You are on page 1of 29

PRIMENJENA PSIHOLOGIJA, 2009, Vol. 2 (3) str.

339-367

UDC 159.923.01:343.93
Pregledni rad

BAZINA STRUKTURA LINOSTI I KRIMINALITET


Janko Meedovi1
Filozofski fakultet Kosovska Mitrovica

Tokom poslednje dve dekade linost je zasigurno jedan od najznaajnijih


eksplanatornih konstrukata koji postoje u kriminologiji. U prouavanju
crta linosti koje generiu kriminogena i antisocijalna ponaanja, posebna
panja posveuje se bazinoj strukturi linosti. Postojei modeli bazine
strukture su uglavnom robusni, empirijski dobro utemeljeni i teorijski zasnovani na raznovrsnim konceptima. Postoje mnogobrojni podaci o povezanosti bazine strukture i razliitih oblika kriminaliteta, ovi nalazi su
relativno konzistentni i replikabilni.
U ovom radu e biti prikazane osnovne postavke nekoliko modela bazine
strukture linosti i prezentovana istraivanja koje govore o njihovoj povezanosti sa kriminalitetom. Na prvom mestu, prikazana je Ajzenkova teorija linosti, kao predvodnik ovog pravca istraivanja u kriminologiji tokom ezdesetih i sedamdesetih godina. Zatim je predstavljen Telegenov
model, kao i rad Marvina Zakermana sa dispozicijom koju je nazvao
Traenje Senzacija. Meutim, posebna panja posveena je Petofaktorskom modelu kao trenutno dominantnom konceptu kada je u pitanju bazini prostor linosti. Kao to je opisano u radu, i u polju kriminaliteta
ovaj model se pokazuje kao uspean eksplanatorni konstrukt. Na kraju je
opisan HEXACO model sa akcentom na faktoru Potenja/Skromnosti, kao
obeavajuem istraivakom konceptu za budua istraivanja o odnosu
bazinih dimenzija linosti i kriminaliteta.
Kljune rei: bazine dimenzije linosti, kriminal, antisocijalno ponaanje

jankomed@yahoo.com

Janko Meedovi

Uvod
Psiholoko prouavanje kriminaliteta datira od poetka dvadesetog veka. Nastavlja se na antropometrijska prouavanja Lombroza i Goringa koji je ve
1913. postavio hipotezu da kriminogene osobe funkcioniu sa snienim intelektualnim kapacitetima (Goring 1913, po Hollin, 1989), to i danas vai kao
prihvaen nalaz. Prva teorija linosti upotrebljena kao teorijski okvir za eksplanaciju kriminogenog ponaanja bila je psihoanaliza. Tako je Ajhorn ponudio strukturu linosti delinkvenata koja se bazira na principu zadovoljstva,
odnosno hedonistikoj motivaciji i agresivnosti koje nastaju usled neuspenih
socijalizacijskih procesa (Aichorn, 1925/1955 po Hollin, 1989).
Meutim, prva teorija linosti koja je u svom konceptualnom okviru sadrala i
eksplicitnu teoriju kriminaliteta bila je teorija Hansa Ajzenka (Eysenck, 1977,
po van Dam et al. 2005). Ova uticajna teorija je bila dominantna istraivaka
paradigma u psiholokom istraivanju kriminaliteta, na osnovu nje je sakupljeno mnotvo empirijskih nalaza (od kojih su neki potvrivali a neki osporavali osnovne Ajzenkove pretpostavke), a moe se rei i da je danas uticajna
(Cale, 2006).
Psiholoke teorije linosti su prvobitno kriminogene osobe predstavljale kao
devijantne individue nudei kao uzroke ovakvog ponaanja mentalnu insuficijenciju ili bolest, kao i antisocijalne karakteristike linosti poput psihopatije.
Smatrajui ovakvo vienje kriminaliteta pojednostavljenim i netanim (i reagujui protiv biolokog redukcionizma u kriminologiji), jedan deo kriminologa se poetkom druge polovine dvadesetog veka distancirao od prouavanja
kriminaliteta preko ispitivanja individualnih razlika. Oni su se okrenuli socijalnim faktorima, smatrajui ih za validniji i bogatiji teorijski okvir u prouavanju kriminala (Hollin, 1989). Meutim, kako je metodoloki i statistiki arsenal psihologa u istraivanju individualnih razlika rastao, sve vie se poveavao i broj empirijskih nalaza koji su nedvosmisleno potvrivali znaaj linosnih dispozicija kao generatora kriminogenog ponaanja (Gottfredson and Hirschi, 1990 po Romero et al., 2001). Poto se linost vratila u iu prouavanja
kriminogenog i antisocijalnog ponaanja, rastao je broj empirijskih nalaza koji
povezuju strukturu linosti i kriminalitet. Ovaj rad ima za cilj da prezentuje
neke od dominantnih koncepcija strukture linosti i njihove relacije sa kriminogenim ponaanjem.

340

Bazina struktura linosti i kriminalitet

Metodoloka napomena: kriterijumske grupe protiv self report indikatora


Veina istraivanja koja se bave ovom temom koristi nacrte u kojima se skorovi na testovima linosti koje su postigli subjekti u kriterijumskoj grupi2 (najee osuenici na sluenju zatvorske kazne), porede sa skorovima ispitanika
koji pripadaju kontrolnoj grupi (odnosno osobe za koje ne postoji znana istorija delinkventnog ponaanja). Kejl navodi najmanje tri metodoloke zamerke
ovakvom tipu nacrta (Cale, 2006):

1. Zatvorenici na odsluenju zatvorske kazne su samo deo populacije koju karakterie kriminogeno ponaanje. Postoje dva razloga na osnovu
kojih bi se mogla postaviti hipoteza da je struktura linosti ovih osoba
znaajno drugaija od delinkvenata koji nikada nisu hapeni, odnosno
onih koji nisu bili na odsluenju zatvorske kazne. Prvi je zasnovan na
samoj injenici da odreene sposobnosti i crte linosti mogu biti odgovorne da osobe izbegnu hapenje, kao to je inteligencija na primer,
ili nepostojanje Impulsivnosti i emocionalne nestabilnosti uopte (tako i nalaz da kriminogene osobe postiu nie skorove na testovima inteligencije vai samo za osueniku populaciju i pitanje je da li se moe generalizovati na celokupnu populaciju kriminalaca). Dakle uhapenici ine samo deo populacije osoba koje produkuju kriminogeno
ponaanje i mogue je da je ona specifina u pogledu strukture linosti. Drugo, samo smetanje u ustanovu zatvorskog tipa je vana konfundirajua varijabla kada je u pitanju ispitivanje crta linosti, jer dobijeni skor je modifikovan uticajem institucije na osobu. Na primer
postoje podaci da intenzitet dimenzije Ekstraverzija opada sa hapenjem i smetanjem u ustanovu (Allsopp & Feldman, 1974; Forrest,
1977; Haapasalo, 1990 po Cale, 2006). Zbog ovoga je teko utvrditi da
li je dobijeni skor na merama linosti povezan sa kriminogenim ponaanjem ili sa institucionalizacijom (Romero et al. 2001).
2. Kontrolna grupa u ovakvim nacrtima se uglavnom sastoji od ispitanika protiv kojih nikada nije voen prekrajni ili krivini postupak. Meutim ovo ne znai da osobe u kontrolnoj grupi ne emituju delinkventno ponaanje. Neki autori smatraju da nije opravdano koncipirati
kriminalitet kao dihotomnu varijablu ve kao kontinualnu, gde bi se
uhapenici nalazili blie jednom kraju ove dimenzije a ispitanici u
kontrolnoj grupi na suprotnom polu (Eysenck & Gundjonsson, 1989).
2

Izraz kriterijumska grupa je korien kao prevod engleskog termina known groups design.

341

Janko Meedovi

3. Kao trea zamerka u ovakvom tipu dizajna navodi se da dve grupe koje se porede najee nisu ujednaene po svim vanim karakteristikama koje mogu uticati na ponaanje. Ovo se pogotovo odnosi na demografske varijable.
Zbog ovakvih ogranienja neki istraivai smatraju da je umesto faktorijalnog
dizajna umesnije koristiti korelacioni, a kao meru delinkventnog ponaanja
uzeti skor sa nekog od self-report upitnika namenjenih za merenje delinkvencije (Furnham & Thompson, 1991; Powell, 1977 po Cale, 2006). U ovakvom
nacrtu nema podele ispitanika po grupama, tako da nema potrebe ni za ujednaavanjem grupa, nema konfundirajueg efekta institucije, a delinkventno
ponaanje se posmatra kao kontnuum.
I pored ovakvih prednosti koje bi korelacioni nacrt mogao da ima, smatramo
da je istraivanje kriminogenog ponaanja pomou kriterijumskih grupa opravdano iz nekoliko razloga: 1. pripadnost osuenikoj populaciji je bihejvioralni kriterijum; ispoljenom ponaanju treba dati prednost nad merama samoprocene jer su one uvek zasiene manjim ili veim efektom samoprezentacije; 2. to se posebno odnosi na merenje ponaanja koje ima visoku dimenziju
socijalne poeljnosti (odnosno nepoeljnosti) kao to je kriminogeno ponaanje. Upravo zbog ovoga ispitanici mogu minimizirati antisocijalno i delinkventno ponaanje pri samoproceni jer je ono drutveno nepoeljno (Eysenck
& Gundjonsson, 1989); 3. Tee oblike kriminogenog ponaanja kao to su seksualni delikti, teke krae ili ubistva, mogue je istraivati jedino preko ovakvih tipova nacrta, self-report mere tu nisu podesne. to se tie metodolokih
ogranienja koja istraivanja preko kriterijumskih grupa imaju, njih treba prevazilaziti metodolokim sredstvima: ujednaavanje grupa je neophodan uslov
pri poreenju skorova, a pri generalizaciji nalaza opreznost je poeljna u svim
psiholokim ispitivanjima, ne samo onim koja se bave ovom temom.

