You are on page 1of 11

Prvi dio

Prospekcija
Prospekcija:
in gledanja unaprijed u vremenu
ili razmatranje budunosti.

Put u neko drugo doba

21

Pog lavlje 1

Put u neko drugo doba


O, kada bi ovjek mogao znati
Kakav e poslova biti kraj ovoga dana!
Shakespeare, Julije Cezar

Sveenici se zaklinju na celibat, lijenici se zaklinju da nee initi zlo,


potari se zaklinju da e unato snijegu, poledici i polupismenim uputama
brzo dovravati namijenjene im rute. Rijetki znaju da psiholozi takoer
polau zakletvu i obeaju da e u nekom trenutku svojih profesionalnih
ivota objaviti knjigu, poglavlje ili barem lanak koji e sadrati reenicu:
Ljudsko je bie jedina ivotinja koja Reenicu moemo dovriti kako
god elimo, ali ona mora poeti s tih est rijei. Veina nas psihologa
eka do relativno kasnog trenutka u karijeri kako bi ispunila tu sveanu
obvezu, jer znamo da e budue generacije psihologa zanemariti sve
druge rijei koje smo zapakirali u na ivot dobronamjernog istraivaa,
i da e nas pamtiti uglavnom po tome kako smo dovrili Reenicu. Isto
tako znamo da e nas tim bolje zapamtiti to nam to loije uspije. Na
primjer, psihologa koji su Reenicu dovrili rijeima se moe koristiti
jezikom posebno su se dobro sjetili kada su impanze uspjeli nauiti
kako se komunicira znakovima rukom. A kada su istraivai otkrili da
impanze u divljini koriste tapove kako bi izvukli ukusne mrave iz
mravinjaka (ili da se s vremena na vrijeme njima mlate), svijet se odjednom sjetio punih imena i adresa svih psihologa koji su ikad Reenicu
dovrili rijeima se koristi oruem. I zato postoji dobar razlog to

22

Mit o srei

veina psihologa po mogunosti to vie odgaa dovretak Reenice,


jer se nada da e dovoljno dugim ekanjem umrijeti na vrijeme kako bi
izbjegli da ih javno ponizi jedan majmun.
Nikada dosad nisam napisao Reenicu, ali sada bih to volio uiniti
pred vama kao svjedocima. Ljudsko je bie jedina ivotinja koja razmilja o budunosti. Dopustite mi da unaprijed kaem kako sam imao
make, pse, hrke, mieve, zlatne ribice, rakove (ne, ne te vrste rakova!),
i da priznajem kako se ivotinje esto ponaaju kao da imaju sposobnost
razmiljanja o budunosti. Ali elavi ljudi s jeftinim implantatima esto
zaboravljaju: ponaati se kao da imate neto nije isto kao i stvarno to
imati, i svatko tko poblie pogleda shvaa tu razliku. Primjerice, ja
ivim u gradskom podneblju, i svake se jeseni vjeverice u mom vrtu
(veliine otprilike dvije vjeverice) ponaaju kao da znaju da ako ve sada
ne spreme jelo za zimu, kasnije nee moi nita jesti. U mom gradu ima
mnogo dobro obrazovanih graana, ali nitko, koliko mi je poznato,
ne tvrdi da su vjeverice posebno pametne i izuzetne. One jednostavno
imaju obine vjeverike mozgove koji izvode program skrivanja hrane
kada se koliina sunevog svjetla koja ulazi u njihove obine vjeverike
oi spusti do kritine razine. Krai dani pale program skrivanja bez
prevelikog razmiljanja o sutra, pa vjeverica koja sakrije orah u moj
vrt zna o budunosti otprilike onoliko koliko kamen koji pada zna
o zakonu gravitacije a to znai, ne ba puno. Sve dok se impanza
ne rasplae zbog razmiljanja o samakom starenju, ili se ne nasmije
kada razmilja o ljetnim praznicima, ili ne odbije lizalicu zato jer
ionako izgleda predebelo kad obue kratke hlae, pridravat u se
svoje verzije Reenice. Mi razmiljamo o budunosti onako kako niti
jedna ivotinja ne moe, nikada nije, i nikada nee, i taj jednostavan,
sveprisutan, obian in, prava je definicija i karakteristika ovjeka.*

