Professional Documents
Culture Documents
Evanelje po Pavlu:
Poslanica Rimljanima
BOB UTLEY
PROFESOR HERMENEUTIKE
(TUMAENJE BIBLIJE)
SADRAJ
Rije autora: Kako Vam ovo tumaenje moe pomoi? .............................................................................. i
Vodi dobroga biblijskog itanja: Osobno traganje za dokazljivom istinom ............................................ iii
Komentari
POSLANICA RIMLJANIMA
POPIS SADRAJA POSEBNIH TEMA
Slati (Apostell), 1:1 ........................................................................................................................... 8
Kerygma rane Crkve, 1:2 .................................................................................................................... 9
Sin Boji, 1:3 ...................................................................................................................................... 9
Tijelo (sarx), 1:3 ............................................................................................................................... 11
Mesija, 1:4 ......................................................................................................................................... 12
Imena za Boanstvo, 1:4 ................................................................................................................... 13
Povjerenje, pouzdanje, vjera i vjernost u SZ-u, 1:5 .......................................................................... 16
Bobove evaneoske predrasude, 1:5 ................................................................................................. 19
Pozvani, 1:6 ....................................................................................................................................... 19
Sveti, 1:7 ........................................................................................................................................... 20
Oinstvo Boga, 1:7 ............................................................................................................................ 21
Duh (pneuma) u NZ-u, 1:9 ................................................................................................................ 23
Spasenje (SZ-ni pojam)..................................................................................................................... 25
Pravednost, 1:17 ................................................................................................................................ 26
Bog opisan kao ovjek (jezik antropomorfizama) ............................................................................ 30
Istina u Pavlovim pisanjima, 1:18 ................................................................................................. 31
Znati/poznati (koriteno uglavnom u Ponovljenom zakonu kao obrazac)........................................ 32
Unititi, razvaliti, pokvariti (phtheir), 1:23 ..................................................................................... 34
Srce, 1:24 .......................................................................................................................................... 34
Zauvijek (grki idiom), 1:25 ............................................................................................................. 35
Amen, 1:25 ........................................................................................................................................ 35
Homoseksualnost, 1:26.27 ................................................................................................................ 37
Nedostaci i vrline u NZ-u, 1:29-31 ................................................................................................... 37
Pavlova uporaba huper sloenica, 1:30 ......................................................................................... 38
Pokajanje, 2:4 .................................................................................................................................... 43
Rasizam, 2:11 .................................................................................................................................... 45
Ponositi se/hvaliti se/diiti se, 2:17 ................................................................................................... 49
Grki pojmovi za preispitivanje i njihova suzvuja, 2:18 ................................................................. 49
Nitavnost i ispraznost, 3:3 ............................................................................................................... 55
Slava, 3:23 ......................................................................................................................................... 61
Novozavjetni dokaz za neije spasenje, 3:24 .................................................................................... 62
Otkupnina/iskupljenje, 3:24 .............................................................................................................. 62
Istonjaka knjievnost, 3:27 ............................................................................................................ 66
Monoteizam, 3:30 ............................................................................................................................. 67
Vjera, povjerenje, ili pouzdanje (pistis [imenica], pisteu, [glagol], pistos [pridjev]), 4:5 ............. 73
Peat, 4:11 ......................................................................................................................................... 76
Jamstvo, 4:16 .................................................................................................................................... 78
Mir (razliita znaenja), 5:1 .............................................................................................................. 83
Stav (histmi), 5:2 ............................................................................................................................. 84
Sigurnost, 5:2 .................................................................................................................................... 85
Zato krani trpe/pate, 5:2 ............................................................................................................... 87
Nevolja, 5:3 ....................................................................................................................................... 87
Anchor Bible Commentaries, izdao William Foxwell Albright i David Noel Freedman
ABD
A Hebrew and English Lexicon of the Old Testament, F. Brown, S. R. Driver i C. A. Briggs
BHS
IDB
ISBE
JB
JPSOA The Holy Scriptures According to the Masoretic Text: A New Translation (The Jewish Publication Society of
America [idovsko izdavako drutvo Amerike])
KB
The Hebrew and Aramaic Lexicon of the Old Testament, Ludwig Koehler i Walter Baumgartner
LAM
The Holy Bible From Ancient Eastern Manuscripts (Peita), George M. Lamsa
LXX
MOF
MT
NAB
NET
NIDNTT New International Dictionary of New Testament Theology and Exegesis (5 tomova), izdao Willem A. VanGemeren
NRSV New Revised Standard Bible
NIV
NJB
OTPG Old Testament Passing Guide, Todd S. Beall, William A. Banks i Colin Smith
REB
RSV
SEPT
YLT
ZPBE
Rije Autora
Kako Vam Ovo Tumaenje Moe Pomoi?
Biblijsko tumaenje jeste razumski (umni) i duhovni postupak koji nastoji shvatiti drevnoga nadahnutog pisca na
takav nain da Boja poruka moe biti razumljiva i primjenjiva u naoj dananjici.
Duhovni postupak od presudne je vanosti ali teko ga je odrediti. On obuhvaa nau podatljivost i otvorenost prema
Bogu. Mora postojati glad (1) za Njim, (2) za spoznajom Njega, i (3) za sluenje Njemu. Takav postupak ukljuuje molitvu,
ispovijed i voljnost za promjenom naina ivota. U postupku tumaenja od presudne je vanosti Duh, ali tajna je zato iskreni
i bogobojazni krani razliito shvaaju Bibliju.
Razumski postupak lake je opisati. Moramo biti dosljedni i nepristrani prema tekstu i ne biti pod utjecajem osobnih
ili denominacijskih predrasuda. Svi smo mi povijesno uvjetovani. Nitko od nas nije objektivan, neutralan tuma. Ovo
tumaenje nudi pomni razumski postupak obuhvaajui tri naela tumaenja ustrojena tako da nam pomognu nadvladati nae
predrasude.
Prvo naelo
Prvo pravilo jeste ustanoviti povijesnu pozadinu u kojoj je biblijska Knjiga napisana i posebno povijesne prilike za
njeno pisanje. Izvorni je pisac imao svrhu, navijestiti poruku. Tekst ne moe znaiti neto nama to nije nikad znaio
izvornome, drevnome, nadahnutome piscu. Njegova nakana ne naa povijesna, emocionalna, kulturoloka, osobna ili
denominacijska potreba jeste klju. Primjena je sastavni sudionik tumaenja, ali primjeni uvijek mora prethoditi ispravno
tumaenje. Neprestano mora biti ponavljano da svaki biblijski tekst ima jedno i samo jedno znaenje. To znaenje je ono to
je izvorni biblijski pisac namjeravao kroz vodstvo Duha navijestiti svome vremenu. To jedno znaenje moe imati vie
moguih primjena na razliite kulture i okolnosti. Sve te primjene moraju biti povezane sa sredinjom istinom izvornoga
pisca. Zbog toga razloga, ovaj vodi za tumaenje osmiljen je tako da omogui uvoenje u svaku Knjigu Biblije.
Drugo naelo
Drugo naelo je odrediti knjievne jedinice. Svaka biblijska Knjiga je jedinstveni spis. Tumai nemaju pravo izdvojiti
jedan vid istine iskljuujui druge. Stoga, prije negoli tumaimo pojedinane knjievne jedinice moramo teiti razumijeti
svrhu itave biblijske Knjige. Pojedinani dijelovi poglavlja, odlomci, ili stihovi ne mogu znaiti ono to itava jedinica
ne znai. Tumaenje se mora pomaknuti s deduktivnoga pristupa cjelini na induktivni pristup pojedinim dijelovima. Stoga,
ovaj vodi za tumaenje napravljen je da pomogne svakome ueniku ralaniti grau svake knjievne jedinice podjelom na
odlomke. Odlomak, kao i poglavlje, to jest podjele nisu nadahnute, ali one nam pomau u prepoznavanju kroz jedinice.
Tumaenje na razini poglavlja ne na razini reenice, lanova, izriaja ili rijei jeste klju za slijeenje nakane
biblijskoga pisca. Odlomci su temeljeni na jedinstvenome predmetu, esto nazvanome tema ili tematska reenica. Svaka rije,
izriaj, lan i reenica u odlomku povezani su nekako s tom jedinstvenom temom. Oni ju ograniavaju, proiruju je,
objanjavaju, i/ili preispituju. Stvarni klju za pravilno tumaenje je slijeenje izvorne pieve misli od-odlomka-do-odlomka
temeljeno na pojedinanim knjievnim jedinicama koje ine biblijsku Knjigu. Ovaj vodi za tumaenje osmiljen je da
pomogne ueniku to napraviti usporedbom suvremenih engleskih prijevoda. Ovi su prijevodi izabrani jer koriste razliite
teorije prevoenja:
1. The United Bible Society`s Greek text revidirano etvrto izdanje (UBS). Tekst su u odlomke podijelili suvremeni
poznavatelji biblijskoga teksta.
2. The New King James Version (NKJV) je rije-po-rije knjievno prevoenje temeljeno na tradicionalnome grkome
rukopisu (manuskriptu) poznatome kao Textus Receptus. Njihove podjele na odlomke su dulje nego kod drugih prijevoda.
Takve dulje jedinice pomau uenicima uoiti jedinstvenost glavnih tema.
3. The New Revised Standard Version (NRSV) izmijenjeni je prijevod rije-za-rije. On oblikuje sredinju misao
izmeu sljedeih dviju suvremenih verzija. Njegove podjele na odlomke od velike su pomoi u utvrivanju subjekata.
4. The Today`s English Version (TEV) dinamiki je ekvivalent United Bible Society prijevodu. On nastoji prevesti
Bibliju tako da suvremeni engleski itatelj ili govornik moe razumjeti znaenje grkoga teksta. esto, poglavito u
Evaneljima, on ini podjelu na odlomke podreenu govorniku radije nego subjektu, na isti nain kao NIV. Za svrhe tumaa,
to nije od pomoi. Zanimljivo je primijetiti da su oba prijevoda i UBS i TEV izdana od iste jezgre, no ipak se njihova
podjela na odlomke razlikuje.
5. The Jerusalem Bible (JB)- dinamiki je ekvivalent prijevoda temeljenog na Francuskome katolikom prijevodu. S
europskoga gledita on je velika pomo kod usporedbe podjele na odlomke.
6. Tiskani tekst auriran 1995. je New American Standard Bible (NASB), koji je prijevod rije-za-rije. Ta podjela na
odlomke slijedi stih po stih.
Tree naelo
Tree naelo je itanje Biblije u razliitim prijevodima kako bi se shvatio najiri mogui smisao (semantiko polje)
kojeg mogu imati biblijske rijei ili izriaji. esto se grki izriaj ili rije moe shvatiti na nekoliko naina. Takvi razliiti
prijevodi donose na vidjelo takve mogunosti te pomau ustanoviti i objasniti grke rukopisne razlike. Oni ne utjeu na
doktrinu, ali pomau nam da se pokuamo vratiti na izvorni tekst nadahnutoga drevnog pisca.
Ovaj komentar nudi uenicima brz nain provjere njihovih tumaenja. On nije osmiljen kao konaan, nego prije kao
obavijestan i onaj koji navodi na razmiljanje. esto, druga mogua tumaenja pomau nam da ne budemo tako ogranieni,
dogmatiki, i denominacijski nastrojeni. Tumai trebaju imati iri raspon mogunosti tumaenja da prepoznaju kako drevni
tekst moe biti dvoznaan. Zapanjujue je kako ima malo suglasja meu kranima koji Bibliju proglaavaju svojim izvorom
istine.
Ova naela pomogla su mi nadvladati mnoge moje povijesne uvjetovanosti tjerajui me boriti se s drevnim tekstom.
Nadam se da e i vama to biti blagoslov.
Bob Utley
East Texas Baptist University
27. lipanj 1996. god.
ii
Pretpostavke
A.
Vjerujem da je Biblija nadahnuta iskljuivo samo-otkrivenjem jednoga istinskoga Boga.
Prema
tome, ona mora biti tumaena u svjetlu nakane izvornoga Boanskoga autora (Duha) posredstvom
ljudskoga pisca u osobitoj povijesnoj pozadini.
B.
Vjerujem da je Biblija pisana za obinu osobu za sve ljude! Bog je prilagodio Sam Sebe kako bi nama
jasno govorio unutar povijesnoga i kulturolokog okvira. Bog nije sakrio istinu On eli da je mi
razumijemo! Stoga, ona mora biti tumaena u svjetlu toga vremena, a ne naega. Biblija nam ne bi smjela
znaiti ono to nikad nije znaila onima koji su je prvi itali ili uli. Ona je razumljiva prosjenome
ljudskom umu i koristi se uobiajenim govornim i tehnikim oblicima.
C.
Vjerujem da Biblija ima jedinstvenu poruku i svrhu. Ne proturjei sama sebi, iako sadrava teke i
paradoksalne odlomke. Tako, najbolji tuma Biblije je Biblija sama sebi.
iii
D.
Vjerujem da svako poglavlje (ukljuujui proroanstva) ima jedno i samo jedno znaenje, temeljeno na
nakani izvornoga, nadahnutog pisca. Premda ne moemo nikad biti potpuno sigurni, mi znamo izvornu
pievu nakanu, mnogi pokazatelji ukazuju u njenom smjeru:
1.
anr (knjievna vrsta) odabrana kako bi istaknula poruku
2.
povijesna pozadina i/ili odreena okolnost objelodanjena spisom
3.
knjievni okvir itave Knjige kao i svaka knjievna jedinica
4.
odnos osmiljenog teksta (u osnovnim crtama) knjievne jedinice prema itavoj poruci
5.
posebne gramatike znaajke uporabljene za navijetanje poruke
6.
odabir rijei za predstavljanje poruke
7.
usporedna poglavlja.
Prouavanje svakoga tog podruja postaje predmetom naeg prouavanja poglavlja. Prije negoli objasnim svoju
metodologiju dobroga itanja Biblije, dopustite mi u glavnm crtama opisati neke od neprimjerenih metoda koritenih danas
koje uzrokuju tako mnogo razliitosti u tumaenju, i ijih se posljedica valja kloniti:
II.
Neprimjerene metode
A.
Zanemarivanje knjievnoga okvira biblijske Knjige i uporaba svake reenice, reeninoga dijela, ili ak
pojedinane rijei kao izjave istine koje se ne odnose na pievu nakanu ili iri okvir. To se esto naziva
proof-texting (dokaz od rijei do rijei op.prestih).
B.
Zanemarivanje povijesne pozadine Knjige zamjenjivanjem pretpostavljene povijesne pozadine koja ima
malo ili nema potporu od samoga teksta.
C.
Zanemarivanje povijesne pozadine Knjige i njeno itanje kao jutarnjih gradskih novina pisane prvenstveno
za suvremenoga pojedinanog kranina.
D.
Zanemarivanje povijesne pozadine Knjige alegoriziranjem teksta pretvarajui ga u filozofijsko/teoloku
poruku koja uope nema veze s prvim sluateljima i s izvornom pievom nakanom.
E.
Zanemarivanje izvorne poruke zamjenjivanjem jednim vlastitim teolokim sustavom, omiljenom
doktrinom, ili suvremenim rjeenjem koje nema veze s izvornom pievom nakanom i iznesenom porukom.
Ova pojava esto prati poetno itanje Biblije kao sredstvo uspostavljanja autoriteta govornika. To je esto
odreeno kao odaziv itatelja (to-tekst-znai-meni tumaenje).
Najmanje tri pripadajue komponente mogu biti naene u svim pisanim navijetanjima to je pisao ovjek:
Izvorna
nakana
pisca
Pisani
tekst
Izvorni
primatelji
U prolosti, razliite tehnike itanja usredotoavale su se na jednu od tri komponente. Ali za istinsku potvrdu
jedinstvene nadahnutosti Biblije, prikladniji je promijenjeni dijagram:
Rukopisne
razlike
Sveti Duh
Izvorna
nakana
pisca
Pisani tekst
iv
Kasniji
vjernici
Izvorni
primatelji
U postupak tumaenja zapravo moraju biti ukljuene sve tri komponente. U svrhu potvrde, moje se tumaenje
usredotouje na prve dvije komponente: izvorni pisac i tekst. Ja vjerojatno reagiram na zloporabe koje sam opazio: (1)
alegoriziranje ili produhovljavanje teksta i (2) odaziv itatelja tumaenja (to-to-znai-meni). Zloporaba se moe dogoditi
na svakoj razini. Uvijek moramo provjeriti nae pobude, predrasude, tehnike, i primjene. Ali kako ih provjeriti kad ne postoje
granice tumaenja, nema ogranienja, nema mjerila? Tu mi autorova nakana i tekstualna graa osigurava neko mjerilo za
ograniavanje dosega moguih valjanih tumaenja.
U svjetlu tih neprimjerenih tehnika itanja, koji su neki mogui pristupi dobroga itanja i tumaenja Biblije to nude
stupanj potvrde i dosljednosti?
Moja metodologija usredotouje se prvenstveno na itatelja doputajui Svetome Duhu da osvijetli Bibliju kroz
etiri kruga osobnoga itanja. To ini Duh, tekst i itatelj koji su prvi, ne drugi. Ovo takoer titi itatelja da bude
neopravdano pod utjecajem tumaa. uo sam da je reeno: Biblija baca mnogo svjetla na komentare. To ne znai prijezirno
davati opaske o pomonim sredstvima za prouavanje, nego radije isprika za primjereno vrijeme njihove uporabe.
Moramo biti sposobni podrati naa tumaenja samim tekstom. Najmanje ogranienu provjeru osigurava pet
podruja:
1.
izvorni pisac
a)
povijesna pozadina
b)
knjievni okvir
2.
izvorni piev izbor
a)
gramatike grae sintakse
b)
suvremeni postupak rada
c)
knjievna vrsta
3.
nae razumijevanje primjerenih
a)
bitnih usporednih poglavlja.
Iznad naih tumaenja moramo biti sposobni osigurati razloge i logiku. Biblija je na jedini izvor vjere i primjene.
Naalost, krani se esto ne slau s onim to ona ui ili tvrdi. Samo-porazno je traiti nadahnutost za Bibliju i tada za
vjernike ne biti sposoban sloiti se s onim to ona ui i zahtijeva!
etiri kruga itanja osmiljena su kako bi osigurali sljedee uvide u tumaenje:
A.
Prvi krug itanja
1.
itajte Knjigu jednostavno odjednom. Proitajte je ponovno u drukijem prijevodu, po mogunosti
raenom prema drukijoj teoriji prevoenja:
a.
rije-za-rije (NKJV, NASB, NRSV)
b.
dinamiki istovjetan (TEB, JB)
c.
parafrazirani (Suvremena Biblija, Proirena Biblija)
2.
Traite sredinju svrhu pisanja cjeline. Odredite njenu temu.
3.
Izdvojite (ako je mogue) knievnu jedinicu, poglavlje, odlomak reenice koji jasno izrie
sredinju svrhu teme.
4.
Odredite prevladavajuu knjievnu vrstu
a.
Starog zavjeta
(1)
hebrejski nain pripovijedanja
(2)
hebrejsku poeziju (mudrosna literatura, psalmi)
(3)
hebrejsko proroanstvo (proza, poezija)
(4)
kodeks Zakona
b.
Novoga zavjeta
(1)
pripovijesti (Evanelja, Djela apostolska)
B.
C.
D.
(2)
parabole (Evanelja)
(3)
pisma/poslanice
(4)
apokaliptika literatura.
Drugi krug itanja
1.
itajte ponovno itavu Knjigu, traei odredbu glavnih tema ili subjekata.
2.
Skicirajte glavne teme i u jednostavnom obrazloenju kratko objasnite njihove sadraje.
3.
Provjerite vae obrazloenje i proirite skicu s pomagalima za prouavanje.
Trei krug itanja
1.
itajte ponovnu itavu Knjigu, iz same biblijske Knjige traite odredbu povijesne pozadine i
posebne okolnosti za pisanje.
2.
Popiite povijesne pojedinosti spomenute u biblijskoj Knjizi
a.
autora
b.
nadnevak (vrijeme pisanja)
c.
primatelje
d.
posebne razloge za pisanje
e.
temelj kulturoloke pozadine povezanog sa svrhom pisanja
f.
pozivanje na povijesne ljude i dogaaje
3.
Proirite vau skicu na razinu odlomka za onaj dio biblijske Knjige kojeg tumaite. Uvijek odredite
i skicirajte knjievnu jedinicu. To moe biti nekoliko poglavlja ili odlomaka. To vam omoguava
slijeenje izvorne pieve logike i tekstualne osmiljenosti.
4.
Provjerite vau povijesnu pozadinu uporabom pomagala za prouavanje.
etvrti krug itanja
1.
itajte ponovno odreenu knjievnu jedinicu u nekoliko prijevoda
a.
rije-za-rije (NKJV, NASB, NRSV)
b.
dinamiki istovjetan (TEB, JB)
c.
parafrazirani (Suvremena Biblija, Proirena Biblija)
2.
Traite knjievnu ili gramatiku grau
a.
ponovljeni izriaji (Ef 1:6.12.13)
b.
ponovljena gramatika graa (Rim 8:31)
c.
opreni okviri
3.
Popiite sljedee pojedinosti
a.
znaajni pojmovi
b.
neuobiajeni pojmovi
c.
vane gramatike grae
d.
posebno teke rijei, reenini dijelovi, i reenice
4.
Traite odgovarajua usporedna poglavlja
a.
za jasnije prouavanje poglavlja uporabom vaega subjekta pogledajte
(1)
knjige sustavne teologije
(2)
biblijske reference
(3)
konkordance
b.
traite mogue paradoksalni par izmeu vaih subjekata. Mnoge biblijske istine opisane su
u dijalektikim parovima; mnogi denominacijski sukobi u biblijskoj nategnutosti dolaze
zbog polovinoga dokazivanja proof-textinga. Sve je u Bibliji nadahnuto, i mi moramo
potraiti njenu potpunu poruku radi osiguravanja svetopisamske ravnotee za nae
tumaenje.
c.
traite usporednice unutar iste Knjige, istoga pisca, ili iste knjievne vrste; Biblija je svoj
najbolji tuma zato jer ima jednoga Autora, Duha.
5.
Koristite pomagala za prouavanje kako biste provjerili vaa zapaanja o povijesnoj pozadini ili
okolnosti
a.
izdanja o prouavanju Biblije
b.
enciklopedije Biblije, prirunike i rjenike
c.
uvode u Bibliju
vi
d.
komentare Biblije (na ovoj toki vaega prouavanja, dopustite zajednici vjernika, proloj
i sadanjoj, da pomogne i ispravi vae osobno prouavanje).
A.
B.
C.
D.
E.
Tako je teko odrati ravnoteu izmeu logikoga postupka i duhovnoga vodstva Svetoga Duha. Uravnoteiti to
dvoje pomogli su mi sljedei navodi:
A.
B.
vii
C.
VI.
viii
G.
4.
dvosmisleni tekstovi
Iako engleski prijevodi ne mogu rijeiti te potekoe, oni ciljaju na njih kao na mjesta za dublje i temeljitije
prouavanje.
Na zavretku svakoga poglavlja postavljena su odgovarajua pitanja za raspravu koja nastoje ciljati na
glavnu problematiku tumaenja toga poglavlja.
ix
Poslanica Rimljanima je najsustavnija i najloginija doktrinarna knjiga apostola Pavla. Bila je potaknuta
okolnostima u Rimu, stoga, ona je prigodan spis. Neto se dogodilo to je uzrokovalo Pavlovo pisanje
pisma. Dodue ono je najneutralnije od Pavlovih pisanja, u kojem je Pavlov nain bavljenja s potekoom
(mogue ljubomora izmeu vjerujuih idova i poganskoga vodstva - usp. 14:1-15:13), bio jasno
predstavljanje Evanelja i njegovog domaaja u dnevnome ivotu.
B.
Rimljanima je teoloki razvitak istina Galaana. Poslanica Efeanima je razvitak Poslanice Rimljanima u
saeto okruno pismo. Pavlovo Evanelje nije se promijenilo ali promijenio se njegov nain predstavljanja!
C.
D.
Poznati Poslanicu Rimljanima znai poznati kranstvo! Pismo uobliuje Isusov ivot i uenja u temeljne
istine za Crkvu svih doba. O njoj je Martin Luther rekao: Glavna Knjiga u NZ-u i najie Evanelje!
E.
Uvijek ohrabrujem nove vjernike neka poinju itati Bibliju svakoga dana. Preporuujem poinjanje s tri
NZ-ne Knjige:
1.
Evaneljem po Ivanu, kako bi se razumjelo Isusa
2.
Poslanicom Rimljanima, kako bi se razumjela Isusova uenja primijenjena u crkvama
3.
I. Ivanovom, da bi se znalo kako ivjeti Evanelje u svakodnevnome ivotu.
AUTOR
Pavao je bio definitivno autor. Njegov osobit pozdrav naen je u 1:1. Openito je prihvaeno da je Pavlov trn u
tijelu bio lo vid, dakle, on osobno nije sm fiziki pisao ovo pismo, nego je koristio pisara, Tercija (usp. 16:22).
NADNEVAK
A.
Vjerojatan nadnevak autorstva Rimljanima je godina 56.-58. Ovo je jedna od nekoliko novozavjetnih
Knjiga koja moe biti datirana prilino tono. To je uinjeno usporeivanjem Djela apostolskih 20:2 i dalje
s Rimljanima 15:17 i dalje. Rimljanima je vjerojatno pisana u Korintu krajem Pavlova treega misijskog
putovanja, upravo prije negoli je otiao za Jeruzalem.
B.
Mogua kronologija Pavlovih pisanja slijedi F. F. Bruca i Murry Harrisa s manjim prilagodbama:
1.
2.
3.
Knjiga
Nadnevak
Galaanima
48
I. Solunjanima
50
II. Solunjanima
50
Mjesto pisanja
Antiohija sirijska
Korint
Korint
4.
I. Korinanima
55
5.
II. Korinanima
56
6.
Rimljanima
57
7. 10. pisma iz zatvora
Koloanima
rane 60.
Efeanima
rane 60.
Filemonu
rane 60.
Filipljanima
kasne 62.-63.
11. 13. etvrto misijsko putovanje
I. Timoteju
63. (ili kasnije,
Titu
63. ali prije)
II. Timoteju
63. godine 64.)
Efez
Makedonija
Korint
19:20
20:2
20:3
Rim
28:30-31
Makedonija
Efez (?)
Rim
PRIMATELJI
Pismo navodi Rim kao svoje odredite. Ne znamo tko je osnovao crkvu u Rimu.
A.
Moe biti da su to bili ljudi koji su posjeivali Jeruzalem na dan Pedesetnice i bili obraeni te su se vratili
kui kako bi zapoeli crkvu (usp. Djela 2:10).
B.
Mogue je bilo uenika koji su izbjegli progon u Jeruzalemu nakon Stjepanove smrti (usp. Djela 8:4).
C.
Mogue su bili obraenici s Pavlovih misijskih putovanja koji su putovali za Rim. Pavao nije nikad posjetio
ovu crkvu, ali je eznuo za tim (usp. Djela 19:21). Tamo je imao mnogo prijatelja (usp. Rim 16).
Oito je njegov naum bio posjetiti Rim na njegovu putu za panjolsku (usp. Rim 15:28) nakon
njegova puta za Jeruzalem s darom ljubavi. Pavao je osjetio da je njegova sluba u istonome Mediteranu
zavrena. Vidio je nova polja (usp. Rim 15:20-23.28). Nositelj Pavlova pisma iz Korinta u Rim bila je Feba,
akonica, koja je putovala u tome pravcu (usp. Rim 16:1).
Zato je ovo pismo, pisano na zabaenim ulicama Korinta u prvome stoljeu od idovskg
izraivaa atora, tako vrijedno? Martin Luther ga je nazvao glavnom Knjigom u NZ-u i najiim
Evaneljem. Vrijednost ove Knjige naena je u injenci da je ona srno objanjenje Evanelja od strane
obraenog rabina, Saula iz Tarza, pozvanog da bude apostolom pogana. Veina Pavlovih pisama snano je
obojeno mjesnim stanjem, ali ne Poslanica Rimljanima. Ona je sustavno izlaganje apostolske vjere.
Jesi li shvatio, prijatelju kranine, da veina tehnikih pojmova koritenih danas za opis vjere
(opravdanje, optuba [pripisivanje u grijeh op.prev.], posinjenje, i posveenje) dolazi iz
Poslanice Rimljanima? Ona je teoloki razvitak istina iz Poslanice Galaanima. Moli Gospodina da ti otvori
ovo udesno pismo kao to zajedno traimo za Njegovu volju za nae ivote danas!
SVRHA
A.
Poziv za pomo iz crkve u Rimu za njegovo misijsko putovanje u panjolsku. Pavao je vidio zavrenim
svoje apostolsko djelo u istonome Mediteranu (usp. 15:20-23.28).
B.
Za imenovanje potekoe u rimskoj crkvi izmeu vjerujuih idova i vjerujuih pogana. Ovo je vjerojatno
bio ishod istjerivanja svih idova iz Rima i njihova kasnijeg povratka. Dotad su idovske kranske voe
bili zamijenjeni poganskim kranskim voama.
C.
Predstavljanje njega samoga rimskoj crkvi. Postojalo je mnogo protivljenja Pavlu od iskrenih obraenih
idova u Jeruzalemu (usp. sabor u Jeruzelemu iz Djela 15), od neiskrenih idova (judaisti iz Galaanima i
II. Korinanima 3:10-13), i od pogana (Koloana, Efeana) koji su pokuali spojiti Evanelje s njihovim
omiljenim teorijama ili filozofijama (tj. gnosticizam).
D.
Pavao je bio optuen kako je opasan novator, koji bezobzirno dodaje Isusovom uenju. Knjiga Rimljanima
bila je njegov nain sustavne obrane samoga sebe pokazujui kako je njegovo Evanelje istinito, koristei
Stari zavjet i Isusova uenja (Evanelja).
Uvod (1:1-17)
1.
Pozdrav (1:1-7)
a.
autor (1-5)
b.
odredite (6-7a)
c.
dobrodolica (7b)
2.
Okolnost (1:8-15)
3.
Tema (1:16-17)
B.
C.
D.
3.
b.
Bojom milou zahtijevani glasnici, poziv za misije svijeta (10:14-18)
c.
Izraelovo nastavljanje nevjerovanja u Krista (10:19-21)
Propast Izraela (11:1-36)
a.
idovski Ostatak (11:1-10)
b.
idovska ljubomora (11:11-24)
c.
Izraelova privremena sljepoa (11:25-32)
d.
Pavlov izljev velianja (11:33-36)
E.
F.
Zakljuak (15:14-33)
1.
Pavlovi osobni naumi (15:14-29)
2.
zahtjev za molitvu (15:30-33)
G.
RIMLJANIMA 1
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA*
UBS4
NKJV
NRSV
TEV
NJB
pozdrav
pozdravi dobrodolice
pozdrav
pozdrav
oslovljavanje
1:1-7
1:1-7
1:1-6
1:1
1:1-2
1:2-6
1:3-7
1:7a
1:7a
1:7b
1:7b
Pavlova enja
za posjet Rima
zahvala
molitva zahvalne
zahvala i molitva
1:8-15
1:8-15
1:8-15
1:8-12
1:8-15
1:13-15
sila Evanelja
tema pisma
sila Evanelja
tema iznesena
1:16-17
1:16-17
1:16-17
1:16-17
1:16-17
krivnja ovjeanstva
krivnja ovjeanstva
1:18-23
1:18-32
1:18-23
1:18-23
1:18-23
1:24-25
1:24-25
1:24-25
1:26-27
1:26-27
1:26-27
1:28-32
1:28-32
1:28-32
1:24-32
1.
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
*Premda nije nadahnuta, podjela odlomaka kljuna je za razumijevanje i praenje izvorne autorove nakane. Svaki suvremeni prije vod podijelio je i saeo odlomke. Svaki odlomak
ima jednu glavnu temu, istinu ili misao. Svaka izvedba izdvaja odreenu temu na svoj upeatljiv nain. Dok itate tekst, upitajte se koji prijevod bolje odgovara vaem
razumijevanju teme i podjeli stihova.
U svakom poglavlju prvo moramo itati Bibliju i probati utvrditi njegovu temu (odlomci), zatim usporediti svoje razumijevanje sa suvremenim izvedbama. Tek kada
razumijemo izvornu autorovu nakanu slijedei njegovu logiku i predstavljanje uistinu moemo razumjeti Bibliju. Samo je izvorn i autor bio nadahnut itatelji nemaju pravo
mijenjati ili preinaiti poruku. itatelji Biblije imaju odgovornost primjenjivanja nadahnute istine u svome vremenu i svojim ivotima.
Zapazite da su svi tehniki izrazi i kratice u potpunosti objanjeni u dodacima jedan, dva i tri.
UVIDI U TEKST
A.
Stihovi 1 7 oblikuju uvod u pismo. To je najdulji uvod ikojeg od Pavlovih pisama. Pokuavao je
predstaviti sebe i svoju teologiju crkvi koja ga nije osobno poznavala i mogla je uti negativno izvjee o
njemu.
B.
Stihovi 8 12 su otvaranje molitve zahvalnosti. Ovo je bila osobina grkih pisama openito i posebice
Pavlovih pisanja.
C.
D.
Stih 18 do 3:20 oblikuje prvu knjievnu jedinicu i prvu toku Pavlova Evanelja; svi su ljudi (3 skupine)
izgubljeni i trebaju biti spaeni (usp. Post 3):
1.
nemoralni neznaboci
2.
moralni pogani
3.
idovi.
E.
Rimljanima 1:18 3:20 odraavaju Postanak 3 (iznenaujue rabini se ne usredotouju na ovaj tekst, nego
na Post 6, kao izvorni grijeh). Ljudstvo je bilo stvoreno za zajednitvo s Bogom, na Njegovu istu sliku
(usp. Post 1:26-27). Meutim, ovjeanstvo odabire prosvijeenost te obeanje moi i neovisnosti. Zapravo,
ljudi su zamijenili uzvienje Boga za uzvienje samih sebe (ateistiki humanizam)!
Bog je dopustio ove krize. Biti na sliku Boju znai biti odgovoran, biti moralno vjerodostojan, biti
dragovoljno slobodan s posljedicama. Bog odvaja ljude obojim i Njegovim odabirom i njihovim (zavjetni
meusobni odnos)! On im dozvoljava da odaberu sami sa svim posljedicama odabira. Bog je oaloen
(usp. Post 6:5-7), ali ljudi su slobodni moralni izvritelji sa svim pravima i odgovornostima to to donosi.
Ponavljan izriaj Bog im dade preko (usp. 1:24.26.28) jeste prepoznavanje te slobode, ne voljno
odbacivanje od Boga. To nije bio Boji odabir. Ovo nije svijet kakav je Bog namjeravao da bude (usp. Post
3:22; 6:5-7.11-13)!
F.
Teoloki saetak 1:18 3:20 naen je u 3:21-31. Ovo je prva teoloka toka radosne vijesti Evanelja
svi su ljudi zgrijeili i imaju potrebu za Bojim oprotenjem. Bog je milosrdno providio nain vraanja u
prisno zajednitvo (tj. iskustvo Edena, usporedi Post 1 2 s Otk 21 22).
G.
U ovoj prvoj knjievnoj jedinici Pavlova predstavljanja Evanelja zanimljivo je zabiljeiti da je palo
ovjeanstvo zadralo odgovornost za svoju pobunu i grijeh bez ikakvoga pozivanja na Sotonu ili demone
(usp. Rim 1:18-3:20). Ovaj dio zasigurno odraava teologiju Postanka 3, ali bez osobnoga zavodnika. Bog
nee dozvoliti palome ovjeanstvu ponovo okriviti Sotonu (usp. Post 3:13) ili Smoga Boga (usp. Post
3:12). Ljudi su stvoreni na Boju sliku (usp. Post 1:26; 5:1.3; 9:6). Oni imaju pravo, mo i obvezu odabrati.
Odgovorni su za svoje odabire i za zajednike u Adamu i za pojedinane u osobnome grijehu (usp. 3:23).
Pavao, odreen-sluga Krista Isusa, pozvan kao apostol, odvojen za Evanelje Boje, 2koje On obea
unaprijed kroz Svoje proroke u svetim Pismima, 3o Svome Sinu, koji bijae roen od Davidova potomstva po tijelu,
4
koji bijae objavljen Sinom Bojim sa silom uskrsnuem od mrtvih, po Duhu svetosti, Isusu Kristu naem Gospodinu,
5
po kome smo mi primili milost i apostolstvo da dovedemo do ove poslunosti vjere meu svim poganima za slavu
Njegova imena, 6meu kojima ste i vi pozvani od Isusa Krista;
1:1 Pavao Veina idova Pavlovih dana imala je dva prva imena, jedno idovsko,drugo rimsko (usp. Djela 13:9). Pavlovo
idovsko ime bilo je Saul. On je bio, kao drevni kralj Izraela, iz Benjaminovog plemena (usp. Rim 11:1; Fil 3:5). Njegovo
rimsko ime u grkome obliku, Pavao (Paulos), znai mali. Ovo je upuivalo:
1.
na njegov fiziki stas na kojeg je skretala pozornost u drugome stoljeu nekanonska knjiga, The Acts of
Paul, u poglavlju o Solunjanima nazvanome Pavao i Tekla
2.
na njegov osobni osjeaj da je bio najmanji od svetih jer je on prvotno proganjao Crkvu (usp. I. Kor 15:9;
Ef 3:8; I. Tim 1:15)
3.
jednostavno na ime dato od njegovih roditelja pri roenju.
Mogunost #3 ini se najboljom.
odreen-sluga NKJV, NRSV, TEV i JB prijevod ita sluga. Ova bi zamisao bila ili:
1.
proturjena Isusu kao Gospodinu
2.
SZ-ni poasni naslov (usp. Mojsije u Br 12:7 i J 1:1; Joua u J 24:29; te David u psalmima [naslov], i Iz
42:1, 19; 52:13).
1:3 o Svome Sinu Sredinja poruka Radosne vijesti je Osoba, Isus iz Nazareta, djevianski roen sin od Marije. U SZ-u su
narod, kralj, i Mesija bili nazvani sin (usp. II. Sam 7:14; Ho 11:1; Ps 2:7; Mt 2:15).
U SZ-u Bog je govorio kroz sluge i proroke. Isus nije bio Boji sluga. On je bio lan obitelji (usp. Heb1:1-2; 3:6;
5:8; 7:28). Iznenaujue ovo je jedino mjesto u Knjizi gdje se Pavao usredotouje na kristologiju. Poslanica Rimljanima nije
potpuna sustavna teologija.
koji bijae roen od Davidova potomstva po tijelu Ovo se odnosi na proroanstvo iz II. Samuelove 7. Mesija je bio
od Davidove kraljevske loze (usp. Iz 9:7; 11:1.10; Jer 23:5; 30:9; 33:15) iz Judinog plemena (usp. Post 49:4- 12; Iz 65:9). U
Evanelju po Mateju Isus je nekoliko puta bio priznat kao Davidovo potomstvo (usp. 1:6; 9:27; 12:23; 15:22; 20:30.31;
21:9.15; 22:42), to se odrazilo na idovsku nadu o dolasku Davidovskog spasitelja.
Iznenaujue da Pavao nije naglasio taj vid Isusa. Ovo je spomenuo samo ovdje i u II. Timoteju 2:8; oba odlomka
mogu biti navedena iz vjeroispovijedne odredbe rane Crkve. NIDNTT, tom 3, str. 61, popisuje nekoliko NZ-nih tekstova
Pisma koji mogu odraavati rana kristoloka vjerovanja/crkvene pjesme/liturgiju (tj. Rim 1:3-4; 8:34; I. Kor 15:3-4; Fil 2:611; I. Tim 3:16; II. Tim 2:8; I. Pt 3:18-20).
10
11
NASB, NKJV
po Duhu svetosti
NKJV
po duhu svetosti
TEV
kao njegovoj boanskoj svetosti
NJB
prema duhu, duhu svetosti
Neki prijevodi stavljaju veliko slovo D za Duh, podrazumijevajui Svetoga Duha, dok bi malo slovo d moglo
upuivati na Isusov ljudski duh. Kao to je Bog Otac Duh, tako je isto, Isus. Drevni hebrejski grki tekstovi nisu imali velika
slova, interpunkciju, i nisu imali podjelu na poglavlja ili stihove, tako da je sve to stvar predaje ili tumaenja prevoditelja.
Postoje tri naina za pregled stihova 3 i 4:
1.
kao uputa na Isusove dvije naravi, ljudsku i Boansku
2.
kao uputa na dva stupnja Njegova zemaljskog ivota, ljudskoga i uskrsloga Gospodina
3.
kao usporednica na Isus Krist na Gospodin.
Isusu Aramejsko ime Isus isto je kao hebrejsko ime Joua. Bilo je sastavljeno od dvije hebrejske rijei JHWH i
spasenje. Moe znaiti JHWH spasava, JHWH oslobaa ili JHWH je spasenje. Pouzdanost znaenja moe biti vien
u Mateju 1:21.25.
Kristu Ovo je bio grki prijevod hebrejskoga pojma messiah (BDB 603), koji znai pomazani. U SZ-u bilo je
pomazano nekoliko skupina voa (proroci, sveenici, i kraljevi) kao znak Bojega odabira i opremanja. Isus je ispunio sve tri
od ovih pomazanih slubi (usp. Heb 1:2-3).
SZ predvidio je da e Bog poslati posebnoga pomazanika kao vratara u Novo doba pravednosti. Isus je bio Njegov
poseban sluga, sin, i Mesija.
12
B.
C.
Elohim (MNOINA), Eloah (JEDNINA), prvenstveno koriten u poeziji (BDB 43, KB 52)
13
D.
.
.
14
3.
4.
1:5 mi Pavao ne spominje ni jednu drugu osobu u svome uvodu, kao to to esto ini u svojim pismima.Ovaj prvi izriaj
upuuje na Pavlovo obraenje i odreivanje na cesti za Damask (usp. Djela 9), to snano podrazumijeva uredniku uporabu
mi.
primili milost i apostolstvo Pavao potvruje ne samo dar spasenja kroz Krista, nego i povezanost s tim darom,
pozivom da bude apostol pogana [ne-idova op.prev]. Sve se ovo dogodilo trenutano na cesti za Damask (AORIST
AKTIVNOGA INDIKATIVA, usp. Djela 9:1-22; 22:3-16; 26:9-18). To nije bilo zbog zasluga, nego namjenska milost!
Mogue su milost i apostolstvo uzeti kao jedno, dar apostolstva (NET biljeka #13). Svi od raznovrsnih
prijevoda popisanih u The New Testament in 26 Translations (str. 646) to vide i kao brza rjeenje/rjeenja iz ruke.
da dovedemo do Ovo je druga uporaba eis u svrhu okvira (usp. stih 1). Evanelje obnavlja sliku Boju u ovjeanstvu
kroz vjeru u Isusa. To omoguuje izvornoj svrsi Bojoj da bude oitovan, to znai ljude u prisnome zajednitvu s Njim koji
odraava Svoju narav (usp. stih 7).
NASB, NJB
ove poslunosti vjere
NKJV
zbog poslunosti do vjere
NRSV
da dovedemo do poslunosti vjere
TEV
da povjeruju i posluaju
Ovo je prva uporaba sredinjega pojma, vjere, u Rimljanima (vidi Posebnu temu u 4:5). To je bilo upotrijebljeno
na tri razliita naina u ovome poglavlju i knjizi [Poslanici Rimljanima op.prev.]:
1.
stih 5: koriteno je za tijelo istina ili doktrina u odnosu prema Isusu i ivotu kranina (usp. Djela 6:7; 13:8; 14:22;
16:5; Rim 14:1; 16:26; Gal 1:23; 6:10; Juda stihovi 3.20).
2.
stih 8: koriteno je u smislu osobnoga pouzdanja u Isusa. Engleski pojmovi povjerenje, vjera, i pouzdanje svi
prevode jedan grki pojam (pistis/pisteuo). Evanelje je oboje i konceptualno (doktrina) i osobno (usp. stih16; Iv
1:12; 3:16). Vidi Posebnu temu u 4:5.
3.
stih 17: koriteno je u njegovu SZ-nome smislu pouzdanosti, odanosti, ili sigurnosti. Ovo je znaenje Habakuka 2:4.
U SZ-u ne postoji razvitak doktrine vjere, nego primjer nakon primjera ivljenja vjere (usp. Abraham u Post 15:6),
15
ne savrene vjere nego vjere koja se hrva (usp. Heb 11). Nada ovjeanstva nije njegova sposobnost pravilnoga
vrenja ili povjerenja, nego je ona u Bojoj naravi (usp. 3:24; 6:23; Ef 2:8-9). Jedino Bog je vjeran (usp. Mal 3:6)!
Postoji niz djela koja mogu biti nazvana dogaaj spasenja:
a.
pokajanje (usp. 2:4; Mk 1:15; Lk 13:3.5; Djela 3:16.19; 20:21)
b.
povjerenje/vjera (usp. 1:16; Iv 1:12; 3:16; Djela 16:31, krtenje je javno priznanje jedne vjere)
c.
poslunost (usp. 2:13; II. Kor 9:13; 10:5; I. Pt 1:2.22)
d.
ustrajnost (usp. 2:7; Lk 18:1; II. Kor 4:1.16; Gal 6:9; II. Sol 3:13).
Postoje uvjeti Novoga saveza. Mi moramo primiti/povjerovati i nastaviti primati/povjerovati Bojoj ponudi u Kristu
(usp. stih 16; Iv 1:12).
II.
Otvaranje izjave
Treba biti izjavljeno da uporaba ove teoloke zamisli, tako kljune za NZ, nije jasno odreena u SZ-u. Ona
je zasigurno tamo, ali prikazana u kljuu izabranih odlomaka i osoba.
SZ spaja:
A.
pojedinca i zajednicu
B.
osobni susret i zavjetnu poslunost.
Vjera je oboje i osobni susret i svakodnevni nain ivota! Lake ju je opisati u osobi nego u leksikome
obliku (tj. prouavanje rijei). Ovaj osobni vid najbolje je slikovito opisan u:
A.
Abrahamu i njegovu potomstvu
B.
Davidu i Izraelu.
Ovi ljudi susreli su Boga i njihovi ivoti bili su trajno promijenjeni (ne savreni ivoti, ve neprekidna
vjera). Kunja je otkrila slabost i snagu njihove vjere u susretu s Bogom, ali prisan, odnos pouzdanja nastavio se
kroz vrijeme! Bila je iskuana i proiena, ali je nastavljena kao svjedoenje njihove pobonosti i naina ivota.
Uporaba glavnog korijena
A.
( BDB 52)
1.
GLAGOL
a.
Qal osnova poduprijeti, ojaati (II. Kr 10:1.5; Est 2:7, ne teoloka uporaba)
b.
Niphal osnova uiniti sigurnim ili vrstim, ustanoviti, potvrditi, biti vjeran ili pouzdan:
(1)
ovjekovo, Izaija 8:2; 53:1; Jeremija 40;14
(2)
od stvari, Izaija 22:23
(3)
Boje, Ponovljeni zakon 7:9.12; Izaija 49:7; Jeremija 42:5
c.
Hiphil osnova stajati vrsto, vjerovati, pouzdati se:
(1)
vjerova Abraham Bogu, Postanak 15:6
(2)
Izraelci u Egiptu su vjerovali, Izlazak 4:31; 14:31 (nijekano u Pnz 1:32)
(3)
Izraelci su vjerovali YHWH-i koji je govorio kroz Mojsija, Izlazak 19:9; Psalam
106:12.24
(4)
Ahaz nije vjerovao u Boga, Izaija 7:9
(5)
tkogod vjeruje u to/njega, Izaija 28:16
(6)
vjerovati istine o Bogu, Izaija 43:10-12.
2.
IMENICA (MUKI ROD) vjernost (tj. Pnz 32:20; Iz 25:1; 26:2).
3.
PRIDJEV zaista, uistinu, slaem se, moglo bi biti (usp. Pnz 27:15-26; I. Kr 1:36; I. Ljet 16:36; Iz
65:16; Jer 11:5; 28:6). Ovo je obredno koritenje amen u SZ-u i NZ-u.
B.
( BDB 54) IMENICA ENSKOG RODA, nepokolebljivost, odanost, istina:
1.
ljudska, Izaija 10:20; 42:3; 48:1
2.
Boja, Izlazak 34:6; Psalam 117:2; Izaija 38:18.19; 61:8
3.
od istine, Ponovljeni zakon 32:4; I. Kraljevima 22:16; Psalam 33:4; 98:3; 100:5; 119:30; Jeremija
9:4; Zaharija 8:16.
C.
( BDB 53), nepokolebljivost, postojanost, estitost:
16
III.
IV.
V.
1.
ruku, Izlazak 17:12
2.
vremena, Izaija 33:6
3.
ljudi, Jeremija 5:3; 7:28; 9:2
4.
