BIBLIOTEKA

PROMETEJ

PIERRE-JOSEPH PROUDHON

Sto je vlasni5tvo?
i drugi spisi
Izbor

i predgovor

RADULE KNEZEVIE

Urednici
BRANKO CARATAN
RADE KALANJ
VJEKOSLAV MIKECIN

u'

q

GLOBUS

/

ZAGREB

O GLOBUS, Zagreb, Jugoslavija

SadrZai

Prijeporni Proudhon (R. KneZevii) /
Sto je vlasniStvo

/

VII-XXXIII

1

I. Metoda primijenjena u ovom radu - ideja o revoluciii / 3
II. O vlasni5tvu promatranom kao prirodno pravo. O zavzimanju i o gradanskom pravu, kao pravnim uzrocima vlasniStva / 25
III. O radu kao najdjelatnijem uzroku vlasniBtva / 58
IV. Vlasni5tvo nije moguie i 107
V. Psiholo5ko izlaganje ideje o pravdi
nje nadela vlasti i prava / 160

i

nepravdi

Drugi spisi / 209
Sustav ekonomskih proturjedja ili fitozofiia bijede
Opda ideja revolucije u 19. stoljeiu I 235
Politidka s,posobnost radnih klasa / 268

Bibliografija I 371

Kazalo imena

Preveli:
Sofija KneZevi6,
Marijan HanZekovi6,
Jasna Tkalec

/

375

i

i

odrediva-

211

Prijeporni Proudhon

Pierre-Joseph Proudhon jedan je od onih mislilaca dija se
aktualnost, i danas, u drugoj polovici dvadesetog stoljeia,
nnameie sama po sebin.r Medlutim, prijeporno je u 6emu se
ta aktualnost iskazuje i kakvo znadenje ima u suvremenoj
epohi. Postavljaju se, dakle, i danas, ista ona pitania koja

Proudhonovo djelo, njegove poruke i pouke prate od vremena njegova objelodanjivanja.e
Otuda kritidka valorizacija Proudhonove socijalno'politidke doktrine ne moZe biti izvedena iz perspektive suvremenosti, vei iz njezina situiranja u historijsku zbilju i teo'
rijske i ideologijske okvire njegova doba, druStva njegova
doba. A to iziskuje: prvo, preispitivanje druStveno-historijskih i metodologijskih pretpostavki; drugo, vrednovanje
rezttltata analize kapitalistidkog druStva, osobito analize eko, nomske sfere; i, treie, promiSljanje konzekvencija Sto iz
Proudhonove kritike gradanskog svijeta proizlaze i koje
tvore njegovo poimanje pravednog dru5tva, odnosno principe i moguinosti ozbiljenja novoga svijeta.
Razja5njavanje Proudhonova djela i njegovih poruka jest,
dakle, ishodiSte i pretpostavka uvidlanja da li nas ono, po
demu, i kako, situira u neke obzore i dileme suvremenosti.
I, drugo, tim i takvim izlaganjem i kritidkom valorizacijom
Proudhonova djela moguie je izbieii skolastidka umovanja:
je li Proudhon proturjedan, raznovrstan i zbrkan pisac, ili
1 Georges Gurvitch, Proudhon. Sa, Die, son oeuore auec un erposd
de sa phi.losophie, Paris, 11965. str. ?0.
2 Vidi J. Bancal, Proudhon, pluralisme et autogestion Paris, 1970.,
G. Gourvitch, Proudhon et Marc: une confrontation, Pafis, 19&1, A. Cuvlllier, Proudhon, Paris, 1937, N. Zastenker, Marx et Proudhon aujourd'
hui, ,DCahierc du comunismea, Fdvrier ,1969, D. Gu6rin, Anarhiaam,
Zagreb, 1980. Sainte-Beuve, Charlqs-Augustin, P.-J. Proudhon, Paris, 1873.

VII

je, pak, njegova misao jedna konzistentna doktrina;s Sto je
temeljna jezgra njegove misli, da li je to nadelo pravde, ideja
slobode, rad, ili pak revolucija; postoje li dva Froudhona,
jedan iz kritidkog, a drugi iz pozitivnog perioda, itd.a
Taj put studija i sistematizacija vodi nas, istodobno, preko
onih jednostranih pristupa koji zavrSavaju u rslavljenjiman
ili rnegiranjima<r; mimo popularnih fraziranja o proudhonovu djelu koja se ne upuiuju u mukotrpno ditanje i valorizaciju njegovih spisa vei nekritidki i apodiktidki ponavljaju Proudhonove maksime od one nvlasniStvo je kradtatt,
preko one >bog to je zloa, do one koju je Proudhon iskazao
u jednoj jedinoj rijedi: lanarhijar.
1.

Francuska je revolucija bila ldivni izlazak sunca( modernoga doba: gradlanskoga druStva i politidke drZave. Njegovo
su konstituiranje i razvoj, kao vanjski izrazi dubokih unutarnjih proturjednosti interesa, nadanja, htijenja i moii, pratili burni dogadaji: revolucija odozgo, liberatna revoiucija,
demokratska revolucija i revolucionarna vlada, Napoleonovi
ratovi, restauracija, julska revolucija, 1"848. drZa'sni udar L.
Napoleona, Drugo carstvo, itd.

Ekonomskom i politidkom uoblidavanju trijeznog kraljevstva burZoaske klase, svojim principima, moralnim dinom i
revolucionarnom akcijorn supotstavlja se plebejsko krilo
francuskoga druStva koje ima svoje tribune u Babeufu a
poslije u Blanquiju, zaLailuii se za permanentno revolucioniranje sve do ostvarivanja sretnog kraja revolucije, to jest
ukidanja privatnog vlasniStva i ostvarivanja jedinog dobra
komunisti6ke zajednice.s
- Suprotno
tim revolucionarnim i misaonirn okvirima koji
se u osnovi kreiu i zavrSavaju u domeni drZave i politidkog
revolucioniranja, nastavljajuii se na nedosljednost revolucije, razvija se i druga misaona orijentacija koju olidavaju
Saint-Simon, Fourier i Proudhon, a koja smatra da je poli
tidko revolucioniranje besmisleno i ozbiljenje novog po3

Usp. A. Desjardins, P.-J. Proud,hon, Paris, 1896,

Proud.hon, tsruxeiles,
q

L'actualiti

Eruxelles,
5

VIII

1967.

Babeuf

i

d.e

i,

tr-,actualile de

11967.

Proudhon, Institut de Socioiogie de l'Univ. libre de

Bounarroti, Izbor, Kultura, Zagreb,1955, str. 147. i

1BZ.

retka

i

i

smisao revolucije vidi

u sklopu socijalnih reformi

mijena.
Saint-Simonova sistematizacija kapitalistidkog svijeta je-

dan je od izvora Proudhonove politidke dolctrine, iako je
nastala u drugadijim socijalnim i ekonomskim uvjetima
dru5tvenog razvoja.o

Nedosljednost francuske revolucije, te uZasavajuie eksplozije i najveieg od svih bideva, zapravo katastrofa rz L793.
i kasniji tok historijskog razvoja, vratili su druStvo, smatra
Saint-Simon, u stari poredak, otvarajuii time sveopiu krizu.z
Izvor i objaSnjenje neuspje5nog ishoda revolucije Saint-Sirnon nalazi u metafizidkim udenjima predstavnika nevjerote u neukosti klase koja vodi
dostojnih znanosti
- legista,
klase koja nema vlasni5tva.
borbu s klasom vlasnika,
Rezime dotada5njeg razvoja za Saint-Simona jest politika
(vlast dovjeka nad dovjekom; vladavina manjine nad veii'
nom; parazitizam) i metafizika, te on bududnost vidi u pozitirrnom sistemu (industrijskom druStvu) i vjerodostojnosti
znanosti. Jer, svrha je druStvene organizacije proizvodnja, a
odatle proizlazi primarni poloZaj proizvodada (industrijalaca'
-zemljovlasnika, tvornidara i trgovaca) koji oni trebaju innati
u druitvu. Najistaknutiji industrijalci trebaju preuzeti up'
ravu nad druStvenim poslovima, uzimajuCi time druStvenu
vlast iz ruku mase parazita.s Time industrijalci, kao prirodni
predstarrnici svih trudbenika, medu koiima najznadajniju
ulogu igraju bankari, buduii da je rijed o upravljanju opiim
imetkom, konstituiraju industrijski sistem, zajednicu rada
i svojine, mira i reda.s Bududi da su nasiLra sredstva dobra
samo za obaranje i razaranje, to ie se ta dru5tvena promjena
taktidkim
moii ostvariti, smatra Saint-Simon, miroljubivo

-

0 Salnt-Simonova kritika nedosljednosti francuske revolucije, osvjetljavanje zna.denja socijalne ekonomije i rada za a^nalizu dru5tva, lociranje temeljne historijske polarizacije na svijet radnih i svijet povlastenih,
shvaianje novoga svijeta i revolucije kao djela radnih dijelova druStva,
identifikacija politidkog i militarnog, i tumadenje historijskog tazvola
kao modemog doba trijumfa znanosti, one su todke iz kojih se, na
razini motiva i ideja, razvijaju povezujuie spone izmedu'Saint-rsimonove
i Produhonove misli. StanoviSte koie je iz toga izveo trlehanov da je
rrotac prudonistidke anarhije nitko dnrgi nego Saint,Simontt jest doktninarna konstrukcija, (Vidi, G. Plehanov, Anq,rhi,zam i sociialieam, 'E,eo'

grad, 1961, str. 6?).
z

a
e

labor iz d,jela Saint-Si,mona i. Fouriera, Zagreb,
lbidem, str. 74-75.
ltlidem, str. ?7.

1952,

str.

117,

IX

ponaSanjem glavnih predstavnika trudbenika, to jest rasprav'

ljanjem, obja5njavanjem i uvjeravanjers.ro
Ta se druStvena promjena od.vija po opiem cilju koji omo'
guiuju, definiraju i u skladu s njim prosvjeiuju, i razvijaju
svijest, vjerodostojne znanosti. DtLava se time rastvara u
ekonomiji. Politika mijenja svoje znadenje i ulogu, postaje
sekundarna. U daljnjem historijskom razvoju koji se odvija
po opdem cilju ona i5dezava.tt Ostaje samo upravljanje stvarima.
Uodavajudi suprotnosti dokonih i trudbenika, sensimonisti
ie, nastavljajuii misao svoga uditelja, cilj druBtvenog razvoja
vidjeti u uklanjanju tog klasnog antagonizma i ostvarenju
asocijacije izmirenjem klasa. Mirno i postupno, iskljudujuii
politidku akciju kao besmislenu, jer ona vodi ponovnoj konstituciji starog poretka.l2
Slidna stajali5ta susreiemo i kod Fouriera i furijerista.
Prosvjetiteljska je filozofija, smatra Fourier, pripremila i
izazva\a erupciju vulkana iz 1789. i u vremenu do katastrofe
(1?93) kada je bankrotirala, pokuSala je rijeSiti dileme i pitanja koja je pokrenula revolucija. Poslije 1793. iluzije su se
raspr5ile, jer ni jedno pitanje, pa dak ni spredavanje siroma3tva, nije bilo rije5eno. Polazeii od apsolutne sumnje,
Fourier dolazi do zakljudaka da dru5tveni odnosi u civiliziranom svijetu moraju ustupiti mjesto drugim formama druStvene zajednice, a rukovoden svojim drugim metodoloSkim
pravilom
skretanjem, zakljuduje da se oni
- apsolutnim
mogu ostvariti
s one strane dosada5njih odludujuiih druStvenih i teorijskih dinilaca: politike i religije, kojima su se do
10

tl

Ibidem, str.

?8.

Ibidem, str. 56. i 89.
12 BlfiZoaziji govorimo: .nrl\{i smo glas naroda koji zahtijeva svoj dio
u asocijaciji, glas energidan, jer je zahtjev pravedan, ali miran, jer mi,
glasnici bududnosti, znamo, od svoga uditelja, da je nasilje retrogradlo
i da njegovo carstvo pripada proSlosti. Narodu govorimo i ponavljamo
svaki dan: Mi srno glas burZoazije; svi vi patnici zahtijevate opiu asocijaciju i vi iete je dobiti jer nju hoie bog. AIi, ona ie vam biti dana
samo ako budete zahtijevali mirno i postupno. .{ko pak pokuSate da
nasilno istrgnete orrrda rada iz nrku sadaBnjih vlasnika, onda imajte
na umu da jaki ljudi koji ie rukovoditi va3im gnjevom neie propustiti
da se nastane u vilama i paladama koje su oduzeli starim vlasnicima, i
stvar Ce se za vas svesti na promjenu gospodara.< (E. Flachat, Oeuores
de Saint-Simon et d,'Enfantiz, lIV, Paris, 1865, str. '10,'1L,72, cit po c. V.
Plehanov, Od idealizma ka materi.jalizrnu, Kultura, Beograd, 1964. str.
67, vidi i: Doktri.na Sen-Si,mona, Kultura, Beograd, MCMLIIL)

x

sada najviSe bavile neproduktivne znanosti, to jest filozofiia.
Otuda Fourier ostvarivanje najveieg zakorra, dobra naroda,
vidi u takvim mjerama koje nemaju ni3ta zajednidko s administracijom i sveienstvom, vei se proteZu samo na industriiu

i kuini Zivot i
jer za njom

i

nespojive su sa svakom vladom

i

vladanjem,

njenim intervencijama nemaju potrebe. U
znanosti
o industrijskom sistemu i o sudbini druegzaktnoj
Stva Fourier vidi ne samo moguinosti ostvarivanja novog
poretka
blagostanja i dobrih obidaja vei i spreda- opieg
zavjera i revolucija koje potresaju poredak'ls
vanje pobuna,
Nastavljajuii se na ideje svoga uditelja Fouriera, Considerant pokazuje da se dru5tvene proturjednosti i klasne suprotnosti mogu rije5irti samo povezivanjem klasnih interesa.
Jer, to je najbolje sredstvo za ostvarivanje posebnih interesa
svake klase. Bilo kakvo suprotstavljanje i borba pojedinih
dijelova dru5tva ili klasa neopravdani su: opravdan je samo
sklad., harmonija, potpun i slobodan razvitak poretka. Uvidajuii taj put i nadin ostvarivanja ljudske sreie, druStvo,
smatra Considerant, izlazi polako iz sada5njeg neprirodnog
stanja. Otuda se za ozbiljenje nove zajednice ne treba tuii,
vei samo popravljati, organizirati.t* Samo se time moZe sprijediti uniStavanje srednjih slojeva i podjela druStva na dvije
klase: na mali broj onih koji imaju sve i veliki broj onih

koji nemaju

niSta.rs

Medtutirn, osnova za razumijevanje i valorizaciju Proud'
honove doktrine nalazi se, kako je to Marx pokazao, u djelima engleskih ekonomista J. F. Braya i J. Graya.to
U svojem djelu Patnje radnika i li.iek za nii.h Bray pokaz:uje da je nejednakost razmjene uzrokovana nejednakoSiu

posjeda iz Eega proizlaze dru5tvene nejednakosti i proturjednosti. Da bi se uspostavio sistem druStvene jednakosti,
treba organizirati sistem ekvivalentne razmjene. Buduii da
samo rad stvara vrijednost, vrijednost proizvoda odredena je
radnim vremenom. Otuda proizlazi da svaki proizvodad u
pravednoj razmjeni dobiva puni proizvod svoga rada. Ali,
zato svi ljudi moraju raditi kako bi se mogle razmjenjivati
jednake vrijednosti za jednake vrijednosti, i time ostvariti
ra Usp.
14

Izbor iz djela Sai,nt-Simona

Vidi c, V.

i

Fouriera, str. 257 i dalje.

Plehanov, Od idealizma ka materijaliamu, str.64.

15

Ibidem, str.

16

K. Marx, Bijeda filozolije, Kultura, Zagreb, 1964, str.63.

87.

XI

vzaiamna i jednaka korist u razmjeni. Time se ukida eksploatacija, to jest profit, interes i renta.
Politidka jednakost kao citj jest zablu.da, EtoviSe ona je zabluda i kao sredstvo. DruStvena organizacija bi podivala na
porodicanaa kao obliku grupiranja pojedinaca i opiinama
kao obliku grupiranja porodica itd. Utvrdivanje potreba za
proizvodnju i odredtivanje relativne vrijednosti svakog proizvoda obavljalo bi se preko opCinskih i mjesnih ureda.rz
Brayevo izvodenje organizacije razmjene kao oblika ukidanja eksploatacije slijedi, odnosno nastavlja Froudhon.
U svom dijelu Socijalni, si,stem (1831) Gray je prvi sintetidki izloZio teoriju o radnom vremenu kao neposrednoj jedi
nici mjere novca. Radno vrijeme sadriano u robama on
pretpostavlja kao neposredno druStveno i ono je unutarnja
mjera vrijednosti. Otuda se robe jedne prema drugima trebaju neposredno odnositi kao proizvodi druStvenog rada.
Jedna centralna nacionalna banka izdavala bi potvrde o rad.nom vremenu koje je utro5eno na proizvodnju raaliditih roba.
Proizvodad prima u razmjenu za robu ispravu o vrijednosti
i te banknote od jednog radnog tjedna, jednog radnog d.ana
itd. sluZe u isti mah kao uputnica na ekvivalent u svim drugim robama koje se nalaze u bandinim skladi5tima. Time je
svaka roba neposredno postala novac. Plemeniti metali tako
gube svoju povlasticu prema drugim metalima i zauzimaju
na trZnici mjesto koje im pripada, pokraj maslaca i jaja.
Banka svojim ukupnim mehanizmom regulira i samu proizvodnju.
Poslije februarske revolucije u Francuskoj Gray je poslao
francuskoj vladi memorandum u kojem poudava da Francuskoj nije potrebna orgatizacija rada, vei organizacija razmjene, diji se potpuno raztaden plan natazi u novdanom
sistemu koji je on izmislio.ta
17 U ovim rezoniranjima Marx nalazi rkljud za proile, sa,claSnje
i budude spise P. J. Proudhona<. Vidi: K. Marx, Bijed,a fil.ozofnie, K:uttura,

str.

63--69.

18 Dsvaka roba je neposredno novac. To je Grayeva teorija,
izvedena
njegove nepotpune i stoga pogre5ne analize ro'oe. nOrganskan konstrukcija uradnog novca( i DNacionalne banke< i rrrobnih stovari5tan
samo je prividenje u kome dogma pristaje kao sveopii zahon koji vlada
svijetom. Dogma po kojoj je roba neposredno novac, ili u njoj sarlriani
posebni rad privatne individue
neposredno druStveni rad, ne postaje,
naravno, istinita time Sto jedna -banka vjeruje u nju i prema njoj postupa. U takvom sludaju bi, Stovise bankrotstvo preuzelo utogu praktidne
kritike. Ono Sto je kod Graya skriveno i Sto i za njega samog ostaje

iz

XII

Na te ideje o radnonx novcu i ulozi banke kao institucije
za organizaciju pravedne razmjene nastavljaju se Rodbertus
u Njemadkoj (1842) i Proudhon u Francuskoj (1846).
Medutirn, iako se Proudhon nadovezuje na misao Saint-Simona i Fouriera te na ideje Braya i Graya, tazvoj francuskog
druStva poslije julske revolucije jest druStveno-historijsko
obzorje u kojem se formira Proudhonova socijalno-politidka
doktrina.
Julska revolucija ozr:adava konadnu pobjedu burZoazije
nad feudalizmom i podetak brZeg industrijskog razvoja u
Francuskoj" Otpodinje koncentracija kapitala koja ie se izvrSiti tek poslije 1850. godine. Nadma5ivanje zanatske i sitne
industrije oznadava ujedno i propadanje zarratlija, malih industrijskih poduzeia i sitnog posjeda uopie.le Postupno
Francuska prestaje biti zemlja sitnih vlasnika i sitne burilaozije. Sitna se buriloazija koleba nalazeii se u suprotnosti
s dvjema osnovnim klasama koje vode stvarnu klasnu borbu:
burZoaaijom i proletarijatom. Industrijska je buriloazija
sve do 1848. godine pod vlaSiu financijske oligarhije koja
dini usku socijalnu osnovu drZavne strukture. Pad akcionarskog druStva i vlast industrijske buriloazije privremeno biva
prekinuta vladavinorn L. Napoleona, pred dijim su kundakom sve klase, razvlaSdene i nemoine, kledale na koljenima.
Koncentracija kapitala i centralizacija industrije i cjelokupnog druStvenog organizma poslije 1850. godine ujedno oznadava definitivnu pobjedu i vlast industrijske buriloazije.
Tz temiltata februarske revolucije i julskog ustanka sitna
brrloazija zakljuduje da se politidkim sredstvima dru5tveni
problemi ne mogu rijeSiti, a pogotovu da ona ne moZe pobolj5ati svoj poloZaj. Pobjeda industrijske btrZoazije razbila
je sve njene iluzije. Apeli na staro jedinstvo burZoaske klase
ostaju nezamijeieni i sitna burioazija poku5ava da za sebe
tajna, naime da je radni novac ekonomski zvudna fraza za skromnu Ze"
novac, s novcem razmjenska vrijednost, s razmjenskorn
vrijednoSiu roba, a s roborn burZoaski oblik proizvodnje, to otvoreno
kaZe nekolicina engleskih socijalista koji su pisali djelomidno prije a
djelomidno poslije Graya. A gospodinu Proudhonu i njegovoj Skoli o*
tavljeno je da degradaciju novca i uznesenje robe ozbiljno propovijedaju kao jezgro socijalizrna i tako socijalizam svedu na elementaran nesporazum u pogledu nuZne veze izmedu robe i novca.n (K. Mam, Oszooi kriti.ke politiike ekononxiie, drugi deo, K. Marx, F. Engels, Dela,

lju da se odbaci

tom 20. str. 382-383.)

rs R,. Pavidevi6,, DrZ,aDe

1969.

str.

kao konfederaci.ja lcomuna, IIVIRP, Beograd,

211.

XIII

razuman poredak traZi u projektima ekonomskih reformi
nadajudi se da ie ih lourZoazija ipak blagosloviti, dime bi se
omogudilo konstituiranje razumnog, pravednog i slobodnog
poretka.
Pierre-Joseph Proudhon rodio se 1809. u Besangonu, mjestu vinogradara, sitnih vlasnika i obrtnika. Kao sin propalog
sitnog seljaka koji nakon likvidacije posjeda * progutala ga
postaje badvarskim obrtnikom, on ie cijetog
hipoteka
- osjeCati nostalgiju
svog Zivota
za izgubljenim posjedom. Ne
rnireii se s propadanjem tog socijalnog sloja koji, kako to
kaZe Proudhon, Zivi iskljudivo od svoga rada i nikoga ne
eksploatira, on postaje i ostaje njegov ideolog.zo
Prvo znadajnije Proudhonovo djelo Qu' est ce que la propri6td? pojavilo se 1840. a zatim slijede: SEstdme d,es contradictions 6conomi,ques, ou Phi.losophi,e d,e ta misbre (1846)
Les Conlessions d'un Reoolutionnaire (LB4g), Id6e gdn4rate
d.e la Rduolution au XIX sidcle (1851), De la Justice d,ans la
Rduolution et dans L,Egli,se (1858), De la Capaci.te potitique
des classes ouarieres (1865) i Thdori.e de la propridt| (186il.
Proudhonova shvaianja imala su, joS za vrijeme njegova
Zivota, veliki utjecaj, ne samo u Francuskoj vei i u drugim
evropskim zemljama, osobito u Spanjolskoj, Italiji i Svicarskoj. I to ne samo na pristalice idejne i teorijske orijentacije kojoj je on rodonadelnik
vei i na
- anarhizma
- Blanqui
takve proleterske borce i mislioce
kao Sto su
i

donizarn je u Francuskoj imao neposredno prije i za vrijeme
Pari5ke komune, diji ie poraz na odredleni nadin i poraz pru'
donizma. Medutim, i ona suvremena teorija koju francuski
sociolog Bougeat naziva francuski socijalizam ima svoj izvor
i ishodiSte u Proudhonovoj doktrini.
'Proudhon nije samo rodonadelnik anarhizma, premda se

Utjecaj Proudhonovih ideja bio je najjadi za vrijeme prve
internacionale. Jedna od glarmih idejnih borbi u Internacionali vodila se izmedlu marksizma i prudonizma. poslije
kongresa u Bruxellesu (1868) utjecaj pmdonizma u Internacionali znatno opada.
Pobjeda marksizma nad prudonizmom u radnidkom pokretu Francuske uslijedila je tek stvaranjem Francuske
radnidke partije 1879. na kongresu u Marseilleu, od.nosno usvajanjem njenog programa u Havreu 1880, prograrna dija su
obrazloZenja pisana Manrovom rukomp Najveii utjecaj pru-

23 )rsrediSnja zvijezda oko koje se okreie svatt Proudhonova misao
jeste pravda. (G. Gurvitch, Les londateurs lrangais de la sociologi.e con'
temporainne, Paris, 11955, str. r11. Fravda kao unutrasnji pokretad, opii
zakon imanentan prirodi i dovjedanstvu, vjedita ideja koja se u histo'
riji ne mijenja, na moralnom je planu izvor dovjekove sposobnosti da
se na temelju razl)rna afirmira kao jedinka i vrsta. Temelj poBtovanja
ljudske organske pozitivne sposobnostli i osobenosti. Ona je zabo, a. ne
interes ni egoizam, osnovni pokretaE dovjedanstva. Na razini konstitu'
cije dru5tva pravda je poredak zasnovan na ravnoteii snaga, odnosa i
sredstava. rNjezin rnutualistidki i komutativni princip osnova je sociialnog poretka ostrobodnih transakcija i uzajarnnog jamstvaa. U slijedu
toga, na socijalnom planu, pravda je nesto vise od linteresa i radunatt,
ona je snaga duse koja realizira pravo; osnov ljudskog dru3tva, druStvene kohezije i zaiednidkog Zivota.
Pravda je, dakle, legitimacija opie svijesti i opie savjesti nove revoluoije. Pravda primijenjena na ekonomiiu iest socijalizam. trravda je,

njegov individualistidki anarhizam bitno razlikuje od onog
koji ga slijedi, to jest kolektivistidkog (Bakunjin, Kropotkin), vei i zadetnik reformizma u radnidkom pokretu.

,
Na tragu utopista i francuske filozofije XVIII stolieia
Proudhon smatra da druStvo i odnose u njemu treba urediti
prema ljudskoj prirodi. Vrhovni je princip dovjekove prirode za Proudhona pravda i otuda je ona ne samo osnova
za vrednovanje sadaSnjosti i buduinosti, vei i princip na kojem se treba organizirati novi poredak.2s Princip pravde
imanentan je svakom individumu, on je njegova unutarnja snaga, a ne neka vanjska sila. Pravda, dakle, ne proizlazi
izvana nametnutim autoritetom niti iz dru5tva i odnosa u
njemu, i otuda je bit dovieka i njegove druStvenosti u njemu
samom. Drugo je bitno svojstvo dovjeka rad. Kao i pravda,
i rad je apsolutno dan. To znadi nepromjenljiv je i vjedan.

Lafargue.2l

20 R,.
168.

zr

Garaudy, Karl Md,rq Skolska knjiga, Zagreb 19?6., str. t6Z do

Vidi, M. VojnoviC, Socijalizam i, reoolucionarnd akciie, I\t,Fi,p,
i M. Joka, Pdul Lafargue, IMRP, Beograd., 1974,

Beograd, 1975, str. 87

str.

18.

22

xrv

[1,.

Garaudy, cit. djelo. str.

186.

Proudhona, ne samo sintetidka kategoxija za poimanje dovjeka i
i zakon univerzuma. Filozofija, logika, etika, estetika itd'
onoga Sto je bilo i onoga sto ie biti. (VLdi, De la Justice.. ' t. I. str. 80,
124, Y25, La Guerre... t.II. str.153.)

u

druBtva veC

xv

Pravda i rad su, dakle, bitna svojstva dovjedanstva, svojstva
koja se ne ukidaju i ne mijenjaju, koja traju vjedno. "
stvarnost, to jest druStvo, utreba mjeriti prema
-Otudapravdet<.zn
pravda i dostojanstvo su u nama samima;
principu
oni su identidni i solidarni. Spoznaja, po5tovanje i onrana
dostojanstvena u sebi samome i u osoni drugoga jest pravaa.
Spoznaja pravde, a tirne i afirmacija Aov3eta tao inldividuuma i vrste, ostvaruje se preko taztJrfla.z5
temeljna pretpostavka pravde jest sloboda i to slo4likao
-boda
slobodni individuum koji podrazumijeva poJto
vanje dostojanstva drugoga i principa Jofidarnosti u AruStvenom zivotu.e0 Poredak koji iz tih svojstava dovjeka proizrazi
jest efekt individualne volje, rada i razumagt Njegov je je.
_dini princip stobodni individuum. Individuu* jjprf. sio.
bodan kad spozna pravu prirodu i postupa u skladu-s njom.

sloboda individuuma nespojiva je blo s kakvim autorite[om,
nasiljem i ugnjetavanjem. To znadi da slobode ,"*, oraj"
gdje postoji nejednakost. Jer, jednakost proizlazi iz pravdl,
iz urodenih osobina ljudi, iz identidnosti razuma i teilnje za
oduvanje dostojanstva.ss Ona se odituje u pravu inaiviauuma da raspolaZe cjelokupninn proizvodom svoga rada, to
znadi njena je bit u socijatnoj slobodi dovjeka ku6 p"i;;iil;
vlasnika, privatnog proizvodlada, to jest privatnog individu-uma.

Proudhon, De Id Justice d.ans Rdaolution et dans L,Egtise,
- .ro lJ,
Paris,
1930. t. I. str. 413.
rE Ibidem, 423.
20_Polaziste i princip-organizacije
druStva, u proudhona, jest stobo.
da. sloboda ogranidena sloibodorn: uza5am,ost i reciprodnosi

,"rir""tezi.

Princip sl,obode ostvaruje.se,
,til1i. f"i"ro"rr"iffi
_dakle, u socijalnoj
l<olektivnog ra,uma, koji j_e 'slo,bocla
sama" "u soti:afnu etonoiniiiri"#
baclvanJem. rsocijarnih posljedican iz t<apitatistiot"L pio"esa -;;;jt*;
organiziranjem druStva na principu stobbde _ federatizma.
_ .r, !:{,Proudhon, Id6e gd.ndrate d,e ta Rdootution au XIX sidcte,

Faris,

1944.

str.

203.

De Ia Justice... t. I. str. 423.
Iz identidnosti razurrma u. svih ljudi i osjeiaja po5tovanja dostojanstva. proiztazi jednakost. eovjekova sktonost za
i.;t i ;;;;;-janstvo dovjeka, apsolutna je. Zbog toga, unatodiriira;anje
svim prividnim f<ofetaostaje
na
stanoviBtu
privatnog
vtasrii5tva i privainiir
lIl1l:^P.g:dhon
rnreresa. uzaJarnno poStovanje interesa i dostojanstva; post&anje
za
poBtovanje, jamstvo za jamstvo, usluga za uslugu _
mutualizam, jest
jednakost. Jednakost vlasnistva i inieresa
pravde u socijalnoj zbiji.
- o-stvarivan;e moraia'zs

XVI

Sada5nji druStveni poredak nije, pokazuje Proudhon, poredak pravde, siobode i jednakosti, vei poredak opieg i progresivnog zla. Da bi se stvorio pravedan poredak, druBtvo
treba organizirati na njegovim prirodnim principima. Fut k
tome jest uklanjanje proturjednosti sintezom ili uravnoteZenjem dvaju proturjednih elemenata koji postoje u dru5tvu:
proizvoda
prirodnih principa i negativnih
pozitivnih
izodnosno sinteza ili uravnote1enje
ljudske konstrukcije,
medu dru5tvene i politidke konstitucije.
Francuska revolucija nije uspjela, smatra Froudhon,
ostvariti poredak pravde i slobode. RuEeii feudalni poredak,
ona je veliki pohod zavrSila u potitidkoj konstituciji, to jest
u bankrotu revolucije i revolucionaraPs Ekonornska organizacija dru5tva ostala je netaknuta. Politika je nadvladala
ekonomiju, konstituirajuii proturjednost izmedu rada i autoriteta, slobode i poretka,'to jest politidke ekonornije i poli
tike. Smisao revolucioniranja i druStvenog razvoja Proudhon
ne vidi u sferi politike, ved u domeni socijalne ekonomije,
to jest ostvarivanja druStvene konstitucije. Politidka je konstituqija, smatra Proudhon, pogreSan proizvod ljudskog
uma.ao Ona podiva na principu autoriteta, suvereniteta i nasilja nad pojedinsima. TraZiti njenu bit bespredmetno je, jer
je autoritet kao i boZanstvo stvar vjere, a ne stvar spoznaje.
Politidki princip
dr*ava, izgraden je, pokazuje Proudhon,
u ldde gdndrale -de la R6.tsoluti.on au XIX siitcle, na ovim
dogmama: prvobitna pokvarenost tjudske prirode; bitna nejednakost Zivota, vjedni karakter suprotnosti i ratova i fatalnost bijede.
Iz tih dogmi nuino slijedi: neophodnost drilave, to jest pokornost, rezignacija i vjera. A otuda proizlazi podjela naroda
na klase ili kaste koje su jedna drugoj podredene, svrstane i
pretvorene u piramidu na 6ijem se vrhu nalazi vlast; administrativna centralizacija; pfavosudna hijerarhija; policija;
vjerski obredi. U zemljama gdje postoji, odnosno gdje prevladava demokratski princip, tome se jo5 moZe po Proudhonu dodati: podjela vlasti; intervencija naroda u vlasti
preko parlamentarne demokracije; brojne varijacije izbornih sistema; dvodomni sistem, izglasavanje zakona i potvrda
fiskalne politike u narodnim skupitinama; i prevlast veiine.

.

2s ldde..
str. L27.
30 p.-J. proudhorl, Les

str.

Confessi.ons d'un Rdoalutionrwire, paris, 1929.

218.

XVII

politidke
Taj sistem vlade
drZave
ima
- ali on timekonstitucije
teZnju da se sve vi5e-komplicira,
ni osobama ni
vlasni5tvu ne pruZa veie garancije niti ne postaje moralniji.
Njegov je cilj: prosvjeiivanje i opravdanje pokornosti gradana drdavi; pokornost siromaha bogataSu; obidnog dovjeka plemiiu; radnika parazitu; laika sveieniku; burZuja vojniku.
Zato je prvi dlan tog sistema odaj, a posljednji smrt.
Drilava je, dakle, organizam za odtLuranje nejednakosti,
potdinjavanje i ugnjetavanje ljudi. To nije prirodni red stvari koji treba postojati u skladu sa svojstvima dovjeka. Ona
je zato kodnica da se organizira pravedni poredak. Ali ako
drLava proizlazi iz ekonomske nejednakosti i neravnoteZe interesa, ona je u isto vrijeme organ eksploatacije, potdinjavanja i nasilja. Medutim, druStvena je nejednakost, kao i dr1ava, sludajnost, a ne zakon druStvenog razvoja. Zbog toga nije
dovoljno reii da je drZava nuZno zlo, ved i to da zlo treba
ukloniti i dati odgovor na pitanje kako to udiniti. DosadaSnji
tok historije pokazuje, smatra Proudhon, da se to ne moZe
ostvariti sredstvima politidkog revolucioniranja i politidke
akcije. MoZe li se to ostvariti demokratizacijom politidke
konstitucije druStva? Ne, jer ne postoje dvije vrste upravljanja, kao Bto ne postoje ni dvije vrste religije. rNarod nema
veie svjetovno pravo u drZavi nego u crkvi, njegova se uloga sastoji u tome da s1uSa i vjerujec.sr U takvom sistemu
narod nije suveren, jer su sva njegova prava prenesena na
organe s kojima on nema nikakve veze; opii izbori su lakrdija, a direktno zakonodavstvo i direktna uprava iluzije.
Jedina je moguinost i nada napu5tanje iluzije jakobinizma i
ostvarivanje politidkog i dru5tvenog cilja i principa: nikakve
partije. Nikakva vlast. Apsolutna sloboda dovjeka i gradlana.
Anarhija.
S one strane stare politike i stare religije dru5tvo postupno ostvaruje svoj novi poredak, vlastiti organizam, ostvarujuci druStvenu konstituciju koja za principe ima: beskonadnu mogudnost usavrSavanja jedinke i vrste; dasni karakter rada; jednakost Zivotnih moguinosti; istovjetnost interesa; prestanak antagonizma; sveopii karakter blagostanja,
suvremenu vlast razuma, apsolutnu slobodu dovjeka i gradanina. Glavni su oblici njenog ozbiljenja; podjela rada kojom
se klasifikaciji naroda po kastama suprotstavlja klasifikacija
3t ldde. . .

XVIII

str.

183.

po radinostima; kolektivna snaga, princip radnidkog udruilenja, koja je zamjena vojsci; trgovina, konkretni oblik ugovora koji zamjenjuje zakon; jednakost u razmjeni; konkurencija: kredit koji centralizira interese kao Sto je hijerarhija
vlade centrallzirala pokornost; ravnoteZa vrijednosti

i

vlas-

ni5tva.&2

Ako je stari poredak zasnovan na autoritetu i vjeri, to znadi utemeljen po boZanskom pravu, novi je zasnovan na spontanoj djelatnosti industrije suglasno s druStvenim i individu-

ah:im razumom, to jest on je po ljudskom pravu. Politidki
poredak je poredak zakona, a ekonomski poredak, poredak
ugovora. Temeljne principe i razlike izmedu politike i druStvene konstitucije Proudhon ie, u svom glavnom djelu, Idde
gdndrale de Ia R|oolutiton au XIX si.dcle, sintetizirati ovako:
organizacija; umjesto zakona
umjesto vlada
- industrijska
politidke vlasti
snage;
ugovori; umjesto
- ekonomske
-umjesto starih klasa gradana, plemstva
i onih koji nisu
plemstvo i proletarijata
kategorije i specifidnosti funkcije
poljoprivrede, industrije,- trgovine itd; umjesto jarme snage
kolektivna snaga; umjesto stalne vojske
- industrijska
-udruZenja;
istovjetnost interesa;
umjesto
umjesto policije
politidke centralizacije
ekonomska
centralizacija. To je
- duboko intelektualno jedinstvo,
poredak bez funkcionara,
intelektuaL:a centralizacija ekonomskih snaga. Otuda je druStvena konstitucija imanentna dovjeku i njegovim svojstvima.
Ona je novi poredak, poredak zasnovan na organskoj vezi
slobodnih i suverenih individualnih volja koji se ostvaruje
preko harmonije njihovih interesa, a ne u umjetnoj centralizaciji Sto je ostvaruje drZava.gs Time se ukidaju klase i klasni
antagonizmi, a sporovi izmedu slobodnih individuuma rjeSavaju se sporazumno, a ne bunama, revolucijama i nasiljem.
Ukida se vladavina dovjeka nad dovjekom, jer je ukinuta
eksploatacija dovjeka od strane dovjeka. Taj je poredak reallulacija Proudhonovih postavki: izvan dovjedanstva nema
boga. Izvan slobode nerna vlade. To je socijalizam koji je
suprotan vladarskom sistemu: to je rastvaranje centralizirane i autoritativne drZave u ekonomskoj strukturi druStva;
to je anarhija gdje je sloboda majka poretka.
Poredak i sloboda, autoritet i rad, politika i ekonomija
u suprotnosti su. DruStvo je u sveopioj krizi. Jedini je izlaz
32
33

Ibidem, str. 208.
lbidem, str. 328.

xrx

revolucija. Ona proizlazi iz nuinosti, prirode stvari, neminovnosti dogadaja, iz porasta potreba i ideja, i njoj se suprotstavljati jest zlodin. Dru5tveni je razvoj za Proudhona slidan
evoluciji prirode. To je organsko stvaranje novoga prema
vjednim zakonima rada i logici dovjedanstva. Revolucija je
zato organska i stvaraladka ekspanzija organske snage, razvitak druStva iznutra prema vani. Spontani razvoj, intimno
konstituiranje druStva, preobraZaj onoga Sto se moZe preobraziti. Ona se zasniva na inicijativi masa, to je revolucija
na osnovl sporazuma gradana, revolucija preko slobode.
Iievolucija se izvodi iz utrobe naroda, iz dubine rada. Ona
je suprotna revoluciji preko diktature i despotizma, to jest
revoluclJi odozge.se Revolucija je za Proudhona legitimna
samo ako Je spontana, pacifistidka i tradicionalna.ss To je
proces koJl se ostvaruje legitimno uz suglasnost postojeieg
poretka I po njegovim zakonima i ustavu.so Otuda se Proudhon suprotstavlja starom i novom shvaianju komunizma
jer je on svrgavanje lidnosti u ime druStva. On je, po Proud349.

stt Froudhon pripada plejadi onih francuskih mislilaea kojima je
uatin ozbilJcnj& revolucije ili reforme, kako on podesto revoluciju irnenuJe tU noziva, blla omiljena tema. Tri su ishodisne toeke Proudhonova
poimunJu rovolucije: historizam
progresa; politika ekonomija
- ideja
rad I pravda; spontanost druStvenog
razvoja
i razum. Otuda
- instinkt
je u nJegovu djelu revolucija shvaiena kao organski
razvoj ili napredak
civllizociJo, provala organske snage (rada) iznutra prema van koja se
Iegitlmira spontano, mirno i tradicionalno. To je, dakle, regularno i
Iegitlmno hretanje progresa dovjedanstva dije je temeljno svojstvo i

odrednicu spontanost, a ostvanrje se na legalan i miran nadin. (Vidi, Dz
prlnclpe FCdCratil, str. 159). To da se u Proudhonovim spisima moie
proaitotl I to da je Dsila sine qua non reformin (Svstdme...I, str. 136);
da npored prava na rad postoji i pravo na pobunur< (de la Justice...
t. II, str.134), itd. ne moZe biti osnova za drugaiija razumijevanja i
interpretaciJu temeljnog Proudhonova stanovi5ta o karakteru i,nsredstvu
revoluclJen. Jer nasilje, ,)revolucioniranje odozgon, politika, itd. nije
utemelJeno u pravdi, pa samim time nije legitimno, a to znadi ne moZe
biti ni prlncip ni sredstvo revolucije.
30 IdAe. . . p. 428.
U pismu IVIanxu od 1?. marta 1846. Froudhon saZima svoja shvaianja ovako: rMi ne smijemo isticati revolucionarnu akoiju kao sredstvo
socija,lne reforme, jer bi ta toboZnja akcija bila prosto-naprosto obraia-

nje sili, samovolji, ukratko - proturjednosti, zato postavljam sebi
kombinacije vrabiti druStvu bogatstva
cilj: pomodu lzvjesne ekonomske
koja su otisla od njega., . Drugim rijedima okrenuti u politidkoj ekonomiji teoriju vlasniStva protiv vlasniStva da bi se osigurale sloboda

i

jednakost.tr

xx

honu, nepravedan, odvratna tiranija, jer porobljava individuume da bi oslohodio masu.
Jedino dru3tvo, masa, obdareno razumorn rnoZe samo sebe
revolucionirati, jer samo ono mor,e ta^rmno razviti svoje sposobnosti. Uostalom, sve su revolucije, kaZe Proudhon, izvedene spontano5iu naroda.l7 Jakobinizam je stanoviSte da su
dru5tvene revolucije cilj, a politidke revolucije sredstvo.
Otuda je za Proudhona politidka revolucija cilj, a socijalna
sredstvo. Cilj je revolucije ostvarivanje takvog poretka koji
ie iskljuditi eksploataciju i sve dohotke koji nisu rezultat
rada, to jest ostvarivanje druStvene konstitucije, i s njom
u skladu, i u njenoj funkciji, cjelokupne organizacije druStva.
To je poredak sam po sebi zasnovan na ravnoteZi interesa i
svojine: on se ostvaruje principom mutualizma u socijalnoj
ekonomiji i principom federalizma u dru5tvenoj organizaciji.
Mutualizam ili garantizam u ekonomiji, prenesen u politidku
sferu, dobiva irne federalizam. U toj jedinstvenoj sinonirniji,
zakljuduje Proudhon, dana je cjelokupna revolucija: ekonomska i politidka.ss
U skladu s tim shvaianjem dovjeka i dru5tva te dru5tvenog organiziranja i smisla i moguinosti revolucionarnog razvoja Proudhon poima klase i klasnu borbu. Za njega je
osnovni kriterij za definiranje klasa i odredlivanje klasne pripadnosti
Otuda za Proudhona u kapitalizmu
- dohodak.
postoje dvije
osnovne klase: burZoazija i radnidka klasa.
Izmedu tih dviju klasa nalazi se srednja klasa koja je radna
sT,Sxbjekt revolucije, za proudhona, jesu radne klase. Ili, druga-.. redeno, proletarijat,
Idje
srednja klasa i selja5tvo. (De ta Cap,cit6l. .

str.70). Takvo odredenje subjekta revolucije konzekvencija je Froudhonove polit-ekonomske teorije, odnosno primjene ideje (nadela) pravde
u socijalnoj ekonomiji. U njegovim se temeljima nalazi, dakle, ideja
jedne jedinstvene klase srednje pozicije, ideja jeclnakosti vlasn'ika istovjetnih prilika i moguinosti, ideja stapanja u jed.nu jedinstvenu klasu.
To je ne samo prevladavanje suprotnosti izmedlu proletarijata, srednjih
klasa i seljastva nego i suprotnosti izmedu njih i burzoazije. ,(De td,
Capacitd... str. 69 i 101.). ili, joS dubtje, to je produkt proudhonova
slijeda prosvjetiteljske vjere o jednakosti svih ljudi u razumu i sreii.
Iladne klase, pojmljene kao srednja klasa, klasa srednje pozicije, jest,
dakle, ona historijska snaga kod koje je sloboda pohranjena. Evolucija
Proudhonova shvadanja subjekta revolucije od opCeg pojma naroda,
preko proleterskih grupacija povezanih sa srednjom klasom do saveza
radnika i seljaka (De Ia Capacit6... str.69) kreiu se unutar toga temeljnog odredenja subjektivne snage revoluoije.
38 P.-J. Proudhon, De la Capaciti politique des ciasses outsridres. pa-

ris,

1927.

str.

198.

xxI

klasa kao i radnidka, ali s obzirom na svoj dohodak ipak
sadinjava donji sloj burZoazije. Klasna borba odvija se izme'
du bogatih i siromaSnih i proizlazi iz suprotnosti njihovih
interesa. Medutim, klase i klasna borba, kao i politidka
konstitucija kojoj pripadaju, rezultat su pogreSne organizaprirodno stanje nije razcije druStva. Pravedan princip
liditost, vei jedinstvo interesa -klasa, jer izmedlu bogatih i
siromaSnih postoji zajednidki interes, a on proizlazi iz teLnje
dovjedanstva da se organizira pravedan poredak koji podrazumijeva ukidanje kapitalistidke eksploatacije i svakog najamniStva. Moguinost ozbiljenja te ideje Proudhon vidi u
klasnom kompromisu, to jest u uspostavlianju umjerenog
vlasni5tva i bogatstva u druStvu i to preko poopienja srednje klase.so To je, kako ie on reii, udovoljavanje interesa
proletarijata bez naru5avanja stedenih prava burZoaske klase.
To izjednadavanje, uravnoteZenje ili klasno izmirenje ne moZe
se ostvariti sredstvima revolucionarne akcije, vei samo sporazurnno. Burioazija ie to izmirenje prihvatiti jer je ono
zasnovano na principu pravde, a i zbog toga Sto joj, historijski gtedajuii, prijeti opasnost od proletariiata. Za sporazum s burZuazijom proletarijat treba pripremiti i to prosvjedivanjem. Klasno izmirenje znadi: povratak burZoazije u
i'to Les Conlessiozs . . . str. 354.
Iza gromoglasne Proudhonove maksime lvlasni5tvo je kradlaa (iskovao je Zirondist Brissot de Varville) krije se Proudhonov program: oz-

biljenje svojinske jednakosti na razini srednje pozicije.

Proudhonova

kritika vlasnlstva, unatod svim modifikaoijama, u njegovu razbarusenom djelu, izrai,ava, ukratko, svu misao: Ne ukidanje vlasni5tva kao

vlasniStva, veC ukidanje ,Dnovog feudalitetaa, vlasnistva kao monopola
uvjeta, sredstava i rezultata rada njezinim raspodjeljivanjem, na principu
jednakostri i solidarnosti, na sve radne elemente dru5tva. Ujednadavanie
zal,og je i Stit progresa: socijalne ravnoteZe, pravde i rada. Time se odstranjuje elementarna socijalna nepravda: pravo vlasnika nad sredstvima za proizvodnju da prisvaja vi5ak vrijednsoti od radnika, proizvodada; ukidanje povla5tenih koji ne rade, a imaju. Ostvaruje se pre'
raspodjelorn vlasni5tva, druStvo onih koji ra.de, a time imaju' Otuda
proizlazi pravo radnika, proizvodlada, na puni proizvod svoga rada, i
zato je, za Proudhona, socijalizam spas-oduvanie-oslobadanje principa
vlasni3tva. Dakle ukidanje vlasni3tva u Proudhona je: ukidanje prisvajanja vi3ka tudteg rada ozbiljenjern srednje vlasnidke pozicije. Time
vlasni3tvo pripada svima koji mde i postaje neSto prirodno.
(Pored Proudhonovih spisa @u'est-ce que La propriile i Deuilerae
nbmoire sur ta propri6t6, vidi, Le droit au trauail et k droit de propridtd,
Oeuures complbtes de P.-J.Proudhon, nouv. 6d. M.Rivibre, Paris, 1933.

La guerre et la pait, Libr. Int. Faris, 1369, tom
Thdorie de la propridrd, isto izdanje, 1866, str. 198.)
str.

447,

X)!II

II str. 172, i

okvire starog jedinstva i odricanje proietarijata od ideje revolucionarne vlasti i revolucionarne diktature. Otuda ie
Proudhon svoju socijalno-politidku doktrinu saZeti u zakljudku: izmirenje to je revolucija, videii u njemu ozbiljenje
svoga cilja: oduvanje
srednje klase od propadanja i njeno
inauguriranje u snagu, um i princip novog poretka.
rr.

Nastavljajuii se na svoje prethodnike, osnovnu ekonomsku snagu, to jest osnovu druStva, Proudhon vidi u razmjeni
o kojoj ovise proizvodnja i cjelina druStva i odnosa u njemu,
jer vrijednost ne proizlazi iz proizvodnje, vei iz prometa.
rUstanoviti pravdu u razmjeni, regulirati opticaj, znadi istodobno regulirati potroBnju i proizvodnju i preobraziti i
vlasni5tvo i najamninu<.ao Otuda je za Proudhona vrijednost
(razmjenska) ugaoni kamen ekonomske zgtade,4t a osnovni
oblik kapitala kamatonosni kapital. Za njega svojstvo svih
proizvoda da s1uZe dovjekovu odrZanju jest upotrebna vrijednost, a njihovo svojstvo da se medtusobno razmjenjuju jest
prometna vrijednost. Pitajuii se kako upotrebna vrijednost
postaje prometnom vrijedno5iu, Proudhon iz toga procesa
iskljuduje troSkove proizvodnje i konkurenciju da bi tro5kove
proizvodnje uveo kao sintezu upotrebne i prometne vrijednosti. Time troSkovi proizvodnje postaju sintetidka ili konstituirana vrijednost. Iskljudujuii konkurenciju i pretpostavljajuii unaprijed korisnost proizvoda, zakljuduje da je samo
rad izvor vrijednosti. Prema tome, vrijednost svakog proizvoda utvrctuje se prema radu utro5enom za njegovu proizvodnju. Mjera rada jest vrijeme.nz Konstituirana vrijednost
jest vrijednost nekog proizvoda, a ona se, dakle, konstituira
radnim vremenom sadrZanim u proizvodu. Time se osigurava ekvivalentna tazmjerra, to jest postiZe se to da v razmjeni svaki proizvodlad dobiva pun proizvod svoga rada. Da
bi pomoiu konstituirane vrijednosti zasnovao novi socijalni
poredak, Proudhon toj teorijskoj osnovi dodaje i praktidnu
4a
41

Oeuvres choisies, str.;134.
P.J. Proudhon, Systdrne des Contradictions dconomiques, F]afis,

[.

1923, t.
str. 90.
az Ibidem, str. 113.

X)(III

nadgradnju: organizaciju banke za tazmienu. Banka odreduje vrijednost robama na temelju radnog vrernena koje je
u. njih utroSeno.
Do cijene proizvoda banka dolazi na temelju iskustva u
proizvodnji pojedinih roba. Ona osigurava da svaki proizvodad dobiva pun proizvod svoga rada. O vrijednosti poiedinih
roba banka izdaje potvrde koje omoguiuju kupovinu roba,
bilo u banci, bilo kod drugih proizvodada. Tako svaki proizvod postaje tekuii novac i time je novac kao novac suviSan. Banka ornoguiuje uzajarnno kreditiranje i to kreditiranje bez kamata. Time Proudhon dolazi do kraja svoiih
zarnisli: ukinuie karnata osnova je novog poretka. fz te
konstrukeije on izvladi svoje egalitarne principe i reformatorske ideale: ukidanje nejednakosti i eksploatacije, jer se
razmjenjuje jednaka vrijednost za jednaku vrijednost, odnosno odgovarajuii rad za odgovarajuii rad. Nestaju klase i
klasne suprotnosti; ukidaju se kapital, profit i renta i kapitalistidki nadin proizvodnje.
Radne mase postaju pozitivno i efektivno suverene, jer
im pripada cijeli ekonomski organizam: rad, kapital, kredit,
vlasniBtvo, bogatstvo. One su gospodari organskih funkcija
druStva i time zbiljski subjekti zajednice.ae
Kraj proizvoljnosti i anarhije cijena, to jest konstituiranje vrijednosti, dovodi Proudhona do zakljudka da prirratno
vlasni5tvo ne samo Sto nije kradla, vei je izraz odgovarajuiih pravednosti. U privatnom vlasni5tvu postoje istodobno
nepravda i sloboda. Pomoiu uravnoteEenja dru3tvenih odnosa moguie je smanjiti nepravdu u korist slobode. UravnoteZenje vlasni5tva nije njegovo ukidanje. Vlasni5tvo okruZeno garancijama, odnosno uravnoteZeno, kao sitni posjed, jest jamstvo slobode, jer jedino vlasniStvo rodeno iz
autonomije razurma i poStovanja individualnih zasluga osigurava neovisnost i proporcionalnost.Er ZemljiSno vlasni5tvo i vlasniStvo nad stanovima trebaju biti individualni.
Na temelju konstituirane vrijednosti i organizirane ekvivalentne razmjene ekonomske, organske snage druStva, organiziraju se na principu mutualizma.as Mutualizam ili ideja
4s

De la Capacitd. . . str.

44

Oeuures chaisies,

as

ldie... str. 276.

XXIV

str.

pravde u ekonomiji jest uzajamnost, sredina, uravnoteienje,
pravedna rz[zmjena, to je usluga za uslugu, vrijednost za vti'
jednost, krediti za kredit, garancija za garanciju.as On je rieBenje svih druStvenih proturjednosti i, uz pomoi njernu svoj'

stvenih institucija, princip druStva, odnosno njegov zakon.
To je socijalni ugovor kojim svaki gradanin stavlja na
raspolaganje druStvu svoju ljubav, ltm, rad, usluge, svoje
produkte i svoju imovinu u zamjenu za Zrtve, ideie, radove,
produkte, usluge i imovinu drugih ljudi, a pri tome se razmjeri prava svakoga odreduju vrijednoSiu njihovih doprinosa. Taj ugovor treba da bude slobodno prihvaien i potpi'
san od svakog sudionika i on ostavlja svakome tko ga zakljuduje cjelovitost, to jest integritet njegovu radu, dobrima
i vlasniStvu. To je organska veza slobodnih i suverenih individualnih voija zasnovana na dogovaranju i harmoniji interesa. To je poredak slobode.
IrIa tom principu organiziraju se i djeluju industrijske i
poljoprivredne asocijacije. Industrijske asocijacije ( radriidha
dru-3tva), t<onstituirane na temelju dobrovoljnog sudjelovanja pojedinaca koji ugovorima formiraju kolektivno viasni5tvo, dine osnovu organizacija rada i proizvodnje u velikim inclust:rijskim poduzeiima. Asocijacija je u odnosu na drZavu
potpuno neovisna. Njen je bitni karakter partikularizam.At
UdruZeni, slobodni i ravnopravni proizvodadi raspolaZu koiehtivnim vlasniStvom u skladu sa svojim potrebama i interesima, a svaki radnik ima odgovarajuii udio u vlasni5tvu.
Odluku u asocijacijama donose kolektivi. Industrijske asocijacije ugovorima zasnivaju odnose s drugim druStvima i pojedincima tvoreii time ekonomsko jedinstvo, aii zadrilavajuii
individualnost i slobodu. Time industrija formira industrijsku federaciju. Zemljovlasnici formiraju svoju asocijaciju
preko zadruga i komuna. Ugovorima industrija i poljoprivreda formiraju industrijsko-poljoprivrednu federaciju.
Tako je Proudhonov sistem organske organizacije druBtva
izgraden i on ie zakljuditi da se sve njegove ekonomske ideje
mogu saZeti u tri rijedi: industrijsko-poljoprivredna federacija. Jer, industrijsko-poljoprivredna asocijacija omoguiuje
radniku da bude individualni stvaralac i slobodna iidnost, a
nadnidaru da postane gospodar.

216.

116-117.

48

47

De la Capacitd. . . str.
Ibidem, str. 189.

132.

xxv

4-

viSe

Iz ekonomske organizacije na osnovama mutualizma
Proudhon izvodi politidku organizaciju druStva. Vlada je
sistem garancija: isti princip uzajamne garancije koji svakome treba osiguravati obrazovanje, slobodno kori5tenje vlastitih sposobnosti, obavljanje posla, uZivanje njegova vlasniStva,
razmjenu proizvoda i usluga i time osigurati svim pripadnicima druStva podjednako: rad, pravdu, mir, jednakost i
umjerenu vlast3s
Federacija je, za Proudhona, ugovor kojim se jedan ili
viSe starje5ina porodice, jedna ili viSe komuna, jedna ili
viSe grupa komuna ili drilava, obavezuje reciprodno i ravnopravno za jednu ili vi5e odredlenih stvari koja obaveza dolazi
tada iskljudivo u nadleZnost delegata federacije.4s Prema ugovoru, politidki suverenitet, gradanska vlast i kooperativni
utjecaj koordiniraju se izmedtu oblasti, kotara, komuna, itd.
Jedinstvo je sadrZano u pravu koje jedna drugoj daju razne
grupe: da uzajamno upravljaju same sobom, da se prema
svojim susjedima ponaSaju u skladu s odredenim principima;
da se medlusobno Stite u interesu vlastitih pothvata i pomaZu
u nevolji. Vlada tako bdi nad izvrSavanjem ugovora i pobolj5avanjem opCe stvari.5o Time mutualizam i garantizam
prenesen u politidku sfenr dobiva ime federalizam.sr Poftika
je dakle, rezultat ekonomije. Politidki i ekonomski poredak
jedan su te isti poredak, jedan jedini i isti sistem zasnovan
na jedinstvenom principu uzajamnosti.rz Federalni ugovor
zasniva se na principu suverenosti svake jedinice u odnosu
na zajednicu, odnosno na suverenosti naroda, dovjeka i gradana. DrZava je konfederacija tih zajednica. Jedinice federacije mogu iz nje istupiti i raskinuti ugovor, ad libitum.rs
Suverenitet ugovarada sluZi kao pozitivna garancija za slobodu drZava, komuna i jedinica, jer svaka centralizacija donosi tiraniju umjesto slobode. Time je, za Proudhona, konstituirana efektivna suverena vlast radnih masa koje vladaju
i upravljaju kao kolektivne snage. Stoga ie zakljuditi da to
aa lbidem, str. 197.
4e Dr\aua kao konlederacija komuna,
so De la Capacite. . . str, 198.

u lbidem,

fbidem, str.
sa Ibidem, str.
52

xxvl

str.

137.

nije apstraktna narodna suverenost kao u Ustavu iz

ili kao u Iiousseauovu

Centralnu vlast u federaciji ima skupStina federacije
(konfederacije) koja je sastavljena od delegata drZava, to
jest prirodnih organa lokalnih interesa. Oni iznose, zastupaju
i brane interese i stavove svojih provincija, odnosno komuna,
ali su prirodno upuieni na izmirenje, ura'rnoteilenie, to jest
dono5enje odluka koje su naibolie za sve, i to postiZu uskladivanjem.ss Skup5tina je zakonodavno i izvrBno tijelo u poslovima koji su predvideni federativnim ugovorom. Federacija ima budZet i federalnu armiju koja sluZi samo za poslove federacije, odnosno konfederacije. Proudhon je smatrao
da svaka konfederacija mora imati zajednidko trZi5te i ca'
rinsku uniju u kojoj bi, uz odgovarajuia ogranidenja, vladala sloboda razrnjene i snivao je o siedinjenim drZavama
Evrope kao konfederaciji konfederacija.
"-Osnovna je prirodna jedinica druStva, za Proudhona, porodica. Sastavljena ie od dlanova neiednakih sposobnosti, to
jest Zena i djece koia do punoljetnosti nisu sposobna za
proizvodnju i upravljanie. Sto se tide proizvodnje i upravljanja, Zena se, kaZe Proudhon, ne uraeunava, ona je dodana
svojem muZu. Otuda je za njega brak zajednica moii i ljup'
kosti. Moii mu5karca i ljupkosti Zene.
Buduii da u porodici nema ekonomski jednakih i ravno'
pravnih dlanova, to se ona ne zasniva na principu mutualiz'
ma, vei na principu prirodnog, moralnog autoriteta starje'
Sine porodice. U Sire asocijacije porodica se ukljuduje na
osnovi ravnopravnih ugovora.
Ko nuna je prirodna zaiednica i osnovna dnrStveno-ekonomska i politidka zajednica. Ona je, za Proudhona, kao i
dovjek, jedno suvereno biie,s0 suverena zajednica slobodnih
i suverenih individuuma, to jest starje5ina porodica ili gradana. Komune su drZave same, sa svojim sudstvom, administracijom, upravljanjem, zakonodavstvom itd. Od1uke Sire
zajednice vrijede za komunu samo kad ih ona prihvati. Najvi5i je organ u komuni municipalni savjet, a to je predstavnidko tijelo izabrano od svih gradlana i starjeSina porodiee
izabranih neposrednim glasanjem.
rq lbidem,

215.
207.

L793.

Dru1ttsenorn ugoaotu.s4

55
58

Ibidern, str.

str.

216.
279.

lbidem, str.

285.

XXVII

Sire teritorijalne grupe su provincije ko.!e ujedinjuju
ljude sa zajednidkim narjedjem, obidajima, kulturom, religijom, itd.
Princip autoriteta i princip slobode za Proudhona su dva
opia principa koji odreduju sudbinu dovjeka i svijeta. Princip autoriteta ostvaruje se u porodici, produiuje u patrijarhatu, civitasu, monarhiji i teokraciji, dok je princip slobode
oliden u ljudskoj lidnosti, i kao Sto je duh suprotstavljen
materiji, tako je sloboda suprotstavljena autorirtetu. Potitidki
r.rgovor je suglasnost individualnih slobodnih i suverenih
volja i lidnosti. Otuda Proudhon izvodi ideju federacije suprotstavljajuii autoritetu, politidkoj drZavi, prinudi, reprezentaciji itd. slobodnog individuuma, slobodu, pravdu, komunu i federaciju.
Zato je za njega federalizam politidki oblik dovjedanstva
jer predstavlja prirnjenu rnutualizma i el<onomske solidarnosti na najviSem nivou.
).

Za razumijevanje i kritidku valorizaciju Froudhonova
djela, njegovih poruka i pouka, pa i kritidko vrednovanje
onoga Sto se kao ideologija i pokret naziva prudonizam, kritika Proudhonovih spisa pisana rukom njegova suvremenika
Karla Marxa jest nezaobilazna.
Za Proudhona politidka je ekonomija prava znanost; znanost koja je osnova, ne samo razumijevanja i kritike modernoga dru5tva i njegova ustrojstva vei i poimanje principa i
moguinosti ozbiljenja pravednoga druStva.sz Marxova kritika
Proudhonova djela usmjerena je na to temeljno ishodi5te i
osnovu Proudhonova nauka.
Kritidkom analizom prvog znadajnijeg Froudhonova spisa
Qu'est-ce que la propri6t658 Marx je pokazao da odgovor na
De la Creation. . . str. 392.
U pismu Schweitzeru (1865) Marx o o\rom Proudhonovu djelu,
prije kritidkih napomena, pi5e: r0no je epohalno ako ne novim sadrLajem, a ono ipak novim i smjelim nadinom da se sve kaZe. U djelima
francuskih socijalista i komunista koje je on poznavao ,propri6td, je
bila ne samo mogostrano kritikovana, vei i utopistidki 'ukinuta,. U
ovom djelu Proudhon se odnosi prema Saint-Sirnonu i F,ourieru otprilike
kao Feuerbach prema Hegelu... U tom Proudhonovom spisu stil je,
ako se tako smijem izraziti, muskulozan; taj stii smatraxn za glavnu
zaslugu toga spisa. Vidi se da Proudhon samostalno pronalazi dak i
tamo gdje samo reproducira staro, da je njemu samom biio novo ono
57
58

XXVIII

pitanje Sto je to suvremeno burZoasko vlasniStvo Proudhon
ne daje kritidkorn analizom politidke ekonomije koja obuhvaia cjelinu tih odnosa vlasni5tva, ne u njihovu prarrnom izrazul<ao odnosa volje, vei u njihovu realnorn obliku, tj. kao
odnosa proizvodnje, odnosno da ie cjelinu tih ekonomskih
odnosa Proudhon upleo u opii pravni pojam vlasni5tva, i
otuda nije mogao dalje od odgovora koii je istim rijedima
dao Brissob joS prije 1?89: nl,a propri6t6 c'est Ia vola. (nVlasni5tvo je kradar). Konzekvencija je toga, pokazuje Marx, ttda
burZoasko-pravni pojmovi o 'kratti' pristaju i burZujevoj vlastitoj 'po5tenoj' zaradi. S druge strane, kako 'krada' kao
nasilna povreda vlasni5tva pretpostavlja vlasniStvo, Proudhon se zapetljao u svakojake i njemu sarnom neiasne maSta'
rije o pravom burZoaskom vlasni3tvua.rs Poslije ovoga spisa
Proudhon je otpodeo ekonomske studije i izloZio svoju me'
todu i stanovi5ta u Phi,tosophi,e de la mi.sbre ou SEstdme des
contradi.cti.ons dconomi,ques. U tom spisu Proudhon je trXloku5ao da sistern ekonomskih kategorija predstavi dijalektidki. Umjesto Kantovih nerazrje5ivih 'antinomija' trebalo je
da dode Hegelovo 'proturjedie' kao sredstvo izlaganja<.o0
Kritidku anal,;rzu toga spisa Marx ie izloilio u pismu Anienkotsu (1846) i u spisu Bi'ied,a li.loeofi.ie (184?). U tom kritid'
kom spisu Marx je pokazao rkako je Froudhon slabo proniknuo u tajne naudne dijalektike; kako, s druge strane, iivi u
iiuzijama spekulativne filozofije, jer umjesto da ekonomske
kategorije shvati tr<ao teorijske izraze istorijskih odnosa u
proizvodnji koji odgovaraju odredenom stupnju razvitka materijalne proizvodnje, on trabunja o vjeditim idejama koje
su postojate oduvijek; i kako tim okoli5nim putem ponovo
dolazi na stanovi5te burZoaske ekonomije(.61 Iz nedovoljnog
poznavanja politidke ekonomije ptoizlazi, pokazuje Marx,

i da rnu vazi kao novo. Izamvadkim prkosom kojim dira u ekonomsku rsvetinju nad svetinjamaa, duhovitim paradoksima kojima obid'
ni burZoaski razum izvrgava ruglu, Zestokom osudom, gorkom ironijom,
dubokim i istinskim osjeianjem bunta protiv bestidnosti postojeioga
stanja, koje se tu i tamo probiia, revolucionamom ozbiljnosiu * svim
tim je spis Qu'est-ce que la propri6td? elekt'nzirao i izazvao veliko nego'
dovanje kad. se pojavio. U strogoj naudnoj istoriji politidke ekonomije
spis bi jedva bio vrijerian spomena. *{1i, ovakvi senzacionalistidki spisi

Sto kaze

igraju ulogu

i u nauci, kao i u lijepoj kniiievnosti.( (K. Marx,

gels, Dela, torn 2?. str. 20-21.)
ss
60

Ibidem, str. 21.
Ibidem, str. 22.

ar Ibidem,

F. En-

Proudhonovo batrganje zatakozvanom naukom koja treba a
priori da izmudruje formulu za >rjeSenje socijalnog pitanjaa
umjesto da nauku crpe iz rkritidkog saznavanja istorijskog
kretanja, kretanja koje proizvodi i same materijalne uvjete
emancipacijen.oz Marx je pokazao da teorijska osnova Froudhonove socijalno-politidke doktrine proizlazi iz nepoznavanja
osnovnih elemenata politidke ekonomije, odnosno iz utopi-

stidkog tumadenja IUicardove teorije vrijednosti, Sto je osnova
Proudhonove nove nauke:ea Otuda slijedi da Froudhor. razrnjensku vrijednost koja dini osnovu njegove cjelokupne
doktrine poima nejasno i polovidno.on
Sto se tide revolucionarne teorije o drustvenoj jednakosti,
slobodi i oslobodenju, koju je Proudhon izveo iz vrijednosti
ae lbidem, str. 23.
63 Dodredivanje vnijednosti

radnim vremenom za liicarda je zakon
razmjenske vrijednosti. Ricardova teorija vrijednosti je naudno tumadenje suvremenog ekonomskog Zivota; teorija g. Proudhona utopistidko
je tumadenje Ricardove teorije. Ricardo utvrcluje istinitost svoje formule izvodedi je iz cjelokupnosti ekonornskih odnosa i obja3njavajuii
tim putem sve pojave... g. Proudhon, koji je pornoiu sasvim proizvoljnih pretpostavki ponovo pronaSao ovu formulu, pris,iljen je poslije da
traZi pojedlinadne ekonomske dinjenice, koje nateZe i fatsifikuje da bi ih
mogao postaviti kao primjere, kao ved postojede primjere kao klice ostvarivanja njegove proradunske ideje.n (K. l[.,farx, Bi,jeda fi,lozofije, Dela, totn
7. str,6?.). Time se Proudhon sroz,ava na razinu vulgarne ekonomije koja
se, suprotno klasidnoj politid.koj ekonomiji, dakle izudavanju unutra5nje
povezanosti odnosa robne proizvodnje, npotuca po oblasti privredne povezanosti i koja iznova preZiva materijal 5to ga je naudna ekonomija vei
odavno pruZilan ogranidavajuCi se na sujetne p,redstave agenata burZoaske proizvodnje o svome vlastitom najboljem svijetu, sistematizira ih,
i proglasava vjednim istinama. (,K. Marx, Kapi,to,l, tar::t l, Deta, tdl,m 2L.

str.

82.)

sa

i

lsva Proudhonova dijalektika sastoji se u tome Sto pod upotre-

razmjensku vrijednost, pod ponudu i traZnju, potura apstraktne
protivurjedne pojmove kao: rijetkost i izobitje, korisnost i mqienje,
jednog proizvodada i jednog potro,Sada, a obojicu kao vitezove slobodne

bnu

i

volje.

A Sto bi htjeo time da postigne?
Da saduva sebi rnLoguinost da jedan od elemenata koje je odstranio,
troSkove proizvodnje, docnije uvede kao sintezu upotrebne i razmjenske
vrijednosti. I tako troSkovi proizvodnje dine u njegovim odima sintetidku
ili konstituiranu vrijednost<r. (K. Ma$(, Bijeda tilozofile, str. 63.)
DRicardo nam pokazuje stvarno kretanje burZoaske proizvodnje koje
konstituira vrijednost. Gospodin Proudhon, 'apstrahirajuii, od tog
stvamog kretanja, 'mudi se' da bi prona5ao nove postupke kako bi
uredio svijet po nekoj toboie r::ovoj formuli... Iiicardo polazi od postojeieg dru5tva da bi nam pokazao kako konstituira vrijednost, a
g. Proudhon polazi od konstituirane vrijednosti da bi pornoiu te vrijednostri konstituirao novi socijalni sistem.< (Ibidem, str.66-67.)

xxx

mjerene radnim vremenom, ona bi, za radnidki pokret, znadila samo moderno ropstvo, umjesto oslobodenje proletarijata, odnosno dotjerala bi radnika, pokazuje Marx, na minimurn naiarnnine.65
Proudhonova socij alno-politidka doktrina, pokazuje Marx,
ne prelazi granice burZoaskog svijeta, jer se konstituira na
burZoaskim idejama i principima, koje su za Proudhona nepromjenjive i vjedne, i unutar kojih on poku5ava pronaii
sintezu, uravnoteZenje. To je naravno iluzija, jer je postojeii
nadin ravnoteZe medu njima jedino mogui.66 Proudhon se ne
pita o ukidanju odnosa i proturjednosti gradanskoga svijeta,
vei o njihovu uravnotezenju i otuda je rzakleti neprijatelj
svakog potitidkog Fokreta<t.02 Zato traZi novu, reformatorsku formulu burZoaskog svijeta, formulu njegove harmonizacije polazeii od interesa i principa sitne burZoazije. Stoga
je, za Man<a, Proudhon sitni burZuj, odnosno filozof i ekonomist sitne budoazijs.es
U spisu Prilog kriti.ci. poli.ti.ike ekonomije Marx je pokazao da Proudhonovo otkriie lbeskamatnog kreditaa i lpudke
bankea ima svoj teorijski temelj u nepoznavanju burZoaske
politidke ekonomije, odnosa robe prema novcu, dok je praktidna nadgradnja prosta reprodukcija mnogo starijih i mnogo bolje razradenih planova.oe
65 )Tako je vrijednost mjerena radnim vremenom nuZno formula
modernog ropstva, mjesto da bude, kako bi htio g.Proudhon, 'revolucionarna teorija oslobodenja proletarijatak (rlbidern, str. 68). mSvi 'egaiitarni'zakljudci, koje g.Froudhon izvodi iz Ricardove teorije, podivaju
na jednoj osnovnoj zabludi. Naime, on brka vrijednost roba mjerenu
kolidinom rada koja je na njih utroSena, sa vrijedno5iu roba mjerenom
'vrijedno3iu rada'.n ,(Ibidem, str. ?0.)

K.Marx, Pismo P.V.Anjenkoou, Dela, tom?, str.459---460.
)IijeSenje sadasnjih problema ne sastoji se za njega u jarmoj
akciji, vei u dijalektidkim kruZnim kretanjima u njegovoj gtavi. . .
U netji da pomiri protivurjednosti g.,Proudhon se uopie ne pita da li
ne bi trebalo srusiti samu osnovu tih protivurjednosti... On samo
traZi novu formulu da bi doveo u ravnoteZu ove snage.( (Ibidem,
str.460.) Vidi i K. Marx, Politiiki indilerentieam, Dela, tom 29, str.
66

67

248--250.
ee

Ibidem, str.461.

K. Marx, Osnaue kritike politiike ekonornije, Dela, torrl 19 t 20,
tom I, str.44-47, 147-L49, 180*182,;tom rII, str.381 i dalje. rGledati
60

u kamatonosnom kapitalu glavni obiik kapitala, a od narodite primjene kredita, od toboZnjeg ukidanja kamata htjeti napraviti osnovicu
drustvenog preobraZaja, skroz je iiltinska fantazija.tt (K.Marx, Pi.smo
L B. V. Schweitzeru, str.24*25.)

xxxr

Sto se tide Proudhonovih filozofskih i politidkih spisa, oni
sadrZe, pokazuje Marx, istu pruturjednost i dvojak karakter,

kao

i

ekonomski radovi,

i

imaju samo lokalno-francusku

vrijednost.zo

Na stranicama Osnoaa kri'ti.ke politiike ekonomiie i Ka'
i izvodenje kritike poli:tidne ekonomije, Marx usput, opetovano, izlade kritidke
naznake o cjelini Proudhonova pokuSaja da pomoiu svoga
ideala pravednosti, vjedne pravde, izvedenog iz prarmih odnosa koji odgovaraju robnoj proizvodnji tl burioaskom svijetu, dakle, prema tome idealu, preinadi stvarnu robnu proizvodnju i stvarno pravo koje njoj odgovara, odnosno da preinadi burZoaski svijet pomoiu njegovog principa.zt
primjenom ideje pravidnosti,
Svojom novom naukom
pravde
kljudne konu
socijalnu
ekonomiju
vjedne
- dije su
socijalne reforzekvencije: obrana sitnog vlasni5tva, program
macije, poricanje revolucije, pomirba klase ili, drugadije redeno, mutualizam i iz njega izvedeni federalizam, Proudhon je
ostao u domeni ideja, principa i odnosa burZoaskog svijeta.
ProglaBavajuii kategoriie burZoaskog svijeta pokretadkim
snagama, on je ipak, premda zaobilazno, do5ao do toga da
principe burZoaskog svijeta proglasi vjednima. Za njega ie
povijest postojala do gradanskog dru5tva. ViSe je nerna, zavrSena je: ostaje burZoaski svijet kao nepromijenjeni i vje6'

pitaLa, ne remeteii svoje istraZivanje

ni; harmonizitant, uravnoteZen i neproturje

dan, bez ukidanj a
njegovih zbiljskih proturjednosti. Suvremenost i aktualnost,
proturj edne i zavodlj ive Produhonove socijalno-politidke doktrine, proizlaze danas iz suvremenosti burZoaskog svijeta i
javljaju se u sklopu poku5aja njegove harmonizacije i oduvanja. Prijepornost Proudhonova djela jest dakle priiepor
osjedaja pro,turjednosti gradanskoga svijeta, s jedne strane,
i, s druge strane, poduzimanja pokuSaja da se ponovno ostvari idealni izlaz,preobrailena reflektirana slika koju je sarna
gradanska zbilja kao takvu projicirala iz sebe.rz

Izbor iz Proudhonovih spisa sadinjen je prema Oeutsres
compldtes de P.-l .Proudhon i Oeutsres posthumes de P.-J.
Proudhon, Nouvelle ddition, Librairie Internationale, A. Lacroix, Paris, 1866-1876. Iz opseZnog Proudhonova djela u
ovaj su izbor uvrSteni oni spisi, odnosno dijelovi spisa, u
kojima se, po naSem mi3ljenju, ponajbolje pokazuju aspekti
cjeline Froudhonove misli, od metodologijsko-teorijskih i
historijskih ishodiSta, preko kritike kapitalistidkog druStva
i njegova ustrojstva, do shvaianja pravednoga dru5tva.
Otuda on sadrZi:
t. Qu'est-ce que la proprid.td,, Premibre m6moire, str.
13-225;
2. Systdme des Contradictions 4conomiques oiL Philosophie de la misdre, Chapitre XIV, Rdsumd et conclusion, str.
391-416;
3. Idde Gdndrale de la Rdooluti.on au XIX sibcle, Troisidme 6tude, str. 74-101, QuatriBrne dtude, II Critique gdn6rale de l'Idde d'Autorr.t6, str.131-139, Septibme 6tude, 1. La
Societe sans l'Autoritd str. 253-261;
4. De Ia Capacitd politique des classes owuribres, Deuxibme
partie, Chapitre IV-VIII str. 63-102, IX str. 105-111,
XIII-XVI str. 129-186., i, Troisidme partie, Chapitre IV,
str.226-237, i VI str. 261-277.
Radwle l{.ned,eoii

t(*x
;o Ibidem, str.25.
71 Vidi, Osnooe kritike politiEke ekonomije, tom

I. str. 6, 23, 29, 35,
40,4H7,75, 146-150, 180-182, 187, 239, 263,274,323, 421.; tom 1I str.
23, 225, 27&-277, 355; Kapital, Dela, tom 21, 22, 23; tom I, str. 85-86,
274, 453, 472, tom II, 324, 360-361, 518; tom III str.3?, 288-289, ?01.
zz

Usp. Osnoae lcritike poli.tiike ekonomije, tom

XXXII

II,

stt.276-27'1.

XX)(III

Sro JE VLASIvISTVOZ
iti

lstraZivanja o nadelu prava
vlasti

i

PRVA RASPRAVA

Adversus hostem oeterna auctoritas esto
(Zahtjevi protiv nepr,ijatelja su viedni)
Zakon dvanaest ploda

Prvo poglavlje
METODA PRIMIJENJENA U OVOM RADIJ
- IDEJA O REVOLUCIJI

Kad bih morao odgovoriti na pitanje Sto ie ropstrso? i kada
bih jednom jedinom rijedju odgovorio: Ropstuo ie uboisttso,
moja bi misao bila odmah shvaiena. Ne bi mi trebalo dugo
raspravljati da dokaZem kako je moi kojom se dovjeku odunad Zivotom i smrti,
zima rniSljenje, volja i lidnost
- vlast
ubiti ga. Za9to, dakle, na
i da udiniti dovjeka robom znadi
drugo pitanje: Sto je alasni.ituo? ne mogu odgovoriti na isti
nadin: Vlasniitoo je krad.a, a da ne budem siguran da nisam
shvaien, premda je ta druga,tvrdnja samo preinadena prva?
PokuSavam istraZiti vlasniStvo, s6mo nadelo naSe vlasti i
na3ih lnstitucija. Imam pravo na to. Mogu se prevariti u zakljudku koji ie proizaii iz mojih istraZivanja. To ie moje
pravo. Svidla mi se da posljednju misao svoje knjige stavim
na podetak. Na to opet imam pravo.
Jedan autor udi da je vlasniStvo gradansko pravo koje je
nastalo zauzimanjem, a potvriteno zakonom; drugi kaZe da je
vlasni3tvo prirodno pravo koje proizlazi iz rada: i ta se udenja, ma kako god suprotna izgledala, potidu i odobravaju.
Ja tvrdim da ni rad, ni osvajanje, ni zakon ne mogu stvoriti
vlasni5tvo; da je ono posljedica bez uzroka. Treba li mi na
tome prigovoriti?
Kakvo negodovanje!
Vlasni.Sttso je kradal To je poziv na uzbunu iz 1793t
To -je revolucionarni prevrat.
Smirite se, ditaode: uopie nisam pokretad razdora ni kolovocla pobune. Nekoliko sam dana ispred povijesti; iznosim
istinu kojoj uzalud nastojimo zabraniti da se oslobodi; piSem predgovor na3e buduie konstitucije. Kad bi nam naBe
brige dopuStale da je shvatimo, definicija alasni.Etao je krad,a,
koja nam se dini svetogrdnom, bila bi darobni munjovod.
No koliko se interesa i predrasuda tome suprotstavlja! ...
Na Zalost, filozofija uopie neie promijeniti tok dogadaja:

ie

se izvrSiti bez obzira na prorodanstvo. Uostalom,
zar se pravda ne mora izvrSiti, a na5 odgoj zavr5iti?

sudbine

ie kradal . . . Kakvo izvrtanje dovjekovih
- Vtasni\tuo
predodZbi!
Vlasni,k i lopoa su oduvijek bili toliko proturjedni
pojmovi, koliko god su osobe koje oznadavaju antipatidne.
To su protuslovlje potvrdili svi jezici. Na temelju kakvih
ovla5tenja biste, dakle, mogli napasti opie odobravanje i
opovrgnuti ljudski rod? Tko ste vi da poridete razumnost
naroda i vjekova?
Sto vas se tide, ditaode, moja bezvrijedna osoba? .Ia
- kao
i vi, iz stoljeia u kojem se razum pokorava samo
sam,
dinjenicama i dokazima. Moje je ime, kao i vaSe, tragalac za
isti.nom.t Moje je poslanstvo zapisano u rijedima zakona:
Gooori bez mr\nje it bez straha; reci, 1to ena\. Zadada je naSe
vrste da izgradi hram znanosti, a ta znanost obuhvaia dovjeka i prirodu. Dak1e istina se otkriva svima, danas NewtonLr i
Pascalu, sutra pastiru u dolini i drugu u radionici. Svatko
donosi svoj kamen za gradevinu i kada izvr5i tu svoju zadaiu, nestaje. Vjednost, je ispred nas, vjednost za nama: Sto
znadi mjesto smrtnika izmedu dva beskraja da se svijetu o
njemu govori?
Ostavite, dakle, ditaode, moju titulu i moj znadaj i poza'
bavite se sarno mojim razlozima. Sveopiu greSku nastojim
ispraviti upravo po sveopiem odobrenju; zato i traixn
miSljenje ljudskoga roda Sto imam povjerenje u njega. Budite hrabri i slijedite me, i ako iskreno Zelite, i ako imate
slobodnu savjest, a va3 duh zna spojiti dva poudka da bi iz
njih izvukao treii, moje ie ideje sigurno postati i vaSe. DobacajuCi vam u podetku svoju posljedniu rijed htio sam vas
upozoriti, a ne izazvati. Jer siguran sam da iu iznuditi va5
pristanak budete li me ditali. Stvari o kojima vam ielim govoriti tako su jednostavne, tako opipljive da iete se zaduditi
kako ih uopCe niste zamijetili i reii: lO tom uopie nisam
razmiSljao.n Drugi ie vam pruiliti prizor genija koji svladava
tajne prirode uz uzviSena prorodanstva. Ovdje iete naii tek
niz iskustava o pojmovina praaedna i praDo, neku vrstu
provjere teZina i mjera va5e svijesti. Operacija ie biti izvedena pred vaSim odima. I sami iete procijeniti rezultat.
Uostalom, ja ne izgradujem sistem: zahtijevam kraj privilegija, ukidanja ropstva, jednakost prava i zakonitost.
t Na grdkom skeptikos, ispitivad, filozof koji se bavi traganjern
istinom.
4

za

Pravdu, niSta osim pravde. To je kratak pregled moje rasprave. Drugima prepuStam brigu o discipliniranju svijeta.
Jednog sam dana rekao sam sebi: ZaSto u druStvu postoji toliko boli i bijede? Zar d,ovjek mora stalno biti nesretan? f, ne zaustavljajuii se na objaSnjenjima za svaku priliku koja daju pokretadi reformi, od kojih jedni za opiu
bijedu optuZuju kukavidluk i nesposobnost vlasti, drugi
urotnike i pobune, a treii neznanje i opiu korupciju, umoran
od beskrajnih bitaka na govornici i u Stampi, htio sam sflm,
temeljito prouditi stvar. PotraZio sam savjet vrhunskih
udenjaka, proditao sam stotinjak knjiga s podrudja filozofije,
prava, politidke ekonomije i povijesti. I da ie bar bila boZja
volja da Zivim u stoljeiu u kojem bi mi tolika lektira bila
beskorisna! UloZio sam sav svoj trud da doloijem todne informacije, usporeclivao sam udenja, primjedbama sam suprotstavljao odgovore, neprestano rjeSavao jednadZbe i reducirao dokaze, odvagnuo sam tisuie silogizama na preciznoj
vagi najskrupuloznije logike. Na tom sam mukotrpnom putu
prikupio vi5e zanimljivih dinjenica o kojima iu obavijestiti
svoje prijatelje i javnost dim budem imao vremena. No najprije sam, moram to reii, povjerovao da sam shvatio kako
nikada nismo razumjeli smisao ovih tako svakida5njih i svetih rijedi: Praada, raDnopraanost i sloboda. Nismo pojmili
da su naSe predodZbe o svakoj od njih vrlo nejasne. I napokon da je to nepoznavanje bilo jedini uzrok i siroma5tva
koje nas nagriza i svih nevolja koje mude ljudski rod.
Moj je duh bio prestra5en tim neobidnim rezultatom, posumnjah u svoj razttm: Sto! rekoh sam sebi, ti da bi otkrio
ono Sto oko nije vidjelo, ni uho dulo, ni um shvatio! Uzdrhti
nesretnide Sto si prividenja svog bolesnog mozga uzeo kao
znanstvene istine! Zat ne zna5 da su veliki filozofi govorili
kako je sveopia zabluda na podrudju praktidnog morala
proturjedje?
Odludih, dakle, da provjerim svoje zakljudke i evo kakve
sam si uvjete postavio za taj novi posao: Je li moguie da se
cijelo dovjedanstvo tako dugo varalo u primjeni moralnih
nadela? Kako bi se i za5to ono prevarilo? Kako ta zabluda,
buduii da je sveopia, nije nesavladiva?
Ta pitanja, rje5avanjem kojih sam uvjetovao ispravnost
svojih razmatranja, nisu dugo odoljela analizi. U petom poglavlju ove rasprave vidjet ie se da su za nas, u rnoralu kao
i u svakom drugom predmetu spoznaje, najteZe zablude

stupnjevi znanja, da dak i u pravednim djelima prevariti se
znadi privilegij koji oplemenjuje dovjeka. A Sto se tide filozofske zasluge koja mi moZe pripasti, ona je beskrajno mala.
Ni5ta ne znadi imenovati stvari. eudesno bi bilo upoznati ih
prije nego se pojave. Obja5njavajuii neko miSljenje koje je
do kraja sazrelo, ideju koju svi shvaiaju, koju ie sutra obznaniti netko drugi ako ja to ne udinim danas, moja je prednost samo u tome Sto sam je izrazio. Zar onaj tko prvi ugleda svanuie dobiva pohvale?
Da, svi ljudi vjeruju i ponavljaju da je jednakost uvjeta
isto Sto i ravnopravnost; da su olasniStrso i krad,a sinonimi;
da su sve druStvene prednosti, koje su dodijeljene ili bolje
redeno uzurpirane pod izgovorom superiornosti talenta i
duZnosti, bezakonje i razbojstvo: svi ljudi, kaZem, potvrduju
te istine po svojoj duSi. Rijed je samo o tome da im te istine
pokaZem.

Prije nego Sto udem u materiju, nuZno je reii nekoliko
rijedi o putu kojim iu iii. Kada je Pasca1 pristupao nekom
geometrijskom problemu, stvarao si je metodu rjeBavanja.
Za rjeBenje nekog filozofskog problema takoder treba metoda. Eh! koliko su problemi koje pokreie filozofija zbog
ozbiljnosti svojih posljedica vaZniji od geometrijskih problema! Prema tome koliko je za njihovo rjeSavanje potrebnija podrobna i stroga analiza?
Sada je vei nedvojbena dinjenica, kaLu moderni psiholozi, da se svako razumom prihvaieno opaZanje odreduje
prema stanovitim opdim zakonima tog istog razurna. Ono se,
da tako kailemo, u nj utiskuje prema stanovitim obrascima
shvadanja koji su vei prije u njemu postojali, a koji su kao
njegov formalni uvjet. Tako da, kalu oni, ako razum nema

prirodenih ideja, ima barem uroClene oblike. Tako, na primjer, mi svaki pojam nuZno shvaiamo t Drernenu iu prostoru;
sve Sto nam omoguiuje da pretpostavimo uzrok zbog kojega
do njega dolazi; sve Sto postoji implicira predodZbe supstancije, natina, broja, odnosa itd. Jednorn rijedju: ne oblikujemo
nikakvo miSljenje koje se ne odnosi na neko od opiih nadela razuma, izvarr kojih ne postoji niSta.
Ta osnovna nadela poimanja, dodaju psiholozi, te temeljne vrste na koje se neizbjeZno svodi sve naSe rasudivanje i
sve naSe predodZbe, a koje na5a osjetila samo iznose na vidjelo, u Skoli su poznati pod nazivom kategorile. Danas je
dokazano da su one prvobitno postojale u razumu; rijed je
6

samo o tome da se dd njihov sustav i popis. Aristotel ih je
navodio deset; Kant je taj broj poveiao na petnaest; gospodin Cousin ih je smanjio na tri, pa na dvije, pa na jednu.
I neprijeporna je zasluga tog profesora Sto je, iako nije otkrio istinsku teoriju o kategorijama, barern bolje nego itko
shvatio veliku vaZnost tog pitanja koje je glavno i moZda

jedino pitanje u cijeloj metafizici.
Priznajem da ne vjerujem ne samo u to da ideje mogu
biti urodlene nego dak ni da to mogu biti oblici ili eakoni.
na5eg shvaianja i smatram da su Reidova i Kantova metafizika joS dalje od istine nego Aristotelova. Medutirn, buduii
da ovdje nikako ne Zelim kritizirati razlJm, Sto bi zahtijevalo dugotrajan rad i o demu se javnost haS mnogo ne brine,
hipotetski iu promatrati na5e najopienitije i najnuZnije predodZbe kao Sto su vrijeme, prostor, bit i uzrok, kao da su
prvobitno postojale u razumu, ili barem, kao da neposredno
proizlaze iz njegova ustrojstva.
No nije manje istinita psiholo5ka dinjenica, koju su filozofi moilda previSe zanemarivali, da navika, kao druga priroda, ima moi da u poimanje utisne nove oblike kategorija,
uzete na temelju privida, koji nas se snaZno doimaju i samim su tim najdeSie liSeni objektivne stvarnosti, a1i na5e
sudove ne odreduju unaprijed manje od prvih kategorija.
Tako rni rasudujemo istodobno i prema ajeini.m i apsolutni.m zakonima naSega uma, i prema sekundarnim, obidno
nepouzdanim pravilima koja nam sugerira nepotpuno promatranje stvari. To je najplodnije izvori5te pogreSnih predrasuda te stalan i desto nesavladiv uzrok mnogih zabluda.
Mi smo toliko zaokupljeni tim predrasudama da desto, dak
onda kada se borimo protiv nekog nadela koje na5 duh
smatra pogreSnim, na5 razum odbacuje, a naSa svijest osuduje, to nadelo branimo, a da to i ne primjeiujemo, na temelju njega rasudujemo, pokoravamo mu se napadajuii ga.
NaS se tazlJm, kao da je zatvoren u nekom krugu, vrti oko
sebe sama, sve dok nas neko novo opaZanje koje u nama
potide nove predodZbe ne dovede do otkriia nekog novog,
vanjskog nadela koje nas oslobada utvare Sto opsjeda na5u
maBtu.

Tako danas zr:arno da prema zakonima sveopceg magnetizma, diji je uzrok ostao nepoznat, dva tijela koja ni5ta ne
spredava tdZe da se sjedine snagom ubrzanog poticaja koji se
zove graai.taci.ja. Upravo je ona uzrok da tijela koja nemaju

oslonca padaju prema Zemlii, ona im daje teZinu na vagi, a
nas same pridvrSiuje tz Zemlju na koioj Zivimo. Nepoznavanje tog uzroka bio ie iedini razlog koji ie ljude davnih
vremena spredavao da vjeruju u antipode. uKako ne vidite,
govorio je poslije Lactancea sveti Augustin, da bi ljudi, kada
bi ih bilo ispod nas, morali biti okrenuti glavom prema dolje
i pasti u nebo?n Stoga ie biskup iz Hippona, koji ie vjerovao
da je Zemlja plosnata jer mu se dinilo da je takvu vidi, pretpostavljao kako bi, kad bi se s raznih mjesta od zenita do
nad.ira povukle ravne linije, one loile medusobno paralelne;

i ba5 je u smjeru tih linija smje5tao sva kretanja odozgo
prema dotje. Iz toga je, naravno, morao zakljuditi da su zvi'
jezde pridvrSiene za nebeski svod poput pokretnih svijeinjaka; da bi one, kada bi bile prepuStene same sebi, pale na
Zemlju kao vatrena ki5a; da ie Zemlia beskrajna ploda koja
dini donji dio svijeta, itd. Kada bi ga upitali Sto podupire
Zemlju, odgovorio bi da to tte zna, ali da Bogu niSta nije ne'
mogude. Takve su bile predodZbe svetog Augustina o prostoru i kretanju koje mu je nametnuo privid, a on je za njega
postao opde i kategoridno pravilo rasudivanja. Sto se tide
samog uzroka zbog kojeg tijela padaju, um mu je bio prazarr; o tome nije mogao reii ni5ta drugo osim to da neko
tijelo pada zato Sto pada.
Za nas je predodZba o padanju sloZenija. Opiim predodZbama o svemiru i kretanju koje ona ukljuduje mi dodajemo pojam privladnosti ili usmjeravanja prema nekom sredi5tu koji ovisi o vi5em uzrodnom pojmu. No premda je
fizika potpuno ispravila naSu predodZbu, u naSim navikama,
uza sve to, o tome ne duvamo manje predrasuda od svetog
Augustina. I kada kaZemo da je neka stvar pala, pod tim ne
razumijevamo da se naprosto i opienito dogodila posljedica
gravitacije, nego osobito i posebno da se to kretanje zbilo
prema Zemlji i odozgo prerna dolie. Uza\td je na3 um prosvijetljen, prevladava maSta, a naS govor zauvijek ostaje nepopravljiv. Izraz sici s neba nije todniji od izraza popeti. se
na nebo. Pa ipak, taj ie se izraz saduvati sve dok se ljudi
budu sluZili jezikom.
Svi ti nadini govora, od.ozgo prerna dolie, siii s neba,
pasti s oblaka itd. sada su vei bezopasni jer ih znamo ispraviti u praksi. No udostojte se trenutak zamisliti koliko su
oni mogli usporiti napredak znanosti. Iako je za statistiku,
mehaniku, hidrodinamiku i balistiku uistinu malo vaZno da
B

li je poznat

istinski uzrok padanja tijela

i

jesu

li

pravilne

predodZbe o opiem smjeru svemira, potpuno je drukdije dim
se radi o obja5njavanju sistema svijeta, uzroka p1ime, oblika
Zemlje i njezina poloZaja na nebesima: zbog svega toga treba

izadi iz kruga privida. Od najstarijih je vremena bilo domiSljatih mehanidara, izvrsnih arhitekata i spretnih artilieraca. Zabluda u kojoj su on mogli biti u vezi s loptastim oblikom Zemlje i gravitacijom, nije Skodila razvoiu njihova
umijeia. evrstoia gradevine i todno pogadanje cilja nisu u
tome niSta eubili. No prije ili poslije morale su se predstaviti pojave koje se ne bi mogle objasniti, zbog toga Sto se
pretpostavljalo da su sve okomice povudene sa Zemljine povr5ine paralelne: tada ie i morala zapodeti borba izmedu
predrasuda, koje su stoljeiima bile dovoljne za svakodnevnu
praksu, i neduvenih mi5ljenja za koia se dinilo da su suprotna onome Sto odi vide.
Tako s jedne strane najpogreSnija mi5lienia, kada se zasnivaju na izdvojenim dinjenicama ili samo na prividima,
uvijek obuhvaiaju zbroj realiteta, dije je Sire ili uZe podrudie
d.ovoljno za stanovit broj indukcija izvan kojih padamo u
apsurd. U predodZbama svetog Augustina bilo je, primjerice,
todno da tijela padaju prema Zemlji, da padaiu ravno, da se
Sunce ili Zemlja kreiu, da se nebo 7li Zemlia okreie itd. Te
su opie dinjenice oduvijek bile istinite. No, s druge strane,
nuZnost da si poloZimo radun o svemu prisiljava nas da tra'
Zimo sve shvattjivija nadela: zbog toga je trebalo postupno
napustiti najprije miSljenje da ie Zemlja plosnata, potom
teoriju koja smatra da je nepomidna u srediStu svijeta, itd.
Ako sada prijedemo s fizidke prirode na svijet morala, u
njemu smo opet podloZni istim razodaranjima privida, istim
utjecajima spontanosti i navika. Ali ono Sto razlikuje taj
drugi dio sistema na5ih spoznaja s jedne je strane dobro ili
zlo koje za rTas proizlazi iz naSih miSljenja, a s druge upornost kojom branimo predrasudu Sto nas mudi i ubija.
Koji god sistem o uzroku teZine i obliku Zemlie prihvatili,
fizika zemaljske kugle zbog toga ne trpi. A Sto se nas tide,
na5a druStvena ekonomija iz toga ne moZe ni izvuii korist
ni pretrpjeti Stetu. No zakoni se na5e moralne prirode izvrSavaju upravo u nama i preko nas: stoga se ti zakoni ne
mogu provesti bez naSeg promi5lienog sudjelovanja, dakle
ako ih mi ne poznajemo. Dakle, ako slabo poznajemo moralne zakone, odito je da iemo si, premda si Zelimo dobro,

udiniti zlo. Ako ih ne poznajemo dovoljno, na3e de pozna-

vanje neko vrijerne biti dovoljno za na5 druBtveni napredak,
ali de nas s vremenom to nedovoljno poznavanje zavesti na
krivi put i na kraju ie nas survati u ponor nevolja.
Tada nam, znadi, postaju priieko potrebne opseZnije spoznaje i nama u prilog treba reii da se nije dogodilo da ih je
uzmanjkalo. Ali tada podinje i ogordena borba izmedu starih
predrasuda i novih ideja. Dani prevrata i tieskobe! Ljudi se
pozivaju na vremena kada su svi, s istim vjerovanjima i s
istim institucijama, izgledali sretni: kako da optuZe ta vjero'
vanja, kako da zabrane te instituciie? Ne Zele shvatiti da je
to sretno razdoblje posluZilo upravo zatazvol nadela zla koje
je druBtvo skrivalo; optuZuju se ljudi i bogovi, moinici na
zemlji i prirodne sile. Umjesto da uzrok zla pottaili u svom
razumu i u svom srcu, doviek za nj okrivliuie svoje uditelje,
svoje protivnike, svoje susjede i sebe san,og. Narodi se na'
oruZavaju, ubiiaiu i istrebljuju sve dok se velikim smanje'
njem pudanstva ponovno ne uspostavi ravnoteila, i iz pepela
boraca ponovno ne nastane mir. Toliko je dovjedanstvu
mrsko dirati u obidaje predaka i rniienjati zakone koje su
dali utemeljitelji gradova, a potvrdila ih vjernost tim zako'
nima kroz stoljeia.
Nihit motum et anti:quo probabile est.' Ne vjeruite u bilo
kakve novotarije, uzvikivao je Tit Livije. Nema surnnje da bi
za dovjeka bilo bolie da nikada ne mora rniieniati: ali Sto!
Ako je rodten kao neznalica, ako je u poloZaju da se postupno obrazuje, treba li se zato odreii svjetlosti, odtlstati od
svog razuma i prepustiti se sudbini? SavrSeno je zdravlje
bolje od ozdravljenja: ie li to tazlog da bolesnik odbiie da
ozdravi? Iieforma! Reforma! vikali su nekoi Ivan Krstitelj
i Isus Krist. Reforma! Reforma! vikali su naii odevi prije
pedeset godina, i mi ierno io5 dugo vikati: P"eforma! Reforma!
Kao svjedok patnii svog stoljeia rekao sam si: Medlu nadelima na kojima podiva druStvo postoji iedno koje ono ne
shvada, koje je njegovo neznanje iskvarilo i koje je uzrokom
svega zla. To je nadelo najstarije od svih jer u biti je revotucijn da uklanjaju najmodernija nadela, a da poStuju stara.
Stoga je zlo koje nas mudi nastalo prije svih revolucija. To
se nadelo uvaZava i zahtijeva onakvo kakvim ga je na5e neznanje udinilo; jer da ga ne Zele, ne bi nikoga prevarilo, ne
bi imalo utjecaja.
10

No koje je to nadelo, istinito u svom cilju, a laZno u nadinu kako ga shvaiamo, nadelo staro koliko i dovjedanstvo?
Je li to religija?
Svi ljudi vjeruju u Boga: to udenje istodobno pripada
njihovoj svijesti i njihovu razumu. Bog je za dovjedanstvo
isto toliko iskonska dinjenica, sudbonosna ideja i nuZno nadelo kao Sto su za naSe shvaianje kategorijski pojmovi uzroka, biti, vremena i prostora. Boga nam potvrduje svijest
prije bilo kakve razumne indukcije, kao Sto nam svjedoSanstvo osjetiia dokazuje Sunce prije bilo kakvog rasu(livanja o fizici. Promatranje i iskustvo otkrivaju nam pojave
i zakone, samo nam unutarnji osjeiai otkriva postojanja'
eovjedanstvo vjeruje da Bog postoji, no Sto ono vjeruje vjerujuii u Boga? Jednom rijedju: Sto je Bog?
Ljudski um jo5 nije uspio odrediti tai pojam boZanstva,
iskonski, jednoglasan pojam, uroilen naSoj vrsti. Na svakom
koraku koji dininno u spoznavanju prirode i uzroka Siri se i
uzdile'ideja Boga: Sto vi5e napreduje na5a spoznaja, to se
dini da je Bog veii i da uzmide. eovjekotiki izgled i idolopo'
ktonstvo bili su nuZna posljedica duhovne rnladosti, teologija
djece i p.jesnika. NeduZna zabluda, ukoliko se od nje ne bi
Zeljeto nadiniti pravilo ponaSanja i ukoliko se znala poStovati slolooda mi5tjenja. No, po5to je Boga nadinio prema
svojoj slici, dovjek ga je joS htio prilagoditi sebi: nije bio
zadovoljan tirne Sto je izoblidio veliko biie, Sto je postupao
s njim kao prema svoioj odevini, svom posjedu i svojoj
stvari: predstavljen u nakaznirn likovirna Bog posvuda postade dovjekovo i drZavno vlasni5tvo. Tako se preko religije
izopadilo pona3anje i doSlo je do bogobojaznih rnrZnji i svetih ratova. I{vala nebesima, naudili smo pustiti svakoga da
vjeruje po svome. TraZirno pravila pona5anja izvan vjerskih
obreda; prije nego odludimo o boZjoi prirodi i atributima, o
dogmatna, teotogiii i sudbini na5ih duia, razborito dekamo
da nas znanost poudi Sto moramo odbaciti, a Sto vjerovati"
Bog, duSa i religija, vjedni povodi naSih neumornih razmi5ljanja i na3ih najzlokobnijih zabluda, straSni problemi dije rjeSenje, koje se stalno pokuBava naii, uvijek ostaje nepotpuno:
o svirn se tim stvarima opet moZerno prevariti, ali naSa
greSka barem nema utjecaja. Sa slobodom vjerskih obreda,
odvajanjem duhovnog od svjetovnog, utjecaj ie vjerskih
ideja na napredovanje druStva iskljudivo negativan, jer nikakav zakon, nijedna politidka ni graclanska ustanova ne ovise
11

o religiji. Zaboravljanje duZnosti koje vjera nameie moZe
iii na ruku opioj iskvarenosti, ali nije njezin nuZan uzrok,
ono je samo njen pomoinik ili posljedica. Osobito se, a u pitanju kojim se bavimo ta primjedba je odludujuia, uzrok

nejednakosti poloZaja meilu ljudima, siroma3tva, sveopie
patnje i nevolja upravljanja ne moZe vi5e pripisati religiji:
treba se vratiti dalje u proSlost i temeljito istraZiti ranija
razdoblja.
No Sto je u dovjeku starije i dublje od vjerskog osjeiaja?
On sam, odnosno volja i svijest, slolood.na volja i zakon,
suprotstavljeni u stalnoj oprednosti. eovjek je u ratu sa
samim sobom: Zaito?
rCovjek je, kaZu teolozi, zgrije5io na podetku. NaSa je
vrsta kriva zbog jednog starodavnog nepo5tenja: grijeh i neznanje postali su njegovo svojstvo. eitajte historiju, u stalnoj bijedi naroda posvuda iete naii dokaz te nuZnosti zla.
eovjek pati i uvijek ce patiti: njegova je bolest nasljedna i
konstitucionalna. Upotrebljavajte sredstva za ubladavanje
boli i za opu5tanje: lijeka nema.n
Ne govore tako samo teolozi: takve iemo rasprave isto
tako naCi u spisima materijalistidkih filozofa, pristalica beskrajne moguinosti usavr5avanja. Destutt de Tracy izridito
udi da su siromaStvo, zlodin i rat neizbjeZan uvjet naSeg
druStvenog stanja, nuZno zlo protiv kojega bi bilo besmisleno buniti se. Tako su nuZnost zla ili pri.rod,ena ieopaienost
u osnovi ista filozofija.
rPrvi je dovjek zgrijeSio.n Kada bi sljedbenici Biblije
vjerno tumadili njen tekst, rekli loi: eoujek najpri.je grijeSi,
odnosno vara se: jer grije*iti, i,zneujeriti i xarati se ista je

stvar.
nPosljedice Adamova grijeha nasljedne su u njegovu potomstvu: to je u prvom redu neznanje.n Naime, neznanje je
prirodeno vrsti kao i pojedincu. No to je neznanje izlijedeno
u mno5tvu pitanja, dak i onih s podrudja morala i politike:
tko nam kaZe da ono neie sasvim prestati? Ljudski rod. ne-

prestano napreduje prema istini i svjeflost neprekidno pobjeduje tamu. Dakle, na6a bolest nije apsolutno neizljediva,
a objaSnjenje teologa viSe je nego manjkavo; ono je smijeSno
jer se svodi na ovu tautologiju: leovjek grijeSi zato Sto grijeSi.a Dakle, ako dovjek uspije saznati sve Sto treba upoznati, ima razloga vjerovati da ie prestati patiti kad se vi5e
ne bude varao.
L2

Ako upitamo doktore o tom zakonu za koji nam kaZu da
je utisnut u ljudsko sree, uskoro iemo uvidieti da o njemu
previ5e raspravljaju, a da ga ne poznaju: da o najvaZnijim
pitanjima ima gotovo isto onoliko miSljenja koliko i autora;
da se ne mogu naii dva autora koji bi se sloZili u pogledu
najboljeg oblika vlasti, nadela autoriteta i prirode prava; da

svi nasumce plove morem bez d-na i obala, prepuSteni svom
privatnom mi5ljenju koje skromno uzimaju kao pravilno
rasudivanje. A sudelice toj zbrci proturjednih mi5ljenja reii
iemo: nPredmet je naSeg istraZivanja zakot1 odredenje druStvenog nadela; a politidari, odnosno ljudi koji se bave druStvenim znanostima, u to se ne razumiju, dakle u njima je
greSka. I kako svaka zabluda ima za povod neku stvarnost,
upravo se u njihovim knjigama mora naii istina koju su vjerojatno ne znajuii onamo stavili.
A o demu razgovarajt pravni strudnjaci i publicisti?
O praadi, Taunoprafinosti, slobodi, prirodnom pra,au, gradanski,m zakoni.ma itd. Ali Sto je pravda? Kakvi su njena osnovica, znadaj, pravilo? Odito je da na to pitanje naSi doktori
nemaju Sto odgovoriti, jer bi inade njihova znanost, polazedi
od nekog jasnog i utvrdenog nadela, iza1la iz svoje vjedne
neodredenosti, i sve bi se prepirke zavrSile.
Sto je pravda? Teolozi odgovaraju: svaka pravda dolazi
od Boga. To je istina, ali ni3ta ne kazuje.
Filozofi bi morali biti bolje upuieni: toliko su raspravljali o pravednom i nepravednom! Na Zalost, ispitivanje pokazuje da se njihovo znaje svodi na niSticu i da je s njima
kao s onim divljacima koji su umjesto loilo kakve molitve
Suncu govorili: O!
O! uzvik je divljenja, ljubavi, ushita: no
je
tko bi ielio znati Sto to, saznao bi da ie Sunce malo svjetlosti izvuii iz povika O/ Upravo je tako s filozofima u odnosu
prema pravdi. Pravda je, kaZu oni, kdi neba, sojetlost koja
obasjatsa soakog ioojeka Sto dolazi. na stsijet, najliepSa poulasti,ca na\e pri.rode, ono \to nas raeli.kuje od ditsoti.nja i;
iint, nas sliinima Bogu, i tisuiu drugih slidnih stvari. Pitam
se na Sto se svodi ta poboZna litanija? Na molitvu divljaka:

o!

Sve Sto je ljudska mudrost najprimjerenije udila o pravdi sadrZano je u glasovitoj mudroj izrecT: eini drugima ono
\to Eeli,i da se tebi ii.ni.. Ne iini drugima ono ito ne Ee|.iS da)
bude tebi. uii.njeno. Ali to je pravilo praktidnog morala za
znanost bezvrijedno: za5to bih ja imao pravo Zeljeti da mi se
to

nesto udini ili ne udini? Ni5ta ne znali kad kaZemo da je
moja duZnost jednaka mojemu pravu, ako se istodobno ne
objasni koje je to pravo.
PokuSajmo doii do nedeg todnijeg i izvjesnijeg.
Pravda je srediSnja zviiezda koja vtrada dru5tvima, pol
oko kojega se vrti sviiet politike, nadelo i pravilo svih nagodbi. NiSta se medu ljudima ne radi, a da to nije na temelju
praDa; ni5ta bez prizivanja pravde. Pravda nikada nije djelo
zakona: naprotiv, zakon je uvijek tek priznanje i primjena
praaed.nosti u svim prilikama u kojima se ljudi mogu naci
u odnosima interesa. Ako je, dakle, predodZba koju imarno
o pravednosti i pravu bila lo5e odreetena, ako je bila nepot'
puna ili dak pogre3na, odito je da su sve na5e zakonodavne
primjene bile rdlave, na3e ustanove neispravne, a naSa politika kriva: prema tome, da postoii nered i dru3tveno zlo.
Ta pretpostavka o izopadavanju pravde u na5em shvaianju, i kao nuZna posljedica u na5ern djelovanju, bila bi
dokaza,na cinjenica kada midljenia liildi u vezi s pojmom
pravclc i njezine primjene ne bi bila postojana; kada bi u
raznim razdobljima pretrpjela izmjene' Jednom nijedju: kada
bi krilo napretka u miSljeniirna. A baS nam to historija potvrdu.je najocitnijim dokazima.
Prije osamnaest stoljeia svijet se pod pokroviteljstvorn
careva iscrpljivao u ropstvu, praznovjerju i stradostrasnosti.
Opi.jen i kao omaml,jen dugim bakanalijama narod je izgu'
bio dak i pojam prava i duZnosti: rat i orgije naizmjence su
ga desetkovali. TroBenje i rad stroieva, to jest robova, oduzimajuci mu sredstva za opstanak, spredavali su ga da se
reproducira. Ponovno se radalo trarbarstvo, gnusno zbog
beskrajnog razvrata, i Sirilo se poput razorne gube na oXrust.!ele pokrajine. Mudraci su predvidali kraj carstva, ali mu
nisu znerli tijeka. Doista, Sto su oni mogli misliti? Da bi se
spasilo to ostarjelo dru5tvo, trebalo bi izmijeniti predrnete
Stovanja i javnog bogoStovlja, poniStiti prava potvrdena desetostoljetnom pravdom. Govorilo se: lRim ie pobiiedio pomoiu svoje politike i svojih bogova; bilo kakva reforma u
vjerskim obredima i u javnom miBljenju bila bi ludost i svetogrde. Milostiv prema pobiiedenim narodima dajuii im
lance, Rim im poklanja iivot. Ii,ohovi su najobilni.ii izvor nje'
govih bogatstava; oslobodenje naroda bilo bi negacija njegovih prava i propast njegovih drZavnih prihoda. Najzad, uronio u naslade i do grla zasiien plijenom iz cijeloga svijeta,
14

Rim se posluZio pobjedom i vla5iu: njegova rasko3 i njegova
sladostrasnost nagrada su za njegova osvajanja: on se toga
ne moie odreii niti to rnoZe ustupiti.tt Tako ie Il,im imao na
svojoj strani i din i pravo. Njegove su se obijesti opravdavaLe
svim obidajirna i pravom ljudi. Idolopoklonstvo u religiji,
ropstvo u driavi i epikurejstr,o u privatnom Zivotu bili su
osnovica institucija; taknuti u njih znadilo bi iz temelja po'
ljuljati dru5tvo i, kako hismo danas rekli, otvoriti ponor revolucija. Stoga to nikome nije padalo na pamet; pa ipak,
dovjedanstvo je umiralo u krvi i razvtatt.
Iznenada se pojavio dovjek koji se nazivao Riiei boiia.
JoS se ni danas ne zna tko je bio ni otkuda je doBao ni tko
mu je mogao sugerirati njegove ideje. On je posvuda objavljivao da je druBtvo pri kraju, da ie se svijet obnoviti; da su
sveienici zrnije otrovnice, odvjetnici neznalice, filozofi licemjeri i laZljivci: da su gospodari i robovi iednaki, da je
Iihvarstvo i sve Bto mu je slidno kradta, da ie vlasnici i oni
koji uZivaju jednoga dana gorjeti a da ie siromaSni srcem i
disti stanovati na mjestu uZivanja. Govorio je joS o rnnogo
drugih, ne manje dudnih stvari.
Sveienici i ljudi od zakona optuZiti su i zatvorili tog
dovjeka, Ri.jei boEiu, kao drZarrnog neprijatelja, StoviSe saznali su tajnu kako da od naroda zatraile da zahtijeva njegovu smrt. No to zakonsko ubojstvo, time Sto je prevr3ilo
mjeru njihovih zlodina, nije uguiilo udenje koje je Rijei
bodja (inla Nakon toga su se njegovi prvi sljedbenici raziSli
na sve strane propovijedajuii ono Sto su nazivali dabrom
aijesti,, obrazovali. su milijune misionara, i kacla se dinilo da
je njihova zadada bila ispunjena, umirali su od mada rimske
pravde. Ta uporna propaganda, rat krvnika i nrudenika, ttajala je blizu trista godina, nakon 6ega se svijet obratio. Neznabo5tvo je bilo uni5teno, ropstvo ukinuto, razuzdanost je
ustupila mjesto isposnidkim obidajima, preziranje bogatstva
katkad je dovodiio do potpunog odricanja od svjetskih dohara. Dru5tvo je bilo spaSeno negacijom svojih nadela, oroaranjem religije i povredom najsvetijih prava. PredodZbe o
pravdi u toj je revoluciji poprimila razmjere koji se nikada
dotad nisu mogli ni zamisilti, a na koje nikada kasnije umovi
nisu ponovno doSli. Pravda je postojala sarno za gospodarer.
Otada je podeia postojati i za sluge.
x Religija, zakoni

poietku samo

i

vetrikaSa.

bili su privilegij slobodnih ljucti, a u
Dii, majorum genti.um, bogovi patricijskih obi-

Zenidba

l5

Medutim, nova je vjera bila daleko od toga da donese sve
pona3anju
svoje plodove. Bilo je nekih poboliSanja u javtom
si'na'
eouiekotsa
si.eme
uostalorm,
Ali,
i popriStu":a u uadenju.
nazovi;
tek
proizvelo
srca,
ie
pato
nernaboladka
u
Xo:e :e
politx"initotogiSu i bezbrojne razdote' Urnjesto da se ljudi
nadela i vlasti
iriklone pratrtienim posljedicama moralnih
o niespekulaciie
na
se
su
dali
po-stav1la,
aozia
aiiee
iio:u :u
njesu
Prigovarali
zmu roeenju, poiiieXtu, lidnosti i djelima'
o
miSljenja
najneobidnijih
iz
sukoba
govim paranoiama, i
shvaiali'
nisu
koje
tekstovima
o
pitanjima,
iuorrr:iSirim
nastata ie teotogiia koja se moZe definirati kao neizmierna
besmi,slena enanost.

Krfuianska istina nije zadugo nadZivjela doba apostola'
i
koje su tumadili i simbolidki prikazivali Grci
je
dopostalo
i
basnama
poganskim
Latini niio ie krcato
slovce znarn-enje proturjedja. I do tog dana vladatina nepo'
crkrse prttilala je samo dugo pomradenje' KaZe se da
ii"sii,
"paktenska
ari,ta nele- zauvijek prevladati i da ie se Riiei
ponor^o
vrati.ti, i da ie napokon ljudi spoznati istinu
SoZio
i p"*&". No tada ie to biti din grdkog i rirnskog katolicizma,
t<i,o Sto na svjetlosti znanosti i5dezavaju prikaze miSljenja'
eudovi3ta koja su sljedbenici apostola morali uni5titi'
koja su bila nadas preplaSena, malo pomalo su se ponovno
pojavita zahvatiuiuil glupom fanatizmu, a ponekad i smiSlje'
sveienika i teologa' Povijest osloirom gled.anju kroz piste
-Francuskoj
stalno predodava p'ay-qq i
badania komuna u

Eoand,etie

slobodukojeseodredujuunarodu,usprkoszavjerenidkim
nastojanjima kraljeva, plemstva i sveienstva' Godine 1789'
posfijL liristusova rodenja francuski se narod, podiieljen na
i<aste, siroma5an i podjarmljen, mudio pod trostrukom mreZom kraljevskog apsolutizma, tiranije velikaEa i parlamenta
te sveienidke netrpeljivosti. Fostojalo je kraljevsko pravo,
sveienidko pravo, plemiiko pravo i pudko pravo: postojale
su povlastice po roilenju, pokrajinske povlastice, opiinske
poviastice, poviastice udruZenja i struke: u osnovi svega toga
nito 3e nasilje, nemoralnost i bijeda. Vei se neko vrijeme govorilo o reformi; govorili su oni koji su je prividno najviSe
Zeljeli i prizivali samo da bi se njome okoristili; a narod, koji
je u njol trebao dobiti sve, a nije odekivao ne znam Sto, nije
tetji; jus gentiwn, pravo ljudi odnosno obitelji ili velikasa' R'ob i ptrebejac 'nisu "osnivati btlteril; njihovu su diecu. promatrali kao priplod
iivotinja. Kop EiDotinje iu se radali, i kao 2iootinie su morali Zivjeti.
16

prozborio ni rijedi. Dugo je iaj siromaBni narod ili zbog nepovjerenja iii zbog nevjerice ili zbog odajanja oklijevao u svojim
pravima. Reklo bi se da je navika da ga zlostavljaju oduzela
hrabrost tim starim komunarna koje su rr srednjem vijeku
bile tako ponosne.
Napokon se pojavila jedna knjiga koja se cijela svodila na
dvije tvrdnje: Slo je treii staleE? Niita. Sto on mora bi.ti.?
Soe. Netko je u obliku komentara dodao: Sto ie kralj? Punomoinik naroda.
Bilo je to poput iznenadnog otkriia: razderao se beskrajni
veo, debeli je povez pao s odiju. Narod je podeo razmi5ljati:
Ako je kralj naS zastupnik, mora nam polagati radune;
Ako mora polagati radune, podlijeZe kontroli;
Ako se moZe kontrolirati, odgovoran je;
Ako mora odgovarati, moZe se kazniti;
.A.ko se moZe kazniti, k4Znjava se prema zasluzi;
Ako se mora kazniti prema zasluzi, moZe se kazniti smriu.
Pet godina nakon objavljivanja bro5ure iz Sieybsa, treii
je staleZ bio sve; kralj, plemstvo i sveienstvo nisu vi5e postojali. Godine 1793, ne zaustaviv5i se na ustavnoj izmiSljotini o nepovredivosti suverena, narod je odveo Louisa XVI
na strati5te. Godine 1830. dopratio je Charlesa X u Cherbourg. Da se u jednom i u drugom sludaju mogao prevariti
u procjeni zlodina, bila bi to stvarna greSka; no logika koja
ga je potaknula na djelovanje u pravnom je pogledu besprijekorna. KaZnjavanjem kralja narod dini upravo ono za Sto
su toliko prigovarali srpanjskoj vladi, da poslije darkanja u
Strassbourgu nije izvrBila nad osobom Louisa Bonapartea:
pogada pravog krivca. Primjena je to zajednidkog prava,
svedano utvrdivanje pravde na podrudju kaZnjavanja.s
Duh koji je doveo do pokreta 1789. godine bio je duh
proturjedja. To je dovoljno da se dokaZe kako poredak koji
je uspostavljen umjesto nekada5njeg poretka nije u sebi
imao nideg metodidkog ni promi5ljenog; da nije mogao djelovati kao neka znanost utemeljena na promatranju i opaianju jer je proizaSao iz srdZbe i mrZnje; jednom rijedju da
njegove osnovice nisu loile izvedene iz temeljitog poznavanja
Ako je pogiavar izvrSne vlasti odgovoran, moraju biti odgovorni
dudno je Sto ta ideja nikada nije nikome pala na um, bila
iri to t€ma zanimljive disertaoije. No ja izjavljujem da je ni za sto na
svijetu ne bih Zelio braniti; narod je joi suviSe logidan da bih mu
mogao pribaviti materiju iz koje bi mogao izurii neke zakljudke.
3

i zastupnici.

2 Sto je vlasniStvo?

t7

druBtvenih zakona' Zato rt takozvanim novirn
irstanovama koje ie osnovala Republika naiazimo dak i nadeia protiv koiifr sb borilo, i utjecaj svih predrasuda koje-se
namj-eravalo zabraniti. Ljudi. s nepromi5ljenim odu5evljen;em govore o slavnoj fiancuskoj re-voluciji, o preporodu
ilgg. g"oairre, o velikim reformarna koje su provedene i o izmjeni ustanova: to je laZ! IaZ!
Kad se naSe predodZbe o nekoj fizidkoj, intelektualnoj ili
druStvenoj dinjenici kao posijedica na5eg prornatranja pot'
puno izmilene, to duhovno kretanje ja nazivam retsoluciiorn.
axo u" na5e pred.odZbe samo proBire ili isprave, to ie napredak. Tako je-ptolomeiev sistem bio napredak u astronomiji'
a Kopernikov revolucija. Isto je tako godine 1789' bilo borbi
i napretka; revolucije nije bito. To dokazuje proudavanje reformi koje su bile isku3ane'
Narod koji ie tako dugo bio Zrtva monarhistidkog egoizma povjero't uo j" da ie ga se zauvijek osloboditi objavliujuii
Aa je on s6,m nosilac vrhovne vlasti. No Sto je bila monarfriSaf Vrfrovna vlast jednoga 6ovjeka. Sto je demokracija?
Vrhovna vlast naroda, iIi, bolje redeno, narodne veiine' Ali
uvijek je to suverenitet dovieka postavljen umjesto suvereniteta zakona, suverenitet votje postavtjen umjesto suvereniteta razuma, jednom rijedju strasti umjesto prava' Nema
sumnje da postoji napredak kada neki narod prijede iz monarhije u demokraciju, zato Sto, urnnoZavajuii vrhovnu vlast,
nudi viSe moguinosti tazutmu da zamijeni volju' No, na
kraju, nema revolucije u vladavini, jer je nadelo ostalo isto'
A mi danas imamo dokaa da se moZe ne biti strobodan i u
najsavrSeniioj demokraciji.a
To nije sve: narod kao vladar ne moZe izvr5avati'lrhovnu
vlast sam po sebi: on je prisiljen da je prenese opunornoienicima: upravo mu to briZljivo i uporno ponavtrjaju oni hoji
nastoje lukavStinom zadobiti njegovu naklonost' Neka tih
opunomodenika bude pet, deset, sto, tisuiu, zat ie vaZan broj
i ime? Uviiek je to vlast dovjeka, vladavina volje i sarnovolje'
Pitam Sto ie revolucionirala takozvana revolucija?

prirodnih

i

vidjeti Tocqueville De la Ddmocratie aut Etats-unis (o denxokrtt'
sied.injenim Ameriikim Drdaaam4, i Michel chevalier, Lettres
sur l,Am.crique d'u Nord (Pisma o Sjeoernoj Americi). U Plutarhovu
d.jelu Periklo\ Eluot vidi se kako su se posteni ljudi morali skrivati da
bi se obrazovali iz straha da se ne udini kako EeIe postat'i tirani'

Zrta se, uostalom, kako je tu vrhovnu vlast izvr5avao najprije Konvent, zatim Direktorij, a kasnije ju ie zaplijenio
konzut. Sto se tide cara, jakog dovjeka, koga je narod tako
oboZavao, a zatim ga toliko Zalio, on nikada nije ielio ovisiti

o njemu: no kao da mu se narnjeravao podnlgivati zbog njegove vrhovne vlasti, usudio se zatraZiti da taj narod glasa za

njega, odnosno da abdicira, da se odrekne

te

neotudlive

vrhovne viasti i postigao je to.
No Sto je napokon suverenitet? To ie kai'u mod dono1enia
aakona.s Druga besmislica koju je obnovio despotizam. Narod je vidio kako kraljevi svoje ukaze obrazlaZu iztazorn:
jer nam to iini zadouoljstoo, i htio je sa svoje strane oku5ati
zador,'oljstvo da donosi zakone. Za pedeset godina donio ih
Je svu silu, naravno uvijek preko svojih predstavnika. Zabava
neie tako skoro zavrBiti.
Uostalom i sarna definicija vrhovne vlasti izvedena je iz
definicije zakona. Zakon je, kaZu, i.erae oolie arhotsne alasti:
u monarhiji je, dakIe, zakon izraz kralievske volje. U republici je zakon iztaz narodne vo1je. Ako se izuzme razlika u

broju volja, dva su sistema potpuno istovjetna. S jedne je
i s druge strane ista pogre5ka, odnosno tvrdnja da je zakon
izraz neke volje, a mora biti izraz neke dinjenice. Ipak, slijedili su dobre vode: za proroka su uzeli gradanina Zeneve, a

Druitaeni. ugoDor umjesto Kurana.
Pod retorikom novih zakonodavca na svakom se koraku
pokaauju zabrinutost i predrasude. Narod je trpio zbog mno-

Stva iskljudivanja i privilegiia; njegovi su predstavnici za
njega sastavili ovu izja,vu: Soi. su liudi, iednaki po prirodi. i'
pred zakonom; to je dvosmislena i suvi5na deklaracija. Liudi'
su po pri.rodi, jednaki.: zmadi li to da su svi jednakog stasa,
jednako lijepi, jednako nadareni i jednako kreposni? Ne:
dakle, htjela se naznaditi politidka i gradanska jednakost.
tr'ada je bilo dovoljno reii: Stsi su ljudi. jednaki pred zako-

no?n.

No Sto 3'e jednakost pred zakonom? Ni ustav iz 1790. goni ustav iz 1793. godine, ni oktroirana povelja, ni prihvaiena povelja nisu je znali. definirati. Svi pretpostavljaju
da postoji nejednakost bogatstva i druStvenih poloilaia, uz
hoje je nernoguie naii trunke jednakosti u pravima. U tom
dine,

n

ciji.

u

s Prema Toullieru Dsuverenitet

je ljudska

svemoir<. Materijalistidka

je definicija: ako suverenitet neito jest, on je praoo, a ne sila

sobnost. A Sto .je ljudska svemod?

iii

spo-

19
18

reii da su svi na5i ustavi bili vjeran izraz
narodne volje: dat iu za to dokaze.
Ilekada je narod bio iskljuden iz grailanskih i vojnih zanimanja: vjerovalo se da ie se udiniti duda ako se u Deklase pogledu moZe

raciju prava ukljudi ovaj zvudan dlan: nsvi su gradlani jed'
nako prihvatljivi za obavljanje sluZbi; slobodni narodi u svojim izborima ne poznaju drugog razloga za davanje pred'
nosti osim kreposti i nadarenosti'tt

Naravno, moralo se diviti tako lijepoj stvari; divilo se
gluposti. Sto! narod suveren, zakonodavac i reformator, u
drZavnim zaposlenjima vidi samo nagradu, kaiimo to otvoreno, nenadani dobitak! I ba5 zato Sto ih gleda kao izvor
koristi, on odreduje podobnost gradana! Jer zbog dega taj
oprez ako se njime niSta ne postiZe? Ne pokuSava se Eesto
propisati da netko neie biti pilot ako nije astronorn i geo'
graf, ni zabranjivati nekome mucavcu da igra u tragediji ili
u operi. Narod je opet poput majmuna opona5ao kraljeve:
Zelio je poput njih unosna mjesta dodjeljivati svojim prijateljima i taskavcima. Na Zalost, ovo posljednje upotpunjava
slidnost, narod ne drZi popis povlastica, drZe ga zastupnici i
predstavnici. Zato se oni nisu ustrudavali da se usprotive
volji svojeg dobrodu5nog suverena.
Taj poticajan dlan Deklaracije prava koji su saduvali Usta'
vi iz 1814. i 1830. god.ine pretpostavlja viSe vrsta gradanske
neravnopravnosti, Sto znadi nejednakosti pred zakonom: ne'
jednakost poloZaja, jer se drZavne sluZbe traZe samo zbog
uvaZavanja i koristi koje donose; nejednakost imetka, buduii
da se Zeljelo da bogatstva budu jednaka, drZavne bi sluZbe
bile duZnosti, a ne nagrade; nejednakost podasti, jer zakon
nije odredivao Sto smatra nndarenoEdu i krepoiiu. Za vri'
jeme carstva vrlina i dar nisu bili drugo do vojnidka hrabrost i odanost caru: ona se pojavila kada je Napoleon stvorio
svoje plemstvo i pokuSao ga pridruZiti starome plemstvu.
Danas je krepostan dovjek onaj koji plaia dvjesta franaka
poreza: vjeSt dovjek je poSten dZepar. Sad su to vei otrcane
istine.

