JOSE ORTEGA Y GASSET POBUNA MASA

PROLOG ZA FRANCUZE
Drutvo ne nastaje dobrovoljnim sporazumom. Naprotiv: svaki dobrovoljni
dogovor podrazumijeva postojanje drutva.
Ortega zamilja Sjedinjene Europske Drave kao jedno drutvo, kao zrelu
zajednicu, jer je europsko drutveno jedinstvo zapravo vrlo stara injenica.
Europa nije stvar nego ravnotea ili balance of Power. Jer je ravnotea ili
balans sila realnost koja se sastoji od postojanja pluraliteta. Ako se taj pluralitet
izgubi, to e dinamino jedinstvo nestati.
Danas cijelim kontitentalnim podrujem vlada jedan oblik homogenosti. Gdje god
se pojavi ovjek-masa on je kriv za tunu zaguljivu monotoniju koju poprima
ivot na cijelom kontinentu. Tom ovjeku-masi najprije je oduzeta vlastita
povijest, pa zato posluno prihvaa sve discipline koje se nazivaju
internacionalnima. Zato je uvijek spreman pretvarati se da je bilo to drugo.
Ima samo apetite, vjeruje da ima samo prava i ne vjeruje da ima obveze- to je
ovjek bez plemike titule koja bi ga obvezivala-on je snob. Lien vlastite
sudbine, ne osjea da postoji na svijetu kako bi napravio neto odreeno i
nepromjenjivo, snob ne moe razumjeti da postoje posebne misije i posebne
poruke . Zato je neprijateljski raspoloen prema liberalizmu (kolektivistiki
klevetnici liberalizma- ali ljudi se obino slau kad je u pitanju neto grubo ili
glupo). Sloboda je u Europi uvijek znaila spremnost da automatski budemo ono
to jesmo.
Teze: 1. Individualistiki liberalizam pripada flori 18.st.; djelomice inspirira
zakonodavstvo Francuske revolucije; ali umire s njom. 2. Karakteristina
tvorevina 19.st. bio je ba kolektivizam. To je francuska ideja koja je rasla dok
nije preplavila obzor. Teoretiar liberalizma Spencer obranu pojedinca nije
temeljio na dokazima da je sloboda korisna ili zanimljiva pojedincu, nego,
naprotiv, na tome da je korisna i zanimljiva drutvu. Pojedinac protiv drave
naslov njegove knjige; pojedinac i drava u ovom su naslovu samo dva tijela
jednoga subjekta. A Stuart Mill je rekao da u svijetu postoji snana i sve jaa
sklonost irenju do ekstremnih razmjera moi drutva nad pojedincem, uz pomo
zakonodavstva.
Kae se da se danas svi moraju baviti politikom. Integralna politika, apsorpcija
svih stvari i svakog ovjeka za politiku, to je isto kao i pojava pobune masa koja
se ovdje opisuje. Masa u pobuni izgubila je svaku sposobnost vjere i spoznaje. U
sebi moe nositi samo politiku, jer eli zamijeniti spoznaju. Integralno politiziranje
jedna od tehnika koje se koriste da bi ga se socijaliziralo. Opa revolucija je
volja da se jednim udarcem transformira sve i u svakom pogledu. U revolucijama
se apstrakcija pokuava pobuniti protiv konkretnoga. Zato je revolucijama
svojstven neuspjeh. Ljudski problemi nisu apstraktni poput astronomskih ili
kemijskih. Vrlo su konkretni jer su povijesni.

(Svaki tigar npr. Mora iznova poeti biti tigar, kao da prije njega nije bilo
nijednoga. ovjek, naprotiv, zahvaljujui sposobnosti pamenja, skuplja vlastitu
prolost, posjeduje ju i iskoritava. ovjek nikad nije prvi ovjek: poinje postojati
na odreenoj razini nakupljene prolosti. To je ovjekovo jedino blago.) Ortega
posebno izdvaja za europskog ovjeka i njegovu neposrednu budunost, samo
jedan faktor: karakterizaciju prosjenog ovjeka koji danas vlada svime, kako bi
ocijenio njegovu sposobnost da nastavi suvremenu civilizaciju i njegovu
sposobnost da se dri kulture.

PRVI DIO POBUNA MASA

AGLOMERACIJA KAO INJENICA
Najbitnija stvar u dananjem europskom javnom ivotu je injenica da je masa
dola na vlast. Kako mase, po definiciji, ne smiju i ne mogu upravljati vlastitom
egzistencijom, a jo manje drutvom, eli rei da Europa danas trpi najopasniju
krizu koja se moe dogoditi narodu, dravi ili kulturi. Posljedica koju nosi ta kriza
je pobuna masa.
Javni ivot nije samo politiki nego istodobno intelektualni, moralni, gospodarski,
vjerski. Treba upozoriti na dananje vizualno iskustvo, naglaavanje vidljivoga
aspekta naeg doba. Tu injenicu naziva aglomeracijom, punoom. Sve je
svugdje puno ljudi. Gomila je odjednom postala vidljiva, smjestila se na mjestima
koja drutvo najvie voli (kazalite, kafane). Prije je prolazila neopaeno, bila je
na dnu drutvene pozornice. Gomila=drutvena masa. Drutvo je uvijek
dinamina cjelina dvaju imbenika: manjine i mase. Manjine su pojedinci ili
skupine posebno oznaenih pojedinaca. Masa je skup osoba koje nisu posebno
oznaene. Masa je prosjean ovjek. U skupinama koje se karakteriziraju po tome
to nisu gomila masa, lanovi se podudaraju po eljama, idejama ili idealima koji
sami po sebi iskljuuju velik broj. Da bi nastala, elita se najprije mora odvojiti od
mnotva. Masa je svaki onaj koji ne ocjenjuje samog sebe- u dobru i zlu- zbog
posebnih razloga, nego se osjea kao i svi, a ipak ne osjea tjeskobu, nego
zadovoljstvo jer je isti kao i drugi. Podjela drutva na mase i elite samim time nije
podjela na drutvene klase, nego na vrste ljudi i ne moe se poklapati s
hijerarhijom superiornih i inferiornih klasa.
Masa, koja to ne prestaje biti, danas zamjenjuje elitu. Dolazi do politike
vladavine mase. Masa djeluje izravno bez zakona, uz pomo materijalnih
pritisaka, nameui svoje tenje i ukus. Ortega sumnja da je postojalo vrijeme u
povijesti u kojemu je mnotvo tako izravno dolo na vlast kao danas. Zato
govorimo o hiperdemokraciji. Isto se dogaa i na drugim planovima, posebno na
intelektualnom. Za dananji je trenutak tipino da obina dua, koja zna da je
obina, ima hrabrosti traiti pravo na prosjenost i nametnuti je bilo gdje. Tko nije
kao svi ostali, tko ne misli kao svi ostali, izlae se opasnosti da bude uklonjen.
USPON POVIJESNE RAZINE