Boja, Psalam 40:11; 88:12; 89:2.3.6.9; 119:138.
Pavlova uporaba ove SZ-ne zamisli
A.
Pavao temelji SZ-no razumijevanje YHWH i svoje novo razumijevanje na svome osobnom susretu
s Isusom na putu za Damask (usp. Djela 9; 22; 26).
B.
Pronaao je i SZ-nu potporu za svoje novo razumijevanje u dva kljuna SZ-na odlomka koji koriste
korijen .
1.
Postanak 15:6 ishod Abramova osobnog susreta potaknutog od Boga (Post 12) bio je
ivot vjere u poslunosti (Post 12-22). Pavao na ovo cilja u Rimljanima 4 i Galaanima 3
2.
Izaija 28:16 onima koji vjeruju u to (tj. Boji prokuan i vrsto postavljen ugaoni
kamen) nikad nee biti:
a.
Rimljanima 9:33, posramljeni ili razoarani
b.
Rimljanima 10:11, isto kao gore
3.
Habakuk 2:4 oni koji poznaju vjernog Boga trebali bi ivjeti vjerne ivote (usp.
Jer 7:28). Pavao je koristio ovaj tekst u Rimljanima 1:17 i Galaanima 3:11
(takoer zabiljeite Heb 10:38).
Petrova uporaba SZ-ne zamisli
A.
Petar usklauje:
1.
Izaija 8:14 I. Petrova 2:8 (kamen spoticanja)
2.
Izaija 28:16 I. Petrova 2:6 (ugaoni kamen)
3.
Psalam 111:22 I. Petrova 2:7 (odbaeni kamen).
B.
On ukljuuje jedinstven jezik koji opisuje Izrael, izabrani rod, kraljevstvo sveenstvo, sveti narod
Boja svojina iz:
1.
Ponovljenog zakona 10:15; Izaije 43:21
2.
Izaije 61:6; 66:21
3.
Izlaska 19:6; Ponovljenog zakona 7:6
i sada to upotrebljava za vjeru Crkve u Krista.
Ivanova uporaba zamisli
A.
Njegovo koritenje u NZ-u
Pojam vjerovao dolazi od grkog pojma (pisteu) koji se moe prevesti i povjerovati, vjera, ili
pouzdanje. Na primjer, IMENICA se ne pojavljuje u Evanelju po Ivanu, ali je esta uporaba
GLAGOLA. U Ivanu 2:23-25 postoji neizvjesnost o iskrenoj predanosti mnotva Isusu iz Nazareta kao
Mesiji. Ostali primjeri povrne uporabe ovog pojma povjerovati nalaze se u Ivanu 8:31-59 i
Djelima apostolskim 8:13.18-24. Prava biblijska vjera vie je od poetnoga odaziva. Ona mora biti slijeena
postupkom uenitva (usp. Mt 13:20-22.31-32).
B.
Njena uporaba s PRIJEDLOZIMA
1.
eis znai u. Ova jedinstvena graa naglaava vjernikovo stavljanje njihova pouzdanja/vjere u
Isusa:
a.
u Njegovo ime (Iv 1:12; 2:23; 3:18; I. Iv 5:13)
b.
u Njega (Iv 2:11; 3:15.18; 4:39; 6:40; 7:5.31.39.48; 8:30; 9:36; 10:42; 11:45.48;
17:37.42; Mt 18:6; Djela 10:43; Fil 1:29; I. Pt 1:8)
c.
u Mene (Iv 6:35; 7:38; 11:25.26; 12:44.46; 14:1.12; 16:9; 17:20)
17
2.
3.
4.
5.
VI.
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
d.
u Sina (Iv 3:36; 9:35; I. Iv 5:10)
e.
u Isusa (Iv 12:11; Djela 19:4; Gal 2:16)
f.
u Svjetlo (Iv 12:36)
g.
u Boga (Iv 14:1).
en znai u kao u Ivanu 3:15; Marku 1:15; Djelima 5:14
epi znai u ili na temelju ega [iznad, nad], kao u Mateju 27:42; Djelima 9:42; 11:17;
16:31; 22:19; Rimljanima 4:5.24; 9:33; 10:11; I. Timoteju 1:16; I. Petrovoj 2:6.
DATIV bez PRIJEDLOGA kao u Galaanima 3:6; Djelima 18:8; 27:25; I. Ivanovoj 3:23; 5:10
hoti, to znai vjerovati da, daje sadraj kako to vjerovati:
a.
Isus je Svetac Boji (Iv 6:69)
b.
Isus je Ja Jesam (Iv 8:24)
c.
Isus je u Ocu i Otac je u Njemu (Iv 10:38)
d.
Isus je Mesija (Iv 11:27; 20:31)
e.
Isus je Sin Boji (Iv 11:27; 20:31)
f.
Isus je bio poslan od Oca (Iv 11:42; 17:8.21)
g.
Isus je jedno s Ocem (Iv 14:10-11)
h.
Isus dolazi od Oca (Iv 16:27.30)
i.
Isus poistovjeuje Sebe u zavjetnom imenu Oca, Ja Jesam (Iv 8:24; 13:19)
j.
mi emo ivjeti s Njim (Rim 6:8)
k.
Isus je umro i ponovo ustao (I. Sol 4:14).
Zakljuak
Biblijska vjera je ovjekov odaziv na Boansku rije/obeanje. Bog uvijek zapoinje (tj. Iv 6:44.65), ali dio ovoga
Boanskog navjetanja je potreba ovjekova odaziva:
A.
pouzdanje
B.
zavjetna poslunost.
Biblijska vjera je:
1.
osobni odnos (poetna vjera)
2.
potvrda biblijske istine (vjera u Boje otkrivenje)
3.
prikladan odgovor u poslunosti (svakodnevna vjera).
Biblijska vjera nije karta za Nebo ili polica osiguranja. To je osobni odnos. To je svrha stvaranja i ljudi
stvorenih na sliku i slinost Boga (usp. Post 1:26-27). Ishod je prisnost. Bog zahtijeva zajednitvo, a ne odreeno
teoloko stajalite! Ali zajednitvo sa svetim Bogom zahtijeva da djeca pokazuju obiteljske osobine (tj. svetost,
usp. Lev 19:2; Mt 5:48; I. Pt 1:15-16). Pad (usp. Post 3) je povrijedio nau sposobnost ispravnoga odaziva. Stoga,
Bog je djelovao za nae dobro (usp. Ez 36:27-38), dajui nam novo srce i novog duha, koji nam kroz vjeru i
pokajanje omoguava zajednitvo s Njim i poslunost Njemu!
Svo troje je kljuno. Svo troje se mora drati. Cilj je upoznati Boga (hebrejski i grki smisao) i odraavati
Njegovu narav u naim ivotima. Cilj vjere nije Nebo jednoga dana, nego Kristo-slinost svakoga dana!
ovjekova vjernost je ishod (NZ), ne temelj (SZ) odnosa s Bogom: ovjekova vjera u Njegovu vjernost;
ovjekovo pouzdanje u Njegovu pouzdanost. Srce NZ-nog gledita na spasenje je da se ljudi moraju poetno i
neprekidno odazivati na poetnu Boju milost i milosre pokazanu u Kristu. On je ljubio, On je poslao, On je
providio; mi moramo odgovoriti u vjeri i vjernosti (usp. Ef 2:8-9 i 10)!
Vjeran Bog eli vjerne ljude da otkrije Sm Sebe nevjernom svijetu i dovede ga u osobnu vjeru u Njega.
18
ove poslunosti vjere Doslovni grki izriaj je za (eis) poslunost. Evanelje ima:
1.
trenutanu poslunost pokajanja i vjere
2.
ivotni nain poslunosti Kristo-slinosti i ustrajnosti.
Evanelje je milosni dar ali s oekivanim ishodima! NZ je Savez kao SZ. Oboje zahtijevaju odaziv vjere/poslunosti. Oboje
imaju dobrobiti, odgovornosti, i oekivanja (tj. Ef 1:4; 2:10). To nisu djela pravednosti nego djela potvrde (usp. Jak, I. Iv)!
Vjeni ivot ima vidljive osobine!
NASB, NRSV
meu svim poganima
NKJV
meu svim narodima
TEV
ljudima svih naroda
NJB
za sve poganske narode
Ovo je sveope Evanelje. Boje obeanje iskupljenja u Postanku 3:15 ukljuivalo je svo ovjeanstvo. Isusova
nadomjesna smrt ukljuivala je svu palu djecu Adama (usp. 5:18; Iv 1:29; 3:16; 4:42; 6:33.51;I. Kor 15:22; II. Kor 5:19; Ef
2:11-3:13; I. Tim 2:4; 4:10; Tit 2:11; Heb 2:9; II. Pt 3:9; I Iv 2:2; 4:14). Pavao je vidio svoj poseban poziv kao propovijedanje
Bojega Evanelja poganima (usp. Djela 9:15; 22:21; 26:17; Rim 11:13; 15:16; Gal 1:16; 2:29; Ef 3:2.8; I. Tim 2:7; II. Tim
4:17).
NASB, NKJV
pozvani od Isusa Krista
NRSV
koji su bili pozvani pripadati Isusu Kristu
TEV
koga je Bog pozvao da pripada Isusu Kristu
NJB
njegovim pozivom da pripada Isusu Kristu
Ovo moe biti:
1.
igra pojma crkva, koji znai jednom pozvani ili jednom okupljeni
2.
upuivanje na Boanski izbor (usp. Rim 8:29-30; 9:1 i dalje; Ef 1:4.11; 3:21; 4:1.4)
3.
prijevod izriaja The Revised English Bible: vi koji ste uli poziv i pripadate Isusu Kristu.
Ovo odraava i razumijevanje toga izriaja kao prevedeni NRSV, TEV, i JB. Vidi Posebnu temu dolje.
19
C.
D.
Vjernici su pozvani ivjeti Kristo-sline ivote (tj. klsis, usp. I. Kor 1:26; 7:20; Ef 4:1; Fil 3:14; II. Sol
1:11; II. Tim 1:9).
Vjernici su pozvani sluiti zadacima (usp. Djela 13:2; I. Kor 12:4-7; Ef 4:1).
svima koji su ljubljeni od Boga u Rimu, pozvani kao sveti: milost vam i mir od Boga naega Oca i Gospodina
Isusa Krista.
1:7 ljubljeni od Boga Ovaj je izriaj esto bio koriten za Isusa (usp. Mt 3:17; 17:5). Sad je bio koriten za crkvu u Rimu!
To pokazuje dubinu Boje ljubavi za one koji se pouzdaju u Njegovog Sina. Ova vrsta prijenosa moe takoer biti viena u
Efeanima 1:20 (Boja djelovanja u korist Isusa) i Efeanima 2:5-6 (Isusova djelovanja u korist vjernika).
u Rimu Pavao nije zapoeo ovu crkvu. Nitko ne zna tko jeste (vidi Uvod). [Poslanica] Rimljanima bilo je pismo
predstavljanja njega samoga crkvi koja je ve bila utemeljena. Knjiga [Poslanica] Rimljanima Pavlovo je najvie razvijajue
predstavljanje Evanelja koje je on propovijedao. Najmanje je bilo pod utjecajem mjesnoga stanja iako su postojale napetosti
izmeu vjernika idova i vjernika pogana [ne-idova op.prev.] kojima tumai kroz itavo pismo (posebice poglavlja 9
11).
NASB
pozvani kao sveti
NKJV, NRSV, NJB
pozvani da budete sveti
TEV
pozvani da budete njegov vlastiti narod
Pojam svetiupuivao je na poloaj vjernika u Kristu (vidi Posebnu temu u 6:4), ne njihovu bezgrjenost. To moe
takoer opisati njihovu rastuu Kristo-slinost. Pojam je uvijek bio MNOINA osim u Filipljanima 4:21. Dodue, ak je i u
ovome okviru skupni. Biti kraninom jeste biti dijelom zajednice, obitelji, Tijela [Kristova op.prev.].
Stih 1 pokazuje da je Pavao bio pozvan da bude apostolom. Vjernici su pozvani od Isusa Krista u stihu 6. Vjernici
su takoer nazvani svetima u stihu 7. Ovaj poziv bio je u NZ-u nain potvrivanja istine o poetnome Bojem prvenstvu
(vidi Posebnu temu u 1:6). Ni jedan pali ovjek nikad ne poziva sm sebe (usp. 3:9-13; Iz 53:6; I. Pt 2:25). Bog uvijek
poduzima prvi korak (usp. Iv 6:44.65; 15:16). On uvijek donosi Savez (vidi Posebnu temu u 9:4) nama. To je istina naega
spasenja (naa pripisana pravednost ili zakonski stav), ali i naa darovitost za uinkovito sluenje (usp. I. Kor 12:7.11), te nai
kranski ivoti. Vidi sljedeu Posebnu temu.
20
NZ uvijek upuuje na svete u MNOINI (osim jednom u Filipljanima 4:21, ali ak i tada okvir to ini MNOINOM).
Biti spaen znai biti dijelom obitelji, Tijela [Kristova op.prev.], graevine! Biblijska vjera zapoinje osobnim
prihvaanjem, ali ishodi u zdrueno zajednitvo. Svaki od nas je darovan (usp. I. Kor 12:11) za zdravlje, rast, i dobrobit Tijela
Kristova Crkve (usp. I. Kor 12:7). Mi smo spaeni kako bismo sluili! Svetost je osobina obitelji!
milost vam i mir od Boga Ovo je Pavlov osobit uvodni blagoslov. To je igra rijei tradicionalnoga grkog pojma
pozdravi (charein) i jedinstvenoga kranskog pojma milost (charis). Pavao je mogao napraviti sloenicu ovoga grkog
uvoda s tradicionalnim hebrejskim pozdravom shalom ili mir. Dodue, ovo je samo nagaanje. Zabiljeite da teoloki
milost uvijek prethodi miru.
naega Oca i Gospodina Isusa Krista Pavao redovito koristi samo jedan PRIJEDLOG za oba imena (usp. I. Kor 1:3; II.
Kor 1:3; Gal 1:3; Ef 1:2; Fil 1:2; II. Sol 1:2; I. Tim 1:2; II. Tim 1:2; Tit 1:4). To je bio njegov nain gramatikoga
povezivanja ove dvije Osobe Trojstva. Ovo moe naglasiti Isusovo Boanstvo i jednakost s Ocem.
Stari zavjet
A.
Postoji znaenje da je Bog otac u smislu stvaranja.
1.
Postanak 1:26-27
2.
Malahija 2:10
3.
Djela 17:28
B.
Otac je analogija koritena u nekoliko znaenja:
1.
otac Izraela (izborom):
a.
Sin Izlazak 4:22; Ponovljeni zakon 14:1; 39:5; Izaija 1:2; 63:16; 64:8; .
Jeremija 3:19; 31:20; Hoea 1:10; 11:1; Malahija 1:6
b.
prvoroen Izlazak 4:22; Jeremija 31:9
2.
Otac kraljevstva Izrael (mesijanskog):
a.
II. Samuelova 7:11-16
b.
Psalam 2:7; Djela 13:33; Hebrejima 1:5; 5:5
c.
Hoea 11:1; Matej 2:15
3.
analogija ljubeeg roditelja:
a.
otac (metafora):
(1)
nosi svoga sina Ponovljeni zakon 1:31
(2)
disciplinira Ponovljeni zakon 8:5; Izreke 3:!2
(3)
zatiuje (tj. Izl) Ponovljeni zakon 32:1
(4)
nikad nee napustiti Psalam 27:10
(5)
ljubi Psalam 103:13
(6)
prijatelj/vodi Jeremija 3:4
(7)
iscjelitelj/onaj koji oprata Jeremija 3:22
(8)
davatelj milosra Jeremija 31:20
(9)
onaj koji obuava Hoea 11:1-4
(10)
poseban sin Malahija 3:!7
b.
majka (metafora):
(1)
nikad nee napustiti Psalam 27:10
(2)
ljubav njegujue majke Izaija 49:15; 66:9-13 i Hoea 11:4 (s
predloenim tekstualnim poboljanjem jaram k djetece)
II.
Novi zavjet
A.
Trojstvo (tekstovi gdje su spomenuti svo troje):
21
1.
2.
B.
C.
3.
4.
Isus:
1.
2.
3.
4.
5.
Evanelja:
a.
Matej 3:16-17; 28:19
b.
Ivan 14:26
Pavao:
a.
Rimljanima 1:4-5; 5:1.5; 8:1-4.8-10
b.
I. Korinanima 2:8-10; 12:4-6
c.
II. Korinanima 1:21; 13:14
d.
Galaanima 4:4-6
e.
Efeanima 1:3-14.17; 2:18; 3:14-17; 4:4f.
I. Solunjanima 1:2-5
g.
II. Solunjanima 2:13
h.
Tit 3:4-6
Petar I. Petrova 1:2
Juda stihovi 20-21
Prvo, zahvaljujem svome Bogu kroz Isusa Krista za vas sve, jer je vaa vjera navijetena diljem itavoga
svijeta. Jer je Bog, kome sluim u svome duhu propovijedanjem ovoga Evanelja Njegovog Sina, moj svjedok u
pogledu kako vas neprekidno spominjem, 10uvijek u svojim molitvama molei, ako u moda konano voljom Bojom
uspjeti u dolasku k vama. 11Jer elim vidjeti vas tako da bih vam mogao dodijeliti koji duhovni dar, tako da moete
biti ojaani; 12to jest, da mogu biti ohrabren zajedno s vama dok sam meu vama, svaki od nas vjerom drugoga,
zajednikom i vaom i mojom. 13Ne elim da budete neobavijeteni, brao, da sam esto namjeravao doi k vama (i bio
sprijeen do sada) kako bih mogao primiti koji plod i meu vama, ba kao meu ostatkom pogana. 14Ja sam obavezan
obojima i Grcima i barbarima, i mudrima i nerazumnima. 15Dakle, to se mene tie, eznem propovijedati Evanelje i
vama koji ste u Rimu.
9
1:8 Prvo U ovome okviru prvo znai od poetka ili moram poeti (J. B. Phillips).
zahvaljujem svome Bogu kroz Isusa Krista Pavao je uobiajeno upuivao svoje molitve Bogu kroz Isusa Krista. Isus
je na jedini put za pristup Bogu! Vidi Posebnu temu: Pavlove molitve slavljenja i zahvaljivanja u 7:25.
22
za vas sve Ova uporaba sve, kao stih 7, moe odraavati ljubomoru i sukob izmeu vjerujuih idovskih voa koji su
pobjegli iz Rima pod Neronovim ukazom i proizlazeih vjerujuih poganskih voa koji su ih nadomjestili na nekoliko
godina. Rimljanima 9 11 naslovljava ovo isto pitanje.
Takoer je mogue da je ukljuivanje naslovljeno slabima i jakima iz Rimljanima 14:1-15:13. Bog ljubi sve iz crkve u
Rimu i On ih ljubi jednako!
jer je vaa vjera navijetena diljem itavoga svijeta Rimljanima 16:19 ini smjeranje na istu istinu. Ovo je oito bila
istonjaka preuveliana izjava (hiperbola) upuujui na rimski svijet (usp. I. Sol 1:8).
1:9 Bog je ... moj svjedok Pavao je izgovarao prisegu u Boje ime (usp. 9:1; II. Kor 1:23; 11:10-11.31; 12:19; Gal 1:20; I.
Sol 2:5). To je bio njegov idovski nain potvrivanja njegove istinitosti.
NASB
kako ... neprekidno
NKJV, NRSV
bez prijekida
NJB
neprekidno spominjem
NIV
kako stalno
Ova tema Pavlovih stalnih i hitnih molitava (usp. I. Sol 1:2; 2:13; II. Tim 1:3) moe biti crkvenim voama primjer
marljivoga slijeenja (usp. I. Sol 5:17). Molitva otvara snana duhovna vrata. Mi nemamo jer ne molimo (Jak 4:2).
u svome duhu Ovo je dobar primjer uporabe pojma pneuma za ljudski duh (usp. 8:5.10.16; 12:11) koritenog u smislu
ljudskoga ivota (tj. dah, hebrejski ruah, BDB 924, usp. Post 6:17; 7:15.22).
23
fizika kraljevina:
1.
vjetar (usp. Mt 7:25.27; Iv 3:8; Djela 2:2)
2.
dah (usp. Djela 17:25; II. Sol 2:8).
Oito ovaj pojam mora biti tumaen u svjetlu njegova trenutanog okvira. Postoje raznovrsne jaine znaenja koja
mogu upuivati na (1) fiziki svijet; (2) nevidljivi svijet; (3) kao i na osobe fizikoga svijeta ili duhovne kraljevine.
Sveti Duh je onaj dio Trojedinoga Boga koji je najdjelatniji u ovome stupnju povijesti. Novo doba Duha je dolo.
Sve to je dobro, sveto, pravedno, i istinski povezano je s Njim. Njegova prisutnost, darovi, i sluba od bitne su vanosti za
navjeivanje Evanelja i uspjenosti Kraljevstva Bojeg (usp. Ivan 14 i 16). On ne skree pozornost na Sebe, nego na Krista
(usp. Iv 16:13-14). On osuuje, uvjerava, udvara se, krsti, i usavrava sve vjernike (usp. Iv 16:8-11).
E.
1:10 uvijek u svojim molitvama molei Pavao nije zapoeo ovu crkvu a ipak on je dosljedno molio za njih (usp. II. Kor
11:28), kao to je inio i za sve njegove crkve! Vidi Posebnu temu: Zastupnika molitva u 9:3. Dodue, Pavao je imao mnogo
prijatelja i suradnika u rimskoj crkvi kako poglavlje 16 jasno pokazuje.
ako Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji je pretpostavljen da bude istinit s autorove toke gledita ili za
njegove knjievne svrhe. Pavao je naumio posjetiti Rim na njegovu putu za panjolsku (usp. 15:22-24). Vjerojatno nije
namjeravao ostati dugo vremena. Pavao je uvijek elio sluiti u novome polju gdje nijedna druga osoba nije radila (usp.
15:20; II. Kor 10:15.16). Mogue je jedna od svrha pisma Rimljanima bila traenje sredstava za njegovo putovanje u
panjolsku (usp. 15:24).
u moda konano voljom Bojom uspjeti u dolasku k vama Ovo je bilo usporeeno sa stihom 13 i 15:32. Pavao nije
osjeao da njegov ivot i nakane putovanja pripadaju njemu, nego Bogu (usp. Djela 18:21; I. Kor 4:19; 16:7). Vidi Posebnu
temu u 12:2.
Takoer zabiljeite da Boja volja moe biti dotaknuta molitvama vjernika!
1:11 Jer elim vidjeti vas Ovo je usporeeno s 15:23. Dugo vremena Pavao je elio sresti vjernike u Rimu (usp. Djela
19:21).
tako da bih vam mogao dodijeliti koji duhovni dar Izriaj duhovni dar bio je koriten u smislu duhovnog uvida li
blagoslova (usp. 11:29; 15:27). Pavao je sebe vidio kao jedinstveno pozvanog da bude apostolom pogana (usp. stih 15).
tako da moete biti ojaani Ovo je AORIST PASIVNOGA INFINITIVA od histmi. Rije ima tri znaenja:
1.
ojaati/uvrstiti, Rimljanima 1:11; 16:25; I. Solunjanima 3:13; II. Petrova 1:12
2.
okrijepiti, Luka 22:32; I. Solunjanima 3:2; II. Solunjanima 2:17; 3:3; Jakov 5:8; Otkrivenje 3:2
3.
semitski idiom za napraviti vrstu odluku, Luka 9:51.
Vidi Posebnu temu u 5:2.
1:12 Ovo je svrha zajednitva kranina. Darovi su miljeni za ujedinjenje vjernika u slueu zajednicu. Vjernici su darovani
za zajedniko dobro (usp. I. Kor 12:7). Svi su darovi odgovarajui. Svi su darovi dati od Duha pri spasenju (usp. I. Kor
12:11). Svi su vjernici pozvani, darovani, sve-vrijeme slubujui (usp. Ef 4:11-12). Pavao je jasno izjavio svoj smisao
apostolskoga autoriteta, ali i uzajamnost irine zajednice. Vjernici trebaju jedan drugoga! Vjernici su Kristovo Tijelo.
1:13 Ne elim da budete neobavijeteni, brao Ovo je idiom kojeg Pavao esto koristi kako bi napravio uvod u vane
izjave (usp. 11:25; I. Kor 10:1; 12:1; II. Kor 1:8; I. Sol 4:13). To je slino u knjievnoj svrsi Isusovom Amen, amen.
i bio sprijeen do sada Ovo je PASIVNI GLAGOL. Ovaj isti izriaj pojavljuje se u I. Solunjanima 2:18 gdje je Sotona
posrednik. Pavao je vjerovao da je njegov ivot voen Bogom ali poremeen Sotonom. Nekako je oboje istinito (usp. Job 1-2;
Dn 10). Uporaba toga pojma u 15:22 podrazumijeva prepreke koje su bile u Pavlovu misijskome radu u istonome podruju
Mediterana, koji jo nije dovren (ali blizu).
24
kako bih mogao primiti koji plod i meu vama U ovome okviru plod moe upuivati na obraene, ali u Ivanu 15:18 i Galaanima 5:22 to je upuivalo na zrelost kranina. Matej 7 kae po vaem plodu bit ete poznati, ali to ne odreuje
pojam plod. Najbolja usporednica je vjerojatno u Filipljanima 1:22, gdje Pavao upotrebljava istu poljoprivrednu metaforu.
1:14 Ja sam obavezan Pavao koristi ovaj pojam nekoliko puta u Rimljanima:
1.
Pavao je obvezan propovijedati Evanelje svim poganima (ovdje)
2.
Pavao nije obvezan tijelu (8:12)
3.
poganska crkva obvezna je pomoi majci-crkvi u Jeruzalemu (15:27).
Grcima Ovo upuuje na civilizirane, kulturne ljude oko Mediteranskoga mora. Aleksandar Veliki i njegovi sljedbenici
helenizirali su poznati svijet. Rimljani su preuzeli i usvojili grku kulturu.
barbarima Ovaj (onomatopeja) pojam znaio je neobrazovane ili nekulturne skupine ljudi, uobiajeno prema sjeveru.
Bio je koriten za ljude koji nisu govorili grki. Njihov je govor Grcima i Rimljanima zvuao kao bar bar bar.
mudrima i nerazumnima Mogue je ovo usporedno u grkome tekstu s barbarima, ali nije neophodno tako. To moe
biti jo jedan nain upuivanja na sve skupine ljudi i pojedince.
Budui se ne stidim Evanelja, jer je ono sila Boja za spasenje svakome koji povjeruje, prvo idovu i tako
Grku. Jer u njemu je ta pravednost Boja otkrivena iz vjere u vjeru; kao to je pisano: J ER PRAVEDNIK E IVJETI
OD VJERE.
17
1:16-17 Stihovi 16-17 su tema itave Knjige [Poslanice op.prev]. Ova je tema pojaana i saeta u 3:21-31.
1:16
NASB, NRSV
ne stidim (se) Evanelja
NKJV
Ne stidim se Kristovog evanelja
TEV
Imam potpuno povjerenje u evanelje
NJB
Ne stidim se Radosnih vijesti:
Pavao je moda smjerao na Isusove rijei u Marku 8:38 i Luki 9:26. On se ne stidi sadraja Evanelja ili progona
kao njegova ishoda (usp. II. Tim 1:12.16.18).
U I. Korinanima 1:23 idovi su se sramili Evanelja jer je ono potvrivalo pateeg Mesiju te Grka budui da je ono
potvrdilo uskrsnue tijela.
spasenje U SZ-u, hebrejski pojam (yasho) prvenstveno upuuje na fiziko osloboenje (usp. Jak 5:15), ali u NZ-u grki
pojam (sz) upuuje prvenstveno na duhovno osloboenje (usp. I. Kor 1:18. 21). Vidi Robert B. Girdlestone, Synonyms of
the Old Testament, str. 124-126.
25
Spasenje ukljuuje izvrenje izvorne JHWH-ine nakane zajednitva i drutvenosti s Njegovim ljudskim stvorenjima. To
ukljuuje pojedinanu i drutvenu cjelovitost!
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
26
Bog je obeao da e popraviti i obnoviti zajednitvo (usp. Post 3:15). On to ini kroz Svoju vlastitu volju i Svoga
vlastitog Sina. Ljudi su bili nesposobni obnavljati prijelom (usp. Rim 1:18-3:20).
Nakon Pada, Boji prvi korak prema obnovi bila je zamisao Saveza temeljena na Njegovu pozivu i pokajnikome,
iskrenome, pokornome odazivu ovjeanstva. Zbog Pada, ljudi su bili nesposobni primjereno djelovati (usp. Rim 3:21-31;
Gal 3). Osobno je Bog morao poduzeti poetni korak kako bi obnovio ljude koji su prekrili Savez. On je to uinio:
1.
objavljujui ovjeanstvu pravednost kroz Kristovo djelo (tj. sudska pravednost)
2.
slobodno dajui ovjeanstvu pravednost kroz Kristovo djelo (tj. pripisana pravednost)
3.
osiguravajui obitavajueg Duha koji proizvodi pravednost (tj. Kristo-slinost, obnova Boje slike)
u ovjeanstvu.
Dodue, Bog zahtijeva zavjetni odgovor. Bog odreuje (tj. slobodno daje) i osigurava, ali ljudi se moraju odazvati i
neprestano se odazivati u:
1.
pokajanju
2.
vjeri
3.
nainom ivota u poslunosti
4.
ustrajnosti.
Pravednost je, stoga, ugovoreno, uzajamno djelovanje izmeu Boga i Njegova vrhunskog Stvorenja. Temeljena na
Bojoj naravi, Kristovom djelu, i ovlatenju Duha, kome se svaki pojedinac mora osobno i neprekinuto primjereno odazvati.
Zamisao je nazvana opravdanje po vjeri. Zamisao je otkrivena u Evaneljima, ali ne u ovim pojmovima. Prvotno ju je
odredio Pavao, koji koristi grki pojam pravednost u njegovim raznovrsnim oblicima vie od 100 puta.
Pavao, koji je bio kolovan rabin, koristi pojam dikaiosun u njegovu hebrejskome smislu pojma SDQ uporabljenog
u Septuaginti, ne iz grke knjievnosti. U grkim pisanjima pojam je povezan s nekim tko se prilagodio oekivanjima
Boanstva i drutva. U hebrejskome smislu uvijek je graen u zavjetnim pojmovima. YHWH je pravian, etiki, moralan
Bog. On eli da Njegovi ljudi odraavaju Njegovu narav. Iskupljeno ovjeanstvo postaje novo stvorenje. Ova novina ishodi
novim nainom ivota pobonosti (rimski katolicizam usredotouje se na opravdanje). Otkad je Izrael bio teokracija nije bilo
jasnog obrisa izmeu sekularnog (drutvena mjerila) i svetog (Boja volja). Ova razlika izraena u hebrejskim i grkim
pojmovima prevodila se u engleskome kao pravda (u odnosu na drutvo) i pravednost (u odnosu na religiju).
Isusovo Evanelje (Radosna vijest) je to da je palo ovjeanstvo bilo obnovljeno za zajednitvo s Bogom. To je bilo
potpuno dovreno kroz Oevu ljubav, milosre, i milost; Sinov ivot, smrt, i uskrsnue; Duhovo snubljenje te privlaenje ka
Evanelju. Opravdanje je slobodno Boje djelo, ali ono mora biti posljedica pobonosti (Augustinov poloaj, koji izraava
oboje i naglasak Reformacije na slobodi Evanelja te naglasak Rimokatolianstva na promijenjenom ivotu ljubavi i
vjernosti). Za reformatore je pojam Boja pravednost pade OBJEKTA GENITIV (tj. djelo injeno od grjenog ovjeanstva
prihvatljivo Bogu [poloajno posveenje], dok je za katolike pade SUBJEKTA GENITIV, koji je postupak postajanja sve sliniji
Bogu [iskustveno napredujue posveenje]. U stvarnosti je to zasigurno oboje!!).
Prema mome stajalitu sve u Bibliji od Postanka 4 Otkrivenja 20 jest objava Bojeg obnavljanja edenskoga
zajednitva. Biblija zapoinje s Bogom i ovjeanstvom u zajednitvu u zemaljskoj okolnosti (usp. Post 1 2) i Biblija
zavrava s istom okolnou (usp. Otk 21 22). Boja slika i svrha bit e obnovljeni!
Spis gornjih rasprava biljei sljedee odvojene NZ-ne odlomke slikovito prikazujui grku skupinu rijei:
1.
Bog je pravedan (esto povezano s Bogom kao Sucem)
a.
Rimljanima 3:26
b.
II. Solunjanima 1:5-6
c.
II. Timoteju 4:8
d.
Otkrivenje 16:5
2.
Isus je pravedan
a.
Djela apostolska 3:14; 7:52; 22:14 (naslov Mesije)
b.
Matej 27:19
c.
I. Ivanova 2:1.29; 3:7
3.
Boja volja za Njegovo Stvorenje je pravednost
a.
Levitski zakonik 19:2
b.
Matej 5:48 (usp. 5:17-20)
4.
Boje sredstvo osiguravanja i stvaranja pravednosti
a.
Rimljanima 3:21-31
b.
Rimljanima 4
27
c.
d.
e.
5.
6.
Rimljanima 5:6-11
Galaanima 3:6-14
Dano od Boga
1)
Rimljanima 3:24; 6:23
2)
I. Korinanima 1:30
3)
Efeanima 2:8-9
f.
Primljeno vjerom
1)
Rimljanima 1:17; 3:22.26; 4:3.5.13; 9:30; 10:4.6.10
2)
II. Korinanima 5:21
g.
Kroz Sinova djela
1)
Rimljanima 5:21
2)
II. Korinanima 5:21
3)
Filipljanima 2:6-11
Boja volja je da Njegovi sljedbenici budu pravedni
a.
Matej 5:3-48; 7:24-27
b.
Rimljanima 2:13; 5:1-5; 6:1-23
c.
I. Timoteju 6:11
d.
II. Timoteju 2:22; 3:16
e.
I. Ivanova 3:7
f.
I. Petrova 2:24
Bog e suditi svijetu pravednou
a.
Djela apostolska 17:31
b.
II. Timoteju 4:8
Pravednost je osobina Boga, slobodno dana grjenom ovjeanstvu kroz Krista. To je:
1.
Boja odluka
2.
Boji dar
3.
Kristovo djelo.
Ali to je isto tako postupak dobivanja pravednosti koji mora odluno i postojano napredovati, koji e jednog
dana biti dovren pri Drugome dolasku. Zajednitvo s Bogom je obnovljeno spasenjem ali napreduje kroz
itavi ivot kako bi se postao neprijatelj smrti licem-u-lice ili Parousia!
Ovdje je dobar navod za zakljuak ove rasprave. Uzet je iz Dictionary of Paul and His Letters od IVP:
Kalvin, toliko vie nego Luther, naglaava odnosni vid razumskoga vida Boje pravednosti. Lutherov
pogled na Boju pravednost izgleda obuhvaa vid odrjeenja [oslobaanja osude op.pOtk]. Kalvin naglaava
udesnu narav navjeivanja ili kazivanja Boje pravednosti nama (str. 834).
Za mene vjernikovo zajednitvo s Bogom ima tri vida:
1.
Evanelje je Osoba (naglasak Istone crkve i Kalvina)
2.
Evanelje je istina (naglasak Augustina i Luthera)
3.
Evanelje je promijenjen ivot (katoliki naglasak).
Svi su oni istiniti i moraju se drati zajedno za zdravo, ispravno, biblijsko kranstvo. Ako je bilo koji od njih
prenaglaen ili podcijenjen, nastaju potekoe.
Moramo dati dobrodolicu Isusu!
Moramo vjerovati Evanelju!
Moramo teiti Kristo-slinosti!
NASB, NKJV
NRSV
TEV
NJB
iz vjere u vjeru
kroz vjeru za vjeru
to je kroz vjeru, od poetka do kraja
to pokazuje kako vjera vodi k vjeri
28
Ovaj izriaj ima dva PRIJEDLOGA, ek and eis, koji oznaavaju promjenu ili razvitak. On koristi ovu istu grau u II.
Korinanima 2:16 te apo i eis u II. Korinanima 3:18. Kranstvo je dar koji je oekivan da postane osobina i nain ivota.
Postoji nekoliko mogunosti u prevoenju ovoga izriaja. Williamov NZ prevodi ga kao Put vjere to vodi veoj
vjeri. Glavne teoloke toke su:
1.
vjera dolazi od Boga (otkrivena)
2.
ovjeanstvo se mora odazvati i nastavljati se odazivati
3.
vjera mora ishoditi u pobonome ivotu.
Jedno je sigurno, vjera u Krista je kljuna (usp. 5:1; Fil 3:9). Boja ponuda spasenja uvjetovana je odazivom u
vjeri (usp. Mk 1:15; Iv 1:12; 3:16; Djela 3:16 i 19; 20:21). Vidi Posebne teme u 1:5; 4:5; i 10:4.
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
Jer je gnjev Boji otkriven s neba protiv sveg bezbonitva i nepravednosti ljudi koji sprjeavaju istinu u
nepravednosti, 19jer ono to je poznato o Bogu oigledno je meu njima; jer Bog im je to uinio oitim. 20Jer su od
stvaranja svijeta Njegova nevidljiva svojstva, Njegova vjena mo i Boanska narav, bili jasno vidljivi, postavi
razumljivima kroz ono to je bilo uinjeno, tako da su oni bez isprike. 21Jer ak iako spoznahu Boga, oni Ga nisu
slavili kao Boga ili dali hvalu, nego postahu isprazni u svojim nagaanjima, i njihovo je nerazumno srce potamnjelo.
22
Ispovijedajui da su mudri, postadoe ludima, 23i zamijenie slavu neunitivoga Boga za sliku u obliku pokvarenoga
ovjeka i ptica i etverononih ivotinja i gmazova.
1:18 Jer Zabiljeite koliko je puta gar upotrijebljen u temi izjave stihova 16-17 tri puta, i sad uvodi Pavlovu prvu toku
Evanelja (1:18-3:31), koja je suprotstavljena sa silom Bojeg nespasenja (1:16-17).
gnjev Boji Stihovi 18-23 opisuju poganski svijet Pavlovih dana. Pavlova obiljeja poganskoga svijeta naena su
takoer u idovskoj knjievnosti (usp. Wisdom of Solomon 13:1 i dalje te Letter of Aristeas, 134-38) i ak u grkim i rimskim
etikim spisima. Ista Biblija koja nam govori o Bojoj ljubavi otkriva Njegov gnjev (usp. stihove 23-32; 2:5.8; 3:5; 4:15; 5:9;
9:22; 12:19; 13:4-5).
Oboje i gnjev i ljubav ljudski su pojmovi primijenjeni na Boga. Oni izraavaju istinu da Bog ima naina kako On
eli da se vjernici odazovu i ive. Neije voljno odbacivanje Boje volje (Evanelje Kristovo) ishodi u posljedicama i
privremenima, kao u ovome stihu, i eshatolokim (usp. 2:5). Meutim, Bog ne smije biti vien kao osvetoljubiv. Sud je
Njegovo strano djelo (usp. Iz 28:21 i dalje). Ljubav je Njegova narav, usporedi Ponovljeni zakon 5:9 s 5:10; 7:9. U Njemu
prevladavaju pravda i milosre. Ipak svi e dati raun Bogu (usp. Prop 12:13-14; Gal 6:7), ak i krani (usp. 14:10-12; II.
Kor 5:10).
29
II.
30
(je) ..otkriven Kao to je Evanelje otkrivena istina (stih 17), isto je tako, Boji gnjev! Nijedno nije nekakvo djelo
ljudskoga otkria ili logike.
koji sprjeavaju istinu Ovo je upuivalo na ljudsko voljno odbacivanje, ne neznanje (usp. stihove 21.32; Iv 3:17-21).
Ovaj izriaj moe znaiti:
1.
oni znaju istinu ali je odbacuju
2.
njihov nain ivota pokazuje da odbacuju istinu
3.
njihovi ivoti i/ili rijei uzrokuju da drugi ne upoznaju i prihvate istinu.
31
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
bili (su) jasno vidljivi, postavi razumljivima kroz ono to je bilo uinjeno
jasno su vidljivi, postavi razumljivima kroz stvari koje su uinjene
bili su razumljivi i vidljivi kroz stvari koje je On uinio
bili (su) jasno vidljivi; oni su bili uoeni u stvarima koje je Bog uinio
bili (su) jasno vidljivi umnim razumijevanjem stvorenih stvari
Spajanje noe (usp. Mt 15:17) i kathora (oba PREZENT PASIVNI) podrazumijevaju istinsku percepciju. Bog je
napisao dvije knjige: (1) prirodu (usp. Ps 19:1-6) i (2) Pismo (usp. Ps 19:7-14). Obje mogu biti razumljive ljudima i
zahtijevaju odaziv (usp. Mudrost 13:1-9).
tako da su oni bez isprike Ovo je doslovno bez zakonske obrane. Taj grki pojam (a i apologeomai) koriten je u
NZ-u samo ovdje i u 2:1. Upamtite teoloka svrha 1:18 3:20 jeste pokazati duhovnu izgubljenost svega ovjeanstva. Ljudi
su odgovorni za znanje koje imaju. Bog dri ljude odgovornima samo za ono to oni znaju ili mogu znati (usp. 4:15; 5:13).
Jer ak iako spoznahu Boga Ljudi ne napreduju religijski oni su napredujue zlo. Od Postanka 3 ovjeanstvo ide
nizbrdo. Tama se poveava!
32
oni Ga nisu slavili kao Boga ili dali hvalu Ovo je tragedija poganske idolatrije u stihovima 23.24 (usp. Jer 2:9-13).
Vjernici slave Boga Kristo-slinim ivotom (usp. Mt 5:16; Rim 12:1-2; I. Kor 6:20; 10:31; Fil 1:20; I. Pt 4:11). YHWH eli
ljude koji odraavaju/otkrivaju Njegovu narav palome, slijepome svijetu!
nego postahu isprazni u svojim nagaanjima, i njihovo je nerazumno srce potamnjelo The New Testament: A New
Translation od Olafa M. Morlieja ima radije su sami sebe zaposlili ludim nagaanjima o Njemu, i njihova su glupa
razmiljanja tapkala okolo u tami. Ljudski religijski sustavi su spomenici duhovne pobune i ponosa (usp. stih 22; Kol 2:1623).
Rije prevedena isprazni bila je koritena u LXX za upuivanje na beznaajni, ne-postojei idoli susjeda
Izraelaca. Pavao je bio hebrejski mislilac koji je poznavao Septuagintu. Uporaba grkih rijei u LXX bolji je vodi
razmiljanjima NZ-nih autora negoli grki leksikoni.
Dva GLAGOLA su AORIST PASIVNIH INDIKATIVA. Podrazumijeva li PASIVNO STANJE to da je njihov manjak
razumijevanja i primjerenoga odaziva bio zato to je Bog zastro njihova srca ili je njihovo odbacivanje svjetla otvrdnulo
njihova srca (usp. 10:12-16; II. Kr 17:15; Jer 2:5; Ef 4:17-19)? Ovo se isto teoloko pitanje odnosilo na faraona u Izlasku.
Bog je otvrdnuo njegovo srce
faraon je otvrdnuo svoje vlastito srce
Izlazak 4:21
Izlazak 8:15
9:12
8:32
10:20
9:34
11:10
14:4
14:8
14:17
U 9:35 otvrdnjivanje moe upuivati na Boga ili faraona. To je tajnovitost Boje suverenosti i ljudske slobodne volje!
srce Ovo je bilo koriteno u SZ-u u smislu itave osobe. Dodue, to je esto bio nain upuivanja na tijekove
razmiljanja i osjeanja. Vidi Posebnu temu u 1:24.
1:22
NASB, NKJV
Ispovijedajui da su mudri, postadoe ludima
NRSV
Tvrdei da su mudri, postadoe ludima
TEV
Oni rekoe da su mudri, ali oni su ludi
NJB
to su vie sami sebe nazivali filozofima, to vie postajahu glupima
Od grke rijei lud dobivamo englesku budala. Potekoa je u ponosu ovjeanstva i pouzdanju u njihovo
vlastito znanje (usp. I. Kor 1:18-31; Kol 2:8-23). To se vraa do Postanka 3. Znanje je donijelo odvojenje i Sud. To ne znai
da je ljudsko znanje uvijek krivo, ono naprosto nije konano!
1:23 Voljno zanemarivanje ljudi koji su bili napravljeni na sliku Boju (usp. Post 1:26-27; 5:1.3; 9:6) okrenuli su Boga u
zemaljske slike kao:
1.
ivotinje (Egipat)
2.
sile prirode (Perzija)
3.
ljudska oblija (Grka/Rim) idole! ak je i Boji vlastiti narod to radio (usp. Pnz 4:15-24).
Neki novi obliki toga starog grijeha su:
1.
environmentalizam [zatita okolia op.prev.] (majka Zemlja)
2.
New Age istonjaka misao (misticizam, spiritizam, i okultno)
3.
ateistiki humanizam (marksizam, utopija, napredujui idealizam, i konana vjera u politike ili obrazovanje)
4.
holistika medicina (zdravlje i dugovjenost)
5.
obrazovanje.
slavu Vidi Posebnu temu u 3:23.
pokvarenoga ovjeka Vidi sljedeu Posebnu temu.
33
Zato ih Bog predade preko pouda njihovih srca neistoi, tako da bi njihova tijela bila obeaena meu
njima. Jer oni promijenie Boju istinu za la, te se klanjahu i sluie stvorenju radije negoli Stvoritelju, koji je
blagoslovljen zauvijek. Amen.
25
1:24.26.28 Bog (ih) predade Ovo je najgori mogui sud. Bog je govorio: Neka palo ovjeanstvo ima svoj vlastiti put
(usp. Ps 81:13; Ho 4:17; Djela 7:42 navodi nekoliko SZ-nih tekstove o tome teolokom pitanju). Stihovi 23-32 opisuju
Boje odbacivanje (privremeni gnjev) poganskoga svijeta i njegove religioznosti (i nae)! Poganstvo je bilo i jeste obiljeeno
seksualnim nastranostima i iskoritavanjem!
1:24 srca Vidi sljedeu Posebnu temu.
34
d.
e.
1:25 promijenie Boju istinu za la Ovo moe biti razumjeto na nekoliko naina:
1.
samo-poboanstvenje ovjeanstva (usp. II. Sol 2:4.11)
2.
tovanje od strane ovjeanstva onoga to je stvorilo idole (usp. Iz 44:20; Jer 13:25; 16:19) umjesto
YHWH koji je stvorio sve stvari (usp. stihove 18-23)
3.
konano odbacivanje istine Evanelja od strane ovjeanstva (usp. Jona 14:17; I. Iv 2:21.27).
U okviru #2 najbolje odgovara.
klanjahu i sluie ovjeanstvo e uvijek imati bogove. Svi ljudi misle da postoji netko, neka istina, ili neto iza njih
samih.
koji je blagoslovljen zauvijek. Amen Pavlova provala u idovski blagoslov, tako osobit za njega (usp. Rim 9:5; II. Kor
11:31). Pavlove su molitve este kad pie (usp. 9:5; 11:36; 15:33; 16:27).
zauvijek Vidi Posebnu temu dolje.
STARI ZAVJET
A.
Pojam Amen dolazi iz hebrejske rijei za:
1.
istinu (emeth, BDB 49)
2.
istinitost (emun, emunah, BDB 53)
3.
vjeru ili vjernost
4.
pouzdanje (dmn, BDB 52)
B.
Njegova etimologija dolazi iz vrstoga fizikog stava neke osobe. Opreno tome bio bi netko tko je labav,
klizav (usp. Pnz 28:64-67; 38:16; Ps 40:2; 73:18; Jer 23:12) ili tetura (usp. Ps 73:2). Iz ove doslovne
uporabe razvilo se metaforiko proirenje vjernosti, dostojnosti povjerenja, odanosti i pouzdanosti (usp.
Post 15:16; Hab 2:4).
C.
Posebne uporabe:
1.
stup, II. Kraljevima 18:16 (I. Tim 3:15)
2.
sigurnost, Izlazak 17:12
3.
stalnost, Izlazak 17:12
4.
stabilnost, Izaija 33:6; 34:5-7
5.
istina, I. Kraljevima 10:6; 17:24; 22:16; Izreke 12:22
35
II.
6.
vrsto, II. Ljetopisa 20:20; Izaija 7:9
7.
vjerodostojno (Tora), Psalam 119:43.142.151.168
D.
U SZ-u upotrebljena su dva druga hebrejska pojma za djelatnu vjeru:
1.
bathach (BDB 105), pouzdanje
2.
yra (BDB 431), strah, potovanje, tovanje (usp. Post 22:12)
E.
Od znaenja povjerenja ili pouzdanja razvila se liturgijska uporaba koja se koristila za potvrdu istinite
ili pouzdane izjave drugog (usp. Pnz 27:15-26; Neh 8:6; Ps 41:13; 70:19; 89:52; 106:48).