Ajzenkova teorija linosti i kriminalitet


Teorija linosti Hansa Ajzenka polazi od rezultata faktorske analize i definisanjem neurofiziolokih korelata ekstrahovanih faktora. Faktori su konceptualizovani kao dimenzije linosti, a ne tipovi, dakle svaka osoba poseduje mesto
na kontinuumu merene dimenzije. Bazini prostor linosti Ajzenk je odredio
pre svega pomou dve dimenzije - Ekstraverzija i Neuroticizam, da bi ovim
faktorima u svom kasnijem radu dodao i Psihoticizam (Eysenck and Eysenck,
1976).
Konceptualizacija Ekstraverzije se zasniva na Pavlovljevim eksperimentima sa
klasinim uslovljavanjem i radu Moskovske fizioloke kole. Njenu sr ini
342

Bazina struktura linosti i kriminalitet

postavka da postoje individualne razlike u pragu drai na koje centralni nervni


sistem reaguje, odnosno stepenu njegove pobudljivosti (arousal). Ekstraverti
su osobe koje imaju vii prag pobuenja, te su prinueni da stalno trae nove
stimulacije, i kod njih je sticanje uslovnih reakcija oteano (Cale, 2001). Neuroticizam predstavlja emocionalnu nestabilnost, nesposobnost da osoba prevlada stres i tendenciju ka generisanju depresivnih, anksioznih i drugih proneurotskih stanja. Zasnovana je na karakteristikama autonomnog nervnog
sistema kao i funkcionisanju hipotalamusa i limbikog sistema. Psihoticizam
je formulisan da opie pro-psihotine crte linosti. Osobe sa visokim Psihoticizmom po Ajzenku su hladne, neempatine, agresivne, egocentrine i esto
emituju Impulsivna i antisocijalna ponaanja (Eysenck & Eysenck, 1976).
to se tie odnosa izmeu faktora linosti i antisocijalnog i delinkventnog ponaanja, Ajzenk je postavio hipotezu da osobe koje produkuju ovakva ponaanja poseduju visoko izraena sva tri faktora linosti. Visoku Ekstraverziju kod
delinkvenata obrazlagao je time da smanjena mogunost uenja uslovljavanjem, koja odlikuje Ekstraverte, oteava formiranje savesti, ija je funkcija upravo da inhibira antisocijalna i amoralna ponaanja. Visok Neuroticizam kod
delinkvenata odgovoran je za burne i neodgovarajue reakcije (Eysenck, 1996),
ali ulogu ove dimenzije Ajzenk je video prvenstveno u interakciji sa Ekstraverzijom. Meutim, po samoj svojoj definiciji Psihoticizam bi teorijski trebalo da
u najveoj meri bude odgovoran za generisanje kriminogenog ponaanja:
agresivnost, nesposobnost empatije pa i propsihopatske sklonosti koje se takoe nalaze meu deskriptorima Psihoticizma, su u Ajzenkovoj teoriji najbolji
kandidati za konstituente linosti kriminalaca.
Istraivanja koja su za cilj imala da empirijski testiraju povezanosti Ajzenkovih faktora sa antisocijalnim i kriminogenim ponaanjem nisu u potpunosti
podrala njegove hipoteze. Ovo se pre svega odnosi na dimenziju Ekstraverzije. U nekoliko meta-analitikih studija nije bilo znaajnih povezanosti ovog
faktora sa kriterijumskim ponaanjem ili je ona bila slaba (Passingham, 1972;
Cochrane, 1974 po Cale, 2006). U studiji Milera i Lajnama Ekstraverzija je korelirala sa antisocijalnim ponaanjem veoma nisko: od .01 do .1 (Miller and
Lynam, 2001). Ve je pomenuto da postoje nalazi koji govore da hapenje prestupnika i smetanje u ustanovu smanjuje skorove na ovoj dimenziji: pojava
poznata kao Efekat hapenja. Tako je u studiji Milera i Lajnama dobijeno da je
povezanost Ekstraverzije i antisocijalnog ponaanja bila vea u istraivanjima
gde je ovo ponaanje mereno preko self-report izvetaja, nego u onima gde su
koriene kriterijumske grupe. Ajzenk je specifikovao uticaj Ekstraverzije na
kriminogeno ponaanje, smatrajui da Ekstraverzija vei uticaj ima kod mlaih prestupnika. Mnogobrojna istraivanja pokazuju da je ova pretpostavka
343

Janko Meedovi

plauzibilna. Na primer u istraivanju Mofita i saradnika razlikuju se dve vrste


delinkventnog ponaanja: delinkvencija vezana za adolescenciju i delinkvencija koja traje tokom celog ivotnog toka (Moffitt et al. 1996). Kod ispitanika
koji manifestuju prvu vrstu delinkventnog ponaanja javljaju se crte linosti
koje predstavljaju ekspresije Ekstraverzije: asertivnost, socijabilnost, sposobnost da se utie na druge i preuzme uloga voe. Takoe, ini se da je Ekstraverzija prisutna kod blaih oblika delinkventnih ponaanja: prevara, lakih kraa itd. Kod teih kriminalnih inova javljaju se karakteristike linosti koje
upuuju na probleme u socijalnim odnosima (Cale, 2006). Ekstraverzija je takoe poviena kod recidivista (van Dam et al., 2005), to se objanjava time da
neke karakteristike linosti Ekstraverata utiu na to da oni bivaju hapeni u
veoj meri od introverata (Impulsivnost, socijabilnost, traenje stimulacija i
uzbuenja).
Nalazi vezani za Neuroticizam takoe ne podravaju nedvosmisleno Ajzenkove pretpostavke, meutim postoji vei broj istraivanja koji potvruje ovakvu
povezanost u odnosu na Ekstraverziju: u meta-analizi Milera i Lajnama korelacije Neuroticizma i antisocijalnog ponaanja se kreu izmeu .23 i .39. (Miller and Lynam, 2001). Ajzenk je predloio hipotezu da Neuroticizam pojaava
nauene oblike ponaanja, te e tek kod starijih prestupnika igrati znaajnu
ulogu u generisanju kriminogenog ponaanja (time je i objanjavao interakciju
Neuroticizma i Ekstraverzije). Ovakvu pretpostavku potvrdila je i analiza koju
su izvrili on i Gudjonsen mada ona poseduje metodoloku manu o kojoj je
ve bilo rei: kriterijumsko ponaanje je operacionalizovano kroz dizajn kriterijumskih grupa kod starijih prekrioca, a putem self report mera kod mlaih,
te razliita operacionalizacija varijabli moe imati konfundirajui efekat na
rezultate (Eysenck & Gundjonsson, 1989). Meutim i meta-analiza koju je
izvrila Kejl podrava pretpostavku o Neuroticizmu kao vanom faktoru pri
generisanju kriminogenog ponaanja kod starijih prestupnika (Cale, 2006).
Stepen uticaja ove dimenzije na ponaanje prestupnika, posredovan je i polom: vea povezanost ove dimenzije i kriminogenog ponaanja uoena je kod
osoba enskog pola (Romero et al., 2001, Miller and Lynam, 2001).
to se tie Psihoticizma, ova dimenzija linosti se pokazala kao dosledan i stabilan prediktor kriminogenog i antisocijalnog ponaanja (Feldman 1977; Furnham & Thompson, 1991; Perez, 1986 po Romero et al 2001). Sa obzirom da
je predmet merenja Ajzenkovih skala Psihoticizma Impulsivnost, agresivnost i
pro-psihopatske karakteristike linosti, ovakvi nalazi ne iznenauju. Kako bi
eliminisali mogunost da je ova povezanost tautoloka, odnosno da je dolo
do prediktor-kriterijum kontaminacije, Romero i saradnici su nakon raunanja korelacija izmeu originalne skale Psihoticizma i antisocijalnog ponaanja,
344

Bazina struktura linosti i kriminalitet

izbacili iz P skale sve ajteme koji u sebi sadre deskripciju samog antisocijalnog ponaanja. Korelacije izmeu Psihoticizma i modaliteta antisocijalnog
ponaanja (vandalizam, krae, agresivnost, krenje pravila, konzumiranje ili
prodavanje narkotika) se nisu znaajno promenile, to potvruje validnost
Psihoticizma kao prediktora ovakvog ponaanja (Romero et al. 2001). Psihoticizam je posebno uspean prediktor kada je u pitanju kriminogeno ponaanje
mlaih prestupnika. Jedan od moguih uzroka ovakvog nalaza je i to da Impulsivnost opada sa protokom vremena (Farrington, 1994, 1995; Hare, 1996
po Cale, 2006). Psihoticizam se dalje esto identifikuje kao faktor koji je povezan sa teim oblicima kriminogenog ponaanja, onima koji ukljuuju nasilje,
kao i seksualnim deliktima (Heaven et al., 2004). I konano, Psihoticizam se
pojavljuje kao uspean prediktor recidivizma (van Dam et al., 2005).
Tabela 1. Povezanosti Ajzenkovih faktora linosti sa antisocijalnim ponaanjem (podaci preuzeti iz Cale, 2006).

Dizajn kriterijumskih grupa


Dimenzija linosti
Ekstraverzija/socijabilnost
Neuroticizam/emocionalnost
Impulsivnost/Dezinhibicija

25
26
26

5236
5365
5365

.04
.17
.36

Oznake: k- broj uzoraka upotrebljen u meta analizi, N- ukupan broj ispitanika, Rstandardizovana srednja vrednost korelacije izmeu faktora i kriterijumskog ponaanja

U tabeli su prikazani rezultati meta analize koju je izvrila Kejl. Kriterijumske


grupe su nacrti u kojima su kao mere linosti uzimani Ajzenkovi faktori, operacionalizovani instrumentom EPQ. Dobijeni podaci su potpuno konzistentni
sa nalazima do kojih su doli Miler i Lajnam (Miller and Lynam, 2001). Povezanost Psihoticizma i kriterijumskog ponaanja je najvea, zatim Neuroticizma, a veza Ekstraverzije i antisocijalnog ponaanja je skoro zanemarljiva. Meutim, kako je ve pomenuto u prethodnom tekstu, pri analizi je vano uzeti u
obzir moderatorske varijable pola, starosti i teine izvrenog krivinog dela,
odnosno antisocijalnog ponaanja.