Narod je, napokon, potvrdio vlasni5tvo '.. Neka rnu Bog
oprosti jer nije znao Sto dini. VeC pedeset godina ispa5ta bijednu dvolidnost. Ali kako se narod, diji je glas, kaZu, boZji
glas, i dija svijest ne bi smjela iznevjeriti, kako se narod prevario? Kako je traZedi slobodu i jednakost ponovno pao u
privilegije i ropstvo? Opet oponaSanjem biv5eg poretka.
20

Nekada je plemstvo i sveienstvo pridonosilo drZavnim
porezima samo u obliku dobrovoljne pomoii i svojevoljnih
darova; njihova se imanja nisu mogla zaplijeniti ni zbog dugova: medutim, kmeta su, preoptereienog nanretirna i kulukom, neprestano uznernirivali das kraljevski poreznici, das
skupljadi poreza za plemstvo i sveienstvo. Kao neotudiva
dobra, svrstani medu stvari, oni nisu mogli ni sastaviti opo'
ruku ni postati nasljednici; s njima se postupalo kao sa Zivotinjama, dije usluge i priplod prema praw nasljedstva
pripadaju gospodaru. Narod je htio da poloZai alasni.ka
bude za sve isti; d.a svatko moile slobodno uEioati, u suoii,m'
d.obri.rna i, saom pri.hodu, plodu stsoga rada i. st:oie marlii.'
aosti i. raspolagati niima. Narod nije izmislio vlasniStvo. No
buduii d.a ono za niega nije postojalo na isti nadin kao za
plemstvo i za one s tonzurom na glavi, izdao je naredbu da
se to pravo izjednadi. Nestali su: opori oblici vlasniStva, ku'
Iuk, kmetstvo, nadmoinost, iskljudi,vanje iz sluZbi; nadin posjedovanja je izmijenjen: bit stvari ostala je ista. Ostvaren
je napredak u dodjeti prava; revolucije niie bilo.
Dakle, to su tri temeljna nadela modernog druStva koja
su pokreti iz 1789. i 1830. godine naizmjence potvrdili: L. Stlaereni,tet aotje iot:ieka i, reducirajuii iztaz, despoti,eam; 2.
Nejednakost bogatstaa i. klasa; 3. Vlasni.Sttso.' iznad svega
Praud,a koju su uvijek svi zazivali kao starateljsko svojstvo
suverena, plemiia i vlasnika; Praoda, opci, prvobitni, kategoridki zakon svakoga druStva.
Rijed je o tome da se sazna jesu li ili nisu pojmovi despoti.zam, gradanska nejednakost i alasni.Stao u skladu s iskon'
skim pojmom praoed,noga, jesu li oni nuZno izvedeni iz njega, ali se razlidito odituju ovisno o sludaju, mjestu i odnosu
tidnosti; ili pak da nisu prije nezakoniti proizvod brkanja
razliditih stvari, neke kobne asocijacije ideja. A buduii da
se pravda osobito odreduje u vlasti, u poloZaju osoba i po'
sjedovanju stvari, u skladu s pristankom svih ljudi i s napretkom ljudskoga duha, treba istraZiti u kakvim su uvjetima
poloZaj gradana, i posjedovanje stvari.
pravedni
- vlast,
se izdvoji sve ono Sto ne zadovoljava te uvjete,
Zatim, po3to
reztitat ie istodobno pokazati i kakva je vlast zakonita, i
kakav je poloZaj gradana zakonit i Sto znadi zakorrito posjedovanje stvari; napokon, i kao posljednji izraz analize, po'
kazat ie Sto je Prauda.
Je li pravedna vlast dovjeka nad dovjekom?
21

Svi odgovaraiu: ne. Viast dovjeka nad dovjekom samo je
autoritet zakona koji mora biti pravda i istina. Privatna se
volja uopie ne uvaZava u vladavini koja se s jedne strane
svodi na otkrivanje Sto je istinito i pravedno da bi se iz toga
izveo zakon, a s druge, na nadzor izvr5avanja tog zakona. U ovom dasu ne istraZujem ispunjava li te uvjete na5 oblik
ustavne vlasti: da Ii se, na primjer, volja ministara nikada ne
mijeSa s objavljivanjem i tumadenjem zakona i jesu Ii na5i
poslanici u svojim raspravarna vi5e zaokupljeni time da pobijede razumom nego brojem: dovoljno mi je da je priznata
predodZba o dobroj vlad.i onakva kako ie ia definiram. Ta
je predodZba todna: medutim, vidimo da se narodima Istoka
niSta ne dini pravednijim od despotizma njihovih vladara;
da je kod starih naroda i po mi5lienju samih filozofa rop'
stvo bito opravdano; da su u srednjem vijeku plemiii, opati
i biskupi smatrali pravednim da imaju kmetove; da je Louis
XIV mislio d.a irna pravo kad je govorio: Drdatsa sam ia; da
je Napoleon nepokoravanie njegovoj volji smatrao zlodinom
protiv drZave. Dakle predodZba pravednosti koja se primjenjuje na vladara i vladanje nije uviiek bila ono Bto ie danas.
Ona se neprekidno razvijala i sve podrobnije odredivala, tako
da se napokon zaustavila na onome kako ie mi vidimo. Ali,
je li stigla do woje posljednje faze? Ne vjerujem u to. Samo,
buduii da posljednju zapreku koju ta ideja mora svladati
predstavlja jedino institucija vlasniStva koju smo saduvali
da lci se zavrSila reforma u vladavini i izvr5ila revolucija,
nloramo napasti ba5 tu instifirciju.
Je li pravedna politidka i gradanska nejednakost?
Jedni odgovaraju: do, drugi: ne. Ptve iu podsjetiti da im
se, vjerojatno zato 3to su od toga imali koristi, dinilo dobrirn
had je narod ukinuo sve povlastice po rodenju i staleiu;
za5to, dakle, ne Zele da privilegiii po imetku nestanu kao
rasni i ktasni privilegiji? Zato, ka1u oni, Bto ie politidka nejednakost usko vezana za vlasniStvo, a bez vlasniStva ne
moZe biti druStva. Tako se pitanje koje smo upravo pokrenuli razrje5ava u pitanju vlasni5tva. - Sto se tide drugih,
zadovoljavam se tirne da im uputim ovu primjedbu: Ako
ielite uZivati politidku jednakost, ukinite vlasni3tvo, a ako to
ne Zelite, na Sto se Zalite?
Je li vlasniStvo Pravedno?
Svi bez oklijevanja odgovaraju: da, vlasni3tvo je pravedno. KaZem svi, jer mi se dini da dosad nitko nije s punom
22

svije5iu odgovorio ze. Ni obrazloilen odgovor uopie nije bio
trak. Samo vrijeme i iskustvo mogli su dovesti do rje5enja.
Sada je to rje3enje dano; na nama je da ga posluSamo. Poku5at iu ga zorno prikazati.
To iemo izvesti ovako:
1. Ni s kim se ne prepiremo, nikoga ne pobijanto, ni5ta ne
poridemo; prihvaiamo kao valjana sva obrazloZenja koja su
navedena u korist vlasni5tva i ogranidavamo se na to da
istraZimo njegovo nadelo kako bismo zatim provjerili je li
to nadelo vjerodostojno izraheno vlasniStvom. Naime, buduii
da se vlasni5tvo ne moZe braniti kao pravedno, pravedna
ideja, ili barem pravedna namjera, mora se nuZno ponovno
naii u osnovi svih obrazloZenja o vlasni5tvu: a kako se vlasni5tvo ostvaruje samo nad stvarima koje se rnogu procijeniti u rnaterijalnom pogledu, pravda se, koja se, da tako kaiem, i sarna tajno opredmeiuje, mora pojaviti u potpuno algebarskom izrazu. Tom metodom ispitivanja uskoro uspijevamo spoznati da svi dokazi koji su izrniSljeni za obranu
riiasniStva, kakai god oni bili, uvijek i nuZno dovode do jettrnakosti, odnosno do negacije vlasni5tva.
Taj se prvi dio sastoji od dva poglavlja: prvo, koje se odnosi. na zauzimanje, osnovicu na5eg ptrava, i drugo koje se odnosi na rad i nadarenost Sto se promatraju kao uzroci vlasniStva i druBtvene nejednakosti.
Zakljudak tih dvaju poglavlja bit ie, s jedne strane, da
pravo zauzimanja spredaua vlasni5tvo, a s druge, da ga pravo
na rad uni\taaa.
2. Dakle, buduii da je vlasni5tvo nuZno zami5ljeno kao
kategoridka pobuda jednakosti, moramo istraZiti za5to jednakost ne postoji usprkos toj logidkoj nuZnosti. To novo
istraZivanje takoder sadrZi dva poglavlja: u prvom, promatranjem vlasniStva samog po sebi istraZujemo da li je ono stvarno, postoji li i je li moguie. Jer ono bi podrazumijevalo proturjedje da dva opredna dru5tvena oblika, jednakost i nejednakost, budu podjednako moguia. I tada, zadudo, otkrivarno da se vlasni5tvo uistinu moZe pojaviti kao sludajnost, ali
da ono u matematidkom pogledu nije moguie kao ustanova
i nadelo. Tako je, Sto se tide vlasniStva, opovrgnuto osnovno
Bkolsko nadelo ab actu ad posse ualet consecutio, od dina do
mogucnosti vailna je posljedica.
Najzad, u posljednjem poglavlju, po5to pozovemo u pornoi psihologiju i do srZi proniknemo u ljudsku prirodu, iz23

loZit iemo nadelo praoednosti, njegov izraz i njegov znaiai;
precizirat iemo osnovni zakon druStva; objasnit iemo pori'
jeklo vlasni3tva, uzroke njegova uspostavljanja, dugog tra'
janja i skorog iSdezavanja; konadno iemo ustvrditi njegovu
podudarnost s kradom; i poSto pokaZemo da su ove tri
predrasude, suaerenitet 6oajeka, neiednakost uuieta i alas'
ni,itao, samo jedna predrasuda, da se jedna drugorn mogu
zamijeniti i da se mogu uzajamno zamjenjivati, neie nam
biti teSko da iz njih nadelorn proturjednosti izvedemo osnovicu vlasti i prava. Tu iemo zakljuditi na5a istraZivanja pridrZavajudi si pravo da ih nastavimo u noryim raspravama.
VaZnost teme koja nas zaokuplja osvaja sve umove.
lVlasnistvo je, kaZe gospodin Hennequin, stvaraladko i
konzervativno nadelo gradtanskog druStva. .. VlasniBtvo je
jedna od onih temeljnih teza o kojima se ba3 ne bi suvi5e
lorzo mogla pokazati objaSnjenia koja se smatraju novima.
Jer, to nikada ne treba zaboraviti, i vaZno je da publicisti i
drZavnici budu uvjereni da je tako: upravo o pitanju je li
vlasniStvo nadelo iti rezultat druStvenog poretka, treba li ga
smatrati uzrokom ili posljedicom, ovisi cjelokupna moralna
pouka, pa time i cijeli autoritet ljudskih institucija.tt
Te su rijedi izazov svim ljudima koji se nadaju i vjeruju:
no premda je probitak jednakosti lijepa stvar, nitko ioS nije
podigao rukavicu koju su bacili advokati vlasniStva, nitko se
joS nije osjetio dosta odludnim da prihvati borbu. PogreSno
znanje jednog oholog prava i besmislene izreke onakve politidke ekonomije kakvu je stvorilo vlasni5tvo unijeli su nemir
u najplemenitije umove. Medlu naiutiecainijim prijateljima
slobode i interesa naroda uobidajena je iedna vrsta lozinke
da je jed,nakost tlapnial Toliki je utjecaj najpogre5nijih teorija i najispraznijih analogija na inade izvanredne umove
koje je, a da toga nisu ni svjesni, obuzdala narodna pred'
rasuda. Jednakost svakodnevno dolazi, fi.t oequali.tas,' vojnici
slobode, zar iemo uodi pobjede napustiti naSu zastavu?
Kao branitelj iednakosti govorit 6u bez mrilnje i srdZbe,
neovisno, kako prilidi filozofu, mirno i odludno kao slobodan
dovjek. Kada trih barem u toj uzviSenoj borbi mogao u sva
srca unijeti svjetlost koja me proZima i uspjehom svojih rasprava pokazati da bi jednakost, ako nije mogla pobiiediti
pomoiu mada, morala pohijediti pomoiu rijedi!

24

Drugo poglavlje
O VLASNISTVU PROMATRANOM KAO
PRIRODNO PRAVO.
O ZAUZIMANJU I O GRAEANSKOM PRAVU, KAO
PRAVNIM I.JZROCIMA VLASNISTVA
Definicije
Rirnsko pravo definira vlasni5tvo, jus utendi. et abutendi re
sua, qu,atenus juris rati.o patitur, kao pravo da se stvar koristi i zloupotrebljava koliko to dopuSta pravni obzir. PokuSala se opravdati rijed, eloupotrebljaaati, govoreii da ona ne
izraZava besmislenu i nemoralnu zloupotrebu, nego samo
apsolutno vlasniStvo. To je uzaludna distinkcija izmi5ljena
zbog posveiivanja vlasniStva, a protiv ludila posjedovanja
koje ono ne otklanja i ne suzbija. Vlasnik rnoZe ostaviti
svoje plodove da neobrani sagnjiju na stablu, rnoZe sijati sol
na svojoj njivi, musti svoje krave na pijesak, vinograd pretvorti u pustinju, a od povrtnjaka nadiniti park: je Ii sve to
zloupotreba ili nije? Na podrudju vlasniStva upotreba i zloupotreba se nuZno brkaju.
Prema Deklaraeiji prava objavljenoj na podetku Ustava
iz L793. godine vlasniStvo je lpravo da se prema svom nahoclenju uZiva svoj imetak, svoji prihodi, plodovi svoga rada
i svoje djelatnosti i da se raspolaZe njirna<.
Napoleonov Zakonik, dlan 544: nVlasniStvo je pravo da se
stvari neogranideno posjeduju i da se njima bezuvjetno raspolaZe, samo da se ne koriste za ono 5to zakoni i propisi
zabranjuju.c
Te dvije definicije vraiaju se definiciji rimskoga prava:
sve one vlasniku priznaju neogranideno pravo nad stvarima.
A Sto se tide ogranidenja koje je donio Zakonik, samo da se
ne koriste na naiin koii. eakoni i propi.si eabranjuju, nije mu
cilj da ogranidi vlasni3tvo, nego da sprijedi da vlasniStvo jednog vlasnika bude zapreka vlasni5tvu nekog drugog vlasnika:
to je potvrda nadela, a ne njegovo ogranidenje.
Kod vlasni5tva se razlikuje: 1. disto i jednostavno vlasniStvo, gospodarsko, gospoStijsko pravo nad stvarima, ili
kako se kaile, golo olasni,Sttso; 2. posjedooanje. ttPosjedovanje
je,n kaZe Duranton, ldinjenidna, a ne pravna stvar.< Toullier:
25

Dvlasni3tvo

je pravo, zakonska sposobnost. Fosjedovanje je

din.n Zakupnik stana, zakupnik zemlji5ta, dionidar i plodo'
uZivalec su posjednici. Vtasnici su: gazda koji iznajmljuje,
koji posuduje za upotrebu, nasljednik koji, da bi neSto iskoristio, odekuje samo smrt u1waoca. Ako se rnogu posluZiti
ovom usporedbom, ljubavnik je posjednik, a n:uZ vlasnik.
Ta dvostruka definicija vlasniStva, kao imanja i kao posjedovanja, izuzetno ie vailna i nuZno ie dobro je upamtiti
Zeli li se shvatiti Sto Zelimo reii.
Iz razlikovanja posjedovanja i vlasni5tva nastale su dvije
vrste prava; jus in re, prava z stvari, pravo kojim mogu zahtijevati vlasniStvo Sto sam ga stekao, u bilo dijim ga rukama naSao; i jus ad rern, ptavo nd stvar, kojiut zahtijevam da
postanem vlasnik. Tako je uzajamno pravo jednog bradnog
partnera na osobu drugoga ius i.n re; ptalla zarudnika ioS je
samo lzs ad. rem. U prvom sludaju posjedovanje i vtrasniStvo
su spojeni, drugi sadrZi golo vlasniStvo. Ja, koji kao radnik
imam pravo na posjedovanje prirodnih i industrijskih dobara i koji svojim poloZajem proletera ne posjedujern niSta,
upravo u ime jus ad. rem zahtiievam da se vratirn w ius i.n re.
To razlikovanje pojmova ius i.n re i ius ad rem temeLj je
glasovite podjele na praDo posieda (franc. possessoire) i
tudbu radi pr&D& na posied (franc. pdtitaire) istinske kategorije pravne znanosti koju one potpuno obuhvadaju u cijelom njenom golemom opsegu. Pdti,toire (tuZha nadi prava na
posjed) naziva se sve ono Sto se odnosi na vlasniBtvo; possessoire (pravo posjeda) sve ono Sto ie u vezi s posjedovanjem.
PiSuCi ovu predstavku protiv vlasniStva, protiv cijeloga druStva pokredem tuZbeni postupak radi prava na posjed; doka'
zujem da su oni koji danas ne posjedujtr s istim pravom
vlasnici kao i oni koji posieduju. Ali umjesto da zakljudim
kako zbog opde sigurnosti vlasni5tvo treba podijetiti svima,
zahtijevam da se ono ukine za sve. Ako ne uspijem s tim svojim zahtjevom, svima 'vama, proleterima, i rneni, preostaje
samo da si prereZemo vrat: nemamo viBe Sto zahtijevati od
pravde naroda. Jer, kako to svojirn energidnim stilom pokazuju Propisi postupka, dlan 26, moliteliu kojemu ie odbiiena
tuiba rad.i praDa na posied (pdti.toire) neie oi.Se biti pri.httaiena molba u postupku pra,oa posiedoaanTa (possessoire).
Naprotiv, ako dobijem parnicu, trebat ie pgnovno pokrenuti
postupak prava posjeda da bismo postigli ponovno ukljudivanje u uZivanje dobara koje nam je oduzelo vlasni5tvo. Na26

dam se da nederno biti prisiljeni to diniti. Ali te se dvije
akcije ne rnogtr obavljati u isti mah zato Sto se prema samim
pravilima postupha prs,Do posjeda (possessoire) i tuEba radi
prduo, na pasied (pdti.toi,re) nikada ne rnogu istodobno raz'
matrati..

Prije nego udemo u bit stvari, neie biti suviBno ovdje prika,zati neka razmafianja koja se moraju rijeSiti prije glavne
rasprave.

Paragraf

l.

-

O olasniStr:u kao prirodnorn praDu

Deklaracija o pravima smjestila je vlasniStvo medtu nezastariva prava dovjeka kojih tako ima detiri: sloboda, iedna'
kost, olasni|ttso i sigurnost. Kakvom su se metodom posluZili zakonodavci iz godine 1793. za to nabrajanje? Nikakvom:
postavili su nadela kao da raspravljaju o suverenitetu i zakonima s opdenitog stajali5ta i prema njihovu mi5lieniu. Sve
su nadinili pipajudi ili otprve.
Ako u tome vjerujemo Toullieru: nApsolutna se prava
mogu svesti na tri prava: si,gurnost, slobodu i olasni,Etuo.n
Profesor iz Renr"resa je odbacio jednakost? Za5to? Zat zat'o
Sto je sloboda podraaumijeva, ili Sto ie olasni.itao ne podnosi? Autor Protumaienog gradanskog praDa (Droi.t ciuil er'
pliqu€) Suti: on dak nije posumnjao da o tome ima Sto raspravljati.
Medutim, ako medusobno usporedimo tri ili detiri navedena prava, ustanovit iemo da vlasniStvo uopie nije slidno
ostalima; da za najveii dio grattana ono postoji samo kao
moguinost i kao uspavana sposolonost koja se ne primjenjuje; da se za ostale, koji u njemu uilivaiu, ono moZe na sta'
novit nadin poravnati i mijenjati, Sto ie suprotno predodZbi
o prirodnom pravu; da ga u praksi ne po5tuju vlade, ni sudovi, ni zakoni; ukratko: da ga svi spontano i jednogtrasno
smatraju tlapnjom.
Sloboda je nepovrediva. Ja ne mogu ni prodati ni otuditi
svoju slobodu. Ni5tavan je svaki ugovor, svaki ugovorni uvjet
kojemu bi cilj bio otuelivanie ili prestanak slobode: rob koji
stupi na slobodno tlo istog trenutka postaje slobodan. Kad
dru5tvo uhvati. ztrodinca i liSi ga slobode, ono je u torn sludaju u stanju nuine obrane: tko god nekim zlodinom prekr5i
druStvenu pogodbu, proglaSava se drZavnim neprijateljem;
napadajuii na slobodu drugih, on ih prisiljava da mu oduzmu njegovu slobodu. Sloboda ie prvi uvjet ljudskog statusa:
27

odreii se slobode znadilo bi odreii se ljudskosti: kako bi se
nakon toga moglo udiniti ljudsko djelo?
Isto tako jednakost pred zakonom ne trpi ni ogranidenja
ni izuzetke. Svi su Francuzi podjednako podobni za namie'
Stenja. Eto zaSto, uza svu tu jednakost, u toliko sludajeva
sudbina ili prednost po godinama odluduju o pitanju prednosti. Najsiroma5niji gradanin moZe optuZiti najugledniju
lidnost i dobiti od nje zadovoljStinu. Kad bi neki milijuna5
Ahab izgradio zamak u Nabotovom vinogradu, sud bi prema
prilikama mogao narediti da se taj dvorac sruSi, makar
koBtao milijun; da se vinograd dovede u prvobitno stanje;
osim toga mogao bi osuditi nasilnika na naknadu Stete. Zakon Zeli da se po5tuje svako vlasni5tvo koje je zakonito stedeno, bez obzira na vrijednost i bez iznimke.
Istina, za primjenu odredenih politidkih prava Povelja
zahtijeva stanovite uvjete, posjedovanje imovine i sposobnosti; no svi publicisti znaju da namjera zakonodavca nije
bila da utvrdi privilegij, nego da osigura jamstvo. eim su
zadovoljeni uvjeti utvrdeni zakonom, svaki gradanin moZe
biti birad, a svaki birad moZe biti izabran: kad se pravo jednom stekne, jednako je za sve; zakon ne usporeduje ni lidnosti ni glasove. Ovog dasa ne istraZujem je li taj sistem
bolji. Dovoljno mi je da je u duhu Povelje i u odima svih
jednakost pred zakonom apsolutna i da, kao i sloboda, ne

biti predmet nikakve nagodbe.
Jednako je i s pravom sigurnosti. DruStvo ne

moZe

obeiava

svojim dlanovima polovidnu zaStitu, toboZnju obranu; ono
se cijelo zalaile za njih kao Sto se i oni zala"Lrt za njega. Ono
im ne kaZe: garantirat Cu vam ako me to niSta ne ko3ta; Stitit Cu vas ako se ne izla1em pogibelji. Ono kaZe: branit iu vas
od svih i protiv svih; spasit iu vas i osvetiti ili iu samo propasti. DrZava ulaZe sve svoje snage u sluZbu svakog gradanina; obaveza koja ih uzajamno povezuje apsolutna je.
Kako se vlasni5tvo razlikuje! Svi ga velidaju, nitko ga ne
priznaje: zakoni, obidaji, navike, javna i privatna svijest, sve
to snuje njegovu smrt i propast.
Da bi se namirile obaveze vlade koja mota uzdrilavati
vojsku, izvoditi radove i plaiati dinovnike, potrebni su porezi. Ni5ta bolje nego da svi pridonose tim troSkovima: ali
To je pravedno,
zaSto bi bogataii plaiao vi3e od siromaha?
Priznajem -da ne shvaiam tu
kaZu, jer on posjeduje viSe.
pravdu.

-

ZaSto se plaiaju porezi? Da se svima osigura izvrSavanje
prirodnih prava, slobode, jednakosti, sigurnosti i vlasni5tva;
da se odrZava red u drZavi; da se izgrade korisni i ugodni
javni objekti za korist i zabavu.
No da li je cijena obrane Zivota i slobode nekog bogata5a
veia nego nekog siromaha? Tko u vrijeme osvajadkih pohoda, gladi i kuge uzrokuje vi3e teSkoia: veleposjednik koji
bjeZi pred opasnoBiu ne dekajuii pomoi drilave, ili zemljoradnik koji ostaje u svojoj kolibi otvorenoj svim nevoljama?
Da li poredak vi5e ugro[ava dobar gradanin nego zanatlija i radnik? No policija ima viSe posla s nekoliko stotina
nezaposlenih radnika nego s dvjesta tisuia birada.
I, napokon, u1iva li bogati rentijer vi5e od siromaha u
nacionalnim praznicima, u distoii ulica i ljepoti spomenika?... Ali on vi5e voli svoj ladanjski posjed nego sve narodne svedanosti i kad se ileli zabaviti, ne deka md.t de cocaEne.t

Jedna je od d.vije tvrdnje todna: ili proporcionalan porez
garantira i potvrdluje neki privilegij u korist krupnih poreznih obveznika, ili je pak on sdm nepravda. Jer, ako je vlasni5tvo prirodno pravo, kako to hoie deklaracija iz 1793.
godine, sve ono Sto mi u ime tog prava pripada isto je tako
sveto kao moja osoba; to je moja kw, moj Zivot, to sam ja
s6,m: tko god u to dirne, vrijeda zjenicu mog oka. Sto tisuia
franaka moje plaie isto su tako nepovredivi kao i sedamdeset pet santima neke mlade radnice, moji apartmani kao i
njezina mansarda. Porezna stopa nije tazrezana prema snazi,
stasu iii darovitosti: niSta viSe ona ne moZe biti razrezana
prema vlasni5tvu.
Ako mi dakle drZava vi5e ttzima, neka mi i vrati viSe, ili
neka mi prestane govoriti o jednakosti prava; jer inade
dru5tvo nije vi5e osnovano za obranu vlasni3tva, nego za
organizaciju njegova uni5tavanja. Proporcionalnim porezorn
9trpf1-pgq!3jg--qgl-Pmgg; i bas ona daie primjer pljadke u #
odredenim presjecima. Nju bi trebalo potezati po klupama
porotnih sudova na delu tih groznih razbojnika, te Froklete 11
rulje koju daje ubijati iz profesionalne zavisti.
II
Ali, kaZu da su sudovi i vojnici potrebni upravo zbog
svladavanja te rulje: vlast je druStvo, ne baS osiguravajuie,
jer ne osigurava, nego za osvetu i kaZnjavanje. Porez, pravo
t Glatki stup s darovima na vrhu, na koji se penju oni koji ih
dobiti. (Op. prev.)

Zele

d)o

28

koje to udruZenje naplaiuje, podiieljen je razmjerno vlasni5tvu, odnosno razmjerno trudu koji svako vlasniStvo zahtijeva od osvetnika i kaznenih odreda Sto ih piaca drZava"
Daleko smo, eto, od apsolutnog i neotuetivog prava vlasniStva. Tako su siromah i bogataS svaki u svom stanju nepovjerenja i rata! No zaSto li ratuju? Zbog vlasni5tva; tako
vlasni5tvo kao nuZnu korelaciju ima rat vlasniStva! ... Slo'
boda i sigurnost bogataSa ne trpe zbog slobode i sigurnosti
siromaha: daieko od toga, one se mogu uzajamno ojadati i
podupirati: suprotno tome, pravo vlasni5tva prvoga od niih
mora se stalno braniti protiv nagona za vlasni5tvom drugoga'
Kakvo proturjedje!
U Engleskoj postoji jedan porez za siromaha: traZi se da
ja plaCam taj porez. No kakva je veza izmedu mog prirodnog i nezastarivog prava vlasniStva i giadi koja mudi deset
milijuna bijednika? Kada nam vjera nalaZe da pomognemo
svojoj braii, ona postavlia za razlog milosrdte, a ne nadelo
zakonskih propisa. Obaveza da dinim dobro, koju mi nala1e
kr5danski moral, ne moie protiv mene utemeljiti neko poIitidko pravo u bilo diju korist, a ioS manie ustanovu za
prosjadenje. Ja Zelim dati milostinju ako mi to dini zadovoljstvo, ako za nevolje bliZnjega osjeiam onakvu simpatiju
o kakvoj govore filozofi, i u koju baB mnogo ne vjerujem:
ne Zelim prisilu. Nitko ne mora biti pravedan izvan ove
mudre izreke: Udioati u sDorn pruau u onoi mieri. koia ne
Skodi praau rlrugoga, izreke koja je primjerna definicija slo'
bode. Dakle, moi ie imetak moj, niBta nikome ne dugujem:
protivim se totne da treia teolo5ka vrlina bude na dnevnorn
redu.
Svi u Francuskoj zahtiievaju konverziju tente za pet posto. Time se zahtijeva upravo Zrtvovanje cijele jedne kategorije vlasni5tva. Ako postoji drZavna potreba, to se ima pravo
udiniti; ali gdie ie prethodna pratsedna naknada koju obeiava Povelja? Ne samo da je nema; ona dak nije ni moguia,
jer ako je naknada jednaka Zrtvovanorn vlasniBtvtl, konverzija je beskorisna.
S obzirom na rentijere, dtlava se danas nalazi u istom
poloZaju u kojem se nalazio grad Calais sa svojim uglednim
gradanima kad ga je opkolio Eduard III. Englez pobiednik
pristao je da poStedi stanovnike ako mu se izrude najugledniji gradani da njima raspolaZe prema svom nahodenju.
Eustahije i nekoliko drugih gradana Zrtvovaii su se; bilo je
30

to lijepo s njihove strane, i naSi bi ministri trebali taj primjer predloiiiti rentijerima. No da li bi grad imao pravo da ih
izrudi? Sigurno ne bi. Pravo na sigurnost je apsolutno; domovina ni od koga ne moZe zahtijevati da se Zrtvuje. Vojnik
postavljen na straZu nadohvat neprijatelju nikako nije izuzetak iz tog pravila; ondje gdje je neki gradanin na straZi domovina je izloilena s njim: danas je red na jednoga, sutra na
drugoga. Kada su opasnost i odanost zajednidka stvar, bijeg
je ubojstvo vladara. Nitko nema pravo izmaknuti opasnosti,
nitko ne moZe ispa5tati tudu krivnju: Kajfina izreka dobro
ie da iedan ioojek umre umjesto ci.jeloga na,rada, izreka je
svjetine i tirana, dviju krajnosti u degradiranju dru5tva.
KaZe se da se svaka doZivotna renta u biti moZe otkupiti.
To praviio gradanskog prava primijenjeno na drZavu dobro
je za ljude koji se ZeIe vratiti na prirodnu jednakost rada i
dobara; no sa stajali5ta vlasnika, i u ustima prista5a konverzije, to je govor bankrotera. Dt1ava nije samo posuitivad,
ona i osigurava i duva vlasni5tva; buduii da nudi najveiu
moguiu sigurnost, ona time daje povod da se raduna na najpouzdanije i najnepovredivije uiivanje. Kako bi, dakle, ona
mogla silom otvoriti Sake svojih zajrnodavaca koji su joj se
povjerili, a zatim im govoriti o javnom redu i garanciji vlasni5tva? U takvom pothvatu drZava nije duZnik koji se oslobada; ona je poduzetnik koji pomoiu dionica u zasjedi privladi dionidare i ondje ih, protivno svom izvornom obeianju,
prisiljava da izgube 20,30 ili 40 posto kamata na svoj kapital.
To nije sve. DnZava je i univerza gradlana uiedinjenih pod
zajednidkim zakonorn pomoiu dru5tvenog spisa: taj spis
svima jarnEi vlasni5tvo, jednome polje, drugome vinograd,
treiemu zakupnine, rentijeru koji je takoder rnogao kupiti
nekretnine, a koji je radije pritekao u pomoi drZavnoj blagajni, njegove rente. Drilava ne moZe bez pravedne naknade
zahtijevati Zrtvovanje jednog jutra nji.ve, jednog dijela vinograda, a joS manje ima vlast da spusti pristojbe zakupnine.
Kako bi imala pravo da srnanji rentne kamate? Da to ne
bude nepravedno pravo, trebalo bi da rentijer moZe drugdje
naci moguinost jednako povoljnog ulaganja svoje glarmice.
No gdje ie naci takvu mogudnost kad ne mode izaii iz drZave,
a drilava je uzrok konverzije, odnosno sposobnosti da uzme
zajam uz manju kamatu? Eto zaSto vlada utemeljena na nadelu vlasni5tva nikada ne moZe otkupiti rente ako to rentijeri
ne Zele: glavnice uloiene na Republiku vlasni5tvo su koje se
31

nema pravo dirati dok se druge (glavnice) po5tuiu; prisiliti
na isplatu u odnosu na rentijere znadi poderati druStveni
ugovor, znadi staviti ih izvan zakona.
Cijeli se nesporazum oko konverzije renti svodi na ovo:
Pi.tanje: Je Ii pravedno upropastiti detrdeset pet tisuda

i

daje, slobodu za slobodu, jednakost za jednakost, sigurnost
za sigurnost, tijelo zatijelo, duSa za duSu, u Zivotu i u smrti.
Medutim, vlasni5tvo je prema svom etimoloSkom obja5njenju i definicijama pravne znanosti pravo izvan druStva:
jer, odito je da bi, kad bi svadiii imetak bio druStveno dobro,
uvjeti bili jednaki za sve i bilo bi protuslovno redi: VlasniEt'
oo je prauo nekog ioujeka da neograni.1eno raspolaEe druitaenint, alasni\taom. Dakle, ako smo se udruZili radi slobode,
jednakosti i sigurnosti, nikako se nismo udruZili radi vlasni5tva; dakle, ako je vlasniStvo pri,rodno pravo, to prirodno
pravo nikako nije drustoeno, nego antidru{toeno. Vlasni5tvo

druStvo su stvari koje se neodoljivo suprotstavljaju jedno
drugome: isto je toliko nemoguie udruZiti dva vlasnika kao
Sto je nemoguie spojiti iste polove dvaju magneta. DruStvo
ili mora propasti, ili uni5titi vlasniStvo.
Ako je vlasni5tvo prirodno, apsolutno, nezastarivo i neotudivo pravo, zaSto su se ljudi oduvijek tako mnogo brinuli
o njegovu porijeklu? Jer u tome je opet jedno od obitjeZja
koje ga odredtuje. Porijeklo nekog prirodnog prava, blagi
boZe! I tko se ikada raspitivao za porijeklo prava na slobodu,
sigurnost ili jednakost? Po tome su ona kao i mi: radaju se,
Zive i umiru s nama. Potpuno je drugadije s vlasniStvom:
prema zakonu vlasni5tvo postoji dak i bez vlasnika, kao
sposobnost bez subjekta; ono postoji za ljudsko biie koje
joS nije zaileto i za osamdesetogodiSnjaka koji viSe ne postoji. Pa ipak, usprkos tim izvarednim povlasticama za koje
se dini da su nalik na vjednost i beskraj, nikada se nije
moglo reii. odakle dolazi vlasni5tvo; doktori se joS o tome
spore. dini se da se slaZu u jednoj jedinoj stvari: da postojanje prava vlasni5tva ovisi o vjerodostojnosti njegova porijekla. No upravo je to slaganje osuda svih njih: zaSto su
prihvatili pravo prije nego Sto su raspravili o pitanju porijekla?
Neki ljudi nikako ne vole da se diZe praSina s toboZnjih
pravnih osnova prava vlasni5tva ni da se istraZuje njegova
mitska, a mo1da i sramotna povijest. Oni bi Zeljeli da se
ostane pri ovome: da je vlasni5tvo dinjenica, da je to oduvijek bilo i da ie to zauvijek biti. Upravo je otuda poSao
udenjak Proudhon u svojoj Raspraoi o pratsima sluEnosti.
(Traitd des droits d'usufruit), podev5i baS tim Sto je pitanje
porijekla vlasniStva stavio u red skolastiEkih beskorisnosti.
MoZda bih odobrio tu Zelju, za koju bih htio povjerovati da
je nadahnuta hvale vrijednom ljubavlju prema miru, kada
bih vidio da svi meni slidni raspolaZu dovoljnim imetkom,
ali... ne.. . ne bih na to pristao.
Pravne osnove na kojima se nastoji utemeljiti pravo vlasni5tva svode se na dvije stvari: eauzi,manje i rad. Prordavat
iu ih sukcesivno, sa svih njihovih strana i sa svim podrobnostima; i podsjeiam ditatelja da 6u, na koga se god one
pozivale, iz njih izvuii nepobitan dokaz da bi za vlasniStvo,
kada bi bilo pravedno i moguie, nu1art preduvjet bila jednakost.

32

3

obitelji koje od upisivanja rente imaju 100 i manje od

100

franaka?
Od.gotsor: Je li pravedno skupini od sedam do osam milijuna poreznih obaveznika naplaiivati pet franaka doprinosa
iako bi oni mogli plaiati samo tri franka?
Najprije, odito je da odgovor ne odgovara na pitanje; no
da biste jo5 bolje istaknuli njegov nedostatak, preinadite ga:
Je li pravedno izloZiti Zivot sto tisuia ljudi ako se mogu
spasiti time da se neprijatelju izrudi sto du5a? eitaode, od-

ludite!
Sve

to savrSeno shvaiaju branitelji statusa quo, pa ipak'
prije ili poslije konverzija ie se provesti i vlasniStvo ie biti
oskvrnuto, jer je nemoguie da bude drugadiie; zato Sto vlasniStvo, koje se promatra kao pravo, a nije pravo, mora biti
uniSteno pomoiu prava; zato Sto sila stvari, zakoni svijesti
te fizidka i matematidka nuZnost moraju na kraju razoriti
tu iluziju o naSoj sudskoj sposobnosti.
Ukratko, ponavljam Sto sam rekao. Sloboda je apsolutno
pravo zato Sto je ona za dovjeka, kao i nepropusnost za ma'
teriju, uvjet posto janja si.ne qua non. Jednakost je apsolutno
pravo, jer bez jednakosti nema druStva. Sigurnost je apsolutno pravo, jer su u odima svakog dovjeka njegova sloboda
i Zivot jednako dragocjeni kao sloboda i i,ivot nekog drugog.
Ta su tri prava apsolutna, odnosno ne mogu se poveiavati ni
smanjivati, jer u druStvu svaki dlan prima onoliko koliko

Sto je vlasnistvo?

33

Paragraf 2,

-

O zauzt'maniu'kao temeliu ulasni\tac

Neobidno je Sto u izlaganjima odrZanirn u DrZavnom sav-

jetu u povodu rasprave o Zakoniku nije utvr(len nikakav

spor o porijeklu i nadelu vlasniStva. Svi dlanovi drugog po'
glavlja druge knjige, koji se tidu vlasniStva i prava pristupa'
proSli su bez prigovora i bez amandmana. Napoleon Bonaparte, koji je u drugim pitanjima zadao to1iko muke svojim
zakonoznancima, nije imao nikakve primiedbe na vlasniStvo'
Nemojmo se tome duditi: u odima tog najsamoZivijeg i najsamovoljnijeg dovjeka koji je ikada postojao vlasni3tvo je
moralo biti prvo medu pravirna, kao Sto je pokornost vlastima bilo najsvetija duZnost.
Pravo zauzimanie ili proog posiedni,ka pravo je koje proizlazi iz aktualnog, fizidkog, zbiljskog posjedovanja stvari'
Ja zauzimam neko zemljiSte i smatram se njegovim vlasnikom dok se ne dokaZe suprotno. Primjeiujerno da je u podetku to pravo moglo biti zakonito samo ako je bilo uzajamno; pravni se strudnjaci s tim slaZu.
Ciceron usporeduje zemlju s nekim prostranim kazaliStem: @uemadmod,um theatrum curn cornrnune sit, recte ta'
men dici potest eius esse eutn locum quem qui,sque occu'
parit.
Kazali5te je, kaZe Ciceron, zajednidko za sve. Pa ipak,
mjesto koje pojedinac u njemu za'u;zrrre naziva se niegooim:
to jest odito je to zaposiednuto miesto, a ne pri.stsoieno mje'
sto. Ta usporedba uni5tava vlasni5tvo; StoviSe, ona podrazumijeva jednakost. Mogu li u nekom kazaliStu istodobno za'
uzimati jedno mjesto u parteru, drugo ulo1ama, treie prema
tavanici? Ne, ako nemam tri tiiela kao Gerion, ili istovremeno postojim na raznim mjestima, kao Sto se prida o 6arobnjaku Apolonijusu.
Prema Ciceronovu miSljenju svatko ima pravo samo na
ono Sto mu je dovoljno: to je vjerno tumadenje njegova glasovitog aksioma suum quidque cuiusque stt, svakome ono
Sto mu pripada, aksiorna koji se tako neobidno primjenjivao.
Ono Sto svakome pripada nije ono Sto svatko mode posiedo'
vati, nego ono Sto svatko i.ma praoo posjedovati. Dakle, Sto
imamo pravo posjedovati? Ono Sto je dovoljno za na5 rad i
naSu potro5nju; Ciceronova usporedba zemlje s kazali5tern
to dokazuje. Nakon toga neka se svatko po svojoj volji sredi
na svojem miestu, neka ga uljepSa i poboljSa ako moZe, to
mu je dopu3teno: no neka njegova djelatnost nikada ne pri34

jede granicu koja ga dijeli od bliZnjega. Ciceronovo udenje
vodi izravno do jednakosti. Buduii da je zauzirnanje dista
tolerancija, ako je trpetljivost uzajamna, a ne moZe takva
biti, posjedovanja su jednaka.
Grotius se odvaZio u povijest; no, prije svega, kakav je to
nadin rasudivanja da se porijeklo jednog prava, zakojekaZu
da je prirodno, traZi na drugim mjestirna, a ne u prirodi?
To je prilidno zastarjela metoda: dinjenica postoji, dakle je
nrtilna, dakle je pravedna, dakle njezina je pro5lost takoder
opravdana. Pa ipak da vidimo.
lU podetku su sve stvari bile zajednidke i nepodijeljene.
BiIe su baStina svih...a Ne idimo dalje: Grotius nam je ispridao kako je to prvobitno zajedniStvo zavrSilo slavohlepno5iu i lakomoSiu, kako je nakon zlatnog doba doSlo Zeljezno doba, itd. Tako bi vlasni5tvo imato svoj podetak ponajprije u ratu i osvajanju, a zatim u spisirna i ugovorima. No,
ili su ti spisi i ugovori dijelili na jednake dijelove u skladu s
prvobitnim zajedniStvom, prema jedinom pravilu raspodjele
koje su prvi ljudi rnogli upoznati i jedinom obliku pravde
koji su mogli shvatiti; pa se tada opet pojavljuje prvobitno
pitanje: za5to je malo kasnije nestalo jednakosti? Ili su pak
ti spisi i ugovori nametnuti silom, a prihvaieni zbog slabosti,
pa su prema tome ni5tavni; pre5utna suglasnost potomstva
nikako ih ne proglaSava valjanim, i mi Zivimo stalno u stanju
nepravde i prevare.
Nikad neiemo shvatiti za5to bi jednakost uvjeta koja je
najprije postojala u prirodi nakon toga postala stanje izvan prirode. Kako bi se ostvarila takva izopadenost? Nagoni
u Zivotinjama kao i odlike Zivotinjskih vrsta nepromjenljivi
su; pretpostaviti iskonsku prirodnu jednakost u ljudskom
druStvu znadi implicite prihvatiti da je sadaSnja nejednakost
poniStenje prirode toga druStva, Sto se braniteljima viasniStva ne moZe objasniti. No, iz toga joi zakljudujem da je,
ako je providnost prve ljude smjestila u isti poloZaj, to bila
uputa koju im je ona sama dala, uzor koji je Zeljela da
ostvare u drugim dimenzijama, kao Sto vidimo da su u
svim oblicima razvili i izrazili vjerski osjeiaj Sto ga je ona
stavila u njihovu du5u. eovjek ima samo jednu stalnu i
nepromjenljivu prirodu: on je nagonski slijedi, od nje se
odvaja razmi3ljanjem i vraia joj se razumom; tko bi se
rrsudio reii da mi nismo na tom povratku? Frema Grotiusu,
t:ovjek je iza5ao iz jednakosti; po mom ie se miSljenju dov35

jek vratiti jednakosti. Kako je iz nje
ispitat iemo kasnije.
nju vratiti?

izaSao?

Kako ie se u

- M.Jouffroya, knjiga VI, str.363:
Reid, prijevod

lPravo vlasni5tva nikako nije prirodno, nego

stedeno.

Ono uopie ne proizlazi iz dovjekove naravi, nego iz njegovih

djela. Pravni strudnjaci su objasnili njegovo porijeklo na
nadin koji zadovoljava svakog dovjeka zdravog razr)ma.
Zemlja je zajednidko dobro koje ie nebeska dobrota dala
-ljudima
na upotrebu za ilivota, ali podjela tog dobra i njegovih proizvoda njihovo je djeIo. Svaki od niih primio ie od
neba svu potrebnu snagu i razum da si prisvoii iedan nje'
ein d,i.o, a da ni.kome ne na|kodi^tt
nstari su moralisti s pravom usporedili zajednidko pravo
svakog dovjeka na plodove zemlje, prije nego je netko zauzme i ona postane vlasniStvo nekog drugog, s onim Sto se
uZiva u nekom kazali5tu; svatko tko stigne moZe zatzeti
jedno slobodno mjesto i time steii pravo da ga saduva za
cijele predstave, no nitko nema pravo liSiti mjesta gledaoce
k;ji su se vei smjestili. - Zemlia je golemo kazaliSte koje
je Svemoguii s beskrajnom
mudro5iu i dobrotom odredio
za rilivanje i rad cijeloga dovjedanstva. Svatko ima pravo
smjestiti se na njoj kao gledalac i odglumiti svoju ulogu
kao glumac, ali ne i uznemiravati ostale.tt
Zakljudci IUeidova udenja:
1. Da dio koii si svatko moZe prisvojiti nikome ne na'
Skodi, treba biti iednak kolidniku svih dobara za podjelu,
podijeljenom s brojem onih koii diiele;
2. BuduCi da broi mjesta uviiek mora biti jednak broitl
gled.alaca, ne moZe se dogoditi da jedan gledalac sam zauzme

dva mjesta ni da jedan isti glumac igra viSe uloga:
3. Kako neki gledalan ulazi ili izlazi, sva se mjesta u
stisnu ili raSire. Jet, kaile Reid, prauo alasni'
istom omjeru
-prirod,no,

nego steieno,' prelna tome, nema nideg
nije
apsolutnog; stoga, buduii da je prisvoienje koie ga dini sluda;no, ne moZe tom pravu prenijeti svojstvo nepromjenlji
voiti t olu ono nema. einri se da je profesor iz Edinburgha
upravo to shvatio kada dodaje:
lPravo na Zivot podrazumijeva pravo da se prikupe sredstva za ilivot, trta time i sudski propis koji zahtijeva da se
poStuje Zivot nevinih liudi zahbiieva i da im se ne oduzimaSu sreastva da taj Zivot odrZe: te su dvije stvari jednako
sveie. .. Sprijediti drugoga da radi znadi podiniti mu ne'
Staa

36

pravdu jednako kao kada bi mu stavili lisice ili ga odbacili
t zatvot; rezultat je isti i izaziva istu Zelju za osvetom.((
Tako predstojnik Skotske Skole a pri.ori. postavlja jednakost sredstaya za rad, a da uopde nije uzeo u obzir nejednakost darovitosti, a zatim svakom radniku prepuSta brigu
o njegovu pojedinadnom blagostanju, prema vjednom osnovnom nadelu: Tko dobro ii.ni dobro 6e i, naii,.
Filozofu Reidu nije manjkalo poznavanje nadela, nego
hrabrost da slijedi njegove posljedice. Ako su jednaka prava
na Zivot i pravo na rad, jednako je joS i pravo na zauzimanje. Zar bi stanovnici Otoka mogli, a da ne podine zlodin,
pod izgovorom vlasni5tva, dakljama odgurnuti nesretne brodolomce koji bi se poku5ali iskrcati na njihovoj oloali? Sama
pomisao na slidno barbarstvo ogorduje maBtu. Poput nekog
Robinzona na njegovu otoku, vlasnik kopljem i pu5kom
odbija proletera kojega val civilizacije preplavljuje i koji se
nastoji prihvatiti hridine vlasni5tva. Dajte mi posla, vide on
iz sve snage vlasniku; ne odgurujte me, radit iu uz nagradu
koju vi odredite.
Ne trebaju mi tvoje usluge, odgovara
vlasnik pokazujuii- mu vrh koplja ili cijev svoje pu5ke.
Smanjite bar moju najamninu.
Moji su mi prihodi potrebni za ilivot.
iu vam moii platiti ako ne radim?
- Kako
To je tvoja briga.
Tada se nesretni proleter prepusti struji,
-ili ga, ako poku5a prodrijeti na posjed, vlasnik nani5ani i
ubije.
Upravo smo saslu5ali jednog spiritualista, sada iemo pitati za savjet jednog materijalista, zatim eklektika. A kada
prijedemo filozofski krug, obratit iemo se pravnoj znanosti.
Prema miSljenju Destutta de Tracyja, vlasniStvo je nuZ.
nost naBe prirode. Trebalo bi biti slijep pa nijekati da ta
nuZnost povladi za sobom neugodne posljedice; no te su
posljedice neizbjeZno zlo koje ni3ta ne dokazuje protiv nadela: tako da je podjednako nerazborito pobuniti se protiv
vlasni5tva zbog zloupotreba koje iz njega proizlaze, kao i
Zaliti se na Zivot, zato Sto je smrt njegov najizvjesniji ishod.
Ta gruba i nemilosrdna tilozofija obeiava barem jednu
iskrenu i strogu logiku; pogledajmo hoie Ii se to obeianje
ispuniti.
rSvedano je pokrenuta parnica o vlasniStvu... kao da o
narna ovisi da utvrdimo da li vlasniStvo postoji ili ne postoji
na tom svijetu... dini se, ako je vjerovati nekim filozofima
i zakonodavcima, da je u jednom todno odredenom trenutku
37

spontano i bez razlaga izmiSljeno i izredeno tt:oie i rnoie, i
ai trismo se mogli, pa dak i morali, toga osloboditi. Ali looje
i rnoje nikada nisu izmi5ljeni.<
Buduii da si i sam filozof, suvi3e si realist. Trsoie i moie
ne oznadavaju nuZno utvrdivanje istovjetnosti kao kad ka'
Zem tuoja filozofija, a moia jednakost: jer tooia filozofija
si ba5 ti kad filozofiraS: a moia jednakost sam ja kada propovijedam jednakost. Tuoie i moie naideSie oznadavaju odnos: ttsoja zemlja, hsoia ilupa, tooie odijelo, tuoia mljekarica;
moja hotelska soba, moie miesto u gledali5tu, moi odred i
moj bataljon u Nacionalnoj gardi. U prvom se smislu moZe
katkad re1i moj rad, rnoja darovitost, moia vrlina, ali nikada moja uzviSenost i moie velidanstvo: a u drugorn smislu
samo moje polje, moja kuia, moi vinograd, moje glavnice,
u apsolutnom smislu, kao Sto neki bankovni dinovnik kaZe
moja kasa. Jednom rijedju: tt:oie i moie izrazi su osobnih,
ali jednakih prava; kada su primiienieni na stvari izvan nas,
oznadavaju posjedovanje, obavljanje, upotrebu, a ne vlas'
niStvo.

Nikad ne bismo vjerovali, da to ni.sam dokazao naiizri'
ditijim tekstovima, kako je cijela teorija na5eg autora utemeljena na toj bijednoj dvosmislenosti.
uPrije bilo kakvih nagodbi ljudi su, ne ba3 kako to kaZe

Hobbes u stanju nepri,iatelishsa, nega tudinstas,- U tom stanju
nema u pravom smisiu rijedi pravednog i nepravednog; prava
jednog pojed.inca niSta ne utjedu na prava drugoga. Svi imaju
prava koliko i potreba i opiu duZnost da zadovolje te potrebe bez ikakvog uvaZavanja stranca.tt
Prihvatimo taj sistem, bio on istinit ili laZan, nije vaino:
Destutt de Tracy neie izbjeii jednakost. Prerna toj pretpo'
stavci, dok su u tom stanju tud,instua, ljudi si ne duguju
niSta; imaju pravo zadovoljiti svoje potrebe ne brinuii se za

potrebe drugih, dakle pravo da svoje djelovanje primijene
na prirodu, svatko prema svoioj snazi i sposobnostima.
Otuda kao nuZna posliedica proizlazi najveia nejednakost
dobara medu ljudima. Tu je dakle nejednakost uvjeta
obiljeZje svojstveno stanju tudinstva i divlja5tva; upravo
obrnuto nego u Rousseauovu sistemu. Nastavimo:
>Ogranidenja tih prava i duZnosti podela su tek u trenutku
kad su ustanovljene pre5utne iti formalne nagodbe' Tek je
tada nastala pravda i nepravda, odnosno rarmoteZa izmedu
prava jednoga i duZnosti drugoga pojedinca koji su do tog
dasa nuZno
38

bili

jednaki.a

Da se razumijemoi preua su bila iednnka, znadi da je
svatko imao pravo zaclouoljiti suoie potrebe bee ikakaog
obzira na potrebe drugoEa; drugim rijedima: svi su imali
jednako pravo da si na5kode, nije bilo drugog prava osirn
lukavstva i si]e. Uostalom, ne nanosi se nekome Bteta samo
ratom i pljadkom, nego i predujmom i pnisvajanjem. No,
njudi su upravo zbog ukidanja jednakog prava, upotrebe sile
i. lukal'stva, tog jednakog prava da si dine z1o, iedinog izvora
nejednakosti dobra i zla, podeli stvarati preiutne i,li' i.zri.iite
nagodbe i utvrdila se ravnoteZa: dakle svrha te nagodbe i te
ravnoteZe bila je da svima osigura jednakost i blagostanje;
dakle, zakonom suprotnosti, ako je tudinstvo nadelo nejednakosti, jednakost je nuian ishod dru5tva. DruStvena je ravno'
tedaizjednadenje slabih i jakih; jer, sve dok oni nisu jednaki,
oni su stranci. Oni ne sklapaju savez i ostaju neprijatelji.
Dakle, ako je nejednakost uvjeta nuZno zlo, ono je to u tudtinstvu, jer su dru6tvo i nejednakost medusobno protuslovni. Stoga, ako je dovjek stvoren za druStvo, stvoren je za jednakost: neumoljivost te posljedice ne rnoZe svladati.
.Ako je to tako, kako se dogada da se, otkako je uspostavIjena ravnoteZa, nejednakost neprestano poveiava. ZaSto je
vladavina pravde uvijek vladavina tudinstva? Sto odgovara
Destutt de Tracy?
ttPatrebe t, sred,shsa, profid i. d.uEnosti praizlaze iz sposobnosti volje. I(ada dovjek ne bi niSta Zelio, ne bi niSta od
svega toga irnao. Ali imati potrebe i sredstva, prava i duZnosti znadi neito itmati, posjed.oaali ne5to. U tome je isto
toliko vrsta vlasniStva, ako rijed najopienitije shvatimo: pri'
padaju narn upravo stvari.
To je nedostojna dvosmiselnost koju potreba za uopia'
vanjem ne opravdava. Rijed propridtdz ima dva znadenia:
L. Ona oznadava svojstvo prerna kojem je neka stvar ono Sto
jest, vrlinu koja joj je prirodena, koja je posebno odlikuje:
u tom se smislu kaile sooistua trokuta, ili broieua, stsoistao
magneta, itd. 2. Ona izraiava pravo gospodarjenja nad nekom stvari jednog razumnog i slobodnog biia, upravo u
onorn smislu u kojem ga uzimaju pravni stnudnjaci. Tako u
ovoj redenici: deljezo popri.ma sooistao rnagneta riiel pra'
pridtd ne izaziva istu predodZbu kao u ovoj drugoj redenici:
Stekao sam, alasni|tuo nad tim magnetom. R'eii nekom nesretniku da je vlasnik zato lto inta ruke i noge; da su vlasn

Na franc.: svojstvo, osobina, imetak, vlasniStvo. (Op. prev')
39

niStvo glad Sto ga pritiska i sposobnost da leZi pod vedrim
nebom znadi igrati se rijedima i ne biti samo nehuman nego
i podrugtjiv.
>Ideja vlasniStva rnoZe se temeljiti samo na ideji osobnosti. eim se ideja vlasniStva rodi, ona se rodi nuZno i neizbjeZno u svoj svojoj punini. eim neki pojedinac upozna
svoje ja, svoju moralnu lidnost, svoju sposobnost uZivanja,
trpljenja i djelovanja, on nuZno vidi i da je to ia iskljudivi
vlasnik tijela koje oZivljava, organa, njihove snage i sposobnosti, itd . .. Buduii da postoje umjetna i konvencionalna
vlasniStva, moralo je postojati prirodno i nuZno vlasni5tvo:
jer u umjetnosti ne moZe postojati niSta Sto nema svoju
osnovicu u prirodi.<
Divimo se dobronamjernosti i razumu filozofa. Covjek
ima svojstva, odnosno u prvom znadenju te rijedi sposobnosti. On je njihov vlasnik, odnosno u drugom srnislu te rijedi,
one su njegovo vlasniStvo: on je, dakle, vlasnik osobina
vlasnika. Kako bih se crvenio zbog otkrivanja takvih gluposti kada bih ovdje uzimao u obzir samo autoritet Destutta
de Tracyja! No ta je djetinjasta zbrka bila djelo cijelog
ljudskog roda u podetku druStava i. jezika, kada su se s
prvim predodZbama i prvim rijedima rodile metafizika i
dijalektika. Sve Sto je dovjek mogao nazvati suojim u duhu
je poistovjetio sa svojom osobom; smatrao je to svojim
vlasniStvom, svojim dobrom, jednim dijelom sebe samog,
dijelom svoga tijela, svojstvom svoje duSe. Posjedovanje
stvari izjednadeno je s vlasniStvom tjelesnih i duhovnih prednosti; i na toj se pogreSnoj analogiji utemeljilo pravo vlasni5tva, oponaianje pri.rode preko umjetnosti,, kao Sto je
vrlo elegantno rekao Destutt de Tracy.
No kako ta, tako o5troumna ideologija nije zapazila da
dovjek dak nije vlasnik svojih sposolonosti? dovjek ima snage,
vrline i sposobnosti; priroda mu ih je podarila da bi mogao
Zivjeti, spoznavati i voljeti. On nije njihov apsolutni gospodar, on je samo njihov uZivalac; i moZe ih uZivati samo ako
se prilagodi prirodnim propisima. Kada bi bio neogranideni
gospodar svojih sposobnosti, sam bi sebe sprijedio da osjeia
glad i da mu bude hladno; jeo bi bez mjere i prolazio bi
kroz plamen. Podizao bi planine, prevaljivao bi sto milja u
minuti, ozdravljao bibez lijekova, samo snagom svoje Volje
i s6rn bi sebe udinio besmrtnim. Rekao bi: Zelim proizvoditi, i njegova bi djela, jednaka njegovu idealu, bila savr5ena.
40

Rekao bi: hoiu znati i znao bi; volim, i uZivao bi. Dakle
Sto! eovjek uopie nije gospodar samoga sebe a gospodar
onoga Sto nije njegovo! Neka iskori5iuje prirodne stvari jer
Zivd samo uz uvjet da se njima koristi. Ali neka se oslobodi
svoje preuzetnosti vlasnika i neka se podsjeti da mu je sve
to dano samo metaforidki.
Ukratko: Destutt de Tracy u dvoznadnom izrazu brka
vanjska d,obra, prirodna i stvorena i dovjekove snnge ili sposobnosti te jedne i druge naziva osobinaTna. (vlasniStvom).
A upravo pornoeu te dvosmislenosti on se nada da ie neoborivo uspostaviti pravo vlasni3tva. No izmedu svih tih svoistava vlasni5tava, jedna su pri.rodena, kao pamienje, ma5ta,
snaga i ljepota, a druga su steEena, kao polja, vode i Sume.
U prirodnorn stanju ili u stanju tudinstva naivieStiii i najjadi ljudi, odnosno najpovlaSteniji sa stajali5ta prirodenih
osobina, imaju najvi5e izgleda da iskliudivo postignu stedene
osobine (vlasniStva): dakle, upravo bi se otklonilo to osvajanje i rat koji ie njegov nastavak, izmiSljena je ravnoteZa,
pravda. Sklopljeni su pre3utni ili jasni sporazumi: upravo
zato da se, koliko je to moguie, nejednakost prirodenih oso'
bina (vlasni5tva) ispravi iednako5iu stedenih osobina (vlasni5tva). Sve dok podjela nije izvr5ena na jednake dijelove,
sudionioi ostaju nepriiatelji, a sporazumi se moraju ponovno
sktapati. Tako su s jedne strane: osjeiai tuclinstva, nejednakosti, neprijateljstvo, rat, pljadka, pokolj, a s druge druStvo,
jednakost, bratstvo, mir i ljubav: izaberimo'
Gospodin Joseph Dutens, fizidar, inZenjer i geometar, ali
vrlo slab poznavalac zalrona i nikakav filozof, autor ie Fi.lo'
zofi.je politiEke ekonomi.ie (Philosophie de l'4conomie poli.'
tique) u kojoj je vjerovao da mora lomiti koplja u dast
vlasniStva. Njegova metafizika kao da je posudena od Destutta de Tracyja. On podinie s ovom definicijom vlasni5tva,
dostojnom Sganarella: nVlasniStvo je pravo prema koiem
neka stvar nekome pripada u vlasni5tvo.a Doslovce preve'
deno: VlasniStvo ie vlasnidko pravo.
Nakon toga dotazi nekoliko uvijenih rijedi o volji, slobodi
i lidnosti. Po3to je izdvojio nemateri,ialne pritrodne osobine
(vlasniStva) i materiialne pri.rodne osobine (vlasni5tva) dime
se vraia na prirodene i stedene osobine (vlasni5tvu) Destutta
de Tracyja, gospodin Joseph Dutens zakljuduje ovim dvjema
opienitim redenicama: 1. VlasniStvo je u svakom dovjeku
priroiteno i neotudivo pravo; 2. Nejednakost vlasniStva nuina

4l

je prirodna posljedica. Te se redenice preinaduju u ovu dmgu,
joS jednostavniju: Svi ljudi imaju jednako pravo na nejed-

nako vlasniStvo.
On prigovara gospodinu de Sismondiju Bto je napisao da
vlasniStvo nad zemljom uopie nenna druge osnovice osim
zakona i sporazuma; a on sdm, govoreii o tome kako narod
poStuje vlasniBtvo, kaZe da mu lnjegov zdtav tazurm otkriva
prirodu proobitnog ugoDord izmedu druStva i vlasnikar<.
On brka s posjedovanjem, zajednicu s jednako5iu, pravednost s prirodnoSiu, prirodnost s moguino5iu: das uzima
te razlidite predodZbe kao istoznadne, das se dini kao da ih
razlikuje, tako da bi ga bilo mnogo lakBe opovrgnuti nego
shvatiti. PoSto me je najprije privukao naslov knjige FiIoeolija poli.tiike ekonomi.je (Philosophi.e d,e I'dconomie politique), u njoj sam meitu autorovim nejasnoiama naSao tek
opde poznate rnisli: zato o njima neiu govoriti.
Gospodin Cousin nas u svojo j Moralnoj Ii.lozoliii, (Philosophie morale) na stranici 15. udi da su nam svaki moral,
sv,i zakoni i sva prava dani u ovom pravilu: biti slobodan,
ostati slobodan. Bravo uditelju! Zelim ostati slohoclan ako
mogu. On nastavlja:
lNa5e je nadelo istinsko nadelo. Ono je dobro i d.ruitveno;
ne bojmo se iz njega izvesti sve posljedice.
1. Ako je ljudska lidnost nepovrediva, nepovrediva je u
cijeloj svojoj prirodi, a osoloito u svojim unutarnjim djelirna, u svojim osjeiajima, mislima i dobrovoljnim opredjeljenjima. Otuda potjede duZno poBtovanje prema filozofiji,
religiji, umjetnosti, industriji, trgovini i svim proizvodirna
slobode. Kahem poBtovanje, a ne naprosto podnoienje, jer
pravo se ne podnosi, ono se po5tuje.n
Klanjam se filozofiji.
2. rDa moja sloboda, koja je nepovrediva, djetruje prema
vani, potrebno joj je orude koje se zove tijelo: dakle tijelo
sudjeluje u nepovredivosti slobode; dakle i ono sarno je nepovredivo. Iz toga proizlazi nadelo pojedinadne slobode.
3. Da moZe djelovati prema vani, mojoj je strobodi potrebna ili pozornica ili neka materija, ili drugiltl rijedima
vlasniStvo i]i neka stvar. Ta stvar rili vlasni5tvo, dakle, prirodno sudjeluje u nepovred,ivosti moje osobe. Prirnjerice, ja
prisvojim neki predmet koji je postao nuZno i korisno orude
za vanjski razvoj moje slobode i kaZem: To je rnoj predrnet
jer nije nidiji; od tog dasa zakonito ga posjedujern. Tako
42

zakonitost posjedovanja podiva na dvama uvjetima. Najprije,

posjedujem sarno uz uvjet da sam slobodan; ako u meni.
uni3tite strobodu djelovanja, razarate nadelo rada; dakle samo
si radorn rnogu prisvojiti vlasniStvo ili stvar, i samo je tim
prisvajanjem posjedujem. Dakle, sloboda djelovanja je nadelo prava vlasni5tva. Ali ona nije dovoljna da se posjedovanje pozakoni. Svi su ljudi slobodni, svi si mogu radom
prisvojiti neko dobro. Znadi li to da svi imaju pravo na
svako vtrasniStvo? Nikako: da bih mogao zakonski posjedovati, nije potrebno samo da mogu raditi i proizvoditi u
svojstvu slobodnog biia: potrebno je jo5 i da prvi zauzmer',rl
dobro. Ulcratko: ako su rad i proizvodnja osnovica vlasnidkog prava, din prvobitnog zauzimanja njegov je prijeko potreban uvjet.
4. Zakonski posjedujem; dakle imam pravo svoje vlasni5tvo iskoristiti kako mi se svida. Dakle imam pravo i
pokloniti ga. Imam pravo prenijeti ga; jer kad je jedan slobodan din posvetio moje darovanje, ono ostaje nepovredivo
poslije moje smrti kao i za rnoga Zivota.n
Konadno, prema miSljenju gospodina Cousina, da bi se
postalo vlasnikom, treba stupiti u posjed zauzimanjem ili
radom: dodajem jo5 da treba stiii na vrijeme, jer ako su
prvi zauzi.rnadi sve zaposjeli, Sto ie zauzeti posljednji? Sto ie
biti s tim slobodama koji posjeduje orude za djelovanje
prema vani, a nemaju nikakve materije na kojoj ie djelovati?
Da li ie trebati da se one medusobno uni5te? StraSna krajnost koju filozofska razboritost nije udostojila predvidjeti,
jer veliki un:ovi zanemaruju sitnice.
Dodajmo takoder kako gospodin Cousin ne priznaje da
zauzimamje i rad, uzeti odvojeno, imaju svojstvo stvaranja
prava vlasni5tva, i da smatra kako se ono rada iz oba ta
dina zajedno, kao iz nekog braka. Upravo je u tome jedan od
eklektidkih obrata koji su bliski gospodinu Cousinu, a od
kojih se on morao uzdrilavati vi5e nego bilo tko. Umjesto
da postupa analitidki i usporedbom, eliminiranjem i redukcijom, Sto je jedini nadin da se preko ololika mi5ljenja i iudi
rnnijenja otkrije i.stina, on od svih sustava pravi smjesu, a
zatim, tvrdeii za svaki da ima krivo, i istodobno dajuii
svakome za pravo kaZe: To je istina.
No ja sarn najavio da neiu pobijati, nego da iu, naprotiv,
iz svih pretpostavki koje su izmi5ljene u prilog vlasni5tvu
izvuii nadelo jednakosti koje ga ubija. Rekao sarn da ie se
samo u tome sastojati sve moje dokazivanje: da se na te43

melju svih razmatranja pokaZe ta neizbjeina prva premisa,
jednakost, kao Sto se nadam da iu jednoga dana pokazati
kako nadelo vlasniStva okuZuje u njihovim sastavnim dijelovima ekonomsku i pravnu znanost, znanost o vladanju, i
izopaduje ih na njihovu putu.
No, zar sa stajaliSta gospodina Cousina nije istina da je
ljudska sloboda, ako je nepovrediva, jednako nepovrediva u
svih pojedinaca; da, ako je njoj, za djelovanje prema vani,
odnosno za odrilavanje u Zivotu potrebno vlasni5tvo nekog
sredstva, to prisvajanje nekog sredstva jednako je nuZno
svima; da, ako ja Lelim da se po5tuje moje pravo prisvajanja,
moram po5tovati isto pravo drugih: prema tome da se, ako
na podrudju neogranidenog moi prisvajanja slobode moZe
naiii na ogranidenja u sehi samoj, na podrudju ogranidenog
ista moi ogranidava prema matematidkom odnosu broja sloboda na prostoru koji one zauzimajtfi Zar iz toga ne proizlazi da, ako jedna sloboda ne moZe spredavati neku drugu
slobodu, koja vrijedi u isto vrijeme da si prisvoji sredstvo
jednako njezinom, ona viSe ne moZe oduzeti tu sposobnost
buduiim slobodarna; zato Sto, dok je pojedinac prolazan,
svijet ostaje i Sto zakon jedne vjedne cjeline ne rnoZe ovisiti
o svom pojavnom dijetu? T zar iz svega toga ne treba zakljuditi da se svaki put kad se rodi neka osoba obdarena slobodom, drugi trebaju primaknl.rti jedni drugima i da uzajarnnim obavezama, ako je novoroileni kasnije odreden kao
nasljednik, pravo nasljedstva ne znadi za njega pravo gomilanje, nego samo pravo izbora?
Slijedio sam dak i stil gospodina Cousina i zbog toga se
stidim. Zar su po'trebni tako svedani izrazi, tako zvudne fraze
da se kaZu tako jednostavne stvari? eovjek mora raditi da
bi Zivio: prema tome, potrebna su mu oruCta i rnaterija za
proizvodnju. Ta potreba da proizvodi njegovo je pravo: dakle,
to mu pravo garantiraju njemu slidni, s kojima on zakljuduje
istu pogodbu. Sto tisuia ljudi udomi se u nekoj nenaseljenoj
zemlji velikoj poput Francuske: pravo svakog pojedinca na
zemljiSni kapital iznosi sto tisuiiti dio. Ako se broj posjednika poveia, svadiji se dio umanjuje razrnjerno tom poveianju, tako da ie, ako se broj stanovnika poveia na 34
milijuna, pravo svakog pojedinca biti 34 milijunti dio. Sada
urediti policiju i vladu, rad, razmjenu, nasljedstva itd., a da
proizvodna sredstva uvijek ostanu ista i da svatko bude
slobodan, a druStvo savr5eno.
44

Od svih advokata vlasni5tva gospodin Cousin ga je najranije utemeljio. Nasuprot ekonomistima on je tvrdio da
rad moZe davati pravo vlasniStva samo ako prije njega dode
do zauzimanja; i, suprotno svim pravnim strudnjaoima, da
gra(lansko pravo moZe odrediti i primjenjivati neko prirodno
pravo, ali da ga ne moZe stvoriti. Naime, nije dovoljno reii:
uPravo vlasni5tva je dokazano samim tim Sto vlasniStvo postoji; u tom je pogledu gradansko pravo iskljudivo deklarati.vno.tr To znadi priznati da se nema Sto odgovoriti onima
koji opovrgavaju zakonitost same dinjenice. Svako se pravo
mora dokazati, ili samo po sebi ili prethodnim pravom:
vlasniStvo ne moZe izbjedi tu alternativu. Zato je gospodin
Cousin osnovicu vlasniStva trailio u onome Sto naziva saeto1iu ljudske osobe, i u dinu kojim si volja prisvaja neku
stvar: >Kada dovjek dotakne stvari, kaZe jedan od udenika
gospodina Cousina, one od njega poprimaju obiljeZje koje
ih probraZava i podovjeduje.n Sto se mene tide, priznajem da
uopie ne vjerujem u tu daroliju, da ne poznajem miSta manje
sveto od dovjekove volje: no ta teorija, premda je krhka i
s psiholoBkog i s pravnog stajaliSta, ipak ima obiljeZje koje
je viSe filozofsko i dublje od teorija koje za osnovicu imaju
samo rad ili autoritet zakona: Dakle, upravo smo vidjeli do
dega dovodi teorija o kojoj govorimo. Vodi jednakosti koju
podrazumijeva u svim svojim iztazima.
Ali moZe biti da filozofija gleda stvari suviSe s visoka i.
uopie nije dosta praktidna; mohda s vrha spekulacije ljudi
izgledaju suvi5e mali da metafizid,ar uzme u obzir tazlike
nnedu njima; napokon, moZda je jednakost uvjeta jedna od
istinskih poslovica u njihovoj uzviSenoj opienitosti, ali bi
bilo smijeSno i dak opasno kad bi se n-tjele doslovce primijeniti na svakodnevnu Zivotnu upotrebu i dru5tvene nagodbe.
Nema dvojbe da tu treba opona5ati mudru uzdrZljivost moralista i zakonoznanaca koji nas opominju da niSta ne dovodimo do krajnosti i da se duvamo bilo kakve definicije
zato Sto, kaZu oni, nema takve koja se ne bi mogla do temelja uniStiti kad-a bi se iznijele na vidjelo njene kobne posljedice. Omnis defi.ni.ti.o in jure cirsi.li peri.culosa est: parulr:t.
est enim ut non subaerti possit. Kada se jednakost uvjeta,
to stra5no udenje za uSi vlasnika, utjeSna istina u postelji
siromaha na umoru, i stra3na stvarnost pod skalpelom anatoma prenese na politidki, gradanski i industrijski plan, ona
je tek varljiva nemoguinost, po5teni mamac i dtavolska laZ.
45

Nikada se neiu driati pravila da iznenadujem ditaoca:
kao Sto mrzim smrt, mrzim one koji okoliSaju u svom govoru i postupcima. Od prve sam se stranice ovog napisa
iztailavao dosta jasno i odludno da svi odmah znaju na demu
su u mom mi5ljenju i mojim nadama, i priznat ie mi da bi
bilo te5ko pokazati istodobno vi5e iskrenosti i viSe smjelosti.
Ne bojim se dakle da iu suviSe strBati ako ustvrdim kako
nije daleko vrijeme kada ie se ta sudrZljivost kojoj se filo
zofi toliko dive, te sred-sreda koju tako toplo preporuduju
doktori moralnih i politidkih znanosti, gledati samo kao
sramotno obiljeije neprincipijelne znanosti i kao Zig njezine
osude. U zakonodavstvu i u rnoralu, kao i u geometriii,
osnovna su nadela apsolutna, definicije odredtene, a posljednji su zakljudei zakoni samo ako su izvedeni u tandine. Jadnog li ponosa! Ni5ta ne znamo o naSoj prirodi, a optereCujemo je svojim proturjedjima, i u zanosu na5eg bezazle'
nog neznanja usudujemo se uzviknuti: tlstina je u sumnji,
najbolja je definicija ni5ta ne definirati<. Jednog iemo dana
saznati da li ta nesnosna nesigurnost pravne znanosti dolazi
od njezina predmeta ili od na5ih predrasuda; niie li za obja5njenje dru5tvenih dinjenica dovoljno izmijeniti na5e pretpostavke, kako je udinio Kopernik kada je obrnuo Ptolomejev sustav.
No Sto bi se reklo da odmah pokaZem tu isttr pravnu znanost kako neprestano izvladi dokaze iz jednakosti da bi
pozakonila podrudje vlasniStva? Sto bi se moglo odgovoriti?
Paragraf 3.
olasniStaa

-

O gradanskom eakonu kao temel,ju

i

potardi

dini se da Pothier vjeruje da je vlasniStvo i boZansko
pravo poput kraljevskog dostojanstva: on smatra da njegovo
porijeklo seZe do samog Boga: Ab Jotse pri.ncipum. To je
njegov podetak:
rBog ima vrhovnu vlast nad svemirom i svim stvarirna
koje on sadrZi. Domi.ni est terra et plenitudo ejus, orbis terje strrorio
rarurn et uniaersi. qui. habitant i:n eo.
- Zemlju
ona sadrZi i doupravo za ljudski rod i sva stvorenja koja
dijelio mu je vlasniStvo koje je podredeno njegovu: Ti. si ga
staorio radom soojih ruku: staui.o sit mu prirodu pod noge,
kaZe kralj David. Bog je taj dar dao ljudskome rodu ovim
rijedima koje je uputio na5im praroditeljima kada ih je
stvorio. Rastite i mnoZite se i ispunite zenzlju, itd.<t
46

Nakon tog velikoduSnog uvoda tko ne bi povjerovao da
je ljudski rod poput velike obitelji koja Zivi u bratskoj slozi,
pod nadzorom predasnog oca? Ali, boZe! Koliko je braie neprijatelja! Koliko opakih odeva i bludnih sinova!
Bog je podario zemlju ljudskome rodu: zalto ja, dakle,
nisam niSta primio? Staoio mi. je pri.rodu pod noge, a ja nemam gdje poloZiti svoju glavur. Mnodite se, kaile nam preko
svog tumada Pothiera. Ah! Mudri Pothier, to je jednako lako
udiniti kao Sto je lako reii: no dajte onda ptici mahovine za
njezino gnijezdo.
uBuduii da se ljudski rod umnoZio, ljudi ie medusobno
podijeliti zemlju i veiinu stvari koje su bile na njezinoj povrBini: ono Sto je dopalo svakom pojedincu podelo mu je pripadati iskljudivSi sve druge: to je porijeklo prava vlasni5tva.a
Recite, recite, o pravu posjedovanja. Ljudi su iivjeli u
zajednici, nije vaZno je tri ona bila pozitivna iii negativna,
tada uopce nije bilo vlasniStva, jer nije bilo dak ni privatnog
posjedovanja. Bududi da je bilo sve vi5e onih koji su posjedovali, to je malo pomalo prisililo ljude na rad da se poveiaju sredstva za Zivot, izriiito je ili preSutno dogovoreno, Sto
nije bitno za predmet, da ie radnik biti jedini vlasnik proizvoda svoga rada: Sto ie reii da je sklopljen iskljudivo deklarativni sporazum o tome da otada nitko nije mogao Zivjeti
bez rada. NuZna je posljedica toga bila da je za postizanje
jednakosti sredstava za ilivot trebalo omoguiiti jednakost
rada; i da je, kako bi rad bio jednak, trebalo osigurati jednaka sredstva za rad. Tko god je bez rada silom ili spretno5iu prigrabio sredstva za Zivot nekog drugog, naru5io je
jednakost i postavio se iznad zakona i izvan njega. Tko god
je prigrabio proizvodna sredstva, pod izgovorom da vi5e radi,
opet je naruBio jednakost. Buduii da je jednakost tada bila
izraz prava, tko god je napadao na jednakost bio je nepraaedan.

Tako je s radom nastalo privatno posjedovanje, pravo u
stvari, jus in re, ali u kojoj stvari? Odito z proizaodu, a ne
u zemlji{tu.' i upravo su ga tako uvijek shvaiali Arapi, i nekoi Germani, prema iskazu Cezara i Tacita. lArapi, kaZe
gospodin de Sismondi, koji su priznavali vlasniBtvo nad stadima dovjeku Sto ih je uzgojio, ne opovrgavaju viSe ljetinu
onorne tko je posijao polja: no oni ne vide za5to netko drugi,
jednak njernu, ne bi imao pravo posijati kada na njega dode
red. Nejednakost koja proizlazi iz tobodnjeg prava prvog po-

sjednika ne dini im se zasnovana na bilo kojem pravednom
nadelu. A kada je sav prostor podijeljen na stanoviti loroi
stanovnika, iz toga proizlazi monopol tih stanovnika prema
ostalim pripadnicirna tog naroda kojem se oni ne ZeIe pod-

rediti...a

Na drugim su si mjestima ljudi podijelili zemlju: doputo dovodi do dvrSie organizacije medu radnicima i
da je to stalno i trajno sredstvo podiele pogodnije. Ali,
zaSto bi ta podjela bila temelj za pretvaranje u pravo vlasni3tva nad nedim na Sto su svi imali neotudivo pravo posjedovanja? Prema odredbama pravne znanosti, ta preobrazba posjednika u vlasnika zakonski nije moguia. U prvobitnoj sudskoj nadleZnosti ona podrazumijeva spajanie postupka prava posjeda (possessoire) i molbu za priznanie
vlasniStva lp6titoire); a u ustupku, za koii se pretpostavlja
da je medu sudionicima bio uzajaman, nagodbu o prirodnom
pravu. Priznajem, prvi zemljoradnici koji su prvi i pisali
zakone nisu biti tako udeni kao na3i pravnici. A da su i bili'
nisu mogli udiniti gore: tako nisu predvidjeli posljedice preobrazbe privatnog posjedovanja u apsolutno vlasniStvo. No
zaSto oni koji su kasnije ustanovili razliku izmeclu ius in re
i jus ad rem nisu tu razliku primiienili na samo nadelo vlas-

Stam da

ni5tva?

Podsjedam pravne strudnjake na njihove vlastite izreke.
Ako je istina da pravo vlasniStva moZe imati neki uzrok,
to moZe biti samo jedan uzrok: Dominium non potest nisi' ex
una causa conti.ngere. Mogu posjedovati s viSe pravnih osno-

va. Vlasnik mogu biti samo s jedne: Non, ut er pluribus
causis id.em nobis deberi potest, i.ta er pluribus causis i.dem
potest nostrum esse. Njivu koju sam ugario, koju obradujem, na kojoj sam sagradio svoju kuiu, koja hrani mene,
moju obitelj i stoku, n'logu posjedovati: 1. s prarme osnove
prvog posjednika; 2. s pravne osnove radnika; 3. na temelju
druStvenog ugovora koji mi ie dodjetjuje u ime podjele. No
nijedno od tih prava ne daje mi to imanje u vlasniStvo. Jer,
ako se poizvam na pravo zauzimania, dru5tvo mi moZe odgovoriti: ia zauzimam prije tebe; ako istidem svoj rad, reii
ie: i posjeduje3 iskliudivo uz tai uvjet; ako govorim o sporazt)rrrt), odvratit Ce: ti sporazumi utvrduju upravo svojstvo
plodouZivaoca. Medutim, to su jedine pravne osnove koje
istidu vlasnici; oni nikada nisu mogli otkriti neke druge.
Naime, upravo nam Pothier kazuje: Svako pravo nastalo je
48

iz nekog razloga, a taj je tazlog u dovjeku koji to pravo posjeduje. AIi u dovjeku koii se racla i koji umire, u tom sinu
zemlje koji prolazi poput sjene, prema vanjskim stvarima
postoje samo pravne osnove posjedovanja, a ne postoji nijedna pravna osnova vlasni5tva. Za\to bi dakle druStvo priznalo neko pravo protiv sebe ondje gdje nema uzroka koii ga
stvara? Kako je ono, priznavajuii posiedovanje, moglo dopustiti vlasni5tvo? Kako je zakon potvrdio tu zloupotrebu
vlasti?

Nijemac Ancilton odgovara na to: lNeki filozofi tvrde da
dovjek, kada svoje snage primijeni na nekom prirodnom
predmetu, njivi ili stablu, stekne prava samo na promjene
koje na njima izvrSi, na oblik koji dd predmetu, a ne na
sAm predmet. Beskorisne li distinkcije! Kada bi se oblik
mogao odvojiti od predmeta, mo1da bi to moglo dovesti do
pomutnje; no kako je to gotovo uvijek nemoguie, primjena
ljudske snage na raznim dijelovima vidljivog svijeta prvi je
ternelj prava vlasniStva, prvo porijeklo imanja.a
Besmislena li izgovora! Ako se oblik ne moZe odvojiti od
predmeta, a vlasni5tvo od posjedovanja, treba podiieliti posjedovanje: u svakom sludaju druBtvo pridrZava pravo da
nametne uvjete vlasniStva. Pretpostavljam da neko prisvojeno imanje proizvodi 10.000 franaka bruto prihoda i, Sto bi
bilo zaista izvanredno, da se to imanje ne moZe razdijeliti.
Osim toga pretpostavljam da, prema ekonomskim proradunima, prosjedna godiSnja potro5nja svake obitelji iznosi 3000
franaka. Posjednik tog imanja duZan je udiniti ga unosnim
kao dobar otac obitelji i platiti druStvenu naknadu od 10.000
franaka, po5to se odbiju svi tro5kovi eksploatacije, i 3000
franaka koji su potrebni za uzdrZavanje njegove obitelji. Ta
naknada nije zakupnina, nego odSteta.
Kakva je dakle ta pravda koja ovako presuduje:
rBuduii da je oblik stvari koji je izmijenjen radom takav
da se oblik i materija vi5e ne mogu razdvojiti a da se predmet ne uni5ti, nuZno je ili da se druStvo razba5tini, ili da
radnik izgubi plod svoga rada;
Kako bi u svakom drugom sludaju vlasniStvo nad materijom prevagnulo nad vlasni5tvom nad onim Sto se toj malcriji dodaje pristupanjem uz naknadu, ali, u tom sludaju
upravo vlasni3tvo sporednoga mora prevagnuti nad vlasniStvom glavnoga.

r

st.o je vlasnistvo?

49

Pravo prisvajanja radom nikako nede biti dopu5teno protiv pojedinaca; ono ie se prirnjenjivati samo protiv druStva.tt
Tako pravni strudnjaci neprestano umuju u vezi s vlas'
ni5tvom. Donesen je zakon da bi se utvrdila rnedusobna
ljudska prava, odnosno pravo svakog pojedinca prerna svakom pojedincu i svakog pojedinca prema svima. I hao da
neka proporcija rnoZe postojati s manje od detiri dlana,
pravni strudnjaci nikad ne uzimaju u obzi.r posljednji. Dok
je dovjek suprotstavljen dovieku, vlasniStvo dini protuteZu
vlasniStvu, i dvije se snage uravnoteZuju: dim je dovjek izdvojen, odnosno suprotstavljen druStvu koje predstavlja on
sam, pravna znanost grije5i, Temis je izgubila jednu pliticu
svoje vage.
PosluSajte profesora

iz

Fiennesa, udenjaka Toulliera:

lKako je to davanje prednosti stedene zauzimanjem
moglo postati stalno i trajno vlasniBtvo, koje je i dalie po'
stojalo, i koje se moZe zahtijevati poSto je prvi posjednik
prestao posjedovati?
Zemljoradnja je bila prirodan nastavak mnoZenja ljudskoga roda, a ona je, sa svoje strane, pomagala stanovniStvo
i udinila potrebnim uvodenje stalnog vlasni5tva; jer tko bi se
htio muditi oranjem i sijanjem kada ne bi bio siguran da ie
ubrati ljetinu?n
Da se umiri zernljoradnik, bilo je dovoljno osigurati mu
posjedovanje uroda: sloZimo se dak da bi ga se zadr1alo na
zanzetom zemlii5tu dok bi ga on sAm obradivao; to ie bilo
sve Sto je imao pravo odekivati, sve Sto je zahtijevao napre'
dak civilizacije. No vlasni5tvo! VlasniStvo! Pravo na dobit
sa zemljiSta koje se ne zanzima i ne obradluje; tko je bio
ovlaSten da to dodiieli? Tko je to mogao zahtijevati?
>Sama zemljoradnja nije biia dovoljna da se uspostavi
trajno vlasni5tvo; bili su potrebni pozitivni zakoni i magistrati da ih provode; jednom rijedju: bila je potrebna gradanska drZava.a
ttZbog mnoZenja ljudskoga roda zemljoradnja je postala
potrebna; potrebna da se onome koji obraduje zemlju osiguraju plodovi njegova rada naglasio je nuZnost trajnog
vlasniStva i zakona da ga zaBtite. Tako upravo vlasniStvu dugujemo uspostavljanje gradanske driave.tt
Da, na5a gradanska d.rZava, onakva kakvom ste je stvorili,
drilava koja je naipriie bila despotizam, zatim monarhija,
pa a,ristokracija, clanas demokracija, a uvijek je bila tiranija.
50

>tsez uileta vlasni3tva nikada ne

koriti

bi bilo moguie ljude

po-

spasonosnom jarmu zakona; a bez trajnog vlasni5tva

zemlja bi i dalje bila beskrajna praSuma. Recimo, dakle,
kao i najegzaktniji autori: ako je prolazno vlasni5tvo ili
pravo davanja prednosti koje daje zauzimanje prethodilo
uspostavljanju gradanskog dru5tva, stalno je vlasniBtvo, kakvo poznajemo danas, djelo gradanskog prava.
Upravo je
gradansko pravo utvrdilo kao pravilo da se vlasniStvo
koje
se jednom stekne nikako no gubi bez vlasnikova pristanka i
da se ono adriava dak i poSto je vlasnik izgubio posjed ili
pridrZanje stvari, i kada se ona nalazi u rukama nekog treiega.

Tako su vlasniStvo i posjedovanje, koji su prvobitno bili
izmije6ani, preko gradanskog prava postali dvije jasno odvojene i neovisne stvari; dvije stvari koje prema rijedi zakona
nemaju viSe niSta zajednidko izmedu sebe. Po tome se vidi
kakva se dudesna promjena dogodila na podrudju vlasni5tva

i koliko su grailanski zakoni izmijenili njegovu prirodu.n
Na taj nadin, utemeljujuii vlasni5tvo, zakon uopie nije

bio izraz neke psihoiolke dinjenice, niti je razvijao neki prirodni zakon, niti je primjenjivao neko moralno nadelo: on
je, u punorn smislu te rijedi, stoorio jedno pravo izvan svojih
nadleZnosti; ostvario je jednu apstrakciju, metafom, fikciju;
i to, ne udostojivSi se predvidjeti Sto ie se zbog toga dogoditi, ne brinuii se za neprilike, ne istraiujuii da Ii je to pravo
dinilo dobro ili zlo: potvndio je egoizam; potpisao se pod
dudovi5ne zahtjeve; prihvatio je bezboZne zavjete, kao da je
bilo u njegovoj moii da ispuni bezdani ponor i :utadi paklensku glad. Slijepi za.kon, zakon neznalice, zakon koji nije zakon; rijed razdora, laii i krvi. Upravo je on kojega su uvijek
uskrsavali, rehabilitirali, podmladiva,li, obnavljali, utvrdivali,
kao okrilje dru3tva uznemiravao savjest naroda, pornradivao
duh gospodara i izazivao sve katastrofe nacija. Upravo je
njega krSdanstvo osudilo, ali ga njegovi neuki sveienici, koji
su isto tako malo znatiZeljni da proude prirodu i dovjeka kao
3to su nesposobni da ditaju njihove zapise, svrstavaju u red
bogova.

Ali Sto je to, napokon, vodilo zakon kada je stvarao pottrudje vlasni5tva? Kojega se nadela pridrZavao? Koje je bilo
niegovo pravilo?
Ovo prelazi sva odekivanja: bila je to jednakost.
Zemljoradnja je bila temelj zemljiSnog posjeda i sludajan
lrovod vlasni5tva. NiSta nije znadilo osigurati zemljoradniku
51

plod njegova rada ako mu se istodobno nije osiguralo proiziroano iredstvo, da bi se slabi za5titili od najezde jakih, da bi
se dokinulo pljadkanje i prevare, osjetila se potreloa da se
izmedu posjednika utvrde stalne granidne linije i nesavladive
zapreke. ,Svake se godine narod mnoZlo i rasla je lakomost
doseljenika: vjerovalo se da ie se zatzdati ambicije ako se
postave kamene medle na kojima bi se one slomile. Tako je
Zem1ji5te pr,isvojeno zbog potrebe za jednakoSiu koja je
nuZna za javnu sigurnost i mirno uZivanje posieda svakog
pojedinca. Nedvojbeno je da u geografskom smislu podjela
nitaaa nije bila iednaka; mnoStvo prava, od kojih su neka
utemeljena u prirodi, ali su lo5e tumadena, a joB lo5ije primjenjivana, pravo nasljedstva, darovanja, razmjene; i, druga,
kao povlastice po rodenju i plemenitosti, nezakonite tvorevine neznanja i grube sile, bili su uzroci koji su spredavali
apsolutnu jednakost. No, nadelo ie ipak ostalo isto: jednakost je bita opravdala posjedovanje, jednakost je blagoslovila vlasniStvo.
Zemljoradniku je trebaia njiva da je svake godine zasije:
koliko je za barbare bilo zgodnije i jednostavnije sredstvo
da svakome dodijele stalno i neotudivo obiteljsko imanje,
umjesto da se svake godine ponovno podnu svadati i tuii, da
neprestano sa zemlji5ta na zemliiSte prevoze svoje kuie,
namjeStaj i obitelji?
Trebalo je da se ratnik, na povratku s nekog pohoda, ne
nadte li5en posjeda zbog usluga koje je udinio domovini i da
opet stekne svoje nasljedstvo: dakle, pre5lo je u obidaj da
se vlasni5tvo duva samom namjerom, nudo ani.rno. Da se
gubi samo privolom i dinom vlasnika.
Trebalo je s generacije na generaciju saduvati jednakost
diobe, a da se poslije smrti svake obitelji zemlia ne mora
iznova dijeliti: dinilo se dakle prirodnim i pravednim da
djeca i roditetji prema stupnju krvnog srodstva ili srodstva
koje ih je vezivalo s pokojnikom naslijede svoga pretka.
Otuda u prvom redu proizlazi feudalni i patrijarhalni obidaj
da se priznaje samo jedan nasljednik, a zatim, posve suprot'
nom primjenom nadela jednakosti, dopuStenje svoj djeci da
nasljeduju oca, i, opet odned.avno medu nama, konadno ukidanje prava prvorodstva.
No, Sto je zajednidko tim prvim grubim pokuBajima nagonske organizacije i istinske druStvene znanosti? Kako bi
nam ti isti tjudi koji nikada nisu imali nikakvu predodZbu
52

o statistici, katastru i politidkoj ekonomiji dali

nadela za-

konodavstva?

Zakon je, kaZe jedan suvremeni prarrni strudnjak, izraz

druStvene potrebe, priznavanje jedne dinjenice: zakonodavac
je ne stvara, on je opisuje. Ta definicija uopie nije todna:
zakon je pravilo prema kojem se moraju zadovoljavati druStvene potrebe; narod ga ne izglasava, zakonodavac ga ne ob-

jaSnjava; udenjak ga otkriva i jasno izrailava. Ali, najzad,
zakon je, dijoj je definiciji Ch. Comte posvetio polovicu
knjige, u podetku mogao biti tek i.zraz jedne potrebe i uputa
koja sredstva treba upotrijebiti da se ona namiri; i do danas
on nije b o ni5ta drugo. Pravnici, todni poput strojeva, uporni i neprijatelji svake filozofije, udubljeni u doslormi smisao
rijedi, uvijek su gledali kao posljednju rijed znanosti ono
Sto je bilo tek nepromiSljena zakletva dobronamjernih ljudi
koji medutim baS nisu bili dalekovidni.
Ti stari utemeljitelji podrudja vlasniStva nisu predvidali
da trajno i apsolutno pravo oduvanja svog obiteliskog imetka, pravo koje im se dinilo pravednim jer je bilo zajednidko,
povladi za sobom pravo da se taj imetak otudi, proda, pokloni, stekne i upropasti; da, prema tome, ono smjera niSta
rnanje no uniStavanju one jednakosti zbog koje su ga i uveli:
i kada bi to bili mogli predvidjeti, ne bi o tome vodili radu'
na; prevagnula je sadaSnja potreba, i kao Sto to obidno biva,
neprilike su u podetku bile vrlo male i proSle su nezamije'
iene.
Ti bezazleni zakonodavci nisu predvidjeli da vlasniStvo,
ako se odtilava samo namjerom, nudo ani.tno, donosi sa sobom pravo iznajmljivanja, zakupa, posudivania uz kamate,
izvladenja koristi iz razmjene, konstituiranja rente, nameta
na njivu, dija je namjera pridrZana dok zaposijedanje glav'
nine proizlazL iz dntgih razloga.
Ti dasni starine naSe pravne znanosti nisu predvidjeli
ovo: ako je pravo nasljeda ne5to drugo, a ne nadin koji je
priroda dala da se saduva jednakost podjela, obitelji ie uskoro postati Zrtve najstrahovitiiih iskljudivanja i dru5tvo, koga
ie u srce pogoditi jedno od njegovih naisvetijih nadela, preko
obilja i bijede samo ie se od sebe uniStiti.e
3 Osobito se tu u svoj svojoj grubosti pokazuje jednostatrnost naSih
predaka. Kako su u pomanjkanju zakonite djece pozivali na nasljede
bratiie, nisu mogli iii drotle da se posluZe tim istim rodacima radi
unoSenja ravnoteZe u podjele dviju raaliditih ogranaka kako se u jed-

53

Nisu predvidjeli. .. Ali za5to da inzistirarn? Posljedice su
i nije trenutak da se kritizira cijeli Zakonik.
Povijest vlasniStva kod starih naroda za nas je, dakIe,
samo pitanje obrazovania i znatiilelje. Fravilo je pravne znanosti da dinjenica ne stvara pravo: a vlasniStvo se ne moZe
izt;zeti iz tog pravila; dakle, sveopie priznavanje prava vlasniStva ne dokazuje zakonitost prava vlasni5tva. eovjek se
prevario u osnivanju dru5tava, u prirodi prava, u primjeni
pravde, kao Sto se prevario i u uzroku meteora i kretanja
nebeskih tijela; njegova stara miSljenja ne mogu se uzeti kao
dlanci vjere. Sto nas hriga Sto je indijska rasa podijeljena
na detiri kaste; Bto se na obalama Nila i Gangesa zemija dijelila prema plemstvu po krvi i po sluZbi; Sto su Grci i Rirnljani vlasniStvo staviii pod zaStitu bogova; Sto su postavijanje
meda i katastarske operacije kod njih bile popraiene vjerskim obredima? Raznolikost oblika privilegija ne iskupljuje
njihovu nepravednost; velidanje Jupitera posjednikaa ni5ta
ne dokazuje protiv jednakosti gradana, kao 5to i tajne bestidne Venere niSta ne dokazuju protiv bradne distoie.

odite,

noj te istoj obitelji ne bi vidjelo krajnje bogastvo

primjer:

Nakon smrti Jakov ostavlja dva sina Petra

i

krajnja bijeda. Na

i Ivana,

nasljednike svog

imetka: Jakovljeva se dobra dijele na dva jednaka dijela. AIi Petar ima
samo jednu kder, a lvan, njegov brat, ostavlja Sest sinova; jasno je:
ako se istodobno vjerno pridrZava nadela jednakosti i nasljedstva,
Petrova i Ivanova djeca moraju dijeliii dvije baStine na sedam dijelova;

inade se neki stranac moZe oZeniti Petrovom kierkorn i tom ie vezom
polovica dobara pretka Jakova biti prenesena u tudlu obitelj, Sto ie
protiv nadela nasljedstva; osim toga, Ivanova ie djeca biti sirornaina
jer ih je mnogo, a nj'ihova Ce rodakinja biti bogata zato Sto je jedinica.
A to je prot'ivno jednakosti. "A,ko se ta kombinirana primjena dvaju
prividno suprotnih nadela proSiri, uvjerit iemo se da pravo nasljedstva,
pro iv kojeg se danas podiglo s tako malo razumijevanja, uopie nije
zapreka za odrZavanje jednakosti.

Zivjeli mi pod bilo kakvim oblikom vlasti, uvijek

ie biti istinita

i nasljedto tko ie biti priznati nasljednik. 3.li pristaSe
Saint-Simona bi htjeli da tog nasljednika odredi sud; drugi bi Zelieli
da ga izabere pokojnik, ili ,onaj tko se takvim zakonski smatra. Bitno
je da se osim zakona jednakosti zadovolji priroda. Danas je pravi
regulator nasljedstva sludaj ili hir; a u zakonodavstvu se sludaj i hir
izreka da mrtoac utsodi iiae, odnosno da ie uvijek biti ba5tina

stava, bez obzira na

ne mogu prihvatiti kao pravilo. Upravo radi otklanjanja beskrajnih
porerneCaja koje sludaj za sobom povladi, priroda, po5to nas je udinila
jednakima, sugerira nam nadelo nasljedstva koje je poput glasa kojima
od nas dru3tvo traili da od sve na5e braie izaberemo onoga kojega
smatramo poslije nas najsposobnijim da izvrSi nasu zadaiu.
+ Zeus kldsios.
54

NiStavna je vlast ljudskoga roda koja potvrduje pravo
vlasniStva, jer to pravo, koje nuZno ovisi o jednakosti, protuslovi svom nadelu. Ni5tavni su glasovi religija koji su ga

potvrdili, zato Sto su se sveienici svih vremena stavljali u
sluZbu vladara, a bogovi su uvijek govorili onako kako su to
Zeljeli politidari. DruStvene prednosti koje se pripisuju vlasniStvu ne mogu se navoditi kao njegovo opravdanje, jer su
one sye potei<le iz nadela jednakosti posjedovanja i nisu se
dijelite od njega.
Sto nakon toga znadi ovaj hvalospjev vlasni5tvu?
rUstrojstvo prava vlasniStva najva*nija je ljudska usta-

nova.. .(
Da, kao Sto je monarhija najslavnija.
u. . . prvi razlog dovjekova blagostanja na zemlji . . .rr
Zato Sto se ono smatralo nadelom pravde.
r. . " vlasni5tvo je postalo zakonski cilj njegove ambicije,
nada njegova postojanja, utodiSte njegove obitelji, jednom
rijedju: kamen temeljac kuinog krova, gradova i politidke
drZave. . .n
Samo je posjedovanje sve

to stvorilo.
u...vjednonadelo...n
Vlasni5tvo je vjedno kao svaka negacija.
1.. " svih dru5tvenih i gradanskih ustanova...<
Upravo 6e zato propasti svaka ustanova i svaki zakan zasnovan na vlasniStvu.
l... to je dohro jednako dragocjeno kao i sloboda.. .<
Za vlasnika koji se obogatio.
n. . . naime, obradivanje nastanjive zemlje . . .<
Ako bi zemljoradnik prestao biti vlasnik, zar bi zbog toga
zemlja bila lo5ije obradena?
u... jamstvo i moralnost rada...(
Prema vlasniStvu rad nije uvjet nego privilegij.
l. . .Primjena pravde...n
Sto je pravda bez jednakosti imetka? Vaga s laZnim utezirna.

p... Svaki moral . ..(
Gladan Zeludac uopie ne poznaje moral.

javni poredak...tr
ah, oduvanje vlasniStva.
n. . .-podiva na pravu vlasni5tva
n. . . Svaki

Da
5

. . .rrr

Giraud, Recherches sur le d,roit d.e propridtd chez les Romains.

(Istraiiaanja o praou olasni{ttsa kod. Rimljana.)

55

Ugaoni kamen svega Sto jest, kamen smutnje oko svega
Sto treba

biti: to je vlasniStvo.

Ukratko ponavljam i zakljudujem:
Ne samo da zauzimanje vodi jednakosti: ono spreiatsa
vlasniStvo. Buduii da svaki dovjek ima pravo zauzeti samim
tim Sto postoji i ne moZe Zivjeti bez materije za obtadu i za
rad; i buduii da, s druge strane, broi posiednika stalno varira zbog toga Sto se ljudi radaju i umim, dio te materije
koju svaki radnik rrroile zahtiievati promjenljiv je kao i broj
onih koji su zemlju zauzeli; prema tome, zauzimanje uvijek
ovisi o stanovniStvu; napokon, buduii da u pravu posjedovanje nikada ne moZe ostati stalno, doista je nemoguie da

eitaode, ne dajte se obmanuti: to novo utemeljenje vlasniStva gore je od prvoga, i odmah bih vas morao zamoliti za
oproBtenje Sto sam jasnije pokazao stvari i odbacio nepravednije zahtjeve od svih onih koje ste vidjeli.

ono postane vlasniStvo.
Dakle, svatko tko zauzirna nuZno ie posjednik ili plodouZivalac, a to svojstvo iskliuduje svojstvo vlasnika. A pravo
je plodouZivaoca: odgovoran je za stvar koja mu je povje-

rena; mora je upotrebljavati u skladu s opiom korisnoSiu
radi oduvan ja i razvoia te stvari; uopie je ne smije izrniieniti, smanjiti ili izopaditi; ne moZe dijeliti sluZnost stvari
tako da je netko drugi obraduie dok on ubire proizvod te
obrade; jed.nom rijedju: uilivalac je pod nadzorom druStva,
podreden je uvjetu rada i zakonu jednakosti.
Time se pobija rimska definicija vlasniStva; preDo na
upotrebu i ztoupotrebu, nemoralnost rodena iz nasilja, naj'
dudoviSn.ii zahtjev koji su gradanski zakon sankcionirali.
eovjek iz ruku dru5tva prima svoju sluZnost i samo dru5tvo
trajno posjeduje: pojedinac prolazi, a dru5tvo nikada ne
umire.
Iiako je duboko moje gnu5enje dok raspravljam o tim
otrcanim istinama! Jesu ii to stvari u koje danas sumnjamo?
Da li Ce se trebati jo5 jednom naont7,ati da one pobijede, i
hoie li ih u pomanjkanju tazuma u naSe zakone moii uvesti
sama sila?
Praao zauzimanja jednako ie ea sue.
BuduCi cla omjer zaueimania ne odred,uie oolia, nego pro-

mjentjiai uujeti prostora i broia stanoonika, alasni.Etuo

se

ne mo1,e formirati.

Upravo to nikada niie izrazio nikakav zakonik i nijedan
ustav to ne moZe dopustiti! To su rradela koja gradlansko i
ljudsko pravo odbacuju! ...
No dujem primjedbe pristalica jednog drugog sistema:
lFiad, upravo rad stvara vlasni5tvoltt
56

57

nadelo vlasni5tva zamijenio zatzitnanie: i da brzo izlo1im
neke predrasude na koje se vlasnici imaju obidaj pozivati,
koje zakonodavstvo potvrduje, a sistem rada do temelja

Treie poglavlje
O RADI.J KAO NIAJDJELATNIJEM I.IZROKU
VLASN!sTVA

uni5tava.
Jeste Ii ikada, ditaode, prisustvovali ispitivanju nekog optuZenika? Jesb ni zwazili njegova lukavstva, okoli5anja, izgo-

Na temelju dokaza ekonomista gotovo su svi moderni pravni

strudnjaci napustili teoriju pr"vobitnog zauzimanla kao

su-

vi5e troSnu i vezali su se iskljudivo za onu koja tvrdi da je
vlasniStvo nastalo iz rada. Ponajprije to je znadilo obmanjivati se i vrtjeti se u krugu. Da bi se moglo raditi, treba zauzeti
kaZe gospodin Cousin. Prema tome, i ja sarn sa svoje
strane- rekao da se zbog rada treba podrediti jednakosti zato
Sto je pravo zauzimanja jednako za sve. lBogataSi uzalud

govore(, uzvikuje Jean-Jacques (Fl,ousseau), lupravo sam ja
sazidao taj zid i svojim radom osvojio zemljiSte.
Tko varn
- irn
je rekao prema demu se valja ravnati? MoZemo
odgovoriti: i zbog dega zahtijevate da vam se na naSu Stetu plaia
za rad koji vam uopie nismo nametnuli?n Svi se sofizmi razbijaju o takvo umovanje.
No prista5e rada ne zapa;taju da je njihov sustav u apsolutnom proturjedju sa Zakonikom diji svi dlanovi i sve odredbe pretpostavljaju da je vlasni5tvo zasnovano na dinu
prvobitnog zauzimanja. Ako rad prisvajanjem koje iz njega
proizlazi sdm dovodi do nastanka vlasniStva, GraClanski zakonik (Code civil) laZe. Povelja je suprotna istini, a oijeli je
naS druStveni sistem krSenje prava. To ie opet konadno proizafi iz rasprave i o pravu na rad i o samoj dinjenici vlasni3tva, koju moramo povesti u ovom i slijedeiem poglavlju.
U njoj Cemo istodobno vidjeti i da je naSe zakonodavstvo u
u suprotnosti sa samim sobom i da je nova pravna znanost
u suprotnosti sa svojom osnovom i sa zakonodavstvom.
Istaknuo sam da sustav koji vlasniStvo utemeljuje na
radu, jednako kao i onaj koji ga utemeljuje na zauzimanju
podrazumijeva jednakost imetka; i ditalac mora biti nestrpljiv da vidi kako iu iz nejednakosti nadarenosti i sposobnosti izvesti taj zakon jednakosti: za1as i,e biti zadovoljan.
No u redu je da mu za trenutak skrenem pozornost na vailan
iznenadni dogadaj u procesu, odnosno na to da je rad kao
58

vore, razlikovanje i dvosmislenosti? Potuden, posramljen u
svim svojim izgovorima, progonjen poput divlje zvijeri od
neumoljivog suca, pritjeSnjavan iz pretpostavke u pretpostavku, on tvrdi, povladi rijed, poride, proturijedi onorne Sto
je rekao; iscrpljuje sva ratna lukavstva najprofinjeniie diialektike, o5trournniji je, tisuiu puta domiSljatiji od izumiteija
sedamdeset dvaju oblika silogizma. Tako postupa vlasnik
pozvan da opravda svoje pravo: on najprije odbija da odgovara, vide, prijeti, izaziva; zatim, prisiljen da prihvati raspravu, naviadi oklop smicalica, okruZuje se straBnom artiljerijom, otvara unakrsnu vatru, naizmjenidno i istodobno suprotstavlja zauzimanje, posjedovanje, zastaru, ugovore, prastare obidaje i sveopie odobrenje. Kada je pobijeden na tom
terenu, vlasnik se okrece natrag poput ranjenog vepra: nisam samo zavzeo, stra5no uzbuden vide, radio sam, proizvodio, ameliorirao zemlju, mijenjao, stxarao. Ta kuia, te njive,
i to drvede djelo su mojih ruku. Kupinu sam zamijenio vinogradom, a grmlje smokvama; ja danas Zanjem s gladne
zemlje. Svojim sarn je znojem natopio, platio sam ljude koji
bi umrli od gladi da nije bilo nadnica Sto su ih kod mene
zaradivali" Nitko se nije otimao sa mnom za muku i tro3ak,
nitko neie sa mnom ni dijeliti.
Radio si, vlasnidet Za(to si dakle govorio o prvobitnorn
za;;;ziman1u? Sto! Zar nisi bio siguran u svoje pravo, ili si se
pak nadao da ie5 prevariti ljude i obmaniti pravdu? FoZuri
se da objavi5 svoja obrambena sredstva jer ie presuda biti
bez priziva, a ti znai da se radi o vraianju.
Il,adio si! No ima li i5ta zajednidko izmedu rada, na koji
te duZnost obavezuje, i prisvajanja zajednidkih stvari? Zar
nisi znao da se vlasni5tvo nad zemljom, kao ni vlasniStvo nad
zrakom i svjetlom, ne moZe steii zastarom?
Radio si! Jesi li ikada zapoSljavao druge? Kako su onda
oni, radeii za tebe izgubili ono Sto si ti znao steii a da nisi
radio za njih?
Radio si! U dobar das. No pogledajmo tvoje dielo. Broiit
iemo, vagati i mjeriti. Bit ie to Baltazarov pravorijek: jer
kunem se torn vagotrn, tom libelom i kutomjerom, ako si na

bilo koji nadin prisvojio tucli rad, vratit ieS sve do posliednjeg grama.
Tako je napuSteno nadelo zatzimania. ViSe se ne kaZe:
zemlja pripada onome tko je prvi zauzme. Potudeno u svom
prvom opkopu, vlasni5tvo se odride svoje stare uzredice; postidena pravda vraia se svojim pravilima i od boli spuSta
svoj povez na porumenjele obraze. A taj napredak druStvene
filozofije datira tek od juder: pedeset stoljeia da bi se iskorijenila jedna laZ! Koliko je odobrenih otimadina, proslavljenih najezda i btagoslovljenih osvajanja bilo u tom tuZnom
razdoblju! Koliko je onih koji su izvla5ceni u odsutnosti,
protjeranih siromaha, gladnih koji su izbadeni naglim i
drskim bogatstvom! Koliko ljubomora i ratova! Koliko poiara i krvoproliia medtu narodima! Najzad, zahvaljujuii vremenu i razumu, sada se vei priznaje da zemlja nikako nije
nagrada za utrku; ako ne bude drugih zapreka, za sve ima
mjesta pod suncem. Svatko moZe privezati svoju kozu uz
Zivicu, otjerati svoju kravu u dolinu, posijati dio njive, i
ispeii svoj kruh na svom ognji5tu.
Ali ne, to ne moZe svatko. eujem povike sa svih strana:
Slava radu i radinosti! Svakome prema njegovoj sposobnosti,
svakoj sposobnosti prema njenim djelima. I vidim kako je
tri detvrtine ljudskog roda ponormo orobljeno: reklo bi se da
rad jednih navodi kiSu i tudu na rad drugih.
lProblem je rijeSen, vide gospodin Hennequin. V1asni5tvo,
dijete rada postoji u sada5njosti i buduinosti samo pod zaStitom zalrona. Ono potjede iz prirodnog zakona, a njegova
mod iz gradanskog zakona. I upravo iz kombinacije tih dviju
ideja, rada i, zaitite, poteklo je pozitivno zakonodavstvo . . .<
Aht Problem je rijeSen! Vlasni.Stoo ie di.jete rada! Sto su,
dakle, prava pristupa i nasljeda, te pravo darovanja itd. ako
nisu prava da se postane vlasnikom jednostavnim zauzimanjem? Sto su va5i zakoni o punoljetstvu, emancipaciji, skrbniStvu i li5avanju gradanskih prava, ako nisu razliditi uvieti
prema kojima onaj tko je vei radnik stjede iti gubi pravo
zatzimanja, odnosno vlasni5tva? . . .
Buduii da se u ovom dasu ne mogu posvetiti podrobnoj
raspravi o Zakoniku, zadovoljit Cu se time Sto iu ispitati tri
predrasude koje se najdeSie navode u korist vlasniStva: 1.
prisaanjanje ili formiranje vlasniStva posjedovaniem; 2. pri'
stanak liudi.; 3. zastaru. Zatim iu istraZivati kakve su posljedice rada, kako s obzirom na odgovarajuii poloZaj radnika
tako i s obzirom na vlasniStvo.
60

Paragraf l.

-

Zemlja se ne rnode pri,stsoiiti,

rBuduii da obradiva zemtja nije liudska tvorevina i da ie
priroda daje dovjeku badava, dinilo bi se da se ona mora
smatrati prirodnim bogatstvom; ali, buduii da to bogatstvo
nije prolazno kao i zemlja i voda, buduii da je njiva stalan
i omeilen prostor koji su neki ljudi uspieli prisvojiti iskljudiv3i ostale, koji su odobrili to prisvajanje, zemlja koja je
bila prirodno i besplatno dobro postala je druStveno bogatstvo dije se koriStenje moralo plaiati.< (Say, Poli.tiika ekonomi.ja / E conomie politi.quel. )
Jesam li imao krivo kada sam u podetku ovog poglavlja
rekao da su ekonomisti najgora vrsta autoriteta u zakonodavstvu i filozofiji? Iivo proto-parens&,1 sekte koja jasno postavlja pitanje: Kako prirodna dobra, bogatstva koja je stvorila Providnost, mogu postati privatno vlasniStvo? I koji na
to odgovara tako grubom dvosmislicom da se uistinu vi5e ne
zna u Sto povjerovati, u pomanjkanje autorove inteligenciie
ili u njegovu zlonamjernost. Pitam se Sto stalna i nepromjenljiva priroda zemlji3ta radi u pravu prisvajanja? SavrSeno razumijem da ne9to omedeno i neproldzno, kao Sto je
zemlja, nudi vi5e uporiBta prisvajanju nego voda i svjetlost;
da je tak5e primijeniti neko pravo vlasniStva na zemlji5te
nego na atmosferu; ali nije rijed o tome Sto je manje lako,
a Say moguinost shvaia kao pravo. Ljudi se ne pitaju zaSto
je zemlja bila ranije prisvojena nego more i zrak. Zele sa'
znati u ime kojeg si je prava dovjek prisvojio to bogatstvo
koje uopde nije shsori.o i, koje mu priroda daie besplatno.
Dakle, Say uopie ne rjeSava pitanje koje si sam postavlja:
ali kada bi ga razrijeSio, kada bi objaSnjenje koje nam daje
isto toliko zadovoljavalo koliko je siromaBna njegova logika,
ostalo bi da se sazna tko ima pravo naplatiti upotrebu zem'
lji5ta, tog bogatstva koje uopie nije dovjekova tvorevina.
Kome se mora platiti zakupnina za zemlji5te? Bez sumnje
onome tko je stvorio zemlju. Tko je stvorio zemlju? Bog.
U tom sludaju vlasnide, povuci se.
Ali stvoritelj zemlje ne prodaje zemliu, on je daruie i
darujuii je ne uvaZava nikakve lidnosti. Kako se onda prema
nekima izmedu sve njegove djece postupa kao s prvencima,
a prema drugima kao prema kopiladi? Ako je jednakost par1

Prvi propovjednik.

(Op. prev.)
61

cela bilo prvobitno pravo, kako ie nejednakost uvjeta posmrtno pravo?
Say daje naslutiti da bi zrak i voda bili prisvojeni kada
ne bi bili prolazne naravi. Uzgred iu napomenuti da ie to
vi5e od pretpostavke, to je stvarnost' Zrak i voda takoder
su se desto prisvajali, ne kaZem da se to moglo, nego da su
za to postojale dozvole.
Kada su otkrili prolaz u Indiju preko Fl,ta Dobrg nade,
Portugalci su zahtijevali da budu jedini vlasnici prolaza; a
Grotius je, od koga su Nizozemci odbivSi priznati to pravo
potraZili savjet, tim povodom napisao svoj traktat De mari.
libero (O sloloodnom moru) da dokaZe kako se more nikako
ne moZe prisvojiti.
Pravo lova i ribolova oduvijek je bilo rezervirano za vla'
stelu i vlasnike: danas ga vlada i opiine daiu u zakup sva'
kome tko moZe platiti dozvolu za noSenje ortrZja i najam'
NiSta bolje od reguliranja lova i ribolova, ali reguliranjem u.
kojem veia ponuda na drai,bi odluduje o raspodjeli, stvara
se monopol na zrak i vodu.
Sto je paso5? Dokument kojim se putnikova osoba svirna
preporuduje, jamstvo sigurnosti za niega i za ono Sto mu pripada. Uprava drZavne blagajne, diji je smisao da izopadi najbolje stvari, od paso5a je napravila sredstvo Spiiunirania i
nameta. Zar to ne znadi prodati prava na hodanje i kretanje?
Najzad, bez dopuStenja vlasnika nije clopu5teno ni zahvatati vodu na desmi koja se nalazi na nekom zemljiStu, jer
zbog prava pristupa izvor pripada vlasniku zemlji5ta, ako
nema suprotnog posjedovanja; ni osvijetliti svoje boravi5te
a da se ne plati porez; ni osigurati pogled na dvori5te, vrt ili
voCnjak bez odobrenja vtasnika; ni Setati se protiv volje
gospodara u nekom parku ili ogradenom posjedu; a svakorne
je dopuSteno da se zatvoti i ogradi. Sve su te zabrane svetootajstvena liSavanja prava ne sarno na zemliu nego i na zrak
i vod.u. Kako smo svi proleteri, vlasni5tvo nas izopiuje:
Terra, et aqua et aere, et i.gne interdicti surnus.
Prisvajanje najstalnijeg elementa nije se moglo provesti
bez prisvajanja triju drugih elemenata, buduii da prema
francuskom i rimskom pravu, vlasniStvo nad povr5inorn ima
za posljedicu vlasniStvo onoga Sto ie iznad i ispod te povrSine: Cujus est solum, ejus est usque ad coelum. Dakle, ako
koriStenje vode, zraka i vatre iskljuduje vlasniStvo, isto mora
62

biti i sa zemljiStem: dini se da je tu

povezanost posljedica

predosjetio gospodin Ch. Comte, u petom poglavlju svog
Trq.lctata o ulasni9ttsu (Tractat de la propri6t6):
reovjek kojemu bi nekoliko minuta oduzeli atmosferski
zrak prestao bi postojati, a djelomidno li5avanje zraka prouzrokovalo bi velike patnje. Djelornidno ili potpuno oduzimanje hrane izazvali bi kod njega slidne, premda manje brze
posljedice. Slidno bi bilo, barem u stanovitim podnebljima,
s li5avanjem bilo kakve vrste odjeie ili zaklona... Dakle da
bi se odrZao, dovjek mora neprestano prisvajati raznovrsne
stvari. Ali te stvari ne postoje u istim omjerima: neke od
njih, kao Sto su svjetlost zvijezda, atmosferski zrak, voda
koju sadrZe morski bazeni, postoje u tako velikirn kolidinama da ih ljudi ne mogu osjetno poveiati ili smanjiti; svatko
si moZe prisvojiti onoliko toga koliko zahtijevaju njegove
potrebe, a da nidim ne na3kodi snazi drugih i ne nanese im
bilo kakvu Stetu. Stvari te vrste zajednidko su vlasniStvo
ljudskoga roda. Jedina je duZnost koja se u tom pogledu nameie svakome da ni u dernu ne remeti uZivanje drugih.a
SvrSimo s nabrajanjern koje je zapodeo gospodin Ch.
Comte. eovjek kojemu bi zabranili da prolazi glavnim putovima i zaustavlja se u poljima, da potraZi zaklon u peiinama,
da pali vatru, da skuplja divtje bobice, bere trave i kuha ih
u kornadiiu pedene zemlje, ne bi mogao Zivjeti. Tako su
zemlja, kao i voda, zrak i svjetlost prvenstveno nuZni predmeti koje svatko mora slobodno upotrebljavati ne nanoseii
Stetu uZivanju drugih; za5to je dakle zemlja prisvojena? Zanimljiv je odgovor gospodina Ch. Comtea: rSay je das prije
smatrao da je to zato Sto ona nije prolazna. Gospodin Ch.
Comte tvrdi da je to zato 5to ona niie beskraina. Zemlia ie
ogranidena stvar; dakle, preffIa miSljenju gospodina Ch.
Comtea, mora biti prisvojena. eini se da je morao reii suprotno: dakle, ona ne treba biti prisvojena. Time Sto se prisvaja bilo koja kolidina zraka ili svjetlosti ne moZe se nikorne nanijeti Steta jer ih uvijek dovoljno ostaje: drugo je
Sto se tide zemlje. Neka si tko hoie ili moZe prisvoji Sundeve
zrake, povjetarac koji pirka i morske valove. DopuStam mu
to i opra5tam mu lo5u namjeru: no ako Ziv dovjek nastoji
svoje pravo posjedovanja zemljiSta pretvoriti u pravo vlasni5tva, objavljujem mu rat i borbu na Zivot i smrt.
ObrazloZenja gospodina Ch. Comtea u suprotnosti su s
njegovim tvrdnjama. lMedu stvarima koje su nuZne za naSe
63

odrZanje, kaZe on, ima stanoviti broj takvih koje postoje u
tako vetikim kolidinama da su neiscrpne; ima i drugih koje
postoje u manjim kolidinama i mogu zadovoljiti samo potiebe stanovitog broja ljudi. Jedne se nazivaju zaiedniikima,

a druge pojedi,nadnima.<t
To rasudivanje nikako nije todno: voda, zrak i svjetlost
nisu zajed,ni,ike stvafi zato Sto suneiscrpne, nego zato Sto su
pri.jeko potrebne i toliko nuZne da se dini kako ih je priroda
upravo zbog toga stvorila u gotovo neogranidenim kolidinama da ih njihova beskrajnost oduva od bilo kakvog prisvajanja. Isto je tako zemlja stvar koja je nuZna za naSe odrila'
nje, pa prema tome zajednidka stvar, pa stoga stvar koja se
ne moZe prisvojiti. Ali zemlja je mnogo manjih razmjera
nego drugi elementi, pa uiivanje zemlje mora biti regulirano
ne na nediju korist nego u interesu i za sigurnost svih. U dvije rijedi: jednakost prava dokazana ie jednako3iu potreba;
tako se jednakost prava, ako je stvar ogranidena, moZe ostvariti samo pomoiu iednakosti posjedovanja: to je agrarni
zakon koji nalazimo u osnovi obrazloZenja gospodina Ch.
Comtea.

S koje god strane razmatrali to pitanie vlasniStva, dim se
ono Zeli temeljito prouditi, stiZe se do jednakosti. Ne bih viSe
inzistirao na razlikovanju stvari koje se mogu ili ne mogu
prisvojiti: ekonomisti i pravni strudnjaci nateLu se oko glu-

posti. Gradanski zakonik, po5to je definirao vlasni5tvo, Suti
o stvarima koje se mogu ili ne mogu prisvojiti, i ako govori
o onima kojima se trguje, to dini uviiek niSta ne odredujuii
i niSta ne definirajuii. Pa ipak, razja5njenja nisu izostala:
To su otrcane izreke poput ove: Ad reges potestas omnium
perti,net, ad, si.ngulos proprietas. Omni.a ret i.mperio possi.det,
si.ngula d,omi,nio. DruStveni suverenitet suprotstavljen pojedinadnom! Zar se ne bi reklo da je to proricanje jednakosti,
proricanje republike? Sami su se primjeri navodili u velikoj
kolidini; nekoi su crkvena dobra, krunski posjedi, vlastelinska lena bili neotudivi i nezastarivi. Da, umjesto da ukine
taj privilegij, Konstituut'rtr62 pro5irila ga je na sve gradane;
da je objavila da se pravo na rad, jednako kao i sloboda,
nikada ne moZe izgubiti, tog bi dasa revolucija loila izvrSena,
a mi bismo je trebali samo usavrSiti.
2

64

Ustavostvorna skupBtina. (Op. prev.)

Paragraf 2.

-

Soeopde odobrenje ne opraodaua olasniStuo

U Sayevu tekstu koji je naprijed naveden nije jasno da li
po mi5ljenju tog autora pravo vlasniStva ovisi o svojstrnr
zemljiSta koje nije nestalno ili o suglasnosti, za koju smatra
da su je svi ljudi dali tom prisvajanju. Konstrukcija je njegove redenice takva da podjednako predstavlja jedan

smisao,

i

drugi

ili dak oba u isti mah; tako bi se rnoglo ustvrditi

kako je autor Zelio reii: Buduii da pravo vlasniBtva u podethu proizlazi iz provoclenja volje, stalnost mu je zemlji3ta dala
priliku da se primijeni na zemlju, a sveopie odobrenje otada
je potvrdilo tu primjenu.
Kako bilo da bilo, jesu li ljudi mogli pozakoniti vlasni5tvo
svojim uzajamnim odobrenjem? Mislim da nisu, eak i kada
bi takav ugovor sastavili Grotius, Montesquieu i J. J. Rousseau i kada bi ga potpisali svi ljudi, on bi s punim pravom
bio ni5tavan, a spis koji bi se prema njemu sastavio bio bi
protuzakonit. eovjek se ne moZe odreii rada kao Sto se ne
moZe odreii ni slobode; dakle priznati pravo vlasni5tva nad
zemlji3tem znadi odreii se rada, jer je to odricanje od sredstava za rad, znadi nagoditi se o jednom prirodnom pravu i
liSiti se svojstva dovjeka.
No recimo da je postojalo to preSutno ili izridito odobrenje na koje se previ5e oslanjaju. Sto bi iz njega proizaSlo?
Vjerojatno je odricanje bilo uzajamno: ne odustaje se od
nekog prava a da se u zamjenu ne dobije jednaka protuvrijednost. Tako ponovno padamo u jednakost, uvjet si.ne
qua non svakog prisvajanja: tako su ljudi, poBto su vlasni3tvo opravdali sveopiim odobrenjem, odnosno jednako5iu, prisiljeni pomoiu vlasni5tva opravdati nejednakost uvjeta. Nikada se neie izadi iz tog zailaranog kruga. Naime, ako je
prema odredbama dru5tvenog ugovora uvjet vlasniStva jednakost, dim te jednakosti viSe nema, ugovor je raskinut i
svako vlasni5tvo postaje otimadina. NiSta se dakle ne dobiva
tim toboZnjim odobrenjem svih ljudi.
Paragraf 3.

-

Vlasni1too se ni,kada ne moEe steiit aastarom

Pravo vlasniStva bilo je podetak zla na Zernlji, prva kalika tog dugog lanca zlodina i bijede koji ljudski rod vude
od svog postanka; laZ, o zastari su zlokobne dini badene na
rluhove, rijed smrti udahnuta svijesti da se zaustavi dovjekovo napredovanje k istini i odrZi oboZavanje pogre5ke.
l, Sto je vlasnttvo?

65

Zakonik definira zastaru kao: trsredstvo za stjecanje i
oslobadlanje u odredtenom vremenskorn razmaku.< Prirnjenom te definicije na mi5ljenja i vjerovanja riied zastara
moZe se upotrijebiti za oznadevanje one stalne naklonosti
koja se veile za stara praznovjerja, bez obzira na njezin
predmet; onog suprotstavljanja koje je desto Zestoko i krvavo, koje u svim razdobljima prima nova razja5njenja, a od
mudraca stvara mudenika. Nema nadela, ni otkriia, ni plemenitog mi5ljenja koje u svakom ulasku u svijet nije naiSlo
na stra5nu zapneku stedenih mi5ljenja i kao neku zavjeru
svih starih predrasuda. Propisi protiv pameti, propisi protiv
dinjenica, propisi protiv svake istine koja je prije bila nepoinata, kratak je pregled filozofiie statusa quo i simbol
konzervativaca iz svih stoljeia.
Kad je obielodanjena evandteoska reforma, postojala je
zastara u korist nasilja, tazvtarta i egoizma. Kada su Galilej,
Descartes, Pascal i njihovi udenici obnovili filozofiju i zna'
nosti, postojala je zastara za Aristotelovu filozofiju; kada su
naSi odevi 1?89. godine traZili slobodu i jednakost, postojala
je zastara za tiraniju i privilegij. trUvijek je bilo vlasnika i
uvijek Ce ih biti.n Upravo s tom dubokoumnom izrekom,
posljednjim naporom sebidnosti na umoru, doktori druStve'
ne nejednakosti vjeruju da odgovaraju na napade svojih protivnika, nedvojbeno zamiBljajuii da se ideje reguliraju propisima o zastari.
Danas, prosvijeieni pobjednidkim pohodom znanosti, po'
udeni najslavnijim uspjesima da budemo nepovjerljivi prema
na5im miSljenjima, s naklono5iu i odoloravanjem prihvaiamo one koji promatraju prirodu, koii kroz tisuie iskustava,
oslanjajuii se na najpodrobnije analize, tragaju za nekim
novim nadelom, za nekim novim zakonom koii je dotad bio
nezamijeden. Ne namjeravam odbiti bilo kakvu ideju, bilo
kakvu dinjenicu pod izgovorom da su nekoi postojali ljudi
koji su bili vjeStiii od nas i koji nisu primijetili iste pojave
ni shvatili iste analogije. ZaSto u pitanjima politike i filozo'
fije ne unosimo istu suzdrZanost? Zbog dega postoji ta smijeSna manija da tvrdimo kako je sve redeno, Sto znadi da je
na podrudju razuma i rnorala sve poznato? ZaSto poslovica
Ni.\ta not:o pod. suncem izgleda iskljudivo namijenjena meta'
fizidkim istraZivanjima?
Zato fito filozofiju joS stvaramo pornoiu ma5te umjesto
da je stvaramo promatranjem i metodom; zato Bto su se

i volja posvuda uzimale za arbitre umjesto rasudivanja i dinjenica, do danas je bilo nemoguie razlikovati varalicu od filozofa, udenjaka od varalice. Od Salomona i Pitagore ma5ta se iscrpla u pogadanju druStvenih i psiholo5kih
zakona; svi su sistemi bili predloZeni: s obzirorn na to vjerojatno je da je stse reieno, no nije manje istina kako sae ostaje da se sd.zna. U politici se (da ovdje navederno samo tu
granu filozofije), svatko opredjeljuje preroa svoioi strasti i
svom interesu; razum se potdinjava onome Sto mu namede
volja; uopie nema znanosti, nema dak ni podetka izvjesnosti"
tako opie neznanje stvara opiu tiraniju; i dok je sloboda
miSljenja zapisana u Ustavu, pod imenom nadrnod veiine
maSta

glasova Ustav nareduje ropstvo mi6ljenja.

Da ostanem pri gradanskoj zastari o kojoj govori Zakonik, neiu zapodeti raspravu o onom cilju neprihvaianja r:a
koje se pozivaju vlasnici; bilo bi to suvi5e mudno i izvjeStadeno. Svi zrtamo da ima prava koja se ne mogu steii zastarom. A Sto se tide stvari koje se mogu ste i nakon stanovitog
vremenskog razdoblja, nikome nije nepoznato da stjecanje
zastarom zahtijeva neke uvjete; i ako samo jedan od njih
bude izostavljen, ona postaje niStavna. Ako je, primjerice,
istina da je posjedovanje vlasnikabilo gradansko, jaono, rni,rno i neprekidno, istina je i da mu nedosta je praoedna prauna
asnoud., jer su jedine pravne osnove koje ono uzima kao
vaieie zauzimanje i rad, jednak dokaz u korist proletera koji
zahtijeva, kao i vlasnika koji se brani. Osim toga, to je isto
posjedovanje li5eno dobronamjernosti, jer se zasniva na pravnoj zabludi, a prerna mudroj izreci svetog Pavla, pravna
zabluda spredava stjecanje zastarom: Nunquam in usucapi.oni.bus juris error possessori. prodesf. Ovdje se pravna pogre5ka sastoji ili u tome Sto posjednik posjeduje s pravne
osnove vlasni5tva, a moie posjedovati samo s pravne osnove

plodouZivanja; bilo u tonoe Sto bi kupio neku stvar koju
nitko nije imao pravo otuctiti ni prodati.
Drugi razlog zbog kojeg se na zastaru ne moZe pozivati u
korist vlasniStva, razlog izvuden iz najlukaviieg dijela pravne znanosti, da je pravo posjedovanja nekretnina dio sveopieg prava koje nikada, ni u najuZasnijim razdobljima
dovjedanstva nije bilo u cijelosti uni5teno; i da je prolete'
rima dovoljno dokazati da su uvijek iskori5tavali neki dio
tog prava kako bi se ponovno ukljudili u cijelo pravo. Na
primjer: onaj tko ima sveopie pravo da posjeduie, daruie,
67

66

razmjenjuje, posudtuje, iznajmljuie, prodaje, miienia ili uniStava neku stvar, cijelo to pravo duva samim dinom posudbe,
makar nikada nije drugadile izrazio svoje vlasni5tvo' Vidiet
iemo isto tako da st izrazi ied,nakost dobara, iednakost'
prdl)a,, slobod.a, ootia i. ti1nost istovjetno izra1avanje jedne te
iste stvari, pra.aa, od.rEania i raeuoia, jednom rijedju, prava
na Zivot protiv koga zastara moie podeti teii tek nakon uniStavanja lidnosti.
Napokon, Sto se tide vremena potrebnog za stjecanje zastarom, bilo bi suvi5no dokazivati da se pravo vlasni5tva
opienito ne moZe steci nikakvim posjedovanjem u razdoblju
od deset, dvadeset, sto, tisuiu pa ni sto tisuia godina' I da,
dokle god ostane jedna ljudska glava sposobna da shvati -i
opovrgava pravo vlasniStva, to se pravo nikada neie steci'
zistarom. Jer u tom pogledu nije isto kad se radi o nekom
nadelu pravne znanosti, nekom osnovnom nadelu zdravog
rar,rmu, ili o nekom sludajnom i neizvjesnom dinu: posjedovanje nekog dovjeka mole zastarom sprijediti posjedovanje
nekbg drugog dovjeka; no kao Sto posiednik ne bi mogao
zastaiom sprijediti svoje vlastito posjedovanje, razum je uvijek sposoban za teviziju i reformu; pro5la ga zabiuda ne
obavezu;e za buducnost. Razum je vjedan i uvijek istovjetan;
institucilu vlasni5tva, djelo neukog razuma moZe opozvati
udeniji iazrtm. Tako se vlasni3tvo ne moZe uspostaviti po'
moiu zastare. Sve je to tako dvrsto i istinito da je upravo na
tim temeljima nastala izreka kako se na podrudju zastare
pravna zabluda ne koristi.
No odstupio bih od svoje metode i ditalac bi me s pravom
optuZio za Sarlatanstvo ilaZ kada mu o zastari ne bih mogao
r"ei niSta bolje. Priie sam pokazao da je prisvajanje zemljiSta
protuzakonito, a pretpostavimo li da ono to nije bilo, iz toga
ni sU;eAito samo jedno, i to jednakost imetka. Na drugom
sam mjestu pokazao da opie odobrenje ni5ta ne dokazuje u
korist vlasniStva i da bi, kada bi ne5to dokazivao, to opet
bila jednakost imetka. Ostaje mi da pokaZem kako bi zastara, kada bi se mogtra dopustiti, pretpostavljala jednakost
imetaka.
To dokazivanje neie biti ni dugo ni teSko: bit ie dovoljno
podsjetiti na pobude koje su dovele do uvodenja zastare.
lCini se da je zastata, kaile Dunod, u suprotnosti s prirodnom jednako5iu koja ne dopu5ta da se nekome protiv
njegove votje i bez njegova znania oduzme njegovo dobro i
68

da se jedni bogate na gubitku drugih. No kako bi se desto
dogodilo, kada ne bi bito zastare, da neki po5teni kupac bude
izvlaSien s posjeda nakon dugotrajnog posjedovanja; i da bi
dak i onaj tko bi kupio od istinskog gospodara ili koji bi se
zakonskim putovima oslobodio obaveze, kada bi izgubio svoju pravnu osnovu, bio izloZen izvlaStenju ili bi ponovno bio
podjarmljen, jarma dobrobit je zahtijevala da se utvrdi rok,
nakon kojega ne bi vi5e bilo dopu3teno uznemirivati posjednike i potraZivati prava koja su predugo bila zanemarivana. .. Dakle, nadinom na koji je reguliralo zastaru, gradansko
je pravo samo usavrSilo prirodno pravo i dopunilo pravo
ljudi; A buduii da je ona zasnovana na javnoj dobrobiti,
koja uvijek ima prednost pred dobrobiti pojedinaca, bono
publi.co usucapio i.ntroducta esf, s njom se mora dobro postupati kada je prate uvjeti Sto ih propisuje zakon.<<
Toullier, Grad.ansko praDo (Droi.t ci.tsil): uDa se vlasni5tvo
nad stvarima ne bi ostavilo u predugoj neizvjesnosti koja
Skodi javnoj dobrobiti, jer naruSava mir obitelji i stabilnost
druStvenih nagodbi, zakoni su utvrdili rok. Nakon isteka tog
roka oni odbijaju primiti potraZivanje i vraiaju posjedu njegovo prastaro iskljudivo pravo dodajuii mu vlasni5tvo.
Cassiodore je govorio da je vlasniStvo jedina sigurna luka
usred oluja smicalica i kljudanja lakomosti: Hi.c unus inter
humanas procellas portus, quem si. homrnes feroida aoluntate proeterierint: tn undosi.s sernper jurgi.i.s errabunt.
Tako je prerna miSljenju autor6, zastana sredstvo javnog
reda, katkad obnova prvobitnog nadina na koji se stjecala
pretpostavka gradanskog zakona, koji svu svoju snagu dobiva od nuZnosti da se dokrajde razmfuice Sto se ne bi mogle
srediti. Jer, kako kaZe Grotius, vrijeme sarno po sebi nema
nikakve stvarne snage djelovanja; sve se dogadla u vremenu,
ali se niSta ne stvara vremenom; dakle zastara ili pravo stjecanja u nekom vremenskom razdoblju pretpostavka je zakona koji je sporazumno odobren.
No svako je vlasni5tvo nuZno podelo zastarom, ili, kako
su govorili Latini, usucapi,on, to jest neprekidnim posjedovanjem: stoga ponajprije pitam kako posjedovanje moZe
postati vlasni5tvo kad protekne odredteno vremensko tazdoblje? Udinite posjedovanje dugotrajnim koliko Zelite;
nagomilajte godine i stoljeia, nikada time neiete udiniti da
trajanje, koje samo po sebi niSta ne stvara i niSta ne mijenja, plodouiivaoca pretvori u vlasnika. tr ako grailanski
69

zakon nekom postenom posjedniku koji vei vi3e godina uZiva posjed prirna pravo da ga ne moZe izvlastiti neki nena'
Aani a6Sf;af<, time samo potvrduje pravo koje se vei poStuje'

zastari, koja se tako primienjuje, znadi naprosto da-.ie
por;"d X6:i:b podeo prije dvadeset, trideset ili sto godina
zadrilati onaj t[o ga ie zauzeo (prisvojio). Ali kada zakon
objavi da se zbog vremenskog razdoblja posjednik pretvara
u vlasnika, pretpostavlja da se neko pravo moZe stvoriti bez
uzroka toiiga potide; on bez povoda mijenja svojstvo-subjekta; on oOieduie nesto Sto uopie niie priieporno; on izJaai
bilo
i, suojif, nadleZnosti. Za javni red i sigurnostjegradana
zakon stvo'
je potrenno samo jamstvo posjedovanja; zaSto
rio vtasniStva? Zistata je bila kao neko osiguranje buduinosti; za5to je zakon od nje stvorio osnovu povlastice?
Tako je porijektro zastare istovjetno s porijeklorn samg.q
vlasniBtvi: a taXo se ono mogio pozakoniti samo uz izridit
uvjet, i zastara je jedan od tisuiu oblika koje je poprimila
poi""bu da se ta dragociena jednakost -saduva' I to nikako
irije neXa nepotrebna indukcija, posljedica koja se proteZe
uriedogled: Oot<az da je tako zabiljeZen je u svim zakonicima'
Naime, ako su vodeni nagonom pravde i odrZanja svi narodi priznali korisnost i nuZnost zastare, i ako im je namjera
bila da bdiju nad interesima posjednika, zar su mogli a- da
ni5ta ne udine za gradane koji su odsutni i koje su trgovina'

i

ratitizatodeni5tvootjeralidalekoodobiteljiidomovine,iz-

van bilo kakve moguinosti posjedovanja? Ne' eak se i u vrijeme kada se zastara uvodila u zakone, pretpostavljalo da se
vlasni3tvo duva samo voljom, nud,o animo' A ako se vlasniSt'
vo duva samo voljom, ako se moZe izgubiti samo vlasnikovim
dinom, kako zastara moile biti korisna? Kako se zakon usuduje pretpostaviti da je vlasnik, koji se odrZava samo namje'
rom, namjeravao napustiti ono Sto je pustio da zastari? Koje
vremensko razdoblje moZe odobriti takvu pretpostavku? I-s
kojim bi pravom zakon kaznio vlasnikovu odsutnost tako da
mu oduzme njegov imetak? Zar tako? Cas priie smo ustanovili da su zastaia i vlasniStvo istovjetne stvari, a sada, eto'
smatramo da se one medusobno potiru.