F.
Teoloki klju za ovaj pojam nije vjernost ovjeanstva, ve YHWH (usp. Izl 34:6; Pnz 32:4; Ps 108.4;
115:1; 117:2; 138:2). Jedina nada palog ovjeanstva jest milosrdna vjerna zavjetna odanost YHWH i
Njegovih obeanja. Oni koji poznaju YHWH-u moraju biti kao On (usp. Hab 2:4). Biblija je povijest i
zapis o Bojoj obnovi Njegove slike (usp. Post 1:26-27) u ovjeanstvu. Spasenje obnavlja sposobnost
ovjeanstva da ima prisno zajednitvo s Bogom. Ovo je zato smo bili stvoreni.
NOVI ZAVJET
A.
Uporaba pojma amen kao zavrne liturgijske potvrde izjavljene pouzdanosti uobiajena je izjava
u NZ-u (usp. I. Kor 14:16; II. Kor 1:20; Otk 1:7; 5:14; 7:12).
B.
Uporaba pojma kao zavretak molitve uobiajena je u NZ-u (usp. Rim 1:25; 9:5; 11:36; 16:27; Gal 1:5;
6:18; Ef 3:21; Fil 4:20; II. Sol 3:18; I. Tim 1:17; 6:16; II. Tim 4:18).
C.
Isus je jedini koji je upotrebljavao ovaj pojam (u Ivanu esto udvostrueno) kao uvod u vane izjave
(usp. Lk 4:24; 12:37; 18:17.29; 21:32; 23:43)
D.
Koritena je kao naziv za Isusa u Otkrivenju 3:14 (mogue naziv za YHWH-u iz Iz 65:16).
E.
Zamisao vjernosti ili vjere, pouzdanja, ili pouzdanosti izraena je u grkom pojmu pistos ili pistis,
to je u engleskome prevedeno kao pouzdanje, vjera, vjerovati.
Iz tog ih razloga Bog predade sramotnim strastima; jer njihove ene zamijenie prirodno openje za ono to
je neprirodno, 27a na isti nain i mukarci ostavie prirodno openje sa enama i usplamtjee u svojim pohotama
jedan prema drugome, mukarci s mukarcima poinjajui bestidna djela i primajui na sebi pravednu kaznu za
svoju zabludu.
1:26.27 Homoseksualizam je jedan primjer ivota odvojenog od Boje oite elje u stvaranju (biti plodonosan). Grijeh i
najvea kulturalna potekoa bila je:
1.
u SZ-u (usp. Lev 18:22; 20:13; Pnz 23:18)
2.
u grko-rimskome svijetu (usp. I. Kor 6:9; I. Tim 1:10)
3.
u naem vremenu.
Homoseksualnost je vjerojatno popisana kao primjer paloga ivota zbog itavoga okvirnog usmjerenja u Postanku 1
3. ovjeanstvo je bilo napravljeno na sliku Boju (usp. Post 1:26-27; 5:1.3; 9:6). ovjeanstvo je bilo napravljeno kao
muko i ensko (usp. Post 1:27). Boja zapovijed bila je biti plodonosan i umnoavajui (usp. Post 1:28; 9:1.7). Pad
ovjeanstva (usp.Post 3) poremetio je Boji naum i volju. Homoseksualizam je oiti prekraj! Dodue mora biti izjavljeno
da to nije jedini grijeh spomenut u okviru (usp. stihove 29-31). Svi grijesi pokazuju odvojenje ovjeanstva od Boga i njihovu
zasluenu kaznu. Sav grijeh, osobito grijeh naina ivota, odvratan je Bogu.
36
I upravo kako nisu vie smatrali prikladnim uvati spoznaju Boga, Bog ih predade pokvarenom shvaanju,
da ine one stvari koje nisu primjerene, 29postajui puni svake nepravednosti, pokvarenosti, pohlepe, zla; puni zavisti,
ubojstva, svaa, lukavstva, pakosti; oni su ogovarai, 30 klevetnici, mrzitelji Boga, drski, oholi, hvastavi, izmiljai zla,
neposluni roditeljima, 31bez razumijevanja, nepouzdani, bez ljubavi, bez milosra; 32i premda poznaju odredbu
Boju, kako su oni koji ine takve stvari vrijedni smrti, oni ne samo da ine isto, nego i usrdno daju odobrenje onima
koji to ine.
1:28-31 Ovo je u grkome jedna reenica. Obiljeavala je pobunjeno, palo, neovisno ovjeanstvo (usp. Rim 13:13; I. Kor
5:11; 6:9; Gal 5:19-21; Ef 5:5; I. Tim 1:10; Otk 21:8). Grijeh ljudstva bio je to to su odabrali postojati odvojeno od Boga.
Pakao je to postojanje uinio stalnim. Neovisnost je tragedija!
ovjeanstvo treba Boga; ono je izgubljeno, nedoraslo, i neispunjeno odvojeno od Njega. Najgori dio vjenoga
pakla je Boja odsutnost u tome odnosu!
1:28 pokvarenom shvaanju Ono to palo ovjeanstvo vidi kao slobodu je samo-tovanje: Bilo to i sve za mene!
Posrednik PASIVNOGA STANJA izjavljen je kao Bog u 1:24.26.28, ali u okviru ovoga meusobnoga odnosa prema Postanku 13 to je odabir ovjeanstva za znanje i sebinosti to je uzrokovalo potekou. Bog je dozvolio Svome Stvorenju patnju zbog
posljedica njihovih vlastitih odabira, njihove vlastite neovisnosti.
1:29 postajui puni Ovo je PERFEKT PASIVNOGA PARTICIPA. Ljudi su ispunjeni i obiljeeni onim kako ive. Rabini bi rekli
da je u svakome ljudskome srcu crni (zlo yetzer) pas i bijeli (dobar yetzer) pas. Onaj tko je najvie hranjen postaje najveim.
1:29-31 Ovo su ishodi i oznaja ivota bez Boga. Oni obiljeavaju pojedince i drutva koji su odabrali odbaciti Boga Biblije.
Ovo je bio jedan od nekoliko popisa grijeha to je dao Pavao (usp. I. Kor 5:11; 6:9; II. Kor 12:20; Gal 5:19-21; Ef 4:31; 5:34; Kol 3:5-9).
Pavao
Rimljanima 1:28-32
Rimljanima 13:13
I. Korinanima 5:9-11
37
vrline
--Rimljanima 12:9-21
---
2.
3.
Jakov
Petar
4.
Ivan
I. Korinanima 6:10
II. Korinanima 12:20
Galaanima 5:19-21
Efeenima 4:25-32
Ef eanima5:3-5
--Koloanima 3:5.8
I. Timoteju 1:9-10
I. Timoteju 6:4-5
II. Timoteju 2:22a.23
Titu 1:7; 3:3
Jakovljeva 3:15-16
I. Petrova 4:3
II. Petrova 1:9
Otkrivenje 21:8; 22:15
I. Korinanima 6:6-9
II. Korinanima 6:4-10
Galaanima 5:22-23
----Filipljanima 4:8-9
Koloanima 3:12-14
----II. Timoteju 2:22b.24
Titu 1:8-9; 3:1-2
Jakovljeva 3:17-18
I. Petrova 4:7-11
II. Petrova 1:5-8
---
38
C.
Pavao je bio ovjek velike strasti; kad su stvari ili ljudi bili dobri, oni su bili veoma dobri a kad su bili loi, bili su
veoma loi. PRIJEDLOG mu doputa izraziti njegove izvanredne osjeaje o grijehu, sebi, te Kristu i Evanelju.
1:32 oni koji ine takve stvari vrijedni (su) smrti Ova izjava odraava Mojsijev zakon. Bila je saeta u Rimljanima
6:16.21.23; 8:6.13. Smrt je opreje Bojoj volji i Bojemu ivotu (usp. Ez 18:32; I. Tim 2:4; II. Pt 3:9).
nego i usrdno daju odobrenje onima koji to ine Bijeda voli drutvo. Palo ovjeanstvo koristi ove grijehe na
drugima kao ispriku, svi to ine. Kulture su bile obiljeene svojima odreenim grijesima!
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
39
RIMLJANIMA 2
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
4
UBS
NKJV
NRSV
TEV
NJB
Boji sud
2:1-16
2:1-16
2:1-11
2:1-16
2:1-11
idovi i Zakon
temelj za sud
idovi i Zakon
(2:17-3:8)
2:12-16
2:17-3:8
2:17-24
2:12-16
2:17-24
2:17-24
2:17-24
2:25-29
2:25-29
2:25-29
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
B.
40
4.
5.
6.
7.
C.
Postoji velika raspra meu komentatorima o tome tko je oslovljen u poglavlju 2:1-17. Oito se 2:12-29 bavi
idovima. Stihovi 1-17 slue dvostrukoj svrsi govorenja obojima i moralnome poganu poput Seneke
(drutvena mjerila) i idovskome narodu (Mojsijev Zakon).
D.
U 1:18-21, Pavao je tvrdio da ljudi mogu spoznati Boga kroz Stvorenje. U 2:14-15, Pavao je isto tako tvrdio
da svi ljudi imaju unutarnju moralnu savjest datu od Boga. Ova su dva svjedoka, Stvorenje i savjest, temelj
za Boju osudu itavoga ovjeanstva, ak i onih koji nisu bili izloeni SZ-u ili poruci Evanelja. Ljudi su
odgovorni jer nisu ivjeli prema najboljemu svjetlu to su imali.
Stoga nema isprike, svatko od vas koji prolazi sud, jer u onome to sudi drugoga, osuuje samog sebe; jer
ti koji sudi ini iste stvari. 2A mi znamo da Boji sud pravedno pada na one koji ine takve stvari. 3Ali misli li ti , o
ovjee, kad ti sudi one koji ine takve stvari a ti ini isto sm, da e izbjei Boji sud? 4Ili misli li olako o
bogatstvu Njegove dobrote i strpljivosti i strpljenja, ne znajui da te Boja dobrota vodi pokajanju? 5Ali zbog tvoje
tvrdoglavosti i nepokajanog srca ti nakuplja gnjev za samog sebe u dan gnjeva i otkrivenja pravednoga Bojeg suda,
6
koji E SE PRIKAZATI SVAKOJ OSOBI PREMA NJEGOVIM DJELIMA: 7onima koji su ustrajnou u inidbi dobrog traili
slavu i ast i besmrtnost, vjeni ivot; 8ali onima koji su sebini astohlepnici i ne sluaju istinu, nego se pokoravaju
nepravednosti, gnjev i srdba. 9Bit e muke i nevolje za svaku ljudsku duu koja ini zlo, za idova prvo i isto za
Grka, 10ali slava i ast i mir za svakoga tko ini dobro, za idova prvo i isto za Grka. 11Jer nema pristranosti kod
Boga.
2:1
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
41
Boji sud Biblija je o toj istini jasna. Svi e ljudi dati raun Bogu za dar ivota (usp.stihove 5-9; Mt 25:31-46; Otk
20:11-15). ak e i krani stajati pred Kristom (usp. 14:10-12; II. Kor 5:10).
2:3 Gramatiki oblik Pavlova retorikog pitanja oekuje ne odgovor.
misli li ti Ovo je grki GLAGOL logizomai. Pavao ga esto koristi (Rim 2:3.26; 3:28; 4:3.4.5.6.8.9.10.11.22.23.24; 6:11;
8:18.36; 9:8; 14:14; Gal 3:6, deset puta u I. i II. Korinanima, i dva puta u Filipljanima). Vidi biljeke u 4:3 i 8:18.
o ovjee Ovo se slae s istim idiomom u stihu 1. U 9:20 upuuje na idove.
2:4 Ovo je takoer pitanje u grkome.
NASB
li olako o
NKJV, NRSV, TEV, REB
prezire
NJB
podcjenjujui
NIV
pokazivanje prijezira
NET
imati prijezir za
Usporedbom engleskih prijevoda tumai dobivaju osjeaj za semantiki opseg
odbacivanje. Vidite da je koriten u:
1.
Isusovim rijeima, Matej 6:24; 18:10
2.
kod Pavla, I. Korinanima 11:22; I. Timoteju 4:12; 6:2
3.
Hebrejima (o Isusu), 12:2
4.
kod Petra, II. Petrova 2:10
5.
IMENICA u Djelima apostolskim 13:41.
GLAGOLA.
bogatstvu Njegove dobrote i strpljivosti i strpljenja Ljudi esto imaju nerazumijevanje Boje milosti, milosra, i
strpljivosti te su ih okrenuli u prigodu za grijeh umjesto u pokajanje (usp. II. Pt 3:9).
Pavao esto Boja svojstva opisuje kao obilje/bogatstvo (usp. 9:23; 11:33; Kol 1:27; Ef 1:7.18; 2:4.7; 3:8.16; Fil
4:19).
IMENICA strpljivost koritena je samo dva puta u NZ-u, oba od Pavla u ovoj knjievnoj jedinici (1:18-3:31), ovdje i
u 3:26. Oboje upuuje na Boje strpljenje s grjenicima.
vodi pokajanju Pokajanje je kljuno za zavjetni odnos s Bogom u vjeri (usp. Mt 3:2; 4:17; Mk 1:15; 6:12; Lk 13:3.5;
Djela 2:38; 3:16.19; 20:21). Pojam je u hebrejskome znaio promjenu djelovanja, dok je u grkome znaio promjenu
miljenja. Pokajanje je voljnost za promjenu od jedno postojeeg usmjerenja-na-sebe ka ivotu spoznatome i usmjerenome
od strane Boga. To poziva na okretanje od prvenstva i ropstva sebi. U osnovi to je novi stav, novi pogled na svijet, novi
gospodar. Pokajanje je Boja volja za svako Adamovo palo dijete, stvoreno na Njegovu sliku (usp. Ez 18:21.23.32 i II. Pt
3:9).
NZ-ni odlomak koji najbolje odraava razlinost grkih pojmova za pokajanje je II. Korinanima 7:8-11:
1.
lupe, tuga ili alost u stihovima 8 (dva puta), 9 (tri puta), 10 (dva puta), 11
2.
metamelomai, kajanje ili nakon brige, u stihovima 8 (dva puta), 9
3.
metanoia, pokajanje, ili nakon promisli, u stihovima 9.10.
Opreje je lano pokajanje (metamelomai) (usp. Juda, Mt 27:3 i Ezav, Heb 12:16-17) nasuprot istinskoga pokajanja
(metanoe).
Istinsko pokajanje teoloki je povezano s:
1.
Isusovim propovijedanjem o uvjetima Novoga saveza (usp. Mt 4:17; Mk 1:15; Lk 13:3.5)
2.
apostolskim propovijedima u Djelima apostolskim (kerygma, usp. Djela 3:16.19; 20:21)
3.
Bojim suverenim darom (usp. Djela 5:31; 11:18 i II. Tim 2:25)
4.
propadanjem (usp. II. Pt 3:9)
Pokajanje nije preputeno izboru!
42
43
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
onima koji su ustrajnou u inidbi dobrog traili slavu i ast i besmrtnost, vjeni ivot
vjeni ivot onima koji ustrajnim nastavljanjem u inidbi dobroga trae slavu, ast, i besmrtnost
onima koji ustrajnou inidbe dobroga trae slavu i ast i besmrtnost, on e dati vjeni ivot
Neki ljudi nastavljaju u inidbi dobroga, i trae slavu, ast i besmrtni ivot; njima e Bog dati vjeni ivot
Za one koji su u potrazi za glasovitou i au i besmrtnou stalnom inidbom dobra bit e vjeni ivot
Ovo je upuivalo na ljude kao Kornelije (usp. Djela 10:34-35). Ovaj bi odlomak mogao zvuati kao djela
pravednosti (dobivanje pravednosti ljudskim naporom), ali to bi moglo ii protiv glavne teme Poslanice Rimljanima.
Upamtite da niti stihovi 1-16 ni stihovi 1-11 nisu odlomak. Teoloka toka cjeline jeste ta da Bog ne pravi razliku meu
ljudima (stih 11) te da su svi zgrijeili (stih 12). Ako ljudi ive prema svjetlu kojeg su imali (prirodna objava za pogane,
posebna objava za idove, usp. 10:5) tada bi trebali biti u pravilnome odnosu s Bogom. Dodue, saetak 3:9-18.23 pokazuje
da ga nikad nitko nije imao, niti ga moe imati!
Vjernikov promijenjeni Bogo-ugodan ivot vidljiv je kao potvrivanje i provjera valjanosti njegova poetnog
odaziva u vjeri. Promijenjen ivot je dokaz uvijek prisutnoga Bojeg Duha (usp. stihove 10.13; Mt 7; Ef 2:8-10; Jak 2:14-26 i
I. Iv). Vidi Posebnu temu: Potreba ustrajnosti u 8:25.
vjeni ivot Ovo je znakovit izriaj Ivanovih pisanja i rijetko je koriten u sinoptikim Evaneljima. Pavao je izgleda
izvukao izriaj iz Daniela 12:2 (usp. Tit 1:2; 3:7), gdje oznaava ivot novoga doba, ivot u zajednitvu s Bogom, uskrsli
ivot. Prvo ga koristi u Galaanima 6:8. To je uobiajena tema doktrinarnih dijelova Poslanice Rimljanima (usp. 2:7; 5:21;
6:22.23). Takoer se nekoliko puta pojavljuje u pastoralnim poslanicama (usp. I. Tim 1:16; Tit 1:2; 3:7).
2:8
NASB
onima koji su sebini astohlepnici
NKJV, NRSV
onima koji su sebinjaci
TEV
ostali ljudi su sebini
NJB
onima koji su od ljubomore
Pojam izvorno znai posao za nadnicu (usp. Tob 2:11).
Louw i Nida, Greek-English Lexicon, tom 2, str. 104, nabrajaju dvije uporabe ovoga pojma:
1.
sebian astohlepnik, koriteno u Rimljanima 2:8 napominjujui elei biti boljim od ikoga drugog, koji
potkrepljuje ovu zamisao
2.
neprijateljstvo, koriteno u Filipljanima 1:17 napominjujui natjecanje kao mogui prijevod (vidi takoer
II. Kor 12:20; Gal 5:20; Fil 2:3; Jak 3:14.16).
i ne sluaju istinu Pojam istina (aletheia) bio je koriten u njegovu hebrejskome smislu (emeth) istinitosti i
pouzdanosti. U ovome okviru, on ima moralno, ne intelektualno, arite. Vidi Posebnu temu: Istina u Pavlovim pisanjima u
1:18.
2:9 za svaku ljudsku duu Pavao je koristio grki pojam pas preveden sve ili svaku tako esto u ovome otvaranju
poglavlja Poslanice Rimljanima kako bi pokazao ope pretpostavke obojega i loih vijesti (izgubljenost ovjeanstva i
Boji ne-pristrani sud) i dobrih vijesti (Boja ponuda besplatnoga spasenja i potpunoga oprosta u Kristu svima koji se
pokaju i povjeruju).
Ovaj okvir snano podrazumijeva sveopi Sud i njegove ishodine posljedice. Ta istina zahtijeva uskrsnue obojih i
pravednih i grjenih (usp. Dn 12:2; Iv 5:28-29; Djela 24:15).
Ako su stihovi 6-11 hijazma, onda su stihovi 8-9 kljuni stihovi koji oznaavaju sud ili zlotvore.
2:9-10 za idova prvo Ovo je ponovljeno zbog naglaska. idov je bio prvi u prigodi jer oni su imali Boje otkrivenje
(usp. 1:16; Mt 10:6; 15:24; Iv 4:22; Djela 3:26; 13:46), ali i prvi u osudi (usp. 9-11) jer su imali Boje Otkrivenje (usp. 9:45).
2:11
NASB, NKJV
NRSV
TEV
NJB
44
Doslovno to je podii lice, to je bila metafora iz sudskoga sustava SZ-a (usp. Lev 19:15; Pnz 10:17; II. Ljet 19:7;
Djela 10:34; Gal 2:6; Ef 6:9; Kol 3:25; I. Pt 1:17). Ako je sudac vidio kome dodjeljuje pravdu postojala je prilika za
pristranost [vidi Kazalo: Bias op.prev.]. Stoga, on nije podignuo lice pred onim koji je stajao pred njim.
II.
Uvod
A.
Ovo je sveopi izraz paloga ovjeanstva unutar njegova drutva. To je ego ovjeanstva, koje
podupire samo sebe iza lea drugih. Rasizam je, na mnogo naina, suvremena pojava, dok je
nacionalizam (ili pripadnost plemenu) vie drevni izraz.
B.
Nacionalizam je zapoet u Babelu (Post 11) i prvotno se odnosio na tri Noina sina od koji su se
razvila takozvana plemena (Post 10). Dodue, iz Pisma je vidljivo da je ovjeanstvo iz jednoga
ishodita (usp. Post 1 3; Djela 17:24-26).
C.
Rasizam je samo jedna od mnogih predrasuda. Neke druge su (1) obrazovni snobizam; (2)
drutveno-gospodarska oholost; (3) samo-pravedni religijski legalizam; i (4) dogmatsko politike
skupine.
Biblijska graa
A.
Stari zavjet
1.
Postanak 1:27 Ljudski rod, muko i ensko, bilo je stvoreno na sliku i slino Bogu, koji
ih je stvorio jedinstvenima. To takoer pokazuje njihovu osobnu vrijednost i dostojanstvo (usp. Iv
3:16).
2.
Postanak 1:11-25 Deset je puta zabiljeen izriaj: .. nakon njihove vlastite vrste ... . To
se koristilo kako bi se podrala rasna segregacija. Dodue, oito je ovo izvan okvira zato
jer izriaj upuuje na ivotinje i biljke a ne na ljudstvo.
3.
Postanak 9:18-27 Ovo se koristilo kako bi se poduprla rasna prevlast. Mora biti
zapameno da Bog nije prokleo Kanaana. Noa, njegov djed, prokleo ga je nakon to se
probudio iz pijane omamljenosti. Biblija nikad ne navodi da je Bog potvrdio tu
kletvu/prokletstvo. ak i ako bi On to uinio, to ne utjee na crnu rasu. Kanaan je bio otac
onih koji su naseljavali Palestinu i egipatske zidne umjetnine pokazuju da oni nisu bili
crni.
4.
Joua 9:23 Ovo je bilo koriteno kako bi se dokazalo da e jedna rasa sluiti drugoj.
Dodue, u okviru, Gibeonci su od istoga rasnoga podrijetla kao idovi.
5.
Ezra 9 10 i Nehemija 13 Ovo je esto bilo koriteno u rasnome smislu, ali okvir
pokazuje da su oenjeni bili osueni, ne zbog rase (oni su bili od istoga Noinog sina, Post
10), nego zbog religijskih razloga.
B.
Novi zavjet
1.
Evanelja
a.
Isus je iskoristio mrnju izmeu idova i Samarijanaca na nekoliko mjesta, koja
pokazuju da je rasna mrnja neprimjerena:
(1)
parabola o dobrome Samarijancu (Lk 10:25-37)
(2)
ena na izvoru (Iv 4)
(3)
zahvalni gubavac (Lk 17:7-19)
b.
Evanelje je za svo ovjeanstvo:
(1)
Ivan 3:16
(2)
Luka 24:46-47
(3)
Hebrejima 2:9
(4)
Otkrivenje 14:6
c.
Kraljevstvo e ukljuiti svo ovjeanstvo:
(1)
Luka 13:29
(2)
Otkrivenje 5
2.
Djela apostolska
45
a.
b.
3.
4.
5.
III.
Pavao
a.
Zakljuak
A.
Rasizam, ili biti za njega, tetan na svaki nain, potpuno je neprimjeren Bojoj djeci. Evo navoda
Henleeja Barnetteja, koji je 1964. godine na skupu u Glorieti, New Mexico, govorio za Komisiju za
kranski ivot:
Rasizam je heretiki zato jer je nebiblijski i nekranski, da ne kaem neznanstveni.
B.
Ova potekoa daje kranima priliku pokazati njihov kranski ivot, pratanje i razumijevanje
prema izgubljenome svijetu. Kraninovo odbijanje u tome podruju pokazuje nezrelost a to je
mogunost Zlome da uspori vjernikovu vjeru, sigurnost, i rast. To e takoer djelovati kao prepreka
dolaenju izgubljenih ljudi Kristu.
C.
to mogu ja uiniti? (Ovaj dio uzet je iz proglasa Komisije za kranski ivot naslovljenog Rasni
odnosi)
NA OSOBNOME STUPNJU
Molitvom, prouavanjem Biblije, i druenjima s onima druge rase, nastoj osloboditi svoj
ivot od rasnih predrasuda.
Izrazi svoja uvjerenja o rasi, posebice tamo gdje su neosporeni oni koji potiu rasnu
mrnju.
U OBITELJSKOME IVOTU
Nastoj razviti kranske stavove raspravljajui o tome to djeca i roditelji izvan doma uju
o rasnim pitanjima.
Roditelji bi morali biti pozorni u davanju kranskog primjera vezanog na ljude drugih
rasa.
Budite sigurni da je slavljenje, druenje, i sluenje preko crkve otvoreno svima, jednako
kao to NZ-ne crkve nisu vidjele rasne prepreke (Ef 2:11-22; Gal 3:26-29).
U SVAKODNEVNOME IVOTU
46
Jer svi koji su grijeili bez Zakona bit e i uniteni bez Zakona, a svi koji su grijeili pod Zakonom bit e
sueni po Zakonu; 13jer nisu sluatelji Zakona oni koji su pravedni pred Bogom, nego e vritelji Zakona biti
opravdani. 14Jer kad pogani koji nemaju Zakon vre nesvjesno stvari Zakona, oni su, nemajui Zakona, zakon sami
sebima, 15zato to pokazuju djelo Zakona zapisano u njihovim srcima, njihovoj savjesti nosei svjedoanstvo i njihove
misli naizmjence ih osuuju ili drukije brane, 16u dan kad e, prema mome evanelju, Bog suditi ljudske tajne po
Kristu Isusu.
2:12 Jer svi koji su grijeili bez Zakona Bog e drati sve ljude odgovornima ak iako nisu nikad bili izloeni SZ-u ili
Evanelju. Svi ljudi imaju neko znanje o Bogu iz Stvorenja (usp. 1:19-20; Ps 19:1-6), i neki uroeni moralni osjeaj (usp.
2:14-15). Tragedija je da su svi svojevoljno oskvrnuli svjetlo koje imaju (usp. 1:21-23; 3:9.19.23; 11:32; Gal 3:22).
Zakon(a) Ne postoji LAN s pojmom zakon. Ova gramatika graa uobiajeno naglaava vrstu IMENICE. Dodue, u
Rimljanima Pavao koristi Zakon kako bi uputio na nekoliko razliitih stvari:
1.
rimski Zakon
2.
Mojsijev Zakon
3.
openito na zamisao ljudskih drutvenih pravila ponaanja.
Okvir, ne LAN, mora otkriti o kojem se radi. Ovaj okvir naglaava da svi ljudi u svojim srcima imaju neko znanje o Bojoj
prirodnoj objavi Njega Smoga (usp. stih 15).
2:13 jer nisu sluatelji Zakona oni koji su pravedni pred Bogom Pojam sluatelji moe upuivati na (1) rabinsku
uporabu koja ima struno znaenje rabinskih uenika Tore ili (2) one koji su uli itanje Pisama u sinagogi. Upamtite da su
pisci NZ-a bili hebrejski mislioci koji su pisali u koine grkom. Stoga, ralamba rijei mora zapoeti sa Septuagintom, ne
leksikonom grkog.
Pojam pravedni ili opravdani (dik u svima njegovim oblicima) kljuni je pojam u Pavlovoj teologiji (usp.
3:4.20.24.26.28.30; 4:2.5; 5:1.9; 6:7; 8:30.33). Sve su rijei pravedni, opravdati, opravdanje, pravo, i pravednost
izvedene od dikaios. Vidi Posebnu temu: Pravednost u 1:17. U hebrejskome (tsadag, BDB 843) on izvorno upuuje na dugu
nesvinutu trsku (15 do 20 stopa [1 stopa = 30,48 cm op.prev.]) koja je bila upotrebljavana za mjerenje stvari, kao to su
zidovi ili ograde, kao visak. Postao je metaforiki upotrebljavan kod Boga kao mjerilo procjene.
U Pavlovim pisanjima pojam je imao dva arita. Prvo, Boja vlastita pravednost data je grjenome ovjeanstvu
kao besplatni dar po vjeri u Krista. Ovo se esto naziva pripisana pravednost ili sudska pravednost. To upuuje na jedan
zakonski stav pred pravednim Bogom. Ovo je podrijetlo Pavlove glasovite teme opravdanje milou po vjeri.
Drugo, Boja djelatnost obnove grjenoga ovjeanstva na Njegovu sliku (usp. Post 1:26-27), ili reeno na drugi
nain, donijeti Kristo-slinost. Ovaj stihkao Matej 7:24; Luka 8:21 i 11:28; Ivan 13:17; Jakov 1:22-23.25 poziva
vjernike da budu izvritelji ne samo sluatelji. Pripisana pravednost (opravdanje) mora ishoditi u pravednome ivljenju
47
(posveenje). Bog oprata i mijenja grjenike! Pavlova uporaba bila je oboje i zakonska i etika. Novi savez daje ljudima
zakonski stav ali i zahtijeva poboan nain ivota. To je besplatno, ali skupocjeno.
nego (e) vritelji Zakona Bog zahtijeva novi posluan/pokoran nain ivota (usp. Lev 18:5; Mt 7:24-27; Lk 8:21;
11:28; Iv 13:17; Jak 1:22-25; 2:14-28). Na mnogo naina ove zamisli oponaaju hebrejski pojam shema (BDB 1033), koji
znai sluati tako kao i initi (usp. Pnz 5:1; 6:4; 9:1; 20:3; 27:9-10).
2:14
NASB
Jer kad pogani koji nemaju Zakon vre nesvjesno stvari Zakona, oni su, nemajui Zakona, zakon
sami sebima
NKJV
jer kad pogani, koji nemaju zakon, prirodno ine stvari sadrane u zakonu, oni su, premda nemaju
zakona, zakon sami sebima
NRSV
Kad pogani, koji ne posjeduju zakon, ine nesvjesno ono to zakon zahtijeva, oni su, premda nemaju
zakona, zakon sami sebima
TEV
Pogani nemaju zakon, ali bilo kad je njihova slobodna volja oni ine ono to Zakon zahtijeva, oni su
zakon samima sebi, ak iako nemaju Zakona
NJB
Na primjer, pogani koji nisu nikad uli o Zakonu nego su voeni umom da ine to Zakon zahtijeva,
ne mogu zapravo posjedovati Zakon, ali, moe im se rei da jesu Zakon
Sve kulture imaju unutarnji moralni zakon, drutveno mjerilo. Oni su odgovorni za svjetlo koje imaju (usp. I. Kor
9:21). Ovaj stih nije namijenjen da pretpostavi kako oni mogu biti pravedni pred Bogom ako ive u svjetlu svoje kulture,
nego to da su odgovorni za svoje uroeno znanje o Bogu.
2:15 zato to pokazuju djelo Zakona zapisano u njihovim srcima, njihovoj savjesti nosei svjedoanstvo i njihove
misli naizmjence ih osuuju ili drukije brane Postoji unutarnji moralni glas. Ali jedino Pismo, prosvijetljeno
Duhom, moe biti potpuno pouzdano. Palost je natetilo naoj savjesti. Meutim, Stvorenje (1:18-20) i njegov unutarnji,
moralni zakon (2:14-15) sve je znanje o Bogu koje posjeduju neki ljudi. Nije postojao hebrejski pojam koji bi bio ekvivalent
grkoj rijei savjest (syneidesis). Grka zamisao unutarnjega moralnog znaenja pravog i krivog esto je bila raspravljana
od strane filozofa stoika. Pavao je bio prisan s grkim filozofima (on navodi Kleanta u Djelima 17:28; Menandera u I. Kor
15:33; i Epimenida u Titu 1:12) iz svoje prijanje naobrazbe u Tarzu. Njegov je rodni grad bio poznat po svojima vrhunskim
kolama grke retorike i filozofije.
2:16 u dan Vidi biljeku u 2:5.
prema mome evanelju U okviru ovo je upuivalo na Pavlovo propovijedanje objave Isusa Krista. ZAMJENICA
mome odraavala je Pavlovo razumijevanje upravljanja Evaneljem koje mu je bilo povjereno (usp. 16:25; I. Kor 15:1; Gal
1:11; I. Tim 1:11; II. Tim 2:8). Ono nije bilo iznimno njegovo, ali kao apostol pogana on je osjetio neki straan osjeaj
odgovornosti za irenjem istine o Isusu u grko-rimskome svijetu.
Bog (e) suditi ljudske tajne Bog poznaje srca svih ljudi (usp. I. Sam 2:7; 16:7; I. Kr 8:39; I. Ljet 28:9; II. Ljet 6:30; Ps
7:9; 44:21; 139:1-6; Izr 15:11; 21:2; Jer 11:20; 17:10; 20:12; Lk 15:16; Djela 1:24; 15:8; Rim 8:27; Otk 2:23). Otac,
posredstvom Sina, donijet e u sudsku procjenu oboje i pobudu i djelovanje (usp. Mt 25:31-46; Otk 20:11-15).
po Kristu Isusu Isus nije doao kako bi djelovao kao sudac (usp. Iv 3:17-21). Doao je otkriti Boga Oca, umrijeti
nadomjesnom smru, i dati vjernicima primjer za slijeenje. Kad ljudi odbiju Isusa oni sude sebi samima.
Meutim, NZ takoer ui da e Isus u sudskoj prosudbi djelovati kao Oev predstavnik (usp. Iv 5:22. 27; Djela
10:42; 17:31; II. Tim 4:1). Napetost izmeu Isusa kao Suca i/ili Spasitelja moe biti viena u Evanelju po Ivanu (usp. 3:1721 nasuprot 9:39).
Ali ako ti nosi imeidov i pouzdaje se u Zakon i ponosi se u Bogu, 18i zna Njegovu volju i odobrava
stvari koje su prijeko potrebne, bivajui pouen Zakonom, 19i uvjeren si da si ti sm vodi slijepcu, svjetlo onima u
48
tami, 20popravlja ludog, uitelj nezrelog, imajui u Zakonu olienje znanja i istine, 21ti, stoga, koji ui drugog, ne
ui li sm sebe? Ti koji ui da netko ne smije krasti, krade li ti? 22Ti koji kae da netko ne smije poiniti preljub,
ini li ti preljub? Ti koji mrzi idole, pljaka li hramove? 23Ti koji se ponosi u Zakonu, dok kri Zakon, sramoti li
Boga? 24Jer BOJE IME JE HULJENO MEU POGANIMA ZBOG TEBE, ba kao to je pisano.
2:17 ako Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji pretpostavlja da je istinit s autorove toke gledita ili za
njegovu knjievnu svrhu. Taj je uvjet proiren do stiha 20 ali nema zakljuak, stoga, TEV ga prevodi kao pretpostavljene
tvrdnje koje je Isus mogao uiniti. idovi su se pouzdavali u svoje podrijetlo, predaje, i izvedbu kako bi osigurali spasenje
(usp. Mt 3:9; Iv 8:33.37.39).
ponosi se u Bogu Mnogi su se idovi oslonili na (1) svoje nacionalno podrijetlo od Abrahama i (2) njihovu osobnu
izvedbu Mojsijeva Zakona kao sredstva prihvaenosti od Boga. Meutim, njihov ih je samo-pravedni legalizam odvojio od
Boga (usp. Mt 5:20; Gal 3). Kakva tragina ironija!
Pavao razvija zamisao ponosa u I. Korinanima. Pavao je suoio oholi Izrael i bahati grki intelektualizam. Konaan
ishod je da se tijelo nee slaviti/diiti pred Bogom.
nijedno tijelo nee se diiti/ponositi pred Bogom (usp. I. Kor 1:29; Ef 2:9)
vjernici se moraju ponositi u Gospodinu (usp. I. Kor 1:31; II. Kor 10:17, to je smjeranje na Jer 9:23-24)
Stoga, postoji primjereno i neprimjereno hvaljenje/ponoenje (tj. ponos):
A.
primjereno
1.
s nadom slave (usp. Rim 4:2)
2.
s Bogom po Gospodinu Isusu (usp. Rim 5:11)
3.
kriem Gospodina Isusa Krista (tj. Pavlova glavna tema, usp. I. Kor 1:17-18; Gal 6:14).
4.
Pavao se ponosi:
a.
svojom slubom bez naknade (usp. I. Kor 9:15.16; II. Kor 10:12)
b.
svojim autoritetom od Krista (usp. II. Kor 10:8.12)
c.
on se ne ponosi trudom drugih ljudi (kao to su bili neki u Korintu, usp. II. Kor
10:15)
d.
svojim plemenskim nasljeem (kao to su drugi inili u Korintu, usp. II. Kor 11:17;
12:1.5.6)
e.
svojim crkvama
(1)
Korint (II. Kor 7:4.14; 8:24; 9:2; 11:10)
(2)
Solun (usp. II. Sol 1:4)
f.
svojim pouzdanjem u Boju utjehu i osloboenje (usp. II. Kor 1:12).
B.
neprimjereno
1.
u odnosu na idovsko nasljee (usp. Rim 2:17.23; 3:27; Gal 6:13)
2.
neki su se u crkvi u Korintu hvalili/diili:
a.
ljudima (usp. I. Kor 3:21)
b.
mudrou (usp. I. Kor 4:7)
c.
slobodom (usp. I. Kor 5:6)
3.
krivi uitelji pokuali su se hvaliti u crkvi u Korintu (usp. II. Kor 11:12).
2:18 odobrava Ovo je u grkome GLAGOL dokimaz u njegovu obliku PREZENT AKTIVNOGA INDIKATIVA.
Vidi Posebnu temu o preispitivanju to slijedi.
49
2.
Ovaj je pojam metalurki pojam za preispitivanje istoe neega (tj. metaforiki nekoga) vatrom. Vatra otkriva istu
kovinu i spaljuje (tj. oisti) ljaku/neistou. Taj fizikalni postupak postao je snaan idiom za Boje i/ili Sotonino
i/ili ljudsko preispitivanje drugih. Ovaj je pojam koriten samo u pozitivnome smislu preispitivanja s gledita
prihvaanja.
U NZ-u koriten je za preispitivanje:
a.
volova - Luka 14:19
b.
nas samih I. Korinanima 11:28
c.
nae vjere Jakovljeva 1:3
d.
ak Boga Hebrejima 3:9
Ishodi tih ispitivanja bili su pretpostavljeno pozitivni (usp. Rim 1:28; 14:22; 16:10; II. Kor 10:18; 13:3; Fil 2:27; I.
Pt 1:7), stoga, pojam prenosi zamisao ispitivanja nekoga i dokazivanja da je:
a.
vrijedan truda
b.
dobar
c.
iskren
d.
dragocjen
e.
potovan
Peiraz, Peirasmus
Ovaj pojam esto ima prizvuk ispitivanja sa svrhom nalaenja grjeke ili odbacivanja. esto je bio koriten u vezi s
Isusovom kunjom u pustinji:
a.
provodi napad kako bi Isusa uhvatio u zamku (usp. Mt 4:1; 16:1; 19:3; 22:18. 35; Mk 1:13; Lk 4:38; Heb.
2:18).
b.
ovaj pojam (peirazn) koriten je kao naziv za Sotonu u Mateju 4:3; I. Solunjanima 3:5.
c.
koriten je kod Isusova upozorenja nama da ne kuamo Boga (usp. Mt 14:7; Lk 4:12) [ili Krist, usp. I. Kor
10:9]. Takoer oznaava napad na nekoga koji nije uspio (usp. Djela 9:20; 20:21; Heb 11:29). Koriten je u
vezi s kunjom i iskuenjima vjernika (usp. I. Kor 7:5; 10:9, 13; Gal. 6:1; I. Sol 3:5; Heb 2:18; Jak
1:2.13.14; I. Pt 4:12; II. Pt 2:9). Bog dozvoljava oitovanje tri neprijatelja ovjeanstva (tj. svijet, tijelo, i
avao) u odreeno vrijeme i mjestu.
Zakonom Stihovi 17 i dalje bave se idovskim narodom, stoga, pojam Zakon mora u ovome okviru upuivati na
Mojsijev Zakon. Ovo je potvreno stihom 25 koji se bavi obrezanjem.
Zakon 2:18-20 idovski voe vjerovali su da je njihov nain (njihova sljedba judaizma) pravilan nain, jedini put do
Boga. Bili su uvjereni da su oni pravi uitelji o religijskim pitanjima (usp. Mt 15:14). Povlastica donosi odgovornost (usp. Lk
12:48).
Zabiljeite usporedne izriaje u odnosu na njihovo uvjerenje (usp. Mt 15:14; 23:16.24; Lk 6:39):
1.
vodi slijepog, stih 19
2.
svjetlo onima u mraku, stih 19
3.
popravlja ludih, stih 20
4.
uitelj nezrelog, stih 20
5.
imajui u Zakonu olienje znanja i istine, stih 20.
2:21-24 Ako se netko pouzdaje u osobnu poslunost/pokornost, tada ta poslunost mora biti potpuna (usp. Mt 5:20.48; Gal
3:10, to je navod iz Pnz 27:26, i Jak 2:10). To je nemogunost za palo ovjeanstvo. Pavao je postavio zbunjujua retorika
pitanja svojim idovskim itateljima/sluateljima u stihovima 21-23.
2:22 Teko je znati na to je Pavao upuivao u stihovima 22-23. Budui da opis nije prikladan veini idova Pavlovih dana
mogue je da su ovi grijesi bili koriteni u duhovnome smislu istovjetno kako je Isus tumaio Zakon u Mateju 5:20-48.
George Ladd u A Theology of the New Testament, kae: Pavao mora da je upuivao na liavanje Boga asti dune njemu,
duhovni preljub, i nepotivanje pobonosti dune samo Bogu uzvisivanjem njih samih kao suca i gospodina nad njihovim
blinjima. str. 505.
2:22 mrzi idole Znaenje korijena ovoga pojma je okretanje od neega zbog smrada.
pljaka li hramove Povijesno je neizvjesno na to ovo upuuje ali nekako je bilo povezano s idolatrijom.
50
2:23 ponosi (se) Vidi Posebnu temu: Ponositi se/hvaliti se/diiti se u 2:17.
2:24 Ovo je navod iz Izaije 52:5 u Septuaginti. Boji blagoslov Izraela za dranje Saveza (usp. Pnz 27 28) znailo je biti
svjedokom svijetu. Meutim, Izrael nije nikad drao Savez, stoga, svijet je vidio jedino Boju osudu (usp. Ez 36:22-32).
Izrael je morao biti kraljevstvo sveenika (usp. Izl 19:5-6), kako bi doveo sav svijet vjeri u JHWH-u (usp. Post 12:3; Ef 2:113:13). Vidi Posebnu temu: Bobove evaneoske predrasude u 1:5.
Jer stvarno obrezanje ima vrijednost ako primjenjuje Zakon; ali ako si prekritelj Zakona, tvoje obrezanje
postaje neobrezanje. 26Tako ako neobrezan ovjek dri zahtjeve Zakona, nee li se njegovo neobrezanje smatrati
obrezanjem? 27A on koji je fiziki neobrezan, ako dri Zakon, nee li suditi vama koji iako imate slovo Zakona i
obrezanje jeste prekritelji Zakona? 28Jer nije idov onaj koji je to izvana, niti koji je obrezan to je vidljivo na tijelu.
29
Nego je idov onaj koji je to u svojoj nutrini; a obrezanje je ono koje je u srcu, po Duhu, ne po slovu; i njegova
hvala nije od ljudi, nego od Boga. 2Velika u svakom pogledu. Prije svega, njima bijahu povjerena Boja proroanstva.
2:25 obrezanje Pavao jo uvijek koristi otru kritiku. Netko e ustati s izjavom, dobro na kraju mi smo obrezani (usp. Post
17:10-11). Mi smo iz roda Abrahama. Pavao je jasno i odvano razoruao ovo idovsko pravo koje su njegovali (usp. Mt 3:710; Iv 8:31-59).
Svi Izraelovi susjedi osim Filistejaca bili su obrezani. To nije bilo djelo samo za sebe nego znaajno; to je bila
nastavljajua vjera primatelja (usp. stihove 26-27; Pnz 10:16; 30:6). To je stvarnost svih religijskih obreda. Religiozni ljudi
esto ele Boje zavjetne blagoslove ali bez odgovornosti.
2:25-26 ako ... ako ... ako Ovo su tri TREA RAZREDA KONDICIONALNIH REENICA koji upuuju na mogue budue
djelovanje. Poslunost (usp. Pnz 27-30) je klju u Pavlovoj raspravi u poglavlju 2, ali ne u 3:21-31 (usp. Gal 3). Poslunost je
ishod spasenja ali milost je temelj (usp. Ef 2:8-10).
2:26-27 Ovi stihovi daju nadu da su se neki pogani odazvali svjetlu kojeg imaju (u stihu 26 gramatiki se oekuje da
odgovor). Jedini mogui biblijski primjer toga bio bi Kornelije iz Djela apostolskih 10. Pa ipak on ba ne potkrepljuje ovaj
stih jer je bio Bogo-bojazan i tovatelj u mjesnoj sinagogi.
Ovaj je stih u stvarnosti oprenost Pavlovom dokazivanju potrebe spasenja za idove. Rimljanima 3:23 jeste saetak
da su svi ljudi duhovno izgubljeni bez Krista. Postoje li pogani koji ive sukladno svjetlu to imaju iz Stvorenja i unutarnje
moralne osjetljivosti, Bog e osigurati mogunost za njih da se odazovu Kristu nekako, na neki nain, u neko vrijeme.
2:28-29 Jer nije idov ... je idov Ovo je iznimno vana raspra jer neke suvremene teoloke skupine pokuavaju odvojiti
ili uahuriti SZ-ni Boji narod od Bojega NZ-nog naroda. Postoji samo jedan Savez i jedan narod (usp. Rim 9:6; Gal 3:7-9.
29; 6:16; I. Pt 3:6). Novi savez jeste razvitak i ispunjenje staroga. Boji narod uvijek je to bio po vjeri, ne po podrijetlu.
Postoje srani ljudi a ne obredni ili ljudi prema rasi. Vjera, ne roditelji, jeste klju. Duh Saveza, ne znak Saveza, jeste cilj.
tijelu Vidi Posebnu temu u 1:3.
2:29 Znak Saveza obrezanje (usp. Post 17:14) bio je u SZ-u metafora za neiju otvorenost prema Bogu. Metaforiki se
razvijalo na nekoliko naina:
1.
obrezanje srca (usp. Pnz 10:16; 30:6; Jer 4:4; 9:24-25)
2.
obrezanje uha (usp. Jer 6:10)
3.
obrezanje usana (usp. Izl 6:12.30)
Zakon nikad nije namijenjen da bude vanjski kd, nego ivot svakodnevnog mijenjanja/promjene u odnosu s JHWH-om to
otkriva Njegovu narav i obeanja svoj Adamovoj djeci. Vidi Posebnu temu: Pavlova vienja [Mojsijeva] Zakona u 13:9.
NASB
NKJV
NRSV
TEV
51
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
52
RIMLJANIMA 3
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
UBS4
NKJV
idovi i Zakon
NRSV
prednost idova
(2:17-3:8)
TEV
idovi i Zakon
NJB
Boja obeanja
spasiti
nee ih
(2:17-3:8)
3:1-8
3:1-8
3:1-8
3:1-4
3:5-6
3:7-8
3:1-8
nema pravednosti
3:9-20
svi su zgrijeili
3:9-20
svi su krivi
3:9-18
3:19-20
svi su krivi
3:9-18
3:19-20
pravednost po vjeri
3:21-26
istinska pravednost
3:21-26
hvastanje je iskljueno
3:27-31
3:27-31
3:27-31
1.
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
UVIDI U TEKST
A.
Stihovi 1-8 odnose se na sadraj, ali teko je slijediti Pavlovu logiku jer upotrebljava knjievnu tehniku
nazvanu otra kritika (pretpostavljeni prigovara).
B.
Izgleda da Pavao predvia kako e se neki idovski ljudi odazvati na 2:17-29, pa odgovara njihovim
prigovorima (Corley, Vaughan, Romans, str. 37-39).
1.
Prvo pitanje: Ne postoje li stvarne prednosti za idove? (stihovi 1-2)
2.
Drugo pitanje: Je li Boja rije pogrijeila zato jer su neki idovi bili nevjerni? (stihovi 3-4)
53
3.
Tree pitanje: Ako je Bog upotrijebio idove za otkrivanje Svoje naravi jesu li idovi ipak pravno
odgovorni? (stihovi 5-8)
C.
Zakljuak se vraa na 2:11. Nema pristranosti kod Boga. Svi su ljudi odgovorni za ivljenje odvojeno od
svjetla kojeg imaju (prirodna objava i /ili posebna objava).
D.
Stihovi 9-18 sadravaju nizove SZ-nih navoda koji objavljuju grijehe idova.
