Professional Documents
Culture Documents
339-367
UDC 159.923.01:343.93
Pregledni rad
jankomed@yahoo.com
Janko Meedovi
Uvod
Psiholoko prouavanje kriminaliteta datira od poetka dvadesetog veka. Nastavlja se na antropometrijska prouavanja Lombroza i Goringa koji je ve
1913. postavio hipotezu da kriminogene osobe funkcioniu sa snienim intelektualnim kapacitetima (Goring 1913, po Hollin, 1989), to i danas vai kao
prihvaen nalaz. Prva teorija linosti upotrebljena kao teorijski okvir za eksplanaciju kriminogenog ponaanja bila je psihoanaliza. Tako je Ajhorn ponudio strukturu linosti delinkvenata koja se bazira na principu zadovoljstva,
odnosno hedonistikoj motivaciji i agresivnosti koje nastaju usled neuspenih
socijalizacijskih procesa (Aichorn, 1925/1955 po Hollin, 1989).
Meutim, prva teorija linosti koja je u svom konceptualnom okviru sadrala i
eksplicitnu teoriju kriminaliteta bila je teorija Hansa Ajzenka (Eysenck, 1977,
po van Dam et al. 2005). Ova uticajna teorija je bila dominantna istraivaka
paradigma u psiholokom istraivanju kriminaliteta, na osnovu nje je sakupljeno mnotvo empirijskih nalaza (od kojih su neki potvrivali a neki osporavali osnovne Ajzenkove pretpostavke), a moe se rei i da je danas uticajna
(Cale, 2006).
Psiholoke teorije linosti su prvobitno kriminogene osobe predstavljale kao
devijantne individue nudei kao uzroke ovakvog ponaanja mentalnu insuficijenciju ili bolest, kao i antisocijalne karakteristike linosti poput psihopatije.
Smatrajui ovakvo vienje kriminaliteta pojednostavljenim i netanim (i reagujui protiv biolokog redukcionizma u kriminologiji), jedan deo kriminologa se poetkom druge polovine dvadesetog veka distancirao od prouavanja
kriminaliteta preko ispitivanja individualnih razlika. Oni su se okrenuli socijalnim faktorima, smatrajui ih za validniji i bogatiji teorijski okvir u prouavanju kriminala (Hollin, 1989). Meutim, kako je metodoloki i statistiki arsenal psihologa u istraivanju individualnih razlika rastao, sve vie se poveavao i broj empirijskih nalaza koji su nedvosmisleno potvrivali znaaj linosnih dispozicija kao generatora kriminogenog ponaanja (Gottfredson and Hirschi, 1990 po Romero et al., 2001). Poto se linost vratila u iu prouavanja
kriminogenog i antisocijalnog ponaanja, rastao je broj empirijskih nalaza koji
povezuju strukturu linosti i kriminalitet. Ovaj rad ima za cilj da prezentuje
neke od dominantnih koncepcija strukture linosti i njihove relacije sa kriminogenim ponaanjem.
340
1. Zatvorenici na odsluenju zatvorske kazne su samo deo populacije koju karakterie kriminogeno ponaanje. Postoje dva razloga na osnovu
kojih bi se mogla postaviti hipoteza da je struktura linosti ovih osoba
znaajno drugaija od delinkvenata koji nikada nisu hapeni, odnosno
onih koji nisu bili na odsluenju zatvorske kazne. Prvi je zasnovan na
samoj injenici da odreene sposobnosti i crte linosti mogu biti odgovorne da osobe izbegnu hapenje, kao to je inteligencija na primer,
ili nepostojanje Impulsivnosti i emocionalne nestabilnosti uopte (tako i nalaz da kriminogene osobe postiu nie skorove na testovima inteligencije vai samo za osueniku populaciju i pitanje je da li se moe generalizovati na celokupnu populaciju kriminalaca). Dakle uhapenici ine samo deo populacije osoba koje produkuju kriminogeno
ponaanje i mogue je da je ona specifina u pogledu strukture linosti. Drugo, samo smetanje u ustanovu zatvorskog tipa je vana konfundirajua varijabla kada je u pitanju ispitivanje crta linosti, jer dobijeni skor je modifikovan uticajem institucije na osobu. Na primer
postoje podaci da intenzitet dimenzije Ekstraverzija opada sa hapenjem i smetanjem u ustanovu (Allsopp & Feldman, 1974; Forrest,
1977; Haapasalo, 1990 po Cale, 2006). Zbog ovoga je teko utvrditi da
li je dobijeni skor na merama linosti povezan sa kriminogenim ponaanjem ili sa institucionalizacijom (Romero et al. 2001).
2. Kontrolna grupa u ovakvim nacrtima se uglavnom sastoji od ispitanika protiv kojih nikada nije voen prekrajni ili krivini postupak. Meutim ovo ne znai da osobe u kontrolnoj grupi ne emituju delinkventno ponaanje. Neki autori smatraju da nije opravdano koncipirati
kriminalitet kao dihotomnu varijablu ve kao kontinualnu, gde bi se
uhapenici nalazili blie jednom kraju ove dimenzije a ispitanici u
kontrolnoj grupi na suprotnom polu (Eysenck & Gundjonsson, 1989).