Radost nadolazeeg
Kada biste morali navesti najvei doseg ljudskoga mozga, moda biste
ponajprije pomislili na impresivne artefakte koje je stvorio velike
piramide u Gizi, meunarodnu svemirsku stanicu, ili moda most
* Roberts, W. A. (2002.) Are Animals Stuck in Time? Psychological Bulletin, 128,
str. 473-489.

Put u neko drugo doba

23

Golden Gate.* To su doista velika postignua i na mozak zasluuje


da ga se slavi to ih je stvorio. Ali to nisu njegova najvea postignua.
Sofisticirani stroj mogao je sve to dizajnirati i izgraditi jer dizajniranje
i graenje zahtijevaju znanje, logiku i strpljivost, a sofisticirani strojevi
time raspolau u velikim koliinama. Ali postoji samo jedno jedino
postignue, tako iznimno da se ak ni najpametniji stroj ne moe
pohvaliti da ga posjeduje, a to je svjesno iskustvo. Vidjeti velike piramide, sjeati se mosta Golden Gate, ili zamiljati svemirsku stanicu,
to su mnogo znaajniji postupci od njihove izgradnje. tovie, od tih
postupaka jedan je jo znaajniji od drugih. Vidjeti znai doivjeti
svijet kakav jest, prisjeati se znai doivljavati svijet onakvim kakav
je bio neko, ali zamiljati, ah zamiljati, znai doivljavati svijet koji
ne postoji i koji nikada nije postojao, ali svijet koji bi mogao postojati.
Najvei doseg ljudskoga mozga jest njegova sposobnost da zamilja
predmete i epizode koji ne postoje u sferi stvarnosti i upravo nam ta
sposobnost omoguuje da razmiljamo o budunosti. Kao to je jedan
filozof rekao, ljudski je mozak stroj za anticipaciju, a stvaranje
budunosti najvanija je stvar koju ini.
Ali, to u stvari znai stvarati budunost? Postoje barem dva naina
kojima mozak moe stvoriti budunost. Jedan od njih dijelimo sa svim
drugim ivotinjama, a drugi ne dijelimo ni sa kime. Svi mozgovi, ljudski
mozak, mozak impanze, ak i obini mozgovi vjeverica koje skrivaju
hranu, stvaraju predvianja o neposrednoj, lokalnoj, osobnoj budunosti. Oni to rade koritenjem informacija o neposrednim doivljajima
(Osjeam neki miris) ili o prolim dogaajima (Zadnji put kada
sam osjetio taj miris, neka velika ivina me pokuala pojesti), kako bi
predvidjeli dogaaj koji e im se najvjerojatnije dogoditi u sljedeem
trenutku (Velika ivina e). Ali moramo primijetiti dva obiljeja
tog takozvanog predvianja. Prvo, unato kominim doskoicama u
zagradama, takva predvianja ne trae od mozga koji ih stvara da
posjeduje ita nalik na svjesnu misao. Kao to dijete na abakusu moe
* Golden Gate je most u San Franciscu u Kaliforniji.
Dennett, D. (1996.) Kinds of Minds. New York: Basic Books.
Haith, M. M. (1997.) The Development of Future Thinking as Essential for the
Emergence of Skill in Planning, The Developmental Psychology of Planning: Why,
How and When Do We Plan? (urednici S. L. Friedman i E. K. Scholnick), str. 25-42.
Mahwah, New Jersey: Lawrence Erlbaum.