Ortega je poznat po potpori radikalno aristokratskom tumaenju povijesti. Ali on

nikad nije rekao da bi ljudsko drutvo trebalo biti aristokratsko, nego mnogo vie
od toga. Ljudsko drutvo je uvijek aristokratsko, ak toliko da je drutvo to samo
ako je aristokratsko i prestaje biti drutvo ako izgubi svojstva aristokracije. Dvije
stavke jedne injenice koja e se analizirati: 1. Mase danas imaju vitalan
repertoar koji se u velikoj mjeri poklapa s onim koji se prije inio rezerviranim
samo za elitu. 2. U svoje vrijeme, mase su postale neposlune prema eliti: ne
sluaju nego ju potiskuju u stranu i zamjenjuju. Ne samo da koriste materijalne
tehnike nego, to je bitno, pravne i drutvene. Manjine su otkrile da svaki
pojedinac, samim time to se rodio, i bez potrebe ikakve kvalifikacije, ima neka
osnovna politika prava, takozvana ljudska i graanska prava, te da su ta
zajednika prava jedina koja postoje. Svako drugo pravo kao posljedica posebnih
darova osueno je kao povlastica. To je bio prvi, isti teorem i ideja malobrojnih.
Onda se masa poela oduevljavati idejom tih pravila i prihvatila ih kao ideal, ali
nije pravo osjeala u sebi, nije ih primjenjivala i vrednovala, nego je i dalje ivjela
i osjeala se kao u starom reimu. Kad neto to je bio ideal postaje sastavnim
dijelom stvarnosti, onda to nemilosrdno prestaje biti ideal.
To psiholoko stanje ovjeka da se osjea svojim gospodarom i ravnopravnim
svakom pojedincu, koje je u Europi pripadalo samo odlinicima, u Americi se
dogaa od 18.st., praktino oduvijek. To je mnoge navelo na to da kau da se
Europa amerikanizirala. Ali to nije istina, Europa se nije amerikanizirala.
Pobjeda mase i sjajan uspon ivotne razine koji je uslijedio, dogodili su se u
Europi iz nutarnjih razloga.
VLADAVINA VREMENA
Vladavina masa, dakle, predstavlja pozitivan uspon ako je rije o usponu svake
povijesne razine i ako nam otkriva da se prosjean ivot danas dogaa na vioj
razini od jueranje. injenica je da se nisu sva razdoblja osjeala inferiornima u
odnosu na bilo koje prolo vrijeme. Ljudi u veini razdoblja nisu mislili da je
njihovo vrijeme na vioj razini od ostalih prolih vremena, naprotiv. Ali postojalo
je i ispunjenih vremena. To su vremena zadovoljstva samim sobom. Ali ljudi su u
tim tako zadovoljnim, tako ispunjenim stoljeima iznutra zapravo bili mrtvi, jer im
je presuio izvor elja. Takva razdoblja su veinom bila praena udnom tugom.
Autentina ivotna potpunost ne sastoji se od zadovoljstva, uspjeha, uspona.
To da jedno vrijeme sebe zove modernim, odnosno zadnjim, konanim, je
uznemirujue. Nae vrijeme se zapravo ne osjea konanim. Vjera u modernu
kulturu je bila tuna: znati da e sutra biti u svemu bitnom isto kao i danas. Ali
nai osjeaji danas su zapravo sliniji veselju djeteta: jer nepredvidljivost, obzor
otvoren svim mogunostima, pravi je ivot, prava potpunost ivota. Dananji
ovjek osjea da je njegov ivot ivotniji od svih prijanjih, odnosno da je cijela
prolost malena u odnosu na dananje ovjeanstvo. Kako bi se onda mogao
osjeati dekadentnim? Ba naprotiv: od samog osjeaja da je vei, na je ivot
izgubio sve potovanje, svu pozornost prema prolosti. Tako se prvi put
susreemo s razdobljem koje klasicizam doivljava kao prazan papir, koje ne
priznaje prolost kao mogui model ili normu.

Ovo ozbiljno razdvajanje prolog i sadanjeg vremena ope je mjesto naeg doba,
u koje je ukljuena sumnja koja potie pospanost svojstvenu ivotu u ovo doba.
Osjeamo da smo ostali sami na zemlji kao ljudi dananjice, mrtvi vie ne mogu
pomoi. Ishlapio je ostatak tradicionalnoga duha. Modeli, norme, uzori nisu nam
vie od koristi. Moramo rjeavati probleme bez aktivnog sudjelovanja prolosti. I
kad se sve zbroji na kojoj je razini nae vrijeme? Nije to ispunjenost doba, a ipak
se osjea superiornim. Moda ovaj: vie od ostalih vremena i inferiorno samom
sebi.
RAST IVOTA
ivjeti znai biti unutar okolnosti ili u svijetu. Svijet je repertoar naih
mogunosti. A raspon mogunosti je mnogo vei nego ikad prije. Ali Ortega ne
eli rei da je ivot danas bolji nego u prolim vremenima. Ne govori o kvaliteti
dananjeg ivota nego samo o njegovu razvoju, kvantitativnom ili potencijalnom
napretku. Postoji samo jedna apsolutna dekadencija: ona koja se sastoji od pada
vitalnosti, svijesti koju svako razdoblje ima o razini svoje vitalnosti. To nas dovodi
do ispunjenosti. Kad bi se nae razdoblje osjealo dekadentnim, druga bi
razdoblja doivljavalo kao superiornima. A mi ivimo u vremenu koje se osjea
nevjerojatno sposobnim za ostvarivanje, ali ne zna to bi ostvarilo. Vjeto je u
svemu, ali nije dobar gospodar sebi samome. Osjea se izgubljenim u vlastitom
obilju. Nesretniji je od svih ostalih vremena: preputen na milost i nemilost
strujama.