2
Izraz kriterijumska grupa je korien kao prevod engleskog termina known groups design.
341
Janko Meedovi
3. Kao trea zamerka u ovakvom tipu dizajna navodi se da dve grupe koje se porede najee nisu ujednaene po svim vanim karakteristikama koje mogu uticati na ponaanje. Ovo se pogotovo odnosi na demografske varijable.
Zbog ovakvih ogranienja neki istraivai smatraju da je umesto faktorijalnog
dizajna umesnije koristiti korelacioni, a kao meru delinkventnog ponaanja
uzeti skor sa nekog od self-report upitnika namenjenih za merenje delinkvencije (Furnham & Thompson, 1991; Powell, 1977 po Cale, 2006). U ovakvom
nacrtu nema podele ispitanika po grupama, tako da nema potrebe ni za ujednaavanjem grupa, nema konfundirajueg efekta institucije, a delinkventno
ponaanje se posmatra kao kontnuum.
I pored ovakvih prednosti koje bi korelacioni nacrt mogao da ima, smatramo
da je istraivanje kriminogenog ponaanja pomou kriterijumskih grupa opravdano iz nekoliko razloga: 1. pripadnost osuenikoj populaciji je bihejvioralni kriterijum; ispoljenom ponaanju treba dati prednost nad merama samoprocene jer su one uvek zasiene manjim ili veim efektom samoprezentacije; 2. to se posebno odnosi na merenje ponaanja koje ima visoku dimenziju
socijalne poeljnosti (odnosno nepoeljnosti) kao to je kriminogeno ponaanje. Upravo zbog ovoga ispitanici mogu minimizirati antisocijalno i delinkventno ponaanje pri samoproceni jer je ono drutveno nepoeljno (Eysenck
& Gundjonsson, 1989); 3. Tee oblike kriminogenog ponaanja kao to su seksualni delikti, teke krae ili ubistva, mogue je istraivati jedino preko ovakvih tipova nacrta, self-report mere tu nisu podesne. to se tie metodolokih
ogranienja koja istraivanja preko kriterijumskih grupa imaju, njih treba prevazilaziti metodolokim sredstvima: ujednaavanje grupa je neophodan uslov
pri poreenju skorova, a pri generalizaciji nalaza opreznost je poeljna u svim
psiholokim ispitivanjima, ne samo onim koja se bave ovom temom.
Janko Meedovi
izbacili iz P skale sve ajteme koji u sebi sadre deskripciju samog antisocijalnog ponaanja. Korelacije izmeu Psihoticizma i modaliteta antisocijalnog
ponaanja (vandalizam, krae, agresivnost, krenje pravila, konzumiranje ili
prodavanje narkotika) se nisu znaajno promenile, to potvruje validnost
Psihoticizma kao prediktora ovakvog ponaanja (Romero et al. 2001). Psihoticizam je posebno uspean prediktor kada je u pitanju kriminogeno ponaanje
mlaih prestupnika. Jedan od moguih uzroka ovakvog nalaza je i to da Impulsivnost opada sa protokom vremena (Farrington, 1994, 1995; Hare, 1996
po Cale, 2006). Psihoticizam se dalje esto identifikuje kao faktor koji je povezan sa teim oblicima kriminogenog ponaanja, onima koji ukljuuju nasilje,
kao i seksualnim deliktima (Heaven et al., 2004). I konano, Psihoticizam se
pojavljuje kao uspean prediktor recidivizma (van Dam et al., 2005).
Tabela 1. Povezanosti Ajzenkovih faktora linosti sa antisocijalnim ponaanjem (podaci preuzeti iz Cale, 2006).
25
26
26
5236
5365
5365
.04
.17
.36
Oznake: k- broj uzoraka upotrebljen u meta analizi, N- ukupan broj ispitanika, Rstandardizovana srednja vrednost korelacije izmeu faktora i kriterijumskog ponaanja
Janko Meedovi
nose primarno ekstrahovanih faktora u okviru ovih dimenzija i da se jo jednom prie problemu metrijskih karakteristika razliitih instrumenata za procenu linosti (Tellegen and Waller, 2008). Meutim, njegova faktorska istraivanja dovela su do koncipiranja jedanaest dimenzija linosti iji se sadraj u
izvesnom obimu preklapa sa konstruktima drugih autora. To su sledee dimenzije: Zadovoljstvo ivotom ili blagostanje, Socijalna potencija, Postignue,
Socijalna bliskost, Reakcija na stres, Otuenje ili alijenacija, Agresivnost, Kontrola, Izbegavanje opasnosti, Tradicionalizam i Apsorpcija. Ove, primarne crte
linosti, sainjavaju tri ortogonalna faktora vieg reda koji poseduju sledee
nazive: Pozitivna emocionalnost-PEM (ine ga dimenzije blagostanje, socijalna potencija, postignue i socijalna bliskost), Negativna emocionalnost-NEM
(reakcija na stres, alijenacija i agresivnost) i Suzdravanje-CON (izbegavanje
opasnosti, tradicionalizam i kontrola). Dimenzija apsorpcije se nalazi van okvira faktora vieg reda (Patrick et al., 2002).