Grotius, koji je zapazio tu nejasnoiu, odgovorio je vrlo
osebujno i taj-odgovor zasluZuje da ga navedem: Bene speianaim ae nomlnlau,s, ac propterea non putandum eos hoc
esse ani.mo ut, rei' cad,ucae cau.sa, homi'nem alterum aeli'nt i'n
perpetuo paccato lsersari:, quod, eui.tari' saepe non poterit si'ne
iati' d,eretiitione: nGclie je dovjek<, kaZe on, ndija je du5a tako
70

malo krSianska da zbog neke malenkosti ZeIi ovjekoviediti
grijeh nekog posjednika, Sto bi se neizostavno dogodilo kada
on ne bi pristao da odustane od svog prava?< Zbiliat Ja sam
takav dovjek. Pa makar i milijun vlasnika moralo gorieti do
posljednjeg suda, stavljam im na savjest dio dobara ovoga
svijeta koji mi otimaju. Tom jakom razlogu Grotius dodaie
i drugi: zato Sto je sigurnije napustiti neko sporno pravo
nego se za nj zalagati, pomutiti mir medu narodima i zapa'
liti poZar gradlanskog rata. Ako Zelite, prihvaiam tai tazlog,
aii uz od5tetu; no ako mi odStetu ne daju, Sto se mene, proletera, tide spokojstvo i sigurnost bogata5a? Brinem se o
jaonom red,u lxao o spasenju vlasnika: zahtijevam da Zivim
od. rada, a ako to ne budem mogao, umrijet du u borbi.
U kakve se god podrobnosti mi upuStali, zastara pro'
tuslovi vlasni5tvu. Ili, bolje redeno, zastara i vlasni5tvo su
dva oblika jednog te istog nadela, ali dva oblika koja si uzajamno sluZe kao korektiv; i nastojanie da se ona sloZe ne
pripada najmanje pogreBke stare i moderne pravne znanosti.
Naime, ako u uspostavljanju vlasni5tva vidimo samo Zelju da
se svakome garantira njegov dio zemljiSta i pravo na rad; ako
u odvajanju vlasniStva bez uZivanja od posjedovanja vidinoo
tek utodi5te koje je otvoreno odsutnima, sirodadi i svima onima koji ne mogu upoznati ili braniti svoja prava; ako tl zastari gledamo samo sredstvo kojim se ili odbiiaju nepravedni
zahtjevi i upadi, ili zavrSavaju sporovi koji izazivaju preseljau tim razliditim oblicima ljudske pravde
vanje posjednika
prepoznat iemo -spontane napore ta )ma koji pritjedu u
pomoi dru5tvenom nagonu; u tom pridrZavanju svih prava
vidjet iemo osjeiaj jednakosti i stalnu teZniu k izjednadavanju. A, imajuii u vidu razmi5ljanje i unutarnji smisao, i u
samom iemo pretjerivanju u nadelima naii potvrdu naSeg
udenja: jer, ako se jednakost uvjeta i sveopie udruZivanje
nisu ranije ostvarili, znadi da su genij zakonodavaca i sum'
njivo znanje sudaca neko vrijeme morali biti zapreka narod'
nom zdravom razumu: i da su, dok istina nije prosviietlila
primitivna druStva, prve spekulacije poglavara mogle stvoriti
samo tminu.
Foslije prvih nagodbi, poSto su napisane skice zakona i
ustava koji su bili izraz prvih potreba, ljudi od zakona morali su ispraviti i izmiieniti ono Sto je u zakonodavstvu bilo
lo5e; dopuniti ono Sto je ostaLo manjkavo; boljim definicijama uskladiti ono Sto se dinilo proturjednim; umjesto toga,
oni su se zaustavili na doslovnom znadenju zakona i zadovo7L

ljili

se sluZinskom ulogom turnada

i

skolijasta.s Uzimaiuii

nepogre5ive istine nadahnuia jed'
je
moralo biti slabo i pogreSno, zavedeni
nog umovanja koje
pomoiu religioznog odnosa
podjarmljeni
op-im mi5ljenjem,
piema tekstovima, oni su uvijek poput teologa nadelno poza osnovna nadela vjedne

i

itavljali da je zacijelo istinito ono Sto je svuda i uvijek opienito prihvaieno, quod, ab omni,bus, quoil ubi'que, quod sem'
per, kao da neko opienito, ali spontano vjerovanje dokazuje
i5ta drugo osim opie vjerojatnosti. Nemoimo se u tome prevariti: miStienie ivih naroda mote posluZiti da se utvrdi

apercepcija neke dinjenice, neodredena sklonost nekog za'
kona; ono nas ne moZe ni5ta pouditi ni o dinjenici ni o za'
konu. Odobrenje ljudskog roda uputa je prirode, a ne prirodni zakon, kako je rekao Ciceron. Ispod privida ostaje
skrivena istina u koju vjera moZe vjerovati, ali je samo razmi5tjanje moZe spoznati. Takav je bio stalni napredak ljudskog roda i svega onoga Sto se tide fizidkih pojava i tvorevina duha: kako bi u tom pogledu bilo drugadije s dinjenicama svijesti i s pravilima na5eg djelovanja?
sanx po sebi, nema nikakae

O RADU.
- Za\tonad prirodnim stoarirna
- moii
prisoaiania
Prikladnim izrekama iz politidke ekonomije i prava, od-

Paragraf 4.

nosno onim prividno najistinitijim Sto vlasniStvo moZe
staviti kao prigovor dokazat iemo:
1. Da rad sam po sebi nema nikakve moii prisvajanja
prirodnih stvari;
2. Da, ako se radu ipak prizna ta moi, to dovodi do jednakosti imetka, bez obzita na vrstu rada, rijetkost proizvoda

i

nejednakost proizvodnih sposobnosti;
3. Da u pravednom poretku rad. ruzara vlasni5tvo.
Po uzoru na na5e protirmike, i da na svom putu ne ostavimo ni neznanje ni te5koie, prihvatimo se ponovno pitanja
na najvi5oj mogudoj razini.
Gospodin Ch. Comte, Traktat o alasni\tau (Trait6 de la
propri6t6): uFrancuska, promatrana kao nacija, ima teritorij
koji joj pripada.<
Francuska, kao i neki pojedinac, posjeduje teritorij kojim
se koristi; ona nije vlasnik tog teritorija. U tom su pogledu
narodi u istom medusobnom poloZaju kao i poiedinci: oni su
3

72

Komentatora. (Op. prev.)

i radnici; vlasniStvo zemliiSta pripisuje im se zbog
zloupotrebe jezika. Pravo upotrebe i zloupotrebe ne pripada

korisnici

ni narodu ni dovjeku. I doii ie vrijeme kada ie rat zbog
suzbijanja zloupotrebe zemljiSta za neki narod biti sveti rat.
Tako gospodin Ch. Comte koji pokuSava objasniti kako
se formira vlasniStvo, i koji podinje s pretpostavkom da je
narod vlasnik, pada u sofizam nazvan krhsi,m zakljuikom Oz
nedokazane pretpostavke); istog se trenutka lrSi cijelo njegovo obrazloZenje.
Kad bi ditalac smatrao da poricati nekom narodu vlas'
niStvo nad njegovim teritorijem znadi pretjerati s primjenom logike, ogranidio bih se na to da podsjetim kako su iz
toboZnjeg prava nacionalnog vlasniStva u svim vremenskirn
razdobljima potekle traZbine sizerensttsa,a danak, kraljevska
prava, kuluk, pripadni dio u liudstvu i novcu, dobava robe
itd. i zbog toga odbijanje plaianja poreza, pobune, ratovi i
depopulacija.
rUsred. tog teritorija postoie vrlo veliki prostori koji nisu
pretvoreni u pojedinadna imanja. Te zemlje koje se opienito
sastoje od povr5ina pod Sumom pripadaju svem stanovniStvu, a vlast koja od njih ubire prihode iskoriStava ih ili ih
mora iskoristiti u zajednidkom interesu.a
Mora i,h iskoristiti. dobro je redeno; spredava lai.
lNeka se stave u prodaju. ..c
Zalto da se stave u prodaju? Tko ima pravo prodati ih?
Kada bi narod dak i bio vlasnik, zar danaBnja generacija
rnoie izvlastiti sutraSnju generaciju?. Narod posjeduje na
osnovi sluinosti; vlada upravlja, nadzire, Stiti, donosi propise distribucione pravde, ako i dodjeljuje zemljiSte, moZe
ga dodijeliti samo na kori5tenje; nema pravo bilo Sto prodavati ili otuditi. Buduii da nema svojstva vlasnika, kako bi
mogla ustupiti vlasniStvo?
lKad neki radin dovjek kupi jedan dio tog prostora, na
primjer neku veliku modvaru, to nikako neie biti otimadina,
jer narod prirna njegovu pravu vrijednost iz ruku svoje
vlade, i isto je toliko bogat poslije prodaje kao Sto je bio
i prije.rt
To postaje smijeSno. Sto! Zato Sto neki rasipan, tterazborit ili nesposoban ministar prodaje drilavna dobra, a ja se
ne mogu suprotstaviti prodaji, meni, Stiieniku drZave, koji
u DrZavnorn savjetu nemam ni savjetodavni ni odludujuii
4

Nadlensko gospodstvo. (Op. prev.)
73

ta ie prodaja biti u redu i zakonita! Narodni skrbnici
iasipaju njegovu baBtinu i on se uopie nema kome obratiti
Primio sam, kaZete, preko vladinih ruku moj
za pomoi!
- cijene:
ali ja ponajprije nisam htio prodavati,
dio prodajne
a kada bih to i Zelio, ne bih mogao, ne bih na to imao pravo.
A zatim, nisam uopie zapazio da mi je ta prodaia donijela
korist. Moji su skrbnici obukli nekoliko vojnika, popravili
neku staru tvrdavu, podigli svojoj oholosti nekoliko skupih
bezvrijednih spomenika; zatim su priredili vatromet i osovili
penjalo s darovima na vrhu (md,t de cocagne):Sto je to u
usporedbi s onim Sto ja gubim?
Kupac postavlja mede, zatvara se i kaZe: to je moje,
svatko u svojoj kuii, svatko za sebe. To je, dakle, zemljiSte
na koje otada nitko nema pravo stupiti, ako nije vlasnik
ili prijatelj vlasnika; koje ne donosi korist nikome osim
vlasniku i njegovim slugama. Ako te prodaje postaju brojnije, narod koji niie mogao ni htio prodavati, koji nije prirnio novac od prodaje, uskoro se neie imati gdje odmarati,
ni sklanjati, ni Zeti: poii ie umrijeti od gladi pred vlasnikova
vrata, na rubu tog vlasni3tva koje je bilo njegovo nasljedstvo; a kada ga vidi kaho umire, vlasnik ie reii: Tako propa'
daju ljendine i kukarrice!
Da vlasnikovo nasilno prisvajanje udini prihvatljivim,
gospodin Ch. Comte nastoji sniziti vrijednost zemlji5ta u
trenutku prodaje.
uTreba se duvati pretjerivanja u davanju vaZnosti tim
nasilnim prisvajanjima: valja ih procijeniti prema broiu liudi
koji su Zivjeti od prisvojene zemlje i prema sredstvima koja
irn-je ona priloavliala. Na primjer: ako je zemljiBte koje danas
vriliai tisuiu franaka, u vrijeme kada je prisvojeno vrijedilo
samo pet santima, odito je da je stvarno oteto samo pet
santirna. detvorna bi milja zernlje jedva bila dovoljna da
neki primitivan dovjek bijedno preZivi: danas ona osigurava
sredstva za iivot tisuie osoba. trma d'evetsto devedeset i
devet destica koje su zakonito vlasni5tvo posjednika; protuje prisvajanja loilo tisuiiti dio vrijednosti.tt
-pravnog
Neki je ietjak u toku ispovijedi sam sebe optuZio da je
uni5tio spis kojim je priznavao da duguje sto zlatnika' Isp-ovjednih mu je rekao: treba vratiti tih sto dukata' - Ne,
odgovorio je seljak, vratit iu dvije pare za list papira'
Rasudivanje gospoclina Ch. Corntea slidno ie po5teniu toga
seljaka. ZemljiSte nema samo bitnu i sada5nju vrijednost,
ono irna i vrijednost djelotvornosti i buduinosti koja ovisi

gLas,

14

o na5oj spretnosti da ga udinimo unosnim

i

da se nJlme

posluZimo. Ako uni5timo mjenicu, vlastitu mjenicu, spis o
osnivanju rente, kao papir neiete uniStiti nikakvu vrijednost:
ali s tim papirom uni5tavate svoju prarmu osnovicu, a time
Sto gubite svoju pravnu osnovicu liSavate se svoga dobra.
Uni5tite zemlju ili, Sto za vas izlazi na isto, prodate je: time
ne utudujete samo jednu, dvije ili viSe lietina nego uni5ta'
vate sve proizvode koje ste iznie mogli izvtii, vi, va5a djeca
i djeca va6e djece.
Kada gospodin Ch. Comte, apostol vlasniStva i pisac hva'

lospjeva o radu, pretpostavlja da zemlji5te otuduje vlada,
ne treba vjerovati da on tu pretpostavku izlaile bez tazloga
i povrh svoje duZnosti; to mu je bilo potrebno. Buduii da je
odbacio sistem zatzimanja i da je, uostalom, znao da rad
ne stvara pravo bez prethodne dozvole za zauzimanje, uvi'
dio je da je prisiljen tu dozvolu prenijeti na autoritet v1ade,
Sto znadi da vlasni3tvo ima za osnovicu suverenitet naroda
ili drugim rijedima, sveopie odobrenje. Tu smo predrasudu
razmotrili.
Kad.a se kaZe da je vlasniBtvo dijete rada, a zatim se radu
dodijeli dozvola da bude sredstvo njegova ispunienja, ako
se ne varam, stvara se zadarani krug.
nOdredena povr5ina zemlje moZe proizvesti hrane samo
za jednodnevnu potro5nju jednoga dovjeka: ako posjednik
svojirn radom nade nadin da na njoj proizvede hrane za dva
dana, udvostrudava njezinu vrijednost. Ta je nova vrijednost
njegovo djelo, njegova tvorevina; ona nije nikome oteta, to
je njegovo vlasniBtvo.a
SlaZem se da je za svoj trud i radinost posjednik plaien
dvostrukom ljetinom, ali da ne stjede nikakvo pravo na
zemlji3te. SlaZem se da radnik prisvoji plodove, ali ne shva'
iam da vlasniStvo nad ptodovima ima za posljedicu vlas'
ni5tvo proizvodne materije. Da li ribar koji na istoj obali
ulovi viSe ribe nego drugi ribari tom spretno5iu postaje
vtasnik tih obala na kojima lovi ribu? Da li je vje5tina ne'
kog lovca promatrana kao pravna osnovica za vlasni5tvo
nad divljadi nekog okruga? Usporedba je potpuna: marljivi
zemljoradnik u obilnoj ljetini i njenoj boljoj kvaliteti nalazi
nagradu za svoju marljivost; ako je ameliorirao zemlji5te,
kao posjednik ima pravo na prednost. Nikada, ni na koji
mu se nadin ne rnoZe dopustiti da svoju vjeStinu zemljorad"nika prikaZe kao pravnu osnovicu za vlasni3tvo zemlje
koju obradluje.
75

Da bi se neko uZivanje posjeda pretvorilo u vlasniStvo,
osim rada potrebno je i neSto drugo, bez Eega bi dovjek prestao biti vlasnik dim bi prestao biti radnik; a ono Sto prema
zakonu dini vlasniStvo prastaro je, neprijeporno posjedovanje, jednom rijedju zastara; rad je samo vidljiv znak,
rnaterijalni din kojim se odituje prisvajanie. Ako, dakfe,
zemljoiadnik ostane vlasnik buduii da je prestao raditi i
proizvoditi; ako njegovo posjedovanje koje se najprije dopu5ta,
zatim tolerira, na kraju postane rreotudtivo, to se
-OogaOaa
zbog prednosti koju daje gradlanski zakon i na temelju nadela zauzimania. To je tako istinito da nema ugovora
o prodaji, zakupnog ugovora ili ugovora o najamnini, ni'
jednog osnivanja rente koji to ne pretpostavlja. Iznijet iu
za to samo jedan Primjer.
Kako se procjeniuie neka nekretnina? Prema njenu proizvodu. Ako neko zemljiSte donosi prihod od 1000 franaka,
kaZe se da pet posto te zemlje vrijedi 20.000 franaka, detiri
posto
itd. Drugim rijedima to znadi da ie se nakon
- 25.000,
ili dvadeset pet godina vrijednost te zemlje vratiti
dvadeset
kupcu. Ako je, dakle, nakon nekog vremenskog razdoblja
cijena neke nekretnine u cijelosti isplaiena, zaSto je kupac
i dalje vtasnik? Zbog prava zauzimania bez kojega bi svaka
prodaja bila pravo otkuPa.
Dakle, sistern prisvajanja radom u proturjednosti je sa
Zakonikom; a kada se pristaSe tog sistema njime kane posluiliti da bi objasnili zakone, oni su sami sa sobom u protu'
rjednosti.
nAko ljudi uspiju udiniti plodnim neko zemljiSte na kojem
se nije niSta proizvodilo ili koje je dak hilo Stetno, poput
nekih modvara, samim tim stvaraju cijelo vlasniStvo'<
demu uvelidavati iztaze i igrati se dvosmislicama kao da
se Zelimo dati nasamariti? Oni' stuaraiu ciielo alasni|ttso;
hoiete reii da oni stvaraju proizvodnu sposobnost koia priie
nije postojala; ali ta se sposolonost moZe stvoriti samo uz
uujet da postoji neka materiia koia je njezina potpora. Bit
zernlji5ta ostaje ista; promijenila su se samo njegova svojstva i preinake. doviek je stvorio sve, sve osim materije. A
ja smatram da upravo tu materiju moZe samo posjedovati
i uZivati, pod. uvjetom da stalno radi, Sto rnu za neko vrijeme
prepuBta vlasniStvo nad stvarima koje je proizveo.
Time smo razrije3ili jednu todku: vlasniStvo nad proizvodom, kada je i doptl5teno, nema za posljedicu vlasniBtvo
nad orudlem; dini mi se da to ne zahtijeva opseZnije doka76

zivanje. Postoje podudarnosti izmedu vojnika, posjednika
svog oruZja, zidara, posjednika materijala koji mu se povjeravaju, ribara koji posjeduje vodu, lovca, posjednika
polja i Suma i zemljoradnika, posjednika zemlji3ta; svi Ce
oni, ako hocemo, biti vlasnici svojih proizvoda; nitko nije
vlasnik svoga oruda. Pravo na proizvod iskljudivo je pravo,
jus in re. Pravo na orude je zajednidko, jus ad rem.

Zaito ra.d dotsodi. do iednakosti imetaka
SIoZimo se, ipak, da rad dodjeljuje pravo vlasni5tva nad
materijom: za5to to pravo nije opie? ZaSto je prednost tog
toboZnjeg zakona svedena na mali broj korisnika, a uskra'
iena masi radnika? Neki filozof, koji je smatrao da su nekoi
sve Zivotinje, gotovo poput gljiva, nastale od zemlje zagrijane sundevim zrakama, i onima koji su pitali za5to zemlia
ne proizvodi viSe ni5ta odgovarao je na isti nadin: zato Sto je
stara i izgubila je svoju plodnost. Hoie li rad, nekad tako
plodan, na slidan nadin postati neplodan? Zaito zakupnik
viSe ne stjede radom tu zemlju koju je rad nekada pribavio
Paragraf 5.

-

vlasniku.

Zato, kailu, Sto

je ona vei prisvojena. To nije nikakav

odgovor. Neko je imanje zakupljeno uz naknadu od pedeset
vagona po hektaru. Darovitost i rad nekog zakupnika udvostruduje urod: taj je viSak tvorevina zakupnika. Pretposta'

vimo da je gospodar rijetko umjeren pa ne prisvoii tai
proizvod poveianjem zakupnine i zemljoradniku ostavi da
uZiva t svom djelu, pravda time nije zadovoljena. Time Sto
je zemlji5te ameliorirao zakupnik je stvorio novu vrijednost
na imanju, stoga ima pravo na jedan dio vlasni5tva. Ako je
imanje prvobitno vrijedilo 100.000 franaka i radom zakupnika postiglo vrijednost od 150.000 franaka, proizvoclad tog
vi5ka vrijednosti zakoniti je vlasnik treiine tog imanja. Gospodin Ch. Comte ne bi mogao poricati to u6enje jer je ba5
on rekao:
rljudi koji udine zemiju plodnijom nisu manje korisni
svojim bliZnjima nego Sto bi bili kada bi stvorili neko novo
zemljiSte.a

ZaSto se, dakle,

to pravilo ne

moZe

koji amelioriraju kao i na one koji

primijeniti na

one

ugare? Fladom onih
prvih zemlja irna vrijednost iztaZenu velidinom 1; radom
drugih ta je vrijednost 2. Jednako su stvorili i jedni i drugi:
za5to im se ne bi odobrila jednakost vlasniStva? Ako se

netko ponovno ne poziva na pravo prvog posjednika, kladim
se da ie tome neie suprotstaviti niSta ozbiljno'
Ali, netko ie reii: liada bi se dopustilo ono Sto vi zahtijevate, ne bi se doSlo do mnogo veie podjele vlasniStva' VrijeOnoit zemljiSta ne poveiava se beskrajno: nakon-dva-ili
Ono Sto
iri usjeva ono brzo doseZe maksimum ptodnosti' napretka
joj agronomsko umijeie dodaje dolazi.vi5e zbog
znlnosti i prosvjeUjivanja nego zbog vje3tine zemljoradnika'

Tako,nekolikoradnikakojibiseprikljudilimasivlasnika
ne bi bili dokaz protiv vlasni5tva'
Kad bi naBi nipori doveli do proSirivanja privilegija na
zemljiSteimonopolaradinostiiodmilijunaproleteraoslo.
nodiii tek nekoliko stotina radnika, doista bi plod te rasprave

biovrlomr5av.AlitobiznadiloivrloloSeshvatitinaSu

vlastitu misao i dokazalo bi slabu inteligenciju i logiku'
Ako radnik koji poveiava vrijednost stvari ima pravo na
vlasniStvo, onaj tko odrZava tu vrijednost stjede isto pravo'
Jer, sto znadi odrZavatl? Znadi neprestano dodavati, stalno
stvarati. Sto znadi kultivirati? Znadi svake godine poveiavati
vrijednost zemliiSta; znadi stvaranjem koje se svake godine
ponavlja spri3e-diti da se vrijednost zemlji5ta smanji ili
unisti. eko, daXte, pretpostavimo da je vtasniStvo racionalno
i zakonito, a zakup oloradive zemlje pravidan i pravedan,
tko obraduje zemlju stjede vlasni5tvo prema
tvrdim da onaj-osnovici
kao i onaj tko ugari i ameliorira; -i
istoj pravnoj
aa svaXi prf tua, neki zakupnik zemlje plaia svoj eodi5lii
zakup, na njivi koja je povjerena njegovoj brizi dobiva dio
vtasnliStva eiji ie nazivnik jednak iznosu tog godi5njeC qa'
vanja. eko izadete iz toga, padate u despotizam i tiraniju,
priznajete
kastinske privilegije, sankcionirate kmetstvo'
god
radi postaje vlasnikom: ta se dinjenica ne moZe
Tk;
zanijekati u aktualnim nadelima potitidke ekonomije i prava'
I kada kaZem vlasnik, ne mislim samo' kao na5i licemjerni
ekonomisti, vlasnik svoje plaCe, svoje nadnice, svojih pri'
manja; hoiu reii vlasnik vrijednosti koju stvara, iz koje
samo gospodar zemljiSta izvladi korist.
Xato ie sve to u vezi s teorijom nadnica i raspodjelom
proizvoda, i kako ta tema joS uopde nije dovoljno osvijetijena, traZim dopuStenje da se na tome zadrZim; ta rasprava
neie biti beskorisna za glavnu temu. Mnogi ljudi govore da
dopu5taju radnicima sudjelovanje u proizvodima i dobiti;
no-to sudjelovanje koje se za nilh zahliieva dista je dobrotvornost; nit<aOa se nije dokazalo, pa moZda ni posumnjalo,
78

da je to sudjelovanje prirodno pravo, nuZno i usko povezano
s radom, neodvojivo od osobine proizvodlada pa i posljednjeg
teLaka.
Moj je prijedlog: iak i poSto primi saoju nadnicw, radnik
zadrEatsa prirodno prqDo alasni.Stuq. nad stas.ri koju ie proia:eo.

Nastavljam citirati gospodina Ch. Comtea:
nRadnici se upotrebljavaju za isuSivanje modvara, dupanje
drveia i Sikare, jednom rijedju za di5ienje zemljiSta: time
oni poveiavaju njegovu vrijednost i neko vlasniStvo dine
znatnijim; vrijednost Sto su je poveiali plaiena im je u hrani
koja im je dana i u cijeni njihovih nadnica: ona postaje
vlasniStvo kapitalista.r
Ta naknada nije dovoljna: radom radnika stvorena je
jedna vrijednost, dakle ta je vrijednost njihovo vlasni5tvo.
Ali oni je nisu ni prodali ni razmijenili; a vi, kapitalisti,
uopie je niste stekli. Nema ni5ta pravednije od toga da vi
imate djelomidno pravo na cjelinu zbog potrep5tina koje
ste dobavili i sredstava za ilivot za koja ste se pobrinuli: pridonijeli ste proizvodnji, morate sudjelovati i u uZivanju. No
vaSe pravo ne poni5tava pravo radnika koji su, usprkos
vaSoj volji, vaSi kolege u proizvodnom radu. Sto to govorite
o nadnicama? Novac kojim radnicima plaiate nadnice jedva
bi narnirio nekoliko godina stalnog posjedovanja Sto vam
ga oni prepuStaju. Nadnica je troSak koji zahtijeva odrZavanje i dnevni oporavak radnika: imate krivo Sto u tome
vidite neku prodajnu cijenu. Radnik nije niSta prodao: on
ne poznaje ni svoje pravo, ni razmjer ustupka koji vam je
udinio, ni smisao ugovora koji smatrate da ste s njim sklopili. Na njegovoj strani potpuno je neznanje, na va5oj zabluda i iznenaclenje, ako dak ne bi trebalo reii prevara i
varanje.
Objasnimo to i udinimo odevidnijim pornoiu jednog drugog primjera.
Nikome nije nepoznato kako je te5ko neobradivanu zemlju pretvoriti u obradivu i proizvodnu: te su teSkoie tolike
da bi sam dovjek prije propao nego Sto bi mogao zemlji5te
dovesti u stanje koje bi mu ornoguiilo bilo kakva sredstva
za divot. Zbog toga su potrebni udruZeni i kombinirani napori
dru5tva i svi izvori radinosti. Gospodin Ch. Cornte o tome
iznosi brojne i vjerodostojne dinjenice, a da ni trenutka nije
posumnjao kako gomila dokaze protiv svog vlastitog sistema.
79

Pretpostavimo da se u nekoj divijoj pokrajini obrasloj
Sikaroni i Sumom, iz koje su se starosjedioci sporazumrlo
naseobina od dvadeset ili trideset obitelji'
pou"Xfi,
'Svaka smjestiobitelji raspolaZe skromnim, ali dovoljnim
oA tii,
Xupitufo*, takvim da ga jedan naseljenik rrroile izabtati: Zivotin-je, sjeme, orude, nesto novca i namirnica' Po5to se zemiiiSi:" p-oai:eli, svatko se smjesta kako najbolie umije i-poeinje iasr<idivati dio koji mu je dopao. Ali nakon nekoliko
tjedana neduvenih napoia, nevjerojatnih rm'lka i unistavajucih radova koji nemaJu tezrtltata na5i se ljudi podiniu ilaliti
potuo. PoioZaj im se dini te3kim, proklinju svoj tuZni

"u
Zivot.

Odjed.nom, jedan od najmudrijih zakolje svinju' dio
pomesa usoti i,.odludivsi da Zrtvuje ostatak svojih zaliha,
tonorn
on
im
kaZe
traZi svoje drugove u bijedi' nPrijatelji,
p""i*
Aofronam;ernosti, koliko se mudite da obavite tako
je
'malo
posta i shbb Zivite! Petnaest dana rada dovelo vas
izvrrii
iete
koje
pogodbu
iz
u iertuau" poloZaj! . .. Sklopimo
samo korist. xuaim vam misnu hranu i vino; dnevno iete
zaraditi toliko i toiiko; radit iemo zajedno i, bogu hvala
prijatelji,
bit iemo veseli i zadovoljni!<
" 2^, ijerujete
da izmudeni i prazni Zeluci mogu odoljeti
Najgladniji slijede podmuklog pozinagovaranju?
takvom
vada i daju se na posao; dtail rada u dru3tvu, natjecanje' radost i ulajamno pomaganje udvostruduje snage; rad naodigled napreduje;-uz piesmu i smijeh kroti se priroda; za
fralko je iriieme ,emtjlste preobraZeno; zemlja je postala
rahla i iamo deka sleme. Kada je to udinjeno, vlasnik plaia
ivoje raAnike, oni mu se zahvaljuju odlazeii i Zale za sret'
nim danima koje su Proveli s njim.
Drugi uvijek s iednakim uspjehom slijede njegov primjer'
Kada sE i oni srnjeste, ostatak se rasprSuje: svatko se vrada
svojoj krdevini. No dok se krdi, treba Zivjeti; do! se ugarilo
,* iu.3edu, nije se ugarilo svoje zemljiSte: izgubljena je.vei
da unajmliivaniem
SoOitu dana zL sjetvu i Zetvu. Radunali sujer
ivoje radne snage mogu samo dobiti, joSie uStedjeti vlaimati i novaca'
stite zalihe hrane, i tako Ziveii bolje,
orude prodrugog
nekog
za
su
Stvorili
radunica!
iogreBna
ostale
krdenja
teSkoie
iru"oOrj", a nisu ni5ta stvorili za sebe;
uskoro
iscrpljuju'
se
hrane
zalihe
troSi,
su iste; odjeia se
se novdarka prazni u korist pojedinca za kojeg su radili i
jer samo
koji jedini moZe pribaviti namirnice Bto nedostaju
je
siromaSni
kada
toga,
Poslije
zemlju.
on oLraduSe svoju
80

krditelj na kraju snaga, slidan ljudoZderu iz bajke koji izdaleka njuSi svoj plijen, pojavljuje se dovjek s hranom;
jednome nudi da mu radi za nadnicu, drugome da mu uz
jeftinu naknadu otkupi dio onog lo5og zemljiSta na, kojemu
ni5ta ne radi i od kojega nikada niSta neie napraviti; to jest,
unajmljuje jednoga od njih da za njegov vlastiti radun

obraduje zemlju drugoga; tako su nakon dvadesetak godina
od trideset pojedinaca koji su prvobitno bili jednaki po
irnetku petorica ili Sestorica postali vlasnici cijele pokrajine,
a drugirna je na filantropski nadin oduzeto vlasniStvo.
U ovom stoijeiu burZoaskog morala, u kojem sam imao
sreiu roditi se, rnoralni je osjeiaj toliko oslabljen da se
uopie neiu zaduditi ako me gdjekoji poSteni vlasnik upita
Sto u tome smatram nepravednim i protuzakonitim. Blatna
du5o! OZivljeni le5u! Kako se mogu nadati da iu vas uvjeriti
ai<o vam se krada na djelu ne dini oditom? Neki dovjek blagim i uvjerljivim rijedima pronalazi tajnu kako da navede
druge da pridonesu njegovu smjeStanju. Kada se obogati
zajednidkim naporom, odbija da uz iste uvjete koje je on
sam diktirao osigura blagostanje onih Sto su stvorili njegovo
bogatstvo: i vi pitate Sto je u takvom ponaSanju prevara!
Fod izgovorom da je platio svojim radnicima, da im viSe
niSta ne duguje, da nema razloga da se stavi u sluZbu drugoga
dok ga dekaju njegove vlastite brige, kako rekoh, odbija pomoi drugima da se podignu kao Sto su oni njemu pomogli.
tr kada napuSteni radnici u nemoii izdvojenosti moraju svoje
nasljedle pretvoriti u novac, on, taj nezahvalni vlasnik, taj
iukavi skorojevii, spreman je dokrajditi njihovo pljadkanje
i njihovu propast. I vi to smatrate pravednim! euvajte se,
ditam u vaSim iznenadlenim pogledima vi5e prijekor nediste
savjesti nego naivnu zadudlenost nehotidnog neznanja.
KaZu da je kapitalist platio nadnice radnika; da budemo
todni, trebalo bi reii da je kapitalist onoliko puta platio po
jednu nadnicu koliko je radnika svakodnevno zapo5ljavao,
Sto nikako nije isto. Jer onu golemu snagu koja proizlazi iz
zajedniStva i sloge radnika, iz uskla.denosti i istodobnosti
njihovih napora uopie nije platio. Dvjesta grenadira za nekoliko je sati postavilo na postolje obelisk iz Luksora. Pretpostavlja li se da bi samo jedan dovjek to uspio obaviti za
dvjesta dana? Medutim, na kapitalistinu bi radunu iznos
nadnica bio isti. Dakle pustinja koju treba kultivirati, kuia
koju treba sagraditi i radionica kojom se treba koristiti
znade isto Sto i obelisk koji,treba podiii i planina koju treba
6

Sto je vlasnistvo?

B1

najmanje bogatstvo, i najmanje podizarje,
uvoAen;e u posao i najsitnije industrije zahtijeva suradnju
tat<o rallditih poslova inadarenosti da jedan dovjek to nikad
ne bi mogao .d,*. Oudno je da to ekonomisti nisu zamijetili'
Odvagnirio, dakle, Sto ie kapitalist primio, a Sto ie platio'
RaOnit<u je potrebna nadnica da bi od nje Zivio dok radi,
jer on radi iamo ako tro5i. Tko god zaposli nekog dovjeka
auguje rnu hranu i uzdrilavanje ili odgovarajuiu naknadu'
To-je prvi dio koji treba obaviti u svakoj proizvodnji'- SlaZern se za trenutak da se u tom pogledu kapitalist oduZio
kako treba.
Osim svoje ahtualne opskrbe radnik mora u svojoj proizvodnji naii jamstvo za buduie uzdtilavanje, ako ne Zeli,da
n3egov izvor proizvodnje ne presu5i, a njegova se proizvodna
spoionnost ne svede na nulu. Drugim rijedima posao- koji
tieba uraditi treba da se stalno rada iz obavljenog posla: to
je sveopci zakon reprodukcije. Tako vlasnik zemljoradnik:
ljetini nalazi sredstva ne samo za svoj Zivot i
i. .t
"uoioi
Zivot svole otitet;i nego i moguinost da odrZi i poboli5a svoi
kapital, au ,rgoil stoku, jednorn rijedi da opet radi i da
,uijut pot out o proizvod,i; 2. U vlasni3tvu nekog proizvodnog
o.rA, nalazi stalno osiguranje zemljiSta za iskori5tavanje i
za rad.
I{akva je glavnica za eksploataciju onoga tko iznajmljuje
svoje uslugei pretpostavka da je vlasniku potreban i bezruziohna pietpostavka da ga vlasnik Zeli zaposliti' Kao S!9 i9
nekoC kmet svoju zerdju dobivao velikom dareZljivo5iu i
dobrom voljom plemiia, tako i danas radnik dobiva posao
dobrom voljom gospodara i vlasnika: to se zove posjedovati
iz milosti.5 Ali taj nesigurni poloZaj je nepravedan jer podrazumijeva nejednakost tt pogodbi. Radnikova naknada nije
mu
mro[o veCa od njegove tekuie potroinje i neosigurane
naknade za sutra, dok kapitalist u orrrdu koje je proizveo
radnik nalazi jamstvo neovisnosti i sigurnosti za buduinost.
A taj ie reproduktivni ferment, ta vjedna klica Zivota,-ta
priprema.nekog zemlji5ta i sredstava-za proizvodnju ono Sto
ne vraia:
trfitrtirt duguJe proizvodadu i nikada mu taj dug
biradnikovu
uzrokuje
odbijanje
prevarantsko
i ripravo to
jedu, rasko3 besposlidara i nejednakost uvjeta' U tome se

premjestiti.

I

francuski: ja molim (op' prev-')'
od. Ttrecor, ie prie
da je gospodar na molbe
oznadavao
iziidito
je
tistupanSri
o
spis
zato Sto
5

Precaire

svojih

lj;di ili

kmetova dodijelio dozvolu za rad'

osobito sastoji ono Sto je tako dobro nazvano izrabljivanjem dovjeka od dovjeka.
Dogodit ie se jedna od tri stvari: ili ie radnik zajedno s
poslodavcem dobiti dio od stvari koju proizvodi, po3to se
odbiju sve plaie, ili ie poslodavac vratiti radniku protuvrijednost proizvodnih usluga, ili ie se, napokon, obavezati da
se stalno zapoSljava. Kapitalist neie moii izbjeii jednoj od
alternativa, ili podjeli proizvoda, ili uzajamnosti usluga, ili
ga stalno zapoSljava. Kapitalist neie moii izbjeii jednoj od
zadovoljiti drugi ili treii uvjet: ne moZe se ni staviti u siuZbu
tisuiu radnika koji su mu izravno ili posredno pribavili tvornicu niti ih moZe sve i uvijek zaposliti. Ostaje, dakle, podjela vlasni5tva. AIi ako se vlasni5tvo podijeli, svi ie uvjeti
biti jednaki; neie vi5e biti ni krupnih kapitalista ni veleposjednika.

Kad narn dakle gospodin Ch. Comte, slijedeii svoju hipotezu, pokazuje svog kapitalista kako postupno stjede vlas'
ni5tvo svih stvari koje plaia, sve se viSe uvaljuje u svoj
bijedni krivi zakljudak; a kako se njegovi dokazi ne mijenjaju, naB nam odgovor uvijek iznova pada na um.
nDrugi su radnici uposleni u izgradnji zgrada; jedni vuku
kamen iz kamenoloma, drugi ga prevoze, treii kle5u, detvrti
stavljaju na mjesto. Svaki od njih dodaje stanovitu vrijednost materiji koja mu prolazi kroz ruke, a ta je vrijednost
proizvod njegova rada, njegovo vlasni5tvo. On je prodaje,
5to je vi5e oblikuje, vlasniku glavnice koji mu cijenu te
vrijednosti plaia u hrani i nadnicama.n
Diaide et tmpera: podijeli i vladat ieS; podijeti i postat
ie5 bogat; podijeli i prevarit ieS ljude, zaslijepit ieS njihov
razum i rugat ieS se pravdi. Odvojite radnike jedne od drugih, moie se dogoditi da nadnica koja je plaiena svakom
pojedincu prema5uje vrijednost svakog pojedinog proizvoda:
no ne radi se o tome. Snaga tisuiu ljudi koji rade dvadeset
dana plaiena je kao Sto bi bila plaiena snaga samo jednog
dovjeka za pedeset pet godina. No ta snaga tisuie ljudi udinila je za dvadeset dana ono Sto ne bi obavila snaga samo
jednog dovjeka koji bi ponavljao svoje napore milijun stoljeia. Je li pogodba pravedna? JoB jednom nije: kada ste
platili sve pojedinadne snage, niste platili kolektivnu snagu;
prema tome uvijek ostaje pravo kolektivnog vlasni5tva koje
uopie niste stekli i koje nepravedno uZivate.
Pristajem da narlnica za dvadeset d.ana bude dovoljna tom
mno5tvu za hranu, smjeBtaj i odjeiu za dvadeset dana: kada
B3

82

istekne taj rok i posao prestane, Sto Ce biti s tim mnoStvom
ako netom nestoltvori svoja djela prepuSta vlasnicima koji
ie ga uskoro napustiti? Dok vlasnik, solidno utvrden,i zafrval;u5uCi sudjelovaniu svih radnika Zivi u sigurnosti ne
boji-se viSe da Ce mu uzmanjkati rada i kruha, radnik se
naha tek dobrohotnosti tog istog vlasnika kojomu je prodao i sasvim predao svoju slobodu. Dakle, ako vlasnik,
zaklanjajudr se iza svoje dostatnosti i svoga prava odbije da
zaposti iadnika, kako Ce radnik moCi Zivjeti? Pripremio je
izirsno zemljiSte i nede ga zasijati; sazidao je udobnu i
raskoSnu kudu i nede stanovati u njoj; proizveo je sve, a
nede uZivati ni u demu.
S rada prelazimo na jednakost; svaki korak koji udinimo
njoi; i da su snaga, marljivost i spretnost
viSe nas pritrtiZava
-bite
radnika
;eanate, odito bi bili iednaki i njihovi imeci'
Naime, ako ie radnik vlasnik vrijednosti koju stvara, iz toga
proizlazi da:
1. radnik stjede na Stetu besposlenog vlasnika;
2. bududi da je svaka proizvodnja nuZno zajednidka, radnik, razmjerno svome radu, ima pravo na sudjelovanje u
proizvodima i dobiti;
3. bududi da je svaki akumulirani kapital druStveno vlasniStvo, nitko ne moZe biti njegov iskljudivi vlasnik'
Ti su zakljudci nepobitni; samo bi oni bili dovolini da se
potrese cijeli naSa ekonomija i izmijene na5e ustanove i
iakoni. Zafito Eak i oni koji su postavili nadelo sada odbijaiu
da ga se pridrZavaiu? Zalto Say, obojica Comtea,t Hennequinsi i diugi, buduii da su rekli da vlasniStvo ptoizlazi iz
riada, nastoje spriiediti njegovo djelovanie zauzimanjem i
zastarom?

No, prepustimo te sofiste niihovim proturjedjima i zaslijepljenosti; zdtav narodni taz:um izredi ie pravednu presrrar, njifrouim dvosmislenostima. PoZurimo se da ga prosvijetlimo i pokaZemo mu put. Jednakost se pribliZava; vei nas
oa nje dij;li tek kratak tazmak, sutra demo ga prijeii.
soe plade iednake
Paragraf 6.
- Za\to su u druitrsu
Kada pristalice Saint-Simona, Fouriera i opienito svi oni
koji se danas pletu u drustvenu ekonomiju i reformu napi5u
na svoju zastavu:
o

84

Auguste

i

Charles. (0P. Prev.)

lSvakome prema njegovoj sposobnosti, svakoj sposobnosti prema njezinim djelima.<t
(Saint-Simon)

lSvakome prema njegovu kapitalu, radu

i

darovitosti.tt

(Fourier)

time misle, premda tako izridito ne kaZu, da su proizvodi
prirode koje je potaknuo rad i marljivost, nagrada, odlidje,
kruna koja se predlaZe za sve vrste nadmoii i superiornosti;
oni gledaju zemlju kao beskrajno borili5te u kojemu se,
istina, za nagrade ne natjedu viSe udarcima kopalja i ma-

i izdajom, nego stedenim bogatstvom, znanjem,
darovitoSiu, vrlinom samom. Jednom riiedju: oni smatraju,
i cijoli svijet s njima, da se najveia sposobnost mora najviBe
nagraditi i, posluZit iu se trgovadkim stilom koji, medutim,
ima dobru osobinu Sto nije dvosmislen, da pri.mania moraju
biti razmjerna radu i sposobnosti.
Sljedbenici obojice toboZnjih reformatora ne mogu nijekati da je to njihovo miSljenje jer bi time proturjedili svojim sluZbenim tumadenjima i naruSili bi jedinstvo svojih
sistema. Uostalom, ne treba se boiati da ie to zanijekati:
obje se sekte hvale da su nejednakost uvjeta nadelno postavile, prema analogijama u prirodi, koja je, ka^Zu one, i sama
htjela nejednakost sposobnosti; laskaiu si samo u jednome:
da svojom politidkom organizacijom dieiuju tako dobro da
su drustvene nejednakosti uvijek u skladu s prirodnim nejednakostima. Sto se tide pitanja je li moguia nejednakost
pololaja, hoiu reii primanja, one se ni o tome ne brinu,
kao Sto se ne brinu za to da se utvrdi metrika sposobnosti.z
Soakome prerna niggouoi sposobnosti., saakoi sposobnosti. prema nieeinim dieli,ma.
Saakome prerno, niegorsu kapi,talu, radu i, darooitosti..
Od Saint-Simonove smrti i otkako se Fourier odijelio,
nitko medu njihovim brojnim sljedbenicima nije pokuBao
dati javnosti znanstveni dokaz tog velikog pravila; i okladio

deva, snagom

7 Prema ,Saint-Simonu, sveienik koji je njegov pristala, u svojstvu
svoje prosveienidke nepogreSivosti, imitacije Katolidke crkve, morao je
odrediti svadiju sposobnost; prema Fourieru klase i zasluge bi se odredivale glasanjem i izborima, imitaciji ustavnog poretka. Odito je da se
veliki iovjek narugao ditatelju; nije htio reii svoju tajnu.

bih se u sto prema jedan da nijedan sljedbenik Fouriera i
ne sumnja kako se ta izreka u dva obliha uopie moZe tuma-

nosti.

Suakome premo. njegotsoj sposobnosti, soakoi sposobnosti. prema njezinim djeli.ma.
Suakome prema, njegoau kapitalu, radu i darouitosti..
Ako se ta tvrdnja uzme kako se kaZe in sensu obaio, odit'o
je vulgarna, licemjerna, apsurdna, nepravedna, proturjedna,
neprijateljska prema slobodi, potide tiraniju, protudru5tvena
je i po nesreii nastala pod odludnim utjecajem vlasnidkih
predrasuda.
A kapital se ponajprije rnora izbrisati iz elemenata nagradivanja. Furijeristi, koliko sam se mogao informirati u nekoliko njihovih broSura, negiraju pravo zarzimanja i ne priznaju drugo nadelo vlasni5tva osim rada: sa slidnom bi
pretpostavkom shvatili, da su teoretski proudili, kako kapital
svom vlasniku proizvodi samo na temelju prava zauzimanja,
prema tome ta je proizvodnja protuzakonita. Naime, ako je
rad jedino nadelo vlasniStva, ja prestajem biti vlasnik svoje
njive ukoliko mi netko drugi, tko je obraduje, za nju plaia
zakupninu: mi smo to nepobitno dokazali: a isto je sa svakim
kapitalom; tako ulaganje kapitala u neki pothvat, u strogo
pravnom smislu, znadi zamijenu tog kapitala odgovarajuiom
kolidinom proizvoda. Neiu ponovno ulaziti u tu raspravu
koja je sada veC beskorisna, jer u slijedeiem poglavlju Zelim temeljito razmotriti ono Sto se zove proi.zuoditi pomoiu
kapitala.
Dakle, kapital se moZe razmjenjivati, ali ne moZe biti
izvor prihoda.
Ostaje rad i darooitost ili, kako kaZe Saint-Simon, djela
i sposobnosti. Proudit Cu ih jedno za drugim.
Mora li plada biti razmjerna radu? Drugim rijedima: je Ii
pravedno da onaj tko viSe radi viSe dobije? Zaklinjem ditaoca da ovdje udvostrudi pozornost.
Da jednim jedinim udarcem rije5imo problem, dovoljno
je postaviti ovo pitanje: je li rad stanje ili borba? Odgovor
mi se dini neizvjesnim.
Bog je rekao dovjeku: ..Iest 6eS kruh suoj u znoju lica soojega, odnosno sam CeS proizvoditi svoj kruh: radit ie5 s vi5e
ili manje zadovoljstva, prema tome kako ieS znati usmjeriti
i kombinirati svoje napore. Bog nije rekao: otimat ieB svoj
kruh od svoga bliZnjega, nego radit ie5 uz svoga bliZnjega i
obojica iete Zivjeti u miru. Razradimo znadenje tog zakona

U radu treba raztikovati dvije stvari: ud,rudiuanje i matese moEe iskori|taoati.
Kao dlanovi udruZenja radnici su jednaki i bi.lo bi proturjedno da jedan bude plaien viSe od drugoga: buduii da se
proizvod jednog radnika moZe platiti samo proizvod.om drugog radnika, ako su dva proizvoda nejednaka, ostatak, ili
razliku izmedu veieg i manjeg neie steii d.ruStvo, pa prema
tome, buduii da neie biti zamijenjen, neie nikako Stetno
djelovati na jednakost nagrada. Ako hoierno, rezultat ie toga,
za jai,eg radnika biti prirodna nejednakost, ali ne i druStvena nejednakost, jer nitko nije trpio zbog njegove snage i proizvodne energije. Jednom rijedju: dru5tvo razmjenjuje sarno
jednake proizvode, odnosno plaia samo poslove koji su za
njega obavljeni. Prema tome, ono jednako plaia sve radnike:
ono Sto bi oni mogli proizvesti izvan njegovih okvira ne tide
ga se viSe nego Bto ga se tidu njihovi razliditi glasovi i kose.
Izgleda da sam ja sdm upravo postavio nadelo nejed.nakosti: a sasvim je obrnuto. Buduii da je kolidina poslova
koji se mogu uraditi za dru5tvo, odnosno radova koji se
mogu razmijeniti, na danom zemlji5tu za obradivanje to veia
Sto je vi3e radnika, a zadatak svakoga od njih manji, iz toga
ptoizlazi da se prirodna nejednakost neutralizira uspored.o
sa Sirenjem udruZivanja i veiom kolidinom potroSnih dobara
proizvedenom u druStvu: tako bi jedina stvar koja bi u
dru5tvu mogla ponovno dovesti do nejed.nakosti rada bilo
pravo zauzimanja, pravo vlasniStva.
Pretpostavimo, dakle, da ta svakod.nevna druBtvena zadaia, procijenjeni:, u oranju, plijevljenju, ietvi itd. bud.e,
recimo, dvadeset detvornih metara i da je prosjedno potrebno vrijeme za obavljanje toga posla sedam sati; jedan ie
radnik zavrSiti taj posao za Sest sati, neki drugi tek za osam
sati; najviBe ie njih za to upotrijebiti sedam sati; ali da bi
svaki od njih mogao uraditi kolidinu posla koji se trali, bez
obzira na vrijeme koje mu je za to potrebno, ima pravo na
jednaku plaiu.
Hoie li radnik koji je sposoban da svoju zadalu obavi za
Sest sati, pod izgovorom da je snaZan i da viSe radi, imati
pravo uzurpirati zadatak manje spretnog radnika i oteti mu
kruh? Tko bi se usudio to poduprijeti? Neka se onaj tko za_
vr3i posao prije ostalih odmara, ako Zeli; neka se radi odrZavanja svoje snage i kutture svog duha, za svoje Zivotno za-

ditl na dva raziidita nadina.

86

dija bi krajnja jednostavnost rnogla dovesti do

riju koja

d.vosmisle-

dovoljstvo bavi korisnim vjeZbama i poslovima; to moZe, a
da nikome ne naBkodi: ali neka si pridrZi svoje samoZive
usluge. Snaga, nadarenost, marljivost i sve osobne prednosti
koje iz njih proizlaze djelo su prirode, a donekle i pojedinca:
druStvo ih cijeni onoliko koliko zasluZuju; ali najamnina
koju im dodjeljuie nije razmje na onome Sto mogu, nego
onome Sto proizvedu. A proizvod svakoga od njih ograniden
je pravom svih.
Kada bi zemlja bila neogranidena, a kolidina materije za
obradu neiscrpna, opet se ne bi moglo koristiti pravilo Saokome prema njegoau radu. A za5to? Zato Sto dru5tvo opet,
bez obzira na broj subjekata koji ga sadinjavaju, mor'e svima
dati samo jednaku plaCu, zato Sto ih ono plaia samo njihovim vlastitim proizvodima. Samo, buduii da u pretpostavci
koju smo upravo postavili ni5ta ne moZe sprijediti jake da
iskoriste sve svoje prednosti, vidjet ie se kako se u samorn
okviru dru5tvene jednakosti ponovno radaju neprilike prirodne nejednakosti. Ali zemlja je vrlo ogranidena, s obzirom
na proizvodnu snagu svojih stanovnika i njihovu moi mnoZenja. Osim toga, zbog neogranidene raznolikosti proizvoda i
krajnje podijeljenosti rada druStvenu je zadaiu lako ispuniti.
A tim ogranidenjem stvari koje se mogu proizvesti i tim Sto
ih je lako proizvesti dan nam je zakon apsolutne jednakosti'
Da, Zivot je borba: ali to nikako nije borba dovjeka protiv
dovjeka, to je borba dovjeka protiv prirode, a svatko od nas
treba se osobno zauzeti. Ako u borbi snaZni pritekne u pomoi slabome, njegovo dobrodinstvo zasluZuje pohvalu i ljubav. Ali njegova pomoi mora biti slobodno prihvaiena, a ne
nametnuta silom i granidnim iznosom za licitaciju. Zivotni je
put za sve isti, ni predug ni preteZak: tko god ga izvrSi na
kraju nalazi svoju nagradu: nije potrebno stiii prvi.
U tiskari, u kojoj su radnici obidno za svojim strojevima,
radnik slagar dobiva odredenu nagradu po tisuii sloZenih
slova, tiskar po tisuii Stampanih listova. A ondje se, kao i
drugdje, susreie nejednakost darovitosti i spretnosti. Kada
se ne pribojava nerddo, odnosno nezaposlenosti, kada ne
manjka naklade i slova, svatko se moZe slobodno prepustiti
svojoj marljivosti i razviti snagu svojih sposobnosti: tada
onaj tko napravi viSe zaradi viSe, tko napravi manje zaradi
manje. Ako posla ima sve manje, slagari i tiskari si dijele
posao; svatko tko si nastoji prigrabiti viSe posla prezire se
kao kradljivac i izdajica.
88

U tom ponaSanju Stampara postoji jedna filozofiia do
koje se nikada neie uzdiii ni ekonomisti ni ljudi od zakona.
I{ad bi na3i zakonodavci uveli u svoje zakonske propise nadelo pravedne raspodjele koja vlada u tiskarama; kad bi
promatrali narodne nagone, ne zato da ih doslovce oponaSaju, nego da ih pobolj5aju i poopie, sloboda i jednakost vei
bi dugo podivali na nerazorivoj osnovici i viSe se ne bi prepirali oko prava vlasni5tva i nuZnos;ti dru5tvenih razlika.
Kada bi se rad u Francuskoj raspodijelio prema broju
sposobnih pojedinaca, izradunano je da prosjedno trajanje
dnevnog zadatka ne bi trajalo duZe od pet sati. Kako imaju
obraza da se nakon toga usude govoriti o nejednakosti radnika? Upravo rad Robert-Macairea stvara nejednakost.
Dakle nadelo Saakome prenza, njegoou radu, koje je protumadeno u smislu Tko ai\e radi. mora ai,Se pri.rniti, pretpostavlja dvije odito pogreSne dinjenice: jednu ekonomsku, odnosno da u dru3tvenom radu zadaie mogu ne biti jednake;
i drugu fizidku, odnosno da je kolidina stvari koje se rnogu
proizvesti neogranidena.
Ali, reii ie netko, ako se nade ljudi koji ZeIe obaviti samo
polovicu svog zadatka? . .. To vas veoma zbunjuje? Zato Sto
im je prividno dovoljno pola plaie. Na Sto ie se Zaliti ako su
nagradeni za obavljeni posao? I kakvu ie krivicu udiniti drugima? U tom je smislu pravedno primijeniti izreku Soakome
prernd njegotsim djelima; to je sam zakon jednakosti.
Uostalom, tu se moZe postaviti mno5tvo prigovora, sve u
vezi s policijom i organizacijom industrije: na sve iu odgovoriti jednom jedinom rijedju: svi se oni moraju razrije5iti
u skladu s nadelom jednakosti. Moglo bi se primijetiti da
postoje takvi zadaci koji se ne mogu odgoditi a da se ne dovede u opasnost proizvodnja: hoie li druStvo tada morati
trpjeti zbog nemara nekolicine i zato se iz poStovanja prema
pravu na rad neie usuditi da svojim vlastitim rukama osigura proizvod koji mu se uskraiuje? Kome ie u torn sludaju
pripasti naknada?
DruStvu koje ie ili samo ili preko ovlaStenja obaviti neobavljeni posao, ali uvijek tako da se opia jednakost nikada
ne naruSi a da samo lijendine budu kaZnjene za svoju lijenost. Osim toga, ako druStvo ne moZe biti krajnje strogo
prema onima koji kode, u interesu svog vlastitog opstanka
ima pravo nadzirati zloupotrebe.
Netko ie dodati da su u svakoj djelatnosti potrebni
upravljadi, uditelji, nadzornici itd. Hoie Ii oni biti na za89

I\[s, jer je njihova zadaia da vode, nadziru i pouda'
datku?
vaju. Ali- oni moraju biti izabrani izmedu radnika, a treba da
ih izaberu sami radnici, pa moraju ispunjavati uvjete za taj
izbor. Isto je tako sa svakom javnom sluZbom bilo tt upravi,
bilo u obrazovanju.
Dakle, prvi dlan sveopieg pravilnika glasi:
Ogranidena kolidina materije koja se rnoZe iskori5tavati
pokazuje da rad treba podijeliti prema broju radnika: sposobnost koja je svima dana da izvr5e neku dru5tvertu zadadt,
odnosno jednaku zadaiu, i dinjenica da se radnik ne moZe
platiti drugadije osim proizvodorn nekog drugog,radnika
opravdavaju jednakost plaia.

Paragraf 7.

-

ZaSto je nejednakost sposobnosti nuEan uajet
jednakosti imetaka

Prigovara se, i taj prigovor dini drugi dio Saint-Simonove,

treii dio Fourierove uzredice:
Nisu jednako laki svi poslovi koje treba obaviti: neki
zahtijevaju mnogo veiu nadarenost i inteligenciju, pa njihovu cijenu odreduje ta nadmoinost. Umjetnik, udenjak,
a

pjesnik i drZavnik cijene se samo zbog njihove izvanrednosti,
a tu izvanrednost uniStava svako izjednadavanje s drugim
ljudima: pred tim velidinama znanosti i genija iSd,ezava zakon jednakosti. Dakle, ako nije apsolutna, jednakost ne postoji; od pjesnika spustit iemo se do romanopisca, od
kipara do klesara, od arhitekta do zidara, od kernidara do
kuhara itd. Sposobnosti se razvrstavaju i dalje dijele na redove, rodove i vrste; krajnje nadarenosti povezuju se drugim
srednjim nadarenostima; dovjedanstvo predstavlja Siroku hijerarhiju u kojoj se pojedinac cijeni usporedborn, a njegova
se zasluga odreduje prema miSljenju o vrijednosti onoga Sto
proizvodi.
Taj je prigovor oduvijek izgledao stra3an: to je kamen
srnutnje i ekonomista i pristalica jednakosti. Prve je doveo
u goleme zablude, a druge je naveo da izvaljuju nevjerojatne
budala5tine. Gracchus Babeuf je htio da se svaka superiornost slrogo suzbija, pa dak i progoni kao druStaeno zlo. Da
bi postavio zdanje svoje zajednice, sve je gradlane snizio na
stas najniZeg. Vidjeli smo neuke elektridare kako odbacuju
nejednakost znanosti, a uopde se ne bih iznenadio kada bi se
neki drugi jednoga dana pobunili protiv nejednakosti vrlina.
Aristotel je hio prognan, Sokrat je popio kukutu, a Epami90

nondas je bio pozvan pred sud zato Sto su ih razvratni glupi
demagozi smatrali superiornima po urnu i vrlini. Slidne Ce se
ludosti ponavljati sve dok nejednakost irnetka bude izazivala

strahovanja svjetine, koju bogatstvo zasljepljuje i tladi, da
se ne uzdignu novi tirani.
NiSta se ne dini stra5nijim od onoga Sto se gleda iz prevelike blizine: desto ni5ta nije manje vjerojatno od istine.
S druge strane, prema rniiljenju Jean-Jacquesa Rousseaua,
upoirebno je mnogo filozofije da se jednorn zna zarnijetiti
ono Sto se svakodnevno gledan; a prema d'Alembertu, listinu
za koju se dini da se ljudima sa svih strana pokazuje, oni ba5
ne prirnjeiuju mnogo, ako nisu upozoreni na nju<. easni
starina ekonomist Say, od kojega sam posudio ova dva citata,
mogao bi se njima okoristiti; ali onaj tko se srnije slijepcima
morao bi nositi naodale, a onaj tko to primjeiuje, kratkovidan je.
dudno! Ono Sto je toliko zastraSilo duhove nije neki prigovor, nego sim uvjet jednakosti! ...
Frirodna nejednakost, uvjet jednakosti bogatstava! ... kaPonavljam svoju tvrdnju kako se ne bi
kav paradoks! ...
pomislilo da sam -se zabunio: nejednakost sposobnosti nije
uvjet sine qua non nejednakosti bogatstava.
U druStvu treba razlikovati dvije stvari: obatsljanje poslooa

i

odnosi.

l. Obaoljanje poslotsa. Svaki se radnik smatra sposobnim
za posao za koji je zadu1en ili, da se izrazim pudki, svaki
obrtnik mora znati svoj obrt. Ako radnik zadovoljava

na

svorn poslu, postoji znak jednakosti izmedu posla i onoga
koji ga obavlja.
U ljudskom druStvu poslovi nisu medusobno slidni, stoga
moraju postojati razlidite sposobnosti. Osim toga, neki poslovi zahtijevaju veiu inteligenciju i sposobnosti. Postoje
dakle osobe koje su nadmoine po duhu i nadarenosti. Jer
posao koji treba obaviti nuZno dovodi radnika: potreba daje
ideju, a ideja dini proizvodada. Znamo samo ono na Sto nas
nadraZaj naiih osjetila naved.e da poZelimo i o demu se na3
razlrm pita; Zarko Zelinno sarno ono Sto dobro shvatimo, a
Sto bolje shvaiamo to smo sposobniji za proizvodnju.
Dakle, buduii da potrebe odreduju poslove, da ielje odreduju potrebe, a spontana opaZanja i ma5ta odreduju Zelje,
isti razum koji moZe zami5ljati moZe i proizvoditi; prema

tome, nijedan posao nije superioran nad radnikom. Jednom
91

rijedju: ako posao zove izvrSitelja pos1a, znadida u stvarnosti
izvr5itelj posla postoji prije posla.
No promatrajmo ekonomiiu prirode: u tom mno5tvu razliditih potreba koje nam je dala, koie dovjek ne bi mogao zadovoljiti samo svojom snagom kad bi bio osamljen, priroda
je morala dodijeliti vrsti snagu koiu je uskratila pojedincu:
otuda je doSlo do nadela podjele rada, nadela koje ie zasnovano na posebnosti sklonosti.
Osim toga, zadovoljavanie nekih potreba zahtijeva od
dovjeka stalno stvaranje, dok se radom samo jednog dovjeka'
mogu zadovoljiti neke potrebe milijuna ljudi za razdoblje
koje traje tisuiama stoljeia. I$a primjer: potreba odijevanja
i hrane zahtijeva stalnu reprodukciju, dok se spoznaja o
svjetskom sistemu mogla steii jednom zauvijek preko dva ili
tri izabrana dovjeka. Tako stalni tok rijeka odrZava na5u
trgovinu i pokreCe naSe strojeve; a1i Sunce, sd,mo usred svemira, osvjetljava svijet. Priroda koia bi mogla stvoriti Platone, Vergilije, Newtone i Cuviere kao Sto stvara orade i
pastire to ne Zeli, jer genijalnost dodjeljuje razmjerno rijetko, prema trajanju njezinih proizvoda, a broj sposobnosti
uravnoteZuje s dostatnoSiu svake od njih.
Ne istraZujem da ti do razlike u darovitosti i inteligenciji
izmedu dva odredena dovjeka dolazi zbog naSe Zaljenja vrijedne civilizacije, i bi li ono Sto se danas naziva nejedna'
ko56u sposobnosti u sretnijim uvjetima bilo iSta vi5e od
raznolikosti sposobnosti,' pretpostavljam najgore, i da me ne
optuZe kako okoli5am i zaobilazim teSkoie, prihvaiam sve
nejednakosti darovitosti koje Zelite.s Neki filozofi, zaljubljeni
u niveliranje, smatraju da su sve inteligencije jednake i da
do cijele razlike medu njima dolazi zbog obrazovanja. Priznajem: daleko sam od toga da prihvatim to u6enje koje bi,
kad bi bilo istinito, dovelo do rezultata potpuno suprotnog
onome koji se Zeli. Jer, ako su sposobnosti jednake, kakav
god bio njihov stupanj, najbolje plaieni poslovi, buduii da
na njih nikoga ne moZe prisiliti, trebali bi biti oni, koji se
smatraju grubima, ropskima ili suviSe mukotrpnima, Sto nije
rnanje suprotno jednakosti nego nadelu suakome prema nje'

gouu radu. Dajte mi, naprotiv, dru5tvo u kojem bi svaka
vrsta nadarenosti bila zastupljena razmjerno potrebama i
usprkos tome Sto po5tujem hijerarhije poslova, iz nje iu

izvesti jednakost imetka.
To je moja druga todka.
2. Adnosi,. Dok sam se bavio elementorn rada, pokazao
sam kako u istoj vrsti proizvodnih usluga, buduii da je sposobnost obavljanja drrStvenog zadatka bila dana svima, nejednakost pojedinadnih snaga ne moZe dovesti ni do kakve
nejednakosti nagrada. Medutim, valja reii da se dini kako

nejednakost

su stanovite sposobnosti potpuno neprimjerene obavljanju
nekih poslova. Stoga loi se ubrzo pojavile mnoge nesposobnosti, pa prema tome i najveia dru5tvena nejednakost, kada
bi se ljudska radinost odjednom ogranidila na samo jednu
vrstu proizvoda. Ali svi vide, a da to i ne kaZem, da raznolikost zanimanja predvida i beskorisne djelatnosti: to je tako
banalna istina da se na njoj neiu zadriavati. Pitanje se,
dakle, svodi na to da se dokaZe kako su poslovi medusobno
jednaki kao Sto su radnici na jednom te istom poslu medlusobno jednaki.
Ljudi se dude Sto genijalnosti, udenosti i hrabrosti, jednom rijedju svim osobinama nadmoinosti kojima se ljudi
dive, ne priznajem podast dostojanstva i povlastice vlasti i
obilja. No, ne uskraiujem ih ja, zabranjuju ih ekonomija,
pravda i sloboda. Sloboda! prvi se put u ovoj raspravi pozivam na nju: neka se uzdigne u svom vlastitom interesu i
neka dovr5i svoju pobjedu.
Buduii da je cilj svake nagodbe razmjena proizvoda ili
usluga, moZe se okvalificirati kao trgoaaika operacija.
Kada se kaZe trgovina, misli se na razmjenu jednakih
vrijednosti; jer, ako vrijednosti nisu jednake, a o5tedena
ugovorna strana to zapazi, nede pristati na razmjenu i trgovina se neie obaviti.
Trgovina postoji samo medlu slobodnim ljudima: u svim
drugirn prilikama rnoZe postojati nagodba koja se izvrSava
nasiljem ili prijevarom, a to uopie nije rgovina.
Slobodan je: dovjek koji se koristi svojim razumom i
svojim sposobnostima, koji nije ni slijep zbog strasti, niti ga
prisiljava ili spredava strah, niti je obmanut pogreSnim

Zrtava, ako ne zbog bijede i poniZenja u koje ih baca vlasni6tvo?
Vtasni5tvo od dovjeka stvara eunuha, a zatim mu predtracuje da je
siimo osuSeno, neplodno stablo.

miSljenjem.
Tako u svakoj razmjeni postoji moralna obaveza da jedna
ugovorna strana niSta ne dobiva na Stetu druge; to jest da
bi bila zakonita i istinska, trgovina se mora osloboditi bilo

8

Ne shvadam kako se netko usuduje opravdavati

uv.ieta time sto nehi tiudi imaju neznatne sklonosti i nisu daroviti.
Zbog dega dolazi do te sramne degradacije srca i duha koja ima toliko

92

93

\
kakve nejednakosti; to je prvi uvjet trgovine. Drugi je uvjet
da je dobrovoljna, to iest da se strane pogadaju slobodno i

potpuno svjesno.
Dakle, trgovinu ili razmjenu definiram kao dru3tveni din.
Crnac koji prodaje svoju Zen:u za jedan noZ, svoju djecu
za staklena ztnca, a sebe s6,ma za bocu rakije, nije slobodan.
Trgovac ljudskim robljem s kojim se on pogada nije njegov
partner, nego njegov nePrijatelj.
Civilizirani radnik koji svuda radnu snagu daje za ko'
madii kruha, koji gradi paladu, a spava u staji, koji izraduje
najbogatije ,tkanine, a nosi dronjke, koji proizvodi sve, a
svega se liSava, nije slobodan. Gazda za koga radi njegov je
neprijatelj, jer razmjenom nadnice i usluga koja se izmedu
njih obavtja ne postaje njegov sudrug.
Vojnik koji sluZi svojoi domovini iz straha umjesto da
joj sluZi iz ljubavi nije slobodan; njegovi drugovi i pretpostavljeni, ministri ili organi vojne pravde njegovi su nepri-

jatelji.
Seljak koji uzima u zakup zemlju, industrijalac koji iznajmljuje kapital, porezni obaveznik koii ptaia cestarinu,
solarinu, obrtninu, dozvole, porez na osoblje, porez na po'
kretnine, itd. i poslanik koji za to glasa ne shvaiaju svoj din
i nisu slobodni dok ga izvr5avaju. Njihovi su neprijatelji
vlasnici, kapitalisti i vlada.
Vratite ljudima slobodu, prosvijetlite im parnet da upo'
znaju smisao svojih pogodbi i vidiet iete kako u njihovim
razrnjenama vlada najsavr5enija jednakost, i da se uopie ne
uzimaju u obzir superiornost nadarenosti i prosvijetljenosti;
priznat iete da na planu trgovadkih predodZbi, odnosno u
dru5tvenoj sferi rijed nadmoinost ne znadi niSta.
Neka mi Homer pjeva svoje stihove, sluSam tog uzvi5enog
genija u usporedloi s kojim ja, prosti pastir i skromni orad,
nisarn niSta. Naime, ako se usporede njegovo i moje djelo,
Sto su moji sirevi i moi bob prema vrijednosti iedne llijade?
Ali ako Homer kao naknadu za svoj neponovljivi spjev hoie
uzeti od mene sve Sto irnam i udiniti me svojim robom, odridem se uZivanja u njegovu pjevanju i zahvaljujem mu. Ja

mogu i bez ltiiad,e, i ako treba, mogu dekati Enei.du. Homer
ne moZe izdr1ati dvadeset detiri sata bez mojih proizvoda.
Neka dahle on prihvati ono malo Sto mu mogu ponuditi i
neka me poslije toga njegovo pjesniStvo poudi, ohrabri i
utjeSi.
94

Sto! reii iete, zar ie takav biti poloZaj onoga koji je opjevao ljude i bogove! Milostinja, poniZenja i patnje koji idu uz

nju! Kakve li barbarske velikodu5nosti! ...
vidite mo- Ne
lim vas: vlasni5tvo od pjesnika stvara Kreza
ili prosjaka.
Samo mu jednakost moZe ukazati dast i dati mu priznanje.
O demu je rijed? O odredivanju prava onoga koji pjeva i
duZnosti onoga koji sluSa. Dakle promotrite tu todku koja je

vrlo vaZna za rjeSenje tog pitanja: obojica su slobodni, jedan
da proda, drugi da kupi: od tog dasa njihove preuzetnosti
viSe nisu vaLne, i todno ili pretjerano mi5ljenje koje mogu
imati, jedan o svojim stihovima, a drugi o svojoj dareZljivosti, ne mogu utjecati na uvjete ugovora. Razloge naSe arbitraile ne mora^rno viBe traZiti u uvaZavanju talenta, nego u

uvaZavanju proizvoda.

Dakle da bi pjesnik koji je opjevao Ahila dobio nagradu
koju zasluZuje, treba podeti s tim da se ponudi: nakon toga,
buduii da je razmjena njegovih stihova za bilo kakav honorar slobodan din, mora istodobno biti i pravedan din, od.nosno pjesnikov honorar mora biti jednak njegovu proizvodu. A kolika je vrijednost tog proizvoda?
Najprije pretpostavljam da je ta lti.jad,a remek-djeto koje
treba pravedno nagraditi, u stvarnosti neogranideno vrijedna; ne bi se moglo viBe zahtijevati. Ako javnost koja je slobodna da je kupi to odbije, jasno je da je njegova prava
vrijednost ili njegova proizvodna korisnost svedena na ni5ticu, ni3tavna, jer se ep ne moZe razmijeniti za neBto. Znadi da
iznos naknade koju treba dodijeliti moramo fiailiti izmedu
beskraja i ni5tavila na jednakoj udaljenosti od obje te velidine, jer sva prava i sve slobode Zele biti jednako poStovane.
Drugim rijedima ne treba utvrditi pravu, nego relativnu
vrijednost stvari koje se prodaju. pitanje podinje postajati
jednostavnije: kolika je sada ta relativna vrijednost? Kakav
postupak zasluZuje autor epa kao Sto je Ilijada?
Taj problem, nakon Sto je definiran, trebala bi prvenstveno razrijeSiti politidka ekonomija: ali ne samo da ga nije
rijeSila nego ga je progtasita nerjeSivim. prema miSt;enju
ekonomista relati'rna ili razmjenska vrijednost stvaii ne
moZe se apsolutno odrediti: ona bitno varira.
lVrijednost neke stvari, ka1e Say, pozitivna je kolidina,
ali ona je to samo za dani trenutak. Njezina je priroda u
stalnoj promjoni i zamjeni mjesta. NiSta je ne moie nepromjenljivo utvrditi jer se temelji na potrebama i proizvodnim
sredstvima koji se svake minute mijenjaju. Te nestalnosti
95

dine sloZeniiim pojave politidne ekonomije i desto oteZavaju
njihovo razmatranje i razrje5avanje. To ne bih mogao popiaviti; nije u naSoj moii da mijenjamo prirodu stvari'<
Na drugom mjestu Say kaZe i ponavlja da je vrijednost,
buduii da ioj ie osnovica korisnost, a korisnost u cijelosti
ovisi o naSim potrebama, hirovima, modi itd., jednako promjenljiva kao i miSljenje. A buduii da je potitidka ekono'

mija Lnanost o vrijednostima, njihovoj proizvodnji, raspodjeli, razmjeni i potro5nji, te ako razmjenska vrijednost ne
moZe biti ipsoluino odredena, kako je politidka ekonomija
moguia? Xato fi ona bila znanost? Kako se dva ekonomista
mogu gledati a da se ne smiju? S kojim se pravom usuduju
vrijeAJti metafizidare i psihologe? Sto! Taj ludi Descartes je
zami5ljao da je filozofiji potrebna nepokolebljiva osnovica,
atiquid, i.nconcussum na kojoj se moZe postaviti zdanie zna'
noiti, i bio je naivan da je traZi; a Hermes ekonomije, tri
puta veii Say, posveiujuii polovicu knjige proSirenju svedanog teksta: poti,ti,ika ekonomiia ie enanost, ima poslije toga
hrabrosti twditi da ta znanost ne moZe odrediti svoj predmet, Sto znaii da iebez nadela i bez temelja! Dakle glasoviti
Say nije znao Sto je znanost, ili prije nije poznavao ono u Sto

tisuia godina. Pred tim se problemom ekonomist zbunjuje
i uzmide. Seljak koji ne zna ni ditati ni pisati odgovara ne
trepnuvSi: onoliko koliko ih se moZe proizvesti za isto vrijeme i uz isti troSak.
Dakle, apsolutna je vrijednost neke stvari onolika,koliko
ko5ta vremena i koliko se za nju potro5i: kotiko vrijedi neki
dijamant koji je ko5tao samo da ga se pokupi s pijeska? -.
NiSta; to nije ljudski proizvod.
ie vrijediti kad
- Koliko
bude izbruSen i ugraden?
Onotiko
koliko ie vremena i iz-

li se svaki dovjekov proizvod razmijeniti za dovje'
da.
kov proizvod?
- OPetPar
cokula?
Koliko davala vrijedi
Da smo mogli razrijeSiti taj stra5ni problem, imali bismo
kljud druStvenog sistema koji dovjedanstvo traZi vei Sest

dataka koStati radnika. - ZaYto se, dakle, tako skupo pro- slobodni. DruBtvo mora reguliljudi nisu
- Zato i1to
rati razmjenu
raspodjelu najrjeCtih stvari i raspodjelu najprostijih stvari, tako da budu svakome d.ostupne i da svatko
moZe u njima uZivati.
je,
- Sto dakle, vrijednost miSljenja?
nepravda i krada.
-LaZ,
Prema tome, lako je uskladiti cijeli svijet. Ako se srednji
dlan koji traZimo izmedlu neogranidene i nikakve vrijednosti
izrazi za svaki proizvod zbrojem vremena i izdataka koji taj
proizvod koSta, ep koji bi svakog autora koBtao trideset godina rada i deset tisuia franaka troSkova za putovanja, t<n;ige it. sl. mora se platiti obidnom tridesetogodiSnjom plaiom
nekog radnika, plus 10.000 franaka naknade. pretpostavimo
da je ukupna svota pedeset tisuda franaka; ako druStvo koje
kupuje remek-djela ima milijun ljudi, moj je dio auga pet
santima.
To potide na neka opailanja.
1. Isti proizvod u raznim razdobljima i na raznim mjestima moZe koBtati viSe ili manje vremena i tro5kova; u tom je
srnislu istina da je vrijednost promjenljiva kolidina. No ia
razlika nikako nije razlika Sto je priznaju ekonomisti koji
s uzrocima izmjena vrijednosti brkaju proizvodna sredstva,
ukus, hir, modu, mi5ljenja. Jednom rijedju: istinska je vrijednost neke stvari nepromjenljiva u svom algebarskom izrazu, premda se moZe mijenjati u svom novdanom izrazu.
2. Svaki proizvod koji se ttaZi mora se platiti onoliko koliko je ko5tao vremena i troBkova, ni vise ni manje: svaki
proizvod koji se ne traili gubitak 1e za proizvoitada, trgovadki
je bezvrijedan.
3. Nepoznavanje nadela procjene, i u mnogo prilika teSko_
. da
ia
se to nadelo primijeni, izvor je trgovadtitr prijevara i
jedan od najveiih uzroka nejednakosti imetaka.
4. Da bi se platile stanovite djelatnosti i odredleni proiz_
vodi, potrebno je to brojnije dru3tvo Sto su daroviti ljudi

96

7

se upletao da govori.

Primjer koji je dao Say urodio je plodom: prema tome
dokle je dospjela politidka je ekonomija slidna ontologiji;
dok ralpravlja o postjedicama i uzrocima, ona ne zna niSta,
ne objaSnjava ni3ta i ne zakljuduje niSta. Ono Sto je odtiko'
vano imenom ekonomskih zakona svodi se na nekoliko otrcanih opCeni'tosti za koje se vjerovalo da im se dao izgled
temeljitosti time Sto ih se zaodjenulo u usiljeni stil i Satro-

vadki govor. Sto se tide rje5avanja druStvenih problema koje
su ekonomisti poku5ati, sve Sto se o njima moZe reii jest da
njihova teSka znanstvena istraZivanja, ako katkad i odstupiju oA gluposti, odmah zatim padaju u apsurd. Vei dvade'
sei i pet godina politidka ekonomija poput guste magle pritiska Francusku, kodi duhovni polet i guSi slobodu.
Ima li svaka industrijska tvorevina prodajnu, apsolutnu,
nepromjenljivu, pa prema tome zakonsku i istinsku cijenu?

-

Da.
MoZe

daje?

Sto je vlasnistvo?

97

rjedi, proizvodi skuplji, a vrste umjetn-osti i znanosti brojrrii".'exo, na primierl neko druStvo od. pedeset z-erytj93$nika moZe uzdrZavati'jednog Skolskog uditelja, trebalo bi ih
biti stotine da imaju jednog postolara, sto i pedeset da omo'
guJe egzlstenciju jednom kovidu, dvjesta za kroiala itd' Ako
Ie nroi zemlloiadnika poveia na tisuiu, deset tisuia, sto ti'
suia itd., usporedo s pbveianjem njihova broja treba da se
u istom'omjeru povdiava i broj njapotrebnijih uobavijada
portourr tat<o najviSi poslovi postaju moguii tek najmoi'
nilim AruStvima.i Samo se u tome sastoji razlikovanje sposo"tnosti: obiljeZje je genija i pedat njegove slave u tome Sto
se moZe roditi i ruzviii samo u krilu golemog naroda' No taj
fizioloSki uvjet genija ni5ta ne poveiava njegova dru3tvena
prava: daleko od toga, zaka5njenje njegova pojavljivania q9tazu;e da je na ekonomskom i gradanskom podrudju najviSa
intetigencija potdinjena jednakosti dobara, jednakosti koja
je postojala prije nje, a ona je njezin vrhunac'
To pogada na5 ponos, ali je neumoljiva istina' I tu psiho'
logija polkrepliuie dru3tvenu ekonomiju time Sto nam daje
ra-zumieti da ne postoji zajednidka mjera izmedu materijalne
nrgrade i nadarenosti; da je u tom smislu poloZai svih pro'
iziodata jednak; da prema tome nije moguia bilo kakva
usporedba izmedu njih i bilo kakva razlika u bogatstvu'
Naime, kako je svako djelo plod ljudskih ruku, ako se
,.po""ai ia sirovinom od koje je napravljeno, ima neprocje'
njivu vri:ednost: u tom pogledu razlika izmedu orahova
siatta i para drvenih klompa tako je velika kao razlika iz'
*"4, Stbpasova kipa i mramornog bloka. Genii najprostijeg
obrtnika [o[ko ie vredniii od materijala kojim se koristi
koliko je Newtonov duh vredniji od nepokretnih podrudja
dije uOalienosti, mase i kruZno gibanje proradunava' Zbog
taienta i genija pitate o razmjerenosti poEasti i dobara: procijenite ,ti ,ruOut"tost nekog drvosjede i procijenit iu vam
H-ornerov talent. Ako neito moZe platiti inteligenciju, onda
je to inteligencija. To se dogada i kad si proizvodadi ? tyz'
iieitif, podiudia- plaiaju uzajamni dug divljenja i pohvale'
No, ak6 je rijed o razmjeni proizvoda radi zadovoljavanja
uzajamniir potreba, ona se moZe obaviti samo na temelju
gradana potrebno da se moZe ptatiti jedan qTgfesgJ
Kotiko je
"mil-ijuna.
ekonomist? 2 milijarde' A knji?9vl$
,A jedan
35
-umjetnik,
ni filozof, ni ekonomist i koji piSe
,nansivenik ni
i*Ji
0

filozofije?

"iju i "ifeljtone? Nijedan.
nomane
98

ekonomije koja je ravnodu3na na uvaZavanje nadarenosti i
genija i diji se zakoni ne izvode iz neodredlenog i beznadajnog
divljenja, nego iz opravdane ravnoteZe izmeclu duguie i potraduje, jednom rijedju iz trgovadke aritmetike.
No da se ne bi pomislilo da sloboda kupnie i prodaje dini
cijeli uzrok jednakosti plaia, i da se dru5tvo protiv nadmoinosti nadarenosti moZe posluZiti samo stanovitom silom
inercije koja nema niSta zajednidko s pravom, odmah Cu
objasniti zaSto ista naknada namiruje sve sposobnosti i za5to
je nepravedna i sama razlika u plaiama. Pokazat du kako je
uz nadarenost usko vezanra obaveza da se pokori druStvenom
mjerilu; a na samoj nadmoinosti geniia postavit iu temelje
jednakosti imetaka. Malo prije sam iznio negativan razlog
jednakosti plaia izmedu svih sposobnosti, sada Cu iznijeti
njezin izravan i pozitivan razlog.
PosluSajmo najprije ekonomista: uvijek je uZitak vidjeti
kako razmiSlja i zna biti pravedan. Uostalom, bez njega i
njegovih zabavnih zahuna i izvanrednih obrazloZenja niSta ne
bismo naudili. Jednakost koja je ekonomistu tako mrska sve
duguje politidkoj ekonomiji.
rKada je obitelj nekog lijednika (u tekstu staii odaietni.'
ka, lto nije tako dobar primjer) potroSila za njegovo Skolo'
vanje 40.000 franaka, ta se svota moZe smatrati uloZenom na
doZivotnu rentu (s gubitkom kapitala) na njegovo ime. Zbog
toga se moZe promatrati kao da mora donijeti godi5nji pri'
hod od 4.000 franaka. Ako lijednik zaradi 30.000, ostaje 26.000
franaka za prihod od njegove osobne nadarenosti koju mu je
dala priroda. Prema tome, ako se ta prirodna glavnica procijeni na deset posto kamata, ona se penje na 260.000 franaka, a kapital koji su mu dali njegovi roditelji plaiajuii
tro5kove njegova studiranja na 40.000 franaka. Te dvije
gla"rnice zajedno dine njegov imetak.< (Say, Potpuni teiai
/Cours complet/ itd.)
Say lijednikov imetak dijeli na dva dijela: jedan se sastoji
od kapitala koji je plaien za njegovo obrazovanje, drugi je
njegov osobni talent. Ta je podjela ispravna: u skladu je s
prirodom stvari; opie je prihvaCena; sluZi kao prva prernisa
u velikom dokazu nejednakosti sposobnosti. Bez rezerve prihvaiam tu premisu: pogledajmo posljedice.
1. Say na stranu lijednikova potra2i,oanja unosi 40.000 franaka, koliko je koStalo njegovo obrazovanje: tih 40.000 franaka moraju se unijeti u njegovu stavku dugoaania. Jer, ako
99

je taj izdatak udinjen radi njega, nije ga udinio on: dakle,
daleko od toga da lijednik tih 40.000 franaka prisvoji, on ih
rnora oduzeti od svog proizvoda i vratiti ih kome po pravu

pripadaju. Napomenimo, uostalom, da Say govori o prihodu
umjesto da kaile naknada, smatrajuii prema pogre5nom nadelu da je glavnica proizvodna. Tako je izdatak za Skolovanje
nekog talenta dug koji je ugovorio tai isti talent: samim tim
Sto postoji on je duZnik za onoliko koliko ie koStala njegova
proizvodnja. To je toliko istinito, tako daleko od bilo kakve
lukavosti da u obitelii u koioi je obrazovanje jednog djeteta
ko5talo dvostruko ili trostruko vi5e nego obrazovanje njegove brade oni imaju pravo dobiti razmierno vi5e od zaiednid,kog nasljedstva prije nego se ostav3tina podijeli. Tu nema
nikakvih te5koCa kad se radi o skrbni3tvu, kad se imetkorn
upravlja u ime maloljetnika.
2. Ono Sto sam upravo rekao o obavezi koiu je ugovorio
nadareni pojedinac da vrati tro5kove svoga Skolovanja, uopie
ne zbunjuje ekonomista: daroviti pojedinac koji nasljeduie
od svoje obitelji, nasljeduje i dug od 40.000 franaka koji ga
tereti, pa prema tome on postaje njegovim vlasnikorn. Prela'
zimo s prava nadarenosti i ponovno dolazimo na pravo zauzimanja i sva se pitanja koja smo postavili u drugom poglavlju postavljaju ponovno. Sto ie pravo zauzimanja? Sto
je nasljede? Je li pravo nasljeda pravo gomilanja, ili samo
pravo opredjeljivania? Od koga ie lijednikov otac dobio svoj
imetak? Je li bio vlasnik, ili samo uZivalac? Ako je bio bogat,
neka se objasni njegovo bogatstvo; ako je bio siromaSan,
kako je mogao smoii tako znadaian izdatak? Ako je primao
pomoC, kako bi ta pomoi stvorila povlasticu u korist duZnika, a protiv njegovih dobrodinitetja? Itd.
3. lOstaje 26.000 franaka za prihod od osobne darovitosti
koju je podarila priroda.a (Say, ibidem.) Polazedi otuda Say
zakljuduje da je protuvrijednost nadarenosti naSeg lijednika
jednaka kapitalu od 260.000 franaka. Taj vie5ti radundZija
uzima posljedicu kao nadelo: ne moZe zarada procjenjivati
vrijednost nadarenosti; naprotiv, nagrada se mora procjenjivati prema nadarenosti; jer, moZe se dogoditi da uza sve
svoje zastuge lijednik o kojemu je rijed ne zatadi baS ni5ta:
treba li iz toga zakliuditi da je protuvrijednost nadarenosti
ili imetka tog liiednika nula? Pa ipak, to bi bila posljedica
Sayeva umovanja, posljedica koja ie odito apsurdna.
Dakle procjena bilo kakve nadarenosti u gotovom novcu
nije moguia, ier su zlatnici i nadarenost nesumjerni. Na te'
100

melju kakvog bi se valjanog razloga dokazalo da liiednik
mora zatadivati dvostruko, trostruko i stostruko nego seljak? Nerazmrsiva te5koia koja je uvijek rjeSavana samo

Iakomo5iu, bijedom i tladenjem. Tako se ne moZe odredivati
pravo nadarenosti. Ali kako to odrediti?
4. Ponajprije kaZem da se prema lijedniku ne moZe postupati lo5ije nego prema bilo kojem drugom proizvodadu:
da on ne moZe ostati ispod jednakosti: nikako neiu prestati
to dokazivati. Ali dodajem da se on viSe ne moZe izdizati
iznad te iste jednakosti zato Sto je njegova nadarenost kolektivno vlasniStvo koje on uopie nije isplatio i za koje ostaje stalni duZnik.
Jednako kao Sto je stvaranje bilo kakvog proizvodnog
sredstva rezultat zajednidke snage, nadarenost i znanje u
nekih ljudi proizvod su opie inteligencije i opie znanosti
koju je polagano prikupilo mnogo uditelja i uz pomoi mnoStva niZih djelatnosti. Kada je lijednik platio svojim profesorima, svoje knjige, svoje diplome i isplatio sve te tro5kove,
on svoju nadarenost nije platio viSe nego Sto je kapitalist platio svoj imetak i svoj zamak plativSi nadnice svojim radnicima. Daroviti je dovjek pridonio da se u njemu samome
izradi jedno korisno orudte: prema tome, on.ie njegov suvlasnik; on nije njegov vlasnik. U njemu istodobno postoje slobodan radnik i nagomilani druStveni kapital: kao radnik on
je pretpostavljeni nad upotrebom jednog instrumenta, uptrav-fianja jednim strojem
vlastitorn sposobnosti.
- njegovom
Kao kapital on si ne pripada,
ne koristi se za sebe samog,
nego za druge.

U nadarenosti bi se prije naSao poticaj da se smanji njezina naknada, nego da se poveia iznad opieg poloZaja, kada
nadarenost sa svoje strane ne bi u svojoj izuzetnosti nalazila
utodi5te protiv prigovora na ilrtve koje zahtijeva. Svaki proizvodad, prima obrazovanje, svaki je radnik jedan talent,
jedna sposobnost, odnosno kolektivno vlasniStvo, ali dije
stvaranje nije jednako skupo. Malo je uditelja, malo godina
i malo tradicionalnih zapisa potrebno za obrazovanje zemljoradnika i obrtnika: stvaraladki napor i, ako se usudinn upotrijebiti tu rijed, trajanje druStvenog dozrijevanja izrar,'no su

proporcionalni uzvi3enosti sposobnosti. Ati dok lijednik,
pjesnik, umjetnik i udenjak proizvode malo i kasno, proizvodnja zemljoradnika mnogo je manje neizvjesna i ne deka
da produ godine. Prema tome, kakva god bila sposobnost
nekog dovjeka, 6im je stvorena, on viSe ne pripada samom
101

sebi. Slidno materiji koju vie3te ruke oblikuju, on je imao
svojstvo da postane, dru5tvo mu je omoguiilo da bude. Hode
li glina reii londaru: ja sam ono Sto jesam i ni5ta ti ne du'
gujem?
Umjetnik, udenjak i pjesnik dobivaju pravednu nagradu
samim tim Sto im druStvo dopuSta da se iskljudivo posvete
znanosti i umjetnosti: tako oni zapravo ne rade za sebe, nego
za dru3tvo koje ih stvara i oslobada bilo kakvog drugog
udjeta. U najgorem sludaju druBtvo moZe postojatl i bez
proze i stihova, bez glazbe i slikarstva, bez spoznaje kako
se krede Mjesec i, polarna zui,jezda; a ni dana se ne moZe uz'
drLati od hrane i smje3taja.
Nedvojbeno je da dovjek ne Zivi samo od kruha. Prema
Eoand,elju, on mora Eiaieti i, od riieii bodie, odnosno mora
voljeti dobro i provoditi ga, spoznati ljepotu i diviti joi se i
proudavati duda prirode. Ali da bi usavrSio svoju du5u, mora
podeti s odrZavanjem svoga tijela: ova posljednja zadaia odnosi toliku prevagu zbog nuZnosti koliko je druga nadmoina
po plemenitosti. Ako je hvale vrijedno ljude razveseliti i
pouditi, dasno je i hraniti ih. Dakle, kada dru5tvo, vjerno
nadelu podjele rada, povjeri neku umjetnidku ili znanstvenu
zadaiu jednom od svojih dlanova, i time ga navede da napusti zajednidki rad, duguje mu naknadu za sve ono u demu
ga spredava da proizvodi industrijski, ali mu duguje samo to.
Kada bi on zahtijevao viSe, odbijajuii njegove usluge druStvo
bi svelo njegove zahtjeve na niSticu. Tada loi genijalni doviek
da bi mogao iivjeti, bio prisiljen da radi poslove za koje ga
priroda nije odredila, osjetio bi svoju slabost i pao u ponor
najgoreg ilivota.
Prida se da je neka glasovita pjevadica zafiaZila od ruske
je
nego
carice Katarine II dvadeset tisuia rubalja:
- To vi5e
VaSe veSto dajem svojim feldmar5alimb,, rede Katarina.
- svojim
lidanstvo, odvrati pjevadica, treba samo da naloZite
pjevaju.
feldmarSalima da
Kada bi Francuska, koja je modnija od Katarine II, kazala gospoclici Rachel: Igrat iete za sto zlatnika, ili iete
presti pamuk; gospodine Duprez, pjevat iete 2a2400 zlatnika,
ili Cete iCi u vinograd: zar mislite da bi tragetkinja Rachel i
pjevad Duprez napustili kazaliSte? Oni bi se za to prvi pokajali.
KaZu da gospodica Rachel prima u kazali5tu Comddie
Frangaise 60.000 franaka godiSnje: za talent kao Sto je njezin
to je mala naknada. ZaSto ne bi dobivala 100.000 ili 200.000
102

franaka? Ili vladarsku plaiu? Kakva sitnidavost! Zar se cjenka s umjetnicima kao Sto je gospodlica Rachel?
Odgovara se da uprava ne bi mogla dati viSe, a da ne
padne u gubitke: sloZimo se o izuzetnoj nadarenosti mlade
dlanice druStva. Ali prilikom odredivanja njezinih prihoda
valjalo je uzeti u obzir i popis druStvenih prihoda i izdataka.
Sve je to todno, ali sve potvrduje ono Sto sam rekao, odnosno: da nadarenost nekog umjetnika moZe biti neogranidena, ali su njegovi najamnidki zahtjevi nuZno ogranideni:
s jedne su strane ogranideni koriSiu koju on daje druStvu
Sto ga plaia, a s druge sredstvima samog tog dru5tva. Drugim rijedima dokazuje da je zahtjev prodavada uravnoteZen
s pravom kupca.
KaZu da gospodica Rachel pribavlja kazaliStu Thdatre
Frangais vi5e od 60.000 franaka godiSnjeg prihoda. I dalje se
slaZem s tim: a1i onda kazaliSte uzirnam kao dio: od koga
potpuno slobodnih
Thddtre Frangais uzirna taj porez?
- Od radnici, stanari,
zaznatiZeljnika.
Da, ali jesu li slobodni
kupnici zemlje,- pozajmljivadi na godiSnji prihod i uz jamstvo,
kojima ti znatiZeljnici4lonovno uzimaju sve Sto plaiaju komediji? I kada se najbolji dio njihova proizvoda potro5i bez
njih na predstavi, zar me uvjeravate da njihovim obiteljima
niSta ne manjka? Sve dok francuski narod, koji odluduje o
plaii Sto je treba dodijeliti svim umjetnicima, udenjacima i
javnim sluZbenicima, nije jasno izrazio svoju volju i nije
svjesno prosudio, plaia gospodice Rachel i svih njoj slidnih
bit ie prisilan namet koji je silom i5dupan da se nagradi ponos i uzdrZava razuzdanost.
I upravo zato Sto nismo ni slobodni ni dovoljno prosvijeieni izvladimo kraii kraj; radnik plaia mjenice koje ugledni
moinici i sebidni talenti izdaju znatiZeljnim besposlidarima,
a straSne nejednakosti, koje ohrabruje i koje odobrava javno mi5ljenje, i dalje ostaju.
Cijela nacija, i samo ona, plaCa svoje autore, znanstvenike,
umjetnike i sluZbenike, bez obzira na to iz dijih im ruku
stiZe plaia. Na temelju dega ih ona mora plaiati? Na temelju
jednakosti. Dokazao sam procjenjivanjem nadarenosti. Potvrdit iu to u slijedeiem poglavlju dokazavSi da nije moguia bilo kakva druStvena nejednakost.
Sto smo pokazali svime Sto je prije izloZeno? Tako jednostavne stvari da su zbog toga zaista glupe:
Da, isto kao Sto putnik ne prisvaja Siroki put kojim prolazi ni zemljoradnik ne prisvaja njivu na kojoj sije;
103

Da, medutim, tako neki radnik samim dinom svoga rada
prisvojiti materiju koju obraduje, svatko tko obraduje,
prema istoj pravnoj osnovi postaje vlasnik;
Da je svaki kapital, i materijalni i intelektualni, i kolektivno vlasniStvo, jer je kolektivno djelo;
Da jaki nemaju pravo spredavati rad slabih svojim Sirenjem ni spre,tni zloupotrebljavati povjerenje prostoduSnih;
moZe

Najzad, da nitko ne moZe biti prisilien da kupi ono Sto
ne Zeli, jo5 manje da plati ono Sto nije kupio: prema totrne,
buduii da se razmjenska vrijednost nekog proizvoda ne moZe
mjeriti ni miSljenjem kupca ni procjenom prodavada, nego
ukupnim vremenom i tro5kovima koie ie zahtiievala njegova
izrada, vlasniStvo svakog pojedinca uviiek ostaje jednako"
Zar to nisu vrlo glupe istine? No, kako vam god glupe izgledale, vidjet iete, ditaode, i druge koje ie biti joS pliie i
gluplje od njih. Jer mi idemo suprotno mjernicima: za njih
problemi postaju sve teZi Sto viBe napreduju; a mi iemo,
naprotiv, poSto smo podeti s tvrdnjama koje su najteZe
shvatljive, zavr5iti s osnovnim nadelima.
No da zavr5im to poglavlje treba joS da izlo?irn jednu od
tih izvanrednih istina kakvu nikada nisu otkrili ni pravni
strudnjaci ni ekonomisti.
Paragraf 8.

-

Zaito u pratsednom poretku rad razara
olasni|ttso

Ta je tvrdnja posljedice dvaju prethodnih paragrafa koje
iemo najprije ukratko izloiliti.
dovjek pojedinac mole zadovoliiti tek vrlo malen dio
svojih potreba; sva je njegova snaga u druStvenom Zivotu, u
razumnom ukljudivaniu u opie rteZnje. Podjela rada i njegova
istodobnost poveiavaju kolidinu i vrste proizvoda; speciiaiizacija poslova poveiava kvalitetu potroSnih dobara.
Dakle, nema dovjeka koji ne iivi od proizvoda vi5e tisuia
razliditih proizvodada; nema radnika koji sva svoja potroSna
dobra, a sa svojom potroSnjom i sredstva za reprodukciju,
ne prima od cijeloga druStva. Doista, tko bi se usudio reii:
ja s6,m proizvodim ono Sto troSim, nitko mi nije potreban?
Uzmimo zemljoradnika kojeg su nekadaSnji ekonomisti gle'
dati kao jedinog istinskog proizvodada; zemljoradnika kojemu, da bi imao gdje stanovati, namjestiti svoj stan, odjenuti
se i hraniti, pomaZu zidar, tesar, kroiad, mlinar, pekar, mesar,
104

trgovac namirnicama, kovad itd. MoZe Ii se, rekoh, zemljoradnik pohvaliti da proizvodi sdm?
Potro5na dobra svi daju svima; s istog tazloga proizvodnja svakog pojedinca pretpostavlja proizvodnju svih. Jedan
proizvod ne ide bez drugog proizvoda; nije moguia neka izdvojena proizvodnja. Kakva bi bila zemljoradnikova ljetina
kada drugi ne bi za njega proizvodili su5e, kola, plugove, odjeiu, itd? Sto bi udenjak bez knjiZara, tiskar bez livca i mehanidara, a oni opet bez mnoStva drugih proizvodada?. ..
Nemojmo viSe nabrajati jer se to nabrajanje odvi5e lako
moZe pro5iriti, jer nas je strah optuZaba da upadamo u opienitost. Sve se proizvodnje spajaju uzajamnim naporima u
jedinstveni snop; sve si proizvodnje uzajamno sluZe kao
ciljevi i sredstva; svekolika raznolikost nadarenosti samo je
niz preobrazbi od niilega k vi5emu.
A rezultat te neprijeporne i neprobijene dinjenice o tome
da u svakoj vrsti proizvoda sudjeluju svi jest da sve pojedinadne proizvodnje dini zajednidkima: tako je druStvo vei
unaprijed uknjiiilo hipoteku na svaki proizvod koji izade iz
ruku proizvodada. Pravo samog proizvodada na svoj proizvod
mjeri se razloml<ona-'diji je nazivnik jednak broju pojedinaca od kojih se druStvo sastoji. Istina je da zauzvrat taj
isti proizvodad ima pravo na sve proizvode koji se razlikuju
od njegova. Tako je stekao hipotednu dionicu protiv svih,
kao Sto je ona svima dana protiv njega. Ali zar se ne vidi da
ta uzajamnost hipoteka ne samo Sto ne dopu5ta vlasni5tvo
nego ga svodi na posjedovanje? Radnik dak nije ni posjednik
svog proizvoda; druStvo ga fiaZi tek Sto ga je zavr5io.
Ali, reii iete, kada bi bilo tako, kada dak ni proizvod ne bi
pripadao proizvodadu jer druStvo daje svakom radniku protuvrijed.nost njegova proizvoda, upravo ta protuvrijednost,
ta nadnica, ta nagrada i ta plaia postaju vlasniStvo. Zar dete
nijekati da je to vlasni5tvo napokon zakonito? A ako radnik
Stedi umjesto da potpuno potroSi svoju plaiu, tko ie se
dakle usuditi da mu otme tu uStedu?
Radnik nije vlasnik dak ni vrijednosti svoga rada i njome
ne raspolaZe apsolutno. Neka nas ne zaslijepi laZna pravda:
ono Sto se radniku dodjeljuje u zamjenu za njegov proizvod
ne daje mu se kao nagrada za obavljeni rad, nego kao potrep5tina i predujam za rad koji treba obaviti. Mi troSimo
prije nego proizvodimo. Na kraju dana radnik moZe redi:
platio sam svoj judera5nji izdatak; sutra iu platiti svoj da105

naSnji izdatak. U svakom trenutku svog Zivota dlan druStva
uzima predujam sa svog tekuieg raduna; on i umre a da ga
nije mogao namiriti: kako bi mogao uStedieti?
Govori se o uStedama: vlasnidki stil. U poretku jednakosti nemoguia je bilo kakva u5teda kojoi nije cilj kasnije obnavljanje ili upotreba. Zaito? Zato Sto ta u3teda, buduii da
se ne moZe pretvoriti u glavnicu, samim tim gubi cilj i viSe
nema sorhe. To ie biti shvatljivije u slijedeiem poglavlju.
Da zakljudimo:
Radnik je duZnik dru3tva, duZnik koji umire nesposoban
da plati dugove: vlasnik je neopouzdan pohranitelj koji ni'
plate
leOe da mu je povjeren ulog na duvanje i hoie da mu se
dani, mjeseci i godine njegove duvarske sluZbe.
Kako bi nadela koja sam upravo izloilio nekim ditaocima
mogla izgledati ioS suviSe metafizidka, odmah iu ih reproducirati u konkretnijem obliku, shvatljivom i za najtvrde rnozgove i bogatom najkorisnijim posijedicama.
Dosad sam vlasni5tvo razmatrao kao sposobnost iskliuiitsanja, a sad iu ga proudavati kao sposobnost Sirenia.

eetvrto poglavlje
VLASNISTVO NIJE MOGUcE

Posljednji je razlog vlasnikA, neoborivi dokaz dija im nepobjediva snaga ulijeva povjerenje, da prema njihovu mi5ljenju
jednakost poloZaja nije moguia. Jednakost poloZaja je tlapnja, preuzetno uzvikuju oni.; danas razdijelite dobra na jednake dijelove, sutra ie ta jednakost nestati.
Tom otrcanom prigovoru, koji posvuda ponavljaju s nevjerojatnom sigurno5iu, oni nikad ne propu5taju dodati ovu
zajedljivu primjedbu, u obliku Slaaa Ocu: kada bi svi ljudi
bili jednaki, nitko ne bi httid raditi.
Ta se stara pjesma pjeva u viSe melodija.
Kad bi svi bili gospodari, nitko ne bi htio slu5ati.
Kad viSe ne bi bilo bogatih, tko bi zapo5ljavao siroma5ne?

...

A kad viSe ne bi bilo siroma5nih, tko bi radio za bogate? ... No bez optuZaba: imamo bolji odgovor.
Ako dokaZem da upravo samo vlasni5tvo nije moguie; da
je upravo vlasni5tvo protuslovlje, tlapnja i utopija; i ako dokaZem, ne vi5e razmatranjem metafizike i prava, nego objaBnjenjem brojki, jednadZbi i radunanja, kako ie se odmah
prestra5iti zapanjeni vlasnik? A vi, ditaode, Sto mislite o pobijanju istim razlozima?
Brojevi vladaju svijetom, mundum regunt num,eri.: ta je
poslovica jednako istinita u svijetu morala i politike kao i u
svijetu zvijuda i molekula. Elementi prava isti su kao i

elementi algebre; zakonodavstvo i vlada nisu ni5ta drugo do
umijeie klasificiranja i uravnoteZavanja snaga: svaka pravna
znanost potpada pod pravila aritmetike. Ovo i slijedeie poglavlje posluZit ie da se utemelji to nevjerojatno udenje.
Tada ie se pred odima ditaoca otkriti beskrajan i nov put: tada
iemo podeti u brojdanim omjerima gledati sintetsko jedinstvo filozofije i prirodnih znanosti i, puni divljenja i odu5evljenja pred tom dubokom i uzviSenom jednostavnoSdu prirode, uskliknut iemo s apostolom: lDa, Vjedni je sve stvorio
106

107

s brojem, teZinom i mjerom.a Shvatit iemo ne samo da je
jednakost moguia nego da je jedino moguia; da do te prividne nemoguinosti koja joj se prigovara dolazi zbog toga
Sto je mi uvijek zamiSljamo ili u vlasni5tvu, ili u zajednici,
politidkim obticima koji su oba tako suprotni dovjekovoj
prirodi. Priznat iemo najzad da se svaki dan hez naSeg znanja, istodobno dok tvrdimo da je jednakost neostvariva, ta
jednakost ostvaruje; da se pribliZava trenutak kada iemo je
svugdje uvesti a da to nismo ni nastojali, pa dak ni Zeljeli;
da se s njom, u njoj i preko nje mora oditovati politidki poredak koji je u skladu s prirodom i istinom.
Govoreii o zasljepljivanju i tvrdoglavosti strasti rekli smo,
da bi dovjek, kada bi imao nekog interesa da negira aritmetidke istine, na5ao nadin da poljulja njihovu izvjesnost; ovo
je prilika da se izvede taj zanimljivi pokus. Ne napadam
vlasniStvo vi5e njegovim vlastitim izrekamh,, nego radunicom.
Neka dakle vlasnici budu spremni da provjere moje operacije: jer ako se na njihovu nesreiu one pokaZu todnima, izgubljeni su.
Dokazujuii da vlasniStvo nije moguie, zavrSavarn s dokazima da je ono nepravedno. Naime:
Ono Sto je prauedno, to je vi1e korisno;
Ono Sto je kori.sno, to je prije i.sti.nito;
Ono Sto je istinito, to je prije mogude.
Prema tome, sve Sto ptoizlazi iz moguiega, ptoizlazi iz
istine, iz korisnosti, iz pravde. Dakle, o pravednosti neke
stvari moZe se a pri.ori. suditi prema tome je li moguia; prema tome, neka stvar kada bi bila potpuno nernoguia, bila bi
i potpuno nepravedna.
U fi.eiikom i. matemati,ikorn pogledu ulasni.Stao niie mo'
gude.

Demonstracija
Aksiom

Vlasni{trso je praoo na dobit koie

si.

alasnilt

prisrsaja -nad nekom staari, koju oznaiuie suoiim znakom
Ta je redenica istinski aksiom. Jer:

1. To nije definicija jer ne izraZava sve Sto obuhvaia
pravo vlasniStva: pravo prodaje, razmjene, darovanja: pravo
da se ono izmijeni, pokvari, potro5i i uniSti, da se upotrijebi
i ztoupotrijebi itd. Sva su ta prava razne posljedice vlas108

ni5tva koje se mogu promatrati odvojeno, ali koje mi ovdje
zanemarujemo i bavimo se samo jednim, pravom na dobit.
2. Ta je redenica univerzalno prihvadena: nitko je ne moZe
negirati, a da ne negira dinjenice, a da ga istog dasa ne opovrgne sveopia praksa.
3. Ta je redenica neposredno jasna jer dinjenica koju izrailava uvijek prati vlasniStvo bilo to stvarno ili fakultativno,
i da se ono osobito pomodu nje manifestira, odredluje i postavlja.
4. Najzad, negacija te redenice implicira proturjedje: pravo na dobit doista je bitno i tako usko vezano za vlasni5tvo
da ondje gdje ne postoji nema ni vlasniStva.
Napomene: dobi.t poprima razlldita imena, prema stvarirna koje ju uzrokuju: eakupni.na za zemljiSte, najatrnni,na za
kuie i namjeStaj, renta za glavnicu koja je stalno uloZena;
kamata za novac; dobi.t, earada, profi.t (tri stvari koje ne
treba brkati s plaiom ili zakonskom cijenom rada) za razmjene.
Dobit, vrsta poklona, opipljivog i potro5nog dara, pripada
vlasniku na temelju njegova nominalnog i metafizidkog zauzimanja: njegov je pedat stavljen na stvari. To je dovoljno
da nitko bez njegoaa dopuStenja ne moZe tu stvar prisvojiti.
To dopuStenje da se zaposjedne njegova stvar vlasnik
moZe dodijeliti bez naknade: obidno je prodaje. Zapravo ta
je prodaja prijevarna prodaja i pronevjera; no zakonskim
prividom s podrudja vlasniStva ta ista prodaja, koja se u
drugim sludajevima strogo kailnjava a ne ztaa se previSe
zaSto, postaje za vlasnika izvor dobiti i uvaZavanja.
Priznanica koju vlasnik zahtijeva za posudivanje svog
prava izrailava se naime u novdanim znamenkama, dividendom u naturi pretpostavljenog proizvoda. Tako s pravom na
dobit vlasnik 1anje, a ne ore, ubire ljetinu, a ne obradtuje
zemlju, troSi, a ne proizvodi, uliva, a nidim se ne bavi. Bogovi vlasniStva vrlo se razlikuju od idola kralja Davida; koji
su imali ruke, a nisu dodirivali: oni, naprotiv, rno,nus habent
et palpabunt.
Prilikom dodjeljivanja prava na dobit sve je tajanstveno
i nadnaravno. Stra5ni obredi prate uvodenje nekog vlasnika,
poput onih Sto su se nekad priredivali prilikom primanja
posveienih. To je u prvom rcdu potorda stvari, potvrda kojom se svima daje na znanje da moraju platiti odgovarajudi
prinos vlasniku, svaki put kada poZele upotrijebiti njegovu
stvar na temelju povlastice koju im on dodijeli i potpi5e.
109

Drugo, to ie prokletstoo koje osim prije spomenutog slu'
daja zabranjuje da se stvar uopie dira, dak i ako je vlasnik
odsutan, i objavljuje da je svatko tko oskvrne vlasniBtvo po'
dinio svetogrdte, da je nedostojan, da zasluZuje kaznu i da ga
treba izruditi drZavnoj vlasti.
Treie, posueta, prema kojoj vlasnik ili unaprijed nazna'
deni svetac, bog zaStitnik stvari, u mislima u njoj stanuje,
kao neko boZanstvo u svom svetiStu. Djelovanjem ie te posvete, da tako kaZemo, bit stvari pretvorena u osobu vlasnika
koji je uvijek prisutan u obliku ili spolja5nosti te stvari.
To je disto udenje pravnih strudnjaka. nVlasni5tvo ie,
kaZe Toulliet, moralno saoistuo, inherentno stvari, stuarna
aeza koja stvar privezuje za vlasnika i koja se ne moZe prekinuti bez njegove volje.< Locke je pun poStovanja sumnjao
da Bog ne moZe materiji podariti moi' rni.Slienia. ToulLier
tvrdi da je vlasnik dini moralnom; lto joi manjka da se
ubroji medu boZanstva? OboZavanje ioj sigurno ne manjka.
Vlasni{ttso je praoo na dobi,t, odnosno moi da se proizvodi ne radeCi; a proizvoditi bez rada znadi ni od dega udiniti ne5to, jednom rijedju stvarati: znadi ono Sto ne treba biti
teZe od davanja moralnih svojstava materiii. Pravni strud'
njaci, dakle, imaju pravo Bto na vlasnike primjenjuju onu
rijed Svetog pisma: Ego diri.: Dii, estis et filii. Ercelsi. ornnes.
Rekao sam: vi ste bogovi i svi ste sinovi Svevi5njega.
Vlasnistao je pravo na dobit: to ie osnovno nadelo za rtas
biti poput imena zvijeri iz Apokalipse, imena u kojem je sadrilana sva tajna te Zivotinje. Zna se da bi onaj tko bi pro'
niknuo u tajnu tog imena shvatio cijelo proro5tvo i pobijedio
Zivotinju. Dakle, upravo bismo temeljito proudenim tumade'
njem na5ega aksioma ubili sfingu vlasni5tva. Po1azedi od te,
tako izvanredno karakteristidne dinjenice, pr&Da na dobit,
slijedit Cemo staru zmiju u njezinom vijuganju, nabrojit
Cemo dovjekoubiladko uvijanje te stra5ne trakavice, dija se
glava s tisuCama sisaljki uvijek izmicala madu svojih najZeSCih neprijatelja prepu5tajuii im goleme dlanke svog trup'
Ia. To znadi da je za svladavanje tog dudovi5ta trebalo neSto
drugo, a ne hrabrost: zapisano je da ono nikako neie krepati
prije nego Sto ga izmijeni neki proleter oboruZan prutom.
Posljedice: l. Dio dobi.ti proporci.onalan ie stuari. Kakva
god bila kamatna stopa, popela se do 3,5 ili 10 posto, ili spustila na 0,5, 0,25,0,10, nije vaZno, zakon njezina rasta ostaje
isti. Evo kakav je to zakon.
110

Svaki se kapital koji je procijenjen u novcu moZe promatrati kao dlan aritmetidke progresije kojoj je konstanta

100, a prihod tog kapitala donosi nasuprotni dlan jedne druge
aritmetidke progresije kojoj bi konstanta bila kamatna stopa.
Buduii da je kapital od 500 franaka peti dlan aritmetidke
progresije dija je konstanta 100, njegov prihod uz 3 posto bit
ie naznaden kao peti dlan aritmetidke progresije dija je konstanta 3:

100.200.300.400.500.

3. 6. 9. L2.15.

Znadi da ie nam upravo upoznavanje te vrste logaritma,
vtrasnici u svojim kuiama imaju logaritmidke tablice,
sastavljene i izradunate na vrlo visoku potenciju, dati kljud
najzanimljivije zagonetke i vodit ie nas iz iznenadenja u

jer

iznenadenje-Prema toj logaritmidkoj teoriji prava na dobit neko imanje s prihodima moZe se definirati kao broj iiji ie logaritam
jednak zbroju saojih jedini,ca podiieljenih sa 100 i. pomno1enih kamatnorn stopom. Na primjer: neka kuia dija je vrijednost procijenjena na 100.000 franaka iznajrnljena je uz stopu
od 5 posto i donosi 5.000 franaka prihoda prema formuli
100.000 X 5
________.___:_: 5.000. Na isti nadin neko zemlji5te od 8.000
100

franaka prihoda procijenjeno na 2,5 posto vrijedi
franaka prema ovoj drugoj formuli:
3.000

x

,,5

100

:

120.000

120.000'

U prvom sludaju progresija koja oznadava rast kamata
ima konstantu 5, a u drugom 2,5.
Irlapomena:
Dobit poznata pod imenorn zakupnine za
zemlju, rente i- kamate plaia se svake godine; najamnine
dospijevaju tjedno, mjesedno i godiSnje; profiti i dobiti dobivaju se onoliko puta koliko se puta obavljaju razmjene.
Tako je dobit istodobno razmjerna vremenu i stvari, Sto
znadi da lihvarstvo raste poput raka, loenus serpit sicut
ca.ncer.

2. Dobit koju uEi.ualac plaia olasniltu za udiaaoca je rzgubljena stuar. Jer kad bi vlasnik u zamjenu za dobit koju
111

prima dugovao ne5to viSe od dozvole Sto je daje, njegovo
pravo vlasni5tva ne bi bilo potpuno. On ne bi bio vlasnik
jure optimo, jure pertecfo, odnosno stvarno ne bi bio vlasnik.
Dakle sve Sto iz ruku uZivaoca prelazi u vlasnikove ruke u
irne dobiti i kao cijena dozvole za posjedovanje, vlasnik je
neopozivo stekao, a uLivalac izgubio, uni5tio. Njemu sve to
ne moZe donijeti nikakav prihod osim kao poklon, milostinju,
naknadu za slrtLbu ili cijenu robe koju isporudi. Jednom rijedju: dobit propada za onoga tko od nekog posuduje ili,
kako bi se latinskim jezikom energidno reklo, res peri.t soluenti.
3. Prarso na dobi.t pri.m.jenjuje se i. protiu ulasni.ka i. protits
stranca. Gospodar stvari koji u sebi razlikuie posiednika i
vlasnika nameie sam sebi za sluZnost svoga vlasni3tva pristojbu koju bi mogao primiti od nekog treiega; tako neki
kapital donosi kamate kapitalistu i posuctivadu i dionidaru.
Naime, ako ja viSe volim stanovati u svom stanu i uZivati u
njemu, umjesto da za njega primim 500 franaka najamnine,
jasno je da samom sebi dugujem rentu jednaku renti koju
odbijam; to se nadelo opienito primjenjuje u trgovini i ekonomisti ga promatraju kao aksiorn. Zar i industrijalci koji
imaju prednost da su vlasnici svojeg obrtnog kapitala, premda nikome ne duguju kamate, ne radunaju svoje dobiti tek
po5to su sa svojom plaiom i troSkovima odbili kamate na
svoj kapital. Iz istog razloga zajmodavci duvaju u posjedu
najmanju moguiu kolidinu novca. Buduii da svaki kapital
nuZno donosi kamate, ako te kamate nitko ne isplaiuje, one
ie se oduzeti od kapitala koji ie se tako utoliko umanjiti.
Tako se pravom na dobit kapital sam od sebe nadinje. To bi
Papinien bez sumnje izrazio ovom izrekom koja je jednako
elegantna i energidna: Foemus mordet solidum. Molim za
ispriku Sto tako desto govorim latinski u ovom poslu: to je
priznanje koje odajem najlihvarskijem narodu Sto ie ikad
postojao.

njima, ne mogu odoljeti osjeiaju prijezira pomije5anom sa
srdZbom videii tu gomilu gluposti u kojoj se natjedu gnusoba i apsurd. Kada ne bi bilo groznih posljedica, bila bi to
prida o slonu na Mjesecu. TraZiti razumsko i zakonsko porijeklo za neSto Sto jest i moZe biti samo kradla, prijevara i
pljadka, morao je biti vrhunac vlasnidkog ludila, najviSi stupanj opdinjenosti do koje je izopadenost sebidnosti mogla
dovesti inade prosvijetljene umove.
rrZemljoradnik je, kaZe Say, proizvodad pSenice koji medlu
orudem Sto mu slls}i za izmjenu materije od koje proizvodi
svoje Zito upotrebljava veliko orudle koje smo nazvali njivom.
Kad on nije vlasnik njive, i samo je njezin zakupnik, to je
orude za koje on vlasniku plaia proizvodnu uslugu. Zakupnik se naplaiuje od kupca, kupac od nekog drugog, sve dok
proizvod ne stigne do potroSada koji namiruje prvi predujam
poveian za sve predujmove pomoiu kojih je proizvod. stigao
do njega.a

nije mogude zato Sto ni, od iega zahtijeua neito
Ispitivanje te tvrdnje istovjetno je s ispitivanjem porijekla zakupnine za zemlju, o kojoj su se ekonomisti toliko
prepirali. Kada ditam Sto je o tome napisala veiina medu

Ostavimo po strani naknadne predujmove pomoiu kojih
proizvod stiZe do;ntro5ada i u ovom se dasu pozabavimo
samo prvim od svih: rentom koju je zakupnik platio vlasniku. Pitamo se na kakvoj se osnovi temelji vlasnikov zahtjev
da mu se plati ta renta.
Prema Ricardu, Maccullocku i Millu zakupnina za zemlju
u pravorn smislu rijedi nije ni5ta drugo do tsi,Sak proi.etsoda
najplodni.je eemlje nad proi.eoodom eemlje ni\e koati,tete_
Tako se zakupnina pojavljuje na najplodnijoj zemtji tek
kada povbianje stanovniStva prisiljava da se podnu obradtivati druge, manje plodne zemlje.
U tome je teSko naii bilo kakav smisao. Kako iz razliditih
svojstava zemljiSta moZe proizaii pravo na zemlji5te? Kako
bi raznolikost humusa stvorila zakonodavno i politidko nadelo? Ta je metafizika prema mom miSljenju tako profinjena
ili tako nezgrapna da se to viSe gubim Sto vi5e o njoj mislim.
zemljiBte A bude sposobno hraniti 10.000 stanovni-ka,Neka
a zemljiSte B samo 9.000, a oba su jednako velika: kada
su stanovnici zemljiSta A prisiljeni zbog poveianja svog
broja obradlivati zemljiSte B, vlasnici zemlji5ta A traZit ie da
im zakupnici te zemlje plate rentu izradunanu u odnosu 10
prema 9. To je, mislim, ono Sto kaZu Fl,icardo, Maccullock i
Mill. Ati ako zemljiSte A hrani onotiko stanovnika koliko ih
moLe uzdrZavati, odnosno ako stanovnici zemlji5ta A, s obzirom na svoju brojnost imaju upravo onoliko koliko im je
potrebno za Zivot, kako ie moii platiti zakupninu?

172

I

Prva tvrdnja
VlasniEttso

Sto je vlasniStvo?

113

Kad. bisrno se biii ogranidili na tvrdnju kako je razlika u
zernlji5tu bila poaod, za zakupninu, a ne njezin uzrok, iz te
bisrrio jednostavne prirnjedbe izvukli dragocjenu pouku da
je povod uvodenja zakupnine bio u Zelji za jednakoSiu. Na-

ime, ako je jednako pravo svih liudi na posjedovanje dobre
zemlje, nitko se bez naknade ne moZe prisiliti da obraduje
lo5u. Prerna Ricardu, Maccullocku i Millu, zakupnina bi,
dakle, bila oclsteta diii bi cilj bio naknada za korist i trud.
Moramo priznati da je tai praktidni sustav iddnakosti loS;
no neka mu je barem namjera bila dobra: kakav su zakljudak u korist vlasniStva mogli iz nje izvudi Ricardo, Maccullock i Mill? Dakle, njihova se teorija okreie protiv njih samih i obara ih.
Malthus misli cla zakupnina potjede iz svojstva zernlje
da daje viSe hrane nego Sto je potrebno za prehranu ljudi
koji je obraduju. Upitat iu Malthusa zaito bi radni uspjeh
utemeljivao prar/o onih koji ne rade na sudjelovanje u proizvodima?
Ali vlastelin Malthus se vara u iskazu dinjenice o koioj
govori: da, zemlja ima sposobnost da pribavi vi5e sredstava
za i,ivot nego Sto je to potrebno onima koji je obraduju ako
pod zemlj or ad,nicima razumij evamo samo zakupnike zernlj e.
Krojad takoder napravi viSe odijela nego Sto ih upotrijebi,
umjetnidki stolar vi5e namje5taja nego Sto mu je potrebno.
Ali bududi da se razlidita zanimanja uzajamno pretpostavlja.ju i podupiru, iz toga proizlazi da su obradivadi zemlje ne
samo zemljoradnici nego sva strukovna udruZenja umjetnog
obrta, pa i lijednici i uditelji i da se moraju tako zvati. Nadelo koje Malthus pripisuje zakupnini za zemlitt trgovadko
je nadeto: a kako je osnovni zakon trgovine jednaka vrijednost razmijenjenih proizvoda, sve Sto tu jednakost proizvoda
razaya kr3i zakon; to je greSka u procjeni koju treba ispraviti.
Srnithov turnad, Buchanam, u zakupu je zemlje vidio
samo rezultat monopola i smatrao je da je samo rad
prolzvodan. Prema tome, mislio je da bi bez tog mo'
nopola proizvodi manje koStali i da ie zakup zemlje uterneljen sarno u gradanskom zakonu. To je mi5lienje potkrepa
miSljenju da ie gradanski zakon osnovica vlasniStva. No,
zaSto je gradanski zako:n, koji mora biti zapisana pravda,
dopustio taj monopot? Kad se kaZe monopol, nuZno se iskljuduje pravda; dakle, kada se kaile daje zakup zemlje monopol

rt4

koji je potvrdio zakon, znadi da je nadelo nepravde pravda,
a to je proturjedje.
Say odgovara Buchanamu da vlasnik nikako nije monopo'

list, zato Sto je monopolist lonaj tko neku robu ne udini
nimalo korisnijom<r.
Kakav stupanj korisnosti dobivaju od vlasnika stvari koje
je proizveo zakupnik zemlje? Je li on orao, sijao, Zeo, kosio,
vijao, plijevio? Eto, tim radnjama zakupnik zemlje i njegovi
ukuiani dodaju korisnosti materija koje troSe za svoju reprodukciju.
nZemljiSni vlasnik poveiava korisnost roba pomoiu svog
sredstva, zemlji5ta. To sredstvo prima tvari od kojih se sastoji iito u jednom staniu, a vraia ih u drugom. Djelovanje
zemlje kernijska je operacija koja Zito mijenja tako da ga
umnoZava razarajuii ga. Zemlji5te je dakle tvorac korisnosti;
a kada ono zemlji5te zahtijeva da se ta korisnost u obliku
profita ili zakupniyre za zemlju plati njegovu vlasniku, ne
znadi da se to dini, a da se potro3adu u zamjenu za ono Sto
on plati ne da ni5ta.-Ono mu daje proizvedenu korist, a
zemlja, kao i rad, proizvodni su upravo zato Sto stvaraiu
tu korist.n
Objasnimo sve to:
Kovad koji za zemljoradnika proizvodi oruda za oranje,
kolar koji mu napravi kola, zidar koji mu gradi su5u, tesar,
ko5arad itd., svi koji pridonose poljoprivrednoj proizvodnji
orudirna Sto ih pripremaju proizvodadi su korisnosti: stoga
irnaju pravo na dio proizvoda.
lNema nikakve dvojbe,tt kaie Say, nali zernlja je i oruele,
pa se sluZenje njima rnora platiti, dakle...tt
SlaZem se da je zemlja orudle; ali tko rukuje tim orudlem?
Je li to vlasnik? Da li on djelotvornim svojstvom prava
vlasni5tva, tim moralnim saoistrtot'n t zemlii5te ubrizgava,
prenosi snagu i plodnost? Upravo se u tome sastoji rnonopol vlasnika koji, premda nije izgradio orude, zahtijeva da
mu se plati sluZenje njime. Neka se Stvoritetj pojavi i sdm
zatraili da mu se plati zakup za zemlju, radunat iemo s njim,
ili pak, neka vlasnik, toboZnji opunomodenik, pokaZe svoju
punomoi.
lslaZem se da je vlasnikova usluga udobna za niega<t,
kaZe Say.
T'o

je priznanje naivno.
L15

DAli bez njega ne moZemo. Bez vlasni5tva bi se zemljoradnik tukao sa zemljoradnikom da obraduje njivu koja ne
bi imala vlasnika, i njiva bi ostala neobradlena...<r
Dakle, uloga se vlasnika sastoji u tome da medusobno
sloZi zemljoradnike oderavSi im svima koZu... O razume! O
pravdo! O dudesna znanosti ekonomista! Prema njihovu je
miSljenju vlasnik kao Perrin-Dandin. Kada su ga pozvala dva
putnika Sto su se prepirala oko jedne kamenice, otvorio je
kamenicu, posisao je i rekao im:
Sud oam oboiici daje po jednu lju{turu.
Je li bilo moguie reii vi5e zla o vlasni5tvu?
Bi li nam Say objasnio kako se zemljoradnici, koji bi se
bez vlasnika meclusobno tukli za posjedovanje zemljiBta,
danas ne bune protiv vlasnika za to isto posjedovanje? To
je naizgled zato Sto vjeruju da su vlasnici zakonski posjednici i Sto poStovanje prema jednom imaginarnorn pravu u
njima prevladava nad lakomoSiu. U drugom pogtavlju sam
dokazao da je posjedovanje bez vlasniStva dovoljno za odrZavanje druStvenog poretka: dakle da li bi bilo teZe sloZiti
posjednike bez gospodara nego zakupnika zemlje koja ima
vlasnike? Da Ii bi ljudi koji rade, koji na svoju Stetu po5tuju
toboZnje pravo besposlenog prekrSili prirodno pravo proizvodada i zanatlije? Sto! Kao da bi doseljenik, kada bi
izgubio svoja prava na zemljiSte u dasu kad bi je prestao
posjedovati, zTtog toga postao lakomiji! A kada se ne bi
mogla zahtijevati dobit i udariti namet na tudli rad, bio bi
to izvor svade i sudskih procesa! Logika ekonomista dudna
je logika. Ati joS nismo zavr5ili. Pretpostavimo da je vlasnik
zakoniti gospodar zemlje.
tZemlja je sredstvo za proizvodnjun kaZu oni; to je istina.
Ali kada oni, mijenjajuii imenicu u pridjev koji odredluje
svojstvo to pretvore u tvrdnju: ttZemlja je proizvodno sredstvor{,
osude vrijednu greSku.
- 6ine
Prema
Quesnayu i nekadaSnjim ekonomistima svaka proizvodnja dolazi od zemlje. Suprotno tome, Smith, Ricardo i
de Tracy smje5taju proizvodnju u rad. Say i veiina onih koji
su doSli poslije njega ude da su proizvodni i. zemlja, i. rad,
i kapital. To je eklekticizam u politidkoj ekonomiji. Istina
je da nisu proizvodni ni. zemlja, ni. rad, ni kapital. Proizvodnja proizlazi iz ta tri jednako nuZna elementa koji su, medutim, jednako sterilni, ako se uzmu posebno.
Naime, politidka se ekonomija bavi proizvodnjom, raspodjelom i potroSnjom bogatstva ili vrijednosti; ali kojih
116

vrijednosti? Vrijednosti koje je proizvela ljudska radinost,
to jest promjene kojima dovjek podvrgava materiju da bi je
prilagodio svojoj upotrebi, a nikako spontanih prirodnih
proizvoda. I ako se ljudski rad zasniva samo na jednostavnoj
predodZbi tlok.:e, za dovjeka su proizvedene vrijednosti samo
ako si je dao takav trud: sve dotle sol iz mora, voda iz izvota,
trava u poljima, drvo u Sumama za njega su kao da ne
postoje. Bez ribara i njegovih mreila more ne daje ribu;
Suma bez drvosjede i njegove sjekire ne dobavlja ni drvo za
grijanje ni za preradu; livada bez kosca ne donosi ni sijeno
ni otavu. Priroda je kao prostrana materija za obradu i
proizvodnju; ali priroda ne proizvodi niSta osim onoga Sto
njoj sarnoj treba. U ekonomskorn smislu njezini proizvodi
u odnosu na dovjeka jo5 nisu proizvodi.
Kapital, oruile i strojevi jednako su neproizvodni. dekii
i nakovanj bez kovada i Zeljeza ne kuju; mlin bez mlinara
i zrnja ne melje itd. Stavite zajedno orudle i sirovine; bacite
plug i sjeme na neko plodno zemljiSte; postavite kovadki
mijeh, upalite vatru i zatvorite prodavaonicu, neiete viSe
proizvesti. To je napomena jednog ekonomista diji zdrav
raztrmprelazi kolidinu zdravog razt:;ma njegovih kolega: lsay
pripisuje kapitalu aktivnu ulogu koju njegova priroda ne
sadrZi: to su oruda koja su sama po seblnepokretna (J. Droz,
E conomi.e politique /politidka ekonomija/).
Najzad, kada se rad i kapital spoje, ali se loSe sloZe, opet
ne proizvode ni5ta. Uzorite pjeSdanu pustinju, tucite rijednu
vodu, prosijte Stamparska slova, ni5ta vam od toga neie
pribaviti ni Zito, ni ribe, ni knjige. VaS ie trud biti isto
toliko proizvodan kao Sto je bio veliki posao Kserksove vojske od tri milijuna vojnika koja je, prema Herodotovim
navodima, dvadeset detiri sata tukla po Siblju Helesponta
za kaznu Sto je slomio i rasuo pontonski most koji je veliki
kralj dao sagraditi.
Ako se orude i kapital, zemlja i rad odvoje i promatraju
apstraktno, oni su proizvodni samo u prenesenom smislu.
Dakle vlasnik koji traZi dobit kao cijenu za sluZenje njegovim
orudtem i proizvodnom snagom njegove zemlje pretpostavlja
jednu bitno pogreSnu dinjenicu, odnosno da kapital s6,m po
sebi ne5to proizvodi. A zahtijevajuii da mu se plati taj zamiSljeni proizvod, on doslovce ni za Sta prima ne5to.
Prigot:or: Ali ako kovad, kolar, jednom rijedju svaki obrtnik, ima pravo na proizvod zbog oruda koje izraduje, i ako
je zemlja proizvodno orude, zaSto to orudle ne bi njegovom
117

istinskom ili pretpostavljenom vlasniku donosilo dio tih
proizvoda kao Sto je s proizvocladima plugova i kola?
Od,gooor: [I tome je dvor zagonetke, tajna vlasniStva koju
je bitno dobro razmrsiti ieli li se shvatiti poneSto od neobidnih posljedica prava na dobit.
Radnik koji proizvodi ili popravlja orude zemljoradnika
jed,anput za to primi naknadu; ili u dasu isporuke, ili viSe
puta; a kada je radniku ta naknada jednom isplaiena, alati
koje je isporudio viSe mu ne pripadaju. On nikada ne traZi
da mu se za isti alat i isti popravak plati dvostruko; a svake
godine dijeli sa zakupnikom zato Sto svake godine za niega
ne3to napravi.
Suprotno tome, vlasnik ne ustupa ni5ta od svog sredstva:
on ga stalno naplaiuje i uvijek zadtLava za sebe.
Naime, svrha najamnine koju vlasnik dobiva nisu troSkovi odrZavanja i popravka oruda; ti tro5kovi ostaju na teret
onoga koji uzima u zakup i vlasnika se tidu samo kao nekog
tko je zainteresiran da se stvar saduva. Ako on preuzme brigu
o tome, pobrine se da to naplati od svojih predujmova.
Ta zakupnina nije ni proizvod oruda, jer orude samo po
sebi ne proizvodi niSta: malo prije smo to vidjeli, a vidiet
iemo to joB bolje po Posljedicama.
Najzad, ta najamnina nije vlasnikovo sudjelovanje u proizvodnji, jer bi se to sudjelovanje moglo sastojati, kao Bto
je s kovadem ili s kolarom, samo u odstupanju svega orudta
ili jednog njegova dijela, a tada bi prestao biti vlasnik, Sto
bi proturjedilo predodZbi vlasni5tva.
Dakle, izmedu vlasnika i zakupnika zemlje uopie nema
razmjene vrijednosti ni usluga. Dakle, onako kako smo rekli
u osnovnom nadelu, zakupnina za zemlju je istinska dobit,
iznudtivanje koje se zasniva jedino, s jedne stra,ne na prijevari i nasilju, a s druge na slabosti i neznanju. Proizrtodi, se,
kaZu ekonomisti, kupuju samo proizaodima. Ta je izreka
osuda vlasni5tva. Kako vlasnik ne proizvodi ni sam po sebi
ni svojim orudem, a prima proizvode u zamjenu ni za 1ta,
on je iti patazit ili kradljivac. Zna(i, ako vlasniStvo moZe postojati samo kao pravo, ono nije moguie.
Posljedice: L. Republidki ustav iz L793. godine koii ie
vlasni5tvo definirao kao upravo da se uZiva u plodovima
svoga radarr grdno se prevario. Trebao ie reii: Vlasni5tvo
je pravo da se samovoljno raspolaZe tudim dobrom, plodovima tude marljivosti i rada.
118

2. Svaki vlasnik zemlje, kuia, namje3taja, strojeva, oruda,
kovanog novca itd. ako svoju stvar iznajmljuje uz cijenu
koja premaSuje tro5kove popravka Sto su na teret iznajmljivada a igraju ulogu proizvoda koje on razmjenjtje za
druge proizvode, kriv je za prevarnu prodaju, za lopovluk i
za pronevjeru. Jednom rijedju: svaka zakupnina naplaiena u
ime od5tete, ali kao cijena posudbe, vlasnidki je din i krada.
Potsijesno tumaienje: Namet koji neki pobjednidki narod
nametne pobijedlenom narodu istinska je zakupnina za zemlju. Velika5ka prava koja je revolucija iz L789. godine ukinula, desetine, kmetstvo, kuluk, itd. bita su razliditi oblici
prava vlasni5tva. A oni koji su pod irnenom plerniia, vlastele,
prebendara, korisni.ka, itd. uZivali ta prava, nisu bili ni5ta
drugo nego vlasnici. Ako se danas brani vlasniStvo, znadi da
se osuduje revolucija.