Jedno poreenje: Ajzenkov i Telegenov model


Telegenova istraivanja linosti nisu imala nameru niti da postave novi model
strukture linosti, niti da formuliu novi omnibus instrument za procenu i
eksploraciju linosti. Cilj njegovih prouavanja je bio da razjasni teorijske nedoumice oko faktora koji su se uvek pojavljivali kao dimenzije vieg reda u
istraivakim radovima (poput Ekstraverzije i Neuroticizma), da razjasni od345

Janko Meedovi

nose primarno ekstrahovanih faktora u okviru ovih dimenzija i da se jo jednom prie problemu metrijskih karakteristika razliitih instrumenata za procenu linosti (Tellegen and Waller, 2008). Meutim, njegova faktorska istraivanja dovela su do koncipiranja jedanaest dimenzija linosti iji se sadraj u
izvesnom obimu preklapa sa konstruktima drugih autora. To su sledee dimenzije: Zadovoljstvo ivotom ili blagostanje, Socijalna potencija, Postignue,
Socijalna bliskost, Reakcija na stres, Otuenje ili alijenacija, Agresivnost, Kontrola, Izbegavanje opasnosti, Tradicionalizam i Apsorpcija. Ove, primarne crte
linosti, sainjavaju tri ortogonalna faktora vieg reda koji poseduju sledee
nazive: Pozitivna emocionalnost-PEM (ine ga dimenzije blagostanje, socijalna potencija, postignue i socijalna bliskost), Negativna emocionalnost-NEM
(reakcija na stres, alijenacija i agresivnost) i Suzdravanje-CON (izbegavanje
opasnosti, tradicionalizam i kontrola). Dimenzija apsorpcije se nalazi van okvira faktora vieg reda (Patrick et al., 2002).
Grupa autora (Krueger et al.,1994) je izvrila istraivanje sa namerom da proceni povezanosti crta linosti dobijenih u Telegenovim istraivanjima i kriminogenog ponaanja. Ovaj istraivaki pokuaj posebno vrednim ini operacionalizovanje kriterijumskog ponaanja preko etiri izvora: self report mera, informacija dobijenih od nezavisnih izvora (rodbina, prijatelji itd.), podataka iz
policijskih izvetaja i podataka o sudskim presudama. Traene su robusne karakteristike linosti koje su dosledno povezane sa kriminalitetom, odnosno
crte koje su znaajno povezane sa kriterijumskim ponaanjem kroz razliite
izvore podataka o delinkvenciji. Rezultati njihovog istraivanja prezentovani
su u tabeli 2.
Iz tabele se vidi da su tri dimenzije linosti znaajno povezane sa kriminalitetom kroz tri razliita izvora podataka: self-report mere, informacije dobijene
iz nezavisnih izvora i podataka o sudskim presudama. Delinkventno ponaanje je dosledno negativno povezano sa Tradicionalizmom i Kontrolom, a pozitivna korelacija dobijena je sa dimenzijom Agresivnost. Dakle delinkventi su
nekonzervativni, niskih moralnih standarda, buntovni i bez potovanja autoriteta, to moemo zakljuiti po negativnoj povezanosti sa skalom tradicionalizma. Agresivno ponaanje je jedina crta linosti koja znaajno korelira sa svim
modalitetima delinkvencije u svakoj polnoj kategoriji, to je ini potencijalno
najboljim prediktorom. Negativna korelacija sa Kontrolom govori o Impulsivnosti, nedostatku kontrole i dezinhibiranom ponaanju. Jo dva faktora poseduju znaajne korelacije sa delinkvencijom i to kroz sve modalitete merenja za
mukarce, i kroz dva modaliteta za ene: Alijenacija (oseanje odbaenosti,
nesree, usamljenosti ali i paranoinosti u smislu da nam drugi ele zlo) i Rea-

346

Bazina struktura linosti i kriminalitet

kcija na stres (napetost, vulnerabilnost, promenljivost raspoloenja, depresivnost).


Tabela 2. Korelacije izmeu varijabli linosti i mera delinkvencije po polu (preuzeto iz Krueger
et al.,1994).
Mere delinkvencije
Self-report

Nezavisni izvori

Policijski izvetaji

Sudske presude

ene

Mukarci

ene

Mukarci

ene

Mukarci

ene

Mukarci

(n = 417)

(n = 440)

(n = 379)

(n = 395)

( = 418)

(n = 444)

( = 414)

(n = 432)

Tradicionalizam

-.34**

-.37**

-.12*

-.14**

-.08

-.08

-.11*

-.16**

Varijable
Skale MPQa

Izbegavanje opasnosti

-.23**

-.20**

-.03

-.01

-.01

-.02

-.04

-.04

Kontrola

-.39**

-.37**

-.13**

-.12*

-.09

-.11*

-.12*

-.19***

Agresivnost

.48**

.52**

.25***

.28***

.24***

.17***

.19***

.21***

Alijenacija

.19**

.29**

.23***

.20***

.08

.18***

.08

.18***

Reakcija na stres

.17**

.26**

.23***

.07

.06

.12**

.01

.03

Postignue

-.13**

-.01

-.06

-.13**

-.01

-.13**

-.02

Socijalna potencija

.23***

.21***

.09

.09

-.03

-.02

.01

.03

-.04

.05

-.11*

.02

-.01

-.01

-.04

-.04

Blagostanje

-.08

-.08

-.12*

.01

-.01

-.04

-.02

-.03

.57***

.63***

.35***

.34***

.29***

.23**

.24**

.30***

Suzdravanje

-.44***

-.44***

-.13*

-.12*

-.07

-.09

-.13**

-.17***

Negativna emocionalnost

.34***

.48***

.32***

.23**

.15**

.20***

.09

.17***

Pozitivna emocionalnost

.01

.05

-.05

.03

-.08

-.04

-.09

-.04

Socijalna bliskost
R
Faktori vieg reda

.50***
.58***
.33***
.24***
.17**
.20***
.16**
R
Napomena:Zvezdice oznaavaju intervale poverenja: *p<.05, **p<.01, ***p<.001.

.21***

to se faktora vieg reda tie, Negativna emocionalnost je ta koja je sistematski povezana sa svim merama delinkvencije (najzad sve tri dimenzije koje ine
ovaj faktor su pokazale dosledne povezanosti). Suzdravanje negativno korelira sa svim modalitetima sem sa podacima dobijenim iz policijskih izvetaja.
Pozitivna emocionalnost nije pokazala povezanost sa kriterijumskim ponaanjem.
Jasno je da se moe napraviti paralela izmeu Telegenovog i Ajzenkovog modela. Predmet merenja Pozitivne emocionalnosti se preklapa sa Ekstraverzi347

Janko Meedovi

jom, Negativne sa Neuroticizmom, dok Suzdravanje ima slian predmet merenja kao dimenzija Psihoticizma (Cale, 2006). Zbog slinosti faktora vieg
reda, u ve pomenutoj meta-analizi Kejlove poreeni su Ajzenkov i Telegenov
model i njihove povezanosti sa antisocijalnim ponaanjem. Rezultati njene
analize dati su u tabeli br. 3.
Tabela 3. Povezanost Ajzenkovih (merenih EPQ inventarom linosti) i Telegenovih faktora (merenih MPQ instrumentom) sa antisocijalnim ponaanjem.

Dimenzija linosti
Ekstraverzija/socijabilnost
Neuroticizam/emocionalnost
Impulsivnost/Dezinhibiranost

Instrument
(model)

EPQ

46

.15

MPQ
EPQ
MPQ
EPQ
MPQ

14
42
14
48
14

.03
.21
.26
.46
.29

Oznake: k- broj uzoraka upotrebljen u meta-analizi, r -korelacije izmeu faktora i kriterijumskog


ponaanja

Ajzenkova E dimenzija je povezana sa antisocijalnim ponaanjem u znaajno


veoj meri nego PEM. Ovaj nalaz se moe objasniti na dva naina. Prvi je da
ajtemi Ajzenkove Ekstraverzije, za razliku od PEMa, sadre i ajteme traenja
senzacija, a ova dimenzija je povezana sa kriminogenim ponaanjem (Zuckerman, 2007). Dalje, PEM kao faktor vieg reda poseduje dva modaliteta:
agensni PEM (socijalna potentnost i postignue) i socijalni PEM iju osnovu
konstituie socijalna bliskost (Almagor et al.,1995). Postoji hipoteza da agensni PEM zaista nije povezan sa kriminogenim ponaanjem ali da socijalni PEM
negativno korelira sa istim, te prvi deluje kao supresorska varijabla (Cale,
2006). to se tie druge pretpostavke, iz tabele br. 2 se jasno vidi da socijalna
bliskost nije znaajno povezana ni sa jednim modalitetom delinkvencije (osim
sa podacima dobijenim od nezavisnih izvora na enskom poduzorku) te smatramo da se ona ne moe odrati.
Telegenov NEM u veoj meri korelira sa antisocijalnim ponaanjem nego Ajzenkov faktor Neuroticizma. Ovo je pre svega posledica dimenzija Agresivnosti ali i Alijenacije koje se nalaze u okviru ovog faktora vieg reda, a kojih nema u Ajzenkovom Neuroticizmu.
to se tie dimenzije Impulsivnost/Dezinhibiranost, odnosno Psihoticizma,
faktor koji je operacionalizovao Ajzenk poseduje vee korelacije sa kriterijumskim ponaanjem nego Telegenova dimenzija Suzdravanja. I ova razlika nas348

Bazina struktura linosti i kriminalitet

taje u operacionalizovanju dva faktora: Psihoticizam sadri ajteme agresivnosti, i pro-psihopatskih tendencija koji ne postoje kod Suzdravanja (Cale,
2006). Zajedniki predmet merenja ove dve dimenzije je Impulsivnost i nedostatak kontrole.
Dobijeni podaci u istraivanju Kejlove su sasvim oekivani kada se uzme u
obzir operacionalizacija faktora vieg reda u ova dva modela. Oigledno je da
se predmeti merenja samo delimino podudaraju kod Ajzenkovih i Telegenovih faktora. Agresivnost, koja je dominantna komponenta Psihoticizma omoguuje mu veu povezanost sa antisocijalnim ponaanjem nego ona koju poseduje Suzdravanje. Meutim agresivnost je kod Telegena smetena u Negativne emocije, koje zbog toga u veoj meri koreliraju sa kriterijumskim ponaanjem nego Neuroticizam. Isto vai za Alijenaciju: doivljaj da su drugi protiv
nas, da nam spletkare i ele zlo se pojavljuje kao ajtem P skale kod Ajzenka i
NEM faktora kod Telegena to rezultira veom povezanou sa antisocijalnim
ponaanjem ovih faktora u odnosu na njihove parnjake iz drugog modela. Ipak
ovi podaci nam donose jedan vaan zajedniki nalaz: u oba modela agresivnost, impulsivnost i sklonost da se akcije i namere drugih interpretiraju kao
ugroavajue, pokazuju najvei stepen povezanosti sa kriminogenim ponaanjem.