24

Mit o srei

zbrojiti dva i dva i dobiti etiri a da pri tome nema nikakve misli o
aritmetici, tako i mozak moe zbrojiti prolost i sadanjost da stvori
budunost, a da pri tome ne misli ni na jedno ni na drugo. Ustvari, za
to ne moramo ni imati mozak kojim emo stvarati takva predvianja.
Samo s malo uvjebavanja, golemi morski pu Aplysia parvula moe
nauiti predviati i izbjegavati elektrookove putene prema svojim
pipcima, a kao to bilo tko sa skalpelom moe jednostavno dokazati,
puevi su doista bez mozga. Raunala su takoer bez mozga, ali ona
se koriste identinim trikom kao i pu kada vam odbiju kreditnu
karticu ako ste nakon ruka u Hobokenu* pokuali platiti veeru u
Parizu. Ukratko, strojevi i beskraljenjaci dokazuju da ne trebate imati
pametan, svjestan i samosvjestan mozak da biste stvarali jednostavna
predvianja o budunosti.
Druga stvar koju moramo primijetiti jest da predvianja poput
spomenutih nisu posebno dalekosena. To nisu predvianja u istome
smislu u kojem predviamo godinju stopu inflacije, intelektualni
doseg postmoderne, toplinsku smrt svemira ili Madonnin sljedei
izbor boje kose. To su predvianja o tome to e se dogoditi upravo
na istome mjestu, u sljedeem trenutku, upravo meni, i mi ih zovemo
predvianjima jer za njih u naem jeziku ne postoji bolja rije. Ali
upotrebom tog pojma ije konotacije proraunatosti, misaone refleksije o dogaajima koji se mogu dogoditi bilo gdje, bilo kome, u bilo
koje vrijeme u opasnosti smo smetnuti s uma injenicu da mozak
stalno stvara predvianja o neposrednoj, lokalnoj, osobnoj budunosti
njezinih vlasnika, i to bez njihove svijesti. Umjesto da kaemo kako
takav mozak predvia, recimo da se on koristi sljedeenjem.
Va mozak upravo sada sljedei. Primjerice, ovoga trena moda
svjesno razmiljate o reenici koju ste upravo proitali, o kolutu za
kljueve koji se neugodno uklijetio uz vae bedro, ili o tome zasluuje li
rat iz 1812. zaista svoju uvertiru. Bez obzira na to to mislite, zasigurno
razmiljate o neemu drugome, a ne o rijei kojom e zavriti ova
reenica. Ali ak i kada samo ujete te rijei kako odzvanjaju u vaoj
glavi i razmiljate o stvarima koje one mogu inspirirati, va se mozak
za stvaranje razumnog nagaanja o svojstvu rijei koju e proitati u
sljedeem trenutku koristi rijeju koju je upravo proitao i rijeima
* Hoboken je naselje u New Jerseyju sa zapadne strane rijeke Hudson i Manhattana.