JEDAN STATISTIKI PODATAK

U opem pravu glasa ne odluuje masa, ve se njegova uloga sastoji od
prihvaanja odluke jedne ili druge manjine. One predstavljaju svoje programe.
ovjek-masa je ovjek u ijem ivotu nema nikakvih projekata i koji se preputa
struji. Zato ne gradi nita, iako su njegove mogunosti, ovlasti, goleme. I ta vrsta
ovjeka odluuje u nae vrijeme.
U 5.st. poela je europska povijest, sve do 1800. godine-dakle punih dvanaest
stoljea- Europa je uspjela dosei samo 180 milijuna stanovnika. A od 1800. do
1914.-dakle za neto vie od jednog stoljea- broj europskih stanovnika porastao
je sa 180 na ak 460 milijuna! Tri narataja stvorila su divovsku ljudsku masu
koja je, putena kao bujica, potpuno preplavila povijesno podruje. Taj podatak
objanjava pobjedu mase. Taj vrtoglavi rast znai da su u povijesti izbaeni toliki
ljudi tako ubrzanim ritmom da ih nije bilo lako zasititi tradicionalnom kulturom.
POETAK RALAMBE OVJEKA-MASE
Kakav je ovjek-masa koji danas dominira javnim ivotom? Odnosno kako se
razvio?
Koji aspekt nudi ivot tog ovjeka svjetine? Ope materijalne lakoe. Svakog dana
dodaje novi luksuz svom ivotnom standardu. Toj gospodarskoj lagodnosti i
sigurnosti dodaju se fizike: udobnost i javni red. ivot postaje udoban i nije

vjerojatno da e u njemu intervenirati bilo to nasilno i opasno. On pred sobom

ne pronalazi nikakve drutvene zabrane. U oblicima javnog ivota ne pronalazi
smetnje i ogranienja. Nitko nema graanske povlastice. Svi ljudi su pred
zakonom jednaki.
Taj novi svijet omoguila su 2 naela: liberalna demokracija i razvoj tehnike.
Svijet koji od roenja okruuje novog ovjeka ne ograniava ga ni u jednom
smislu, ne zabranjuje mu i ne sputava ga, nego, naprotiv, kanjava njegove
apetite koji, naelno, mogu beskonano rasti. Taj svijet nudi radikalnu sigurnost
da e sutra biti jo bogatiji, iri.
To nas navodi da u psiholoki dijagram ovjeku-masi unesemo 2 crte: slobodnu
ekspanziju njegovih ivotnih elja i radikalnu nezahvalnost prema svemu to je
olakalo njegovo postojanje. Obje crte tvore poznatu psihologiju razmaenog
djeteta.
IVOT PLEMSTVA I IVOT PUKA, ILI NAPOR I INERCIJA
Dok je u prolosti ivjeti za prosjenog ovjeka znailo nailaziti na tekoe,
opasnosti, bijedu, ogranienje sudbine i ovisnost, novi se svijet pojavljuje kao
podruje praktino neogranienih mogunosti, siguran, u kojemu nitko ni o emu
ne ovisi. Najnoviji glas vie: ivjeti znai ne nailaziti na ogranienja i zato znai
mirno se prepustiti sebi samome. Praktino nita nije nemogue, nitko nikome
nije superioran.
To temeljno iskustvo potpuno mijenja tradicionalnu strukturu ovjeka-mase, jer
on se uvijek osjeao povezanim s materijalnim ogranienjima i superiornom
drutvenom moi. To je, po njegovu miljenju bio ivot. Ako je uspio poboljati
svoju situaciju, ako se uspinjao po drutvenoj ljestvici, to je pripisivao sluajnosti i
srei ili stranim naporima za koje je dobro znao koliko su ga stajali. Ali ovjek
kojeg analiziramo navikava se na to da za samoga sebe ne upuuje apele ni na
jednu instanciju i da se oslanja samo na sebe. Nikad ovjek-masa nije traio
pomo drugih, ako ga okolnosti nisu prisilile na to.
Odlinika ili ovjeka elite odreuje intimna potreba da se samostalno obrati
normama izvan sebe samoga, superiornima, u iju se slubu dragovoljno stavlja.
Razliku izmeu odlinika ili ovjeka elite i puka lei u tome da odlinik zahtijeva
mnogo od sebe samoga, dok puanin ne trai nita nego se zadovoljava onime
to jest i oduevljen je samim sobom. Suprotno onome to se vjeruje, u
esencijalnom ropstvu ivi odlinik, a ne ovjek masa. ivot mu se ne svia ako ne
slui neemu transcedentalnom. To je ivot pun discipline-plemenit ivot.
Plemstvo se definira po zahtjevnosti, po obvezama, a ne po pravima. Plemii tee
redu i zakonu. Plemenit znai poznat: to znai poznat cijelome svijetu, slavan,
koji se istie iz anonimne mase. podrazumijeva neobian napor koji je razlog
slave. Za Ortegu je plemstvo sinonim ivota provedenog u radu postavljenog
uvijek tako da sam sebe mora nadrastati, pretvoriti se iz onoga to je sad u ono
to se iznosi kao obveza i zahtjev. Tako se plemenit ivot suprotstavlja obinom
ili inertnom ivotu koji se statino zatvara u sebe sama, osuen na trajnu
unutranjost (zatvorena u samu sebe vjerujui da je dovoljna sama sebi), dok ga