Potraga za senzacijama i rizino ponaanje


Kako kae Marvin Zakerman, teorija o traenju senzacija, bukvalno je poela
u mraku (Zuckerman, 2007). Re je o mraku i tiini izolacione komore koja je
njemu i njegovom timu sluila za eksperimentalno ispitivanje senzorne deprivacije. Eksperimentatori su upotrebili iroki konstrukt Optimalnog nivoa uzbuenja kako bi pokuali da predvide individualne razlike u reakcijama ispitanika na senzornu deprivaciju. Traenje senzacija je crta linosti koja se zasniva na ovom nivou pobuenja: izraenost ove crte oznaava visok prag pobu3
enja, te osoba ima potrebu da traga za senzacijama i trai stimulacije . U eksperimentu, ovakve osobe su reagovale bre i intenzivnije na senzornu deprivaciju, pokazivale vei stepen dosade i ak iskazivale veu motoriku aktivnost
od ispitanika koji su imali nizak nivo pobuenosti (Zuckerman, 2007).
Na osnovu poetnih saznanja dobijenih u eksperimentalnim nacrtima, zapoeto je sa konstruisanjem skala koje bi pomou samoprocene prikupljale podatke o traenju senzacija. Nakon nekoliko verzija instrumenta koje su pos3

Primetna je slinost Zakermanovog pokuaja da objasni individualne razlike u traenju senzacija sa Ajzenkovim fiziolokim tumaenjima razlika izmeu Ekstraverata i introverata.

349

Janko Meedovi

matrale traenje senzacija kao jednu dimenziju linosti, prikupljeno je dovoljno nalaza koji su pokazali postojanje etiri modaliteta ove crte. Oni su se pokazali stabilnim kroz razliite prevode skale i rezultate ispitanika razliitih
nacionalnih pripadnosti (Zuckerman, 1994). Ekstrahovani faktori su sledei:
Potraga za uzbuenjem i avanturama (npr. bavljenje ekstremnim sportovima),
Traganje za iskustvom (koja moe biti izraena kroz nekonformirajui ivotni
stil), Dezinhibicija (hedonistiki ivotni stil, koji odlikuje zloupotreba alkohola, rizino seksualno ponaanje itd.) i Osetljivost na dosadu (averzija i uznemirenost kada se osoba nae u monotonim i nestimuliuim uslovima). Traganje
za senzacijama visoko korelira sa Impulsivnou, te je u alternativnom petofaktorskom modelu linosti koji je sa saradnicima razvio Zakerman, ova crta
koncipirana kao Impulsivno traenje senzacija (Zuckerman, 1994).
Kriminogeno ponaanje je jedan od bihejvioralnih stilova osoba kod kojih je
Traenje senzacija izraeno. Postoje razliiti linosni kao i sredinski faktori
koji u interakciji sa ovom osobinom generiu antisocijalno i kriminogeno ponaanje umesto nekog drugog. Ve je pomenuto da je Impulsivnost jedna od
njih. Zakerman i Horvat (Horvat and Zuckerman, 1993) su pronali znaajne
korelacije izmeu Traenja senzacija i Impulsivnosti sa jedne strane i kriminogenog ponaanja sa druge, kod studenata koleda (kriminaltet je meren
self-report instrumentima). U ovom istraivanju su povezanosti izmeu Traenja senzacija i kriminaliteta bile vee (r=.53) od povezanosti Impulsivnosti i
kriminaliteta (r=.36).
U pominjanom istraivanju koje su izvrili Romero i saradnici (Romero et al.
2001) ispitivane varijable pored Ajzenkovih faktora su bila i etiri modaliteta
Traenja senzacija, kao i Impulsivnost. Kako je kriterijumsko ponanje bilo
operacionalizaovano dvostruko, i preko self-report mera i preko kriterijumske
grupe ispitanika (dakle bili su ispitivani institucionalizovani i neistitucionalizovani subjekti), autori su raunali korelacije izmeu Traenja senzacija i kriminogenog ponaanja, zatim sposobnost modaliteta ove dimenzije da diskriminie delinkvente od nedelinkvenata, kao i prediktivne sposobnosti ispitivanih varijabli u modelu multiple regresije. Rezultati su bili sledei: Dezinhibicija u najveoj meri korelira sa kriminalitetom (.42 za mukarce i ene), potom
Traganje za iskustvom (.38 za mukarce i .36 za ene), zatim Osetljivost na
dosadu (.22 za mukarce i .33 za ene) i najmanju povezanost sa kriminalitetom ostvaruje modalitet Potrage za uzbuenjem i avanturama (.18 za mukarce i .20 za ene). Potom su autori podelili ispitanike u uzorku u podgrupe u
zavisnosti od postignutog skora na skali delinkvencije na nedelinkventne,
umereno delinkventne i izrazito delinkventne. Sve ispitivane varijable su uspele da diskriminiu ispitanike bar po nekim nivoima ovako konstruisanog fak350

Bazina struktura linosti i kriminalitet

tora, u kontrolnoj grupi. Meutim kod institucionalizovanih osoba samo 4


varijable znaajno diskriminiu ispitanike u odnosu na stepen delinkventnosti:
Psihoticizam, Impulsivnost i dva modaliteta Traenja senzacija - Dezinhibicija
i Traganje za iskustvom. Znaajnost svakog od ovih faktora u predikciji kriminaliteta vidi se u regresionom modelu: kod mukaraca najznaajniji prediktori su Dezinhibicija (=.16), Psihoticizam (=.12) i Traganje za iskustvom
(=.10). Kod ena je potpuno drugaija situacija: Znaajni prediktori su Impulsivnost (=.17) i Ekstraverzija (=.09).
ini se da su nalazi koji sugeriu da postoje dva faktora vieg reda koji stoje
iza modaliteta Traenja senzacija opravdani. Prvi je Socijalizovano Traenje
senzacija koje je odgovorno za ona ponaanja koja imaju za cilj da se postigne
uzbuenje na, manje-vie, drutveno prihvatljive naine. Drugi je Nesocijalizovano Traenje senzacija koje je dosledan generator kriminogenog i antisocijalnog ponaanja. Po nalazima samog Zakermana prvi faktor ine Potraga za
uzbuenjem i Osetljivost na dosadu a drugi Dezinhibicija i Traganje za iskustvom (Zuckerman, 2007). Kako smo videli, ova hipoteza je u saglasnosti sa
nalazima koje su dobili Romero i saradnici. Potvrdu o postojanju dva faktora
Traenja senzacija daju Nust i Stjuart (Knust and Stewart, 2002) ali konstituenti ova dva faktora nisu isti kao kod Zakermana. Interesantno je da su ovi
autori faktorisali zajedno Ajzenkove dimenzije linosti i modalitete Traenja
senzacija. Prvi faktor (Socijalizovane tendencije) ine Ekstraverzija, Neuroticizam, Potraga za uzbuenjem i avanturama i Traganje za iskustvom. Nesocijalizovane oblike ine Psihoticizam, Dezinhibicija i Osetljivost na dosadu. Ovo
je vana potvrda razdvajanja modaliteta Traenja senzacija na socijalizovane i
nesocijalizovane oblike. to se tie sainitelja ovih Nesocijalizovanih oblika,
nije potpuno izvesno da li je njihov konstituent Traganje za iskustvom ili Osetljivost na dosadu, ali sasvim sigurno to jeste Dezinhibicija. Moe se zakljuiti
da je ovo modalitet Traenja senzacija koji je najvie povezan sa kriminogenim ponaanjem. Ovu vezu potencira i sam Zakerman, navodei da je prisustvo Dezinhibicije i agresivnosti diferencijalno dijagnostiki znak psihopatije
(Zukerman, 2007).
Interesantne podatke daju Horvat i Zakerman (Horvat and Zuckerman, 1993)
konstruiui model koji u sebi sadri odnose izmeu varijabli linosti (odnosno Traenja senzacija), kognitivnih faktora (procene koliko je odreeno ponaanje rizino u odnosu na izvrioca), sredinskih faktora (prisustvo kriminogenog ponaanja u vrnjakoj grupi) i samog kriminogenog ponaanja (operacionalizovanog kroz self-report mere). Raunate su korelacije izmeu ovih varijabli i izloene su na dijagramu 1.

351

Janko Meedovi

Vidimo da kriminogeno ponaanje u vrnjakoj grupi najvie korelira sa sopstvenim kriminogenim ponaanjem to bez sumnje istie znaaj socijalnih faktora u generisanju kriminaliteta. Iza socijalnih, idu varijable linosti, pre svega
Traenje senzacija pa Impulsivnost i na kraju procena rizika. Ovo je redosled
varijabli i kada je u pitanju predikcija kriminogenog ponaanja. Multipla regresija je pokazala da je najbolji prediktor Kriminogeno ponaanje u vrnjakoj grupi (=0,43), zatim Traenje senzacija (=0,27), Impulsivnost (=0,13) i
Procena rizika (=-0,15).
Dijagram 1. Korelacije izmeu traenja senzacija, Impulsivnosti, sopstvenog kriminogenog ponaanja, procene rizika koji takvo ponaanje nosi i kriminogenog ponaanja u vrnjakoj grupi.
Adaptirano prema Horvat and Zuckerman, 1993.