Put u neko drugo doba

25

koje je proitao neposredno prije toga i upravo vam to omoguuje


da teno itate.* Svi mozgovi odgojeni na trajnijoj dijeti film noira i
jeftinih detektivskih romana u potpunosti oekuju da e nakon rijei
no uslijediti fraza Nebo je bilo olujno i tamno, stoga kada naiu na
rije no, oni su posebno dobro pripremljeni da je provare. Sve dok va
mozak dobro pogaa koja e biti sljedea rije, vi klizite sretno, slijeva
nadesno, slijeva nadesno, i pretvarate crne mrlje u ideje, scene, likove
ili pojmove, u blaenom neznanju da va sljedeei mozak fantastinom
brzinom predvia budunost reenice. Tek kada va mozak pone loe
predviati, odjednom ete osjetiti avokado.
To jest, bit ete iznenaeni. Shvaate?
Sada razmotrimo znaenje tog kratkog trenutka iznenaenja.
Iznenaenje je emocija koju doivljavamo kada se sretnemo s neim
neoekivanim primjerice u trenutku kada iz vae dnevne sobe, nakon
to ste punog mjehura uli kroz ulazna vrata ruku punih vreica s
namirnicama, trideset etiri poznanika s papirnatim eirima iznenada
povie Sretan roendan! stoga pojava iznenaenja otkriva prirodu
naih oekivanja. Iznenaenje koje ste doivjeli na kraju prethodnog
odlomka otkriva da je va mozak, dok je itao reenicu tek kada va
mozak pone loe predviati, odjednom ete osjetiti istodobno stvarao
razlona predvianja o tome to e se dogoditi u sljedeem trenutku.
On je predviao da e u neko doba, u sljedeih nekoliko milisekundi,
vae oi naii na skup crnih znakova koji e otkriti hrvatsku rije s
opisom osjeaja, tugu, vrtoglavicu ili ak iznenaenje. Ali naiao
je na voe, ime vas je probudio iz dogmatskog drijemea i onima koji
su sve to promatrali otkrio prirodu vaih oekivanja. Iznenaenje vam
otkriva da ste oekivali neto razliito od onoga to ste dobili, ak i
onda kada niste znali da bilo to oekujete.
Kako osjeaje iznenaenja obino prate reakcije koje se mogu primijetiti i mjeriti poput podizanja obrva, irenja oiju, sputanja
eljusti ili tonova nakon kojih slijedi niz usklinika, psiholozi se koriste
iznenaenjem da im kae to neki mozak sljedei. Primjerice, kada
majmuni vide da istraiva sputa lopticu niz cijev, oni brzo gledaju
* Bates, E., Elman, J., Li, P. (1994.) Language In, On, and About Time, The Development of Future Oriented Processes (uredio Haith M. M. et al.). Chicago: University
of Chicago Press.

26

Mit o srei

prema dnu cijevi, i ekaju da se lopta ponovno pojavi. Ali ako se nekim
eksperimentalnim trikom lopta pojavi u nekoj drugoj cijevi, a ne u
onoj u koju je bila stavljena, majmuni pokazuju iznenaenje, vjerojatno
zbog toga to su njihovi mozgovi sljedeili.* Nae bebe pokazuju sline
reakcije na lude fizikalne pojave. Primjerice, kada bebama prikazujete
videosnimku u kojoj velika crvena kocka udara u malu utu kocku,
one e pokazivati znakove nezainteresiranosti ako se mala uta kocka
odvue s ekrana. Ali ako se mala uta kocka trenutak-dva koleba prije
negoli se odvue s ekrana, bebe poinju buljiti u ekran poput odraslih
promatraa prometne nezgode kao da je to odgoeno odvlaenje
s ekrana naruilo neko predvianje koje stvara mozak koji sljedei.
Studije poput navedenih govore nam da mozgovi majmuna znaju za
gravitaciju (objekti padaju nadolje, a ne nalijevo ili nadesno), a mozgovi
beba znaju za kinetiku (tijela u kretanju prenose energiju na stacionirane predmete upravo u trenutku kontakta, a ne nekoliko sekundi
kasnije). Ali to je jo vanije, one nam govore da mozgovi majmuna i
mozgovi beba zbrajaju ono to ve znaju (iz prolosti) i ono to upravo
vide (u sadanjosti) kako bi predvidjeli to e se dogoditi u sljedeem
trenutku (u budunosti). Ako je stvarni dogaaj u sljedeem trenutku
drukiji od predvienog, majmuni i bebe doivljavaju iznenaenje.
Nai su mozgovi stvoreni za sljedeenje, i upravo to i ine. Kada
eemo plaom, na mozak predvia koliko e stabilan biti pijesak
kada stopalom kroimo na nj, a potom u skladu s tim prilagoava
napetost u naem koljenu. Kada skoimo da bismo uhvatili frizbi, na
mozak predvia gdje e biti disk kada dodirnemo njegovu putanju,
a potom on nae ruke vodi upravo k toj toki. Kada vidimo raka
kako se skriva iza kamena ili daske na svom putu prema vodi, na
mozak predvia gdje e se on ponovno pojaviti pa usmjerava nae oi
tono prema toki na kojoj e se ponovno pojaviti. Ta su predvianja
* Hood, B. M. et al. (1999.) Gravity Biases in a Nonhuman Primate? Developmental
Science, 2, str. 35-41. Takoer vidi Washburn, D. A. i Rumbaugh, D. M. (1992.)
Comparative Assessment of Psychomotor Performance: Target Prediction by Humans
and Macaques (Macaca mulatta), Journal of Experimental Psychology: General,
121, str. 305-312.
Oakes, L. M. i Cohen, L. B. (1990.) Infant Perception of a Causal Event, Cognitive
Development, 5, str. 193-207. Takoer vidi Wentworth, N. i Haith, M. M. (1992.) Event-Specific Expectations of 2-and 3-Month-Old Infants, Developmental Psychology,
28, str. 842-850.