E.
Stihovi 19-20 ukratko izlau duhovni uvjet Izraela i svrhu SZ-a (usp. Gal 3).
F.
Stihovi 21-31 su saetak 1:18 3:20. Oni su prva teoloka toka Evanelja (vidi kratki opis, str. 2).
Dakle kakvu prednost ima idov? Ili kakva je korist od obrezanja? 2Velika u svakome pogledu. Prvo od
svega, ta to su njima bila povjerena Boja proroanstva. 3to onda? Ako neki nisu povjerovali, njihova nevjera nee
unititi Boju vjernost, hoe li? 4Daleko od toga! Radije, neka Bog bude ustanovljen istinit, premda je svaki ovjek
ustanovljen lacem, kao to je pisano: DA MOE BITI OPRAVDAN U SVOJIM RIJEIMA, I POBIJEDITI KAD SI SUEN. 5Ali
ako naa nepravednost pokazuje pravednost Boju, to emo rei? Bog koji osuuje gnjev nije nepravedan, je li On?
(Govorim po ljudski). 6Daleko od toga! Ili drukije reeno, kako e Bog suditi svijetu? 7Ali ako kroz moju la Boja
istina obiluje za Njegovu slavu, zato sam ja ipak suen kao grjenik? 8I zato ne rei (kao to smo klevetniki opisani i
kao to neki tvrde da govorimo): Hajdemo initi zlo kako bi moglo doi dobro? Njihova osuda je pravedna.
3:1 kakvu prednost ima idov Pavao nastavlja koristiti knjievnu tehniku otre kritike, ili pretpostavljenog prigovaraa,
kako bi prenio svoju poruku. Za popis povlastica idovskoga naroda, vidi 3:2 i 9:4-5. Pavao razvija ovaj odlomak u
poglavljima 9 11.
3:2 Prvo od svega Pavao koristi prvo u 1:8, ali bez spominjanja druge stavke. Ovo isto ini ovdje. Pavlova su pisanja
bila toliko estoka, kao da su bila nareena, pa su esto njegove gramatike grae nepotpune.
njima (su) bila povjerena Boja proroanstva Imati Boje otkrivenje strana je odgovornost kao i ogromna povlastica
(usp. 9:4-5). Oni su bili upravitelji Bojega dara (AORIST PASIVNI, usp. I. Sol 2:4).
Rije logion (proroanstva) koritena je u Septuaginti za rije od Boga (usp. Br 24:4.16; Pnz 33:9; Ps 107:11;
119:67; Iz 5:24; 28:13), to bi moglo oznaiti SZ. Dosljedno je koritena u ovome istom znaenju u NZ-u (usp. Djela 7:38;
Heb 5:12; I. Pt 4:11).
3:3 ako Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji pretpostavlja da je istinit s autorove toke gledita ili za
njegovu knjievnu svrhu. Stihovi 5 i 7 takoer su PRVI RAZRED KONDICIONALNIH REENICA.
Gramatiki stih 3 oekuje ne odgovor.
NASB, NKJV
neki nisu povjerovali
NRSV, NJB
neki bijahu nevjerni
TEV
to ako neki od njih bijahu nevjerni
Ovo moe upuivati na Izraelca pojedinca ili na (1) nevjeru ili (2) nedostatak osobne vjere u JHWH-u. Teko je
razumski dovesti u odnos Boja neuvjetovana obeanja (tj. iskupljenje paloga ovjeanstva) i uvjetovani nalog ljudskoga
odaziva. Vidi Posebnu temu: Savez u 9:4. Ipak to je biblijski paradoks (usp. 3:4-5). Bog je vjeran ak kad Njegov narod nije
(usp. Hoea1:3; II. Tim 2:13).
unititi Vidi Posebnu temu dolje.
54
Boju vjernost Ova je istina (usp. I. Kor 1:9; 10:13; II. Kor 1:18) temeljna za pouzdanje ovjeanstva u Boga (usp. Pnz
7:9; Iz 49:7):
1. nepromjenjivu narav
2. vjena obeanja.
On je Sebe otkrio u Stvorenju, objavi, Savezu, i Mesiji! ak i usred ljudske nevjere On ostaje vjeran (usp. II. Tim 2:13)!
3:4
NASB
Daleko od toga!
NKJV, TEV
Zasigurno ne!
NRSV
Nipoto!
NJB
To bi bilo nemogue.
Ovo je rijetka uporaba OPTATIVNOG [eljenog op.prev.] NAINA koji odraava elju ili molitvu te bi ovaj izriaj
morao biti preveden: Daleko od toga ikada. Moe izraavati hebrejski idiom. Ovaj izriaj zauujue nevjere Pavao je
55
esto koristio zbog svoje knjievne tehnike otre kritike (usp. 3:4.6.31; 6:2.15; 7:7.13; 9:14; 11:1; I. Kor 6:15; Gal 2:17; 3:21;
6:14). To je bio njegov nain posebnoga naglaavanja poricanja pretpostavljene tvrdnje.
Zabiljeite knjievni nain Pavlova odbacivanja pretpostavljenog prigovaraa pitanjima i izjavama:
1.
Daleko od toga, stihovi 4.6
2.
neka Bog bude ustanovljen istinit, premda je svaki ovjek ustanovljen lacem, stih 4
3.
(Govorim po ljudskome), stih 5
4.
(kao to smo klevetniki opisani i kao to neki tvrde da govorimo), stih 8.
neka Bog bude ustanovljen istinit, premda je svaki ovjek ustanovljen lacem Ovo je PREZENT SREDNJEGA
IMPERATIVA. Ova se graa usredotouje na neprekinuto stanje subjekta; Bog je vjeran i istinit (vidi Posebnu temu u 1:18),
ljudi su nevjerni i laci! Ovo je smjeranje na Psalam 116:11 i slino je onome to je Job morao nauiti u 32:2; 40:8.
Zabiljeite sveopi dio grjenosti u ovome poglavlju, predstavljenu Pavlovom uporabom pas (svi, svatko) u
stihovima 4.9.12.19.20.23.24, ali hvala Bogu, i sveopu ponudu spasenja za sve (usp. 3:22).
kao to je pisano Doslovno bilo je i nastavlja biti pisano. Ovo je PERFEKT AKTIVNOGA INDIKATIVA. On postaje
tehniki idiom koriten za potvrdu Boje nadahnutosti Pisma (usp. Mt 5:17-19). Ukljuuje navod iz Psalma 51:4 iz
Septuaginte (LXX).
3:5-6 Pavlov dokaz izveden u ovim stihovima u odnosu je s Bojim posebnim izborom Izraela kao Njegovog sredstva
dosizanja svijeta (usp. Post 12:3; Izl 19:5-6). U SZ-u izbor je upuivao na sluenje, ne posebnu povlasticu. Bog je napravio
Savez s njima. On je bio vjeran; oni su bili nevjerni (usp. Neh 9). injenica da je Bog osudio nevjerne Izraelce dokaz je
Njegove pravednosti.
Izrael je trebao biti sredstvo dosizanja pogana. Oni su podbacili (usp. 3:24)! Boja svrha sveopega spasenja (usp.
Post 3:15) nije pogoena propustom Izraela. Ustvari, Boja vjernost izvornome Savezu potvrena je u Rimljanima 9-11.
Nevjerujui Izrael je odbaen, ali vjerujui Izrael e dovriti Boji naum iskupljenja.
Pavlova otra kritika u stihovima 5-6 usporedna je u stihovima 7-8.
3:5 ako Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji pretpostavlja da je istinit s autorove toke gledita ili za
njegove knjievne svrhe. Stihovi 3 i 7 takoer su PRVI RAZRED KONDICIONALNIH REENICA.
ako naa nepravednost pokazuje pravednost Boju Ova ZAMJENICA, naa, mora upuivati na zajedniki smisao za
sve idove. Vidi Posebnu temu u 1:17.
to emo rei Pavao jo uvijek koristi otru kritiku (usp. 3:5; 7:7; 8:31; 9:14.39). Pavao razjanjava svoje izlaganje
uporabom pretpostavljenog prigovaraa (usp. Mal 1:2.6.7.12.13; 2:14.17 [dva puta]; 3:7.13.14).
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
(Govorim po ljudski)
(Govorim kao ovjek)
(Govorim na ljudski nain)
(Ovdje govorim kao to ini ovjek)
koristiti ljudsku usporedbu
Pavao je esto koristio ljudsku logiku u svojim teolokim dokazima (usp. 6:19; I. Kor 9:8; Gal 3:15).Ovdje to djeluje
kao nain odbacivanja tvrdnji pretpostavljenog prigovaraa.
3:7-8 Ovdje postoji oita uporedba izmeu stihova 5 i 7 (oboje poinju s ei de). Pavao ili:
1.
nastavlja koristiti knjievnu tehniku otre kritike, pretpostavljeni prigovara (usp. 3:5.7; 7:7; 8:31; :14.30)
2.
djeluje na kritiku njegovog propovijedanja opravdanja-samom-vjerom (usp. stih 8).
Pavao nije objasnio ili odgovorio na optubu pojedinostima ali snano zahtijeva optubu. Mogue da bi prigovor
besplatnome opravdanju vjerom bio taj da bi to moglo voditi bezakonju ili jo veoj nevjernikoj neposlunosti. Pavao je
vjerovao da besplatna milost moe voditi Kristo-slinosti kroz novi duh i ivot zahvalnosti. idovski, grki moralisti, i Pavao
svi su oni eljeli etiko ivljenje u svojim obraenjima! Ali ono dolazi, ne kroz usklaenost prema vjenome zakonskome
kdu, nego kroz novo srce, novi um, i novi duh (usp. Jer 31:31-34; Ez 36:22-36).
56
3:7 ako Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE (takoer stihovi 3 i 5) koji pretpostavlja da je istinit s autorove
toke gledita ili za njegove knjievne svrhe.
obiluje Vidi Posebnu temu u 15:13.
Njegovu slavu Vidi biljeku u 3:23.
to onda? Jesmo li mi bolji od njih? Nipoto; jer smo ve optuili da su oboji i idovi i Grci svi pod
grijehom; 10kao to je pisano: NEMA PRAVEDNIKA, AK NI JEDNOGA; 11NEMA NIKOGA KOJI RAZUMIJE, NEMA NIKOGA
12
KOJI TRAI BOGA; SVI SU SKRENULI S PUTA, ZAJEDNO SU POSTALI NEKORISNI; NEMA NIKOGA KOJI INI DOBRO, NEMA NI
13
JEDNOGA. NJIHOVO GRLO JE OTVOREN GROB, SVOJIM JEZIKOM NASTAVLJAJU OBMANJIVATI, ZMIJSKI OTROV JE POD
14
15
NJIHOVIM USNAMA; IJA SU USTA PUNA PROKLINJANJA I GORINE; NJIHOVE SU NOGE BRZE ZA PROLIJEVANJE
17
18
16
KRVI, RAZARANJE I BIJEDA SU NA NJIHOVIM PUTOVIMA, A PUT MIRA NISU UPOZNALI. NEMA STRAHA BOJEGA PRED
NJIHOVIM OIMA.
3:9 Jesmo li mi bolji od njih Gramatika je na toj toki dvoznana. Oito je glavna istina ovoga odlomka ta da je svo
ovjeanstvo u potrebi Boje milosti (usp. 3:9.19.23; 11:32; Gal 3:22). Dodue, neizvjesno je je li posebna uputa bila na
idove (Pavao i njegov rod, usp. TEV, RSV) ili krane (Pavao i sljedbenici vjernici odvojeni od Boje milosti). idovi su
imali neke prednosti (usp. stihove 1-2; 9:4-5), ali te su ih prednosti inile ak i vie odgovornima (usp. Lk 12:48)! Svi su ljudi
duhovno izgubljeni i u potrebi Boje milosti.
Pojam bolji razumjet je od manjine znanstvenika kao PASIVNO STANJE umjesto SREDNJEG (bolji od), to u
prijevodu ishodi kao izvrsniji/odliniji [zbog] ili bez prednosti [zbog].
Rimljani esto kau da su najneutralniji u Pavlovim pismima to se tie mjesta. Najvie Pavlovih pisama oslovljava
mjesnu potrebu ili krize (prigodni spisi). Dodue, u pozadini poglavlja 1 3 i 9 11 moe biti ljubomora izmeu vjerujuih
idovskih voa i vjerujuih poganskih voa u crkvi u Rimu.
jer smo ve optuili da su oboji i idovi i Grci svi pod grijehom Ovaj GLAGOL (AORIST SREDNJEGA [deponent]
INDIKATIVA) (deponent - koji ima pasivni oblik s aktivnim znaenjem op.prev.) naen je samo ovdje u NZ-u. Pavao upuuje
na svoj podneseni dokaz od 1:18 2:29.
pod grijehom Pavao utjelovljuje grijeh (Jerome Biblical Commentary, str. 300) kao nemilosrdnog nalogodavca nad
palim ovjeanstvom (usp. 6:16-23).
3:10-18 kao to je pisano Ovaj izriaj pojavljuje se takoer u stihu 4. Naredne izjave su nizovi SZ-nih navoda koji koriste
metafore ljudskog tijela za naglaavanje palosti ovjeanstva:
1.
stihovi 10-12, Propovjednik 7:20 ili Psalam 14:1-3
2.
stih13, Psalam 5:9 i 140:3
3.
stih 14, Psalam 10:7
4.
stihovi 15-17, Izaija 59:7-8 i Izreke 1:16
5.
stih 18, Psalam 36:1
Iznenaujue je da Pavao nije koristio Izaiju 53:6.
Sad znamo da ita to kae Zakon, govori onima koji su pod Zakonom, tako da svaka usta mogu biti
zatvorena i sav svijet moe postati odgovoran Bogu; 20jer djelima Zakona nijedno tijelo nee biti opravdano u
Njegovom vienju; jer kroz Zakon dolazi spoznaja grijeha.
3:19 znamo da Vidi biljeku u 2:2.
57
Zakon U ovome okviru to mora upuivati na itavi SZ (usp. stih 21) zbog navedenog odlomka u stihovima 10-18 koji
nije iz Petoknjija. Pavao utjelovljuje zakon kao to je uinio i s grijehom u stihu 9 (usp. 6:16-23).
onima koji su pod Zakonom Ovo jedinstveno upuuje na obraenja idova i pogana. Iako mora biti reeno da
nekoliko koritenih SZ-nih navoda upuuje na pogane u njihovima izvornim okvirima. Svo je ljudstvo grjeno (usp. 3:23)!
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
tako da svaka usta mogu biti zatvorena i sav svijet moe postati odgovoran Bogu
tako da svaka usta mogu biti zaustavljena, i sav svijet moe postati krivim pred Bogom
tako da svaka usta mogu utihnuti, i sav svijet moe biti smatran odgovornim Bogu
zato da prestanu sve ljudske isprike i dovede sav svijet pod Boju osudu
ali on znai utiati svakoga i postaviti cijeli svijet otvorenim za Boju osudu
Ovo je glavna tema poglavlja 1:18-3:20 koje je saeto u 3:23.
svaka usta Postoji nekoliko izriaja u stihovima 19-20 koji oznaavaju svo ljudstvo:
1.
svaka usta, stih 19
2.
sav svijet, stih 19
3.
nijedno tijelo, stih 20
3:20 jer djelima Zakona nijedno tijelo nee biti opravdano u Njegovom vienju Ovo je smjeranje na Psalam 143:2
(takoer zabiljeite Job 4:17; 9:2; 25:4; Ps 130:3; Izr 20:9; Prop 7:20; I. Kr 8:46; II. Ljet 6:36), ali s pridodanim otvarajuim
izriajem. Ovo je bio glavni vid Pavlova Evanelja (usp. Gal 2:16; 3:11). Kao predan farizej, Pavao je jedinstveno poznavao
nemogunost da religijski zanos i pomna izvedba osigura unutarnji mir.
Za tijelo vidi Posebnu temu u 1:3.
NASB, NRSV
jer kroz Zakon dolazi spoznaja grijeha
NKJV
jer je zakonom spoznaja grijeha
TEV
ono to Zakon ini jeste upoznati ovjeka da je zgrijeio
NJB
sve to zakon ini jeste rei nam to je grjeno
To je jedna od svrha SZ-a. Vidi Posebnu temu u 13:9. To nije nikad znailo dovesti spasenje palome ovjeanstvu.
Njegova svrha bila je otkriti grjenost i voditi svo ljudstvo ka milosru JHWH (usp. 4:15; 5:13.20; 7:7; Gal 3:19-22. 23-29).
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
Rauna li se to kako netko ivi ako je opravdanje milou po vjeri odvojeno od djela (usp. 3:8)?
5.
58
6.
to je svrha Mojsijeva Zakona, ili zakona openito (usp. 3:20; Gal 3:24-25)?
7.
Zato Sotona uope nije spomenut u poglavljima 1 3 koja se bave izgubljenou ovjeanstva?
B.
C.
D.
Rimljanima 3:21-31
1.
vrhunac saetka 1:18-3:20
2.
proirivanje 1:16-17
3.
uvod u poglavlja 4-8 (posebice 3:28).
Ovaj vrhunac saetka doktrine opravdanja milou po vjeri bio je obiljeen reformatorima:
1.
Martin Luther kao vodea toka i jasno sredinje mjesto poslanice i itave Biblije
2.
John Calvin kao u itavoj Bibliji vjerojatno ne postoji odlomak koji dublje odreuje Boju
pravednost u Kristu.
Ovo je teoloka bt protestantskoga kranstva. Za razumijevanje okvira treba razumjeti kranstvo. Ovo je
saetak Evanelja u dva odlomka kao to je Evanelje po Ivanu 3:16 Evanelje u stihu. Ovo je srce i dua
Pavlova predstavljanja Evanelja.
Tri kljuna pitanja za tumaenje su:
1.
to znai pojam zakon?
2.
to znai izriaj Boja pravednost?
3.
to znae pojmovi vjera i povjerovati?
Zahvaljujem Bogu za rije svi u stihu 22 (usp. stih 29) i rije dar u stihu 24 (usp. 5:15.17; 6:23).
Ali sad je odvojeno od Zakona ta pravednost Boja bila oitovana, bivajui svjedoena Zakonom i
prorocima, 22ak ta pravednost Boja po vjeri u Isusa Krista za sve one koji povjeruju; jer nema razlike; 23jer svi su
zgrijeili i otpali od slave Boje, 24bivajui opravdani kao dar Njegovom milou kroz iskupljenje koje je u Isusu
Kristu; 25koga Bog izloi javno kao pomirnu rtvu u Njegovoj krvi po vjeri. Ovo bijae kako bi se oitovala Njegova
pravednost, jer u Bojoj strpljivosti On je preao preko grijeha prethodno uinjenih; 26za pokazivanje, kaem,
Njegove pravednosti u sadanje vrijeme, tako da bi On mogao biti pravednim i onaj koji opravdava onoga koji ima
vjeru u Isusa.
3:21 Ali sad Pavao suprotstavlja Stari savez s Novim savezom, staro doba pobune s novim dobom pravednosti. Ovo bi se
onda usporedilo s u sadanje vrijeme (usp. stih 26; ali sad u 6:22; 7:6).
sad ... odvojeno od Zakona U ovim otvaranjima poglavlja esto je teko biti siguran upuuje li Pavao ili na Mojsijev
Zakon (NASB) ili zakon openito (NRSV, TEV, NJB, NIV). U ovome okviru idovski Zakon najbolje pothranjuje Pavlov
dokaz. Svi su ljudi prekrili svaki skup moralnih, drutvenih smjernica ili unutarnjih ili vanjskih. Nae potekoe kao paloga
ovjeanstva su te da uope ne elimo smjernice osim naih vlastitih sebinih, samo-na-sebe-usmjerenih enja (usp. Post 3)
koje tako obiljeavaju suvremeni zapadnjaki individualizam.
NASB
NKJV, NRSV
TEV
NJB
ta pravednost Boja
pravednost Boja
Boji nain stavljanja ljudi u pravilan odnos s njim smim
Boja spasavajua pravda
59
Ne postoji konaan LAN s pravednost. Ovo ne upuuje na Boju narav, nego na Boji nain nepristranog oprosta i
prihvaanja grjenih ljudi. Ovaj poseban izriaj bio je upotrijebljen u teolokoj temi Rimljanima 1:16-17. Jasno otkriveni
mehanizam jeste vjera u razapetoga Isusa Krista (usp. stihove 22.24-26).
injenica da su ovaj pojam (dikaioson)i njegove izvedenice (vidi biljeku u 2:13) koritene tako esto u ovome
okviru pokazuje njegovu znaajnost (usp. 1:17; 3:5.21.22.25.26; 4:3.5.6.9.11.13.22; 5:17.21; 6:13.16.18.19.20; 8:10;
9:28.30.31; 10:3.4.5.6.10.17). Ovaj je grki pojam od SZ-ne grae metafore (tsadak) mjerilo ili mjerna trska (vidi
Posebnu temu u 1:17). Mjerilo je Sm Bog. Ovaj pojam odraava Boju narav koja je besplatno data palome ovjeanstvu
kroz Krista (usp. poglavlje 4; II. Kor 5:21). Priznavanje njihove potrebe i prihvaanje Bojeg dara bilo je, i jeste, tako
poniavajue ponosnome, na-sebe-usmjerenome ovjeanstvu posebice legalistikome, religioznome ovjeanstvu.
bila (je) oitovana Ovaj izriaj vrlo je slian s 1:17. Meutim, razliito je GLAGOLSKO VRIJEME. GLAGOL ovdje moe
biti preveden: bio je i nastavlja biti jasno otkriven. To je PERFEKT PASIVNOGA INDIKATIVA, jer je istoznanica u 1:17
PREZENT PASIVNOGA INDIKATIVA. Bog je jasno otkrio Evanelje i u SZ-u (usp. poglavlje 4) i u Isusu.
bivajui svjedoena Zakonom i prorocima Ovo je upuivalo na dvije od tri podjele Hebrejskoga kanona (Zakon,
Proroci, i Spisi). Ova prva dva bila su koritena za upuivanje na cjelinu (vidi biljeku u 3:19; Mt 5:17). To je jasno
pokazivalo da je Evanelje bilo sadrano u pripremnome obliku u SZ-u (usp. Lk 24:27.44; Djela 10:43). To nije bila
zakanjela misao, Naum B, ili razbijeni program (usp. 1:2).
3:22 po vjeri u Isusa Krista Ovo je doslovno po vjeri Isusa Krista. To je GENITIV graa. Ponavljana je u Galaanima
2:16 i Filipljanima 3:9 kao i slian oblik u Rimljanima 3:26; Galaanima 2:16.20; 3:22. Ona moe znaiti:
1.
vjeru ili Isusovu vjernost (GENITIV SUBJEKTA)
2.
Isus kao objekt nae vjere (GENITIV OBJEKTA).
Ista gramatika graa u Galaanima 2:16 ini #2 najboljim izborom.
Ovo pokazuje glavni vid Bojega opravdanja. Boja pravednost je ta koja stvara djelotvornost u neijem ivotu
Bojim besplatnim darom kroz Krista (usp. 4:5; 6:23), koji mora biti prihvaen vjerom/povjerenjem/pouzdanjem (usp. Ef 2:89) i ivljenim u svakodnevnome ivotu (usp. Ef 1:4; 2:10).
za sve Evanelje je za sve ljude (usp. stih 24; Iz 53:6; Ez 18:23.32; Iv 3:16-17; 4:42; I. Tim 2:4; 4:10; Tit 2:11; II. Pt
3:9; I. Iv 2:1; 4:14). Kakva uzviena istina! Ovo mora uravnoteiti biblijsku istinu izbora. Boji izbor ne smije biti razumjet u
islamistikome smislu determinizma ili u ultra-kalvinistikome smislu nekih nasuprot drugih, nego u smislu Saveza.
Starozavjetni smisao izbora bio je za sluenje, ne povlastice! Bog je obeao da e iskupiti palo ovjeanstvo (usp. Post 3:15).
Bog je pozvao i odabrao svo ovjeanstvo kroz Izraela (usp. Post 12:3; Izl 19:5-6). Bog izabire po vjeri u Krista. Bog uvijek
poduzima prvi korak u spasenju (usp. Iv 6:44.65). Efeanima 1 i Rimljanima 9 najjaa su biblijska poglavlja o doktrini
predestinacije to su teoloki bila istaknuta od Augustina i Calvina.
Bog je odabrao vjernike ne samo za spasenje (opravdanje), nego i za posveenje (usp. Ef 1:4; Kol 1:12). Ovo moe
biti vezano na:
1.
na poloaj u Kristu (usp. II. Kor 5:21)
2.
Boju udnju da umnoi Svoju narav u Svojoj djeci (usp. Rim 8:28-29; Gal 4:19; Ef 2:10).
Boja volja za Njegovu djecu je oboje i Nebo jednoga dana i Kristo-slinost sada!
Cilj predestinacije je svetost (usp. Ef 1:4), ne povlastica! Boji poziv nije bio za nekoliko izdvojene Adamove djece,
nego za sve! To je bio poziv Bojoj vlastitoj naravi (usp. I. Sol 5:23; II. Sol 2:13). Okrenuti predestinaciju u teolokog
zakupca umjesto u sveti ivot jeste tragedija ljudskih teolokih sustava. esto nae teoloke mree izobliuju biblijske
tekstove!
Vidi Posebnu temu: Izbor/predestinacija i Potreba za teolokom ravnoteom u 8:33.
one koji povjeruju Isus je umro za sve ljude. Mogue je da svi mogu biti spaeni. To je osobni prihvat ovjeanstva
(PREZENT PARTICIPA, vidi Posebnu temu u 10:4) to Isusovu pravednost ini primjenjivom za njihove ivote (usp. 1:16; Iv
1:12; 3:16; 20:31; Rim 10:9-13; I. Iv 5:13). Biblija predstavlja dva mjerila za pripisanu pravednost: vjeru i pokajanje (usp.
Mk 1:15; Djela 3:16.19; 20:31 i vidi biljeku u 1:5). Ovaj tekst jasno otkriva opu ponudu spasenja ali tragedija je i
tajnovitost to to svi nee biti spaeni.
60
jer nema razlike Postoji samo jedan put i jedna Osoba po kojoj ljudi (idovi i pogani) mogu biti spaeni (usp. Iv 10:12.7; 11:25; 14:6). Bilo tko i svatko moe biti spaen vjerom u Krista (usp. 1:16; 4:11.16; 10:4.12; Gal 3:28; Kol 3:11).
3:23-26 Ovo je u grkome jedna reenica.
3:23
NASB, NKJV, NRSV
jer svi su zgrijeili i otpali od
TEV
svi su ljudi zgrijeili i daleko su od
NJB
zgrijeili i izgubili
Ovo je saetak 1:18-3:20. Svatko treba biti spaen Kristom (usp. 3:9.19; 11:32; Gal 3:22; Iz 53:6). Zgrijeili je
AORIST AKTIVNOGA INDIKATIVA, dok je nastaviti biti nedovoljan PREZENT SREDNJEGA INDIKATIVA. Mogue ovaj izriaj
upuuje na oboje (1) skupni pad ovjeanstva u Adamu (usp. 5:12-21) i (2) njegova neprekidna djela pobune. Nijedan od
suvremenih engleskih prijevoda ne odraavaju posebice ovu razliku.
Ovaj se stih teoloki odnosi na stih 21 i ne izravno na stih 24.
slave Boje Ljudi su bili stvoreni na sliku Boju (usp. Post 1:26-27), to nije tako ni za ita drugo stvoreno. Ljudi su bili
[stvoreni op.prev.] kako bi imali zajednitvo s Bogom slave i odraavali Njegovu narav! Grijeh je iskvario tu sliku, ali
Boja milost kroz Kristovu smrt i vjera vjernika obnovila je tu sliku (usp. Kol 3:10).
U SZ-u je najuobiajenija hebrejska rije za slavu (kbd) bila izvorno trgovaki pojam (koja je upuivala na par
vaga) to znai biti teak. Vidi Posebnu temu dolje.
61
dar Pavao koristi ovu zamisao nekoliko puta koritei razliite pojmove:
1.
drean, PRILOG, slobodno
2.
drea, IMENICA, besplatan dar
3.
dron, IMENICA, dar (usp. Ef 2:8)
4.
charisma, IMENICA, osloboen duga ili besplatna naklonost (usp. 1:11; 5:15.16; 6:23; 11:29; 12:6)
5.
charisomai, GLAGOL, dodijeliti kao besplatnu naklonost (usp. 8:32)
6.
charis, IMENICA, besplatna naklonost ili besplatni dar (usp. 4:4.16; 11:5.6; Ef 2:5.8).
kroz iskupljenje koje je u Isusu Kristu Mehanizam za nae spasenje je Isusova nadomjesna smrt i uskrsnue.
Biblijsko arite nije na tome koliko je bilo plaeno ili kome je bila plaena cijena (Augustin), nego na injenici da je
ovjeanstvo bilo osloboeno od krivnje grijeha i kazne posredstvom nevinoga nadomjestka (usp. Iv 1:29.36; II. Kor 5:21; I.
Pt 1:19).
Ovaj stih takoer pokazuje visoku cijenu Postanka 3:15. Isus je podnio prokletstvo (usp. Gal 3:13) i umro (usp.
II. Kor 5:21) kao nadomjestak za palo ovjeanstvo. Spasenje moe biti besplatno, ali zasigurno nije jeftino.
STARI ZAVJET
A.
B.
Postoje prvenstveno dva hebrejska zakonska pojma koja izraavaju ovu zamisao:
1.
Gaal (BDB 145, I), koji u osnovi znai biti slobodan od plaanja cijene. Oblik pojma
goel dodaje zamisli osobnoga posrednika, uobiajeno lana obitelji (tj. srodnika iskupitelja). Ovaj
kulturoloki vid prava da se natrag otkupe predmeti, ivotinje, zemlja (usp. Lev 25.27), ili roaci
(usp. Ruta 4:15; Iz 29:22) teoloki je prenijeto na JHWH-ino osloboenje Izraela iz Egipta (usp. Izl
6:6; 15:13; Ps 74:2; 77;15; Jer 31:11). On je postao Iskupitelj (usp. Job 19:25; Ps 19:14; 78:35;
Izr 23:11; Iz 41:14; 43:14; 44:6.24; 47:4; 48:17; 49:7.26; 54:5.8; 59:20; 60:16; 63:16; Jer 50:34).
2.
Padah (BDB 804), to u osnovi znai osloboditi ili spasiti:
a.
iskupljenje prvoroenca (Izl 13:13.14 i Br 18:15-17)
b.
fiziko iskupljenje suprotstavljeno je duhovnome iskupljenju (Ps 49:7.8.15)
c.
YHWH e iskupiti Izraela od njegova grijeha i pobune (Ps 130:7-8).
Teoloka zamisao ukljuuje nekoliko povezanih stavaka:
1.
postoji potreba, ropstvo, gubitak, kazna zatvora:
a.
fiziko
b.
drutveno
c.
duhovno (usp. Ps 130:8)
2.
cijena mora biti plaena za slobodu, odrjeenje, i obnovu:
a.
naroda Izraela (usp. Pnz 7:8)
b.
pojedinca (usp. Job 19:25-27; 33:28)
62
3.
4.
II.
netko mora djelovati kao posrednik i dobrotvor. U gaal taj jedan je uobiajeno lan obitelji ili
bliski roak (tj. goel, BDB 145).
YHWH esto Sm Sebe opisuje u obiteljskim pojmovima:
a.
Otac
b.
Suprug
c.
Bliski Roak Iskupitelj/Osvetnik
Iskupljenje je bilo osigurano osobnim posredovanjem YHWH; cijena je bila plaena, i iskupljenje
ostvareno!
NOVI ZAVJET
A.
Postoji nekoliko pojmova koritenih za prijenos teoloke zamisli:
1.
Agoraz (usp. I. Kor 6:20; 7:23; II. Pt 2:1; Otk 5:9; 14:3-4). Ovo je trgovaki pojam koji odraava
plaenu cijenu za neto. Mi smo krvlju-kupljeni ljudi koji ne nadziru svoje vlastite ivote. Mi
pripadamo Kristu.
2.
Exagoraz (usp. Gal 3:13; 4:5; Ef 5:16; Kol 4:5). Ovo je takoer trgovaki pojam. On odraava
Isusovu nadomjesnu smrt za nau korist. Isus je podnio prokletstvo temeljeno na izvedbi zakona
(tj. Mojsijev Zakon, usp. Ef 2:14-16; Kol 2:14), to grjeno ovjeanstvo ne moe ispuniti. On je
podnio prokletstvo (usp. Pnz 21:23) za sve nas (usp. Mk 10:45; II. Kor 5:21)! U Isusu, Boja
pravda i ljubav spojeni su u potpuni oprost, prihvaanje, i pristup!
3.
Lu, osloboditi:
a.
Lutron, cijena plaena (usp. Mt 20:28; Mk 10:45). Ovo su snane rijei iz vlastitih
Isusovih usta vezano na svrhu Njegova dolaska, da bude Spasitelj svijeta plaanjem dugaza grijeh kojeg On nije dugovao (usp. Iv 1:29).
b.
Lutro, odrijeiti:
(1)
iskupiti Izraela (Lk 24:21)
(2)
dati Smog Sebe za iskupljenje i oienje naroda (Tit 2:14)
(3)
biti bezgrjeni nadomjestak (I. Pt 1:18-19)
c.
Lutrsis, iskupljenje, osloboenje, ili odrjeenje:
(1)
Zaharijino proroanstvo o Isusu, Luka 1:68
(2)
Anina molitva Bogu za Isusa, Luka 2:38
(3)
Isusovo bolje, jednom ponueno rtvovanje, Hebrejima 9:12
4.
Apolytrsis
a.
iskupljenje kod Drugoga dolaska (usp. Djela 3:19-21)
(1)
Luka 21:28
(2)
Rimljanima 8:23
(3)
Efeanima 1:14; 4:30
(4)
Hebrejima 9:15
b.
iskupljenje u Kristovoj smrti
(1)
Rimljanima 3:24
(2)
I. Korinanima 1:30
(3)
Efeanima 1:7
(4)
Koloanima 1:14
5.
Antilytron (usp. I. Tim 2:6). Ovo je kljuni tekst (kao Tit 2:14) koji povezuje Isusovu
nadomjesnu smrt na kriu. On je jedna i jedina prihvatljiva rtva, jedan koji je umro za sve (usp.
Iv 1:29; 3:16-17; 4:42; I. Tim 2:4; 4:10; Tit 2:11; II. Pt 3:9; I. Iv 2:2; 4:14).
B.
Teoloka zamisao u NZ-u
1.
ovjeanstvo je zarobljeno u grijeh (usp. Iv 8:34; Rim 3:10-18; 6:23).
2.
Robovanje ovjeanstva grijehu bilo je otkriveno SZ-nim Mojsijevim Zakonom (usp. Gal 3) i
Isusovom Propovijedi na gori (usp. Mt 5-7). Ljudska inidba postala je smrtna osuda (usp. Kol
2:14).
3.
Isus, bezgrjeno janje Boje, doao je i umro umjesto nas (usp. Iv 1:29; II. Kor 5:21). Mi smo
63
4.
5.
6.
otkupljeni od grijeha kako bismo mogli sluiti Bogu (usp. Rim 6).
Suzvujem su obojica i JHWH i Isus bliski srodnik koji djeluju na nau korist. Ovo nastavlja
obiteljske metafore (tj. otac, suprug, sin, brat, bliski srodnik).
Iskupljenje nije bila cijena plaena Sotoni (tj. srednjovjekovna teologija), nego pomirenje Boje
rijei i Boje pravde s Bojom ljubavlju i potpuno pribavljenje u Kristu. Na kriu mir je bio
obnovljen, pobuna ljudi oprotena, slika Boja u ovjeanstvu sad je opet u potpunosti djelotvorna
u prisnome zajednitvu!
Ipak postoji jo uvijek budui vid iskupljenja (usp. Rim 8:23; Ef 1:14; 4:30), koji ukljuuje
uskrsnue naih tijela i osobnu prisnost s Trojedinim Bogom. Naa uskrsla tijela bit e kao
Njegovo (usp. I. Iv 3:2). On je imao fiziko tijelo, ali s vidom posebne dimenzije. Teko je
odrediti paradoks I. Korinanima 15:12-19 s I. Korinanima 15:35-58. Oito postoji fiziko,
zemaljsko tijelo i postojat e nebesko, duhovno tijelo. Isus je imao oboja!
3:25
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
64
U Njegovoj krvi je hebrejski nain upuivanja na nadomjesnu rtvu nevinoga Bojeg janjeta (usp. Iv 1:29). Za
puno razumijevanje ove zamisli kljuan je Levitski zakonik 1 7 kao i Dan pomirenja u poglavlju 16. Krv upuuje na
bezgrjeni ivot dat u korist onih koji zavrjeuju kaznu (usp. Iz 52:13- 3:12). Jedan je umro za sve (usp. 5:12-21)!
po vjeri Ovdje je opet mehanizam (usp. 1:17; 3:22.25.26.27.28.30) za iiju i svaiju osobnu dobrobit dostupnu u
Kristovoj nadomjesnoj smrti.
Ovaj je izriaj bio isputen u drevnome uncijalnom rukopisu A iz 5.-og stojea (isto tako u grkome tekstu
koritenome od Krisostoma) i u uncijalu MS (2127) iz 12.-og stoljea. Ukljuen je u svima ostalim drevnim grkim
rukopisima. Neki imaju ODREENI LAN (usp. MSS P40, B, C3, D3) s vjeri a neki nemaju (usp. MSS , C*, D*, F, G),
meutim, to ne utjee na znaenje. UBS3 ocjenjuje njegovo ukljuivanje kao B (gotovo izvjesno).
kako bi se oitovala Njegova pravednost Bog mora biti vjeran Svojoj naravi i Svojoj rijei (usp. Mal 3:6). U SZ-u
dua koja grijei mora umrijeti (usp. Post 2:17; Ez 18:4.20). Bog je rekao da nee odrijeiti kaznu (usp. Izl 23:7). Boja
ljubav za palo ovjeanstvo tako je velika da je On voljno postao ovjekom, ispunjavajui Zakon, te umro namjesto paloga
ovjeanstva (usp. 5:12-21). Boja ljubav i pravda sastaju se u Isusu (usp. stih 26).
Gdje je dakle hvastanje? Iskljueno je. Kojom vrstom zakona? Po [zakonu op.prev.] djela? Ne, nego po
zakonu vjere. 28Jer mi tvrdimo da je ovjek opravdan vjerom odvojeno od djela Zakona. 29Ili je Bog Bog samo
idova? Nije li On i Bog pogana? Da, pogana takoer, 30budui da je Bog uistinu jedini koji e opravdati obrezane iz
vjere i neobrezane po vjeri.
65
3:27 Gdje je dakle hvastanje Prisutnost LANA s hvastanje moe odraavati ponos idova (usp. 2:17.23). Evanelje je
poniznost. Palo ovjeanstvo (idovi i pogani) ne mogu pomoi sebi samima (usp. Ef 2:8-9). Vidi Posebnu temu: Ponositi
se/hvaliti se/diiti se u 2:17.
Samo kratka naredna biljeka za objanjenje moje prethodne izjave. Premda ljudi ne mogu zasluiti Boju ljubav i
oprost to ne pretpostavlja da oni nemaju udio u njihovu vlastitome spasenju. Ljudi moraju spoznati svoj grijeh/krivnju i
prihvatiti Boju ponudu u Kristu. Bog se bavi palim ljudstvom posredstvom Saveza. Mi se moramo odazvati i nastavljati se
odazivati:
1.
pokajanjem
2.
vjerom
3.
poslunou
4.
ustrajnou.
Mi imamo kljuni dio u naemu meusobnom odnosu s Bogom. Mi smo oni koji odgovaraju na zahtjev! Ali mi se moramo
odazvati! Slobodna je volja isto tako kljuna biblijska doktrina kao i suverenost. Biblija, bivajui istonjakom knjigom,
predstavlja istinu u parovima punima napetosti.
66
q.
.
Iskljueno je Ovaj pojam (ek [iz] i klei [zaklopiti]) bio je koriten samo ovdje i u Galaanima 4:17. Doslovno znai
iskljuiti [iz rada].
po zakonu vjere Boji Novi savez iz Jeremije 31:31-34 (Ez 36:22-38) nije temeljen na inidbi, nego na
pouzdanju/vjeri/povjerenju (pistis) u Njegovu milosrdnu narav i obeanja. Oba i Stari i Novi savez bila su namijenjena
promjeni paloga ovjeanstva u Boju narav (pravedan, tj. Lev 19:2; Mt 5:48; Rim 8:29).
3:28 mi tvrdimo da je ovjek opravdan vjerom odvojeno od djela Zakona Ovo je saetak 3:21-26 te nagovjetanje
poglavlja 4 8 (usp. II. Tim 1:9; Tit 3:5). Spasenje je besplatni dar po vjeri u Kristovo dovreno djelo (usp. 3:24; 5:15.17;
6:23; Ef 2:8-9). Dodue, zrelost je svekotajui ivot poslunosti, sluenja, i tovanja (usp. Gal 5:6; Ef 2:10; Fil 2:12; i vidi
biljeku u 1:5).
3:29 Boja svrha uvijek je bila iskupljenje svih ljudi stvorenih na Njegovu sliku (Post 1:26.27; 5:1; 9:6). Obeanje iskupljenja
iz Postanka 3:15 je za svu Adamovu djecu. On je odabrao Abrahama zato da odabere svijet (usp. Post 12:31; Izl 19:4-6; Iv
3:16).
Ovaj stih, kao 3:9, moe odraavati napetost u crkvi u Rimu izmeu vjerujuega idovskog vodstva, koji su morali
napustiti Rim slijedei Neronov proglas o zabrani idovskoga tovanja to je ishodovalo u vjerujuem poganskome vodstvu,
koje ih je nadomjestilo. Poglavlja 9 11 mogu takoer imenovati ovu istu napetost.
3:30
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
67
NZ usmjerava na Ponovljeni zakon 6:4 u Rimljanima 3:30; I. Korinanima 8:4,6; Efeanima 4:6; I. Timoteju 2:5; i
Jakovljevoj 2:19. Isus ga navodi kao prvu zapovijed u Mateju 22:36-37; Marku 12:29-30; Luki 10:27. SZ, kao i NZ,
potvruju stvarnost drugih duhovnih bia (demona, anela), ali samo jednog stvoritelja/iskupitelja Boga (YHWH, Post 1:1).
Biblijski monoteizam obiljeen je:
1.
Bog je jedan i jedinstven (ontologija je pretpostavljena, ne odreena)
2.
Bog je osoban (usp. Post 1:26-27; 3:8)
3.
Bog je moralan (usp. Izl 34:6; Neh 9:17; Ps 103:8-10)
4.
Bog je stvorio ljude na Svoju sliku (Post 1:26-27) za zajednitvo (tj. #2). On je ljubomoran Bog (usp.
Izl 20:2-3).
Iz NZ-a:
1.
Bog ima tri vjena, osobna oitovanja (vidi Posebnu temu: Trojstvo u 8:11)
2.
Bog je savreno i potpuno otkriven u Isusu (usp. Iv 1:1-14; Kol 1:15-19; Heb 1:2-3)
3.
Boji vjeni naum za iskupljenje paloga ovjeanstva jeste rtvena ponuda Njegova jedinog Sina (Iz 53; Mk
10:45; II. Kor 5:21; Fil 2:6-11; Heb)
koji e opravdati obrezane iz vjere Grka rije opravdati iz istoga je korijena kao pravednost. Vidi Posebnu temu
u 1:17. Postoji samo jedan nain da se bude u pravilnome odnosu s Bogom (usp. Rim 9:30-32). Dva mjerila za spasenje su
vjera i pokajanje (usp. Mk 1:15; Djela 3:16.19; 20:21; vidi biljeku u 1:5). Ovo je istinito i za idove i Grke.
iz vjere ... po vjeri Oito postoji paralelizam izmeu ove dvije kratke reenice.
istoznani. Nije naznaena razlika.
PRIJEDLOG
Ukidamo li onda Zakon kroz vjeru? Daleko od toga! Naprotiv, mi uvrujemo Zakon.
3:31
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
68
Potresni paradoks je taj da Zakon nije uspio uspostaviti Boju pravednost, ali njegovim ukidanjem, sredstvom
Bojega dara milosti po vjeri, kranin ivi pravedan, poboan ivot. Cilj Zakona se susreo, ne ljudskom inidbom, nego
besplatnim darom Boje milosti u Kristu!
Za uspostaviti vidi Posebnu temu: Stav u 5:2.
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
69
RIMLJANIMA 4
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
UBS4
NKJV
NRSV
TEV
NJB
primjer Abrahama
primjer Abrahama
4:1-12
4:1-4
4:1-8
4:1-8
4:1-8
prije
4:9-12
4:9-12
4:9-12
ne opravdani poslunou
Zakonu
4:13-17
Abrahamova vjera uzorak
kraninove vjere
4:18-25
4:13-25
4:13-25
4:13-15
4:16-25
4:13-15
4:16-25
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
UVIDI U TEKST
A.
Pavlova okantna teologija izloena u 3:21-31 potvruje da je palo ovjeanstvo bilo proglaeno da bude u
pravome odnosu s Bogom kao besplatni dar, potpuno odvojeno od Mojsijeva Zakona. Oito Pavao je na
umu imao idovsku oporbu! Pavao sad pokuava dokazati da njegovo Evanelje nije bilo inovacija (usp.
3:21b) davanjem SZ-nih primjera i Abrahama i Davida (usp. stihove 6-8).
70
B.
C.
Napetost u Rimu izmeu vjerujuih idova i vjerujuih pogana mogu biti prigoda za ovu raspravu. Mogue
da su se idovski kranski voe osjeali prisiljeni od Nerona (koji je ukinuo sve idovske obrede) napustiti
Rim. U meuvremenu oni su bili nadomjeteni poganskima kranskim voama. Povratak prve grupe
prouzrokovao je nesuglasje kao tko bi morao biti na vodeim poloajima.
D.
Rimljanima 4 pokazuje da je palo ovjeanstvo uvijek bilo spaeno Bojom milou kroz vjeru i pokajanje
prema Bogu u odnosu na duhovno svjetlo kojeg imaju (Post 15:6; Rim 4:3). Na mnogo naina Novi savez
(Evanelje, usp. Jer 31:31-34; Ez 36:22-38) nije korjenski razliit od Staroga saveza.
E.
Ovaj nain pravednosti milou po vjeri otvoren je svima, ne samo patrijarsima ili narodu Izraela. Pavao
ovdje razvija i proiruje ovaj teoloki dokaz koristei Abrahama, to je prije razvio u Galaanima 3.
F.
Moram priznati da su mi kao protestantu, Rimljanima 3:21-31; 4:1-25; 5:1-21 i Galaanima 3 presudni
tekstovi. Oni objanjavaju kranstvo na nain kojeg mogu razumjeti! Moja nada lei u:
1.
Bojoj milosti
2.
Kristovom djelu
3.
pouzdanosti Pisma
4.
jasnim Pavlovim pisanjima.
to emo onda rei da je Abraham, na praotac po tijelu, naao? 2Jer ako je Abraham bio opravdan po
djelima, ima se ime hvaliti, ali ne pred Bogom. 3Jer to kae Pismo? ABRAHAM POVJEROVA BOGU, I TO MU BIJAE
4
5
PRIPISANO KAO PRAVEDNOST. Sad onome koji radi, njegova plaa nije pripisana kao milost, ve kao dug. Ali onome
6
koji ne radi, ali povjeruje u Njega koji opravdava bezbonoga, njegova je vjera pripisana kao pravednost, ba kao to
i David govori o blagoslovu ovjeka kojem Bog pripisuje pravednost odvojeno od djela: 7BLAGOSLOVLJENI SU ONI
8
IJA SU BEZAKONITA DJELA OPROTENA, I IJI SU GRIJESI POKRIVENI. BLAGOSLOVLJEN JE OVJEK IJI GRIJEH
GOSPODIN NEE URAUNATI.
4:1 to emo onda rei da je Abraham, na praotac Abrahamovo ime znai otac mnotva (usp. stihove 16-18).
Njegovo izvorno ime, Abram, znai uzvieni otac.
Knjievna tehnika ovdje koritena nazvana je otra kritika (usp. 4:1; 6:1; 7:7; 8:31; 9:14.30). Razlog uporabe
Abrahama (Post 11:27-25:11) kao primjera je ili:
1.
zato to su idovi stavili takvu zaslugu u svoje rasno podrijetlo (usp. Mt 3:9; Iv 8:33.37.39)
2.
zato to njegova osobna vjera daje primjer uzorka Saveza (Post 15:6)
3.
njegova je vjera prethodila davanju Zakona Mojsiju (usp. Izl 19-20)
4.
bio je koriten od lanih uitelja (tj. judaista, usp. Gal)
Iz nekoga razloga rani se spisi kolebaju izmeu:
1.
praotac, MSS *,2, A, C*
2.
otac, MSS 1, C3, D, E, G.