Impulsivnost
.43

-.15

.36

Traenje
senzacija

.53

Sopstveno
kriminogeno
ponaanje

-.35

Rizik u odnosu
na sopstveno
ponaanje

.59

.36

352

Kriminogeno ponaanje u vrnjakoj grupi

-.32

-.25

Bazina struktura linosti i kriminalitet

Leksika hipoteza i pet faktora linosti


Ajzenkova i Zakermanova teorija linosti nastaju u okviru psihobiolokog pristupa, odnosno pokuaja da se crte linosti poveu za bazinijim fiziolokim
domenima funkcionisanja organizma. Petofaktorski model je rezultat jedne
druge paradigme u istraivanju linosti, paradigme koja postaje dominantna u
ovom polju psihologije, jer je upravo pomou nje postignut zavidan konsenzus
meu istraivaima o broju osnovnih dimenzija linosti (McCrae, 2001 po
Wiebe 2004). U pitanju je leksika hipoteza. Ona se zasniva na pretpostavci da
su svi vani opisi linosti utisnuti u jeziku supstancu, odnosno da se nalaze u
prirodnom jeziku. Na na taj nain, adekvatnim uzorkovanjem termina, moe
se dobiti skup opisa linosti koji je obuhvatan i validan i na osnovu koga ljudi
mogu opisati sebe. Faktorizacijom ovakvog skupa varijabli dobijaju se latentne
dimenzije koje lee u osnovi individualnih razlika kada su u pitanju crte linosti.
Petofaktorsko reenje nije jedino koje je dobijeno u leksikim istraivanjima
(Saucier, 2008), ali predstavlja robustan i komprehenzivan model; pet faktora
je do sada replicirano u mnogim jezikim grupama (Costa & McCrae, 1997 po
Kneevi et al. 2004) i izvedeno je mnotvo istraivanja u kojima su utvrene
povezanosti ovog modela sa drugim konstruktima individualnih razlika. U
ovom trenutku ne postoji samo jedna operacionalizacija modela linosti koja
se bazira na pet leksikih faktora. Sadraji faktora koje su dali razliiti autori
se u velikoj meri preklapaju, ali ipak, meu njima postoje i razlike. Istraivanja
o kojima e se govoriti u ovom radu uglavnom su bazirana na Petofaktorskom
modelu linosti koji su predloili Kosta i Mek Kre i instrumentima koje su oni
razvili (Costa and McCrae, 1992). Kada to nije sluaj, u tekstu e biti naznaeno kako je ispitivana bazina struktura linosti.
Ovo su opisi pet faktora koje su koncipirali Pol Kosta i Robert Mek Kre: Neuroticizam (emocionalna nestabilnost i neprilagoenost), Ekstraverzija (aktivitet, socijabilnost, drutvenost), Otvorenost (estetska osetljivost, intraceptivnost, intelektualna radoznalost), Saradljivost (poverenje, altruizam, kooperacija) i Savesnost (tenja ka ostvarenju ciljeva, disciplinovanost)4. Faktori N i E
su konceptualno slini Ajzenkovim faktorima koji nose iste nazive. Otvorenost je domen koji se pojavljuje jedino u leksikim modelima linosti, nijedan
drugi teorijski okvir nije uspeo da izoluje dimenziju linosti ovakvog sadraja.
O je stabilan i robustan faktor i dosledno se replicira u kros-kulturalnim istra4

U daljem tekstu domeni petofaktorskog modela bie oznaavani po prvom slovu engleskog
naziva: Ekstraverzija-E (Extraversion), Neuroticizam-N (Neuroticism), Otvorenost-O (Openness), Saradljivost-A (Agreableeness) i Savesnost-C (Conscientiousness).

353

Janko Meedovi

ivanjima sa neznatno promenjenim sadrajem (u nekim drugim leksikim


modelima naziva se i Intelekt ili Kultura). to se domena A i C tie, Ajzenk je
tvrdio da oni predstavljaju subordinirane dimenzije njegovog faktora Psihoticizma (Eysenck, 1992, po Costa and McCrae, 1995). Autori Petofaktorskog
modela smatraju da A i C zaista negativno koreliraju sa Psihoticizmom, ali i
da predstavljaju generatore varijanse individualnih razlika koja nije obuhvaena Ajzenkovim faktorom, te da su nezavisni i ireducibilni bazini domeni linosti (Costa and McCrae, 1995).
Veliki broj studija koje su ispitivale povezanosti izmeu petofaktorskog modela linosti i kriminaliteta potvrdio je znaajne veze izmeu A i C faktora i kriminogenog ponaanja. Preciznije reeno u pitanju su negativne korelacije, dakle kriminogene linosti odlikuje niska saradljivost, sklonost ka prepirci i svai, zajedljivosti ali takoe i slaba motivacija za postignuem i sniena sposobnost organizacije pri ispunjenju zadataka. Ove nalaze potvrdila je i metaanaliza Milera i Lajnama. Ova dva autora su analizirala povezanosti Ajzenkovog, Telegenovog, Kloninderovog modela bazine strukture linosti, kao i
Petofaktorskog modela sa antisocijalnim ponaanjem. Njihovi nalazi ne samo
da potvruju stabilne i relativno visoke negativne povezanosti A i C faktora sa
kriminalitetom, ve oni smatraju da se i povezanosti crta iz drugih modela i
kriterijumom mogu shvatiti kao aspekti niske Saradljivosti i Savesnosti (Miller
and Lynam 2001).
Meutim, neke druge studije, pokazale su povezanosti i ostalih faktora iz petofaktorskog prostora i kriminogenog ponaanja, na taj nain potvrujui
komprehenzivnost modela. Grupa istraivaa (John, Caspi, Robins, Moffitt,
and Stouthamer-Loeber, 1994) je na uzorku deaka od 12 i 13 godina koji su
se bavili pljakama, prodavanjem psihoaktivnih supstanci, i generalno ispoljavali nasilniko ponaanje, dobili povezanosti sa skoro svim domenima Petofaktorskog modela. Subjekti u ispitivanom uzorku postigli su nie skorove na A,
C, i O faktorima a skor na E domenu bio je znaajno vii u odnosu na kontrolnu grupu.
Van Aken, Van Lieut i olt su izvrili klaster analizu na skorovima Velikih
pet kod adolescenata (faktori su ispitivani preko 25 bipolarnih skala koje su
konstruisali sami autori). Dobijena su tri tipa linosti koje su autori nazvali
Nekontrolisani (Undercontrolled), Snano kontrolisani (Overcontrolled) i
Otporni (Resilient), pa su zatim podeljeni u dve subgrupe: Socijalizovane i Antisocijlne (Van Aken et al, 1998). Svih est dobijenih grupa su zatim poreeni
prema skorovima na self-report instrumentima za merenje delinkvencije. Najvee skorove na samoproceni delinkvencije ostvarivali su ispitanici iz grupe
Nekontrolisanih Antisocijalnih linosti i njih su odlikovala sledea postignua
354

Bazina struktura linosti i kriminalitet

na skalama koje mere Velikih pet: ekstremno niski skorovi na A i C domenu i


umereni skorovi na E, N i O domenima.
U istraivanju Kolete van Dam A i O domeni su uspeno razlikovali prekrioce i subjekte iz kontrolne grupe (pet faktora su mereni pomou Short Big Five
Questionary, Gerris et al., 1998 po van Dam et al., 2005). Prekrioci su imali
znaajno nie skorove na oba faktora linosti u odnosu na kontrolnu grupu. U
ovoj studiji, nijedan od faktora nije uspeo da diskriminie recidiviste i nerecidiviste kada su u pitanju zvanini policijski podaci. Meutim, kada je recidivizam bio meren preko self-report izvetaja, pokazalo se da recidivisti imaju
znaajno izraeniji Neuroticizam i znaajno nie skorove na A faktoru (van
Dam et al., 2005). Podaci koje pruaju Klovel i Botvel su drugaiji. Oni su u
svom istraivanju dobili da recidivisti postiu znaajno nie skorove na C i O
domenima linosti, sa znaajnom interakcijom izmeu njih, kada je u pitanju
recidivizam kao zavisna varijabla (Clower & Bothwell, 2001). Osobe sa niskom
Savesnou ne umeju da organizuju i isplaniraju svoje akcije, teko odlau
potkrepljenje, neoprezne su i nemarne i zbog toga lake bivaju ponovo uhvaene od strane policije, te ne zauuje nizak skor na C domenu kod recidivista. Snienu Otvorenost za iskustvo u ovoj grupi ispitanika istraivai objanjavaju na dva naina. Kako je O jedini domen petofaktorskog modela koji pokazuje sistematske pozitivne korelacije sa inteligencijom (Costa & McCrae,
1995), autori pretpostavljaju da osobe koje se ponovo uputaju u krivina dela
i bivaju uhvaene funkcioniu sa snienim intelektualnim kapacitetima. Sa
druge strane, ovaj faktor je slabije izraen kod lica nieg socioekonomskog
statusa, odnosno onih osoba koje poseduju veu verovatnou ukljuivanja u
kriminogene aktivnosti, to zbog realne potrebe za novcem, to, kako autori
smatraju, zbog poveane verovatnoe identifikovanja sa kontrakulturom, a
samim tim i kriminogenim stilom kao jednim od tokova koji u njoj egzistira
(Clower & Bothwell, 2001).
Hejven je kroz dve studije pokuao da identifikuje i precizira odnose izmeu
Velikih pet i kriminaliteta. U prvoj studiji posmatrane su povezanosti izmeu
pet faktora i nasilnikog ponaanja kao i vandalizma i kraa (zdruenih u jednu kategoriju) posebno za mukarce i ene (Heaven, 1996). Faktor A je bio
negativno povezan sa nasiljem kroz oba pola (-0,46 mukarci i -0,19 ene) kao
i sa vandalizmom i kraama, ali samo kod mukaraca (-0,36). C faktor nije bio
znaajno povezan sa nasiljem ali jeste sa vandalizmom i kraama (-0,28 mukarci i -0,21 ene). N domen pozitivno korelira sa nasilnikim ponaanjem
kod ena (0,20) i vandalizmom i kraama kod mukaraca (0,24). U drugoj studiji autor je hteo da precizira ove povezanosti tako to je zadavao facete faktora za koje je smatrao da treba da budu nosioci ovih povezanosti sa kriminoge355