Druga tvrdnja
Vlasnihtuo nije mogu6"
Sto ondje gd.je
"ot,Sto ori.jedi.
proi.zaodnja koEta oi.Se nego

je dopuiteno

Prethodna je tvrdnja pripadala zakonodavnorn podrudju;
ova spada u ekonomiku. SluZi kao dokaz kako je rezultat
vlasniStva koje je nastalo pomoiu nasilja da stvara nevrijednost.
Say kaZe: lProizvodnja je velika razmjena: da bi ta razmjena bila proizvodna, treba da se vrijednosti svih usluga
urarmoteZe s vrijedno5iu proizvedene stvari. ,{ko taj uvjet
nije ispunjen, razmjena je nejednaka, proizvodad je vi5e
dao nego Sto je primio.n
A buduii da osnovica vrijednosti mora biti korisnost,
znadi da je svaki beskorisan proizvod nuZno bezvrijedan i
da se ne mo1e razmijeniti, pa prema tome da rre moZe posluZiti za pladanje usluga proizvodnje.
Dakle, ako se proizvodnja moZe izjednaditi s potroSnjom,
ona je nikada neie premaSiti; jer proizvodnja je stvarna
samo ondje gdje postoji proizvodnja korisnosti, a korisnost
postoji samo ondje gdje postoji moguinost potroSnje. Tako
svaki proizvod koji se zloog pretjeranog obilja ne moZe potroSiti zbog nepotro5ene kolidine postaje beskoristan, bezvrijedan, nezanimljiv, dakle neprikladan za plaianje bilo
dega; to vi5e nije proizvod.
119

Sto se tide potroSnje, i ona mora reproducirati korisnost
da bi bila zakonita i istinska potroSnja; jer ako je neproizvodna, proizvodi koje ona uniSti poni5tene su vrijednosti,
stvari koje su uzalud proizvedene, okolnost koja pojeftinjuje
priozvode ispod njihove vrijednosti. eovjek moZe razoriti,
on tro3i samo ono Sto ponovno proizvede. Dakle u pravednoj
ekonomiji postoji jednakost izmedu proizvodnje i potroSnje.
Kada se sve te todke utvrde, uzmimo zamiSljeno pleme
od tisuiu obitelji zatvoreno u ograden prostor odredenog teritorija, a bez vanjske trgovine. To ie nam pleme predoditi
cijelo dovjedanstvo koje je rasprostranjeno na povr5ini zemaljske kugle, istinski izdvojeno. Naime, buduii da je razlika
izmedu nekog plemena i ljudskog roda samo u brojdanim
omjerirna, ekonomski rezultati bit ie potpuno jednaki.
Pretpostavljam, dakle, da tih tisuiu obitelji koje proizvode samo Zito moraju svake godine platiti u naturi dohodak od deset posto svoga proizvoda stotini pojedinaca uzetih
izmedu njih. Vidi se da bi ovdje pravo dobiti bilo slidno predujmu od druBtvene proizvodnje. 6emu ie posluZiti taj predujam?
On ne moZe posluZiti opskrbi plemena jer opskrba nema
ni5ta zajednidkog sa zakupom zemlje; ne moZe nikako posluZiti za naplatu usluga i proizvoda jer su vlasnici, radnici,
kao i ostali, radili samo za sebe. Ukratko, taj ie predujam
biti beskoristan za rentijere. Oni ie izgubiti prednost svojih
dohodaka, jer su poZeli dovoljnu kolidinu pSenice za svoju
potro5nju, a u druStvt bez trgovine i industrije ne moZe
se nabaviti niSta drugo.
Kako se u takvom dru5tvu desetina proizvoda ne moie
potroSiti, jedna desetina rada nije pladena: proizvodnja koSta
viSe nego Sto vrijedi.
Pretvorimo sada trista na5ih proizvodada p5enice u obrtnike svih vrsta: 100 vrtlara i vinogradara,60 postolara i krojada, 50 mlinara i kovada, 80 raznih zanimanja i, da ne bi
niSta nedostajalo, 7 Skolskih uditelja, L predsjednik opiine,
1 sudac i 1 Zupnik; svako zanimanje u okviru svojih duZnosti
proizvodi za cijelo pleme. Bududi da je ukupna proizvodnja
izrailena vrijednoSiu 1000, potroSnja svakog radnika je 1, to
jest: p5enica, meso i ilitarice
vino i povrie
- 0,700;
- 0,100;
proizvodi i namjeStaj
obuia i odjeia
0,060; ileljezni
- 0,080; obrazovanje 0,007; uprava A,002;
0,050; razni proizvodi
misa 0,001, ukupno 1.
720

Ali druStvq duguje godiSnji prihod od 10 posto. A zamijeda je malo vaZno pladaju li ga samo zemljoradnici
ili su pak svi radnici solidarni; rezultat je isti. Zakupnik zemlje poveiava cijenu svojih proizvoda razmjerno svom dijelu
duga; obrtnici slijede pokret poskupljenja, zatim se nakon
nekoliko oscilacija uspostavlja ravnoteZa i svatko je platio
gotovo jednaku kolidinu. tsila bi velika gre5ka vjerovati
da u nekom narodu samo zakupnici zernlje plaiaju zakupnine za zemlju. Plaia ih cijeli narod.
Dakle kaZem da je potroSnja svakog radnika smanjena
kako slijedi, ako uzmemo u obzir predujam od 10 posto:
pSenica
0,630; vino i vrtlarski proizvodi
odjeia i
- 0,090;
obuia - 0,054; namje5taj i Zeljeznina
0,045;
drugi proiz-

tit iemo

-0,072; Skolstvo
Ukupno 0,9.

vodi

0,0063; uprava

-

-0,0018; misa

-

0,0009.

Iiadnik je proizveo vrijednost L, a tro5i samo 0,9; gubi
dakle desetinu cijene svog rada;,-nJegova proizvodnja opet
koSta vi5e nego Sto vrijedi. S druge strane, desetina koju
primaju vlasnici zbog toga nije nevrijednost; buduii da su
i sami radnici, imaju od dega Zivjeti sa devet desetina svoga
proizvoda i ne manjka im niSta kao ni drugima. Sto vrijedi
da njihov dnevni obrok kruha, vina, mesa, odjeie, stanovanja itd. bude udvostruden ako ga ne mogu potro5iti ni
razmijeniti? Dakle i za njih, kao L za ostale radnike, cijena
zakupa ostaje bezvrijednost i propada u njihovim rukama.
ProSirite tu pretpostavku i pomnoZite broj i vrste proizvoda,
u rezultatu neiete niSta promijeniti.
Dosad sam vlasnika promatrao kao nekog tko sudjeluje
u proizvodnji ne samo, kako kaZe Say, uslugom svog oruda
nego na djelotvoran nadin i radom svojih ruku. Lako je
dakle vidjeti kako u slidnim uvjetima vlasni5tvo nikada ne
bi postojalo. Sto se dogada?
Vlasnik koji je u biti putena Zivotinja, bez kreposti i
srama, nikako se ne zadovoljava urednim i discipliniranim
Zivotom; i vlasni5tvo voli upravo zato da s njim postupa
prema svom nahodenju, kada hoie i kako hoie. Siguran da
ima od dega Zivjeti, prepu5ta se tricama i mlitavosti; on igra,
bavi se budalaStinama, traili zanimljivosti i uzbudenja. Da bi
uilivao u samom vlasniStvu, mora ga se odreii uz opie uvjete
i baviti se luksuznim zanimanjima i gnusnim zadovoljstvima.
Umjesto da se odreknu zakupnine koja propada u njihovim rukama i da za toliko rasterete druStveni rad, naSih

tzt

stotinu vlasnika se odrnara. Kako je njihovim povladenjem
apsolutna proizvodnja umanjena za velidinu sto, a potroBnja
ostaje ista, izgleda da se proizvodnja i potro5nja uravnoteZuju. Ali ponajprije zato 5to vlasnici viSe ne rade, njihova je
potro5nja prema ekonomskim nadelima neproizvodna; prema
tome u druStvu viSe ne postoji, kao prije, vrijednost LAD za
usluge koje nisu plaiene proizvodom, nego vrijednost 100
proizvoda potro5enih bez usluga; manjak je stalno isti, bez
obzira na budietsku kolonu koja ga iskazuje. Ili su pravila
politidke ekonornije pogre5na, ili'vlasni5tvo koje im proturjedi nije rnoguie.
Kako ekonornisti svaku neproizvodnu potro5nju gledaju
kao zlo, kao kradu od ljudskoga roda, neumorno potidu
vlasnike na urnjerenost, rad i Stednju. Propovijedaju im kako
je nuZno da budu korisni, da pridonesu proizvodnji ono Sto
od nje primaju; svedano izridu najstra5nije kletve protiv
luksuza i lijenosti. Taj je moral, zasigurno, vrlo lijep. Steta
je Sto u njemu nema zdravog razuma. Vlasnik koji radi, ili,
kako kaZu ekonomisti, koji. je kori:stan, naplaiuje taj rad i
korisnost: je Ii time manje besposlen s obzirom na imanja
koja ne obraduje, a od kojih prima prihode? Njegov je poloZaj, bez obzira na ono Sto radi, neproizvodnost i i.zdajstao;
mogao bi prestati rasipati i uniStavati samo kad bi prestao
biti vlasnik.
Ali u tome je joS najmanje zlo od svih zla do kojih dovodi vlasniStvo. U svakom sludaju smatra da dru5tvo treba
uzdrLavati besposlidare; u druStvu Ce uvijek biti slijepaca,
bogalja, bjesomudnih i slabournnih; moZe dakle hraniti i
nekoliko lijendina. Upravo se tu kompliciraju i gomilaju
nemoguinosti.
Tre6a twdnja
Vlasni1tao nije mogu1e ?dto ito je proieuodnja danog
kapi.tala razmjerna radu a ne olasni,Stttu
Da bi se namirila zakupnina za zemlju u pretpostavljenoj
vrijednosti 100, uz 10 posto proizvoda, proizvod mora biti
1000; a da proizvod bude 1000, potrebna je snaga 1000 radnika. Iz toga slijedi da smo se nedavnim otpuStanjem stotine radnika vlasnika, koji su svi imali jednako pravo da
122

vode iivot rentijera, doveli u poloZaj da nam je nemogude
platiti njihov dohodak. Naime, kako je proizvodna snaga,
koja je najprije bila oznadena sa 1000, sada samo 900, pro'
izvodnja je time smanjena na 900, a desetina od toga je 90.
Stoga, ako 90 vlasnika hoie dobiti cjelokupnu zakupninu
za zemljtt, ili desetorici od sto vlasnika ne bi trebalo platiti,
ili bi se svi morali sporazumjeti da podnesu desetpostotno
smanjenje. Jer nikako ne treba radnik biti onaj koji ie pretrpjeti povladenje vlasnika zato Sto nije zapustio nijedan
od svojih zadataka i proizvodio je kao i priie; vlasnik treba
podnijeti posljedice svog besposlidarenja. Ali tada vlasnik
postaje siroma5niji samim tim Sto hoie uZivati; provodeii
svoje pravo on ga gubi, tako da se dini kako se vlasniStvo
smanjuje i nestaje Sto ga viSe nastojimo zgrabiti: Sto viSe
idemo u potjeru za njim to ga manje uspijevamo uhvatiti.
Kakvo je to pravo koje je podloZno promjeni ovisno o broidanim odnosima i koje jedna aritmetidka korybinacija moZe

uni5titi?

.'/

Vlasnik radnik je dobivao: 1. kao radnik 0,9 nadnice; 2.
kao vlasnik 1 od zakupnine. Sam je sebi rekao: moja je
zakupnina od zemlje dovoljna; niie mi potrebno raditi da
imam suviSak. I tako se, eto, prihod na koji je radunao

smanjio za 10 posto, a da on ne moZe ni zamisliti kako je do5lo do tog smanjenja. Upravo zato Sto ie sudjelujuii u proiz'
vodnji i sam bio tvorac tih 10 posto koje viBe ne nalazi; a kada
je mislio da radi samo za sebe, podnosio je u razmjeni svojih proizvoda gubitak diii je cilj bio da se njemu samom
plati 10 posto njegove vlastite zakupnine, a da to nije ni
zamijetio. On je kao i svi ostali proizvodio 1, a primao je
samo 0,9 posto.
Kada bi umjesto 900 bilo samo 500 radnika, ukupna zakupnina za zemlju bila bi smanjena na 50; kada bi ih bilo
samo 100, ona bi se smanjila na 10. Postavimo dakle kao
zakon vlasnidke privrede ovo osnovno nadelo: zakupni.na se
mora smanji.oati. kako se pouedaua broi besposleni.h.
Taj ie nas prvi ishod dovesti do jednog drugog koji mnogo
viSe iznenaduje: rijed je o tome da se izrazito konzervativ'
nim postupkom jednim udarcem oslobodimo svih tereta
vlasni5tva, a da se ono ne ukine i da se vlasnicima ne nanese
nepravda.

Upravo smo vidjeli: kada bi zakupnina za zemliu nekog
bila izraZena velidinom 100, zakup-

clruStva od 1000 radnika

L23

nina za zemlju od 900 radnika bila bi 90, od 800
- 80, od
10, itd. Tako bi zakupnina iznosila 0,10 kada bi u
100
- bio samo jedan radnik, bez obzira na velidinu i
druStvu
vrijednost prisvojenog zemljiSta. Dakle, buduii da ie zem'
lji\ni kapital zadan, proi,ztsodnia 6e bi,ti. raemierna rddu', a ne
alasni.Stou.

PotraZimo kakav ie prema tom nadelu biti maksimum
koristi za cijelo vlasniStvo.
Sto je u podetku bio zakupni ugovor za zemliu? To je
ugovor kojim vlasnik nekom zakupniku zemlje odstupa posjedovanje njegove zemlje u zamjenu za dio onoga Sto on,
viasnik, iz nje ubire. Ako zakupnik poveianjem svoje obi'
telji postane deset puta jadi od svog vlasnika, on ie proizvesti
deset puta vi3e: hoie ti to biti razlog da vlasnik deset puta
poveia zakupninu? Njegovo pravo ne glasi: Sto viSe proizvedeS viSe zahtijevam. Ono glasi: Sto vi3e odstupam viSe
zahtijevam. Vlasnika se ni5ta ne tide poveianje zakupnikove
obitelji, broj ruku kojima raspolaZe, izvori njegove radinosti
i uzroci poveianja proizvodnje. Njegovi se zahtjevi moraju
odmjeriti prema proizvodnoj snazi koja je u njemu, a ne
prema proizvodnoj snazi drugih liudi. VlasniStvo je pravo
na dobit, a ne pravo glavarine.r Za5to bi neki dovjek koji
je jedva sposoloan da obradi nekoliko jutara zemlje samo
zato Sto je vlasnik imanja od 10.000 hektara zahtijevao od
druStva 10.000 puta viBe od onoga Sto sam ne moZe proizvesti ni jedanput? Za9to bi se cijena posudbe poveiavala
razmjerno nadarenosti i snazi posudivada, a ne razmjerno
korisnosti koju iz toga moZe izvttii vlasnik? Prisiljeni smo,
dakle, priznati ovaj drugi, ekonomski zakon. Dobit ie odmie'
rena prerna di.ielu olasnikooe proi.euodnie.
A kakva je to proizvodnja? Drugim rijedima: kada gospodar i gazda nekog dobra posuduje to dobro nekom zakupniku
zemlje, za5to bi mogao s pravom reii da prepuSta tom zakupniku?
Buduii da je proizvodna snaga nekog vlasnika, kao i pro'
izvodna snaga svakog radnika, izrailena velidinom 1, proizvod kojega se on li5ava ustupajuii svoju zernlju takoder se
mote izraziti velidinom 1. Ako dakle stopa dobiti iznosi 10
posto, maksimum cijele dobiti bit de 0,1.

I
t24

Poreza po giavi. (Op. prev.)

No vidjeli smo da se svaki put kada se neki vlasnik povude iz proizvodnje kolidina proizvoda smanjuje za jednu
jedinicu: dakle, po5to je dobit za zemlju koja mu pripada
0,1 dok on ostane medu radnicima, kada se povude, ona Ce
prema zakonu o smanjenju zakupnine iznositi 0,09. A to
nas dovodi do ovog pravila: Maksimum pri.hoda nekog ulasnika jednak je koadratnorn kori.jenu itz proieooda jednog
radnika (ako je taj proizvod izraien ugovorenim brojem);
smanjenje tog pri.hoda, ako alasni.k ne radi., jednako ie razlomku di.ji. je brojni.k jedini.ca, a naehsni.k broj koji bi. posludi,o ea i,zradaoanje proi.etsoda.
Tako ie maksimum prihoda nekog nezaposlenog vlasnika
ili vlasnika koji radi za svoj radun izvan druStva, procijenjen
na 10 posto od jedne prosjedne proizvodnje od 1000 franaka,
biti 90 franaka. Ako, dakle, u Francuskoj postoji milijun
vlasnika koji jedno s drugim uZivaju i neproizvodno tro5e
1000 franaka prihoda, umjesto milijarde koju im plaiaju
svake godine, prema svim odredbama prava i najtodnijeg
proraduna, pripada im samo 90 milijuna.
/
To smanjenje plaianja od 910 milijuna koja uglavno6
pritiskuju radnidku klasu vei je ne5to; medutim, joS nismo
sveli radune, i radnik jo5 ne poznaje sva svoja prava.
Sto je smanjeno pravo na dobit besposlenog vlasnika koje
smo upravo sveli na pravednu mjeru? Priznavanje prava
zauzimanja. Ali kako je pravo zauzimanja jednako za sve,
svaki de dovjek biti vlasnik prema istoj pravnoj osnovici;
svaki dovjek ima pravo na jednak prihod koji je jednak
jednom dijelu njegova proizvoda. Ako je, dakle, pravo vlasniStva prisililo radnika da vlasniku plati rentu, vlasnika isto
pravo obavezuje da istu rentu plati radniku; a kako su njihova prava urarmoteZena, medu njima nema razlike.
Kornentar. Ako prema zakonu zakupnina za zernliu moile
biti samo dio pretpostavljenog vlasnikova proizvoda bez obzira na velidinu i vaZnost vlasnikova imanja, isto se dogada
i s velikim brojem odvojenih sitnih vlasnika: zato Sto ih
isti Eovjek ne moZe sve obradivati u isto vrijeme, premda
pojedinac moZe posebno obradivati svaku od njih.
Ukratko: pravo na dobit koje moZe postojati samo u
vrlo organidenom opsegu Sto je odreden zakonima proizvodnje poni5tava se pravom zauzimanja; dakle, bez prava na
dobit nema vlasniStva; dakle, vlasni5tvo nije moguie.
t25

eetvrta tvrdnja

ie uboiica
Kad bi se pravo na dobit moglo podrediti zakonima razuma i pravde, svelo bi se na od3tetu ili zahvalnost diji najuiSi,
iznos po pojedinom radniku ne bi nikada prelazio odredeni
dio onoga Sto je on sposoban proizvesti; upravo smo to dokazali. Ali za5to bi pravo na dobit, ne piaSimo se nazvati ga
njegovim imenom, pravo kradte, dopustilo da ga vodi razurn
s kojim nema ni5ta zajednidkog? Vlasnik nije zadovoljan
dobiti kakvu rnu nalaZu zdrav razum i priroda stvari: on je
naplaiuje deset, sto, tisuiu, milijun puta. Sflm bi iz stvari
izvukao samo vrijednost izraZenu velidinom 1, a zahtijeva
da mu dru5tvo koje uopie nije stvorio plaia ne viSe pravo
razmjerno njegovoj, vlasnikovoj proizvodnoj sposobnosti,
nego porez po osobi; on oporezuje svoju braiu prema njihovoj snazi, broju i marljivosti. Nekom se zernljoradniku
rodi sin: Doloro, kaZe vlasnik, to je dobit viSe. Kako se dogodila ta promjena zakupnine za zemlju u porez po glavi?
Kako na5i pravni strudnjaci i teolozi, ti tako lukavi doktori,
nisu suzbili to pro5irivanje prava na dobit?
Vlasnik koji je prema svojoj proizvodnoj sposobnosti
proradunao koliko je radnika potrebno da zaposjednu njegovo vlasniStvo podijeli ga na toliko dijelova i ka1e: Svatko
ie mi ptatiti dobit. Dakle, dovoljno mu je podijeliti svoje
vlasniStvo da bi viSestruko poveiao svoj prihod. Umjesto da
procijeni kamate koje mu pripadaju na njegov vlastiti rad,
on procjenjuje svoj kapital; a tom zamjenom isto vlasniStvo,
koje je u rukama gospodara moZe proizvesti samo vrijednost
jedan, tom gospodaru vrijedi deset, sto, tisuiu, milijun.
Prema tome on mora samo biti spreman da upisuje imena
radnika koji mu stiZu; njegova je zadada izdavanje dozvola
VlasniEtrso ni.je moguie eato Eto

i

priznanica.

Kako jo5 nije zadovoljan svojom sluZbom koja je tako

udolona, vlasnik uopde ne smatra da mora podnijeti manjak

koji proizlazi iz

njegova nerada: on ga prebacuje na proizod njega stalno zahtijeva istu naknadu. Kada se
jednom zakupnikovom obradom zemlja dovede do naiveiih
moguinosti proizvodnje, vlasnik je nikada ne smanjuje:
uopCe ga se ne tidu skupoia namirnica, nedostatak radne
snage, vremenske nepogode, pa ni sama smrtnost: za3to bi
vodada

126

i

on snosio negativne posliedice nepovoljnih vremenskih
uvjeta kada ne radi?
Tu podinje novi niz duda.
Say, koji svaki put kad napada porez izvanredno rasuduje, ali nikada neie da shvati kako vlasnik okrada zakup'
nika na isti nadin kao i poreznik, u svom drugom pismu
Malthusu kaZe:
lAko sakupljad poreza, njegovi naredbodavci itd. potroSe
jednu Sestinu proizvoda, oni time prisitrjavaju proizvodade
da se hrane, odijevaju, ukratko da Zive od pet Eestina onoga
se slaZemo, ali istodobno se kaZe da
Sto proizvedu.
- S tim
od pet Sestina onoga Sto je proizveo.
svatko moZe Zivjeti
I sim bih se s time sloZio, ako hoiete; ali bih sa svoje strane
upitao vjeruje li se da bi proizvoctad jednako dobro Zivio i
da se od njega umjesto jedne Sestine zahtijevaju dvije Sestine
ili treiina njegovih proizvoda? - Ne, ali bi ipak Zivio. i kada bi mu netko oteo
Onda bih upitao da ti bi jo3 Zivio
dvije treiine... zatim tri detvrtine? No primjeiujem da mi
se viSe niSta ne odgovara?a
Kada bi pokroviteli francuskih ekonomista bio manje
zastijepljen svojim predrasudama o vlasniStvu, vidio bi da
upravo takve posljedice ima zakupnina za zemliu.
Uzmimo neku Sestorodlanu seliadku obitelj: otac, majka
i detvoro djece Zive na selu od malog imetka koji obradluju.
Kad bi dobro radili, pretpostavljam, kako se kaZe, uspjeli
bi vezati kraj s krajem; po5to su osigurali stanovanje, ogri'
jev, odjeiu i hranu, ne bi se zaduilil| ali ne bi ni5ta ni u5tedjeli. Bila dobra ili loSa godina, oni Zive: ako je godina po'
voljna, otac pije malo viSe vina, kCeri si kupe po jednu
haljinu, sinovi Se5ir; jede se malo p5enice, katkad i mesa.
Tvrdim da ti ljudi tonu i propadaju.
Zato Sto prema treioj posljedici naSeg osnovnog nadela
sami sebi duguju kamate na kapital diji su vlasnici: ako tai
kapital procijenirno samo na 8000 franaka uz 2,5 posto kamata, to je 200 franaka kamata koje treba platiti svake go'
dine. Ako se, dakle, tih 200 franaka potro5i umjesto da se
unaprijed oduzmu od bruto-prihoda i stave rra Stednju kako
bi se ondje pretvorili u glavnicu, u aktivi domaiinstva po'
stoji godi5nji deficit od 200 franaka; tako su nakon detrdeset
godina ti dobri ijudi koji ni5ta ne sumnjaju pojeli svoj imetak i pali pod ste6aj.
Taj se rezultat dini Saljivirn, a to je tuZna stvarnost.
t27

Dolazi do regrutaciie... Sto je regrutacija? Vlasnidki postupak koji vlada iznenada provodi nad obiteljima, otimanje
tju&i i novca. Seljaci nikako ne vole pu3tati svoje sinove da
odu: mislim da u tome uopie nemaju krivo' TeSko da neki
dvadesetogodiSnji mu5karac dobiva boravkom u kasarnama;
ako se onOie ne pokvari, proklinje sam sebe' Prosudite
opienito o vojnidkom moralu po mrZnji koju ima pre1a
uniformi: Francuz u vojsci je nesretan ili loS podanik' Ne
bi trebalo biti tako, ali tako jest' Pitajte sto tisuia ljudi i
budite sigurni da me nijedan neie demantirati'
Da bi otkupio svoja dva regruta, naS seljak potro5i 4000
franaka koje posuduje uz kamate od 5 posto, to ie 20O franaka o kojima smo malo prije govorili. Ako je dotad obi!e]jska proizvodnja redovito uravnoteZena s potro5niofn bila
1200 iranaka, odnosno 200 franaka po osobi da bi se nanr.irila
ta kamata, iest radnika trebat ie proizvesti kao da ih je
sedam ili tro3iti samo kao da ih je pet. PotroSnja se ne moZe
ograniditi; kako ograniditi ono Bto je nuZno? ViSe se proiz'
v6sti ne moZe; ne moZe se ni bolje ni vi3e raditi' Da li ie
se pokuSati srednje rje5enje, tro5iti kao pet i pol ljudi, a
proizvesti kao Sest i pot? Uskoro bi se iskusilo da sa Zelucem
nema pogadanja; da je nemoguie iii ispod odredlene granice
u suzdrzi,vanju od iela i piia; da se vrlo malo moZe oduzeti
od stroge ,ruZde, a da se ne naruSi zdravlje; a Sto se tide
poveianja proizvodnje, neka dodte mraz, su3a, stodna po5ast,
i ru" zemljoradnikove nade uniStene. Ukratko, godi5nie
"uneie biti plaiene, kamate ie se nagomilati, mali ie
kamate
majur biti zapliienjen, a bivBi posjednik prognan'
Tako jedna obitelj koja je Zivjela sretno, sve dok nije
primijenila pravo vlasniBtva, pada u biiedu dim nastane poireba da ga primieniuje. Kako bi vlasni5tvo bilo zadovoljeno,
zahtijevalo bi da slobodan seljak ima dvostruku moguinost
da pioSiri imetak i rijedima ga udini plodnim. Ako posjeduje
,"rril;,r, dovjek u nioi nalazi sredstva za Zivoti ako Zeli imati
pravo vlasnika, ona mu vi5e niie dovoljna. BuduCi da ne
moZe proizvesti ono Sto potroSi, plodovi koje skupi svojim
radom nagrada su za njegov trud; za orudte nema niSta'
PoSto se vlasnik povude iz druStvene proizvodnje radi
iskoriStavanja radnika novim postupkom, zakupnik zemlje
je u takvom poloZaiu da mora platiti ono Sto ne moZe pro'
izvesti.
Vratimo se sada na5oj prvoj pretpostavci.
t28

Devetsto radnika, sigurni da su proizveli onoliko koliko
zakupnine

i prije, vrlo su iznenadeni kada su nakon namire

za zemlju za desetinu siromaSniji nego prethodne godine.
Naime, kako je tu desetinu bio proizveo vlasnik koji je radio, koji je tada sudjelovao u proizvodnji i javnim obavezama, sada ta ista desetina nije proizvedena, a plaiena je;
ona se, dakle, mora naii u smanjenoj potroSnji proizvodada.
Da bi popunio taj neshvatljivi manjak, radnik uzima zajam
s punim uvjerenjem da ie ga vratiti, sa sigurno5Cu koja se
iduie godine svodi na novu pozajmicu uveianu za kamate od
prvog zajma. Od koga posucluje? Od vlasnika. Vlasnik daje
radniku na zajam ono Sto je od njega previ5e primio. I taj
vi5ak primanja koji bi morao vratiti ponovno mu koristi u
obliku pozajmice uz kamate. Tako se dugovi beskonadno
poveiavaju; vlasnik se umori od stalnog davanja predujma
proizvodladu koji nikada ne vraia, a ovaj, stalno potkradan,
uvijek uzima na zajam ono Sto mu kradu i na kraju padne
pod stedaj zbog svih dobara koja su mu uzeli.
Pretpostavimo da tada vlasnik kojernu je zakupnik zemlje
potreban kako bi mogao uZivati prihode koje mu ovaj daje,
oslob,adla zakupnika duga: izgleda da je udinio veliko dobrodinstvo zbog kojeg ie ga gospodin Zupnik preporuditi u svojoj propovijedi; dok si siromaSni zakupnik, zbunjen zbog
te neiscrpne samilosti kojeg katekizam udi da moli za svoje
dobrodinitelje, obeiava da ie udvostruditi hrabrost i odricanja kako bi se oduZio tako dasnome gazdi.
Ovoga puta on se nastoji zaStiti; podiZe cijenu i,itarica.
Zanatlija udini isto sa svojim proizvodima; dogada se reakcija, i nakon nekoliko oscilacija zakupnina za zemlju koju
je seljak mislio prebaciti na obrtnika gotovo je uravnoteZena.
Tako dobro da je jo5 siroma5niji, ali malo manje nego prije
dok sam sebi destita na uspjehu. Jer, poskupljenje je opie,
pa je pogoden i vlasnik, tako da su radnici siroma5niji samo
za devet stotinki umjesto da budu siromaSniji za jedmt
desetinu. No to je uvijek dug zbog kojeg ie trebati uzimati
zajam i plaiati kamate, Stedjeti i postiti. Postiti zbog devet
stotinki koje ne bi trebalo platiti, a koje se plaia; postiti
zbog amortizacije dugova; postiti zbog kamata na dugove ako
ljetina podbaci, post ie iii do iznemoglosti. Kaie se: treba
vi5e raditi. No, najprije, pretjerani rad ubija isto kao i post.
Sto ie se dogoditi ako se oni spoje?
ai\e rad,iti; pri- UTreba
vidno to znadi da treba oiSe proieaesti..
kakvim se uvjetima
proizvodi? Kombiniranim djelovanjem rada, kapitala i zemI

Sto je viasnistvo?

129

lji5ta. Sto se ti6e rada, zakupnik zemlje se obavezuje da ie
kada- bi
*aiti; a1i kapital se forrnira samo Stednjom: dakle,
;;fip"ik *o'guo ne3to skupiti, namirio bi svoje zadugove-i-eNaj'
zad, pretpostavimo da mu kapital ne rnanjka:
1tq
1nu
p""iiziiilrda zemlji5te koje obraduje stalno ostaje jednako
veliko? Upravo zemlji5te treba poveiati'
Zar 6e se, naizad', reii da tretra racliti bolje i plodonosn-ije?
Ali zakupnina za zemlju je proradunata prema prosjednoi
proizvodirji koja se ne moZe poveiati: kad bi bilo drugadije'
'vlasniA
ni povLOao zakupninu. Zar krupni zemljoposjednici

nisu tako pbstupno poveiavali svoje ugovore o zakupu' uspo-'
redo s po-rrto* koju su stekli o tome Sto' zbog poveianja
stanovniStva i razvoja industrije drustvo moze izvuli iz njihovih imanja? Vlasnik ostaje izvan druStvene akcije: ali poput strvinaia, odiju uprtih u svoj plijen, spreman je da se
ustremi na njega i ProZdere ga.
einjenice koje smo razmotrili o druStvu sastavljenom od
tisuiu ljudi reproduciraju se na veliko u svakom narodu i
u cijelom dovjedanstvu, ali s beskrajnim varijacijama i vi5estrukim obiljeZjima Sto ne namjeravam opisivati'
Ukratko, po3to je radnika opljadkalo lihvarskim pozaimicama, vlasni5tvo ga polagano ubija iscrpljivanjem; a vlasniStvo niie niSta nez btirnanja i ubijanja; s otimanjem i
ubijanjem ono uskoro propada jer nema potpore: dakle ono
nije moguie.
Peta tvrdnja
Vtasnilttso niie mogude ier se niime uni'Etaaa druituo
Magarac se sru3i kada je prenatovaren; dovjek stalno ide
napri;fa. Ta neuniBtiva hrabrost koju vlasnik dobro poznaje
temelj je njegove nade u Spekulacije' Slolcodan radnik pro'
izvodi ione- u vrijectrnosti izrai,enoi sa 10; za mene ie pro'
izvesti 12, misli vlasnik.

Nairne, prije nego se sloZi s konfiskacijom svoje njive
smo povijest
i kaie znoiom odinskom krovu, seljak, dijuuzitna
u zakup
ispripovijed'at, poduzima odajnidki napor:
polovica
kako
a
viSe,
ie
treiinu
ie
novi zemt;iSta. Posijat
iog rorog proizvoda-za njega, ubrat ce Sestinu povrh toga i
pdtit ee ivbj godisnii zakup. Koliko muke! Da bi svoju proizvodnju poveeao zalednu Sestinu, zemljoradnik mora raditi

viSe ne za jednu, nego za dvije Sestine. I uz tu cijenu Zanje
i plaia zakupninu koju ne duguje pred Bogom.
Ono Sto dini zakupnik pokuSava i obrtnik: zakupnik poveiava povrSinu svojih oranica i oduzima zemlju svojim susjedima; obrtnik pojeftinjuje svoju robu, trudi se da prigrabi
proizvodnju i prodaju i da uni5ti svoje konkurente. Da bi
zadovoljio vlasni5tvo, radnik ponajprije mora proizvoditi
iznad svojih potreba, zatim mora proizvoditi preko svojih
snaga; jer, iseljavanjem radnika koji su postali vlasnici prvo
je uvijek posljedica drugoga. No da bi mogao proizvoditi

preko svojih snaga i potreba, treba se dodepati tude proizvodnje, pa prema tome sman.jiti broj proizvodada: poSto je
prouzrokovao smanjenje proizvodnje time Sto se izdvojio,
vlasnik tu proizvodnju jo5 vi5e smanjuje time Sto huSka na
zelenaSko zgrtanje rada. Idemo radunati.
Buduii da manjak koji radnik osjeti po5to plati godiSnju
zakupninu, kako smo ustanovili, iznosi jednu desetinu, ta ie
kolidina biti kolidina za koju on nastoji poveiati svoju proizvodnju. Zbog toga ne vidi drugog nadina nego da poveia
opseg svog posla: a upravo tako i udini. Nezadovoljstvo vlasnika koji nisu mogli u cijelosti naplatiti zakupninu za zemlju, povoljne ponude i obeianja koja im daju drugi zakupnici zemlje, za koje vlasnici smatraju da su briZljiviji, marljiviji i sigurnij,i, tajna spletkarenja i intrige, sve to odreduje
kretanje u podjeli poslova i odstranjivanju stanovitog broja
proizvodada. Od njih devetsto devedeset ie biti izbadeno da
bi se proizvodnja ostalih poveiala za jednu desetinu. Ali,
hoie li se time poveiati ukupan proizvod? Ni najmanje: bit
ie 810 radnika koji proizvode kao 900 radnika dok bi morali
proizvoditi kao da ih je 1000. Dakle, buduii da je zakupnina
za zemlju ustanovljena razmjerno zemljiSnom kapitalu, a
ne razmjerno radu, i kako se ona ne smanjuje, dugovi se
nastavljaju kao i prije rz veie napore. Tu, dakle, imamo
dru5tvo koje se desetkuje, pa opet desetkuje: ono bi pot'
puno nestalo kada stedaji, bankroti, politidke i ekonomske
katastrofe ne bi povremeno ponovno uspostavljali ravnoteZu
i odvraiali pozornost od istinskih uzroka opie tjeskobe.
Nakon zelenaSkog zgrtanja kapitala i zemlji5ta dolaze
ekonomski postupci dija je posljedica opet da se stanoviti
broj radnika iskljudi iz proizvodnje. Kako zakupnika zemlje
i poduzetnika posvuda prati plaianje kamata, oni, svaki sa
svoje strane kaZu: kada bi manje platio radnu snagu, imao
bih od dega platiti zakupninu na zemlju i kamate. Zatim, ti
131

130

divljenja vrijedni pronalasci koji su namijenjeni tome da se
rad udini dostupnijim i brZim postaju isto tako paklene
maSine Sto ubijaju na tisuie radnika.
rPrije nekoliko godina grofica Strafford je protjeraia
15.000 osoba sa svojih zemljiSnih posjeda koje su oni kao zakupnici udinili unosnima. Taj privatni administrativni din
ponovio je 1820. godine jedan drugi Skotski posjednik, sa
600 zakupnidkih obitelji.n (Tissot, O samouboistuu i. Ttobuni,
Du Suici.de et de la RdaoZte)

Autor koga navodim, a napisao je uvjerljive stranice o
duhu pobune koji potresa moderna druStva, ne kaZe bi li
osudio pobunu tih prognanika. Sto se mene tide, glasno izjavljujem da bi ona u mojim odima bilo prvo i najsvetije
pravo i duZnost; a sve Sto danas Ze1im jest da se moje uvjerenje duje.
DruStvo se uni5tava: 1. zbog povremenog nasilnog protierivanja radnika; to smo upravo vidjeli i joS iemo vidieti;
2. zbog toga Bto vlasni5tvo radniku ttzima dio potroSnje. Ta
dva nadina samoubojstva su najprije istodobna; no ubrzo
prvi od drugoga dobiva nov poticaj, jer se tihvarstvu pri'
kljuduje glad da bi rad postao ujedno potrebniji i rjedi.
Da bi neki industrijski pothvat bio uspjeSan, prema nadelima trgovine i politidke ekonomije njegov proizvod treba
biti jednak: 1. kamatama glavnice; 2. odrilavanju te glavnice;
3. iznosu nadnica svih radnika i poduzetnika; osim toga da
se ostvari bilo kakva dobit, koliko je to rnoguie.
eudimo se poreznom i grabeZljivom geniju vlasni5tva:
koliko god puta dobit poprimila drugadije nazive, toliko puta
vlasnik zahtijeva da je primi: 1. u obliku kamata; 2. u obliku
profita. Jer, kaZe on, kamate na glavnicu sastavni su dio predujmova i proizvodnje. Ako se u neku manufakturu uloZilo
100.000 franaka i nakon odbitka troSkova ubere se 5.000 franaka godi5nje, nema dobiti, ima samo kamata na glavnicu.
A vtasnik nije dovjek koji bi radio ni za Sto: slidan lavu iz
basne, on naplaiuje svaku od svojih pravnih osnovica, pa
po5to se on namirio, za dionidare ne ostaje niSta.
Ego primam tollo, nominor quia leo:
Secundam quia sum fortis tribuetis mihi:
Tum quia plus valeo, me sequetur tertia:
Malo adficietur, si quis quartam tetigerit.
132

Ne poznajem ni5ta ljepSe od te basne.
Poslodavac sam, uzimam prvi dio:
Radnik sam, uzimam drugi:
Kapitalist sam, uzimam treii:
Vlasnik sam, uzimam sve.

U detiri stiha Fedra je rezimirao sve oblike vlasni5tva.
Kailem da te kamate, pa prema tome i taj profit, nisu
moguii.
Sto su radnici u odnosu na druge radnike? Razliditi dlanovi jednog velikog industrijskog druStva koji su, svaki poselono, zadui,eni za jedan odredeni dio opie proizvodnje,
prema nadelu podjele rada i funkcije. Najprije pretpostavimo da se to dru3tvo svede na tri pojedinca: tzgaiivada
stoke, koZara i postolara. Dru5tvena proizvodnja sastoji se u
pravljenju obuie. Kada bih upitao koliki treba biti dio svakog proizvoctada u dru5tvenom ra{u, prvi bi mi Skolarac koji
naide odgovorio prema trgovadk6m i dru3tvenom pravilu i
pravilu udruZenja da je taj dio treiina proizvoda. Ali tu nije
rijed o tome da treba uravnoteZiti prava radnika koji su
sporazumno udruZeni: treba dokazati da su na5a tri obrtni'
ka prisiljena djelovati kao da jesu udruZeni na taj nadin; da
ih, milom ili silom, udruZuje sila stvari i matematidka nuZnost.
Da bi se napravile cipele, nuZne su tri operacije: uzgoj
stoke, priprema koZe, krojenje i Sivanje. Ako se vrijednost
koZe kada izlazi iz uzgajivadeve staje mo1e izraziti velidinom
1, kada izlazi iz koZareve jame za Stavljenje ona vrijedi 2, a
3 kada izade iz postolareve radionice. Svaki ie radnik proizveo jedan stupanj korisnosti; zbrajanjem svih stupnjeva proizvedene korisnosti dobije se vrijednost stvari. Da se dobije
bito kakva kolidina te stvari, svaki proizvodad mora najprije
platiti svoj vlastiti rad, a zatim rad drugih proizvodada. Tako
ie za zadanu vrijednost 10 koZe u cipelama zakupnik zemlje
dati vrijednost 30 u sirovoj koLi, a koZar vrijednost 20 u
u5tavljenoj koZi. Jer vrijednost 10 koZe u cipelama jednaka
je vrijednosti 30 u sirovoj koZi zbog dviju sukcesivnih operacija koje su obavljene, kao Sto je i vrijednost 20 uStavljene
koZe jednaka vrijednosti 30 sirove koZe zbog rada koZara. Ali
ako postoiar zahtijeva vrijednost izrailenu brojern 33 od
prvoga, a 22 od drugoga za vrijednost svoje robe izraZene
velidinom 10, razmjena se neie obaviti; to bi znadilo da bi

seljak zakupnik i koZar, poSto su rad postolara platili vriiednost 10, morali za 11 otkupiti ono Sto su oni sami dall za
vrijednost 10; a to nije moguie.
No to se ipak dogada kad god neki poduzetnik ostvari
krilo kakvu dobit, zvala se ona renta, zakupnina za zetnlirt,
kamate ili profit. Ako obuiar posudi novac uz kamate da bi
nabavio alat za svoj obrt, kupio prve kolidine koZe i neko
vrijeme Zivio prije nego mu se glavnica vrati, u maloj zaiednici o kojoj govorimo, jasno je da ie biti prisiljen ostvariti
dobit na koZaru i zakupniku zemlje kako bi mogao platiti
kamate na taj novac; ali kako ta dobit nije moguia bez prijevare, kamate ie ponovno pasti na nesretnog postolara i
same ie ga uni5titi.
Za primjer sam uzeo zamiSljeni sludaj koji u prirodi nije
tako jednostavan. Ne postoji ljudsko dru5tvo koje je svedeno
na tri funkcije. I najmanje civilizirano dru5tvo vei pretpostavlja mnogo vrsta proizvodnje; danas se broj proizvodnih
djelatnosti ( pod proizvodnom djelatnosti razumijevam svaku
korisnu djelatnost) penje na vi5e od tisuiu. No kakav god
bio broj izvrSitelja tih djetatnosti, ekonomski zakon ostaje
isti: da proizuodai moEe Eitsjeti., njegorsa plaia mora otkupiti
njegoa proieood.
Ekonomisti ne mogu ignorirati taj osnovni princip svoje
toboZnje znanosti; za5to dakle tvrdoglavo podrZavaju vlas'
niStvo i nejednakost plaia, i zakonitost lihvarstva, i srnatraju da je ostvarivanje dobiti po5teno, odnosno sve stvari koje
proturjede ekonomskom zakonu i onernoguiavaju nagodbe?
Neki poduzetnik kupi za 100.000 franaka sirovine; plati 50.000
franaka za nadnice i radnu snagu, a zatim hoie da iz proizvoda izvude 200.000 franaka, odnosno ostvariti dobit i na sirovinama i na svojim radnicima; ali ako dobavljadi sirovina i
radnici sa svojim ukupnim plaiama ne mogu otkupiti ono
Sto su proizveli za poduzetnika, kako mogu Zivjeti? Odmah
iu pro5iriti svoje pitanje; ovdje poiedinosti postaju nuZne.
Ako radnik za svoj rad dobije prosjedno tri franka na
dan da bi burZuj koji ga zapo5ljava neSto zaradio povrh njegovih vlastitih primanja, mora iz dana rada svog radnika
izvttii vi5e od tri franka time Sto ga preprodaie u obliku
robe. Radnik, dakle, ne moZe otkupiti ono Sto proizvodi za
radun svog gazde. Tako je sa svim strukovnim udruZenjima
bez izuzetka: krojadima, SeBirdZijama, umjetnidkim stolarima, kovadima, koLarima, zidarima, draguljarima, tiskarima,
134

trgovadkim pomoinicima, itd., itd. sve do zemljoradnika i
vinogradara. Nitko od njih ne moZe otkupiti svoj proizvod
zato Sto bi, proizvodedi za svog gazdu koji izvladi dobit u
jednom ili drugom obliku, morali svoj vlastiti rad platiti
skuplje nego Sto im se za njega daje.
U Francuskoj 20 milijuna radnika razmjeStenih u svim
granama znanosti, umjetnosti i industrije proizvodi sve stvari
koje su korisne za ljudski Zivot; pretpostavimo da zbroj njihovih nadnica svake godine iznosi 20 miliiardi; ali zbog prava
vtasniStva i mnoStva naknada, odSteta, desetina, kamata, pro'
vizijaza posao, profita, zakupnina zazemlju, stanarina, rente,
dobiti svih vrsta i boja vlasnici i gazde su procijenili proizvode na 25 milijardi: Sto to znadT? Da radnici koji su prisilje'
ni otkupljivati te iste proizvode da bi Zivjeli, moraju platiti
vrijednost pet za ono Sto su oni proizveli za detiri, ili od
svakih pet dana jedan dan postiti.
Ako u Francuskoj postoji i jedan ekonomist sposoban da
dokaZe kako je taj radun pogreSan, pozivam ga da se predstavi i obavezujem se da opozovem sve ong Sto pogreSno i
"-/
zlobno kaZem protiv vlasni5tva.
Pogledajmo sada posljedice te zarade.
Kad bi u svim zanimanjima radnikova plaia bila ista,
manjak koji je prouzrokovao vlasnikov predujam svugdje bi
se osjetio jednako: ali i uzrok bi nevolje bio tako odit da bi
se vei dugo primjeiivao i suzbijao. Ali kako izmedu plaia,
od distada ulica do ministra, vlada ista nejednakost kao i izmedu imanja, pljadha se odbija od jadih prema slabijima.
Tako radnik trpi to veiu oskudicu Sto je niZe na druStvenoj
ljestvici, a najniZu klasu ostali doslovce ogoljuju i Zivu proZdiru.
Radnidko mno5tvo ne moZe kupiti ni tkanine koje tka, ni
namje5taj koji izgraduje, ni kovine koju kuje, ni dragulje
koje brusi, ni bakroreze koje urezuje; ne moZe pribaviti ni
pSenicu koju sije, ni vino koje dobiva uzgojem vinograda, ni
meso Zivotinja koje uzgaja; radnicima nije dopu5teno stanovati u kuiama koje su sagradili, oni ne smiju prisustvovati
priredbama koje za nekoga plaiaju, ni uZivati odmor koji
njihovo tijelo zahtijeva: a za5to? Zato Sto bi, da u svemu
tome uZivaju, to trebalo kupiti uz cijenu ko3tanja, a pravo
na dobit to ne dopu5ta. Na natpisima tih raskoSnih trgovina
kojima se njegova bijeda divi radnik dita krupnim slovima
napisano: To ie tuoie djelo, a neieE ga dobi.ti.: Sic aos non
t:obi.s!
135

Svaki poslodavac u tvornici koja zapo5ljava 1.000 radnika
i koji na svakome od niih dnevno zaraduje po jedan novdii
dovjek je Sto priprema nesreiu 1.000 radnika; svaki onaj tko
izvladi korist sklopio je pogodbu s gladi. Ali narod nema ni

taj posao uz Eiju ga pomoi druStvo izgladnjuje. A za5to?
Zato Sto nedostatnost plade prisiljava radnike na preveliko
zgrtanje poslova i Sto se, prije nego Sto ih glad desetkuje,
oni medusobno desetkuju konkurencijom. Nemojmo se
unnoriti u otkrivanju te istine.
Ako radnidka plaia ne moZe otkupiti svoj proizvod, znadi
da proizvod nije nadinjen za proizvoclada. A kome je on namijenjen?
Bogatom potro3adu, odnosno samo jednom dijelu druStva'
Ali kada cijelo druStvo radi, ono proizvodi za cijelo dru5tvo;
ako, dakle, samo jedan dio dru5tva tro5i, znadi da se priie ili
poslije jedan dio dru5tva odmara. A odmarati se znadi propadati, i za radnika i za vtasnika.Iztoga nikada neieteizaii.
NajtuZniji je prizor koji se moZe zamisliti vidjeti proizvodade kako se upinju i bore protiv te matematidke nuZnosti,
protiv te snage brojeva koje im njihove brige ne dopu5taiu
sagledati.

Ako 100.000 tiskarskih radnika mole zadovoljiti knjiZevnu
potro5nju 34 milijuna ljudi, a cijena knjiga je dostupna tek
treiini potro5ada, odito je da ie tih 100.000 radnika proizvesti
tri puta toliko koliko knjiZari mogu prodati. Da proizvodnja
tiskarskih radnika nikada ne premaSi potrebe potroSnje, oni
moraju ili svi raditi samo svaki treii dan, ili samo treiina
od njih mora raditi naizmjenidno svakog tjedna, svakog mje'
seca ili svakog tromjesedja; odnosno dvije treiine svog Zivota ne bi trebali Zivjeti. Ali industrija pod utjecajem vlasnika ne postupa tako pravilno: njezina je bit da proizvodi
mnogo za malo vremena, jer Sto je masa proizvoda veia, a
njihova izrada brla, to se vi5e smanjuje proizvodna cijena
svakog primjerka. Na najman ji znak da su iscrpljene zalihe
robe iz skladiSta radionice se popunjavaju, svi se bacaju na
posao; tada je trgovina u procvatu, a oni koji upravljaju i
oni kojima se upravlja dive se sami sebi. No Sto se djelatnost vi5e razvija, vi5e se priprema na praznidenje; Sto se viSe
smije, viSe ie se plakati. U vlasnidkom poretku cvijeie industrije sluZi samo za pletenje pogrebnih vijenaca: radnih koji
radi kopa svoj grob.
Kada je radionica obustavila rad, kamate na kapital dospijevaju: dakle gazda proizvodnje prirodno nastoji odrlati
136

svoju proizvodnju, a sniziti tro3kove. Tada dolazi do sniZenja
plaia, do uvodenja strojeva, do poplave diece i Zena u mu5kim zanimanjima, do obaranja vrijednosti radne snage i do
loSe izrad.e. Opet se proizvodi zato Sto sniZavanje proizvodnih
tro5kova dopuSta da se zaduZenost poveia; ali ne proizvodi
se dugo zato Sto proizvodna snaga vi5e nego ikada nastoji
prema5iti potro3nju, jer se neznatna proizvodna cijena temelji na kolidini i brzini proizvodnje. A posliedice nadela
vlasniStva postaiu uZasne upravo kada se proizvodnja zaustavlja pred radnicima dija je nadnica jedva dovoljna za
jednodnevno osiguranje sredstava za ilivot: kod njih uopie
nema Stednje, uSteda, nikakvog malog skupljenog kapitala
koji bi dopu5tao da se proZivi i dan viSe. Danas se radionice
zatvaraju; sutra je na gradskom trgu glad; prekosutra smrt
u bolnici ili obrok u zatvoru.
Te stra5ne prilike oteZavaju nove nesreie. Zbog prevelike
kolidine roba i krainieg sniZenja cijena poslodavac ubrzo ne
moZe namiriti kamate kapitala kojim se koristi; tada se pre'
pla5erri dionidari Zure da povuku syoj ulog, proizvodnja se
obustavlja, posao se zaustavlia. Zfim se neki dude Sto kapital bjeZi iz trgovine i Zuri u F3:urzlu; a jednog sam dana sluSao gospodina Blanquija kako se s gordinom ilali na neznanje
i nerazumnost kapitalista. Razlog tog kretanja kapitala vrlo
je jednostavan; ali upravo ga zbog toga ekonomist nije mogao zamijetiti, ili ga, bolje redeno, nije smio reii: cijeli ie
razlog u konkurenciji.. .
Konkurencijom ne zovem samo suparni5tvo dviju istovrsnih industrija nego i opie i istovremeno nastojanje svih
industrija da jedna drugu nadmaSe. To je nastojanje danas
toliko da cijena robe jedva moZe pokriti troSkove proizvodnje i prodaje; buduii da su nadnice svih radnika bile unaprijed predujrnljetle, za kapitaliste ne ostaje vi5e niSta, dak

ni kamate.
Dakle, prvi su razlog trgovadke i industrijske stagnacije

kamata na glarrnicu, kamate koje ie ditav stari vijek nastojao
Zigosati pod nazivom lihrsarshso, kada sluZe za plaianje cijene novca, ali koje se nikad nije usudio osuditi pod nazivom

stanarine, zakupnine za zemlju ili dobiti: kao da je vrsta
posuilenih stvari ikada mogla pozakoniti cijenu posudbe, tj.
kraclu.

Kolika je bila naknada za zemlju koju je primao kapitalist toliko ie deste i oStre biti trgovadke krize: buduci da ie
prva odredena, uvijek se mogu odrediti dvije druge, i obrnu13?

to. Ilodete li upoznati regulatora dru5tva? Informirajte se o
masi aktivnih kapitala, odnosno onih koji donose karnate i
o zakonskoj stopi tih kamata. Tok dogadaja bit ie tek niz
slomova diji ie broj i meteil biti razmjerni djelovanju kapitala.
Godine 1839. samo su u Parizu bila 1.064 stedaja; tai se
ornjer zadrZao do prvih mjeseci 1840. godine, a u trenutku
kada piSem ove retke, dini se da kriza nije prevladana. Osim
toga tvrdi se da je likvidirano mnogo viSe poduzeia nego Sto
je objavljeno stedaja. Neka se prema toi kataklizmi procijeni
o usisnoj snazi morske pijavice.
Desetkovanje dru5tva das je neosjetno i trajno, a das povremeno i naglo: to ovisi o razliditirn nadinima djelovanja
vlasni5tva. U zemlji u kojoj su imanja i industrija usitnjeni
jer se prava i zahtjevi svih rnedusobno urarmoteZuju, moi
Birenja se uzajamno uni5tava: vlasniStvo u njima zapravo ne
postoji jer se pravo na dobit jedva provodi. Zivotna sigurnost radnika gotovo je jednaka kao da medu njima postoji
apsolutna jednakost; liEeni su svih prednosti jednog slobodnog i potpunog udruZivanja, a1i barem nije ugroZena njihova
egzistencija. Osim nekoliko rijetkih Zrtava prava vlasni5tva,
diji osnovni uzrok nesreie nitko ne primjeiuje, dru5tvo se
dini mirnim u okrilju te vrste jednakosti: ali, budite oprezni,
ono je uravnoteZeno na oBtrici rnada. Pri najmanjem udarcu
ono ie pasti i bit ie smrtno pogodeno.
Obidno se vrtlog vlasniStva lokalizira: s jedne se strane
zakupnina za zemlju zadrilava u stalnom iznosu, a s druge se
strane, kao posljedica konkurencije i prevelikog obilja proizvodnje, cijena industrijske robe ne poveiava; tako poloZaj
seljaka ostaje isti i ovisi uglavnom jo5 samo o povoljnim vremenskim uvjetima. Znadi da je upravo industrija glami nosilac propadanja druBtva. Zato dolaz| kako obidno kaierno,
do trgouaikih kri,ea, a ne do poljopriarednih kri.za; dok se
zakupnik zemlje polagano uni5tava pravom na dobit, industrijski je radnik uni5ten u jednom potezu; otuda nezaposle"
nost u tvornicama, razaranje bogatstva, blokada radnidke
klase diji se jedan dio redovito gasi na velikim putovirna, u
bolnicama, zatvorima i na robiji.
Da rezimiramo tu tvrdnju:
Vlasni5tvo radniku prodaje proizvod skuplje nego Sto mu
ga plaia; dakle ono nije moguie.
138

Dodatak petoi tardnii

I. Neki reformatori, pa dak i veiina publicista koji ne
pripadaju nijednoj Skoli, ati se brinu o pobolj5anju sudbine
naibrojnije i najsiromaSnije klase, danas mnogo nade polaZu
u bolju organizaciju rada. Osobito nam Fourierovi udenici ne
prestaju vikati: u fatansteriie!, a istodobno bjesne protiv
gluposti i kornidnosti drugih sekta. U tome su pola tuceta
neusporedivih genija koji su pogodili da ie pet plus ietiri'
d,ersei, ad.uzmi.te dua, ostaie d.eaet i koji pladu nad zaslijeplje'
nosti Francuske koja odbija da povjeruje u tu nevjerojatnu
aritrnetiku.z
Naime, furijeristi se s jedne strane najavljuju kao duvari

vlasni5tva, prava na dobit, koje su ovako formulirali: Soo'
kome prema niegoau irnetku, rad.u i, daroaitosti'; s druge
strane oni hoie da radnici uspiiu uZivati sva dru5tvena
dobra, drugim rijedirna da potpuno uilivaju svoj vlastiti proizvod. Zar zapravo nisu rekli tom radniku: Radi, dobit ieS
tri franka dnevno. Ziviet ie5 od 55 novdiia, ostatak ieS dati
vlasniku i potro5it ie3 tri franka?
Ako ta besjeda ne saZima naitodniie sistem Charlesa Fouriera, svojom iu krvlju potpisati sve falansterijske ludosti'
eemu sluZi reforma industrije i polioprivrede, jednom
rijedju demu sluZi rad ako se odrZava vlasni5tvo i ako nika'
ai nL moZe pokriti potroSnju? Ako se ne ukine vlasni5tvo'
organizacija iada samo je ioS jedno razodaranje vi5e' Kada
smat'
biie proizvoclnja dak i udetverostrudila, Sto najzad ne proiz'
,urr, ,ie*oguiim, bio bi to uzaludan trud: ako se viSak
voda ne potroSi, nema nikakve vrijednosti, a vlasnik ga od'
bija radi kamata; ako se potroSi, sve se neprilike vlasni3tva
porro"to pojavliuiu. Treba priznati da je teorija strasnih
je
irivtadnosti ovdje pogriieSila i da je Fourier time Sto htio
go'
god
o
tome
on
Sto
strast,
z1u
vlasniStva,
uskladiti strast
vorio, bacio gredu u kotade svojih kola.
Apsurdnost falansterijske ekonomike tako je gruba da
mnogi ljudi sumnjide Fouriera kako je bio prikriveni protivs Kada

je Fourier trebao pomnoZiti neki cijeli broj s

raztromkom,

kaZu da nijL nikad propuBtao da nade mnogo veii umnoZak od mnoZenika. T vidio :e da bi u harmoniji Ziva pre3la u I(ruto stanje na
temperaturi iznad nule; time kao da je rekao ca tli harmonidari nadinili
go*Ci t"O. Pitao sam jednog vrlo cluhovitog prista5u faiansterija Sto

itisti o toj fizici. Ne ziam, odgovorio
nije vjerovao u stvarnu prisutnost.

fi
I

il

s

Je,

ali aieruiem. Tsti taj

dovjek

139

nik vlasniStva, usprkos svim njegovim klanjanjima vlasnicima. To se mi5ljenje moZe potkrijepiti prividno istinitim razlozLma, pa ipak se ne bih sloZio s njim. Udio Sarlatanskog
kod tog bi dovjeka bio prevelik, a zdravog razuma premalen.
Radije vjerujem u Fourierovo neznanje, koje je uostalom
dokazano, nego u njegovu dvolidnost. Sto se tide njegovih
prista5a prije nego Sto se formulira bilo kakvo miSljenje o
njima, nuZno je da oni jedanput napokon kategoridki i bez

svjesnog uzdtZavanja izjave namjeravaju li ili ne namjeravaju saduvati vlasni5tvo i Sto znadi njihova glasovita deviza:
Svakome prema njegovu kapitalu, radu i darovitosti.
If. No, neki napola obradeni vlasnik napomenut ie: zat ne
bi bilo mogude da se proizvodi podijele razmjerno sposobnostima kada bi se ukinule banke, rente, zakupnine za zemlju,
najamnine, sva lihvarstva, ukratko, vlasni5tvo? To je bilo
Saint-Simonovo i Fourierovo miSljenje, to je zavjet ljudske
savjesti, a nitko se pristojan ne bi usudio dati ministru da
Zivi poput seljaka.
Ah! Mida, kako su ti duge uSi! Nikada neieS shvatiti da
su vede plaie i pravo na dobit jedno te isto! Naravno, najveCa greSka Saint-Simona, Fouriera i njegovih ovaca nije
bila u tome Sto su Zeljeli spojiti, jedan nejednakost i zajednicu, a drugi nejednakost i vlasniStvo: ali ti, dovjede od raduna i ekonomije, dovjede koji znaB naparnet svoje logari.tmi|ke tablice, kako se ti moZe3 tako grdno prevariti? Zar se
viSe ne sjeiaS da sa stajaliSta politidke ekonomije proizvod
jednog dovjeka, bez obzira na njegove individualne sposobnosti, uvijek vrijedi samo kao rad jednog dovjeka, i da rad
jednog dovjeka takoder vrijedi samo onoliko kolika je potroSnja jednog dovjeka? PodsjeiaS me na onog velikog tvorca ustav6, onog jadnog Pinheiro-Ferreiru devetnaestog stoljeCa koji je, poSto je neki narod podijelio na dvanaest klasa
gradana ili dvanaest stupnjeva, kako hoiete, jednima dodjeljivao 100.000 franaka plade, drugima 80.000, zatim 25.000,
15.000, 10.000 itd., sve do 1.500 i 1.000 franaka, minimum pri
manja jednog gradanina. Pinheiro je volio odlikovanja i nije
ni drZavu zamiSljao bez visokih dostojanstvenika, ni vojsku
bez bubnjarskih voda; a kako je volio, ili je vjerovao da voli,
i slobodu, jednakost i bratstvo, od dobara i zala naSega starog dru5tva nadinio je eklekticizam od kojega je sastavljao
ustav. Divni Pinheiro! Sloboda do pasivne pokornosti, bratstvo do istovjetnosti govora, jednakost do porote i giljotine,
140

takav je bio njegov ideal republike. Nepriznati genlJ kojega
ovo stoljeie nije bilo dostojno, a potomstvo Ce ga osvotlti.
PosluSaj, vlasnide! Nejednakost sposobnosti zapravo postoji; u pravu uopie nije dopuStena, nikako se ne uzim& u
obzir i ne pretpostavlja se. Za iedno stoljeie i 30 milijuna
ljudi dovoljan je jedan Newton; psihologija se divi rijetkosti
tako krasnog uma, a zakonodavac vidi samo rijetkost posla.
A rijetkost posla ne stvara privilegij u korist onoga tko ga
obavlja i to iz viSe razloga koji su svi jednako nepobitni.
1. Stvoritelj nikako nije rijetko stvarao geniie zato da
druStvo padne na koljena pred dovjeka koji ima izrazite sposobnosti, nego kao sredstvo providnosti da se svaki posao
izvrSi na najveiu korist svih.
2. Nadarenost je mnogo vi5e tvorevina dru3tva nego dar
prirode; to je nagomilani kapital i onaj tko ga prima samo
je njegov pohranitelj. Bez dru5tva, bez odgoja koje ono daje
i bez njegove moine pomoii i najljepSi bi prirodni dar, i u
samom rodu koji ga treba proslavit( ostao ispod najosrednjijih sposobnosti. Sto je Sire znanje nekog smrtnika, njegova
rnaSta ljepSa a njegova darovitost plodnija, Sto je skuplje
bilo njegovo obrazovanje, briljantniji i brojniji njegovi preci
i uzori, to je veii njegov dug. Zemljoradnik proizvodi tek Sto
izade iz kolijevke pa do groba: plodovi umjetnosti i znanosti
dozrijevaju kasno i rijetko, desto drvo usahne prije nego
sazru. Uzgajajuii nadarenost druStvo prinosi Zrtvu odekivanjima.
3. Ne postoji mjera za usporedbu sposobnosti: pod jed'
nakim uvjetima razvoja nejednakost je darovitosti samo raznolikost darovitosti.
4. Nejednakost plaia, jednako kao i pravo na dobit, u
ekonomskom su pogledu nemoguii. Mislim na najpovoljniji
sludaj u kojernu su svi radnici proizveli jednako: da se pro'
izvodi pravedno podijele mectu njih, dio svakoga od njih
mora biti jednak kvocijentu proizvodnje podijelienom s brojem radnika. Po5to se izvrSi ta operacija, Sto ostaje da se
doda veiim plaiama? Apsolutno niSta.
Hoie li tkogod reii da svim radnicima treba uzeti jedan
dio? Ali onda njihova potro5nja viSe neie biti jednaka njihovoj proizvodnji, plada neie platiti proizvodnu uslugu, radnik
neie moii otkupiti svoj proizvod i ponovno iemo pasti u sve
nevolje vlasniStva. Ne govorim o nepravdi koia ie udinjena
opljadkanom radniku, o suparniStvrl, o izazvanim ambici141

jama, o probudonim netrpeljivostima: svi ti tazlozi mogu
irnati svoju vrijednost, ali ne prelaze pravo na stvar'
S jednake strane, buduci da je zadada svakog radnika
kratka i laka, i da su sredstva da se ona uspje5no obavi
jednaka, kako 1oi u tome bilo krupnih i sitnih proizvodada?
b aruge strane, buduii da su sve funkcije medusobno jed'
nake, bilo prema stvarnoj ekvivalentnosti nadarenosti i spo'
sobnosti, bilo prema druStvenoj suradnji, kako bi neki funkcionar mogao zakljuditi da ie niegov genij izvanredan i zahti'
jevati razmjernu plaiu?
Ali, Sto govorim? U iednakosti su plaie uvijek razmjerne
sposobnostima. Sto je plaia u ekonomiji? Ono od dega s,e
sastoji reproduktivna potroSnia radnika. Dakle sam din radnikove proizvodnje jest potro5nja koja je jednaka njegov,oi
proizvodnji, koja se traZi: kada astronom promatta zviiezde,
pjesnik piSe stihove, udenjak obavlja pokuse, oni tro5e ini[rumente, knjige, putovanja, itd., itd- Dakle, ako druStvo
osigurava tu potroSnju, kakvu bi drugu razmjernu nagradu
zahlijevali astronom, udenjak i pjesnik? Zakljudimo dakle
da Saint-simonova mudra izreka Soakom prenxa' niegotsoi
sposobnosti, saakoi sposobnosti. prerna niezi.ni,m dielim,a,
nalazi svoju punu i cjelovitu primjenu u jednakosti, i samo
u njoj.
iIi. vetika, stra5na i uvijek razjapljena rana vlasniBtva
znadi da uz nju stanovniBtvo uvijek i nuZno ostaje previ5e
brojno koliko ga god smanjivali. Oduvijek su se ljudi Zalili
na preveliko stanovni5tvo; oduvijek je vlasni5tvu smetala
prisutnost siromaStva, a da nije primjeiivalo kako je ono
srimo n3egov uzrok: i nema ni5ta zanimljivije od razliditih
nadina koje je izmi5lialo da bi ga utamanilo. U njima se nadrneiu okrutnost i gluPost.
Izlaganje djece bila je stalna praksa u starom vijeku'
Istrebljivanje robova na veliko i na malo, gradanski ratovi
i ratovi medu drlavama takoeler su dali svoj doprinos.
U Rimu, u kojem je vtasniStvo bilo jako i neumoljivo, ta su
tri sredstva tako dugo i djetotvorno upotrebljavana da se na
kraju carstvo na3lo bez stanovnika. Kada su Barbari stigli,
nisu na5ti nikoga: polja nisu bila oloradena; trava je rasla na
ulicarna talijanskih gradova.
U Kini je od pamtivijeka glad bila zaduiena da pomete
siromahe. Buduii da ie nZa bila glavna hrana puka, ako neka
nedaia dovede do slabe ljetine, za nekoliko dana glad ubije
na tisuce i tisuie stanovnika; a mandarin historiograf pi5e u
t42

ljetopisima Kine iz doba Srednjeg carstva da ie te i te godine za vladavine tog i tog cara glad odnijela dvadeset, tri'
deset, pedeset, sto tisuia stanovnika. Zatim se mrtvi pokopaju, ponovno se radlaju djeca dok neka drtrga glad ne do'
vede do istog rezultata. eini se da je konfucijevska ekonomija oduvijek bila takva.
Slijedeie detalje posudio sam od jednog modernog eko'
nomista.
nOd detrnaestog i petnaestog stolieia Englesku ie razdiralo siroma5tvo: donose se krvavi zakoni protiv prosjaka.a
(Medutim, njezino tadaSnje stanovniStvo nije bilo ni detvrti-

na danaSnjega.)
Edvard zabranjuje davanje milostinje i kailnjava je za'
tvorom. .. Ukazi iz L542. i 1656. godine analogne su odredbe
u sludaju ponovnog prijestupa. - Elizabeta nareduje da
tko je siron{ah? Charles
svaka Zupa hrani svoje siromahe. Ali
II odluduje da neprijeporan stalni boravak od 40 dana utvrdluje naseljavanje u opiini; ali ljudi ga poridu i prido5lice su
prisiljeni pobjeii. Jakov II mijenja tu odluku, a ponovno je
mijenja William. Usred ispitivanja, izvje5taja i promjena si'
romaStvo se poveiava, a radnik slabi i umire.
Porez za siromahe iz 1774. godine premaBuje 40 milijuna
franaka; 1783, 1784. i 1785. godine godiSnji su porezi iznosili
53 milijuna; 1813. godine viSe od 187 milijuna i 500 tisuia
250 milijuna; 1817. godine pretpofranaka; 1816. godine
stavlja se 317 milijuna.Godine 1821. siromasi zapisani po Zupama procijenjeni
su na detiri milijuna, izmedlu treiine i detvrtine stanovniStva.
Francuska. Godine 1544. Franjo f. uvodi davanje milostinje za siromahe s prisilnom naplatom. Godine 1566. i 1586.
prisjeiaju se tog nadela i primjenjuju ga na cijelo kraljevstvo.
Pod Lujem XIV. prijestolnicu je uznerrriravalo 40.000 siromaha (koliko, razmjerno, i danas). Doneseni su strogi
ukazi protiv prosjadenja. Godine 1740. Pari5ki je parlament
za svoje podrudje ponovno predloZio prisilan prinos.
Prestra5ena rasprostranjeno5iu zla i teZinom njegova lijedenja, Konstituanta (Ustavotvorna skupStina) nareduje sfatus quo.
Konvent (Narodna skup5tina) godine 1792 pomoi siromaSnima proglaSava naci.onalnim dugom.
- Taj zakon nije
proveden.
Napoleon takoder nastoji zalijediti zlo: duh njegova zakona je zatvor. nTako iu bogate saduvati od dosadivanja
143

prosjaka i odvratne slike ubogaljenosti od najveie bijede'<
O velika li dovjeka!
lz tih dinjenica koie bih mogao i dalie nizati proizLazi
dvoje: prvo da je siroma5tvo neovisno o stanovniBtvu i, drugo, da su svi lijekovi koji su iskuSani da se ono izlijedi ostali
bezuspje5ni.

Katolidka je crkva osnivala bolnice, samostane i naredi'
vala je davanje milostinje, odnosno ohrabrivala je prosjadenje: njezin duh koji je govorio preko njezinih sveienika nije
iSao dalje.
Svjetovna vlast krSianskih naroda das je uvodila poreze
na bogataSe, das protjerivala i zatvatala siromahe, odnosno
s jedne je strane kr5ila prava vlasniStva, a s druge prouzrokovala smrt gradana i ubojstvo.
Suvremeni ekonomisti koji misle da siroma5tvo u cijelosti
uzrokuje samo prevelik broj stanovnika, osobito su se zaloZili u suzbijanju niegova razvoja. Jedni hoie siromasima zabraniti Zenidbu, pa se nakon Zestokih napada protiv vjerskog
celibata predlaZe prisilni celibat koji ie nuZno postati razvratni celibat.
Drugi ne odobravaju to suviSe nasilno sredstvo koje, kaZu,
liSava siromaha iedi.nog uEi.tka ito ga nn suiietu poznaie.
Oni bi samo Zeljeli preporuditi raebori.tosf.' tako misle gospoda Malthus, Sismondi, Say, Droz, Duchdtel, itd. Ali ako
se ZeIi da siromah bude razbori,t, bogataS mu u tome treba
biti primjerom: za5to bi se za bogata5a utvrdilo da je 18 godina dob za ilenidbrt, a za siromaha 30?
Zatim bi bilo potrebno kategoridki se izjasniti o toj Zenidbenoj razboritosti koja se tako usrdno preporuduje radniku.
Jer tu se treba bojati najneugodnijeg nesporazrtma, a sumnjam da su se ekonomisti potpuno sporazumjeli. lNeupuieni
se svedenici uznemiruju kada se govori o razboritosti u braku; oni se boje da se time ustaje protiv boZanske zapovijedi:
rastite i mnod,ite se. Kada bi htjeli biti dosljedni, morali bi
prokleti neZenje.n (J.Droz, Economie poli.ti.que)
Gospodin Droz je prepo5ten dovjek i premalo teolog da
shvati uzrok nemira kazuista, a to bezazleno neznanje nailjep5e je svjedodanstvo o distoii njegova srca. IUeligija nije
nikada ohrabrivala rane Zenidbe i vrsta razboritosti koju ona
napada vrsta je Sto ie izrailava Sanchezova latinska izteka:
An licet ob metum liberorum sernen ettra oas eii.cere?
dini se da se Destutt de Tracy ne slaZe ni s jednom ni s
drugom razboritoSiu. On kaZe: lPriznajem da nisam pristaSa
144

ni moralistidke revnosti da se umanje i sprijede naSi uZici ni
gorljivosti politidara da se poveia naSa plodnost i da se brZe
mnoZimo.rr Njegovo je dakle miSljenje da se ljudi Ze,ne i vode
ljubav onoliko koliko to bude moguie. Ali posljedice su ljubavi i braka bujni porast bijede; na5 se filozof zbog toga ne
uznemirava. Vjeran udenju o nuZnosti zla, ort upravo od zla
odekuje rjeSenje svih problema. Stoga dodaje: nBuduii d"a se
ljudi i dalje mnoZe u svim druStvenim klasama, suviSak u
prvima postupno se prenosi na niZe klase, a suvi5ak u najniZoj nuZno uniBtava bijeda.a Ta filozofija ima malo priznatih sljedbenika; ali ima nepobitnu prednost pred svima ostalima zato Sto ju je dokazala praksa. U Francuskoj su je nekad propovijedali u poslanidkom domu, za vrijeme rasprave
o izbornoj reformi. Uaijek 6e bi.ti, siromaha: politidki je aforizam kojim je ministar rasprSio dokaze gospodina Ayaga.
./
Uaijek ie biti. siroma1nih! S vlasniStvom, da.
Fourierovi pristaSe, i.eumi.telii. tolikih divota, nisu tom pri'
likom mogli govoriti protiv svo.jih shvaianja. Izumjeli su
dakle detiri nadina da se po Zelji zaustavi rast stanormi5tva.
l. Krepost Eene. Iskustvo o tome je suprotno. Premda
snaZne Zene uvijek ne zanesu najbrZe, one barem radaju
djecu koja su najsposobnija za Zivot, tako da su u pogledu
rnaterinstva u prednosti.
2. Cjeloaito tjelesna ojedbanje, ili ujednadeni razvoj svih
fizidkih sposobnosti. Ako je taj razvoj ujednaden, kako bi se
zbog njega smanjila sposobnost reprodukcije?
3. Gastrozofski. redi.rn, na francuskom filozofija Zdrijela.
Furijeristi tvrde da bi preobilna i prebogata prehrana udinila Zene neplodnima, kao Sto preobilje soka dini cvjetove
bogatijima i ljep5ima, ali ih tirne dini i jalovima. No analogija je pogreSna: cvjetovi su jalovi zbog toga Sto su praSnici
ili muSki organi izmijenjeni u latice, u Sto se moZemo uvjeriti
ako pogledamo ruZu, i zato Sto je zbog viSka vlaZnosti ir
plodnost praha izgubila svoju sposobnost za oplodnju. Da
gastozofski reZim postigne rezultate koji se od njega odekuju, nije dakle dovoljno udebljati Zenke, nego treba muZjake udiniti impotentnima.
4. Fanerogamski obiiaji ili javni konkubinat: ne znam
za5to prista3e falansterija upotrebljavaju grdke rijedi za predodZbe koje se vrlo dobro izraiavajl francuskim jezikom.
Taj nadin, kao i prethodni, oponaSa civilizirane postupke:
s6,m Fourier navodi kao dokaz primjer prostitutki. Dakle,
dinjenice na koje se poziva joS su krajnje nesigurne; to Je
10 Sto

Je vlasnistvo?

145

ono Sto izridito navodi Parent Duchitelet u svojoj knjizi O
prosti,tuci.ii (De Ia Prostitution).
Prerna informacijama koje sam uspio prikupiti, lijekovi
p"otiu siromaBtva i ptodnosti koje su.naznadili stalni obidaji
iacija, titozotija, poiitidka ekonomija i najnoviji reformatori'
obuhvaieni su ovim popisom: masturbiranje, onaniranje's
peaerasti:a,lezbijstvo,-potiandrija,aprostitucija,kastriranje'
zatvot, Pobadaj i dedomorstvo.r
SuAuei da je dokazano da su svi ti nadini nedovolini'
ostaje osuda na smrt.
$ia Zalost, time Sto ie uni5tavati siromahe osuda na smrt
je vlas'
samo ie poveiati njihov omjer. Kada je kamata koju
nit< preOujmio od proizvoda jednaka tek dvadesetini tog
(prema zikonu ona je jednaka dvadesetini kapiproiivoda
-talil,
iz toga slijedi da 20 radnika proizvodi samo za 79 zato
jede
Sto medu n;i*a ima jedan koga zovu vlasnikom i koji
bude
radnik
dvadeseti
ubogi
dio dvojice. Pretpostavimo da
ubijen. hroizvodn;a ie iduie godine biti smanjena za dvade'
setinu; prema tome, bit ie red na devetnaestoga da ustupi
svoj dio i propadne. Jer, tako se vlasniku ne mora platiti
dvadesetina pioizvoda devetnaestorice, nego dvadesetina
proizvoda
dvadesetorice (pogledajte treiu tvrdnju)' To znadi
-da
si svaki radnik mora oduzeti dvadesetinu plus detiristoti
dio svog proizvoda; drugim rijedima: od svakih 19 ljudi
treta utiti jednog dovjeka. Tb vlasniStvom se, Sto se vi5e
siromaha ubije, razmjerno viSe siromaha ponovno rada'
Malthus, koji je tako udeno dokazao da stanormi3tvo
raste geometriJskom progresijom, a proizvodnja se poveiava
samo aritmetidkom progresijom, nije primijetio da vlasni5tvo ima tu mol staarania sirotnaha. Da nije bilo tog propusta on bi shvatio da prije nastojanja da se na5a plodnost
3 Iiazlika izmedlu masturbacije i onanije je u tome sto masturbaoiju
obavlja pojedinac, a onanija je reciprodna, dakle udvoje, muSkarac

i

Zend. ZAob toga

neki onaniju smatraju jednom od najugodnijih liubav-

nih igara u bradnom Zivotu.
4

E'oliandrija, vise muZeva'
s Ubijanje
-izdaje djece javno je zatrailerw

u Englejskoj u knjiZici diji s-e
za"Malihusova sliedbenika. On predlaZe godi'Snii pokoli
nego Sto je
neni,nih u svim obiteljima
-da u kojima bi bilo viSe djece
se velidanstveno groblje, ukraseno kipovima,
utvrdio zakon: i traili
Sumarcima, vodoskocima i cvijeiem namijeni posehnom ukopu prekosanjariti ,o sreii
iioj"" A:""". Majke bi odlazile na to mjesto uZivanjn'nove
andelke koje
tifi LnCet"at<a ,i po[puno bi se utie3ene vraiale stvarati
bi onamo poslali kada na njih dode red.

autor

146

smanji treba podeti s ukidanjem prava na dobit zato Sto
ondje gdje se to pravo tolerira, bez obzira na povr5inu tla
i njegovo bogatstvo, uvijek ima suviSe stanovnika.
MoZda ie rne netko upitati kakvo ja sredstvo predlaZem
da se odrZi ravnoteZa stanovni5tva; jer taj se problem mora
rije5iti prije ili poslije. eitalac ie mi dopustiti da to sredstvo
ne imenujem ovdje. Jer, prema mom rniSljenju, niSta ne
znadi neSto redi ako se to ne dokaZe: dakle da bih mogao
izloZiti u svoj njegovoj istinitosti sredstvo o kojem govorim,
neie mi trebati manje od jedne rasprave. To je ne5to tako
jednostavno i veliko, obidno i plemenito, istinito i nepriznato,
tako sveto i profano da bi iznoSenje njegova imena, ako se
ne bi razradilo i dokazalo, posluZilo samo da izazove priiezir
i nepovjerenje. Neka nam bude dovoljno jedno: uspostavimo
jednakost i vidjet iemo kako ie se taj lijek pojaviti; jer istine
slijede jedna drugg kao Sto ie to i s gre5kama i zlodinima.
Sesta tvrdnja

Vlasni\tao ni.je mogude ier ie maika tiraniie
Sto je vlada? Vlada je javna ekonomija, vrhovna uprava
radova i dobara cijelog naroda.
Dakle narod je poput velikog udruZenja u kojemu su svi
gradani dionidari: svatko ima pravo odludivanja u Skup5tini
i, ako su dionice jednake, raspolaZe jednim pravom glasa.
AIi u vlasnidkom poretku ulozi dionidara su medusobno kraj'
nje nejednaki; dakle, netko moZe imati pravo na viSe stotina
glasova, a netko de imati sarno jedan. Ako na primjer uZivam prihod u iznosu od jednog milijuna, odnosno ako sam
vlasnik imetka od 30 do 40 milijuna kapitala, i taj se imetak
sAm po sebi sastoji od tridesettisuiitog dijela nacionalnog
kapitala, jasno je da visoka uprava od mog dobra formira
tridesettisuii dio vlade, a ako nacija broji 34 milijuna pojedinaca, ja sAm po sebi vrijedim kao 1133 obidna dionidara.
Stoga gospodin Arago ima potpuno pravo kada zahtijeva
pravo glasa za sve pripadnike nacionalne garde, jer je svaki
gradanin upisan barem za jednu nacionalnu dionicu koja mu
daje pravo na jedan glas; ali slavni je govornik morao istodobno zahtijevati da svaki birad ima onoliko glasova koliko
dionica posjeduje, i<ao Sto vidimo da se prakticira u trgot47

vadkim udruZenjima. Jer inade bi to znadilo zahtijevati da
narod ima pravo raspolagati imetkom pojedinaca ne pitajuii
ih za mi5ljenja, Sto je suprotno pravu vlasniStva. U nekoj
vlasnidkoj zemlji u kojoj je na snazi pravo vlasni5tva, jednakost prava glasa na izborima krSenje je vlasniStva.
No ako se suverenitet moZe i treba dati samo razmjerno
vlasni5tvu svakog pojedinca, znadi da su sitni dionidari prepuBteni na milost i nernilost jadih. Oni ie, dim to poZe1e,
moCi od njih nadiniti svoje robove, Zeniti ih po svojoj volji.
uzimati im Zene, od njihovih sinova nadiniti eunuhe, prosti'
tuirati njihove kieri, starce bacati ribama paklarama; i bit
ie dak prisiljeni to udiniti, ako im nije draZe da sami sebi
odrede pristojbe kako bi hranili svoje sluge. U takvim se
prilikama danas nalazi Velika Britanija: John Bull koieg
malo zanima sloboda, jednakost i dostojanstvo viSe voli slu'
Ziti i prositi: a ti, dobridino Jacques?
Vlasni5tvo je nespojivo s politidkom i gradanskom jednakosti, dakle vlasniStvo je nemoguie.
Potsi.jesno tumaienje. t. Kada su drZavni staleZi godine
1789. naredili da se udvostrudi treii staleZ, podinjeno je veliko nasilje protiv vlasniStva. Plemstvo i kler posjedovali su
sami tri detvrtine zemljiSta u Francuskoi; plemstvo i kler
morali su formirati tri detvrtine nacionalnog predstavniStva.
KaZu da je udvostrudavanje treieg staleZa bilo pravedno,
jer je narod gotovo sam pla,Cao poreze. Taj bi razlog bio
dobar da se nije radilo o izglasavanju poreza: ali govorilo se
o reformiranju vlade i ustava. Prema tome, udvostrudenje
tredeg staleZa bilo je otimanje i napad na vlasniStvo.
2. Kada bi sadaSnji predstavnici radikalne opoziciie db5li
na vlast, proveli bi reformu kojom bi svaki pripadn^ik nacio'
nalne garde postao birad, a svaki bi birad mogao biti izabran:
bio bi to napad na vlasniStvo.
Konvertirali bi rentu, a to je napad na vlasniStvo'
U opiem interesu donijeli bi zakone o izvoza stoke i p5enice, a to je napad na vlasniStvo.
Izmijenili bi poreznu osnovicu, a to je napad na vlasniStvo.

Besplatno bi proSirili obrazovanje naroda, a to je zaviera
protiv vlasni3tva.
Organizirali bi rad, odnosno osigurali bi radniku posao
i omoguCiti bi njegovo sudjelovanje u dobiti, a to je ukidanje
vlasni5tva.
148

A svi su ti radikali marljivi branitelji vlasniStva, Sto je
korjenit dokaz da ne znaju ni Sto 6ine ni Sto hoCe.
3. Buduii da je vlasniStvo velik uzrok privilegija i despotizma, obrazac se republikanske zakletve mora izmijeniti.
Odsad umjesto: Pri.si.Eern da 6u mrzi,ti kraljersstuo, novi dlan
prilikom primanja u neko tajno druStvo treba reii: Kunem
se da iu mrzi.ti olasni.itao.
Sedrna tvrdnja

Vlasni{tao ni.je mogude jer ako tro1i srsoja primanja, gubi.
ih |tedi, poni.Etaaa i.h, a ako ih pretaara u glaoni.cu,
okrede ih proti.ts proi,etsodnje

i,h, ako

1. Ako zajedno s ekonomistima radnika promatramo kao
Zivi stroj, nadnica koja mu se odobrava udiniti ie nam se
poput nuZnog troSka za odrLavanje i popravak toga stroja.
Gospodar neke tvornice koji ima radnike i sluZbenike i plaia
ih po 3,5, 10 i 15 franaka na dan, a sam sebi dodjeljuje 20
franaka zbog svog visokog rukovodlenja, ne gleda sve svoje
izdatke kao da su izgubljeni zato Sto zna da ie mu se vratiti
u obliku proizvoda. Tako su rad i. reprodukthsna potroinja
jedno te isto.
Sto je vlasnik? Stroj koji ne funkcionira ili koji funkcioniranjem za svoje zadovoljstvo i zbog svog hira ni5ta ne
proizvodi.
Sto znadi troSiti kao vlasnik? Znadi tro5iti, a ne raditi,
a ne ponovno proizvoditi. Jer, jo5 jednom time Sto troSi kao
radnik, vlasnik si i naplati; on ne daje svoj rad u zamjenu
za svoje vlasniStvo jer bi time prestao biti vlasnik. Tim Sto
tro5i kao radnik vlasnik zaraduje, ili barem niSta ne gubi,
jer to opet naplati; ako troSi kao vlasnik, osiroma3uje. Da
bi se u vlasniStvu uZivalo, treba ga, dakle, uni5titi; da bi
netko stvarno bio vlasnik, treba prestati biti vlasnik.
Iiadnik koji potro5i svoju plaiu jest stroj Sto se rastavlja
i ponovno proizvodi. Vlasnik koji tro5i svoju dobit ponor
je bez dna, pijesak koji se zalijeva i kamen na kojem se
sije. Sve je to tako istinito da je vlasnik, zato Sto nije htio
ili nije znao proizvoditi, a dobro je osjeiao da nepopravljivo
uniStava vlasni5tvo ako ga tro5i, poduzeo sve da umjesto
sebe zaposli nekoga u proizvodnji. Politidka ekonomija,
149

koja je besmrtno pravedna, naziva to proi'asadi'ti pomodu
saog icapitata, proi,zaod,iti pomodu stsog orudal A upravo to

tre6a nazvati broi.ztsod,niom pomocu roba, proiztsodniom u
saojstuu tupeia i, ti'ranina. On, vlasnik, da proizvodi! ' ' ' Lopov
takoder moZe reii: ja Proizvodim'
Vlasnikova je potro5nj a nazvarta luksuzom kao opreka
korisnoj potro$nji. Prema onorne Sto ie malo prije redeno,
moze se sfrvatiti da u nekom narodu moZe vladati velika
rasko5, a da on zbog toga ne bud'e bogatiji; da dak bude to
siroma5niji Sto se u njemu vidi viSe raskoSi i ai'ce uersa'
Ekonomisii su, treba im za to odati priznanje, nadahnuli
takav uZas od raskoSi da danas vrlo velik broj vlasnika, da
ne kaZemo gotovo svi, koji se stide svoje besposlenosti rade,
Stede, stvaraiu kapital. To znadi iz gtoznice pasti u vruiicu'
Ne mogu to previ5e ponavljati: vlasnik koji vjeruje da
radom zasluZuje svoje prihode i koji prima plaiu za svoj
rad sluZbenik je koji dva puta prima plaiu: u tome je sva
razlika izmedu besposlenog vlasnika i vlasnika koji radi'
Svojim radom vlasnik proizvodi samo svoju plagu, ne- proizvodi svoje prihode. A kako mu njegov poloZaj nudi beskrajnrr
prednosl da se ugura medu najbolje plaiene sluZbe, moZe
se reii da rad. vlasnika druStvu vi5e Skodi nego Sto mu
koristi. Sto god vlasnik radio, potro5nja niegovih prihoda ie
stvarni gubilak koji njegove plaiene usluge ne ispravljaju i
ne opravdavaju i koja bi uni5tila vlasniStvo da ga neprestano
ne popravlja tuda Proizvodnja.
2. Vlasnik koji tro5i, dakle, poni3tava proizvod: mnogo
je gore kad se odludi da Stedi. Ono Sto stavlja na stranu
ne vidi,
brenzi u jedan drugi svijet; ni5ta se vi5e ponovnoprometna
postojala
8ak ni caput mortuim, dttbriSte. Kada bi
sredstva za putovanje na Mjesec, i kad bi vlasnici naumili
da onamo odnesu svoje uStede, nakon nekog bi vremena naS
planet s morem i kopnima poniieli na njezin satelit'
Vlasnik koji Stedi spredava druge da uZivaju, ako i on
sAm ne uiliva; za njega ne postoji ni posjedovanje ni vlasniStvo. Kao Skrtac skriva svoje blago i ne tro5i ga. Neka ponovno napasa odi na niemu, neka spava s njim, neka zaspi
ljubeii ga: uzalud ie to raditi, zlatnici neie stvoriti zlatnike.
ll"*, potpunog vlasniStva bez ttiivanja, ni uiivanja bez
potro5nje, ni potro5nje bez gubitka vlasni5tva, to je neumoi5iua nuznost u koju je bozji sud stavio vlasnika. Frokleto
budi vlasni3tvo.
150

koji svoju plaiu pretvara u glavnicu umiesto
je
potro5i,
okreie tu glavnicu protiv proizvodnje i time
da
onemoguiava kori5tenje svog prava. Jer Sto vi5e povedava
iznos kamata za pladarrie, to ie viSe prisiljen smanjivati nad3. Vlasnik

nicu: a Sto vi5e smanjuje nadnice, odnosno Sto vi5e oduzima
od odrZavanja i popravka stroieva, to viSe smanjuje kolidinu
rada; s kolidinom rada smanjuje i kolidinu proizvoda, a s
kolidinom proizvoda s6,m izvor prihoda. To ie jasno pokazati
ovaj primjer.
Neka neko imanje koje se sastoji od obradivog zemlji5ta,
livada, vinograda, gospodarove i zakupnikove kuie sa svim
materijalima za eksploataciju vriiedi 100.000 franaka, prema
procjeni od tri posto prihoda. Kada vlasnik svoj prihod,
umjesto da ga potro5i, ne bi upotriiebio za poveianje svog
imetka, nego za njegovo uljepBavanje, bi li mogao zahtijevati
od svog zakupnika svake godine 90 franaka vi5e zbog 3000
franaka koje bi tako pretvorio u glavnicu? Odito ne bi: jer
u slidnim bi uvjetima zakupnik ubrzo morao raditi ni za
Sta zato Sto vi5e ne bi proizvodio. Ma Sto kaZem? Da joS doda
od svoga kako bi odrLao stoku u napolici.
Naime, prihod se moZe poveiati samo poveianjem proiz'
vodne osnovice; nidemu ne bi sluZilo kada bi se oko njega
sagradili mramorni zidovi ni kad bi se oralo zlatnim plu'
govima. No kaho se ne moZe neprestano stjecati, gomilati
imanja, nastaoljati stsoja posiedouania, kako su govorili La'
tini, a da, vlasniku ipak uviiek ostane ne5to Sto ie pretvarati
u glavnicu, iz toga slijedi da kori5tenje njegova prava na
kraju postaje nemoguie.
l
No usprkos tome vlasniStvo zgrie novac, a time poveiava
svoje kamate; i ne zaustavljajuii se na mnoStvu posebnih
primjera koje bi mu ponudili trgovina, manufakturna indu'
strija i banka, iznijet iu jednu ozbiljniju dinjenicu koja se
tide svih gradana: Zelim govoriti o beskrajnom poveianju
budZeta.

Porez se svake godine poveiava: te5ko bi bilo todno redi
u kojem se dijelu drZavnog poreza dobiva to poveianje, jer
tko sebi moZe umiSljati da ne5to zna o budZetu? Svaki dan
tvrdimo da se najvjeStiji strudnjaci u drZavnim financijama
ne slaZu. Pitam se Sto da mislimo o znanju vlade kada se

majstori te znanosti ne mogu sloZiti u brojkama? Kakvi god

bili neposredni uzroci te budZetske progresije, ni porezi ne
idu manje putem poveianja koje dovodi do odaja: svi to
vide, svi to kalu, a dini se da nitko ne zapaila prvi uzrok
151

toga.6

nuZno

A ja kaZem da to i ne moZe biti drugadije, da je to

i

neizbjeZno.

Narod je poput zakupnika zemlje nekog veleposjednika
koji se zoie itad,a, kojemu za koriStenje zemljiSta plada za'
ku-pninu poznatu pod nazivom pore?. Kad god vlada vodi
rai izgufi ili dobiie bitku, mijenja opremu vojske, podiZe
neki sfomenik, kopa kanal, otvara neku cestu ili Zeljeznidku
prugu, ona posudluje novac za koii porezni obveznici plaiaju
kamate. Odnosno, ne poveiavajuii osnovicu proizvodnje,
vlada poveiava svoj aktivni kapital; jednom rijedju ona pretvara u glavnicu upravo onako kako to dini vlasnik o kojemu
sam malo prije govorio.
A kada se vladina pozajmica jednom formira i kamate
ustanove, ioudZet ih se ne moZe rasteretiti. Naime, za to bi
trebalo ili da rentijeri plate pristoibu za svoje kamate, Sto
se ne moZe a da se ne odustane od vlasni5tva, ili da vlada
bankrotira, Sto bi bila prijevarna negacija politidkog nadela,
ili da vrati dug, Sto ne moZe bez drugog zaima, ili da Stedi
na svojim izdacima, Sto se ne moZe jer je zaiam podignut
zato Sto su uobidajena primanja bila nedovoljna, ili da je
novac koji je vlada potro5ila bio reproduktivan, Sto se moZe
dogoditi samo ako se proSire proizvodni fondovi; a to je
poveianje suprotno pretpostavci' Ili bi pak, trebalo da porezni obveznici podnesu novi porez za vraianje duga, a to je
nernoguce. Jer ako je taj novi porez podjednako raspodijeljen na sve gradane, polovica ili dak vi5e gradana neie ga
moii platiti; ako on pogodi samo trogate, bit ie to prisilan
doprinos, napad na vlasni5tvo. Vec je odavno praksa drZavnih
prifroaa pokazala da je put zajrnova jo5 nailakSi, najsigurniji
i najmanje skup, premda je krajnje opasan. Uzajrnljuje se,
dakle, to jest neprestano se pretvara u glavnicu i poveiava
se budZet.
6 Finansijski poloZaj
engleske vlade iznesen je na sjednici d9"P
-23.
sijednji; on nije sjajan. vei vise godina rashodi
lordova odrZlnoj
prema3uju prihode, a ministarstvo uspostavlja ravnoteZu samo po'
ustanovljeni deir:"ri"-*, koje svake godine iznova uzima.^SluZ5eno
i{* ,^ 1838. i 1S39. godinu sam iznosi 4?,500.000 franaka. Godine 1840.

predvidenipremaSajrashodanadprihodimabitie22,S00.000frana'ka.

Lord Melbourne-mu je odgovorio: uNjei;-j; izrr;d iznio 16rd Ripon.
Zalost, pravo kad' je izjaviia da- se javni
;;#rt.;;i grof, imala je] na
iashoAi stalrio poveiava.lu i, moram reii kao i on, da se ne treba nadati
d;;; ;" ti rasirodi moii smanjli ili ublaziti.n (Nati.onat od 26. sijednia
1840. godine.)

152

Dakle, ne samo 5to se budZet nikada ne moZe smanjiti
nego se nuZno i uvijek mora poveiavati; to je tako jednostavna, tako opipljiva dinjenica da se dudimo Sto ie ekonomisti sa svim svojim znanjem nisu zapazili. Ako su je zapa-

zili, za5to to nisu objavili?
Pooi.jesno tumaienie. Danas se mnogo brinemo o jednoi
operaciji drZavnih prihoda od koje se ne odekuje neki krupni
rezultat za rasteredenje budZeta; rijed je o konverziji rente
za 5 posto. Ako ostavimo po strani politidko-pravno pitanje
i gledamo samo financijsko, zar nije istina da ie, kada se
5 posto konvertira u 4 posto, poslije iz istih razloga i potreba trebati konvertirati 4 u 3, zatirn3 u 2, pa 2 u 1 i, naizad,
uni5titi sve vrste rente? No to bi zapravo znadilo narediti
ukidanje vlasniStva. A diniio bi rni se dostojno jednog razumnog naroda da radije pode u susret neizbjeZnoj revoluciji umjesto da dopusti da ga prema nioj vuku kola neumoljive nuZnosti.
Osma tvrdnja

Vtasniitoo ni.ie mogude eato lto ie niegorsa mod akumulacije
neograni,iena, a primieniuie se sa,m.o na, ograni'denim

koliiinama
Kada bi ljud.i, organizirani u poretku jednakosti, jednolng

dovjeku priznali iskljudivo pravo vlasni5tva, i kad bi taj
jeaini vlisnik uloZio na dovjedanstvo, uz sloZene kamate,
ivotu od 100 franaka, naplativih njegovim potorncima u
dvadeset detvrtoj generaciji nakon Sest stotina godina, ta bi
svota od 100 franaka, uloZena uz 5 posto kamata, iznosila
10?.854.010.7??.600 franaka, odnosno kao 2696 kapitala Francuske plus jedna njegova treiina, ako pretpostavirno da je
taj kapital 40 milijardi. To je vi5e od dvadeset vrijednosti
zemaljske kugle, s pokretninama i nekretninarna.
Ako bi neki 6ovjek, prema na5im zakonima pod vladavinom svetog Luja od nekog posudio istu svotu od 100 franaka pa bi on i njegovi nasljednici nakon njega odbili da je
vrate, ako je bilo priznato da su ti nasljednici svi bili zlonamjerni posjednici, i da je zastara stalno u zakonskom roku
bila odgadana, njegov bi posljednji nasljednik mogao biti
osuden da vrati tih 100 franaka s kamatama na kamate, Sto
153

108'000 milijardi.
Svaki dan vidimo bogatstva diia je progresija neusporedivo brZa: prija5nji primjer pretpostavlja dobitak jednak
dvadesetini vrijednosti kapitala. Nerijetko je ona jednaka
desetini, petini, polovici kapitala i samom kapitalu.
Fourierovi sljedbenici, nepomirljivi neprijatelji jednakosti prema diiim prista3ama postupaju kao prerna rnorskim ltsima, primaju na sebe da udetvorostrude proizvodnju
i zadovolje sve zahtjeve kapitala, rada i darovitosti. Ali kada
bi se proizvodnja udetverostrudila, udesetorotsrudila i ustostruriila sa svojom moii akumulacije i svojim udincima pretvaranja u glavnicu, vlasni5tvo bi vrlo brzo apsorbiralo i proizvode, i kapital, i zernlju, pa dak i radnike. Da li ie se falansterima braniti da pretvaraju u glavnicu i ulaZu u kamate?
Neka onda netko objasni Sto se razumijeva pod vlasniStvom?
Ne bih iSao dalje s tim radunima koje svatko moZe beskrajno varirati i na kojima bi s moje strane bilo djetinjasto
inzistirati. Samo pitam: na temelju kojeg pravila suci dodjeljuju kamate kada ih dosuduju na nekom procesu o pravu
posjeda? I, razmatrajuii to pitanje na viSoj tazini, pitam:
Je li zakonodavac, kada je u [iepubliku uvodio nadelo
vlasni5tva, odvagnuo njegove posljedice? Je Ii poznavao za'
kon mogudega? Ako ga je poznavao, za5to Zakonik o njemu
ne govori, za5to je vlasniku ostavljena zastraSujuia sloboda
da poveCava svoje vlasni5tvo i moli za svoje kamate; demu
stoiood.a ostavljena sucu na polju priznavanja i utvrdivanja
podrudja vlasniStva i drZavi da moZe neprestano utvrdivati
nove poreze? Iznad hojih granica narod ima pravo odbiti
budZet, zakupnik zemlje pladanje zakupnine, a industrijalac
kamate svoga kapitala? Do koje granice besposlidar moZe
izrabljivati radnika? Gdje podinje, a gdje svr5ava pravo
pljacke? I(ada proizvodad moZe redi vlasniku: ne dugujern
ti vi5e niSta? Kada je vlasniStvo zadovoljeno? Kada vi5e nije
dopu5teno krasti?
Ako je zakonodavac upoznao zakon moguiega, a nije o
njernu vodio raduna, Sto se dogatla s njegovom pravdom?
Ako ga nije upoznao, 5to je s njegovom mudro5iu? Ako je
nepravedan i nepredvidljiv, kako iemo priznati njegov autoritet?
Ako je nadelo naSih povelja i zakonika apsurdna pretpostavka, 5to se to udi u naSim pravnim Skolama? Sto je
presuda prizivnog suda? O demu odluduju na5e skup5tine?

bi, kako smo malo prije vidjeli, iznosilo blizu

154

Sto je politika? Koga nazivarno drEaanikom? Sto znadi aakonoznanstuo? Zat bisrno trebali reii zakononeznanstoo?
Ako sve naBe ustanove podivaju na pogre5ci u proradunu,
zar tz toga ne protiziazi da su te ustanove isto tako lalne? I
ako je cijelo druBtveno zdanje izgradeno na toj apsolutnoj
nemoguinosti vlasniStva, zar nije istina da je vlast pod ko-

jom Zivimo tlapnja, a sadaBnje dru5tvo utopija?
Deveta tvrdnja

VlasniStao ni,je mogude aato 1to je nemoino protiu olasniStaa
1. Prema treioj posljedici naBeg osnovnog nadela kamate
teku protiv vlasnika kao i protiv stranca; to je ekonomsko
nadelo priznato. Na prvi pogled niSta jednostavnije od toga;
pa ipak nerna nideg Sto bi bilo apsurdnije, proturjednije u
pojmovima i vi5e apsolutno nemoguie.
KaZu da industrijalac sAm sebi plaia najamninu za svoju
kuiu i svoj kapital; on sebi. plada, odnosno naplaiuje preko
opiinstva koje kupuje njegove proizvode. Jer, pretpostavimo da dobit koju, dini se, ostvaruje na svom vlasniStvu
Zeli ostvariti i na svojoj robi, moZe li naplatiti 1 franak ono
Sto njega koSta 90 santima i zaraditi na trgovini? Ne. Takva
bi operacija preselila trgoviev novac iz njegove desne u
lijevu ruku, ali bez ikakve zarade zanjega.
A ono Sto je istina za samo jednog pojedinca koji,podvaljuje sam sebi istina je i za cijelo trgovadko dru3tvo. Nadinimo lanac od deset, petnaest ili dvadeset proizvodada, lanac koji ie biti dugadak koliko Ze1imo: ako proizvodtad A
predujmi dobitak od proizvodada B, prema ekonomskim
nadelima B sebi mora naplatiti predujam od C, C od D i
tako redom do Z.
AIi tko 6e Z vratlti dobitak koji je u podetku unaprijed
uzeo A? Potroiai, odgovara Say. Jadni Escobar! Zar je potro5ad netko drugi nego A, B, C, D, itd., ili Z? Tko 6e Z-u
nadoknaditi predujam? Ako mu vrati prvi dobitnik A, nema
viSe dobitaka ni za koga, pa prerna tome ni vlasniStva. Ako,
naprotiv, Z snosi tu dobit, tim odm.ah prestaje biti dio
dru5tva jer mu ono uskraiuje pravo vlasni5tva i dobitka
koje daje drugim dlanovima.
A zatim, zato Sto je narod, kao i cijelo dovjedanstvo, veliko industrijsko dru5tvo koje ne moZe djelovati izvan sal

155

mog sebe, dokazano je da se nitko ne moZe obogatiti a da
netko ne osiromaSi. Jer da bi se pravo vlasniStva, pravo na
dobit priznavalo A, ono se mora uskratiti Z; a s time je
vidljivo kako jednakost prava moZe biti istinita, ako se
odvoji od jednakosti poloZaja. U tome je nepravednost politidke ekonomije odigledna. nKada ja, industrijski poduzetnik, kupim uslugu nekog radnika, ne radunam njegovu nadnicu u dist prihod svog preduzeia, naprotiv, ja je od njega
odbijam. Ali radnik je raduna u svoj disti prihod . ..4 (Say,
Economie politi.que).
To znadi da je sve Sto radnik zaraduje iist prihod, ali da
je od onoga Sto zaraduje poslodavac iist prihod samo ono
Sto premaSuje njegovu placu. No za5to samo poslodavac ima
pravo na dobitak? Zaito se to pravo, koje je u biti samo
pravo vlasniStva, uskraiuje radniku? Prema pojmovima ekonomske znanosti radnik je kapital; a svaki kapital osim svojih troSkova za popravke i odrZavanje mora donositi kamate;
u tom se smislu vlasnik brine za svoj kapital i sebe samog.
ZaBto radniku nije dopuSteno da na isti nadin predujmi kamate na svoj kapital, sebe samog?
VlasniStvo je, dakle, nejednakost prava; kad ne bi bilo nejednakost prava, bito bi jednakost dobara i ne bi postojalo.
A ustavna povelja svima iamdi jednakost prava, dakle s
ustavnom poveljom vlasniStvo nije moguie.
2. Zar vlasnik imanja A, samim tim Sto je vlasnik tog imanja, moZe zauzeti njivu B svog susjeda? - Ne, odgovaraju
vlasnici; ali Sto je tu zajednidko s pravom vlasniStva? Vidjet
iete to u nizu istovjetnih tvrdnji.
Ima ti obrtnik C, trgovac Se5irima, pravo da prisiljava D,
svog susjeda, takoder trgovca Se5irima, da zatvori svoju trgoNikako ne.
vinu i prestane trgovati?
po SeSiru, a D se zadovoljava
Ali C hoie zaraditi I frank
sa 60 santima. Odito je da umjerenost D Skodi namjerama C:
ima li C pravo spriiediti prodaju D? - Sigurno nema.
Buduii da D moZe prodavati svoje Se3ire 50 franaka jeftinije nego C, C je sa svoje strane slobodan da svoje snizi za
1 frank. D je siroma5an, a C ie bogat. Tako je nakon godine
dana ili dvije godine D upropaBten zbog te neizdrZive konkurencije, a C postaje gospodar cijele prodaje. MoZe li on protiv njega poduzeti neku akciju potraZivanja svoje trgovine,
Ne, jer je D imao pravo da udini isto Sto i
svog vlasni5tva?
C da je bio bogatiji.
156

Iz istog tazloga krupni vlasnik A moZe reii sitnom vlasniku B: Prodaj mi svoju nji,vu, a ako to ne udiniS, nede5 prodati svoju p5enicu. I to da mu ne udini ni najmanju nepravdu zbog koje bi ovaj imao pravo da se Zali. Tako ie pomodu
djelotvorne odluke A progutati B samo zato Sto je veii od B.
A i C neie opljadkati B i D pravom vlasni5tva, nego pravom
sile. Pravom vlasni5tva dva vlasnika susjeda nisu si mogli
niSta kao ni trgovci C i D. Nisu se mogli ni tiSiti imanja, ni
uniStiti, ni poveiati svoj imetak jedan na Stetu drugoga: din
osvajanja obavilo je pravo jadega.
No upravo pomoiu prava jadega vlasnik tvornice uspijeva
po ieiji smanjiti nadnice, a bogati trgovac i snabdjeveni vlasnik prodati svoje proizvode poSto hoie. Poslodavac kaile radniku: moZete svoje usluge ponuditi drugdje, kao Sto ih ja
mogu prihvatiti iti ne prihvatiti. Nudim vam toliko.
- Trgovac u praksi kaZe: valja uzeti ili ostaviti. Vi ste gospodari
svog novca, kao 5to sam ja gospodar robe: ja za nju hoiu
toliko. Tko ie popustiti? Slabiji.
Dakle, bez sile je vlasni5tvo protiv vlasniStva nemoino,
zato Sto se bez sile ne moZe poveiati pomoiu dobiti, dakle
vlasniStvo je bez sile niStavno.
Potsijesno tumaienje: Pitanje Seiera proizvedenog u kolonijama i domaieg Seiera daje nam odit primjer te nemoii
vlasni5tva. Ako se obje proizvodnje Seiera prepuste same
sebi, tvornidar Seiera u kolonijama uni5tit ce domaieg tvornidara. Ako se prednost daje Seiernoj repi, treba optpretiti
trsku. Da se odrZi vlasni5tvo jednoga, treba nanijeti nelravdu
vlasniStvu drugoga. Najuodljivije je u toj aferi upravo ono
na 5to se obraialo najmanje pozornosti, odnosno da se na
jedan ili drugi nadin vlasniStvo mora oskvrnuti. Nametnite
objema industrijama jedno proporcionalno pravo da biste ih
uravnoteZili na trZiStu. Time stvarate maksimuen, a vlasni5tvu zadajete dvostruki udarac: s jedne strane vaS porez ogranidava slobodu trgovine, a s druge ne priznaje jednakost
vlasnika. Dajte odStetu za repu, vrSite nasilje nad vlasniStvom poreznog obveznika. Iskori5iujte za radun naroda obje
kvalitete Seiera, kao Sto se uzgajaju razlidite kvalitete duhana, ukidate jedan oblik vlasniStva. Ta bi posljednja odluka
bila najjednostavnija i najbolja. Ali da je narod shvati, bilo
bi potrebno sudjelovanje spretnih umova i plemenitih volja
koje je danas nemoguie ostvariti.
Konkurencija, koja se drugim rijedima zove sloboda trgovine, jednom rijedju vlasni5tvo u razmjeni, jo5 ie dugo biti
15?

temelj na5eg trgovadkog zakonodavstva koje s ekonomskog
stajali3ta obuhvaia sve graclanske zakone i svu vlast. A Sto
je konkurencija? Dvoboj na ogradlenom prostoru na kojem
se pravo odluduje oruZjem.
Tko laZe; optuZeni ili svjedok, govorili su na5i barbarski
preci?
Neka se potuku, odgovarao je jo5 barbarskiji sudac.
Jadi ie-imati pravo.
Stavite ih
Tko ie od nas dvoje susjedu prodati zadine?
u trgovinu, vide ehonomist: najprepredeniji bit -ie najpo6teniji dovjek i najbolji trgovac.
To je sva mudrost Napoleonova Zakonika.

njeno posjedovanjem te stvari. Tako izmedu prava na slobodu i poloZaja slobodnog dovjeka postoji ravnoteZa. Jednadiba: izmeitu prava da se bude otac i odinstva, jednadZtra;
izmedu prava na sigurnost i druStvenog jamstva, jednadZba.
Ali izmeclu prava na dobit i primanja te dobiti nikada nema
jednadZbe. Jer ako je dobit naplaiena, ona daje pravo na
drugu dobit, ova na treiu itd., demu viSe nema kraja. Kako
vlasniBtvo nikad nije primjereno svom cilju, ono je pravo
protiv prirode i tazuma.
9. Najzad, vlasni5tvo ne postoji samo po sebi; da bi se
stvorilo i djelovalo, potreban mu je strani uzrok, to jest sila
ili prijeoara. Drugim rijedima: vlasniStvo nikako nije jednako
vlasniStvu, ono je negacija, lail, NISTA.

Deseta tvrdnja
VlasniStao nije moguie zato futo ie negaciia jed.nakosti
Razrada te tvrdnje bit ie saZetak prethodnih.
1. Nadelo je ekonomskog prava da se proizaodi. kupuiu
samo proizaodima; br"rduci da se rnoZe obraniti sarno kao
proizvodad korisnosti, a ni5ta ne proizvodi, vlasniStvo je vei

tim trenutkom osudeno.
2. Ekonomski je zakon da se rad Tnora uraDnotedi.ti s pro'
i.zaod.om; dinjenica je da s vlasni5tvom proizvodnja ko5ta
viSe nego Sto vrijedi.
3. Drugi ekonomski zakon: Bududi da ie kapital zadan,
proizaodnja se uiSe ne mjeri prema aeliiini kapitala, nego
prema proieuodnoj snazi; time Sto zahtijeva da dohodak
bude uvijek razrnjeran kapitalu, ne uzimajuii u obzir rad,
vlasniStvo ne priznaje taj odnos jednakosti posljedice i uzroka.
4.

i 5. Poput kukca koji prede svilu, radnik uvijek proizvodi samo za sebe samog; time Sto zahtijeva dvostruki proizvod, a ne moZe ga postiii, vlasni5tvo pljadka i ubija radnika.
6. Priroda je svakom dovjektr dala samo jedan razl)m,
jedan duh i jednu volju; tirne Sto istom pojedincu daje vi5e
prava g1asa, vlasniStvo pretpostavlja da on ima vi5e duBa.
?. Svaka je potroSnja koja ponovno ne proizvede korisnost uni5tavanje; bilo da troSi ili da Stedi, ili pretvara u
glavnicu vlasniStvo je, proizvodaE nekorisnosti, uzrok neplodnosti i smrti.
8. Svako je zadovoljavanje nekog prirodnog prava jednadZba; drugim rijedima: pravo na neku stvar nuZno je ispu158

159

od razuma.
No nitko si joS nije postavio ovaj problem:
Da li se moralni osjedaj u ioaieku i. u Ei.uoti,nie razlikuie
po suojoj prirodi ili samo prenxd. stupniu?
Da se netko nekada usudio poduprijeti drugi dio te tvrdnje, njegova bi se teza udinila skandaloznom, bogohulnom i
uvredljivom za moral i religiiu; vjerski i svjetovni sudovi
jednoglasno bi ga osudili. A kojim bi se stilom Zigosao nemoralni paradoks! >Savjest,< povikali bi, nsavjest, ta ljudska

dika, dana je samo njemu. Poznavanje plavde i nepnrvdc,
zasluge i krivnje njegova je plemenita povlastica; samo jc
dovjeku, tom kralju stvaranja, dana uzviSena sposobnost da
se odupre svojim zemaljskim sklonostima, da izabere izmedu
dobra i zla i da slobodom i pravdom postane sve slidniji
Bogu . .. Ne, sveta slika vrline oduvijek je bila urezana samo
u dovjekovu srcu.( Rijedi pune osjeiaja, ali bez smisla.
Covjek je dru3tvena Zivotinja koja govori, zoon logikon
kai politikon, rekao je Aristotel. Ta definicija vrijedi viSe
nego sve one koje su dane poslije njega. Ne izuzimam dak ni
glasovitn definiciju gospodina de Bonalda: ioojek je razum
kaga slu1e organi; definicija koja je dvostruko pogreSna jer
poznato objaSnjava nepoznatim, odnosno Zivo biie taztlrnom,
a pre5uiuje bitno dovjekovo svojstvo, Zivotinjsku narav.
covjek je dakle Zivotinja koja Zivi u druStvu. Kad se kaZe
druStvo, misli se na sklop odnosa, jednorn rijedju sustav.
A svaki sustav postoji samo uz stanovite uvjete. Koji su
ciakle uvjeti, kakvi su ea,koni ljudskog druBtva?
Sto je prauo i praada medu ljudima?
IrTiSta ne koristi ako se filozofima raznih Skola kaZe:/to je
boZanski nagon, besmrtni, nebeski glas, vodid koji je podariia priroda, svjetlost otkrivena svakom dovjeku prilikom
dolaska na svijet, zakon usjeden u na3e srce; to je poklik
naSe svijesti, poticaj lazlJma, nadahnuda osjeiaja, sklonost
suosjeianja; to je ljubav prema sebi u drugima, a razumije
se i korist, ili je pak to prirodleno shvaianje, kategoridki imperativ praktidnog raa)ma koji svoj izvor ima u predodZbama distoga uma; to je strasna privladnost, itd., itd. Sve to
moZe biti isto toliko istinito koliko lijepo izgleda; no sve je
to potpuno beznadajno. Kada bi se ta litanija produZila na
deset strana (razvodnjena je u tisuiu knjiga), pitanje se ni
za redak ne bi pomaknulo naprijed.
Praada ie opia korist, kaZe Aristotel; to je istina, ati je
tautologija. rNadelo da opia dohrobit mora biti cilj zakonodavcarr, kaie gospodin Ch. Comte u Raspraai o zokonod,austuu
(Traitd de ldgislation), lne bi mogao pobiti ni jedan valjani
razlog; no, kada je on izra1en i dokazan, zakonodavstvo se
tirne nije viSe unaprijedilo nego Sto bi se unaprijedila medicina time Sto bi se reklo da lijednikov cilj mora biti ozdravijenje loolesnika.n
Foctimo drugim putem. Prcfio je skup nadela koja upravljaju druStvom; pravda je poStovanje i ispunjavanje tih nadela
u dovjeku. Provoditi pravdu u praksi znadi pokoriti se dru5t-

160

11 Sto je vlasnistvo?

Peto poglavlje
PSIHOLOSKO IZLAGANJE IDEJE O PRAVDI I
NEPRAVDI I ODREEIVANJE NAEELA VLASTI I
PRAVA

VlasniStvo nije moguce; jednakost ne postoji. VlasniStvo
nam je rnrsko, a Ze1imo ga, jednakost dominira svim na5im
mislima, a ne znamo je ostvariti. Tko ie nam olojasniti taj
duboki antagonizam naSe svijesti i volje? Tko ie nam pokazati uzroke te zlokobne zablude koja je postala najsvetije
nadelo pravde i druStva?
Usudujem se to poduzeti i nadam se da iu u tome uspjeti.
No prije nego Sto se objasni kako je dovjek prekrSio
pravdu, nuZno je ustvrditi Sto ie pravda.

Prvi dio

u iouieka i u diuotinje
Filozofi su desto pokretali pitanie o tome koja to jasna
linija ljudski um dijeli od Zivotinjskoga. I po svom su obidaju tvrdili mnogo gluposti prije nego Sto su se opredijelili
za jedinu odluku koju su trebali prihvatiti za promatranje.
Jednom je skromnom udenjaku, koji se modda uopie nije
hvalio svojom filozofijom, bilo sudeno da dokrajdi beskrajne
prepirke jednom jednostavnom distinkcijom, ali jednom od
onih sijajnih distinkcija koje same po sebi vrijede vi5e nego
neki sistem. Bio je to Frdd6ric Cuvier koji je odvojio no.gon
Paragraf 1.

-

O osjedaju morala

161

venomnagonu;udinitipravednodjelozna6iudinitidruStve.
no djelo. eXo Outtt" promatramo medusobno pona5anje ljudi
u stanovitom broju razliditih prilika, bit ie nam lako prepoznati kad.a oni dine dru3tvo, a mAa ga ne dine' Iiezultat 6e
nam pomoiu indukcije dati zakon'

podnimo s najjednostavnijim i najmanje neizvjesnim sludajevima.
Majka koia uz Zivotnu pogibeli brani svog sina i li5ava se
rueg, du ga nahrani dini s njim druBtvo: to je dobra majka'
Nairotiv, ona koja napusti svoje dijete nevjerna je dru5tve,oir nrgoru jer majdinska je ljubav jedan od njegovih brojnih oblika: to je nePrirodna majka.
Ako se bacim u vodu i zaplivam da izvudem nekog dovjeka
koji je u Zivotnoj opasnosti, ja sam njegov brat, s njim sam
uaiuZen. Ako ga gufl]em pod vodu umjesto da ga spasirn,
sam nePrijatelj i ubojica.
njegov
" Svatko
tko daje milostinju postupa prema siromahu kao
prema dlanu udruZenja, istina ne kao dlanu udruZenja u sve'
inu i za sve, nego kao svome dlanu udruilenia zhog kolidine
dobara koja s njim aiieti; svatko tko silom ili spretnoSiu
otme ono Sto nije proizveo uniStava u sebi dru5tvenost i razbojnik je.
Samlritanac koji podigne putnika Sto leZi na putu, previje
mu rane, okriiepi ga i da mu novaca, pokazuje se kao njegov
sudrug, njegov fUZnii; sveienik koji prode pokraj istog putnika, a ,re okt"ne se, ostaje prema njemu nedrug i neprija'
telj.
U svim tim sludajevima dovjeka pokreie unutarnja privladnost prema svorne bliZnjem, tajna naklonost koja ga potide da ron, aa dijeti radost i tugu. Za odrtpitanje toj privlad'
nosti potreban je protuprirodan napor volje.
No sve to ne utvrduje nikakvu jasnu razliku izmedu
dovjeka i Zivotinje. Kod Zivotinja, sve dok ie mladundad ne'
jaka i zbog toga draga svojim maikama, jednom rijedju udru'
Zuje ih s n;ima, vidimo da ih one za5tiiuju izlailudi se Zivotrroj op""to"ti s hrabro5iu Sto podsjeia na na3e junake koii
su umirali za domovinu. Neke se Zivotinjske vrste udruZuju
radi lova, traZe se, dozivaju, piesnik bi rekao da se pozivaju
na pod.jelu plijena. Vidimo da si u opasnosti pritjedu u pomoi,
brane se i upozoravaju na opasnost; slon zna pomoii svom
drugu da izade iz stupice u koju je upao; da bi odbile napad vukova, krave se postave u krug s rogovima okrenutim
-prema
van i s teladi u sredur-i kruga; konji i svinje dotrde
r62

na krik boli nekoga izmedu niih. Kakve bih opise mogao dati

o njihovim brakovima, njeZnosti mttiiaka prema Zenkama
i vjernosti njihovih ljubavi! Medutim da bismo u svemu bili
pravidni, dodajmo da ti tako dirljivi dokazi dru5tvenosti

bratstva i ljubavi prema bliZniemu ne spredavaju Zivotinje
da se svadaju, tuku, razdiru zubima radi hrane i udvaranja
Zenkama; slidnost izmedu njih i nas potpuna je.
DruStveni nagon vi5e ili manje postoii u dovjeku i u Zivo'
tinji: njegova je priroda ista. eovjeku je druStvo nuZnije i
stalnije Zivi u njemu. Izgleda da je Zivotinja otpornija protiv
samoie. U dovjeka su potrebe za dru5tvom neodoljivije i slo'
Zenije; u Zivotinje one se dine manje dubokima, manje raztto'
likima i manje se Zati za njima. Jednom rijedju: kod dovjeka
je svrha druStva oduvanje vrste i pojedinca; kod Zivotinja
udruZivanje mnogo vi5e sluZi oduvanju vrste.
Sve dosad ne otkrivamo niSta Sto bi dovjek mogao sam za
sebe svojatati: druStveni nagon i osieiai morala zajednidki
su njemu i Zivotinjama; a kada zami3lia da ie zbog nekoliko
dobrodinstava, pravednih i poZrtvovnih djela, postao slidan
Bogu, ne primjeiuje da se samo potpuno pokorio Zivotinjskom porivu. Mi smo d.obri, prijazni, samilosni, iednom riiedju pravedni, kao Sto smo srditi, pohlepni, razvratni i osvetoljubivi, odnosno kao i Zivotinje. NaSe se najveie vrline na
kraju svode na slijepe nagonske pobude. Kakva li subjekta
za progla5avanje svetim i oboZavanje!
Ipak postoji razlika izmedu nas, dvostrukih dvonoilaca i
ostalih Zivih biia. U demu se ona sastoji?
Neki bi se udenik filozofiie poZurio da odgovori: ta se
razlika sastoji u tome Sto smo mi svjesni svoje dru5tvenosti,
a Zivotinje svoje nisu; u tome Sto mi razmiSljamo i zakljudujemo o operacijama na5eg druStvenog nagona, a kod Zivotinja nema nideg slidnog.
Idi iu dalje: upravo razmiSljanjem i rasutlivanjem kojima
smo, dini se, iskljudivo mi obdareni znamo da je Stetno najprije za druge, a zatim i za nas same, da se opiremo dru5tvenom nagonu koji upravlja nama i koji nazivatno praudom.
Upravo nas razum poudava da sebidan dovjek, lopov, ubojica,
jednom rijedji izdajica druStva, grije5i protiv prirode i kriv
je pred drugima i pred samim sobom kada svjesno dini zlo;
najzad, upravo nam osjeiaj naSeg druStvenog nagona s jedne,
i na3eg tazttma s druge strane, omoguiuju da prosudimo
kako nama slidno biie mora biti odgovorno za svoia djela'
To je podetak griZnje savjesti, osvete i kaznenog prava.
1i.

163

I
No sve to utemeljuje razliku u razumu izmeclu Zivotinja
i dovjeka, a nikako razliku u naklonosti. Jer ako razmatramo
naSe odnose s nama slidnima, isto tako rasudujemo i o na5im
najbeznadajnijim radnjama, o picu, jelu, o izboru Zene ili
prebivaliSta; rasudujemo o svim stvarima neba i zemlje; ne
postoji ni5ta na Sto se ne bi primjenjivala naSa sposobnost
rasudivanja. A jednako kao Sto spoznaja koju stjedemo o
vanjskim pojavama ne utjede na njihove uzroke i zakone,
time Sto prosvjetljuje na5 nagon, razmi5ljanje nas uza sve to
poudava o na5oj osjetilnoj prirodi, ali time ne mijenja njezino obiljeZje. Poudava nas o naSoj moralnosti, aii je ne mijenja i ne ispravlja. Nezadovoljstvo nama samirna nakon
neke pogreSke, negodovanje kada vidimo nepravdu, predodZbe o zasluZenoj kazni i duZnoj zadovoljStini posljedice su razmiSljanja, a ne neposredne posljedice nagona i osjeiaja strasti. Poimanje, ne kaZem iskljudivo, jer i Zivotinje osjedaju
da su udinile zlo i razjare se kada je netko od njihovih napadnut, nego neogranideno nadmoino poimanje na5ih druStvenih duZnosti, svijest o dobru i o zlu ne uspostavlja u odnosu na moralnost bitnu razliku izmedu dovjeka i Zivotinja.
Paragraf 2.

--

O prao?n

i

drugom stupnju dru\taenosti

Ostajem pri dinjenici koju sam malo prije istaknuo i ona
je jedna od najvaZnijih dinjenica u antropologiji.
Privladnost naklonosti koja nas potide na udruZivanje i.l
dru5tvo po svojoj je prirodi slijepa, razuzdama, uvijek sprernna da se apsorbira u trenutni poriv, bez obzira na prethodna
prava i razludivanja zasluge i prvenstva. To je pas mje5anac
koji bez razlike slijedi svakoga tko ga pozove; to je dojende
koje sve muSkarce smatra odevima, a svaku Zenu svojom
dojiljom; to je svako Zivo biie koje se, li5eno dru3tva Zivotinja iz svoje vrste, veZe za druga u samoii. To temeljno otrliljeZje druStvenog nagona dini nepodnosivim, pa dak i mrskim
prijateljstvo lakih, nasumce ljubaznih osoloa koje su podloZne oduSevljavanju svakim novim licem, koje zbog neke
prolazne veze zanemaruju najstarije i najveceg poStovanja
vrijedne naklonosti. Nedostatk takvih biia nije u srcu, nego
u razborrr. Dru5tvenost je na tom stupnju vrsta privladnosti
koju izaziva promatranje nekog nama slidnog biia, ali bujica
tog osjeiaja nikada ne izlazi iz onoga tko ga osjeia. Ona
moZe biti uzajamna i nepodijeljena: ljubav, naklonost, saZaljenje ili simpatija, neka se nazove kako vam drago, nema
164

nideg Sto zasluiluie po5tovanje, niSta Sto dovjeka uzdi1e iznad

Zivotinja.

Drugi je stupanj druStvenosti pravda i ona se moZe definirati kao priznanje da i. drugi. i.maiu liinost koia ie iednaka
na\oj. Sto se tide osjeiaja, ona nam je zajednidka sa Zivotinjama. Sto se tide spoznaje, samo mi moZemo stvoriti potpunu predodZbu o praoednom, Sto, kako sam das prije rekao,
ne mijenja loit moralnosti. Uskoro iemo vidjeti kako se dovjek uzdiZe do treieg stupnja druStvenosti do kojeg Zivotinje
nisu sposobne dospjeti. No prije toga moram na metafizidki

nadin dokazati da su druEtao, prauda i. iednakost tri ekvivalentna izraza, tri izraza koja se prevode i dije je uzajan"rno
pretvaranje jednog u drugi uvijek zakonito.
Ako se u meteZu nekog brodoloma uspijern izvuii u nekom damcu s ne5to zaliha hrane i ugledam nekog dovjeka
kako se bori s valovima, iesam li duZan priskoditi mu u polrroi?
Da, na to sam prisiljen pod prijetnjom da prema
njemu budem kriv za povredu dru5tva i ubojstvo.
No jesarn li isto tako prisiljen da s njim podijeiim svoje
zalihe?