Put u neko drugo doba

27

izvanredna po brzini i tonosti kojom su stvorena i teko je zamisliti


kako bi nam ivot izgledao kada bi ih mozak prestao stvarati, kada
bi nas u potpunosti ostavio na milost i nemilost trenutka, nesposobne
da napravimo sljedei korak. Ali, premda su ta automatska, stalna,
nesvjesna predvianja o neposrednoj, lokalnoj i osobnoj budunosti
iznimno zanimljiva i sveprisutna, to nisu predvianja koja su nau
vrstu odvukla s drvea i uvukla nas u hlae i haljine. Ustvari, to su
one vrste predvianja koje abe ine svaki put kad skau s lopoa,
stoga to nisu predvianja koja je moja Reenica htjela opisati. Ne,
raznolikost budunosti koju mogu stvoriti ljudska bia i koju samo
ona mogu stvoriti to je neto posve razliito.

Majmun koji je gledao unaprijed


Odrasli vole djeci postavljati idiotska pitanja kako bi se mogli smijuljiti
kada dobiju idiotske odgovore. Jedno posebno idiotsko pitanje koje
volimo postavljati djeci jest sljedee: to bi elio biti kada odraste?
Mala djeca tada s pravom gledaju iznenaeno, moda zabrinuta to
nae pitanje podrazumijeva i rizik urastanja. Ako nam i odgovore,
ona obino odgovaraju kako e postati sladoledari ili penjai po
drvetu. Mi se smijuljimo jer su anse da dijete postane sladoledar ili
penja po drvetu neznatno male, a one su neznatno male jer to nisu
stvari koje e veina djece eljeti postati u trenutku kada budu dovoljno
odrasla da i sama postavljaju tako idiotska pitanja. Premda su to pogreni odgovori na nae pitanje, moramo primijetiti da su to ispravni
odgovori na jedno drugo pitanje, a to je: to bi sada htio postati?
Mala djeca ne mogu rei to bi eljela biti kasnije, jer ustvari ne znaju
to znai kasnije.* Stoga, poput lukavih politiara, oni zanemaruju
pitanje koje im je postavljeno i odgovaraju na pitanje na koje znaju
odgovor. Odrasli znaju mnogo bolje, naravno. Kada tridesetogodinjake
s Manhattana pitamo to misle gdje e biti kada budu u mirovini,
oni spominju Miami, Phoenix ili neko drugo mondeno utoite. Oni
* Atance, C. M. i ONeill, D. K. (2001.) Planning in 3-Year Olds: A Reflection of the
Future Self? The Self in Time: Developmental Perspectives (urednici C. Moore i K.
Lemmon), Mahwah N. J.: Lawrence Erlbaum; i Benson. J. B. The Develoment of
Planning: Its About Time, Developmental Psychology of Planning (urednici Friedman
i Scholnick).