Janko Meedovi

nim ponaanjem (Petofaktorski model je hijerarhijski organizovan. Velikih pet


su najiri, robustni i bazini domeni linosti. Oni se granaju u facete, subfaktore koji ih preciznije opisuju, a ovi se onda ispoljavaju u mnotvu specifinih
oblika ponaanja.). Iako generalni domen Ekstraverzije nije znaajno korelirao
sa kriminalitetom Hejven je zadao i aspekte ovog domena Asertivnost i Potragu za uzbuenjima.
Rezultati su bili sledei: to se C domena tie, nedostatak Samodiscipline je
najvaniji generator vandalizma i pljakanja (-0,29). Svi faceti A domena koji
su testirani u modelu su bili znaajno negativno povezani sa kriterijumskim
ponaanjem: pre svega Poverenje (-0,34 za nasilje i -0,31 za vandalizam/krae),
zatim Altruizam (-0,31 i -0,27) i na kraju Blaga narav (-0,25 za nasilje). Iako
domen E nije znaajno korelirao sa kriminogenim ponaanjem, njegov aspekt
Potrage za uzbuenjem ostvaruje pozitivne korelacije (0,22 i 0,26). Suprotna
situacija je sa N faktorom. Generalno on pozitivno korelira sa kriterijumskim
ponaanjem ali njegovi aspekti Hostilnost i Impulsivnost ne.
Vaan nalaz ovog istraivanja je potvrda znaaja nedostatka poverenja kao
faktora koji uestvuje u produkciji kriminaliteta. Ovaj podatak je konzistentan
sa nalazima Krugera i saradnika (Krueger et al., 1994) o povezanosti Alijenacije iz Telegenovog modela i kriminogenog ponaanja (tabela 2). Poverenje je i
najvaniji prediktor od svih ispitivanih varijabli u postavljenom regresionom
modelu (Heaven, 1996). Korelacije izmeu Potrage za uzbuenjem i kriminaliteta su takoe potvrda Zakermanovih stanovita o povezanosti Traenja senzacija i ovakvog ponaanja (Zukerman, 2007). Ono to je zauujue je da crte
Hostilnosti (oseaj gneva, frustriranosti, iritiranosti) i Impulsivnosti kao faceti
N domena nisu bili pozitivno povezani sa kriminalitetom poto smo ve govorili da se ovakve povezanosti uglavnom dobijaju u drugim istraivanjima.
Neto drugaija situacija je kada su u pitanju prekrioci koji se uputaju u seksualne delikte, usmerene protiv dece i adolescenata. Denison i saradnici su
zadavali NEO-PI-R (jedan od instrumenata za eksploraciju Petofaktorskog
modela linosti koji meri i pojedinane facete svih domena) prekriocima na
izdravanju zatvorske kazne zbog seksualnih delikata izvrenih protiv dece i
adolescenata, i kontrolnoj grupi ispitanika. Prekrioci su bili razvrstani u tri
grupe: oni koji su vrili incestuozne inove u primarnoj porodici, prekrioci iz
usvojenikih ili starateljskih porodica i seksualni prekrioci koji su vrili delikte van porodine sredine. Prekrioci su postigli znaajno vii skor u odnosu na
kontrolnu grupu na N domenu i na sledeim facetima ovog domena: Anksioznost, Depresivnost, Socijalna nelagodnost i Vulnerabilnost (Dennison et al.,
2001). Znaajno nie skorove prekrioci su postigli na faktorima E (faceti:
Drueljubivost i Asertivnost) i C (faceti: Kompetencija i Promiljenost). Ovi
356

Bazina struktura linosti i kriminalitet

nalazi daju nam prilino precizan opis linosti pedofila. To su osobe sklone
depresivnim doivljavanjima, u drutvu se oseaju nelagodno pa stoga i nemaju potrebu da puno vremena provode sa drugim ljudima. Oseaju se lako povredljivim, napetim i sebe doivljavaju kao skromne osobe, blage naravi. Smatraju sebe nekompetentnim i nemaju poverenja u svoje sposobnosti. Niske su
asertivnosti i nepromiljeni su.
Nakon toga izvrena je diskriminativna analiza. Generisana je jedna diskriminativna funkcija koja je znaajno razdvajala ispitanike i predviala pripadnost
subjekata kriterijumskim ili kontrolnoj grupi. Varijable koje razdvajaju ispitanike u grupe su upravo one na kojima su postignute znaajne razlike izmeu
grupa, tako da su rezultati diskriminativne i analize varijanse potpuno kongruentni (u diskriminativnoj funkciji se pojavljuju i dva faceta domena A:
Skromnost i Blaga narav). U sledeim tabelama date su korelacije crta linosti
sa generisanom funkcijom, kao i rezultati predikcije pripadnosti ispitanika
grupama pomou nje.
Tabela 4. Crte linosti koje konstituiu diskriminativnu funkciju pri predikciji pripadnitva
grupi seksualnih prekrilaca (prikazani su samo faceti koji u najveoj meri koreliraju sa diskriminativnom funkcijom). Preuzeto iz Dennison et al., 2001.

Diskriminativna funkcija
Faktori kojima faceti
pripadaju
N3
N4
A5
C1
N6
C6
E3
A6
N1
E2

Crte linosti- faceti faktora


Velikih pet
Depresivnost
Socijalna nelagodnost
Skromnost
Kompetencija
Vulnerabilnost
Promiljenost
Asertivnost
Blaga narav
Anksioznost
Drueljubivost

Korelacija sa diskriminativnom funkcijom


.49
.45
.42
-.38
.35
-.30
-.28
.27
.25
-.24

Jasno je da na osnovu ranije izloenih podataka ovo nije struktura linosti koja
odlikuje prekrioce uopte. Nema standardnih padova na C i A domenima,
tavie stie se utisak da je povienje na N domenu i snien E faktor jezgro
linosti seksualnih prekrilaca. Upadljivo je takoe da Impulsivnosti i agresivnosti nema kao crta koje znaajno koreliraju sa diskriminativnom funkcijom,
a to su osobine linosti koje po veini istraivanja uestvuju u generisanju
kriminogenog ponaanja. Izgleda da iako su nepromiljene (verovatno u smis357

Janko Meedovi

lu neopreznosti), ove individue nemaju tekoa sa kontrolom Impulsa. Oseaj


odbacivanja i doivljaj sopstvene nekompetentnosti je verovatno uzrok zato
ovakve osobe ne mogu da formiraju bliske veze sa drugima i da ih zadre, na
ta utie i generalna socijalna introvertnost i nedrueljubivost. Ove tendencije
verovatno stvaraju potrebu da seksualni prekrioci trae i ostvaruju veze sa
decom i adolescentima, jer se tu oseaju u manjoj meri neadekvatno, dobijaju
potovanje i lake stiu kontrolu i ostvaruju dominaciju (Finkelhor, 1984, po
Dennison et al., 2001).
Tabela 5. Rezultati klasifikovanja ispitanike u grupe na osnovu diskriminativne funkcije generisane pomou crta linosti Petofaktorskog modela (faceta). Preuzeto iz Dennison et al., 2001.

Grupe ispitanika

Kontrolna grupa
Incest u primarnoj
porodici
Incest u neprimarnoj porodici
Izvan porodice

Predviena pripadnost grupi


N KontrolIncest u
na grupa prim. porodici

Incest u neprim. porodici

Izvan porodice

33

30 (90.9)

0 (0.0)

1 (3.0)

2 (6.1)

17

1 (5.9)

9 (52.9)

0 (0.0)

7 (41.2)

11

1 (9.1)

1 (9.1)

8 (72.7)

1 (9.1)

32

2 (6.3)

5 (15.6)

2 (6.3)

23 (79.1)

Podaci u tabeli 5 pokazuju preciznost diskriminativne funkcije u razvrstavanju


ispitanika u grupe. Osnovni nalaz nam govori da je model u stanju da diskriminie prekrioce od neprekrilaca sa velikom tanou (91% ispitanika iz
kontrolne grupe je zaista u nju i svrstano). Prediktivna mo je neto slabija
kada se tie razvrstavanja meu submodalitetima seksualnih prekrilaca. Preciznost je zadovoljavajua kada su u pitanju osobe koje su izvrile seksualni
delikt u hraniteljskoj ili usvojenikoj porodici (73% tanosti) i prekrioci koji
su vrili delikte izvan porodinih okvira (79%). Najveu greku model pravi
kada je u pitanju incestuozni delikt u primarnoj porodici (samo 53% tanih
razvrstavanja) i to u korist vanporodinih prekrilaca (gde je smeteno 41%
ovih ispitanika). Ipak podaci jasno govore da je Petofaktorski model bez sumnje validan i koristan teorijski okvir u eksploraciji strukture linosti osoba koje
vre seksualne delikte.
Jedna od pretpostavki na kojima poiva Petofaktorski model je i hipoteza o
racionalnosti. Samoprocena i procena drugih mogla bi se ostvariti jedino ako
358

Bazina struktura linosti i kriminalitet

su ljudi u stanju da pored greaka i predrasuda adekvatno opaaju vane osobine linosti kod sebe i drugih (socijalno ili uopte adaptivno vane). Meutim, da li je ova hipoteza opravdana kada je u pitanju kriminogeno ponaanje?
Osobe koje poseduju pro-kriminogene crte mogle bi pokuati da ih sakriju, ne
samo od drugih ve i od sebe, kako bi formirali sliku o sebi koja je usklaena
sa socijalnim normama. Da bi dao odgovor na ovo pitanje Vajb je ispitao povezanost varijabli koje su merile tendenciju da se drugima prui pogrena slika
o sebi (Varanje), tendenciju da se opravda sopstveno kriminogeno ponaanje
(Neutralizacija) i promiskuitetnog ponaanja sa kriminalitetom. U istraivanju
je takoe zadat i instrument koji meri domene Petofaktorskog modela ali u
koji nisu ukljuene subskale odnosno faceti5.
Sve tri varijable koje je koncipirao Vajb znaajno su pozitivno korelirale sa
kriminogenim ponaanjem merenim preko skala samoprocene (Varanje: 0,30
za mukarce i 0,22 za ene; Neutralizacija: 0,51 i 0,41 i Promiskuitet: 0,38 za
mukarce, korelacija u enskom poduzorku nije bila statistiki znaajna). Od
domena bazine strukture ponovo su C i A pokazali znaajne negativne povezanosti sa kriminalitetom (Wiebe, 2004). Meutim, ono to je zaista Vajb hteo
da sazna jeste da li tri specifine varijable linosti doprinose predvianju kriminaliteta kada se u prediktivni model uvedu nakon faktora bazine strukture
linosti, odnosno da li zahvataju varijansu koju Velikih pet ne objanjavaju.
Odgovor je bio potvrdan: uvoenje Varanja, Neutralizacije i Promiskuiteta u
regresioni model preko bazinih domena linosti poveava procenat objanjene varijanse od 8% do 19% za ene i 17% do 37% za mukarce. Na osnovu
ovoga autori zakljuuju da se tri ispitivane crte nalaze van Petofaktorskog
modela (Wiebe, 2004).
Znaajnost laganja, ostavljanja pogrenog utiska o sebi, racionalizacije i opravdavanja sopstvenih postupaka u objanjenju kriminogenog ponaanja je
nesumnjiva. Takoe, moe se prihvatiti tvrdnja da ove crte lee van prostora
opisanog pomou pet velikih dimenzija linosti. Meutim, pitanje je da li ove
tendencije lee zaista van bazine strukture linosti. Neki noviji nalazi sugeriu da upravo opisane linosne karakteristike mogu biti deo dimenzije Potenje/Skromnost koja je deo estofaktorskog modela linosti (Lee & Ashton,
2006).