Grupa autora (Krueger et al.,1994) je izvrila istraivanje sa namerom da proceni povezanosti crta linosti dobijenih u Telegenovim istraivanjima i kriminogenog ponaanja. Ovaj istraivaki pokuaj posebno vrednim ini operacionalizovanje kriterijumskog ponaanja preko etiri izvora: self report mera, informacija dobijenih od nezavisnih izvora (rodbina, prijatelji itd.), podataka iz
policijskih izvetaja i podataka o sudskim presudama. Traene su robusne karakteristike linosti koje su dosledno povezane sa kriminalitetom, odnosno
crte koje su znaajno povezane sa kriterijumskim ponaanjem kroz razliite
izvore podataka o delinkvenciji. Rezultati njihovog istraivanja prezentovani
su u tabeli 2.
Iz tabele se vidi da su tri dimenzije linosti znaajno povezane sa kriminalitetom kroz tri razliita izvora podataka: self-report mere, informacije dobijene
iz nezavisnih izvora i podataka o sudskim presudama. Delinkventno ponaanje je dosledno negativno povezano sa Tradicionalizmom i Kontrolom, a pozitivna korelacija dobijena je sa dimenzijom Agresivnost. Dakle delinkventi su
nekonzervativni, niskih moralnih standarda, buntovni i bez potovanja autoriteta, to moemo zakljuiti po negativnoj povezanosti sa skalom tradicionalizma. Agresivno ponaanje je jedina crta linosti koja znaajno korelira sa svim
modalitetima delinkvencije u svakoj polnoj kategoriji, to je ini potencijalno
najboljim prediktorom. Negativna korelacija sa Kontrolom govori o Impulsivnosti, nedostatku kontrole i dezinhibiranom ponaanju. Jo dva faktora poseduju znaajne korelacije sa delinkvencijom i to kroz sve modalitete merenja za
mukarce, i kroz dva modaliteta za ene: Alijenacija (oseanje odbaenosti,
nesree, usamljenosti ali i paranoinosti u smislu da nam drugi ele zlo) i Rea-
346
Nezavisni izvori
Policijski izvetaji
Sudske presude
ene
Mukarci
ene
Mukarci
ene
Mukarci
ene
Mukarci
(n = 417)
(n = 440)
(n = 379)
(n = 395)
( = 418)
(n = 444)
( = 414)
(n = 432)
Tradicionalizam
-.34**
-.37**
-.12*
-.14**
-.08
-.08
-.11*
-.16**
Varijable
Skale MPQa
Izbegavanje opasnosti
-.23**
-.20**
-.03
-.01
-.01
-.02
-.04
-.04
Kontrola
-.39**
-.37**
-.13**
-.12*
-.09
-.11*
-.12*
-.19***
Agresivnost
.48**
.52**
.25***
.28***
.24***
.17***
.19***
.21***
Alijenacija
.19**
.29**
.23***
.20***
.08
.18***
.08
.18***
Reakcija na stres
.17**
.26**
.23***
.07
.06
.12**
.01
.03
Postignue
-.13**
-.01
-.06
-.13**
-.01
-.13**
-.02
Socijalna potencija
.23***
.21***
.09
.09
-.03
-.02
.01
.03
-.04
.05
-.11*
.02
-.01
-.01
-.04
-.04
Blagostanje
-.08
-.08
-.12*
.01
-.01
-.04
-.02
-.03
.57***
.63***
.35***
.34***
.29***
.23**
.24**
.30***
Suzdravanje
-.44***
-.44***
-.13*
-.12*
-.07
-.09
-.13**
-.17***
Negativna emocionalnost
.34***
.48***
.32***
.23**
.15**
.20***
.09
.17***
Pozitivna emocionalnost
.01
.05
-.05
.03
-.08
-.04
-.09
-.04
Socijalna bliskost
R
Faktori vieg reda
.50***
.58***
.33***
.24***
.17**
.20***
.16**
R
Napomena:Zvezdice oznaavaju intervale poverenja: *p<.05, **p<.01, ***p<.001.
.21***
to se faktora vieg reda tie, Negativna emocionalnost je ta koja je sistematski povezana sa svim merama delinkvencije (najzad sve tri dimenzije koje ine
ovaj faktor su pokazale dosledne povezanosti). Suzdravanje negativno korelira sa svim modalitetima sem sa podacima dobijenim iz policijskih izvetaja.
Pozitivna emocionalnost nije pokazala povezanost sa kriterijumskim ponaanjem.
Jasno je da se moe napraviti paralela izmeu Telegenovog i Ajzenkovog modela. Predmet merenja Pozitivne emocionalnosti se preklapa sa Ekstraverzi347
Janko Meedovi
jom, Negativne sa Neuroticizmom, dok Suzdravanje ima slian predmet merenja kao dimenzija Psihoticizma (Cale, 2006). Zbog slinosti faktora vieg
reda, u ve pomenutoj meta-analizi Kejlove poreeni su Ajzenkov i Telegenov
model i njihove povezanosti sa antisocijalnim ponaanjem. Rezultati njene
analize dati su u tabeli br. 3.
