloize, Naprijed, Zagreb 1970.
Aquinas, T.: Summa Theoloqiae, Image Books, New York, 1969.
Akvinski, T.: Dvije filozofske rasprave, Veselin Maslea, 1976.
Bloch, M.: Feudalno drutvo, Naprijed, Zagreb, 1958.
Bonjak, B.: Od Aristotela do Renesanse, Matica Hrvatska, Zagreb, 1957.
Calmette, J.: Feudalno drutvo, Veselin Maslea, Sarajevo, 1964.
Herder, G.: Reflections on the Philosophy of the History of Manking, isto.
Le Goff, J.: Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope, Jugoslavija, Beograd, 1974.
Pirenne, H.: Povijest Evrope od seobe naroda do 16. stoljea, Kultura, Zagreb, 1956.
Pirenne, H.: Privredna povijest evropskog Zapada u srednjem vijeku, Veselin Maslea, Sarajevo,
1958.
Viorst, M.: The Great Documents of Western Civilization, Chilton Book Co., Philadelphia, 1967.
Bizant
Ostrogorski, G.: Istorija Vizantije, Prosveta, Beograd, 1970.
Ostrogorski, G.: Privreda i drutvo u vizantijskom carstvu, Prosveta, Beograd, 1969.
Runciman, S.: Vizantijska civilizacija, Minerva, Subotica, 1964.
Rice, D. T.: Umetnost vizantijskog doba, Jugoslavija, Beograd, 1968.
Islam
Du Ry, C. J.: Svijet Islama, Otokar Kerovani, Rijeka, 1968.
Hiti, F.: Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, Veselin Maslea, Sarajevo, 1967.
Kuran, Stvarnost, Zagreb, 1972.
Lewis, B.: Arapi u povijesti, Naprijed, Zagreb, 1956.
Mez, A.: Renesans Islamu, P. I. W., Warszawa, 1980.
Petruevskij, I. P.: Islam v Irane v VII-XV vekah, Izdatel'stvo leningradskogo universiteta,
Lenjingrad, 1966.
Planhol, H. de: The World of Islam, Cornell University Press, New York, 1959.
Rahman, F.: Islam, Donbleday and Co., New York, 1968.
Smailagi, N.: Klasina kultura Islama I, II, vl. naklada, Zagreb, 1973-1976.
The Great Asian Religions, isto.
Veljai, .: Filozofija istonih naroda II, isto.
Afrika
156

Clark, G.: World Prehistory, A New Outline, isto.