vanjska sila ne istjera. Zato tu vrstu ljudi nazivamo masom. Mase nisu sposobne
za podlonost vlasti u bilo kojem poretku.
ZATO SE MASE U SVE UPLEU I ZATO SE UPLEU NASILJEM?
Bar u europskoj povijesti do danas, nikad puk nije vjerovao da ima miljenje o
neemu. Imao je vjeru, tradiciju, iskustvo, drutvene navike, ali nije mislio da ima
teorijsko miljenje o tome to jest ili to bi neto moralo biti-primjerice o politici ili
knjievnosti. On je davao ili odbijao svoj pristanak ali nikad mu nije palo na pamet
svoje ideje suprotstaviti politiarevim, pa ak ni ocjenjivati njegove ideje.
Nema kulture tamo gdje nema naela graanske zakonitosti na koju se moemo
pozvati. Nema kulture gdje nema potivanja novih intelektualnih stajalita na
koja se pozivamo u raspravi.
Ali ovjek-masa osjetit e se izgubljenim ako prihvati raspravu i instinktivno
odbaci obvezu da bude posluan vioj instanciji koja postoji izvan njega. Zato je
novo u Europi zavriti raspravu i prezire se svaki oblik zajednikog ivota koji
bi sam po sebi podrazumijevao poslunost objektivnim pravilima, od razgovora
preko znanosti do parlamenta. To znai da se odbija suivot kulture, koji je
suivot podvrgnut normama, i vraa se barbarskom suivotu.
Duhovna hermetinost, koja gura masu da se mijea u svaki javni ivot,
nemilosrdno je navodi na jedini postupak: izravnu akciju. Nasilje je sredstvo koje
primjenjuje onaj koji je iscrpio sva ostala kako bi obranio neto u emu je u pravu.
Sad to poinjemo promatrati i previe jasno, jer se izravna akcija sastoji od
uporabe preokreta poretka i proglaavanja da je nasilje prima ratio, odnosno
jedini razum.
Civilizacija je, ponajprije, volja za zajednikim ivotom. Necivilizirano je i
barbarski ne raunati na ga i druge. Barbarstvo je sklonost razdvajanju
(egoizam). Liberalna demokracija je oblik u kojemu je politika predstavljala najvii
stupanj volje za zajednikim ivotom. Ona do kraja nosi odluku o oslanjanju na
blinjega i prototip je neizravne akcije. Liberalizam je vrhunac velikodunosti:
on je pravo koje veina daje manjini, pa je zato najplemenitiji uzvik koji se uo na
ovom planetu. Ali to je preteka zadaa da bi se uvrstila u svijetu. ivjeti
zajedno s protivnikom! Vladati s oporbom!
PRIMITIVIZAM I TEHNIKA
Dominira primitivan ovjek, Naturmensch, koji se pojavljuje usred civiliziranoga
svijeta. Civilizirani je svijet, ali njegovi stanovnici nisu: i ne vide u njemu
civilizaciju, nego ga iskoritavaju kao da je priroda.
PRIMITIVIZAM I POVIJEST
Priroda je uvijek ovdje. Odrava samu sebe. U njoj, u divljini, moemo nekanjeno
biti divljaci. To se dogaa u svijetu u kojemu postoji samo priroda. Ali ne dogaa
se u svijetu u kojemu postoji samo priroda. Ali ne dogaa se u svijetu u kojemu,
kao u naemu, postoji civilizacija. Civilizacija nije uvijek tu, ne uzdrava samu
sebe. Umjetna je i potrebni su joj umjetnik ili obrtnik. elite li iskoristiti prednosti

civilizacije, ali vas je ne zanima njezino odravanje trenutak nepanje i kad

pogledate oko sebe, sve se rasplinulo! Naela na koja se oslanja civilizirani svijet
ne postoje za dananjega prosjenog ovjeka. Ne zanimaju ga temeljne vrijednost
kulture, ne solidarizira se s njima, nije joj spreman sluiti.
Civilizacija, to vie napreduje, postaje sve sloenija i tea. Problemi koje danas
postavlja vrlo su zamreni. Sve se vie smanjuje broj osoba iji je duh na visini
problema. Ta neravnotea izmeu sloene suptilnosti problema i duha bit e sve
vea ako se ne pronae lijek i to je osnovna tragedija civilizacije. Sve civilizacije
nestale su zbog nedostatnosti naela. Najueniji ljudi danas pate od
nevjerojatnoga povijesnoga neznanja. Zato su boljevizam i faizam dva najoitija
primjera supstancijalne regresije, zbog anti-povijesnoga, anakronog naina kojim
tretiraju dio razuma. Ponaaju se od poetka kao da su ve proli, kao da
pripadaju prolosti. Boljevizam i faizam dva su pseudosvitanja; ne donose novo
jutro, nego neko davno, ve proivljeno; oni su primitivizam.
Europi nema spasa ako njezina sudbina ne doe u ruke doista suvremenih ljudi
koji ispod sebe osjeaju kuckanje povijesne podloge, koji znaju sadanju razinu
ivota i odbacuju sve arhaine i divlje geste. Potrebna nam je cjelovita povijest
kako bismo vidjeli hoemo li uspjeti pobjei od nje, a ne ponovo upasti u nju.
DOBA RAZMAENOG DJETETA
Svijet obilja mogunosti automatski uzrokuje teke deformacije i iskvarene oblike
ljudske egzistencije- one koji se mogu svrstati u opu klasu nasljednika meu
kojima je plemi samo jedan primjer, a razmaeno dijete drugi, i drugu, mnogo
iru i radikalniju- ovjeka-mase naeg doba. Ljudski ivot je izronio i napredovao
samo kad su sredstva na koja je raunao bila u ravnotei s problemima koje je
osjeao. Danas imamo sluaj zadovoljnog djeteta, jer je rije o ovjeku koji je
doao na svijet samo da bi radio to mu se prohtije. Takvu iluziju zapravo ima
razmaeni sin.
To ne znai da ovjek ne bi smio raditi to eli, nego da smije samo ono to mora
raditi ili biti. Slobodan je odbiti raditi to mora napraviti; ali to ne znai da moe
slobodno raditi to god mu se prohtije. Ortega smatra da je sudbina kljuna: ako
ju prihvatimo, onda smo izvorni; ako je ne prihvatimo, mi smo negacija,
krivotvorina sebe samih. Sudbina se ne sastoji od onoga to elim biti; ona
prepoznaje samu sebe i pokazuje jasan trag, stog profil i svijest da moramo
napraviti ono to nam se ne da.
ovjeku-masi snagu daje neiskrenost, ala. Sve radi kao razmaeni sin. urba u
prihvaanju traginoga, konanog ponaanja samo se privid. Igra na kartu
tragedije jer vjeruje kako u civiliziranom svijetu stvarna tragedija nije mogua
(to e se kasnije pokazati kao krivo:Holokaust! I tu je kraj ali.).
BARBARSTVO SPECIJALIZACIJE
Teza je da je civilizacija 19.st. automatski stvorila ovjeka-masu. Ona se moe
svesti na svije velike dimenzije: liberalnu demokraciju i tehniku. Dananju
tehniku stvara spoj kapitalizma i eksperimentalne znanosti. Nije sva tehnika