Tabela 3. Povezanost Ajzenkovih (merenih EPQ inventarom linosti) i Telegenovih faktora (merenih MPQ instrumentom) sa antisocijalnim ponaanjem.
Dimenzija linosti
Ekstraverzija/socijabilnost
Neuroticizam/emocionalnost
Impulsivnost/Dezinhibiranost
Instrument
(model)
EPQ
46
.15
MPQ
EPQ
MPQ
EPQ
MPQ
14
42
14
48
14
.03
.21
.26
.46
.29
taje u operacionalizovanju dva faktora: Psihoticizam sadri ajteme agresivnosti, i pro-psihopatskih tendencija koji ne postoje kod Suzdravanja (Cale,
2006). Zajedniki predmet merenja ove dve dimenzije je Impulsivnost i nedostatak kontrole.
Dobijeni podaci u istraivanju Kejlove su sasvim oekivani kada se uzme u
obzir operacionalizacija faktora vieg reda u ova dva modela. Oigledno je da
se predmeti merenja samo delimino podudaraju kod Ajzenkovih i Telegenovih faktora. Agresivnost, koja je dominantna komponenta Psihoticizma omoguuje mu veu povezanost sa antisocijalnim ponaanjem nego ona koju poseduje Suzdravanje. Meutim agresivnost je kod Telegena smetena u Negativne emocije, koje zbog toga u veoj meri koreliraju sa kriterijumskim ponaanjem nego Neuroticizam. Isto vai za Alijenaciju: doivljaj da su drugi protiv
nas, da nam spletkare i ele zlo se pojavljuje kao ajtem P skale kod Ajzenka i
NEM faktora kod Telegena to rezultira veom povezanou sa antisocijalnim
ponaanjem ovih faktora u odnosu na njihove parnjake iz drugog modela. Ipak
ovi podaci nam donose jedan vaan zajedniki nalaz: u oba modela agresivnost, impulsivnost i sklonost da se akcije i namere drugih interpretiraju kao
ugroavajue, pokazuju najvei stepen povezanosti sa kriminogenim ponaanjem.
Primetna je slinost Zakermanovog pokuaja da objasni individualne razlike u traenju senzacija sa Ajzenkovim fiziolokim tumaenjima razlika izmeu Ekstraverata i introverata.
349
Janko Meedovi
matrale traenje senzacija kao jednu dimenziju linosti, prikupljeno je dovoljno nalaza koji su pokazali postojanje etiri modaliteta ove crte. Oni su se pokazali stabilnim kroz razliite prevode skale i rezultate ispitanika razliitih
nacionalnih pripadnosti (Zuckerman, 1994). Ekstrahovani faktori su sledei:
Potraga za uzbuenjem i avanturama (npr. bavljenje ekstremnim sportovima),
Traganje za iskustvom (koja moe biti izraena kroz nekonformirajui ivotni
stil), Dezinhibicija (hedonistiki ivotni stil, koji odlikuje zloupotreba alkohola, rizino seksualno ponaanje itd.) i Osetljivost na dosadu (averzija i uznemirenost kada se osoba nae u monotonim i nestimuliuim uslovima). Traganje
za senzacijama visoko korelira sa Impulsivnou, te je u alternativnom petofaktorskom modelu linosti koji je sa saradnicima razvio Zakerman, ova crta
koncipirana kao Impulsivno traenje senzacija (Zuckerman, 1994).
Kriminogeno ponaanje je jedan od bihejvioralnih stilova osoba kod kojih je
Traenje senzacija izraeno. Postoje razliiti linosni kao i sredinski faktori
koji u interakciji sa ovom osobinom generiu antisocijalno i kriminogeno ponaanje umesto nekog drugog. Ve je pomenuto da je Impulsivnost jedna od
njih. Zakerman i Horvat (Horvat and Zuckerman, 1993) su pronali znaajne
korelacije izmeu Traenja senzacija i Impulsivnosti sa jedne strane i kriminogenog ponaanja sa druge, kod studenata koleda (kriminaltet je meren
self-report instrumentima). U ovom istraivanju su povezanosti izmeu Traenja senzacija i kriminaliteta bile vee (r=.53) od povezanosti Impulsivnosti i
kriminaliteta (r=.36).
U pominjanom istraivanju koje su izvrili Romero i saradnici (Romero et al.