Moda to ima veze s pitanjem Abrahama kao praoca (tj. patrijarha, Pavao oslovljava idove) naroda Izraela nasuprot
Abrahamu ocu svih koji primjenjuju vjeru u Boga (otac obojih i idova i pogana, 2:28-29).
71
72
knjiga ivota (usp. Izl 32:32; Ps 69:28; Iz 4:3; Dn 12:1; Lk 10:20; Fil 4:3; Heb 12:23; Otk 3:5; 13:8; 17:8;
20:15; 21:27).
Knjiga u koju je od Boga bila Abrahamova vjera pripisana kao pravednost jeste knjiga ivota.
2.
4:3.5.6.9.10.11.13.22.25 kao pravednost Ovo je odraavalo SZ-ni pojam mjerna trska (tsadak). To je bila gradbena
metafora koritena za Boju narav. Bog je ispravan a ljudi su iskrivljeni. U NZ-u koriten je u poloajnome, sudskome
(forenzikom) smislu koji se pun nade kree prema osobinama pobonoga naina ivota. Boji cilj za svakoga kranina je
Njegova vlastita narav, ili reeno na drukiji nain, Kristo-slinost (usp. 8:28-29; Gal 4:19). Vidi Posebnu temu: Pravednost
u 1:17.
4:5 Sr vjere je odazivanje Bogu koji otkriva Sm Sebe, bez konanoga oslonca u osobni napor ili zaslugu. Ovo ne
podrazumijeva da kad smo jednom spaeni i imamo obitavajueg Duha na ivotni nain nije vaan. Cilj kranstva nije
samo Nebo kad umremo, nego Kristo-slinost sada. Mi nismo spaeni, opravdani, ili dodijeljeni pravim stavom zbog naih
djela, nego smo iskupljeni za dobra djela (usp. Ef 2:8-9 & 10; Jak i I. Iv). Promijenjeni i mijenjajui ivot jeste dokaz da je
netko spaen. Opravdanje bi moralo proizvesti posveenje!
vjeruje Ovo je PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA. Vidi Posebnu temu dolje.
POSEBNA TEMA: VJERA, POVJERENJE, ILI POUZDANJE (Pistis [IMENICA], Pisteu, [GLAGOL], Pistos
[PRIDJEV])
A.
To je veoma vaan pojam u Bibliji (usp. Heb 11:1.6). Bio je subjekt Isusova ranoga propovijedanja (usp.
Mk 1:15). Postoje najmanje dva zahtjeva Novoga saveza: pokajanje i vjera (usp. 1:15; Djela 3:16.19; 0:21).
B.
Njegova etimologija
1.
Pojam vjera u SZ-u znai odanost, vjernost, ili pouzdanost i bio je opis Boje naravi, ne nae.
2.
Dolazi iz hebrejskoga pojma (emun, emunah), to znai biti siguran ili stalan. Spasavajua vjera
je mentalno prihvaanje (skup istina), moralno ivljenje (nain ivota), te prvenstveno odnosna
(dobrodolica osobe) i voljna predanost (odluka) toj osobi.
C.
D.
E.
73
b.
2.
3.
4.
5.
u Njega (Iv 2:11; 3:15.18; 4:39; 6:40; 7:5.31.39.48; 8:30; 9:36; 10:42; 11:45.48; 17:37.42;
Mt 18:6; Djela 10:43; Fil 1:29; I. Pt 1:8)
c.
u Mene (Iv 6:35; 7:38; 11:25.26; 12:44.46; 14:1.12; 16:9; 17:20)
d.
u Sina (Iv 3:36; 9:35; I. Iv 5:10)
e.
u Isusa (Iv 12:11; Djela 19:4; Gal 2:16)
f.
u Svjetlo (Iv 12:36)
g.
u Boga (Iv 14:1)
en znai u kao u Ivanu 3:15; Marku 1:15; Djelima apostolskim 5:14
epi znai u ili na, kao u Mateju 27:42; Djelima apostolskim 9:42; 11:17; 16:31; 22:19;
Rimljanma 4:5.24; 9:33; 10:11; I. Timoteju 1:16; I. Petrovoj 2:6
PADE DATIV bez PRIJEDLOGA kao u Galaanima 3:6; Djelima apostolskim 18:8; 27:25; I. Ivanovoj
3:23; 5:10
hoti, to znai povjerovati da, daje sadraj u to povjerovati:
a.
Isus je Svetac Boji (Iv 6:69)
b.
Isus je Ja Jesam (Iv 8:24)
c.
Isus je u Ocu i Otac je u Njemu (Iv 10:38)
d.
Isus je Mesija (Iv 11:27; 20:31)
e.
Isus je Boji Sin (Iv 11:27; 20:31)
f.
Isus je bio poslan od Oca (Iv 11:42; 17:8.21)
g.
Isus je jedno s Ocem (Iv 14:10-11)
h.
Isus je doao od Oca (Iv 16:27.30)
i.
Isus je Sebe poistovjetio u Oevu zavjetnome imenu, Ja Jesam (Iv 8:24; 13:19)
j.
mi emo ivjeti s Njim (Rim 6:8)
k.
Isus je umro i ponovo bio uzdignut (I. Sol 4:14)
NASB, NKJV
njegova ... vjera
NRSV
takva vjera
TEV, NJB
to je ta vjera
Abrahamova vjera bila mu je uraunata kao pravednost. To nije bilo temeljeno na Abrahamovim djelovanjima, nego
njegovom odazivu. Njegova su djelovanja potvrdila njegovu vjeru (usp. Jak 2:14-26).
Rije obraunata takoer je koritena za Pinhasa u LXX u Psalmu 106:31, koja upuuje na Brojeve 25:11-13. U
ovome sluaju obraunavanje je bilo temeljeno na Pinhasovim djelovanjima, ali to nije sluaj s Abrahamom u Postanku 15:6!
ali povjeruje u Njega koji opravdava bezbonoga, njegova je vjera pripisana kao pravednost Ovo je okantna
izjava! To je oita usporednica na Abrahama u stihu 3 (Post 15:6). Pravednost je dar Boji (vidi biljeku u 3:24), ne ishod
ljudske izvedbe. Vidi Posebnu temu u 1:17.
David Kao i Abraham nije bio savrena osoba, ali bio je u pravilnome odnosu s Bogom po vjeri, i isto tako, David je bio
grjean (usp. Ps 32 i 51). Bog ljubi i radi s palim ljudstvom (Post 3) koje dokazuje vjeru u Njega (SZ) i u Njegovog Sina
(NZ).
4:6 odvojeno od djela Pavao naglaava ovaj izriaj umeui ga upravo prije njegova SZ-nog navoda (usp. Ps 32:1-2).
ovjeanstvo je u pravilnome odnosu s Bogom Njegovom milou posredovanom kroz Krista putem pojedinane osobne
vjere, ne njihove religijske izvedbe (usp. 3:21-31; Ef 2:8-10).
74
4:7-8 Ovo je navod iz Psalma 32:1-2. Oba su GLAGOLA u stihu 7, su oprotena i su pokriveni AORIST PASIVNI. Bog je
podrazumijevani predstavnik. Stih 8 sadrava jaku DVOSTRUKU NEGACIJU, nee ni pod kojim uvjetima biti pripisana,
uraunata, uzeta u raun. Zabiljeite tri GLAGOLA u ovome navodu; svi oznaavaju osloboenje od grijeha.
4:7 iji su grijesi pokriveni Ovo je navod iz Psalma 32:1. Zamisao pokrivanja bila je sredite rtvenoga vida izraelskih
obreda (tj. Lev 1 7). Bojim pokrivanjem grijeha (AORIST PASIVNOGA INDIKATIVA), On ga stavlja izvan Svoga vidokruga
(usp. Iz 38:17; Mih 7:19, Brown, Driver, Briggs, str. 491). Ova ista zamisao, kroz razliitu hebrejsku rije za pokrivanje
(caphar), bila je koritena u obredu Dana pomirenja (pokrivanja), gdje je krv bila smjetena na mjesto milosra pokrivajui
grijehe Izraela (tj. Lev 16). Odgovarajua biblijska metafora bila bi izbrisati (usp. Iz 1:18; 43:25) ili precrtati (usp. Djela 3:19;
Kol 2:14; Otk 3:5) neiji grijeh.
4:8 Blagoslovljen je ovjek iji grijeh Gospodin nee uraunati Ovo je navod iz Psalma 32:2. To je pojam izbrojiti,
pripisati, ili poloiti na neiji raun, koriten u negativnome smislu. Bog ne pripisuje grijeh (DVOSTRUKA NEGACIJA) na
vjernikov duhovni bankovni raun; On pripisuje pravednost. To je temeljeno na milostivoj Bojoj naravi, daru, i slubenoj
izjavi, ne na ljudskoj zasluzi, dostignuu ili vrijednosti!
Je li taj blagoslov onda na obrezanima, ili na neobrezanima takoer? Jer kaemo: VJERA SE URAUNALA
10
Kako mu se onda uraunala? Dok je bio obrezan, ili neobrezan? Ne dok je bio
obrezan, nego dok je bio neobrezan; 11i on primi znak obrezanja, peat pravednosti vjere koju je imao dok je bio
neobrezan, tako da bi mogao biti ocem svih koji povjeruju bez da su obrezani, kako bi im pravednost mogla biti
pripisana, 12te ocem obrezanih ne jedino onih koji su obrezani, nego i onih koji slijede korake vjere naega oca
Abrahama koju imade dok bijae neobrezan.
ABRAHAMU KAO PRAVEDNOST.
4:9-12 Pavao je mogue ukljuio ovu raspru o obrezanju zbog naglaavanja judaista na neophodnost obrezanja za spasenje
(usp. Poslanica Galaanima i sabor u Jeruzalemu iz Djela 15).
Pavao je bio obuen za rabinsku egzegezu, znajui da se u Postanku 15:6 i Psalmu 32:2 pojavljuje isti GLAGOL (u oba i u
hebrejskome tekstu i u grkoj Septuaginti). Ovo je ujedinilo ove odlomke za teoloke svrhe.
4:9 Pitanje stiha 9 oekuje odgovor ne. Bog prihvaa sve ljude, ak pogane, vjerom. Postanak 15:6 ponovo je naveden.
Abraham, otac idovskoga naroda, bio je uraunat pravednim (usp. Post 15) prije Mojsijeva Zakona (stih 13) i prije obrezanja
(usp. Post 17).
4:10-11 znak obrezanja, peat pravednosti vjere Nakon to je Abraham bio pozvan i uraunat pravednim, Bog mu je
dao obrezanje kao znak Saveza (Post 17:9-14). Svi ljudi drevnoga Bliskog Istoka bili su obrezani osim Filistejaca koji su bili
grkoga podrijetla iz Egejskih otoka. Obrezanje, za njih, nije bio obred prijelaza iz djeakoga doba u muevno doba. U
idovskome ivotu to je bio religijski simbol lanstva Saveza, izvren na mukoj djeci u starosti osam dana nakon roenja.
U ovome su stihu znak i peat usporednice i oboje upuuju na Abrahamovu vjeru. Obrezanje je bio vidljiv znak
nekoga tko je primjenjivao vjeru u Boga. GENITIVNI izriaj pravednosti vjere ponovljen je u stihu 13. Klju za biti
proglaen onim koji je u pravilnome odnosu s Bogom nije bilo obrezanje, nego vjera.
4:11 tako da bi mogao biti ocem svih koji povjeruju bez da su obrezani Poslanica Rimljanima bila je pisana prije
Poslanice Galaanima. Pavao je bio osjetljiv na idovsko stremljenje pouzdanja u (1) njihovo rasno podrijetlo (usp. Mt 3:9; Iv
8:33.37.39) i (2) vrenje idovskih trenutanih tumaenja Mojsijeva Saveza (usmena predaja, ili predaja starjeina koja je
kasnije bila zapisana i nazvana Talmud). Stoga, on je koristio Abrahama kao obrazac za sve koji povjeruju vjerom (otac
vjerujuih, neobrezanih pogana, usp. 2:28-29; Gal 3:29).
peat Vidi Posebnu temu dolje.
75
Jer obeanje Abrahamu ili njegovu potomstvu da e on biti batinik svijeta ne bijae po Zakonu, nego po
pravednosti vjere. 14Jer ako su oni koji su po Zakonu batinici, vjera je uinjena nitavnom i obeanje je isprazno;
15
jer Zakon donosi gnjev, ali tamo gdje nema zakona, tamo nema ni prekraja.
4:13 obeanje Abrahamu ili njegovu potomstvu Bog je dao obeanje o zemlji i potomstvu Abrahamu (usp. Post 12:13; 15:1-6; 17:1-8; 22:17-18). SZ se usredotoio na zemlju (Palestina), ali NZ usredotoio se na potomstvo (Isus Mesija,
usp. Gal 3:16.19), ali ovdje potomstvo upuuje na vjerne ljude (usp. Gal 3:29). Boja obeanja temelji su vjere svih
vjernika (usp. Gal 3:14.17.18.19. 21. 22.29; 4:28; Heb 5:13-18).
da e on biti batinik svijeta Ova sveopa izjava vrlo je znaajna u svjetlu Postanka 12:3; 18:18; 22:18 i Izlaska 19:56. Bog je pozvao Abrahama da pozove svo ovjeanstvo (usp. Post 1:26-27; 3:15)! Abraham i njegovo potomstvo moralo je
biti sredstvo otkrivenja itavome svijetu. Ovo je jo jedan nain upuivanja na Kraljevstvo Boje na Zemlji (usp. Mt 6:10).
ne ... po Zakonu Mojsijev Zakon jo nije bio objavljen. Ovaj je izriaj bio prvi stavljen u grku reenicu kako bi izrazio
njegovu vanost. Ovo je bila vrlo vana toka koja naglaava razliku izmeu ljudskog napora i Boanske milosti (usp. 3:2131). Milost je uinila zakon kao nain spasenja zastarjelim (usp. Heb 8:7.13). Vidi Posebnu temu: Pavlova vienja Mojsijeva
Zakona u 13:9.
4:14 ako Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji pretpostavlja da je istinit s autorove toke gledita ili za
njegove knjievne svrhe. Pavao je koristio ovu iznenadnu izjavu kako bi napravio svoj logiki dokaz. Ovo je dobar primjer
PRVOGA RAZREDA KONDICIONALA koritenog za retoriko naglaavanje. On nije vjerovao u istinitost ove izjave, nego ju je
naveo kako bi pokazao njenu oitu zabludu (usp. stih 2).
Plemenski idovi s oitim znakon obrezanja nee biti batinici svijeta, nego su batinici oni koji primjenjuju vjeru u
Boju volju i rije. Fiziko obrezanje nije istinski znak Saveza, nego vjera (usp. 2:28-29).
NASB, NKJV
NRSV
TEV
76
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
obeanje je isprazno
obeanje je uinjeno neuinkovitim
obeanje je jalovo
Boje obeanje je beskorisno
obeanje ne vrijedi nita
Ovo je takoer PERFEKT PASIVNOGA INDIKATIVA, koji naglaava utvren uvjet jakoga grkog GLAGOLA to znai
uiniti ispraznim, opozvati/dokinuti, dovesti do nekog kraja, te ak unititi ili ponititi. Ovaj je pojam od Pavla
takoer bio koriten u Rimljanima 3:3.31; 6:6; 7:2.6; I. Korinanima 2:6; 13:8; 15:24.26; II. Korinanima 3:7; Galaanima
5:4; II. Solunjanima 2:8. U ovome stihu postoji oit paralelizam. Ne postoje dva naina za spasenje. Novi savez milosti
uinio je stari Savez djela nitavnim i ispraznim! Vidi Posebnu temu: Nitavnost i ispraznost u 3:3.
4:15 Zakon ... zakon(a) Prva uporaba ovoga pojma ima grki LAN, dok ga drugi nema. Premda je opasno privlaiti
previe pozornosti na postojanje ili nepostojanje grkoga LANA, izgleda da u ovome sluaju pomae pokazati da je Pavao
koristio ovaj pojam u dva smisla:
1.
Mojsijev Zakon s njegovom usmenom predajom u koju su se neki idovi pouzdali za svoje spasenje
2.
zamisao zakona openito.
Ovaj iri smisao ukljuivao bi samo-pravednost pogana koji su suglasni s time ili to da su kulturalni etiki kd ili religijski
obredi i osjeaj prihvaeni od boanstva njihovom izvedbom.
Zakon donosi gnjev Ovo je okantna izjava (usp. 3:20; Gal 3:10-13; Kol 2:14). Mojsijev Zakon nikad nije znaio biti
putom spasenja (usp. Gal 3:23-29). Ovo je bila vrlo teka istina za svakog idova (ili legalistu) za razumjeti ili prihvatiti, ali
to je temelj Pavlova dokaza. Vidi Posebnu temu u 13:9.
ali tamo gdje nema zakona, tamo nema ni prekraja Bog dri ovjeanstvo odgovornim za svjetlo koje imaju.
Pogani nee biti sueni prema Mojsijevu Zakonu kojeg nisu nikad uli. Oni su bili odgovorni za prirodnu objavu (usp. 1:1920; 2:14-15).
Ova istina ide jedan korak naprijed u Pavlovom dokazu ovdje. Prije je Mojsijev Zakon jasno otkrio Boga, On nije
biljeio prekraje ovjeanstva (usp. 3:20.25; 4:15; 5:13.20; 7:5.7-8; Djela 14:16; 17:30; I. Kor 15:56).
Jer iz ovoga je razloga po vjeri, tako da to moe biti po milosti, tako da obeanje bude zajameno svem
potomstvu, ne samo onima koji su od Zakona, nego i onima koji su od Abrahamove vjere, koji je otac svih nas, 17(kao
to je pisano: UINIH TE OCEM MNOGIH NARODA) u prisutnosti Njega kojem povjerova, ak Bog, koji daje ivot
mrtvima i poziva u ivot ono to nikad nije postojalo. 18U nadi protiv nade on povjerova, tako da moe postati ocem
mnogih naroda prema onomu to je bilo reeno: TOLIKO E BITI TVOJE POTOMSTVO. 19Bez postajanja slabim u vjeri
on promotri svoje vlastito tijelo, sad obamrlo budui da bijae oko stotinu godina star, i mrtvilo Sarina krila; 20ipak,
obzirom na Boje obeanje, on nije posrnuo u nevjeru nego poraste snano u vjeri, dajui slavu Bogu, 21i bivajui
potpuno siguran da ono to je Bog obeao, On je to kadar izvriti. 22Stoga takoer TO MU SE URAUNA U PRAVEDNOST.
23
Sad nije samo zbog njega bilo pisano da je to bilo uraunato njemu, 24nego i za nas takoer, kojima e biti
uraunato, kao onima koji povjeruju u Njega koji bijae uzdignut Isus na Gospodin od mrtvih, 25On koji bijae
predan zbog naih prijestupa, i bijae podignut zbog naega opravdanja.
4:16 Ovo je predivan saetak Pavlova dokaza iz stiha 14:
1.
ljudi se moraju odazvati vjerom
2.
obeanje Boje milosti
3.
obeanje je bilo sigurno svom potomstvu (idovu i poganu) Abrahamovu koji primjenjuju vjeru
77
4.
78
NASB, NKJV
Toliko e biti tvoje potomstvo
NRSV
Tako brojno e tvoje potomstvo biti
TEV
tvog e potomstva biti mnogo
NJB
tvog e potomstva biti toliko koliko i zvijezda
Ovo je navod iz Postanka 15:5 koji objanjava jamstvo Bojega obeanja Abrahamu o sinu (usp. stihove 19-22).
Zapamtite da je Izak bio roen:
1.
trinaest godina nakon obeanja
2.
nakon to je Abraham pokuao napustiti Saru (dva puta, usp. Post 12:10-19; 20:1-7)
3.
nakon to je Abraham imao sina s Hagarom, Sarinom egipatskom slukinjom (usp. Post 16:1-16)
4.
nakon to su se oboje i Sara (usp. Post 18:12) i Abraham (usp. Post 17:17) nasmijali obeanju.
Abraham i Sara nisu imali savrenu vjeru! Hvala Bogu, spasenje ne zahtijeva savrenu vjeru, nego jedino primjeren
objekt (Bog u SZ-u i Njegov Sin u NZ-u).
4:19 on promotri Ovaj prijevod slijedi MSS , A, B, C. Ali neki drevni uncijalni rukopisi dodaju negativni LAN (ou), D,
F, G. UBS4 nije kadar donijeti odluku (C ocjenu), ali ispisuje krai tekst. NET Biblija takoer podupire krai tekst.
4:20 U poetku Abraham nije u potpunosti razumio obeanje, da e dijete doi od Sare. ak ni Abrahamova vjera nije bila
savrena. Bog prihvaa i bavi se nesavrenom vjerom jer On ljubi nesavrene ljude!
on nije posrnuo u nevjeru Ovaj isti GLAGOL, diakrin, koriten je od Isusa u Mateju 21:21; Marku 11:23. Abraham je
imao razloga (usp. stih 19) ispitivati Boju rije (obeanje), ali umjesto toga on je snano rastao.
Dva GLAGOLA u stihu 20 oba su AORIST PASIVNIH INDIKATIVA. PASIVNO STANJE podrazumijeva Boje posredovanje,
ali Abraham je morao dopustiti (Savez) Bojoj snazi da ga uini snanim.
dajui slavu Bogu Vidi Posebnu temu u 3:23.
4:21
NASB
bivajui potpuno siguran
NKJV, NRSV
bivajui potpuno uvjeren
TEV
bio je u potpunosti siguran
NJB
potpuno uvjeren
Ovo je AORIST PASIVNOGA PARTICIPA, koji obiljeava punu sigurnost neega (usp. Lk 1:1; Kol 4:12) ili nekoga (usp.
Rim 4:21; 14:5). IMENICA za punu sigurnost koritena je u Koloanima 2:2 i I. Solunjanima 1:5. Ovo povjerenje u Boju
volju, rije, i snagu omoguava ljudima djelovati u vjeri!
ono to je Bog obeao, On je to kadar izvriti Ovo je PERFEKT SREDNJEGA (deponent) INDIKATIVA, koji znai da je
neko djelo u prolosti dolo do dovretka i postavlja ga u stanje postojanja. Sr vjere je ta da se netko pouzdaje u narav i
obeanja Boja (usp. 16:25; Ef 3:20; Juda 24) a ne u ljudsku izvedbu. Vjera je pouzdanje u Boga obeanja (usp. Iz 55:11).
4:22 Ovo je smjeranje na Postanak 15:6 (usp. stih 3), to je kljuna teoloka toka Pavlova dokaza o tome kako Bog daje
Svoju vlastitu pravednost grjenome ljudstvu.
4:23-25 U grkome ovi su stihovi jedna reenica. Zabiljeite napredovanje:
1.
zbog Abrahama, stih 23
2.
za sve vjernike, stih 24
3.
Bojim uzdignuem Isusa, stih 24
4.
Isus je bio dat za na grijeh (usp. Iv 3:16), Isus je bio uzdignut da nai grijesi budu oproteni (opravdanje),
stih 25.
79
4:24 Abrahamova vjera postala je uzorak za svo istinsko potomstvo da ga slijede. Abraham je povjerovao (vidi Posebnu temu
u 4:5) Bogu o obeanome sinu i potomstvu. Vjernici Novoga saveza vjeruju da je Isus Mesija ispunjenje svih Bojih obeanja
palome ovjeanstvu.
Pojam potomstvo je oboje i JEDNINA i MNOINA (sin, ljudi).
Za uzdignut vidi biljeku u 8:11.
4:25 koji bijae predan zbog naih prijestupa Ovo je bio zakonski pojam to znai predati nekoga za kaznu. Stih 25 je
predivna kristoloka izjava koja odraava Izaiju 53:11-12 iz Septuaginte (LXX).
bijae podignut zbog naega opravdanja Dvije kratke reenice stiha 25 su usporednice (isti PRIJEDLOG i obje su
AORIST PASIVNIH INDIKATIVA), ali iz stilskih a ne teolokih razloga (usp. 5:9-10; II. Kor 13:4). Prijevod Franka Stagga (New
Testament Theology, str. 97): koji bijae predan zbog naih prijestupa i uzdignut s pogledom na nae postajanje pravednima
ima mnogo za pohvalu. Ovo tumaenje ukljuuje dva vida Pavlove uporabe pojma opravdati: (1) forenziki (zakonski) stav
i (2) poboan, Kristo-slian ivot! Vidi Posebnu temu u 1:17.
Isusovo uskrsnue sredinja je teoloka istina za Pavla (usp. 1:3-4; 4:24-25; 6:4.9; 7:4; 8:11.34; 10:9; I. Kor 6:14; 15:3-11.2023; II. Kor 1:9; 4:14; 5:15; 13:4; Gal 1:1; Ef 2:20; Kol 2:12; I. Sol 1:10; II. Tim 2:8). Grob je prazan ili je kranstvo la (usp.
I. Kor 15:12-19)!
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
5.
80
RIMLJANIMA 5
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
UBS4
NKJV
NRSV
TEV
NJB
ishodi opravdanja
posljedice opravdanja
5:1-11
5:1-5
5:1-5
u pravilnome odnosu s
Bogom
5:1-5
5:6-11
5:6-11
Adam i Krist
5:12-14b
5:14c-17
5:12-14
Adam i Krist
5:12-14
5:15-17
5:18-21
5:15-21
5:15-21
5:18-19
5:20-21
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
UVIDI U TEKST
A.
Stihovi 1-11 jedna su reenica u grkome. Oni razvijaju Pavlovu sredinju zamisao opravdanja milou po
vjeri (usp. 3:21-4:25).
B.
81
stihovi 1-5
stihovi 6-8
stihovi 9-11
1. dobrobiti spasenja
1. temelji za spasenje
3. opravdanje
3. napredujue posveenje
3. proslavljenje
4. antropologija
4. teologija
4. eshatologija
C.
Stihovi 12-21 rasprava su o Isusu kao drugome Adamu (usp. I. Kor 15:21-22.45-49; Fil 2:6-8). Daje
naglasak na teoloke zamisli obojeg i pojedinanoga grijeha i zajednike krivnje. Pavlov razvitak pada
ovjeanstva (i Stvorenja) u Adamu bio je tako jedinstven i razliit od rabinskog (koji su razvijali svoju
doktrinu grijeha iz Postanka 6), dok je njegovo gledite tjelesnosti bilo vrlo slino rabinskom uenju. To
pokazuje Pavlovu vjetinu pod nadahnuem da koristi ili dopuni istine koje je uio tijekom njegove obuke u
Jeruzalemu kod Gamaliela (usp. Djela 22:3).
Reformirana protestantska doktrina o izvornome grijehu iz Postanka 3 bila je razvijena od
Augustina i Calvina. U osnovi potvruje da su ljudi roeni grjeni (potpuna pokvarenost/izopaenost).
esto su Psalam 51:5; 58:3; i Job 15:14; 25:4 koriteni kao SZ-ni dokazni-tekstovi [vidi Kazalo: prooftexting op.prev.]. Druga mogunost teolokog poloaja da su ljudi napredujui, moralno i duhovno,
odgovorni za svoje vlastite odabire i sudbinu bilo je razvijeno od Pelagija i Arminija. Postoji neki dokaz za
njihovo gledite u Ponovljenome zakonu 1:39; Izaiji 7:15; i Joni 4:11; Ivanu 9:41; 15:22.24; Djelima
apostolskim 17:30; Rimljanima 4:15. Oslonac ovoga teolokog poloaja mogao bi biti taj da su djeca nevina
do nekog doba moralne odgovornosti (za rabine to je bila starost od 13 godina za djeake i 12 godina za
djevojice).
Postoji posredni poloaj u kome su i uroena sklonost nekome zlu i neko doba moralne
odgovornosti oboje istiniti! Zlo nije samo tjelesno, nego razvijajue zlo samoga pojedinca ka grijehu (ivot
koji sve vie i vie napreduje odvojen od Boga). Pokvarenost ovjeanstva nije pitanje (usp. Post 6:5,1112.13; Rim 3:9-18.23), ali otkad, od roenja ili poslije u ivotu?
D.
E.
Pavlova usporedba ba kao/kao to zapoeta u stihu 12 nije zavrena sve do stiha 18. Stihove 13-17
oblikuju umetnute rijei koje su tako svojstvene Pavlovim pisanjima.
F.
Zapamtite da je Pavlov prikaz Evanelja, 1:18 8:39, jedan trajan dokaz. Mora biti viena cjelina zato da
primjereno tumai i ocijeni dijelove.
G.
Martin Luther je o poglavlju 5 rekao: U cijeloj Bibliji teko da postoji drugo poglavlje koje moe biti
jednako ovome pobjedonosnome tekstu.
82
Stoga, bivajui opravdani vjerom, imamo mir s Bogom po naem Gospodinu Isusu Kristu, 2po kome imamo i
dobiveni na pristup po vjeri u ovu milost u kojoj stojimo; i radujemo se u nadi slave Boje. 3I ne samo ovo, nego se
radujemo i u naim nevoljama, znajui da nevolja donosi ustrajnost; 4a ustrajnost, iskuanu narav; a iskuana narav,
nadu; 5a nada ne razoarava, jer je Boja ljubav izlivena u naa srca po Svetome Duhu koji nam je bio dan.
5:1 Stoga Ova rije esto daje znak:
1.
saetak teolokoga dokaza do ove toke
2.
zakljuke temeljene na ovome teolokome prikazu
3.
prikaz nove istine (usp. 5:1; 8:1; 12:1).
bivajui opravdani Ovo je AORIST PASIVNOGA PARTICIPA ; Bog je opravdao vjernike. U grkoj reenici to je smjeteno
na prvo mjesto (stihovi 1-2) zbog naglaavanja. Izgleda da postoji vremenski slijed u stihovima 1-11:
1.
stihovi 1-5, nae sadanje iskustvo milosti
2.
stihovi 6-8, Kristovo dovreno djelo u nau korist
3.
stihovi 9-11, naa budua nada i sigurnost spasenja.
Vidi opi pregled, B, u Uvidima u tekst.
SZ-na pozadina (zapamtite da su NZ-ni autori hebrejski mislioci koji su pisali na grkom koji se govorio na ulici)
pojma opravdani (dikaio) bilo je ravnalo ili mjerna trska. Postao je koriten metaforiki za Smoga Boga. Vidi
Posebnu temu: Pravednost u 1:17. Boja je narav, svetost, jedino mjerilo suda (usp. LXX Lev 24:22; i teoloki u Mt 5:48).
Zbog Isusove rtvene, nadomjesne smrti, (usp. Iz 53), vjernici imaju zakonski (forenziki) poloajni stav pred Bogom (vidi
biljeku u 5:2). Ovo ne podrazumijeva neimanje vjernikove krivnje, nego radije neto kao amnestija/pomilovanje. Netko
drugi platio je kaznu (usp. II. Kor 5:21). Vjernici su proglaeni kao oni kojima je oproteno (usp. stihove 9.10).
vjerom Vjera je ruka koja prihvaa Boji dar (usp. stih 2; Rim 4:1 i dalje). Vjera se ne usredotouje na akademski
stupanj ili jainu vjernikove privrenosti ili hrabrosti (usp. Mt 17:20), nego na Boju narav i obeanja (usp. Ef 2:8-9). SZ-na
rije za vjera izvorno je upuivala na vrsti stav tijela. Postala je koritena metaforiki za nekoga tko je odan, pouzdan, i
vjerodostojan. Vjera se ne usredotouje na nau vjernost ili pouzdanost, nego na Boju. Vidi Posebnu temu: Vjera u 4:5.
imamo mir Ovdje postoji razlinost grkoga rukopisa. Ovaj GLAGOL je ili PREZENT AKTIVNOGA KONJUNKTIVA
(echmen, MSS *, A, B*, C, D) ili PREZENT AKTIVNOGA INDIKATIVA (echomen, MSS 1, B2, F, G). Ova ista gramatika
dvoznanost naena je u stihovima 1.2 i 3:
1.
ako je to KONJUNKTIV trebalo bi biti prevedeno: dopustite nam nastaviti uivanje mira ili nastaviti na
uivanju mira
2.
ako je to INDIKATIV onda bi trebalo biti prevedeno: imamo mir.
Okvir stihova 1-11 nije uvjeravanje, nego proglaavanje onoga to vjernici ve jesu i imaju kroz Krista. Stoga,
4
GLAGOL je vjerojatno PREZENT AKTIVNOGA INDIKATIVA, imamo mir. UBS daje mogunosti ocjenu A (izvjesno).
Mnogi od naih drevnih grkih rukopisa bili su napravljeni tako da je jedna osoba itala tekst a nekoliko drugih
radilo je prepiske. Rijei koje su bile naglaene na isti nain esto su zbunjivale. Zato okvir i ponekad nain pisanja te
uobiajeni rjenik autora pomae olakati odluku o prijevodu.
mir Vidi Posebnu temu dolje.
83
Newman i Nida, u A Translators Handbook on Pauls Letter to the Romans, str. 92, imaju dobar osvrt o miru:
I u Starome zavjetu i u Novome zavjetu pojam mir ima irok opseg znaenja. U osnovi opisuje blagostanje ivota
osobe; ak je meu idovima bio usvojen kao odredba pozdrava (shalom). Ovaj pojam imao je toliko duboko znaenje da
kod idova moe biti koriten i kao opis mesijanskoga spasenja. Zbog ove injenice, postojalo je vrijeme kad je bio koriten
gotovo istoznano s izostavljenim pojmom biti u pravilnome odnosu s Bogom. Ovdje se pojam pojavljuje kako bi bio
koriten kao opis skladnoga odnosa ustanovljenog izmeu ovjeka i Boga temeljem Bojega stavljanja ovjeka u pravilan
odnos s njim samim (str. 92).
s Bogom po naem Gospodinu Isusu Kristu Isus je taj posrednik (dia, usp. stihove 2.9.11.17.21; Duh u stihu 5) koji
donosi mir s Bogom. Isus je jedini put k miru s Bogom (usp. Iv 10:7-8; 14:6; Djela 4:12; I. Tim 2:5). Za pojmove u naslovu
Gospodin Isus Krist vidi biljeke u 1:4.
5:2 imamo i dobiveni na pristup Ovaj GLAGOL je PERFEKT AKTIVNOGA INDIKATIVA ; on govori o prolome djelovanju
koje je bilo dovreno i sad ishodi u stanju bivanja.
Pojam pristup doslovno znai dostup ili prilaz (prosagg, usp. Ef 2:18; 3:12). Postao je metaforiki koriten
za:
1.
biti osobno uveden u kraljevinu
2.
biti sigurno doveden u utoite (usp. I. Pt 3:18).
Ovaj izriaj sadrava razlinost grkoga rukopisa. Neki drevni rukopisi dodali su vjerom (usp. *,2, C, kao i neki
starolatinski, Vulgata, sirijske, i koptske verzije). Ostali rukopisi dodaju PRIJEDLOG s vjerom (usp. 1, A, i neke verzije
Vulgate). Meutim, uncijalni rukopisi B, D, F, i G isputaju ga u potpunosti. Izgleda da su pisari jednostavno popunili
paralelizam stihova 5:1 i 4:16 (dva puta), 19, i 20. Vjerom je Pavlova opetovana tema!
u ovu milost Ovaj pojam (charis) znai Boja nezasluena, ni-strunom-povezana, nezavrijeena ljubav (usp. Ef 2:4-9).
Jasno je vidljiva u Kristovoj smrti u korist grjenoga ovjeanstva (usp. stih 8).
u kojoj stojimo Ovo je jo jedan PERFEKT AKTIVNOGA INDIKATIVA ; doslovno stojimo i nastavljamo stajati. To
odraava teoloki poloaj vjernika u Kristu i njihovu predanost da ostanu u vjeri koja usklauje teoloki paradoks Boje
suverenosti (usp. I. Kor 15:1) i ljudske slobodne volje (usp. Ef 6:11.13.14).
84
a.
Rimljanima 11:20
b.
I. Korinanima 7:37
c.
I. Korinanima 15:1
d.
II. Korinanima 1:24
7.
poloaj oholosti, I. Korinanima 10:12
Pojam izraava oboje i zavjetnu milost i milosre suverenoga Boga te injenicu da se vjernici tome moraju odazvati
vjerom! Oboje su biblijska istina. Oni moraju biti drani zajedno!
radujemo se Ova gramatika graa moe biti razumjeta kao (1) PREZENT SREDNJEGA (deponent) INDIKATIVA,
radujemo se ili (2) PREZENT SREDNJEGA (deponent) KONJUNKTIVA, hajdemo se radovati. Znanstvenici su podijeljeni
glede tih mogunosti. Ako netko uzme imamo u stihu 1 kao INDIKATIV onda bi prijevod morao biti dosljedan kroz stih 3.
Korijen rijei radovati se/klicati je ponositi se/hvaliti se/diiti se (NRSV, JB). Vidi Posebnu temu u 2:17.
Vjernici se ne raduju u samima sebi/sobom (usp. 3:27), nego u onome to je Gospodin uinio za njih (usp. Jer 9:23-24). Ovaj
je isti grki korijen ponovljen u stihovima 3 i 11.
u nadi Pavao esto koristi ovaj pojam u nekoliko razliitih ali povezanih znaenja. Vidi biljeku u 4:18. esto je bilo
pridrueno dovretku vjernikove vjere. Ovo moe biti izraeno kao slava, vjeni ivot, konano spasenje, Drugi dolazak, itd.
Dokonanje je izvjesno, ali dio vremena je budunost i nepoznat je. esto je bilo pridrueno vjeri i ljubavi (usp. I. Kor
13:13; Gal 5:5-6; Ef 4:2-5; I. Sol 1:3; 5:8). Slijedi djelomian popis nekih Pavlovih uporaba:
1.
Drugi dolazak, Galaanima 5:5; Efeanima 1:18; Titu 2:13
2.
Isus je naa nada, I. Timoteju 1:1
3.
vjernik e biti predstavljen Bogu, Koloanima 1:22-23; I. Solunjanima 2:19
4.
nada lei u Nebu, Koloanima 1:5
5.
konano spasenje, I. Solunjanima 4:13
6.
Boja slava, Rimljanima 5:2; II. Korinanima 3:12; Koloanima 1:27
7.
sigurnost spasenja, I. Solunjanima 5:8-9
8.
vjeni ivot, Titu 1:2; 3:7
9.
ishodi kraninove zrelosti, Rimljanima 5:2-5
10.
iskupljenje itavoga Stvorenja, Rimljanima 8:20-22
11.
naslov za Boga, Rimljanima 15:13
12.
usvojeno dokonanje, Rimljanima 8:23-25
13.
SZ kao vodi za NZ-ne vjernike, Rimljanima 15:4
B.
C.
Mogu li krani znati da su spaeni (usp. I. Iv 5:13)? I. Ivanova ima tri ispita ili dokaza:
1.
doktrinarni (povjerenje) (stihovi 1.5.10; 2:18-25; 4:1-6.14-16; 5:11-12)
2.
nain ivota (poslunost) (stihovi 2-3; 2:3-6; 3:1-10; 5:18)
3.
drutveni (ljubav) (stihovi 2-3; 2:7-11; 3:11-18; 4:7-12.16-21)
Sigurnost je postalo denominacijsko pitanje
1.
John Calvin temeljio je sigurnost na Bojem izboru. On je rekao da ne moemo nikad biti sigurni u
ovome ivotu.
2.
John Wesley temeljio je sigurnost na religijskome iskustvu. On je vjerovao da imamo sposobnost
ivjeti iznad poznatog grijeha.
3.
Rimo-katolicizam i Kristova crkva temelje sigurnost na slubenoj Crkvi. Skupina kojoj netko
pripada jeste klju sigurnosti.
4.
Veina protestanata temelje sigurnost na biblijskim obeanjima, povezanoj s plodom Duha u
ivotu vjernika (usp. Gal 5:22-23).
Mislim da je prvenstvena sigurnost paloga ovjeanstva povezana s naravlju Trojedinoga Boga
1.
ljubav Boga Oca:
85
D.
E.
a.
Ivan 3:16; 10:28-29
b.
Rimljanima 8:31-39
c.
Efeanima 2:5.8-9
d.
Filipljanima 1:6
e.
I. Petrova 1:3-5
f.
Ivan 4:7-21
2.
djela Boga Sina:
a.
smrt za nau dobrobit:
1)
Djela apostolska 2:23
2)
Rimljanima 5:6-11
3)
II. Korinanima 5:21
4)
I. Ivanova 2:2; 4:9-10
b.
veliko sveenika molitva (Ivan 17:12)
c.
neprestano posredovanje:
1)
Rimljanima 8:34
2)
Hebrejima 7:25
3)
I. Ivanova 2:1
3.
sluba Boga Duha:
a.
pozivanje (Ivan 6:44.65)
b.
peaenje:
1)
II. Korinanima 1:22; 5:5
2)
Efeanima 1:13-14; 4:3
c.
uvjeravanje:
1)
Rimljanima 8:16-17
2)
I. Ivanova 5:7-13
Ali ljudi se moraju odazvati Bojoj zavjetnoj ponudi (oboje i poetno i stalno)
1.
vjernici se moraju okrenuti od grijeha (pokajanje) i Bogu kroz Isusa (vjera):
a.
Marko 1:15
b.
Djela apostolska 3:16.19; 20:21
2.
vjernici moraju prihvatiti Boju ponudu u Kristu:
a.
Ivan 1:12; 3:16
b.
Rimljanima 5:1 (i prema 10:9-13)
c.
Efeanima 2:5.8-9
3.
vjernici moraju nastaviti u vjeri:
a.
Marko 13:13
b.
I. Korinanima 15:2
c.
Galaanima 6:9
d.
Hebrejima 3:14
e.
II. Petrova 1:10
f.
Juda 20-21
g.
Otkrivenje 2:2-3.7.10.17.19.25-26; 3:5.10.11.21
4.
vjernici se suoavaju s tri ispita:
a.
doktrinarnim (stihovi 1.5.10; 2:18-25; 4:1-6.14-16)
b.
nainom ivota (stihovi 2-3; 2:3-6; 3:1-10)
c.
drutvenim (stihovi 2-3; 2:7-11; 3:11-18; 4:7-12.16-21)
Sigurnost je teka jer:
1.
vjernici esto trae odreena iskustva koja nisu obeana u Bibliji
2.
vjernici esto ne razumiju Evanelje u potpunosti
3.
vjernici esto nastavljaju voljno grijeiti (usp. I. Kor 3:10-15; 9:27; I. Tim 1:19-20; II. Tim 4:10;
II. Pt 1:8-11)
4.
odreene vrste osobnosti (tj. perfekcionisti) ne mogu nikad prihvatiti Boje bezuvjetno prihvaanje
86
5.
i ljubav
u Bibliji postoje tri primjera krivog ispovijedanja (usp. Mt 13:3-23; 7:21-23; Mk 4:14-20; II. Pt
2:19-20; I. Iv 2:18-19).
slave Boje Ovaj je izriaj SZ-ni idiom za Boju osobnu prisutnost. To je upuivalo na poloaj vjernika pred Bogom u
vjeri-pravednosti osiguran od Isusa na dan uskrsnua (usp. II. Kor 5:21). esto je bio nazvan teolokim pojmom
proslavljenje (usp. stihove 9-10; 8:30). Vjernici e dijeliti Kristovu slinost (usp. I. Iv 3:2; II. Pt 1:4). Vidi Posebnu temu:
Slava u 3:23.
5:3
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
Zbog osobnoga grijeha (privremena osuda). Ovo ne podrazumijeva da su sve potekoe i negativne
okolnosti ishod grijeha (usp. Job; Ps 73; Lk 14:1-5; Neh 9; Djela 5:1-11; I. Kor 11:29-30; Gal. 6:7).
Razviti Kristo-slinosti (Heb 5:8). ak je Isus, govorei po ljudski, morao sazrijeti, tako isto, Njegovi
sljedbenici (usp. Rim 5:3-4, 8:28-29; II. Kor 12:7-10; Fil 3:10; Heb 12:5-12; Jak 1:2-4; I. Pt 1:7).
Razviti snano, uinkovito svjedoanstvo (usp. Mt 5:10-12; Iv 15:18-22; I. Pt 2:18-21, 3:13-17).
Kao znak poroajnih bolova Novoga doba (usp. Mt 24:6; Mk 13:8).
znajui Ovo je PERFEKT PARTICIPA, od oida. To je PERFEKT u obliku, ali djeluje kao PREZENT/SADANJE VRIJEME.
Razumijevanje istina Evanelja od vjernika odnosi se na trpljenje omoguavajui im gledati ivot s radou i povjerenjem to
ne ovisi o okolnostima, ak ni tijekom progona (usp. Fil 4:4; I. Sol 5:16.18). Vjernici se raduju/kliu u nevoljama, ne
zbog njih!
5:3 nevolja Vidi sljedeu Posebnu temu.
87
2.
3.
B.
e.
Efeanima 3:13
potekoe, patnje, zlo prouzroeno od strane nevjernika:
a.
Rimljanima 5:3; 8:35; 12:12
b.
II. Korinanima 1:4.8; 6:4; 7:4; 8:2.13
c.
Efeanima 3:13
d.
Filipljanima 4:14
e.
I. Solunjanima 1:6
f.
II. Solunjanima 1:4
potekoe, patnje, zlo na kraju vremena:
a.
Matej 24:21.29
b.
Marko 13:19.24
c.
II. Solunjanima 1:6-9
Ivanova uporaba
1.
Ivan u Otkrivenju radi posebnu razliku izmeu thlipsis i org ili thumos (gnjev).
Thlipsis je ono to nevjernici rade vjernicima a org i thumos je ono to Bog ini nevjernicima:
a.
thlipsis - Otkrivenje 1:9; 2:9-10.22; 7:14
b.
org - Otkrivenje 6:16-17; 11:18; 16:19; 19:15
c.
thumos - Otkrivenje 12:12; 14:8.10.19; 15:2.7; 16:1; 18:3
2.
Ivan takoer koristi pojam u njegovu Evanelju kako bi odrazio potekoe s kojima se suoavaju
vjernici u svakome dobu Ivan 16:33.
5:3.4 ustrajnost Pojam znai dragovoljno, djelatno, nepokolebljivo, izdrljivo. To je bio pojam koji se odnosi na
oboje i na strpljivost s ljudima, kao i s okolnostima. Vidi Posebnu temu u 8:25.
5:4
NASB
iskuanu narav
NKJV, NRSV
narav
TEV
Boje odobrenje
NJB
ispitanu narav
U LXX u Postanku 23:16; I. Kraljevima 10:18; I. Ljetopisa 28:18 ovaj je pojam bio koriten za ispitivanje kovina za
proienje i istou (usp. II. Kor 2:9; 8:2; 9:13; 13:3; Fil 2:22; II. Tim 2:15; Jak 1:12). Boja preispitivanja su uvijek za
jaanje (usp. Heb 12:10-11)! Vidi Posebnu temu: Preispitivanje u 2:18.
Rimljanima 5:3-4
Galaanima 5:22-23
Jakovljeva 1:3-4
Nevolju uzrokuje:
*ustrajnost
*iskuavanje naravi
*nada (usp. stih 2)
Plod Duha:
*ljubav
*radost
*mir
*strpljivost
*blagost
*dobrota
*vjernost
*obzirnost/krotkost
*samo-nadzor/uzdrljivost
Preispitivanje proizvodi:
*izdrljivost/postojanost
*zrelost
1. postojanost
2. potpunost
Primijenjena vrijednost:
*moralna savrenost
*znanje
*samo-nadzor/uzdrljivost
*ustrajnost
*pobonost
*bratska dobrota
(philadelphia)
*kranska ljubav
(agap)
88
5:5 nada ne razoarava Ovo moe biti smjeranje na hebrejski idiom (tj. sramota, usp. Ps 25:3.20; 31:1.17; 119:116; Iz
28:16 [navedeno u Rim 9:33]; Fil 1:20).
jer je Boja ljubav izlivena u naa srca Ovo je PERFEKT PASIVNOGA INDIKATIVA; doslovno: Boja ljubav je bila i
nastavlja biti izlivena. Ovaj GLAGOL esto je koriten za Svetoga Duha (usp. Djela 2:17.18.33; 10:45 i Tit 3:6), to moe
odraavati Joela 2:28-29 (Iz 32:15).
IZRIAJ u GENITIVU, ljubav od Boga [Boja ljubav] gramatiki moe upuivati na (1) nau ljubav za Boga ili (2)
Boju ljubav za nas (usp. Iv 3:16; II. Kor 5:14). Broj dva je jedina mogunost okvira.
Svetome Duhu koji nam je bio dan Ovo je AORIST PASIVNOGA PARTICIPA. PASIVNO STANJE esto je koriteno za
izraavanje Bojega posrednitva. Ovo pretpostavlja da vjernici ne trebaju nita vie od Duha. Oni ili imaju Duha ili nisu
krani (usp. 8:9). Davanje Duha bio je znak Novoga doba (usp. Joel 2:28-29), Novoga saveza (usp. Jer 31:31-34; Ez 36:2232).