znanstvena. U kamenom dobu ovjek je izradio kamenu sjekiru a nije znao za

znanost, ali je ipak stvorio tehniku. Tek suvremena europska znanost ima
korijene u znanosti, a iz tih korijena proistjee njezina specifinost, mogunost
neogranienog napretka. Dananji je znanstvenik prototip ovjeka-mase. Ne zbog
osobnih nedostataka svakog znanstvenika nego i zato to ga sama znanostkorijen civilizacije- automatski pretvara u ovjeka-masu. A to se deava zato to u
svakom narataju znanstvenik mora smanjivati opseg svojeg rada, i tako
postupno gubi dodir s ostalim dijelovima znanosti. Taj ovjek, od svega to mora
znati da bi bio uspjean, poznaje samo odreenu znanost, a ak i od te znanosti
poznaje samo mali dio u kojemu je aktivan istraiva. Znatielju za cjelokupnim
znanjem naziva se diletantizmom.
Specijalizirajui ga, civilizacija ga je uinila heretinim i zadovoljnim unutar
njegovih granica, ali taj intimni osjeaj domene i utjecaja izazvat e u njemu
elju za dominacijom izvan njegove specijalnosti. Ponaa se kao da nema
kvalifikaciju i kao ovjek-masa u gotovo svim ivotnim sferama. Specijalist ne
poznaje unutarnju fiziologiju znanosti kojom se bavi, a jo manje zna o povijesnim
uvjetima njezina nastanka, odnosno kako moraju biti organizirani drutvo i
ljudsko srce da bi i dalje mogli postojati istraivai.
NAJVEA OPASNOST- DRAVA
Onog dana kad Europom zavlada autentina filozofija (a da bi vladala, nije nuno
da vladaju filozofi, kako je to najprije Platon htio, niti da vladari budu filozofi, kao
to je kasnije htio. Da bi filozofija vladala dovoljno je da postoji. Odnosno da
filozofi budu filozofi. Ve stotinu godina sve su drugo- politiari, pedagozi,
knjievnici ili znanstvenici.- slino kao kod Kanta)- jedino to je moe spasit- opet
e se primijetiti da je ovjek, imao za to volje ili ne, stvoren tako da mora traiti
viu instanciju. Uspije li je sam pronai, on je odlinik. Poeli li masa sama
djelovati, znai, dakle, da se pobunila protiv vlastite sudbine, a kako se to sad
dogaa, on govori o pobuni masa. Pobunom se moe nazvati samo ona pobuna u
kojoj nitko ne prihvaa svoju sudbinu, u kojoj se buni protiv samoga sebe.
Kada masa djeluje sama, ona to ini samo na jedan nain: linem. Nije posve
sluajno to je zakon lina ameriki, jer je Amerika, na neki nain, raj za mase. A
nita manjene udi ni to to sad, kad mase pobjeuju, pobjeuje i nasilje i
pretvara se u jedino sredstvo, jedinu doktrinu. Ve odavno se primjeuje taj
napredak nasilja kao norme. Danas je nasilje doseglo najvii stupanj razvoja
(pisano 30-ih godina, prije 2. Svjetskog rata), a to je dobar simptom, jer znai da
automatski poinje njegov pad.
Opasnost koja prijeti civilizaciji je suvremena drava. Drava pokraj 18.st. u svim
europskim nacijama nije bila nita posebno! Prvi kapitalizam i njegove
industrijske organizacije u kojima prvi put pobjeuje tehnika, nova,
racionalizirana tehnika, izazvale su prvi rast drutva. Pojavila se nova drutvena
klasa: graanstvo. To neposluno graanstvo je imalo jedino praktini talent. Ali s
revolucijom je graanstvo steklo vlast i primijenilo na dravu svoje neosporne
vrline, stvorilo je monu dravu koja je ukinula revolucije. Vlast se izjednaila s
drutvom. Zbogom revolucije, zauvijek!(u negativnom smislu).

U nae vrijeme drava je postala sjajan stroj koji izvrsno funkcionira, djelotvorno
u odnosu na koliinu i preciznost sredstava. S druge strane, ovjek-masa u dravi
vidi anonimnu vlast, a kako se i on osjea anonimnim-pukom, vjeruje da je drava
njegova. Zamislite da se u javnom ivotu neke zemlje javi tekoa, sukob ili
problem: ovjek masa morat e traiti da to odmah preuzme drava koja e
problem izravno rjeavati svojim golemim i nepobjedivim sredstvima. To je
najvea opasnost koja danas prijeti civilizaciji: ivot postaje dravni, drava
intervencionistika i takva da apsorbira svaku drutvenu spontanost. (u
prijevodu: oekujemo da drava brine i o naem najmanjem problemu koji
imamo, bilo da smo nezaposleni, bilo da me mui neto privatno (sukob s nekim),
a tako dajemo dravi u jednu ruku mo nad naim ivotima koju inae ne bi
imala, uvijek ju smatramo odgovornom za zla koja nam se deavaju, a tako
jedino mi postajemo manje odgovorni , vjena djeca). Masa pomilja: Ja sam
drava. Krivo. Suvremena drava i masa jednake su samo po tome to su
anonimne. Ali ovjek-masa vjeruje, zapravo, da je on drava i svaki put e je
pokuati pokrenuti s bilo kojim izgovorom, unititi svaku manjinu koja mu smeta
na bilo koji nain, interveniranjem u politici, idejama, industriji. Drutvo, da bi
bolje ivjelo, stvara kao sredstvo- dravu. Na kraju e se desiti to da mu se
drava namee, a drutvo mora poeti ivjeti za dravu. Ali na kraju, drava se
jo sastoji od ljudi iz tog drutva. Uskoro oni nee biti dovoljni za odravanje
drave pa e se morati pozvati stranci. Do toga dovodi intervencionizam drave:
narod se pretvara u meso i tijesto koji hrane dravni aparat.

DRUGI DIO- TKO VLADA SVIJETOM?