2001) ispitivane varijable pored Ajzenkovih faktora su bila i etiri modaliteta
Traenja senzacija, kao i Impulsivnost. Kako je kriterijumsko ponanje bilo
operacionalizaovano dvostruko, i preko self-report mera i preko kriterijumske
grupe ispitanika (dakle bili su ispitivani institucionalizovani i neistitucionalizovani subjekti), autori su raunali korelacije izmeu Traenja senzacija i kriminogenog ponaanja, zatim sposobnost modaliteta ove dimenzije da diskriminie delinkvente od nedelinkvenata, kao i prediktivne sposobnosti ispitivanih varijabli u modelu multiple regresije. Rezultati su bili sledei: Dezinhibicija u najveoj meri korelira sa kriminalitetom (.42 za mukarce i ene), potom
Traganje za iskustvom (.38 za mukarce i .36 za ene), zatim Osetljivost na
dosadu (.22 za mukarce i .33 za ene) i najmanju povezanost sa kriminalitetom ostvaruje modalitet Potrage za uzbuenjem i avanturama (.18 za mukarce i .20 za ene). Potom su autori podelili ispitanike u uzorku u podgrupe u
zavisnosti od postignutog skora na skali delinkvencije na nedelinkventne,
umereno delinkventne i izrazito delinkventne. Sve ispitivane varijable su uspele da diskriminiu ispitanike bar po nekim nivoima ovako konstruisanog fak350
351
Janko Meedovi
Vidimo da kriminogeno ponaanje u vrnjakoj grupi najvie korelira sa sopstvenim kriminogenim ponaanjem to bez sumnje istie znaaj socijalnih faktora u generisanju kriminaliteta. Iza socijalnih, idu varijable linosti, pre svega
Traenje senzacija pa Impulsivnost i na kraju procena rizika. Ovo je redosled
varijabli i kada je u pitanju predikcija kriminogenog ponaanja. Multipla regresija je pokazala da je najbolji prediktor Kriminogeno ponaanje u vrnjakoj grupi (=0,43), zatim Traenje senzacija (=0,27), Impulsivnost (=0,13) i
Procena rizika (=-0,15).
Dijagram 1. Korelacije izmeu traenja senzacija, Impulsivnosti, sopstvenog kriminogenog ponaanja, procene rizika koji takvo ponaanje nosi i kriminogenog ponaanja u vrnjakoj grupi.
Adaptirano prema Horvat and Zuckerman, 1993.
Impulsivnost
.43
-.15
.36
Traenje
senzacija
.53
Sopstveno
kriminogeno
ponaanje
-.35
Rizik u odnosu
na sopstveno
ponaanje
.59
.36
352
-.32
-.25
U daljem tekstu domeni petofaktorskog modela bie oznaavani po prvom slovu engleskog
naziva: Ekstraverzija-E (Extraversion), Neuroticizam-N (Neuroticism), Otvorenost-O (Openness), Saradljivost-A (Agreableeness) i Savesnost-C (Conscientiousness).
353
Janko Meedovi
Janko Meedovi
nalazi daju nam prilino precizan opis linosti pedofila. To su osobe sklone
depresivnim doivljavanjima, u drutvu se oseaju nelagodno pa stoga i nemaju potrebu da puno vremena provode sa drugim ljudima. Oseaju se lako povredljivim, napetim i sebe doivljavaju kao skromne osobe, blage naravi. Smatraju sebe nekompetentnim i nemaju poverenja u svoje sposobnosti. Niske su
asertivnosti i nepromiljeni su.
Nakon toga izvrena je diskriminativna analiza. Generisana je jedna diskriminativna funkcija koja je znaajno razdvajala ispitanike i predviala pripadnost
subjekata kriterijumskim ili kontrolnoj grupi. Varijable koje razdvajaju ispitanike u grupe su upravo one na kojima su postignute znaajne razlike izmeu
grupa, tako da su rezultati diskriminativne i analize varijanse potpuno kongruentni (u diskriminativnoj funkciji se pojavljuju i dva faceta domena A:
Skromnost i Blaga narav). U sledeim tabelama date su korelacije crta linosti
sa generisanom funkcijom, kao i rezultati predikcije pripadnosti ispitanika
grupama pomou nje.
Tabela 4. Crte linosti koje konstituiu diskriminativnu funkciju pri predikciji pripadnitva
grupi seksualnih prekrilaca (prikazani su samo faceti koji u najveoj meri koreliraju sa diskriminativnom funkcijom). Preuzeto iz Dennison et al., 2001.
Diskriminativna funkcija
Faktori kojima faceti
pripadaju
N3
N4
A5
C1
N6
C6
E3
A6
N1
E2
Jasno je da na osnovu ranije izloenih podataka ovo nije struktura linosti koja
odlikuje prekrioce uopte. Nema standardnih padova na C i A domenima,
tavie stie se utisak da je povienje na N domenu i snien E faktor jezgro
linosti seksualnih prekrilaca. Upadljivo je takoe da Impulsivnosti i agresivnosti nema kao crta koje znaajno koreliraju sa diskriminativnom funkcijom,
a to su osobine linosti koje po veini istraivanja uestvuju u generisanju
kriminogenog ponaanja. Izgleda da iako su nepromiljene (verovatno u smis357
Janko Meedovi
Grupe ispitanika
Kontrolna grupa
Incest u primarnoj
porodici
Incest u neprimarnoj porodici
Izvan porodice
Izvan porodice
33
30 (90.9)
0 (0.0)
1 (3.0)
2 (6.1)
17
1 (5.9)
9 (52.9)
0 (0.0)
7 (41.2)
11
1 (9.1)
1 (9.1)
8 (72.7)
1 (9.1)
32
2 (6.3)
5 (15.6)
2 (6.3)
23 (79.1)
su ljudi u stanju da pored greaka i predrasuda adekvatno opaaju vane osobine linosti kod sebe i drugih (socijalno ili uopte adaptivno vane). Meutim, da li je ova hipoteza opravdana kada je u pitanju kriminogeno ponaanje?