Clark, J. D.: The Prehistory of Africa, isto.
Davidson, B.: Discovering Africa's Past, Longman, London, 1978.
Davidson, B.: The African Past Cronicles from Antiquity to Modern times, Hunt, Barnard and Co.,
1966.
Du Bois, W. E. B.: The Negro, Oxford University Press, New York, 1972.
Ki-Zerbo, J.: Zgodovina rne Afrike, Zaloba Borec, Ljubljana, 1977.
Narodi Afriki, (red. D. A. Olderogge i I. I. Potehin), Akademia nauk, Moskva, 1954.
O'Connor, D.: Ancient Egypt and Black Africa, (u The Rise and Fali of Civilizations, isto).
Oliver, R. Farge, J. D.: A Short History of Africa, C. Nicholls, and Co., G. B., 1970.
Olderogge, A.: Zapadnij Sudan v XV-XIX vekov, Akademija nauk, Moskva, 1960.
Paulme, D.: Afrike civilizacije, Matica hrvatska, Zagreb, 1970.
Trowell, M. Nevermann, H.: Afrika i Oceanija, Otokar Kerovani, Rijeka, 1968.
The Midle Age of African History, (Ed. by R. Oliver), Oxford University Press, Bristol, 1968.
(Indija i Pretkolumbovska Amerika vidi u literaturi antikog razdoblja.)
Znanstveno-tehnika civilizacija
Razdoblje od 14. stoljea do francuske revolucije
Bacon, F.: Eseji, Matica srpska, Novi Sad, 1952.
Bokovi, R.: Teorija prirodne filozofije, Liber, Zagreb, 1974.
Burckhardt, J.: Kultura renesanse u Italiji, Matica hrvatska, Zagreb, 1953.
Campanella, T.: Grad sunca, Zora, Zagreb, 1953.
Cipolla, C. M.: European Culture and Overseas Expansion, Pelican Books, G. B., 1970.
Clark, G.: Early Modern Europe, A Galaxy Book, New York, 1960.
Classics of Protestantism, (Ed. by V. Ferm), Philosophical Library, Nevv York, 1959.
Descartes, R.: Rasprava o metodi, Osnovi filozofije, Matica hrvatska, 1951.
Engels, F.: Njemaki seljaki rat, Kultura, Zagreb, 1950.
Erazmo Roterdamski: Pohvala ludosti. Kultura, Beograd, l955.
Filipovi, V.: Filozofija renesanse, Matica hrvatska, Zagreb, 1956.
Gottschalk, L. Mackinney, L. C., Pritchard, E. H.: Temelj modernog svijeta 1300-1775,1, II,
III, IV, Naprijed, Zagreb, 1974.
Hobbes, T.: Leviathan, Kultura, Beograd, 1961.
Hodgen, M. T.: Early Anthropology in the Sixteenth and Seventeenth Centuries, University of
Pensylvania Press, Philadelphia, 1971.
Holbach, P.: Sistem prirode, Prosveta, Beograd, 1950.
Huizinga, J.: Jesen srednjega vijeka, Matica hrvatska, Zagreb, 1964.
Hume, D.: Istraivanje o ljudskom razumu, Kultura, Zagreb, 1956.
Kangrga, M.: Racionalistika filozofija, Matica hrvatska, Zagreb, 1957.
Kant, E.: Kritika istoga uma, Geca Kon, Beograd, 1932.
Kant, E.: Dvije rasprave, Matica hrvatska, Zagreb, 1953.
Komensky, J.: Velika didaktika, Beograd, 1954.
Kleinberg, A.: Evropska kultura novog vijeka, Veselin Maslea, Sarajevo, 1959.
La Mettrie, J. O. de: ovek-maina, Kultura, Beograd, 1955.
Locke, J.: Misli o vaspitanju, Znanje, Beograd, 1950.
Machiavelli, N.: Vladar, Zora, Zagreb, 1952.
Montaigne, M.: Ogledi, Rad, Beograd, 1977.
157

More, Th.: Utopija, Kultura, Zagreb, 1951.