Da bismo razrije5iti to pitanje, moramo izrnijeniti njegove odnose: ako je udruZivanje obavezno za damac, je Ii oba'
vezno i za namirnice? Bez ikakve sumnje; duZnost je dlana

druBtva apsolutna; dovjekovo prisvajanje stvari dolazi iza
i ostaje joj podredeno; posjedovanje moZe postati iskljudivo tek u trenutku kada je svima
dana jednaka dozvola za zauzirnanje. Ono Sto na5il zadadrt
ovdje dini nejasnom na5a je sposobnost predvidanja koja
nas time Sto narn ulijeva strah od eventualne pogibelji gura
u nasilno prisvajanje i dini nas kradljivcima i ubojicama.
Zivotinje ne razmiSljaju o duZnosti nagona ni o neprilikama
do kojih ih on rnoZe dovesti. Bilo bi dudno da za dovjeka,
najdruStveniju od svih iivotinja, razum postane razlog za
nepo5tovanje zakona. Onaj tko ga namjerava upotrijebiti
samo na svoju korist, lade dru5tvu; ako nam razbor treba
sluZiti kao orucle na5e sebidnosti, bilo bi bol.ie da nam ga
Bog oduzme.
Sto! reii iete. Morat iu dijeliti svoj kruh, kruh Sto sam
ga zaradio, koji je moj, s tudlincem koga ne poznam, koga
nikad viSe neiu vidjeti, koji ie mi moZda platiti nezahvalno5iu! Kada bi barem taj kruh bio zajednidki zaraden, da je
taj dovjek neSto udinio da ga dobije, mogao bi zahtijevati
svoj dio jer bi njegovo pravo bilo u njegovoj suradnji, tli

njegove dru3tvene prirode

16s

to njegova ima u mome? Nismo zajedno proizveli, neierno zajedno jesti.
To je rasudivanje pogreSno jer je zasnovano na pogre5noj
pretpostavci da neki proizvodad nije nuZno dlan udruZenja
dega

nekog drugog proizvodada.

Kada su neko dru5tvo istinski formirala dva ili vi5e pojedinaca i sporazumjeli se o njegovim terneljima, pismeno
ih utvrdili i potpisali, tada uopde nema te5koia oko posljedica. Svi se slaZu u ovome: kada se, recimo, dva dovjeka
udruZe rad.i ribolova i jedan od njih ne naide na ribu, zbog
toga nema manje pravo na ulov svog sudruga. Ako dva trgovca osnuju trgovadko udruZenje, gubici i profiti su zajednidki
sve dok ono postoji. Buduci da nitko ne proizvodi za sebe,
nego za udruZenje, kada dode trenutak podjele, ne uzima se
u obzir proizvodad, nego dlan udruZenja. Zato i rob kome
vlasnik plantaZe daje slamu i ri?u, i civilizirani radnik kome
kapitalist uvijek plaia premalu nadnicu jer nisu dianovi
druStva njihovih gospodara, premda s njima proizvode, ne
ulaze u raspodjelu proizvoda. Tako konj koji vude po5tanske
kodije i vol koji vude plugove proizvode s nama, ali nisu
dlanovi na5eg udruZenja. Mi uzimamo njihov proizvod, ali ga
ne dijelirno s njima. PoloZaj Zivotinja i radnika koji nam
sluZe isti je. Kada jednima i drugima dinimo dobro, ne dinimo to zbog pravednosti nego iz diste naklonosti.t
No da li je moguie da mi, ljudi, ne budemo svi dlanovi
druStva? Podsjetimo se Sto je redeno u dva prethodna poglavlja. Kada dak ne bismo htjeli biti dlanovi dru5tva, udruZuju nas sila stvari, naSe potreloe za potroSnjom, zakoni proizvodnje i matematidko nadelo razmjene. Jedini je izuzetak
od pravita vlasnik koji proizvodi prema svom pravu na dobit,
nije ni s kim udruZen, pa prema tome i nije prisiljen bilo s
kim dijeliti svoj proizvod, kao Sto ni njega nitko nije duZan
obavjeStavati o svom. fzuzev5i vlasnika svi radimo jedni za
druge, ni5ta ne moZemo sami bez pomoii drugih, stalno
medusobno razmjenjujemo robe i usluge: 5to je sve to ako
nije dru5tveni din?
1 Na hebrejskom se jeziku udiniti dobrodinstvo bliZnjemu kaZe
praaedno pastupiti; na grdkome uiini.ti milasrdno djelo ili milosrde
(eleemosinein, otuda francuski aum6ne, rnilostinja); na latinskom niiniti ljubaznost ili milosrde,' na francuskom lo,ire aum1ne, davati milostinju. Degradacija nadela osjeia se l<roz razne izraze: prvi ozna(,ava
duZnost; drugi samo naklonost; treii sklonost i vrlinu savjeta, a ne
obavezu; detvrti dobru volju.

166

Dakle, neko trgovadko, industrijsko i poljoprivrcdn<t
druStvo ne mogu se zamisliti izvan jednakosti; jednakost jt:
njihov nuZni uvjet postojanja. Tako je u svemu Sto se ti0c
tog druStva potpuno isto ne ispuniti obavezu prema druStvu,
pravdi i jednakosti. Primijenite to nadelo na sav ljudski rod;
nakon onoga Sto ste proditali, ditaode, pretpostavljam da ste
dovoljno spretni i da moZete i bez mene.
Prema tome, dovjek koji zaposjedne neku njivu i kaZe to
je moja njiva, neie biti nepravedan dok i svi drugi poput
njega budu imali sposobnost posjedovanja; neie biti nepravedan ni ako se Zeli preseliti i zamijeniti tu njivu za njoj

odgovarajucu njivu. Ali ako nekog drugog stavi na svoje
mjesto i kaZe mu: radi za mene dok se ja odmaram, postaje
nepravedan, neudruZen i nejednak: to je vlasnik.
I, obrnuto, besposlidare i razvratnike koji ne ispunjavaju
nikakvu druStvenu zadaiu, a uZivaju dru5tvene proizvode
kao i netko drugi, desto i viSe nego drugi, treba progoniti kao
lopove i parazite. Dugujemo sami sebi da im ne damo ni5ta;
ali zato Sto oni ipak moraju Zivjeti, duZni srno ih nadzirati
i prisiliti da rade.
Dru5tvenost je poput privladnosti osjeiajnih biia; pravda
je ta ista privladnost popracena razmi5ljanjem i spoznajom.
Ali u kojoj opioj ideji, u kojoj kategoriji shvaianja poimamo pravdu? U kategoriji jednakih kolidina. Otuda nekadaSnja definicija pravde: Justum oequale est, injustum i,noequale.

Sto, dakle, znadi primjenjivati pravdu u praksi? Znad,i u
jednakim radnim uvjetima svima dati jednak dio dobara;
znadi djelovati kao dlan druStva. NaSa sebidnost uzalud gunda; za ono Sto je odito i nuZno nema izgovora.
Sto je pravo zauzimanja? To je prirodan nadin pod.jele
zemlje, tako da radnici rade postavljeni jedni uz druge,
onako kako se pojavljuju. To pravo nestaje pred opcirn interesom koji je i interes posjednika, zato Sto je i dru5tveni
interes.

Sto je pravo na rad? To je pravo da se dopusti sudjelovanje u podjeli dobara, ako se zadovolje traileni uvjeti; to je
druStveno pravo, pravo jednakosti.
Pravda, proizvod kombinacije ideje i nagona odituje se u
dovjeku dim je sposoban osjeiati i zami5ljati. Zbog toga su
je uzimali kao priroden i iskonski osjeiaj. To je miiljenje
pogre5no s logidkog i kronoloSkog aspekta. No dini mi se da
je pravda koja je, ako smijem tako reii, prema svom sat67

1
stavu hibriclna, pravda koja je nastala iz jedne osieiaine i
jedne intelektualne sposobnosti, jedan od najjadih dokaza
jedinstva i jednostavnosti moga ja. Zata Sto organizam ne
moZe sam po sebi proizvoditi takve mjeSavine, kao Sto se ni
od osjetila sluha i vida ne formira neki binarni poluslu5ni i
poluvizuelni osjet.
Svojom dvostrukom prirodom pravda nam daje konadno
objaSnjenje za sve dokaze koje smo vidjeli u drugom, treiern
i detvrtom poglavlju. S jedne strane, buduii da je ideja
prarsde istovejtna s dru5tvom, a druStvo nuZno podrazumijeva jednakost, jednakost se morala nalaziti u osnovi svih sofizama koji su izmi5ljeni za obranu vlasniStva. Kako se
vlasniStvo moZe braniti samo kao pravedno i druStveno, a
vlasniStvo jest nejednakost, trebalo je tvrditi da je nepravedno pravedno, a nejednako jednako da bi se dokazalo da
je vlasniStvo u skladu s druStvom, a to su sve proturjedne
tvrdnje. S druge strane, kako nam je pojarn jednakosti, drugog elementa pravde, dan u matematidkim omjerima stvari,
vlasniStvo, ili nejednaka podjela dobara izmectu radnika, trebalo je da prestane biti moguie time Sto je uniStilo nuZnu
ravnoteZu rada, proizvodnje i potro5nje.
Svi su ljudi, dakle, dlanovi druStva, svi si duguju istu
pravdu, svi su jednaki. Slijedi li iz toga da je nepravedno
davati prednost ljubavi i prijateljstvu?
To zahtijeva objaBnjenje.
Maio prije sam zamislio nekog dovjeka u opasnosti kojemu bih mogao pomoii, sada petpostavljam da me istodobno
zovu dva dovjeka koja su izloiena pogibelji. Da Ii mi se dopuSta, ili dak naredluje da najprije potrdim onorne koji mi je
bliZi po krvi, prijateljstvu, zahvalnosti ili poStovan jtt, uz rizilr.
da dmgoga pustim da pogine? Da. A za5to? Zato Sto u okvirima dru5tvene sveobuhvatnosti za svakoga od nas postoji
onoliko pojedinadnih druStava koliko ima pojedinaca. A na
temelju samog nadela druStvenosti moramo ispunjavati obaveze koje nam ta dru5tva nalaZu, prema torne koja su nam
od njih bliZa. Moramo dakle ispred svih drugih prednost dati
svom ocu, majci, djeoi, prijateljima, saveznicima itd. Ali u
demu se sastoji to davanje prednosti?
Neki sudac mora presuditi u parnici izmedu svog prijatelja i svog neprijatelja. Mora li on dati prednost svom,
bliskom ilanu druStaa pred dalekim ilanom druStua i presuditi u korist svog prijatelja usprkos tome 5to je istina dokazala suprotno? Ne mora, jer kad bi pomagao nepravdu tog
168

prijatelja, postao bi sukrivac u njegovom kr5enju druStvenog
ugovora; na neki bi nadin s njim sklopio savez protiv veiine

dlanova druStva. Pravo davanja prvenstva primjenjuje se
samo u vlastitim i osobnim stvarima, kao Sto su ljubav,
po5tovanje, povjerenje, bliskost koje ne rnoZemo pruZiti svima u isto vrijeme. Ako bukne po1ar, otac mora potrdati
svom djetetu prije nego pomisli na dijete svog susjeda; no
u priznavanju nekog prava koje niie osobno ni neobavezno,
sudac ne smije iii na ruku jednoj stranci na Stetu druge.
Ta teorija posebnih druStava koje, da tako kaZemo, svatko
od nas koncentridno formira u sklopu velikog dru5tva, daje
kljud svih problema koje razne vrste dru5tvenih zadataka
mogu pokrenuti svojim suprotstavljanjem i sukobom, problema koji su bili glavna pobuda starih tragedija.
Pravednost Zivotinja na neki je nadin negativna; izuzevSi
obranu mladunaca, lov i krada ljetine u krdu, zajednidku
obranu i katkad pojedinadnu pomoi, ona se manje sastoji u
tome da se neSto dini nego u tome da se ne spredava. Bolesna
Zivotinja koja se ne moZe podiii i neoprezna Zivotinja koja
je pala u provaliju neie primiti ni lijekove ni hranu. Ako ne
mogu same po sebi ozdraviti ili se izvuii iz neprilika, njihov
je Zivot u opasnosti; neie ih njegovati u krevetu ni hraniti u
zatvoru. Uzrok su nebrige o njima slidnima ogranidenost njihova razuma i siromaStvo njihovih moguinosti. Uostalom,
razlikovanje prema bliskosti kojega se ljudi pridrZavaju izmedu sebe nije nepoznato Zivotinjama; medu njima postoje
prijateljstva po navici, dobrosusjedska i rodadka prijateljstva znaci osobite paZnje. U usporedbi s nama sjeianje im je
slabo, osjecaj nejasan, a raztlm gotovo nikakav; ali postoii
podudarnost u stvari, i shvaianje je uzrok cijele na5e superiornosti nactr njima u tom pogledu.
Upra,,/o zbog Sirine na5eg pamienja i pronicljivosti naSeg
zakljudivan ja mi znamo umnogostruditi i kombinirati postupke na koje nas potide druStveni nagon, naudimo ,ih udiniti
djelotvornijim i rasporedivati ih ovisno o stupnju i izvanrednosti prava. Zivotinje koje Zive u zajednici primjenjuju pravdu u praksi, ali je uopie ne poznaju i ne rasuduju o njoj.
Pokoravaju se svom nagonu bez umovanja i filozofiranja. Njihovo la ne zna spojiti dru5tveni osjeiaj s pojmom jednakosti
koji one nemaju, zato Sto je to shvaianje apstraktno. Medutim, polazeii od nadela da druStvo sadrZi podjelu na jednake
dijelove, mi se svojom sposobnoSiu rasuilivanja moZemo
sloZiti i sporazumjeti o uredivanju svojih prava; svoje smo
169

rasudivanje dak vrlo unaprijedili. Ali u svemu tome na5a svijest igra najmanju ulogu, a to dokazuje upravo to Sto se dini
da predodZba praua, koja se poput svjeitlucanja pojavljuje u
nekih Zivotinja Sto su nam po shvaianju najbliZe, polazi od
iste razine kao u nekih primitivnih ljudi da bi se uzdigla do
najvi5eg vrhunca kod Platona i Franklina. Pratimo razvoj
osjeiaja morala kod pojedinaca i napredovanje zakona u
narodima pa iemo se uvjeriti da su predodZbe o pravednosti
i zakonodavno savr5enstvo svugdje izravno razmjerni s razumom. Dakle pojarn pravde, koji su filozofi smatrali jednostavnirn, doista je sloien pojam; sadinjavaju ga s jedne strane dru5tveni nagon, a ideja o jednakoj zasluzi drugoga, s
druge; jednako kao Sto pojam krivnje dine osjecaj o prekrSenoj pravdi i ideja o slobodi izbora.
Ukratko, nagon uopie nije izmijenjen znanjem koje mu
se dodaje, a dru5tvene dinjenice Sto smo ih dosad promatrali
na Zivotinjski su nadin dru5tvene. Znamo Sto je pravda, ili
druStvenost shvacena pod za5titom jednakosti; mi nemamo
niSta Sto nas odvaja od Zivotinja.
Paragraf 3.

-

O tredem stupnju dru1taenosti,

eitalac moZda nije zaboravio Sto sam rekao u treiem poglavlju o podjeli rada i posebnosti sposobnosti. Medu ljudima je jednaka kolidina talenata i sposobnosti, a njihova je
priroda slidna. Svi mi, koliko nas ima, raetamo se kao pjesnici, matematidari, filozofi, umjetnici, obrtnici i zemljoradnici;
no ne radamo se podjednako nadareni svim tim sposoirnostima i goleme su razlike od dovjeka do dovjeka u dru5tvu i
od sposobnosti do sposobnosti u istom dovjeku. To Sto su
iste sposobnosti zastupljene u tako razliditom stupnju i Sto je
za neke poslove preteZno potrebna darovitost, rekosmo, same
su osnove naSeg druStva. Priroda je tako Stedljivo i s velikom
providno5iu podijelila inteligenciju i prirodni genij da se
dru5tveni organizam nikad ne mora bojati ni prevelikog
obilja ni oskudice posebnih nadarenosti. A svaki radnik, ako
predano obavlja svoj posao, uvijek moZe postiii potreban
stupanj obrazovanja da uZiva u znanstvenim radovima i otkriiima svih dlanova svog druStva. Zbog tog tako jednostavnog i mudrog opreza prirode radnik ne ostaje odvojen na
svom zadatku; on je sa sebi slidnima u vezi s pomoiu rni5ljenja, prije nego Sto se s njima poveZe srcem, tako da za njega
ljubav nastaje iz razurna.
170

U Zivotinjskim zajednicama to nije tako. U svakoj su
vrsti vjestine, koje su inade vrlo ogranidene u pogledu njihova broja, pa dak i u pogledu izraZenosti, jednako raspo-

redlene kod svakog pojed:inog dlana zajednice kada ne ovise o

raditi ono Sto svi drugi rade i to jednako dobro: tra1iti hranu, pobieii pred neprijateljem, iskopati brlog, saviti gnijezdo, itd. Nitko medu njima, kada je
slobodan i raspoloiiv, ne odekuie pomoi od svog susjeda niti
je traili od njega, kao Sto i susjed moile bez njega.
Zivotinje koje Zive zajedno Zive jedne pokraj drugih bez
ikakve razmjene misti i prisnih razgovora: buduii da sve
rade isto i da nemaju Eto ni nauditi ni zapamtiti, one se vi'
daju, duju, dodiruju, a nikad jedna drugu ne shvaiaju. Ljudi
nagonu. Svatko zna

medusolono stalno razrnjenjuju miSljenja i osjeiaje, proizvo'
de i usluge. Potrebno im je sve Sto se u druStvu moZe nauditi
i izraditi; ali ono Sto je svakom dano da sdm udini i stekne

od te goleme kolidine proizvoda i miSlienja u slidnom je
omjeru kao Sto je atom prema Suncu. eovjek je dovjek samo
po druStvu koje se sa svoje strane odrZava samo ravnoteZom
i uskladeno5iu snaga od kojih je sastavljeno.
Kod Zivotinja je dru5tvo iednostauno po obliku, a kod
dovjeka slodeno. eovjeka s dovjekom udruZuje isti nagon koji
udruZuje Zivotinju sa Zivotinjom. Ali dovjek se udruZuje drugadije nego Zivotinja: i upravo ta taz\ika u udruZivaniu cijela
je razlika u moralu.
MoZda sam i preop5irno dokazivao pomoiu duha samih
zakona koji vlasni5tvo pretpostavliaiu kao osnovicu dru5tvene drZave i pomoiu politidke ekonomije da se nejednakost
poloZaja ne moZe opravdati ni prvenstvom po vremenu za'
uzimanja ni superiorno5iu nadarenosti, sluZbe, radinosti ili
sposobnosti. Ali ako je jednakost uvjeta nuina posljedica
prirodnog prava, slobode, zakona proizvodnje, ogranidenosti
fizidke prirode i samog druStvenog nadela, ta jednakost ne
zaustavlja razvoj druStvenog osjeiaja o ogranidenosti stavki
duguie i potraEuje; duh dobrodinstva i ljubavi proteZe se
iznad toga; a kada je ekonomija nadinila svoiu vagu, du5a podinje uZivati u vlastitoj pravdi, a srce se otvara u beskraju
svojih osjecaja.
II skladu s odnosima medu lidnostima druStveni osjeiai
tada poprima novo obiljeZje. Kod jakih je to uZivanje u plemenitosti; izmedu jednakih iskreno i srdadno priiatelistvo;
kod slabih sreia divljenja i zahvalnosti.
t71

eovjek koji je nadmoian po snazi, nadarenosti ili hrabrosti zna da za sve to duguje dru5tvu bez kojega nije ni5ta i
ne moZe niSta; zna da mu druStvo ne duguje niSta time Sto
prema njemu postupa kao prema posljednjem od svojih dlanova. No on ne moile a da istodobno ne zna kako su njegove
sposobnosti izvanredne; ne moZe a da ne bude svjestan svoje
snage i velidine: i on dobrovoljno samog sebe Zrtvuje dovjedanstvu priznajuii da je orude prirode i da samo nju treba

u njemu slaviti i blagosiljati; upravo se tim istodobnim ispovijedanjem srca i uma, rekoh, istinskim oboZavanjem velikog
Biia dovjek odlikuje, uzdi1e i doseZe razinu dru5tvenog morala do koje Zivotinji nije suiteno da stigne. IIerkuI koji za
dobrobit Grdke svladava dudoviSta i kaZnjava razbojnike i
Orfej koji poudava grube i okrutne Pelagonce ne Zele nikakvu nagradu za svoje usluge i u tome je najpiernenitija tvorevina pjesniStva i najvi5i 'izraz pravde i vrline.
Neizrecive su radosti poZrtvovnosti.
Kada bih se usudio usporediti ljudsko druStvo sa srZi
grdkih tragedija, rekao bih da vojska uzviSenih umova i velikih du5a dini strofu, a mnoStvo sitnih i skromnih su, antistrofa. Ovi posljednji, zaduieni za teSke i niske poslove,
svemoinri po svom broju i skladnoj cjelini svojih funkcija,
obavljaju sve Sto drugi zamisle. Zamisle oni prvi, koji ih
vode i kojima oni zato niSta ne duguju: ipak im se dive i daruju ih odobravanjem i pohvalama.
Zahvalnost ima svoja velika poStovanja i svoja odu5evljenja.
Ali jednakost godi mom srcu. Dobrodinstvo se izrodi u
tiraniju, a divljenje u ropsku poniznost. Prijateljstvo je dijete jednakosti. O prijatelji moji, da mi je Zivjeti meelu
vama bez natjecanja i bez slave; neka nas jednakost okupi,
neka sudbina oznadi na5a mjesta. Neka umrem prije nego
medu vama upoznam onoga koga moram najvi3e cijeniti.
Prijateljstvo je dragocjeno srcu djece i ljudi.
Plemenitost, priznanje (tu mislim samo na ono koje se
rada iz divljenja veioj snazi) i prijateljstvo tri su razgovijetne odlike jednog jedinstvenog osjeiaja koji cu nazvatl
raanopraDnost ili druitaena razmj erno sf .2 Ravnopravnost ne
2 Ovdje pod raunopratsnoi(u razumijevam ono Sto su Latini nazivali
humanitas, odnosno vrstu druStvenosti svojstvenu dovjel(u. Blaga i
l:libazna io0jeinost prema svima zna razlikovati, a d.a ne povrijedi,

t72

mijenja pravdu; ali ako se za osnovicu uvijek uzima ravnopravnost, ona joj dodaje po5tovanje, a time u dovjeku stvara
tredi stupanj druStvenosti. Za nas je ujedno duZnost i uZitak
da preko ravnopravnosti pomaZemo slabom stvorenju kojemu smo potrebni i izjednadimo ga s nama; da snaZnome
platimo pravedan doprinos zahvalnosti i podasti, a da ne
postanemo njegov rob; da volimo svoga bliZnjega, svog prijatelja, jednakog nama, zbog onoga Sto od njega primamo,
pa bilo to i pomoiu razmjene. Siavnopravnost je dru5tvenost
koja je razumom i pravdom uzdignuta do ideala; njezino je
najobidnije obiljeZje pri.stojnost lli uliudnost koja u nekih

naroda sama po sebi sadrZava gotovo sve druStvene duZnosti.
No taj je osjeiaj nepoznat Zivotinjama. One vole, mettusobno su privrZene i pokazuju neke znakove posebne paZnje,
ali ne razumiju po5tovanje, a kod nekih od njih ne primje'
iuju se ni velikoduBnost, ni divljenje, ni pravila ponaSanja.

Taj osjeiaj ne proizlazi iz razttma koji sam po sebi raali uopie ne voli; koji vidi, a
ne osjeia. Kao Sto je pravda mje5oviti proizvod druStvenog
nagona i razmi5ljanja, tako je jednakost mjeSoviti proizvod
pravde i naklonosti, hoiu reii na5e sposobnosti prosudivanja
duna, proradunava, odvaguje,

i idealiziranja.
Taj proizvod, treii i posljednji stupanj druStvenosti u
dovjeku, odreden je na5im nadinom sloZenog udruZivanja, u
kojemu su nejednakost, rili bolje redeno oprednost sposobnosti i posebnost poslova, koje same po sebi teile da izdvoje
radnike, zahtijevali vi5e odludnosti za udruiivanje.

Eto za5to je opaka sila koja tladi dok za5tiiuje; zaSto
glupo neznanje koje istim okom gleda krasote umjetnosti i
proizvodnje najprostijeg zanata izaziva neizreciv priiezfu;
zaSto je ponosna tako beskrajno mrska osrednjost koja likuje govoreii: plati.o sam ti., ni1ta ti ne duguiem.
DruStoenost, praoda i raanopraonosl jest todna definicija
nagonske sposobnosti sastavljena od tri stupnja koja nas
navodi da traZimo druZenje sa sebi slidnima, a njezin se fizidki nadin oditovanja izraLava pravilom: Jednakost u proi.zoodima prirode it rada.
Ta se tri stupnja dru3tvenosti podupiru i uzajamno pretpostavljaju. Nema ravnopravnosti bez pravde; druStvo bez
pravde je ioesmislica. Naime, ako je Zeleii da nagradim narang, vrline
grade

i

i

kazne

to je distributivna pravda (koja dijeli naprev.) druBtvene simpatije i opie ljubavi.

sposobnosti:

-

op.

173

darenost, t;izmern proizvode jednome da ih dam drugome,
time Sto neposredno osiromaSujem prvoga ne cijenim nje'
govu nadarenost kako bih morao; ako u nekoj zajednici do'
sudim sebi veii dio nego onome koji se udruZio sa mnom,
mi nismo istinski udruZeni. Pravda je druStvenost koja se
odituje u dopu5tenju da se sudjeluie u podieli fizidkih stvari
koje se jedino mogu izvagati i izmjeriti; ravnopravnost je
pravda koju prati divljenje i po5tovanje, stvari koje se ne
mjere.
Tz toga izvodim viSe zakljudaka.
1. Ako smo slobodni da nekog po5tujemo viSe, a nekog
manje, i to u ornjerima koji se mogu zarnisliti, nismo slobodni da mu damo veii dio zajednidkih dobara; i to zato 5to
nam je duZnost da budemo pravedni naloZena prije duZnosti
ravnopravnosti, pa prva uvijek mora iii ispred druge. Zena
kojoj su se stari divili, kad ju je neki tiranin prisilio da se
opredijeli izmedu bratove i muZeve smrti, napustila je muZa
pod izgovorom da mrtZamoZe ponovno nadi,a brata ne moZe.
Tvrdirn da je ta Zena prekr5ila pravdu i udinila IoSe djelo,
zato Sto je bradna zajednicauZa od bratske zajednice, a Zivot
bliZnjega nije neSto Sto nam pripada.
Prema istom nadelu u zakonodavstvu se ne moZe dopustiti
nejednakost plaia pod izgovorom da su nadarenosti nejednake, zato Sto podjela dobara ovisi o pravdi i ekonomskom
podrudju, a ne o divljenju.
Napokon, Sto se tide darovanja, oporuka i nasljedstava,
druStvo koje istodobno pazi na obiteliske osjeiaje i svoja
vlastitb, prava, ne smije nikada dopustiti da ljubav i naklonost naSkode pravdi. I premda rado vjerujerno da je sin koii
vei dugo radi zajedno s ocem sposobniji nego netko drugi
da nastavi njegov posao, da ie neki gradanin koga je smrt
iznenadila dok je obavljao svoj posao, prema prirodnoj sklonosti i posebnoj ljubavi za svoje djelo, znati sebi odrediti
najdostojnijeg nasljednika i premda je nasljedniku ostavio
pravo da se opredijeli izmedu raznih ostavStina, druStvo ne
moZe podnositi nikakvo gornilanje kapitala i industrije u
korist samo jednog dovjeka, nikakvo zgrtanje rada i nikakvo
Sirenjer.
Pravda i ravnoprar,rrost nikada nisu bile shvaiene.
nPretpostavimo da Ahilej i Ajaks trebaju medusobno podijeliti plijen
zarobljen od neprijatelja koji moZemo izraziti velidinom 12. Kada bi te
dvije lidnostri bile jednake, plijen bi morao biti u aritmetidkom pogledu
3

174

2. Raunopraunost, praoda i druitrso mogu postojati u nekom Zivom biiu samo u odnosu na pojedince njegove vrste.
Pripadnici jedne rase ne bi ih mogli primjenjivati na pripadnike druge rase, kao na primjer vuk na koztt, koza na dovjeka, dovjek na Boga, a jo5 manje Bog na dovjeka. Davati
vrhovnom biiu osobine pravednosti, ravnopravnosti i ljubavi
disti je antropomorf.izam; a epitete pravedan, milostiv, rnilosrdan i druge koje dajemo Bogu moraju se izbaciti iz naSih
litanija. Bog se moZe smatrati pravednim, pravidnim i dobrim
samo prema nekom Bogu. A Bog je jedini i samotan; prema
tome on ne bi rnogao osjeiati dru5tvene naklonosti kao Sto
su dobrota, ravnopravnost i pravednost. Zat se ka1e da je
pastir pravedan prema svojim ovcama i psima? Ne. No kada
bi se Sestomjesednog janjeta htio ostriii toliko vune koliko
striZe s dvogodi3njeg ovna, kada bi zahtijevao da neki mladi
pas duva stado kao neka stara doga, ne bi se reklo da je nepravedan, nego da je lud. Znadi da nerna zajednice izrneilu
dovjeka i Zivotinje, premda moZe postojati naklonost. eovjek
jednak. Ahilej bi imao 6 i Ajaks 6: a kada bi se pridrZavalo te aritmetidke jednakosti, i sam bi Terzit imao dio jednak Ahilejevu dijelu, Sto bi
bilo potpuno nepravedno i nepodnosivo. I)ur se izbjegne ta nepravda,
usporedimo vrijednost osoba i dajmo im dio koji je razmjeran njihovoj
vrijednosti. Pretpostavimo da je .Ahilej dvostruko vredniji od Ajaksa:
Ahilejev dio iznosio bi 8, a Ajaksov 4. Ne postoji aritmetidka, nego
razmjerna jednakost. Upravo tu usporedbu zasluga, rationum, Aristotel
naziva distributivnom pravdom (koja nagraduje i kaZnjava
nap.
- Droit
prev.); ona se provodi prema geometrijskom omjeru.< (Toullier,
trangais selon l'ordre du Code; Francusko prauo prema propisi,ma
Zakonika.)

Jesu li Atr,ilej i Ajaks udruZeni ili nisu? U tome se sastoji cijelo
pitanje. Ako Ahilej i .Ajaks nisu udruZeni, nego su u "{gamemnonovoj
sluZbi ii on ih plaia, nema se Sto prigovoriti Aristotelovu pravilu: gospodar koji zapovijeda robovima moZe obeiati dvostruku porciju rakije
onorne tko dvosbruko kuludi. To je zakon despotizma, pravo ropstva.
Ali ako su Ajaks i Ahilej udruZeni, oni su jednaki. Zar je vaZno Sto je
Ahilej snaZan za detvoricu drugih, a Ajaks samo za dvojicu? Ajaks moZe
uvijek odgovoriti da je slobodan; da ie,Ahileja, ako je snaZan kao detvorica, petorica ubiti; ukratko: da se osobnom sluZtrom, on, Ajaks, izlaZe
pogibelji isto kao i Ahilej. Isto se rasudivanje moZe primijeniti na
Terzita'. ako se ne zna boriti, neka postane kuhar, dobavijad ili kljudar;
ako nije ni za kakav posao, treba ga smjestiti u bolnicu: ni u kojem
mu se sludaju ne treba nanositri nasilje i nametati zakone.
Za dovjeka postoje samo dva moguia stanja: biti u dru3tvu ili
izvan njega. U druStvu su poloZaji nuZno jednaki, osim stupnja poStovanja i uvaiavanja koji su svakome dostupni. Izvan druStva dovjek je
materija koja se nroZe izrabljivati, orudte pretvoreno u kapital a desto
neudobno i beskorisno pokuistvo.
175

voli Zivotinje kao stuari., kao staari koje osiedaiu, ako ho(,e'
mo, a ne kao osobe. Dakle po5to je iz predodZbe o Bogu odstranila strasti koje rnu je pripisalo praznovjerje, filozofija
ie biti prisiljena da iz nje ukloni jo5 i one vrline kojima ga

obdaruje naSa liberalna poboZnost.r
Da je Bog si5ao na zernlju i do5ao boraviti med[u nama,
ne bismo ga rnogli voljeti ako nam ne bi postao slidan; ne
bismo mu mogli ni5ta ni dati ako ne bi proizvodio neko
dobro; ni sluBaLi ga ako ne bi dokazao da se varamo; ni
klanjati mu se ako nam ne bi pokazao svoju rnoi. Svi bi nam
zakoni na5eg biia, osjeiajni, ekonomski i intelektualni zabranjivali da prema njemu postupamo kao prema drugim
ljudima, odnosno prema razumu, pravdi i ravnopravnosti. fz
toga zakljudujem da ie Bog morati postati dovjekom ako
ikada s dovjekom stupi u neposrednu vezu.
Dakle, ako su kraljevi boZje prilike i sluge njegove volje,
mogu od nas primati ljubav i bogatstvo i moZemo ih sluSati
i slaviti samo uz uvjet da rade kao i mi, da radi nas postanu
druStveni, da proizvode razmjerno svom tro3ku, da navode
razloge u razgovoru sa svojim slugama i da sami dine veiike
stvari. Ako su kraljevi drZavni sluZbenici, kako neki misle,
tjubav koju im dugujemo mjeri se to viSe prema njihovoj
osobnoj prijaznosti; obaveza da ih sluSamo prema zornom
predodavanju njihovih zapovijedi; njihova vladarska plaia
prema ukupnom druStvenom proizvodu podijeljenom s brojern gradana.
Tako se sve slaZe da nam se dA zakon jednakosti: pravna
znanost, politidka ekonomija i psihologija. Pravo i duZnost,
nagrade koje pripadaju talentu i radu, zanosi ljubavi i oduSevljenja sve je unaprijed pode5eno prema jednom neumoljivom mjerilu, sve ovisi o broju i ravnoteZi. Jednakost poloZaja
nadelo je druEtava, a opia solidarnost potvrda ie tog zakona.
Zahvaljujuii strastima i neznanju jednakost poioZaia niie
nikada ostvarena; ali naBe suprotstavljanje tom zakonu sve

viSe istide njegovu nuZnost. Upravo o tome povijest daje
stalna svjedodanstva, a cijeli nam slijed dogadtaja to otkriva.
Dru5tvo stupa iz jednadZbe u jednadZbu; u odima ekonomista koji promatra revolucije carstava das su smanjenje algebarskih kolidina koje se uzajamno odbijaju; das izdvajanje
neke nepoznanice koju dovodi nepogre5iva operacija vreme-

na. Brojevi su providnost historije. Nema dvojtre da napredak dovjedanstva ima i drugih elemenata; ali u rnno5tvu tajnih uzroka koji pokreiu narode nema moinijeg ni pravilnijeg, ni manje neprepoznatljivog od povremenih eksplozija
proletarijata protiv vlasniStva. Vlasni5tvo koje istodobno
djeluje pomoiu iskljudivanja i Sirenja dok se stanovniStvo
poveiava bilo je pokretadko nadelo i odludujuii uzrok svih
revolucija. Vjerski i osvajadki ratovi, kada nisu iSli do istrebljenja rasa, bili su tek neodekivani neredi koji su ubrzo ispravijeni u potpuno matematidkoj progresiji Zivota naroda.
Kakva je moi akumulacije vlasni5tva, takav je zakon slabljenja i urniranja druStava.
Pogledajte srednjovjekovnu Firencu, republiku trgovaca
i rneSetara, stalno razdiranu svojim tako glasovitim strankarna gvelfa i gibelina koji su napokon bili samo prosti puk i
vlasnici aristokrati, naoruZani jedni protiv drugih; Firencu
kojom su vladali loankari i koja je na kraju podlegla pod teiinom dugova.s Pogledajte u starom vijeku Rim kojeg je od
njegova nastanka razdiralo lihvarstvo, koji je pri svemu tome
doZivio bujan procvat dok je poznati svijet pribavljao posao
njegovim straSnim proleterima; Rim okrvavljen gradlanskim
ratorn u svakom razdoblju predaha koji je umro od iscrpljenosti kada je narod, zajedno sa svojom biv5om energijom,
izgubio i posljednju iskricu moralnog osjeiaja; Kartagu,
trgovadki i novdarski grad, neprestano podijeljen unutraSnjim konkurencijama; Tir, Sidon, Jeruzalem, Ninivu, Babitron koji su redom propadali zbog trgovadkog suparniStva i,
kako bismo danas rekli, zbog nedostatka trZi3ta. Zar toliko
glasovitih primjera ne pokazuje dovoljno kakva sudbina odekuje moderne nacije ako narod, ako Francuska ne zagrmi
svojim moinim glasom i uz povike osude gromoglasno ne
objavi ukidanje vlasnidkog poretka?
Ovdje bi se moja zadada morala zavr5iti. Dokazao sam
pravo siromaha, pokazao sam otimadinu bogataSa; zahtije-

4 Izmedu Zene i muSkarca mogu postojati ljubav, strast, veza iz
navike i sve Sto Zeiite, a]i nema istinske udruZenosti. Muskarac i iena
ne spadaju zajedno. trXazlika u spolovima stvara izmedu njih podjelu
is[e naravi kao sto je razlika vrsta medu Zivotinjama. Tako, ne samo
da ne odobravam ono sto se danas naziva emancipacijom Zene nego
bih bio skloniji Zenu staviti u zatvor kada bi se trebalo posluZiti tom
krajno5iu.
Fravo Zena i njihove odnose s muSkarcima joB treba odrediti;
bradno pravo kao i gradansko pravo treba tek ustanoviti.

5 DBlagajna Cosima Medicija bila je grobnj.ca firentinske sloboden,
govorio je M. Michelet u Coll6ge de France.

176

1: Sta je vlasnistvo?

t77

varn pravdu: izvr3enie presude me se ne tide. Kada bi netko
htio da za nekoliko godina produZi protuzakonito uiivanje i
pritom bi se pozvao na to da jednakost nije dovoljno dokazati, nego da je treba i organizirati, osobito da je treba uspostaviti bez razdora, imao loih pravo odgovoriti: briga o potla-

denom dolazi prije ministarskih neprilika; jednakost polo'
Zaja prvobitni je zakon o kojem ovise drZavna privreda i
pravna znanost. Pravo na rad i na jednako sudjelovanje u
dobrima ne moZe se pokoriti pred nespokojstvom vlasti.
Nije duZnost proletera da izmiri proturjedja zakonika, a jo5
manje cla trpi greske vtasti; naprotiv, duinost je upravo
gradinske i upravne vlasti da se reformira na nadelu politidke i bonitarne jednakosti. Zlo koje smo upoznali mora se
osuditi i uniStiti; zakonodavac se ne moZe izgovarati da ne
poznaje poredak koji treba uspostaviti umjesto oditog bezakonja. S obnovom se ne oklijeva. Pravda, pravda; priznavanje prava; rehabilitacija proletera: nakon toga iete vi, sttci i
konzuli, irnati na urnu poticiju'i pobrinuti se za vlast repub'
like.
Uostalom, ne mislim da ie mi itko od rnojih ditalaca prigovoriti Sto znam ru5iti, a ne znam sagraditi. Dokazujuii
nadelo jednakosti postavio sam kamen temeljac dru5tvenog
zdanja; udinio sam i viSe. Dao sam primjer kojim putem
treba poii u rje5avanju politidkih i zakonodavnih problema.
Sto se tide same znanosti, iziavliujem da od nje ne poznajem
niSta vi5e od temeljnih pojmova i da ne znam bi li se danas
itko mogao pohvaliti da ju je vi5e proniknuo. Mnogi liudi
vidu: d-odite k meni i ja iu vas nauditi istini. Ti ljudi za istinu
uzimaju svoje intimno mi5ljenje, svoje duboko uvjerenje;
obidno se prevare samo u cijeloj istini. Znanost o dru5tvtl,
kao i sve znanosti o ljudima zauvijek ie ostati nedovrSene:
beskrajna je dubina i razliditost pitanja koje ona obuhvaia.
Mi smo naudili tek abecedu te znanosti. To dokazuje 6injenica da jo5 nismo svladali teSkocu stadija planskog poretka i
da umjesto dinjenica ne prestajemo stavljati autoritet savjetodavne veiine glasova. Neko je druStvo grarnatidara veiinom
glasova odludilo o pitanjima lingvistike; rasprave u na5im
skupStinskirn domovima bile hi joS smjeSnije kada njihovi rezultati ne bi bili tako koloni. U vremenu u kojem Zivimo za'
daia je istinskog publicista da u5utka one koji izmi5ljaju i
hvalisavce i da navikne javnost da se zadovolji samo zornim
dokazima, a ne sirntrolima i programima. Prije nego se podne
govoriti o znanosti, treba, najprije odrediti njen predmet,
178

pronaii njenu metodu i nadelo: treba osloboditi prostor od
predrasuda koje ga zakrduju. To mora biti zadaia devetnaestoga stoljeia.
Sto se mene tide, zakleo sam se da iu biti vjeran svom
djelu ruSenja, da neiu prestati tragati za istinorn kroz ru5evine i krS. Mrzim napola obavljen posao; i moZe mi se vjerovati a da ne treham na to podsjeiati: kada sam se usudio
staviti ruku na sveti kovdeg, neiu se zadovoljiti time Sto sam
sruSio njegov poklopac. Treba otkriti tajne svetiliSta bezakonja, razbiti plode starog zavjeta, a sve predmete starih obreda baciti prasadi. Darovana nam je povelja, saZetak cjelokupne politidke znanosti, simbol dvadeset zakonodavstava;
napisan je zakonik, ponos jednog osvajada, kratak pregled
antidke mudrosti. No od te povelje i od tog zakonika neCe
ostati dlan na dlanu; udenjaci se vei sada mogu opredijeliti
i pripremiti se za obnovu.
Medutim, kako otklonjena zabluda nuZno pretpostavlja
neku suprotnu istinu, neiu zavrSiti ovu raspravu a da ne
rijeSim prvi problem politidke znanosti, problem koji danas
zaokuplja sve umove: Kada se alasni1tao ukine, kaksD 6e biti
oblik druitoa? Hode li to biti zajednica?
Drugi dio
Paragraf l.

-

O uzrocima naii.h eabluda: pari.jeklo ala,sntitoa

Prije nego Sto se odredi pravi oblik ljudskoga druStva
treba razrijeSiti ovo pitanje:
Buduii da vlasniStvo nije naSe prirodno stanje, kako se
ono udvrstilo? Kako je u dovjeku zatajio dru5tveni nagon
koji je u Zivotinja tako pouzdan? Kako dovjek koji je roden
za dru5tvo jo5 nije ud.ruZen?
Iiekao sam da se dovjek udruZio na sloEen naiin. Pa dak
i kada taj izraz ne bi bio ispravan, ipak ne bi bilo manje
istina kako mi je on posluZio da opi5em zupdanik nadarenosti
i sposobnosti. Ali tko ne vidi da ti talenti i sposolonosti sa
svoje strane, zbog njihove neogranidene raznolikosti, postaju
uzroci neogranidene raznolikosti volja i da se zbog toga neizbjeZno rnijenjaju obiljeZje, sklonosti i, ako smijem tako
reii, oblik naSega ja: tako na planu slobode i na planu shvaianja postoji onoliko obrazaca koliko i pojedinaca, kolilio
ljudi toliko iudi, Ijudi diji se ukusi, narav i sklonosti koji srr
t7t)

izmijenjeni razliditim idejama sigurno ne mogu sloZiti? eovjek je po svojoj prirodi i nagonu predodreden za druBtvo, a
njegova se osobnost koja je uvijek nepostojana i mnogolika
suprotstavlja dru5tvu.
U Zivotinjskim zajednicama svi pojedinci dine potpuno
iste stvari: njima upravljaju ista nadarenost i ista volia. Zivotinjska je zajednica skup okruglih, kukastih, kockastih ili
trokutastih atoma koji su, medutim, uvijek potpuno istovjetni; njihova je osobnost jednoduSna, reklo bi se da jedino
la upravljam svirna. Poslovi koje obavtjaju Zivotinje, same
ili u dru5tvu, vjerno reproduciraju njihov karakter: kao Sto
se roj pdela sastoji od pojedinih pdela, iste prirode i vrijednosti, tako je i saie sastavljeno od pojedinih ielija koje se
stalno ponavljaju.
No dovjekov um koji je istodobno programiran za sudbinu u druStvu i za potrebe lidnosti sasvim je drugadije izradbe. I upravo to, pomoiu posljedice koju je lako shvatiti,
dini ljudsku volju izvanredno razliditom. U pdele je volja
stalna i jednolidna zato Sto je nagon koji je vodi neumitan, a
jedino taj nagon sadinjava Zivot, sreiu i cijelo biie Zivotinje;
u dovjeka nadarenost varira, tazum je neodreden, pa je prema tome i volja mnogostruka i neodredlena. On traZi druStvo,
ali izbjegava prisilu i jednolidnost: on opona5a, ali je zaljubljen u svoje ideje i lud za svojim djelima.
Kada loi svaki dovjek rodenjem donosio potpuno formiran
talent, savrSena posebna znanja, prirodenu udenost, jednom
rijedju zadai,e koje ie morati izvr5iti, ali kada bi bio li5en
sposobnosti da razmiSlja i rasuduje, druStvo bi se organiziralo samo od sebe. Vidjeli bismo nekog dovjeka kako ore
njivu, drugoga kako gradi kuie, ovoga kako kuje kovine,
onoga kako kroji odijela, nekolicinu njih kako proizvode
spremaju u skladi5ta i brinu se o raspodjeli. Ne istraZujuii
razloge svog rada i ne brinuii se obavlja li viSe ili manje od
svoje zadaie, svatko bi slijedio svoj raspored, donosio svo.j
proizvod, primao svoju plaiu, odmarao se u odredeno vrijeme
i sve to bez radunice, bez ljubomore na bilo koga, ne Zaleii
se na one koji dijele, koji nikada ne bi podinili nikakvu nepravdu. Kraljevi bi upravljali, a ne bi vladali, zato Sto vladati
znadi biti ulasnik na tovu, kako je govorio Bonaparte. I buduii da ne bi morali niSta naredivati jer bi svatko bio na
svom mjestu, viSe bi sluZili kao centri okupljanja nego centri
vlasti i savjetodavni centri. Postojala bi zajednica koja bi
180

bila stavljena u pokret, a ne bi postojalo promiSljeno i slobodno prihvaieno druStvo.
No dovjek postaje spretan samo ako dugo promatta i
skuplja iskustva. On dakle razmiSlja, jer promatrati i vr5iti
pokuse znadi razmiSljati; on rasudluje jer ne moZe ne rasudivati, a razmiSljanjem stvara iluzije; u rasudtivanju se prevari,
a vjeruje da ima pravo, uporno ostaje pri tome, povladtuje
sebi, sebe cijeni, a druge prezire. Prema tome izdvaja se jer
bi se mogao potdiniti veiini samo ako se odrekne svoje volje
i razuma, to jest ako se sA,m sebe odrekne, a to je nemoguie.
I ta izdvojenost, ta racionalna sebidnost, ukratko taj indivi
dualizam miSljenja traju sve dotle dok mu se promatranjern
iskustva ne pokaZe istina.
Posljednja ie usporedba sve te dinjenice udiniti joS primjetljivijima.
Kada bi se iznenada slijepom, ali istosmjernom i uskladenom nagonu jednog roja pdela dodalo razmiSljanje i rasudivanje, mala se zajednica ne bi mogla odrZati. Najprije, pdele
ne bi propustile da ne isku5aju neke nove postupke u radu,
na primjer da svoje ielije prave okrugle ili detvrtaste. Sistemi i pronalasci i5li bi svojim tokom sve dok neka druga

praksa, potpomognuta nekom znanstvenom geometrijom, ne
bi dokazala da je Sesterokutni oblik najpovoljniji" Zatirn bi
biio pobuna; trutovima bi rekli da se sami opskrbljuju, maticama da rade; do5lo bi do ljubomore medtu radilicarna; izbile

bi nesloge, svatko bi uskoro htio proizvoditi za svoj radun,
na kraju bi pdele napustile ko5nicu i uginule. Rasudivanjem
i razumom, upravo onim Sto je trebalo proslaviti medonosnu
republiku, u nju bi se poput skrivene zmije uvuklo zlo.
Tako se moralno zlo, odnosno u pitanju koje nas zaokuplja, nered u dru5tvu prirodno obja5njava naSom sposobno5iu
razmiSljanja. Mati siroma5tva, zlodina, pobuna i ratova loila
je nejednakost poloZaja, kii vlasniStva koje se rodilo iz sebidnosti, koju je zadelo privatno mi5ljenje, koje je izrayni
potomak neogranidene vladavine razuma. eovjek nije podeo
ni sa zlodinom ni s divlja5tvom, nego s djetinjstvorn, neznanjem i neiskustvom. Kako je obdaren neodoljivim nagonima,
ali je postavljen u poloZaj da rasuduje, on najprije malo
razmiSlja i IoSe zakljuduje; ali 5to viSe grije5i u radunu, njegove se predodZbe malo po malo ispravljaju, a razum usavrSava. Ponajprije on je primitivan dovjek koji Zrtvuje sve za.
neku sitnicu, a zatim se kaje i plade, to je Ezav koji svoje
pravo prvorodstva ustupa za leiu, a poslije Zeli poniStiti po181

godbu; to je civilizirani radnik koji radi privremeno i stalno
traZi poveianje plaie, zato Sto ni on ni njegov poslodavac ne
razumiju da je izvan jednakosti plaia uvijek nedovoljna. To
je zatim Nabot koji umire da bi spasio svoje nasljedstvo; i
Katon koji je rastrgao svoju utrobu da ne postane robom; i
Sokrat koji je branio slobodu miSljenja do sudbonosnog pehara; to je treii sta\ed iz godine 1789. koji zahtijeva slobodu;
uskoro ie to biti narod koji traZi jednakost proizvodnih sredstava i jednakost plaia.
eovjek se rodio kao dru5tven, odnosno u svim svojim odnosima traZi jednakost i pravdu; ali on voli neovisnost i
pohvalu. Prvi je uzrok despotizma volje i prisvajanja, koje je
njezina posljedica, u tome Sto dovjek te5ko istodobno zadovoljava svoje razlidite potrebe. S jedne strane dovjek neprestano
mora razmjenjivati svoje proizvode. Kako je nesposoban da
odvagne vrijednosti u raznim oblicima, zadovoljava se da ih
procjenjuje odoka, prema svojoj Zelji i svom hiru; i prepuSta
se nepouzdanoj trgovini diji su rezultat uvijek veliko bogatstvo i bijeda. Tako najveda zla dovjedanstva dolaze zbog njegove lo5e provedene dru5tvenosti, zbog te iste pravde na koju
je tako gord, a koju primjenjuje s takvim Zaljenja vrijednim
neznanjem. Praktidna primjena pravde je znanost koja ie,
prije ili poslije okondati druStveni nered i pouditi nas o naSim pravima i duinostima kada bude otkrivena i rasprostranjena.
To postupno i bolno odgajanje naieg nagona, ta spora i
neosjetna preobrazba naSih spontanih opaZanja u promi5ljene spoznaje uopie se ne zamjeiuje kod Zivotinja, diji nagon
ostaje nepromijenjen i nikada se ne prosvijetli.
Prema Frdddricu Cuvieru, koji je kod Zivotinja tako jasno
razdvojio nagon od shvaianja, lnagon je prvobitna i prirodna snaga, poput osjeiajnosti, razdraLljivosti i shvaianja. Vuk
i lisica koji prepoznaju stupice u koje su upali i izbjegavaju
ih, pas i konj koji dak naude znadenje vi5e na5ih rijedi i sluSaju nas dine to pomoiu shuaianja. Pas koji sakriva ostatke
svog obroka, pdela koja izgraduje svoju ieliju u saiu i ptica
koja savija svoje gnijezdo rade samo prema nagonu. Nagon
postoji i u dovjeka; dijete koje dode na svijet sisa prema
posebnom nagonu..A,li dovjek gotovo sve dini pomoiu tazurna
i razum u njemu zamjenjuje nagon. Sa Zivotinjama se dogada obrnuto, nagon irn je dan kao zamjena za razum.l
(Flourens, Resunzd analytique des obseraations de F.Cuui,er

- Analitiiki
tqz

sad,etak opad,anja F. Cutsiera.)

lJasna se predodZba o nagonu moZe dobiti samo ako se
pretpostavi da Zivotinje u svojoj osjetilnosti (senzornosti)
imaju prirodene i stalne slike ili osjete koje ih unaprijed
odreduju da djeluju kao obidni i sludajni osjeti Sto su opienito utvrdeni. To je vrsta sna ili videnja koje ih stalno prati;
a u svernu onom Sto se tide njihova nagona moZe ih se promatrati kao mjesedare.n (F. Cuvier, Introduction au rdEne
animal lUaod, u ditsotinjsko carstaol)
Dakle, po5to su razrtm i nagon zajednidki Zivotinjama i
ljudima, premda su zastupljeni u razliditom stupnju, Sto izdvaja dovjeka? Prema F. Cuvieru to je razrniSljanie ili sposobnost da raemisli,uii, o saom ponaianju rdzurnna promatramo suoje alastite promjene.
To nije jasno i zahtijeva objaSnjenje.
Ako se prizna da Zivotinje imaju razum, mora im se priznati i da razmi5ljaju na bilo kojoj razini; jer razum ne
postoji bez razmiSljanja na bilo kojem stupnju. I sam F.
Cuvier dokazao je to nizom primjera. AIi napomenimo da
vrstu razmi5ljanja prema kojoj se razlikujerno od Zivotinja
udeni promatra6 definira kao sposobnost da promatramo
asoje alastite promjene. A to iu se potruditi da objasnim i
dopunim koliko bolje mogu latinskim govorom filozofa prirodnjaka.
Stedeno shvaianje Zivotinja nikada ih ne navodi da izmijene radnje koje nagonski obavljaju; ono im je dak dano
samo zato da se pobrinu za nepredvidtene sludajeve koji bi
mogli te radnje poremetiti. U dovjeku se, naprotiv, to nagonsko djelovanje stalno mijenja u prorni5ljeno djelovanje.
Tako je dovjek nagonski druStven, a takav svakodnevno postaje i rasudivanjem i opredjeljivanjem. U podetku je stvorio
svoju nagonsku rijed,0 bio je pjesnik po nadahnuiu; danas
0 dProblem porijekla govora razrijeSio je Frdddric Cuvier time Sto
razludio nagon od razrtma. Govor nije prethodno razmotren samovoljan ili konvenci,onaian izum; on nam ne dolazi od boga ni pomoiu
poruke ni objavom: govor je nagonska i nepromiSljena dovjekova tvorevina kao Sto je ko5nica nagonska i nepromiSljena tvorevina pdela.
U tom se smislu moZe reii da govor nije dovjekovo djelo jer nije djelo
njegova razur::a; i jezidni mehanizam dini se vrednijim divljenja i
domi5ljatijim Sto u njemu manje sudjeluje razmiBljanje. To je jedna
od najzanimljivijih i najmanje prijepornih dinjenica koje je razma,trala
filologija. Vidjeti izmedu ostalog latinsku disertaciju F.-c. Bergmanna,
Strasbourg, 1839. godine, u kojoj udeni pisac objainjava kako je zametak fonetike zadet t osjetu; kako se govor razvija u trima sukcesivnim
razdobljima; zaSto dovjek koji je obdaren nagonskom sposobnoSiu da

je

183

od gramatike stvara znanost, a od pjesniStva umjetnost; vjeruje u Boga i u buduii Zivot spontanim poimanjem koje se
usudujem nazvati nagonskim. A taj je pojam izrazio naizmjence u straSnim, neobidnim, elegantnim, utje5nim ili groznim oblicima. Sva ta razna vjerovanja kojima se lakomislena
loogohulnost osamnaestog stoljeia rugala jezici su kojima je
progovarao vjerski osjeiaj. Jednog ie si dana dovjek objasniti Sto je bog koga traZi njegova misao i demu se moZe nadati od tog drugog svijeta kojemu teii njegova duBa.
Nidemu Sto udini nagonski dovjek ne pridaje nikakvu vaZnost i prezire to; ili, ako se tome divi, ne divi se kao svom
djelu, nego kao djelu prirode. Zbog toga su imena prvih
ptonalazad,a prekrivena zaboravom. Zbog toga smo ravnoduSni prema religiji i smijeSno nam je obavljanje vjerskih
duZnosti. eovjek cijeni samo proizvode razmi5ljanja i rasudivanja. NajuspjeSnija nagonska djela u njegovim su odima
tek sretni nalazi,; djela razuma naziva otkriiima, gotovo sam
rekao kreacijama. Nagon stvara strasti i zanos; tazu:m stvara
zlodin i vrlinu.
Da loi razvio svoj razum, dovjek se sluZi ne samo vlastitim
promatranjem nego i opaZanjima drugih. BiljeZi iskustva,
duva ljetopise; tako se ostvaruje napredak u shvaianju, napredovanje osoba i vrste. Kod iivotinja se spoznaja ne prenosi; uspomene svakog pojedinca propadaju zajedno s njim.
Bilo bi, dakle, nedovoljno reii da nas razmiSljanje razlikuje od Zivotinja, ako se pod tim ne bi razurnijevala stalna
tednja naSeg nagona da postane razun'l. Dok je dovjek podloZan nagonu, uopie nije svjestan onoga Sto dini; kada bi ga
pokretao samo nagon, kao Sto pokreie Zivotinje, nikada se
ne bi prevatio i za njega ne bi bilo ni zabluda, rri zla, ni nereda. Aii Stvoritelj nas je obdario razmiSljanjem da bi na5
nagon postao razumom; a kako su to razmiSljanje i svijest
koja iz njega proizlazi na razliditoj razini, dogada se da u
podetku razmiSljanje viSe smeta na5em nagonu nego Sto ga
vodi pa prema tome da nas na5a sposobnost miSljenja navodi da djelujemo protiv naSe prirode i naSe svrhe; da nas

zaboli kada se prevarimo i da zbog toga trpimo sve dok nagon, koji nas vodi dobru, i razmiSljanje zbog kojeg posrCemo
u zlu ne budu zamijenjeni spoznajom dobra i zla koje ie nas
sigurno voditi da tragamo za dobrom i izbjegavamo zlo.
Tako je zlo, odnosno zabluda i njene posljedice, prvorodeni sin kriZanja dviju oprednih sposobnosti, nagona i razmi5ljanja; dobro ili istina mora biti njihov drugi i neizbjeZan
plod. Da nastavirno sa slikovitim izrailavanjem: zlo je proizvod rodoskvrne ljubavi izmedu dviju oprednih sila, a doloro
ie prije ili poslije lciti zakonito dijete njihove svete i tajne
Yeze.

Vlasni5tvo koje je nastalo iz sposobnosti rasudivanja
utvrduje se pomoiu usporedbe. Ali, kao Sto je do razmi5ljanja i rasuelivanja do5lo nakon spontanosti, promatranje nakon osjeta, iskustvo poslije nagona, tako je i vlasni5tvo nastalo poslije zajednice. Zajednica, ili jednostavno udruZivanje,
nu1an je cilj, prvobitni razvoj druStvenosti, spontano gibanje
kojim se ona ispoljava i postavlja: za dovjeka je to prva faza
civilizacije. U tom stupnju dru5tva, koje su pravni strudnjaci
nazvali negativnom zajednicom, ljudi se medusobno pribliilavaju, dijele plodove zemlje, mlijeko i meso Zivotinja. Malo
po malo ta zajednica teli da od negativne, kakva je dok dovjek niSta ne proizvodi, postane pozitivna i da pomoiu razvoja
rada i zanata bude stavljena u pokret. Ali upravo tada nezavisnost miSljenja i straSna sposobnost rasudivanja o tome
Sto je bolje a Sto je gore poudavaju dovjeka da je zajednica
prva vrsta ropstva, ako je jednakost mu1an poloZaj u druStvu.
Da iztazim sve to Hegelovim pravilom, reii iu:
Prvi nadin, prvo odredenje druStvenosti zajednica prvi je
izraz druStvenog razvoja ili teza; vlasniStvo, protuslovan izraz zajednice, drugi je izraz ili anti,teza. Ostaje nam da otkrijemo treii dlan, sintezu, i irnat 6erno traileno rje5enje. A ta
sinteza nuino proizlazi iz ispravka teze pomoiu antiteze;
dakle posljednjim ispitivanjem njihovih obiljeZja Lreba iz
njih odstraniti ono Sto se u njima opire dru5tvenosti; kada
se ujedine, oba ie ostatka formirati istinski oblik hurnanog
udruZivanja.

stvara svoj jezik dim se rodi, gubi tu sposobnosit usporedno s razvojem
svoga razuKra; kako je, napokon, proudavanje jezika istinska povijest
prirode, znanost. Francuska danas ima vi5e prvorazrednih filologa koji
su vrlo nadareni i pronicljivi su filozofi: skromni udenjaci koji stvaraju

znanost gotovo bez znanja javnosti. Izgleda da ih njihova odanost
proudavanjima koja se sramotno prezire navodi da jednako briiljivo
izbjegavaju odobravanja kao Sto ih drugi traZe.
184

Paragraf 2.

-

Obiljedja eajednice

i

olasni.Stua

I. Ne smijem prikrivati da nitko nije zamislio moguii
oblik druStva osim vlasni5tva ili zajednice: ta zabluda koju
treloa dovijeka Zaliti stvorila je cijeli iivot vlasniStva. Nepri185

Iike zajednice tako su odite da kritidari nikada nisu morali
da je ljudima ogade. Nepopravljivost njenilr
nepravda, nasilje koje izvr5ava nad naklonostima i protuslovljima, ileljezni jararn koji namece volji, moralno mudenje
u kojem drZi svijest, mlitavost u koju uranja dru5tvo i, najzad da kaZemo sve, blaZena i glupa jednoobraznost kojom
sputava slobodnu, aktivnu, razumnu i nesputanu dovjekovu
pobunili su opii zdravi razlum i neopozivo osudili
lidnost

biti silno rjediti

zajednicu.

Autoriteti i primjeri koji se navode u njenu korist okreiu
protiv nje: Platonova komunistidka republika pretpostavlja ropstvo; Likurgovoj su sluZili heloti koji su, omoguiili
tim gospodarima da se prepuste iskljudivo tjelesnim vjeZbama
i ratu time Sto su za svoje gospodare morali sve proizvoditi.
Brkajuii zajednicu s jednakoSiu, i Jean-Jacques Rousseau je
negdje rekao kako ne smatra da je jednakost poloZaja moguia bez ropstva. Zajednice primitivne crkve nisu se mogle
odrZati do kraja prvog stoljeia i uskoro su se izrodile u sase

mostane. U isusovadkim samostanima u Paragvaju poloZaj
crnaca se svim putnicima udinio bijednim poput ropskoga;
i dinjenica je da su se dobri oci rnorali okruZiti opkopima i
zidovima kako bi sprijedili bjeZanje svojih obraienika. Babeufovi sljedbenici (babuvisti) koje je prije vodilo pretjerano gnuianje od vlasni5tva nego jasno formulirano vjerovanje
propali su zbog pretjeranosti svojih praviia; sljedbenici
Saint-Simona, koji su istodobno prihvatili zajednicu i nejednakost, pro5li su kao ma5kare. Najveia je opasnost kojoj je
danas izloZeno druStvo da se jo5 jednorn nasude na taj
greben.

eudna stvar! Sustavna zajednica, promiSljena negacija
je pod izravnim utjecajem predrasude

vlasniStva, zami5ljena

vlasniStva; upravo se vlasniStvo ponovno nalazi u osnovi svih

komunistidkih teorija.
Istina je da dlanovi neke zajednice nemaju ni5ta u svom
vlasni5tvu; ali zajednica je vlasnik, i to ne samo vlasnik dobara nego i osoba i volja. I upravo prema nadelu vrhovnog
vlasni5tva u svakoj zajedrlici rad koji za dovjeka mora biti
samo uvjet Sto ga je nametnula priroda postaje ljudska zapovijed i samirn tim mrzak; a pasivna poslu5nost koja se ne
moZe pomiriti s voljom Sto razmiSlja strogo je zabranjena;
pridrZavanje propisa koji su uvijek pogreSni kako god ih
mudro zamislili ne trpi nikakvog prigovora; Zivot, nadarenost i sve dovjekove sposobnosti vlasni5tvo su drZave koja
186

ima pravo da ih u opiem interesu iskoristi prema svom nahodenju; zato se privatna druStva moraju strogo zabraniti,
usprkos svim simpatijama i antipatijama nadarenosti i karaktera; jer, kada bi ona bila dopuStena, to bi znadilo da se
u veliku zajednicu uvode male, pa prerna torne i vlasniStvo;
da jaki moraju obavtjati zadaiu slabih, premda bi ta duZnost
bila dobrodinstvo, a ne obaveza, savjet, a ne propis; da
marljivi obavljaju zad:atke lijenih, premda bi to bilo nepravedno; da vjeSti obavljaiu zadatke glupih, premda bi to bilo
apsurdno; ukratko da se dovjek liSavajuii se svoga ja, svoje
spontanosti, svog duha i svojih naklonosti mora ponizno
uni5titi pred velidanstvom i neumoljivo5iu zajednice.
Zajednica je nejednakost, ali u obrnutom srnislu, nego
Sto je to vlasni5tvo. Vlasni5tvo je izrabljivanje slabog sa
strane jadega; zajednica je izrabliivanje jakoga sa strane
slabog. U vtasni5tvu nejednakost uvjeta proizlazi iz fizilke i
umne snage, bez obzfta na ime pod koiim se preru3ila: snage
dogadaja, sludaja i sreie; snage stedenog vlasni5tva itd. U za'
jednici do nejednakosti dolazi zbog osrednje nadarenosti i
rada koji se velida jednako kao i snaga. To nepravedno izjednadavanje dovodi do pobune svijesti i do gundanja zasluZnih
ljudi; jer ako duZnost jadega moZe biti da pomaZe slabijemu,
on to Zeli diniti iz velikoduSnosti i nikad neie podnositi uspo'
redbe. Neka budu jednaki prema uvjetima rada i plaie, ali
nelra nikad uzajamna sumnja o neispunjavanju zajednidkog
zadalka ne potakne njihovu ljubomoru.
Zajednica je jaram i ropstvo. eovjek se rado pokorava
zakonu duZnosti da sluZi domovini, da udini uslugu svojim
prijateljirna, ali Zeli raditi ono Sto mu se sviila, kada mu se
svida i onoliko koliko mu se svida; Zeli raspolagati svojim
vremenom, hoie da se pokorava samo nuZnosti, izabire
svoja prijateljstva, svoje razonode i svoju disciplinu; on Zeli
diniti uslugrt iz obzira, a ne po zapovijedi. Zeli se Zrtvovati
zbog samoljubtja, a ne prema ropskoj obavezi. Zajednica je
bitno suprotna slobodnorn izraZavanju na5ih sposobnosti,
naSih najplemenitijih naklonosti i na5ih najintimnijih osjeiaja. A sve Sto bi se zamislilo da se ona pomiri sa zahtjevima
pojedinadnog razuma i volje, svrSilo bi samo tim Sto bi se
stvar izmijenila, a saduvao bi se naziv; dakle, ako iskreno
traZimo istinu, moramo izbjegavati prepirke rijedima.
Tako zajednica kr5i nezavisnost svijesti i jednakosti. Svijest krSi time Sto suzbija spontanost duha i srca, dielovanie
i mi5ljenje slobodne volje; jednakost naruSava time Sto jed-

nakim blagostanjem nagraduje rad i lijenost, nadarenost i
glupost, pa dak i porok i vrlinu. Uostalom, ako vlasniStvo
nije moguie zbog natjecanja u stjecanju, zajednica ubrzo ne
bi bila moguia zloog natjecanja u ljendarenju.
II. Vlasni5tvo sa svoje strane kr5i jednakost pravom
iskljudivanja i dobiti, a slobodnu volju despotizmom. Buduii
da je prva posljedica vlasni5tva dovoljno razradena u trima
prethodnim poglavljima, ovdje iu se zadovoljiti time da pomoiu posljednje usporedbe utvrdim njegovu potpunu podudarnost s kractom.
Lopoo (na francuskom aoleur
op. prev.)
se
- od grdkogalatinski
kaZe lur i latro, prvi je izraz luzet
phdr, od
pher6, latinski lero, odnosim; drugi od, lathro6, biti razbojnik, Sto je prvobitno bilo ldtho, latlnski lateo, skrivam se.
Grci joB imaju kleptOs od kleptd otimam, koji u korijenu ima
iste suglasnike kao i rijed kalupto, pokrivam, skrivam. prema
tim etimologijama predodZba o kradljivcu predodZba je o
dovjeku koji na bilo koji nadin skriva, odnosi, odijeli neku
stvar koja mu ne pripada.
Hebrejci su istu ideju izraZavali rijedju gannab, kradljivac
od rijedi ganab, koja znadi staviti na stranu, utajiti: lo thi-gnob (Deset zapouijedi, osma zapovijed), ne ukradi, odnosno ne zadti,avaj, ne stavljaj na stranu ni5ta za sebe. To je
postupak dovjeka koji ulazi u neko druStvo i obeia da ie
donijeti sve Stcy ima a potajno saduva jedan dio, kako je
udinio glasoviti sljedbenik krSianstva Ananija.
Etimologija na5e rijedi uoler jol je znadajnija. Votert ili
taire Ia aole od latinskoga aola, dakle, znali dobiti sve Stihove u igri hombre; tako da je kradljivac (voleur) poput
nekog dobitnika koji uzima sve, koji dijeli poput lava. Vjerojatno je da taj glagol krasti (franc. ooler) duguje svoj postanak Satrovadkom jeziku kradljivaca, odakle je preSao u
familijaran govor, a zatim dak u stil zakona.
Krada so obavlja na bezbroj nadina koje su zakonodavci
vrlo vjeSto podijelili na razrede, prema stupnju okrutnosti
ili ukradene vrijednosti, tako da su joj u nekim sludajevima
ukazivali dast, a drugima je kaZnjavali.
Krasti se moZe: 1. ubojstvom na javnom putu; 2. s6,m ili
u grupi; 3. provalom ili uvladenjem u kuiu kroz prozor ili
preskakivanjem ograde; 4. oduzimanjem; 5. prijevarnim ste7

188

Krasti.

dajem; 6. krivotvorenjem u drZavnom ili privatnom knjigovodstvu; 7. krivotvorenjem movca.
Ta vrsta obuhvaia sve kradljivce koji se bave tim zanimanjem i pritom se sluZe samo snagom i otvorenom prijevarom: razbojnike, hajduke, gusare, muktaSe na kopnu i moru.
BivSi junaci ponosili su se Sto nose ta dasna imena, a svoje
su zanimanje smatrali isto toliko plemenitim koliko i unosnim. Nemrod, Tezej, Jazan i njegovi Argonauti; Jefte, David,
Kakus, Romul, Klovis i svi njegovi merovinSki potomci. Robert Guiscard, Tancrbde de Hauteville, Bohdmond i veiina
normanskih vitezova bili su hajduci i kradljivci. ViteSko
obiljeZje kradljivaca izraileno je u ovom Horacijevu stihu
koji govori o Ahileju:
Jura neget si.bi nata, nihil non arroget armise i onim rijedima iz Jakobova testamenta (Postanak soi.jeta, poglavlje
48) koje Zidovi primjenjuju na Davida, a kr5iani na svog
Krista: Manus ejus contra ornnes. Njegova ruka dini kradu
ili odnosi sve Stihove od svih.
Kradljivca kojeg su na5i preci smatrali naoruZanim junadinom u dana5nje vrijeme ogordeno gone na Zivot i smrt.
Njegovo zanimanje, prema odredbama Zakonika, povladi tieIesnu ili sramotnu kazntJ, od zatvora do stratiSta. TuZan
obrat rni5ljenja na ovom svijetu!
Krade se: B. varanjem; 9. prijevarom; 10. zloupotrebom
povjerenja; 11. u igrama i na lutriji.
Tu su drugu vrstu Likurgovi zakoni poticali radi stjecanja
o5troumnosti i domiSljatosti mladih ljudi; to je vrsta kojoj
pripadaju Odiseji, Soloni, Sinoni, stari i moderni Zidovi, od
Jakoba do Deutza; Cigani, Arapi i svi primitivni narodi. Za
vladavine Luja XIII i Luja XIV zbog varanja u igri nije se
gubila dast. To je, na neki nadin, bio sastavni dio pravila i
mnogi se po5teni ljudi nisu nimalo ustrudavali da spretnom
kradom isprave hirove sudbine. eak i danas u svim zemljama seljaci vrlo cijene kao vrstu zasluge kad,a se ena
zakljuditi. pogodba, u trgovini na veliko i na malo, Sto Ce
reii obmanuti svog partnera: to se toliko odobrava da se
onaj tko dopusti da ga nasamrae ne ljuti na onoga
koji ga je obmanuo. Poznato je kako se na5a vlada
te5ko odludila da ukine lutriju; osjetila je da je vlasni5tvu
zaboden noZ u srce. Varalica, lupei, i opsjenar sluZi se naro-

I Moje

(Op. prev.)

su pravo moje koplje

je poput Ahila:

i

de Brossard govorlo
- General
i Stitom
imam vina, zlata i Zenn.l

Stit.

nSa svojim kopljem

dito vje5tinom ruku, o5troumnoBiu, opsjenom rjeditosti i
rnno5tvom dosjetki; katkad postavlja mamac lakomnosti.
krividni je zakonik, koji u mnogome daje prednost razurnu
pred snagom miSiia, vjerovao da od detiri naprijed spome'
nute vrste mora nadiniti drugu kategoriju koja se kaZnjava

samo kaznama za prekr3aje, a ne i sramotnim kaznama. JoS
neka sada netko optuili zakon da je materijalistidki i bez'
boZan.

Krade se: 12. lihvarenjem.
Ta vrsta koja je objavorn Evandelja postala tako omrz'
nuta i tako se strogo kaZnjavala prijelazan ie oblik izmedu
zabranjenih i dopuStenih krada. Dakle ona svojom dvosmislenom prirodom izaziva mno5tvo proturjedja u zakonima i
moralu, proturjedja koja vrlo spretno iskori5tavaju sudbeno
osoblje, novdari i trgovci. Tako lihvara koji posuduje uz hipoteku od 1.0, L2 i L5 posto kaZnjavaju golemom globom kada
ga uhvate; bankar koji dobiva iste kamate, istina ne s osnove
pozajmice, nego s naslova tedaja i diskonta odnosno prodaje,
zaStiien je kraljevskom povlasticom. Ali razlika izmedu bankara i zelena3a razlika je samo po imenu; kao Sto lihvar daje
zajam na pokretnine ili nekretnine, bankar daje zajam na
vrijednosne papire; kao i lihvar, on unaprijed uzima svoje
kamate; kao i lihvar, duva svoj priziv protiv zajmoprimca
ako zalog propadne, odnosno ako se mjenica ne namiri.
Upravo ta okolnost dini ga posudivadem, a ne prodavadem
novca. No bankar posuduje na kratak rok, a lihvarska posudba moZe potrajati godinu dana, dvije godine, tri godine
itd.; razlika u trajanju posudbe i neka odstupanja u obliku
dina ni5ta ne mijenjaju u prirodi ugovora. Kapitalisti koji
ulaZu svoj kapital bilo u korist drilave ili u trgovinu uz 3, 4
ili 5 posto kamata, to jest koji primaju malo manje lihvarske
kamate nego bankari i lihvari, cvijet su druStva, krema po5tenih ljudi. Umjerenost u kradi iedina je vrlina.o
g

i

Pregled autora

koji su razmatrali lihvarstvo b la bi

zanimljiva

pl,odna tema ili, kako neki kaZu, nedvojbeno zbog ublazavania izraza,
o davanju zajrrra rz kamate. Teolozi su se oduvijek borili protiv lihvar-

stva. No kako su uvijek smatralri da je ugovor o zakupu zemlje ili
najamnina zakonit, izgubili su se u labirintu prolinjenosti i razlikovanja, pa na kraju vise nisu znali Sto bi trelcali misliti o lihvarstvu.
Crkva. ta uditeljica Cudoreda koja je tako ljubomorna i ponosna na
distoiu svog udenja, ostala je trajno u neznanju o istinskoj prirodi
vlasni5tva i lihvarstva. eak je pomoiu glasila svojih prvosveienika
objavila najveieg ialjenja vrijedne zablude: Non potest m.utuurn, tekao
190

Krade se: 13. ustanovljavanjem rente, zakupninom na
zemiju, najamninom za stan i davanjem u zakup.
Autor Prooincijalki (Prouinciales) veoma je zabavio poStene krSiane s isusovcem Escobarom i ugovorom Mohatra.
lUgovor Mohatra< govorio je Escobar, Dugovor ie koiim se
skupo i na kredit kupuju tkanine da bi se istog dasa, odmah,
preprodale istoj osobi za gotovinu i jeftinije.a Escobar je bio
naSao razloge koji su opravdavali tu vrstu lihvarstva. Pascal
i svi jansenisti su mu se rugali. No Sto bi rekao satiridar
Fascal i udeni Nicole i nepobjedivi Arnaud kada bi im otac
Antonio Escobar de Valladolid predodio ovaj dokaz: zakupni
ugovor za stanarinu ugovor je kojim se skupo i na kredit
kupuje neka nekretnina da bi se nakon nekog vremena jeftinije preprodala istoj osobi; samo da pojednostavnimo operaciju, kupac se zadovoljava da plati razliku izmedu prve i
druge prodaje. Ili, zanijedite da su zakupni ugovor za stanarinu i ugovor Mohatre istovjetni, a ja iu vas odmah zbuniti;
ili, ako priznate da su jednaki, priznat iete i da je moje
udenje todno, a ako to ne udinite, istim iete potezom ukinuti
rente i zakupninu za zemljtl
je Benedikt xlv, Iocdtioni ullo pacta comparari. nUstanovljenje rente,
prema Bossuetu, daleko je od lihvarstva kao nebo od zemlje.tt Kako
se s takvim idejarna moZe osuditi posuttivanje uz kamate? Kako se,
opravdava Evandelje koje izridito zabranjuje lihvarstvo? I teolozi su
na velikoj muci. Buduii da ne mogu a da ne prihvate odite ekonomske
dokaze koji s pravom izjednaduju posudivanje uz kamate s najamninom, ne usuduju se osudtivati posudivanje uz kamate i mogu samo reii
da lihvarstvo ipak mora biti ne5to jer ga Evandelje zabranjuje. No
sto je lihvarstvo? Nema niSta zabavnije nego vidjeti te uiitelie naroda
kako oklijevaju izmedlu autoriteta Evandlelja za koje kaZu da niie moglo
goaoriti uaalud i autoriteta ekonomskih dokaza; po mom mi5ljenju
nista vise ne uznosi slavu tog istog Evandelja od te stare nevjerice
njegovih toiboZnjih doktora. Saumaisea, koji je kamate na posudbu izjednadio s profitom od zakupa, nagli su Grotius, Puffendorf, Burlamaqui, WoIf, trIeineccius; a Sto je io5 zanimljivije, Saumaise ie priznao
suoju zablud,u. Umjesto da se iz tog Saumaisova izjednadavanja zakljudi
da je svaka dobit nezakonita i da se polazeii od toga ide k dokazivanju
evandleoske jednakosti, iz toga je izvuden potpuno opredan zakljudak:
buduii da su zakupnina za zemliu i najamnina prema opiem priznanju
bili dopu5teni, ako se prizna da se kamate na novac ne razlikuju od

njih, nema viSe nidega Sto bi se moglo nazvati lihvarstvom, prema tome

je Zapovijed Isusa Knista iluziia, iedno niita Sto se bez bogohulnosti
ne bi moglo prihvatiti.
Da se ta rasprava pojavila u Bossuetovo vrijeme, taj bi veliki teolog
dokazao pomoiu Svetog pisrna, doktora teologiie i tradicije papinskih
koncila da je vlasniStvo boZansko pravo, a lihvarstvo dtavolski iizum;
i heretidko bi djelo bilo spaljeno, a pisac baden u zatvor.

191

Na taj bi stra5an dokaz gospodar od Montalte pozvonio
na uzbunu i povikao da je druStvo u opasnosti, da ga isusovci potkopavaju u temeljima.
Krade se: 14. trgovinom, kada dobit trgovca premaSuje
zakonsku plaiu njegove sluZbe.
Definicija trgovine je poznata: Umiiede da se za 3 lranka
kupi ono Sto oriied.i 6, a da se ea 6 lranaka proda ono |ta
orijedi 3. Sva se razlika izmedlu tako definirane trgovine i
krade na ameridki nadin sastoji u relativnom omjeru razmijenjenih vrijednosti, jednom rijedju u velidini dobiti.
Krade se: 15. ako se zaradi na svom proizvodu, ako se
prihvati sinekura i pri tom se isposluje visoka plada.
Krade zakupnik zemlje koji prodaje Zito potro5adu i dok
se ono vaile, zagrabi u mjerici Saku zrnja i iskrene je; krade
profesor koga drZava plaia za predavanja, a on ih preko nekog knjiZara prodaje javnosti po drugi put; krade sinekurist
koji u razmjenu za svoju taStinu dobiva vrlo velik prihod;
krade sluZbenik, radnik, tko god; premda proizvodi vrijednost koja bi se mogla odrediti velidinom 1, naplaiuje kao da
je to vrijednost 4, 100, 1.000; krademo: izdaval koji objavljuje ovu knjigu i ja, njezin pisac, time Sto je naplaiujemo
dvostruko nego Bto vrijedi.
Da saZmemo:
Nakon izlaska iz negativne zajednice, koju su stari pjesnici nazvali zlatno d,oba, pravda je podela postajati pravo sile.
U druStvu koje traZi svoju organizaciju nejednakost sposobnosti potide ideju o zasluzi; jednakost sugerira plan da se
prema osobnoj zasluzi ravnaju ne samo ugled nego i materijalna dobra; buduii da je tada prva i gotovo jedina zasluga
fizidka snaga, najjadi, aristos je onaj tko ie samim tim najzasluZniji, najbolji, ari.stos, i ima pravo na najbolji dio; ako
mu se on ne da, sasvim prirodno, on ga prisvoji. Otuda do
prisvajanja prava vlasniStva nad svim stvarima samo je jedan korak.
Takvo je bilo junadko pravo u Grka i Rimliana koje se,
barem u tradiciji, oduvalo do kraja njihovih republika. U
svom djelu Gorgins Platon uvodi lidnost koja se zove Kalikles, koja s mnogo duha podrZava pravo sile. A Sokrat,
branitelj jednakosti, tou i,sou, to pravo ozbiljno odbacuje.
O velikom se Pompeju koji je lako pocrvenio prida da mu
se jednog dana ipak omaknulo pa je rekao: Zaito da poStu'
iern zakone kada u rukama i,mam orudje? Ta crtica oslikava

dovjeka u kojemu se bore osjeiaj morala i ambicija i koji
svoje nasilje nastoji opravdati izrekom junaka i hajduka.
Iz prava sile izvedeni su izrabljivanje dovjeka sa strane
dovjeka, drugim rijedima ropstvo, lihvarstvo ili danak koji
pobjednik nameie pobijedenom neprijatelju i cijela tako
brojna obitelj tr)oreza, solarine, regala, kraljevskih prava na
upravljanje, kuluka, nameta, zakupnina za zemlju, najamnina, itd., itd., jednom rijedju vlasniStvo.
Nakon prava sile doSlo je pravo lukavstva, druge pojave
pravde; pravo koje su junaci mrzili jer u njemu nisu brilji
rali i suvi5e su gubili. Opet je to sila, ali koja je s podrudja
tjelesnih sposobnosti prenesena na podrudje psihidkih sposobnosti. eini se da je i vjeStina zavaravanja neprijatelja
pomoiu lukavih prijedloga kojima se postavljaju zamke zasluZivala nagradu: medtutim, jaki su uvijek velidali dobronamjernost. U to su se vrijeme rijed i pridrZavanje zakletve
poStovali prije strogo doslovno nego strogo logidno. Uli
lingua nuncupassit, i,ta jus esfo, kako je jezik izgovorio,
takvo neka bude pravo, kahe zakon Dvanaest ploda. Lukavstvo ili bolje redeno podmuklost dinili su gotovo cijelu politiku drevnog liima. Medtu ostalim primjerima Vico navodi
ovaj koji je prenio i Montesquieu: Rimljani su uvjeravali
KartaZane da ie saduvati njihova dobra i grad namjerno
upotrebljavajuii rijed ciaitas, odnosno druStvo, drZavu; Kartatani su, naprotiv, bili shvatili materijalni grad, urbs, a kada
su ponovno podeli graditi bedeme, Rimljani su ih napali
zbog povrede ugovora. Rimljani su se u tome pridrZavali
junadkog prava i nisu smatrali da su vodili nepravedan rat
time Sto su svoje neprijatelje iznenadili dvosmislicom.
Iz prava lukavstva potekle su dobiti iz industrije, trgovine i banaka; trgovadke prijevare, zahtjevi za sve ono Sto se
ukra5ava lijepim irne,nima poput talenta i genija koje treba
promatrati kao vrhunac podlosti i lopovluka; ukratko sve
vrste dru5tvenih nejednakosti.
II kradi koju zakoni zabranjuju upotrijebljeni su samo
snaga i lukavstvo i to otvoreno; u dopuStenoj kradi oni se
preru5avaju u korist koju su proizveli, kojom se sluZe kao
orudem za pljadku svoje Zrtve.
Izravna upotreba nasilja i lukavstva rano je i jednoglasno
odbadena; nijedna nacija joS se nije uspjela osloboditi krade
u savezu s talentom, radom i posjedovanjem. Zbog toga dolazi do svih neizvjesnosti kazuistike i bezbrojnih proturjedja
pravne znanosti.

r92

13 Sto je vlasnttvo?

193

Pravo sile i pravo lukavstva, koje su velidali rapsodi u
epovima ltiiada i Od,iseia, nadahnuli su sva grdka zakonodivstva i svojim duhom ispunili rimske zakone iz kojih su
preSli u na5e iudorede i zakonike. KrSianstvo nije u tome
ni5ta izmi;enilo; ne optuZujemo za to Evanttelie koje sveienici, loSe nadahnuti kao i pravnici, nikada nisu znali ni protumaditi ni poslu5ati. Kao ni forumi ni pretori ni koncili ni
pape nisu poznavali ni5ta Sto se tide morala' I upravo to pot'
puno nepoznavanje prava, pravde i dru5tva ubija crkvu i zauvijek obeSda5iuje njezino udenje. Odigledno je bezvjerje
rimske crkve i drugih kr5ianskih crkava; sve su one krivo
shvatile pouke Isusa Krista; sve su lutale u moralu i udenju;
sve su krive za laZne, apsurdne tvrdnje pune bezakonja i
ubojstava. Neka ta crkva koja je za sebe tvrdila da je nepo'
greSiva, a pokvarila je svoj rnoral, zamoli opro5tenje od Boga
i od ljudi; neka njezine reformirane sestre postanu ponizne... pa ie narod koii ie lazadarar; ali religiozan i veliko'
duSan progledati.lo
Pravo se u svojim raznim oblicima razvijalo jednako po'
stupno kao i vlasniStvo u svojima; posvuda vidimo kako
pravda progoni kradu i ogranidava je u sve uileiuie granice.
Dosad su se tekovine pravde nad nepravdom, jednakosti nad
nejednakosti obavljale nagonski i po samoj sili stvari; no
posljednju pobiedu na5e dru5tvenosti dugovat iemo razmi5ljanju, ako ponovno ne padnemo u neki drugi feudalni
kaos: ta je slava rezervirana naSem taz17m17, ili taj ponor bijede na5oj nedostojnosti.
Druga je posljedica vlasniStva despotizam. A kako se
despotizam u duhu nuZno povezuje s idejom zakonite vlasti,
ro uPropovijedam Evandelje i Zivim od Evandeljac, govorio je Apostol, priopiavajuii time da Zivi od svog rada: katolidki kler je radije
Zivio bd vlasni3tva. Glasovite su borbe komuna iz srednjeg vijeka protiv opata i biskupa, krupnih vlasnika i viastele, Nisu manje glasovita
svedano proglaSena papinska izopienja (ekskomunikacije) radi obrane
crkvenih dobiti. eak i danas sluZbeni organi galikanske (francuske nap.prev.) crkve joS tvrde da sveienidka plaia nije nadnica, nego
nat ruaa za dobra koja je nekada posjedovao i koje mu je treii stalei
oduzeo 1789. godine. Sveienstvo viSe voli dugovati svoje uzdrZavanje
pravu na dobit nego radu.
Jedan od najkrupnijih uzroka bijede u koju je zapala Irska jesu
golemi prihodi angiikanskog sveienstva. Tako si heretici i pravovjer'
nici, protestanti i papisti, nemaju Sto predbacivati: svi su jednako
grijeSili u pravdi, svi su se pravili da ne znaju osmu od Deset zapovijedi
boZjih: Ne ukradi.

t94

morat iu upoznati i s nadelom despotizma kada budem izla-

gao prirodne uzroke vlasni5tva.
Za kakrav Cemo se odluditi oblik vlasti?

Ah! MoZete

li

to i pitati, nedvojbeno odgovara netko od mojih
najmladih
ditalaca: vi ste republikanac.
D?, republikanac; ali ta rijed
ne precizira niSta. Ees publica- je javna stvar; dakle, tko god

Zeli javnu stvar u bilo kojem obliku vlasti, moile za sebe redi
da je republikanac. I kraljevi su republikanci.
Vi ste
dakle, demokrat?
Ne.
Sto! Vi ste monarhist? - Ne.
PristaBa ustavne -monarhije?
BoZe saduvaj! - Vi ste,

Ni najmanje.- Dakle
Sto ste vi?

- vladu?
Zelite li mje5ovitu
Ja sam anarhist.
- adresu vlade. Nikako
Shvaiam- vas: pi5ete satiru na
- uvjene: upravo ste duli moje ozbiljno i dobro promi5ljeno
renje. Premda sam veliki prijatelj reda, ja sam anarhist u
punom smislu te rijedi. PosluSajte rne.
U vrstama dru5tvenih Zivotinja slabost mladundadi je nadelo njihove poslu5nosti starima koji su vei jaki; a navika
koja je za njih posebna vrsta svijesti razlog je Sto viast ostaje
najstarijemu, premda i on postaje najslabiji kada na njega
dode red. Kada god neku zajednicu vodi neki vodla, taj je
voda doista gotovo uvijek najstariji u krdu. KaZem gotovo
uvijek jer se uspostavljeni poredak moZe naruSiti snaZnim
strastima. Tada autoritet prelazi nekom drugom; i poSto je
zapodeo sa silom, on se zatim jednako odrZava navikom.
Divlji konji Zive u krdima; imaju vodu koji ide na delu krda,
kojega s povjerenjem slijede i koji im daje zna]a za bijeg i
borbu.
rOvca koju smo uzgojili prati nas, ali jednako slijedi i
stado u kojemu se ojanjila. Ona u dovjeku vidi samo aodu
svoga stada... eovjek je za domaie Zivotinje samo dlan
njihove zajednice; sve se njegovo umijeie svodi na to da ga
one prihvate kao dlana svoje zajednice; on brzo postaje njihov poglavar jer je svojim razumom nadmoian nad njima.
On dakle ne mijenja pri.rodno stanje Zivotinja, kao Sto je
rekao Buffon; naprotiv, koristi se tim prirodnim stanjem.
Drugim rijedima on je bio na5ao druihsene Zivotinje; prevodi
ih u domaie time Sto postaje dlan njihove zajednice, njihov
gazda. Udomaienosl Zivotinja tako je samo poseban sludaj,
obidna promjena, samo odredena posljedica druEttsenosti.
Sve su domaie Zivotinje po svojoj prirodi dru5tvene Zivotinje...a (Flourens, Rdsumd des obseraations de F.Cuaier
SaEetak prouiaoanja F. Cutsiera).
dakle, plemii?
"loS manje.

-

13.

195

DruStvene Zivotinje nagonski slijede vodu; ali napome'
nimo ono Sto je F. Cuvier propustio reii: da je cijela uloga
tog vodle razu,rnna. Voda ne udi druge da se udruZuiu, da se
oXlrptjrj, pod njegovim vodstvom, da se razmnoilavaju, da
bjezei da se trrane: za svaku tu radnju on nalazi podretlene
fbji to jednako znaju kao i on. No upravo se vodta stedenim
isliustvom brine o onome Sto ie nepredvitteno; upravo nje"
gov osobni razltm u teskim okolnostima zamjenjuje opii
nagon. On razmiSlja, odluduje i vodi; jednom rijediu upravo
njegova prosvijettjena razboritost upravlja nacionalnirn
iskustvom na najveiu dobrobit svih.
eovjek koji prirodno Zitri u druStvu takoder slijedi ne'
kog vodu. U podetku su to otac, patrijarh, starac, odnosno
po5tenjak, mudrac diie su sve duZnosti prema tome na planu
iazmi3ljanj a i rantma. Ljudska vrsta, kao i druge vrste dru5t'
venih Zivoiinja, ima svoje nagone, svoje prirodene sposobnosti, svoje opie predodZbe, svoje kategorije osjeiaja i
railJma. Vodte, zakonodavci ili kraljevi nikada nisu niSta izmislili, ni5ta pretpostavili, niSta zamislili; oni su samo vodili
druStvo prema svojem stedenom iskustvu, ali su se uvijek
ravnali prema miSlieniima i vjerovanjima.
Filozofi koji su u moral i u povijest unosili svoje mradno
raspoloZenje demagoga, a tvrde da liudski rod u podetku
nije imao ni poglavara ni kraljeva, ni5ta se ne razumiju u
ljudsku prirodu. Kraljevina i apsolutistidka kralievina jednako su i viSe nego demokracija prvobitan oblik vlasti. Zato
Sto od najstarijih vremena vidimo kako junaci, hajduci i
vitezovi avanturisti osvajaju krune i postaju kraljevi, brkamo dvije stvari: kraljevstvo i despotizam. Ali kralievstvo datira od stvaranja dovieka; ono je trajalo u vrijeme negativne
zajednice; juna5tvo i despotizam koje ono stvara podelo je
tek s prvim odredenjem ideje o pravdi, odnosno s vladavinom sile. Cim je u usporedbi zasluga najsnaZniji bio ocijenjen kao najbolji, starje5ina mu je morao ustupiti mjesto, i
kraljevstvo je postalo despotsko.
Spontano, nagonsko i, da tako kai,em, fiziolo5ko porijeklo
kraljevstva dalo mu je u podetku nadljudsko obiljeZje; liudi
su ga dovodili u vezu s bogovima od kojih su, govorili su,
potekli prvi kraljevi. Otuda boZanske genealogije kraljevskih
obitelji, utjelovljenja bogova, bajke o mesijama; otuda potje'
du udenja o boZanskom pravu koia jo5 duvaju tako osebujne
pobornike.
196

Kraljevstvo je najprije bilo izborno, zato Sto je u vrijeme
kad je dovjek proizvodio malo i nije ni5ta posjedovao vlasniStvo bilo preslabo da potakne predodZbu o pravu nasljedstva i zajamdi sinu kraljevstvo njegova oca. Ali kada su iskrdene njive i sagradeni gradovi, svaka se sluZba prisvajala kao
i sve ostalo; zbog toga je do5lo do nasljednih kraljevstava i
sveienidkih zvanja; zloog toga se nasljednost proteZe i na
najobidnija zanimanja, Sto je dovelo do razlikovanja staleZa,
do ponosa zbog poloZaja, do poniZavanja neplerniia; a to
potvrdtuje ono Sto sam rekao o nadelu prava nasljedstva odevine da je to nadin na koji je ukazala priroda da se pobrine
za nepopunjene sluZbe i dovr5i zapodeto djelo.
S vremena na vrijeme ambicija bi izazivala pojavu uzurpatora, onih koji su dolaeili, na mjesto kraljeva, Sto je bilo
uzrok da se jedni nazovu kraljevima po pravu, zakonitim
kraljevima, a drugi ti.ranima. No ne trebaju nas impresionirati imena: bilo je opakih kraljeva i vrlo podno5ljivih tirana.
Svako kraljevstvo moZe biti dobro kada je jedini moguii
oblik vlasti; Sto se tide zakonitosti, ono nikada nije zakonito.
Ni nasljednost, ni izbornost, ni opie pravo glasa, ni izvar:redne osobine suverena, ni vjerska i vremenska posveta ne
dine kraljevstvo zakonitim. U kakvom se god obliku pokazivalo, monarhijskom, oligarhijskom ili demokratskom,
kraljevstvo ili vladavina dovjeka nad dovjekom protuzakonita je i apsurdna.
Da bi najbrZe i najpotpunije zadovoljio svoje potrebe,
dovjek fiai,i prauilo. U podetku je to pravilo za njega bilo
Zivo, vidljivo i opipljivo: to su njegov otac, njegov gospodar
i njegov vladar. Sto dovjek manje zna to su njegova poslu5nost i njegovo povjerenje potpuniji. Ali dovjek diji je zakon
da se uskladi s propisom, odnosno da ga razmi5ljanjem i zakljudivanjem otkrije, rasuduje o naredbama svojih poglavara. A takvo je rasudivanje protest protiv autoriteta i podetak
neposluha. Od trenutka kada podinje istraZivati pobude
vrhovne volje dovjek je pobunjenik. Ako se vi5e ne pokorava
zato Sto kralj nareduje, nego zato Sto kralj dokazuje, moZe
se ustvrditi da tada vei ne priznaje nikakav autoritet i da je
sam sebe udinio vlastitim kraljem. Jao onome tko se usudi
da ga vodi, a ponudi mu kao potvrdu svojih zakona samo
po5tovanje veiine. Prije ili poslije manjina ie postati vedina,
a tog ie nerazboritog despota svrgnuti i uni5titi sve njegove
zakone.
197

Kako druStvo postaje prosvjeienije, tako se smanjuje
kraljevski autoritet. To ie dinjenica o koioj svjedodi cijela
povijest. U trenutku nastanka naroda ljudi uzalud razmi5lja'
ju i umuju: bez metode, bez nadela, ne znajuii dak upotriie'
biti ni svoj razum, ne znaju vide Ii isprarrno ili se varaju;
tada je autoritet kraljeva bezgranidan i nikakva mu stedena
spoznaja ne proturjedi. Ati malo po malo iskustvo stvara
navike, a one stvaraju obidaje; zatim se obidaji formuliraju
u mudre izreke, nadelno se postavljaju, jednom rijedju pre'
tvaraju se u zakone kojima je kralj, ilivi zakon, prisiljen
odati po5tovanje. Dode vrijeme kada oloidaji i zakoni postanu
tako brojni da je volja vladara tako reii obuhvaiena opiom
voljom; vrijeme kada je on primajuii krunu prisiljen da se
zakune da ie vladati u skladu s obidajima i iskustvom i da je
on sdm tek izvr5na vlast druStva diji su zakoni stvoreni bez
njega.

Do tada se sve dogada nagonski, tako reii bez znania
stranaka. No pogledajmo neizbjeZan zavr5etak tog kretanja.
Sto se vi5e obrazuje i stjede predodZbe, dovjek stjede i
predodZbu enanosti, to jest ideju o sistemu spoznaje u skladu sa stvarno5iu stvari koja se izvodi iz promatranja. On
dakle traga za znano{Ct ili sistemom neorganskih tijela, sistemom organskih tijela, sustavorn ljudskog duha, sistemom
svijeta: kako ne bi tragao i za ustrojstvom dru5tva? Ali kada
stigne do tog vrhunca, shvaia da istina ili politidka znanost
nimalo ne ovise o suverenoj volji, o mi5ljenju veiine i o narodnim vjerovanjima. Da kraljevi, ministri, magistrati i narodi, kao volje, za znanost ne znade niSta i ne zasluZuju
nikakvo uvaZavanje. On u isti mah shvati: ako je dovjek
roden kao druStven, autoritet njegova oca nad njim prestaje
onoga dana kada se formirao njegov razrtm i zavrSio njegov
odgoj, a on postao dlan druStva svog oca; da je dokazana
istina njegov istinski poglavar i njegov kralj; da je politika
znanost, a ne smiealica; i da se duZnost zakonodavca na kraju
svodi na metodidko traganje za istinom.
Tako je u nekom danom druStvu vlast dovjeka nad dovjekom obrnuto razmjerna intelektualnom razvoju do kojeg ie
to dru3tvo stiglo, a vjerojatno trajanje te vlasti moZe se
proradunati na temelju vi5e ili manje opienite ilelie za pra'
vom vladavinom, odnosno vladavinom prema znanosti. I
jednako kao Sto se pravo sile i pravo lukavstva suZavaju
zbog sve Sirih odredenja pravde i moraju na kraju nestati
198

suverenitet volje izmide pred suverenitetom
razuma i na kraju ie se poniStiti u znanstvenom socijalizmu.
VlasniStvo i kraljevstvo razaraiu se od podetka svijeta; kako

u jednakosti,

dovjek traZi pravdu u jednakosti tako druStvo traZi red u
anarhiji.
Anarhija, nepostojanje gospodara, suverena,tt oblik je
vladavine kojemu se svakodnevno pribliZavamo, a ukorijenjeni obidaj da dovjeka uzimamo kao pravilo a njegovu volju
kao zakon uzrok su Sto nas gledaju kao vrhunac nereda iizraz
kaosa. Prida se da neki gradanin Pariza iz sedamnaestog stoljeia nije mogao doii k sebi od dudenja i mislio je da ie umrijeti od smijeha kada je prvi put duo tako smije5nu vijest da
u Veneciji nema kralja. Takve su na5e predrasude: svi mi
koliko nas ima hoierno nekog poglavara ili neke poglavare;
i ovog dasa drZim jednu knjiZicu diji autor, gorljivi komunist, poput nekog drugog Marata sanja o diktaturi. Nainapredniji su medu nama oni koji Zele Sto viSe suverena,
oni Zarko Zele vladavinu nacionalne garde; nedvojbeno ie
netko tko je ljubomoran na gradansku miliciju uskoro reii:
Svi su ljudi vladari, ali kada taj netko to izrede, ja iu reii:
Nitko nije vladar; htjeli mi to ili ne htjeli, mi smo dlanovi
druStva. Sva se pitanja unutra5nje politike moraju rje5avati
prema podacima oblasne statistike; sva su pitanja vanjske
politike posao medunarodne statistike. Znanost vladanja po
pravu pripada jednoj od sekcija Akademije znanosti diji
stalni tajnik nuZno postaje prvi ministar; a bududi da svaki
gradanin moZe uputiti Akademiji znanstveni podnesak, svaki
je gradanin zakonodavac; ali kako se miSljenje pojedinca
uzima u obzir samo ako je dokazano, nitko ne moZe svoju
volju staviti umjesto razt)ma, nitko nije vladar.
Sve 3to je sadrZaj zakonodavstva i politike predmet je
znanosti, a ne mi5ljenja: zakonodatsna mod pripada samo
razumv koji je metodidki provjeren i dokazan. Vrhunac je
tiranije kada se nekoj, bilo kojoj sili pripi5e pravo ueta i
sankci.je. Fravda i zakonski propisi dvije su stvari koje ne
ovise o naSem odobrenju kao Sto o njemu ne ovisi ni matematidka istina. Da obavezuju, dovoljno im ie da budu poznate; a da se pokaZu, zahtijevaju samo razmiSljanje i pro'
udavanje. Sto je dakle narod ako nije suveren i ako zakono11 znadenje koje se obidno pripisuje rijedi anarhija je nepostojanje
nadela i pravila; otuda dolazi do toga da su je nadinili sinonimom

nereda.

199

davna moi ne pnoizlazi iz njega? Narod je duvar zakona,
narod je i.asr1na ulast. Svaki gradanin moZe tvrditi: to je
istina; to je pravedno; ali njegovo uvjerenje obavezuje samo
njega: da istina koju objavljuje postane zakon, treba da bude
priznata. A Sto znadi pfiznati neki zakon? Znadi potvrditi
matematidku ili metafizidku operaciju; znadi ponoviti iskustvo, promatrati neku pojavu i utvrditi neku dinjenicu. Samo
narod ima pravo reii: porubujemo i nared,ujemo.
Priznajem da je sve to preokretanje usvojenih predodZbi
i da se dini kako smatram svojom zadalom da izmijenim
aktualnu politiku; no molim ditatelja da uzme u obzir ovo:
buduii da sam podeo s paradoksom, ako sam isprarrno rasudivao, morao sam na svakom koraku susretati paradokse
i zavrSiti s paradoksom. Uostalorn, ne vidim kakvoj bi se
pogibelji izlagala sloboda graclana kada bi se umjesto zakonodavdeva pera u ruke gradana ponovno stavio mad, zakona.
Buduii da izvrSna vlast bitno pripada volji, ne moZe se
povjeriti prevelikom broju opunomoienika, ona je istinska
suverenost naroda.u

Vlasnik, kradljivac, junak i suveren, jer svi su ti nazivi
sinonimi, nameie svoju volju kao zakon i ne trpi ni prigovor ni nadzor, odnosno smatra da je istodobno zakonodavna i izvrSna vlast. Stoga se zamjena kraljevske vlasti
znanstvenom i istinskom vlasti neie provesti bez ogordene
borbe, a poslije vlasni5tva ta je neprestana zamjena dak
najmoiniji element povijesti i najplodniji uzrok politidkih
kretanja. Primjera je za to previSe i suvi5e su oditi da bi se zadrZavao time da ih navodim.
12 Ako takve rideje ikada prodru do umova, to ie obaviti predstavnidka vlada i tiranija govornika. Nekada su znanost, miSljenje i rijed
bili pobrkani pod istim izrazom; da bi se opisao dovjek koji rnisli i
mnogo zna, govorilo se dovjek koji je Zustar u govoru i utjecajan u
raspravi. Odavno je rijed pojmovnim odvajanjem odijeljena od znanosti i taz:.l;::a; malo po malo to se pojmovno odvajanje, kako kaiu
logidari, ostvarilo u dru5tvu. Tako danas imamo viSe vrsta uienjaka
koji ne govore mnogo i gouorni,ka koji dak nisu urdenjaci znanosti
rijedi. Tako neki filozof nije vi5e udenjak, nego govornik; zakonodavac
i pjesnik nekada su bili temelj[ti i boZanski ljudi: danas su to govornici. Govornik je zvudan bimbar; ako ga se i najmanje udari, on proizvodi beskrajan zvuk; u govornika je bujica govora uvijek izravno
razmjema siroma5tvu miEljenja. Govornici upravljaju svijetom; oni nas
zagluSuju, dosaduju nam, pljadkaju nas, si5u nam krv i rugaju nam se;
Sto se tide udenjaka, oni Sute: ako Zele reii neku rijed, prekidaju ih.

Neka piSu.
200

Dakle, vlasni5tvo nuZno stvara despotizam, vlast samo'
volje, vladavinu bestidne volje: to toliko pripada biti vlasni5tva da ie dovolino podsietiti Sto je ono i Sto se oko nas
dogada da se u to uvjerimo. Vtasni5tvo je pravo upotrebe
i zloupotrebe. AJxo je, dak1e, vlast ekonomija, ako joi je
jedini cilj proizvodnja i potro5nja, raspodiela poslova i pro'
izvoda, kako je uz vlasni5tvo moguia vlast? Ako su vlasniStva
dobra, kako vlasnici ne bi bili kraljevi i despotski kraljevi,
kraljevi razmjerno svojim bonitetnim sposobnostima? A ako
je svaki vlasnik suvereno velidanstvo na podrudiu svog vlasniStva, nepovredivi kralj na cijelom svom imanju, kako vla'
davina vlasnika ne bi bila kaos i nered?
Paragraf 3. * Od.redenie treieg dru\tuenog oblika. Zakliuiak.
Dakle s vtasniStvom kao osnovicom nije moguia

ni vlast,

ni drZa'rna ekonomija, ni uprava.

Zajednica zahtijeva jednakost i eakon: vlasniStvo, rodeno
iz nezavisnosti razuma i osjeiaja osobne zasluge, hode iznad
svega nezu)isnost i raemiernost.
Ali zajednica koia kao zakon uzima jednolidnost, a izied'
nadavanjie kao jednakost postaje tiranska i nepravedna:
vlasniStvo se sa svojim despotizmom i Sirenjem ubrzo po'

kazuje kao ugnjetadko i nedruStveno.
Ono Sto ilele zajednica i vlasniStvo dobro je: lo5e je ono
do dega dovode jedno i drugo. A za5to? Zato Sto su oboje
iskljudivi i nijedno sa svoje strane ne priznaje dva elementa
dru5tva. Zajednica odbacuje nezavisnost i razmjernost; vlas'
niStvo ne zad.ovoljava jednakost i zakon.
Dakle ako zamislimo druStvo zasnovano na detiri nadela: jednakosti, zakonu, neovisnosti i razmjernosti, ustanovit
iemo:
1. da jednakost nikako ne krSi pravdu i ravnopra'rnost,
zato Sto se sastoji samo od iednnkosti uuieta, odnosno sredstaDa, a ne od jednakosti blagostania koje uz jednaka sredstva mora biti djelo radnika;
2. da zakon nikada ne vrijeda nezavisnost, zato Sto proizlazi iz poznavanja dinjenica pa se prema tome oslanja na
samu nuZnost;
3. da neeaoisnost pojedinaca

ili samosvojnost osobnog
prava, koje proizlazi iz tazlike talenata i sposobnosti, moZe
postojati bez opasnosti u granicama zakona;
201

4. da se raemjernosl, buduii da je dopuStena samo na
podrudju razrtma i osjeiaja, a ne u fizidkim stvarima, moZe
promatrati a da se ne krSi pravda ili druStvena jednakost.
Taj treii oblik druStva, sintezu zajednice i vlasniStva,
nazv at iemo S.LOB O D A.13
Slobodu ne uspijevamo odrediti a da ne razludujemo zajednicu i vlasni5tvo, Sto bi bio apsurdan eklekticizam. Analitidkom metodom istraZujemo ono Sto je u svakoj od njih
istinito i u skladu s voljom prirode i zakonima druStvenosti
otklanjamo iz njih strane elemente koje sadrZe; i rezultat
daje izraz primjeren prirodnom obliku ljudskog druStva,
jednom rijedju slobodu.
Sloboda je jednakost zato Sto sloboda postoji samo u
dru5tvenoj drilavi, a izvan jednakosti nema dru5tva.
Sloboda je anarhija jer ne dopuSta vlast volje, nego samo
vlast zakona, odnosno nuZnost.
Sloboda je beskrajna raznolikost zato Sto u okvirima
zakona po5tuje sve volje.
Sloboda je razrnjernost zato Sto ostavlja svu Sirinu arnbiciji zasluge i natjecanju u slavi.
Sada moZemo po uzoru na gospodina Cousina reii: lNa5e
je nadelo istinito, ono je dobro, ono je dru5tveno: ne bojmo
se iz njega izvesti sve posljedice.<
Druitaenost u dovjeku koja razmiSljanjern postaje praoda,
primjenom sposobnosti, raDnoprqfinosf, koja kao praa
- ima
vilo
slobodu, istinski je temelj morala, nadelo i pravilo
svih na5ih djelovanja. Ona je onaj opii pokretad za kojim
traga filozofija, koji religija utvrduje, sebidnost istiskuje,
a disti um nikad ne nadoknaduje. DuEnost i prauo radaju
se u nama iz potrebe. Prema tome promatra li se u odnosu
na biia izvan nas ta je potreba praDo, a u odnosu na nas
same dud,nost.

To je potreba za jelom i snom; na5e je pravo da si pribavimo stvari koje su nuZne za spavanje i hranu; duZnost
nam je da se njima koristimo kada to priroda zatraii.
Potreba je raditi za Zivot; to je na5e pravo i duinost.
rt Libertas, Iiberare, libratio, Iibra, libertd (sloboda), d6livrer (osloboditi, izbaviti), libration (njihanje, prividno kretanje), balance (vaga),
livre (libra, novac, franak, funta), sve su to izrazi za koje se dini da
im je etimologija zajednidka. Libertd (sloboda) je ravnoteZa prava i
duZnosti: udiniti nekog dovjeka slobodnim znadi uravnoteZiti ga s drugirna, to jest postaviti na njihovu razinu.
202

Potreba je voljeti svoju Zenu i svoju djecu; duZnost nam
je biti njihov zaBtitnik i potpora, pravo da nas oni vole zasluZuje prednost pred svima ostalima. Bradna vjernost je
pravedna; preljub je za dru5tvo Stetan zlodin.
Potreba je razmjenjivati naSe proizvode s drugim proizvodima; pravo je da se ta razmjena obavlja s jednakim
vrijednostima, a buduii da troSimo prije nego Sto proizvodimo; kada bi stvari ovisile o nama, naSa bi duZnost bita da
na5 posljednji proizvod slijedi na5u posljednju potroSnju.
Samoubojstvo je prijevarni stedaj.

Potreba

je

izvrSavati naSu zadaiu prema znanju naSeg

tazuma; pravo je odrZavati slobodnu volju; duZnost je po5to-

vati slobodnu volju drugih.
Fotreba je da nas na5i bliZnji cijene; duZnost je zasluZiti
njihove pohvale; pravo je da nas oni sude prema na5im
djelima.
Sloboda uopie nije suprotna pravima nasljedstva i oporuke; ona se zadovoljava brigom da se zbog toga ne prekr5i
jednakost. Opredijelite se, kaZe nam ona, izmedu dva nasljedstva, nikada ne gomilajte. Cijelo se zakonodavstvo koje se odnosi na prijenose, postavljanje drugog za nasljednika i posvojenja i, ako smijem upotrijebiti tu rijed, koadjuti,ranje treba
preraditi.
Sloboda potide natjecanje i ne uni5tava ga; u dru5tvenoj
jednakosti natjecanje se sastoji u tome da se obavlja uz
jednake uvjete; cijela se nagrada za njega sastoji u njemu
samom; nitko zbog pobjede ne trpi.
Sloboda odobrava odanost i ukazuje dast svojim odobravanjem, ali ona moie bez nje. Pravda je dovoljna za dru5tvenu ravnoteZu; odanost je djelo povrh duZnosti. Ipak je sretan
onaj tko moZe reii: odan sam.1a
11 U mjesedniku diji je prvi broj upravo izaSao pod naslovorn
nl'tsgalitairea (Pristasa jednakosti) odanost se postavlja kao nadelo
jednakosti: time se brkaju svi pojmovi. Odanost sama po sebi pretpostavlja najveiu nejednakost; tnaZiti jednakost u odanosti znadi priz,rLali da je jednakost protiv prirode. ,Iednakost se mora uspostavihi na
pravednosti, na strogom pravu, rrEr nadelima na koja se pozivao sam
vlasnik: inade, nikad neie postojati. Odanost je superiorna nad pravdom; ona se ne moZe nametnuti kao zakon, zato St,o je njezina priroda
takva da se ne nagrailuje. Naravno, bilo bi poZeljno da svi priznaju
nuZnost odanosti i mi5ljenje mjesednika ul'Egatritaire< vrlo je dobnr
primjer, lrTa Zalost, ono ne moZe dovesti nidemu. Naime, kako odgovoriti dovjeku koji nam kaZe: *Ne Zelim biti odan?< Treba li ga prisiljt"

203

Bitno je obitjeZje slobode organiziranje; da bi se osigurala
jednakost medlu ljudima i ravnoteZa medu nacijama, poljo'
privreda i industrija, obrazotmi, trgovadki i skladi5ni centri
treba da budu rasporedeni u tako todnim, tako znaladki
i tako dobro kombiniranim omjerima prema geografskim i
klimatskim uvjetima svake zemlje, prema vrsti proizvoda,
da
znadaju i prirodnim nadarenostima stanovnika itd.
- stanikad ni na kojem mjestu ne bude ni vi5ka ni manjka
novniBtva, potroSnje i proizvodnje. Tu podinje poznavanje
javnog i privatnog prava, istinska politidka ekonomija. Na
pravnim je strudnjacima koji su sad ved oslobodeni pogreBnih nadela vlasni5tva da opi5u nove zakone i smire svijet,
Znanja i genijalnosti im ne manjka; upori5te im je dano.rs
Izvr5io sam zadatak koji sam si postavio; vlasniStvo je
pobijedeno; ono se nikad neie ponormo uspraviti. Posvuda
gdje se bude ditala i saopiavala ova rasprava bit ie poloZena
klica smrti vlasni3tva: prije ili poslije i5deznut ie privilegije
vati? Kada je odanost prisilna, naziva se tladenjem, ropstvom, izrabijivanjem dovjeka sa strane dovjeka. Upravo su tako proleteri ,odani
vlasni5tvu.

tr Od svih su mi se modernih socijalista Fourierovi udenici dugo
dinili najnaprednijima i gotovo jedinima koji su dostojni tog imena. Da
su znali shvatiti svoju zadaiu, govoriti narodu, pobuditi simpatije i
Sutjeti o onome sto ne razumiju; da su postavili malo manje ponosne
zahtjeve i da su pokazali viSe po6tovanja za op6i probitak, moZda bi
zahvaljujudi njima podela reforma. No kako su ti tako opredijeljeni
reformatori neprestano na koljenima pred vlaSiu i veiikim bogatstvom,
odnosno pred onim Sto je najvi5e protivno reformi? I{ako u rn'isli
ladkom stoljedu ne shvaiaju da se svijet ZeIi obratiti pomoiu raeumnih
dokaza, a ne pomoiu mitova i alegorija? Kako neumoljivi protivnici
civilizaoije od te civilizacije ipak uzimaju ono najzlokobnije Sto je ona
stvorila: vlasni5tvo, nejednakost d,obara i poloZaja, proZdrljivost, konkubinat, prostituciju i Sto ja sve znam? Zazivxtje duhova, magiju i
daroliju? Cemu te neprekidne deklamacije protiv morala, metafizike
i psihologije kada prekomjerno upotrebljavanje tih znanosti, u koje se
oni nimalo ne razumiju, dini cijeli njihov sistem? eemu ta manija da
se d,o neba diZe neki dovjek dija je glavna zasluga bila da bulazni o
mnostvu stvani koje zna samo po imenu, na najdudnijem jeziku koji
je ikad postojao? Tko god dopu5ta da je netko nepogre5iv, samim tim
postaje nesposoban da poudava drrrge; tko god se odrekne svog razuma,

uskoro Ce zabraniti slobodu istraZivanja. Kada bi biii goqpodari, faiansterijci bi to dobro iskoristili. Neka se napokon udostoje rasudliva0i,
neka metodidki postupaju, neka nam daju dokaze, a ne otkriia, i mi
iemo ih rado sasluSati; neka zatim organiziraju industriiu, poljopnivredu i trgovinu; neka ra.d udine privladnim, a najniZe siuZbe dasnima,
i mi Cemo im povladivati. Neka se osobito otresu tog prosvjetiteljstva
koje im daje rrxrogo vise izgled varalica ili nasamarenih nego vjernika

i

apostola.

204

i

ropstvo; poslije despotizma volje doii ie carstvo razuma.
koji Ce se sofizmi i tvrdokornost predrasuda oprijeti
jednostavnosti ovih tvrdnji.
1. Pojedinadno posjedouanjelo je uvijet druStvenog Z,ivota;
pet tisuia godina vlasni5tva to dokazuje: olasni|too jesamoubojstvo druStva. Posjedovanje je u pravu; vlasniStvo je
protupravno. Uklonite vlasni5tvo, a saduvajte posjedovanje;
i samo tom promjenom u nadelu sve iete izmijeniti u zakonima, vlasti, ekonomiji i institucijama: protjerat iete zlo sa

Doista,

zemlje.
2.

Buduii da je pravo zauzirnanja jednako za sve, posjei broj posjednika; vlasni3tvo se ne moZe

dovanje varira kao

formirati.

3. Buduii da je i udinak rada jednak za sve, vlasniStvo
se gubi stranom eksploatacijom i najamninom.
4. Buduii da je svaki ljudski rad nuZno rezultat kolektivne
snage, iz istog razloga svako vlasni5tvo postaje kolektivno i

nepodijeljeno. Todnije redeno: tad razara vlasniStvo.
5. Buduii da je svaka radna sposobnost, jednako kao
i bilo koje sredstvo za rad, nagomilani kapital i kolektivno
vlasniStvo, nepravda je i kradla, nejednakost plaia i bogatstva, pod izgovorom da su sposobnosti nejednake.
6. NuZni su uvjeti trgovine sloboda ugovornih strana i
jednaka vrijednost razmijenjenih proizvoda; buduii da se
vrijednost izrailava kolidinom vremena i troSkom koStanja
svakog proizvoda i buduii da je sloboda nepovrediva, plaie
radnika nuZno ostaju jednake kao Sto su im jednaka i prava

i

duZnosti.

7. Proizvodi se kupuju samo proizvodima. Buduii da je
uvjet razmjene jednaka vrijednost proizvoda, dobit nije mo
guia i nepravedna je. PridrZavajte se tog nadela najelementarnije ekonomije i iz na5e ie sredine s gladu iSdeznuti siroma5tvo, luksuz, ugnjetavanje, porok, zlodin i glad.
8. Ljudi se udruZuju prije prema fizidkom i matematidkom zakonu proizvodnje nego punim pristankom. Dakle
Individualno posjedovanje uopie nije zayreka za uzgoj usjeva
i za jed,instveno obradivanje. Nisam govorio o neprilikama
usitnjavanja zernlji5ta jer sam vjerovao da je nakon to1illo drugih
beskorisno ponavljati ono Sto je za sve dokazana istina. No iznenaden
16

na veliko

sam da ekonomisti,

koji su tako dobro istaknuii

tegobe obrade usitnje-

nih parcela zemlji3ta, nisu vidjeli da je sve njihovo nadelo u vlasniStvu,
a osobito Sto nisu osjetili da je njihov plan za komasaciju zemlji5ta

podetak ukidanja vlasni5tva.

205

jednakost uvjeta je pravedna i druStveno opravdana, pravedna s uskog stajali5ta; samo po5tovanje, prijateljstvo, zahvalnost i divljenje utjedu u ronnoprdunom ili razmjernom
pravu.

9. Slobodno udruZivanje, sloboda koja se ogranidava na
odrZavanje jednakosti u sredstvima proizvodnje i podudar'
nost vrijednosti u razmjenama iedini su moguii, jedini pravedni, jedini istinski oblik dru5tva.
10. Politika je znanost o slobodi; vlast dovjeka nad dov'
jekom jest ugnjetavanje pod bilo kakvim se nazivom skrivala;
najveie je savrSenstvo druStva u jedinstvu reda i anarhije.
Do5ao je kraj starodrevne civilizacije; pod novim ie se
suncem obnoviti lice zemlje. Pustimo da se jedna generacija

ugasi, pustimo da u pustinji umru stari nevjernici: sveta
zemlja neie prekriti njihove kosti. Mladi dovjede, ako vas
pokvarenost stoljeia ozlojedtuje, a obuzima vas pravedna
revnost, ako vam je domovina draga i tide vas se dobrobit
dovjedanstva, odvaZite se i prigrlite probitak slobode. Odbacite svoj stari egoizam, zaronite u narodnu plimu jednakosti koja se rada; ondje ie va5a osvjeZena duSa crpsti nepoznati polet i snagu; naS ie oslabjeli duh ponovno pronaii
neukrotivu energiju; pomiadit ie se moZda vei uvelo srce.
Sve ie u vaSim prodi5ienim odima promijeniti izgled; novi
ie osjeiaji u vama potaknuti radanje novih ideja, religija,
moral, pjesniStvo, umjetnost i govor udinit ie vam se veii i
ljep5i; i od danas, sigurni u vaS zavjet, promiSljeno zaneseni,
pozdravit iete zoru opieg preporoda.
A vi, tuZne Zrtve mrskog zakona, vi koje podrugljivi sviiet
pljadka i vrijeda, vi diji je rad uvijek bio bez plodova, a odmor loez nade, utjeBite se, odbrojene su va3e suze. Odevi su
sijali tugu, sinovi ie poZeti radost.
O boZe slobode! BoZe slobode! BoZe koji si u moje srce
utisnuo osjeiaj pravde prije nego je to moj um shvatio, posluSaj moju usrdnu molbu. Ti si mi diktirao sve Sto sam
malo prije napisao. Ti si oblikovao moje miSljenje, upravljao
mojim proudavanjem, ti si moj duh ispunio znatii,eljom, a
moje srce predanoSiu da objavim tvoju istinu pred gospodarem i robom. Govorio sam onako kako su mi dopu5tale
snage i talent koje si mi dao; na tebi je da zavr5i5 svoje
djelo. Ti znaS da li traZim svoj interes ili tvoju slavu, o boZe
slobode. Ah! Neka propadne uspomena na mene, a dovjedanstvo postane slobodno; neka u svojoj tami najzad ugle206

dam obrazovan narod; neka ga plemeniti uditelji prosvijetle;
neka ga nesebidna srca vode. Skrati vrijeme na5e kuSnje
ako se rnohe; ugu5i u jednakosti ponos i lakomost; posrami
to oboZavanje slave koje nas zadrZava u poniZenju; poudi
tu sirotu djecu da u slobodi nema viSe ni junaka ni velikih
ljudi. Nadahni moine i loogate, one kojima moje usne nikad
ne bi izgovorile ime pred tobom da se zgroze svoje pljadke;
neka oni pwi zatraie da im se dopusti sudjelovanje u vra-

ianju, da ih jedino njihovo brzo pokajanje razrijeSi od
grijeha. Tada ie se veliki i mali, udenjaci i neznalice, bogati
i siroma5ni, ujediniti u neizrecivo bratstvo; i svi ie skupa
pjevajuii novu himnu ponovno podiii tvoj oltar, boie slobode i pravde!
Prevela Solija KneEeui1

207

DRUGI SFISI

SUSTAV EKONOMSKIH PROTURJEEJA ILI
FILOZOFIJA BIJEDE

SaZetak

i

zakljuEak

bi se izrazlla velika vaZnost Newtonovih otkriCa, kaZe se
da je otkrio bezdan ljudskog neznanja.
U ekonomskoj znanosti nema Newtona i nitko ne moZe
svojatati ulogu koja je ravna onoj koju potomstvo pripisuje
tom velikom dovjeku u svjetskoj znanosti. Ali, usudujem se
kazati da tu ima viSe toga nego Sto je Newton ikada nazreo.
Dubina neba nije ravna dubini naSeg poimanja, unutar kojeg
se kreiu dudesni sustavi. Reklo bi se da je to jedno novo,
nepoznato podrudje, koje postoji izvan prostora i vremena,
kao nebeska kraljevstva i paklena obitavaliSta, u koje na5e
oko uranja s nijemim divljenjem kao u ponor bez dna.

Da

Non secirs ac si qud penittrs terra dehiscens
Infernas reseret sedes et regna recludat
Pallida, Dis invisa, superque immane barathrum
Cernatur, trepidentque immisso lumine Manes.

Virgil. Aeneid. lib. VIIL,
Tu se guraju, sudaraju i ljuljaju vjedne sile; tu se skida
koprena sa zagonetki Providnosti i otkrivaju tajne sudbine.
To je nevidljivo koje postaje vidljivo, neopipljivo koje postaje materijalno, misao postaje stvarnost, a stvarnost postaje tusuiu puta dudesnija i velidanstvenija nego najfantastidnije utopije. Do sada ne vidimo u njegovom jednostavnom izrazu jedinstvo tog opseZnog mehanizma: izmide nam
spajanje tih divovskih zupdanika gdje se drobe blagostanje
I nalik na prodrte silom podzemnog svijeta iupljine

kada se bozima morsko razjapljuje kraljevstvo sj€na
te se strahoviti bezdan ukazuje pogledu zj6nd
i kad od svjetla sred tmuSe zastrdp6 i pokojnih duSe.
Publije Vergilije Maron: Eneida, preveo Bratoljub Klaid, izd. Zora
-Matica Hrvatska, Zalreb 1970, osmo pjevanje, stihovi 243-246.
210

2lr

t
bijeda naraStaja i koji oblikuje jedan novi svijet. Ali, vei
znamo da ni5ta Sto se dogadta u druStvenoj privredi nema
primjera u prirodi; za dinjenice bez istovrsnih drugih dinie'
nica prisiljeni smo bez prestanka izmiSljati posebna imena
i stvarati nov jezik. To je viSi svijet kojega pravila nadvisuju
pnavila geometrije i algebre, kojega sile ne ovise ni o privladnosti ni o drugoj kojoj fizidkoj sili, ali koji se sluZi geometrijom i algebrom kao potdinjenim orudima a za materijale uzima same prirodne snage. Ukratko, to je sviiet koji je konadno
oslobodlen kategorija vremena, prostora, nastajanja, ilivota
i smrti, gdje sve izgleda istodobno i vjedno i prolazno, istovremeno i uzastopno, ogranideno i neogranideno, mjerljivo
i nemjerljivo . .. Sto da viBe kaLem? to je samo stvaranje,
uhvaieno takorekui na djelu!
I taj svijet, koji nam se dini kao bajka, koji obara sve
na5e obidaje rasudtivanja i ne prestaje opovrgavati naS razum; taj svijet koji nas obuhvaia, ptoilima, pokreie, a koji
moZemo vidjeti samo odima duha, dotaknuti ga samo po
znakovima, to je druStvo, to smo mi!
Tko je ikada vidio monopol i konkurenciju, osim po nji:
hovim udincima, a to,ie reii po njihovim znakovima? Tko je
opipao kredit i vlasniStvo? Sto je kolektivna snaga, podjela
rada i vrijednost? A ipak, Sto je jade, izvjesnije, razumljivije
i stvarnije od svega toga? Pogledajte u daljini kola koja
utrtirn putem vuku osam konja a kojima upravlja dovjek
odjeven u stari radnidki haljetak: to je samo masa materije
koju Zivotinjska snaga pokreie na detiri todka. Prividno iete
otkriti samo mehanidku pojavu koja je odreclena fizioloSkom pojavom, a preko toga neiete zapaziti ni5ta viSe. Prodrite dublje: zapitajte tog dovjeka Sto radi, Sto hoie, kuda
ide; zbog koje misli, iz kojeg razloga tjera ta kola. Odmah
ie vam pokazati jednu isprauu, svoje ovlaStenje, svoju zaStitu kao Sto je on za5tita svojih kola. Proditat iete u toi
ispravi da je oozar; da u. tom svojstvt preuozi odredtenu
kolidinu robe, uz toliku cijenu po tedi.ni. i udalienosti'; da
mora putovati tim putem i u tom roku, uz prijetnju zsxezania od cijene njegove usluge; da ta usluga ukljuduje odgooornost vozara za gubi.tke i Stete koji proizlaze iz drugih
uzroka nego Sto su tsiSa si.Ia i rnane same robe; da je u cijenu
prijevoza uradunato ili nije uradunato osi.guranie protiv nepredvidlenih nesretnih sludajeva i tisudu drugih potankosti
koje su muka prava i nevolja prau:ika. Tai ie vam dovjek,

i

2t2

u papiru velikom kao dlan, otkriti znatan red, nezamislivu
mjeSavinu iskustva i distog razl:'ma a koji sav genij dovjeka,
uz pomoi iskustva cijelog svemira ne bi mogao otkriti, da

dovjek nije izi5ao iz svog pojedinadnog postojanja i uSao u
kolektivni Zivot.
U stvari, gdje su uzorci za ideje kao Sto su rad, vrijednost,
razmjena, promet, potroSnja, odgovornost, vlasni5tvo, solidarnost, udruZivanje, itd., gdje su njihovi obrasci? Tko je
dao primjere za njih? Kakav je to napola materijalni a napola duhovni svijet, napola nuZnost, a napola predodZba?
Kakva je to snaga nazvana radom koja nas utoliko sigurnije
povladi za sobom ukoliko vi5e smatramo da smo slobodni
od nje? Kakav je taj kolektivni Zivot koji nas sai,iLe neugasivim plamenom, uzrok naSih radosti i boli? Doklegod Zivimo mi smo, a da to i ne zapa1amo, prema mjeri na5ih
sposobnosti i posebnosti naSe djelatnosti, opruge, todkovi i
todkice, utezi koji misle, itd., ogromnog stroja koji takoder
misli i koji ide sam po sebi. KaZemo da je nadelo znanosti
sklad razuma i iskustva, ali ona sama ne stvara ni jedno ni
drugo. Nasuprot tome, eto znanosti kod koje nam se dini da
niSta nije b priori dano ni iskustvom ni razumom; znanosti
gdje dovjedanstvo sve izvl,adi iz sebe sarnog, noumena i fenomena,z opienito i kategorije, dinjenice i ideje; na kraju, znanost koja, umjesto da se kao svaka druga znanost sastoji
naprosto od razumnog opisa stvarnosti, sama stvara i stvarnost i razuml
Prema tome, autor ekonomskog ta )ma je dovjek; tvorac
ekonomske materije je 6ovjek; graditelj ekonomskog sustava
je opet dovjek. Nakon Sto je proizvelo druStveni razum i
iskustvo, dovjedanstvo pristupa izgradnji druStvene znanosti
na isti nadin kao i izgradnji prirodnih znanosti; druStvena
znanost uskladuje razttm i iskustvo koje si je sama dala i
kroz najnevjerojatnije dudo, kad sve u njoj ovisi o ilapnji,
nadolima i djelovanju, ona moZe spoznati samu sebe samo
iskljudujuii tlapnju.
Socijalizam je u pravu kada se protivi politidkoj ekonomiji i kaZe joj: ti si samo vjeStina i ne razumijeS sama sebe.
A politidka ekonomija je u pravu kada kaZe socijalizmu: ti
2 Noumen (grd.) u Kantovoj filozofiji lstvar o sebi<r
koja se toboze
ne moZe spoznati i primiti osjetilima nego samo razumom zamisliti;

suprotno fenomen.

2t3

si nestvarna tlapnja bez nr,oguinosti primjene. Ali i jedan i
drugi, poriduii naizmj ence socij alizam iskustvo dovjedanstva,
a politidka ekonomija njegov razlm, ostaju oboje bez bitnih
uvjeta za ljudsku istinu.
Dru5tvena znanost je sklad dru5tvenog razuma i dru3tvene
prakse. Na5em ie stoljeiu biti dano da tu znanost, koje su
na5i uditelji vidjeli samo rijetke iskre, promatra u njezinom
sjaju i uzvi5enom skladu.
Ali, Sto ja to dinim? U ovom trenutku, kada Sarlatanstvo
i predrasuda vladaju svijetom, treba uzdiii naSe nade! Ne
moramo se boriti protiv nevjerice vei protiv uobraZenosti.
Podnimo, dakle, time da ustanovimo da dru5tvena znanost
joS ne postoji, da se ona nalazi tek u stanju neodredenog
nasluiivanja.

rMalthus je, kale njegov odlidni Zivotopisac

g. Charles

Comte, dulooko vjerovao da u politidkoj ekonomiji postoje
nadela koja su istinita samo uokvirena u odredene granice;
on je glavne te5koie te znanosti vidio u destom spoju sloZenih uzroka, u djelovanju i povratnom djelovanju posljedica i u nuZnosti da se ogranidi ili izuzme velik broj vaZnih
pravila.n
Eto Sto je Malthus mislio o politidkoj ekonomiji i djelo
koje u ovom trenutku objavljujemo samo je izlaganje njegove misli. Tom svjedodanstvu dodajemo jo5 jedno, ne manje
vjerodostojno. U jednoj od posljednjih sjednica Akadarnije
moralnih znanosti je g. Dunoyer, dovjek zaista izvanredan,
koji se ne da zaslijepiti ni interesom neke klike ni prezirom

kojeg ulijevaju protivnici-neznanlice, dao istu izjavu s isto
toliko iskrenosti i duSevne velidine kao i Malthus.
nCini se da je politidka ekonomija, koja ima odreden broj
dvrstih nadela i koja podiva na znatnoj kolidini todnih 6injenica i dobro izvedenih zapalanja, ipak joS daleko od toga
da bude utvrdena znanost. Ne postoji potpuno slaganje ni
o polju na koje se imaju protezati njezina istraZivanja ni o
glavnom zadatku koji ta istraZivanja treba da si postave.
Nema slaganja ni o kupnim radovima koje ona obuhvaia
ni o ukupnim sredstvima na koja se veZe vaZnost tih radova,
ni o todnom znadenju koje treba pridati veiini rijedi od
kojih se sastoji njezin rjednik. Cini se da je to znanost koja
je bogata pojedinadnim istinama, ali uveli.ko ne zadovoljava
u svojoj ukupnosti i joS je daleko ocl toga da bude utvrdena
kao znanost.<r
214

G. Rossi ide dalje od g. Dunoyera: on svoj sud izride u
obliku prijekora upuienog modernim predstavnicima zna-

nosti.

neini se da je danas svaka misao o metodi u politidkoj
ekonomiji napuStena<, uzvikuje on, Da ipak, nema znanosti
bez metode.tt (IafieStaj g.Rossija o predauaniima g.What'
eleya.)