Osobe koje poseduju pro-kriminogene crte mogle bi pokuati da ih sakriju, ne
samo od drugih ve i od sebe, kako bi formirali sliku o sebi koja je usklaena
sa socijalnim normama. Da bi dao odgovor na ovo pitanje Vajb je ispitao povezanost varijabli koje su merile tendenciju da se drugima prui pogrena slika
o sebi (Varanje), tendenciju da se opravda sopstveno kriminogeno ponaanje
(Neutralizacija) i promiskuitetnog ponaanja sa kriminalitetom. U istraivanju
je takoe zadat i instrument koji meri domene Petofaktorskog modela ali u
koji nisu ukljuene subskale odnosno faceti5.
Sve tri varijable koje je koncipirao Vajb znaajno su pozitivno korelirale sa
kriminogenim ponaanjem merenim preko skala samoprocene (Varanje: 0,30
za mukarce i 0,22 za ene; Neutralizacija: 0,51 i 0,41 i Promiskuitet: 0,38 za
mukarce, korelacija u enskom poduzorku nije bila statistiki znaajna). Od
domena bazine strukture ponovo su C i A pokazali znaajne negativne povezanosti sa kriminalitetom (Wiebe, 2004). Meutim, ono to je zaista Vajb hteo
da sazna jeste da li tri specifine varijable linosti doprinose predvianju kriminaliteta kada se u prediktivni model uvedu nakon faktora bazine strukture
linosti, odnosno da li zahvataju varijansu koju Velikih pet ne objanjavaju.
Odgovor je bio potvrdan: uvoenje Varanja, Neutralizacije i Promiskuiteta u
regresioni model preko bazinih domena linosti poveava procenat objanjene varijanse od 8% do 19% za ene i 17% do 37% za mukarce. Na osnovu
ovoga autori zakljuuju da se tri ispitivane crte nalaze van Petofaktorskog
modela (Wiebe, 2004).
Znaajnost laganja, ostavljanja pogrenog utiska o sebi, racionalizacije i opravdavanja sopstvenih postupaka u objanjenju kriminogenog ponaanja je
nesumnjiva. Takoe, moe se prihvatiti tvrdnja da ove crte lee van prostora
opisanog pomou pet velikih dimenzija linosti. Meutim, pitanje je da li ove
tendencije lee zaista van bazine strukture linosti. Neki noviji nalazi sugeriu da upravo opisane linosne karakteristike mogu biti deo dimenzije Potenje/Skromnost koja je deo estofaktorskog modela linosti (Lee & Ashton,
2006).
359
Janko Meedovi
Skromnost i potenje
Velikih pet faktora linosti su manje-vie dosledno replicirani u studijama koje su koristile opise linosti bazirane na terminima iz Engleskog jezika6. Meutim, istraivanja na drugim jezicima ponudila su est faktora kao adekvatnije
reenje strukture linosti (Ashton, Lee, Perugini, et al., 2004 po Lee et al.,
2005). Ovaj model linosti nazvan je HEXACO, to predstavlja akronim za
sledee faktore: Potenje/Skromnost (Honesty-Humility), Emocionalnost
(Emotionality), Ekstraverzija (eXtraversion), Saradljivost (Agreableness), Savesnost (Conscientiousness) i Otvorenost (Openness). Faktori Ekstraverzije,
Savesnosti i Otvorenosti predstavljaju pandane istoimenih faktora iz Petofaktorskog modela. Faktori Emocionalnosti i Saradljivosti predstavljaju rotirane
faktore Neuroticizma i Saradljivosti: varijansa asocirana sa iritabilnou (Hostilnou) i sentimentalnou je razliito rasporeena u dva modela (de Vries
et al., 2009).
Meutim, najvea razlika izmeu dva modela je pojava estog faktora linosti,
nazvanog Potenje/Skromnost (H). Ovaj faktor je i razlog zbog ega govorimo
o HEXACO modelu i njegovom povezanou sa kriminalitetom. Kako su istraivanja sa estofaktorskim modelom linosti jo uvek malobrojna, ukratko
emo izloiti tri razloga zbog kojih smatramo da je H faktor izuzetno vaan u
objanjenju kriminaliteta, od kojih su dva teorijske prirode.
Konceptualizacija samog faktora. Psiholoki sadraj ove dimenzije predstavljaju osobine linosti koje se tiu iskrenosti, potenja i skromnosti, nasuprot
manipulativnosti, pohlepi i pretencioznosti (de Vries et al., 2009). Jasno je da
je H faktor generator varijanse koja je povezana sa moralno relevantnim linosnim tendencijama, odnosno crtama linosti koje su odgovorne za produkovanje ponaanja koja se ostvaruju u moralnom kontekstu. Mnoga istraivanja
su pokazala da su ovakve crte linosti dosledni generatori amoralnog i kriminogenog ponaanja (Kneevi, 2003).