Vladati ne znai oteti mo, nego je mirno provoditi. Pod vlau se ne razumije
prvenstveno materijalna mo, uz fiziku silu, jer vlast provodi ovjek ili skupina
ljudi, oni raspolau drutvenom mainerijom. Vlast je normalna provedba
autoriteta i uvijek se temelji na javnom miljenju. Ponekad javno miljenje ne
postoji. Drutvo podijeljeno na skupine koje se razilaze u miljenju i koje se
uzajamno ponitavaju snagom svojeg miljenja ne doputaju uspostavu vlasti.
U prijanjim poglavljima pokuao je ispitati novi tip ovjeka koji danas dominira.
Glavna osobina ovjeka-mase je da, osjeajui se obinim, zahtijeva puno
pravo na to da bude obian i odbija popustiti viim instancijama.
Drava nije spontani zajedniki ivot ljudi koji su povezale rodbinske veze. Drava
poinje kad ljudi moraju ivjeti u skupinama koje nisu povezane roenjem (kao
kod Hegela?). Drava je najprije projekt programa suradnje. Poziva ljude kako bi
zajedno neto uinili. Ona je isti dinamizam- elja da se neto uini zajedno- a
zahvaljujui tome ideja o dravi nije ograniena nijednom fizikom granicom. Ona
nije stvar, nego pokret, neto to odnekud dolazi i ide prema neemu (tei ka
neemu u budunosti). Dananje nacije su samo sadanja manifestacija onog
promjenjivog naela, osuenog na to da ga netko vjeno prerasta. To naelo
danas nije ni krv ni jezik jer je zajednica krvi i jezika u Francuskoj ili panjolskoj
bila posljedica, a ne uzrok, dravnog ujedinjenja. To je naelo danas prirodna
granica, a kao njihova prirodnost oznauje se magina premo povijesti nad
zemljopisnim oblicima. Prirodnost granica je vrlo relativna. Povijesna je istina o

slavnoj prirodnoj granici jednostavno to da ona prijei ekspanziju naroda A na

raun naroda B.
Granice slue za uvrivanje ve ostvarenog politikog ujedinjenja. Nisu, dakle,
bile naelo nacije, nego obratno: u poetku su bile zapreka, a zatim, kad su
uklonjene, bile su materijalno sredstvo osiguranja jedinstva. Tono ista uloga
odgovara i rasi i jeziku. Nacionalna drava se uvijek nala pred mnogim rasama i
jezicima,kao i pred tolikim drugim zaprekama. Kad je njima energino ovladala,
stvorila je razmjerno jedinstvo krvi i jezika koje je posluilo za uvrivanje
cjeline. Drava je uvijek poziv koji jedna skupina alje drugim skupinama kako bi
zajedno neto obavili. Ona se sastoji na kraju od organizacije odreene vrste
zajednikog ivota.
Za ovjeka ima samo smisla ono to je u funkciji budunosti. ini se da elimo
budunost u kojoj e naa nacija i dalje postojati. Zato se mobiliziramo u njezinu
obranu; ne zbog krvi, ni zbog jezika, ni zbog zajednike prolosti. Branei naciju,
branimo svoje sutra, a ne juer, kako neki misle. Nacija nikad nije stvorena. U
tome se razlikuje od drugih tipova drave. Nacija se uvijek stvara ili raspada.
Teza ovog eseja je da svijet pati od teke demoralizacije koja se manifestira kao
velika pobuna masa i potjee iz demoralizacije Europe. Uzroci su brojni. Jedan od
glavnih je gubitak vlasti koju je nekad na kontinent imao nad ostatkom svijeta i
nad sobom samim. Onda su ljudi vjerovali da znaju to e se sutra dogoditi. Ali
sad se opet otvara obzor prema novim nepoznatim granicama, jer se ne zna tko
e vladati. Tko, odnosno koji narod ili skupina naroda; a to znai koji etniki tip; a
to znai koja ideologija, koji sustav prioriteta, koja pravila, koja ivotna sredstva
Zato se ivot u svijetu preputa skandaloznoj provizornosti. Provizorno je sve-sve
do intimnog.
Sadanji je ivot plod meuvlaa, praznine izmeu dviju organizacija povijesne
vladavine: one koja je bila i one koja e biti. Zato je u esenciji provizorna. Cijeli
svijet primjeuje hitnost jednog novog ivotnog naela. Kao to se uvijek dogaa
u slavnim krizama- neki pokuavaju spasiti trenutak pretjeranim i umjetnim
pojaavanjem zastarjelog naela. To je smisao nacionalistike erupcije u
godinama koje protjeu. Ali svi ti nacionalizmi su slijepe ulice. Nacionalizam je
uvijek impuls u suprotnom smjeru od naela stvaranja nacije. On iskljuuje, dok
naelo stvaranja nacije ukljuuje. Samo odluka o stvaranju velike nacije sa
skupinom kontinentalnih naroda ponovo bi pokrenulo pulsiranje Europe
(stvaranje Europske unije). Ona bi ponovo povjerovala u sebe i automatski se
disciplinirala, jer bi od sebe traila mnogo (to se stvarno dogodilo u poslijeratnim
godinama). Europi je potreban novi ivotni program.
POSTAVLJA SE PRAVO PITANJE
Problem: Europa je ostala bez morala. ovjek-masa ne prezire stari u korist
novog morala, nego se sredite njegovog ivota sastoji od tenje za ivotom bez
pokoravanja bilo kojem moralu. To se manifestira i u izbjegavanju svake obveze.
ovjek-masa jednostavno nema morala, to je uvijek, zapravo, osjeaj pokornosti,
svijest o slubi i obvezi. Taj odreen tip Europljanina ne predstavlja novu

civilizaciju koja e se boriti protiv stare, nego obinu negaciju koja skriva pravi
parazitizam (zbog izbjegavanja obveza a zadravanjem svih prava). ovjek-masa
jo ivi od onog to je nijekao i to su drugi konstruirali i akumulirali (generacije
prije njega).
EPILOG ZA ENGLEZE
Posebnost i originalnost engleskoga naroda potjee iz njegova naina shvaanja
socijalnoga i kolektivnog obiljeja ljudskog ivota, iz njegove sposobnosti da bude
drutvo.
Ovaj epilog iskoritava da bi im progovorio i o panjolskoj, o kojoj su oni izgradili
svoje miljenje, ali po njemu, to miljenje je neutemeljeno zbog manjkavih
informacija.
Esej pod naslovom O pacifizmu je upuen Englezima, on predstavlja pokuaj
prilagodbe njihovim obiajima. Tema eseja koji slijedi je uzajamno
nerazumijevanje u koje su upali zapadni narodi. Jer Europa je uvijek bila kao
zgrada u kojoj obitelji nikad ne ive odvojeno, nego neprestano mijeaju obiteljski
ivot.