Zabiljeite prisutnost tri Boanske Osobe Trojstva u ovome odlomku:
1.
Boga, stihovi 1.2.5.8.10
2.
Isusa, stihovi 1.6.8.9.10
3.
Duha, stih 5
Vidi Posebnu temu: Trojstvo u 8:11.
Jer dok jo bijasmo bespomoni, u pravo vrijeme Krist umrije za bezbonika. 7Jer netko e teko umrijeti za
pravednoga ovjeka; iako bi se moda za dobroga ovjeka netko usudio ak i umrijeti. 8Ali Bog pokazuje Svoju
vlastitu ljubav prema nama, u tome to dok bijasmo jo grjenici, Krist umrije za nas. 9Mnogo vie onda, bivajui sad
opravdani Njegovom krvlju, bit emo spaeni od gnjeva Bojega kroz Njega. 10Jer ako dok bijasmo neprijatelji
bijasmo izmireni s Bogom kroz smrt Njegova Sina, jo vie, bivajui izmireni, bit emo spaeni Njegovim ivotom. 11I
ne samo to, nego mi se i radujemo u Bogu kroz naega Gospodina Isusa Krista, po kome smo sad primili izmirenje.
5:6
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
stih 6
bijasmo nemoni
---
stih 8
bijasmo grjenici
---
stih 9
---
Njegovom krvlju
89
2.
3.
Kristovo pribavljanje
na novi poloaj
NASB, NRSV
u pravo vrijeme
NKJV
na vrijeme
TEV
u vrijeme to Bog odabra
NJB
u njegovu odreenome trenutku
Ovo moe povijesno upuivati na:
1.
rimski mir (i ceste) omoguavajui slobodno putovanje
2.
grki jezik omoguavajui unakrsno kulturoloko sporazumijevanje
3.
smrt grkih i rimskih bogova proizvodei iekivani, duhovno gladni svijet (usp. Mk 1:15; Gal 4:4; Ef 1:10;
Tit 1:3).
Teoloki utjelovljenje je bio namjeravani, Boanski dogaaj (usp. Lk 22:22; Djela 2:23; 3:18; 4:28; Ef 1:11).
5:6.8.10 umrije za bezbonika Ovo je AORIST AKTIVNOGA INDIKATIVA. On na Isusov ivot i smrt gleda kao na objedinjen
dogaaj. Isus je platio dug kojeg nije dugovao i mi dugujemo dug kojeg ne moemo platiti (usp. Gal 3:13; I. Iv 4:10).
Kristova smrt bila je opetovana tema u Pavlovim pisanjima. On je koristio nekoliko razliitih pojmova i izriaja za
upuivanje na Isusovu nadomjesnu smrt:
1.
krv (usp. 3:25; 5:9; I. Kor 11:25.27; Ef 1:7; 2:13; Kol 1:20)
2.
predade Sm Sebe (usp. Ef 5:2.25)
3.
izrui (usp. Rim 4:25; 8:32)
4.
rtva (usp. I. Kor 5:7)
5.
umrije (usp. Rim 5:6; 8:34; 14:9.15; I. Kor 8:11; 15:3; II. Kor 5:15; Gal 5:21; I. Sol 4:14; 5:10)
6.
kri (usp. I. Kor 1:17-18; Gal 5:11; 6:12-14; Ef 2:16; Fil 2:8; Kol 1:20; 2:14)
7.
razapinjanje (usp. I. Kor 1:23; 2:2; II. Kor 13:4; Gal 3:1)
Znai li PRIJEDLOG huper u ovome okviru:
1.
zastupanje, za nau korist
2.
zamjena, umjesto nas
Uobiajeno temeljno znaenje huper s GENITIVOM je u korist (za) (Louw i Nida). Izraava neku prednost koja
pripada osobama (The New International dictionary of New Testament Theology, tom 3, str. 1196). Meutim, huper ima
znaenje anti, to naznauje na mjestu od tako teoloki upuujui na zamjensko nadomjesno ispatanje (usp. Mk 10:45; Iv
11:50; 18:14; II. Kor 5:14; I. Tim 2:6). M. J. Harris (NIDNTT, tom 3, str. 1197) kae: ali zato Pavao nije nikad rekao da je
Krist umro anti hmn (I. Tim 2:6 najblie je do kuda je doaoantilutron huper pantn)? Vjerojatno zbog prijedloga huper,
razliitog od anti, koji moe istovremeno izraziti zastupanje i zamjenu.
M. R. Vincent, Word Studies, tom 2, kae:
Vie se prepiralo je li huper, u korist (za), uvijek ekvivalent anti, umjesto. Klasini pisci navode sluajeve gdje su
znaenja izgleda izmijenjena. .. Znaenje ovoga odlomka je, dodue, tako neizvjesno da on ne moe nepristrano biti
naveden kao dokaz. Prijedlog moe imati mjesno znaenje, nad [na drugoj strani] smrti. Nijedan od ovih odlomaka
ne moe biti ocijenjen kao mjerodavan. Najvie to se moe rei je to da huper granii s anti. Umjesto je vie
preporuljivo na dogmatskoj osnovi. U velikoj veini odlomaka smisao je oigledan radi/zbog, u korist. Pravo
objanjenje izgleda je to da su, u odlomcima koji su uglavnom upitni, takvi, naime, u odnosu s Kristovom smru,
kao ovdje, u Galaanima 3:13; Rimljanima 14:15; I. Petrovoj 3:18, huper oznaava vie neodreen i openiti
prijedlog Krist je umro u korist (za) ostavljajui neobian smisao u korist neodreenoga, i biti utvren drugim
odlomcima. Znaenje umjesto moe biti ukljueno u to, ali izvedeno jedino zakljuivanjem (str. 692).
5:7 Ovaj stih pokazuje ljudsku ljubav dok stih 8 pokazuje Boju ljubav!
90
NASB, NKJV, TEV
za pravednoga ovjeka
NRSV
za pravednu osobu
NJB
za dobroga ovjeka
Ovaj je pojam bio koriten u istome smislu kao to su Noa i Job bili pravedni ili besprijekorni ljudi. Ovi su slijedili
religijske zahtjeve svoga vremena. To ne podrazumijeva bezgrjenost. Vidi Posebnu temu u 1:17.
5:8 Bog pokazuje Svoju vlastitu ljubav Ovo je PREZENT AKTIVNOGA INDIKATIVA (usp. 3:5). Otac je poslao Sina (usp.
8:3.32; II. Kor 5:19). Boja ljubav nije uvstvena, nego djelatno-usmjerena (usp. Iv 3:16; I. Iv 4:10) i trajna/nepromjenjiva.
u tome to dok bijasmo jo grjenici To nas okira shvatiti kako je Boja ljubav bila oitovana grjenici(ma), ne
pobonim ljudima odreenoga nacionalnog podrijetla, nego buntovnicima! Milost je, ne zasluga/odlika, temeljna istina! Bog
jo uvijek tei zajednitvu s ljudima. To je Njegova nepromjenjiva narav da nam daje mir i nadu (usp. Izl 34:6; Neh 9:17; Ps
103:8; 145:8).
5:9 Mnogo vie Ovo je bilo jedno od Pavlovih omiljenih izraavanja (usp. stihove 10.15,17). Ako je Bog ljubio vjernike
tako jako dok su jo bili grjenici, koliko e ih On vie ljubiti sada kad su Njegova djeca (usp. 5:10; 8:22).
bivajui sad opravdani Ovo je AORIST PASIVNOGA PARTICIPA, koji je naglasio opravdanje kao potpuni in ostvaren od
Boga. Pavao ponavlja istinu stiha 1. Zabljeite i paralelizam izmeu pojmova opravdani (stih 9) i izmireni (stihovi 1011).
Njegovom krvlju Ovo je bilo upuivanje na Kristovu rtvenu smrt (usp. 3:5; 4:25; Mk 10:45; II. Kor 5:21). Ova
zamisao rtvovanja, nevin ivot dat umjesto ivota krivnje, vraa se na Levitski zakonik 1 7 i mogue Izlazak 12 (pashalno
janje), te je teoloki bilo primijenjeno na Isusa u Izaiji 53:4-6. To je bilo razvijeno u kristoloki smisao u Poslanici Hebrejima
(usp. poglavlja 9 10). Hebrejima zapravo usporeuje Stari i Novi zavjet u brojnim tokama.
bit emo spaeni Ovo je FUTUR PASIVNOGA INDIKATIVA (usp. stih 10). To je upuivalo na nae konano spasenje,
nazvano proslavljenje (usp. stih 2; 8:30; I. Iv 3:2).
NZ opisuje spasenje u svim GLAGOLSKIM vremenima:
1.
dovreni in (AORIST), Djela apostolska 15:11; Rimljanima 8:24; II. Timoteju 1:9; Titu 3:5
2.
in u prolosti ishodujui u sadanje stanje (PERFEKT), Efeanima 2:5.8
3.
napredujui tijek (PREZENT), I. Korinanima 1:18; 15:2; II. Korinanima 2:15; I. Solunjanima 4:14; I.
Petrova 3:21
4.
budue dovrenje (FUTUR), Rimljanima 5:9.10; 10:9.
Vidi Posebnu temu u 10:4. Spasenje zapoinje poetnom odlukom (usp. 10:9-13; Iv 1:12; 3:16) ali napreduje
meusobnim odnosom iz-trenutka-u-trenutak to e jednoga dana biti dovreno. Ova je zamisao esto opisana trima
teolokim pojmovima:
1.
opravdanje, to znai biti osloboen od kazne grijeha
2.
posveenje, to znai biti osloboen od sile grijeha
3.
proslavljenje, to znai biti osloboen od prisutnosti grijeha.
Ne vrijedi nita to su i opravdanje i posveenje Boja djela, dana vjerniku kroz vjeru u Krista. Meutim NZ
takoer govori o posveenju kao o neprekidnome tijeku Kristo-slinosti. Iz toga razloga teolozi govore o poloajnome
posveenju i napredujuem posveenju. Ovo je tajnovitost besplatnoga spasenja povezanog s pobonim ivotom! Vidi
Posebnu temu u 6:4.
od gnjeva Bojega Ovo je eshatoloki okvir. Biblija govori o Bojoj velikoj, nezasluenoj, nezavrijeenoj ljubavi, ali i
jasno kae o Bojemu odlunome protivljenju prema grijehu i pobuni. Bog je osigurao nain spasenja i oprotenja kroz
Krista, ali oni koji Ga odbacuju su pod gnjevom (usp. 1:18-3:20). Ovo je antropomorfistiki izriaj (vidi Posebnu temu u
1:18), ali on izraava stvarnost. Strano je upasti u ruke gnjevnoga Boga (Heb 10:31).
91
5:10 ako Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji pretpostavlja da je istinit s pieve toke gledita ili za
njegove knjievne svrhe. ovjeanstvo, Boje konano Stvorenje (usp. Post 1:26-27), postalo je neprijatelj! ovjek (usp. Post
3:5) ima tenju za nadzor, tenju biti bogovima.
bijasmo izmireni s Bogom. . . bivajui izmireni Ovo su oba AORIST PASIVNOGA INDIKATIVA i AORIST PASIVNOGA
PARTICIPA. GLAGOL izmireni (usp. I. Kor 7:11; II. Kor 5:18.19.20; takoer zabiljeite Kol 1:20) izvorno znai zamijeniti.
Bog je zamijenio na grijeh za Isusovu pravednost (usp. Iz 53:4-6). Mir je obnovljen (usp. stih 1)!
kroz smrt Njegova Sina Evanelje oprosta utemeljeno je u:
1.
Bojoj ljubavi (usp. Iv 3:16)
2.
Kristovom djelu (8:32; Gal 1:4; 2:20)
3.
snubljenju/vabljenju Duha (Iv 6:44.65)
4.
vjeri/pokajniki odaziv pojedinca (Mk 1:15; Iv 1:12; Djela 20:21).
Ne postoji drugi nain za biti u pravilnome odnosu s Bogom (usp. 10:1-2.7-8; Iv 14:6; Djela 4:12; I. Tim 2:5). Sigurnost
spasenja temeljena je na naravi Trojedinoga Boga (usp. Izl 34:6; Neh 9:17; Ps 103:8; 145:8), ne na ljudskome vrenju!
Paradoks je taj to je ljudska inidba nakon spasenja dokaz besplatnoga spasenja (usp. Jak i I. Iv).
bit emo spaeni NZ govori o spasenju kao prolost, sadanjost i budunost. Ovdje je budunost upuivala na nae
konano, potpuno spasenje pri Drugome dolasku (usp. I. Iv 3:2). Vidi biljeku u stihu 9 i Posebnu temu u 10:13.
Njegovim ivotom Ovaj grki pojam za ivot je zoa. Taj pojam u Ivanovim pisanjima uvijek je upuivao na uskrsli
ivot, vjeni ivot, ili kraljevstvo ivota. Pavao ga je takoer koristio u tome teolokom smislu. Pouzdanje ovoga okvira jeste
ta da budui je Bog platio tako visoku cijenu za oprotenje vjernicima On e sigurno nastaviti njegovu uinkovitost.
ivot moe upuivati na ili:
1.
Isusovo uskrsnue (usp. 8:34; I. Kor 15)
2.
Isusovo posredniko djelo (usp. 8:34; Heb 7:25; I. Iv 2:1)
3.
od Duha oblikovanje Krista u nama (usp. Rim 8:29; Gal 4:19).
Pavao je tvrdio da su Isusov zemaljski ivot i smrt kao i Njegov uzvieni ivot (uznesenje, Djela 1) bili temelji naega
izmirenja.
5:11 I ne samo to, nego Vidi biljeku u stihu 3.
mi se i radujemo Vidi biljeku u 5:2. Ovo je trea uporaba radujemo se (hvalimo se) u ovome okviru:
1.
radujemo se u nadi slave, stih 2
2.
radujemo se u nevolji, stih 3
3.
radujemo se u izmirenju, stih 11.
Negativno hvastanje vieno je u 2:17 i 23!
po kome smo sad primili izmirenje Ovo je AORIST AKTIVNOGA INDIKATIVA, dovreni in. Izmirenje vjernika
(zamijeniti) bilo je takoer raspravljeno u stihu 10 i II. Korinanima 5:18-21; Efeanima 2:16-22; Koloanima 1:19-23. U
ovome okviru izmirenje je teoloka istoznanica opravdanja.
Stoga, ba kao to po jednom ovjeku grijeh ue u svijet, i smrt po grijehu, tako i smrt prijee na sve ljude,
jer svi zgrijeie 13jer sve do Zakona grijeh bijae u svijetu, ali grijeh se nije uraunao jer nije postojao zakon.
14
Usprkos tome smrt kraljevae od Adama do Mojsija, ak i nad onima koji nisu zgrijeili u obliku prekraja Adama,
koji je pralik Onoga koji je morao doi.
5:12 Stoga Poslanica Rimljanima ima nekoliko strateki smjetenih stoga (usp. 5:1; 8:1; 12:1). Pitanje za protumaiti je
na to se oni odnose. Oni mogu biti upuivanje na itav Pavlov dokaz. Ovaj jedan zasigurno se odnosi na pogane i, stoga se,
vjerojatno vraa na Rimljane 1:18-32.
92
ba kao to po jednom ovjeku grijeh ue u svijet Sva tri GLAGOLA u stihu 12 su AORIST GLAGOLSKO VRIJEME.
Adamov pad donio je smrt (usp. I. Kor 15:22). Biblija ne raspravlja o podrijetlu grijeha. Grijeh se pojavio i u kraljevini
anela (usp. Post 3 i Otk 12:7-9). Kako i kad je neizvjesno (usp. Iz 14:12-27; Ez 28:12-19; Job 4:18; Mt 25:41; Lk 10:18; Iv
12:31; Otk 12:7-9).
Adamov grijeh ukljuuje dva vida (1) neposlunost posebnoj zapovijedi (usp. Post 2:16-17), i (2) samo-usmjeren
ponos (usp. Post 3:5-6). Ovo nastavlja smjeranje na Postanak 3 zapoeto u Rimljanima 1:18-32.
Teologija grijeha je ta koja tako jasno odvaja Pavla od rabinske misli. Rabini se nisu usredotoili na Postanak 3;
umjesto toga oni su tvrdili, kako su tamo postojale dvije namjere (yetzers) u svakoj osobi. Njihova omiljena rabinska izreka
je: U svakome ljudskom srcu je crni i bijeli pas. Onaj kojeg hranite najvie postaje najveim. Pavao je vidio grijeh kao
glavnu prepreku izmeu svetoga Boga i Njegova Stvorenja. Pavao nije bio sustavni teolog (usp.od Jamesa Stewarda A Man in
Christ). On je naveo nekoliko podrijetla grijeha (1) Adamov pad, (2) Sotonska kunja, i (3) neprekidna ljudska pobuna (tj. Ef
2:2-3).
U teolokim suprotnostima i usporednicama izmeu Adama i Isusa prisutne su dvije mogue pretpostavke:
1.
Adam je bio stvarna povijesna osoba
2.
Isus je bio stvarno ljudsko bie.
Obje od ovih istina potvruju Bibliju nasuprot krivog uenja. Zabiljeite ponavljanu uporabu jednom ovjeku ili
jednome. U ovome okviru ova su dva naina upuivanja na Adama i Isusa koritena jedanaest puta.
jednom ovjeku Ovaj srodni izriaj (doslovno henos anthrpou) koriten je za predstavljanje Adama (stihovi
12.16.17.18.19) ili Isusa (stihovi 15 [dva puta], 17 [dva puta], 18.19). Svaki od njih predstavlja skupinu ili zajednicu (tj.
mnogi, usp. stihove 15 [dva puta], 19 [dva puta]; svi, usp. stihove 12.13.18 [dva puta]).
smrt po grijehu Augustin je prvi skovao pojam izvorni grijeh. Pojam opisuje posljedice Adamovih/Evinih odabira u
Postanku 3. Njihova pobuna djelovala je na sve od Stvorenja. Ljudi su uklijeteni:
1.
palim svjetskim sustavom
2.
osobnim napasnikom
3.
palom prirodom.
Izvorni grijeh (stihovi 12-14.16a.17) oblikuje ortakluk s osobnim grijehom (stihovi 12d.16b) kako bi sve ljude uinio
grjenima! Grijeh ishodi u smrti (usp. 1:32; 6:13.16.21.23; 7:5.9.10.11.13.24; 8:13).
The Jerome Biblical Commentary (str. 308) spominje rabinsku predaju o postojanju tri razdoblja povijesti:
1.
Adam Mojsije
2.
Mojsije Mesija
3.
Mesija eshatologija.
Ako je Pavao mislio na ovu podjelu onda:
1.
Adam Mojsije (izvorni grijeh, ne zakon nego smrt)
2.
Mojsije Mesija (osobni grijeh, prekraj zakona)
3.
Mesija (sloboda od Zakona/zakona kroz milost).
smrt prijee na sve ljude Glavno pouzdanje ovoga odlomka je cjelokupnost posljedica grijeha (usp. stihove 16-19; I.
Kor 15:22; Gal 1:10), to je smrt:
1.
duhovna smrt - Postanak 2:17; 3:1-24; Izaija 59:2; Rimljanima 7:10-11; Efeanima 2:1; Koloanima 2:13;
Jakovljeva 1:15
2.
fizika smrt Postanak 3:4-5; 5:1-32
3.
vjena smrt Otkrivenje 2:11; 20:6.14; 21:8.
jer svi zgrijeie Svi ljudi grijee u Adamu skupno (tj. naslijeeno grjeno stanje i grjena sklonost). Zbog toga svaka
osoba odabire grijeiti osobno i opetovano. Biblija je jasna da su svi ljudi grjenici i skupno i pojedinano (usp. I. Kr 8:46; II.
Ljet 6:36; Ps 14:1-2; 130:3; 143:2; Izr 20:9; Prop 7:20; Iz 9:17; 53:6; Rim 3:9-18.23; 5:18; 11:32; Gal 3:22; I. Iv 1:8-10).
Ipak mora biti reeno da je kontekstualni naglasak (usp. stihove 15-19) taj da je in jednoga prouzroio smrt (Adam)
a in drugoga ivot (Isus). Dodue, Bog je tako ustrojio Svoj odnos s ovjeanstvom da je ljudsko htijenje znaajni vid
izgubljenosti i opravdanja. Ljudi su voljno ukljueni u svoje budue sudbine! Oni nastavljaju odabirati grijeh ili odabiru
Krista. Oni ne mogu djelovati na ova dva odabira, ali voljno pokazuju kojem pripadaju!
93
Prijevod jer/zato jer je uobiajen, ali njegovo je znaenje esto osporavano. Pavao je koristio eph h u II.
Korinanima 5:4; Filipljanima 3:12; i 4:10 u smisluzato jer. Tako pojedini i svaki ovjek odabire osobno sudjelovanje u
grijehu i pobunu protiv Boga. Neki odbacuju posebnu objavu, ali svi odbacuju prirodnu objavu (usp. 1:18-3:20).
5:13-14 Ista je istina pouavana u Rimljanima 3:20; 4:15 i Djelima apostolskim 17:30. Bog je poten. Ljudi su odgovorni
samo za ono to im je dostupno. Ovaj stih govori iskljuivo o posebnoj objavi (SZ, Isus, NZ), ne prirodnoj objavi (Ps 19:1-6;
Rim 1:18-23; 2:11-16).
Zabiljeite da NKJV vidi usporedbu stiha 12 kao odvojenu dugim umetkom (usp. stihove 13-17) od njenog
zakljuka u stihovima 18-21.
5:14
NASB, NKJV, NJB
smrt kraljevae
NRSV
smrt primjenjivae vlast
TEV
smrt vladae
Smrt je kraljevala kao Kralj (usp. stihove 17 i 21). Ova personifikacija smrti i grijeha kao nasilnika neprekidno se
provlai kroz ovo poglavlje i poglavlje 6. Ope iskustvo smrti potvruje openitost grijeha ovjeanstva. U stihovima 17 i 21,
personificirana je milost. Milost kraljuje! Ljudi imaju odabir (dva SZ-na naina, tj. smrt ili ivot, usp. Pnz 11:26; 30:1,19),
smrt ili ivot. Tko kraljuje u tvome ivotu?
ak i nad onima koji nisu zgrijeili u obliku prekraja Adama Adam je prekrio napomenutu Boju zapovijed (tj.
Post 2:15-17), ak ni Eva nije grijeila na isti nain. Ona je ula od Adama za drvo, ne izravno od Boga. Ljudi su od Adama
do Mojsija bili pod djelovanjem Adamove pobune! Oni nisu prekrili posebnu zapovijed od Boga, ali 1:18-32, to je
zasigurno dio ovoga teolokog okvira, izraava istinu da su prekrili svjetlo kojeg su imali iz Stvorenja i stoga su odgovorni
Bogu za pobunu/grijeh. Adamova grjena sklonost proirila se na svu njegovu djecu.
Ali besplatni dar nije kao prijestup. Jer ako su prekrajem jednoga mnogi umrli, mnogo se obilnije Boja
milost i milosni dar jednoga ovjeka, Isusa Krista, izlilo na mnoge. 16Dar nije kao onaj koji doe kroz jednoga koji je
zgrijeio; jer u jednu ruku osuda podignuta iz jednoga prekraja ishodi u presudi, ali u drugu ruku besplatni dar
podignut iz mnogih prekraja ishodi u opravdanju. 17Jer ako prekrajem jednoga, smrt kraljevae po jednomu, mnogo
e vie oni koji primaju obilje milosti i dar pravednosti kraljevati u ivotu po Jednome, Isusu Kristu.
5:15-19 Ovo je neprekidan dokaz koji koristi usporedne izriaje. NASB, NRSV, i TEV dijele odlomak na stihu 18. Dodue,
UBS4, NKJV, i JB prevode ga kao cjelinu. Upamtite klju za tumaenje izvorne autorove nakane jeste jedna glavna istina u
odlomku.
Zabiljeite da je pojam mnogi, stihovi 15 & 19, istoznaan sa svi u stihovima 12 i 18. Ovo je isto tako u Izaiji
53:11-12 te stihu 6. Nikakve teoloke razlike (Calvinov izbor nasuprot ne-izboru) ne smiju biti napravljene na temelju ovih
pojmova!
5:15 besplatni dar Postoje dvije razliite grke rijei za dar koritene u ovome okviru charisma, stihovi 15.16 (6:23) i
dorea/dorama, stihovi 15.16.17 (vidi biljeku u 3:24)ali one su istoznanice. Ovo je stvarna Radosna vijest o spasenju. To
je besplatni dar od Boga po Isusu Kristu (usp. 3:24; 6:23; Ef 2:8.9) za sve koji vjeruju u Krista.
94
ako Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji pretpostavlja da je istinit s autorove toke gledita ili za
njegove knjievne svrhe. Adamov grijeh donio je smrt svim ljudima. Ovo je usporedno sa stihom 17.
obilnije .... izlilo Vidi Posebnu temu u 15:13.
5:16 presudi ... opravdanju Oba ova su forenziki, sudski pojmovi. esto je SZ predstavljao poruku proroka kao sudski
sluaj. Pavao koristi taj oblik (usp. Rim 8:1.31-34).
5:17 ako Ovo je jo jedan PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji pretpostavlja da je istinit s autorove toke gledita
ili za njegove knjievne svrhe. Adamov prekraj ishodio je u smrti svih ljudi.
mnogo ...vie oni koji primaju Stihovi 18-19 nisu tono teoloki uravnoteeni. Ovaj izriaj ne moe biti maknut iz
okvira Rimljanima 1-8 i koriten kao proof-text [vidi Kazalo op.prev.] za univerzalizam (da e na kraju mogue svi biti
spaeni). Ljudi moraju primiti (stih 17b) Boju ponudu u Kristu. Spasenje je dostupno svima, ali mora biti prihvaeno
pojedinano (usp. Iv 1:12; 3:16; Rim 10:9-13).
Adamov jedan in pobune ishodio je u potpunoj pobuni svih ljudi. Jedan grjeni in je uvelian! Ali u Kristu jedna
pravedna rtva uveliana je kako bi pokrila mnoge pojedinane grijehe kao i skupno tetno djelovanje grijeha. Ovaj mnogo
vie Kristovog ina je naglaen (usp. stihove 9.10.15.17). Milost se obilato izlila!
5:17.18 dar pravednosti (e) kraljevati u ivotu... opravdanjem ivota Isus je Boji dar i opskrba za sve duhovne
potrebe paloga ovjeanstva (usp. I. Kor 1:30). Ovi usporedni izriaji mogu znaiti:
1.
grjenome ovjeanstvu dat je pravilan odnos s Bogom po Kristovu dovrenom djelu koje ishodi u
pobonome ivotu
2.
ovaj je izriaj istoznaan s vjeni ivot.
Okvir podupire prvu mogunost. Za prouavanje rijei pravednost vidi Posebnu temu u 1:17.
GLAGOL kraljevati koriten je nekoliko puta u ovome okviru:
1.
smrt kraljevae od Adama do Mojsija, stih 14 (AORIST AKTIVNOGA INDIKATIVA)
2.
smrt kraljevae po jednomu, stih 17 (AORIST AKTIVNOGA INDIKATIVA)
3.
mnogo e vie oni koji primaju obilje milosti i dar pravednosti kraljevati u ivotu, stih 17 (FUTUR
AKTIVNOGA INDIKATIVA)
4.
grijeh kraljevae u smrti, stih 21 (AORIST AKTIVNOGA INDIKATIVA)
5.
milost bi kraljevala, stih 21 (AORIST AKTIVNOGA KONJUNKTIVA)
6.
ne dozvolite grijehu kraljevati, 6:12 (PREZENT AKTIVNOGA IMPERATIVA)
Pavlova personifikacija grijeha i smrti nasuprot daru milosti snaan je nain izraavanja teoloke istine!
95
3.
4.
5.
Proturjei li ili dopunjuje li Pavlov naglasak na kraljevanje u ovome ivotu sada gornje tekstove (usp. Rim
5:17;I. Kor 4:8)?
Kako su povezani trpljenje i kraljevanje (usp. Rim 8:17; II. Tim 2:11-12; I. Pt 4:13; Otk 1:9)?
Opetovana tema Otkrivenja je dijeljenje proslavljene Kristove kraljevine, ali ta kraljevina je:
a.
zemaljska, 5:10
b.
tisugodinja, 20:5.6
c.
vjena, 2:26; 3:21; 22:5 i Dn 7:14.18.27.
Tako onda kao to po jednome prekraju ishodi osuda za sve ljude, isto tako kroz jedan in pravednosti
ishodi opravdanje ivota za sve ljude. 19Jer kao to kroz neposlunost jednoga ovjeka svi postadoe grjenici, isto
tako kroz poslunost Jednoga mnogi e biti uinjeni pravednima. 20Zakon ue tako da se prekraj moe poveati; ali
gdje grijeh b povean, milost se izlila na sve obilno, 21tako da, kao to grijeh kraljevae u smrti, tako isto milost
kraljuje kroz pravednost za vjeni ivot po Isusu Kristu naem Gospodinu.
5:18
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
isto tako kroz jedan in pravednosti ishodi opravdanje ivota za sve ljude
isto tako po inu pravednosti jednoga ovjeka doe besplatni dar svim ljudima
tako in pravednosti jednoga ovjeka vodi opravdanju i ivotu za sve
na isti nain jedan pravedan in oslobodi sve ljude i daje im ivot
tako dobar in jednoga ovjeka donosi svakome ivot i ini ih opravdanima
Ovime nije reeno da e svatko biti spaen (univerzalizam). Ovaj stih ne moe biti tumaen odvojeno od poruke
Poslanice Rimljanima i izravnoga okvira. Ovo upuuje na mogue spasenje svih ljudi kroz Isusov ivot/smrt/uskrsnue.
ovjeanstvo se mora odazvati ponudi Evanelja pokajanjem i vjerom (usp. Mk 1:15; Djela 3:16.19; 20:21). Bog uvijek
poduzima prvi korak (usp. Iv 6:44.65), ali On je odabrao da se svaki pojedinac mora odazvati osobno (usp. Mt 11:28-29; Iv
1:12; 3:16; i Rim 10:9-13). Njegova je ponuda sveopa (usp. I. Tim 2:4.6; II. Pt 3:9; I. Iv 2:2), ali tajnovitost nepravde je da
mnogi kau ne.
Ovaj in pravednosti je ili:
1.
Isusov itav ivot poslunosti i uenja potpuno objavljenog Oca
2.
posebice Njegova smrt u korist grjenoga ovjeanstva.
Kad ivot jednoga ovjeka pogodi sve (idovsko tijelo, usp. J 7), tako takoer, jedan nevini ivot djeluje na sve (Lev 17.16). Ova su dva ina usporedna, ali ne ista. Svi su pogoeni Adamovim grijehom ali svi su samo mogue pogoeni
Isusovim ivotom, samo vjernici koji primaju dar opravdanja. Isusov in takoer pogaa grijeh svega ljudstva, za one koji
povjeruju i prime, pogaa prolost, sadanjost i budunost!
5:18-19 osuda za sve ljude. . . opravdanje ivota za sve ljude. . . svi postadoe grjenici . . .mnogi e biti uinjeni
pravednima Ovo su usporedni izriaji to pokazuju da pojam mnogi nije ograniavajui nego ukljuujui. Ovaj je isti
paralelizam naen u Izaiji 53:6 svi i 53:11.12 mnogi. Pojam mnogi ne moe biti koriten u ograniavajuem smislu
ograniavanja Boje ponude spasenja za svo ovjeanstvo (Calvinov izbor nasuprot ne-izboru).
Zabiljeite PASIVNO STANJE GLAGOLA. Oni upuuju na Boju djelatnost. Grijeh ljudi u odnosu prema Bojoj naravi
(mjerilo prekreno) i oni su opravdani glede Njegove naravi (dar Njegove milosti).
5:19 neposlunost jednoga ovjeka. . . poslunost Jednoga Pavao je koristio teoloku zamisao tjelesnosti Staroga
zavjeta. Djela jednoga ovjeka pogodila su itavu zajednicu (usp. Akan u J 7). Neposlunost Adama i Eve prouzroila je
Boju osudu cijeloga Stvorenja (usp. Post 3). Svo je Stvorenje bilo pogoeno posljedicama Adamove pobune (usp. 8:18-25).
Svijet nije isti. Ljudi nisu isti. Smrt je postala kraj itavoga zemaljskog ivota (usp. Post 5). To nije svijet kakvim je Bog
namjeravao da bude!
U ovome istom smislu skupnoga Isusov jedan in poslunosti, Kalvarija, ishodio je u (1) novome dobu, (2) novim
ljudima, i (3) Novome savezu. Ova teologija posrednika nazvana je Adam-Krist doktrina (usp. Fil 2:6). Isus je drugi Adam.
On je novi poetak za palu ljudsku rasu.
96
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
97
RIMLJANIMA 6
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
UBS4
NKJV
6:1-11
NRSV
umrijeti i uskrsnuti s
Kristom
6:1-4
6:5-11
TEV
mrtvi grijehu ali ivi u
Kristu
NJB
krtenje
6:1-7
6:1-4
6:5-11
6:8-11
svetost neka bude Gospodar
ne grijeh
6:12-14
6:12-14
6:12-14
6:12-14
robovi pravednosti
6:15-23
dva robovanja
robovi pravednosti
6:15-19
6:15-19
kranin je osloboen od
ropstva grijeha
6:15-19
6:20-23
6:20-23
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
UVIDI U TEKST
A.
Poglavlja 6:1 - 8:39 oblikuju jedinstvenu misao (knjievna jedinica) koja se bavi odnosom kranina prema
grijehu (tj. posveenjem). Ovo je vrlo vano pitanje jer je Evanelje temeljeno na besplatnoj nezasluenoj
Bojoj milosti kroz Krista (3:21-5:21), dakle, stoga, kako grijeh djeluje na vjernika?
98
Poglavlje 6 temeljeno je na dva pretpostavljena pitanja, stihovi 1 i 15. Stih 1 odnosi se na 5:20, dok se stih
15 odnosi na 6:14. Prvi se odnosi na grijeh kao nain ivota ( PREZENT GLAGOLSKO VRIJEME), drugi na djela
grijeha pojedinca (AORIST GLAGOLSKO VRIJEME). Takoer je oito da se stihovi 1-14 bave slobodom
vjernika od vlasti grijeha, dok se stihovi 15-23 bave slobodom vjernika da slue Bogu kao to su prethodno
sluili grijehu cjelokupno, potpuno, i itavim srcem.
B.
C.
esto komentatori moraju teoloki podijeliti subjekt opravdanja i poloajno posveenje da pomognu dosei
njihovo biblijsko znaenje. U stvarnosti to su istovremena djela milosti (poloajno, I. Kor 1:30; 6:11).
Mehanizam za oboje je isti Boja milost oitovana u Isusovu ivotu, smrti, i uskrsnuu/uzaau to je
primljeno vjerom (usp. Ef 2:8-9).
D.
Ovo poglavlje ui o moguoj potpunoj zrelosti (bezgrjenosti, usp. I. Iv 3:6.9; 5:18) Boje djece u Kristu.
Poglavlje 7 i I. Ivanova poslanica 1:8 - 2:1 pokazuju stvarnost neprekidne grjenosti vjernika.
Mnogo sukoba o Pavlovom gleditu oprosta (tj. opravdanje milou po vjeri) bilo je vezano na
pitanje moralnosti. idovi su htjeli osigurati pobono ivljenje zahtijevajui da se novi obraenici
pridravaju Mojsijevog zakona. Mora biti priznato da su neki koristili i koriste Pavlova gledita kao dozvolu
za grijeenje (usp. stihove 1.15; II. Pt 3:15-16). Pavao je vjerovao da obitavajui Duh, ne neki vanjski kd,
moe proizvesti pobone Kristo-sline sljedbenike. U stvarnosti ovo je razlika izmeu Staroga saveza (usp.
Pnz 27-28) i Novoga saveza (usp. Jer 31:31-34; Ez 36:26-27).
E.
F.
Onda to emo rei? Nastavljamo li u grijehu tako da se milost moe uveati? 2Daleko od toga! Kako emo
mi koji umrijesmo grijehu ipak ivjeti u njemu? 3Ili ne znate li da smo svi mi koji smo bili krteni u Krista Isusa bili
krteni u Njegovu smrt? 4Dakle bili smo pokopani s Njim kroz krtenje u smrt, tako da kao to Krist b podignut iz
mrtvih kroz Oevu slavu, i mi takoer moemo hodati u novosti ivota. 5Jer ako smo postali ujedinjeni s Njim u
slinosti Njegovoj smrti, zasigurno emo isto tako biti u slinosti Njegova uskrsnua, 6znajui ovo, da na stari ja
99
bijae razapet s Njim, kako bi nae tijelo grijeha moglo biti uklonjeno, tako da ne budemo vie robovi grijeha; 7jer on
tko je umro osloboen je od grijeha.
6:1
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJ
Ovo je PREZENT AKTIVNOGA KONJUNKTIVA. Doslovno postavlja pitanje, jesu li krani oni koji prebivaju s ili su
obuzeti/zagrljeni grijehom? Ovo pitanje gleda unatrag u 5:20. Pavao je koristio hipotetikoga prigovaraa (otra kritika)
kako bi se bavio moguom zloporabom milosti (usp. I. Iv 3:6.9; 5:18). Boja milost i milosre ne znae davanje dozvole za
pobunjeniko ivljenje.
Pavlovo evanelje besplatnoga spasenja kao Boji milosni dar kroz Krista (usp. 3:24; 5:15.17; 6:23) podignulo je
mnoga pitanja o nainu ivota pravednosti. Kako besplatni dar proizvodi moralnu estitost? Opravdanje i posveenje ne smije
biti odvojeno (usp. Mt 7:24-27; Lk 8:21; 11:28; Iv 13:17; Rim 2:13; Jak 1:22-25; 2:14-26).
Na ovoj toki dozvolite mi navesti F. F. Brucea u Paul: Apostle of the Heart Set Free:
krtenje krana postavilo je granicu izmeu njihova starog nenanovoroenog postojanja i njihova novog ivota u Kristu:
ono je oznailo njihovu smrt starome poretku, tako da je za krtenog kranina nastaviti u grijehu bilo protivno zdravome
razumu kao to bi za osloboenoga roba bilo ostati u ropstvu za njegovog prijanjeg vlasnika (usp. Rim 6:1-4.15-23) ili za
udovicu ostati podlonik zakonu njezina mua (str. 281-282, usp. Rim 7:1-6).
U knjizi Jamesa Stewarta, A Man in Christ, on pie:
Locus classicus za pristajanje uz apostolovu misao naen je u Rimljanima 6. Tamo Pavao, s velianstvenom snagom i
naporom, vodi do srca i savjesti pouku da biti ujedinjen s Isusom u Njegovoj smrti znai za vjernika potpun i odluan prijekid
s grijehom (str. 187-188).
6:2 Daleko od toga Ovo je rijedak OPTATIVNI oblik to je bio gramatiki nain ili obiaj koriten za elju ili molitvu. To je
bio Pavlov stilski nain (tj. hebrejski idiom) odgovaranja hipotetikoga prigovaraa. Izraava Pavlov uas i gnuanje nad
nerazumijevanjem nevjerujueg ovjeanstva i zloporabe milosti (usp. 3:4.6).
mi koji umrijesmo grijehu Ovo je AORIST AKTIVNOGA INDIKATIVA, u znaenju umrli smo. JEDNINA grijeh esto je
koritena kroz ovo poglavlje. Izgleda da upuuje na nau grjenu narav naslijeenu od Adama (usp. Rim 5:12-21; I. Kor
15:21-22). Pavao esto koristi zamisao smrti kao metaforu za pokaz vjernikova novog odnosa s Isusom. Oni nisu vie
predmet nadmoi grijeha.
ipak ivjeti u njemu Ovo je doslovno hodati. Ova je metafora bila upotrijebljena za snano naglaavanje ili naega
naina ivota vjere (usp. Ef 4:1; 5:2.15) ili naina ivota grijeha (usp. stih 4; Ef 4:17). Vjernici ne mogu biti sretni u grijehu!
6:3-4 bili krteni ... bili (smo) pokopani Ovo su oba AORIST PASIVNIH INDIKATIVA. Ovaj gramatiki oblik esto je
naglaavao dovreni in ostvaren vanjskim posrednikom, ovdje Duhom. Oni su usporedni u ovome okviru.
100
Lk 24:17). Krtenje je bio primjer dat od Isusa (usp. Mt 3:13-18). Krtenje je bilo zapovjeeno od Isusa (usp. Mt 28:19).
Suvremeno pitanje neophodnosti krtenja za spasenje nije naslovljeno u Novome zavjetu; od svih vjernika oekuje se da budu
krteni. Meutim, mora se uvati od mehanikoga sakramentalizma! Spasenje je pitanje vjere, ne pitanje pravog-mjesta,
pravih-rijei, pravog-obrednog ina!
u Krista Isusa Uporaba eis (u) usporedna je s Velikim poslanjem Mateja 28:19, gdje su novi vjernici krteni eis (u) ime
Oca i Sina i Svetoga Duha. PRIJEDLOG je isto tako koriten za opis vjernika koji su krteni Duhom u Kristovo Tijelo u I.
Korinanima 12:13. Eis je u okviru istoznaan s en (u Krista) u stihu 11, to je Pavlov omiljen nain naznaavanja vjernika.
To je LOKATIV SFERE. Vjernici ive i kreu se i imaju svoje postojanje u Kristu. Ovi PRIJEDLOZI izraavaju to prisno
jedinstvo, tu sferu zajednitva, taj trs i mladicu meusobnoga odnosa. Vjernici se poistovjeuju s i pridruuju se s Kristom u
Njegovoj smrti (usp. stih 6; 8:17), u Njegovu uskrsnuu (usp. stih 5), u Njegovome poslunom sluenju Bogu, i u Njegovom
Kraljevstvu!
u Njegovu smrt ... mi smo bili pokopani s Njim Krtenje uranjanjem slikovito prikazuje smrt i pokop (usp. stih 5 i Kol
2:12). Isus je koristio krtenje kao metaforu za Svoju vlastitu smrt (usp. Mk 10:38-39; Lk 12:50). Naglasak ovdje nije na
doktrini o krtenju, nego kraninov novi, prisni odnos s Kristovom smru i pokopom. Vjernici se poistovjeuju s Kristovim
krtenjem, Njegovom naravi, Njegovom rtvom, Njegovim poslanjem. Grijeh nema mo nad vjernicima!
6:4 mi smo bili pokopani s Njim kroz krtenje u smrt U ovome poglavlju, kao to je znakovito za sva Pavlova pisanja,
on upotrebljava mnogo sun (s[a]) sloenica (tj. tri u Ef 2:5-6):
1.
sun + thapt = su-pokopan, stih 4; Koloanima 2:12; takoer zabiljeite stih 8
2.
sun + phu = su-zasaen, stih 5
3.
sun + stauro = su-razapet, stih 6; Galaanima 2:20
4.
sun + za = su-postojanje, stih 8; II. Timoteju 2:11 (takoer ima su-umrijeti i su-kraljevati).
i mi takoer moemo hodati u novosti ivota Ovo je AORIST AKTIVNOGA KONJUNKTIVA. Oekivani ishod spasenja je
posveenje. Zato to su vjernici primili Boju milost kroz Krista i bili ispunjeni Duhom, njihovi ivoti moraju bit i drukiji.
Na novi ivot (zo) ne donosi nam spasenje, nego je on ishod spasenja (usp. stihove 16.19; 8:4; 13:13; 14:15;i Ef 1:4; 2:89.10; Jak 2:14-26). Ovo nije ni/ili pitanje, vjera ili djela, nego je redoslijed.
101
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
Krist b podignut U ovome okviru su Oevo prihvaanje te odobrenje Sinovih rijei i djela izraena u dva velika
dogaaja:
1.
Isusovu uskrsnuu od mrtvih
2.
Isusovu uznesenju Ocu zdesna.
Sve su tri Osobe Trojstva bile ukljuene u podizanje Isusa iz kraljevine smrti. Vidi punu biljeku u stihu 9 i 8:11.
(kroz) Oevu slavu Za Slavu vidi Posebnu temu u 3:23. Za Otac [Oinstvo Boga op.prev.] vidi Posebnu temu u
1:7.
6:5 ako Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE, koji pretpostavlja da je istinit s pieve toke gledita ili za
njegove knjievne svrhe. Pavao je pretpostavljao da su njegovi itatelji bili vjernici.
postali (smo) ujedinjeni s Njim Ovo je PERFEKT AKTIVNOGA INDIKATIVA koji moe biti preveden: bili smo i
nastavljamo biti udrueni zajedno ili bili smo i nastavljamo biti zasaeni zajedno s. Ova je istina teoloki analogna s
prebivanjem u Ivanu 15. Ako su vjernici poistovjeeni s Isusovom smru (usp. Gal 2:19-20; Kol 2:20; 3:3-5), teoloki oni
e biti poistovjeeni s Njegovim uskrslim ivotom (usp. stih 10).
Ovaj metaforiki vid krtenja kao smrti bio je miljen kako bi pokazao:
1.
umrli smo starome ivotu, Starome savezu
2.
ivi smo Duhu, Novome savezu.
Kraninovo krtenje, stoga, nije isto kao krtenje Ivana Krstitelja, koji je bio zadnji SZ-ni prorok. Krtenje je bila mogunost
rane Crkve za javnu ispovijed vjere novog vjernika. Najranije pravilo krtenja, kojeg su ponavljali kandidati, bilo je:
Vjerujem da je Isus Gospodin (usp. Rim 10:9-13). Ovaj je javni iskaz bio formalan, obredni in koji se prethodno iskusio.
Krtenje nije bilo mehanizam oprotenja, spasenja, ili dolaska Duha, nego prigoda za njihovo javno priznanje i vjeroispovijed
(usp. Djela 2:38). Meutim, to nije bilo preputeno slobodnome izboru. Isus je to zapovjedio (usp. Mt 28:19-20), i dokazao
(usp. Mt 3; Mk 1; Lk 3) te je to postalo dijelom apostolskih propovijedi i provedba iz Djela apostolskih.
6:6
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
NASB, NKJV
kako bi nae tijelo grijeha moglo biti uklonjeno
NRSV
tako da tijelo grijeha moe biti uniteno
TEV
zato da snaga grjenoga ja moe biti unitena
NJB
da uniti grjeno tijelo
Pavao koristi rije tijelo (soma) s nekoliko GENITIVNIH izriaja:
102
1.
tijelo (toga) grijeha, Rimljanima 6:6
2.
tijelo ove smrti, Rimljanima 7:24
3.
tijelo mesa [tijelo koje slui grijehu - KS, Zagreb, 1994.], Koloanima 2:11.
Pavao govori o fizikome ivotu ovoga doba i pobune. Isusovo novo uskrslo tijelo jeste tijelo novoga doba pravednosti (usp.
II. Kor 5:17). Tjelesnost nije potekoa (grka filozofija), nego grijeh i pobuna. Tijelo nije zlo. Kranstvo potvruje
vjerovanje u fiziko tijelo u vjenosti (usp. I. Kor 15). Meutim, fiziko tijelo je bojno polje kunje, grijeha, i svojega
ja/samosvojnosti.
Ovo je AORIST PASIVNOGA KONJUNKTIVA. Izriaj biti uklonjeno znai biti neuinkovito, biti nemono, ili
uinjeno beskorisnim, ne unititi. Ovo je bila omiljena Pavlova rije, koritena vie od dvadeset i pet puta. Vidi Posebnu
temu: Nitavnost i ispraznost (katarge) u 3:3. Nae fiziko tijelo je moralno neutralno, ali je takoer i bojno polje
neprestanoga duhovnog sukoba (usp. stihove 12-13; 5:12-21; 12:1-2).
6:7 on tko je umro osloboen je od grijeha Ovo je AORIST AKTIVNOGA PARTICIPA i PERFEKT PASIVNOGA INDIKATIVA, u
znaenju on tko je umro bio je slobodan i nastavlja biti slobodan od grijeha. Zato jer su vjernici nova stvorenja u Kristu oni
su bili i nastavljaju biti osloboeni od ropstva grijeha i svoga ja naslijeenog od Adamova pada (usp. 7:1-6).
Grki pojam preveden ovdje kao osloboen jeste pojam koji je svugdje u otvaranju poglavlja preveden kao
opravdan (ASV). U ovome okviru osloboen (NKJV, NRSV) ima mnogo vie smisla (slino njegovoj uporabi u Djelima
13:39). Zapamtite, okvir odreuje znaenje rijei, ne rjenik ili namjetene tehnike odredbe. Rijei imaju smisla jedino u
reenicama a reenice imaju jedino smisla u odlomcima.
Sad ako smo umrli s Kristom, vjerujemo da emo isto tako ivjeti s Njim, 9znajui da Krist, podignut od
mrtvih, nee nikad ponovo umrijeti; smrt nije vie gospodar nad Njim. 10Jer smrt kojom On umrije, On umrije
grijehu jednom zauvijek; ali ivot kojeg On ivi, On ivi Bogu. 11Isto tako sami sebe smatrajte mrtvima grijehu, a
ivima Bogu u Kristu Isusu.