Mrana trijada. Paulus je izdvojio tri crte linosti iz spektra osobina koje su
odgovorne za agresivna, manipulativna, i kriminogena ponaanja. Nazvao ih je
Mrana trijada linosti i ona se sastoji iz Makijavelizma, subklinike Narcisoi6
U leksikim prouavanjima jezika razlikuju se dve globalne strategije: etska i emska. U prvoj se
iz jednog jezika izdvoje termini za koje se smatra da adekvatno opisuju linost, zatim se oni
faktoriu i krajnjom selekcijom termina sa dobijaju stabilni faktori i na njima grade instrumenti.
Potom se ti instrumenti prevode na druge jezike i zadaju ispitanicima razliitih govornih podruja. U emskim studijama se opisi linosti ne prevode na druge jezike ve se iz renika svakog
jezika na ijem se govornom podruju eli vriti istraivanje trae termini i potom se oni faktoriu. Model koji sadri est faktora nastaje u emskim studijama linosti.
360
Primarna Psihopatija
Faktor Potenje/Skromnost -.72
Faceti faktora Potenje/Skromnost
Potenje
-.75
Iskrenost
-.57
Izbegavanje pohlepe
-.49
Skromnost
-.62
Makijavelizam
Narcisoidnost
-.57
-.53
-.61
-.44
-.31
-.50
-.32
-.22*
-.48
-.62
Janko Meedovi
linkventnog ponaanja (Lee and Ashton, 2005). U ovoj studiji autori su uporeivali prediktivnu mo Petofaktorskog i HEXACO modela, kada je kriterijumska varijabla bila delinkvencija na radnom mestu. U okviru ispitivanih modaliteta ponaanja, najmanje dva se mogu okarakterisati kao kriminogena: kraa i
vandalizam. HEXACO je uspenije predviao delinkvenciju na radnom mestu
od Velikih Pet, i ova uspenost se skoro u potpunosti moe pripisati faktoru
Potenja: kada se u modelu multiple regresije ovaj faktor doda kao prediktor
na velikih pet, procenat objanjene varijanse u proseku je rastao za 14% (Lee
and Ashton, 2005).
ponaanjem. Iako zadatak izgleda vrlo teak, ini se da je ipak mogue postii
konsenzus o odnosu bazine strukture linosti i kriminaliteta poput onog koji
ve postoji o samim bazinim dimenzijama linosti.
Kada se jednom uspostavi odreeni stepen saglasnosti koji se tie teorijskog
modela za eksploraciju udela koji linost ostvaruje u kriminogenom ponaanju, treba obratiti veu panju specifinostima samog kriminalnog akta. Neke
vane varijable su ve pomenute: pre svega tip krivinog dela (nalazi o kojima
je raspravljano govore da se crte linosti koje generiu laka krivina dela razlikuju od onih koje ine strukturu linosti silovatelja ili ubica npr.), udeo polnih razlika, starosti prekrioca i, kada je re o stabilnosti kriminogenog ponaanja, crte koje pokreu individuu ponovo u zloin (odnosno recidiv). Meutim, najvii stepen integracije bez sumnje bi predstavljalo povezivanje crta linosti sa uticajem sredine, odnosno ispitivanje njihove zajednike uloge u fenomenu kriminaliteta (poput nalaza o odnosu crte Impulsivnosti i ekonomske
razvijenosti naselja u kojima prekrioci ive, Lynam et al., 2001 po Zuckerman, 2007). I na kraju, znaaj maloletnike delinkvencije kao drutvenog problema i njegovog uea u kriminogenom ponaanju uopte, zahteva da prouavanja interakcije linosti i sredine poseduju i razvojnu dimenziju.
Reference:
Almagor, M., Tellegen, A. and Waller, N.G. (1995). A Cross-Cultural Replication and Further Exploration of the Basic Dimensions of Natural Language Trait Descriptors. Journal of Personality and Social Psychology, Vol. 69,
No. 2, 300-307.
Cale, E.M. (2006). A quantitative review of the relations between the Big 3
higher order personality dimensions and antisocial behavior. Journal of
Research in Personality, 40, 250284.
Clower, C. E. and Bothwell, R. K. (2001). An Exploratory Study of the Relationship between the Big Five and Inmate Recidivism. Journal of Research
in Personality, 35, 231237.
Costa, P. T. and McCrae, R. R. (1992). Revised NEO Personality Inventory
(NEO-PI-R) and NEO Five-Factor Inventory (NEO-FFI) Professional Manual. Odessa: Psychological Assessment Resources. Inc.
Costa, P. T. Jr., and McCrae, R. R. (1995). Primary Traits of Eysenck's P-E-N
System: Three- and Five-Factor Solutions. Journal of Personality and Social Psychology, Vol. 69, No. 2, 308-317.