O PACIFIZMU
Dananja nam stvarnost pokazuje da je engleski pacifizam bio pogrean. Ali
Ortega se svejedno priklanja engleskom gleditu, pa e pretpostaviti da je tenja
Engleske za mirom u svijetu bila izvrsna. Potrebno je samo zamijeniti taj
pacifizam otroumnijim i djelotvornijim pacifizmom nego je bio dosad. Najvea
mana engleskog pacifizma je bila njegovo podcjenjivanje neprijatelja.
Zaboravlja se da je rat golem pothvat, te da stoga nije instinktivno stvoren. On je
doveo do jednoga od najveih otkria, temelja cijele civilizacije: do otkria
discipline. Svi ostali oblici discipline potjeu od prvobitne vojne discipline. Rat je
genijalan i sjajna tehnika ivota i za ivot. Krivo je misliti da je dovoljno ne
ratovati da bi rat nestao ili nastojati da rat ne pone. Misli se da je dovoljno
iskorijeniti ga i da nije nuno zamijeniti ga. Ali golem pothvat poput rata moe se
izbjei samo ako je mir jo vei pothvat. Ako je rat neto to se stvara, onda je i
mir neto to se mora stvoriti, to se mora proizvesti upreui sve ljudske snage.
Engleska je vjerovala da e najvie napraviti za mir ako se razorua, to je vrlo
slino izbjegavanju. Temelj toj ideji je bio da rat jednostavno proizlazi iz ljudskih
strasti te da e se ratobornost uguiti ako se suzbiju strasti. To je velika
pogreka! Rat je sredstvo koje su izmislili ljudi kako bi rijeili neke sukobe.
Odricanje od rata ne ukida te sukobe.
Nuno je 1. Otkriti neke ideje ili pravna naela, 2. Promicanje i irenje tih pravnih
ideja o spomenutoj zajednici i 3. Da te pravno ideje postanu dominantne i da se
uvrste u obliku javnog miljenja. Tek tada moemo govoriti o pravu, odnosno
normi koja vrijedi. (Prava naroda). Za napredak jedne moralne funkcije uvijek je
bilo bitno da se pojavi materijalizirana u neko posebno, jasno vidljivo tijelo. Ali

vanost tih meunarodnih sudova do danas se svela na to. Pravo kojim upravljaju
u biti je isto ono koje je postojalo prije njihove uspostave (Liga naroda- propao
sluaj). Pravo koje se ovdje trai vrlo je teko izmisliti.
Rezime: dobro je da se pacifist bavi izbjegavanjem ovog ili onog rata; ali
pacifizam se ne sastoji od toga nego od stvaranja drugog oblika zajednikog
ivota, a to je mir. To znai osmisliti i provesti cijeli niz novih tehnika. Prva je
nova pravna tehnika ona koja poinje otkrivanjem razliitih naela jednakosti koja
odgovaraju promjenama raspodjele vlasti u svijetu. Ali ideja o ovom pravu jo nije
pravo. Ne zaboravimo da se pravo ne sastoji samo od ideje nego i od mnogih
stvari: recimo, dio prava su i miii policajaca i njihovih zamjenika.
Oito postoji suivot Europljana, pa je zato Europa drutvo staro nekoliko stoljea
i ima vlastitu povijest kao to je moe imati i svaka nacija posebno. Ali, Europa je
krhkije drutvo od Engleske ili Francuske, ali nije nepoznat njezin stvarni
karakter. To je vrlo bitno jer jedina mogunost mira ovisi o tome da li postoji ili ne
europsko drutvo. Ako je Europa samo pluralitet naroda, pacifisti se mogu
radikalno pozdraviti od svojih nada. Meu neovisnim drutvima ne moe postojati
pravi mir, samo latentno ratno stanje. Europa je danas desocijalizirana, nedostaju
joj naela zajednikog ivota koja i mogla primijeniti. Dio Europe nastoji izboriti
pobjedu naela koja dri novima, a drugi nastoji braniti tradicionalna. To je
najvei dokaz da ni jedna ni druga naela ne vrijede. Dananja anarhija i
razjedinjenost u europskom drutvu jo su samo jedan dokaz njegove realnosti.
Ona proivljava krizu zajednike vjere, europske vjere, postojanja zakona od kojih
se sastoji njezina socijalizacija. Uskoro e se Europa artikulirati u sva razliita
oblika javnog ivota: oblik novoga liberalizma i totalitarizam. To e spasiti
Europu. Totalitarizam e spasiti liberalizam, izbjeljujui ga, proiujui ga i
zahvaljujui tome uskoro emo vidjeti novi liberalizam kako ublaava autoritarne
reime.
DODATAK- DINAMIKA VREMENA
Kae se da je novac jedina sila koja vlada drutvenim ivotom. A na osnovu ega
smo uvjereni da bi novac morao imati manji utjecaj od onog koji stvarno ima?
Razdoblja u kojima se autentinije i s bolnijim krikom jadikovalo nad tom moi
meusobno su vrlo razliita. Ali neto im je zajedniko: uvijek su to razdoblja
moralne krize, prijelazna vremena izmeu dvije etape. Drutvena naela koja su
upravljala jednim razdobljem izgubila su snagu i jo nisu sazrela ona koja e
vladati u sljedeem. Novac ne smije imati vlast, jer nije njegova, nego ju je oteo
drugim odsutnim silama. Ovo je vrijeme doba krize: stare su povlastice izgubile
vrijednost. Drutvenim ivotom i srcem mnotva ne vladaju ni vjera ni moral.
Intelektualna i umjetnika kultura vrijede manje nego prije dvadeset godina.
Ostaje samo novac. Drutvena mo novca bit e toliko vea koliko je vea
ponuda stvari koje se mogu kupiti, a ne sama koliina novca.
MLADOST