6:8 ako Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji podrazumijeva da je istinit s pieve toke gledita ili za
njegove knjievne svrhe. Vjernikovo krtenje vidljiv je primjer njegove smrti s Kristom.
isto tako (emo) ivjeti s Njim Ovaj okvir zahtijeva ovdje i sada usmjerenje (usp. I. Iv 1:7), ne iskljuivo budue
stanje. Stih 5 govori o naem dijeljenju Kristove smrti, dok stih 8 govori o naem dijeljenju Njegova ivota. Ovo je ista
napetost naslijeena u biblijskoj zamisli Kraljevstva Bojeg. Ono je oboje i ovdje i sada, a ipak budue. Besplatna milost
mora proizvesti samo-nadzor, ne slobodu.
6:9 podignut od mrtvih Ovo je AORIST PASIVNOGA PARTICIPA (vidi 6:4, AORIST PASIVNOGA INDIKATIVA).
NZ potvruje da su sve tri Osobe Trojstva bile djelatne u Isusovu uskrsnuu:
1.
Duh (usp. Rim 8:11)
2.
Sin (usp. Iv 2:19-22; 10:17-18)
3.
i najee, Otac (usp. Djela 2:24.32; 3:15.26; 4:10; 5:30; 10:40; 13:30.33.34.37; 17:31; Rim 6:4.9).
Oeva djelovanja bila su potvrda Njegova prihvaanja Isusova ivota, smrti, i uenja. Ovo je bio glavni vid ranoga
propovijedanja apostola. Vidi Posebnu temu: Kerygma (rane Crkve) u 1:2.
NASB
smrt nije vie gospodar nad Njim
NKJV, NRSV
Smrt nema vie vlasti nad Njim
TEV
smrt nee vie vladati nad njim
NJB
Smrt nema sile nad Njim nikad vie
Glagol kurieu je iz pojma kurios (tj. Gospodin), to znai vlasnik, gospodar, suprug, ili gospodin, Isus je
sad gospodin nad smru (usp. Otk 1:18). Isus je prvi plod uskrsnua. Bilo je nekih ljudi koji su bili:
1.
uzeti u nebo ivi (tj. preneseni, Henok i Ilija)
2.
vraeni u fiziki ivot (tj. ponovo vraeni u ivot).
Isus je jedini koji je uskrsnuo s tijelom novoga doba. Isus je prvi koji je slomio silu smrti (usp. I. Kor 15)!
103
6:10 Jer smrt kojom On umrije, On umrije grijehu Isus je ivio u grjenome svijetu i premda nije nikad zgrijeio,
grjeni Ga je svijet razapeo (usp. Heb 10:10). Isusova nadomjesna smrt u korist ovjeanstva ponitila je zatjeve Zakona i
posljedice nad njima (usp. Gal 3:13; Kol 2:13-14).
jednom zauvijek U ovome okviru Pavao naglaava Isusovo raspee. Njegova smrt jednom-zauvijek za grijeh djelovala
je na smrt grijehu Njegovih sljedbenika.
Poslanica Hebrejima takoer naglaava konanost Isusove jednom-date rtvene smrti. Ovo jednom uinjeno spasenje
i oprotenje zauvijek su dovreni (usp. jednom [ephapax], 7:27; 9:12; 10:10 i jednom za sve [hapax], 6:4; 9:7.26.27.28;
10:2; 12:26.27). Ovo je opetovana, ostvarena, rtvena potvrda.
ali ivot kojeg On ivi, On ivi Bogu Dva AORISTA stiha 10 suprotstavljena su s dva PREZENTA AKTIVNIH INDIKATIVA u
stihu 10b. Vjernici su umrli s Kristom; vjernici ive za Boga, kroz Krista (usp. Gal 2:19-20). Cilj Evanelja nije jedino
oprotenje (opravdanje) nego sluenje Bogu (posveenje). Vjernici su spaeni kako bi sluili!
6:11 Isto tako sami sebe smatrajte mrtvima grijehu Ovo je PREZENT SREDNJEGA (deponent) IMPERATIVA. To je
neprekidna, uobiajena zapovijed za vjernike. Spoznaja krana o Kristovu djelu u njihovu korist kljuna je za svakodnevni
ivot. Pojam smatrajte (usp. 4:4.9), bio je raunovodstveni pojam to znai pozorno zbrojiti te potom djelovanje na tome
znanju. Stihovi 1-11 potvruju neiji poloaj u Kristu (poloajno posveenje), dok su 12-13 naglasili hodanje u Njemu
(napredujue posveenje). Vidi Posebnu temu u stihu 4.
Stoga ne dajite grijehu kraljevati u vaemu smrtnom tijelu tako da se pokoravate njegovim poudama, 13i ne
nastavljajte davati udove svoga tijela grijehu kao orua nepravednosti; nego prinesite sami sebe Bogu kao oni koji su
oivljeni iz mrtvih, a vae udove kao orua pravednosti Bogu. 14Jer grijeh nee biti gospodar nad vama, jer niste pod
zakonom nego pod milou.
6:12 Stoga ne dajite grijehu kraljevati u vaemu smrtnom tijelu Ovo je PREZENT AKTIVNOGA IMPERATIVA s
NEGATIVNIM PARTICIPOM, to uobiajeno znai zaustaviti neko djelo koje je ve u tijeku. Pojam kraljevati odnosi se na
5:17-21 i 6:23. Pavao personificira nekoliko teolokih zamisli:
1.
smrt je kraljevala kao kralj (usp. 5:14.17; 6:23)
2.
milost je kraljevala kao kralj (usp. 5:21)
3.
grijeh je kraljevao kao kralj (usp. 6:12.14).
Stvarno pitanje je tko vlada u tvome ivotu? Vjernik ima mo u Kristu odabrati! Tragedija za pojedinca, mjesnu crkvu, i za
Kraljevstvo Boje je kad vjernici odaberu svoje ja i grijeh, ak dok zahtijevaju milost!
Vidi Posebnu temu: Kraljevanje u Bojem kraljevstvu u 5:17.18.
6:13 ne nastavljajte davati udove svoga tijela grijehu Ovo je PREZENT AKTIVNOGA IMPERATIVA s NEGATIVNIM
PARTICIPOM to uobiajeno znai zaustaviti neko djelo koje je ve u tijeku. To pokazuje mogunost nastavljanja grijeha u
ivotima vjernika (usp. 7:1 i dalje; I. Iv 1:8-2:1). Ali neophodnost grijeha bila je uklonjena u vjernikovu novome odnosu s
Kristom, stihovi 1-11.
kao orua Ovaj pojam (hoplon) upuivao je na vojniko oruje (usp. 13:12; Iv 18:3; II. Kor 6:7; 10:4). Nae fiziko
tijelo je bojno polje za kunju (usp. stihove 12-13; 12:1-2; I. Kor 6:20; Fil 1:20). Nai ivoti javno pokazuju Evanelje.
104
nego prinesite sami sebe Bogu Ovo je AORIST AKTIVNOGA IMPERATIVA to je bio poziv za odluno djelo (usp. 12:1).
Vjernici ovo ine pri spasenju vjerom, ali oni moraju nastaviti to initi tijekom svojih ivota.
Zabiljeite paralelizam ovoga stiha:
1.
isti GLAGOL i oba IMPERATIVI
2.
metafora bitke:
a.
oruje nepravednosti
b.
oruje pravednosti
3.
vjernici mogu dati svoja tijela grijehu ili sami sebe Bogu.
Zapamtite, ovaj stih upuuje na vjernike odabir se nastavlja; bitka se nastavlja (usp. 6:12.19; I. Kor 6:18-19; Ef 6:10-18)!
6:14 Jer grijeh nee biti gospodar nad vama Ovo je FUTUR AKTIVNOGA INDIKATIVA (usp. Ps 19:13) koji djeluje kao
IMPERATIV: grijeh ne mora biti gospodar nad vama! Grijeh nije gospodar nad vjernicima zato jer nije gospodar nad Kristom
(usp. stih 9, Iv 16:33).
to onda? Hoemo li grijeiti zato jer nismo pod zakonom nego pod milou? Daleko od toga! 16Ne znate li
da kad sami sebe prinesete nekome kao robovi za poslunost, vi ste robovi onoga kome ste posluni, ili grijehu koji
ishoduje u smrti, ili poslunosti koja ishoduje u pravednosti? 17Ali neka je hvala Bogu da iako bijaste robovi grijeha,
postadoste posluni iz srca onome obliku uenja kojem ste bili povjereni, 18i bivajui osloboeni od grijeha, postadoste
robovi pravednosti. 19Govorim po ljudski zbog slabosti vaeg tijela. Jer ba kao to prinijeste svoje udove kao robove
k neistoi i bezakonju, to ishoduje u daljnjem bezakonju, tako sada prinesite svoje udove kao robove k pravednosti,
to ishodi u posveenju.
6:15 Ovo drugo pretpostavljeno pitanje (otra kritika) slino je 6:1. Oba odgovaraju razliitim pitanjima o kraninovu
odnosu prema grijehu. Stih 1 bavi se milou koja nije dozvola za grijeenje, dok se stih 15 bavi kraninovom potrebom za
bitkom, ili otporom, pojedinanim djelima grijeha. Isto tako, vjernik mora istovremeno sluiti Bogu sada istim poletom kojim
je prije sluio grijehu (usp. 6:14).
105
srca Vidi Posebnu temu: Srce u 1:24.
NASB
onome obliku uenja kojem ste bili povjereni
NKJV
onome obliku doktrine kojoj ste bili predani
NRSV, NIV
obliku uenja kojem ste povjerovali
TEV
istini naenoj u uenju kojeg primiste
NJB
uzorku uenja u kojeg ste bili uvedeni
Ova je misao usporedna s I. Korinanima 15:1 i upuuje na Evanelje istina kojeg su ovi vjernici uli i prihvatili.
Evanelje je:
1.
osoba da bude dobrodola
2.
istine o toj osobi da budu povjerovane
3.
ivot kao ivot te osobe da bude ivljen!
obliku Vidi Posebnu temu dolje.
106
6:18 bivajui osloboeni od grijeha Ovo je AORIST PASIVNOGA PARTICIPA. Evanelje je oslobodilo vjernike
posrednitvom Duha kroz Kristovo djelo. Vjernici su bili osloboeni obojega i od kazne grijeha (opravdanje) i nasilja grijeha
(posveenje, usp. stihove 7 i 22). Jednog e dana biti slobodni od prisutnosti grijeha (proslavljenje, usp. 8:29-30).
postadoste robovi pravednosti Ovo je AORIST PASIVNOGA INDIKATIVA, postadoste zarobljeni za pravednost. Vidi
Posebnu temu u 1:17. Vjernici su osloboeni od grijeha kako bi sluili Bogu (usp. stihove 14.19.22; 7:4; 8:2)! Cilj besplatne
milosti je poboan ivot. Opravdanje je oboje i slubena izjava i pokretna sila za osobnu pravednost. Bog nas eli spasiti i
promijeniti nas kako bi dosegao druge! Milost ne prestaje s pojedinanim spasenjem vjernika (usp. Mt 28:18-20; Lk 24:47;
Djela 1:8).
6:19 Govorim po ljudski zbog slabosti vaeg tijela Pavao oslovljava vjernike u Rimu. Je li on naslovio mjesne potekoe
za koje je uo (ljubomora izmeu idovskih vjernika i poganskih vjernika) ili potvruje istinu o svim vjernicima? Ovaj je
izriaj Pavao upotrijebio prije u Rimljanima 3:5, kao to je uinio i u Galaanima 3:15.
Stih 19 usporedan je stihu 16. Pavao ponavlja svoje teoloke toke zbog naglaavanja.
Neki mogu rei da ovaj izriaj znai da se Pavao ispriavao za upotrebu metafore roba. Meutim, zbog slabosti
vaeg tijela ne pothranjuje ovo tumaenje. Ropstvo nije vieno kao zlo u prvome stoljeu drutva, poglavito u Rimu. To je
jednostavno bila kultura njegovih dana. Dvije treine rimskoga svijeta bili su robovi.
tijela Vidi Posebnu temu u 1:3.
ishodi u posveenju Ovo je cilj opravdanja (usp. stih 22). NZ upotrebljava ovaj pojam u dva teoloka znaenja
povezana sa spasenjem:
1.
poloajno posveenje, to je dar Boji (objektivni vid) dat pri spasenju u isto vrijeme s opravdanjem kroz
vjeru u Krista (usp. Djela 26:18; I. Kor 1:2; 6:11; Ef 5:26-27; I. Sol 5:23; II. Sol 2:13; Heb 10:10; 13:12; I.
Pt 1:2)
2.
napredujue posveenje koje je takoer djelo Boje kroz Svetoga Duha po kome je vjernikov ivot
promijenjen u sliku i zrelost Krista (subjektivni vid, usp. II. Kor 7:1; I. Sol 4:3.7; I. Tim 2:15; II. Tim 2:21;
Heb 12:10.14).
Vidi Posebnu temu: Posveenje u 6:4.
Posveenje je oboje i dar i zapovijed! To je poloaj (stajalite) i djelatnost (nain ivota)! To je INDIKATIV (izjava) i
IMPERATIV (zapovijed)! Ono dolazi na poetku ali nee sazrjeti do samoga kraja (usp. Fil 1:6; 2:12-13).
Jer kad bijaste robovi grijeha, bijaste slobodni glede pravednosti. 21Prema tome koju dobrobit onda izvodite
iz stvari kojima ste sad posramljeni? Jer je ishod ovih stvari smrt. 22Ali sad bivajui slobodnima od grijeha i
zarobljeni za Boga, vi izvodite svoju dobrobit, koja ishoduje u posveenju, a posljedica, vjeni ivot. 23Jer plaa
grijeha je smrt, ali besplatni Boji dar je vjeni ivot u Kristu Isusu naem Gospodinu.
6:20-21 Ovo je jednostavno izjavljena oprenost stihovima 18 i 19. Vjernici mogu jedino sluiti jednome gospodaru (usp. Lk
16:13).
6:22-23 Ovi stihovi oblikuju logiko napredovanje plae plaene od onoga kome netko slui. Hvala Bogu da ova rasprava o
grijehu i vjerniku zavrava na aritu milosti! Prvo je dar spasenja kroz nau suradnju, a onda dar kranskoga ivota, takoer
kroz nau suradnju. Oba su dara primljena kroz vjeru i pokajanje.
6:22 vi izvodite svoju dobrobit, koja ishoduje u posveenju, a posljedica, vjeni ivot Pojam dobrobit, doslovno
plod koriten je u stihu 21 koji govori o posljedicama grijeha, ali u stihu 22 govori o posljedicama sluenja Bogu.
Trenutana dobrobit je vjernikova Kristo-slinost. Konane dobrobiti su biti s Njim i kao On vjeno (usp. I. Iv 3:2). Ako ne
postoji trenutani ishod (promijenjen ivot, usp. Jak 2) konaan ishod moe s pravom biti upitan (vjeni ivot, usp. Mt 7).
Nema ploda, nema korijena!
107
6:23 Ovo je saetak itavoga poglavlja. Pavao je obojio odabir u crno i bijelo. Odabir je na grijeh i smrt ili besplatna
milost kroz Krista i vjeni ivot. To je vrlo slino s dva puta SZ-ne mudrosne knjievnosti (Pnz 30:1.17; Ps 1; Izr 4; 10-19;
Mt 7:13-14).
plaa grijeha Grijeh je personificiran kao (1) vlasnik roba, (2) vojni general, ili (3) kralj koji plaa plau (usp. 3:9;
5:21; 6:9.14.17).
besplatni Boji dar je vjeni ivot Ova rije, prevedena kao besplatni dar (charisma) bila je iz korijena za milost
(charis, usp. 3:24; 5:15.16.17; Ef 2:8-9). Vidi biljeku u 3:24.
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
108
RIMLJANIMA 7
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
UBS4
NKJV
NRSV
TEV
NJB
analogija iz braka
osloboen od Zakona
analogija iz braka
7:1-6
7:1-6
7:1-3
7:4-6
7:1-6
kranin je slobodan od
ropstva Zakonu
7:1-6
Zakon i grijeh
djelovanje Zakona
7:7-12
7:7-12
7:7-11
7:7-8
7:9-11
7:12-13
7:13-25
7:12-13
7:13
unutarnji sukob
7:14-20
7:21-25a
sukob u ovjeku
7:14-20
7:21-25a
7:25b
7:25b
unutranja borba
7:14-20
7:21-23
7:24-25a
7:25b
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
109
Poslanica Rimljanima 7:1-6 nastavlja slikoviti jezik poglavlja 6 o odnosu kranina prema njegovu starome
ivotu. Koritene metafore su:
1.
smrt i oslobaanje od ropstva drugome gospodaru (poglavlje 6)
2.
smrt i oslobaanje od branih obveza (poglavlje 7).
C.
Poglavlja 6 i 7 knjievno su usporedna; poglavlje 6 bavi se odnosom vjernika prema grijehu a poglavlje 7
bavi se odnosom vjernika prema zakonu. Analogija smrti koja oslobaa roba (6:12-23) usporedna je sa
smru koja oslobaa od branih okova (7:1-6).
poglavlje 6
poglavlje 7
6:1: grijeh
6:2: umrijesmo grijehu
6:4: da moemo hodati u novosti ivota
6:7: on tko je umro slobodan je od grijeha
6:18: bivajui osloboeni od grijeha
7:1: zakon
7:4: umrijesmo zakonu
7:6: da moemo sluiti u novosti duha
7:6: bili smo osloboeni od zakona umrijevi onome u emu bijasmo drani
7:3: slobodni od zakona
(uzeto iz Commentary on Romans, od Andersa Nygrena, preveo Carl C. Rassmussen, str. 268)
D.
Zakon sa svojim naredbama bio je smrtna kazna. Svi su ljudi osueni pod Zakonom (usp. Rim 6:14; 7:4;
Gal 3:13; Ef 2:15; Kol 2:14). Mojsijev Zakon postao je prokletstvo!
E.
F.
Na mnogo naina Poslanica Rimljanima 7 djeluje kao Postanak 3. Pokazuje neuspjeh [doslovno:silazni
uspjeh op.prev.] pobune ak onih koji su bili upoznati s Bogom. Spoznaja ne moe osloboditi palo
ljudstvo; samo Boja milost, samo novo srce, novi um, i novi duh mogu to uiniti (Novi savez, usp. Jer
31:31-34; Ez 36:26-27). ak i onda, postoji borba koja neprestano traje (usp. 6:12.19; I. Kor 6:10-19; Ef
6:10-18)!
Ili ne znate li, brao (jer govorim onima koji poznaju zakon), da zakon ima sudsku nadlenost nad osobom
dok je ona iva? 2Jer udana ena vezana je zakonom uz svoga supruga dok je on iv; ali ako njen suprug umre, ona je
osloboena od zakona glede supruga. 3Tako dakle, ako je ona dok je njen suprug iv spojena s drugim ovjekom, bit
e nazvana preljubnicom; ali ako njen suprug umre, ona je slobodna od zakona, tako da nije vie preljubnica iako je
spojena s drugim ovjekom.
110
7:1 (jer govorim onima koji poznaju zakon) Ovo moe upuivati na:
1.
samo na vjerujue idove
2.
sukob izmeu vjerujuih idova i pogana u crkvi u Rimu
3.
zakon openito kao onaj koji se odnosi na svo ovjeanstvo (usp. 2:14-15)
4.
nove vjernike pogane ukljuene u uenje o njihovoj novoj vjeri (katekizam, 6:17) iz SZ-nih Pisama.
zakon Ovo je glavni oslonac poglavlja (usp. stihove 1.2.4.5.6, itd.). Dodue, Pavao koristi pojam u nekoliko razliitih
znaenja (prirodni zakon; Mojsijev Zakon; drutvena mjerila). Izgleda da je Pavlova rasprava bila izazvana sa 6:14. Njegovo
predstavljanje usporedno je grai poglavlja 6. Vidi Uvide u tekst, C. Mojsijev Zakon i njegov odnos prema Novome savezu u
Kristu takoer je raspravljen u 3:21-31 i 4:13-16.
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
Prema tome, brao moja, vi ste takoer umrli Zakonu kroz Kristovo tijelo, tako da se moete pridruiti
drugima, k Njemu koji b podignut od mrtvih, tako da moemo roditi plod za Boga. 5Jer dok bijasmo u tijelu, grjene
poude, koje bijahu potaknute Zakonom, bijahu na djelu u udovima vaega tijela da rode plod za smrt. 6Ali sad
osloboeni smo od Zakona, umrijevi onome ime smo bili vezani, tako da sluimo u novosti Duha a ne u starosti
slova.
7:4 vi ste takoer umrli Ovo je glavni oslonac ovoga odlomka (i poglavlja 6). Povezan je s analogijom u poglavlju 6 o
umiranju krana grijehu jer su oni su-pokopani (6:4) i su-razapeti (6:6) s Kristom (usp. II. Kor 5:14-15; Gal 2:20).
Vjernici su nova stvorenja u Kristu (vidi punu biljeku u 6:4), u ovome novom dobu Duha (usp. II. Kor 5:17). Krtenje je
oznailo granicu izmeu staroga doba, staroga ovjeka, i novoga doba, novoga ovjeka.
kroz Kristovo tijelo Ovo ne upuuje na teoloku zamisao Crkve kao Kristova Tijela (usp. I. Kor 12:12.27), nego na
Kristovo fiziko tijelo kao u 6:3-11 gdje, kad je Krist umro, vjernici su, poistovjeivanjem putem krtenja, umrli s Njim.
Njegova je smrt bila njihova smrt (usp. II. Kor 5:14-15; Gal 2:20). Njegov uskrsli ivot oslobodio ih je za sluenje Bogu i
drugima.
111
tako da moemo roditi plod za Boga Ovo je takoer usporedno s poglavljem 6, posebice 6:22. Sad su vjernici
slobodni kroz Krista za vezanje samih sebe s Kristom. To je analogija braka koji ne prestaje. Kao to je Krist umro za
vjernike, oni sad moraju umrijeti grijehu (II. Kor 5:13-14; Gal 2:20). Kao to je Krist bio podignut, oni su, isto tako, sada
podignuti za novi duhovni ivot sluenja Bogu (usp. Rim 6:22; Ef 2:5-6) i jedan drugome (usp. I. Iv 3:16).
7:5
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
112
3.
Novome savezu, I. Korinanima 11:2; II. Korinanima 3:6
4.
novome stvorenju, II. Korinanima 5:17; Galaanima 6:15
5.
novome ovjeku, Efeanima 2:15; 4:24.
Pojam staro odnosi se na Mojsijev Zakon i znai potpuno istroen. Pavao suprotstavlja Stari savez i Novi savez,
kao to ini autor Poslanice Hebrejima (usp. 8:7 i 13).
NASB, NKJV
tako da sluimo u novosti Duha
NRSV
tako da smo robovi ne pod starim pisanim kdom nego u novome ivotu Duha
TEV
nego u novome nainu Duha
NJB
slobodni sluiti u novome duhovnom nainu
Ovo je doslovno u novosti duha. Neizvjesno je je li ovo upuivalo na obnovljeni ljudski duh ili na Svetoga Duha.
Veina engleskih prijevoda ispisuje veliko slovo, to podrazumijeva Svetoga Duha, dvoznano spomenutog prvi puta u
Poslanici Rimljanima 8 (15 puta). Pojam duh moe upuivati na ljudski duh obnovljen i uinjen snanim Evaneljem i
Duhom u Rimljanima 1:4.9; 2:29; 7:6; 8:15; 11:8; 12:11; I. Korinanima 2:11; 4:21; 5:3.4.5; 7:34; 14:15.16.32; 16:18.
U Pavlovim pisanjima tijelo i duh esto su suprotstavljeni kao dva razliita naina miljenja i ivljenja (usp. 7:14; 8:4;
Gal 3:3; 5:16.17.25; 6:8). Fiziki ivot bez Boga je tijelo (vidi Posebnu temu u 1:3), ali ivot s Bogom je duh ili Duh.
Obitavajui Sveti Duh (usp. 8:9.11) preoblikuje vjernika u novo stvorenje u Kristu (poloajno i iskustveno).
Rimljanima 7:7-25 izraava ljudsku stvarnost. Sva ljudska bia, i spaeni i izgubljeni, iskusili su napetost
dobra i zla u svome svijetu te u svojima vlastitim srcima i umovima. Hermeneutiko pitanje je: Kako je
Pavao namjeravao uiniti ovaj odlomak razumljivim? Okvirno mora biti povezan s poglavljima 1:18
6:23 i 8:1-39. Neki ga vide kao usredotoavanje na sva ljudska bia i, sukladno tome, Pavlovo osobno
iskustvo vide kao obrazac. Ovo je tumaenje bilo nazvano autobiografska teorija.
Pavao koristi ja u ne-osobnome smislu u I. Korinanima 13:1-3. Ova uporaba ne-osobnoga ja
moe takoer biti potkrijepljena od idovskih rabina. Ako je ovo istinito ovdje, ovaj bi odlomak mogao
upuivati na promjenu ovjeanstva od nedunog kroz obraenje do spaenog (poglavlje 8) teorija
predstavnika (tj. Jerome Biblical Commentary, str. 312).
Meutim, drugi su ove stihove vidjeli kao stihove povezane sa stranom neprekidnom borbom
vjernika s palom ljudskom naravi (tj. Augustin, Toma Akvinski, Martin Luther, John Calvin, Karl Barth).
Jadikovka stiha 24 koja para srce izraava ovu unutranju napetost. AORIST i IMPERFEKT GLAGOLSKA
VREMENA prevladavaju u stihovima 7-13, dok PREZENT i PERFEKT GLAGOLSKA VREMENA prevladavaju u
stihovima 14-25. Ovo izgleda pridodaje vjerovati kako se radi o autobiografskoj teoriji jer Pavao opisuje
svoje osobno iskustvo od nedunog, do obraenja, do opravdanja i napetosti put ispunjen napredujuim
posveenjem (usp. autos eg, Moj ja, usp. stih 25).
Moda je mogue da su oba gledita tona. U stihovima 7-13 i 25b Pavao govori autobiografski,
dok u stihovima 14-25a, govori o njegovu iskustvu unutarnje borbe s grijehom, kao predstavnik svega
iskupljenog ovjeanstva. Meutim, mora biti zapameno da ovaj itav odlomak takoer mora biti vien
kao protivan Pavlovoj pozadini predanoga idovskog pobonjaka prije obnove. Pavlovo iskustvo bilo je
iskljuivo njegovo.
B.
Zakon je dobar. On je od Boga. On slui, i nastavlja sluiti, Boanskoj svrsi (usp. 7:7. 12.14. 22. 25; Mt
5:17-19). On ne moe donijeti mir ili spasenje (usp. Gal 3). James Stewart u svojoj knjizi A Man in Christ,
pokazuje Pavlovo paradoksalno razmiljanje i pisanje:
Prirodno biste oekivali ovjeka koji je postavio sm sebe kako bi izgradio sustav
razmiljanja i doktrine da to je vie mogue strogo uvrsti znaenje pojmova koje je
upotrebljavao. Oekivali biste ga da cilja na toan nain izraavanja svojih vodeih zamisli.
Zahtijevali biste da bi rije, jednom koritena od vaeg pisca u odreenome smislu morala imati taj
smisao naskroz. Ali traiti ovo od Pavla je razoaravajue. Veina njegovih naina izraavanja je
tena, ne kruta...Zakon je svet, pie, ja uivam u zakonu Bojem nakon unutarnjeg ovjeka
113
(usp. Rim 7:12-13) ali jasniji je drugi vid nomos(a) koji ga je natjerao drugdje rei: Krist nas je
iskupio od prokletstva zakona (usp. Gal 3:13) (str. 26).
C.
Tekstualni dokaz bavi se pitanjem: Upuuje li Pavao na spaenu ili nespaenu osobu u stihovima 14-25?
kako slijedi:
1.
na nespaenu osobu
a.
ovo je bilo jezino tumaenje oeva rane grke crkve
b.
sljedei izriaji podupiru ovo gledite:
(1)
ja sam tjelesan, stih 14
(2)
prodan u ropstvo grijeha, stih 14
(3)
nita dobro ne stanuje u meni, stih 18
(4)
ini me zarobljenikom zakona grijeha koji je u mojim udovima, stih 23
(5)
jadan sam ti ja ovjek! Tko e me osloboditi od ovoga smrtonosnog tijela?, stih
24
c.
izravan okvir poglavlja 6 je taj da smo slobodni od vlasti grijeha. Okvir poglavlja 8
zapoinje s Tako dakle
d.
nepostojanje ikakve upute na Duha ili Krista sve do zavretka ovoga okvira (stih 25)
2.
na spaenu osobu
a.
ovo je bilo tumaenje Augustina, Calvina, i reformirane predaje
b.
sljedei izriaji podupiru ovo gledite:
(1)
znamo da je Zakon duhovan, stih 14
(2)
slaem se sa Zakonom, priznajui da je (Zakon) dobar, stih 16
(3)
dobro koje elim, ne inim..., stih 19
(4)
ja se s radou slaem s Bojim zakonom u unutarnjem ovjeku, stih 22
c.
iri okvir Poslanice Rimljanima smjeta poglavlje 7 u dio bavljenja s posveenjem
d.
oita promjena glagolskih vremena od IMPERFEKTA i AORISTA u stihovima 7-13 do
dosljedne uporabe PREZENTA glagolskog vremena u stihovima 14-24 podrazumijeva
razliku i novi dio Pavlova ivota (tj. obraenje).
D.
to vjernik vie tei prema Kristo-slinosti, to vie on/ona iskusuje svoju vlastitu grjenost. Taj paradoks
dobro odgovara ovome okviru i Pavlovoj osobnosti (i, ustvari, veini vjernika; za opreno gledite vidi
Gordon Fee, Paul, The Spirit, and the People of God).
Redci iz luteranske himne od Henryja Twellsa:
I nitko, o Gospode, nema savren odmor,
Jer nitko nije posve slobodan od grijeha;
I oni koji klonu sluit e Bogu najbolje
Najsvjesniji unutranjeg zla.
Mislim da se Pavao borio s farizejskom prolou koja je dala grau njegovome prikazu Zakona i
grijeha/smrti. Dodue, i ja sam pritisnut nakon spasenja vlastitom borbom s kunjom i grijehom. To je
zasigurno obojilo moje tumaenje. Mislim da Gordon Fee, u Paul, the Spirit, and the People of God,
prikazuje drugo vrijedno kransko iskustvo i toku gledita. Ono to znam je da je, napetost ili sukob
izmeu:
1.
starog doba novog doba
2.
starog ovjeka novog ovjeka
3.
zakona duha
bilo dovreno u Kristu! Pobjeda je naa. Nikad se nemojte usredotoiti na poglavlje 7 bez da promotrite
poglavlja 6 i 8. Pobjeda je naa u Njemu!
E.
114
4.
stih 17 sun + proslavljenje
5.
stih 22 sun + jecaj (uzdah)
6.
stih 22 sun + poroajni bolovi
7.
stih 26 sun + hvata se
8.
stih 28 sun + raditi s/suraivati
9.
stih 29 sun + u suglasju
Ove sloenice oznaavaju spojiti sudjelovanje s(a) ili suraivati s(a).
Onda to emo rei? Je li Zakon grijeh? Daleko od toga! Nego suprotno, ne bih doao do spoznaje grijeha
osim kroz Zakon; jer ne bih upoznao poudu ako Zakon nije rekao: NE POELI. 8Ali grijeh, uzevi prigodu kroz
zapovijed, proizveo je u meni poudu svake vrste; jer bez Zakona grijeh je nemoan. 9Ja sam neko bio iv bez
Zakona; ali kad doe zapovijed, grijeh postade iv i ja umrijeh; 10a ova zapovijed, koja me vodila u ivot, dokazala je
da me vodi u smrt; 11jer grijeh, uzevi prigodu kroz zapovijed, prevari me i kroz njega ubi. 12Tako dakle, Zakon je
svet, i zapovijed je sveta i pravedna i dobra.
7:7 Onda to emo rei Pavao se vraa svojoj uporabi otre kritike (usp. 6:1.15; 7:1.13).
Je li Zakon grijeh Jedan od paradoksa otkrivenja je taj da Bog koristi svetost i dobrotu Zakona kao zrcalo da otkrije
grijeh, kao i da dovede palo ovjeanstvo na mjesto pokajanja i vjere (usp. stihove 12-13; Gal 3). Takoer je iznenaujue da
Zakon nastavlja djelovati u posveenju ali ne u opravdanju (vidi Posebnu temu: Pavlova vienja Mojsijeva Zakona u 13:9).
Daleko od toga Pavlovo svojstveno odbijanje krive tvrdnje (usp. stih 13; 3:4.6.31; 6:2.15; 9:14; 11:1.11; Gal 2:17;
3:21).
Nego suprotno Pavlov knjievni nain u Rimljanima koristi jake suprotnosti kako bi dokazao svoje (usp. 3:4.6.31;
6:2.15; 7:13; 9:14; 11:1.11).
ja Obiljeite u vaoj Bibliji koliko se puta pojavljuju osobne zamjenice ja, moj, ili mene u okviru stihova 7-25.
To e vas zapanjiti. Pojavljuju se vie od etrdeset puta.
ne bih doao do spoznaje grijeha osim kroz Zakon Ovo je jedan od kljunih odlomaka koji otkriva zamisao
djelovanja Mojsijeva Zakona kao zrcala da otkrije osobni grijeh (usp. 3:20; 4:65; 5:20; Gal 3:14-29, posebno stih 24).
Prekriti Zakon jednom znailo je prekriti Savez i, vezano na to, snositi posljedice (usp. stih 10 i Jak 2:10)!
osim kroz Zakon Ovo je DRUGI RAZRED KONDICIONALNE REENICE nazvane opreno injenici. Pavao je bio
proglaen krivim zbog grijeha. To je jedini primjer ove gramatike posebnosti u Poslanici Rimljanima. On je koristi u
Galaanima 1:10; 3:21, kao i u I. Korinanima 2:8; 5:10; 11:31; i II. Korinanima 12:11.
NE POELI Ovo je navod posljednje zapovijedi od Deset zapovijedi (usp. Izl 20:17; Pnz 5:21). Ova posljednja zapovijed
usredotouje se na primjeren stav, koji je stvarno sr svih njih (usp. Mt 5-7). Zakon je esto bio odreen kao zapovijed
(usp. stihove 8.9.11.12.13).
Pojam udjeti (za neim) znai potaknuti/navaliti na to ili snano eznuti. Bog je ljudima (izgubljenima i
spaenima) dao mnogo dobroga kroz Stvorenje, ali ljudi su skloni uzeti Boje darove izvan Bogom-danih granica. Vie-ivie za mene pod ikoju cijenu postaje njihovo geslo! Moje ja je straan nasilnik! Vidi Posebnu temu: Biljeke o Knjizi
Izlaska 20:17 u 13:8-9.
7:8
NASB, NKJV
NRSV
TEV
NJB
uzevi prigodu
koristei prigodu
naavi svoju priliku
uzevi prednost (od)
115
Ovo je bio vojni pojam koriten za mostobran ili glavni stoer (usp. stihove 8 i 11). U ovome je okviru
personaliziran (usp. stihove 9.11). Grijeh je bio oznaen kao vojno djelovanje (usp. stih 11) voeno vojnim voama (usp.
stihove 11 i 17; 6:12, 14.16).
jer bez Zakona grijeh je nemoan Grijeh je pobuna protiv Boje volje (usp. Rim 4:15; 5:13; I. Kor 15:56). U ovome
izriaju nema GLAGOLA; jedan mora biti dodan. Ako netko doda PREZENT GLAGOLSKO VRIJEME, to podrazumijeva da je to
ope naelo. Ako netko doda AORIST GLAGOLSKO VRIJEME, on izriito upuuje na Pavlov ivot.
7:9 Ja sam neko bio iv Ovo moe upuivati na Pavla kao (1) dijete u dobu nevinosti (tj. prije Bar Micve - Bar Mitzvah)
ili (2) predanoga farizeja prije negoli je istina Evanelja prodrla u njegovo srce (usp. Djela 23:1; Fil 3:6; II. Tim 1:3). Prvo
predstavlja autobiografsku teoriju tumaenja poglavlja 7 a drugo teoriju predstavnika tumaenja poglavlja 7.
kad doe zapovijed, grijeh postade iv i ja umrijeh Pobunjeniki duh ovjeanstva postao je djelotvoran zabranama.
Onaj dio Bojega Zakona ne uini okida na-sebe-usmjeren ponos paloga ovjeanstva (usp. Post 2:16-17; 3:1-6).
Zabiljeite kako grijeh nastavlja biti personificiran, kao u 5:21 i 7:8.11.17.20.
7:10 zapovijed, koja me vodila u ivot, dokazala je da me vodi u smrt Ovo je vjerojatno upuivanje na obeanje
Levitskoga zakonika 18:5; Ponovljenoga zakona 4:1; ili mogue Poslanice Rimljanima 2:13. Zakon je obeao ono to ne
moe ispuniti, ne zato jer je bio grjean, nego zato jer je ovjeanstvo slabo i pobunjeniko. Zakon je postao smrtna osuda
(usp. Gal 3:13; Ef 2:15; Kol 2:14).
7:11 prevari me i kroz njega ubi Ova su oba GLAGOLA AORIST AKTIVNOGA INDIKATIVA. Ovaj pojam, prevari, koriten
je u Septuaginti (LXX) za zmiju koja je prevarila Evu u Postanku 3:13. Pavao taj GLAGOL koristi nekoliko puta (usp. Rim
16:18; I. Kor 3:18; II. Kor 11:3; II. Sol 2:3; I. Tim 2:14). Adamova i Evina potekoa bila je i udnja (usp. II. Kor 11:3; I.
Tim 2:14). Adam i Eva umrli su duhovno zbog neposlunosti Bojoj zapovijedi (sad otkrivene u Zakonu, usp. I. Kor 15:56), i
tako je i Pavao i tako e svi ljudi (1:18-3:20).
7:12 Ovo je Pavlova potvrda dobrostivosti Zakona. On nije potekoa. Meutim Pavlova usporedna graa, koristei grijeh
u poglavlju 6 i zakon u poglavlju 7, morala je uznemiriti legalistike idovske vjernike (slabe iz 14:1 15:13) u crkvi u
Rimu.
Prema tome je li ono to je dobro postalo uzrokom smrti za mene? Daleko od toga! Radije to je bio grijeh,
kako bi moglo biti pokazano da je grijeh djelovao na moju smrt kroz ono to je dobro, tako da kroz zapovijed grijeh
moe postati krajnje grjean.
7:13
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
grijeh, kako bi moglo biti pokazano da je grijeh. . . grijeh moe postati krajnje grjean
grijeh, kako bi se mogao pojaviti grijeh. . . mogao postati neizmjerno grjean
da grijeh moe biti pokazan da je grijeh. . . grjean izvan svake mjere
zato da njegova prava narav kao grijeha moe biti otkrivena
grijeh, da pokae sm sebe u svojima pravim bojama. . . b sposoban provesti svo svoje grjeno
pravo
Zla narav grijeha jasno je vidljiva u injenici da on uzima neto to je dobro, bezopasno, i pobono kao to je
Mojsijev
Zakon (usp. Ps 19; 119) i okrene ga u orue osude i smrti (usp. Ef 2:15; Kol 2:14). Palo ovjeanstvo uzelo je svaki dobar dar
kojeg je Bog dao izvan njegovih Bogom-danih granica!
Zabiljeite dvije hina (svrha) kratke reenice prevedene zato da i tako da. PRIJEDLOZI objanjavaju autorovu
nakanu!
krajnje grjean Vidi Posebnu temu: Pavlova uporaba huper sloenica u 1:30. Grijeh je personificiran kako bi
pokazao osobnu narav zla. Vidi Posebnu temu: Osobno zlo u 16:20.
116
Jer znamo da je Zakon duhovan, ali ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijeha. 15Jer ono to inim, ne
razumijem; jer ne provodim ono to bih elio initi, nego inim one stvari koje mrzim. 16Jer ako inim one stvari to
ne elim initi, slaem se sa Zakonom, priznajui da je Zakon dobar. 17Tako sad, nisam vie ja onaj koji to ini, nego
grijeh koji stanuje u meni. 18Jer znam da nita dobro ne stanuje u meni, to jest, u mome tijelu; jer voljnost je prisutna
u meni, ali initi dobro nije. 19Jer dobro koje elim, ne inim, nego provodim ono zlo koje ne elim initi. 20Ali ako
inim one stvari koje ne elim initi, nisam vie ja onaj koji ini to, nego grijeh koji stanuje u meni.
7:14 Zakon (je) duhovan Boji Zakon je dobar. On nije potekoa (usp. stihove 12 i 16b).
ja sam tjelesan Ovaj je pojam koriten od Pavla u (1) neutralnome smislu u znaenju fizikoga tijela (usp. 1:3; 2:28;
4:1; 9:3.5); i (2) negativnome smislu u znaenju naravi paloga ovjeanstva u Adamu (usp. stih 5). Neizvjesno je na to se
ovdje upuuje.
prodan u ropstvo grijeha Ovo je PERFEKT PASIVNOGA PARTICIPA to znai: Bio sam i nastavljam biti prodan u ropstvo
grijeha.Grijeh je opet personificiran, ovdje kao vlasnik roba. Posrednik PASIVNOGA STANJA je neizvjestan. Moe upuivati
na Sotonu, grijeh, Pavla, ili Boga.
U SZ-u glavni pojam za Boje privlaenje ovjeanstva natrag k Sebi bio je otkupljenje ili iskupljenje (i njihove
istoznanice). Izvorno to znai kupiti natrag (i njegove istoznanice. Vidi Posebnu temu u 3:24). Oprena zamisao je izriaj
koriten ovdje: prodan u ruke (nekoga)... (usp. Suci 4:2; 10:7; I. Sam 12:9).
7:15-24 Dijete Boje ima Boansku narav (usp. II. Pt 1:4), ali i palu narav (usp. Gal 5:17). Mogue, grijeh je uinjen
neuinkovitim (usp. Rim 6:6), ali ljudsko iskustvo slijedi poglavlje 7. idovi kau da je u svakome ovjejem srcu crni i
bijeli pas. Onaj kojeg hrani najvie jeste onaj koji postaje najveim.
Kad itam ovaj odlomak iskustveno osjeam Pavlovu bol kad opisuje dnevni sukob nae dvije naravi. Vjernici su
osloboeni svoje pale naravi, ali, Bog nam pomogao, mi nastavljamo poputati njenom mamljenju. esto je iznenaujue
istinito da estok duhovni rat zapoinje nakon spasenja. Zrelost je napetost ispunjena dnevnim zajednitvom s Trojedinim
Bogom i dnevnim sukobom sa zlom (usp. 8:12-25.26; Gal 5:16-18; Ef 6:10-18; Kol 3:5-10; vidi J. D. G. Dunn, Jesus and the
Spirit).
7:16.20 ako Ovo su oba
njegove knjievne svrhe.
7:18 znam da nita dobro ne stanuje u meni, to jest, u mome tijelu Pavao ne tvrdi da je fiziko tijelo zlo, nego da je ono
bilo bojno polje izmeu pale naravi i Bojega Duha. Grci su drali da je tijelo, sa svom tvari/materijom, bilo zlo. Ovo se
razvilo u dualistiku herezu gnosticizma (usp. Ef, Kol i I. Iv). Grci su stremili kriviti fiziko za duhovne potekoe. Pavao
ne gleda duhovni sukob u ovim pojmovima. On je personificirao grijeh i koristio pobunu ovjeanstva protiv Bojega Zakona
kao prigodu za najezdu zla ljudske naravi. Pojam tijelo u Pavlovim pisanjima moe znaiti (1) fiziko tijelo koje je moralno
neutralno (usp. 1:3; 2:28; 4:1; 9:3.5) i (2) palu grjenu narav naslijeenu od Adama (usp. stih 5). Vidi Posebnu temu: Tijelo
(sarx) u 1:3.
7:20 grijeh koji stanuje u meni Zanimljivo je da Poslanica Rimljanima tako jasno pokazuje ljudski grijeh, ali nema
spominjanja Sotone sve do 16:20. Ljudi ne mogu kriviti Sotonu za potekou svoga grijeha. Imamo odabir. Grijeh je
personificiran kao kralj, nasilnik, vlasnik roba. On nas iskuava i mami k neovisnosti od Boga, k samopotvrdi pod ikoju
cijenu kotanja. Pavlova personifikacija grijeha povezana je s ljudskim odabirom prikazanim u Postanku 4:7.
Pavao koristi pojam stanuje nekoliko puta u ovome poglavlju (usp. stih 17.18.20). Grjena narav nije unitena ili
uklonjena pri spasenju, ali uinjena je mogue neuinkovitom. Njen neprekidni nedostatak sile ovisi o naoj suradnji s
obitavajuim Duhom (usp. 8:9.11). Bog je osigurao za vjernike sve potrebno kako bi se sprijeilo personificirano (knjievno)
i osobno (Sotona i demoni) zlo. To je prisutnost i sila Svetoga Duha. Kao to smo prihvatili Boji besplatni dar spasenja, isto
tako, moramo prihvatiti Boji dar uinkovitog odvraanja Svetoga Duha. Spasenje i ivot kranina je dnevni tijek koji
poinje i zavrava s dnevnim odlukama vjernika. Bog je osigurao sve to trebamo: Duha (Rim 8), duhovnu zatitu (Ef 6:11),
otkrivenje (Ef 6:17), i molitvu (Ef 6:18).
117
Nalazim dakle naelo prisutno u meni da mi se namee zlo, kad elim initi dobro. 22Jer ja se s radou
slaem s Bojim zakonom u unutarnjem ovjeku, 23ali vidim drukiji zakon u udovima moga tijela, koji pokree rat
protiv zakona moga uma i ini me zarobljenikom zakona grijeha koji je u mojim udovima. 24Jadan sam ti ja ovjek!
Tko e me osloboditi od ovoga smrtonosnog tijela? 25Hvala neka je Bogu po Isusu Kristu naem Gospodinu! Tako
dakle, u jednu ruku ja sm sa svojim umom sluim zakonu Bojem, ali u drugu, svojim tijelom zakonu grijeha.
7:22 Bojim zakonom Za idove ovo upuuje na Mojsijev Zakon. Za ne-idova ovo je upuivalo na:
1.
svjedoanstvo prirode (usp. Rim 1:19-20; Ps 19:1-6)
2.
unutarnju-moralnu savjest (usp. Rim 2:14-15)
3.
drutvena mjerila ili pravila ponaanja.
NASB
u unutarnjem ovjeku
NKJV
prema unutarnjem ovjeku
NRSV, NJB
u mome najdubljem ja
TEV
mojim unutarnjim biem
Pavao suprotstavlja vanjskoga ovjeka (fizikoga) s unutarnjim ovjekom (duhovnim) u II. Korinanima 4:16. U
ovome okviru izriaj upuuje na onaj Pavlov dio ili spaeno ljudstvo koje potvruje Boju volju i zakon:
1.
Zakon je duhovan, 7:14
2.
ono to bih elio initi, 7:15
3.
slaem se sa Zakonom, priznajui da je Zakon dobar, 7:16
4.
voljnost je prisutna u meni, 7:18
5.
dobro koje elim, 7:19
6.
provodim ono zlo koje ne elim initi, 7:19
7.
inim one stvari koje ne elim initi, 7:20
8.
onaj koji eli initi dobro, 7:21
9.
ja se s radou slaem s Bojim zakonom, 7:22
10.
zakona moga uma, 7:23
11.
ja sm sa svojim umom sluim zakonu Bojem, 7:25.
Poglavlje 7 pokazuje da spoznaja Boga i Njegove rijei nije dovoljno. Vjernici trebaju Duha (poglavlje 8)!
7:23 Postoji stvarno opreje izmeu 6:2; 8:2 i 7:23. Ovaj stih jasno pokazuje Pavlovu uporabu zakona (nomos) kako bi uputio
na (1) zakon grijeha (usp. stihove 21.25) i (2) Boji zakon (usp. stihove 22. 25). Prije u stihovima 4.5.6.7.9 i 12 Pavao je
koristio pojam za SZ. Pavao nije bio sustavni teolog. On se borio sa zamisli zakona. U jednome smislu on je bio Boje
otkrivenje, predivan dar ovjeanstvu, ipak u drugome bio je onaj koji odreuje grijeh i jasno postavlja granice koje je palo
ovjeanstvo nesposobno odrati. Ove granice nisu bile samo SZ-no otkrivenje (usp. Ps 19:7-14; 119), nego sve moralne
smjernice: prirodna objava (usp. Ps 19:1-6; Rim 1:18-3:31) ili drutvena pravila ponaanja i mjerila. Ljudi su pobunjenici koji
ele biti u potpunome nadzoru svojih vlastitih ivota!