Gospoda Blanqui, Wolowski i Chevalier i svi oni koji su
bacili ma kako povrSan pogled na prirodu druStva, kaZu
isto. Pisac koji je najbolje ocijenio vrijednost modernih
utopija, Pierre Leroux, pi5e na svakoj stranici svog dasopisa
Reaue sociale: lTraZimo rjeSenje problema proletarijata;
traZimo gabez prestanka sve dok ga ne nademo. To je glavni
zadatak na5eg vremena! ...< Problem proletarijata znadi ustanovljenje druStvene znanosti. Samo se veoma kratkovidi
ekonomisti i fanatidni socijalisti, za koje se cjelokupna zrtanost saZima u jednu formulu, Laissez faire, laissez passera
lli Soakome pre'ma potrebi. u granicama druitaenih sredstaaa,
hvale da imaju ekonomsku znanost.
O demu ovisi to zaostajanje druStvene istine koje samo
podrZava ekonomsku obmanu i poklanja povjerenje iskoriBtavanju navodnih reformatora? Po naSem miSljenju, uzrok

tome je u vei veoma staroj rastavi filozofije i politidke

ekonomije.

Filozofija, to ie reii metafizika iIi, ako je nekom milije,
logika, je algebra druStva; politidka ekonomija je ostvarenje
te algebre. To nisu primijetili ni J.-B. Say ni Bentham, ni svi
oni koji su pod imenom ekonomista i uti.litarista razdvojili
moral i istodobno se digli protiv politike i filozofije. A ipak,
koju sigurniju kontrolu od rada, dakle od praktidnog razltllaa moZe poZeljeti filozofija, teorija razuma? I suprotno,
koju sigurniju kontrolu moZe poZeljeti politidka ekonomija
od formula filozofije? Moja je najmilija nada da nije daleko
vrijeme kada ie u radionicama i poslovnicama biti strudnjaci
moralnih i politidkih znanosti, kao Sto su danas naSi najsposobniji graditelji sve ljudi koje je oblikovalo dugo i mudno
naukovanje. . .
Ali, uz koji uvjet moZe neka znanost postojati?
Uz uvjet da po5tuje svoje polje istraZivanja i njegove
granice, da odredi svoj predmet i da organizira svoju mee

Pustite neka svatko dini Bto hoie

i

neka sve ide svojim tokom.
215

todu. O tome se ekonomist izraLava kao filozof: dini se da
su malo prije navedene rijedi g. Dunoyera doslovno uzete
iz predgovora Jouffroya prijevodu Reidova djela.r
Polje promatranja filozofije je rja<; polje promatranja
ekonomske znanosti je druStvo, to ie reCi opet njan. Hoiete
li upoznati dovjeka, proudavajte druStvo; hoiete li upoznati
dru5tvo, proudavajte dovjeka. eovjek i druStvo si uzajamno
sluZe kao subjekt i objekt; podudaranje, istoznadnost obih
znanosti je potpuna.
Ali, Sto je taj kolektivni i individualni njar? koje je to
polje promatranja na kojem se zbivaju tako dudnovate pojave? Da to otkrijemo, pogledajmo slidne pojave.
eini se da sve stvari koje mislimo postoje, slijede se ili
organiziraju u tri nadnatavne kategori,je izvan kojih ne moZemo savr5eno ni5ta zamisliti ni shvatiti: to su prosf or, ari.jeme i um.
I(ao Sto svaki materijalni predmet nuZno zamiSljamo u
prostoru, tako nam se dini da sve pojave povezane odnosom
uzrodnosti slijede jedna drugu u vremenu: tako i naSe disto
apstraktne predodZbe prenosimo na svojevrsno podrudje
koje nazivamo razumom ili umom.
Um je u svojoj vrsti beskrajna kategorija, jednako kao
prostor i vjednost. Tu se pokreiu svjetovi, bezbrojni organizmi sa sloZenim zakonima, s razliditim i nepredvidivim
udincima; po velidajnosti i skladu rawri svjetovima koje je
tvorac posijao po prostoru i organizmima koji sjaje i gase se
u trajanju. Politika i politidka ekonomija, pravo, filozofija,
teologija, pjesni5tvo, jezici, obidaji, knjiZevnost, umjetnost:
polje promatranja koje ima lja< je prostranije, plodnije i za
sebe samo bogatije nego dvostruko polje promatrar{a prirode, prostora i vremena.
Prema tome, njar je, jednako kao vrijeme i. prostor, beskonadno. eovjek i ono Sto je proizvod dovjeka sadinjava s
biiima koja su badena kroz prostor i pojavama koje se slijede u vremenu, trosutruko objavljenje Boga. Ova tri beskraja, beskrajni izrazi beskrajnog, proZimaju se i podrZavaju
jedan drugog, nerazdvojni su i nerazrjeSivi: prostor ili prostiranje ne moZe se shvatiti bez kretanja koje sadrZi pojam
snage, tj. neke prirodnosti, a to je lja<.
n Th6odore Jouffroy, franc. Filozof koji je preveo djelo Skotskog
filozofa Thomasa Reida dije se udenje temelji na unutraSnjem iskustvu

i

zdravom razumu.

2t6

Pojmovi o stvarima koje nam se prikazuju u prostoru
stvaraju za na3u maStu slike; poimovi kojih predmete stavljamo u vrijeme zbivaju se u potsiiesti; na kraiu, pojmovi
ili odnosi koji ne spadaju ni u kategoriju vremena ni u
kategoriju prostora, a koji pripadaju umu, uskladuju se u
sustave.
Prema tome, slika, povijest i sustav su tri jednakovrijedna
ili, Sto viSe, istosmislena iztaza kojima dajemo na znanje da
se odreden broj pojmova naSem duhu prikazuje kao simetridna i savrSena cjelina. Zbog toga se u odredenim sludaje-

vima ti izrazi moga uzeti jedan za drugoga ne toliko prema
vremenu otkriia, koliko prema redoslijdu teorija, kao Sto
smo to dinili na podetku ovog djela kad smo ga predstavili
kao povijest politidke ekonomije.
Mi shvaiamo i ne moZemo a da ne shvaiamo jednu kategoriju za stvari distog uma, ili, kao Sto kaZe Kant, za noumene, jednako kao Sto shvaiamo dvije druge kategorije
za stvari svijesti ili fenomene.
Prostor i vrijeme nisu niBta stvarno: to su dvije kategorije koje su vanjskim svjesnim opaZanjem utisnute u trja<.
Slidno tome ni um nije ni5ta stvarno: to je kategorija koju
ljaa nameie samo po sebi iz analogije prilikom pojmova
koje mu iskustvo nameie.
Sto se ti6e redoslijeda stjecanja pojmova, opaZaja ili
slika, dini nam se podinjemo onima kojih su uzroci ili stvarnosti sadrZani u prostoru; da nastavljamo zaustavljajujii,
tako rekui u letu, pojmove koje vrijeme odnosi i na kraju,
najednom pomoiu svjesnog opaZanja otkrivamo pojmove
ili predodZbe, bez vanjskih uzoraka, koji nam se pojavljuju
u onoj sablasnoj kategoriji koju nazivamo naSim umom. To
je napredovanje naSeg znanja: polazimo od osjetilnog da
bismo se uzdigli do apstraktnog; ljestve naSeg razuma podivaju na zemlji, prolaze kroz nebo i gube se u dubinama
duha.

Okrenimo sada ovaj redoslijed i zamislimo si stvaranje
kao pad pojmova iz vi5e sfere uma u niZe sfere vremena i
prostora, pad za vrijeme kojeg su izvorno disti pojmovi poprimili tijelo ili substratum koje ih ostvaruje i izrailava. S
tog ie nam se stajaliSta sve stvorene stvari, prirodne pojave
ili ispoljavanja dovjednosti, pridiniti kao oditovanje nestvarnog i nepromjenljivog duha, das na dvrstoj i ravnoj razini
prostora, das na nagnutoj i pomidnoj raziri vremena.
217

Iz toga proizlazi da se dini da medu sobom jednaki pojmovi, suvremeni i uskladeni u duhu, nasumce badeni, razbacani, prostorno ogranideni, poddinjeni i uzastopni, u dovjedanstvu i prirodi, tvore slike i povijesti bez slidnosti s
prvobitnom namjerom: i ditava se ljudska znanost sastoji u
ponovnom pronalaZenju apstraktnog sustava vjedne misli u
toj zbrci. Takvom su obnovom prirodoznanci ponovno otkrili
sustave organiziranih i neorganiziranih biia; istim smo postupkom poku5ali uspostaviti niz faza druStvene privrede
koje nam druStvo prikazuje izdvojene, nesuvisle i anarhidne.
Djelo kojeg smo se poduhvatili u stvari je prirodopis rada na
temelju fragmenata koje su prikupili ekonomisti, a sustav
koji proizlazi iz naSe wlalize isto je toliko istinit kao Sto su
istiniti sustavi biljaka koje su otkrili Linnde i Jussieu i sustav
Zivotinja koji je otkrio Cuvier.
Prema tome, polje istraZivanja politidke ekonomije kao
konkretnog oblika filozofije je dovjedji rjan koji se ispoljava
radom. U toku cijele ove knjige otkrivala nam se istovetnost
tih dviju znanosti ili, bolje reii, tih dvaju skepticizma. Tako
nam se oblikovanje u podjeli rada pridinilo kao podjela
osnovnih kategorija; zatim, vidjeli smo kako se sloboda rada
iz djelovanja dovjeka na prirodu a kao posljedicu slobode
vidjeli smo kako nastaju svi odnosi dovjeka s druStvom i s
njim samim.Iz toga je zakljudak da je ekonomska znanost
za nas bila istodobno i udenje o opiim, temeljnim odredenjima bitka, i logika, i psihologija, i teologija, i politika, i
estetika, i simbolika, i moral ...
Nakon Sto smo spoznali polje znanosti i odredili njezine
granice, treba da spoznamo njezinu metodu. Metoda ekonomske znanosti takoder je ista kao i metoda filozofije: za nas
organizacija rada nije drugo do organizacija zdravog razuma...
Medu zakonima koji sadinjavaju ovu organizaciju uodili
smo pravilo sukoba dviju protuslovnih teza (antinomija).
Zapazili smo da se svaka istinita misao postavlja u jednom vremenu i dva trenutka. Buduii da je svaki od tih trenutaka poricanje drugog a oba mogu nastati samo pod jednim viSim pojmom, sukob izmedu dvije protuslovne teze je
najvaZniji zakon t,ivota i napretka, to je nadelo vjednog kretanja. Naime, ako se neka stvar, zbog razvojne snage koja je
u njoj, olonavlja upravo toliko koliko gubi, proizlazi da je ta
stvar neuniStiva, a kretanje koje je podrZava je vjedno. U
druStvenoj privredi ono Sto konkurencija neprestano nastoji
218

udiniti, monopol neprestano nastoji razru5iti; ono Sto rad
proizvodi, potroSnja proZdire; ono Sto si vlasni5tvo svojata,
dru5tvo prisvaja: a odatle proizlazi stalno kretanje i Zivot
dovjedanstva u stalnom pokretu. Ako je jedna od dviju suprotnih sila sputana, ako npr. individualna djelatnost podlegne druStvenoj vlasti, organizacija se izrada u komunizam
i zavr5ava u niStaviiu. Suprotno, ako individualna inicijativa
nema protuteZe, kolektivni organizam se kvari i civilizacija
zaostaje u reZimu kasta, nepravednosti i bijede.
Sukob protuslovnih teza je nadelo privladenja i kretanja,
uztok ravnoteZe, on stvara strast i rastvara svaki sklad i
slaganje. ..
Zatim dolazi zakon napretka i uzastopnosti, melodija biia,
zakon lijepog i uzviSenog. Uklonite sukob suprotnosti i napredak biia se ne moZe objasniti: jer odakle sila koja bi
pokrenula taj napredak? Uklonite uzastopnost i svijet je
samo zbrka jalovih suprotnosti, kljudanje bez svrhe i smi-

sla...

Sve kada bi se ove spekulacije, koje su za nas dista istina,
pridinile i dvojbenim, njihova bi primjena bila od ogromne
koristi. Razmislimo o tome: nema ni jednog trenutka u Zivotu
u kojem isti dovjek istodobno ne potvrduje i ne nijede ista
nadela i iste teorije, razumije se uvijek viSe ili manje iskreno
ali takoder uvijek s prihvatljivim razlozima koji, iako ne
umiruju sasvim savjest, dostaju da pobijedi strast i u duhu
se pro5iri sumnja. Pustimo, dakle, ako hoiete, logiku: ali
zat je ni5ta ako smo osvijetlili dvostruko lice stvari, ako
smo naudili da budemo nepovjerljivi prema na5em rasudivanju, ako znamo Sto su misli nekog dovjeka ispravnije i
njegovo srce pravednije, to se vi5e izlaZe opasnosti da bude
prevaren i smije5an? Svi naSi politidki, vjerski, privredni,
itd. nesporazumi proizlaze iz proturjedja koje je bitno svojstvo stvari; to je izvor iz kojeg se na dru5tvo izlijeva podmitljivost nadela, potkuptjivost savjesti, Sarlatanstvo izno5enja
uvjerenja, dvolidnost miStjenja. . .
Sto je, za sada, predmet ekonomske znanosti?
Sama metoda nas u to upuiuje. Sukob suprotnosti je nadelo privladenja i ravnoteZe u prirodi; prema tome, sukob
suprotnosti je nadelo napretka i ravnoteZe u dovjedanstvu,
a predmet ekonomske znanosti je pratsednost.
Promatrana u svojim disto objektivnim odnosima, jedinim kojima se bavi dru3tvena ekonomija, pravednost se izrailava orijednoiiu. A Sto je vrijednost? To je ostvareni rad.
219

Dstvarna cijena svake stvari, kaile Adam Smith, ono Sto
svaka stvar zaista staje dovjeka koji Zeli da je stekne, to su
muka i trud koje mora uloZiti da je stekne... Sto se kupilo
novcem ili dobrima, steklo se radom isto tako kao da smo
to stekli vlastitim tjelesnim naporima. Taj novac ili ta dobra
zapravo nam uSteduju taj napor. Oni sadrZavaju vrijednost
odredene kolidine rada, koju zamjenjujemo za ono, za Sto
se vjeruje, da

u to vrijeme

sadrZava vrijednost iste kolidine

rada. Rad je bio prva cijena, prvotni kupovni novac,

koji

se

plaiao za sve stvari. Sve bogatstvo svijeta prvobitno se nije
kupovalo ni zlatom ni srebrom, vei radom. Za one koji ga
posjeduju i koji Zele da ga zamijene za neke nove proizvode,
bogatstvo je todno jednako kolidini rada, koju su u moguinosti da kupe ili da njom raspolaZu.ns
Ali, ako je vrijednost ostvarenje rada, ona je istodobno i
nadelo usporedbe medu proizvodima: odatle teorija razmjernosti koja vlada ditarlom ekonomskom znanoBiu i do koje bi
se bio uzdigao A. Smith da je u duhu njegova vremena bilo
da se uz pomoi logike ustraje na sustavu koji se temeiji na
iskustvu.

Ali, kako se u druStvu ispoljava pravednost, drugim rijedima, kako se ustanovljava razmjernost vrijednosti? J.-8.
Say je rekao: kolebanjem izmedu vrijednosti kortsnosti i
vrijednosti razmjene.
Tu se u politidkoj ekonomiji u pogledu rada pojavljuje
njezin gospodar koji je i suviSe desto i njezin krvnik, tj.
nadelo slobodnog tzbora.
Na polaznoj todki znanosti, liSen metode,bez priznavanja

vrijednosti, jedva mucajuii svoje prve pokuSaje, rad se
obraia slobodnom izbor.; da bi uspostavio bogatstvo i odredio cijenu stvari. Od tog trenutka ulaze u borbu dvije sile
i podinje veliko djelo dru5tvene organizacije. Jer rad i slobodan izbor su ono Sto iemo kasnije nazvati. rad i kapital,
najamni rad i povlastica, konkurencija i monopol, zajedniStvo i vlasniStvo, puk i plemstvo, drilava i gractanin, udruZenje i individualizam. Za svakoga tko je stekao prve pojmove logike, odito je da se sve ove vjedno ponovno rodlene
suprotnosti moraju vjedno rje5avati, a to je ono Sto neie da
uvide ekonomisti kojima se dini da nadelo slobodnog izbora
koje je sastavni dio vrijednosti proturjedi svakoj odrecteno5

Adam Srnith, .Isr,,aEiaanje prirode

Kultura, Zagreb,
220

1953, sv.

I,

str.30.

i

u?roka bogdstu@ naroda,

iz.d,.

sti i to sa strahom od filozofije uzrokuje zaostajanje

eko-

nomske znanosti, toliko kobno za dru5tvo.
>Bilo bi isto tol,iko besmisleno<, kaZe MacCulloch, rgo-

ili dubini kao i o apsolutnoj vriSvi ekonomisti kaZu isto i po tome se moZe prosuditi
koliko su daleko od toga da se sloZe i o prirodi vrijednosti
i o smislu rijedi kojima se sluZe. lztaz apsolutno, polazedi
voriti o apsolutnoj visini

jednosti.tt

od todnosti i pravednosti, povladi za sobom pojam cjelokupnosti, savrSenosti ili potpunosti. Apsolutna veiina je prava
veiina (polovica plus iedan), to nije neodredlena velidina.
Isto tako je apsolutna vrijednost todno odreclena vrijednost,
izvedena iz todne medusobne usporedbe proizvoda i nema
niSta jednostavnijeg na svijetu. Ali, iz toga proizlazi i ta
glavna posljedica, da buduii da se vrijednost mjere jedna
o drugu, one ne smiju nasumce kolebati: to je vrhovna Zelja
druStva, to je znadenje same politidke ekonomije koja u svojoj ukupnosti nije drugo do slika proturjedja kojih sinteza
nepogre5ivo daje pravu vrijednost.
Tako se druStvo malo po malo uspostavlja kao kolebanje
izmedu nuZnosti i slobodnog izbora, a pravednost se uspo'
stavlja kradom. Jednakost ne nastaje u druStvu kao kruta
razina; ona je kao svi veliki prirodni zakoni apstraktna todka
iznad koje i ispod koje bez prestanka koleba dinjenica, opisujuci vece ili manje lukove, viBe ili manje pravilne. Jednakost je vrhovni zakon dru5tva, ali to niie dvrsti oblik vei
prosjek bezbrojnih jednadZbi. Tako nam se jednakost pridinila od prvih razdoblja privrednog razvoja, od podjele rada
i tako se ona stalno ispoljava podevBi od zakonodavstva Providnosti.
Nakon Sto je Adam Smith, koii je gotovo o svim velikim
problemima druStvene privrede imao neku vrstu intuiciie,
spoznao rad kao nadelo vrijednosti i opisao dudesne udinke
podjele rada, on primjeiuje da se usprkos poveianju proizvodnje koja proizlazi iz te podjele, plada radnika ne poveiava, da se naprotiv smanjuje jer dobit od kolektivne snage
ne ide radniku vei poslodavcu.
>Moglo bi se moZda misliti, da su profiti od kapitala samo
drugo ime za piaiu odredene vrste rada, za rad nadzora i
upravljanja. Profiti su ipak neSto sasvim drugo, njih odr+
duju sasvim druga nadela i nisu ni u kakvom omjeru s
kolidinom, te5koiom ili du3evnim naporom navodnog rada
nadzora i upravljanja. Profiti od kapitala uvijek se odreduju

22t

sasvim prema vrijednosti upotrebljenog kapitala i veii su
prema velidini tog kapitala... Pri tome
stanju stvari, cijeli proizvod rada ne pripada uvijek radniku. On ga u veiini sludajeva mora dijeliti s vlasnikom kapitala, koji ga zapo5ljava.<a
Eto, kaLe nam hladno A. Smith, tako se odvijaju stvari:
sve za poslodavca, ni5ta za radnika. Ma kako se to nazvalo,
nepravdom, pljadkom ili kradom, ekonomist se ne uzbuduje.
Vlasnik pljadka5 dini mu se u svemu tome jednako automatom kao i opljadkani radnik. A dokaz da niti jedan zasluZuje
zavist niti drugi saZaljenje sastoji se u tome Sto se radnici
bune tek kad umiru od gladi i zbog toga nikada ni kapitalist,
ni poduzetnik, ni vlasnik zemlje nisu osjetili ni najmanju
griZnju savjesti nizaZivota ni u dasu smrti. Javna savjest se
optuZuje zbog neznanja i laZnosti: moZda s pravom a moida
i ne. Ono Sto je za nas mnogo vrednije od ispraznog govorenja, A. Smith se ogranidava na to da izvijesti o dinjenicama.
Tako je, oznadivSi medu radnicima jednog izabranog,
no,zaroeu,m. inter lratres t'uos,z druStveni razum utjelovio
kolektivnu snagu. DruStvo napreduje kroz mitove i alegorije:
povijest civilizacije je veliki simbolizam. Homer daje prcgled herojske Grdke; Isus Krist je pateie dovjedanstvo koje
kroz dugu i bolnu agoniju teZi slobodi, pravdi i vrlini; Karlo
Veliki je obrazac feudalizma; Roland, vite5tva; Petar Pustinjak, kriZarskih ratova; Grgur VII, papinstva; Napoleon,
francuske Revolucije. Isto je tako industrijski poduzetnik,
koji pomoiu grupe radnika iskoriStava kapital, utjelovljenje
kolektivne snage diji profit usisava kao Sto zamaSnjak nekog stroja nagomilava snagu. To je uistinu dovjek heroj,
kralj rada. Sva je politidka ekonomija simbolika, a vlasniStvo religija.
Slijedimo A. Smitha, kojega se sjajne ideje u toj mradnoj
zbrci dine kao ponavljanje prvobitnog objavljenja.
leim je cijelo tlo neke zemlje postalo privatno vlasni6tvo,
vlasnici zemlje, kao i svi drugi ljudi, vole Zeti, gdje nisu
sijali, i traZe rentu dak i za prirodne proizvode tla. Drvo
Sume, trava livade i svi prirodni plodovi zemlje, koji su, za
vrijeme, dok je zemlja bila joi zajednidka, radnika stajali
samo trud da ih sakupi, staju sada dak i radnika dodatnu
cijenu, koja se nameie na njih. On mora platiti za dopuSte-

ili manji u omjeru

6
7

222

Adam Smith, op. cit., str.46---47.
Nazareianin medu tvojom braiom.

nje, cla ih sabire. Iiadnik mora dati vlasniku zemlje dio
je njegaa rad sabrao ili proizveo.tta

onoga,, Sto

Eto monopola, eto kamata na kapital, eto rente! A. Smith
kao svi nadahnuti ljudi vidi ali ne razumije; on prida i ne
shvaia. Nadahnut Bogom, on govori bez dudenja i bez saila'
ljenja, a smisao vlastitih rijedi ostaje za niega zatvoleno
pisrno. S kolikom hladnokrvno5iu prida o otimanju zemljiSnog vlasni5tva! Tako dugo dok se dini da zemlia niSta ne
vrijed.i, tako dugo dok je rad nije udinio rahLom, plodnom,
iskoristi.uom, dok je nije udinio ori.iednom, posjed zemlje
se nije cijenio. StrSljen ne sjeda na cvijeie, on se obara na
koSnice. Radniku se odmah oduzima ono Sto je proizveo;
radnik je kao lovadki pas u rukama gospodara. Plug je izumio radom premoreni rob. On kukom od tvrdog drveta
koju vude konj rastvara zemlju i osposobljava je da daje
deset puta, sto puta veii urod. Gospodar u tren oka shvaia
vaZnost izurna:. on prisvaja zemlju, on si dak pripisuje i izum
i puita da ga smrtnici oboZavaju zbog tog velidanstvenog
dara. On korada kao bog: njegova Zena je nimfa, ona je
Cererao a on je Triptolemto. Bijeda tjera na izume, vlasniStvo
ubire plodove. Genij treba da ostane siromo3an jer bi ga
obilje uguSilo. Najveia usluga koju je vlasni5tvo udinilo svijetu je ta stalna bol rada i genija.
Ali, Sto da se udini s tim hrpama Zita? Kako je siroma5no
bogatstvo Sto ga glavar dijeli sa svojim konjima, volovima
i robovima! Zar ima smisla biti bogat ako se sva korist
sastoji u tome da se moZe grickati Saka riZe ili jedma vi5e! .. .
Nakon Sto je zdrobila ilito za svoja krezuba usta, neka
starica primjeiuje da se tijesto kiseli, da vrije i da pedeno
pod pepelom daje neusporedivo bolju hranu nego Sto je
sirova ili pedena p5enica. Eto duda! otkriven je kruh naS
svakda3nji.
Nakon Sto je druga neka starica stisnula u
- badenog groZda, duje kao moSt vrije kao na
posudi gomilu
plamenu; tekuiina odbaeuje svu nedistoiu; ona se sja, rumena, plemenita, besmrtna. Eaohe|r to je mladi Bakho, sin
miljenik vlasnika, voljeno dijete bogova jer je otkrio vino.
Ono Sto gospodar nije rnogao pojesti u nekoliko tjedana,
Adam Smith, op. cit., str. 47-48.
U starorimskoj mitologiji boginja ,pokroviteljica poijoprivrede.
10 U grdkom mitu izumitelj pluga i za3titnik poljoprivrede.
8

e

tt Krik bakanata za

svedanosti

u dast boga Bakha.
9r'1

!
irnat ie cijetu godinu za piie. Kao Zetva, kao zemlja i vinograd je prisvojen.
Sto udiniti s bezbrojnim runima koja svake godine donose
tako velik danak? Kada bi vlasnik zemlje poveiao svoju
zalihu sve do visine svog Batora, kada bi trideset puta povedao svoj raskoSni dador, taj bi luksuz samo potvrdio njegovu nemoi. On se davi u izobilju, a ne moZe uZivati, kakve

li

poruge!

Neka pastirica, koja je zbog Skrtosti gospodara ostala
gotovo gola, sabere s grmova nekoliko pahuljica vune. Ona
ga podne sukati, izduilivati u jednake i tanke niti, sakupljati
na Stapu, izukr5tavati te si napnavi gipku i laganu haljinu,
tisuiu puta elegantniju od pokrpanih koZa koje pokrivaju
njezinu oholu gospodaricu. To je Arahna1z, tkalia koia je
stvorita tu divotu! Gospodar odrnah podinie sukati dlake
svojih ovaca, deva i koza te daje svojoj Zeni detu robinja
koje predu i tkaju pod njezinim nadzorom. To vi5e nije
skromna sluZavka Arahna; to je Palada13, kierka vlasnika
koju su nadahnuli bogovi, koja je ljubomorna na Arahnu
i sveti joj se tako da puSta da umre od gladi.
Kakav li prizor pruZa ova neprekidna borba izmedu rada
i privilegija. Prvi stvara sve, drugi dolazi uvijek da otme
ono Sto nije proizveo!
Sudbina ie dovieka neprekidan
- stvarati,
umnoZavati i stalno usanapredak. On mora radi.ti,,
vr5avati. Pustite da radnik uZiva plodove svog izuma, i on
ie zaspati nad svojim otkriiem, njegov um viSe ne napreduje.
Eto tajne te nepravednosti koja je zapanjila A. Smitha ali
protiv koje ravnoduSni povjesnidar nije naBao rijedi osude.
On je osjeiao, iako to nije mogao dokazati, da je tu prst
BoZji i da ie sve do dana dok rad ispunjava zemlju, civilizaciju pokretati neproizvodna potro5nja te da se kroz pljadku
neprimjetno uspostavlja bratstvo medu ljudima.
eooiek mora raditi! Zbog toga je u vijeiima Providnosti
krada bila uvedena, organizitana i posveiena! Kad bi se
vlasnik zemlje umorio od toga da uzima, proleter bi se brzo
umorio od toga da proizvodi i na vrata bi zakucalo divliaBtvo
i gadna bijeda. Zaito bi PolineZanin, kod koga vlasniStvo
zemlje nije uspjelo i koji uZiva u potpunoj zajednici dobara
i ljubavi, radio? Zemlja i ljepota pripadaju svima, djeca
12 U grdkom mitu duvena tkalja koju je boZica Atena pretvorila u
pauka za kaznu Sto se s njom takmidla u radu.
13 Atena Palada, u starogrdkom mitu djevidanska ratnica.

224

nikome, Sto iete mu govoriti o moralu, o dostojanstvu, o
lidnosti, o filozofiji, o napretku. I da ne idemo tako daleko,
zaSto bi radio Korzikanac koji tokom Sest mjeseci ima pod
svojim kestenovima i hranu i stan? Sto ga se tide nekakvo
novadenje, Zeljeznica, govornica ili Stampa? Sto mu je potrebno osim da se ispava nakon Sto se najeo svojih kestena?
Jedan je prefekt Korzike rekao da bi za to da se taj otok
civilizira trebalo posjeii kestenove. Sigurniji je nadin prisvajanje tih kestenova.
Ali, vlasnik vei nije vi5e dovoljno jak da potroSi proizvod radnika pa zbog toga priziva u pomoi svoje miljenike,
lakrdija5e, pornodnike i suudesnike. I opet nam Smith otkriva
tu straSnu zavjeru.
>Sto se neka odredena roba viSe preraduje, sve je veii
onaj dio cijene, koji se svodi na nadnice i profit u omjeru
prema onom dijelu, koji se svodi na rentu. S napretkom
manufakture raste ne samo broj profita, vei je i svaki iduii
profit veii od prethodnog, jer i kapital, iz kojeg proistjede,
mora uvijek biti veii... U stvari, visoki profiti mnogo vi5e
tei:e da dignu cijenu proizvoda nego visoke nadnice. Na prirnjer, kad bi se u lanenoj manufakturi nad.nice svih razliditih
zaposlenih radnika, preradivada lana, prelaca, tkalaca itd.
povisile za dva penca dnevno, to bi nuZno povisilo cijenu
kornada lana samo za toliko puta dva penca, koliko je ljudi
bilo zaposleno u njegovoj izradi, pomnoZeno s brojem dana,
kad su oni bili time zaposleni. Onaj dio cijene robe, koji se
svodi na nadnice, povisio bi se kroz sve razlidite stupnjeve
manufakture samo u aritmetidkorn omjeru prerna porastu
nadnica. Ali, ako bi se profiti svih razliditih poslodavaca tih
radnika povisili za pet posto, onaj dio cijene, koji se svodi
na profit, poveiao bi se kroz sve razlidite stupnjeve manufakture u geometrijskoj proporciji prema tom porastu profita. Poslodavac preradivada lana pri prodaji svog lana traZio bi dodatnih pet posto na cijelu vrijednost materijala i
nadnica, koje je predujmio svojim radnicima. poslodavac prelaca trailio bi dodatnih pet posto i na povi5enu cijenu lana
i na nadnice prelaca. A poslodavac tkalaca fiailio bi takoder
pet posto i na povi5enu cijenu lanene prede i na nadnice
tkalaca... U povi5enju cijene robe porast nadnica djeluje
na isti nadin kao Sto djeluju obidne kamate na nagomilani
dug. Porast profita djeluje kao kamate na kamate. ..nu
14

Adam Smith, op. oit., str.49, 90-91.

15 Sto je

vtasnistvo?

225

Eto Ziva opisa privredne hijerarhije, podev5i od Jupitra-vlasnika pa do roba. Iz rad.a i njegove podjele, iz tazllke iz'
medu gospodara i najamnog radnika, iz monopolakapit'alaiz'
rasta kasta zemljovlasnika, financijera, pod'uzetnika, gradana,
majstora i predradnika koji se bave time da tro5e rente,

sakupljaju lihvu, iscjeduju radnika i povrh svega toga organiziriju policiju, taj najstra5niji oblik izrabljivanja i bijede.
Izum politike i zakona ima se pripisati iskljudivo vlasniStvu:
Numa15 i Egerijalc, Tarkvinijerz i Tanakvilte, jednako su kao
i Napoleon i Karto Veliki, bili plemiii. Regum timendorum
in proprios greges, reges i.n ipsos imperium est JoDis'rs ka1e
Iloracije. Iteklo bi se da se cijela tegija paklenih duhova iz
svih kutova pakla sjatita da bi mudila jednu jadnu du3u.
Vucite je zalanac, otmite ioj san i hranu; udarite je, palite,
dupajte joj meso klije5tima, bez predaha, bez smilovanja!
Jei, ako bi se radnik po5tedio, ako bismo bili pravedni
spram njega, ni5ta ne bi ostalo za nas i mi bismo propali.
O BoZe! kakav li je zlodin podinio taj nesretnik da ga
prepu5ta5 duvarima koji ga tako mnogo tuku a tako Skrto
hrane? ... A vi vlasnici, izabrani bidevi Providnosti, ne preko'
radujte propisanu mjeru jer se bijes popeo u srce sluge va5eg
i odi su njegove crvene od krvi.
Jedva pobuna radnika otima neumoljivim gospodarima
jedan ustupak. Sretan d.an, Zivo veselje! rad je slobodan.
Ali kakva sloboda, pravedni BoZe! Sloboda je za proletera
pravo da radi, tj. da se da i dalje ptjadkati; ili da ne radi,
tj. da umre od gladi! Ta sloboda koristi samo sili i pomoiu
konkurencije kapital svuda satire rad i preobra1ava industriju u velik savez monopola. Po drugi put je puk radnika
na koljenima pred plemstvom. Puk nema mogudnost pa
dak ni pravo da raspravlja o svojoj nadnici.
nPoslodavci su(, kaZe pr,orodiste, tj. A. Smith, nuvijek i
svuda u neke vrsti preSutnom ali stalnom i jednolikom spo'
razumu da ne podignu plaie za rad iznad njihove tadaSnje
stope. KrSenje tog sporazurna svuda je veoma nepopularan
Numa Pompilius, iedan od legendarnih kraljeva starog llima.
Egerija, zena Nume Pompilija.
rz Tarkvinije, iedan od legendarnih kraljeva starog Rima.
18 Tanakvil, iena Tarkvinijeva.
10 Vlast kraljeva, kojih se treba bojati, proteZe se na vlastita stada,
a Jupiterova i na kraljeve same.
15
10

226

din. . . Zakon dozvoljava ili bar ne zabranjuje njihovo udruZivanje, dok zabranjuje udruZivanje radnika.ttzo
eemu ta nova nepravednost koiu je dak i nepokolebljivo
spokojni Smith morao proglasiti oduratnom? Je li tako vapijuia nepravda bila potrebna ili ie bez obzita na liinosti
sud.bina pogrije5ila i Providnost pretrpiela neuspjeh? Hoiemo li naii nadina da zajedno s monopolom opravdamo
i ovu pristranu politiku ljudskog roda?
Za5to ne, ako se hoiemo uzdiii iznad socijalistidkog sentimentalizma i iz visine promatramo dinjenice, silu stvari i
unutraSnji zakon civilizacije.
Sto je rad? Sto je povlastica?
Rad je slidan stvaraladkoj djelatnosti, ali nerna svijesti
o sebi samom, neodreden je i neplodan sve dok ga ne proZme
misao ili zakon, rad je lonac za talenje u kojern se izraduje
vrijednost, veliki kalup civilizacije, pasivno ili Zensko nakoja proistjede iz slobodnog izdelo dru5tva.
- Povlastica
iskra koja odluduje o pojedinostirna, to
bora je elektridna
je sloboda koja ostvaruje, vlast koja zapovijeda, mozak
koji razmiSlja, rja< koji upravlja.
Prema tome, odnos rada i povlastica ie odnos Zenke
prema muZjaku, supruge prema suprugu. Kod svih se naroda
preljub Zene smatrao teZim grijehom nego preljub rnuZa
i zbog toga se Zenin preljub stroZe kaZnjavao. Oni koji se
zaustavljaju kod okrutnosti oblika, zaboravljaju nadelo i ne
vide da barbarski postupak prerna spolu, politikanti su iz
romana i zasluZuju da ih se prikazuje u pridama autora romana Ldlia.21 Svako kr5enje discipline od strane radnika
moZe se usporediti s preljubom Zene. Prerna tome, zar nije
odito, ako bi tuZbu radnika i tuZlou gospodara sudovi primali
s istom naktonoSiu, da bi hijerarhijska Yeza, izvan koje dovjedanstvo ne moZe Zivjeti, bila raskinuta, a ciiela dru5tvena
privreda uni5tena?
Uostalom, sudite o tome na temelju dinjenica. Usporedite
izgled nekog radnidkog Strajka s funkcioniranjern nekog
udruZenja poduzetnika. Kod Strajka, s punim pravorn nepovjerenje, nemir, neobuzdanost, izvana vika i strepnja,
unutra strah i trepet, sklonost pokoravanju i ielja za mi'
rom. Kod udruZenja poduzetnika, proradunata odludnost,
zo
s1

Adam Smith, op. cit., str.62, 63.

Roman Lelia je napisala George Sand (1804-1876), francuska
je pravo ime bilo Aurore Dupiu, barunica Dudevant.

spisateljica Eije

227

osjeiaj snage, sigurnosti i uspjeha te hladnokrvnosti u izvrSenju. Gdje se prema vaSem miSljenju, nalazi moi? Gdje je
temeljno nadelo? gdje je i,ivot? Dru5tvo bez sumnje svima
duguje pomoi i zaStitu: ja ne branim tladitelje dovjedanstva.
Neka ih pogodi strijela bo?jat Ali, proletarijat treba da se
odgoji. Proleter je Herkul koji postiZe besmrtnost radom i
vrlinom, ali Sto bi udinio Herkul da ga nije progonio Euristej?zz

Tko si ti? zapitao je papa sveti Leon Atilu kada ie taj

pustoSilac naroda udario tabor pred Ii,imom.
Ja sam bid
Sve Sto dolazi- od Boga priBoZji, odgovorio je barbarin.
- je papa, ali, ti se duvaj da
mamo sa zahvalno5iu, odvratio
ne udini5 neSto Sto nije zapovijedeno!
Vlasnici, tko ste vi?
eudnovata stvar, vlasniStvo, koje se napada sa svih strana
u ime milosrda, pravednosti i dru5tvene privrede, nije ni-

kada za svoje opravdanje moglo reii niSta od ovih rijedi:
Postojim jer postoji.m. Ja sam poricanje druStva, pljadka5
radnika, pravo neproduktivca, tazrtm jadega i nitko ne moZe
Zivjeti ako ga ne proZdrem.
Ova je straSna zagonetka bacala u odajanje i najo5trournnije umove.
nU onorn prvobitnom stanju stvari, koje prethodi i prisvajanju zemljiSta i akumulaciji kapitala, cio proizvod rada
pripada radniku. Nema ni vlasnika zemlje ni poslodavca, da
s njim dijele proizvod. Da je to stanje potrajalo, plaia za
rad bila bi se poveiala sa svim onim poboljSanjima u proizvodnoj snazi rada, do kojih je doSlo zbog podjele rada.
Sve bi stvari postepeno postale jeftinije. Sve bi manja kolidina rada bila potrebna da ih proizvede.az:
Tako kaZe A. Smith. A njegov komentator dodaje:
>Mogu lako razumjeti kako pravo na pri.svajanje pod
imenom kamata, profita ili zakupnine proizvod drugih pojedinaca postaje hrana gramzljivosti; ali si ne mogu zamisliti
da se smanjivanjem nagrade radnika kako bi se dodalo izobilju neradnika moZe poveiati industrija ili ubrzati dru5tveno bogatstvo.a

Ponovit cemo uzrok tog oduzimanja, a Sto ni Smith ni

njegov komentator nisu primijetili, kako
*z
23

228

bi

se ponovno

Mikenski kralj koji je Herkulu zadao L2 zadataka,
Adam Smith, op. cit., str.60-61.

i

po

posljednji put osvijetlio neumoljiv zakon koji upravlja ljudskim druStvom.
Podjela rada znadi proizvoditi samo dijelove. Treba li da
nastane vrijednost, potrebno je sastaviti ih. Prije nego Sto
je ustanovljeno vlasni5tvo, svakom je bilo slobodno da iz
oceana crpi vodu iz koje izvladi sol za hranu, da ubire
maslinu iz koje ie istisnuti ulje, da sabire rudadu koja sadrili Zeljezo i zlato. JoS je svakom slobodno da zamijeni dio
onoga Sto je sakupio za jednako vrijednu kolidinu zaliha koju
je netko drugi udinio i sve dotle ne izlazimo iz svetog prava
rada i zajednidkog koriStenja zemlje. Mectutim, ako je moje
pravo da koristim, bilo vlastitim radom bilo razmjenom, sve
proizvode prirode i,,ako je tako stedeni posjed potpuno zakonit, takoder je moje pravo da si sastavljam, iz razliditih sastavnih dijetrova koje si pribavljam radom i razmjenom, neki
novi proizvod, koji je moje vlasni5tvo koje imam pravo ui:ivati
iskljudujuii svakog drugog. Mogu, na primjer, pomodu soli
iz koje iu izvrdi sodu i iz ulja koje istiskujem iz masline
i sezama, napraviti smjesu kojom se moZe prati rublje i koja
ie za mene u pogledu distoie i higijene biti od dragocjene
koristi. Mogu dak zadrLati za sebe tajnu te smjese i na taj
nadin izvladiti iz nje, pomoiu razmjene, zakonit profit.
Kakva je razlika s pravnog stajali5ta izmedu proizvodnje
sasvim male kolidine i milijun kilograma sapuna? Mijenja
li veia ili manja kolidina ne5to u moralnoj vrijednosti tog
pothvata? Prema torne, vlasni5tvo je, jednako kao i rad, prirodno pravo dije mi uZivanje ne moZe oteti niSta na svijetu.
Ali, iz samog toga Sto sastavljam proizvod koji je moje
iskljudivo vlasniStvo jednako kao i materijali iz kojih je
nadinjen, proizlazi da sam organizirao radionicu i iskori5tavanje ljudi; da se u mojim rukama nagomilava dobit na
Stetu svih onih koji sa mnom ulaze u poslovni odnos. Ako
Zelite u mom poduzedt dodi na moje mjesto, ja iu, razumije se, ugovoriti za sebe neku rentu. Vi iete posjedovati
moju tajnu, vi iete umjesto mene proizvoditi, vi iete mljeti
u mom mlinu, vi iete Zeti moje polje, vi iete obirati moj
vinograd, ali iete meni morati davati detvrtinu, treiinu ili
polovinu prihoda.
Cijeli je ovaj lanac nuZan i nerazdvojan: nema tu ni zmije
ni davola; to je zakon stvari, di.ctamenz+ zdravog tazuma. U
trgovini je pljadka ravna razmjeni. Ono Sto zaista zaduduje,
24

Lat. nalog, glas.
229

to je da se taj poredak ne samo ispridava dobrom vjerom
udesnika, vei ga i pravda nalaile.

Netko kupuje od susjeda ugljenara vreiu ugljena, od
trgovca mje5ovitom robom stanovitu kolidinu sumpora koji
dolazi od Etne. Iz taga on pravi smjesu kojoi dodaje odredenu mjeru salitre koju prodaje vlasnik drogerije. Iz svega
toga nastaje eksplozivni barut kojega bi sto funti dostajalo
da digne u zrak tvrdavu. Pitam, jesu li drvosjeda koji je napravio drveni ugljen, sicilijanski pastir koji je sakupio
sumpor, rnornar koji je obavio prijevoz, otpremnik koji je
to iz Marseillea reekspeditirao i trgovac koji je to prodao,
sukrivci u katastrofi? Postoji li medu njima ma i najmanja
solidarnost ne samo u upotrebi vei i u proizvodnji tog baruta?

Ako nije moguie otkriti ni najmanju povezanost djelovanja rnedu raziiditim pojedincima od kojih je svaki bez
svog znanja suraitivao u proizvodnii baruta, jasno je da iz
istog razloga nema medu njima ni povezanosti i uzajarnnosti u odnosu na dobiti od prodaje i da dobitak koji moZe
biti posljedica upotrebe baruta pripada iskljudivo izurnitelju
kao i da bi samo njega osobno pogodila kazna zbog zlodina ili
neopreznosti. Vlasni5tvo je isto Sto i odgovornost: ne moZe
se tvrditi da postoji vlasniStvo ako se istodobno ne prihvati
odgovornost.

Ali, divite se nerazumnosti razuma! Isto to vlasniStvo,
izvorno zakonito i besprijekorno, u svom kori5tenju predstavlja oditu nepravdu i to bez ijednog elementa koii ga
mijenja, vei samim razvojern nadela.
Razmotrimo ukupnost proizvoda koje industrija I poljoprivreda donose na trZi5te. Svi su ti proizvodi, kao i harut
i sapun, u nekom stupnju, rezultat neke kornbinacije materijala koji su uzeti iz opieg skladiSta. Cijena tih proizvoda
se uvijek sastoji najprije iz plaia pladenih radnicima raznih
kategorija i zatim od profita koji zahtijevaju poduzetnici i
kapitalisti. Tako je druBtvo podijeljeno na dvije klase ijudi:
1. poduzetnici, kapitalisti i vlasnici zemlje koji imaju monopol svih potroSnih dobara; 2. namjeStenici i radnici koji
tim stvarima mogu dati samo polovicu onoga Sto vrijede,
a to im onemoguiava potroSnju, promet i reprodukciju.
Uzalud nam A. Smith kaZe:
lPravedno je, da oni, koji hrane, odijevaju i opskrbliuju
stanovima cijeli narod, sami ineaju takav dio proizvoda svog
230

vlastitog rada, da se dobro hrane, odijevaju

i da pristojno

stanuju.(25

Kako bi se to moglo udiniti a da se ne izvlaste monopolisti? I kako sprijediti monopol al<o je on nuZna posljedica,
slobodnog obavljanja industrijske djelatnosti? U poretku u
kojem postoji vlasniStvo, nemoguia je pravda koju bi htio
uspostaviti Adam Smith. A ako je pravda neostvariva, ako
se ona dak pretvara u nepravdu i ako je ovo proturjedje
ugradeno u prirodu stvari, kakvog ima smisla govoriti o

pravednosti i dovjednosti? Poznaje li Providnost pravednost
ili, je li sudbina dovjekoljubiva? Jednako ne treba da nastojimo uni5titi monopol kao ni rad. Froturjedje monopola
postaje neizbjeZno sintezorn koja ie udiniti da rnonopol
proizvodi u interesu svih ona dobra koja zadrilava samo
za neke. Izvan tog rje5enja Providnost ostaje be5iutna na
naSe suze; sudbina neumoljivo ide svojim putem; i dok mi
ozbiljno raspravljamo o pravdi i nepravdi, Bog, koji nas je
kao i sebe udinio proturjednima u mislima, proturjednima
u raspravama i proturjednima u djelima, odgovara narn pucajuii od smijeha.
Ovo bitno proturjedje na5ih pojmova, koje se ostvaruje
radom i izraZava divovskom snagorn u druStvu, dini da sve
stvari dolaze obrnuto nego Sto bi trebalo da budu i daje
druBtvu izgled zidnog sata vielenog s poledine ili iskrenutog
F^rzna Zivotinje. Trebalo bi da se podjelom rada i strojevima dovjek pclstupno uzdigne do znanosti i slobode; a podjela rada i stroj ga zaglupljuju i dine robom. Porez, kaie
teorija, treba da bude srazmjeran bogatstvu, a suprotno
tome, porez je srazmjeran bijedi. Neproduktivac treba da
slu5a, a gorkom porugom neproduktivac zapovijeda. Kredit
je po porijeklu svog imena i prema teorijskoj definiciji dobavljad rada; u praksi on ga iscjeduje i ubija. VlasniStvo
zeurlje je u duhu svojih najljepSih ovla5tenja proEirenje
zemlje, a u praksi isto to ovlaStenje uni5tava zemlju. U svim
svojim kategorijama, politidka ekonomija reproducira proturjedje religiozne misli. Filozofija tvrdi da je Zivot 56vjeka
stalno oslobadanje od Zivotinjske naravi i od prirode, da je
to borba protiv Boga. U religioznoj praksi, Zivot je borba
dovjeka protiv sebe sama, to je bezuvjetno potdinjavanje
druStva jednom vi5em Bidu. Ljubi,te Boga saim srcem saog Adam Srnith,

op. cit., str.73.

231

jirtt, kttht> nrrrtt .l,lvitltdtrt.lc, I ttt.rzl.lc .s?x)/?r (ftr.irl rltr ltlslc slalcll
2,iuot ujcCni: to jc uprilvo suprot,no rlcl ott<113 Sl,o lrittrt rtlrlitztl

razum...

taj saeZtak. StigavSi na kraj puta, misli mi
se nameiu u tolikoj mnoZini i snazi, da bi mi bila potrelona
vei nova knjiga da ispridam sve Sto otkrivam, pa usprkos
obidaju govornlka ne vidim drugog nadina da zavrSim do
Necu nastaviti

da naglo prekinem.
Ako se ne varam, ditalac treba da je uvjeren bar u jednu
stvar, a to je da se druStvena istina ne moZe naii ni u uto-

piji ni u povr5noj navici; da politidka ekonomija nije znanost o druStvu, ali da sadrZi materijale za tu znan;ost, na

isti nadin kao Sto je kaos prije stvaranja svijeta sadrZavao
sastavne dijelove svemira; i da bi stigli do konadne organizacije koja se dini sudbinom naSeg roda na kugli zemaljskoj,
ne preostaje drugo nego da se nadini opia jednadZba svih
naSih proturjedja.
"{li, koja je formula te jednadibe?
Vei je moZemo nazrijeti: to mora biti zakon rd,erniene,
teorija UZAJAMNOSTI, sistem jamstava koji razrjeSava stare
oblike naSih gradlanskih i trgovadkih druStava i koji bi za'

dovoljavao sve uvjete djelotvornosti, napretka i pravde na
koje je ukazala kritika; dru5tvo ne samo konvencionalno,
vei stvarno; koje podjelu na dijelove pretvara u orudle znanosti; koje ukida robovanje strojevima i sprijedava da se
ono pojavljuje; koje od konkurencije dini prednost a od
monopola jamca sigurnosti za sve; koje umjesto da od
kapitala traZi kredit a od drZave zaStitu, snagom svog nadela podreduje i kapital i drZavu radu; koje po5tenjern u
razmjeni stvara istinsku solidarnost medtu narodima; koje
ne zabranjujuii individualnu inicijativu i ne spredavajudi
obiteljsku Stednju, neprekidno vraia druStvu bogatstva koja
su mu prisvajanja oduzela; koje kretanjem izlaska i ora6anja kapitala zajamduje politiEku i industrijsku jednakost
graitana i Sirokim sustavom javnog obrazovanja, stalno uzdiZuii njihovu razinu, pribavlja jednakost sluZbi i jednakovrijednost sposobnosti; koje, putem pravde, dobrobiti i vrline, obnavljajuii ljudsku savjest, osigurava sklad i ravnoteZu generacija; ukratko, druStvo koje, bududi da je istodobno organizacija i prijelaz, izbjegava privremenost, zajamduje sve i ne stavlja na kocku niSta...
Teorija ueajamnosti. ili mutuuma, tj. trampe, diji je naijednostavniji oblik posudba za potroSnju, s glediSta kolek232

l,lvrtog lrlrirr .lc sittl,lzn rlvl.lrt lrkr.lrr, vltrsttl*L."rtt I zrtJotlttl9l,vtr;
kixr i ttJczittl srlst,tvttl tli.ltrkrvl ltttrltttll

sirrl,czrL isl,o t,olil<<l sl,ilrtl

da nijr: drugcl do povrutak druStva, kroz lilbiritrl, iztttttrr i
je posljcdicrr
razmiSljanja od Sest tisuda godina o temeljnom pravilu

sustava, svom iskonskom obidaju, sinteza koja

A:

A.

Danas se sve priprema za tu svedanu obnovu; sve najavljuje da je proSla vladavina izmiSljotina i da se druStvo vraia
u iskrenost svoje prirode.,Monopol je nabubrio do te mjere

da je velik kao svijet: medtutim, monopol koji obuhvaia
svijet ne moZe ostati iskljudiv; on se mora preobtaziti tt
korist sviju iXi puknuti. Temelj javne savjesti tvore licemjerje, potkupljivost, prostitucija i krada. Ukoliko dovje-

danstvo ne naudi da Zivi od onog Sto ga ubija, treba vjerovati

da se pribliZava vrijeme pravde i kajanja...
Osjecajuii da njegove tlapnje propadaju, socijalizam je
vei prionuo uz stvarnosti i dinjenice. On se sam sebi smije
u Farizu; u Berlinu, Kdlnu, Leipzigu i Wroclawu se raspravlja; on strepi u Engleskoj; on grmi s druge strane oceana;
daje se ubijati u Foljskoj; on se isku5ava u vladanju u
Bernu i Lausanni. Prodiruii u mase, socijalizam je postao
drugadiji: narod se malo brine za dast razliditih Skola mi5ljenja, on ttaLi tada, znanost, dobrobit, jednakost. Nije mu
vailan sustav ukoliko se u njemu nalazi trailena stvar. A
kad narod hoie neku stvar i kad se radi samo o tome kako
je dobiti, otkrice nadina ne traje dugo: pripremite se da
vidite veliko raskrinkavanje . . .
Neka sveienik konadno uvidi da je grijeh bijeda i da je
stvarna vriina, ona koja nas dini dostojnima ilivota vjednog,
odbaciv5i
borba protiv religije i protiv Boga;
- neka filozof,
uobraZenost, superclltium phi.losophi,cum,
sa svoje strane
naudi da je druBtvo razltlrl_ i da filozoffuati znadi raditi vlastitim rukarna;
se umjetnik sjeti da je nekoi siSao
- neka
s Olimpa u Kristovu
Stalu i da se iz te Stale najednom uzdigao do nesludenog sjaja; da ga, kao i kr5ianstvo, rad
ne misli da su srebro
treba da obnovi;
- neka kapitalist
i zlato istinske vrijednosti;
da se poStenom razmjenom svi
proizvodi uzdiilu na isto dostojanstvo i kao Sto je fikcija
proizvodnog kapitala opljadkala radnika, tako ie organizirani rad upiti kapital;
vlasnik zemlje zna da je samo
- neka
i ako je nekoi, pod zaStitom rata
skupljad dru5tvene rente
mogao druge liSiti prava na zemlju, da ga proleter udruZivanjem, sa svoje strane moZe liSiti prava na Zetve i udiniti
233

izgubi u ni5ta;

neka se vladar

da se njegovo vlasniStvo
- savjetnici, velii njegova gorda svita, njegova vojska, suci,
poZure
da seljaku i
kaii i ditava armija neproduktivaca
radniku povidu: Milost! jer je organizacija rada isto Sto i
potdinjenost vlasti, pa o radniku ovisi hoie li neproduktivca
prepustiti bijedi i pustiti vlast da propadne u srarnoti i

gladi...
Sve

ie

se te stvari dogoditi ne kao nepredvidene

dane novosti, ne kao nagli udinak strasti naroda

i

OPEA IDEJA REVOLUCIJE U 19. STOLJECU

nena-

ili spretnosti

O prlncitrlu asocijacije

nekih ljudi, vei kao svojevoljan povratak druStva jednoj
od pamtivijeka postojeioj praksi koja je dasovito napu5tena
i to s opravdanirn razlogom...
eovjedanstvo se u svom krivudavorn hodu neprekidno
vraia sebi sarnom: njegov napredak je samo pomladivanje
njegovih starih obidaja; njegovi prividno tako suprotni sustavi predstavljaju uvijek isti sadrZaj viden s razliditih strana. U kretanju civilizacije istina ostaje uvijek ista, uvijek
stara i uvijek nova: religija, filozofija, znanost, sall1o se
medusobno prevode. I upravo to sadinjava Providnost i nepogreSivost ljudskog razuma; to je ono Sto u krilu samog
napretka osigurava nepromjenljivost naSeg biia; to je ono
Sto druStvo dini istodobno i postojanim u svojoj biti i neodoljivim u svojim revolucijama; i to je, Sto proSirujuii
stalno vidokrug i pokazujuii uvijek u daljini posljednje rjeSenje, temelj snage na5ih tajnovitih nasluiivanja.
RazmiSljajuii o tim borbama dovjedanstva, nehotiee se
podsjeiam na to da u kr5ianskoj simbolici Crkvu voju.juiu
treba da na sudnji dan naslijedi Crkva pobjednica, pa mi
se sustav dru5tvenih proturjedja dini kao daroban rnost prebaden preko rijeke zaborava...126
Preveo Marijan Hand,ekouii

26 Leta
starogrdkoj mitologiji rijeka zaborava u podzernnom
- usu
svijetu iz koje
duSe preminulih pile prije nego Sto su doBne na

Elizijske poljane.
234

!r

Revolucija od 1?89, po5to je slistila feudalni, trebala je uspostaviti industrijski poredak. Oslanjajuii se na politidke
teorije uvalila nas je u ekonomski kaos.
Umjesto prirodnog poretka, zasnovanog na znanosti i na
radu, imamo umjetni poredak, u dijoj su se sjeni razvili
parazitski interesi, nemoralna pona5anja, monstruozne am'
bicije, predrasude izvan svakog zdravog razl)ma, a koje se
sve, danas, smatraju legitimnima, pozivaju na SezdesetogodiSnju tradiciju i ne Zeleii niti ustuknuti niti se izmijeniti,
postavljaju se jedne prema drugima antagonistidki, a prema
progresu reakcionarno.
Tom stanju stvari, kojemu je princip, sredstvo i cilj IiAT,
zbog nemoguinosti da odgovori zahtjevirna jedne posve industrijske civilizacije, neizlojeZan je rezultat Revolucija.
Ali, kako je sve na tom svijetu predmet burzovne Spekulacije, potreba za revolucijom Sto je osjedaju mase ubrzo u
svim potitidkim strankama dovodi do pojave teorija, Skola,
sekti koje osvajaju forume, dobivaju naklonost naroda manje ili viSe neobidnim obratima i, pod izgovorom da Zele popraviti njegovu sudbinu, zastupati njegova ptava, omoguiiti
mu da bude nosilac vlastitog autoriteta, gorljivo rade u svoju vlastitu korist.
Dakle, prije nego Sto potraZimo rjeSenje problema pred
kojim se nalaze suvremena druStva, treba procijeniti vrijednost teorija koje se nude narodu, a koje su obvezatan prtljag svih revolucija. U radu takve prirode utopija se ne bi
mogla pre5utjeti, s jedne strane zato Sto kao izraz stranaka i
sekta igra svoju ulogu u drami; a s druge strane, buduii da
je gre3ka, najde5ie sakaienje ili falsifikat istine, kritika par'
cijalnih pogleda, olakSava shvaianje opie ideje.
Izradimo naiprije pravilo kritike prema revolucionarnoj
teoriji, kao Sto smo izradili kri.teri.j za samu hipotezu o re235

voluciji. Pitati ima li dovoljno razloga zu rcvoluci.iu n rlovctnaestom stoljeiu, kao Sto smo rekli, znadi pitati kamo smjera sadaSnje druStvo.
I odgovorili smo: Revolucija je neizbje*na. Buduii da je
dru5tvo krenulo fatalnim i sve katastrofalnijim putem, Sto
pokazuje sve statistike, sva ispitivanja, svi poloZeni raduni,

a to priznaju i sve stranke, premda na osnovi razliditih razmatranja.
To je bilo naSe razmi5ljanje o korisnosti i nuinosti revolucije. JoS vi5e ga saZimajuii, izvttdi iemo iz njega pravilo
koje nam je potrebno.
Buduii da je to tendencija Dru5tva koje je loSe, zadatak
Revolucije sastojat ce se dakle u tome da promijeni tu tendenciju, da je ispravi, kao Sto se mlado stablo ispravlja potpornjem; treba uzeti drugi pravac, kao Sto se okreiu kola poSto su bila odvudena na krivi kolosijek. U tom ispravijanju
treba da se sastoji cijela revolucionarna inovacija: ne smije
se ni.kako dirati u sarno Dru5tvo koje rnorarno smatrati uzviSenim biiem s vlastitim iivotom i koje, prema tome, s naSe
strane iskljuduje svaku pomisao proizvoljnog uspostavljanja.
Ta prva datost nalazi se u instinktu naroda.
Narod, zapravo, a to pokazuje stalna revolucionarna praksa, uopie nije utopist. Fantazija i oduSevijenje ga obuzimaju
samo u rijetkirn i kratkim razdobljirrra. On ne traZi, sa starim filozofima, Najvi5e Dobro, ni sa suvremenim socijalistima Sreiu; on uopie nema povjerenja u Apsotut i odbacuje
daleko od sebe, kao neSto smrtonosno za njegovu prirodu,
svaki sistem koji je dpriori zavrsen. Njegov duboki osjeiaj
govori mu da apsolut, kao ni status quo, ne moZe uii u ljudske institucije. Apsolut je za njega sam Zivot, razliditost u
jedinstvu, a kako on ne prihvaia ni zavrSnu formulu jer ima
potrebu da stalno ide naprijed, iz toga slijedi da se misija
njegovih prosvjetitelja sastoji samo u tome da mu Siri horizont i krdi put.
Taj fundamentalni uvjet revolucionarnog rje5enja dini se
da do sada nije bio shvaien.
Ima mno5tvo raznih sistema, a zamisli plju5te kao kiSa.
Jedan organizira radionicu; drugi ono do dega mu je viSe
stalo, vladu. Poznate su socijetarne hipoteze sensimbnista,
Fouriera, Cabeta, Louisa Blanca, itcl. Nedavno su gospoda
Considdrant, Rittinghatzen, E. Girardin razveselili javnost
idejom suvereniteta. Ali nitko, koliko ja znam, nije rekao da
236

1tt 1rll,rrrr.fo, t zu llolil,ihtr i zt ol<onornlJu, bil<t Lt trrk:rtcijslt,o
rnrx)go viSc nogo konst,itucionalno; da se prije svega radilo
o tome da nas se usmjeri, a ne da nas se dogmatizira; rije-

dju: da je rje5enje u tome da se Dru3tvo odvrati s pogubne

staze kojom srlja kako bi krenulo Sirokim putem zdravog
razurna i blagostanja Sto je njegov zakon.

Nijedna od predloZenih socijalistidkih i vtadinih teorija
nije shvatila taj bitni moment pitanja. Naprotiv, sve su one
njegova formalna negacija. Duh isktjudivosti, apsolutizma i
reakcije zajednidka je karakteristika njihovih autora. S njima Dru5tvo ne Zivi, ono je na stolu za seciranje. Osim toga

ideje te gospode ne pomaZu nidemu, ne jamde niSta, ne otvaraju nikakvu perspektivu i ostavljaju um praznijim, a duSu
umornijom nego Sto je bila prije.
Dakle, umjesto da ispitujemo sisteme, a to bi bio beskrajan posao i, Sto je jo5 gore, bez moguieg zakljudka, ispitat
iemo sluZeii se na5im kriterijima, njihovo polaziSte. Trailit
derno, s glediSta sada5nje revolucije, Sto principi sadrZe i Sto
mogu dati; jer odigledno je, ako principi niSta ne sadrZe i ne
mogu ni5ta dati, beskorisno je prijeii na sisterne. I njima
de se suditi; najbolji ie se pokazati kao najapsurdniji.
Podinjem s Asocijacijom.
Kad bih se htio ulizivati proletarijatu, recept bi bio jednostavan. Umjesto kritike socijetarnog principa napisao bih
panegirik radnidkim udruZenjima; velidao bih njihove vrline,
njihovu postojanost, njihove Zrtve, njihov duh milosrdla, njihovu divnu inteligenciju; slavio bih njihovu dudesnu odanost,
obasipao bih hvalom njihove pobjede. Sto sve ne bih mogao
reii o toj stvari, tako dragoj demokratskim srcima? Nisu li
radnidka udruZenja u ovom trenutku kolijevka socijatne revolucije, kao Sto su nekad evandelske zajednice bite kolijevka katolidanstva? Nisu li ona uvijek otvorena Skola, u isti
mah teorijska i praktidna, u kojoj radnik stjede znanje o
proizvodnji i raspodjeli bogatstva, gdje udi na vlastitom iskustvu bez knjige i bez uditelja zakone ove industrijske organizacije, konadni cilj revolucije od 1789, a to nisu uodili
samo naSi najveii i najglasovitiji revolucionari? Onaj tekst
koji u rneni izaziva laganu i uvijek iskrenu naklonost nije
zbog samog toga manje zanimljiv. S kolikim bih ponosom
mogao podsjetiti da sam i ja htio osnovati asocijaciju, pa i
viSe no asocijaciju * centralnu agenciju, orgar] razmjene
medu radnidkirn asocijaeijama. I kako bih prokleo tu vladu
koja od budZeta u visini od 1500 milijuna ne nalazi ni centi237

metra Sto tri ga mogla staviti na raspolaganje sirorna5nim
raclni.cima!

AIi ja imam bolje od toga da ponudim asocijacijarna.
Uvjeren sam da bi u ovom dasu one naBle stotinu pohvala za
jednu id.eju, a ja im dajem ideje. Odbio bih njihovo povladivanje ako bih ga rnorao postiii laskanjem. Neka se oni njihovi dlanovi koji buclu ditali ove stranice udostoje sjetiti da ja,
razrnatrajuii asocijaciju, raspravljam o principu odnosno o
hipotezi; ne radi se o ovom ili o onom poduzeiu, koje, us'
prkos svorn nazivu, nije za niega odgovorno i diii uspjeh o
njemu ne ovisi. Govorim o Asocijaciji, a ne o asocijacijama,
kakve god one bile.
Uvijek sarn gledao na Asocijaciju opienito, na bratstvo
kao na dvosmiselni angaZ,man koji uz radost, ljubav i mnogo drugih stvari, naizgled vrlo privladnih, sadrZi ipak vi5e
zla nego dobra. To je moZda posljedica temperamenta ko'
jim rne olodarila priroda: nemam povjerenja u bratstvo kao
ni u pohotu. Vidio sam malo liudi koii se mogu pohvaliti i
jednim i drugirn. Zaptavo, Asocijacija predstavljena kao univerzalna institucija, princip, sredstvo i ciij Revolucije dini
mi se da skriva primisao o eksploataciji i despotizmu. l]
njoj vidim inspiraciju za vladin reZim restauriran 1791, po'
jadan 1793, a usavr5en 1804, podignut na tazinu dogme i sisterna od 1814. do 1830. i obnovtjen u posljednie vrijeme pod
nazivom d,irektne olad,e, sa Zestinom koja dobro pokazuje
dokle seZu iluzije duha.
Primijenirno kriterii.
Sto Zeli druStvo danas?
Da njegova sklonost grijehu i bijedi, postane pokret prema blagostanju i vrlini.
Sto je potrebno da bi se izvr5ila ta promjena?
Uspostaviti uravnoteZenost u ekonomskim snagama.
Da li je Asocijacija ravnoteia tih snaga?
Nije.
Da li .ie Asocijacija samo snaga?
Nije.
Sto je dakle Asocijacija?
Dogma.

U odima onih koji je predlaZu kao revolucionatni izlaz,
Asocijacija je dogma, ne5to zavr5eno, potpuno apsolutno, nepromjenljivo, i svi oni koji su pridonijeli toj utopiji bez iz'
nimt<e su doprli do Sistema. Dopu5tajtiii da jedna fiksna ideja baca svoje zrake na razlidite dijelove dru5tvenog tijela, oni
238

su morali stiii, i doista su stigli, do toga da rekonstruiraju
druitvo na jednom imagionarnom planu, otprilike kao i onaj
astronorn koji je po5tujuii svoje proradune preuredio svernirski sistem.
Tako je sensimonistidka Skola, nadma5ajuii naum svog
osnivada, stvorila jedan sistem; Fourier jedan sistern; Owen
jedan sistem; Cabet jedan sistern; Pierre Leroux jedan sistem; Louis Blanc jedan sistem; kao Sto su Baboeuf, Morelly,
Thomas Morus, Campanella, Platon i drugi, njihovi pretede,
od kojih je svaki krenuo od jedinstvenog nadela, stvorili sisteme. I svi ti sisterni, iskljudivi u odnosu jedan prema drugom, jednako su tako iskljudivi u odnosu na napredak. Neka
radije propadne dovjedanstvo nego princip! To je isto tako
deviza utopista kao i fanatika svih stoljeia.
Socijalizam tumaden na taj nadin postao je religija koja
bi se prije pet ili Sest stoljeia mogla smatrati napretkom u
odnosu na katolidanstvo, ali koja je u 19. stoljeiu ne5to najmanje revolucionarno od svega Sto postoji.
Ne, .{socijacija nije uopie vodece nadelo, a nije ni industrijska snaga; Asocijacija, sama po sebi, nema nikakvu organsku ili proizvodnu vrlinu, niSta kao Sto su na primjer,
podjela rada, konkurencija itd.; da dini radnika djelotvornijim i jadim, da smanjuje tro3kove proizvodnje, da iz manjih
elemenata izvladi veiu vrijednost ili da, prema primjeru administrativne hijerarhije, izrailava Zelju za harmonijom i redom.
Da bih opravdao to izlaganje, moram najprije citirati
neke dinjenice. Zatfun iu dokazati, s jedne strane, da Asocijacija nije uopie industrijska snaga, s druge strane, kao logidnu posljedicu da ona uopie nije princip poretka.
Negdje sam u Ispoaijestima jednog reaolucionard. dokazao da je trgovina, nezavisno od rnaterijalne usluge transporta, sama po seloi iztavan poticaj na potro5nju, dakle tazlog
proizvodnje, nadelo stvaranja vrijednosti. To moZe na prvi
pogled izgledati paradoksalno, ali je to pokazala ekonomska
analiza: noetafizidki din razmjene, isto kao i rad, ali na drukdiji nadin nego rad, proizvodad je stuarnosfd i bogatstva. Uostalom, ta tvrdnja neie nikoga zaduditi ako se pomisli kako
proizvodnja ili stvaralaitvo znadi samo mijenjanje oblika i
da su, prema tome, stvaraladke snage i sam rad nematerijalni.
Zato je pravedno da trgovac, koji se obogatio pravim spekulacijama, bez ikakva spekuliranja na burzi, uZiva u stedenom bogatstvu: to je bogatstvo isto toliko legitirnno kao i

ono Sto ga je proizveo rad. I poganska Antika, kao i crkva,
nepraved.no su oZigosali trgovinu pod izgovorom da njeni
prihodi nisu naknada za neku pozitivnu uslugu. Dakle, razmjena, ta disto moralna operacija koja se obavlja vzajamnim pristajanjern obiju strana, ako se izuzmu prijevoz i udaijenosti, nije samo transpozicija ili supstitucija, ona je i kreacija.
Buduci da je trgovina sama po sebi proizvodad korisnosti, ljudi su joj se uvijek predavali sa Zarom; nije bio potre'
ban zakonodavac da zagovara njene zasluge i da preporuduje

ljno angaZiranje; izmedu jednog i drugog moZe biti susretanja, ali ne moZe biti identiteta.
Pretpostavimo joS, kao u prethodnom sludaju, da se radna dru5tva ne sastoje samo od pojedinadnih radnika koji ne
znaju prema prilici kombinirati ili skupljati svoja sredstva:
industrijalac koji bi iznenada do5ao i otkrio im tu tajnu
udinio bi sam za napredak bogatstva vi5e od pare i strojeva
jer bi omoguiio upotrebu strojeva i pare. Bio bi jedan od
najveiih dobrodinitelja dovjedanstva, zaista izt:zetan revolucionar.

njenu praksu. Pretpostavimo da trgovina ne postoji, Sto
uopie nije apsurdno, da usprkos svojim neizmjernim sred'
stvima industrijske proizvodnje nemamo nikakva pojma o
trgovini: shvatljivo je da bi onaj tko bi doSao nauditi ljude
da raamjenjuju svoje proizvode i da medu sobom trguitl
njima udinio golemu uslugu. Historija dovjedanstva ne spominje ni jednog revolucionara koji bi se mogao s njim usporediti. BoZanski ljudi koji su nekoi izmislili kola, lozu,
Zito ne bi bili ni5ta u usporedbi s onim koji bi, u tom trenutku, pronaBao trgovinu.
Drugi primjer.
Jedinstvo snaga koje ne treba mijeSati s Asocijacijorn,
kao Sto 6emo to uskoro pokazati, takoder je kao tad i raz'
mjena proizvodad bogatstva. To je ekonomska snaga koju
sam ja, mislim, prvi pokazao kao vadnu u svojoj prvoj raspravi o Vlasni|tuu. Sto ljudi koji ujedinjuiu ili kombiniraju
svoje napore, ponekad proizvode ne sto puta nego dvjesto,
tristo, hiljadu puta viSe od jednoga. To je ono Sto sam nazvao kolektionom. sna,gonx. Iz toga sam izveo argument, koji
je kao i mnogi drugi ostao bez odgovora, protiv nekih sludajeva prisvajanja, a taj je: niie dovoljno da se danom broju radnika jednostavno plati njihova nadnica kako bi se legitimno stekao njihov proizvod: trebalo bi platiti dvostruku, trostruku, deseterostruku nadnicu, ili svakome od njih
redom vratiti jednaku uslugu.
Kolektivna snaga, evo dakle io5 iednog nadela koji u svojoj metafizidkoj golotinji nije ni5ta manji proizvodad bogatstva. Nalazimo ga svugdje gdie individualni i desto ponavljan rad ostaje nemoian. Nijedan zakon ipak ne propisuje tu
primjenu. Treba isto tako napomenuti da socijetarni utopisti nisu uopde mislili da mu osiguraju nadmoinost. U stvari,
kolektivna snaga je bezlidni din, a udruZivanje je dobrovo-

Prelazim preko drugih dinjenica iste prirode, koje bih
takoder mogao iznijeti, kao Sto su konkurencija, podjela
rada, vlasni5tvo itd., i koje sve konstituiraju ono Sto ja nazivam ekonomski,m snagama, proizvodadkim principima stvarnosti. Op5iran opis tih snaga naii 6e se u djetima ekonomista koji su svojim apsurdnim prezirom metafizike, ne sumnjajuii u sebe, pokazali, teorijom industrijskih snaga, fundamentalnu dogmu kr5ianske teologije, stvaraju de nihilo
(ni iz dega).
,Sad se radi o tome da se sazna je li Asocijacija jedna
od onih bitno nematerijalnih snaga koje svojom akcijom
postaju proizvodadi korisnosti i izvor blagostanja, jer je jasno da samo pod tim uvjetom moZe societarni princip
ovdje uopie ne pravim nikakvu razliku izmedu pojedinih- Skopostati
la
za problem proletarijata.
-Iiijedju: darjeSenje
li je Asocijacija ekonomska snaga? Evo, vei
je oko dvadeset godina obasipaju pohvalama i predvidaju
joj duda. Kako to da nitko ne dokazuje njenu efikasnost?
Da li je efikasnost Asocijacije teZe pokazati nego efikasnost
trgovine, kredita ili podjele rada?
Sto se mene tide, kategoridki odgovaram: Ne, Asocijacija
nije ekonomska snaga. Asocijacija je sterilne prirode, dak
Stetna, jer je zapreka slobodi radnika. Autori odgovorni za
fraternitarne utopije, kojima se toliki joS uvijek lako dadu
zavesti, bezrazloZno su i bez dokaza pripisali d,rustoenom
ugouoru, vrlinu i efikasnost koja pripada samo kolektivnoj
snazi, podjeli rada ili razmjeni. Javnost uopie nije opazila
zbrku: otud sludajnost u ustrojstvima druBtava, njihove toliko razlidite sudbine i kolebljivost u nazorima.
Kada je nekom druStvu, bilo ono industrijsko ili komercijalno, cilj da stavi u pogon jednu od velikih ekonomskih snaga ili da iskori5tava neki fond, dija priroda zahtijeva da ostane nerazdijeljen, jedan monopol ili jednu klijentelu, dru-

240

16 Sto je vlasnistvo?

24t

Stvo formirano

u tom cilju moZe imati povoljan rezultat; ali

taj rezultat dru5tvo nije stvorilo zahvaljujuii svom pri.nci'
pu,, leego ga duguie svojim sredstoima. Istina je da se

svagdje gdje je moguie postiii rezultat bez udruZivanja pre'
ferira neudruZivanie. dsocijacija je veza koja prirodno prkosi slobodi i kojoi se pod.vrgava samo ako se u njoj nalazi
dovoljna nadoknada, tako da se svim societarnim utopijarna
moZe suprotstaviti ovo praktidno pravilo: dovjek se uvi.jek
udruZuje protiv svoje volje i najde5ie zato Sto nema drugog

izbota.
Treba, d.akle, razlikovati princip asocijacije i beskrajno
raznolikih sredstava, kojima jedno druStvo, zbog vanjskih
okolnosti, stranih niegovoi prirodi, raspolaZe, a od kojih
stavljarn na prvo rnjesto ekonomske snage. Frittcip je ono
Sto bi dovelo do raspada poduzeia kad ne bi bilo drugih motiva; sred,stDa. su ono Sto uvjetuje odiuku u nadi da ie se
steii, uz Zrtvovanje nezavisnosti, veie bogatstvo.
Ispi.tajmo, zapraYo, taj princip: nakon toga iemo prije'
ii na sredstva.
Tko kaZe Asocijacija nuZno kaZe solidarnost, zajednidka
odgovornost, fuzija, u odnosu na treie, prava i duZnosti. To
je upravo ono Sto irnaju na umu sva fraternitarna dru5tva,
pa dak i dru5tva harmonije, uprkos svom snu o natiecateli'
skoj konkurenciii.
U Asocijaciji tko radi ono Sto moZe, tadi, zapravo' ono
Sto mora: za slabog ili lijenog dlana Asocijacije, i samo za
njega, moZe se kazati da je Asociiacija produktivna u smistu koristi. Otud jednakost plaia, vrhovni zakon Asocijacije.
U Asocijaciji svi su odgovorni za sve: najmanji vrijedi
kao i najveii; onaj tko je do5ao posljednji ima ista prava kao
i najstariji. Asocijacija bri5e sve greSke, nivelira sve nejed'
nakosti: otud solidarnost neumjeSnosti i nesposobnosti.
Formula Asocijacije je, dakle, formula koju je dao Louis
Balnc:
Od, saakoga prerna niegotsim sposobnostima,
Suakome prenxa ni egooim potrebama.
Zakonik u svojirn razltditim. definicijama gradanskog i
trgovadkog druStva slaZe se s luksemburSkim govornikom:
svako krSenje tog nadela povratak je individualizmu.
MoZe li se Asocijacija, ovako protumadena od soeijalista i pravnika, generalizftati, postati opii i vrhovni zakot:.,
javno i gradansko pravo cijele jedne nacije, cijelog dovje'
danstva?
242

To pitanje postavljaju mnoge socijetarne Skole koje se,
premda variraju njegovo reguliranje, sve odreda, jednoduSno izjaSnjavaju potvrdno.
A ja na to odgovaram: Ne, ugovor o Asocijaciji, u bilo
kojem obliku, ne moZe nikada postati univerzalni zakon,
jer je po svojoj prirodi neproduktivan i ometajuii, primjenljiv samo u sasvim specifidnim uvjetima, jer njegove nepodesnosti rastu brZe nego njegove prednosti, on je jednako
odbojan ekonomiji rada. kao i slobodi radnika. Otud zaktjudujem jedno te isto druStvo nikad neie obuhvatiti ni sve radnike iste industrije, ni sve industrijske korporacije, niti pak
naciju od 36 milijuna ljudi; polazeii od toga da princip udruZivanja ne sadrZi rjeSenje koje se od njega traZi.
Dodajem da Asocijacija ne samo Sto nije ekonornska snaga nego je primjenljiva samo u specijalnim uvjetima, pvisnim o tim sredstuirma. Danas je lako shvatiti, na temelju dinjenica, tu drugu propoziciju i tim putem odrediti ulogu Asocijacije u devetnaestom stoljeiu.
Kao 5to smo rekli osnovni karakter udruiivanja je solidarnost.
Dakle, 5to moie navesti radnike da budu solidarni jedni s
drugima, da otude svoju nezavisnost, da se potdine apsolutnom zakonu jednog ugovora i, Sto je joS gore, jednog poslovode?

Taj razlog moZe biti veoma ruzlldit; ali on je uvijek objektivan, izvan druStva.
UdruZivanje se provodi sad da bi se saduvala klijentela
koju je najprije stekao samo jedan poduzetnik, a koju bi
nasljednici rnogli izgubiti kad bi se podijelili; sad da bi se
zajednidki iskoriStavala jedna industrija, jedan patent, jedna
povlastica, itd., Sto je nemogude iskoristiti na drugi nadin,
ili Bto bi davalo svakome manje ako bi doSlo do konkurencije; sad zbog nemoguinosti da se drugadije stekne potreban kapital; sad da bi se izravnali i razdijelili rizici gubitaka
zbog brodoloma, poZara, odbojnih i teSkih poslova, itd.
Idite do kraja i naii iete da svako druBtvo koje napreduje duguje to nekom objektivnom razlogu koji rnu je tud i
nipoSto ne pripada njegovoj biti: bez toga, ponavljam, druStvo, koliko god organizirano na poznavanju stvari, ne bi
iivjelo.
Tako vei u prvom sludaju na koji skreiemo paZnju cilj
je druStva da iskori5tava staru reputaciju koja je i sama najodiglednija od svih njegovih prednosti; u drugom sludaju
243

r
ono je stvoreno na monopolu, to jest na onom Sto ima najviSe ekskluzivnog i antisocijalnog, u treiem sludaju komanditno druStvo, ekonomska snaga koju druStvo stavlja u pokret, bilo da se radi o kolektivnoj snazi ili o podjeli rada, u.
detvrtom dru5tvo se mije5a s osiguranjem: to je aleatoridka
pogodba koja je upravo izmiSljena da bude nadomjestak
nedovoljnoj prisutnosti ili inerciji bratstva.
Ni u jednoj od spomenutih okolnosti ne vidimo da druStvo postoji zahvaljujr-lii svom principu; ono ovisi o svojim
sredstvima, o vanjskom uzroku. Dakle, to je prvi princip, iivotvoran, efikasan koji nam je obeian i koji nam je potre'
ban.

UdrtrZivanje se takoder provodi radi ekonomije potro5nje
kako bi se izbjegla Steta od kupovanja na malo. To je sredstvo Sto ga g. Rossi savjetuje rnalim domaiinstvima kojima
njihovi resursi ne dopuStaju kupovinu na veliko. Ali ta vr'
sta Asocijacije, koju nalazimo kod kupaca mesa na licitaciji,
zatrftavo je svjedodanstvo protiv principa. Dajte proizvodladu,
razmjenom njegovih proizvoda, moguinost da se opskrblju'
je na veliko; ili, Sto je zapravo isto, organizftajte trgovinu na
malo pod uvjetima koji joi pruZaju iste prednosti u cijena'
ma kao i u prodaji na veliko, Asocijacija postaje nepotre'
bna. Imucnim ljudima nije potrebno ulaziti u takve grupe:
njima je to viSe dosadno nego korisno.
Treba istaknuti joS i to da se u svakom tako konstituiranorn druStvu na pozitivnim osnovama ugovorna solidarnost
nikad ne pro5iruje preko strogo potrebnog. UdruZeni odgovaraju jedan za drugoga pred treiim i pred pravdom, ali
salno za ono Sto se odnosi na poslove druStva; izvan njega
oni ostaju nesoiidarni. Po tom pravitu nekoliko radnidkih
asocijacija t Parizu koje su isprva htjele, iz pretjerane oda'
nosti, izmijeniti ustaljeni obidaj i konstituirale se na principu jednakosti placa, naposljetku su morale od toga odustati. Danas posvuda dlanovi Asocijacija rade po komadu,
tako da ondje gdje se dru5tveni udio sastoji prije svega r.l
radu svaki je nagraden razmjerno svom proizvodu, i tako je
radnidka asocijacija samo protute1a komanditnog dru5tva;
to je komanditno druStvo diji se fondovi ne sastoje od novca, nego od rada, Sto je zapravo negacija samog bratstva. U
svakoj asocijaciji, jednom rijedju, svi udruZeni, traZeii u.jedinjavanjem snaga i kapitalfl neke prednosti za koje misle
da ih ne mogu imati bez toga, tako ureiluju medusobne odnose kako bi bilo Sto manje solidarnosti, a Sto vi5e neza244

visnosti. Je Ii to jasno? I ne treba Ii uzviknuti, poput svetoga Tome: Conclusum est adoersus mani.choeos?t
Da, Asocijacija, stvorena izridito radi porodidne veze i
zakona odanosti, izvan svakog vanjskog ekonomskog tazloga, svakog prevladavajuieg interesa, udruZivanje radi udruZivanjna, na kraju krajeva jest akt diste vjere, natprirodna
veza, bez pozitivne vrijednosti, jednostavno mit.
To je ono Sto postaje zapanjujuie jasno pri ispitivanju
raznih teorija Asocijacije Sto se predlaZu sljedbenicima na
usvajanje.
Na primjer, Fourier, a poslije njega Pierre Leroux, tvrdi:
ako se radnici grupiraju prema odredenim tjelesnim i duhovnim afinitetima dije se karakteristike navode, samim ie
tim porasti njihova energija i sposobnost; elan radnika, koji
je tako teBko postiii u normalnom stanju, proizaii ie iz veselja i radnosti, proizvod, i individualan i kolektivan, bit ie
umnogostruden; u tome se sastoji proizvodno obiljeZje udruZivanja koje bi od tada moglo predstavljati jednu od ekonomskih snaga. Priolaean rad je prikladan izraz za oznadavanje tog izvanrednog rezultata udruZivanja. Tu se, kao Sto
se vidi, radi o posve drugoj stvari nego Sto je od.anost, na kojoj se tako Zalosno zaustavljaju teorije Louisa Blanca i Cabeta.

tvrditi da su dva istaknuta socijalista FouPierre Leroux, svojom simbolikom zamijenili stvarnost. Prvo, nikad se ta socijetarna snaga, ta analogija kolektivne snage i podjele rada, nije nigdje oditovala; i sami njeni
izumitelji i njihovi udenici, koji su o njoj toliko pridali, tek
su pri svojim prvim iskustvima. S druge strane i najpovrSnije poznavanje principa politidke ekonomije i psihologije
dovoljno je da se shvati kako nema nideg zajednidkog izmedu duSevne uzbuetenosti kao Sto su radost drugarstva,
pjesma veslada itd., i industrijske snage. Te manifestacije
najde5ie su u suprotnosti s tegobnoSiu i rnudninom rada.
Rad je, uzljubav, najskrivenija i najsvetija funkcija dovjeka:
on se udvr5iuje samoiom, on se raspada prostituiranjem.
Ali, zanemarirno li ta psihidka razmatranja i potpunu odsutnost svakog eksperimentalnog podatka, tko ne vidi da je
ono Sto su ta dva autora rnislila da otkrivaju nakon toliko
jedan u Seriji suieljenih grupa, drrtdubokih itsraZivanja
gi u Tri.jadi
samo -mistidki i apokaliptidki izraz onoga Sto
Usudlujem se

rier

i

-

r Odludeno je protiv manihejaca (nap.prev.).
245

je uvijek postojalo u industrijskoj praksi: pod'iela rada, ko'
tektiana snagd, konkurenci.ia, razn't'iena, kredit, dak i samo
ulasniStao i stobod,a? Tko ne vidi Sto se zbiva sa starim i sa

suvremenim utopistima kao i s teolozima svih religija? Dok
jedni, u svojirn misterijirna, prepridavaju zairone filozofije i
ljudskog napretka, dottre drugi, u svojim filantropskim teza'
ma, sanjaju, ne znajuci o velikim zakonima dru5tvene ekonomije. Dakle, te zakone, te proizvodne moii koje moraju
spasiti dovjeka od siroma5tva i poroka, upravo sarr ovdje
nav"o. Evo pravih ekonomskih snaga, nematerijalnih principa svakog bogatstva koji, ne veiluii u lance dovjeka sa dov5ekorn, ostavljaju proizvodadu najpotpuniju slobodu, olakSavaju mu rad, dine ga zanimljivijim, udvostruduju njegov
proizvod, stvaraju medu ljudima solidarnost koja nema nideg lidnog i uiediniuju ih vezama dvriiim od svih ugovora
i od svih kombinacija na osnovi simpatija.
euda koja su najavila dva pronalazadapoznata su vei stoljeiima. Ova milost eflkasnosti, ciju je viziju imao organizator serijske proizvodnje; ovai dar boZanske liubavi koii
Saint-simonov udenik obeiava svojim sudionicima u trojstvu,
diji mi utjecaj moZemo promatrati kako god on bio iskvaren,
Xotit<o god bio anarhidan, kako su nam ga ostavili revolucionari iz 1?89. i 1793; mi moZemo slijediti njegove oscilacije
na burzi i na trZi5tima. Neka se dakle utopisti konadno probude iz svojih sentimentalnih ekstaza, neka se udostoje pogledati ono Sto se oko njih de5ava; neka ditaju, slu5aju, ek'
iperimentiraju pa ie vidieti da ono Sto pripisuju s toliko
ohuSevljenja-jedan seriji, drugi trojstvu, treii pak odanosti,
da to nile niSia arugo nego proizvod ekonomskih snaga koje
su analizirali Adam Smith i njegovi nasljednici'
Kako sam se u ovu diskusiiu upustio prije svega u interesu radnidke klase, neiu zavrSiti a da ne kaZem nekoliko
rijedi o radnidkim udruZenjima, o rezultatima koje su postigla, o ulozi koju imaju odigrati u Revoluciji.
Ta dru5tva su stvorili, veiinom ljudi opiieni bratoljubivim teorijama i uvjereni, premda toga nisu bili svjesni, u
ekonomsku efikasnost principa. Uglavnom ona su bila primljena sa simpatijom; prije svega uZivala su repulolikansku
naklonost koja im je svima pribavila podetnu klijentelu;
nije im nedostajalo ni reklamiranja u novinama: to su sve
elementi uspjeha, o kojima se nije vodilo dovoljno raduna,
ali su svi oni potpuno strani principu.
Koje je njihovo iskustvo?
246

Medu tirn udruZenjima znatan broj medusobno se pomaie i ima izgleda da se dalje razvija: zna se zaSto.
Jedna dine radnici koji su najvije5tiji svom zanatu, njih
odrZava monopol nadarenosti.

Druga su privukla

i duvaju klijentelu niskim

cijenama;

ona Zive zbog konhurencije.

Ne govorim o onima koji su dobili narudZl:e i drZavni
kredit: posve besplatna podr5ka.
Opienito uzevSi, na kraju, u svim tim udruZenjima radnici
su, kako bi se odrZali bez posrednika, narudivalaca, poduzetnika, kapitalista, itd. koji se po starom stanju stvari smjeStaju izmeclu proizvodada i potroEada, morali raditi neSto vi5e i
zadovoljiti se ne5to manjom plaiom. Tu nema ni5ta osim
onoga Sto je najobidnije u politidkoj ekonorniji i za Sto, da bi
se postiglo, kako iu to odmah pol<azati, nije bilo potrebno
nikakvo udruZivanje.
Sigurno je da su dlanovi tih udruZenja ispunjeni jedan
prema drugome i prema javnosti najbratskijim osjeiajirna.
Ali neka kaZu da to loratstvo, daleko od toga da bude uzrok
njihova uspjeha, nema izvor, naprotiv, u strogoj pravdi koja
vlada u njihovim medusobnim odnosima; neka kaZu Sto bi od
njih bilo ako ne bi na5li drugdje, osim u milosrdu koje ih
potide, cernent za gradevinu diji je kamen rad i sile koje ga
umnoZavaju, jamstvo za svoje poduzeie?
Sto se tide dru5tava koja se odrZavaj'r samo na problernatidnoj vrlini asocijacije i dija se djelatnost moZe odvijati privatno, bez okupljanja radnika, njihov je razvoj beskrajno
telak i samo privrZenidkim naporima, stalnirn hrtvama, hezgranidnim odricanjem, uspijevaju otkloniti prazninu u svojem ustrojstvu.
Citira se za primjer brzog uspjeha ud.ruZenje mesara, diji
se zamah danas svagdje osjeca. Taj primjer, vi3e od drugih,
pokazuje dokle ide nepaZnja javnosti i netodnosti zamisli
ideja.
Takozvane udruiene mesnice udruZene su samo po nazivu: to je konkurencija na zajednidki tro5ak gradana svih
staleZa protiv monopola mesara. To je puka primjena novog
principa da ne kalemo nove ekonomske snage, principa Reciprodnostiz, koja se sastoji od toga da razmjenjivadi garanz Premda recipridnost nije isto Sto i razmjena, ipak ona s"re vi5o
nastoji postati zakon razmjene i stopiti se s njim. Znanstvern analizlt
tog zakona bila je prvi put dana u broSuri Organizctcija lcrcdilu

247

tiraju jedan drugome, neopozivo, vlastite proizvode po cijeni proizvodnje.
Dakle, taj princip koji daje totiku vaZnost takozvanim

udruZenim mesnicama ima tako malo od su5tine udruZivanja
da u mnogima od tih mesnica posluZuju plaieni radnici, pod.

nadzorom upravitelja

koji predstavlja dionidare. Za tu je

sluZbu bio sasvim dovoljan prvi mesar koji je izi5ao iz saveza: nije bilo potrebno da se podnose troSkovi novog osoblja

kao ni materijala.
Princip reciprodnosti na kojem se zasnivaju dru5tvene
mesnice ili trgovine teZi prema tome da nadomjesti, kao
organski element, princip bratstva u radnidkim udruienjima"
Evo kako Repwblika od 20. aprila 1851. izvjeStava o novom
udruZenju nazvanom Reciproinosl Sto su ga stvorili krojadki
radnici:

lEvo radnika koji poridu istinitost poslovice stare
ekonomije: Bee kapitald nerna, rada, koja bi, ako bi postala princip, osudivala na ropstvo i bijedu bez nade i
bez kraja neizbrojivu klasu radnika Sto Zive od danas na
sutra i ne posjeduju nikakav kapital. Ne pristajuii na taj
beznadni zakljudak sluZbene znanosti i ispitujuii racionalne zakone proizvodnje bogatstva i potroinje, evo kako
su ti radnici doSli do toga da kapital, koji se smatra tvoradkim elementom rada, ima dogovorom utvrdenu korist. Jedini su podstrekadi proizvodnje ljudski um i ruke,
i otuda je moguie organizirati proizvodnju, osigurati opticaj proizvoda i njihovu norrnalnu potro5nju, samo direktnom komunikacijom izmed,u proizuodaia i potro\aia
koja je, nakon ukidanja skupog posrednika, uspostavljanjem novih odnosa, jedina pozvana da u1iva povlastice
Sto ih danas sebi prisvaja kapital, taj suvereni gospodar
rada, Zivota i potreba sviju.
Prerna toj teoriji osloboilenje radnika rnoguie je dakle
okupljanjem individualnih snaga i potreba; drugim rijedima udruEitsanjem proi,euodaia i. potro\aia koji, nernajuii viSe suprotne interese, nepovratno izmidu dominaciji kapitata"
Zapravo, buduii da je potreba za potro5njom stalna,
proietsodaii i potroiaii vlaze u izravnu vezu, udruZuju se,
i, njegooo kolanie (Paris, 1848, Garnier), a prvu primjenu poku5ala je
Narodna ba,nka.

248

medusobno kreditiraju i, jasno je da uspon

i

padovi, um-

jetno uvecanje ili proizvoljno obezvreitivanje koje Spekulacija nameie rad.u i proizvodnji nemaju vi5e potre-

be da postoje.
To je ideal Reciprodnosti, ono Sto su njegovi osnivadi
vei ostvariii svojom akcijorn, ustanovljenjem takozvanih
potro\aikih bonoaa koji se uvijek mogu razmijeniti s
proizvodima Asocijacije. Tako, bdwci da njome uprarsljaju oni koji u njoj rade, udruZenje isporuduje svoje proizvode po cijeni. proizaodnje, ne uzimajudi viSe niSta kao
nadoknadu za svoj rad, osim prosjedne cijene radne snage.
To su tazumrla rjeSenja osniaaia za sva velika pitanja
ekonomije koja se postavljaju u posljednje vrijeme, prije
svega na ovo:
Ukidanje eksploatacije u bilo kojem obliku;
Postepeno i rnirno poni5tavanje djelovanja kapitala;
Stuaranj e b esplatnog kred,ita ;
Jamstvo i pravedno nagradivanje rada;
Emancipacija proletarijata.a
UdruZenje krojada prvo je sluZbeno osnovano i, da se
tako izrazimo, na jednoj specifidnoj ekonomskoj snazi koja
je do danas ostala u sjeni i nije bila primjenjivana u svakodnevnoj trgovini. Dak1e, jasno je da upotreba te snage
uopie ne predstavlja nikakav dru3tveni ugovor, vei u najboljem sludaju ugovor o razmjeni u kojem se obostrana obvezatnost ili reciprodnost izmedu trgovca i mu5terija, ako
nije formalno izrai,ena, u svakom sludaju bar podrazumijeva. I kad autor dlanka, stari komunist, upotrebljava rijed
wdrud,ioanje da bi oznadio nove odnose koje Reciproinost
ZeLi razviti izmedu proi.zaodaia i potroEada, jasno je da popnSta prijaSnjim duhovnim interesima, odnosno da se Zrtvuje
obidajima.

Tako, iako octaje podast osnivadima Reciproinosti zbog
tog velikog nadetra, suradnik Republike trebao ih je podsjetiti, kako bi se znali ravnati, na elementarne pojmove u
njihovoj vlastitoj teoriji. I{airrie, izmjenidna i bilateralna
obaveza proizvodada prema potroSadu da mu isporuduje
svoje proizvode po cijeni proizvodnje, a Sto predstavlja novu
ekonomsku snagu, ne bi viSe bila dovoljna da motivira udruZenja radnidka ako bi zakon uzajamnosti bio opienito prihvaien i primjenjivan. Da bi se odrZalo, udruienje zasnovano na jedino toj osnovi mora se koristiti predno5iu koju
249

mu prcl)ust,rI r)(lznrrllt(':llr vc(1ltrrr, l[ {)n()gtr tLurrr ltrulu, rrz 1lr.l
volu svih gradalll, llccilnuCrrost lrosl,iurc zilllorr tlr.trsl,vcrur
ekonomije, prvi izvan udruZenja koji j:rvnosl,i pruZi jcclnake
prednosti kao i druStvo, dak i veie, jer neie imati opdih
tro5kova, udinit ie dru5tvo suviinim.
JoS jedno takvo udruZenje, diji se mehanizam joi vi5e
pribliZava elementarnoj formuli reciprociteta, jest Domacica
o kojoj je takoder Republika izvjestila u broju od S.svibnja.
CiIj je toga udruZenja osigurati kupcima, po niZim cijenama,
bolju kvalitetu i bez prevare, sve potroSne ,artikle. Da bi se
postalo dlanom tog udruZenja, dovoljno je uplatiti pet fra_
naka, u svojstvu druStvenog kapitata, i joS pedeset centimea
za op6e tro5kove administracije. elanovi udruZenja, uodite
to, ne prihuaiaju nikakau d,u2nost, ne preuzimaju nikakao
teret i obvezatni su samo da plate stvari koje su im isporu_
dene na njihovu narudZbu, i to u kuiu. Jedini je odgovoran

generalni agent.

Uvijek se radi o istom nadelu. U udruZenim mesnicama
garancija jeftinoce, kvalitete i teZine postiZe se posudstvom
dionidkog druBtva diji je rezultat osnutak posebne mesnice.
Njome ud hoc upravlja jedan specijalni siuZbenik koji u isto
vrijeme obavlja duZnost poslodavca i poduzetnika. U Donza6ici glavni poduzetnik koji predstavlja sve moguie vrste trgovine zaduZen je cla uz pet franaka upisnine i pedeset centimea za troikove, pribavi sve potro5adke artikle. Kod krojada
postoji joS jedna dalekoseZnija stvar, ali koja pri sadaSnjem
stanju stvari njima ni5ta ne pridonosi, a to je potroiaitci,
bon. Fretpostavimo da svi trgovci, tvornidari i industrijalci
glavnog grada preuzmu prema dru3tvu i medusobnLr obavezu
slidnu onoj koju udruZene mesnice, osnivad Domaiice, krojadi Reciprodnosti imaju prema svojim klijentima, tada bi
udruZenje bilo sveopie. AIi jasno je da takvo udruZenje ne
bi loilo jedino; trgovadki obidaji bi se izmijenili, i to je sve:
Reciprodnost bi postala zakon i svi bi bili jednako slobodni
kao prije.
Tako, premda sam daleko od toga d.a snujem kako udruZivanje zauvijek nesta.je iz sistema raznih transakcija, jer,
upravo suprotno, dopu5tam okolnosti kad je ono prijeko
potrebno, ipak mogu zakljuditi, bez straha da iu fiti opovrgnut, kako princip udruZivanja sam sebe iz d.ana u dan
uni5tava samom praksom. I dok su prije jedva tri god.ine svi
radnici teZiii bratskom ud.ruZivanju, oni d.anas piista;u uz
sistem garancija koje ie, kad se jednom ostvare, udiniti u
250

tttno:'.il,vlt slttrll,lnvrr rrrlrrrllvrrrr.lo srtvlsrrlilt, tt tt lsl,o r1l lirr
vrl.lr,rrrr', olrrrrl,lrrro prrZrr.lrr nrr l,tt d.ltr.lr,rrk:tt, zrrlrl,l.llvrrl,l zrr

tlrrrlgr,.

tl

sl,vrr.r'i <:il.j

urrrsu lrrozivodix':il

i

.ic

1rr.rsl,o.jcr':ilr rr<lnriorr.jrr

1tot,roi.;aitil

<ll

u ncposrr:clttom

l'or.rrrlr.rr.jrrr':l

ocin<lsrr, <kl.

vc<lrr rl<l l,og rrtzull,ilta.

Jcr ako udruZivanje nije produktivna snaga, ako je ono,
rrl)rirvo suprotno, za rad oteZavajuia okolnost koje se on
nirravno Zeli osloboditi, jasno je da se udruZivanje ne moZe
dalje smatrati organskim zakonom; daleko od toga da osigura ravnoteZu, ono ie teLil,i da uniSti sklad, nameiuii svima
solidarnost umjesto pravde i umjesto indiviclualne odgovornosti. Ono dakle viSe neie moii opstati s pravnog stajali5ta
ili kao znanstveni dinilac, vei samo kao osjeiaj, kao mistidno
pravilo boZanske institucije.
Tako pobornici ud.ruZivanja, osjeiajuii koliko je njihov
princip jalov i antipatidan slobodi i kako maio, prema torne,
moZe biti prihvaien kao suverena formula Revolucije, dine
najnevjerojatnije napore kako bi odrlali na Zivotu te ludorije bratstva. Louis Bianc je dak izokrenuo republikansku
krilaticu kao da je htio revolucionirati revoluciju. On ne
govori kao svi, zajedno s tradicijom, Slobod.a, Jednakost,
Bratstoa, vei kaZe: Jednakost, Bratstuo, Sloboda! Danas podinjemo s JednakoBiu, jednakost se rnora uzeti kao prvi
izraz i na njoj se mora izgraditi nova zgrada Revolucije. Sto
se pak tide Slobode, ona ce biti izvedena iz Bratstva. Louis
Blanc je obeiava nakon uclruZivanja, kao Sto popovi obecavaju raj poslije smrti.
Ostavljam vam da razmislite Sto moZe biti jedan takav
socijalizam koji se ovako poigrava preruje5tanjem rijedi.
Jednakost! Uvijek sam vjerovao da je ona prirodni plod
Slobode, da ona bar nema potrebe za teorijom ni za prisilom.
Vjerovao sam, kaZem, da je zadatak organizacije ekonomskih snaga, podjele rada, konkurencije, kredita i reciprociteta, a prije svega odgoja da pridonose radanju Bratstva.
Louis Blanc je sve to izrnijenio. Novi Sganarello postavlja
Jednakost lijevo, Slobodu desno, Bratstvo izmedu njih, kao
Isusa Krista izmedu dobrog i zlog razloojnika. Prestajerno
biti slobodni kakvima nas je stvorila priroda da bisrno prethodno, drZavnim udarom postali ono dime nas samo rad.
moZe udiniti, jednakima; poslije dega iemo postati vi5e ili
manje slobodni, u razmjeru sa suglasno5iu Vlade.
Od soakog pre?nd njegooi.m sposobnostima;
Saakome prerna, nj egouim potr ebanza.
251

Tako zahtijeva jednakost po Louisu Blancu.
_ Zalimo ljude dija se revolucionarna sposobnost, molim
da mi se oprosti ova igra rijedi, svodi na kazuistiku ovog
tipa! Ali to Sto je kraljevstvo siroma5nih ctuhom njihovol
neka nas ne spredava da ih opovrgavamo.
Fozivamo se joB jelnom na princip. UdruZivanje je upravo takvo kakvim ga je definirao Louis Blanc, ,gouo" iioJi
u cijelosti iti djetomice (Opia i pojedinai*o ,arui"nii, Cii
danski zakonik, dlan 1g35) nivelira. one koji pristupa:ri ugovoru, subordinira njihovu slobodu druStvenoj duZnlsti,"li
Sava ih vlastitosti i odnosi se prema njima btpritite tat<o
kako se gospodin Humann odnosio prema plati5iama poreza
kad je postavio ovaj aksiom: nNeka porez iztsuie sue'Sto se
moEe ueetiln Koriko dovjek moZe pioizvesti? Koliko kosta
njegova prehrana! To je glavno pitan.ie koje proizlurl ii
formule, kako da je nazovem?
Ad'suakoga... _ Saakome...,
kojom Louis Blanc-rezimira prava i duZnosti

udruZenoga.

Dakle, tko da vrednuje sposobnosti? Tko da prosuduje

potrebe?

Vi

je moja sposobnost stotinu; ja d.rZim da je
Vi dodajete da je moja potreba devedesdt,
ja tvrdim da je stotinu. U razlici smo
za dvad.eset i kad je
rijed o potrebama i kad je rijed o sposobnostima. fo je,
dlugim rijedima, tako poznata rasprava o ponudi i potraiiji'.
Tko ie suditi izmectu druStva i mene?
. Ako druStvo usprkos mojim protestima ieli da prevagne
njegov osjeiaj, ja iu ga napustiti, i sve je redeno.-Dru5ivo
ie nestati jer ie ostati bez dlanova.
Ako me ono namjerava prisiliti da me upotrebom sile
tjera na Zrtvovanje i odanost, reii iu mu: Licerijerul ObeJaI
ste da iete me osloboditi iskori5tavanja kapitala i modi, a
evo kako u ime jednakosti i bratstva sada vi iskoristavate
mene. Nekoi, da bi me krali, precjenjivali su moje spo_
sobnosti, a potcjenjivali moje potrebe. Govorili su mi da i,,e
proizvod tako malo stajao! Da mi je za izivat tako malo
potrebno! Vi postupate jednako. Koja je, dakLe, razlika
kaZete da

samo devedeset.

izmedu bratstva i nadnidenja?
Od dviju stvari jedna: ili ie udruZivanje kriti prisilno, a
onda se tu radi o ropstvu; i1i ie biti slobodno, i onda'se
pitamo gdje je garancija koju ie dru5tvo imati da udruZeni
radi prema vlastitim sposobnostima i garancija koju ie
imati udruZeni da je nagraden prema svojim potrebama?
252

Zar nije odito da takva rasprava moZe imati samo jedno
rjeBenje? A to je da se proizvod i potreba promatraju kao
adekvatni izrazi, Sto nas jednostavno d.ovodi do reZima
slohode.

Iiazmislimo dakle o tome. UdruZivanje nije nikakva ekonomska snaga: to je iskljudivo svjesna povezanost, obaveza
savjesti, ali bez ikakva udinka, ili, prije s udinkom koji je
Stetan i za rad i za bogatstvo. Ne dokazujem to nipoSto pbmoiu vi5e ili manje vjeSte argumentacije: to je rezultat radne
prakse od podetka dru5tvenih zajednica. Buduii naraStaji ne_
ie razurnjeti da su pisci, koje su smatrali prvacima u shvaianju druStvenih pojava, u jed.nom novatorskom stoljeiu dinili
toliku galamu zbog jednog sasvim subjektivnog principa koji
su, na kraju krajeva, vei bile potpuno ispitale sve generacije
zemaljske kugle.
U populaciji od 36 milijuna ijudi bar se 24 milijuna bave
poljoprivredom. Te nikada neiete udruZiti. I demu? poslu
na poljima nije potrebna kvazisocijetarna koreografija i
duSa seljaka je odbija. Seljak je, sjetimo se, odobrivao
represiju u junu 1848. jer je u toj represiji vidio din slobode
protiv komunizma.
Od 12 preostalih milijuna gradana, bar za Sest milijuna,
po struci tvornidara, obrtnika, namjeStenika, visih dinovnika,
udruZivanje je bespredmetno, beskorisno, neprivladno i oni
ie se uvijek opredijetiti za to da ostanu slobodni.
Dakle, Sest milijuna du5a, djelomice klasa nadnidara,
jesu oni koje bi prema njihovu sada5njem poloZaju mogla
obuhvatiti radnidka udruZenja, bez ikakvog drugog kriterija
osim distog povjerenja. A tom broju od Sest milijuna osoba,
odeva, majki, djece i stanaca, usudujem se unaprijed, kazati
da ne bi oklijevali da se rije5e svog dobrovoljnog jarrna ako
im fl,evolucija ne bi davala ozbiljnije i stvarnije motive da
se udruZuju od onih koje zami5ljaju da vid.e u nadelu diju
sam ni5tavost upravo pokazao.
Da, udruZivanje ima vlastitu svrhu u narod.noj ekonomiji;
da, radnidka dru5tva, protest protiv nadnidenja, potvrda su
uzajamnosti, i zbog toga su dvostruko vi5e i s mnogo viSe
nade pozvana da odigraju znadajnu ulogu u na5oj bliskoj
buduinosti. Ta ie se uloga sastojati prije svega u upravljanju velikim sredstvima za rad i obavljanje nekih poslova
koji bi buduii da zahtijevaju istovremeno veliku podjelu
zadataka, veliku kolektivnu snagu, mogti takoder postati
rasadnicima proletarijata, aho se na njih ne bi primijenilo
253

udruZivanje, ili boljc rcdeno sncljclovlLnjc. 'I'lrkvo su, r)tr
prirn j er, i,el je znice.
AIi udruZivanje, samo po sebi, uopie ne rjeSava levolucionarni problem. Daleko od toga, ono samo se javlja hao
problern dije rjeSenje irnplicira da udruZeni uZivaju svu
mogudu nezavisnost poStujudi sve prednosti zajedniStva: a
to znadi da je najbolje ono udrnZivanje u kojemu zahvaljujuii viSern stupnju organiziranosti, najviSe dolazi do izra1aja
sloboda, a najmanje poZrtvovanje.
Zbog toga radnidka udruZenja Sto se danas javljaju kao
potpu.no preobraiena, s obzirom na principe kojima se rukovode, ne treba prosudivati prema vi5e ili manje sretnim.
rezultatirna 5to ih postiZu, vei jedino prema njihovoj prikrivenoj teilnji, to jest da afirmiraju i osiguraju socijalnu
republiku. Znali to radnici ili ne, vaZnost njihova djela nije
uopie u sitnim interesirna druStava; ona je u pobijanju
kapitalistidhog poretka, burzovnog Spekulantskog, viastodrZadkog koji je iza sebe ostavila prva revolucija. Kasnije, kad
se pobijede potitidka laZ, merkantilna anarhija i financijski
feudalitet, radnidka druStva, napuStajuii sam Pariz i isprazne igrarije, moraju se prenijeti u velike industrijske departrnane koji su njihova prirodna svojina.
"{li kao Sto kaZe veliki revolucionar sv. Pavle, i greSka
mora imati svoje vrijeme: Oportet hoereses esse. Treba se
pla5iti da je joS prerano kako bismo zavrSili sa socijetarnirn
utopijama. Za odredenu klasu propovjednika i neradnika
Asocijacija ie joS dugo biti izgovor za agitaciju i orude Sarlatanstva. S ambicijama diju pojavu moi,e izazvati, sa zavi5iu
koja se preru5ava u danost za kojor;: se teZi. s instinktima
vlasti koje budi, ona rnoZe joS dugo biti jedna od zlokobnih
preokupacija koje u narodu usporavaju shvaianje Fievolucije. tr sama radnidka udruZenja, s pravom ponosna svojim
prvim uspjesima, ponesena konkurencijom prema bivBim
gospodarirna, opijena svjedodenjirna koja u njima vei pozdravljaju novu moi, goreii od Zelje, kao Sto je uostalom
u svim druStvima, da uspostave vlastitu nadmoi iz pohlepe
za vla5iu, teSkorn ie se mukom uzdriati od svakog pretjeri.vanja i ostati u granicama vlastite uloge. Pretjerane pretenzije, divovski savezi, sasvim neracionalni, porazna kolebanja bit ie moguia, a sve bi to bilo preduhitreno veiim
poznavanjem ekonomskih zakonitosti.
,S tim u vezi Louis Blanc ie snositi veliku odgovornost
u historiji. Svojom zagonetkorn Jednakost Bratsttso

-

254

-

()rl svtbijorlno suproLsttrvljtnjc itlcol<lgijc ictcjama i podigao protiv socijalizma zdrav razutn. V.icrovao je za sebe da je podela revolucija, a bio je samo
cvrdak. Netko je napokon, koji je radnike zatrovao svojim
besmislenirn formulama proletersku stvar koja je jednoga
dana greSkom pala u njegove detrilne ruke, doveo do krajnje
apstinencije i Sutnje!
Sl.oltotltr on .ic rt Ltrxstlrrrlrrrrllr svo.iirrr rrrrrrlroli.lrrrtr:r

lr<rg . . . Suulc<vnrc. . . podoo 1o

Op6a

kritika ideje autoriteta

Pokazao sam, Ll prvom dijelu ove studije, tri stvari:
1. Da princip autoriteta i upravljanja ima svoje ishodiSte

u empirijskoj datosti porodice;
2. Da njega primjenjuju svi narodi, jednoduSnim pristan-

kom, kao preduvjet za dru5tveni poredak;
3. Da je u odredenom historijskom trenutku taj princip
podela spontano pobijati i nadomje5tati jedna druga ideja,
za koju se dotad dinilo da mu je podrei[ena, ideja Ugovora,
koja poclrazumijeva sasvim drugadiji poredak.
U drugom dijelu ove studije ukratko iu podsjetiti na
uzroke ili, kako bi netko rekao, na obrazloienja, koliko
dinjenidno toliko i pravno, koji dovode druBtvo do negacije
vlasti i koji motiviraju njenu osudu. Kritika koju iete upra"
vo proditati nije moja, to je kritika samog naroda; kritika
desto zapodinjana, uvijek na osnovi drugadijih dinjenica;
kritika diji je zakljudak, nakon svakog iskustva, neizbjeZno
isti i koja dini se, u na5im danima, mora postati definitivna.
Dakle, ne izlaiem svoju misao: to je misao nastala kroz
stoljeia, sud ljudskoga roda. Ja samo vrSirn duZnost njenog
prenosnika.
1. Teza. Apsolutni autori.tet

Svaka se ideja stvara ili opovrgava u nizu terrnina koji
nalikuju na organizam, a posljednji u tom lancu neopozivo

pokazuje njegovu ispravnost ili pogre5nost. .{ko se evolucija,
umjesto da se dogada u duhu, teorijski, dogada istovremeno

255

T
institucionalno i u djelima, onda ona dini historiju. Taj se
sludaj pokazuje kao princip autoriteta, odnosno vlasti.
Prvi pojam u kojem se manifestira taj princip jest apsolutna moi. To je najdistija formula vladanja, najracionalnija, najenergidnija, najiskrenija i, uzevSi u obzir sve to,
najmanje nernoralna i mudna.
Apsolutizarn je u svojem naivnom izrazu rnrzak i razumu
i slobodi; svijest naroda se u svim vremenima dizala protiv
njega; nakon svijesti pobuna je uzdigla svoj glas protesta.
Princip je dakle bio prisiljen na povladen.je: on se povukao
korak po korak, s nizom ustupaka od kojih su svi bili jedan
nedostatniji od drugog i od kojih je posljednji, dista dernokracija ili direktno upravljanje, do5ao do nemoguieg i
apsurdnog. Bududi, dakle, da je prvi pojam u nizu APSOLUTTZAM', krajnji, sudbonosan pojam, je ANA,RIIIJA, shvaiena
u svim svojim znadenjima.
Razmotrit iemo pojedinadno, jednog po jednog, glavne
pojmove te velike evolucije.
Da dovjedanstvo upita svoje gospodare: Za5to teZite da
vladate mnome i mnome upravljate?
Oni odgovaraju: Buduii da se druStvo ne moZe li5iti
reda; buduci da su u druStvu potrebni ljudi koji se pokoravaju i rade, dok ostali zapovijedaju i upravljaju; buduii
da su individualne sposobnosti nejednake, interesi suprotstavljeni, strasti opredne, a dobro pojedinca u suprotnosti s
opcim dobrom, potreban je autoritet koji utvrduje prava
i duZnosti, sudac koji prekida sukobe, javna sila koja izvrSava presudu suverena. Dakle, vlast, DrZava, upravo je taj
diskrecioni autoritet, taj sudac koji svakome daje Sto mu
pripada, ta siia koja osigurava i omoguiuje poStivanje. Vlast,
u dvije rijedi, to je princip i jamstvo dru5tvenog poretka;
ono Sto istovremeno deklariraju zdrav taztlr:": i priroda.
To se obrazlaganje ponavlja od podetka druStva. Ono je
jednako u svim epohama, u ustima svih koji imaju vlast:
naii iete ga u identicnom obliku, neizmijenjenom, u knjigama rnaltuzijanskih ekonomista, u reakcionarr:im novinama i u ispovijedanju vjere kod republikanaca. Izmedu svih
njih nema razlike osim u ustupcima Sto ih namjeravaju diniti slobodi nad nadelom: iluzorni ustupci koji su takozvanim umjerenim, ustavnim, demokratskim oblicima upravIjanja dali zadin licemjerju, diji ih ukus dini joS vrednijima
prezira.

Tako se Vlada, u jednostavnosti svoje prirode, pokazuje
kao apsolutni, nuZni uvjet, sine qua non poretka. Zato ona
uvijek teZi, pod svakom krinkom, apsolutizmu: zapravo, u
nadelu, Sto je vlada jada, poredak se viSe pribliZava savr5enstvu. Ta bi, dak1e, dva pojma, vlast i poredak, bili jedan
prema drugome u odnosu uzroka i posljedice: uzrok bi bila
vlast, posljedica poredak. Upravo su tako rezonirala primitivna dru5tva. Primijetili smo s tim u vezi da, prema onome
Sto su oni bili u stanju shvatiti od ljudske sudbine, nisu ni
rnogli drugadije rezonirati.
Ali zato takvo razmiSljanje nije niSta todnije, i zakljudak
je u potpunosti neprihvatljiv, buduii da prema logidnom
svrstavanju ideja odnos vlade prema poretku nije uopde,
kako to smatraju poglavari dtZava, odnos uztoka prema
posljedici, ved pojedinadnog prema opiemu. Poredak je rod,
ulada je vrsta. Drugim rijedima ima vi3e nadina da se shvati
poredak: tko nam rnoZe dokazati da je poredak u dru5tvu
ono dime ga smatraju njegovi gospodari?
S jedne se strane obrazlaile prirodna nejednakost spose izvodi nejednakost u Zivotnim uvjesobnosti
- odakle
je nemoguinost da se do jedinstva dovede
tima, s druge
raznolikost interesa i da se usklade osjeiaji.
Ali u toj suprotnosti ne bi trebalo vidjeti niSta osim
pitanja koje treba rije5iti, dakle, ne izgovor za tiraniju. Nejednakost sposobnosti! Suprotnost interesa! Eh! Okrunjeni
vladari s liktorskim snopljem i lentama, evo, Sto mi nazivamo druStvenim problemom: i vi mislite da iete s njim iziCi
na kraj batinom ili bajunetom! Saint.Simon je imao pravo
kad je smatrao sinonimima te dvije rijedi: vladino i vojno.
Euduii da vlada uspostavlja red u dru3tvu, ona je Aleksandar koji sabljom sijede gordijski 6vor.
Tko vam, dakle, pastiri naroda, daje pravo da mislite
kako se problem proturjednih interesa i nejednakih sposobnosti ne moZe rijeSiti? Da iz toga nuZno praizlaze klasne
razlike i da je nuZna legitimna sila kako bi se odrZale te prirodne i bogom-dane razlike? Tvrdim, naprotiv, a zajedno sa
mnom tvrde i svi oni koje svijet naziva utopistima, jer odbijaju vaSu tiraniju, da se to rjeSenje moZe naii. Neki su
vjerovali kako ie ga naii u zajednici, drugi u udruZivanju,
a neki pak u serijskoj proizvodnji. Ja kaZem da je rjeSenie
u organizaciji ekonomskih snaga, pod vrhovnim zakonom
UGOVORA. Tko vam kaZe da nijedna od tih pretpostavki
nije todna?

256

17 Sto je vlasnistvo?

257

t
Teoriji uprarrljanja diji je jedini uzrok neznanje, jedini
princip sofizam, jedino sredstvo nasilje, jedini cilj iskori5ta-

vanje dovjedanstva, napredak rada i napredak ideja, mojim
posredstvom, suprotstavlja ovu liberalnu teoriju. Treba naii
takav otrlik transakcije koji, vraiajuii na jedinstvo, opredne
interese, izjednadujudi posebno i opie dobro, briSuii prirodnu nejednakost jednakoSiu u obrazovanju, rjeSava sve
politidke i ekonomske proturjednosti gdje bi svaki pojedinac
Ioio istodobno proizvodad i potro5ad, gradanin i vladar,
upravljad i podanik; gdje bi se njegova slolooda stalno poveiavala, a da on nikada ne osjeti potrebu da neSto otudi,
gdje bi njegovo blagostanje neizrnjerno poraslo, a da on ne
bi od druitva i svojih sugradana mogao osjetiti neku Stetu
u pogledu vtasniStva, rada, prihoda, interesa, mi5ljenia ili
suosjeianja sa sebi slidnima.
Sto! Zar vam se dini da su ti uvjeti neostvarljivi? Kad
promatrate zastra5ujurie mno5tvo odnosa koje dru5tveni
ugovor mora regulirati, to vam se dini kao neSto najzamr5e'
nije Sto se rnoZe zamisliti, neSto poput kvadrature kruga ili
vjednog kretan,la. Zato se, zamoreni borbom, prepu5tate
apsolutizrnu, sili.
Ipak promislite: ako se druBtveni ugovor moZe uspostaviti izmedu dva proizvodada - a tko sumnja da se on, sveden na te jednosta,rne probleme, ne moie uspostaviti
- on
se na isti nadin moZe uspostaviti i medu milijunirna, zato Sto
se uvijek radi o istorn angaimanu, i Sto mu broj potpisa
dineii ga sve efekasnijim, u stvari ni3ta ne dodaje. VaS razlog nernoci je, dakle, neodrZi.v; on je smije5an i neoprostiv.
u svakorn sludaju vlastodr5ci, evo 5to vam kaZe Proizvodad,
proleter, rob, svaki onaj za koga Zelite da radi za vas: Ja ne
trailim ni imanje ni zagrljaj, niti sam spreman da plod
moga truda postane tudim plijenom. Ja takoder Zelim red,
jednako i vi5e od onih koji ga naru5avaju svojom nazovivla5iu; ali ielim ga kao posljedicu svoje volje, kao uvjet za
moj rad, kao zakon rnog razuma. Nikad ga neiu podnijeti
kao posijedicu tude voije koja mi narnede kao preduvjet
podno5enje ropstva i Zrtvo"ranje.
2. Zakoni

Pred nestrpljenjem naroda i pred prijetnjom pobune
vlada je nrorala popustiti; obeiala ie institucije i zakone;
izjavila je da je njena najveia ielia da svatko moie u1ivati
258

u plodovima svoga rada, u sjeni svoga vinograda ili svoje
srnokve. To je bila nuZnost njezina poloZaja. Otkada se

podela predstavljati kao sudac o pravima, suvereni arbitar
sudbina, ona vi5e nije mogla imati pravo da ljude vodi po
svojoj Zelji. Kralj, predsjednik, direktorij, kornitet, narodna
skupStina, nije vaZno tko, za vlast su potrebna pravila ponaSanja; kako ie ona bez toga uspjeti da medu podanicima
uspostavi disciplinu? Kako ce se gradani pokoravati naredbi
ako ona nije sluZbeno objavljena; ili ako, dim je objavljena,

biva povudena; ili ako se rnijenja iz dana u dan, iz d,asa
u das?
Dakle, vlada rnora nadiniti zakone, to jest rnora sarna
sebi narnetnuti ogranidenja: jer sve Sto je pravilno za gradanina, postaje ogranidenje za vladara. On ie donijeti toliko
zakona koliko mu to bude u interesu. A buduii da su interesi bezbrojni, a da se odnosi koji proizlaze jedan iz drugoga beskonadno mnoZe, da je antagonizam beskrajan, zakonodavstvo ie morati funkcionirati bez prestanka. Zakoni,
dekreti, naredbe, odluke padat ce poput grlda na jadni narod. Nakon nekog vrernena politidko ie tlo biti pokriveno
slojern papira koji ie geolozi samo registrirati, pod imenom
papirnate tvorbe u razvoju zeinljine kug1e. Konaent je u tri
godine i detiri dana donio jedanaest hitjada i Sest stotina
zakona i dekreta; Konstituanta i Legislativa nisu proizvodile
niSta manje: Carstvo i kasnije Vlade raclile su na isti nadin.
Smatra se da ih u sada6njem trenutku Bulleti.n des Lois sadrZi viSe od pedest hiljada; kad bi naSi predstavnici obavljali
svoju duZnost, ta bi se velika brojka uskoro udvostrudila.
Mislite li da Narod i sama Vlada mogu zadrilati zdrav razum

u tom labirintu?

Zacijelo smo se ovdje vei dolcro udaljili od prvotne institucije. Vlada ispunjava, kaZe se, u dru5tvu ulogu oca: a koji
se otac ikad sjetio da sklopi ugovor s vlastitom porodicorn?
Da izda povelju svojoj djeci? Da uravnoteZuje odnos vlasti
izmedu seloe i njihove majke? Otac porodice nadahnut je u
svom upravljanju vlastitim srcem; on ne uzirna dobra svoje
djece, hrani ih vlastitim radom; vodten ljubavlju jedini mu je
savjetnik interes njihovih bliZnjih i okoline; njegov je zakon
njegova volja, i svi, i majka i djeca, imaju u nju povjerenje.
Mala drZava bi bila izgubljena kad bi akoija oca nai5la i na
najmanji otpor, kad bi bila ogranidena u svojim ovlaStenjima, a njeni udinci unaprijed utvrcleni. Sto! Zar je istina da
vlada nije otac naroda jer se pokorava pravilima oho kojih

t
se dogovara sa svojim podanicima

i

sebe smatra pravim po-

danikom neke svrhe koja, bila boZanska

ili

narodna, nije

njezina?

Kad bi bilo tako, ne vidim zbog dega bih se ja sAm pokoravao zakonu? Tko mi jamdi njegovu pravednost i njegovu
iskrenost? Odakte mu ona? Tko ju je stvorio? Rousseau nas
na svoj nadin poudava da se u jednoj zaista demokratskoj i
pokopokoravajuii se zakonu
slobodnoj vladi gradanin
- bez
rava samo vlastitoj volji.- No zakon je lcio napravljen
mog sudjelovanja, usprkos mom dubokom neslaganju usprkos nepravdi koju mi nanosi. Dri,ava uopie ne pregovara
sa mnom; ona niSta ne razmjenjuje: ona me ucjenjuje. Gdie
je dakle veza, veza savjesti, veza razuma, veza strasti ili interesa koja me na to sili?
Ali o demu govorim? Zar zakoni za onoga tko misli svojom glavom i treba da odgovara samo za svoja vlastita djelar. Zakoni za onoga tko Zeli biti slobodan, ili osjeca da je roden da to postane? Ja sam spreman da radim, ali nedu zakone. Ne priznajem ni jedan jedini, protestiram protiv svakog
poretka za koji ie se nekakvoj vlasti svidjeti da ga nametne
rnom slobodnorn sudu. Zakonit Zna se Sto su oni i Sto vrijede. Oni su paudina za bogate i moine, lanci koje nikakav
mad neie rnoii prekinuti za siromaSne i male, konci udice r.l

ruci

v1ade.

iete donijeti rnalo zakona, jednostatsni,h i dobrih. 1o je opet ustupak. Vlada je kriva ako na taj nadin
priznaje da nema pravo. Kako bi obtazovala zakonodavca i
prosvijetlila Narod, ona ie zacijelo dati da se ureZe na zabal;
Palade pravde ovaj latinski stih koji je kao upozorenje na svoju bakhantsku revnost na vratirna podruma napisao jedan
pop iz Burgundije: Pastor, ne noceant, bibe y:auca, sed
KaZete da

optima, uina!
Malo zakona, izvrsnih zakonal Ali to je nernoguiet Zar
vlada ne treba regulirati sve interese, prosudivati svako opovrgavanje? A interesi su, po priroctri samog dru5tva, bezbrojni, odnosno promjenljivi i beskrajno pokretljivi: kako .je moguie da se donese maio zakona? Kako da zakoni budu jednostavni? Kako i najbolji zakor: ne loi uskoro postao omraL,en?

Govori se o pojednostavljivanju. No ako se rnoZe po.jednostaviti u jednome, ne moZe se u svemu; umjesto milijuna zakona, dovoljan je jedan. Kakav ce biti taj zakon? Ne
dinite drugirna ono Sto ne biste Zeljeli da drugi dine vama;
260

i dinite drugima kako vi Zelite da se vama dini. Evo zakona
i proroka. Ali jasno je da to viSe nije zakarr, da je to elemen-

tarna formula pravde, pravilo svih medusobnih odnosa. Legislativno pojed.nostavljivanje dovodi nas do ideje ugovora,
Sto je posljedica negacije vlasti. I doista, ako se radi jedan
zakon, ako on rjeSava sve proturjednosti druStva, ako su se s
njim sloZili i izglasali ga svi, on je adekvatan druStvenom
ugovoru. Objavtjujuii ga, vi progla5avate kraj vlade. Tko
vas spredava da odmah ne izvr5ite pojednostavljivanje? . ..
Prevela Jasna Tkalec

Dru5tvo bez vlasti

Briduii da postoji dovjek, porodica i dru5tvo, a dovjek je kolektivno, seksualno i individualno biie obdareno razumom i
svije5du te sposobno za ljubav, dija je sudbina da se udi na
iskustvima i usavr5ava razmiSljanjem, radom stvara sredstva potretrna za Zivot, problem je u tome kako da se organiziraju moguinosti toga biia da ono stalno ostane u miru
sa samim sobom te da iz prirode koja mu je dana izvude najveiu moguiu dobrobit.
Poznato je kako su taj problem razrije3ile prija5nje generacije.
One su porodici, srednjem aspektu ljudskog biia, posudile autoritet, nadelo koje je svojstveno samo njoj; a neogranidenom primjenom tog nadela one su stvorile umjetni sistem koji se mijenjao ovisno o stoljeiima i podnebljima i
srnatran je prirodnim i nuZnim poretkom dovjedanstva.
Taj se sistern, koji se rnoZe definirati kao sistern poretha
pornoiu autoriteta, najprije podijelio na dva dijela: duhovni
i svjetovni autoritet.
Nakon kratkog razdoblja u kojem je sveienstvo imalo
prevlast, i viSe stoljeia borbi, dinilo se da ono napokon odustaje od vlasti; papinska je vlast sa svom svojom vojskom,
koja se danas svodi na jezuite i ignorantiuse,s 61ru izbadena
iz ljudskih poslova i njima podredena.
Od prije dvije godine duhovna je vlast na putu da ponovno osvoji prevlast. Ona se sa svjetovnom vla5iu udruZila
protiv Revolucije i sada se na ravnoj nozi pogada s njom.
Obje su napokon priznale da su njihove razmi.rice rezultat
nesporazuma jer im je cilj isti, a njegova nadela, sredstva i
261

bi da vladaju zajednidki ili
pak da se smatraju dopunom jedno drugom te da svojim
ujedinjanjem formiraju jedinstveni i nedjeljivi autoritet.
MoZda bi bar crkva i dr1ava do5le do takvog zakljudka
kada bi zakoni kretanja dovjedanstva ornogudavali slidna pomirenja i kada revolucija ne bi vei oznadila njihov zadnji
dogme posve podudarni trebalo

das.

Kako bilo da bilo, da bi se duhovi uvjerili, vaZno je usporediti osnovne ideje, s jedne strane, religiozno-politidkog sistema
hoja je tako dugo razlikovala duhovno
- filozofija,
i, s druge
od svjetovnog,
nema viSe pravo da ih odvajai

strane, ekonomskog sisterna.
V1ada, dakle, odnosno nerazdvojno ujedinjene crkva i drilava imaju za dogme:
1. urodenu iskvarenost ljudske prirode;
2. bitnu nejednakost uvjeta;
3. trajnost suprotnosti i rata;
4. neizbjeilnost bijede.
Iz toga se izvodi:
5. nuZnost vlaCe, pokornosti, rezignacije i vjere.
Kada se ta nadela prihvate, a ona se jo5 gotovo svugdje
prihvaiaju, oblici autoriteta odreduju se sami. To su:
a) podjela naroda na ktase ili kaste, koje su jedne drugima podredene i stepenasto rasporedene, tako da formiraju
piramidu, na vrhu koje se pojavljuje autoritet, poput bo1an'
stva na svorn oitaru ili kralja na njegovu prijestolu;
b) administrativna centralizaciia;
c) sudska hijerarhija;
d) policija;
e) vjerski obrecli.
U zemljama u kojima je prevladalo demokratsko nadelo

dodajte:

f)

povlasticu ovlaStenja;

g) sudjelovanje naroda u vladi preko predstavnika;
h) bezbrojne reznolikosti izbornih sistema, od sazivanja
nap.prev.) u srednjom vijeku do opceg i
staleila (Etats

izravnog prava -glasa;

i)

postojanje dvaju dornova;

3 Ignorantius: franc. neznalica; tako su se nazivali redovnici
Saint Jean-de,Direa.

262

j) izglasavanje zakona i odobrenje poteza sa strane predstavnika naroda i
k) nadmoi veiine.
Takva je, opienito, arhitektura rnoii, neovisno o izmjenama koje moZe pretrpjeti svaki od tih dijelova, kao npr. centralna vlast, koja moie biti naizmjence monarhija, vlast aristokracije ili demokratska vlast; a to je zarana publicistima
omoguiilo da klasiticiraju staleZe prema njihovim povrSinskim obiljeiljima.
Vidljivo je da sistem vlade teZi da postane sve sloZeniji,
a da zbog toga ne postaje ni pravilniji ni moralniji, te da ne
pruila vi5e sigurnosti ni osobama ni imetku. To kompliciranje rezultat je ponajprije uvijek nepotpunog i nedostatnog
zakonodavstva; drugo, do njega dolazi zhog mno5tva dinovnika; no osobito zloog nagodbe izrnedu dvaju antagonistidkih
elernenata, kraljevskog prava predlaganja i narodne privole.
Na5em je dobu bilo sudeno da konadno ustanovi kako je ta
nagodba, napretkom kroz stoljeia, postala neizbjeZna, najsigurniji pokazatelj korupcije, dekadencije i buduieg nestanka
autoriteta.
Kakav je cilj te organizacije?
Da odriava poredak u druStvu time Bto ie utvrditi i posvetiti pokornost gradanina drdavi, potdinjenost siromaha
bogata5u, neplernica plemiiu, radnika parazitu, laika sveieniku i gradanina vojniku.
Na tim se osnovama, koje odreduju politidki, crkveni ili
drZavni poredak, manje-viSe dovjedanstvo organizira od pamtivijeka. Svi pokuBaji da se vlasti di liberalniji, tolerantniji
i druStveniji pravac stalno su propadali, StoviSe, oni su to
'loezuspjeiniji Sto se vi5e poku5ava da se narodu osigura Sire
sudjelovanje u vladi, kao da se te dvije rijedi, suverenitet i
narod, za koje se vjerovalo da se mogu povezati, jedna drugoj opiru jednako kao sloboda i despotizam.
Dakle, upravo je pod tim neumitnim sistemom, diji je prvi
izraz odajanje, a posljednji smrt, dovjedanstvo moralo Zivjeti, a civilizacija se razvijala vei Sest tisuia godina. Kakva
ga je tajna vrlina podupirala? Koje su ga snage odrZavale na
Zivotu? Koja su mu nadela i kakve su mu ideje obnavljale
krv pod bodeZom crkvene i svjetovne vlasti?
Ta je tajna danas razja5njena.
Ispod drZavnog aparata, u sjeni politidkih ustanova, daleko od pogleda poiitidara i sveienika, druStvo je polagano i
u ti5ini stvaralo svoju vlastitu organizaciju, ono je za sebe
263

stvaralo jedan novi poredak, izraz njegove vitalnosti i nezavisnosti te negaciju stare politike i stare religije.
Nadela su te organizacije, koja je za dru5tvo isto toliko
bitna kotriko je ona druga za njega tuda:
1. neogranidena moguinost usavrSavanja pojedinaca i
vrste;
2. dasnost rada;
3. jednakost sudbina;
4. podudarnost interesa;
5. prestanak antagonizma;
6. univerzalnost blagostanja;
7. suverenost razuma;
8. apsolutna sloboda dovjeka i gradanina.