28

Mit o srei

moda sada vole svoju otru urbanu egzistenciju, ali mogu zamisliti
kako e im za nekoliko desetljea tombola i hitna medicinska pomo
biti vrednije od muzeja umjetnosti i peraa prozora na raskrijima.
Za razliku od djeteta koje moe razmiljati samo o tome kakve stvari
jesu, odrasli mogu razmiljati o tome kakve e stvari biti. U nekom
trenutku izmeu naih visokih hranilica i starakih stolica za ljuljanje,
nauili smo to znai rije kasnije.*
Kasnije! Kakva nevjerojatna ideja! Kakav snaan pojam. Kakvo
izuzetno otkrie! Kako su ljudska bia u svojoj mati uope uspjela
pregledati lanac dogaaja koji se jo nije dogodio? Koji je to pretpovijesni genij prvi shvatio da moe utei sadanjosti, zatvoriti oi i tiho
se prebaciti u sutra? Naalost, ak ni velike ideje ne ostavljaju fosile
koje bismo mogli testirati ugljikom, stoga je prirodna povijest onoga
kasnije za nas zauvijek izgubljena. Ali paleontolozi i neuroanatomi
uvjeravaju nas da se taj kljuni trenutak u drami ljudske evolucije
dogodio prije otprilike tri milijuna godina i da se dogodio iznenada.
Prvi su se mozgovi na zemlji pojavili prije oko 500 milijuna godina i
dokoliarili su gotovo 430 milijuna godina, potom su evoluirali u mozgove ranih primata, a zatim sljedeih 70-ak milijuna godina evoluirali
u mozgove prvih praljudi. Tada se dogodilo neto nitko ustvari ne
zna to spekulacije variraju od zahlaenja klime do otkria kuhanja,
i odonda je mozak skoro-pa-ovjeka doivio neslueni impuls rasta
te se tijekom neto vie od dva milijuna godina udvostruio i mozak
Homo habilisa od tri etvrt kilograma pretvorio u gotovo kilogram i
pol teak mozak Homo sapiensa.
Ako vas ponemo opati obilnom i masnom hranom i time vam u
kratkom vremenu udvostruimo teinu, ne smijemo oekivati da e svi
vai organi jednako dobiti na teini. Trbuh i stranjica vjerojatno bi
* Iako djeca poinju govoriti o budunosti s otprilike dvije godine, ini se da je ne razumiju u potpunosti do otprilike etvrte godine. Vidi Povinelli, D. J. i Simon, B. B.
(1998.) Young Childrens Understanding of Briefly Versus Extremely Delayed Images
of the Self: Emergence of the Autobiographical Stance, Developmental Psychology,
34, str. 188-194; i Nelson, K. (1997.) Finding Ones Self in Time, The Self Accross
Psychology: Self-Recognition, Self-Awareness, and the Self Concept (urednici J. G.
Snodgrass i R. L. Thompson), str. 103-116. New York: New York Academy of Sciences.
Banyas, C. A. (1999.) Evolution and Phylogenetic History of the Frontal Lobes,
The Human Frontal Lobes (urednici B. L. Miller i J. L. Cummings), str. 83-106.
New York: Guilford Press.

Put u neko drugo doba

29

bili glavni korisnici vaeg novosteenog sala, dok bi vam jezik i prsti
ostali relativno mravi i netaknuti. Slino se dogodilo i s mozgom
dramatini porast veliine ljudskog mozga nije demokratino udvo
struavao teinu svih svojih dijelova, a moderni ovjek nije zavrio s
novim mozgom koji bi bio strukturno identian ranijima, samo vei.
Neproporcionalni udio rasta usredotoio se na poseban dio mozga
koji zovemo frontalnim renjem, koji, kako mu ime kae, lei u glavi
sprijeda, otprilike iznad oiju (vidi sliku 2). Niska zaobljena ela naih
ranih predaka pokrenula su se prema naprijed i postala otra, okomita
ela koja dre nae eire, a promjena strukture nae glave dogodila se
primarno zbog prilagodbe toj nagloj promjeni veliine naeg mozga. to
je taj novi komad modanog aparata uinio da opravda arhitektonsko
prerastanje ljudske lubanje? ega to ima u tom posebnom dijelu tijela i
zato je priroda postala tako sklona da svakome od nas napravi jedan
veliki komad? emu uope frontalni reanj?

Frontalni reanj

Slika 2: Frontalni reanj nedavni je dodatak ljudskom mozgu koji nam omoguuje zamiljati
budunost.