U pitanju je NEO FFI (Costa i McCrae, 1992).

359

Janko Meedovi

Skromnost i potenje
Velikih pet faktora linosti su manje-vie dosledno replicirani u studijama koje su koristile opise linosti bazirane na terminima iz Engleskog jezika6. Meutim, istraivanja na drugim jezicima ponudila su est faktora kao adekvatnije
reenje strukture linosti (Ashton, Lee, Perugini, et al., 2004 po Lee et al.,
2005). Ovaj model linosti nazvan je HEXACO, to predstavlja akronim za
sledee faktore: Potenje/Skromnost (Honesty-Humility), Emocionalnost
(Emotionality), Ekstraverzija (eXtraversion), Saradljivost (Agreableness), Savesnost (Conscientiousness) i Otvorenost (Openness). Faktori Ekstraverzije,
Savesnosti i Otvorenosti predstavljaju pandane istoimenih faktora iz Petofaktorskog modela. Faktori Emocionalnosti i Saradljivosti predstavljaju rotirane
faktore Neuroticizma i Saradljivosti: varijansa asocirana sa iritabilnou (Hostilnou) i sentimentalnou je razliito rasporeena u dva modela (de Vries
et al., 2009).
Meutim, najvea razlika izmeu dva modela je pojava estog faktora linosti,
nazvanog Potenje/Skromnost (H). Ovaj faktor je i razlog zbog ega govorimo
o HEXACO modelu i njegovom povezanou sa kriminalitetom. Kako su istraivanja sa estofaktorskim modelom linosti jo uvek malobrojna, ukratko
emo izloiti tri razloga zbog kojih smatramo da je H faktor izuzetno vaan u
objanjenju kriminaliteta, od kojih su dva teorijske prirode.
Konceptualizacija samog faktora. Psiholoki sadraj ove dimenzije predstavljaju osobine linosti koje se tiu iskrenosti, potenja i skromnosti, nasuprot
manipulativnosti, pohlepi i pretencioznosti (de Vries et al., 2009). Jasno je da
je H faktor generator varijanse koja je povezana sa moralno relevantnim linosnim tendencijama, odnosno crtama linosti koje su odgovorne za produkovanje ponaanja koja se ostvaruju u moralnom kontekstu. Mnoga istraivanja
su pokazala da su ovakve crte linosti dosledni generatori amoralnog i kriminogenog ponaanja (Kneevi, 2003).
Mrana trijada. Paulus je izdvojio tri crte linosti iz spektra osobina koje su
odgovorne za agresivna, manipulativna, i kriminogena ponaanja. Nazvao ih je
Mrana trijada linosti i ona se sastoji iz Makijavelizma, subklinike Narcisoi6

U leksikim prouavanjima jezika razlikuju se dve globalne strategije: etska i emska. U prvoj se
iz jednog jezika izdvoje termini za koje se smatra da adekvatno opisuju linost, zatim se oni
faktoriu i krajnjom selekcijom termina sa dobijaju stabilni faktori i na njima grade instrumenti.
Potom se ti instrumenti prevode na druge jezike i zadaju ispitanicima razliitih govornih podruja. U emskim studijama se opisi linosti ne prevode na druge jezike ve se iz renika svakog
jezika na ijem se govornom podruju eli vriti istraivanje trae termini i potom se oni faktoriu. Model koji sadri est faktora nastaje u emskim studijama linosti.

360

Bazina struktura linosti i kriminalitet

dnosti i subklinike Psihopatije (Paulhus and Williams, 2002). Pokazano je da


su ove osobine esti konstituenti strukture linosti kriminalaca, to se posebno odnosi na psihopatiju (Hemphill, Hare, & Wong, 1998; Walters, 2003, po
DeMatteo et al, 2005).
U istraivanju Lija i Atona (Lee and Ashton, 2005) naene su umerene negativne korelacije izmeu faktora Saradljivosti iz Petofaktorskog modela i Psihopatije (-0,39) kao i Makijavelizma i Psihopatije (-0,44). Narcizam korelira
pozitivno sa Ekstraverzijom (0,49). Meutim, u istoj studiji su potvrene visoke korelacije Mrane trijade i faktora Potenja iz HEXACO modela kao i svih
njegovih faceta. Ti rezultati prikazani su u sledeoj tabeli:
Tabela 6. Korelacije izmeu Mrane trijade linosti (psihopatija, makijavelizam i narcisoidnost) i faktora Potenja/Skromnosti i njegovih faceta. Podaci preuzeti iz Lee and Ashton, 2005.

Primarna Psihopatija
Faktor Potenje/Skromnost -.72
Faceti faktora Potenje/Skromnost
Potenje
-.75
Iskrenost
-.57
Izbegavanje pohlepe
-.49
Skromnost
-.62

Makijavelizam

Narcisoidnost

-.57

-.53

-.61
-.44
-.31
-.50

-.32

-.22*
-.48
-.62

*Jedina korelacija koja nije statistiki znaajna

Kao to se moe videti iz tabele 6, domen Potenja znaajno korelira sa svim


crtama Mrane trijade, ali takoe postoje sistematske znaajne povezanosti i
svih njegovih faceta sa ispitivanim varijablama. Takoe, izvreno je predvianje meusobnog kovariranja crta Mrane trijade pomou njihovih povezanosti sa modelom Velikih Pet i HEXACO modelom. Petofaktorski model nije uspeo da predvidi korelacije varijabli unutar mrane trijade. Predikcije
HEXACO faktora su se pokazale priblinije opserviranim vrednostima, ali tek
kad su u model bili ukljueni faceti faktora Potenja, predviene korelacije su
bile najblie stvarnim (Lee and Ashton, 2005). Ovo jasno govori o eksplanatornoj vrednosti subdimenzija faktora Potenja. Iz nalaza moemo zakljuiti
da postoji zajedniki linosni denominator crta koje nazivamo mranom trijadom, i posredno, preko ovog nalaza, da je faktor Potenja bazina dimenzija
linosti koja je u velikoj meri odgovorna za nastanak antisocijalnog i kriminogenog ponaanja.
Predvianje delinkvencije na radnom mestu. Iako je dominantno raeno u
sferi poslovne psihologije, jedno drugo istraivanje Atona i Lija moe nam
pruiti bar deliminu empirijsku potvrdu o povezanosti faktora Potenja i de361

Janko Meedovi

linkventnog ponaanja (Lee and Ashton, 2005). U ovoj studiji autori su uporeivali prediktivnu mo Petofaktorskog i HEXACO modela, kada je kriterijumska varijabla bila delinkvencija na radnom mestu. U okviru ispitivanih modaliteta ponaanja, najmanje dva se mogu okarakterisati kao kriminogena: kraa i
vandalizam. HEXACO je uspenije predviao delinkvenciju na radnom mestu
od Velikih Pet, i ova uspenost se skoro u potpunosti moe pripisati faktoru
Potenja: kada se u modelu multiple regresije ovaj faktor doda kao prediktor
na velikih pet, procenat objanjene varijanse u proseku je rastao za 14% (Lee
and Ashton, 2005).

Umesto zakljuka, jo istraivakih pitanja


Neosporna je povezanost bazine strukture linosti i kriminogenog ponaanja.
Svi modeli bazine strukture pokazuju se sposobnim da objasne i predvide
varijansu kriminogenog i antisocijalnog ponaanja. Kako postoji veliki broj
konstrukata i njihovih operacionalizacija, pred istraivae se postavljaju dva
vana pitanja kada je re o odnosu linosti i kriminala.
Prvi je izdvajanje faktora iz razliitih modela bazine strukture koji su konzistentni i stabilni prediktori kriminogenog ponaanja i onih koji to nisu (npr:
Psihoticizam iz PEN modela; Agresivnost i Tradicionalizam iz Telegenovog;
Saradljivost i Savesnost iz Velikih pet; Potenje iz HEXACO modela). Potom
bi trebalo izvriti uklanjanje zajednike varijanse ovih konstrukata, odnosno
precizirati koji je doprinos svakog od ovih konstrukata objanjavanju kriminaliteta.
Ovo je veliki posao, jer kako je ve reeno postoji veliki broj modela bazine
strukture linosti. Vano je ipak primetiti da se konstrukti ekstrahovani u
ovim modelima (bar kada govorimo o faktorskim teorijama linosti), u velikoj
meri preklapaju, iako faktori nose razliita imena. Jo jedna olakavajua
okolnost je to za veinu njih postoji dovoljan broj empirijskih nalaza koji
omoguuju da se ovakav posao izvri. Ipak, ponekad se ini da se u svoj toj
umi modela jako teko snai. Neki modeli, kao to je HEXACO, ne poveavaju entropiju u ovom sistemu konstrukata, ve samo koliinu informacije, odnosno saznajne i prediktivne moi. Sa druge strane postoje leksiki modeli
linosti koji se u veoj meri razlikuju od konsenzusa postignutog sa Velikih
pet kao to je Sedmofaktorski model linosti (Almagor et al.,1995). Ipak, ni on
se ne moe izuzeti iz analize koja povezuje bazinu strukturu linosti i kriminalitet, jer faktor ekstrahovan u okviru Velikih Sedam, nazvan Negativna valenca takoe opisuje amoralna, manipulativna i prevrtljiva ponaanja (Almagor et al.,1995), te se mora pretpostaviti njegova povezanost sa kriminogenim
362