Njezini su oblici djelovanja, navodimo one glavne:
a) podjela rada, kojom se ona suprotstavlja klasificiranju naroda na kaste, klasifikacija prema zanimanju;
b) kolektivna snaga, nadelo radnidkih druStava koja zarnjenjuju vojsku;
c) trgovina, konkretni oblik ugovora koji zamjenjuje zakon;

d) jednakost razmjene;
e) konkurencija;
f) kredit koji centralizira interese kao Sto je drZarma hijerarhija centralizirana pokornost;
g) ravnoteZa vrijednosti i vlasniStva.
Stara drZavan utemeljena na vjerovanju bila je u biti bo-

Zansko pravo. Nadelo narodnog suvereniteta, koje

je u nju

kasnije uvedeno, uopie nije izmijenilo njezinu prirodu i bilo
bi pogreSno kada bi se danas, nasuprot znanstvenim zakljudcima izmedu apsolutistidke i ustavne monarhije te izmedu
ove potonje i demokratske republike, Zeljela odrilati distinkcija koja nikako ne dira u nadelo i bila je, kada bih se usudio tako reii, vei cijelo stoljede samo taktika slobode. Zabluda ili lukavstvo naSih odeva bili su u tome da se suvereni narod formira po uzoru na dovjeka kralja; pred bolje
shvaienom revolucijom ta se mitologija rasplinula, a nijanse drZave nestaju i slijede nadelo svojeg poraza.
4 Na francuskom l'ancien rdgime znadi vladu

lucije
261

1789. (nap. prev.)

prije francuske

revo-

Nova je drZava ljudsko pravo utemeljeno na spontanoj
praksi zanata, u skladu s druStvenim i individualnim pravom. Neprijatelj svega samovoljnog, bitno objektivna, ona
sama po sebi ne sadrZi ni partije ni sekte; ona je ono Sto jest
i ne podnosi ni restrikciju ni podjele.

Izmedu politidkog i ekonomskog sistema, izmedu sistema
i ugovora nije moguia fuzija:- valja se opredijeliti.
Vol, ako nastavi biti voI, ne moZe postati orao, niti Si5miS
moZe postati puZ. Isto tako druStvo, ako u bilo kojoj mjeri
saduva svoju politidku formu, ne moZe se organizirati prema
ekonornskim zakonima. Kako uskladiti lokalnu inicijativtt
nadmoii centralnog autoriteta? Opie pravo glasa sa dinovnidkom hijerarhijom? Nadelo da se nitko ne treba pridrZavati zakona ako ga nije sam izravno prihvatio pravom veiine? ... Pisac koji bi se, shvativ5i ta protuslovlja, hvalio da ie
ih razrije5iti ne bi time dak dokazao svoju smionost: bio
bi to bijedni Sarlatan.
Medutim, ta potpuna nespojivost dvaju re1ima, koja je
toliko puta utvrdena, nije dovoljna da uvjeri publiciste
koji su, premda priznanju opasnost od autoriteta, ipak za
njega vezani kao za jedino sredstvo koje osigurava poredak
i izvan nje vide samo prazninu i odaj. Poput onog bolesnika
iz komedije kojemu su govorili da je prvo sredstvo kojim
se mora posluZiti kako bi se izlijedio da potjera svoje liiednike, oni se pitaju Sto je po5ten dovjek bez doktora, a druBtvo bez v1ade. Oni ie stvoriti vladu Sto je mogude repulolikanskiju, dobroiudniju, liberalniju i pravedniju; oni ie protiv nje poduzeti sve zaStitne mjere, unizit ie je do uvrede
pred velidanstvom gradana. Reii ie nam: upravo iete vi biti
vlast. Vi cete upravljati sami sobom bez predsjednika, bez
predstavnika, Ttez zastupnika. Na Sto dete se onda moii Zaliti? Ali Zivjeti bez vlade; bez ostatka i potpuno ukinuti svaki
autoritet, stvoriti distu anarhiju: to im se dini nezamislivim
i srnijeSnirn; to je urota protiv republike i nacionalnosti. Eh!
Uzvikuju oni. Sto oni koji govore da ie ukiniti vladu stavljaju na njezino mjesto?
Nas viSe ne zbunjuje kako iemo im odgovoriti.
Pokazali smo Sto iemo postaviti na mjesto vlade: industrijsku organizaciju.
Neie biti niNamjesto zakona stavit iemo ugovore.
svaki grakakvih zakona izglasanih veiinom ni jednoglasno;
danin i svaka komuna opiina ili udruZenje donose svoj zltkon.
zakona

Namjesto potitidkih ovlaStenja mi stavljamo ekonomske

snage.

Namjesto nekada5njih klasa gradana, plemstva i kmetstva, burZoazije i proettarijata mi stavljamo funkcionalne
kategorije i posebnosti, poljoprivred.u, industriju, trgovinu
itd.
Namjesto drZavnih snaga (policije, Zandarmarije i vojnih
prev.) mi stavljamo kolektivnu srragu.
trupa
- nap.stalnih armija
Namjesto
mi stavljamo industrijska udruLenja.

Namjesto policije stavljamo pocludarnost interesa.
Namjesto politidkog centralizrna ekonomski centralizam.
Razabirete li sada taj poredak bez sluZbenika, to duboko
i posvemasnje duhovno jedinstvo? Ah! Nii<ada niste znari sto
je jedinstvo, vi Sto ga moZete zamisliti samo u sprezi sa zakonodavcima, prefektirna, vrhovnim tuZiteijima, carinicima
i Zandarima! ono Sto vi nazivate jedinstvom i centrarizmom
nije niSta drugo nego vjedni kaos koji siuii kao osnova bes_
konadnoj samovolji; to je anarhija druStvenih snaga uzeta
kao razlog za despotizam koji ne bi postojao bez te anarhije.
Dakle! kada na nas dode red, zaSto nam je potrebna vlada
kad smo se sporazumjeli? Zar Narodna nant a sa svojim
poslovnicama ne daje centraiizaciju i jedinstvo? Zar,ragbaba izmedu zemljoradnika za od5tetu, mobilizaciju i naknidu
za poljoprivredne posjede ne stvara jedinstvo? Zar s drugog
stajaliSta radnidka c'LruStva za eksploataciju krupne indistl
rije ne izra1avaju jedinstvo? A konstituiranje vrijednosti,
taj ugovor o ugovorima, kako smo ga nazvali, nije takoder
najvi5e i najnerazrjesivije jedinstvo? I da bismo vas uvjerili,
ako vam treba pokazati u va5oj vlastitoj povijesti prethodne
sludajeve, zar sitsem telina i mjera, najljepSi ipomenik Kon_
venta, vei pedeset god.ina nije ugaoni kamen tog ekonomskog jedinstva, kojemu je napredak u idejnom miit.;enju namijenio da zamijeni politidko jedinstvo?
Ne pitajte dakle vi5e ni Sto iemo staviti nam;.esto vlade
ni Sto ie biti s d.ru5tvom kada vi5e ne bude vlade; jer kaZem
vam i kunem varn se: u buduinosti ie biti rakse zamisriti
dru5tvo bez dr1ave nego dru5tvo s drZavom.
U ovom dasu druStvo je kao leptir koji se upravo i5dahurio i koji, prije nego Sto poleti, stresa na suncu svoja Sarena krila. Recite mu dakle d.a ponovno iegne u svoju svilenu dahuru, da izbjegava cvijeie i da bjeZi od svjeila!-...
266

Ali revolucija se ne provodi receptima. Treba temeljito
napasti predrasud.u, ra5dlaniti je, smrviti u prah, omoguiiti da se osjeti njezina Skodtjivost i pokazati kako je smijeSna i gnusna. eovjedanstvo vjereuje samo svojim vlastitim
iskustvima, sretno kada mu te kuSnje ne iscrpljuju duh i
krv. Nastojmo dakle izravnijom kritikom ku5nju drZave udiniti tako uvjerljivom da apsurdnost ustanova postane golerna svima i da anarhija, koje se boje kao po5asti, bude napokon prihvaiena kao prednost.
Prevela Soliia Kned,etsii

267

POLITI6KA SPOSOBNOST RADNIH KLASA

ili sustav Manifesta.
Samoniklost pojrna uzajamnosti u suvremenim masama.
Definicija
Sustav uzajamnosti (mutalizma)

Treba istaknuti potpqnu sarnoniklost narodnih pokr,eta. SluSa Ii narrod nel<i poticaj il:i mragovor izvana il,i pak noko
nadaihnuie, neko neposredno podmanje itri neku pr,irodnu
zamisao? U proudavanjtr revolucije se to rnoEe od^rerditi samLo
najvedom paZnjom. Nema surn-nje da su se ideje, koje su ri u
svim vremenima pokretale mase, prettrodno r,aautle u mozgu
nekog rnislioca; u pog',ledu ideja, imiSljenja, vjerovanja iii
greBaka, nikada nije iLrnalo prvenstvo mno5tvo, a nije drugadije ni danas. Kod svakog dina duha prvenstvo pripada
pojedincu; na to ukazuje ri izvjeSta j o izr,azLma. Aii, daleko je
joS od toga da svaka rnisao koja je spopala pojeilinca kasnije
r,ahvabi i stanovniStvo; daleko je ,od toga da su sve ideje koje
zanose pojedinca ispravne i korisne; upravo zbog toga kaZemo da je posebno vaLno da povjesnidar fitozof promatra kako
se narod veZe viSe uz jedne nego li uz druge ideje, zaSto ih
uopiava i na svoj nadin razvija, za*to iz njih dini ustanove i
oibidaje kojrih ss tradicionalno drZi sve dok ne padnu Baka
zakonodavcima i pravdoljupcima, koji iz toga dine zakonske
dlanrove i pravila za ,sudove.
S idejo,m uzaj,amnosti je isto ,kao i s idejorn zajed,niStva;
ona je jednako stara kao i druStvo. Neki su istraZivadki d:uhovi u uzajamnosti katkad vidjeli izvorrru snagu i revolucironarni domet; sve do 1848. godine ona nikada nije poprimila
vaZnost i ulogu koju ie, dinri se, uskoro un*ati. U torne je
ideja uzajamnosti daleko zaostala iza komunistidke idejom,
koja ie, dinilo se, nakon Bto je u starom i sred.njem vijeku
pobudila prilidno veli,ku paZnju zahvaljujuii rjeditosti La/.nih
proroka, fanatizmu sekta5a i moii samostana, u na5e d.oba
zadobiti movu snagu.
Nadelo 'uzqjamnosti je po prvi put imaleno s izvjesnim
filozofskim odstojanjem i reformatorskom namjerom u
ou:oj duvenoj wreci koju su ponornili svi mud,raci a koju su
268

na5i Ustav,i iz I ri II godine, po x.rzoru na njih, stavili u Deklaraci.ju praDo, i du1nosti iooieka i gradani,na:
lNe dinite dnugima ono Sto ne ib,iste htjeli da se vama
dini;
Oinite stral:o drugirna dobrc koje biste htjeti dob,iti.n
Ovo nadelo i:rna, tako rekui, dvije ,oBtnice, a poBtivatro se
iz nara5taja u naraStaj i nikad mu se nije protuslovilo. Ono
je, kaZe sastavljad Ustava iz III godine, prirodom uklesano u
sua srca i pretpostavlja da je osoba kojoj je taj poziv udinjen: 1. slobodna i 2. da razlikuje dobro i zlo, drugim rijedi
ma da ima osjeiaj za pravdu. Itrodu reii, to su dvije stvari,
Stroiboda I Pravda, koje nas preibacuju daleko preko pojma
vlasti, zajednidke ili utemeljene na ,boZa,nskorrn p,ravu, na
koju se, kako smo upravo vidjeli, oslanja komunistidki sustavl.
Sve do sada je ova lijepa izreka bila za narode, u nadinu
izra1avanja teologa moralista, samo neka vrst saojeta.
Zb,og vainosti koju irna danas ,i z)oog nadina na koji radnidka
klasa zahtijeva da se prirrnjenjuje, ta 'tzrel<a teii da postane
PROPIS, da poprimi 'tzr'a,zito obvezatarn karakter, iodno'm rijedu da poprimi sTlctgu zakorm.
Ustanovinoo najprije napredak koji je u torm pogledu udinjen u radnidkoj klasi. eitam u Manifestu Sezdesetorice:

r0pie pravo glasa nas je udinilo politidki

punoljet-

nirrna, aJi nam ,o,staje da se jo5 i dru3tveno ,ostrobodirno.
Slob,oda, koju je Tneii staleZ osvojio s toliko snage treba
da se u Franouskoj proBiri ina sve gradane. Jednako p,olitid,ko pra,vo rruZno sadrZi u sehi i jednako druStveno

pravo.(

Uodimo taj rxadin zakljudivanja: tBez dru5tvene jednakosti je politidka jednakost samo prazna rijed, a opie pravo

glasa je proturjedje.n Ostavirno po stnani ,silogizamz i krenimo putem usporedbe: politidka jednakost : druStvena jedr P.-J. Proudhon u tekshr govori o lsysGme du Luxembourgr<, all
na drugom mjestu objasnjava da pod tim podrazumijeva komunistidkl
sustav.
2 Zakljudivanje u tri etape koje se sastoje od jedne opde tvrdnjo,
jedne posebne tvrdnje i zakljudka. Npr. Svi su ljudi smrtni; ti si dov-

jek; prema tome,

i ti

si smrtan.

269

nakost. Taj nadin miSljenja je nov; on, uostalom, kao prvo
nadel,o pretpostavlja slobodu pojedinca.
tButZoazi1a, starija od nas po svom oslobodenju, morala je 1789. godine ukinuti plemstvo i oduzeti povlastice.
Na nama n:ije da u,kinemo prava l<oja o7sruudano vilwa
srednja kl,asa, vei da osvojirno istu slobodu djelovanja.<

I

zatim:

>Neka nas se ne roptuZuje da sanjarno o agrarnim zakonirna, o nestvarrloj jednakosti l<oja bi svakoga razapinjala na Prokrustovu postelju;t o podjeii zemlje, o zemljiBnom rnraksirntrmu, ro prisilnom prol'sar, itd. Ne, vrijeme je da se prestarne s tim klevetama koje Sire naSi neprijatelji, a usvajaju neobavije5teni.
NaSi su ,snovi sloboda, kredit i uzajamnost.tt

Manifest zavrSava rijedirna:

ie se (ti snovi) ostvariti, neie biti
proletera,
ni
ni
ni poslo'davaca mi ,radnika.tt
viSe
burZuja,
>Onog dana kada

Cijeli je taj sastav malo dvosmislen. U 1789. godini nisu
se plernstrru oduzela njegova dobra. Konfiskacije su doSle
kasnije kao posljedica rata. U 1789. godini se zadovoljio time
da su ukinute neke povlastice nespojive s pravorn ii slobod,om, a koje je plemstvo neorpravdano prisvojilo. Plemstvo
je ukinuto oduzima,njern tih povlastica. Razum:ije se p,o sebi
da ni proletarijat ne namjerava li5iti burZoaziju njezinih
stedenih d.obara ni iriio kojih prava koja ona opraudano u*iva. Na potpuno zakonski i zal<onit nadin ho,ie se sarno ostvariti sZobodu rada, kredit i uzajamnosl te neke refo,rme kojih ie p,osljedica Iciti ukidanje dega? prava, povl.astica i svega
ronog drrugog lto isklju,ti,Do burloazija fi:iva. Tako viSe nece
,blti ni b'uriuja ni proleter:a, Sto ie reci da ie se burZo,azi.ja
sama ukinuti.
3 U starogrdkoj mitologiji je Prokrust bio razbojnik koji je uhvaiene Zrtve stavljao na Zeljeznu posteiju, pa bi im odsijecao noge ako
su bile veie od postelje ili bi ih uZetima rastezao do velidine postelje
ako su bile manje od nje. Ulcio ga je Tezej nakon Sto ga je podvrgnuo

istim
270

mukama.

Ukratko, ono, Sto je burZoazija udinila plemstvu u Revo1789. godine, to ie isto udiniti njoj proletarijat u
jednoj novoj revoluciji; a buduii da u 1?89. godini nije bilo
nenrravde, neie je biti ni u novoj revoluciji koja je za uzor
uzela stari.jz revolrucijiu.
Nakon Sto je to rekao, Manifesta sve odludnije razvija
sYoju mirsao:

luciji iz

lMi nemarno svojih predstawrika,i ne vjerujemo da je
bijeda boija ustanova. Milosrde je, kao krSianska vrlina,
temeljito dokazalo i priznalo svoju nemoi kao druStvena
ustanova. U vrijeme suvereniteta naroda i opieg prava
glasa, ono moZe biti samo privatna vrlina.. . Necemo viSe
da smo ni Stiienici ni oni hojima se pornaZe; hoiemo da
p,ostanemo JEDNAKL Odb'ijamo rnilostiju, hoiemo pravdu.c

Sto kaZete o ovoj izjavi'! BurZuji, na5i stariji, kao Sto ste
sebi udinili, tako Zelimo da bude i nama. Jasno?
nPr,osvj,jetljenri irskustvom, trni ne mrzirno ljude; mi hoderno prornijeniti stvar,i.<r
To je istodoilono i ,odludno i temeljito. A navodno demokratska Op,ozioija je ku,pila kandidature koj:ima je prethodilo
slidno ispovijedanje vjere! ..,
Tako Sezdesetorica svojom dijalektikom i idejama izlaze
iz stanog tr<olosjeka komtmista i burZoazije. Oni nece ni povlastica ni iskljudivih prava; Oni su napustili onu matorijalistidku jednakost koja je dovjeka stavljala na Prokrustovu
postelju; ,oni zahtijovaju slobod,u rada koju su komunisti
osud;ili u pitanjm ,rada po komadu; ,oni dozvoljavaju konkurenciju koju su komunisti isto tako osudili l<ao otimadinu;
oni istodobno proglaSavajt solidarnost i odgoaornost,' oni
neie vi,Se ,ni Stiienilka ni hijerarhije. Oni hoie jednakost dostoje,nrstva koja je neprokidni rdinilac privredn:og i druStvenog izjednadavanja; oni odbijaju milostin'ju i ste dobr'otaorne ustanoue, a umjesto toga zarhtijevaju PRAVDU.
Veiina njih su dlanovi druStava za uzajamni kredi.t, za
uzajamnu pornoi i obavjeStavaju nas da trideset pet takui.h
dru|taaa neopaieno djeluje u gl,avnom gradu; oni su upravitelji u industrijskim poduzeiima iz kojih je komunizam
a

Pr,ilikom izbora 1863. godine,

izdaio svoj izborni Manifest,

Sezdeset

radnika okruga Seine jo

27t

prognan, a :koja se temelje na nadetrirna lJs.rticipacije (udesia) ,koja Zal<on priiznaje kao i na nadelima uzajamnosti.
U pogledu pravo.suda, isti ti rradnici traZe osnivanje radnidkih kornora i posiodavadkih kornora koje se dopuqjuju,
lrrontroliraju i medusobno se uramoteZuju; oni traZe radnicke sindikate i pomirbene sudooe (racur-idke arb,itraZe); uhratko, oni traZe cijelu jednu reorganizaciju. industrije pod
upravom svih onih koji je sadinjavaju.s
IJ svemu je tiome, kaZu ,oni, opie pravo glasa njitr,ov r:rhouni. zakon. Jedma od prvih i najmoinijih posijedica tog
zakona tre a da, po njihovom noi5ljenju, bude ponovno urspostavljanje, na novim ro'dnosirrna, prirodnih grupa rada, tj.
radniikih ud.rui,enja.
;rijed,, udruienje, jedma je od
- Ova
onih ilroje najviSe ,optuZuju
radnike: ne pla5irno je se. Kao i
oni, ne sudimo po rijedima; gledajmo stvari.
eini rni se da to dovolj,no pokazuje da je ideja uzajamnosti, na nov i izvoran nadin, prodrla u radnidku klasu, da ju je
radnidka klasa usvojila; da ju je manje ili viEe probudila, da
je promiSijeno primjenjuje, da radnidka klasa predvida sav
razv,oj ideje uzajamnosti, jed,nom rjedju, da je "p,ostrsla vjera
i nrova rel,igija radnidke kl,ase. Ni5ta nije istinitije od tog joE
veoma slabog pokreta, ali kome je sudleno ne samo da ukine
plemstvo koje obuhvaia nekoliko stotina tisuia duSa, vei i
hurZoaziju koja broji milijuLne du5a te da ohnovi ditavo kr iansko d,nu5tvo.
P,ogledajnao sada samu iideju.
F'rancuska rijed, mutuel, mutualit4, mutuation (uzaj aman,
uzajamnost, uzajamno pomaganje) koja za sinonim ima reciproian, reciproinost, 'dolazi,od latinske rijedi mutuum koja
zrradi. porsudbu (potro3adku), a u Sirem smislu razmjenu.
Poznato je da kod potro5adke posude posudilac trr,oBi posuderri predmet i da v::aia protuvlijednost ili u istoj vrstii iii
u biio kojem drugom obliku. Pretpostavite da onaj koji posuduje sa svoje strane takoder od nehoga p,osuduje. Tada
postoji uzajarrno davanje, dakle z,azmjena: to je logidna
veza uslijed koje je isti naziv dan dvjema razliditim radnjarna. To je najjednostavnijii pojam: zbog toga nedu dalje ustrajati na njegovoj logidkoj i grarn:atidkoj stra,ni. Nas zanima
kako je tispjelo na toj ideji uzajamnosti, reciprociteta i
PIiAVDE, koja treba da zamijeni ideju vlasti, zajedniStva
14.

s Odgovor detiri radnika na dlanak objavljen u dasopisu >SiBcle< od
oZujka 1864. Opaska P.-J. Proudhona.

272

ili milosrda, u politici i u politidkoj ekonomiji izgraditi sustav ,odnosa koji irna za aLlj ni5ta rnanje nego da druStveni
6:,oredak promijeni od vrha d,o dma.
Ponajprije, iz kojeg naslova i pod kojim je utjecajem
ideja uza.jan::nosti,ovladala duhovima?
lVtralo prije srno vidjeli krako komuni:zam shvaia odnos
dovje)ra i gradanina prema druStvu i drZavi. Frema njemu
postojri odnos,poddinjenosti. Odatle proizlazi nasilna i kornu-

nistid,ka,organrizacij a.
Ovom se shvaianju drZavne uprave suprotstavlja shvaianje prista3a sloloode piojediinca, pirema kojem drruStvo treba
shvaiati ne kao hijerarhiju sluZbi i vlasti, vei kao sustav

uravnroteienja medu slobo'dnim snaga;na, u kojem je svakom osigurano da 6,e uilivati ista prava uz uvjet da ispunjava
iste duinosti, da ie dobiti i,ste pred"nosti za uzvrat istih trsluga, prema tome sLr,stav koji je ru biti jednakopravan d slobodan, Sto iskljuduje svako uzimanje u obzir bogatstva, poLoZaja ili klase. Tako rasuduju i zahljuduju ti protivnici
vlasti ili prista5e sloihode.
Buduii da je ljudska priroda najvi3i tzr,aa, da ne kaZemo
utjelovljenje, sveopie Pravde, u Svemiru oni smatraju, da
dovjek i gradanin stjede svoje pravo izravno iz dostojanstva
svoje prirode, jednako kao Sto de kasnije stjecati svoje blagostanje izravno iz svog osobnog z'ada i dobrog koriBtenja
svojrih sposobnorsti, a svoj nrgled sloibodni,rn ispoljavanjem
wojih talenata i vrlina. P,rema torne, i61f kaZu da je driana
samo poslj edica slobodno o,blikovanog udnuiivanja j ednakih,
nso'yisnih i pravedenih ljudi; d:a ona tako pred,stavlja grupirane slobode i interese; da se svaka raspra izmedu vlasti i
gradamiina svo,di na rasp,ru medu gradanima; da uslijed toga
u drustvu nema druge povlastice od slobode ni drnrge wh,ovne vl:asti do Frava. Pro5tro je vrijeme, kaZu ,oni, vlasti ii mitostinje; umjesto toga rmi hoierno prravdu.
trz ,ovih pretpostaval<a, iz temelja suprotnih l<ornurristidkim pretpostavkama, oni donose zakljudke o organizaciji,
na Siroj osnovi, nadeLa uzajamnosti.
Usluga za uslugu,
- za
kaZu oni, proizvod za proizviod, posudba
posudbu, orsiguranje za osigulanje, Isredit za kredit, j,amdevina za jarntd,ev,inu, jamstvo za jamstvo,'itd.: to je zakon. To je d.revno talionskoo nadelo, oko ea oko, zub ea, zub, Ei.aot za Eiaot, koje
se na nelri nadin vratilo i prenijelo iz kaznenog prava i ok6

Latinski talio, -onis,

18 Sto je vlasnistvo?

odmazda.

273

rutnih

oloi.daja oend.ettet

u privredno pravo, u djela o radu i

usluganaa slobodnog bratstva. Odatle proistjedu sve trstanove
trzaj,amnosti : uzaj arrma,osiguranj a, nrzaj am,:ai kredit, vzajarn'
rre pornro,ii, uzajamrra poduka; rreciprodna jarnstva trz79ta,
razmjene, rada, rdobre kakvoie ri pravedne cijene robe, itd.
E;to, iz toga uzajamnost nastoji, pomoiu odredenih ustanova, nadiniti nadelo drLave, zakdn drila.'te, ja bih dak rekao

sve to iz prakse koia je za gradane isto
toliko taka koliko i korisna; to ne ttaili ni policiju, ni ugu'
Sivanje, ni pritisak i ne moZe ni u kojem sludaju ni za koga
postati uzrok razodarania i propasti.
Tu radn;k nije vi5e kmet drZave kojeg ie progutao zajednidanski ocean; to je slo od,an ri stvarnro suvenen dovjek, koji
4ieluje pro vlastitom inahodenju i pod osobmom odgovorno'
6iu, sigura,n d,a de za svoje proizvode i usluge drotbiti pravednu cijenu koja rdovoljno naknaduje njegov rad i da ie
kod rsvojih sugrada.na za sve pred,rnete svoje potro3nje naiii
na najpotprur-ije po5te.nje i ianastvo. StriLdno trorme, drZava ni
vlada nisu viSe suver,eni; vlast rse viBe ne ,surprotstavlja slobodi: drZava, vlad.a, tmoi, vlast, fltrd., sve s;u to iznazi kojti
sluZe tome d,a ,s drugog gled,i5ta or'r:;ad,esanao sloibodu; to ,su
opii iztazi, posudeni iz starog jezika, kojima se u odredenim

i religiju drilave,

sludajevirna, ozn:adava ukupnost, jedinstvo, jed,nakost i ,solid.arnost pojed,inadnih interesa.
Zibog toga vi5e nerna mjesta pitanju, kao u lourZoaskom
rili lromunistidhom ,sustavu, da li drZava, vlada ili zajednioa

treba rda vladaju pojedinoem ili treba da su mu pod,redeni;
je li vladar vi5e nego gradanin ili je gradanin viSe nego vladar; je li vtrast iznad stro ode ili ie njezina sluEkinio.; sva su
ta ,pitanja disti besrnisao. Vlada, vlast, drZava, zajedrica i
udruZenja, klase, kompanije, gradovi, obitelji, grada,ni, ukr,atrko grurpe i pojoilinci, pravrne i f,izidke osobe, svi su jednaki
pred zakonorn koji iedini das kroz rovrai organ, das kroz ono
rninistarstvo, vlada, sudi i upravlja: Despotes ho nomos.s
I(aZe se, da uzajamnost pretpostavlja podjelu zemlje,
podjelu dorbara, neovd,snost rada, raadvrajanje'industrija, spe'
cijalizaciju trroloZauj,a, pojed,inadrru ri zajednidku odgovornost
prema t:ome da ti je rad pojedinadan ili grupni; srnanjenie
na naj,manju mjeru ,opiih tro5hova, tlkidanje gotovarnstva i
z

Talijanski izraz za krvnu osvetu

a

Grdki: Zakon je gospodar.

274

ili

osvetu uopie.

Kaie se da za wzvrat zajed,rrica, hijerarlrija i ne'
bijode.
podijeljenost
nazvana centrraliaacijom, pretpostavljaju mno
Stvo rrosona, sl,oZeno,st strojeva, pLoddinjavar{e volja, ,gubitak
snage, razvoj neproizvodnih potroZaja, neodreden p,orast opiih troSkova i uslijed toga stvaranje go:tovanstva i napredak
u b,ijedi.
Fovijesna sudhina ideje uzajarnnosti

trdeja uzajamnosti dovodi do dudesnih posljedica, izmedlu
ostalih do drnrStvenog jed,iinstva ljudskog r,o'da. Zidovski me
sijanizamo je o tome snivao: nijedno od detiri velikih kraIjevstava koje je najavio Danijel1o nije izvr5ilo tai zadatak.
Svuda je slabost drZave bila posljedica njezinog prostranstva:
zavr5etak rimskih osvajanja ie bio znak za veliki raspad.
Djeleii medu sobom carsku purpur, carevi su sami od sebe
prethoditri uspcstavljanjtr narodnroistri. Crkva nije 'irnala vi'Se
uspjeha od Kira, Aleksandra i Cezata: katolidanstvo Evandelja ne obuhvaia ni polovicu istanovni5tva ,svijeta. Ono u
dernu nisu uspjeli ni moi velikih carstva ni gorljivost vjere,
nastoji postiii logika uzajamnosti; i kako ta logika odozdo
pa na gore napreetuje, podevSi od porobljenih klasa i zahvada
dru5tvo rodozdo, nrroie ,se predvidieti ,da ie u,spjeti.
iSyuda se druStvo o;blikuje, reforrni,ra ili preo;braZava porrnrocu neke ideje. Tako ,se u proBtrorstri vidjelo, a mi to vidimo
i u naSe doba, kako ideja odinstva osniva staro plemstvo i
vladaladke i<uie; starje5instvo u obitelji iii istodnjaku tiraniju, rimski patricijat, ruski carizam, itd.; - pitagorskoll
bratstvo je stvorilo republike Kretu, Spartu, Kroton,rz itd.
Poznajemo, jer smo ih primjenjivali, samovlast pretorijana'
ca,13 svjetovnu vlast papa, feudalizam srednjem vijeka i burZoasku ustavnu viadavinu. A zaSto da ovdje ne spomenemo i
strasnu privladnost Fouriera,ra hermafroditsko sveienstvo
Mesijanizam je vjerovanje u dolazak Mesije, spasitelja.
Zidovski prorok iz S'tarog zavjeta.
11 Pitagora, starogrdki filozof i matematidar (582-500 pr.n.e.).
12 Drevna, oko 700 godine pr. n. e. na istodnoj obali JuZne ltttlijt:
osnovana grdka kolonija, boraviSte Pitagore.
13 trretorijanci su bili dlanovi tjelesne straZe rimskih careva ko.ii
su igrali veliku ulogu u dvorskim zav;erama i neki put postavljoli ill
e

10

obarali careve.
14

Chareles Fourier (1772-L837), francusld socijalist-utopist
u zajednicama nazvanirfl falansterije.

koii

.ir.

zagovarao Zivot

275

Enfantina,rs epikurejskito idealizam naSih romantika, poziti.
vizarm Comta,17 anarhizam Malthusate ili negativnu slobodu

ekonormj:sta. 'Sve te ideje teZe da porstarrtr vladajuie: nema
sumrnje u njdhovu Zeljtr da jedin:o rone vlLaclaju.
Medutirm, ,da bri se osnoval,o to novo i vjedno jedirnstvo,
potrebno je nuZno, opie, apsolrutno i ugradeno nadelo koje
prethodi i nad,m,odno je rsvakom druStveno,m ustroj,stvu. To

se nade[.,o ne rnoZe odvoji:ti od druStvenog ustrojstva a da
ovo posljednje smjesta ne propadne. To nadelo nalazimo u
ideji uzajamno,sti, a to nije drugo do reciprodna pravda i
primjenjuje se nra sveLljudske odnrose i na sve ,okoln:osti iivota.

eirrjenica je rkoju vrijedi zapaziti da je sve d,osada pravda ostala kao ,strana il:i ravnodu3na za cijelu gom,i,Iu stvari
koje zahtijevaju njezino uplitanje. Religija, politika i sama
rnetafizika su pravdu potismrle u drugi i treii red; svaki si je
narrod,odabrao nekog boga zaStitnika; netko Moi, netiko B,ogatrstvo, netko Ljubav, netko Hrabrost; netko Rjeditost, PjesniStvo ili Ljepotu; nikome nije palo na parnet da je Pravo
najveii i najrnoinijri bog, veii dak ;i od Sudbine. Pravda je
kierka ili u naj,boljem sludaju rsupruga, ili odbadena suip,ruga jupitera;ls ona je obidno svojstvo Jehove,zo
U porijeklu dr,u5tva postoj[ saimo ono Sto je pnirod,no.
Pod utjecajem ma5te i osjeiajnosti dovjek na prvom mjestu
utvrduje (postojanje) bida koja ga se tidu; ideje mu dolaze
mnogo kasnije; a meelu tim idejama na prvom mjestu dolaze
one najkonkretnije, najsloZenije i najpojedinadnije; najkasnije se pojavljuju najopcenitije ideje koje su istodobno i naj15 Barthdlemy-Prosper Enfantin (1796-1864), fradrcuski socijalist-utG
pist, koji je propag,irao ideje Sant.Simona (1760-1825), narodito onu o
uspostavljanju harmonije i reda u druStvu pomoiu religije ))novog

kr5ianstva<.

16 Epikur G4L-270 pr. n. e.), starogrdki filozof materijalist i ateist,
kojega se nauka temelji na razumu i teZnji dovjeka za sreiorn.
rz Auguste Comte (1798-1857), francuski matematidar i filozof, osnivad pozitivizma, fitrozofskog pravca koji zabacuje metafiziku i apstraktnu spekulaciju i uzima iskustvo kao jedini izvor spoznaje.
18 Robert Thomas Malthus (1766+1834) engleski sveienik i ekonomist. Tvrdio je da se blagostanje ljudi, narodito radnika, ne moZe popraviti jer se stanormi5tvo rnnoZi u geometrijskoj progresiji, a pro;
izvodnja hrane samo u aritmetidkoj progresrji. Njegove je ideje oStro
kritizirao Marx.
10

20

276

je u starorimskoj mitologiji bio vrhovni bog.
Hebrejski Jehova znadi vjedni, nepromjenljivi, ti, bog.

Jutr)iter

apstraktnije. Dijete podinje time Sto voli i poStuje oca i majku; odatle se uzdiZe na pojam rodonadelnika, vladara, vrhovnog svecenika, kralja ili cara; iz tih likova ono malo po malo
izdvaja ideju vlasti: trebat ie mu trideset stoijeia da stvori
pojam dru5tva, velike obitelji koje je dlan, kao utjelovljenja Pnava.
Medutim, jasno je, ma koje bilo nadelo na kojem je stvo.
rena drZava, ma ,kojim imenom driava zvala svoje boZanstvo
ona {rnoZe postojati samlo na temelju Pravde. Uzm:ite joj
Fr.avdm, dru5tvo se kvari i drrZava u dasu pro,pada. Ako nerna
pravde i najodinskija vlada je odvratna i nepodnoSljiva tiranija: takva je bila, sve do reforrrri koje je zapodoo Aleksandar II, rnoi careva. Isto vaZi za svaku dru,gu ideju koja je
uzeta za temelj nekog druStvenog ustrojstva: ono ne rnoZe
bez pravde niti se moZe od nje odvojiti, dok pravda postoji
sarna rso pebf i strogo nrzevSi nerma potrebe ni za dij,om pornodi.

Medutim, ako je Fravda ugradena u ,svaki politiiki sustav, ako je ona njegov uvjet, pnowlarzi da je ona obrazac
d,nr5tva, d:a je veda od rsvih loo,gova, Stovanje pravde je najviSa religija, a studij pravde teologija u pravorn smislu te
rijeii. Pravda daje pedat znanorsti'i Lu,mjetnosti: i svaka istina, svaka ljep,o'ta koja bi se nudila protriv ili izvan pravde,
postal,a bi tim samim laZ,i otornama.
Ako ,se zamisli religija ,)oez pravde, ona bi bila dudrovi5te;
nopravedni Bog je istro Sto i Eavao, ,{rihman, duh zla; dak i
dudima popraieno objavljenje, koje ne bi imalo za cilj usavr5enje dovjeka Pravdom, trebalo bi pripisati, a to nas i
sama Crkva udi, duhu tmine; Ljubav bez po5tovanja je razvnat ,s, svaku umjetnost, ;svaki idealkoji b[ srnatrali da rnogu biti bez pravde i morala trebalo bi proglasiti iskvarenom
umjetno5iu odnosno sramotnim idealom.
PotraZite u mno5tvu ljudskih ideja, pregledajte podrudje
crkvene i ,svjeto,rrne znanosti i neoete naii ideju ravnu P.ravdi. Upnavo tu Pravdnr, u sr/omsanaorriklom i neposredno n ali
jo5 nejasnorn poirnanju danas pLosvjedoduje rad:nidka Dermokracija i priziva je pod imenom uzajamnosti. Eto tog novog
poretka koji je francuska revolucija po pudkom predanju
pozvianxa da osnuje ujedinjujudi sve narode u konfederaciju
konfedenacija; religi.ja buduinosti ,koja treba dopuniti Evan'
delje, to je religija pravde.
277

je jednom govorio o

nadelu
posudbi, ali ise kasnije nije vi.Se na

Nakon Sto smo ,Sto je ,moguie vi5e iizbliza p,ratili prrocvat
ideje uzajamnosti, treba da istraZimo njezinu prirodu i doseg. Ako nisam tolil<o kratak koliko bih htio, poku5at iu barem biti jasan i odreden.

iako hoie Bravdu, mojsijev zakon u prii sveienidkoj

llfod ideje uzajamnosti i opdenitost njezine upotrebe.
Kako najosnovnije naEelo morala teili sla postane temelj
privrednog prava i osnova novih ustanova. Prvi primjer:

o uzonr na Mojsija,
a posebno ,o

f,s,us

uzaj'amnosti,
to vrraiao. Ni jedan ni drugi ne bi bili mogli udinitri viSe.
Za vnjerne Mojsija se hebrejski puk m,ogao osvojiti sarno
nekom osjeiajnom idejom, odinskom vla5iu ili patrijarhatom
koji se nadovezuje na vlast SveviSnjeg Boga, nebeskog oca
Izr.aolra. Zhog ttoga,

mjeni po,ddi,njava pravdu ,odevoj, kraljevskoj
vlasti te Stovarnju Jehove.

U vrijeme Isusovo su sveienici,,kraljevi i plemrii( zlonrpotrdbljavali vl,ast; medutirm, narod se joB nije bio uzd,igao do
duhovnoshi pra\tde. To ,rram izjavljuje sam Apostol. Buduii
da se ,o inska i sveienidka vlast zloupo,trebljavala i postala
poganska, fsus je zamjenjuje bratskim milosrdem; on osniva evandeosko bratstvo, Crkvu.
A11, sam je Isus nagovijestio da ie iza njega doii treia
osoba, Duh ,Sveti, latirnski aduocatus, odvjetnik, Sto ie reci
dovjek pra'ya, braniilac p,ravde. Za5to ne bih rekao da je taj
Duh Sveti, grdki Faraclet, diji su dolazak apostoli dekali, kojeg se dekatro ,iz stoljeca u stoljeie, i o kojenn se izno,silo toliko sanjarija, u ispoljavanju pokreta preporoda modernog
puka? Isti um zbog kojeg je prorok iz Nazareta, tj. fsus,
p,rije ,osamnaest stoljeda ,slyvatio da rnilosrde koje on propovijeda nije postjednja rijed Evandelja, je um koji prosvjetljuje na5u Demokraciju kada nam kroz usta Sezdesetorice
IrarZe: nOd,brijarno rm:ilostinju; hooemo pravdiu.r<
Zalim Sto ditaoca zadrilavam tako dugo na tirn mal,o nepristupadnim pitanjima. Ali, ponavljam, radi se o revoluciji
koja tede u Zllama naroda, o najdubljoj i najodludnijoj revoluciji koja je ikada postojala, u pogledu koje bih se stid.io
,da prelazim s predmeta na predmet i govorim duhovitrosti
kada nam ni sva ozbiljnost na3ih trmova nije dovoljna. Neka se oni koji osjecaju potrebu da ih se zabavlja dok im se
govorri o njihovi,rn najveiim koristima, zadovolje time da
svalrrog dana poslije vedere pr.oditaju deset rnojih strarrica, a
zatim neka idu u kazali5te na komediju ili neka ditaju podlistak u novinama. Sto se mene 'tide, izjavljujern da se ne
mogu igrati s pravdom kao Sto se ne mogu Saliti s bijedom
ili zlodinorn. Ako se u rnoje reformatorsko izlaganje ponekad
uplete ton p'amfleta, to je jade od ,mene; pnipiSite to mom

,gnjevu poStenog dovjeka.
278

osiguranje

Radnidka klasa nam je otkrila svoju tajnu. Nakon Sto se
1848. godine trenutak zaustavila kod ideja ilivota u zajednici,
rarda u zajedn'ici, drZave-ob,itelji ili drZave,sluge, od nje same
%narno da je napustila tu tlapnju; da se, s druge strane, rad,nidka rktrasa jednako snaZno izja5njava protiv sustava sred.
njeg puta u tpolitici i privredne alnarhije hurZuja te se njezina rnisao usredLotodila na jedno,m jedinstvenorm naEelu, koje
se prerrla njezinom mi5ljenju rrnoZe jednako prirnijeniti na
organizaciju driave kao i na zakonodavstvo o karnatima, a
to je nadelo uzajamno.sti.
Kad se ova ideja iznese na svjetlo danje, nerma vi5e potrebe da radnidku klasu pitamo o njezinim mislima o buduim,osti. Praksa radnidke klase unatrag Sest mjeseci nije mnogo
napredovala; Sto se tide toorije, kad je nadelo jed,nom'dano,
ponrodu Logike znamo o njolj isto toliko koliko i radnidka
lllasa. Jed,nako dobro I ,bolje od nje rnoEemo rasudiva,njem
ispiflivati sveopiu savjest, otkrivati njezine teinje i ,staviti
pred odi imasa njihovu ,sudbinu. dak, ako mase krenu pogre5nim putem, rnoZemo biljeZiti njihova proturjedja i nedosljednosti, dakle njihove pogre3ke; zat\m, primjenjujuii
njihove ideje na svako politidko, privredno iii dru5tveno
pit'anje, lrnroZerno u sludaju da to ne udine same f,nase, zacrtati im plan ili ,obrazac pona3anja. To ie irn una,prijod
trkazatt na uvjete uspjeha :i uzroke Tlaraza, to ie, tr obliku
dijalektidkog zakljudivanja, znad,iti unaprijed pisati njihovu
povijest. Civilizacija je da.nas tr tom poloZaju. eovjedanstvo
podinje da se spoznaje i da dovoljno vlada sobom da moZe
na drugi ,rok proradunati svoju buduinost: to je dragocjena
utjeha za one koje kratko(,a hLvota rastuZuje i koji bi htjoli
znati barem kako ce biti na svijetu stotinu godina nakon
njihove smrti.
Vratimo se, dakle, na irdeju uzajamnosti i pogledaj,m<l Sto
271)

se pod pritiLskom dogadaja i prema zakonima logike, radnidka Dernokraciija ,s{prerna iz nje udiniti.
ZapazLmo p,onajprije da postrojri razlidlta uzajamno,st.
MoEe se vrat'iti zlo zh,m,,lrao St,o s€ ,rooZe d.obno vratiti dobrim. MoZe se prihvatiti rizik za rizik, sretan sludaj za sretan sludaj, irronkurerroija za konl<urenciju, r,avnodu3nost za
ravr:,orduSn:ost, mi,lostinja za rrnilostinju. Smatram druStva za
uzajamnu polnio,i, oraakva kakva su danas, na,pro,sto prijeiazarn nE" s,u:stav uzajarnnrosti jer .tra druStva jo,s trvijek pripadajm katego,niji dobro&vornih drrru5tava. To su dodatna optereienja za radrlika koji rse ne ieli izl:oZiti preptr3tanju sudbini
u sludaju bolestri i nezapostrenors;ti. U istu kategoriju stavljarn
zalagaonice, dobrotvorne lutrije, Stedne i mirovinske btagajne, orsiguranje ilutota, djedje jaslice, utodf,Sta, sirotiBta,
bolnice, staradke domove, nahoddad, slijepce, invalide, dornorye za grljanje zinni, itd. Fotorne Sto je ud,inio [Ii pokuSao
udiniti Krist, vei se moZe vidjeti hoji je zadatak p,ripao
suvremenoj uzajamnosti. MoZda te ustanrove nede od,mah
nestati, tol,iko je duboka drru5tvena n:evolja ,i tako su potragani preohraZaji koji imaju za cilj poboljSanje Zivota fiako
brojnih i tako siroma5nih masa. Ipak su te ustaniove spomenici bijedi, a Manifest Sezdesetorice je rekao: lodbijamo
milostinju, ho,iern:o pl avdu.(
Vec srno rekli da je prava uzajairnno,st ona koja d.aje,
obecava i osigurava uslugu za uslugu, vrijednost za vrijedrrost, krediit za krodit, jamstvo rza jamstvo; koja svud,a sve
rnanju milo,sti,nju zarnjenjuje nespornirn prarvom, svojevoljnost razarrjena signr,rrtoSiu ugovora, iskljudujuii prrohtjev,
svaku rnao,gucnost spekulacije, svodeii svaki nerizvjesni elernqnt ,na njegov najjed:n:ostavnlji izraz, d,ineii rrizik zajednidldm i ,sustavno tM, da organizira s,amo narielo praved,rrosti
u niz korisn:ih zad,at;aka ;i takonedi rnaterijalnih j,arnstava.
Utvrii:imo todn(je na3u rnisao primjorirma. Podinjern s
najpoznatij irn i naj jednostavnijim.
Svi su duli ,govoriti o dru3tvima za osigur,anje p,riobiv
poilar,a, trude, strodnih za,rafra, po,rnonskih :rizil<a, ifid. Manje je
pioznato d,a ta dru5tva u pravilu ostvaruju veoma veli,ku dobrit: rirna dh koja svojim rdironid,aniarra i,splLacuj,u 80, 100 pa dak
i 150 posto lramata na uplaie,ni kapital.
fUazlog borne je lako razumjeti.

rOsiguravajuiem dnr5tvu nije potreban kapital: ono
radro,ve ni,ti ku,puje rrobu a ne plaia ni radnu

nlti dbavlja
280

snagu. Vlasnioi,

u po vo,lji velikom broju,

Sto veiem to
jedni drugima, svaki razmjemno vnijednosti lroju Zeli osigurati, d:a ie si medusobno piokr,ili
gu,bitke koje bi nrogli rimati zbog v,iSe sile ili nepredvidenog sludaja: to se zove ueajam,no osirguranje. U torrr se
sursta'vu p,remija, J<oju svaki dlan dru5tva rnrora ptratiti,
obradunava tok na kraju godiine ili u joS duZim razdoiblj,irma, vei prema rijetkosti ili p,no,sjektr udesa. P,rema
tome, prenaija je promjenljiva i ne daje nikome dobit.
Ili se kapitalisti udruZuju i nude pojedincirna rda ie
iLrn 'uz premiju od x prornile nadorknaditi iznos nxoZebitnih
Steta koje su vlasnj:cima prouznodili yto/zut, tuda, b,r:odotrom ili stordna zatra,za, jednom rjedju iudes [<oji je pretrpio
predrnet ,osi:gr;,ranja, Bto ,se r)EzfiNa,osiguranjern trz dvrsto
,odrederu prorniju.n (Pri.ruinik ea spekwlanta na burei,
napisali F.-J. Proudhon i G. Duchbne, Paris, LBS7, izd,.
botrje, oilovezuju se

Garrrier frBres.)

Bududi da nittr<,o ne trnora jarnditi za d.rrugoga badava i
kako su ponudcl i potradnja za,kon trgovaca, shvaU,jivo je da
kompanije kroje se udruZuju i meclusobno osri,guravaju, ,oibradunavajuii svoje nizike i prernije tako da su gubici pokriveni
naj:rnanje dvostruko dorbicima, ,svake godine udvostruduju i
utnostruduju svoj kapitral.
Kako je, dakle, moguce da uzajamno os,iguranje vei
davno nije zamijenilo sva druga osiguranja? To je zato Sto
ima veoma malo pojedinaca koji hoie da se loave stvarima
koje zanimaju sve, ali niikorme rriSta ne dLonose; jer vtrada,
koja b,i to mogla p,okrenuti, to ne dini, kao da je se stvar
uopie ne tide, jer je to, kai,e se, stvar politidke ekononrrije,
a ne vl,ade; reci,mo bolje, jer bi to pogodilo kormp,anije gotovana, b'ogatu gospLodu koji Zive u izobilj,u od danka koje rirn
ptra aju osigurarrici; na kraju, zbog toga Sto su po,ku5aji,
koji su udinjeni s uzajarnnim osiguranjem, bilo bez odobrenja drZave i u prernal,om ,razrqjeru, ilo,i,lo od strane sarne
,drZave, arli ,tr vidu dobro plaiene ,sluZbe bez ikakvog rada,
zavr5ili time da su odbili i najgorljivije pristaSe, pa je ta
ustanova ostala suuno u nracrtu. Uzajamno osigunanje jo5 je
sarno ideja, jer ga je d,rZavna v1ast, lkoja je trebal,a ,da ga
uzme u ruke, napurstila.
nKada
d,rijernaju

ie pokretadki duh ri osjeiaj zajedni5tva koji
u Fnanouskoj dobiti p,oleta, osiguranje Ce pozBL

stati iugovror medu gradardrna, udnrZenje od dije ie,d:obiti
imati ,I<orristi svi osiguranioi, a u:e nekoliko kapita^Iista,
doibiti koja ie rse i,spioljiti u srniZenju premije koju troba
platiti. Ova je ideja vei d,o5la do ,tzraZaja u javnosti i u
izbornim skup5tinama u obli,ku osigurarnja koje iorganizira dtZava.<Pt
Kao i uvijek,

,onro dega'se rovdje

treba ,bojati je to, da ie

vl,ada pod ,izgovorom ja-rne l<oristi o,rganizirati neki vel,iki
monopol, kao Sto je to udinila sa ileljeznicom, plinom, gradskim saobraiajem, kodijarna i. sl., mronopol koji bi vi5e sluiio ,da bolje plati nekog vjernog sluZbenrika nego Sto bn ga za
dugoitrajrur sluZbu rnogla nagraditri sirorma5na Riznioa. Tako
tr uredenju uzajamne nesolidanaosti u kojoj Ziv,i,rno 'jderno

od izrabljivanja ,od strane kompanija do izrabljivanja od
strarrre dri,av'e, sve to jer se ne zrxzulno sl,oZiti ii jer nam je
milije vidjeti kako se neki od nas, zahvalj.ujnrdi p,ovlastici,
,oboga uju, nego rda se svi duvarno od pljadke i. sinoma5tva.
Te su dinjerrice u cijetrosti proznate, pa si ne umiBljam da
tr torn pogledu rnogu ditaocu kazati,ne5to novo. Sto zahtijeYaju,,fls,k1s, pristaSe uzajamnosti?

Oni, zajedno s okonornistima Bkole ,slobodne Konkurencije, priznaju da je sloboda prva od ekono,rnskih ,snaga; da
sve Sto ona ,moZe salna postiii troba da joj se prepu,sti; ali
da tamo, gdje sl,oboda ne moZe uspjeti, zdrav rlazLtm, pravda
i opdi interes wala,ilu da se urnije3a ko,l,ektivna snaga koja
ovd.je rlije ni5ta drugo do ,sarna trzajarnnost; da su javne
sluZbe bile ustanovljene upravo za potrebe te vrste i da
njrihov zadatak nema drugog cilja. Onii na,mjeravaju postiii
da njihovo nadetro ,o osiguranju, ,koje su /u teo,riji svi prihvatili, a koje je dosada u praksi zaslugom ili suudesniStvom
vlada ,bril,o stavljeno na rstranu, ,dobije konadno svoju prunu
i p,otpunu primjennr. Oni u suplrotnorn surstavu ukazuju na
trorstruko zlo rkoje ;su dvrsto odludil,i ukloniti dim dodu na
vlast. To su:
21 Prije nekoliko godina je potpun sustav uzajamnog osiguranja organizirao g. Ferron, nadelnik odjela u ministarstvu bez portefeuille-a
i ponudio ga javnosti pod zaStitom vlade. To je u osiguravajuiim kompanijama izazvala veliko uzbudenje. ilrle znam Sto se desilo, da Ii je
vlada povukla svoju zaStitu, da Ii je novoj upravi nedostajalo iskustva
ili je to bila posljedica zavjere suparnidkih kompanija: u svakom sludaju, novi je sustav napuSten, poslovi likvidirani i o tome vi5e nema

rijedi.
282

Opaska P.-J. Proudhona.

1. prekr5enro nadetro javnog iprava i ekonrorni,ke;
2. Zrtvovan 'dio narodne imovine u obliku premije;
3. uz pomoi te premije stvoreno i podrZavano podmit
ljivo gotovanstvo.
To jo5 nije kraj. Nepravednost privladi nepravednost.
Te5ko kri nam to ioilo dokazati jer ni,smo piregledali posl,o'rne
knjige komparrija, aJi sve nas navodri na to da, p.otp.unro isto
kao i kod poreza, mali plaiaju za veU,ke. U rstvari, nezgode

su razmjerno rjede u rnalim stanovirna, u malirm kuian-

i mairirn industrijama nego u velikim ind'ustrijama
velikim trgovinama, ali to ne spredava da premija osiguranja uz neka nuzgredna plaianja ,ne bude vi5a za male

stvima

i

nego za velike.

Zloupotreba druge vr,ste je da kornpanije, da bi odrrZale
visinu prenrija, me*u sobom sklapaju spor€Izum t<oji nije
nriSta d,rugo do udruZivanje koje je zakonom nekoi zabnanjivano a sada je na temelju glasanja zakonodavnih tijela
dozvoljeno. I tako, dok bi lcompanija na temelju tzajamnorst'i uzirnala 15 pro rnil,e na ime premije, ,kornp,anije s
dvrstim premiij'arna ne uzi:rnaju manje od 40 p,ro rnile.
O kakvoj trzajamnosti rni tu govorimo? Uvjeravaju nas
da i lrompanije osnovane na naderlu uzaj,a,m'ns.1i mnogo manje nastroje da se 'razviju sniZavanjem prremije nego Sto
nastoje posta;ti slidne rdrugi,rn ko,mpalr,ijama kreiuii i one
putevima rn'oho,pola. rSmjeraju na kapitalizam. Njihova je
dobrovoljna tromost prava podrSka ostalim kompanijama.
PristaSe uzajamn:osti kaZu da je u sada5nji,rn uvjetima
preinija osiguranja najveiim dijelom namet koji zemlja
rplaia ropooj nesolidarnrosti. Do6i ie dan kad ie se i sama
dinjenica da ,su takve spekulaoije rnoguce pr.ipisati nernarnosti rj. prekrt5aju svake vlade koja bi u toj mjori zanemarila
zaBtittr opiLih i,nteresa.
Zak.aln ponude i potraZnje. Ispravak tog zakona
pornodu naiela uzajamnosti

To Sto smo upravo rekli o osiguranju rnoZe poslttZiti kao
obrazac za opitt kritiku privrede. Tu se, u stvari, nalazi:
tkrBenje pravednosti zanemanivanjem nairela uzajamnosti;
napu5tanje prava ,nebr.igorrn viade; otimanje drru5tvene imo-

vine u ,obliku premije; nejednalrost, a uslijod toga I nepravednost u po,slovanrju, gdje je rnali Zrtvovan velikom, a siro-

magni plaia vi5e nego bogati; stvaranje,monopola

i u,ni5tenje

konkurencije; uspored,no irrazvij anj e gol,ovanstva i bijede.
Licemjerje naSih dovjekoljubaca se trudiio trailiii uzroke
gotovanstva i zlrodina: nije ih naBlo; bilo je to odvi5e jedno_
stayno. Ti rse r.rzroci svode na jedan: ekonomski se zakon
sl'uda krsi. Ni rijek tome nije bilo tesko otkriti: povratak na
ekonornski zakon po3tivanjem zakona uzajamnosti. Neiu
prestati skretati paZnju ditaoca na to sve dok ga u cijel,osti
i sasvim ne uvjerirn.
Mal,o prije, govoreii o o,siguranju, navodili smo za,kon
ponude i potrainje na koj,i 6rno ,se tako desto pozivali. Kon_
zervativna i rnaltuzijanska okonorni,ka ne piorpu5ta a da
svakorn zahtjevu za reforrnoim ne suprotstavivrhor,ni zakon
ponude i potradnje.. to je njihovo bojno oruZje, njihova
posljednja rijed. pohu5ajmo kritiziratri taj drrveni zakon i
doka,Zrimo da u njemu nije sve jednako poBtovamja vrijedno
ii neprsgregiy6.
Ponudorn i potrai,njam se oznadava ona raspra od koje
dol.azi izmedu dva pojedinca, prodavaoca i kupca, o cijeni
neke roibe, usluge, nokretnine ili briil,o hoje d,ruge vredn-ote.
Politidka ekonornija naudava i dokazuje da je todna cijena nekog proizvoda neo,ilrediva kolidina koja se miijenja iz
dasa tr das; prema ,torre, huduii da ne ,rnoie biii uiurd"rru,
cijena ostaje viBe ili manje pribliZna; to je predodZba ili spo'razum.

Frodavalac kaZe: Moja roba vrijedi 6 franaka pa je zbog
nudim za taj ir,nos.- N€, odgovara kupac, vaSa roba vri_

tmga

jedi samo 4 franka: ja je traZim uz tu cijenu: na vama je
da vidite da li vam odgovara da mi je isporudite.
MoZe biti da su ta dva sugovornika u dobroj vjeri: u tom
se sludaju, poStujuii vlastite izjave, rastaju a cla nisu niSta
z-akljudili, ukoiiko, zbog nekih posebnih razloga, nisu doSli
do toga da, kao Sto se u svakdanjem govoru kiie, prepolove
razliku i zajednidkirn sporazurnom utvrde cijenu itvari s S

franaka.

Medutim, najdeBie su to dva lukavca koji nastoje da se
medusobno prevare. prodavalac, koji zna koja je cijLna pro_
izvodnje njegove robe i za Sto se moZe upotrijebjiti, liaZe
si da ona vrijedi, npr. 5,50 franaka. Ali, on se euva da prizna
istinu. .Ako ga stanje na trZiStu ili prostod.uSnost mu5terije i
malo na to potidu, on zahtijeva 6 franaka, pa

i vi5e: to
je ono Sto se naziva nabi.janjem cijene. StSnodak
tome, kupac
koji zna svoju potrebu i koji u sebi ra5dlanjuje cijenu prbiz284

vodnje, kaZe si: To rnoZe vrijediti 5 franaka; ali on to prikriva i pretvara se da noie dati viBe od 4 franka, Sto se zove

obaranje cijene.
Da su oba iskreni, oni bi se brzo sporazumjeli, jer bi jedan drugome rekao: KaZite mi Sto smatrate pravednom cijenom, a ja iu sa svoje strane udiniti isto. Nakon toga bi se
raziSli a da nisu ni5ta zakljudili, ukoliko jedan ne bi uspio
uvjeriti drugoga da je njegova procjena pogreSna. Ni u jednom sludaju oni ne bi poku5ali da se izigraju, prodavalac
radunajuii na potrebu kupca za robom; kupac radunajuii na
potrebu prodavaoca da vrati uloZeni kapital. Takva je radunica, napravljena s naglaskom na rijedi doi:ra vjera, s jedne
i druge strane, nepoStena i isto totiko srarnotna kao i IaZ.
Prema tome, nije istina ctra je zakon ponude i potraEnje a:psolutno nepobitan, buduii da je gotovo uvijek okaljan dvostrukorn prevarom.
Da bi izbjegli tom sramu koji nijed.an pternenit znadaj ne
moZe podnijeti, neki trgovci i tvornidari neie da raspravijaju o ponudi i potraZnji jer se ne mogu odluditi ni da laZu
ni da podnesu pokuSaj da ih se prevari kao ni da ih se zbog
pretjeranog sniZenja cijene optuZi da su je nabijali; oni prodaju uz stalnu cijenu koja se mora ili prihvatiti ili odustati
od kupnje. Bez obzira na to da li je kupac dijete ili odrasao
dovjek, prema svima se postupa jednako: kod njih stalna
cijena Stiti svahoga.
Sigurno je da prodaja uz stalne cijene pretpostavlja vi5e
dobre vjere i predstavlja vi5e dostojanstva nego prodaja uz
cjenkanje. Predpostavite da se svi trgovci i proizvodladi sluZe
prodajom uz stalne cijene odreclene u dobroj vjeri i imati
bismo, u ponudi i potraZnji, uzajamnost. Nema sumnje da
se onaj tko prodaje uz stalnu cijenu mogao i prevariti u vrijednosti svoje robe; ali, imajte u vidu da ga s jedne strane
suzdrilava konkurencija, a s druge strane dobro obavijeStena
sloboda kupaca. I{ijedna se roba dugo ne prodaje dobro iznad svoje pravedne cijene: ako se dogodi suprotno, onda je
to zloog toga Sto potroBad iz nekog razloga nije sloobdan.
Od toga bi imali koristi i javni moral i ispravnost poslovanja; za sve bi poslovi bili bolji. Zna li se Sto bi bila posljedica takvog nadela? Bez sumnje I:i se manje stvarala tako
velika i tako brza bogatstva; ali, biio bi takoder manje stedaja i bankrota, manje propasti i odaja. Zemlja u kojoj bi
se stvari davale za ono Sto vrijede, bez traZenja profita, rije5ila bi dvostruki problem vrijednosti i jednakosti.

Ne bojim se, dak1e, kazati; kod kupoprodaje kao i kod
osiguranja, javna savjest traZi neko jamstvo, a to Ce reii
bolju znanstvenu definiciju i reformu trgova6kih obidaja.
Na Zalost, do takve reforme moZe doii samo pomoiu poticaja koji je vi5i od svakog pojedinca; a svijet ie pun liudi
koji, dim se pokuSa unijeti svijeUo u tminu znanosti ili ras'
krditi Sikaru merkantilizma, vidu da je to tlapnja; koji se,
kada su ugroZeni prevara i dvosmiselnost, tuZe da je to napad na njihovu slobodu.
Primjena naEela uzajarnnosti na rad
trgovini i profiterstvu

i

nadnicu. O istinitoj

Prije Revolucije iz 1789. godine dru5tvo i vlada su se temeljili na nadelu vlasti i imali su oblik hijerarhije. eak je i
Crkva, usprkos osjeiaja demokratske jednakosti kojima je
ukraSeno Evandelje, odobrila to stupnjevanje poloZaja i bogatstava, izvan kojih se moglo zamisliti samo ni5tavilo. U svedenstvu kao i u dr1avi, u ekonomskom kao i u politidkom poretku, vladao je bez osporavanja zakon kojeg se na kraju
uzelo za izraz same pravednosti koja se sastoji u opiem poddinjavanju. Zakon se dinio toliko razumnim pa dak i boZan'

skim da se nije digao nijedan prosvjed; a ipak, svijet nije bio
sretan. Oskudica u novcu je bila opia: radnik i seljak, svedeni
na najmanju p1aiu, tuZili su se na nemilosrdnost burZuja, ple'

miia ili sveienika; usprkos svoga majstorskog prava, svojih
monopolnih povlastica, burZuj se Zalio na porez, za zadiranie
u svoja prava od strane subraie, na sudske organe i na pred'
stavnike crkve; plemii je propadao, a kad su jednom njegova
imanja bila zalo1ena ili prodana, nije imao drugih sredstava
do milosti vladara i vlastitog prodavanja. Svatko je traZio i
zahtijevao poboljSanje svoje zle sudbine: poveianje nagrada
i plaia, porast profita; jedan je traZio sniZenje zakupnine za
zemlju a drugi ju je smatrao nedovoljnom; najvi5e su vikali najbolje opskrbljeni, sveienici s nadarbinama i zakupnici
poreza. Ukratko, stanje je bilo nepodno5liivo: zavr5ilo je
revolucijom.
Podev5i od 1?89. godine dru5tvo ie doZivjelo ogroman preokret, ali se dini da stanje nije bolie. ViSe nego ikada svi
traZe dobre stanove, dobru odjeiu, dobru prehranu i manje
rada. Radnici se udruZuju i Strajkaju da bi ostvarili sniZe'
nje radnog vremena i poveianje plaia; poslodavci, prisilje'
286

se, na popuStanje, nastoje jeftinije proizvoditi na radun kakvoie proizvoda; dak se i gotovani tuZe da njihov dobro plaien poloZaj uz nikakav rad ne daje totriko da mogu
Zivjeti.
Da si osiguraju smanjenje radnog l'rernena koje traZe pri
je svega, da zadrde visoke plaie i ovjekovjede udoban status
eu,o,n,udtn'ci se ne zadovoljavaju tim da se udruZuju protiv
poduzetnika; u izvjesnim se mjestima udruZujtr protiv kon'

ni, dini

kurencije radnika izvana, kojima zabranjuju ulaz u svoje
gradove; dogovaraju se protiv upotrebe strojeva i brane se
protiv primanja novih Segrta nadzitudi poslodavce, zastra'
Sujuii ih ili prisiljavajuii tajnom i neodoljivom policijom.
Sa svoje strane, poslodavci ne miruju u pogledu radnika:
to je borba kapitala protiv radnika, borha u kojoj se pobjeda ne postiZe velikim detama, vei velikim kesama. Tko ie
duZe odoljeti nezaposlenosti, blagaina poslodavca ili Zelu'
dac radnika? U dasu kad pi5em ove retke rat se u nekim
dijelovima Velike Britanije toliko razbuktao da postoji boiazan da se slobodna razmiena, koja je izmiSljena za polojedu
engleskog kapitalizma, ne okrene protiv Engleske, diji narod, ustrojstvo i opremljenost nernaju gipkost koia odliku'
je Francusku.
Ipak, trebalo bi izaii iz te nevolje, traiiti lijek toj biiedi;
Sto kaZe znanost, a ja govorim o sluZbenoj znanosti? NiBta:
ona stalno ponavlja svoj vjediti zakon ponude i potrad,nie;
zakon, koji je u uvjetima u koje ga se stavlja, Tai,an; to je
nemoralan zakon koji je dobar samo da osigura pobjedu
jakog nad slabim, onoga tko ima nad onim tko nema.
A zar nam ni5ta ne moZe dati uzajamnost kojom smo se
posluiili da reformiramo osiguranje i da sretno ispravimo
zakon ponud,e i potradnie? Kako se uzajamnost moZe primijeniti na rad i plaiu?
Kada nastupi zima i kad treba sjeii drva, u zemljama bogatim Sumom se seljaci udruZuju i svi zajedno odlaze u
Sumu: jedni obarapju stabla, drugi slaZu k1ade, duZice, itd.,
djeca i Zene pobiru iverje; zatim, kad su podjednake hrpe
sloZene, izvladi se na sreiu. To je zajednidki rad, ako hoiete
to je udruZivanje, a1i to nije ono Bto t'ra1imo ]rad kaZemo:
primjena uzajamnosti na rad i plaiu.
Neko je selo uni5tio poilar; svi su se Zrtvovaii da otklouc
nesreiu: spaslo se ne5to pokuistva, zaliha hrane, stoke, oru22

Latinski: postojeie stanje.
287

CIa. Prva stvar koju treba udiniti je ponovno podiii kuce.
Ljudi se ponovno udruZuju i raspodjeljuju zadatke; jedni
kopaju nove temelje, drugi preuzimaju na se zidanje, treii
preuzimaju tesarske radove, stolariju, itd. Buduii da svi

slobode.

Isto je tako jasno da ie nam ta velika potitidka jednadZba dati kljud zagonetke: kakav je, npr., odnos izmedu opCeg
prava glasa i odredivanja pravedne place? ili, izmedu jednakosti pred zakonom i ravnoteZe usluga i proizvoda?
2. .Iedna od prvih ideja koja se zadela u demokratiziranoj Francuskoj je bila ideja tarifiranja. Zakoni koji sadrZe
razlidite maksimu.ne su u biti revolucionarni. Tako to hoie
nagon naroda, a taj je nagon sa svoje strane iztazito pravni
i pravedni. Ima tome vei dugo kako sam po prvi put zapitao
a nikad nisam dobio odgovor: Koja je pravedna cijena para
drvenih cokula? Koliko vrijedi nadnica kolara? nadnica klesara, pothivada, badvara, krojadice, pipnidara, trgovadkog pornoinika, muzidara, plesadice, rad.nika na zemljanim radovirna, teZaka? Jer, odito je kada bismo to znali, bilo bi rije3eno
pitanje radova i plaia: ni5ta ne bi bilo lakle od dijeljenja
pravde, a djeleii pravdu imali bismo sigurnost i blagostanje
za sve. Koliko bi, iz istog razloga, trebalo da ko3taju lijednik,
biljeZnik, dinovnik, profesor, general, sveienik? Koliko bi
trebalo platiti vladaru, umjetniku, virtuozu? Koliko je pravedno da burZuj, uz pretpostavku da burZuji postoje, zara.
di na radniku? Koliko mu treba dodijeliti za ljubavnicu?
Za sve to vaZi zakon ponude i potraZnje, odgovara nepokolebivo ekonomist engleske Skole, udenik A. Smitha, Ricarda i lVlalthusa. Zar ta glupost ne postaje nesnosna? Svaki zanat treba da proizvodi najmanje toliko da od toga moZe
iivjeti onaj tko ga obavlja; bez toga bi bio napuSten i to s
pravorn. Eto, dakle, za plaiu, a prema tome i za rad, prve
granice, minimum ispod kojeg se ne rnoiemo spustiti. Nije
vaZna ni ponuda ni potraZnja: treba moii iiajeti od. rada,
kao Sto su 1834. godine govorili lyonski radnici. Ako se taj
minintum moZe pobolj5ati, tim bolje: nernojmo zavidjeti
radniku do'bro koje si priskrbi radom. Ali, u dru5tvu, u
kojem su sve djelatnosti proizaSie jedna iz druge, u kojem
cijene stvari stalno utjedu jedna na drugu, jasno je da se poboljSanjem putem poveianja cijena neie daleko doii. Svatko
se protivi teZnji drugoga da pobolj5a svoje stanje jer poviSenje plaie jednoga ima nuZno za posljedicu, ma kako dobre
volje svi mi bili, gubitak za drugoga. Prema tome, naSe pitanje kaZe, a stvar mi se dini savrSeno razumnom: buduii da
je naden minimum rashoda koji su potrebni za ilivot radnika, uvjet za porast opieg blagostanja, pretpostavljajudi da
se to moZe udiniti, znadi nadi pravilo za plade.

288

19 Sto je vlasnistvo?

rade, posao na odigled napreduje i ponovno svaka obitelj ima
svoju kudu, veiu i ljepSu. Buduii da je svatko radio za svakoga i svi za sve, pomoi je bila medusobna i u radu se mogu otkriti odredene znada.jke uzajamnosti. Ali, uzajarnnost
moZe nastati samo uz jedan uvjet, a to je udruiivanje svih
napora i ujedinjavanje, na neko vrijeme, svih interesa, tako

da i ovdje imamo vi5e privremeno udruZivanje nego Llzajamnost.
Prema torne, da bi postojala potpuna uzajamnost, treba
da svaki proizvodad, preuzimajuii odredenu obvezu prema
drugirna, koji se sa svoje strane na isti nadin obvezuju prema njernu, zadrili punu i potpunu slobodu djelovanja
svu sloloodu pona5anja, svu osobnost postupanja: uzajamnost se prema svom porijeklu rijedi viSe sastoji u razmjeni
usluga i proizvoda nego u grupiranju snaga i zajedniStvu
rada.
Grupiranje snaga je, jednako kao i razdvajanje djelatnosti, moino sredstvo privrede; isto vaZi u odredenim sludajevima za udruZenje ili zajednicu. Ali, sve to nije uzajamnost
ni5ta od svega toga ne hi moglo rije5iti problem slobodnog
rada i pravedne plaie; a upravo tim problemom, posebnom
primjenom uzajamnosti, treba da se u ovom dasu bavimo.
Da taj cilj postignemo treba da proderno priiidno dugim
putern i da upotrijebimo ne samo jednu ideju.
1. Nakon 1789. godine je Francuska postala demokracija.
Svi su jednaki pred gradanskim, politidkim ili ekonomskim
zakonom. Stara je hijerarhija oborena; nadelo vlasti je iSdezlo pred deklaracijom prava i opiim pravom glasa. Svi
imamo pravo vlasniStva, pravo na poduzetni6tvo, pravo na
konkurenciju; na kraju srno dobili pi:avo udruZivanja i Strajka. To stjecanje novih prava se nekoi moglo smatrati pobunom; taj dernokratski napredak je prvi korak prema uspostavljanju uzajamnosti naroda. Nema viSe uvaZavanja osoba;
nerna vi5e povlastica s obzirom na rod ili klasu; nerna viSe
predrasuda poloilaja; na kraju, nema niSta Sto se protivi slobodnom poslovanju medu gradanima'koji su postali jednaki. Jednakost osoba je prvi uvjet za ujednadavanje bogatstva, do kojeg ie doii zbog uzajamnosti, a to de reii same

Ostavimo po strani maksimume, tarifiranje, pravilnike i

svu aparaturu 1?93. godine. Za nas se ne radi o tome. Demo'

kratizlrajuii nas, revolucija nas je navela na putove indu'
strijske demokracije. Ona nas je prisilila da udinimo prvi i to
vrlo velik korak. Iz toga je proiza5la druga jedna ideja, na'
ime ideja odredivanja radova i plaia. Nekada bi takva ideja
izazvala sablazan; danas je ona puna logike i zakonitosti i
mi je prihvaiarno.
S. pa fi se pravilno procijenila nadnica nekog radnika tre'
ba znati iz dega se sastoji, koie kolidine ulaze u odredivanje
cijene i da li ie tu ne nailazi na strane elemente, na negativ'

ne vrijednosti.
Drugim rijedima, Sto namjeravamo kupiti i Sto treba da
po5teno platirno u nadnici radnika, ili ako uopiimo naSu mi'
iao, u nadnici bilo koga tko nam dini neku uslugg?
Ono Sto treba da platimo onome diju uslugu traZimo, ono
5to narnjeravamo istitSudivo steii, to je sama usluga, ni5ta
vi5e i ni5ta manje.
Ali, nije uobidajeno da se stvari tako dogaclaju: postoji
gomila okolnosti kad povrh proizvodne vrijednosti tralene
usluge plaiamo jo5 i za poloZai, porijeklo, slavu, naslove,
dasti, ugled, dobar glas, itd. dinovnika. Tako savjetnik Car'
skog suda prima pladu od 4000 franaka, a predsjednik tog
suOi fS.OOO franaka. Sef odjela u ministarstvu prima 15.000
franaka, a ministar 100.000 franaka. Kapelani seoskih Zupa
primaju unatrag nekoliko godina 800 franaka, demu dodajte
itueajne prihode u iznosu od 50 franaka; biskupi dobijaju
najmlnje 20.000 franaka. Prvak u Thdbtre Frangais i u Operi
traZi fOil.OO0 franaka godi5nie stalnog prihoda i ne znam ko'
liko po nastupu;onaj tko ga zamienjuje dobija 300 franaka
rnjesedno. Razlog tih razlika? Sastoji se samo iz dostojanstva-, naslova, poloiaia; sastoji se iz nedeg apstraktnog i ideal'
nog, Sto se, buduii da se ne moZe platiti, protivi prodajno-

sti...

Dok se pretjeruje u dohotku jednih zbog visokog miStjenja koje se ima o njihovim poloZajima i lidnostima, mnogo
veiem broju se gotovo na ni5ta smanjuju plaie i hrana zbog
prezira prema njihovim uslugama i nedasnosti u kojoj se
itatno d.rZe. Jedno je protustavka drugoga. Plemstvo pret'
postavlja krnetstvo: plemstvu obilje, a usliied toga krnetovi'
ma oskudica. U svim se vremenima robu nije priznavalo
pravo na vlastiti proizvod; ista je praksa postojala u pogledu
ieudalnog krneta kojemu je zernaljski gospodin uzimao do
290

pet dana u tjednu i ostavljao mu samo jedan, jer je nedjelja
bila sveta, da si pribavi tjednu hranu. Ustupanje prava svakom radni.ku da raspolaZe svojim radom i proizvodima svog
rada potjede iz 1789. godine. A zar se misli da danas viBe nema ropskog rada? Necu time redi potpuno besplatnog rada:
to se nitko vi5e ne bi usudio; ali rada plaienog ispod onoga
Sto zahtijeva apsolutno najnuZnije, Sto zahtijeva naprosto
to se nitko viBe ne bi usudio; ali rada placenog ispod onoga
po5tivanje [6vjednosti? Oni koji bi u l;otn pogledu zadrilali
neku sumnju treba da samo otvore knjigu Pierra Vingarda.
NaSe su tvornice, radionice, manufakture, gradovi

i

sela pre-

puni ljudi koji Zive s manje od 60 centima dnevno; kaZe
se da neki od njih ne primaju viSe od 25 centima. Opis te bijede sramoti dovjedanstvo: ta bijeda otkriva duboku dvolidnost na5eg vremena.
Reii iete mi da se u svemu tome radi samo o sretnim
ili nesretnim iznimkama; da se narodi vole hvaliti odredujuii visoku civilnu listu i druge prihode svojih vladara, dinovnika, visokih funkcionera i slavnih talenata koje nije razumno usporedivati s prostotom industrijshih radnika i nadnidara.
AIi, sidite s vrha dru5tvene ljestvice na koji sam vas prenio pa iete na svoje iznenadenje vidjeti da ljudi svih zanimanja smatraju da su isti. Lijednik i odvjetnik, postolar i
kitnidarka, daju da se plati dobar glas koji uZivaju; ima dak
ljudi koji udaraju cijenu na svoje po5tenje, kao ona kuharica koja je traiila veiu placu uz obeianje da nede skuplie
zaraiunauati namirnice koje'ie kupovati. Koji se dovjek ne
cijeni malo viSe od svoje subraie i kome se ne dini da vam dini
dast radeii za vas uz plaiu? Kod svakog odredivanja plaie
kad to dini proizvodad, postoje uvijek dvije strane, ona osobe nominor qui.a leo23 i ona radnika. U Francuskoj ima stotinu kirurga koji bi bez te5koia mogl.i izvaditi metak iz noge
Garibaldijaza: ali je za slavnog ranjenika trebalo naii slavnog
kirurga; zbog toga je Garibaldi izgledao deset puta hrabriji,
a g. Ndlaton deset puta vje5tiji. Svaki je dobio svoju leklamu: ista je stvar u ekonomiji.
Buduii da smo u demokraciji, svi uZivamo ista prava;
buduii da narn zakon svima priznaje iste blagodati i obzire,
s'r
24

Latinski: jer se zovem Iav, tj. traZi za sebe lavlji dio.
Giuseppe Garibaldi (i807-1882) talijanski revolucionar

za jedinstvo

i

slobodu Italije.

i

bornr;

291

zakljudujem, kada se bavimo poslovima, da pitanju prednosti nema mjesta i da odredujuii medusobno cijenu svojim
uslugama treba da uzmemo u obzir samo unutra3nju vrijednost rada.
Korisnost vrijedi korisnost;
Djelatnost vrijedi djelatnost;
Usluga plada uslugu;
Nadnica za tad je ravna nadnici za rad,
I svaki ie proizvod biti plaien proizvodom koji je ko5tao istu kolidinu truda i troSkova.
Ako u takvorn poslovanju treba nekome iskazati sklonost,
onda to ne bi trebalo d.a budu sjajne, ugodne i podasne djelastnosti za koje se svi otimaju; trebalo bi je iskazati, kao Sto
je rekao Fourier, teSkim radovima koji sablainjuju naSu tankoiutnost i odvratni su naSem sarnoljublju. Irlekog bogataSa
spopadne Zelja da me uzme za sobara: >Nema glupih zanimanja, rekao bih si, postoje samo glupi ljudi. PaZnje koje
se ukazuju dovjeku su viSe nego koristan rad, to su dinovi
milosrda, koji onoga tko ih drni uzdiie iznad onog tko ih
prima. Prema tome, neiu se smatrati poniienim, sarno cu za
svoju s1uZbu staviti jedan uvjet: to je da mi dovjek koji me
ZeIi imati za uslugu plaia 50 posto od svog dohotka. trzvan
toga izlazimo iz okvira bratstva, jednakosti i uzajamnosti: iii
iu dak dotle da kalem da izlazimo iz pravde i morala. Nismo
viSe demokrati; postajemo dru5tvo slugu i plemiia.n
Ali, roii iete mi, nije istina da je poloZaj, kao Sto vi kaZete, ravan poloZaju, da se uslugaplaia uslugorr i da nadnica
za rad jednog vrijedi nadnicu za rad drugog. Tu se buni
opia svijest; ona tvrdi da bi takva uzajarnnost bila nepravednost. Treba nam se, dakle, htjeli mi to ili ne, driati zakor,a
ponude i potraZnje, ublaZenog obrazovanjem i dovjekoljubljem gdje je on okrutan i la1an.
Priznajem da bih isto toliko volio da me se podrZi u rniSljenju da su industrijalci, javni funkcioneri, znanstvenici,
trgovci, radnici i seljaci, da su svi oni koji rade, proizvode i
dine korisno djelo, medu sobom kao Zivotinje raznog roria
i nejednake vrste, medu kojima nema usporedbe. MoZe Ii se
dostojanstvo tovarne stol<e usporediti s dostojanstvom dovjeka i koja je zajednidka mjera izmedu ropstva stoke i piemenitog i slobodnog djelovanja dovjeka? ... Tako umuju teoretidari nejednakosti. U njihovim je odima veia udaljenost
izmedu dovjeka i dovjeka nego li izmedu dovjeka i konja.
Oni iz toga zakljuduju da nisu samo proizvodi ljudskog rada
292

neusporedivi. Ma Sto se pisalo, sami bi ljudi, polazeii od prava, bili nejednaki u dostojanstvu i sve Sto se dini da bi se

medu njima uspostavila ista razina, oboreno je prirodom
stvari. Tu je, kaZu oni, u toj nejednakosti ljudi, nadelo nejednakosti u poloZaju, statreZu i bogatstvu.
Onome, tko iz klasnog interesa ili ispraznosti sustava,
mrzi istinu, uvijek je lako da se zadovolji praznirn rijedima.
Trai,eii filozofiju povijesti, Pasca1 je zamiSljao jedinstvo i
istovrsnost naSe vrste i iz te se istovrsnosti uzdigao od najviSih misli o razvoju civilizacije, upravljanju Providnosti i
solidarnosti drilava i rasa. Isti se pojam primjenjuje na politidku ekonomiju. Dru5tvo treba smatrati divorn s tisuiu
ruku, koji obavlja sve djelatnosti i istodobno proizvodi cjelokupno bogatstvo. Pokreiu ga jedna jedina svijest, jedna
jedina misao i jedna jedina volja; a u ispreplitanju njegovih
radova ispoijava se jedinstvo i istovetnost njegove osobe. Ma
Sto poduzeo, on ostaje uvijek sam, jednako divan, jednako
dostojanstven u izvrSavanju najsitnijih pojedinosti kao i u
najdudesnijirn sloZenim djelima. U svim okolnostirna Zivota,
to je dudesno biie jednako samo sebi i moie se reii da svako njegovo djeiovanje, svaki njegov trenutak plaia drugi.
Vi ustrajate i kaiete: Kad bi se svakom pojedincu od kojih se druStvo sastoji, pridavalo isto moralno dostojanstvo,
ipak, u pogledu sposobnosti, medtu njirna postoje nejednakosti a to je dovoljno da uniSti demokraciju dijim zakonima
tvrdimo da se podvrgavamo.
Nema surrnje da su pojedinci, koji su dijelovi d.ru5tva,
nejednaki po sposobnosti isto kao Sto su jednaki u dostojanstvu. Sto treba iz toga zakljuditi? Samo jedno, a to je da,
umireni u pogledu onoga Sto nas dini jednakima, moramo,
koliko moiemo, prihvatiti mjeru na5e nejednakosti.
Takro, uz ogradu da ljudsku lidnost smatramo nepovredivom, izdvojivSi moralno biie i izuzev5i stvari savjesti, treba da proudavamo dovjeka u njegovom djelovanju, radnika
u njegovim sredstvima i proizvodima. Na prvi pogied otkri
vamo ovu vaZnu dinjenicu: iako su ljudske sposobnosti od
dovjeka do dovjeka nejednake, razlike na vi5e i na niZe nisu
beskrajne, one ostaju u prilidno uskim granicama. Kao Sto
u fizici ne moZemo postiii ni krajnju toplinu ni krajnju hladnocu i kao Sto na5e termornetrijske mjere kolebaju u malirn
razmacima oko prosjeka koji je veoma neprikladno rrazvan
niiticom, jednako je nemoguie odrediti donju i gornju granicu inteligencije i snage, bilo dovjeka bilo Zivotinja, Irilo u
293

Tvorcu i svijetu. Sve Sto moZemo udiniti npt. 'za duh, to je
oznaditi nuZno samovoljne stupnjeve iznad i ispod neke dogovorene i dvrste todke koju iemo nazvati zdra'oi.m razum.onx; za snagu se moZemo sporazumjeti o nekoj metridkoj
jedinici ili konjskoj snazi i zatim brojati koliko je iedinica i
dijelova jedinica svaki od nas u stanju podiii.
Prema tome, za inteligenciju i snagu imat iemo krainosi,i
i prosjek. Prosjek je todka kojoj se pribliZuje najvedi broi
pojedinaca; najrjetli ie biti oni koji ie se uzdiii ili spustiti
do krajnosti. Malo prije sam rekao da je razmak izmedu tih
sviju krajnosti prilidno malen; zaista, dovjek koji u sebi
sjedinjuje snagu dva ili tri dovjeka, vei je izuzetno jak; onaj
tko bi imao raeum ietoero ljudi. bio bi polubog. A ovim
granicama, nametnutim razvoju ljudshih sposobnosti, dodaju se uvjeti Zivota i prirode. Maksimum trajanja Zivota
je od Sesdeset do osamdeset godina, od dega treba odbiti
razdoblje djetinjstva, Skolovanja, mirovine i staradke iznemoglosti. Dan ima za sve dvadeset detiri sata od kojih se,
vei prema okolnostima, moZe raditi devet do osamnaest
sati. Isto tako, svaki tjedan ima jedan dan odmora, pa iako
godina ima tri stotine Sesdeset pet dana, za tad se moZe
radunati samo tri stotine dana. Iz toga se vidi da su radne
sposobnosti doduSe nejednake, ali ta nejednakost ne spredava da se ukupnost nalazi na razumnoj razini; to je kao
kod Zetve kod koje su svi klasovi nejednaki, ali koja se ipak
dini kao jedinstvena ravnica koja se prostire na obzorju.
Prema tim razmatranjima moZemo odrediti nadnicu za
rad; to je u svakoj djelatnosti i zanimanju ono Sto moZe
proizvesti usluga ili vrijednosti dovjek prosjedne snage, razuma i dobi, koji dobro zna svoje stanje i njegove razlidite
dijelove, u danom razdoblju, od bilo deset, dvanaest ili petnaest sati za dijelove gdje se rad moZe ocijeniti prema radnom danu; bilo od jednog tjedna, mjeseca, godi5nje dobi ili
godine, za one dijelove koji zahtijevaju duZe razdoblje rada.
Buduii da dijete, Zena, starac, boleZljiv dovjek ili dovjek
slabe grade u pravilu ne mogu postiii prosjek zdrava dovjeka, njihova ie nadnica biti samo dio sluZbene, normalne
i zakonske nadnice koja je uzeta l<ao jedinica vrijednosti.
kaZem za nadnicu radnika po komadu, kojega je
- Istodisto
usluga
mehanidka, traZi manje inteligencije a viSe rutine, te se ne moZe usporediti s radom pravog industrijskog
radnika.
294

Za uzvrat i reciprodno, kvalificirani radnik koji brZe
i izvr5ava te koji daje viSe rada i bolje kakvode od
drugoga; joS viSe onaj koji bi tom boljem izvr5avanju dodao
sposobnost upravljanja i moi zapovijedanja koja prelazi
obidnu mjeru, dobit ie veiu plaiu; on ie moii zaraditi
jednu i po, dvije, tri i viSe nadnica. Tako se uzimaju u obzir
prava snage, nadarenosti i samog karaktera kao i prava
rada: ako pravda ne dini razliku medlu osobama, ona isto
tako ne zanemaruje nijednu sposobnost.
KaZem da ni5ta nije lakSe od sredivanja svih tih raduna,
uravnoteZenja svih tih vrijednosti i sudenja o svim tim nejednakostima; to je isto toliko lako kao i plaianje iznosa od
shvada

STOTINU FRANAKA zlatnicima od detrdeset, dvadeset, deset i pet franaka; srebrnim novcem od pet, dva i jedan franak te pedeset i dvadeset pet centima; ili sitnim kovanim
novcem od deset, pet, dva i jedan centime. Buduii da su sve
ove kolidine dijelovi jedni drugih, oni se mogu medusobno
predstavljati, dopunjavati, isplacivati se i zamjenjivati; to
je spekulacija najjednostavnije aritrnetike.
Ali, da se ova isplata obavi, potrehna je, ponavljam, pomoi dobre volje u ocjenjivanju radova, usluga i proizvoda;
potrebno je da radno druStvo dode do tog stupnja industrijskog i privrednog morala; da se svi podvrgnu presudi pravde, bez obzila na zahtjeve taStine i osobnosti, bez ikakvog
poStivanja naslova, poloZaja, prvenstva, podasnih odlikovanja i slave, jednom rjedju, bez obzira na vrijednost miSljenja. U radun treba da uilu samo korisnost proizvoda, kolidina, rad i njegovi troSkovi koStanja.
Tvrdim i ponavljam da je ovo mjerenje u najveioj mjeri
praktidno i na5 je zadatak da prema njemu teZimo svim
svojim snagama; ono iskljuduje prevaru, nabijanje cijena,
Sarlatanstvo, uZivanje bez tada, iskori5tavanje i ugnjetavanje; ali, treba reii da se mjerenje ne moZe smatrati obiteljskom stvari, obiteljskom vrlinom ili dinom privatnog morala. Procjena radova, mjera vrijednosti koja se bez prestanka obnavlja, temeljni je problem druStva, problem kojeg
mogu rijeSiti samo dru5tvena volja i moi zajednice. U tom
pogledu, treba da to jo5 jednom kaZem, nisu ispunili svoj
zadatak ni znanost, ni moi, ni crkva. Sto kaZem? Nesumjerljivost je uzdignuta do dogme, uzajamnost je progla5ena
tlapnjom, nejednakost je dotjerana do krajnjih granica hakr>
bi se, zajedno s opiom nesolidarno5iu, ovjekovjedili bijeda
masa i laZ revolucije.
295

Sada radnidka demokracija treba da to pitanje uzme u
svoje ruke. I{eka se izjasni i pod pritiskom njezina mi5ljenja
morat ie djelovati drilava kao organ druStva. Ako radnidka

demokracija, zadovoljna time da agitira u radionicama, da
i da se javlja na beskorisnim izborima,
ostane ravnoduina na nadela politidke ekonomije, koja su
nadela revolucije, treba da zna da iznevjerava svoje zadatke
i da ie jednog dana biti Zigosana pred potomstvom.
Pitanje radova i plaia dovodi nas do pitanja trgovine
i spekulacije kojim iemo zavr5iti ovo poglavlje.

uznemirava burZuja

Kod gotovo svih se naroda na trgovinu gledalo s nepovjerenjem i omalovaZavanjern. Patricij ili plemii koji se
odao trgovini, ponizio se. ,Sveienstvu su bili zabranjeni svi
trgovadki pothvati i u sedamnaestom stoljeiu je izbio golern
skandal kad su otkrivene spekulacije i profiti isusovaca.
Medu ostalim trgovanjern, isusovci su si osigurali i monopol kinina.
Odakle dolazi ova, kao civilizacija stara, osuda,
koju ni na5i- moderni obidaji ni na5a ekonomska nadela nisu
ublaZili? Zhog nepo5tenja, koje je, dini se, uvijek bilo sastavni dio trgovine, pa su moralisti, teolozi i drZavnici napustili nadu da ie ga ukloniti. Punska i.l'i karta1ka Djerd2s
nosila je u staro doba pedat be5da5ia. Aii, Sto je bila ta
punska vjera? Bila je isto Sto i grdka vjera, atidka vjera,
korintska vjera, marseilleska vjera, Zidovska, na kraju dak
i rimska vjera: bila je to trgovadka vjera.
Da bi trgovina bila po5tena i besprijekorna, trebalo bi
da se, neovisno o medusobnoj ocjeni usltrga i. proizvoda, o
dernu srno govorili u prethodnom poglavlju, prijevoz, raspodjela i razmjena robe dine najjeftinije i na Sto veiu korisi
sviju. Zbog toga bi trebalo da se u svakoj zemlji, svi proizvodadi, trgovci, prijevoznici, posrednici i potroSadi, meilusobno obavijeSteni i na odgovarajuci nadin zaStiieni od svega Sto se tide porijekla, sirovina, postojanja, kakvoie, cijena,
cijena proizvodnje, troSkova prijevoza, otpreme, itd., osirn
toga obveZu da ie jedni isporuditi a drugi preuzeti dogovorene kolidine uz odredenu cijenu i uvjete. Treloalo bi da se
stalno objavljuju statistike o stanju Zetve, radne snage, plaia,
s5 Kartaga, antidki grad i drZava na sjevernoj obali Afrike u danaSnjem Tunisu. KartaZani ili Punjani su ugroZavali trgovinu Rima pa je
on protiv njih vodio tr.i punska ili kartaSka rata. U Treiem punskom
ratu je Kartaga 146 g. pr. n. e. sravnjena sa zemljom.

296

fizika i udesa, o obilju ili oskudici radnika, velidini potraZnje, kretanju trZiSta, itd., itd.
Pretpostavirno, na primjer, da iz najpodrobnijih i najtodnijih proraduna, koji su se obavljali tokom niza godina,
proizlazi da je proizvodna cijena pSenice u prosjednoj godini
18 franaka po hektolitru, prodajna cijena ie se kretati izmedu 19 i 20 franaka, ostavljajuii rataru distu dobit od 5,30
do 10 posto. Ako je Zetva lo5a, ako podbaci za jednu desetinu, trebalo bi da cijena poraste za razmjeran iznos, s jedne
strane da ne bude na gubitku samo ratar, a s druge strane
da svijet ne trpi od pretjeranog povi5enja cijene; dovoljno
je da pogiba od oskudice. U dobroj politidkoj ekonon:iji,
jednako kao i u dobroj pravd.i, ne moZe se dopustiti da opda
nevolja postane za nekoliko spekulanata izvor bogatstva.
Nasuprot, ako postoji obilje Zita, trebalo bi cijenu za odgovarajuii omjer sniziti kako ne bi, s jedne strane, sniZenje
cijene Zitafica bilo za ratara izvor gubitka, kao Sto se to
vidjelo toliko puta; s druge strane, da javnost ima koristi
od tog sretnog slu6aja bilo u tekuioj godini bilo u kasnijim
godinama; nepotro5eni vi5ak bi se mogao u5tedjeti. U oba
se sludaja vidi kako se proizvodnja i potro5nja reguiiraju,
zajamdtjuii si medusobno uz pravednu cijenu, jedna prodaju a druga kupnju Zita; kako obilje i oskudica, raspodjeljujuii se na masu stanovni5tva, zahvaljujuii razumnom
trZiSnorn izvjeBtaju i doloroj privrednoj politici, ne bi za
posljedicu imali ni za koga ni pretjerano visoku dobit ni
pretjerani gubitak; to bi bila jedna od najljepiih i najplodnijih posljedica uzajamnosti.
Medutim, ocito je da tako dragocjena ustanova moZe biti
djelo samo opie volje, a upravo se protiv te volje, pod izlikom sustava koji sve prepu5ta drZavnoj upra,vi, diZu liberali
politidke ekonornije. Iiadije nego da obustave organizirano
ucjenjivanje, nepobjedivo filozofskim uvjeravanjima i privatnom pravdom, rnilije im je prisustvovati orgijarna merkantilista; je li savrSenstvo od ovoga svijeta i zar sloboda
nije dovoljno plodna da plati svoje terevenke?
Burza i trinica, sudovi i trZiSta odzvanjaju tuZbarna protiv spekuiacije. Sto je po sebi spekulacija? Jedan nam je
branitelj spekulativne trgovine, i logidan i duhovit dovjek,
nedavno rekao: to je, u dru5tvu koje je izrudeno anarhidnom
merkantilizmu, umijeie predvidjeti kolebanja vrijednosti i
okoristiti se kupnjama i prodajama u pravo vrijeme prema
porastu i padu cijena. Po demu bi, rekao je on, ta vrst poslo297

vanja koja, treba to priznati, zahtijeva veliku sposobnost,
savrSenu opreznost i mno5tvo znanja, bila nemoralna? ...
U stvari, u datoj sredini je zvanje spekulanta isto toliko
po5tovanja dostojno kao i zvanje heroja; ja neiu prvi baciti
kamen na nj. Ali, treba da mi se za uzvrat ptizna, ako se
u nekom dru3tvu u ratnom stanju spekulacija ne moie ni
na koji nadin okriviti, da je ona neproizvodna. Onaj tko se
obogatio raeli,kama u ci.jeni nema nikakvo pravo ni na zahvalnost ni na poStovanje ljudi. Ako nije nikog prevario ni
govorim o vrlo iskusnom spekulantu koji se u
okrao
svojim-spekulacijama sluZi samo svojim darom za predvion si ipak
danje, koji se ne koristi ni prevarom ni laZju,
- korisnosti.
ne moZe iaskati da je bio tvorac ma i najmanje
Savjest bi tisuiu puta viSe voljela da je svoje sposobnosti
usmjerio u bilo koji drugi Zivotni put, puStajuii vrijednosti
da idu svojim prirodnim tokom, a da ne preoptereiuje optjecaj davanjern bez kojeg bi javnost mogla biti. demu ovo
obiranje vrhnja, koje je slidno tro5arini koja se ubire na
vratima gradova, a koje nema, kao troSarina, izliku da je
nuZna za pokriie rashoda nekog grada? To je razlog zbog
kojeg je spekulacija u svim vremenima bila omraZena, jednako kod ekonomista, kao i kod moralista i drZavnika. Taj
je razlog opravdan, buduii da se temelji na opioj savjesti,
dije su presude bezuvjetne i nezastarive te u tome vrlo razlidite od presuda na5ih zakonodavaca koje kasne i pri.vremene su.
Prerna tome, oni koji iskazujuii svoju odanost politidkom

i dru5tvenom status quo pokazuju toliko strogostiupogledu
spekulanata, udinili bi bolje da su dosljedniji i da se ne
zaustavljaju na pola puta. U sada5njem je stanju druitva

trgovina, izrudena najpotpunijoj anarhiji bez smjera, bez
obavje5tenja,bez orijentacione todke i bez nadela, u biti spekulantska; ne moZe a da to nije. Prema tome treba ili sve
osuditi ili sve dozvoliti ili sve reformirati. To iu objasniti
s nekoliko rijedi.
Pravedno je, zar ne, da pojedinac koji na svoj rizik i
opasnost poduzrne neki veliki trgovadki pothvat, od kojeg
javnost treba da ima koristi, u prodaji svoje robe naele poStenu nagradu. To je nadelo potpuno pravedno; te5koia je
u njegovoj primjeni bez mane. U stvari, svaka je dobit ostvarena poslovanjem, ako ne iskljudivo posljedica spekulacije,
bar viBe ili manje zarailena spekulacijom: nemoguie ih je
razdvojiti. U sredini u kojoj vlada nesolidarnost, u kojoj
298

nema jamstva, svatko radi za sebe, nitko za drugoga. Zako'
nita dobit se ne razlikuje od profita spekulanta. Svi se trude
da ugrabe najveiu premiju: spekuliraju trgovac i industrija'
lac, znanstvenik spekulira, spekulira pjesnik kao i glumac,
spekulira muzidar i plesadica, lijednik spekulira, i slavan
dovjek i kurtizana spekuliraju; ne spekuliraju samo namjeStenici, radnici, te1aci iti javni sluZbenici jer su plaieni stalnim plaiama ili nadnicama.

Priznajmo, dakle: onaj tko je prvi, odvojiv5i u misli, spekulaciju od razmjene, element fiz7ka od eiementa reciprodnosti, spekulativnu od trgovadke dobiti, tko ie prepustio
stvarnosti trgovine drugima i zadovoljio se time da speku'
lira na kolebanje cijena, taj ie samo povukao zakljudak iz
ratnog stanja, sebidnosti i opie zle vjere u krilu koje svi
Zivimo. Usudujem se roii da se on postavio, na teret javnosti, kritidarern poslovanja, ogoljev3i izmi\lienirn poslovima
duh nepravednosti koji vlada u sttsarnim' poslovima. Na
nama je da iz te zadade neSto naudimo; jer, Sto se tide za'
brane igranja na btrrzi i terminskih poslova obidnom policijskom mjerom, takav se pothvat moZe smatrati neostva'
rivim i gotovo isto toliko Stetnim kao i samu spekulaciju.
Uzajamnost namjerava izlijediti tu rak-ranu ali ne umatajuii je u mreZu viSe ili manje razumnih i gotovo uvijek
uzaludnih kiazni; ne sputavajuii slobodu trgovine, Sto bi bio
lijek gori od bolesti, vei postupajuii s trgovinom kao s osiguranjem, hoiu reii okruZujuii je svim javnim jamstvirna
i svodeii je time na uzajamnost. Jednako dobro kao i bilo
tko drugi, i prista5e uzajamnosti poznaju zakon ponude i
potraZnje; neie se ustrudavati da ga prekr5e. Podrobne i
desto obnavljane statistike; todna obavjeStenja o potrebama
i nadinu Zivota; poSteno ra5dlanjivanje cijene proizvodnje;
predvidanje svih sludajnih mogudnosti, utvrdivanje, nakon
prijateljske raspre izmedu proizvodada, trgovaca i potroSada,
naiaiie i najnide stope dobiti, ovisno o pote5koiama i rizicima; organiziranje dru5tava za regtiliranje; to je gotovo
ukupnost mjera pomoiu kojih pristaSe uzajamnosti misle
uvesti red na trZi5tu. Slobode kolikogod se Zeii, kaZu oni;
ali jo5 vaZniji od slobode su iskrenost i reciprodnost, koji
su svijetlo za sve. Kada se to udini, muSterije neha pripadnu
najmarljivijem i najpoBtenijem. Njihova je parola: vjerujc
li netko da nakon nekoliko godina te reforrne na5i trgovadki
obidaji neie biti potpuno izmijenjeni, Sto bi uvelike iSlo u
prilog javne sreie?
299

Kretanje zakonodavstva prema uzajamnosti
Na obzorju dovjedanstva se ideje diZu polako, narodito one
koje svjedode o napretku savjesti. Postojalo je vrijeme kada
se zvanje kradljivca, istog znadenja kao i zvanje heroja,
smatralo dasnim. Ova je izreka, koju je Mojsije zapisao u
svojih Deset zapovijedi, izvrSila ditavu dru5tvenu revoluciju:
Ne ukradi; Lo tlti-gnob. Uistinu, prema Hobbesu,ee krada se
u odredenom povijesnom trenutku dinila prirodni.m pravom.
Patrijarh Jakob je spretan lopov; na to ukazuje njegovo ime,
a dokazuje njegovo ponaSanje prema bratu i ujaku. NapuStajuii Egipat, Izraelci su posudili da nikad ne vrate kuhinjsko posude, svedanu odjeiu i sav najbolji namje5taj
Egipiana; to im je savjetovao .Iehova. Rimski zakon odobrava prijevaru koja se ternelji na dvosmislenosti; tim gore
po onoga tko se da prevariti rjedju! Ut lingwa nuncupatsit,
i.ta ius esto,zl kaZe rimski zakon.
Nije ti zanimljivo, i to svjedodi o sporosti naSeg napretka,
da je Gradanski zakonik, objavljen 1805. godine, srnatrao da
treba kupce zaStititi od skriuenih mana stvari, inade nazvanim rnanama zbog kojih se mo1e poniititi prodaja?

ehn 1641. Prodavalac je duZan jamditi za skrivene
mane prodane- stvari, koje je dine neprikl.adnom za upo-

trebu kojoj je namijenjena ili koje toliho srnanjuju tu
upotrebu da je kupac ne bi kupio ili bi, da ih je znao,
platio manju cijenu.
eL L642. Prodavalac ne odgovara za vidljive mane
- mogao sam uoditi.
koje je kupac

fz ovog drugog dlana se vidi koliko je zakonodavac oprezan. S njegove je strane vei velik napor Sto kupca Stiti od
skri;aenih mana; ali, dim su te mane iole vidljive, on opoziva
i povladi svoju za5titu. Ali, u kojem se sludaju moie kazati
da li je neka mana skrivena ili vidljiva? eemu sluZi takvo
razlikovanje? Recite naprosto da je prodavalac duZan jam-

diti zbog mana koje dine stvar neprikladnom za upotrebu,
ukoliko se kupcu ne svida da je stekne usprkos tih mana,
26 Thomas llobbes (1588-16?9), engleski filozof. Smatrao je da drZava nastaje dm5tvenim ugovorom pojedinaca, koji se odridu jednog
dijela svojih prirodnih prava i prenose ih na nosioca vlasti i zakona.
2? Latinski: Sto je usmeno redeno neka bude pravo, tj. i usmeni je

ugovor pravovaljan.
300

s tim da sporazum o tome treba da je jasno pismeno izraAli evo ne5to Sto nadilazi moje shvaianje. Nakon Sto je
dl. 1646 naznadio propise postupka zbog mana koje mogu
poni5titi prodaju, urednik Zakonika dodaje:
Zen.

el.1649.
mjesta garanciji kod prodaje na
- Nema
propisa.
temelju sudskog
Sto znadi ova iznimka? Npr. u sludaju, kad sud.ska vlast
odredi izvlaStenje nekog pojedinca; ona stavlja na prodaju
njegovu kuiu, stoku i pokuistvo; umjesto njega ona kupcima jamdi miran posjed prod.anih staari, dI.1625; ali, ona
ne jamdi za skriaene mane tih istih preclmeta, kao Sto to
propisuje svakom prodavaocu te iste stvari! I tako, dok se
dovjek novim zakonima uzdile do drustvenog prava, do
pravednosti, sudska vlast se drZi prirodnog prava! ...
U 1838. godini je francuski zakonodavac osjetio potrebu
da se vrati na to jamstvo za skrivene mane; ali, to je udinio
tako da je to jamstvo propisao, nabrajajuii ga, za konje,
magarce, mazge, volove i ovce i time je umnoZio te5koie za
postupak koji bi pokrenuo nezadovoljni kupac. pravosude
se odito bojalo da je oti5lo predaleko! Medutim, upravo je
suprotna misao trebalo da ga nadahnjuje: ako Zelite trgovinu udiniti moralnom, zaustaviti prijevare, jamditi kakvoiu
robe, Zita, tekuiina, stoke, itd., u kolidini, kakvoii, porijeklu,
itd., treba da ponajprije nadzirete prodavaoca; treba ga prinuditi da njegova odgovornost posreduje; zlo ili skrivenu
manu treba da zahvatite u njegovim rukarna kao na izvoru;
protiv njega treba olak5ati sudski postupak a ne Stititi ga
protiv tuZiteljeva zahtjeva za povrat. Ne zaboravite da u
trgovini treba opienito smatrati da je prodavalac varalica,
a kupac prevareni. A zaSto bi onaj diji novac nerna skrivenih
mana bio obvezan da bude toliko na oprezu? Udarite bez
milosti po trgovini konjima, time dete zashtiiti povjerenje
javnosti. Time Sto ste narodito strogi prema ponudi, bit
cete za sve pravedni i ostvarit iete uzajamnost.
Ukazujuii na sklonost driave prema uzajamnosti, navedimo joS meilu mjeram,a trgovadkog jamstva zahon od
28. srpnja 1824. godine o tvornidkim Zigovima. Tvorac tog
zakona je imao pred odima samo jednu stvar: zaStititi industrijalca protiv krivotvorenja i prisvajanja imena. Ali, ako
su izumitelj i vje5t tvornidar za5tiieni, jed.an u vlasniStvu
svog izuma, drugi u svom dobrom glasu, posljedica je toga
301

da na njih pada i jednaka odgovornost i, ako se ocijeni da je
proizvod iziSao iz njihovih skladi5ta loSe kakvoie, moie irn
se vratiti hao okaljan manom zbog koje se moZe poni5ti'Li
prodaja. Kad bi se na nju primijenilo pravilo uzajamnosti,
za mnogu bi robu bilo opravdano traZenje da se vrati. Kotiko Ii se tvornidara, nakon Sto su za potro5nju isporudili
proizvode dobre kakvoie, iza toga opusti; nakon Sto su primili medalju za svoj proizvod trebalo bi ih osramotiti i
osuditi na naiteie od5tete. Od rada tih Sarlatana javnost
trpi gubitke koji se svake godine radunaju na stotine mili'
juna; ti gubici prkose svim propisima; oni ie prestati samo
pred silom reforme.
SniEen;'e stanarina na ternelju naiela uzaiamnosti

Zakon uzajamnosti je preko svake mjere prekr5en kod

ugovora o stanarini. Tamo gdje ie stanovni5tvo nagomilano i
stisnuto, kao u Parizu, Lyonu, Marseilleu, Bordeauxu, Toulou'
su, Lillu, Iiouenu, itd., tesko je da svaka obitelj bude vlasnik
svog stana, iako je to u najveioj mjeri poZeljno; prema to'
rne, treba da se odreden )oroj pojedinaca poduhvati toga da
izgradi kuie i uzdrilava stanove za druge, ma kakvim se rizicima ovi posljednji izlagali u pogledu svoje slobode i interesa. Ali, ugovor u stanarini ili din kojim se vlasnik kuia i sta'
nar sporazumijevaju o stanu, u krajnioi je tiniji samo jedan
od tisuiu poslova od kojih se sastoji ljudsko dru3tvo, ljudski
odnosi, posao koji je, prema tome, podvrgnut zakonskim

propisima, dak bih rekao i nadzoru policiie.
U oblasti ,Seine je stanovniBtvo od 1,800.000 duSa raspodi'
jeljeno na povr5inu od otprilike trioeset detvornih milja,
Sto dini 60.000 osoba po detvornoj milji, prepuSteno na mi'
lost i nemilost 25-30.000 kuievlasnika. Nije li to izvanredno
vailna dinjenica koja bi trebalo da privude svu paZnju i brigu
vlasti? Kako stanuje ovo ogromno stanovni3tvo, izruder:o bez
obrane na milost i nemilost 25.000 spekulanata? Koiim je
uvjetima podvrgnuto u pogledu prostora, saobraiaja, zdtav'
stva i cijene? MoZe li vlast, na ternelju lo5e shvaienog poSti'
vanja prava vlasni5tva ili neke navodne slobode poslovanja,
prepustiti to stanovniitvo svim pretjerivanjima monopola
i spekulacije?
Ipak, tko bi to vjerovao? Sto se tide ugovora o stanarini
joB uvijek se nalazimo kod starog rimskog prava, kod drev'
302

nog i tiranskog poStivan.ja vlasniStva. Zakon je sklon vlasniku stana, prema stanaru je nepovjerljiv; izrnedu njih nema
jednakosti. U sludaju sudskog spora, pretpostavke idu u
prilog onoga tko iznajmljuje, a isto tako jamstva i sigurnost.
1. Prerna dl" 2102 je potraZivanje kuievlasnika povlaiteno;
slobodan sam zapitati za3to? Neki je stanar kupio na kredit
pokuistvo kojim je namjestio svoj stan. Foslovi mu idu
loie i nakon godine dana nije nikome platio, ni trgovcu pokuistvom ni kuievlasniku. Kuievlasnik ima pravo izbaciti
stanara i zaplijeniti pokuistvo kojim je stan narnje5ten, dok
trgovac pokuistvom ne moZe zahtijevati povrat stvari koje
je isporudio a koje mu nisu bile plaiene, niti moZe, zajedno
s kuieviasnikom istaknuti svoj zahtjev. Zaito ta razlika? Tz
toga proizlazi da bi se neki nepoSten kuievlasnik mogao sporazumjeti s nekim lopovom i tako si namjestiti kuiu a da ga
to niSta ne ko5ta. Je li to pravedno? Je li to dalekovidno?
2. Ako ne postoji pismeni ugovor o zakupu stana, kuievlasniku se prema dI. 1716 uz zakletvu vjeruje; za5to ne i zakupniku?
fsto se razlikovanje ponovno nalaz| u dl. 1781
prilikom najma
rada:
rPoslodavcu se, kaZe Zakonik, vjeruje u pogledu njegove tvrdnje o iznosu plaie; u pogledu isplate plaie
za proteklu godinu i u pogledu predujmova datih u teku-

ioj

godini.<

Pitam joS jednom, Sto nakon 1789. godine opravdava ovo
uzimanje u obzir lidnosti?
3. Treia nejednakost: u dl. 1?51 se kaZe: lAko nije bio
sadinjen zapisak o stanju nekretnine, smatra se da ju je zakupac preuzeo u dobrom stanju.n Za1to se smatra? Zar kuie
nemaju, kao i vrste konja, goveda i ovaca, svoje skrivene
mane zbog kojih se moZe poniStiti ugovor? Oprje je poznato
da se dobre i lo5e strane nekog stana mogu upoznati tek
nakon Sest mjeseci stanovanja.
4. eL L754 definira i nabraja popravhe stana koje sve
padaju na teret zakupca. Istina, dt. 1755 dodaje, da stanar
neie rnorati iavr5iti te popravke u sludaju da su protrzrodene
staro$fu ili aiiom silom. Ali, ova je ograda varljiva. Ima stvari kojih je sudbina ne da se istro5e vei da se prije ili kasnije
u toku kori5tenja polome: to su, npr. grndarija, porculan,
prozori, itd. Tu je potrebna sno5ljivost u korist zakupca.
Svi znaju da se nenastanjena kuia troSi rnnogo viSe nego
303

nastanjena: da li se zbog toga Gradanski zakonik potrudio
da joS viSe optereti odgovornost stanara?
5. Prema dI. 1733 stanar odgovara za polar ukoliko ne dokaile: da je do poZara doSlo nesretnim sludajem ili zbog viEe
sile ili zbog gre5ke u konstrukciji ili jer je vatra prenesena
iz sus.jedne kuie.

ima vi5e stanara, svi su solidarno odeL L734.
- Akoukoliko
govorni za poilar
ne dokaZu da je poZar nastao u
stanu jednog od njih, u kojem ie sludaju biti odgovoran
samo on; ili, ukoliko nekoliko njih ne dokaZu da poiar
nije rnogao podeti kod njih, u kojem sludaju oni neie biti
odgovorni.

kubnom metru; drugdje se iznajmljuje po 15, Z0 i 2b franaka. Ova kuia daje rentu od 6 posto, a neka d.ruga 30 i 50 posto. Zatim se kuievlasnik ugleda u primjer Zakonika; on
uzirna u obzir i zanimanja, a ne samo osobe. On neie ovaj
zanat; on neie djece; on progoni obitelj, on hoie samo paro.
ve bez djeve. Takodler se svuda vide da postoji glad. Radnici
i sitni burZuji kalu da rade samo joS za kuievlasnika i za
porez. Toj anarhiji stanarina kojih se nezasluZene dobiti za
ditavu Francusku i za svaku godinu mogu procijeniti na blizu jedne milijarde franaka, treba pripisati bezbrojne stedajeve.

Meciutim, u uredenju uzajamnosti ni5ta nije lakSe nego
uvesti red u ugovore o najmu stana a da se ne prekr3i zakon
ponud,e i potraZnje i drZeii se propisa diste pravednosti. Nesporna i nepogre5iva sredstva za to bilo bi ovo troje:
G) Zakon od S.rujna 1807. godine o kamatnim stopama.
Kad je tvorac tog zakona u dlanovima L i 2 rekao:
-

Tako zakupac, ulazeii u uZivanje stana postaje i osiguravatelj zgrade: koliku prerniju plaia zakupodavac za to osiguranje? Jer, na kraju, po1ar je rizik svojstven svim zapaljivim predmetima, kuiama kao i svakoj drugoi stvari. JoS had
bi posebnorn klauzulom u ugovoru o najmu stana zakupcu
bilo izridito zabranjeno da u stanu u kojem stanuje pali vatru,
razumjelo lci se da je odgovoran za poilat..dli ne, kuie se uzimaju u najarn upravo zbog toga da se u njima moZe grijati
i peii hrana i u prisutnosti takve klauzule Zakonik stavlja poZar na teret stanara! Pa to je besmisao!
6. Prema rniSljenju svih ekonomista, druitvo ima pravo
na onaj porast vrijednosti zemljiSta koji je posljedica novih zgrada, stvaranja novih gradskih detvrti, porasta stanovni5tva, itd. I{a temelju tog prava bi druStvo moglo, bar opienito, posredovati kod sklepanja ugovora o iznajmliivanju
stana i, ne okrnjujuii prava grada, za3tititi stanare. Za9to zakonodavac nije ni5ta ucinio? Za5to prepuStanje znatnih
vrijednosti koje ni po demu ne pripadaju kucevlasniku, vec
koje se irnaju pripisati ishljudivo, s jedne strane marljivosti
stanara, a s druge strane razvoju grada? Netko, spekulirajuii na porast vrijednosti gradiliSta i na sklonost zakona, nekiput i upoznat s planovima vlade, kupi uz cijenu od 30 frarraka za detvorni metar ogromno zemljiilte koje zatim prodaje po 200 franaka po detvornem metru. To se znalo, a1i se
ni5ta nije rekio. Za1to?
Treba li se nakon toga duditi Sto su stanarine unatrag
petnaest godina porasle preko svake mjere? Sto je samovolja kuievtasnika postala nepodnoSljiva? Ovdje se slobodan
prostor, obuhvaden zgradom, iznajmljuje po 3 franka po

on nije namjeravao govoriti samo o pozajrnljenim iznosima
lli vrijednostima koje treba vratiti u novcu; on je svojom definicijom obuhvatio sve vrste kapitala, robe i proizvod.a, bilo
u naravi, u nekretninama ili u novcu. Tako bi trgovac, tvornidar ili poljoprivrednik koji se obvezao da u d.anom roku
isporudi odrectenu kolidinu robe, a koji nije ispunio svoju
obvezu i tako se izloZio naknadi Stete, platio kamate po stopi od 5 ili 6 posto godiSnje, ovisno o tome da li se rad.i o gradanskoj ili trgovadkoj stvari, jednako kao i kupac koji o dospjeiu nije ispunio obvezu koju je potpisao i koja je plativa
u novcu.
U zakonu nije naveden novac kao predstavnik vrijednosti
i sredstvo u kojem se izrailavaju kapitali i proizvodi.
Medutim, Sto je ugovor o iznajmljivanju stana?
je
- Topreugovor po kojem jedna od strana, nazvana zakupod.aoac
daje drugoj strani, nazvanoj zakupac, kuiu ili stan na uZivanje na odreiteno vrijeme i uz odtedenu cijenu plativu u
novcu. U politidkoj ekonomiji su ta kuia ili taj stan vrijednost kao i svaka druga, kapitat kao i svaki drugi, proizvod
kao i svaki drugi; rekao bih dak roba kao i svaka druga. Istina, zakonodavac to u zakonu od 3. rujna 1807. godine nije

304

20 Sto je

rU gradanskim stvarima ugovorni i zakonski kamati
ne mogu prema5iti pet posto; u trgovadkim stvarima
Sesf posto, sve bez odbitaka,a

viasnistvo?

shvatio. Ostavio je strankama da utvrde visinu stanarine,
iako je logidno da je to utvrdivanje posljedica utvrdivanja
kamata na novac. To je opet sktonost i povlastica koju je
dao vlasni6tvu. IMedutim, jasno je da niSta ne sprijedava
zakon da opozove tu povlasticu, da ukine taj poseban zakon
i da kaZe kuievlasnicima: Kamatna stopa na novac je bila
utvrdena s 5 posto u gradanskim stvarima i 6 posto u trgo'

vadkim stvarima za sve vrste prodaja, kupnja,

naja-

mnina, davanja, usluga, razmjena, itd., bez razlikovanja po-

kretnina i nekretnina, kapitala, robe, proizvoda ili novca'
Buduii da ste se viSe od ikoga okoristili tim ogranidenjern,
sada dete biti podvrgnuti opiem zakonu; iste kamate koje
plaiate svom bankaru ili svojim dobavljadima, plaiat ie
ie i vama sarnima. Reciprodnost, to je pravednost.
(b) Drugo jedno sredstvo da se drZi na uzdi vlasni5tvo
nekretnina tito Ui da se primijeni druStveno pravo na porast
vrijednosti stedenih zemljiSta koii ie nastao zbog uzroka
koji se ne mogu pripisati djelatnosti vlasnika. Neiu o tome
dalje.

(c) Na kraju, da zavr5imo sa starim pravom vlasniStva,
pravom koje je tajanstveno, puno predrasuda i iznimaka,
predlaZem da svaki ugovor o iznaimliivanju stana proglasimo trgovadkim poslom. Zar nisu trgovci oni koii iznajrnljuju hotel, namjeste ga pokuianstvom i zatim ga daju u podnajam na tjedan dana, na mjesec ili godinu dana po sobicama, sobama ili apartmanima? Nisu li trgovci takoder i oni
poduzetnici diji je zanat da izgrade kuie koje zatim iznaimtjuju ili prodaju potpuno isto kao trgovci ili iznaimljivadi pokucstva? U demu se to poslovanje kuiama i zgradama razlikuje od onoga Sto ga je zakon definirao kao trgovadke poslove: manufakturna poduzeia, poduzeia za opskrbljivanje, za zabavne priredbe, za gradevinarstvo, za unaj'
mljivanje brodova, za d.avanje brodova u najam, itd.?
Medutim, iz usporedbe, koja ie logidna u pravu i nesporna u politidkoj ekonomiji, ugovora o iznajmljivanju stana s
gore navedenim trgovadkim poslovima, iz te usporedbe, kaZem, spojenje s primjenom na ugovor o iznajmljivanju stana iz zakona iz L807. god.ine i s pravom grada na porast vrijednosti gradiliSta, proizlazilo bi:
Da cjelokupno zakonodavstvo koje se odnosi na ugovor
o iznajmljivanju stana treba preraditi u boljem duhu: ukinuti prednosti u korist kuievlasnika; ukinuti hirove i neobuzdana poviSenia stanarina koje dovode u odajanje obitelji
306

i uni5tavaju tvornidare i trgovce; iz poslovnog poretka bi bila
izbadena samovolja koja je u najveioj mjeri vaZna za ilivot
masa, a diji iznos se u Francuskoj raduna na milijarde franaka. Brigom vlasti bila bi sadinjena statistika stanova; organizirao bi se bolji nadzor nad zdravstvom stanova; u konkurenciji sa starim kuievlasnicima i u interesu sviju urogla
bi se osnivati zidarska dru5tva za kupnju gradili5ta i za izgradnju, odrZavanje i iznajmljivanje stanova. C)stavljam po
strani potankosti tih reformi: dovoljno mi je da sarn ukazao na njihova nadela i duh.
Ali, zar nije odito da ie bez jasnog ispoijavanja javnog
mnijenja ova veliha promjena zauvijek ostati samo tlapnja?
Preveo Marijan HanEelcaaif
O udruZivanju u mutualizmu

Vjerovao sam da morarn posvetiti posebno poglavlje ovom
problemu koji u radnidkirn preokupacijama zauzima veoma
veliko mjesto, a ostao je potpuno u sjeni. Jednako i njihovi
luksembur5ki drugovi, autori Manifesta obasipaju pohvalawta asocijacitju srnatrajuii je moinim sredstvom reda, morala, bogatstva i progresa. No, ni jedni ni drugi nisu je joS
uspjetri prepoznati. rSvi je brkaju u nazivu i mije5aju s uzajamnoSiu, a mnogi je zamjenjuju sa zajedni5tvom. Nitko
izvan gradanskih i trgovinskih zakonika, o demu se povrh
toga rad.nici vrlo malo brinu, nije uspio odrediti njen karakter, bio on koristan ili Stetan. Nitko nije prepoznao izmjene
koje je asocijacija pouvana da izvrSi u mutualistidkom poretku.
Nastojat iu, koliko to budem mogao, baciti neSto svjetla
na taj zanirnljiv predrnet i u interesu radnidkih dru5tava
koja se na sve strane razvijaju i za koja se najiivlje zanima
golem broj potitidki slavnih lidnosti te da s nekoliko rijedi
ispunim tu znadajnu prazninu.
Nazivam ekonomskim snaganxa neke oblike djelovanja,
diji se udinak sastoji u tome da urnnogostruduju moi rada
daleko iznad onog Bto bi ona bila kad bismo je potpuno prepustili individualnoj slobodi.
X'ako, ono Sto se naziva podjelom rada ili raspodjelom
po djelatnostirna predstavlja ekonomsku snagu: podev5i od
A. Smitha tisuiu je puta dokazano da ie izvjestan broj ra,dnika proizvesti detiri puta, deset puta, dvadeset puta vi$c
30?

rada, podijeliv5i ga metlusobno po odredenom sistemu, nego
Sto bi proizveli da je svaki radio za sebe, svaki na istom pos'
lu, a da nisu medusobno uskladili i spoiili svoje napore.
Iz istog razloga ili prije iz obrnutog razloga, ono Sto sam
medlu prvima n;azvao snagotn kolektiuiteta predstavlja i ekonomsku snagu. Isto je tako dokazano da ie odreden broj

radnika lako izvr5iti, i to za kratko vrijeme, posao koji bi im
bilo nemoguie zavrSiti da je svaki od njih radio pojedinadno, iako bi svi imali isti zadatak, ali bez dogovaranja i us'
kladivanja vlastitih napora.
Frimjena strojeva u industriji takoder je ekonomska
snaga: to ne treba dokazivati. Omoguiujuci dovjeku veii na'
por, posao postaje korisniji, proizvod izda5niji: poveianje
bogatstva koje iz toga proizlazi svjedodi o postojanju eko'
nomske snage.

Konkurencija je ekonomska snaga zbog napora koji iziskuje od radnika.
Asocijacija je jo5 jedna ekonomska snaga zbog povjerenja i sigurnosti kojorn nadahnjuje radnika.
Na kraju: tazmjena, kredit, monetarno zlato i srebro i.
samo vlasni5tvo, koje ovdje moZerno imenovati bez skrupula, unaprijed, takoder su ekonomske snage.
Ali od svih ekonomskih snaga najveia, najsvetija, ona
koja ujedinjavanjem rada ujedinjuje sve zamisli duha i sva
opravdanja svijesti jest uzajamnost; u kojoj se takoreii sve
druge snage stapaju.
Uzajamno5iu ostale ekonomske snage postaju dio prava;
postaju, tako reii, integralni dijelovi prava dovjeka i proizvodada: bez n,je one

bi ostale ravnodu5ne pl'ema dru5tvenorn

dobru ili zlu. U njima nema niSta obvezatno; one same po
sebi ne daju nikakav moralni karakter. Poznati su ispadi, da
ih ne nazovem masakri, Podjele rada i strojeva; bijes konkurencije, trgovadke prijevare, kreditne pljadke, novdana
prostitucija, tiranija vlasni5tva. Sva ta kritika vec je odavno
iscrpljena; i s dana5njom Demokracijom bio bi gubitak vremena na njoj stalno inzistirati. Mi traZimo obraienike. Samo
uzajamnost, koja istodobno irna svojstva i raz'tma i savjesti, samo sinalagmatidan pakt, tako dugo nepoznat, ali koii
tajno povezuje sve radnike, obavezuje dovjeka i istovremeno
oploduje njegovo djelo. Samo je uzajamnost bezazlena i nepobjediva, jer je uzajamnost u ljudskim druStvinra i u svijetu istovremeno i pravo i snaga.
308

Svakako je asocijacija, zamiSljena sa svoje dolore strane
ugodna i bratoljubiva: neka ne bude boZja volja da je ja
obe5dastim u odima naroda! ... Ali asocijacija sama po sebi,
bez zamisli o pravu koje njome vlada isto je toliko sludajna
povezanost zasnovana na fiziolo3kom osjeiaju i osjeiaju interesa. To je slobodan ugovor koji se moZe po volji ukinuti.
Uvijek se moZe reii da je jedna ogranidena grupa, diji su se
dlanovi udruZili iz vlastitog interesa, udruZena protiv cijelog
svijeta. Uostalom, tako je to shvatio i zakonodavac: nije bilo
moguie da to ne shvati.
Sto, na primjer, rediza na5e velike kapitalistidke asocijacije, organizirane prema feudalnom, merkantilnom i indust.
rijskom dghu? Njihov je cilj zelena5ki, prigrabiti proizvodnju, razmjenu i profite; za taj udinak treba skupiti pod istom
upravom naj razliditije struke, centralizirati zanate, nagomilati funkcije; jednom rijedju onemoguiiti sitnu industriju, uniStiti sitnu trgovinu i tako preobraziti u plaienu radnu snagu
na*jbrojniji i najzanimljivi dio gradanske klase: sve u korist
samozvanih organizatora, osnivada, direktora, administratora, savjetnika i akcionara tih divovskih Spekulacija. Brojni
primjeri tog nelojalnog rata koji vodi krupni kapital protiv
sitnog kapitala mogu se vidjeti u Parizu: nepotrebno je to
posebno navoditi. Govorilo se o jednoj srediBnjoj knjiZari
koja bi se nalazila pod upravom gosp. P6reire i koja bi nadomijestila vecinu sadainjih knjiZara. To je novo sredstvo da
se uspostavi vlast nad Stampom i nad idejama. eak i udruZenja ljudi od pera, ljubomorna na zaradu knji1ara, Zele postati izdavadi svih djela suvremenih autora. Ta manija najezde nema vi5e granica: ona je nedvosmisleni. znak siroma5tva
duha. Znam jedno Stamparsko poduzeie u kojem su nagomilani slagarnica i tiskarski strojevi, Sto obidno ide za,jedno, i
knjiilara na veliko i na malo, papirnica, ljevaonica slova,
proizvodnja Starnparskih strojeva, proizvodnja kliSea, odjetr
za uvezivanje, stolarski odjel itd. Htjeli su u sklopu toga organizirati i Skolu za naudnike i malu akaderniju. Taj je dudoviSni kompleks ubrzo nestao zbog rasipniStva, parazitizma,
pote5koia, opiih troSkova, jadanja konkurencije i rastuieg
raskoraka izmedu rashoda i primanja. industrijski feudalizam pokazuje iste sklonosti i zavrSit ie na isti nadin.
Sto su znadile radnidke asocijacije prema Luksemburg
sistemu? Da se kapitalistidka udruZenja nadomjeste radnidkim koalicijama i drZavnom subvencijom, znali joS uvijek
ratovati protiv slobodne industrije i trgovine centralizacijom

poslova, gomilanjem radnika i nadmocnoSiu kapitala. Ilrnjesto stotinu ili dvjesta tisuia proizvodada s vlastitom firmom koji postoje u Farizu, bilo bi svega stotinjak velikih
udruZenja, predstavnika razliditih industrijskih i trgovadkih
grana i one bi obuhva,iale radnidko stanovni5tvo i definitivno
ga podredivale na osnovi driave bratstva, kao Sto je sada
podredeno na osnovi drZave kapitala. Sto bi time dobile
sloboda, javna sreia, civilizacija? NiSta. Samo bismo izmijenili lance i, Sto je mnogo tuZnije i Sto pokazuje steri).nost zakonodavaca, poduzetnika i reformatora, druStvena ideja ne
bi napredovala ni korak; bili bismo neprestano pod istirn
arbitrarnim da ne kaZem istim ekonomskim fatalizmom.
Iz tog prvog i brzog pogleda badenog na komunistidke
asocijacije, koje su uostalorn sve osale na razini projekta,
kao i na druStva kolektivnog imena: dionidarska, anonimna,
takva kakvima ih je zamislio anarhistidki merkantilizam i
kako ih izradava uz sankcije zakonodavca i uz vladinu zaStitu novi feudalizam, proizlazi da su i jedna i druga bila
osnovana s posebnim ciljevima i imajuii na umu egoistidke
interese. NiSta u njirna ne odaje reformistidku misao, vi5e
poimanje civilizacije, nema ni najmanje brige za napredak i
za sudbinu sviju. Upravo suprotno, pona5aju se poput pojedinca, anarhidno, i nikada ih neiemo moii smatrati za rnale
crkve organizirane protiv velike crkve, u dijem krilu i na
radun koje Zive.
Opie karakteristike tih dru5tava, koje je skupio zakonik,
pokazuju uskost njihova duha i njihov mali dornet. ,Sastoie
se od odredenog broja ljudi i sve strane osobe su iskljudene;
te su osobe, dakako, odredene vlastitim imenom, strukom,
boravi5tem, svojstvorn, sve to daje svoj ulog. UdruZenje je
stvoreno s posebnim ciljem, iz iskljudivog interesa i na ogranideno vrijeme. Nideg od svega onoga Sto odgovara velikim
nadama radnidke demokracije ne nalazi se u konceptu asociJacije: s kojim bi se pravom ona hvalila da de davati humanije rezultate od onih koje vidimo? Asocijacija je stvar koja
se definira sama po sebi i dija je bitna znad,ajka zasebidnost.
i
Mogu li uopie postojati jedna kraj drugih
- razdvojena
razlidita
udruZenja stolara, zidara, larnpara,
SeSirdZija,
krojada, -dizmara, itd., itd.? Da li itko pomiSlja da se sva
udruZenja slijevaju jedno u drugo i dine jedno jedino opie
dru5tvo? Moguie je smiono izazvati radnidku demokraciju
da se baci u slidnu zbrku; Sto da kalem?.Mogu se izazvati
ne samo radnici nego i njihovi savjeti, Akademija etiikih i
310

politiikih znanosti, Legislativna tijela, Pravni fakultet da svi
zajedno dadu forrnulu po kojoj bi se udruZili, ispreplidudi
vlastito djelovanje s vlastitim interesima, heterogene grupe

kao zidari i duboresci. Dakle, ako su udruZenja razlidita, silom stvari bit ce suparnidka; njihovi ie interesi biti divergentni; bit ie suprotnosti i neprijateljstava. Nikada se iz toga
neiete izvuii.
Ali napomenut,iete: da bismo ostvariii slogu na3ih udruZenja i udinili da Zive u rniru i da ne nestanu, zat mi nemamo nadelo uzajamnosti? ...
U dobar das. Evo kako se uzajamnost vei pojavljuie kao
Deus er machina. Treba, dakle, znati Sto nas ona udi i za
podetak ustanovimo da uzajamnost nije isto Sto i asocijacija
i da se, toliko sklona slobodi koliko i grupi, ona pokazuje
jednako udaljenom od svake tlapnje koliko i od svake netrpeljivosti.
Malo prije smo govorili o podjeli. rada. Posliedica te ekonornske snage jest: osim Sto uokliduje toliko specijalnosti
ona takoder stvara ZariSta nezavisnosti, Sto dovodi do razdvajanja poduze1a, dakle upravo suprotno od onoga Sto su
zahtijevali podstrekadi komunistidkih i osnivadi kapitalisti'
dkih asocijacija. Zatim, isprepletena zakonom prirodnog
grupiranja stanovni5tva regija, kantona, komuna, detvrti,
podjela'rada dovodi do presudne posljedice: ne
utica
samo -da se svaka industrijska specijalnost mora razvijati i
djelovati u svojoj punoj i potpunoj nezavisnosti, u uzajamnosti, odgovornosti i jamstvu, Sto predstavija opie stanje u
druStvu, vei to isto vrijedi i za proizvodade koji u svojim
Iokalitetirna predstavljaju svaki pojedinadno jednu radnu
specijalnost: ti proizvodadi moraju u nadelu ostati slobodni.
Podjela rada, sloboda, konkurencija, dru5tvena i politidka
jednakost, dostojanstvo dovjeka i gradanina ne dopuStaju
podruinice. Sezdesetorica kai,tt u svom Manifestu da nede
nklijentelu<.' ove ne bi bile drugo nego protuteZa onom prto je ista zamisao.
vom, jer se jo5 uvijek radi o istoj ideji
u pogledu udruslijedi
da
se
nadelo
uzajamnosti,
Iz toga
Zivanja, sastoji u udruZivanju ljudi samo ako to nalailu zahtjevi proizvodnje, jeftinoia proizvoda, potreba potro5nje, sigurnost samih proizvodada, i to ondje gdje se potroSadi ne
mogu obratiti pojedinadnoj industriji niti na sebe preuzeti
optereienja i sami preuzeti rizike poduzeia. Pojedince ne
ujedinjuje zamisao sistema, radun ambicije, duh stranke ili
prazna sentimentalnost, vei logika stvari; i zato, Sto se,
311

udruZujuci na taj nadin, pokoravaju samo logici stvari, oni
mogu dak i u krilu udruZivanja saduvati svoju slobodu.
Ta strana mutualistidke ideje, kako rezuttira po opiim
principima postavljenim u Manifestu Sezdesetorice, takve
je prirode da miri s novom demokracijom najZivlje simpatije sitnog gractanstva, sitnih industrijalaca i sitnih trgovaca.