363
Janko Meedovi
364
Krueger, R.F., Schmutte, P.S., Caspi, A., Moffitt, T.E., Campbell, K. and Silva,
P.A. (1994). Personality Traits Are Linked to Crime Among Men and
Women: Evidence From a Birth Cohort. Journal of Abnormal Psychology,
Vol. 103, No. 2, 328-338.
Kneevi, G., Damonja Ignjatovi, T., Joi, D.. (2004). Petofaktorski model
linosti. Centar za primenjenu psihologiju, Beograd.
Kneevi, G. (2003): Koreni amoralnosti. Institut za kriminoloka i socioloka
istraivanja, Institut za psihologiju, Beograd.
Lee, K. and Ashton, M. C. (2006). Further Assessment of the HEXACO
Personality Inventory: Two New Facet Scales and an Observer Report
Form. Psychological Assessment Vol. 18, No. 2, 182191.
Lee, K., Ashton, M. C., de Vries, R. E. (2005). Predicting Workplace
Delinquency and Integrity with the HEXACO and Five-Factor Models of
Personality Structure. Human Performance, 18(2), 179197.
Lee, K. and Ashton, M. C. (2005). Psychopathy, Machiavellianism, and Narcissism in the Five-Factor Model and the HEXACO model of personality
structure. Personality and Individual Differences 38, 15711582.
Miller, J. D. & Lynam, D. (2001). Structural models of personality and their
relation to antisocial behavior: a meta-analitic rewiev. Criminology, 39,
765-798.
Moffitt, T.E., Caspi, A., Dickinson, N., Silva P., Stanton, W. (1996). Childhood
onset versus adolescent-onset antisocial conduct problems in males: natural history from ages 3 to 18 years. Development and Psychopatology, 8,
399-424.
Patrick, C.J., Curtin, J.J., Tellegen, A. (2002). Development and Validation of a
Brief Form of the Multidimensional Personality Questionnaire.
Psychological Assessment, Vol. 14, No. 2, 150163.
Paulhus, D. L. and Williams, K. M. (2002). The Dark Triad of personality:
Narcissism, Machiavellianism, and psychopathy. Journal of Research in
Personality 36 (2002) 556563.
Romero, E., Luengo, M.A., Sobral, J. (2001). Personality and antisocial behaviour: study of temperamental dimensions. Personality and Individual Differences, 31, 329-348.
Saucier, G. (2008). Measures of the personality factors found recurrently in
human lexicons. U G. J. Boyle, G. Matthews, D. H. Saklofske (Ed.) The
365
Janko Meedovi
SAGE handbook of personality theory and assessment, Volume 2 (pp 2954), London, SAGE Publications Ltd.
Tellegen, A. and Waller, N.G. (2008). Exploring personality through test construction: development of the Multidimensional personality questionnaire.
U G. J. Boyle, G. Matthews, D. H. Saklofske (Ed.) The SAGE handbook of
personality theory and assessment, Volume 2 (pp 261-292), London, SAGE Publications Ltd.
Van Aken, M. A. G., van Lieshout, C. F. M., & Scholte, R. H. J. (1998). The
social relationships and adjustment of the various personality types and
subtypes. In Paper presented at the VIIth biennial meeting of the Society
of Research on adolescence, San Diego, CA.
van Dam, C., Janssens J.M.A.M., De Bruyn, E.E.J. (2005). PEN, Big Five, juvenile delinquency and criminal recidivism. Personality and Individual Differences, 39, 719.
Wiebe, R.P. (2004). Delinquent behavior and the Five factor model: Hiding in
the adaptive landscape? Individual differences research, 2 (l), 38-62.
Zuckerman, M. (2007). Sensation seeking and risky behavior. Washington DC:
American psychological association.
Zuckerman, M. (1994). Behavioral expressions and biosocial bases of sensation
seeking. New York: Cambridge University Press.
366
Abstract
BASIC PERSONALITY STRUCTURE AND CRIMINALITY
Janko Meedovi
Over the last two decades, personality has been one of the most important
explanatory constructs in criminology. While examining personality traits
which generate criminogenic and antisocial behavior, special attention is given to basic personality traits. The existing models of the basic personality
structure are mostly robust, based on empirical data and various theoretical
concepts. There are numerous data about the connection between the basic
personality structure and different types of criminal behaviour. These data are
relatively consistent and replicable.
This paper presents several models of the basic personality structure, as well
as research related to the connection between these models and criminal behaviour. Hans Eysencks theory is presented first, because of its important role
in criminology research in the 1960s and 1970s. The paper also presents Tellegens model, and the work of Marvin Zuckerman considering sensation seeking. However, special attention is given to the Five-Factor personality model,
as the dominant concept related to examining personality today. As described
in the paper, this model proves to be a successful explanatory construct in the
field of criminology as well. At the end of the paper, HEXACO model is presented, with the emphasis placed on the Honesty/Humility factor, as a promising concept for the future research into the relationship between basic
personality traits and criminal behaviour.
Key words: basic personality traits, criminal, antisocial behavior
367