Pejovi, D.: Francuska prosvjetiteljska filozofija, Matica hrvatska, Zagreb, 1957.
Petrovi, G.: Engleska empiristika filozofija, Matica hrvatska, Zagreb, 1955.
Rousseau, J. J.: Drutveni ugovor i O izvoru i osnovama nejednakosti meu ljudima, Prosveta,
Beograd, 1951.
Rousseau, J. J.: Emil ili o vaspitanju, Znanje, Beograd, 1950.
Saint-Simon, L. de R. de: Dvor Luja XIV, Zora, Zagreb, 1960.
Smith, A.: Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda, I. Kultura, Zagreb, 1952.
Viorst, M.: The Great Documents of Western Civilization, isto.
Weber, M.: Protestantska etika i duh kapitalizma, Veselin Maslea, Sarajevo, 1968.
Razdoblje od francuske revolucije do danas
Birokracija i tehnokracija (prir. V. Stanovi, A. Stojanovi), Sedma sila, Beograd, 1966.
Browne, H.: World History 1750-1900. Cambridge University Press, London, 1974.
Comte, A.: Kurs pozitivne filozofije. Kultura, Beograd, 1962.
ovjek i tehnika, (prir. V. Filipovi), Matica hrvatska, Zagreb, 1941.
Darwin, Ch.: ovekovo poreklo, Matica srpska, Novi Sad, 1949.
Davidson, B.: Africa in Modern History, Penguin Books, Great Britain, 1978.
Dobb, M.: Studije o razvoju kapitalizma, Naprijed, Zagreb, 1961.
Filipovi, V.: Novija filozofija Zapada, Matica hrvatska, Zagreb, 1968.
Foster, G. M.: Tradicional Cultures: and the Impact of Tehnological Change, Harper and Row, New
York, 1962.
Francastel, P.: Umetnost i tehnika, Nolit, Beograd, 1964.
Freud, S.: Uvod u psihoanalizu, Kozmos, Beograd, 1933.
Friedmann, G.: Problem ovjeka u industrijskom mainizmu, Veselin Maslea, Sarajevo, 1964.
Friganovi, M.: Demografija Stanovnitvo svijeta, kolska knjiga, Zagreb, 1978.
Hegel, G. W. F.: Filozofija povijesti, Kultura, Zagreb, 1951.
James, W.: Pragmatizam i eseji o radikalnom empirizmu, Kosmos, Beograd, 1941.
Kleinberg, A.: Evropska kultura novog vijeka, isto.
Leakey, L. S. Goodall, V. M.: Unveiling Man's Origins, Methuen and Co., London, 1970.
Lenjin, V. I.: Izabrana djela, Kultura, Zagreb, 1948-1950.
Lenjin, V. I.: Imperijalizam kao najvii stadij kapitalizma, Kultura, Zagreb, 1947.
Marx, K.: Kapital I, II, III, Kultura, Zagreb 1947-1948.
Marx, K. Engels, F.: Izabrana djela I, II, Kultura, Zagreb, 1949-1950.
Mesthene. E. G.: Technological Change Its Impact on Man and Society, New American Library,
New York, 1970.
Moraz, C.: Devetnaesto stoljee 1775-1900, I, II, III, IV, Naprijed, Zagreb, 1976.
Nesvrstanost u suvremenom svijetu (zbornik), Vjesnik, Zagreb, 1979.
Nietzsche, F.: Volja za mo, Kosmos, Beograd, 1933.
Osipov, G. V.: Tehnika i opestvenij progres, Akademija nauk SSSR, Moskva, 1959.
Owen, R.: Novi pogled na drutvo, Kultura, Zagreb, 1957.
Penniman, T. K.: A Hundred Years of Anthropology, William Morrow and Co., New York, 1974.
Russell, B.: Has Man a Future? Penguin Books, Great Britain, 1964.
Saint-Simon (C. H. de R. de) Fourier (F. M. Ch.): Izbor iz djela, Kultura, Zagreb, 1952.
Sartre, J. P.: Egzistencijalizam i marksizam, Nolit, Beograd, 1967.
Spengler, O.: Propast Zapada, Kosmos, Beograd, 1936.
Staljin, J. V.: Pitanja lenjinizma, Kultura, Beograd, 1946.
Stanovnik, J.: Ekonomske disproporcije u svijetu, Sedma sila, Beograd, 1964.
Supek, R.: Ova jedina Zemlja, Naprijed, Zagreb, 1973.
158

Theories of Society, (Ed. by T. Parsons, E. Shils, K. D. Naegele, J. R. Pitts), The Free Press, New
York, 1965.
Toynbee, A. J.: Civilization on Trial, Oxford University Press, London, 1957.
Toynbee, A. J.: The Present-day Experiment in Western Civilization, Oxford University Press,
London, 1962.
Viorst, M.: The Great Documents of Western Civilization, isto.
Walker, Ch. R.: Moderna tehnologija i civilizacija, Naprijed, Zagreb, 1968.
Ware, K. F. Panikkar, K. M. Romein, J. U.: Dvadeseto stoljee, I, II, III, IV, Naprijed, Zagreb,
1969.
Wiener, N.: Kibernetika i drutvo, Nolit, Beograd, 1964.

159