A ako se radi o velikim manufakturnim proizvodnjama,

o velikim poduzeiima koja se bave rudarstvom, rnetalurgijom, i pomorstvom? Jasno je da tu ima mjesta za udruZivanje: nitko to viSe ne poride. A ako je rijed o velikim

podueeiima koja imaju znadaj javnih usluga, kao Sto su
Zeljeznice, kreditne ustanove, dokovi? Na drugom sam mjestu dokazao kako zakon uzajamnosti zahtijeva da te usluge,
iskljudujuii svaki protit od kapitala, budu dane publici po
cijeni kori5tenja i odrZavanja. I ovdje je odito da garanciju
praznog poslovanja i jeftinoie ne mogu dati ni monopolistidke kompanije ni zajednice pod pokroviteljstvom drZave
koje iskori5tavaju u ime drZave i za ralun drZave. Tu garanciju mogu dati samo sloloodni udruZivadi koji su preuzeli
obavezu prema publici uzajamnim ugovorom i jedni prema
drugima uobidajenim ugovorom o udruZivanju.
Radi li se tu o onih sto tisuia zanata i vrsta trgovine
kojih ima tako mnogo u gradovima, pa dak i u selirna?
Ne vidim tu vi5e nuZnost ni korist udruZivanja. To manje
Sto vidim da je rezultat koji bi iz toga mogao proiziii s
druge strane postignut skupom uzajamnih garancija, mutualistidkog osiguranja, mutualistidkog kredita, trZi5ne policije, itd., itd. Tvrdim jo5 i vi5e: buduii da je to uzajamno zajamdeno, za publiku je sigurnije da pregovara s jednim jedinim poduzetnikom, nego s cijelom kompanijom.
Tko na primjer, ne vidi, da je uzrok postojanja sitne
trgovine potreba da velike kompanije svuda otvore radi
lagodnosti vlastitih kupaca, posebne prodavaonice ili urede,
jednom rijedju podruZnice? Dakle, u reZimu uzajamnosti
svi smo mi mu5terije jedni drugih, filijalisti jedni drugih,
usluZitelji jedni drugih. U tome se sastoji na5a Solidarnost,
ona solidarnost koju potvrduju, pored Praxa na rad i Slobode rada, uz Uzajamnost kredita itd. autori Manifesta. Sto
bi oni neprilidno naSli u tome Sto isti dovjek, koji je u
sistemu davanja lena kao Sto je sistem velikih kapitalistidkih kompanija ili Luksembur5kih zajednica, osuden da
3L2

ostane filijalist s placom, obidan radnik za nadnicu, postaje
u mutualistidkom sistemu, gdje je nburzovno Spekuliranjea

samo prazna rijed, slobodni trgovac? Zadaia trgovca nije
i prodaje iskljudivo radi svog privatnog
interesa; ona se mora uzdiii s druStvenim poretkom diji
je dio. Trgovac je prije svega distributer proizvoda dija
svojstva rnora podrobno poznavati, kao i njihovu kvalitetu,
proizvodnju, porijeklo i vrijednost. PotroSade svog podrudja on mora obavjeStavati o cijeni, novim artiklima, rizicima poskupljivanja, moguinostima pojeftinjenja. To je
neprekidan rad koji zahtijeva inteligenciju, marljivost, poStenje i koji, ponavljam, u novim uvjetima u kakve nas
postavlja mutualizam ne treba nikakvu garanciju, uostalom
vrlo sumnjivu, velike asocijacije. Ovdje je dovoijna, zbog
javne sigurnosti, opca reforma obidaja zasnovana na nadelima. Pitam se konadno zaSto bi ta ekonomska individualnost trebala nestati? Za*to da se u to mi.ie5amo? Organizirajmo pravo i ostavimo duian neka radi. Neka najrnarljiviji i najpoSteniji uZiva naklonost mu5terija.
Tu se, dakle, ako se ne varam, moraju naii elementi
zajedniStva koje je tako visoko afirmirano i koje tako odludno zahtijevaju autori Manifesta izrnedu sitne radne i
trgovadke bur1oazije i radnidke klase.
lBez nas<r, govore oni s dubokim uvjerenjem u istinitost,
ttburZoazija ne moZe postiii ni5ta solidno; a bez njenog sudjelovanja i naSa ie emancipacija ostati jo5 dugo onemoguiena. Ujedinimo se, dakle, za zajednidki cilj, za trijumf
istinske demokracije.n
Ponovimo po njihovom primjeru: Ovdje se ne radi o
tome da ukinerno stedene pozicije; radi se jednostavno o
tome da sniZenjem cijene unajmljivanja stanova i. kapitala,
olakSavanjem i niskom eskontnorn stopom, ukidanjem parazitizma, iskorjenjenjem burzovnog zelenaSenja, kontrolom
skladi5ta i trZi5ta, smanjenjem cijene prijevoza, ravnoteZom
vrijednosti, vi5irn obrazovanjem radnih klasa, konadnim prevladavanjern rada nad kapitalom, pravednom mjerom poBtovanja koje se odaje nadarenosti i sluZbi treba po3tenju
i radu vratiti ono Sto mu nepravedno oduzima kapitalistidko
otimanje. Radi se i o poveianju opieg blagostanja osiguranjem egzistencije; o torne da se preduhitre sigurnoSdu
transakcija, propasti i krahovi, da se sprijede pretjerana
bogatstva bez stvarnog i legitimnog temelja jer su plod
pljadke, rijedju da se okondaju sve nakaznosti i svi poreviSe samo da kupuje

313

meiaji koje je zdrava kritika u svim vremenima oznadila
kao kronidne uzroke bijede proletarijata.
.Ali demu ratovati rijedima i gubiti vrijeme u beskorisnim
raspravama. Jedno je sigurno: narod, Sto god se tvrdilo,
vjeruje u Asocijaciju, on je potvrduje, poZuruje i najavljuje,
a da ipak ne postoji ni5ta osim druStvenog r..lgovora koji
odreduju naSi zakoni. Zakljudimo, dakle, kako bismo istovremeno ostali vjerni postavkama nauke i teZnjama naroda,
da Asocijacija, diju su formulu trailili suvremeni izumitelji,
kao da zakonodavac o tome nije ni5ta rekao, nijedan od
njih nije uspio odrediti. Fourier, umjetnik, mistik i prorok,
na2ivao ju je IIARMONIJOM i navje5tao da joj mora prethoditi razdoblje Garantizma. Ta glasovita Asocijacija mora
obuhvaiati cijelo druBtvo i osiguravati sva prava individualne slobode i slobode udruZivanja; prema tome, ona ne
moZe biti ni zajednica ni uniuerzalno dru\tDo ea dobra i
zdrddu, Bto ga priznaje Gradanski zakonik, kakvo je u srednjem vijeku bilo uobidajeno po selima, a Sto je uopiila
Moravska sekta,ze koje je istovjetno politidkom ustrojstvu
ili DrZavi, a na razlidite nadine su ga umiSljali Flaton,
Campanella, Morus, Owen, Cabet, itd. To nije ni trgovinsko
druStvo, s kolektiunim naziootn, dioniiarsko, anonirnno, s
participacijom. Zakljudimo: tko ne vidi da je Asocijacija,
Sto je l?,adnidka demokracija stalno zaziva, kao kraj svakog
roloovanja i kao najviSi oblik civilizacije, ne moZe biti ni5ta
drugo nego UZAJAMNOST? Zar uzajamnost, dije smo crte
nastojati oznalit| nije u biti najsavrSeniji dru5tveni ugovor,
istovremeno politidki i ekonomski, sinalagmatidan i komutativan, koji obuhvaia u svojim tako jednostavnim inrazima
pojedinca i porodicu, udruZenje i naselje, prodaju i kupovinu, kredit, osiguranje, tad, obrazovanje i vlasni5tvo, svaku
struku, svaku transairci.ju, svaku uslugu, svaku garanciju i
koji, u svom velikom preporodnom dometu, izuzima svaki
egoizam, svaki parazitizam, svaku svojevoljnost, svako zelena5enje i svaki nemoral? Nije Ii to uistinu, ta zagonetna
Asocijacija, o kojoj su sanjali utopisti, nepoznata filozofi.ma
i pravnim strudnjacima koju mi definiramo u dvije rijedi
Ugotsor o razmjeni ili uzajamnost.zs
s8
2e

Anabaptisti (nap. prev.).
,easni gratlani koji su u posljednje vrijeme uzeli pod svoju zalti-

tu razvitak radnidkih d-ruitava: predstavnici naroda, novinari, bankari,
advokati, Ijudi od pera, (ndustrijalci itd., priznat ie, nadam se, kako
314

No to jo5 nije sve: odito da tri detvrtine, ako ne i detiri
posjednici poljoprivrednici,
petine nacije kao Sto je na5a
- umjetnici, javni sluZbenici
sitni industrijalci, ljudi od pera,
nikada ne mogu biti promatrani kao ljudi koji iive
itd.,
dakle, osim da se odmah proglasi kako su
u zajedniStvu;
oni izvan reforme i izvan revolucije, treba dopustiti da rijed
d.ruittso, asocijaci.ja ne udovoljava znanstvenom cilju, treba,
dakle, naii neku drugu rijed koja njenoj jednostavnosti i
njenoj biti dodaje univerzalnost nadela. Na kraju, istaknuli
smo da u novoj Demokraciji politidki princip mora biti
identidan i adekvatan ekonomskom principu. Taj je princip
vei odavno imenovan i definiran: to je federativni princip,
sinonirn za uzaiarnnost i'uzajamnu garanciju koji nema
ni5ta zajednidko s principom udruZivanja.
Pogledajmo ioS posljednji put ovaj novi ugovor onako
kako se danas iskazuje u nesigurnim crtama, ali punim nade
koju nam tu i tamo daie Radnidka Demokracija i pokaZimo
njegov bitan karakter. Koliko nam god izgledao na podetku
ograniden, u trajanju i po svojim oso'loenostima a narodito
po svom predmetu, sa sadrZajem koji se moZe preinaditi
i poniStiti, postoji u mutualistidkom udruZivanju - odsad
moi razvit'ka koja neodoljivom
ga moZemo tako Zvati
- izjednadi, da u nj ukliudi sve ono
snagom tetrL da se s njim
Sto ga okruZuje, da po njegovu liku preobrazi okolno eovje'
danstvo i DrZavu. Tu moi razvitka mutualistidkom udruZi'
dajufi izraz u obliku UZAJAMNOSTI, Mutualizma itd., uzetog za opdu
formnrlu ekonomske revolucije i pretpostavljajuii te izraze terminu 4socijacije, nisam uopie postupao potaknut taStim motivom osobne slave,
vei upravo suprotno: izabrao sam ga u interesu naudne egzaktnosti. U
prvorn redu rijed asocijacija je suviSe specifidna i neodredena, neprecizna; govori viSe osjeiajima, a manje razumu; posjeduje opii znadaj
koji se zahtijeva u takvoj prilici. Tim viSe, kako haZe jedan od teoreti'
dara asocijaciie, kako sada postoje meilu radnicinra tri wste dru5tava
diju medusobnu povezanost treba pronaii: drui;tva za proi.eoodniu, dntStva za Ttotro*nju i dru5tva za kreditiranje. Postoje i druga: za pomoi,
osiguranje, obrazooanje, iitanje, trezaenjaika druStaa, pjeDaikd. d,ruSLua,
itd. Dodajte tome druStva koja odredluje Zakonik: dru1toa grad.ana i
trgoaailca dru{tt;a, opda druitua za imooinu i z,aradu ili zajednice, druStva s kolektiunorn sorhotn, dioniika i. anonimna druEtua. Sve rto medusobno uopie ne nalikuje jedno na drugo i prvo Bto bi imao udiniti neki
pisac koji bi Zelio napisati raspravu o asocijacijama bilo bi da iznade
nadelo pomoiu kojeg bi sveo na jedinstvenu formulu sva ta bezbrojna
udruZenja, na'delo koje bri prerna tome bilo superiorrro samom nadelu
udSuZivanja.
315

vanju daje njegova visoka moralnost i ekonomska plod.nost
njegova principa.
Uodite najprije da su, zahvaljujudi nadelu koje ga karakterizira, vrata udruZivanja svakome otvorena, ako, priznavSi
njegov duh i cilj, zatraZi da u njega ude; izopienje je neSto
njen:u protivno i Sto ono vi5e raste po broju dlanova to ima
viBe prednosti. U odnosu na broj dlanstva, mutualistidka
asocijacija je dakle neogranidene prirode; to je dini suprotnom svakorn drugom udruZivanju!
To vrijedi i za njen cilj. Posebni cilj nekog mutualistidkog
dru5tva moZe biti iskoriStavanje neke djelatnosti. Ali zahvaljujuii principu uzajamnosti ono teZi tome da u svoj sistem
garancija uvude prvo djelatnosti s kojima je u neposrednom
odnosu, zatim one dalje. Da li je u tom odnosu mutualistidka
asocijacija neogranidena, s neogranidenom moii poveianja?
Da li da govorim o njenom trajanju? Moguie je da mutualistidki udruZeni, buduii da u svome poduzeiu, nisu uspjeli
postiii njegove posebne, osobne i specifidne zamisli moraju
raskinuti svoje ugovore. fstina je i ovo: kako je njihovo
udruZenje bilo prije svega zasnovano na ideji prava i u vidu
ekonomske primjene te ideje, ono teZi da se perpetuira, kao
Sto smo vidjeli da je teZilo za univerzalnoSiu. Dan kada
radne mase steknu jasan pojam o principu koji nas u ovom
dasu uzbuduje, kad on proZme njihovu svijest i kad ga budu
glasno ispovijedale, svako odgadanje principa stvorenog na
osnovi te svijesti masa postat de nemoguie: bila bi to protuslovnost. Uzajamnost ili mutualistidko udruZivanje jest Pravda; a u predmetu pravde se ne nazaduje kao ni u predmetu
religije. Da li je svijet koji je pos[ao monoteistidki propovijedanjem Evandelja ikada pomislio da se vrati Stovanju
mnogoboStva? Da li se Francuska, kad su liusi ukinuli kmetstvo, mogla vratiti na feudalno uredenje? Isto ie tako biti
s novom reformom. Ugovor o mutualizmu neopoziv je po
svojoj prirodi i za najman ju i za najvecu asocijaciju. eisto
materijalni i izvanjski uzroci mogu ukinuti takva dru5tva
s obzirom na njihove osobitosti; po sebi i po svom terneljnom ustrojstvu ona teZe stvaranju novog poretka stvari i
uopie se ne mogu dokinuti. PoSto su meitusobno sklopili
ugovor o destitosti, pravednosti, jamstvu i dasti, ljudi ne
mogu kazati razilazeii se: prevarili smo se; odsad ponovno
postajemo laZovi i lopuZe; tako ierno vi5e zaraditi! ...
Na kraju, posljednja znalajka, uno5enje kapitala uopie
nije nuZno u mutualistidkom dru5tvu: dovoljno je postati
Jlb

dlanom udruZenja da se u transakcijama zadrii uzajamna
vjera.
Dakle prema postojoiem zakonodavstvu druStvo je ugovor sklopljen izmedu odredenog broja osoba, naznadenih po
imenu, struci i svojstvu (Gradlanski zakonik, dl. 1832), a u
vezi s osobitom beneficijom koju treba dijeliti s udruZenirna (ibid.). Svaki dlan udruZenja treba da u nj unese novac
ili druga dobra, ili svoju radinost (d1.i833). Ono se osniva
na odreileno vrijeme (dI.1865).
Mutualistidko udruZenje zasnovano je na sasvim drugadijem duhu. Buduii da je mutualistidko, ono dopu5ta, da u
njega stupi svatko i teZi univerzalnosti; nije stvoreno izravno radi ostvarenja dobiti, vei jamstva, u njega ne treba
unijeti ni novac ni druge vrijednosti, dak ni vlastitu radinost.
Jedini uvjet koji se traZi jest vjernost ugovoru uzajamnosti,
u njegovoj je prirodi da jednom formirano postaje opiirn i
da traje vjedno.
Kornunistidka asocijacija, kao instrument revolucije i
oblik vlasti, takoeter teZi univerzalnosti i trajnosti; ali ona
ne ostavlja nikakvo vlasni5tvo svojim dlanovima, ni njihov
novac, ni druga dobra, ni njihov rad, ni njihovu nadarenost,
ni njihovu slobodu: to je zauvijek onemoguiava.
Nara5taje koji se jednom preobraze po zakonu mutualizma niSta neie spredava,ti da obrazuju, kao sada, posebna
udruZenja diji je predmet iskoriStavanje neke radinosti ili
nekog poduzeia, s nadom u vlastitu dobit. Ali ta udruZenja,
koja ce dak moii saduvati svoje sada5nje oznake, yezana
medusobnim jamstvom i jamstvom u odnosu na javnost po
mutualistidkoj duZnosti, zadojena novim duhom, neie se
viSe moii usporediti sa slidnim asocijacijama dana5njeg
vrernena. Izgubit ie samoZivi i prevratnidki karakter, oduvavSi posebne pred.nosti koje proizlaze iz njihove ekonomske
rnoii. Bit ie to, u neku ruku posebne crkve u krilu univerzalne Crkve, sposobne da se same obnavljaju ukoliko bi se
ona ugasila.
sarn ovdje htio dati mutualistidku i federativnu
- Doista
teoriju
vlasniStva, diju sam kritiku objavio prije dvadeset
i pet godina.so Golemost teme primorava me da odgodim tu
vaZnu studiju.
eo

Vidi: Sto je alasniitDo? Pismo G. Blanquiju; lJpozorenje

cima. Pariz,

17840,

41

i

42,

i

Ekonomsku kantradikciiu, torn TT.

olasni-

U treiem iu dijelu ovog toma govoriti o slobodnoj
o slobodi uctruZivanja i o joB nekim pitanjima po'
razmjeni,
litidke ekonomije koja se jedino mogr-r rije5iti principorn
uzajamnosti.
Prevela Jasna Tkalec

0 mutualizmu rr vladi. Shva6anje

podudarnosti politiikog

i

ekonornskog m.adela. I(ako radnidka demokracija razrjeiava
protrlem slobode i Poretl<a
Sada se mora shvatiti cla upravo sistem rnutualizma odreduje ekonomsko praao, o kojem saln u',riSe navrata govorio
u ranije objavtjenirn djelima, drugim rijedima primjenu pra-

va na ekonomiju. Izvan mutualistidkih ustanova, koje su
i iskustva, ekonomske

slobodno formirane uz pomoi raz:uma

su dinjenice samo zbrka proturjednih pojava, proizvod sludaja, prevare, tiranije i kraele.s1
Kada je dano ekonomsko pravo, iz njega se neposredno
izvodi driavno pravo. Vlada je sistem garancija; isto nadelo
uzajamne garancije koje mora svakome osigurati obtazo'
vanje, posao, slobodno raspolaganje svojim sposobnostima,
obavljanje svoje profesije, uZivanje svoga posjeda, razrnjenu
osigurat de takoiler svima red,
svojih proizvoda i usluga
ovlaStenja, odanost sluZpravdu, mir, jednakost, umjerenost
benika i odanost svih.
Dakle isto kao Sto je zemlja bila prvobitno podijeljena
prema prirodi i omedena na stanovit broj pokraiina, zatim
u svakoj pokrajini, uzajamnim sporazumom opet podijete isto kao
ljena izmedu komuna i razdijeljena obiteljima
5to su se poslovi i industrijska proizvodnja uzajamno podiie'
lili prema zakonu organske podjele i formirali grupe i odo'
brene cehove. Slidno tome, prema novom ugovoru politidki
suverenitet, gradanski autoritet i korporativni utjecaj uskladaju se izmedu pokrajina, okruga, opiina i drugih kategorija,
i tim se uredenjem poistovjeiuju sa samom slobodom.
Ukinut je stari zakon o jedinstvu i nectieljivosti. Na ternelju privole, koja se barem pretpostavlia, raznih dijelova
d.rZave na sporazum o jedinstvu, politidki se centar nalazi
posvuda, a periferija nigdje. Svaka grupa ili podvrsta stasl Vidjeti Contradictions dconorniques (Ekonomska protuslovlja)
knjiga, gr. in. 18, Paris, 13i19.
318

2.

novniBtva, svaka rasa i svaki jezik gospodar je na svom
teritoriju; svaki grad koji za5tiiuju njegovi susjedi suveren
je u krugu svog utjecaja. Jedinstvo je u zakonu naznarieno

sarno obeianjem koje razne suverene grupe daju jedne drugima: 1. cla uzajamno upravljaju same sobom i da se ophode
sa svojim susjedima u skladu s odredenim nadeiima; 2. da
se Stite protiv neprijateija izvana i tiranije iznutra; 3. da se
dogovaraju u interesu svojih eksploatacija zemlji5ta i svojih
poduzeia i da si pruZaju pomoi u nesreiama;
u drZavi
- drZavnih
koja je jednim nacionalnim savjetom formirana od
zastupnika, a duinost joj je da bdije nad izvrSavanjem ugovora o poboljSanju zajednidke stvari.
Tako ono Sto smo dosad nazivali mutualizmom ili garantizmom, kada se prenese na podrudje politike, dobiva ime
federalieam. U jednom jednostavnom sinonirnu dana narn je
ditava revolucija, politidka i ekonomska...32
ViSe neiu duZiti o tom zakljudku o mutalizmu, koji je

dovoljno istaknut u Manifestu Sezdesetorice, u povodu korporativne reorganizacije, prakse opieg prava glasa i pokrajinskih te municipalnih slobodd. Dovoljno je da logidno i u
svjetlu dinjenica ustvrdim kako je radnidkoj demokraciji,
onakvoj kakva se nagovijestila prije godinu dana u jednom
od svojih najpromi5ljenijih i najvjerodostojnijih dokumenata, politika potkrepa ekonomije, da se s njima postupa
istim metodama i prema istim nadelima, tako da unitaristidka republika, ustavna monarhija i centralistidka autokracija ubuduie nemaju viSe izgleda da uspiju u masama
nego Sto bi ih irnala merkantilistidka monarhija ili zajednica
zanesenjaka.

Nema sumnje da si ta sintetidka koncepcija

kada ovo pi5em jo5 nije Siroko prokrdila put;

u vrijeme

nju nasluiuje

tek mali broj izabranih duhova. No temeiji su postavljeni;
klice su badene; logika masa i prirodni tok stvari pridonijet
ie njihovom rastu, Dabit Deus incrementuzn. MoZemo potpuno sigurno reii: kaotidni socijalizam iz 1848. izvukao se iz
neprilike. Ne bih preuzimao na sebe da kaZem sve ito on
donosi. sa sobom; ono Sto znam i vidim jest da se snaZan
vei kao zametak potpuno konstituirao. Kleveta i neznanje
32

Vidjeti Du Principe lid.6ra.tif (o federationom naielu)

in. iB. P.-J. Proudhona, Paris

1862,

Dentu,

i

1.

knjiga gr.

Les Democraties assermen-

tdes (Zapfisegnute demokracije) istog autora objavljeno kod istog iz-

davada.

319

niSta mu ne mogu. On je rije5io svoj problem i igra rijedi na
stranu, za demokratsku socijalnu revoluciju moZe se reii da
je eajamdena; njezin se trijurnf sigurno neie dugo dekati.
Ideja mutualizma, a sve viSe iemo se uvjeravati kako

izvan nje uopie nije moguie pobolj5anje ni dobrobit za na'
rod, nije mogla a da pri svom pojavljivanju ne bude predrnetom nekih prigovora. Iznesene su dvije u osnovi slidne
optuZbe, koje se razlikuju samo prema stajaliStu i temperamentu onih koji su ih iznijeli. S jedne strane dinilo se da
se stari demokrati. boje da mutualizam, time Sto napada
zloupotrebe, Sto mijenia oblike i obnavlja institucije, kako
je to uvijek shvaiala republikanska partija urnjesto da nane razoti samo jedinprosto reformira politidki sistem
povezanost, zastvo, odnosno ono Sto sadinjava dru3tvenu
jednidki Zivot, ono Sto jednom narodu daje njegovu snagu
i koheziju te osigurava njegovu rnoi i slavu. S druge strane,
b:uriloazija, je pokazala isto nepovjerenje; ona je u tom
mutualizmu bez cilja vidjela stremljenje anarhiji i u ime
same slobode protestirala je protiv te okrutnosti individualnog prava i te pretjerane osobnosti.
Neki su se duhovi koji su, valja to reci, bili viSe dobronamjerni nego razboriti, u posljednje vrijeme Zestokim protestima protiv raskala3enosti centralne vlasti, izloZili tim
prituZbama; tako da se, ako nam nakon toliko rasprava,
proturjedja, umora i gadenja ostane ne5to od na5ih starih
miBljenja, kakva iskra na5eg starog politidkog Zara, to na
kraju moZe protumaditi u pritog poretka protiv slobode. U
Francuskoj vei dvanaest godina vlada istinska inercija protiv svakog kretanja.
Sada se, dakle, za radnidku demokraciju radi o tome, i
nije potrebno inzistirati na ozbiljnosti tog pitanja, da pokaZe
kako ona svojim nadelom mutualizma kani ostvariti burZojaoni red, Fto je republiasku lozinku iz 1830. Slobod,a
izralavala riieLima: Jekanska demokracija iz LB4B. radije
dinstuo i. sloboda.
Upravo tu moZemo zajednidki promotriti tu vrhovnu ideju
u njezinom neogranidenom dometu i velikoj osebujnosti,
ideju kojom se najtrijumfalnije potvrduje politidka sposobnost radnidke klase.
Uzmimo u obzir ponaiprije da liudski duh bitno teZi
jedinstvu. To jedinstvo on potvrduje u svemu: u religiji,
znanosti i u pravu. On ga utoliko vi5e hoie u politici; on bi
ga Zelio, kada to ne bi impliciralo jednu vrstu protuslovlja,
320

dah

Zivo

i u filozofiji i u slobodi. Jedinstvo je zakon za sve Sto je
i organizirano; za one koji osjeiaju, voie, uZivaju, stva-

raju, bore se, rade i borbom kao i radom traZe red i sreCu.
Nedostatak jedinstva bio je shvaien kao nadeio davolskog
carstva; anarhija i raspad, to je smrt. Upravo se jedinstvom
i imajuii u vidu jedinstvo, grad.e gradovi, formulira zakonodavstvo, utemeljuju drZave i posveiuju dinastije, rnno5tvo
je pokorno vladarirna, skupStinama i biskupima. Upravo
zbog straha od razdora koji je neizbjeZni nastavak nesloge,
vladina policija prati s nepovjerenjem i srdZbom filozofska
istraZivanja i ponositu analizu, i bezboZnu negaciju i bogoubojitu herezu; upravo zbog toga dragocjenog jedinstva katIcada se narodi rezigniraju pod najmrskijom tiranijom.
Poku5ajmo se osvjedoditi, a da niSta ne pretjerujemo i
ne umanjujemo, Sto je jedinstvo.
I ponajprije napomenimo kako, kao Sto bez jedinstva
nema slobode, ili, Sto izlazi na isto, bez reda nema slobode,
takoder nema jedinstva bez raznolikosti, bez mnoiline, bez
oprednosti; nema poretkabez prigovora, proturjedja ili antagonizma. Te dvije ideje, sZoboda i jedinstuo lli red oslanjaju
se jedna na drugu kao kredit na hipoteku, kao materija na
duh a tijelo na duSu. Ne moZe ih se ni odijeliti niti se jedna
u drugoj mogu apsorbirati; treloa se pomiriti s tim da se Zivi
s obadvjema i dovoditi ih u ravnoteZu...
Ovdje je dakle rijed o tome da se ne kao pretendent
nemoinih sofista, spozna, da li ce sloboda proiziii iz poretka, ili poredak iz slobode; moZemo li se pozivati na slobodu koja je nastala iz poretka ili je i ona sama tek posljednja rijed organizatorske misli: poredak i sloboda ne dekaju
pomoc ili dozvolu jedno od drugog, niti od bilo koga, da bi
se ispoljili. Oni postoje nerazdvojno povezani jedno s drugim, sami po sebi i zauvijek. Radi se samo o tome da se
otkrije za svako od njih njihova prava mjera i kakvo je
njihovo obiljeZje.
Do danas su poredak i sloboda u politidkom tijelu bili
dva privremena, i netodna, da ne kaZemo neogranidena iz_
raza. Organizirajuci se i oslobadajuii se
dva sino- to sunamijenjenima
dovjedanstvo je proSlo kroz niz hipoteza
- da istodolono posluZe i kao iskustvo i kao prijelaz.
nih tome
MoZda jo5 nismo na kraju: u svakom sludaju za nas je
utje5no i vei sada dovoljno da znamo: 1) da u dru5tvu
postoji usporedo progres prema slobodi i poretku; 2) da
21 Sto je vlasnistvo?

32t

napredak

koji ovog trenutka trebamo ostvariti

nirati i ubrzati.

moZerno defi-

Zbog dega se dakle dogodilo da su se toliki oblici vlasti,
tolike drlave, da tako kaZemo, jedni za drugima sami od
sebe ukinuli; da se univerzalna svijest povukla iz njih, te da
se danas u civiliziranoj Evropi vi5e ne moie nadi ni jedan
dovjek koji bi se htio zakleti na bilo koji od prethodnih
ustiva. ZaSto sama ustavna monarhija, kojom su se na5i
odevi toliko zanosili, d,jelo triju uzastopnih generacija, nema
viSe prilike da se ponovno podigne u na5oj generaciji i zaSto
u ditivoj Evropi su vidljivi znaci njezina slabljenia? To je
zato Sto joS nijedna politidka forma nije dala istinsko rjeBejna za usklaclivanje slobode i reda, onakvo kakvo zahtijeuaju rauumni duhovi; zato Sto je jedinstvo, koje najliberalnija inteligencija kao i najapsolutistidkiji duhovi shvaiaju
jednako, uvijek samo nestvarno, umjetno jedinstvo; prinuOno i prisilno jed.instvo, konadno jedan disti materijalizam, kojije isto tako stran svijesti kao Sto ga urn ne moZe
proniknuti:
dogma, fikcija, zastava, sektaiki, partijski, cr'
-kveni
ili rasni simbol; dlanak vjere ili visi drZavni obziri'
Razjasnimo to pomoiu nekih dinjenica' Francuska obrazuje jedno veliko jedinstvo: podev5i od Huga Kapetoviia mi
moZemo dati datum pripajanja svake njezine pokrajine'
1860. godine bile su pripojene i Savoja i Nica: Sto to znadi
za francusko jedinstvo? Sto mu znade poveianja teritorija
i osvajanja? Je li poiitidko jedinstvo pitanje povrSine ili
granica? Kada bi tako bilo, jedinstvo bi se moglo naii samo
u globalnoj omniarhiji: nitko ne bi vjerovao u Francusku
ni u Englesku, niti u bilo koju drugu driavu.
S vladavine materije prijedimo na d'uhovnu vlast. Opie
pravo glasa, onakvo kako ga ie organizirao zakon iz L852,
iigurno je izraz unitarizma; a isto to moie se reii i za iz'
borni sistem iz 1830, 1806, 1?93. itd. Pa dobrol Sto znade sva
ta pravila? U kojern se nalazi istinski red, istinsko politidko
jedinstvo? Radije pitajte u kojem smo susreli najviSe inteiigencije i svijesti; koje nije iznevjerilo pravo, slobodu, zdravi rarum i opie shvaianje. Malo prije smo kazali da politidko jedinstvo nije pitanje teritorijalne rasprostranjenosti
i granica: ono nije viSe ni pitanje volje iii glasanja' Iii iu
datje: kartra ne bi bilo duZnog po5tovanja za radnidku demoXrati;u, koja se izglerla odludno pridriava svojih izbornih
praua, i nade koju ie ona prije dvije godine potrudila, tko bi
vjerovao u oPie Pravo glasa?
322

Ono Sto treba novim generacijarna jest jedinstvo koje

izrailava duh dru5tva: duhovno jedinstvo, razumljiv red, koji
nas povezuje svim snagarna naSe svijesti i razuma, a ipak

nam ostavlja slobodnu misao, volju i slobodno srce; hoiu
reii da ne izaziva s na5e strane nikakav prigovor, kao Sto
nam se dogada u prisutnosti prava i istine. Sto sam rekao?

Ono Sto nam je danas potrebno jest jedinstvo koje se, nastavljajuii se na sve naSe slobode, kada na njega dode red
poveiava i udvrSiuje samim tirn slobodarna, kako to daje
naslutiti metafizidki par koji je burZoazija 1830. godine uzela
kao lozinku, Sloboda i Red.
Da li je, dakle, moguie da politidko jedinstvo zadovoljava
slidne uvjete? Zacijelo, samo ako ono samo uza sve to podiva na dvostrukim terneljirna: pravu i istini, jer postoje
samo dvije stvari koje za nas nikada ne mogu stvoriti ropstvo, a to su Istina i Pravo.
Uzmimo jedan primjer: sistern teZine i mjera.
Ako bi na5 metridki sistern jednog dana-bio prihvaien na
cijeloj zemlji i tako ujedinio sve proizvodade i trgovce na
zemlji u zajednidkoj upotrebi iste metode procjene i radunanja, da li bi od toga poluznanstvenog i poluugovornog jedinstva, bilo i najmanje neprilika i Stete za ikoga? Daleko od
toga, to bi svim narodima veoma olakSaio ekonomske odnose i otklonilo brojne smetnje. Zay vi vjerujete da su
suprotni interesi ili slobode razlog tome Sto se u trenutku
u kojern ovo govorimo ta tako ra lmna i korisna mjera reforme teZine i mjer6, jo5 nije posvuda provela jednodu5nom
revnoSiu? Ne: torne se protive lokalne predrasude, narodno
samoljublje, drZavne ljubomore i robovanje svih vrsta koje
mori ljudski duh. Odstranite tu tvrdoglavost najmanje
opravdanih obidaja, ttr pohoinu odanost masa zastarjelim
navikanna, taj makijavelistidhi otpor svake viasti onome Sto
dolazi od drugih a me iz vlastite zemlje, i sutra ie metridki
sistem biti zakonski propisan na cijeloj zemlji. Ruski kalendar dvanaest dana zakaSnjava za Zemljinim okretanj'em
oko Sunca: za5to Iiusija joS nije prihvatila gregorijansku
reformu? Ah! upravo zato Sto bi se vlada koja bi to pokuSala, pri sada5njem stanju duhova, izloi,lla opasnosti da je
smatraju otpadnikom . . .
Jedinstveni sistem teZir:a i mjer6,, mogao bi, dakle, postojati i to unatod nazlici u nazivirna, oznakanra, obrascima ili
kalupima; a to bi bio istodobno korak prema jedinstvu i
veioj slobodi. Isto je tako s jedinstvom znanosti: ono moZe
323

postojati i doista postoji, ono se nameie usprkos razliditim
jezicima, metodama i Skolama; uopie je neshvatljivo kako
ono ne bi postojalo: to je novi korak prema sveobtlhvatnom
jedinstvu, novo i moino sredstvo slobode. Isto je tako i
s moralnim jedinstvom, koje proklamira svaki razum usprkos razlikama u vjeroispovjedirna, obidajirna i institucijama, u kojemu svaka savjest danas nalazi jamstvo svoga
oslobodenja.

Takva, dakle, mora biti druStvena povezanost, nadelo i
temelj svakog politidkog poretka, jednom rijedju iedinstua
medu ljudima koji su razumna i slobodna biia ili im je har
namijenjeno da takvima postanu. To se jedinstvo konstituira
nevidljivo, neopipljivo, tako da u svakom smislu propuSta
slobodu, poput zraka koji presijeca ptica, koji je odrZava na
Zivotu i podupire.
No to jedinstvo, tako odi5ieno od svih zapreka, tako
udaljeno od svakog izuzetka, rezerve ili nei;rpeijivosti, upravo je taj tako lagani poredak, koji ne bi mogao zamisliti
drugu domovinu i boraviSte slobode, ono Sto narn obeiava
pruZiti organizacija mutualizma.
Sto je naime, mutualizam? Propis pravednosti koii su
naSe razne zakonodavne kategorije dosad zanemarivale, ili
drZale u rezervi; na temelju kojega si dlanovi dru5tva, iz
bilo koje dru5tvene klase, bilo kakvog trogatstva i poloZaja,
udruZenja ili pojedinci, obitelji ili gradovi, industrijalci, poljoprivrednici ili drZavni sluZbenici, uzajarnno obeiavaju i
jamde uslugu za uslugu, povjerenje za povjerenje, jamstvo
za jamstvo, sigurnost za sigurnost, vrijednost za vriiednost,
informaciju za informaciju, dobronamjernost za dobronamjernost, istinu za istinu, slobodu za sloirodu i vlasni5tvo
za vlasni5tvo ...
Eto kakvim radikalnim pravilom demokracija vei sada
poduzima reformu prava u svim njegovim granama ili kategorijama: privatnom gradanskom pravu, trgovadkom pravu,
krividnom pravu, upravnom pravu, drZavnorn pravu i meclunarodnom pravu; eto kako ona (demokracija) kani uterneljiti ekonomsko pravo.
I ako taj mutualizam postoji, mi imamo najjadu i najsuptilniju vezu, najsavrSeniji i najmanje nepodesan poredak
koji moZe ujediniti ljude i najveiu slobodu koJoi oni mogu
teZiti. DopuStam da ie u tom sistemu udio vlasti sve viSe i
viSe slabiti: zar je to vaZno ako autoritet nema Sto raditi?
324

Isto tako dopuitam da ie milosrde postajati sve nekorisnija
vrlina: zbog dega bismo se morali bojati egoizma? ... Za
nedostatak kakve iete vrline, privatne ili druStvene, optu.
Ziti ljude koji si uzajamno obeiavaju sve, koji si ne ugova.
rajuii ni5ta za niSta jamde sve, osiguravaju sve, daju sve:
obrazovanje, posao, razrnjenu, imetak, dohodak, bogatstvo

i

sigurnost?

Nije to, reii ie netko, bratstvo o kojemu smo sanjali,
ono bratstvo koje su nazirali stari reformatori, koje je najavio Krist i obeiala Revolucija. I{akva oporost! kakva vulgarnost! Taj ideal moZe se svidjeti trgovadkim pomoinicima
i strudnjacima u trgovadkom knjigovodstvu; on dak nije na
razini naSih starih gradana.
Ima vei dugo kako sam prvi put iz blizine primio taj prigovor: on mi je uvijek dokazivao samo jedno, to jest da su
kod veiine naSih agitatora zahtjevi za reformorn samo isprike: oni. u njih ne vjeruju i ne brinu se mnogo za njih.
Oni bi se ljutili kada bi im se pokazalo da su one moguie
i kad bi ih se pozvalo na red da se pobrinu za njihovo
izvr5enje.
eovjek koji vjeruje u ideale, kojemu se disto utilitarne
stvari dine kukavnima, i koji je, prepuStajuii drugima kuine
poslove, zamislite, poput Marije plemenito izabrao bolji dio;
vjerujte mi, pozabavite se ponajprije gospodarstvom ekonomijom: Ideal ie doii sasvim sam. Ideal je poput ljubavi,
ukoliko nije ljubav sarna; samo ako mu se daje piti i jesti,
on brzo postane bujan. Sto ga se vi5e miluje, on viSe mrSavi;
naprotiv, Sto je dovjek s njim manje profinjen, njegovo je
potomstvo velidanstvenije.
Sto! zato Sto ce, umjesto da budu obidna publika, ljudi
od mutualizma svi imati svoj dom; zato Sto de svi sa sigurnoSiu reii, Sto je u na3e vrijeme vrlo rijetko: ovo je moja
Zena, a ono su moja djeca umjesto da siju sjeme uzdu1 i
poprijeko i da s brda s dola radaju; zato Sto bi u tim utilitaristidkim obidajima ljudske nastambe bile distije, ljep5e
i bolje ukraSene nego boZji hram; zato 5to drZavna sluZba
sa svoje strane svedena na najjednostavniji izraz ne bi viSe
mogla biti predrnet ambicije, kao ni odanosti: vi iete optuZiti naSe gradane za neotesanost i individualizam! Reii iete
c'l.a njihovo dru3tvo nema nidega idealnog, nidega bratskog!
Ah! Mi smo to odavno znali i nemojte se viSe truditi da se
preruSujete. Va5em dru5tvu, koje je toboZe radino i demo325

kratsko, potrebni su autoritet, povlastice, korupcija, aristokracija, Sarlatanstvo, izrabljivanje dovjeka od dovjeka, industrijalca od strudnjaka, i slobodna ljubav. Sramota'gs
Prevela Soliia Kneieuii

Prirnjedbe na mutualistiiku politiku. Odgovor. Glavni
uzrok propadanja dfiava. Odnos politiikitr i ekonomskih
funkcija u novoj demokraciji

Ati, noi ne dopuStamo da nas odvuku digresiie. Moramo
objasniti Sto su to jedinstvo i red u mutualistidkoj demo'
kraciji. Evo primjedbe, jednako ozbiljne koju naSi protivnici
nece izostaviti da istaknu protiv nas.
Izidimo, kazat 6e nam oni, iz teorija i sentimentalnosti:
u svakoj drZavi potreban je autoritet, duh discipline i pokornosti, bez kojih ne moZe postojati nijedno dru5tvo. U
vladi je potrebna snaga koja rnoZe pobijediti svaki otpor i
koja ie biti u stanju da opioj volji podredi sva rni5ljenia.
Neka se raspravlja koliko vam drago o prirodi, poriieklu
i oblicima vlasti: ovdje se o tome ne radi. Prava je i jedina
stvar u torne da se ona snaZno konstituira. Nikakva ljudska
volja ne bi mogta naredivati ljudskoi vo1ji, kaZe de Bonald
i zakljuduje kako je nuZna jedna viSa institueiia, boZansko
3s Ono Sto izmedu svega razlikuje iaZno jedinstvo to je njegov materijalizarn. Za takav bi sistem za kornandiranje bio dovolian majmun.
Montirani stroj sve sluEa. Nitko si ne dopuSta da ponovno zabtiieva
srediSnju akciju ni razurnijevanje, ni iamstvo, ni moralnost. On hoie,
zapovijeda, on je vlast, sve je redeno.
Centralizacija je proslavila Pari5ku komunu nakon rujanskog pokoIja (septembrisades - nap. prev.) i kasnije Nlaratovog ubojstva 31-.. svibnja. Ona je stvorila Robespierreov, Saint-Justov i Couthonov trijum'
virat; ona je omoguiila Teror i detrnaest mieseci ga odrZala. Ona je
osigurala 18. brumaire, i zamalo je, dvije godine kasnije, o::rtoguiila revani Cadoudala. Da je tsonaparte bio ubijen paklenim strojem, Restau'
racija koja se d"ogodila tek 1814. bila bi nastupila dvanaest godina ranije.
Zahvaljujuii centralizaciji, dok je Napoleon datirao svoje dekrete u
Moskvi, malo je trebalo da ga Malet zamijeni u Parizu. 1814. godine centralizacija je od kapitulacije Pariza stvorila konstituiranje Francuske;
nakon 51o je svrgnula Burbonsku dinastiju, centralizacija je sru5ila i
Orleansku dinastiju. Sedmorica su stvorila 2. prosinac' U Centralizaciji
ne zapovijeda vise jedan dovjek, heroj ili urotnik; nisu viSe govoriii ni
Lafayette, ni Danton, ni Marat, ni Konvent ni Direktorij, ni Kralj, ni
Car: Pariz, veliki grad, centar je koji je govorio.

326

pravo. Prerna J.J.Iiousseauu, naprotiv, javna vlast je kolektivitet ko.ja se sastoji od odricanja iednog dijela vlastite
slobode i vlastitog interesa, Sto dini svaki gradanin u opCem
interesu: to je demokratsko revolucionarno pravo. Slijedite
taj sistem koliko vam drago, uvijek iete doii do zakljudka
da je du5a politidkog clruStva autoritet, a da je njegova
sankcija sila.
Na taj su se nadin, uostalom, konstituirale DrZave u svim
vremenirna; i one na taj nadin upravljaiu i Zive. Zat se vjeruje da su se dinon: slobodnog pristajania mase obrazovale
pirarnidaino i osnovale, pod rukom nekog Sefa, moine za'
jednice za dije djeiovanje revotrucija tako malo znadi? Ne, te
su aglorneracije djelo nuZnosti koiu je sluZila sila. Zar se
vjeruje da su svojom dobrorn voljom, udinkom nekog misterioznog nagovaranja, uvjerenjem koje je nemoguie obraz'
loZiti, rnase dopustile da ih vodi poput stada, njima strana
misao, koja nad njima kruZi i diju tajnu nitko ne poznaje?
I joS: to svojstvo centralizacije, na koju svi pristaju, iako
protestiraju pod izgovorom neophodnosti, ponudila je sila.
Besmiselno je opirati se protiv tih velikih zakona kao da ih
ne moiemo izmijeniti i izgraditi za r:as drugadiii Zivot na
drukdijim nadelima.
eernu dakle teZi mutualizam i koie su posljedice te doktrine, s obzirom na vladu? On Zeli stvoriti takav poredak
u kojem bi princip suvereniteta naroda, dovjeka i gradtanina,
bio primjenjivan doslovce; gdje bi svaki dlan drZave saduvao
vlastitu nezavisnost i suvereno se vladao, gdje bi upravljao
soborn, dok bi se viSa vlast bavila sarno postrovima zajednice;
gdje bi, prema tome, bilo nekih zajednidkih poslova, ali nikakve centralizacije. Podimo do kraja: to bi bila dtilava
diji bi suvereni dijelovi irnali sposobnost da izadu iz zajed"ni.ce i da raskinu ugovor, aetr libitum. To ne treba skrivati:
da hi bila logidna i vjerna svom principu federacija treba
iii sve dotle, uz rizik da ne bude samo iluzija, hvalisanje
i lai.
,Iasno je da je moguinost otcjepljenja, koiom u nadelu
rnora raspolagati svaka Dtiava u konfederaciji, protuslovna.
Ona nikada nije ostvarena, a dernantira je i sama praksa
konfederacija. Tko ne zna da je u prvom ratu s Medanima
Grdka gotovo propala jer ju je izdala njena federalna slo'
boda? .Atenjani i Spartanci jedini su krenuli u borbu protiv
velikog kralja: drugi su odbili poii. Po5to su Perzijanci
pobijedeni, u Grdkoj je buknuo gradanski rat kako bi se
327

ukinuo taj apsurdni ustav. Makedonac je iz toga izvukao
i dast i korist. Godine 1846, kada se Svicarska konfede- raspala zbog istupanja katolidkih kantona
racija umalo nije
(Sunderbund), veiina se uopie nije ustrudavala da upotrijebi oruZanu silu kako bi povratila otpadnika. Ona tada
,nije djelovala, Sto god se pridalo, u korist federalnog prava
koje je pozitivno bilo protiv nje.
Kako bi trinaest protestantskih kantona, svi podjednako
suvereni, dokazali jedanaestorim katolidkim kantonima, koji
su takoder svi bili jednako suvereni, da oni imaju pravo,
prema sporazumu, prisiliti ih na zajedni5tvo koje ovi nisu
vi5e Zeljeli? Sama rijed federacija proklinje takvo htjenje.
Helvetska se veiina sluZi pravom na nacionalno oduvanje.
Ona je stala na stanovi5te da Svicarska, smjeStena izmedu
dviju velikih unitaristidkih drZava, ne moZe bez krajnje
opasnosti dopustiti sebi novu konfederaciju koja bi bila vi5e
ili manje neprijateljski raspoloZena prema njoj; i pokoravajuii se potrebi, a potkrepljujuci svoje pravo argumentom
sile, ona je potvrdila, u ime i pod znakom toboZnje konfederacije, prednost unitaristidkog principa.
U dasu dok ovo
- Iiberali godine
piSem, doista s manje isprika nego Svicarski
1846, buduii da ameridka sloboda nije izloZena nikakvu riziku, LS3s4injene DrZave Sjevera takoder pretendiraju da
zadr[e u Uniji, silom, Sjedinjene DrZave Juga, nazivajuii ih
iedajnicima i bundiijama, ni viSe ni manje nego kao da je
biv3a Unija bila monarhija a g. Lincoln imperator. Ipak je
od dviju stvari jedna jasna: ili rijed konfederacija ima neki
smisao, kojim su osnivadi htjeli jasno razlikovati Unije od
svakog drugog politidkog sisterna: u tom sludaju, ako zanemarimo pitanje ropstva, rat Sjevera protiv Juga nepravedan
je; ili se, pak, pod oblidjem konfederacije i dekajuii povoljan trenutak u potaji stvarao veliki imperij: u tom bi sludaju Amerikanci dobro udinili da ubuduie izbriSu iz svojih
platlormi rijedi politidka sloboda, repnblika, demokracija,
konfederacija, dak i Unija. Vei se i preko Atlantika pokuSava poreii prafio Drdaua, ono Sto znadi federativni princip,
nedvosmisleni znak skore preobrazbe unije. JoS je dudnije
da evropska demokracija plje5ie toj egzekuciji, kao da to
nije odricanje od njenog principa i propast njenih nada.
SaZmimo: dru5tvena revolucija u smislu uzajamnosti
jest tlapnja, jer bi u ovom druStvu poiitidka organizacija
morala biti potkrepa ekonomske organizacije, i ta je potkrepa, za koju priznajemo da bi trebala biti federativna
328

Dr1ava, shvaiena kao takva, nemoguia. I, doista, konfederacije su uvijek bile provizorne; bile su to drZave u stanju formiranja; teoretski to su besmislice. Dakle, uzajamnost, uzi-

majuii federalizam za svoju posljednju rijed, sama sebe

iskljuduje: ona nije niSta.
To je odludnjuii argument na koji moramo dati odgovor.
No moram najprije iznijeti jedan historijski ispravak.
Protivnici federalizma pretpostavljaju dobronamjerno da
je centralizacija obdarena svim onim prednostima koje oni
ne priznaju federaciji; da prva ima toliko snage koliko je
ova druga neprikladna; ukratko, koliko je ova li5ena logike
i snage, toliko su sigurni da ,ie je naii u onoj, te da je to
uzrok goleme razlike koja je, dosad, obiljeZavala njihove
sudbine. Trebao bih dakle, kako ne bih ni3ta izostavio i kako
bih izjednadio pozicije, suprotstaviti kritici federativnog
principa unitaristidki princip, pokazati: ako su konfederacije, od podetka druStvene zajednice, igrale naizgled sekundarnu ulogu; ako nisu zbog razlidnosti svoga ustanovljavanja
ba5 dale dokaza o vlastitoj dugovjednosti; ako se dak 6ini
nemoguiim da ih podrZava istinitost njihova nadela, da su,
naprotiv, drZave s velikom centralizacijom bile najde5ie velika razbojstva, organizirane tiranije, 6ija je glavna zasluga
bila, trideset stoljeia, da na pleteru vuku le5eve nacije, kao
da je cilj Providnosti loio da ih kazne vjekovima mudenja
zbog njihovih federalistidkih ma5tarija.
Isto bih tako morao pokazati da cijela povijest nije niSta
drugo nego slijed stvaranja i raspadanja; da pluralizam ili
federaciju neprekidno slijedi saZimanje, aglomeraciju opet
raspadanje. Da je grdkom carstvu Aleksandra, koje se prostiralo u Evropi i Aziji, uslijedila podjela od strane njegovih
vojskovoda, zatrtavo vraianje na nacionalnosti, kako mi to
danas nazivarno; da je nakog tog nacionalistidkog pokreta
doSlo veliko rirnsko jedinstvo koje su u petom stoijeiu nadomjestile germanske i taiijanske federacije; da smo nekoi
vidjeli kako austrijsko carstvo od apsolutistidkog postaje
federalistidko, dok je Italija prelazila iz federacije u kraljevstvo; te ako Prvo carstvo sa svoja trideset i dva departmana,
svojim velikim lenima i svojim alijansama, nije moglo odoljeti evropskoj konfederaciji, dok Drugo carstvo, mnogo centraliziranije, premda i mnogo manje po opsegu od prvoga,
kida slobodarski duh koji je mnogo nasrtljiviji u zajedni5tvu
provincija i komuna nego u pojedinaca samih.
329

Evo Sto bih jo5 Zelio razvijati i dime iu se zadovoljiti da
podsjetim na ovom mjestu, za pamienje.
To je dakie zagonetka koju moramo rijeSiti; ona je jednako zanirnljiva za centralizam kao i za samu federaciju.
1. Koji je uzrok da su unitaristidke drZave, monarhistidke, aristokratske i republikanske stalno sklone raspadu?
2. I Sto istodobno dini da federacije teZe da se pretvore
u Ujedinjenje?
Evo na Sto treba najprije odgovoriti prije nego Sto se
izrekne sud o usporednoj vrijednosti centraliziranih i konfederiranih drilava. Na to upravo i odgovararn, shodno nacelima postavljenim u prethodnom poglavlju, jer treha znati
da su samo Istina i Pravda temelj poretka; izvan njih svaka
centralizacija postaje apsurdna i svaka federacija licemjerna.
Uzrok da su DrZave, unitarne i federativne, sklone raspadanju i propasti jest Sto je kod prvih dru5tvo li5eno svake
vrste jamstva, politidkog i ekonomskog, a kod drugih, pretpostavljajuii da je vlast tako dobro organizirana kako se to
samo moZe poZeljeti, to je isto druStvo imalo samo politidke
garancije; ono nije nikada ponudilo ekonomske garancije. Ni
u Svicarskoj ni u Sjedinjenim DrZavama ne nalazimo organiziranu uzajamnost, dakle bez niza mutualistidkih ustanova,
bez ekonomskog prava, politidki oblik ostaje nernoian, vlast
ostaje uvijek nestalna, izbijeljeni grob, kako bi ret<ao sveti
Pavao.

Sto jo5 treba udiniti da se konfederacija zaStiti od svakog
raspadanja, dok bi se istovremeno zadtZao ovako definiran
princip: moguinost za svaki grad, teritorij, pokrajinu, skup
stanovni5tva, jednom rijedju za svaku drZavu da ude u kon-

i da iz nje izide, ad libitum?
Imajte na umu da nikada slidna pretpostavka nije bila
ponudena slobodnim ljudima; nikada slidan problem nije
postavio ni jedan publicist. De Bonald i Jean Jacques, dovjek
boianskog prava i dovjek demagogije, slaZu se u izjavi, nakon
trsusa Krista, da ie suako kraljet:stao podi.jeljeno u sebi. sarnotn propo,sfi. IrTo Krist je govorio u duhovnom smislu; a
naBi su autori su5ti materijalisti, prista5e autori.teta, te polaze od ropstva.
Ono ito treba raditi da se konfederacija udini nerazorivom jest: konadno joj dati sankciju koju ona jo5 odekuje,
ekonomsko Pravo, kao bazu federativnog prava i svakog
federaciju

politidkog poretka.
330

Upravo u tome treba vidjeti revoluciju koja Ce djelovati
dru5tvenom sistemu, samim dinom mutualizma, za koji
smo nekoliko prirnjera vei prije iznijeli ditaocu. VeC smo
mogli prosuditi da se princip uzajamnosti, prenesen iz privatnih odnosa u kolektivni pokret, postavlja u nizu ustanova
diji je razvoj lako pokazati. tSjetimo se samo. da podsjetimcr
parnienje, naj znadaj nijih.

u

A" Ekonomske lunkcije

i sluZba pomoii ugroZenim osobaprijeiazna formacija izmedu sistema kr5canske samilosti
i sisterna pravde koji je najavila Revolucija: druStva za pomoi, medicinske usluge, uboZnice i jaslice, ludnice, kaznionice itd" Sve to bez sumnje vi5e ili manje postoji, ali nema
u tome novoga duha, sposobnog za uspjeino djelovanje, za
di5ienje parazitizma i licemjerja, prosjadenja i rasipanja.
2. OSIGURANJA protiv poplava, poilara, rizika plovidbe
i Zeljeznidkih nesreia, stodnog pomora, tude, bolesti, starosti
i smrti"
3. KREDIT, tedaj novca i diskont; banke, burze itd.
4. .Iavrre usluge TR.6,NSPOPRTA Zeljeznicom, kanalirna,
rijekarna i morima.
usluge uopie ne Skode privatnim
- lte
poduzecima, naprotiv,
one im sluZe kao uredivad i glavni
pokretad.
5. Usluge SKLADISTA, dokovi, trinice i trZni izvjeStaji.
Njihov je cilj da osiguraju u svako vrijeme raspodjelu proizvoda na najbolji nadin na dvostruku korist i proizvodada
i potroSada. One znade kraj merkantilistidke Spekulacije,
zelena5enja, udruZivanja zelenaSa i burzovnog Spekuliranja.
6. STATISTICKI uredi, servisi za reklamu i za ogla5avanje kako bi se fiksirale cijene i odredile vrijednosti.
- Socijetarne ustanove koje sluZe kao regulatori trgovine
na
malo.
7. RADNICKA DRUSTVA, druStva za izvrSenje zemljanih
radova, za po5urnijavanje, za krdenje Suma, za gradnju putova i cesta, za navodnjavanje.
8. RADNICKA DRUSTYA za izgradnju mostova, vodovoda, cisterna, luka, tunela, javnih spomenika, itd.
9. IiADNICKA DI?,USTVA za iskori5tavanje rudnika, Sumskih voda, i...
1. MnLOSRDNA sluZba

nrra,

10. RADNICKA DRUSTYA za pristani5nu sluZbu, ileljeznidke stanice, trZnice, stovariSta i skladiSta.
11. ZIDARSKA DRUSTYA za konstrukciju, od.rZavanje i
za lociranje kuia te za jeftine stanove u gradovima.
12. JAVNO OBRAZOVANJE znanstveno i profesionalno.
13. VLASNISTVO, izmjena zakona koji se oclnose na pravo, na stvaranje, podjelu, nadin transmisije itd. posjeda. Reforrna i utvrdivanje alodijalnog sistema.
14. PORE.Z...
Napomene.
sada su ustanove i sluibe koje na- 1. Dobile
zivamo ekonomskr,ma
ne5to ldesideratunx (poZeljno)
u dru5tvu. Ne izmi5ljamo ih i ne stvaramo iz nekog svojevoljnog iefa; ogranidavamo se na to da ih rasteretimo, u
korist nadela koje je toliko jednostavno koliko nepobitno.
Dokazano je doista da je u prilidnom broju okolnosti pojedinadna inicijativa nemoina da udini ono Sto se bez napora postiZe uz mnogo manje troSkove suradnjom sviju.
Ono Sto privatna akcija ne moZe postiii opravdano je i duZnost je i pravo upotrebljavati kolektivrlu snagu, uzajamnost.
Besmisleno je Zrtvovati bogatstvo i javnu sreiu nemoinoj
slobodi. U tome je princip, cilj i razlog ekonomskih ustanova. Sve Sto moZe izvrSiti pojedinac stavijajuii se pod zakon pravde bit ie prepu5teno individualnosti; sve Sto prelazi
sposobnosti jedne osobe bit ie u nadleZnosti zajednice.
2. Smje5tam u kategoriju ekonomshih funkcija ili institucija ustanove kao Milosrde, Jauno obrazoaanje, Porez.
Priroda stvari ukazuje na razlog klasificiranja. Iskorjenjivanje pauperizma i smanjenje ljudske bijede u svim su se vremenima smatrali za najtei,e prohleme nauke. Jednako kao loijeda kod radnika, druStvene nevolje zadiru u Zive izvore proizvodnje i izravno ugroZavaju javnu sreiu. DuZnost je dakle
da znanost, da ispravna kontrola odr.lzme cijelu tu kategoriju ustanova iz sfere djelovanja vlasti. Isto vrijedi i za
- Ustavi koji su iz
porez. U vezi s tim Revolucija iz 1789. i svi
proizi5li
postavili
prava
nje
su
nadela, opredjeljujuii se za
to da za potez, koji traZi vlada, narod mora dati svoj pristanak, a da ga moraju raspodjeljivati. glavni savjeti i gradska vijeia. Princ ne plaia samog sebe; vei zemlja plaia njegova opunomoienika: otuda proizlazi da ono Sto danas nazivamo ministarstvom financija uopie ne potpada pod nadleZnost vlasti.
Sto se pak tide javnog obrazovanja koje
nije niSta drugo- nego produZetak kuinog odgoja, njemu zaista treba priznati ekonomsko znadenje, izuzev5i da se po332

novno vrati njegov religiozni znalaj te da se zanijede i sama
porodica.
3. U dlanovima 4, 7,8,9, 10 i 11 gornje tabele vid.i se
koliko je u novoj demokraciji znadenje radnidkih ud.ruZenja,
te da se smatraju za ekonomske organe i ustanove uzajamnosti. Njihov je zadatak ne samo da zadovolje radnidke interese vei da odgovore na pravedan zahtjev dru5tva koji se
sastoji u tome da se iskoriStavanje ieljeznica i rudnika otme
od monopola akcionarskih druStava;
da se prilikom grad- favoriziranje
nje grailevina od javne koristi osujeti
na javnim licitacijarna i hirovi drZavnih inZenjera;
da se vode
i Sume za5tite od pusto5enja itd., itd. Radnidka- d.ru5tva stvorena prema propisima gradanskog zakonika i trgovine, podredena zakonu konkurencije, kako je to deklarirao Manifest, te odgovorna za svoje postupke, imaju osirn toga obaveze prema dru5tvu koje se njima sluZi prerna njihovoj mutualistidkoj zadai,i, a ona se sastoji u tome da daju svoje
usluge Sto jeftinije.

Tom skupu ekonomskih funkcija treba dodati jo3 niz
drugih nazvanih politiikima koje ih r.rpotpunjavaju. Kao i
prve, i ove mogu varirati u odnosu na broj i na definiciju:
nitko se neie moii prevariti u njihovu znadaj:u.
B. PotitiCke lunkcije
15. IZBORNO TIJELO

ili opie pravo glasa

16. LEGISLATIVNA VLAST
17. ADMINISTRATIVNA VLAST: Administracija
18. ADMINISTRATIVNA VLAST: poticija, pravosude
19. ADMINISTRATIVNA VL.{ST: BogosluZje

20. ADMINISTIi,ATIVNA VLAST: Rat.
Ministarstvo poljoprivrede, trgovine, javnog obrazovanja,
javnih radova i financija preneseni su i pretvoreni u ekonomske funkcije.
Napomene.
1. Te se funkcije zova politiikima u srtprotnosti s prethodnim
koje su nazvane ekonomskima, jer
njihov cilj viSe nisu osobe i dobra, proizvod.nja i potroSnja,
odgoj, rad, kredit i vlasniBtvo, vei kolektivna DrZava, DruStveno tijelo, u svom jedinstvu i u svojim izvanjskim i
unutra5njim odnosima.
2. Te iste funkcije jo5 su podredenije drugima te se
mogu nazvati potfunkcijama jer, usprkos velidini aparata,
333

njihova je uloga mnogo manja od ekonomskih funkcija.
Prije nego Sto donosi zakone, upravlja, gradi paiade, crkve
i ratuje, druStvo radi, obraduje zemlju, plovi, trguje, ishoriStava zemlje i mora. Prije nego Sto posveiuje kraljeve i

uspostavlja dinastije, narod osniva porodicu, slavi vjendanja,
gradi gradove, stvara posjede i pravo nasljedstva. U nadelu
politidke funkcije ostaju isprepletene s ekonr:mskima: niBta,
doista, od onog Sto predstavlja posebni interes viade i DrZave nije strano dru5tvenoj ekonomiji. Ako kasnije opii
razlog, rastereiujuii vladine organe, bude djelovao tako da
se ovima prizna neka vrsta prava prvorodstva, to je posljedica historijske iluzije koja nas ne bi uspjela prevariti sada
kad smo ponovno uspostavili druStvenu genealogiju u njenom cjelokupnom integritetu i kad smo svaku stvar postavili na njeno mjesto. Izmedu ekonomskih i politidkih funkcija postoji odnos analogan onome na koji nas navodi fizioIogija, kod Zivotinja, izmedu funkcija organskog ilivota i
funkcija Zivotnih odnosa: pomoiu ovih potonjih Zivotinja se
odituje u vanjskom svijetu i ispunjava svoju zadaiu medu
stvorenjima; no ona postoji po ovim prvim funkcijama i sve
Sto joj treba u njenorn slobodnom djelovanju jest, samo
jedan vi5e ili manje promi5ljen conclusum (zakljudak) njenih prvotnih snaga.
3. Tako, u demokratskonr ustavu, prerna onome Sto se
moZe izvesti iz njegovih znadajnijih zamisli i iz njegovih
najautentidnijih aspiracija, politidki i ekonomski poredak
jedan su te isti poredak, jedan te isti sistem, postavljen na
jedinstvenom nadelu, nadelu uzajamnosti. Vidjeli smo takoder u nizu mutualistidkih transakcija kako su se velike ekonomske ustanove oslobodile jedna za drugom i stvorile golem humanitarni organizarn o kojem niSta dosad nije moglo
dati predodZbu. Ni upravni aparat sa svoje strane ne proizlazi viSe iz ne znam kakvog toboZnjeg ugovora smi5ljenog
za potrebe republike i odmah povudenog po5to je stvoren,
vei iz stvarnog ugovora, u kojem suverenitet ugovarada,
umjesto da bude apsorbiran u centralnom velidanstvu, istovremeno lidnom i mistidnom, djeluje kao pozitivno jamstvo
za slobodu dri,ava, komuna i pojedinaca.
Nemamo, dakle, viSe apstraktni suverenitet naroda, kao
u ustavu iz L793. i u ustavima nakon njega, kao u Dru{taeno?n ugoaoru Siousseaua, vei efektivni suverenitet radnih
masa koje vladaju odnosno upravljaju najprije dobrotvornim zajednicama, trgvadkim komorama, udruZenjima umi334

i zanata, radnidkim dru5tvima; na burzama, trZiStima,
akademijama, Skolama, poljoprivredninr skupovima i konadno, izlaskom na izbore, parlamentarnim skupStinama i
drZavnirn vijeiima, nacionalnim gardama sve do crkava i
hramova. Radi se uvijek i svugdje o istoj snaei zajed.ni.stua
koja se stvara u ime principa uzajamnosti i u njegovu korist,
kao najvi5a potvrda prava dovjeka i gradanina.
Ovdje kaZem da su radne mase stvarno, pozitivno i zbitjski suverene; kako ne bi bile ako irn ekonomski organizam
potpuno pri.pada: rad, kapital, kredit, vlasniStvo, bogatstvo;
buduii da su apsolutni gospodari organskih funkcija, kako
onda ne bi bile s jo5 viBe razloga i gospodari dru5tvenih odnosa? Podloinost proizvodnoj snazi onoga Sto je nekoi uz
iskljudenje svega ostalog predstavljala Vlast, Moi, Dr1ava
puca na rradin na ko.ji se obrazuje politidki organizarn:
a) IZBORNO TIJELO koje se sastaje po svojoj spontanoj volji dineii kontrolu operacija, pregled i sankcioniranje
vlastitih propisa;
b) delegacija, ZAKONODAVNO TI.IELO iti Driavno vijeie, imenovano od federalnih grupa s pravom na ponovni
jeia

mandat,34

c) ieurina komi,sija koju biraju sami predstavnici naroda iz vlastitih redova i koja je opoziva;
d) konadno, predsjednik te komisije koga ona sama imenuje i koji je opoziv.
Nije li time, recite, preobrnut sistem staroga d.ruStva;
sistem u kojem je zemlja zacijelo sve; a onaj koga su nekoi
nazivali Sefom dtilave, suverenom, autokratom, monarhom,
despotonr, kraljery, imperatorom, carern, kanom, sultanom,
velidanstvom, visodanstvom itd., itd. javlja se kao gospod.in,
prvi, moEda, medu svojim sugradanima, u posjedovanju podasnog naslova, ali, zacijelo, najmanje opasan od svih javnih
sluZbenika? Ovoga se puta moZete hvaliti da je rijeSen problem potitidkog jannstva, problem podredenosti vlasti zemlji,
34 Ako su konfederirane drZave medusobno jednake, dovoljna je
jedna jedina skupstina; ako su nejednake vaznosti, uspostavlja se ravnoteZa obrazujuii, kao federalno predstavn-iitvo, dvije Kamere ili dva

Vijeda. Jedno predstavnidko tjelo

diji su dlanovi bili

imenovani

u

Jed-

nakom broju od strane pojedinih drZava, bez obzira na broj njihovth
stanovnika ili velidinu teritorija; drugo, u ktrje su delegati imenovani
od samih driava, proporcionalno prema njihovoj vaZnosti. (Vidi Ustav
Svicarske konfederacije, u kojem dualizam parlamenta ima sasvim drugo znadenje nego u francuskom ili engleskom Ustavu.)

princa suverenu. Nikada viSe neiete doZivjeti ni zloupotrebu
vlasti ni driavne udare; onernoguieni su ustanci moinih
protiv naroda i savezniStvo vlastodrZaca i burZoazije protiv
puka.
4. PoSto srno sve to shvatili, vradam se na pitanje jedinstva koje je gore postavljeno: kako ie, s federativnim pravom, driava saduvati stabilnost? Kako ie sistem koji progla5ava svetom svoju temeljnu postavku, odnosno pravo
svakog dlana konfederacije da se otcijepi, moii da djeluje
kao cjelina i da se odrLi?
Na tu primjedbu, treba priznati, nije bilo odgovora dok
su konfederirane drZave bile zasnovane izvan ekonomskog
prava i zakona uzajamnosti: razilailenja u interesima morala su prije ili poslije dovesti do pogubnih rascjepa, a
monarhistidki unitarizam morao je nadomjestiti republikansku dvosmiselnost. Sad je sve izmijenjeno: ekonomski je
poredak zasnovan na sasvim drugadijim dinjenicama; duh
drilava je izmijenjen; konfederacija je nerazrje5iva istinito5iu vlastitog principa. Demokracija, koja je toliko nesklona svakoj pomisli na otcjepljenje, narodito u Francuskoj, ne treba se bojati nidega.
Ni5ta od onoga Sto dijeli ljude, gradove, udruZenja, pojedince ne postoji vi5e u mutualistidkim zajednicama; ni
suverena vlast, ni politidka koncentracija, ni dinastidko pravo, ni gradanska lista, ni odlikovanja, ni penzije, ni kapitalistidko iskori5tavanje, ni dogmatizam, ni sekta5ki duh, ni
stranadka ljubomora, ni rasne predrasude, ni suparni3tvo
meclu udruZenjima, ni suparni5tvo izmedu gradova i pokrajina. Tu mogu postojati razlike u miSljenju, vjerovanju,
interesima, obidajima, proizvodnji, kulturama, itd. No te su
razlike upravo osnovica i cilj mutualizma: prema tome, one
se ne mogu izroditi ni u kojem sludaju u netoleranciju
Crkve, pontifikalnu nadmoc, drskost pojedinih mjesta ili
prijestolnice, industrijsku ili poljoprivrednu premoi. Sukobi
su nemoguci: da se oni ponovno jave, trebalo bi uniStiti
mutualizam.ar

Odakle bi do5ao revolt? Na koji bi se izgovor oslanjalo
nezadovoljstvo?
U mutualistidkoj konfederaciji gradanin
ne napuSta niSta-od svoje slobode, kako Rousseau zahtijeva
za vladu svoje republike! Javna je vlast u rukama gradlanina:
on je vrSi i njome se koristi: ako bi se na neSto Zalio, to je

da ni on ni itko drugi viSe ne moZe da je nasilno prisvaja i
da je sam uLiva. On ne treba viSe Zrtvovati imetak: drZava
od njega traii, u obliku daZbina, samo ono Sto striktno
zahtijevaju javne usluge. Buduii da su one bitno reproduktivne i pravedno rasporedene, porez pretvaraju t raemjenusr
Razrnjena je poveianje bogatstva?sz S te se strane ne treba
uopie bojati raspada. Bi li se konfed.erirani raziSli pred
rizikom jednog gradanskog ili stranog rata? U konfederaciji
utemeljenoj na ekonomskom pravu i na zakonu uzajamnosti gradanski bi rat mogao nastati samo iz jednog tazloga
Ne radunajuii s tim da je duhovni interes sla- vjerskog.
ba5an
kad su ostali interesi pomireni i uzajamno zajamdeni,
kome nije jasno da je posljedica mutualizma uzajamna tolerancija? A ona otklanja moguinost sukoba. Sto se pak tide
strane agresije, Sto bi moglo biti njenim uzrokom? Konfederacija, koja priznaje svakoj od konfederiranih drZava pravo na otcjepljenje, ne moZe s joi viSe razloga Zeljeti da vr5i
prisilu u stranom svijetu. Pomisao na osvajanje nespoJiva
je s njenim nadelom. Samo jedan sludaj tata, izvana, rrroile
ovdje biti predvidlen..., sludaj rata zbog nadela: to bi se
dogodiio kad bi postojanje jedne mutualistidke konfederacije objavile okolne driave, gdje je velika eksploatacija i
velika centralizacija, Sto je nespojivo s njihovim vlastitim
nadelom, jednako kao Sto je 1792, Brunswicki manifest ob-

35 Jedna prilidno nepoznata dinjenica, ali vrlo zanimljiva bacit ie
puno svjetlo na tu istinu. U nekim mjestima departmana Doubs u okrugu Montbeliard, gdje je stanovniStvo pola katolidko, pola protestant'
sko nije rijetkost da ista gradlevina sluZi u razlidite satove za razlilite
kultove i tn bez ikakve netrpeljivosti s bilo dije strane. OEito su se ti
dobri ljudi morali sporazumjeti, sklopili su za sluZenje obreda ugovor
o uzajarnnoj toleranoiji, a mutualizam ,iskljuduje svaku pomisao na

sukob. JoB se nije iulo u tim selima da netko prijedte s jedne vjere na
dnrgu; isto tako nitko nrije podinio, bilo kojoj vjeri pripadao, nikakav
napad, nikakav fanatidki din. Prije nekoliko godina nadbiskup iz Besanngona podeo je sijati neslogu: naretluje da se za njegovu pastvu
grade posebne crkve. Istinski bi prijatelj mira i humanost'i jednostavno
predloZio da se kuia boZja udini veiom i ljepiom; shvatio bi da je ta
crkva-hram najljepBi spomenik koji je ljudska ruka podigla krsdanskom milosrdlu. No, nadbiskup to tako ne shvaia. Dok to o nlemu ovisi,
on jednu vjeru suprotstavlja drugoj, erkvu crkvi, groblje groblju. Kad
dgde dan posljednjeg suda, Krist ie imati samo da izrede presudu, po.
djela vjernika i bezboZnika bit ie vei izvrsena.
3c Vidi Teoriju o poreaima, (Th6orie sur l,irnpot) tr. J. Froudhona.
Paris, Dentu 1861.
37 Vidi Priru|nik za burzoonog nXe*etara, uvod
istog autora, perlz
1857, (Manuel du specuhtear d, la Bourse).

336

22 Sto je vlasniStvo?

javio da je francuska revolucija nespojiva s nadelima koja
su bila na snazi u ostalim drZavama! Na to ja odgovaram
da je stavijanje izvan zakona konfederacije zasnovane na
ekonomskom pravu i na zakonu noutualizma upravo ono
najsretnije Sto bi se moglo dogoditi da bi se uzdigao republi'
kanski, feclerativni i mutualistidki osjeiaj, da bi se dokinuo
svijet monopola i da bi se zacrtala pobieda radnidke demokracije na cijeloj zemaljskoj kugli...
Zar treba da dalje inzistirarn?
Mutualistidki princip, primijenjen u zakonodavstvu i obidajima, dineii ekonornsko pravo, obnavlja iz temelja i do
krova gradansko pravo, trgovinsko i upravno pravo, javno
pravo i pravo pojedinaca. trli, radije, oslobada ovu najvi5u i
temeljnu kategoriju prava, ekonomsko Pravo, jer rnutuali'
stidko nadelo dini jedinstvo pravnih nauka. Treba pokazati
terneljitije nego Sto je to do sada udinjeno da je pravo jedno
i istovjetno, da su svi njegovi propisi jednaki, sve njegove
postavke proizlaze jedne iz drugih, da su svi njegovi zakoni
varijante jednog te istog zakona.
Znadajka staroga prava, koie ie znanost starih poznavalaca pravnih nauka podijelila na toliko razliditih grana na
koliko su se razliditih predmeta odnosile, u svim njegovim
segmentima, jest to Sto ie bilo negatittna; ano ie prije spredavalo nego dopuStalo, radije je onemoguiavalo sukobe
umjesto da stvara jamstvo, prije je kaZnjavaio izvjestan broi
nasilja i. prevara, umjesto da osigurava stvaranje opieg

blagostanja i srede spredavajuii sve prevare i nasilja.
Novo je pravo, suprotno torne, bitno poziti,ano. Njegov
je cilj da stvari, jamdeii sigurnost i obilnost, sve ono Sto je
staro pravo samo dopuStalo da se radi, kao posluiitelj slobode, ne tra1eii ni jamstva ni sredstva i ne izrailavajudi
prema njirna ni odobravanje ni neodobravanje. OgrijeSiti se
o jamstva, o druStvenu solidarnost; okorjeti u tnerkantilnoj
anarhiji, licemjernosti, rnonopolu, burzovnom zelenaSenju
smatrat ie se odsada, po novom prar/u, dinorn jednako toliko
vrijednim pokude koliko i bilo koji lopovluk, zloupotreba
povjerenja, krivotvorenje, oruZane pljadke u nastanjenirn
kudama, sve dime se dosad gotovo iskljudivo bavio zakon.
Taj pozitivni karakter novoga prava, nove obaveze koie iz
njega proizlaze, slobodu i bogatstvo kao njegov plod, dovoljno smo prikazali u pitanjirna Sto se odnose na osiguranje, na ponudu i potraZnju, na ustanovljivanje cijene i
vrijednosti, itd., na trgovadko povjerenje, na kredit, promet,
338

itd., jednom rijedju na ono Bto smo nazvali ekonomskim
ustanovama ili tunkcijama. Nije potrebno da se na to
vraiamo.
Kako bi dakie neka zajednica radnika, poSto je bila dio
mutualistidke federacije, odustala od pozitivnih, materijalnih, opipljivih prednosti, isplativih, koje joj ova jamdi? Kako
bi mogla Zeljeti da se vrati u staro ni3tavilo, na tradicionalni
pauperizam, na nesolidarnost, na nemoral? Po5to je upoznala ekonomski poredak, zar bi Zeljela biti eksploatatorska
aristokracija, zay bi zbog ogavnog zadovoljavanja nekolicine
ieljela ponovno vratiti opdu bijedu? Kako lli se, kaZem, srca
ljudi, poSto su upoznala pravdu, izjasnila protiv pravde, oglaSavajuii svijetu sami sebe kao bandu lopova i razbojnika?
eim ekonomska reforrna, mutualistidka, bude proklamirana u nekom dijelu svijeta, konfederacije ie svugdje postati
nuZne. Za njihovo postojanje ne treba da se driave koje
stupaju u federaciju nalaae jedna pokraj druge, dineii bedem, kao Sto je u Francuskoj, Italiji i u Spanjolskoj. Federacija rnoZe postojati i medu podijeljenim zemljama, razmaknutim i medusobno udaljenim. Dovoljno je da one izjave
kako Zele ujediniti svoje interese i medusobno jamiiti, po
nadelu ekonomskog prava i uzajamnosti. Jednom formirana
federacija viBe se ne moZe raspasti: jer, ponavljam, ne odustaje se od takvog uvjerenja kao Sto je mutualistidko uvjerenje ili od ugovora kao Sto je federativni ugovor.
Kako smo vei kazali, nadelo uzajamnosti sasvim je sigurno najdvrEca i najsuptilnija veza u politidkom i u ekonomskorn poretku koja se moZe uspostaviti medu ljudima.
ItTi sistern vr5enja vlasti, ni zajednica, ni udruZenja, ni
vjera, ni propovijedi ne mogu istovremeno osigurati ljudima
toliku slobodu, tako ih duhoko povezujuii.
OptuZeni smo da podrZavamo, razvitkom prava, individualizam, da razaramo ideai. Kleveta! Gdje bi to moi zajed,niStva proizvela tako velike stvari? Gdje bi se duhovi osjeiali bliZima? Svagdje drugdje nailazimo na materijalizam
grupnih interesa, licemjerje asocijacija i na te5ke lance
drZave. Samo u ovorn sludaju osjeiamo se u pravu i u istinskom bratstvu. Ono nas proZima i oZivljava; nitko se ne
rnole tuliti da ga se prisiljava, da mu se narneie jaram, ili
da ga se optereiuje i najmanjim teretom. To je ljubav u
svojoj istinitosti i u svojoj iskrenosti; ljubav koja je savrSena samo kad je za svoju d.evizu uzela mutualistidku maksimu, urnalo da sam kazao trgovadku: dam da daE.
339

antagonizam.
BurZoaski dualizam:
Presudna superiornost radniike ideje

Znamo u demu se sastoji radnidka ideja, i u pogledu interesa i sa stanoviSta vlade. Ovo izlaganje upotpunit iemo
obja3njavajuii u nekoliko rijedi Sto je ona bila 1789. Isto
tako iznosimo Sto je nakon Revolucije bila ideja burZoazije"
eitalac ie zatim moii prosuditi, potpuno upoznat s predmetom, u demu je danas snaga radniStva: da li u radnidkoj
Demokraciji ili u burZoaskom kapitalizmu.
Vei smo prije ovoga zakljudili (2. dio, pog. II) da je
burZoaska svijest postigla svoj najvi5i stupanj intenziteta
1789, kada Treia republika, bacajuii kroz Sieyesova usta
izazov bivSem teilimu,ka1e: Sto sam ja? Ni.Eta; a \to morarn
biti,? Sae. Tada smo naglasili da je burZoazija zaista i postala
sve, ali je podela gubiti osjeiaj za samu sebe i zapadati u
letargiju, jer je ni5ta vi5e nije odvajalo od druStvene cjeline.
Ako se 1848, poslije pada Louisa Philippea, pridinjalo kako
ona izlazi iz svoje obamrlosti, bito je to zahvaljujuii ustancima radnidke klase koja je, odvojiv5i se, odnosno razlikujuii se odburZoazije i stekva5i svijest o samoj sebi i svojoj
sudbini
stupala na politidku scenu zahvaljujuii socijalistidkom -teroru.
No, joS je Zalosnija od gubitka svijesti srednje i visoke
btxiloazije dinjenica da za razliku od radnidke klase, diji je
uspon tako brz, bt*iloazija nema nikakva razumijevanja za
ideju koja ju je nekoi vodila. Te, ako se za zemlju i vladu
moZe smatrati da su u meeilusobnoj zavisnosti, one su, prepuStene milosti i nemilosti sudbine zbog svoje duboke beznadajnosti. Dakle, ono Sto 6ini politidku sposobnost nije
samo svijest, to je i ideja. Kad bi buriloazija joS znala ditati
i rnisliti, bila bi nemalo iznenadena da dozna kako se njena
ideja istroSila. Kako je ona isto toliko nemoina uspostaviti
red koliko i donijeti slobodu, rijedju: njena ideja vi5e ne
postoji.
Prije 1789. burZoaska ideja bila je dio feudalne ideje.
Plemstvo i sveienstvo posjedovalo je gotovo cijelu zemlju,
vladalo u dvorcima, samostanima, biskupijama i Zupama;
posjedovalo je pravo neotudivosti i druga prava, dijeliio
pravdu svojim zakupnicima i ratovalo s kraljem dok nije,
trpeii poraz za porazom, spalo na to da se udvara savezu
kralja i burZoazije.BurLoazija je vladala u trgovini i obrtu,
imala je svoja udruilenja, privilegije, franBize, povlastice.
340

Kako bi izbjegla tiraniji sveienstva i plemstva, povezala se
s krunom i tako podela ne|to znaditi u drZavi. Godine 1?89.
bio je svrgnut cijeli taj sistem. BurZoazija, koja je u politici
postala sve, mogla je beskrajno poveiati svoja vlasniStva
nastavljajuii, uostalom, proizvoditi i trgovati, kao Sto su i
plemiii jeli ono Sto im je ostajalo od prihoda, a kler pjevao
na bogosluZjima. Ideje viSe nije bilo, ni kod jednih ni kod
drugih.
Varam se: evo Sto je postala burZoaska ideja.
PoSto je zbog svoje jednoobraznosti, kapitala i neosporivog utjecaja na puk postala gospodaricom drZave, vidjela
je u tome samo sredstvo da udvrsti svoj novostedeni poloZaj
i da ulaganjima i budZetom stvori novo podrudje iskori3tavanja i bogaienja. Uzimajuii za seloe prava sveienstva, plemstva i kralja u negda5njim drevnim drZavnim staleZima,
btriloazija nije vidjela nikakve smetnje u tome da drZava
zadri,i svoj prijaSnji monarhistidki oblik, centralistidki i unitaristidki; pobrinula se samo da u odnosu na vladara osigura sebe, a to je nazyano Ustavnom poveljom. Zaptavo,
administracija je funkcionirala po volji burioazije i za buri,oazijtr, po volji burZoazije i za buriloaziju ubirao se porez,
po volji burioazije i zaburiloaziju vladao je kralj.
Sva je pravda Zafila iz nje; vlada kralja bila je njena
vlada; smatrala je da samo ona ima pravo odludivati o ratu
i miru, o skokovima i padovima cijena; te ako je ponekad
morala uguSiti politidke prohtjeve krune, bilo je odito da ne
Zali dugo ni za kojom dinastijom.
Tome sistemu politidke centralizacije bila je potrebna
neka protuteZa. Nije bilo dovoljno Sto je ogranidila, opkolila i uravnoteilila kraljevsku v1ast, Sto ju je podredila parlamentarnoj veiini, udinila podloZnom neogranidenim ovla5te.
njima vlastitih ministara; trebalo je staviti joS jednu uzdu,
jo5 jedan limit tom golemom tijelu koje se zove vlada, ako
je htjela izbjeii da je prije ili poslije to dudovi5te ne proguta. Osigurala se protiv povlastica krune: a Sto je ta disto
osobna povlastica u usporedbi sa sveobuhvatnom razvojnom
moci sistema?...
Ovdje se otkriva, u svojoj naivnosti, duh burZoazije.
Toj neizmjerljivoj snazi centralizacije dane su razlidite
protuteZe. Bile su to, u prvom redu, organizacija vlasti, prema ekonomskom principu podjele rada iii industrijske raspodjele;
zatim predstavnidki sistem i izglasavanje poreza

-

34t

izabranih predstavnika; sistem po kojem izvr5na vlast nije
mogla udiniti ni5ta bez pristanka zakonodavne veiine;
- i,
konadno, opie pravo glasa. Pokazalo se oditim da nikakva
burZoaska veiina nije bila zaStiiena od potkupljivosti te su
ozbiljno zakljudili: ako neki ministar moZe utjecati na stotijnak burZuja, on nikada neie modi korumpirati cijeli narod! .. . Gradska organizacija i organizacija departmana
moZe se takodler uradunati rnedu velika sredstva pomoiu
kojih je na temelju ustavnih prava zadrZana vlast: radilo se
samo o jednom iskustvu koje se nikad nije ostvarilo u
praksi. (Vidi dolje, 3. dio, pogl. IV.)
Od svih prepreka protiv vlasti najmoinija, jedina koja je
uspjeSno djelovala i koja i danas carskim apsolutizmotn
dijeli svemoi nacije bila je: pogodite Sto? industrijska i
merkantilna anarhija, ekonomski kaos, sloboda zelena5enja
i burzovnog Spekuliranja. Soatko kod sebe i suatko za sebe
u idealu vlastite sebidnosti. Pustite da ide, pustite da prode,
naj5ire primjenjivano vlasniStvo u svoj rugobi starog gradanskog prava; u dvije rijedi negacija svakog mutualizma i
svakog jamstva, apsolutna nesolidarnost, negiranje ekonomskog prava. To je bilo logidno: jednom pretjeranom nadelu
silom se moralo suprotstaviti jedno {rugo ni5ta manje pretjerano nadelo. AbAssus abEssum, inaocat. U tome je velika
tajna suvremenog nereda: dvije nevolje koje se podupiru i
umjesto da se uzajamno onemoguie, gotovo se sankcioniraju. One su se zatim uveiale svaka u svojoj sferi. Centralna
vlast postala je svepro7dfuuia i agresivna; a ekonomska se
anarhija manifestirala neobuzdanim burzovnirn zelenaBenjem, trgovadkim preokretima, zastru5ujuiim burzovnim
Spekuliranjem, progresivnim i opiim poskupljenjem.
BurZuj se bavi bankarstvom, industrijom, dak poljopri.
vredom, kopanjem ruda, plovidbom, posredniStvom, itd.; ali
izvan svakog ugovora diji bi cilj bio da umanji rizik, otkloni
sludaj, utvrdi vrijednosti i sprijedi drastidne pomake, udini
ravnopravnijim potoZaj trgovca i kupca. BurZuj se uZasava
svega Sto bi mu moglo nametnuti obaveze uz jamstvo, on
negira ekonomsku solidarnost, s gnuBanjem odbija mutualizam. FredloZite burZuju da cete ga angaifiati u nekom poslu
po pravilima mutuaiizma. Odgovorit ie vam: Ne, radije sam
slobodan. Slobodan, za Sto? Da uloZi, eventualno, svoj novac
uz najveie kamate, riskirajuii da ne nade gdje ie ga uloZiti
ili da ga uloZi u neku propalu hipoteku; da proda svoju robu
s velikom zaradorn, uz rizik da bude prisiljen prodavati s
342

gubitkom; da suvi3e digne cijenu svojim proizvodima, sloih sam upropasti ako dode do stagnacije iti preza.
siienja: da d6, u zakup svoje zemlje uz pretjerano visoku
cijenu riskirajuii da upropasti dovjeka koji se nalazi na
njegovoj zemlji i koji mu neie moii platiti. Slobodan Spekulirati dizanjern i spu5tanjem cijena, zelenaSiti na burzi, hazardirati, krojiti zakon drugima, sluEiti se i iskori5tavati
rnonopol dak ako mora podnositi joS teZe uvjete i izvrgnuti
nevolji svoju subradu uz rizik da sam postane Zrtva njihove
osvete. tsurZuj nije prijatelj sigurnih operacija, narodito kad
one od njega traZe neku uzajamnost. On traii hazard, kako
god bila mala nada u uspjeh. Sve je za njega prilika, sredstvo ili izgovor za pomamnu konkureneiju, bez razlike na
ono Sto je udinio dovjek ili Sto proizlazi iz biti same stvari.
I osiguranje, koje je tako lako podvesti pod nadelo mutualizma, on radije prakticira na monopolitidki nadin.
Ta ekonomska nesolidarnost, morao bih reii taj nemoral u
transakcijarna koji tako pretjerano hvali politidka ekonomija
engleske Skole, zabtxiluja je postao nadelo, teorija, doktrina.
Zamisao o ekonomskom pravu koje ie biti komplementarna
potkrepa potitidkog prava i gradanskog prava, zanjega ne postoji. On je smatra besmislicom. Sas.tko sebi, saatko za sebe,
Bog ( !) zo, sDe. To je burZujeva lozinka. Ekonomska znanost,
kako je on shvaia, ne temelji se na pojmu s dva znadenja, prema torne sintetidkom i pozitivnom pojmu koji znanost o
interesima trrori prema sli.ci same pravde; ona podiva na
etrementarnim jednostavnim, antinomijskim pojmovima, koji
se ne mogu odrediti po sebi i naii vlastitu ravnoteZu, te
dovode znanost do nesigurmosti i trajne proturjednosti. Za
burZuja, na primjer, nema prave VRIJEDIYOSTI, iako orr
neprestano govori o zakonu ponude i potradnje,' premda ta
dva izraza ponuda i potradnja, ukljuduju, svaki sa svog razliditog glediSta, ideju o pravoj vrijednosti, a rasprava izmedu
nudioca i potraZivada pokazuje potrebu za njenim otkrivanjem. U odima burZuja vrijednost je suStinski svojevoljna,
ovisi o shvacanju. Pa buduii da je vrijednost mobilna., on zakljuduje kako je ona nuZno lai,na. Sam Bog zna koliko ta
laZnost, koju on pripisuje stvarma u burZujevim odima
opravdava zablude njegove savjesti! Nikada necete vidjeti da
se burZu.j ni pri svojim transakcijama ni u razmi5ljanjima
lroje ove izazivajtl u njemu zabrinuo za uskladenost vrijednosti, za primjerenu cijenu roba, za mjerilo usluga, za r:or.
rnalnu kamatnu stopu ili za stopu nadnice. On niSta ne drZi
bodan da

343

do tih tlapnji. Kupiti, ako moZe, za tri franka ono Sto vrijedi
Sest; prodati za Sest franaka ono Sto vrijedi tri, i to usprkos
osobnoj svijesti koju ima o situaciji i o stvarima, usprkos
Steti koju moZe namijeti svom bliZnjern: evo njegove trgovadke maksime koju on ispovijeda bez stida. Recite mu nakon
ovoga da bi bilo lako ozakoniti njegove rente, interese, povlastice, sav taj profit mijenjajuci dovoljno praksu, ali on
radije nastavlja rat lukavstava, zasjeda, iznenadlenja, monopola, Sto omoguiava nadmoi njegova kapitala i Spekuliranje
trgovine. Recite mu da je sve to nelojalno, a on ie se rasrditi i to mu spasava po5tenje. Uvjeren je da su djela, viSe ili
manje sablaZnjiva, kojima se bavi svakog dana, od jutra do
vederi, buduii da su potrebna, zbog toga i ispravna; i da
prema tome nema prijevare ni krade osim Sto odreduje Zakonik.
Sto kaiete nakon toga o njegovim akademskim ekshibi
cijama gdje se dijele nagrade na nagrade mladim piscima
koji se istidu u ratu protiv socijalizma smatrajuii gnusnom
njegovu doktrinu; Sto o tim predavanjima i tedajevima gdje
se hini osveta povrijedenog vlasniStva; Sto o maltuzijanskim
misijama gdje se hvale da su uspostavili odnose izmedu politidke ekonornije ljudoZdera i vjednih principa pravde i morala?
Zar zato Sto imaju na raspolaganju katedre, fotelje, natjeiaje,
Skole, nadaju se da ie u masama stvoriti iluziie, a ljudsku
savjest smatraju glupoSiu? Bijedni sofisti, nemaju ni toliko
duha da vide kako ih mase, zabrinute zbog vlastitih nevolja,
uopie ne razumiju, i da nemaju Sto nauditi one koji ih uzdrdavaju! Usuduju se govoriti o ekonomskom moralu, iako se
cijeli njihov napor, detrdeset godina, sastojao u torne da dokazuju kako je moral jedno, a politidka ekonornija sasvim
drugo; ondje gdje prvi kaZe da, drugi moZe lako kazati ne.
Najjasnija od njihovih teorija sastoji se u tome da se iz domene politidke ekonomije izbaci upletanje prava, poziv na ljudsku solidarnost, kao da je to napad na znanost i na slobodu!
Tko bi se od njih usudio potvrdno odgovoriti na pitanje: postoji li izvan ekonomskog prava, zasnovanog na obavezi mutualizma, neka znanost i ekonomska istina? Pitajte ih i vidjet
iete Sto ce vam odgovoriti.
Koja se vrlina, koja dobronamjernost moZe odrZati u
druStvu dija je osnovna maksima da ekonomska znanost
nema niSta zajednidko s pravdom; da je od nje radikalno nezavisna i da je ideja o nekom ekonomskom Pravu ekonomska utopija. Oni smatraju da ekonomski poredak postoji po
344

i ne moZe se temeljiti ni na kakvoj pravnoj dinjenici.
Ljudi mogu jedni drugima obeiati sve Bto hoie, ali oni jedan

sebi

drugome ne duguju, po samim ekonomskim odnosima, apsolutno niSta. Prema tome, buduii da svatko ima pravo slijediti svoj interes, prijatelj moZe legalno racionalno i znan-

stveno uni5titi prijatelja, sin napustiti oca i majku, radnik
izdati gazdu, itd. Kakvo poStovanje vlasniStva moZe postojati u slidnom sistemu? Koja je moi u udruZivanju? Kakvi
obziri prema vlasti? Koja je vjera zakonita? Kakvo je dostojanstvo dovjeka? Mogao bih ispuniti cijeli tom izredenim bestidnostima takozvanih ekonomista pod maskom njihove toboZnje znanosti: ostavljam da to udine mladi od mene. Nebu
hvala, potomstvo neie to zaboraviti.
Nemoralnost burZoaske klase narodito se pokazala u slobodnoj trgovini. Nema nijednog burZuja koji ne drZi do toga
da ima povoljnu bilancu i smatra se izgubljenirn ako je ne
postigne: a1i nema takoder ni jednoga koji ne kritizira grozart
monopol ostalih burZuja i ne smatra pravednim ukidanje
protekcija Sto ih uZivaju. Neka ga se oslobodi plaeanja poreza, ni5ta bolje od toga: radi se o interesu druStva
se
- neka
opterete drugi
to je pravedno. Isto je s eskontom.
Koji
tr- ne bi bio sretan da mu se zajamdi eskongovac, mali ili veliki,
tiranje mjenice s dva umjesto s tri potpisa i kamatnom stopom od pol posto umjesto 5,6,7,8 ili dak 9 posto koji se
iznuduju svojevoljno, izrterrada, u te5kim trenucima? Upravo
to stanje odredenosti diskonta i kredita pristalice tzajamnosti stavljaju sebi u zadatak da zauvijek stvore. No dekajte:
burZuj neie uvijek biti zle sreie. I on ie imati svoj sretan dan.
I, evo ga, kako je nakon nekoliko uspje5no zavrSenih poslova
ostvario stotinu hiljada, dvije stotine hiljada franaka. Novci
se prelijevaju iz njegove blagajne: on ih brzo nosi u Banku.
O, ne govorite mu viSe o eskontiranju za poi posto i o dva
potpisa. On je bogat, on je gospodar vlastitog poloZaja; on
propisuje zakon bankarima, jer je i sam bankar. Neka uvijeti budu strogi za njegove manje sretne konkurente, neka ih
zelena5enje proZdre! . . . Naii ie da su poslovi krasni; pribliZit
ie se vladi i glasat ie za ministarstvo.
Takav je burZuj u poslovima, a na takvog iete naidi u politici. Zapravo on nema nadela; ima samo interese. Tedaj
burze odreduje njegovo videnje. On je das d.voranin moCi,
das pristaSa opozicije, ponizni molitelj ili razbjeSnjeli klevetnik: Ziaio kralj! ili Ziujela ltga! prema tome da li vrijednosti
na burzi rastu ili padaju, da li se njegova roba prodaje ili mu
345

ostaje na teret, prema tome da li intervencijom neke visoke
nidnosti veliki potra1ni zahtjev upuien od clrZave njemu ili
ga
propasti ili da
njegovu konkurentu
- dolazi da spasi od
ga baci u beznadni poloZaj.
U djelima politidke ekonomije koja su objavljena ved prije trideset godina i u kritici koja je o njima izredena treba vidjeti do koje je niske grane zlosretna burZoazija pala i u
lcoju su je duboku provaliju bacili natjeduii se vtrastiti drlavnici, predstavnici, govornici, profesori, akademici, sofisti, sve
do romanopisaca i dramaturga. Svi su oni prionuli da u njoj
zajedno sa zdravim razulnom uniSte i rnoral. .A one koji su
udinili to krasno djelo nazvala je svojin: spasiocin-ra. (Quos
uult predere Jupiter, dementat.ae
Ono Sto je francusku naciju nakon izlaska iz revolucioname kuSnje obiljeZavalo i Sto je od nje gotovo za pol stotrjeda udinilo uzornu naciju bio je njen duh jednakosti. U jednom se dasu dinilo da se ta teZnja za izjednadavanjern nalazi
pred stapanjem kapitalistidke aristoracije i radniBtva u jednu jedinu klasu koju su tako pravilno naztrali srednjom klasom. Jednakosti u pravima, jednakosti u razdioloi i u slobodi
industrije trebalo je samo dodati svemoini poticaj mutualistidkih institucija, i ekonomska bi se revolucija odigrala bez
potresa. Red, tako drag burZoaziji, ne bi hio porerneien ni
jednog jedinog trenutka.
Od tada vei gotovo dvadeset i pet godina zernlja je podnosila utjecaj u suprotnom pravcu, zahvaljujuii zakonima
o rudnicirna, bankovnim privilegijima, koneesijarna za ileljeznice, te je kapitalistidko i industrijsko bogatstvo odnijelo
odludnu nadmoi, tako da se srednja klasa svaki dan pomalo
gasi, napadnuta s dela dizanjem nadnica i razvijanjem akcionarskih druStava, a bodno porezom i stranom konkurencijom ili slobodom trgovine, te konadno zamijenjena funkcionarizmom visoke burZuazije i plaienom radnom sxlagom.
Odakle je do5la propast srednje klase, propast koja za
sobom povladi propast nacije i slobode? Od ekonomskih
teorija koje je ona sama ludo prihvatila, od iainog liberalizrna u koji se ne prestaje zaklinjati i koji joj je kao jedino
dobro dao adrninistrativnu centralizaciju, stalnu vojsku, parXamentarno Sarl.atanstvo, anarhidnu konkurenciju, rnonopolistidki parazitizarn, neprestani porast cijena u kori.Stenju noaB

346

One koje Jupiter Zeli upropastiti, raspamiuje ih.

vca

i

katrlitala, kozmopolitizarn slobodne trgovine, opdu sku-

poiu i posljedicu toga radnidka udruZenja

i

Strajkove. No

nema tako velikog zla kojem se ne bi mogao nadi lijek; kako
se radi o zajednidkoj stvari izmedu radnika u gradovima i

radnika na selirna (vidi gore L. dio, pogl.

II), isto vrijedi

za

Radnidku dernokraciju i srednju klasu. Kad hi i jedna i druga mogle shvatiti da nije spas jedino u savezniStvu!
Takoder moZemo tvrditi da su odsad uloge izmedu burZoazije koja je kapitalistidko-vlasnidko-poduzetnidka te vlade i

radni6ke dernokracije u svim todkama preokrenute. Ovu
zadnju ne treba vi5e nazivati masorn, nxno1taorn, prostim
pukom; to je prije ona prva. Uzet u svom zajedniStvu, narod
nije vi5e hrpa pijeska koji je posluZio Napoleonu I da odredi
dru5tvo" Sto je to druStvo? Govorio je on. Administracija,
poticija, sudovi, crkva, vojska; ostalo je pra5ina. Rudis indi'
gestaque rnoles. Sada je radni narod dobio tijelo, on osieia,
on misli, on glasa, bez savjeta, jao! Ali na kraju krajeva on
glasa po vXastitoj volji i ved razvija svoju zamisao. Ono Sto
ne misli, ono Sto je ponovno palo na stanje neprobavljivog
klateZa to je burZoaska klasa.
I dok se narod, pod pritiskom energidne svijesti i zahvaljujuii moii pravedne ideje, pokazuje svijetu u snazi i sjaju
organske tvorevine, zahtijevajuii vlastito mjesto u Savjetima
zemlje, rrudoii srednjoj klasi savezniStvo za koje ie uskoro
biti i te kako sretna da ga moZe dobiti, vidimo da se visoka
se kotrljala iz jedne politidke katastrofe
buri,oaz|ja
- poBto
u drugu, do5avSi
do posljednjeg stupnja intelektualne i rnoralne prazrine, raspr5ila u masu u kojoj nije ostalo niSba
ljud-sko osim egoizma. Ona traZi svoje spasitelje kad za nju
viSe nema spasa i kao jedini program progla5ava cinidnu ravnoduSnosb te radije nego da pristane na neizbieZnu preobrazbu, zaziva na zemlju i na sebe nov potop, bijesno odbi.
jajuii ono Sto je sama pozdravila i demu je klicala 1789, Pravo, ZnanosL, Napredak, Jednom rijedju Pravdu.
O municipalnoj slobodi: kako

tu slobodu,

su5tinski

federalistidku i inkompatibilnu s unitarnim sistemom, ne
moZe zahtijevati opozicija niti je moZe dati carska vlada
Jedno od pitanja za koje opozicija vjeruje da Ce dobiti odobravanje zemlje i pristanak Vlasti jesu municipalne slobode.
U Zelji za nezavisnoSiu komuna poslanici opozicije narodito
347

se vole udvarati pari5kom stanoviStvu ne mareii ni za vlastite zakletve,niza vlastita uvjerenja niSta vi5e nego za logiku
i dinjenice. Ved d.vanaest godina gradom parizom upravt3a
carska komisija: da ti je njemu botje, iti mu je tosije? Moie
se podrZavati jedno i drugo. Ali bez obzira na to da li je dobio ili izgubio, Pariz, prema onom Sto se tvrdi, Zali svo3e
gradske savjetnike. Koje li prilike da predstavnici steknu
populamost!
Pitanje municipalnih sloboda jedno je od najsloZenijih i
naj5irih; bitno se odnosi na federativni sistem, rado bih rekao da je cijelo stvar federacije. Mislim da nema nikakve po_
trebe objavljivati moj pristanak jednoj takvoj reformi, u ko_
rist koje sam se izjasnio vei odavno i u lnnogim prilikama.
Danas se sprernam pokazati s nekoliko presudnih zapailanjau
kojim su todkama oni
iz potrebe za pobijanjem ili iz
- kojinajviBe
posve drugih razloga prave
buke oko municipalnih
sloboda, a ostaju vezani za unitaristidki centratizam
u suprotnosti sa samima sobom; kakav trijumf spremaju- svojim
protivnicima i koje razodaranje zemlji!
Tvrdim da je municipalna sloboda takva kakvom su je
htjeli i kakvom su je definirali jedan za drugim svi ustavi, po
svojoj prirodi inkompatibilna s vladinim unitarizmom. Dodajem da je ta inkompatibilnost u parizu, zbog njegova naslova prijestolnice, jo5 veia nego u bilo kojem drugom gradu

Francuske.

Udinimo tu tvrdnju jo5 eksplicitnijom, ako je moguie.
Kako je prije redeno (II. dio, IX. poglavlje), dva su ,rrOetu
uzeta u obzir u burZoaskom svijetu, takvon: kakvim ga je
udinila Revolucija, kao dva stupa druStva i drZave: s jeAne
strane radi se o nadelu politidke centralizacije, s d.ruge, o
nadelu ekonomske nesolidarnosti, drugim rijedima o inaustrijskoj i merkantilnoj anarhiji koja, dineii protuteZu prvom, nuZno dovodi do moii kapitala. Dakle, ta dva nadela
moraju, prema zakonima historijske evolucije koji upravlja_
ju svim vladama, s vremenom proizvesti svoje posljedice,
a
buduii da im municipalna sloboda smeta, proizlazi da se komunalni Zivot mora, kao slabiji, postupno podrediti djelovanju centra; i ako vi5i autoritet, centralna vlast, svoje sjediBte
smjesti u jedan grad, taj grad. postavSi prijestolnicom-mora,
viSe nego ijedan drugi, i brie nego drugi, izgubiti svoj muni_
cipalni znadaj.
348

Ta je tvrdnja jasna svakome tko se snalazi t izrazima iz
kojih se ona sastoji, a ja je suprotstavljam pari5kim municipalistima, jer ukida njihove zahtjeve.
Vjerujem da ie onim mojim ditaocima koji nemaju obidaj
na prvi pogled shvatiti definiciju i sve Sto ona sadrii govoriti
dinjenice.
l. Dekadenciia muni.ci.palnih sloboda.

Francusko jedin- Ono podinje rimstvo je autentidni proizvod naSe historije.
skirn, a nastavlja se franadkim osvajanjima; zatim, poremedeno, ili bolje redeno transformirano feudalnim sistemom,
ponovno podinje dolaskom dinastije Capeta i akcijom kraljeva. Nacionalni skup, takav kakvim ga mi danas podrazumijevamo stvoren postupnim aneksijama, smatra da bi provinprogresivno ukljudene
morale, kroz odcije i komune
redleno vrijeme,- saduvati ne5to od vlastite- autonomije, Sto su
smatrale svojim obidajima, povlastica,ma itd. Ali malo pomalo kraljevska administracija i pravosudle odnijeli su polojedu.
Poslije Richelieua upravljanje pokrajinama, povjereno intendantirna, prindevim ljudima, izi5lo je iz iskljudive nadleZnosti krune i postalo gotovo jednoobrazno. Ileformatofi iz L789,
nastavljajuii djelo monarhista, uzdigli su reZim jedirrstva do
drZavne doktrine, na jednodu5no odobravanje, sve do dana
dana5njeg, cijelog naroda.
trpak, kornune su prilidno dugo nakon uspostavljanja vetrikog jedinstva saduvale neke ostatke vlastitog ilivota. Pokrajina, manje odredena i prostrana, bila je vei generacijama
razdrobljena i integrirana, dok se komuna svojim lokalnim
duhom i svojom Zivotno5iu jo5 opirala. Bila je izravno pogodena Ustavima iz II. i III. godine, koji su od municipalne
uprave udinili jednostavno unutarnju podjelu centralnog
upravljanja, a to je potvrdeno ustanovljivanjem prefekata,
17. februara 1800, koji su nadomjestili centfalne komesare
republike i imali za pomod saujete prefekture. MoZe se tvrditi da je zlo u to vrijeme vei bilo udinjeno, i to nepopravljivo zlo. Petnaest godina nakon toga, u vrijeme pada Carstva,
komuna je vei bila preZivjela, i trud liberalizrna da je povrati pokazao se bezuspje5nim.
Gore govorim (II. dio, XII. poglavlje) kako je btriloazija,
prestravljena pretjeranom moii centralne vlasti i primjerom koji joj je dao Napoleon I, nastojala vlast podrediti
sebi dajuci joj trostruku protuteZu: 1. ustavni sistem, predstavnidki i parlamentarni; 2. municipalnu i departmansku
organizaciju, 3. ekonomsku anarhiju. O toj drugoj protu349

teili, o obnovljenim bivSim komunama, Zelim sada kazati nekoliko rijedi.
Pod vladavinom Louisa-Philippea mnogo se razmiSljaio o
toj muni,cipalnoj i departmanskoj organizaciji; bilo je to
kao i ZemljiSni kredi.t i toliko drugih stvari, jedno od duda
burZoaske vladavine. O tome se govorilo u doba Flestauracije; a dinilo se d-a zanima i samog Napoleona I; viSe nego
ikad o tome se raspravljalo u vrijeme njegova nasljednika.
Ljudi iz prave sredine, uvijek najbrojniji i najneinteligentniji u na3oj zemlji, inzistiraju na tome s najviSe upornosti.
eini im se da ie vrai,ajuii komuni izvjesnu inicijativu konadno dati ravnoteZu centrainoj vlasti: da ie centralizmu uzeti
ono Sto je u njemu okrutno i da ie tako izbjeci federalizarn,
koji im je godine 1864. odvratan isto toliko koliko je to bio,
ali iz drugih razloga, patriotima 1793. Ti se destiti ljudi rado
dive Svicarskoj ili ameridkoj slobodi. Pokianjaju narn je u
svojim knjigama, sluie se njome kao ogledalom da bi nas postidjeli zbog onog Sto oboZavamo. No ni za Sta na svijetu ne bi
dirnuli u to prekrasno jedinstvo koje, po njima, dini na5u
slavu i na kojem nam nacije zavide. S visine svoje akademske
nadutosti prosuduju pretjeranim pisce koji, vjerni logici i historiji te distim pojmovima prava i slobode, ne vjeruju u politidke preporode. Zamoreni eklekticizmom, oni Zele da se jednom zauvijek oslobode doktrinamog Zongliranja.
Gospodin Edouard LABOULAYE jedan je od tih omlitavjelih genija, veoma sposoban da shvati istinu i da je pokaZe drugima. Njegova se mudrost sastoji u tome da okljaStri nadela preko nemoguiih izmirenja. On ne traZi niSta
bolje nego da driavi nametne granice, ali pod uvjetom da mu
se dopusti da ih nametne i slobodi. Bio bi sretan da podreZe
nokte drilavi, ali pod uvjetom da se slobodi odreZu krila i dok
njegov razurn strepi pred svakom Sirokom i smionom sintezom, on uZiva u tome da se brdka u nekorn galimatija5u.
G. Laboulaye, kojega Demokracija umalo nije imenovala,
umjesto g. Thiersa, za svog predstavnika, pripada skupini ljudi koja, premda stalno rogobori protiv carske autokracije
i takozvanih Julskih garancija, ima misiju da odbija teEnje
za socijalizmom i federalizmom. Upravo je on napisao ovu
lijepu misao koju sam das prije gotovo uzeo kao epigraf:
lKad je politidki Zivot usredotoden na jednu triirunu, zernlja
biva podijeljena na dva dijela, na opoziciju i vladu.r< Eh, neka
se g. Laboulaye i njegovi prijatelji, tako zabrinuti za municipalne slobode, udostoje odgovoriti na jedno jedino pitanje.
350

Komuna je u biti, kao dovjek, kao porodica, kao svaka
zasebnost i kao svako razumno moralno i slobodno zajedniStvo, suvereno biie. U tom svojstvu komuna ima pravo up-

ravljati sama sobom, samoupravljati, odredivati poreze, raspolagati svojim viasni5tvom i svojim prihodima, otvarati Shole za svoju omladinu, u njih namjeStati nastavnike, imati
svoju policiju, svoju Zandarmeriju i svoju civilnu gardu, imenovati svoje suce, imati svoje novine, vlastite skupove, vlastita akcionarska udruZenja, svoja skladi5ta, svoju banku itd.
Komuna, prema tome, donosi odluke, izdaje naredbe: tko je
spredava da ide dotle da sebi propisuje zakone? Ona ima
svoju crkvu, svoj obred, svoje sveienstvo koje je slobodno
izabrala, svoj ritual dak i svoje svece. U krilu municipalnog
savjeta, u svojim novinama i u klubovima, ona javno raspravlja o svemu Sto se dogada s njom i oko nje, Sto zadire u njene
interese i Sto uzbuduje njeno miSljenje. Evo, Sto je komuna,
jer evo Sto je zajednidki Zivot, tj. politidki Zivot. No njen je
Zivot jedinstven, potpun, nedjeljiv; ona odbija svako ogranidavanje osim onog koje sama nameie; svaka joj je vanjska
prisila antipatidna, i ako ne moZe s njom iziii na kraj
- smrtonosna. Neka nam g. Laboulaye i njegovi politidki istomiSljenici kaZu kako misle pomiriti taj komunalni Zivot sa svojim
unitaristidkim rezervama u mi5ljenju? Kako ie izbjeii konflikte; kako misle odrZati jedne kraj drugih lokalne povlastice
uz prednost centralne vlasti; ovu ograniditi, a onu zaustaviti; kako afirmirati najedanput, u istom sistemu, nezavisnost
dijelova i autoritet cjeline? Neka se izjasne da ih upoznamo
i da ih prosudimo.
Nema sredine: komuna ie biti suverena, ili ie biti podruZnica
sve ili niSta. Udijelite joj toliko lijepu ulogu koliko vam je- volja: od dasa kad joj se uskraiuje da uZiva vlastito pravo, koje mora smatrati najuzviSenijim zakonom jer je
velika skupina diji je ona dio, proglaSena njoj nadredenom, i
buduii da nije izraz federativnih odnosa, neizbjeZno je da se
one jednog dana nadu u kontradikciji jedna prema drugoj
i da izbije konflikt. A u dasu u kojem postoji sukob, logika
i snaga zahtijevaju da centralna vlast odnese pobjedu, i to
bez diskusije, bez suda, bez natezanja, jer se debata izmedu
nadredenog i podredenog smatra skandaloznom, nedopustivom. Dakle, mi ,iemo se uvijek vratiti, poslije duZeg ili kraieg perioda nemira, do negiranja duha vlastite Zupe, do apsorbiranja od strane centra, do autokracije. Ideja o ograniiaaanju Drd,aoe skupinama, ondje gdje vlada nadelo podre351

dlenosti

i centralizacije medu samim tim skupinama, nedosljednost je, da ne kaZemo protuslovlje. Nema drugog ogranidenja za dtilavt osim onog koje ona sebi nametne svojom
voljom, ostavljajuCi municipalnoj i individualnoj inicijativi
neke stvari za koje se sama privremeno uopie ne brine. AIi
neka dode dan kad ona bude vjerovala da mora ponovno
tra1iti, kao da su u njenoj domeni, stvari koje je prvo od
sebe odvojila, a taj ie dan doii prije ili poslije, jer je razvoj
drZave neodredlen. Tada ne samo da ie dr1ava dobiti stvar
na sudovima ved ie imati pravo i u svjetlu logike.
Buduii da se smatraju liberalnima i da su se usudili govoriti o ogranidenjima dr1ave, uz oduvanje njenog sizereniteta, neka se joS kaile da ie ona predstavljati ogranidenje individualne slobode, slobode udruZivanja, regionalne i socijetarne slobode, ogranidenje za sve slobode. Neka se objasni,
jer su uvjereni da su filozofi, Sto je to potladena, preteknuta, dr1ana na oku sloboda; sloboda kojoj je redeno, poSto
joj je za vrat vezan lanac i poSto je privezana za kolac: ti
ieS se napasati ovdje, neieS iii dalje! ...
einjenice su potvrdile cijelu tu kritiku. Trideset i Sest
godina parlamentarnog reZima koji je uspostavljen nakon
pada Prvog carstva municipalne i departmantske slobode
stalno su propadale, dak i kad se vlade nisu trudile da ih napadaju. To se dogaelalo samo od sebe, jer je bilo u prirodi
unitaristidkog principa. I(onadno, nakon serije najezda, diji
bi detalji bili suvi5ni, komuna je bila definitivno vezar:a za
drZavu zakonom od 5. maja 1855. koji je pripisao caru, ili
prefektima njegove mi.ssi dominici, imenovanje gradonadelnika i njihovih pomoinika. Zakonom od 5. maja 1855. komuna je dakle postala ono Sto je od 1?89, 1?93. i 1795. logika
unitarizma odludila da ie biti; obidna podruZnica centralne
vlasti.
Tvrdim kako je taj rezultat bio neizbjelan i da u njemu
treba vidjeti samo proizvod javnog rezona angaZiranog na
putu monarhije i unitarizma. To Sto je carska vlada udinila
1855. jest posljedica, koju su nametnuli sami dogadaji, onoga
Sto su prije toga udinili svi njeni prethodnici. I udiniti od tog
neophodnog slijeda sredstvo opozicije, dok se sami deklariramo kao pristaSe unitarizma, jedna je od dvije stvari: ili
djelo neznanja, ili zlonamjerni din. Municipalni reilirn, kakav
je postojao jo3 pod LouisomiPhilippeom, iako je osobito
propao, dinio je, u odnosu na prefekturu, dvostruku vlast,
imperium in i,mperio, ako se ne kaZe kako je prefektura

igrala dvostruku ulogu s komunom i s provincijom, Sto bi
opet izlazilo na isto.
Vraiajuii se na zakon od 5. maja 1855. vlada Napoleona
fII. samo je dokinula jedno historijsko zaka5njenje, vrSila
je svoje pravo i, usudujem se tvrditi, ispunjavala je svoj carski mandat. Tako se nastavlja monarhistidka, unitaristidka i
centralistidka sudbina Francuske, a predmet predbacivanja
uopie ne treba uputiti poludinastidkoj, ustavnoj, unitaristidkoj i duZno zaprisegnutoj opoziciji.
II. Pariz prijestolni.ca i. municipil. Sto se tide grada
- savjete irnenovao
Pariza i grada Lyona, dije je municipalne
jest
preobrazio
car, to
ih u komisije, dok svagdje drugdje
gradani sudjeluju u upravljanju svojim mjestima biranjem
vlastitih savjeta, tu ima jo5 manje smisla optuZivati vladu.
Dva glarma grada carstva tretirana su, ne kaZem prema njihovim zaslugama. Sto bi se moglo smatrati uvredljivom ironijom, vei u skladu s njihovim dostojanstvom. Pariz ne moZe u isto vrijeme uZivati podasti prijestolnice i povlastice,
kako god bile slabaSne, koje se ostavljaju slobodnim gradovima. Jedno je nepomirljivo s drugim; treloa izabrati svoji dio.
Pariz je sjediSte vlade, ministarstva, carske porodice, Dvora, Senata, Zakonodavnog tijela, DrZavnog Savjeta, Vrhovnog
suda te samog pokrajinskog plemstva kao i velikog broja
njegove sluZindadi. U njega dolaze ambasadori svih stranih
sila, u njega hrle i putnici, ponekad ih je od 100.000 do
150.000, te Spekulanti, znanstvenici i umjetnici cijetog svijeta.
Pariz je srce i glava drZave, okruZuje ga petnaest tvrclava i
detrdeset i pet kilometara bedema, duva ga garnizon koji je
detvrtina efektivne vojske zernlje i koji treba da ga brani i
saduva poSto-po5to. To sve, odito, nadaleko prelazi nadleZnosti slobodnog grada, i cijela bi se zemlja digla na noge ako
bi, prema odredbama nekog municipalnog statuta, Pariz postao tako reii jednak Carstvu; ako bi Gradska vijeinica postala rival Luksemburga, Burbonske palade i Tuileriesa; ako
bi neka odredba municipaliteta mogla prouzrokovati poraz
carskog dekreta; ako bi, u sludaju invazije, pari5ka nacionalna garda, kapitulirajuii pred pobjedonosnim neprijateIjem, htjela prisititi snagom vlastitog primjera, linijsku armiju da poloZi oruZje.
U glavnom se gradu nalaze akademije, visoke Skole, dak i
rudarske Skole i velika kazaliSta; tu imaju svoja sjediSta velike financijske i industrijske kompani.je i eksploatatorska

352

23 Sto je vlasnistvo?

trgot:ina sirovina koje se koriste, ima svoje najglavnije ustanove. tl pari5koj banci i na pari5koj burzi nastaju, raspravljaju se i izvrSavaju svi veliki pothvati, operacije, posudbe,
iid., tr'rancuske i cijelog svijeta. U svemu tome, treba se sloZiti, nema niSta municiPalno.
Ostaviti da o tim stvarima odluduje jedan municipalitet
znadilo bi abdicirati. Poduzeti nesto da se odvoje municipalni
poslovi od postrova prijestolnice znadilo bi poku3ati nemogu'
Zu podjelu; u svakom sludaiu, znadilo bi stvoriti izmedu mu'
nicipaliteta i vlade, izmedu carstva i glavnog grada, stalan
suXoU. Odvojite, ako se rad'i o ukra3avanju Pariza, ono Sto
on ne duguie vlastitim izvorima od onoga Sto mu se daje iz
drZavnog budZeta; odvojite, u razvitku te goleme prijestolni'
ce, ono Sto j" pravo pripisati aktivnosti industrije i utjecaju
njegovih stanovnika, od onoga Sto pripada vi5em utjecaiu
VfaAe i ZernLjet l{tieli ili ne, trebalo bi da Gradska vijeinica
bude samo podruZnica Prefekture. Konkurencija Gradske vi'
jeinice, od 1?89. do 1?95, zadala je najteZe udarce monarhiji;
manje zla nije nanijela ni Revoluciji i dudim se Sto pristali'
ce unitarizma poput G. Picarda Zele uskrsnuti takvu domina'
ciju. Ne, dok Pariz bude ono dime su ga udinile politika i
grad. Carstva, Monarhije ili Francuske Republike, naziv uop'
ie nije vailant, Pariz bude imao aspiracije na jo5 superiorniji
naslov metropole civilizacije, Pariz ne moZe pripadati sa'
mom sebi. Takvo posjedovanje samog sebe bila bi prava
uzurpacija; kad bi vlada i pristala, to ne bi mogli dopustiti
d.epartmani, Pafiz ima poseban Zivot: kao carskim Rimom,
njirne mogu upravljati samo carski dinovnici.
To Sto kaZem istina je i toliko proizlazi iz same prirode
stvari da dak i u konfederativnoj Francuskoj, pod reZimom
koji se moZe smatrati idealom nezavisnosti, a diji bi prvi
gest bio da komunama potpuno vrati njihovu autonomiju,
a provincijama njihov suverenitet, Patiz, ako hi od carskog
grada postao federalni grad, ne bi smio sebi natovoriti nadleZnosti dviju razliditih priroda. Morao bi dati garancije provincijama, dopu5taiuii federalnu vlast u jednom dijelu
svoje administracije i svoje vlade. Bez toga bi Pariz, zahva'
ljujuii svojoj moinoj privladnosti i neproradunljivom utje'
caju koji bi mu dalo dvostruko svojstvo najmoinije od kon'
federativnih driava i glavnog grada konfederacije, ubrzo
ponovno postao kralj republika, dijoj se dominaciji provin354

cije ne bi mogle oduprijeti osim udiniv5i, kao u Svicarskoj,
federalnu vlast tako reii nomadskom, odredujudi joj za
sjedi5ta das Rouen i Nantes, das Lyon, Toulouse ili Dijon, a
Pariz samo jedanput svakih deset godina. I s koliko bi vi5e
razloga Patiz, glavni grad Carstva, mogao pretendirati na
autonomiju koja bi za cara znalila dijelienie suvereniteta, pa

dak i abdikaciju!
Uostalom, ispitajte fizionomiju prijestolnice, proudite
njenu psihologiju i, ako ste dobronamjerni, naci iete da je
Pariz iSao unisono sa zemljom i s vladom. Sto je bivao slavniji, vi5e je gubio svoj individualizam i svoj karakter, a to se
vi3e njegovo stanovni3tvo, koje se neprestano obnavljalo iz
departmana i iz inozemstva, udaljavalo od svoje autohtonosti. Na 1,?00.000 stanovnika, od kojih se sastoji departman
Seine, koliko ima istinskih PariZana? Ne vi5e od 15 posto: sve
ostalo doSlo je izvana. Od jedanaest predstavnika Sto ih je
grad Pariz poslao u zakonodavno tijelo ne vjerujem ni da su
Eetvorica rodeni FariZani. Sto se tide mi5ljenja tih predstavnika, za koje se vrlo olako pretpostavtja da je to mi3ljenje
grada Pariza, Sto da udinimo? Tko ie mi reii miSljenie grada
bafiza? Hoie li to biti mi5ljenie 153.000 glasada opozicije?
Kako su to oni imenovali tako razlidite osobe kao Sto su gospoda Thiers, Gudroult, Havin, J. Favre, E. Ollivier, J' Simon, Garnier-Pagds, Darimon, Pelletan? I Bto ie biti sa
82.000 glasova danih vladi i sa 90.000 glasova onih koji su se
suzdrZili?... Sto da se kaZe o 400.000 ljudi u ukupnom broju od 1,?00.000 stanovnika koii uopie nisu iziSli na izbore?
iloiemo li iz novina saznati miSljenje grada Pariza? One dolaze r protuslovlje kao i predstavnici, i onaj tko je izbliza vi'
dio te razlidite kuhinje, odmah ie izgubio svako mi5ljenje o
njima. Pariz je svijet za sebe: to znadi da u njemu ne treba
tiaZiti ni jednu individualnost, ni jednu vjeru, ni jedno miSljenje, ni jednu volju; on je pluralizam snaga, misli, elemenita, u kaotidnoj uznemirenosti. Pariz, shvaien kao slobodan
grad, kao nezavisna komuna, kolektivni individualitet, originalnost, preZivio je svoi vijek. Da bi ponovno postao neSto,
treba da ponovno s odludnoSiu i svjesno pode obrnutim
pravcem; da odloZi, svojom krunom od bedema, svoju krunu glavnog grada i da janvo pristane pod zastavu federacije.
Ako je gospodin Picard dekao da dfl takav znak, zahtijevajuii u ime grada Pariza ponovno uspostavljanje municipalnih
sloboda, u dobar das. MoZemo pljeskati njegovim naporima.
U protirmom, g. Picard je na potpuno krivom putu i g. Bit-

lault je imao pravo kazati mu da vlada nikada ne bi ustupila
upravljanje glavnim gradom.
Za merre, izjavljujem to saZimajuii samog sebe: vjeru.jem
kao u aksiorn vlastitog taztJrrra, u opiu tezu da svaka evolucija nekog Zivota mora imati zavr5etak, a taj je zavr5etak
ujedno podetak nekog drugog ilivota; u posebnom sludaju
da razvitak francuskog jedinstaa, koji je poieo otprilike prije dvije tisuie godine, dolazi do svog zavr5etka; da centrali.zacija kod nas nema vi5e Sto obuhvatiti, da vlast nema Sto
ukljuditi, da porez nema vi3e Sto iscijediti. Da je stari duh
komuna mrtav, doista mrtav, to je svjedodiPariz, i da je lik
municipalnih ustanova, kojima su nas zaveli u dasu proglaSenja poznate Elepublike, jedan i nedjeljiv, preZivio svoje vrijeme. Vjerujem da nas od distog komunizma, politidkog i
ekonomskog, dijeli samo debljina jednog statuta, hoiu reci
list papira. Pa kako, po mom miSljenju, narodi ne mogu
umrijeti niti se civilizacija moZe vraiati natrag, ostajern u
uvjerenju, do dna duie, da se pribliZava das u kojem ie, nakon posljednje krize, nakon proglaSenja novih nadela, podeti kretanje u obrnutom smjeru. Tada i samo tada, ali u novom obliku i u novim uvjetima, ponovno iemo naii naSe
slobode. To miSljenje, a ono nije samo moje, Stampanjem
objavljujem javnosti i radnidkoj demokraciji, diju osnovnu
zamisao upravo ovdje izvodim. Ne znam Sto ie Demokracija
udiniti s mojim upozorenjima. SloZit ie se bar u jednome: da
s tim mislima u duSi, o uvjetima municipalne slobode i o
politidkom centralizmu, moji prijatelji i ja ne trebamo slati
svog opunomoienika u zakonodavno tijelo, odnosno onamo
gdje ie, znatrro to vei otprije, ako ostane vjeran svom mandatu, samo izazvati skandal. Ako bi se pak, u protivnom, pokorio svojoj zakletvi, postao bi izdajnik svog politidkog uvjerenja i svojih prijatelja.
Sloboda Stampe. Pravo zbora i dogovora; njihova
nepomirljivost s unitarnim sistemorn

i pisanja; sloboda udruZivanja i sastajanja:
jo5 jedan predmet kojim se ustavna opozicija voli zabavljati,
na veliku Stetu vlasti, koja tte zrta Sto da odgovori, i Ustava,
koji ne moZe odgovoriti, dok ona zloupotrebljava zemlju na
svoju najvecu slavu i za vlastitu popularnost. Doista, ti ljudi
mora da su maio razmi5ljali posljednjih sedamdeset i pet go-

rSloboda govora

356

dina naSe povijesti kad nam stalno ponavijaju o naSim slobodama, Sto dini da njihova politika tede, ili su duboko uvjereni da propovijedaju pred publikom glupana.
Sto! Od pronalaska sloga, Sto je uradio J. Gutenloerg godine 1438, do Francuske revolucije Stampa se smatrala za davolski izum. Bila je izvrgnuta mrZnji ne samo kongregacije
Indexa, najneopasnije sile koja joj je prijetila, ved i svih vla-

da, svih stranaka, svih sekta, svih priviligiranih gradana i
plemiia. Od Revolucije do naSih dana, da ovdje govorimo
samo o nama, progonile su je sve vlade koje su, pozi.vajuii
se na nadela iz L789, implicitno obedavale da ce je ostaviti
slobodnom: moZe se dak sumnjati da je uzrok tog jednodu5nog i zadrtog ugnjetavanja bila neka sudbinska nesnoSljivost viSe nego volja drZavnika.
Konvencija je terorizirala Stampu: Direktorijum je morao, u svoju obranu, neprekidno zlostavljati novine i klubove: on ih je fruktidorizirao,ss kao 5to je postavijao predstavnike naroda i same direktore; Konzulat je naglo zavr5io rat
zedepiv5i usta i periodidnoj i neperiodidnoj Stampi; Bestauracija je protiv nje skovala arsenal zakona. .Iulsko kraljevstvo
ju je pogodilo munjom svog septembarskog zakonodavstva,
na koje je februarska republika, detiri mjeseca nakon svog
ustolidenja, biia prisiljena da se vrati; vlada od 2. decembra,
na kraju, nije se osjeiala sigurna sve dok nije ediktom izdala svoj dekret od 17. februara 1852.
Pravo na udruZivanje i na sastajanje slijedilo je sudbinu
Btampe. Po5to su ga zapisali medu nadela iz godine L789, sve
su ga policije suzbijale propisima i proskribirale. Sto se tide

prava sastajanja, udruZivanja, sporazumijevanja kao i prava
objavljivanja svojih mi5ljenja putem govora ili Btampe, naSe
se zakonodavstvo sastoji, vei sedamdeset i pet godina, od
zbroja tiranija Sto su ih sve liberalne ili reakcionarne, repubiikanske ili monarhistidke stranke, proizi5le iz Fi,evolucije,
naizmjenice nametale jedne drugima. Nikada, baS nikada,
sioboda nije bila istinski ustavna i legalna; uvijek je znadila
razodaranje.

I u tom redoslijedu, u toj uzajamnosti ugnjetavanja, suzbijanja i restrikcija, znaju vidjeti samo zaslijepljenost, konstantnu zlonamjernost, potpisivanje pod. rednirn brojem tog
3e

FrucUidor

nov naziv mjeseca koji je donijeia Fratcuska revo-

lucija. Fructidor- traje od 18. VII,I do 16. IX (nap. prev.). Dvanaesti

tnjesec republikanske godine.

anonimnog biia koje se naziva Vladom! OptuZuju se prindevi i ministri, uvijek se optuZuju samo oni: kao d.a se stranke, skup5tine, direktorji, burZoaske i demokratske republi_
ke nisu pokazale isto toliko neto