Povijesne varijacije nikad ne proizlaze iz uzroka stranih ljudskom organizmu, kao

npr. katastrofa, nego odluujui utjecaj imaju osnovne bioloke razlike. ivot je
muki ili enski, mlad ili star. Sami bioloki oblici bili su prve institucije. Muki ili
enski rod, mladost ili starost- dva su para antagonistikih sila. Svaka od tih sila
znai kretanje ivota u smjeru razliitom od onog kojim ide. One postaju razliiti
naini ivota. Svatko pokuava cijelo ljudsko postojanje vui u svom smjeru. Zato
je povijest ritmina, jer su joj temelji bioloki, odnosno da postoje razdoblja u
kojima prevladava muki rod i druga u kojima vladaju enski instinkti; ima
razdoblja mladih i razdoblja starih.
Nae doba karakterizira ekstremna nadmo mladih. U prijanjim naratajima
mladost je ivjela zaokupljena zrelou. Divila se odraslima, prihvaala je njihova
pravila- u umjetnosti, znanosti, politici, navikama i ivotnim ureenjima, modioekivala je njihovu potvrdu i bojala se njihove ljutnje. Obiaji, zabava, sve je bilo
prilagoeno ivotu zrelih osoba. Mladost je ivjela kao rob starosti. Promjena koja
se dogodila bila je fantastina. Danas se ini da su mladi neosporni vladari
situacije. Dananji mladi ivi u svojoj mladosti tako odluno i hrabro. Savreno je
nosi ne pazei to o njoj misle odrasli. Zrelost je u njegovim oima gotovo
smijena. Danas zreli mukarac i ena ive gotovo zbunjeni, s osjeajem da
nemaju pravo postojati. Uskoro svoju djecu oponaaju u odijevanju. Pobjeda
mladosti otkriva i promjene vrijednosti- oduevljenje tijelom.
U Europi dananja drutvena egzistencija organizirana je tako da zadovoljno
mogu ivjeti samo mladi ljudi srednje klase. Stariji i plemstvo ostali su izvan
ivotnog kruga, a u tome se povezuju dva razliita faktora- mladost i masa- koji
dominiraju u dinamici ovog vremena. Reim prosjenog ivota usavrio seprimjerice zabava- a, zauzvrat, plemstvo nije znalo nita novo stvoriti to bi ga
distanciralo od mase. Njima ostaje samo kupnja skupih predmeta. Ali dananjoj
mladosti, tako slavnoj, prijeti opasnost da dosegne nesposobnu zrelost.
MUKI ILI ENSKI ROD
Koje vrijednosti vladaju, muke ili enske? Oko 1890 bile su to enske. Kada
pomiljamo na mukarca tog doba, najprije se istie njegova sklonost eni, i to
otkriva da su u to doba prevladavale enske vrijednosti. Prouavati mukaraca po
vjernosti i oboavanju koje upuuje eni ima smisla samo i tek onda kad je ena
ono to najvie potuje i to ga oarava. Sva ostala razdoblja u povijesti
karakterizira nedostatak zanimanja za enu. U svim razdobljima se enu eljelo,
ali ju se nije u svima potovalo.
Danas je mladi gospodar svijeta. Mladi su odluili da nee sluiti niemu i
nikome, osim samoj ideji djeatva. eni iz 1927. sviaju se lijepi mukarci i to
javni i bez srama priznaje, i tako dolazimo do dubljeg otkria: ena je prestala
uvati vrijednosti sama za sebe i prihvaa stajalite mukaraca koji sad osjeaju
zadovoljstvo zbog sjajne atletske figure. U tome, dakle, vidi simptom prve
kategorije koji otkriva premo mukog gledita. Ako se u 7.st. mukarac odijevao
kao ena i nadahnut njom sastavljao milozvune stihove, danas ena oponaa
mukarca u odijevanju i prihvaa njegove otre igre.

POGOVOR
Pobuna masa je pokuaj filozofske analize stanja u europskoj civilizaciji prve
treine dvadesetog stoljea. Cilj je upozoriti na tekoe i zablude politike prakse
i pruiti pomo da se zabrinjavajui procesi zaustave. Pritom se on ne okree
prolosti; on zapravo nije konzervativac i tradicionalist, jer ne dri da je
mitologem dekadencija pogodan za objanjavanje suvremenosti. Lijek nije
traganje za uporitem u prolosti, stara dobra vremena nisku nikad ni
postojala, a tekoe valja razumjeti upravo u novini koju donosi sadanjost. Prava
analiza sadanjosti mora polaziti od projekta budunosti. Sudbina pojedinca
bitno ovisi o njegovim zamislima, nadama i strahovima, pa tako i sudbina velikih
kulturnih zajednica. Zato je temeljni Ortegin zakljuak da osmiljenog projekta
budunosti europska civilizacija naprosto nema. Ona zato kree prema
zabrinjavajuem novom barbarstvu.
Njegov pojam mase ne odnosi se na okupljenu gomilu, niti se njegov pojam elite
moe svesti na plemstvo i nostalgiju za vremenima kada je ono vladalo. Masu i
elitu on nastoji odrediti prema tipovima ovjeka, a temeljni problem nalazi u
vladavini neodgovornog i razmaenog ovjeka mase, kojemu pokuava
suprotstaviti odgovornog- a ini se i otroumnog- ovjeka elite. ovjek-mase je
zavladao svijetom, a njegova neodgovornost, nebriga za budunost i
pomanjkanje smislenih projekata najvei su razlog zarinutosti za budunost cijele
europske kulture.
Jedino ega Ortega nije bio svjestan jest odreeno protuslovlje izmeu temeljnih
naela demokracije i potrebe da politiku vode najbolji. Njegov pojam elite, koji
oito ustraje na onome to bi najvie odgovaralo duhovnoj i moralnoj eliti,
ostaje u tradiciji koja ide od Platonove Republike. Tako i njegov pledoaje
liberalizmu ostaje u okvirima ustrajanja na takvoj eliti kakva ne moe biti nita
drugo doli utopija. On nije dovoljno pozornosti posvetio injenici da elita, koja bi
takve probleme mogla rijeiti, naprosto nikada nee biti izabrana u
demokratskom sustavu. Ali Ortega jo uvijek vjeruje u ideal demokracije, pa
demokratsku vlast dri u najboljim moguim tipom vladavine.