Bazina struktura linosti i kriminalitet

ponaanjem. Iako zadatak izgleda vrlo teak, ini se da je ipak mogue postii
konsenzus o odnosu bazine strukture linosti i kriminaliteta poput onog koji
ve postoji o samim bazinim dimenzijama linosti.
Kada se jednom uspostavi odreeni stepen saglasnosti koji se tie teorijskog
modela za eksploraciju udela koji linost ostvaruje u kriminogenom ponaanju, treba obratiti veu panju specifinostima samog kriminalnog akta. Neke
vane varijable su ve pomenute: pre svega tip krivinog dela (nalazi o kojima
je raspravljano govore da se crte linosti koje generiu laka krivina dela razlikuju od onih koje ine strukturu linosti silovatelja ili ubica npr.), udeo polnih razlika, starosti prekrioca i, kada je re o stabilnosti kriminogenog ponaanja, crte koje pokreu individuu ponovo u zloin (odnosno recidiv). Meutim, najvii stepen integracije bez sumnje bi predstavljalo povezivanje crta linosti sa uticajem sredine, odnosno ispitivanje njihove zajednike uloge u fenomenu kriminaliteta (poput nalaza o odnosu crte Impulsivnosti i ekonomske
razvijenosti naselja u kojima prekrioci ive, Lynam et al., 2001 po Zuckerman, 2007). I na kraju, znaaj maloletnike delinkvencije kao drutvenog problema i njegovog uea u kriminogenom ponaanju uopte, zahteva da prouavanja interakcije linosti i sredine poseduju i razvojnu dimenziju.

Reference:
Almagor, M., Tellegen, A. and Waller, N.G. (1995). A Cross-Cultural Replication and Further Exploration of the Basic Dimensions of Natural Language Trait Descriptors. Journal of Personality and Social Psychology, Vol. 69,
No. 2, 300-307.
Cale, E.M. (2006). A quantitative review of the relations between the Big 3
higher order personality dimensions and antisocial behavior. Journal of
Research in Personality, 40, 250284.
Clower, C. E. and Bothwell, R. K. (2001). An Exploratory Study of the Relationship between the Big Five and Inmate Recidivism. Journal of Research
in Personality, 35, 231237.
Costa, P. T. and McCrae, R. R. (1992). Revised NEO Personality Inventory
(NEO-PI-R) and NEO Five-Factor Inventory (NEO-FFI) Professional Manual. Odessa: Psychological Assessment Resources. Inc.
Costa, P. T. Jr., and McCrae, R. R. (1995). Primary Traits of Eysenck's P-E-N
System: Three- and Five-Factor Solutions. Journal of Personality and Social Psychology, Vol. 69, No. 2, 308-317.
363

Janko Meedovi

Dennison, S.M., Stough, C. and Birgden, A. (2001). The big 5 dimensional


personality approach to understanding sex offenders. Psychology, crime &
law, Vol. 7, 243-261.
DeMatteo, D., Heilbrun, K. and Marczyk, G. (2005). Psychopathy, Risk of Violence, and Protective Factors in a Noninstitutionalized and Noncriminal
Sample. International Journal of Forensic Mental Health, Vol. 4, No. 2,
pages 147-157.
de Vries, R. E., de Vries, A., Feij, J. A. (2009). Sensation seeking, risk-taking,
and the HEXACO model of personality. Personality and Individual Differences, vol 47, 536-540.
Eysenck, H. J. (1996). Personality and crime: Where do we stand. Psychology,
Crime & Law, 2, 143152.
Eysenck, H. J., & Gudjonsson, G. H. (1989). The causes and cures of
criminality. New York: Plenum.
Eysenck, H. J., & Eysenck, S. B. G. (1976). Psychoticism as a dimension of
personality. London: Hodder & Stoughton.
Heaven, P. C. L., Newbury, K., Wilson, W. (2004). The Eysenck psychoticism
dimension and delinquent behaviours among non-criminals: changes across the lifespan? Personality and Individual Differences, 36, 18171825.
Heaven, P. C. L. (1996). Personality and self-reported delinquency: Analysis of
the Big Five personality dimensions. Personality and individual differences Vol. 20. No. I, pp. 47-54.
Hollin, C. (1989). Psychology and crime: An introduction to criminological
psychology. New York: Routledge.
Horvath, P. and Zuckerman, M. (1993). Sensation Seeking, Risk Appraisal,
and Risky Behavior. Personality and Individual Differences, 14, 41-52.
John, O. P., Caspi, A., Robins, R. W., Moffitt, T. E., & Stouthamer-Loeber, M.
(1994). The little five: exploring the nomological network of the fivefactor model of personality in adolescent boys. Child Development,
65,160178.
Knust, S. and Stewart, A.L. (2002). Risk-taking behaviour and criminal offending: An investigation of Sensation Seeking and the Eysenck Personality
Questionnaire. International Journal of Offender Therapy and Comparative Criminology, 46(5), 586-602.

364

Bazina struktura linosti i kriminalitet

Krueger, R.F., Schmutte, P.S., Caspi, A., Moffitt, T.E., Campbell, K. and Silva,
P.A. (1994). Personality Traits Are Linked to Crime Among Men and
Women: Evidence From a Birth Cohort. Journal of Abnormal Psychology,
Vol. 103, No. 2, 328-338.
Kneevi, G., Damonja Ignjatovi, T., Joi, D.. (2004). Petofaktorski model
linosti. Centar za primenjenu psihologiju, Beograd.
Kneevi, G. (2003): Koreni amoralnosti. Institut za kriminoloka i socioloka
istraivanja, Institut za psihologiju, Beograd.
Lee, K. and Ashton, M. C. (2006). Further Assessment of the HEXACO
Personality Inventory: Two New Facet Scales and an Observer Report
Form. Psychological Assessment Vol. 18, No. 2, 182191.
Lee, K., Ashton, M. C., de Vries, R. E. (2005). Predicting Workplace
Delinquency and Integrity with the HEXACO and Five-Factor Models of
Personality Structure. Human Performance, 18(2), 179197.
Lee, K. and Ashton, M. C. (2005). Psychopathy, Machiavellianism, and Narcissism in the Five-Factor Model and the HEXACO model of personality
structure. Personality and Individual Differences 38, 15711582.
Miller, J. D. & Lynam, D. (2001). Structural models of personality and their
relation to antisocial behavior: a meta-analitic rewiev. Criminology, 39,
765-798.
Moffitt, T.E., Caspi, A., Dickinson, N., Silva P., Stanton, W. (1996). Childhood
onset versus adolescent-onset antisocial conduct problems in males: natural history from ages 3 to 18 years. Development and Psychopatology, 8,
399-424.
Patrick, C.J., Curtin, J.J., Tellegen, A. (2002). Development and Validation of a
Brief Form of the Multidimensional Personality Questionnaire.
Psychological Assessment, Vol. 14, No. 2, 150163.
Paulhus, D. L. and Williams, K. M. (2002). The Dark Triad of personality:
Narcissism, Machiavellianism, and psychopathy. Journal of Research in
Personality 36 (2002) 556563.
Romero, E., Luengo, M.A., Sobral, J. (2001). Personality and antisocial behaviour: study of temperamental dimensions. Personality and Individual Differences, 31, 329-348.
Saucier, G. (2008). Measures of the personality factors found recurrently in
human lexicons. U G. J. Boyle, G. Matthews, D. H. Saklofske (Ed.) The
365

Janko Meedovi

SAGE handbook of personality theory and assessment, Volume 2 (pp 2954), London, SAGE Publications Ltd.
Tellegen, A. and Waller, N.G. (2008). Exploring personality through test construction: development of the Multidimensional personality questionnaire.
U G. J. Boyle, G. Matthews, D. H. Saklofske (Ed.) The SAGE handbook of
personality theory and assessment, Volume 2 (pp 261-292), London, SAGE Publications Ltd.
Van Aken, M. A. G., van Lieshout, C. F. M., & Scholte, R. H. J. (1998). The
social relationships and adjustment of the various personality types and
subtypes. In Paper presented at the VIIth biennial meeting of the Society
of Research on adolescence, San Diego, CA.
van Dam, C., Janssens J.M.A.M., De Bruyn, E.E.J. (2005). PEN, Big Five, juvenile delinquency and criminal recidivism. Personality and Individual Differences, 39, 719.
Wiebe, R.P. (2004). Delinquent behavior and the Five factor model: Hiding in
the adaptive landscape? Individual differences research, 2 (l), 38-62.
Zuckerman, M. (2007). Sensation seeking and risky behavior. Washington DC:
American psychological association.
Zuckerman, M. (1994). Behavioral expressions and biosocial bases of sensation
seeking. New York: Cambridge University Press.

366

Bazina struktura linosti i kriminalitet

Abstract
BASIC PERSONALITY STRUCTURE AND CRIMINALITY
Janko Meedovi
Over the last two decades, personality has been one of the most important
explanatory constructs in criminology. While examining personality traits
which generate criminogenic and antisocial behavior, special attention is given to basic personality traits. The existing models of the basic personality
structure are mostly robust, based on empirical data and various theoretical
concepts. There are numerous data about the connection between the basic
personality structure and different types of criminal behaviour. These data are
relatively consistent and replicable.
This paper presents several models of the basic personality structure, as well
as research related to the connection between these models and criminal behaviour. Hans Eysencks theory is presented first, because of its important role
in criminology research in the 1960s and 1970s. The paper also presents Tellegens model, and the work of Marvin Zuckerman considering sensation seeking. However, special attention is given to the Five-Factor personality model,
as the dominant concept related to examining personality today. As described
in the paper, this model proves to be a successful explanatory construct in the
field of criminology as well. At the end of the paper, HEXACO model is presented, with the emphasis placed on the Honesty/Humility factor, as a promising concept for the future research into the relationship between basic
personality traits and criminal behaviour.
Key words: basic personality traits, criminal, antisocial behavior

Primljeno: 11.11.2009; prihvaeno za tampu: 18.12.2009.

367

You might also like