7:24 Moe li ovo biti izjava spaene osobe? Neki kau ne i, stoga, ovo poglavlje upuuje na moralne, religiozne ali
neiskupljene osobe. Drugi kau da, pa to upuuje na napetost Evanelja, gotovo ali ipak ne jo u ivotima vjernika.
Eshatoloko ispunjenje nije ipak jo oitovano. Zreli vjernik osjea ovaj jaz izrazitije.
NASB
NKJV, NRSV
TEV
NJB
118
Fiziko tijelo i um nisu zli u sebi i sami po sebi. Oni su bili stvoreni od Boga za ivot na ovoj planeti i zajednitvo s
Njim. Oni su bili stvoreni veoma dobro (usp. Post 1:31). Ali, Postanak 3 promijenio je ovjeanstvo i planetu. Ovo nije
svijet kakav je Bog namjeravao da bude i mi nismo ljudi kakvima je Bog namjeravao da budemo. Grijeh je temeljito
povrijedio Stvorenje. Grijeh je uzeo ono to je bilo dobro i to okrenuo u zlo usmjereno samo na sebe. Tijelo i um postaju
bojno polje kunje i grijeha. Pavao izrazito osjea bitku! On ezne za novim dobom, novim tijelom, zajednitvom s Bogom
(usp. 8:23).
7:25 Ovo je saetak i prijelaz na vii stupanj Poslanice Rimljanima 8. Meutim, ak i u poglavlju 8 viena je ova ista
napetost u stihovima 5-11.
Pitanje za tumae okree se oko toga o kome Pavao govori?:
1.
o sebi i svojim iskustvima unutar judaizma
2.
o svim kranima
3.
o Adamu kao primjeru ljudskih bia
4.
o Izraelu i njegovu poznavanju Zakona, ali neuspjehu u pokornosti njemu.
Osobno, ja spajam #1 (stihovi 7-13.25b) i #2 (stihovi 14-25a). Vidi Uvid u tekst Poslanice Rimljanima 7:7-25. Bol i
agonija poglavlja 7 poklapa se i nadmauje velianstvo poglavlja 8!
Hvala neka je Bogu Vidi sljedeu Posebnu temu.
119
Pavao je poznavao Trojedinoga Boga teoloki i iskustveno. U svojim pisanjima on zapoinje molitvom i
slavljenjem. U sredini njegovih predstavljanja on se izlijeva u slavljenju i zahvaljivanju. U zakljuku svoga pisma, on uvijek
podsjea na molitvu, slavljenje i zahvalu Bogu. Pavlovo pisanje odie molitvom, slavljenjem, i zahvaljivanjem. On je
poznavao Boga, poznavao je sm sebe, i poznavao je Evanelje.
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
120
RIMLJANIMA 8
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
UBS4
ivot u Duhu
8:1-11
NKJV
osloboen od obitavajuega
grijeha
8:1-11
8:12-17
8:12-17
NRSV
TEV
NJB
Boji spasavajui in
ivot u Duhu
ivot Duha
8:1-4
8:1-8
8:1-11
8:9-11
Duh i posinjenje
8:12-17
8:12-17
8:12-13
Boja djeca
8:14-17
od patnje do slave
8:18-30
8:26-30
Boja ljubav
8:31-39
8:31-39
nada ispunjenja
8:18-25
budua slava
8:18-25
8:26-27
8:26-27
8:28-30
8:28-30
8:31-39
8:31-39
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
121
UVIDI U TEKST
A.
Ovo poglavlje je vrhunac Pavlova dokaza zapoet u 1:18. Zapoinje s nema osude (zakonsko stajalite) i
zavrava s nema odvajanja (osobno zajednitvo). Teoloki, ono se kree od opravdanja kroz posveenje
do proslavljenja (usp. stihove 29-30).
B.
Ovo je Pavlov teoloki razvitak Bojeg davanja Njegova Duha vjernicima (usp. Ivanov prikaz u Ivanu
14:12-31; 16:7-16). Duh je posrednik PASIVNOGA GLAGOLA u stihu 14 to se odnosi na Evanelje koje
postaje djelatno u ivotima palih ljudi. Duh e prebivati s njima i u njima i zapoet e oblikovati Krista u
njima. Poglavlje 8 koristi pojam duh, pneuma, vie od 21 puta dok je u poglavlju 7 potpuno izostao (kao i u
poglavljima 3 6 a pojavljuje se samo tri puta u poglavljima 1 2; teko je biti siguran kad pneuma
upuuje na ljudski duh ili Sveti Duh).
C.
U ivotu postoje dva gledita (osobni pogledi na svijet), dva naina ivota, dva prvenstva, dva puta (irok
put i uski put) koje ljudi slijede, ovdje tijelo ili Duh. Jedan vodi smrti; drugi ivotu. Ovo je tradicionalno
bilo nazvano dva puta u SZ-noj mudrosnoj knjievnosti (usp. Ps 1 i Izr 4:10-19). Vjeni ivot, Duh
ivota, ima vidljive znaajke (tj. nakon tijela nasuprot nakon Duha).
Zabiljeite oit izostanak Sotone u ovome itavome teolokom okviru (usp. Rim 1 8). On nije
spomenut u Poslanici Rimljanima sve do 16:20. Pala Adamovska narav ovjeanstva je ona koja je u
aritu. Pavlov nain otklanja izlike paloga ovjeanstva (tj. avao me natjerao uiniti to!) nadnaravne
kunje za njihovu pobunu protiv Boga. ovjeanstvo je odgovorno!
D.
Ovo je poglavlje vrlo teko za pravljenje opeg pregleda jer je misao razvijena tkanjem razliitih nti istina
zajedno u ponavljajui uzorak, ali bez okvirnih jedinica.
E.
F.
Stihovi 31-39 su sudska pozornica, to je svojstvena knjievna tehnika SZ-nih proroka. Bog je Sudac;
Sotona je tuitelj; Isus je pravni branitelj (posrednik); aneli su gledatelji; a vjerujue ovjeanstvo je pod
optubama Sotone (tj. Job 1 2; Zah 3):
1.
pravni pojmovi:
a.
protiv nas (stih 31)
b.
optuba (stih 33)
c.
opravdava (stih 33)
d.
osuuje (stih 34)
e.
zauzima (stih 34)
2.
optuba, tko (stihovi 31.33.34 [tri puta],35)
3.
Boja zatita u Kristu (stihovi 32.34b)
4.
nema odvajanja od Boga:
a.
zemaljske okolnosti (stih 35)
b.
SZ-ni navod iz Psalma 44:22 (stih 36)
c.
pobjeda (stihovi 37.39)
d.
nadnaravne okolnosti ili posrednici (stihovi 37-39).
122
Prema tome sad nema osude za one koji su u Kristu Isusu. 2Jer zakon Duha ivota u Kristu Isusu oslobodio
vas je od zakona grijeha i smrti. 3Jer ono to Zakon nije mogao uiniti, slab kakav je bio kroz tijelo, Bog uini:
poslavi Svoga vlastitog Sina u slinosti grjenoga tijela i kao rtvu za grijeh, On osudi grijeh u tijelu, 4tako da zahtjev
Zakona moe biti ispunjen u nama, koji ne hodamo sukladno tijelu nego sukladno Duhu. 5Jer oni koji ive po tijelu
potiu svoje misli na stvari tijela, ali oni koji ive po Duhu, na stvari Duha. 6Jer um potaknut tijelom je smrt, ali um
potaknut Duhom je ivot i mir, 7zato jer je um potaknut tijelom neprijatelj prema Bogu; jer on sebe ne podvrgava
zakonu Bojem, jer on ak nije sposoban uiniti to, 8a oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu.
8:1
NASB
Prema tome sad
NKJV, NRSV
stoga sad
TEV
Postoji
NJB
razlog, stoga
Ovo se povezuje unatrag s prijanjim okvirom. Neki vide da se to odnosi na 7:24-25 ali ini se boljim vratiti se
unatrag jo dalje do 3:21 7:25.
nema Nema je prvo u grkoj reenici. To je znaajno, nema osude za one u Kristu (usp. stihove 1-3), i one koji
hodaju sukladno Duhu (usp. stihove 4-11). Ovdje su obje strane Novoga saveza:
1.
to je besplatni dar u Kristu
2.
postoji nain ivota, zavjetno zahtijevani odaziv.
Opravdanje (usp. 5:1-11) je oboje i objektivno (INDIKATIV) i subjektivno (IMPERATIV). To je oboje i stanje i nain ivota.
osude Ovaj pojam katakrima nije esto koriten u Septuaginti, ali on odraava prokletstvo zbog nevrenja u
Ponovljenome zakonu 27:26 (usp. Pnz 27:26 navedeno u Gal 3:10 gdje je to isto s prokletstvo). On znai kazna koja
slijedi zbog sudske osude. To je pravno, forenziko opreje opravdanja. Pojam je rijedak u Pavlovim pisanjima (usp.
5:16.18) i nigdje drugdje nije upotrijebljen u NZ-u.
Zamisao osude prvo se pojavila sa Satanom koji optuuje Boje ljude zbog krenja Saveza i poslije ne-Izraelce kao
to je bio Job (usp. Job 1-2). Ali sad su vjernici umrli s Kristom zakonu (usp. Rim 6) i, prema tome, ni zakon niti Satan
nemaju podloge za optube.
The King James Version dodao je stihu 1: tko hoda ne vie po tijelu nego po Duhu. Ovaj se izriaj ne pojavljuje u
mnogima drevnim grkim rukopisima u stihu 1. UBS4 daje njegovu izostavljanju ocjenu A (izvjesno). Pojavljuje se u stihu
4. Teoloki je posve neprikladan u stihu 1, ali savreno odgovara stihu 4. Stihovi 1-3 bave se poloajnim posveenjem
(INDIKATIV), dok se stihovi 4-11 bave iskustvenim posveenjem (vidi Posebnu temu u 6:4) ili Kristo-slinou (IMPERATIV,
vidi biljeku u 8:29). Zabiljeite opasku na stranici 289 u Romans Verse by Verse od Williama R. Newella (Moody, 1938):
The Revised Version ispravno izostavlja tko hoda ne vie po tijelu nego po Duhu. Sve do prijevoda kralja Jamesa,
vie od 300 godina, mnogi su, i najbolji, uglavnom toni, drevni grki rukopisi koje imamo, bili obnovljeni; a marljivi,
poboni ljudi stalno su napredovali sa zamornim ali plodonosnim radom na ispravljanju grjeaka to su se uvukle u
prepisivanje. Jer, kao to svi znamo, mi nemamo izvorne rukopise Pisma: Bog je bio zadovoljan da se ovo zadri od stvorenja
tako sklonih idolatriji kao sinovi ovjeji.
Stih 1 moramo zavriti rijeima u Kristu Isusu, iz etiri razloga: (1) Dokaz grkih rukopisa nadmono je u korist
izostavljanju kratke reenice tko hoda ne vie po tijelu nego po Duhu iz stiha 1 kao dokaz koji je openito za ukljuivanje
ovih rijei u stih 4. (2) Duhovna mo rasuivanja takoer se slae, jer ukljuivanje ovih rijei u stih 1 ini nau sigurnost koja
ovisi o naem hodu, a ne o Bojem Duhu. Ali svi u Kristu Isusu sigurni su od osude, kao to je jasno pouavano u
poslanicama. Inae, naa sigurnost ovisi o naem hodu, a ne o naem poloaju u Kristu. (3) Kratka reenica je tono na
pravome mjestu na kraju stiha 4 - gdje je opisan nain vjernikova hoda, ne njegova sigurnost od osude. (4) To to se
pojavljuje kratka reenica na kraju stiha 1 u King Jamesu je glosa (biljeka na margini nekog prepisivaa), nije samo zbog
njenog izostavljanja od strane velikih uncijalnih rukopisa, Aleph, A, B, C, D, F, G, A, D (ispravno); s nekim dobrim
rukopisnim i drevnim verzijama (vidi Olshausen, Meyer, Alford, J. F. i B., te Darbyjeva odlina rasprava u njegovoj
123
Synopsis, in loc); nego ona se takoer pojavljuje zbog slinosti ove glose kao dopune napravljene posredstvom zakonskoga
straha, naenog u ostalih odlomcima.
To to je Bog odabrao imati Svoju Rije prevedenu a ipak autoritativnu oito je iz uporabe u Novome zavjetu grkog
prijevoda hebrejskoga Staroga zavjeta, Septuaginte.
Morali bismo zahvaliti Bogu za ove posveene ljude koji su utroili svoj ivotni vijek u dubokom prouavanju
rukopisa koje nam je Bog ostavio, i koji su nam dali tako divan savren prijevod kojeg imamo. Morali bismo razlikovati
takve znanstvenike bezuvjetno i zauvijek od bahatih modernista (ili, u ranijim danima, Vie kritiare), koji su se
prihvatili rei nam to nam Bog treba rei u Bibliji, radije nego s dubokom poniznou traenja kako bi se doznalo to je Bog
imao rei (str. 289).
za one koji su u Kristu Isusu Ovaj znakovit Pavlov izriaj (tj. LOKATIV SFERE) ekvivalent je suvremenome izraaju
osobni odnos. Pavao je poznavao, ljubio, sluio, i radovao se u Isusu. Evanelje je oboje i poruka da bude vjerovana, i
Osoba da bude dobrodola. Snaga za ivjeti proizala je iz njegova odnosa s uskrslim Kristom, kojeg je sreo na cesti za
Damask (usp. Djela 9). Njegovo iskustvo s Isusom prethodilo je njegovoj teologiji o Isusu. Njegovo iskustvo nije nastalo u
samostanskome misticizmu nego u snanoj slubi poslanja (usp. Mt 28:18-20; Lk 24:47; Djela 1:8). Poznati Njega znai
sluiti Njemu. Zrelo kranstvo je poruka, Osoba, i nain ivota! (Vidi biljeku u 1:5).
8:2 zakon Duha ivota ... zakona grijeha i smrti Ovo moe upuivati na:
1.
opreje izmeu zakona grijeha (usp. Rim 7:10.23.25) i novoga Bojeg zakona (usp. Rim 7:6.22.25)
2.
zakon ljubavi (usp. Jak 1:25; 2:8.12) nasuprot Mojsijevom Zakonu (usp. 7:6-12)
3.
staro doba nasuprot novome dobu
4.
Stari savez nasuprot Novome savezu (usp. Jer 31:31-34; NZ-na Poslanica Hebrejima).
Ovaj nain suprotstavljanja je trajan:
1.
zakon Duha ivota u Kristu nasuprot zakonu grijeha i smrti, stih 2
2.
sukladno tijelu nasuprot sukladno Duhu, stihovi 4 i 5
3.
stvari tijela nasuprot stvari Duha, stih 5
4.
potiu misli na stvari tijela nasuprot potiu misli na stvari Duha, stih 5
5.
um potaknut tijelom, nasuprot um potaknut Duhom, stih 6
6.
u tijelu nasuprot u Duhu, stih 9
7.
tijelo je mrtvo nasuprot duh je iv, stih 10
8.
morate umrijeti nasuprot ivjet ete, stih 13
9.
ne duh ropstva nasuprot duhu posinjenja, stih 15
The NASB Study Bible (str. 1645) ima zanimljiv popis Pavlovih uporaba pojma zakon u Poslanici Rimljanima:
1.
nadzirujua snaga, 8:2
2.
Boji zakon, 2:17-20; 9:31; 10:3-5
3.
Petoknjije, 3:21b
4.
itav SZ, 3:19
5.
naelo, 3:27
124
8:3 to Zakon nije mogao uiniti Mojsijev Zakon je dobar i svet, ali ovjeanstvo je slabo i grjeno (usp. 7:12.16).
GLAGOL ovdje u stvarnosti je PRIDJEV adunaton, to uobiajeno znai nemogue (usp. Mt 19:26; Heb 6:4.18; 10:4; 11:6),
ali moe znaiti bez snage (usp. Djela 14:8; Rim 15:1). Zakon nije bio kadar osigurati osloboenje (usp. Gal 3:21). Upravo
suprotno, on je osigurao jedino osudu, smrt, i prokletstvo (usp. Gal 3)!
slab kakav je bio kroz tijelo Ovo je Pavlov temeljni dokaz poglavlja 7. Boji Zakon je dobar i svet, ali grjeno, palo,
pobunjeno ovjeanstvo ne moe provesti njegove zahtjeve. Pavao, drukiji od rabina, naglasio je posljedice Postanka 3.
Veina rabina pripisala je poticanje zla u svijet u Postanku 6.
Bog uini: poslavi Svoga vlastitog Sina Ono to palo ovjeanstvo ne moe uiniti pod Starim savezom, Bog je
uinio pod Novim savezom (usp. Jer 31:31-34; Ez 36:22-36) kroz Isusa (usp. Iz 53; Iv 3:16). Umjesto vanjskih zahtjeva Bog
je osigurao unutarnjega Duha te novo srce i novi um. Ovaj Novi savez temelji se na pokajanju i vjeri u Kristovo dovreno
djelo, ne ljudskoj izvedbi (usp. Ef 2:8-9). Meutim, oba Saveza oekuju nov nain ivota pobonosti (usp. Ef 1:4; 2:10).
u slinosti grjenoga tijela Ova je ista istina izjavljena u Filipljanima 2:7-8. Isus je imao stvarno ljudsko tijelo (ali ne
grjenu narav, usp. Fil 2:7-8; Heb 7:26). On je istinski jedno s nama. On je bio kuan na sve naine kao to smo mi ali ipak
bez grijeha (usp. Heb 4:15). On nas razumije. On se zauzima za nas (usp. 8:34; Heb 7:25; 9:24).
kao rtvu za grijeh Rijei u kurzivu ukljuene su u NJB i u napomeni na dnu stranice u NRSV. Ova ista zamisao
izjavljena je u II. Korinanima 5:21 i I. Petrovoj 2:24. Isus je doao kako bi umro (usp. Iz 53:4-6.10-12; Mk 10:45). Isusov
nevin (besprijekoran) ivot postao je rtva za grijeh (usp. Iv 1:29) za svo ljudstvo (usp. Heb 10:6.8; 13:11).
8:4 Ovaj stih vjerojatno upuuje na Novi savez (usp. Jer 31:33 i Ez 36:26-27). Bavi se s dva vida naega spasenja:
1.
Isus je ispunio zahtjeve Staroga saveza i kroz vjeru u Njega ova je pravednost prenesena na vjernike kao
besplatni dar odvojen od osobne zasluge. To nazivamo opravdanje ili poloajno posveenje.
2.
Bog daje vjernicima novo srce, novi um, i novi duh. Sad hodamo u Duhu, ne u tijelu. Ovo se naziva
napredujue posveenje.
Kranstvo je Novi savez koji ima oba prava (dar spasenja) i odgovornosti (Kristo-slinost, usp. 6:13).
Jerome Bible Commentary (str. 315) napravio je zanimljiv gramatiki osvrt da PREZENT PARTICIP i M PARTICIP
obiljeavaju uvjetno stanje podrazumijevajui da uinkovit kranski ivot ne tee sm po sebi iz krtenja. Mi kao ljudi
imamo izbor u spasenju i izbor u Kristo-slinosti! Duh nas vodi i ohrabruje ali ne prisiljava na suradnju!
koji ne hodamo sukladno tijelu nego sukladno Duhu Ova je ista suprotnost naena u Galaanima 5:16-25. Pravna
pravednost je praena ivotnim nainom pravednosti. Novo srce i um Novoga saveza nije temelj naeg spasenja, nego ishod.
Vjeni ivot ima vidljiva obiljeja (Mat 7)!
8:5 Pavao suprotstavlja ivot u tijelu i u Duhu u stihovima 5-8 (djela tijela, usp. Gal 5:19-21 s plodom Duha, usp.
5:22-25). Vidi punu biljeku u 8:2.
8:6 um potaknut idovi su shvatili da su oi i ui prozori u duu. Grijeh poinje u misaonom ivotu. Postajemo ono u
emu ivimo (usp. Rim 12:1-2; Fil 4:8)!
Pavao nije tono slijedio tradicionalno rabinsko stajalite o dvije namjere (yetzers) u ljudima. Za Pavla dobra
namjera nije bila prisutna u palome Stvorenju, nego dolazi od obraenja. Za Pavla to je bio obitavajui Sveti Duh koji je
zapoeo unutarnji duhovni sukob (usp. Iv 16:7-14).
ivot Ovo (zo) upuuje na vjeni ivot, ivot novoga doba.
mir Ovaj pojam izvorno znai spojiti zajedno ono to je bilo slomljeno (usp. Iv 14:27; 16:33; Fil 4:7). Vidi Posebnu
temu: Mir (razliita znaenja) u 5:1. Postoji tri naina na koje NZ govori o miru:
1. objektivna istina naega mira s Bogom kroz Krista (usp. Kol 1:20)
2. na subjektivni osjeaj da smo u pravilnome odnosu s Bogom (usp. Iv 14:27; 16:33; Fil 4:7)
3. Bog, ujedinjuje u jedno novo tijelo, kroz Krista, oba i idova i Grka (usp. Ef 2:14-17; Kol 3:15).
125
Meutim, vi niste u tijelu nego u Duhu, ako uistinu Boji Duh stanuje u vama. Ali ako netko nema Kristovog
Duha, on ne pripada Njemu. 10Ako je Krist u vama, onda je vae tijelo mrtvo zbog grijeha, ali duh je iv zbog
pravednosti. 11Ali ako Njegov Duh koji Ga uskrisi od mrtvih stanuje u vama, On koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih
dat e ivot i vaima smrtnim tijelima kroz Svoga Duha koji stanuje u vama.
8:9 ako Ovo je niz
KONDICIONALNIH REENICA u
KONDICIONALNIH REENICA, koje podrazumijevaju
stihovima 9.10.11.13 (dva puta), 17 (dva puta). One su sve PRVI RAZRED
da su istinite s pieve toke gledita ili za njegove knjievne svrhe.
Pavao je podrazumijevao da su njegovi itatelji u crkvi u Rimu bili krani (usp. stih 9a).
Kristovog Duha Osobe ili imaju Duha i one su, stoga, vjernici ili nemaju duha i duhovno su izgubljeni. Pri spasenju
primamo sve od Svetoga Duha. Ne trebamo vie od Njega; On treba vie od nas!
Izriaj Duhu u 9a; Boji Duh u 9b, i Kristovog Duha u 9c sve su istoznanice.
126
zagovornik
1)
Isus (I. Iv 2:1)
2)
Duh (Iv 14:16.26; 15:26; 16:7)
c.
Sveti
1)
Isus (Lk 1:35; 4:34)
2)
Duh (Lk 1:35)
Oboje obitavaju u vjernicima
a.
Isus (Mt 28:20; Iv 14:20.23; 15:4-5; Rim 8:10; II. Kor 13:5; Gal 2:20; Ef 3:17; Kol 1:27)
b.
Duh (Iv 14:16-17; Rim 8:9.11; I. Kor 3:16; 6:19; II. Tim 1:14)
c.
Otac (Iv 14:23; II. Kor 6:16).
b.
3.
INDIKATIVOM GLAGOLA
biti). Pavao je
Krist u vama Ovaj vama je MNOINA. Pojam Krist upuuje na obitavajueg Sina/Duha (usp. Iv 14:16-17; Kol
1:27). Ljudi imaju Sina/Duha ili nisu krani (usp. I. Iv 5:12). Za Pavla, u Kristu je teoloki isto kao u Duhu.
onda je vae tijelo mrtvo zbog grijeha ak i krani umiru fiziki zbog Adamova grijeha, paloga svijeta, te osobne
pobune (usp. 5:12-21). Grijeh uvijek pokree svoja prokletstva. Duhovna smrt (usp. Post 3; Ef 2:1) ishodi u fizikoj smrti
(usp. Post 5; Heb 9:27, vidi punu biljeku u 8:13). Vjernici ive u oba i novome dobu Duha (usp. Joel 2:28-29; Djela 2:16) i
starome dobu grijeha i pobune (usp. stihove 21.35).
ali duh je iv zbog pravednosti Meu prijevodima i komentatorima postoji neko nesuglasje upuuje li duh na ljudski
duh (usp. NASB, ASV, NIV, Williams, Jerusalem Bible), ili na Svetoga Duha (usp. KJV, TEV, REB, Karl Barth, C. K.
Barrett, John Murray, i Everett Harrison).
iri okvir proiruje nae razumijevanje ovoga kratkog izriaja. ak i oni koji su se pouzdali u Krista ipak umiru zato
jer ive u palome svijetu. Meutim, zbog pravednosti koja dolazi kroz vjeru u Isusa oni ve imaju vjeni ivot (usp. Ef 2:4-6).
To je gotovo ali ne jo napetost Kraljevstva Bojeg. Staro doba i novo doba preklopili su se u vremenu.
pravednosti U okviru ovo moe upuivati na:
1.
pripisanu pravednost (opravdanje i poloajno posveenje) koje dolazi kroz vjeru u Krista (usp. Rim 4)
2.
novi ivot u Duhu (napredujue posveenje) koji je dokaz iskupljenog ivota.
Vidi Posebnu temu u 1:17.
8:11 Ako Vidi biljeku u stihu 9.
Njegov Duh koji Ga uskrisi od mrtvih stanuje u vama Koja Osoba Trojstva stanuje u vjernicima? Veina krana
odgovorit e Duh. Ovo je zasigurno istina, ali u stvarnosti, sve tri Osobe Trojstva stanuju u vjernicima.:
1.
Duh, Ivan 14:16-17; Rimljanima 8:11; I. Korinanima 3:16; 6:19; II. Timoteju 1:14
2.
Sin, Matej 28:20; Ivan 14:20.23; 15:4-5; Rimljanima 8:10; II. Korinanima 13:5; Galaanima 2:20;
Efeanima 3:17; Koloanima 1:27
3.
Otac, Matej 28:20; Ivan 14:20.23; 15:4-5; Rimljanima 8:10; II. Korinanima 13:5; Galaanima 2:20;
Efeanima 3:17; Koloanima 1:27
Ovaj je izriaj izvrsna prilika za pokaz da NZ esto pripisuje djela iskupljenja svim trima Osobama Trojstva:
1.
Bog Otac uskrisio je Isusa (usp. Djela 2:24; 3:15; 4:10; 5:30; 10:40; 13:30.33.34.37; 17:31; Rim 6:4.9;
10:9; I. Kor 6:14; II. Kor 4:14; Gal 1:1; Ef 1:20; Kol 2:12; I. Sol 1:10)
2.
Bog Sin uskrisio je Sm Sebe (usp. Iv 2:19-22; 10:17-18)
3.
Bog Duh uskrisio je Isusa (usp. Rim 8:11).
127
128
Tako dakle, brao, mi smo pod obavezom, ne tijelu, da ivimo prema tijelu 13jer ako ivite po tijelu,
morate umrijeti; ali ako Duhom usmrujete djela tijela, ivjet ete. 14Jer svi koji su voeni Bojim Duhom, sinovi su
Boji. 15Jer niste primili duh ropstva da vas ponovo vodi strahu, nego ste primili duh posinjenja kao sinovi kojim
viemo: Abba! Oe! 16Sm Duh svjedoi s naim duhom da smo djeca Boja, 17ako smo djeca, onda smo i batinici,
batinici Boji i subatinici s Kristom, ako uistinu trpimo s Njim kako bismo mogli isto tako biti proslavljeni s Njim.
8:12 Tako dakle Pavao nastavlja izvlaiti dublji smisao njegova predstavljanja stihova 1-11.
mi smo pod obavezom Ovo je druga strana slobode kranina (usp. 14:1-15:13). To je zakljuak izvuen iz rasprave o
posveenju u stihovima 1-11, koje je oboje i poloajno (INDIKATIV) i napredujue (IMPERATIV, vidi Posebnu temu u 6:4). Ovo
jasno pokazuje i to da se vjernici moraju boriti sa starom palom naravi (tj. 6:12.19; 7:7-24; I. Kor 6:18-19; Ef 6:10-19).
Postoji izbor da se bude (poetna vjera) i nastavlja biti (nain ivota vjere)!
8:13 ako Ovo je niz
KONDICIONALNIH REENICA
KONDICIONALNIH REENICA, koji pretpostavljaju da
129
sinovi (su) Boji Ovaj izriaj u MNOINI bio je upotrijebljen u SZ-u za anele i rjee za ljude (vidi Posebnu temu na
online www.freebiblecommentary.org ). JEDNINA je bila upotrijebljena za Adama, Izraela, njegova Kralja, i Mesiju. Ovdje
upuuje na sve vjernike (usp. Gal 4:6-7). U stihu 14 koriten je grki pojam huioi (sinovi), u stihu 16, tekna (djeca). Bili su
koriteni istoznano u ovome okviru. Vjernici nisu vie robovi nego lanovi obitelji (usp. stihove 15-17; Gal 4:7).
8:15 duh Ovaj je stih, kao stih 10, dvoznaan. Moe upuivati na novi iskupljeni duh ovjeanstva u Kristu ili Svetome
Duhu. Oba su naena u stihu 16.
U Pavlovim pisanjima postoji nekoliko mjesta gdje je koritena ova gramatika graa za opis to Sveti Duh
proizvodi u pojedinanome vjerniku:
1.
ovdje ne duh ropstva, duh posinjenja, stih 15
2.
duh njenosti, I. Korinanima 4:21
3.
duh vjere (vjernosti), II. Korinanima 4:13
4.
duh mudrosti i otkrivenja, Efeanima 1:17
5.
ne duh bojaljivosti, II. Timoteju 1:7
Postoji nekoliko mjesta, posebice u I. Poslanici Korinanima, gdje Pavao koristi pneuma kako bi uputio na sebe (usp. I. Kor
2:11; 5:3.14; 7:34; 16:8; i Kol 2:5). U ovome okviru zasigurno stihovi 10 i 15 pothranjuju najbolje ovu skupinu.
ropstva da vas ponovo vodi strahu Obiljeje stare naravi je strah (usp. Heb 2:15). Obiljeje nove naravi opisano je u
stihovima 14-17.
posinjenja kao sinovi Rimski zakon veoma je teak za posvojenje, ali jednom uinjeno, bilo je za stalno (usp. Gal 4:46). Ova metafora podupire teoloku istinu o sigurnosti vjernika (vidi Posebnu temu u 5:2). Prirodni sin moe biti razbatinjen
ili ak ubijen, ali ne posvojeni. Ovo je bila jedna od Pavlovih omiljenih obiteljskih metafora za opis spasenja (usp. stihove
15.23). Ivan i Petar koriste drugu obiteljsku metaforu, roen ponovo/nanovo (usp. Iv 3:3; I. Pt 1:3.23). Za punu biljeku
vidi Galaanima 4:5 na online www.freebiblecommentary.org .
Abba Aramejski pojam bio je onaj kojim su djeca zvali svoje oeve doma (tatica ili tata). Isus i apostoli govorili su
aramejski (usp. Mk 5:41; 14:36; I. Kor 16:22). Vjernici sad mogu doi Svetome Bogu posredstvom Kristove krvi, kroz
obitavajuega Svetog Duha s potvrdom vjere i obiteljskoga pouzdanja (usp. Mk 14:36; Gal 4:6). Nije li udesno to palo
ovjeanstvo moe zvati Boga, Oe, te da vjeni Sveti Bog to moe eljeti! Vidi Posebnu temu: Oinstvo Boga u 1:7.
8:16 Sm Duh Grka rije za Duh je NEUTRALNA, prema tome, KJV je prevela ovo kao Duh, to samo, ali Duh je osoba;
On moe biti alostan (usp. Ef 4:30; I. Sol 5:19), tako je (On) Sm bolji prijevod. Vidi Posebnu temu: Osobnost Duha u
8:27.
svjedoi s naim duhom da smo djeca Boja Kao to je zabiljeeno u stihu 13, jedan vid sigurnosti vjere su
promijenjeni i mijenjajui ivoti vjernika (usp. NZ-ne poslanice Jakovljevu i I. Ivanovu). Drugi vid sigurnosti je taj to je
obitavajui Duh zamijenio Boji strah s obiteljskom ljubavlju (usp. I. Iv 4:17-18).
Zabiljeite RSV i NRSV prijevode i interpunkciju, kad plaemo, Abba! Oe! To je Sm Duh koji nosi
svjedoanstvo s naim duhovima da smo djeca Boja (usp. Gal 4:6). To podrazumijeva da sigurnost dolazi kad vjernici
mogu zvati Boga, Oe, po Duhu.
Unutarnje svjedoanstvo Duha nije ujno, nego primjenjivo:
1.
krivnja zbog grijeha
2.
enja biti kao Krist
3.
enja biti s Bojom obitelji
4.
glad za Bojom rijei
5.
osjeaj potrebe za evangeliziranjem
6.
osjeaj potrebe za kraninovo rtveno davanje.
Ovo su vrste unutranjih enji to osigurava dokaz vjere obraenja.
Sigurnost spasenja preokrenula se u denominacijsko pitanje:
130
rimokatolika teologija nijee mogunost sigurnosti u ovome ivotu ali pouzdanje temelji na postajanju
lanom istinske crkve
2.
John Calvin (reformirana tradicija) temeljio je sigurnost na izboru (predestinacija), ali netko ne moe
zasigurno znati sve do nakon ovoga ivota na Sudnji dan.
3.
John Wesley (metodistika tradicija) temeljio je sigurnost na savrenoj ljubavi (ivjeti iznad poznatoga
grijeha).
4.
Veina baptista stremili su sigurnost temeljiti na biblijskim obeanjima besplatne milosti (ali zanemarujui
sva upozorenja i ukore).
Postoje dvije opasnosti vezane na NZ-ni paradoksalni prikaz kraninove sigurnosti:
1. prenaglaavanje jednom spaen, zauvijek spaen
2. prenaglaavanje ljudskoga vrenja u osiguranom spasenju.
Poslanica Hebrejima 6 jasno ui jednom odbaen, zauvijek odbaen. Ljudski napor (dobra djela) ne ine
vjernike spaenima (usp. Gal 3:1-14). Ali dobra djela su cilj kraninova ivota (usp. Ef 2:10). Ona su prirodni ishod susreta
Boga i imanja obitavajueg Duha. Ona su dokaz neijega istinskog obraenja.
Sigurnost ne znai smekati biblijski poziv na svetost! Teoloki govorei, sigurnost je temeljena na naravi i
djelovanjima Trojedinoga Boga:
1. Oevoj ljubavi i milosru
2. Sinovu dovrenom rtvenom djelu
3. vabljenju Duha Kristu i potom oblikovanje Krista u pokajanom vjerniku.
Dokaz ovoga spasenja je promijenjeni pogled na svijet, promijenjeno srce, promijenjeni nain ivota i promijenjena
nada! To ne moe biti temeljeno na proloj osjeajnoj odluci koja nema dokaz naina ivota (tj. plod, usp. Mt 7:15-23; 13:2022; Iv 15). Sigurnost, kao spasenje, kao kraninov ivot zapoinje odazivom Bojem milosru i nastavlja se odazivom kroz
itav ivot. To je promijenjeni i mijenjajui ivot vjere!
1.
svjedoi Ovo je jo jedna syn sloenica. Duh su-svjedoi s duhom vjernika. Pavao koristi ovu sloenicu u 2:15; 8:16 i
9:1.
8:17 ako Ovdje je niz
131
subatinici Ovo je jo jedna sun sloenica. Pavao je iskovao mnogo od ovih novih pojmova u poglavlju 8 kako bi
naglasio zajedniku smrt i ivot Krista i vjernika:
1. su-batinici, stih 17
2. su-trpljenje, stih 17
3. su- proslavljenje, stih 17.
NASB, NKJV
ako uistinu trpimo s Njim
NRSV
ako, zapravo, trpimo s njim
TEV
jer ako dijelimo Kristove patnje
NJB
dijelei njegove patnje
Trpljenje je mjerilo za vjernike u palome svijetu (usp. Mt 5:10-12; Iv 15:18-21; 16:1-2; 17:14; Djela 14:22; Rim 5:34; 8:17; II. Kor 4:16-18; Fil 1:29; I. Sol 3:3; II. Tim 3:12; Jak 1:2-4; I Pt 4:12-19). Isus je postavio uzorak (usp. Heb 5:8).
Ostatak ovoga poglavlja razvija ovu temu. Vidi Posebnu temu: Zato krani trpe/pate?, u 5:3.
proslavljeni s Njim U Ivanovim pisanjima kadgod je Isus govorio o Svojoj smrti, On ju je nazvao biti proslavljen.
Isus je bio proslavljen Svojom patnjom. Vjernici, poloajno i esto iskustveno, dijele Isusova ivotna dogaanja (usp. Rim 6).
Vidi Posebnu temu: Kraljevanje u Bojem kraljevstvu u 5:17-18.
Jer smatram da patnje ovoga vremena nisu vrijedne biti usporeene sa slavom koja e nam biti otkrivena.
Jer nestrpljiva udnja Stvorenja eka s velikim nestrpljenjem otkrivenje sinova Bojih. 20Jer Stvorenje je bilo
podvrgnuto ispraznosti, ne svojom voljom, nego zbog Njega koji ga je podvrgnuo, u nadi, 21da e i smo Stvorenje biti
osloboeno iz svoga ropstva pokvarenosti u slobodu slave djece Boje. 22Jer znamo da svo Stvorenje uzdie i trpi
poroajne bolove zajedno sve dosad. 23I ne samo to, nego i mi sami, imajui prve plodove Duha, ak i mi sami
uzdiemo u sebi, ekamo nestrpljivo nae posvojenje kao sinova, iskupljenje naega tijela. 24Jer u nadi smo spaeni, ali
nada koja je vidljiva nije nada; jer tko se nada za ono to ve vidi? 25Ali ako se nadamo onome to ne vidimo, s
ustrajnou nestrpljivo to iekujemo.
19
8:18 smatram Ovo je doslovno zbrojiti to. Ovo je PREZENT SREDNJEGA INDIKATIVA. Pavao nastavlja smatrati da patnje
krana imaju dublje znaenje. Ovo je bio raunovodstveni pojam za dolaenje do pozorno istraenog zakljuka. To je
ponavljana tema u Poslanici Rimljanima (vidi biljeku u 2:3). Vjernici moraju ivjeti u svjetlu duhovnih istina koje razumiju.
patnje Dobili smo neku zamisao o patnjama ukljuenih u sluenje Kristu u I. Poslanici Korinanima 4:9-12; II.
Korinanima 4:7-12; 6:4-10; 11:24-27; Hebrejima 11:35-38.
ovoga vremena idovi su vjerovali da je povijest svijeta podijeljena u dva doba, sadanje doba zla i dolazee doba
pravednosti (usp. Mt 12:32; Mk 10:30). SZ je oekivao dolazak Mesije kako bi uspostavio novo doba pravednosti. Meutim,
Kristova dva dolaska, jedan kao Spasitelja (utjelovljenje) i drugi kao Gospodina (Drugi dolazak), uzrokovao je preklapanje
ova dva doba. Vjernici ive u napetosti izmeu gotovo i ne jo Kraljevstva Bojeg. Vidi Posebnu temu: Ovo doba i
dolazee doba u 12:2.
vrijedne slavom Oba ova pojma povezana su sa SZ-nom zamisli o teini tee je bilo vrjednije. Vrijedno je bilo
iz trgovakoga pojma to znai to tee to vrjednije. Hebrejski pojam slava bio je takoer iz korijena biti teak, u
smislu biti vrijedan, kao zlato. Vidi punu biljeku u 3:23.
Pojam slava u Pavlovim pisanjima ima eshatoloko smjeranje (usp. II. Kor 4:16-18). Upuivao je na
velianstvenost i silu povratka proslavljenoga uzvienog Krista (usp. Kol 3:4). Vidi Posebnu temu: Slava u 3:23.
koja e nam biti otkrivena Ovo PASIVNO (deponent) STANJE upuivalo je na Bojega posrednika ili Duha (usp. stih
20). Vjernici ive u ovome ivotu vjerom ne onim to vide (usp. stih 24; I. Kor 2:9; 13:12; II. Kor 5:7; Heb 11:1).
Rije je koritena nekoliko puta u Poslanici Rimljanima od Pavla i naglaava da je istina od Boga, ne otkria ljudi:
132
1.
GLAGOL
a.
b.
c.
2.
IMENICA
a.
b.
c.
8:19 nestrpljiva udnja Stvorenja eka s velikim nestrpljenjem Fiziko Stvorenje personificirano je kao osoba s
ispruenim vratom koja trai horizont. Stvorenje je bilo pod negativnim utjecajem kad su se Adam i Eva pobunili (usp. Post
3:17-19). Svo e Stvorenje u konanici biti iskupljeno (osim pobunjenih anela, nevjerujuih ljudi, i njima je pripravljeno
mjesto odvojenja, usp. Bruce Corley i Curtis Vaughan, Romans, str. 95, opaska 46 na dnu stranice).
GLAGOL eka s velikim nestrpljenjem (PREZENT SREDNJEGA [deponent] INDIKATIVA) pojavljuje se u ovome okviru
tri puta:
1.
stih 19 Stvorenje eka s velikim nestrpljenjem novo doba
2
stih 23 vjernici s velikim nestrpljenjem ekaju nova tijela
3.
stih 25 vjernici s velikim nestrpljenjem ekaju u nadi novoga doba.
Pavao koristi isti GLAGOL u slinome znaenju u I. Poslanici Korinanima 1:7; Galaanima 5:5; Filipljanima 3:20. Drugi
dolazak nije za vjernike dogaaj pun straha, nego obiteljski susret!
II.
Uvod
A.
B.
Svo Stvorenje je kulisa ili pozornica za Boju ljubav koja se bavi ovjeanstvom.
Ona se dijeli u padu (usp. Post 3:17; 6:1 i dalje; Iz 24:3-8; Rim 8:18-20). Isto tako, ona e biti dijeljena u
eshatolokome iskupljenju (usp. Iz 11:6-9; Rim 8:20-22; Otk 21-22).
C.
Grjeno, palo ovjeanstvo silom je unitilo okoli sebinim naputanjem. Sljedee je navod iz The Canon
of Westminster od Edwarda Carpentera:
ovjekov nemilosrdni nasrtaj, u globalnome okviru, na svemir oko sebe to je Boje
Stvorenje - napad na zrak kojeg je zagadio; vodene putove koje je oneistio; tlo koje je otrovao; ume koje
je posjekao, bezbrinou za dugotrajna djelovanja ovoga obijesnog razaranja. Ovaj je napad pojedinaan i
neusklaen. Plaena je mala cijena za ikoju ravnoteu prirode i to se tie posljedica mali osjeaj
odgovornosti za ono to je jedan narataj duan drugome.
D.
Ne samo da mi anjemo ishode zagaenja i izrabljivanja nae planete, nego e nae budue potomstvo eti
ak tee, nepovratne posljedice.
Biblijska graa
A.
Stari zavjet
1.
Postanak 1 3:
a.
Stvorenje je posebno mjesto stvoreno od Boga za zajednitvo s ovjeanstvom (usp. Post
1:1-25)
b.
Stvorenje je dobro (usp. Post 1:4.10.12.18.21.25), da, veoma dobro (usp. Post 1:31). Bilo
je zamiljeno da bude svjedok za Boga (usp. Ps 19:1-16)
c.
ovjeanstvo je krunska svrha stvaranja (usp. Post 1:26-27)
d.
bilo je zamiljeno da ovjeanstvo provodi vlast (hebrejski, ide) kao Boji upravitelj
(usp. Post 1:28-30; Ps 8:3-8; Heb 2:6-8). Bog jeste i ostaje Stvoritelj /Odravatelj
/Iskupitelj /Gospodin Stvorenja (usp. Izl 19:5; Job 37-41; Ps 24:1-2; 95:3-5; 102:25;
115:15; 121:2; 124:8; 134:3; 146:6; Iz 37:16)
e.
upravljanje ovjeanstva nad Stvorenjem moe se vidjeti u Postanku 2:15: da ga
obrauje i uva i titi (usp. Lev. 25:23; I. Ljet 29:14)
2.
Bog ljubi Stvorenje, posebno ivotinje:
133
III.
a.
Mojsijevi zakoni za primjeren odnos prema ivotinjama
b.
YHWH se igra s Levijatanom (usp. Ps 104:26)
c.
Bog se brine za ivotinje (usp. Jona 4:11)
d.
eshatoloka prisutnost prirode (usp. Iz 11:6-9; Otk 21-22)
3.
Priroda, u nekoj mjeri, slavi Boga:
a.
Psalam 19:1-6
b.
Psalam 29:1-9
c.
Job 37-41
4.
Priroda je jedno sredstvo kojim Bog pokazuje Svoju ljubav i vjernost Savezu:
a.
Ponovljeni zakon 27-28; I. Kraljevima 17
b.
preko proroka
B.
Novi zavjet
1.
Bog je vien kao Stvoritelj. Postoji samo jedan Stvoritelj, Trojedini Bog (Elohim, Post 1:1; Duh,
Post 1:2; i Isus, NZ). Sve ostalo je stvoreno:
a.
Djela apostolska 17:24
b.
Hebrejima 11:3
c.
Otkrivenje 4:11
2.
Isus je Boji posrednik stvaranja:
a.
Ivan 1:3.10
b.
I. Korinanima 8:6
c.
Koloanima 1:16
d.
Hebrejima 1:2
3.
Isus u Svojim propovijedima govori o Bojoj brizi za prirodu na neizravan nain:
a.
Matej 6:26.28-30, ptice nebeske i poljski ljiljani
b.
Matej 10:29, vrapci
4.
Pavao tvrdi da su svi ljudi odgovorni za svoju spoznaju Boga u Stvorenju (tj. prirodna objava,
usp. Rim 1:19-20; Otk 21-22)
Zakljuak
A.
Mi smo vezani na ovaj prirodni red!
B.
Grjeno je ovjeanstvo zlorabilo Boji dar prirode kao i sve ostale dobre Boje darove.
C.
Ovaj prirodni red je privremen. On ide svome kraju (II. Pt 3:7). Bog pomie na svijet u povijesni lanac.
Grijeh e provoditi svoje prokletstvo, ali Bog je odredio njegove granice. Stvorenje e biti iskupljeno (usp.
Rim 8:18-25).
).
otkrivenje Ovaj pojam znai povui zavjesu tako da se otkrije ili izvijesti. To je i naziv posljednje Knjige Novoga
zavjeta, Apokalipsa. Drugi dolazak esto se odnosio na otkrivenje ili dolazak (usp. I. Kor 1:7-8; I. Pt 1:7.13).
sinova Bojih Ovo je bila uobiajena obiteljska metafora koritena za opis krana (usp. 8:14.16). Govori o Bogu kao
Ocu i Isusu kao Njegovu jedinstvenome Sinu (usp. Iv 1:18; 3:16.18; Heb 1:2; 3:6; 5:8; 7:28; I. Iv 4:9).
U SZ-u Izrael je bio Boji sin (usp. Ho 11:1), ali i kralj je bio Boji sin (usp. II. Sam 7). Ova je zamisao prvi puta
bila spomenuta u NZ-u u Mateju 5:9 (takoer usp. Iv 1:12; II. Kor 6:18; Gal 3:26; I. Iv 3:1.10; Otk 21:7).
8:20
NASB, NKJV, NRSV
TEV
NJB
Ovo bi moglo biti prevedeno tatini. U Septuaginti koriteno je u nekoliko znaenja beznaajnosti,
bezvrijednosti, nekorisnosti, lanim bogovima (idolima), i ispraznosti. Svo je Stvorenje postalo nekorisno Bojoj
namjeravanoj svrsi (usp. Post 3:17-19; Iz 24:3-8), ali jednoga e dana Bog skinuti prokletstvo Palih (usp. Otk 22:3). Ovo nije
134
135
ekamo nestrpljivo nae posvojenje kao sinova Posinjenje je Pavlova omiljena obiteljska metafora za spasenje (usp.
stih 15). Spasenje vjernika je tijek koji zapoinje s poetnom odlukom pokajanja i vjerom i razvijanjem u rastuu Kristoslinost. Vjernici nee biti potpuno spaeni do Dana uskrsnua (usp. stih 30 i I. Iv 3:2).
Pojam posvojenje izostavljen je u nekima grkim rukopisima (usp. MSS P 46, D, F, G, i neke staro latinske verzije).
Meutim, ukljuen je u , A, B, C, neke starolatinske verzije, Vulgatu, sirijsku, koptsku, i armenijsku verziju. UBS 4
ocjenjuje njegovo ukljuivanje kao A (izvjesno).
iskupljenje naega tijela Ovaj pojam znai otkupiti. Ova je zamisao bila koritena u SZ-u za opis nekoga tko je od
roaka osloboen ropstva (goel). Postalo je koriteno kao metafora za Boje osloboenje paloga ovjeanstva od ropstva
grijeha. Cijena je bila plaena bezgrjenim ivotom utjelovljenoga Sina. Vidi Posebnu temu u 3:24.
Kranstvo, kao judaizam (usp. Job 14:14-15; 19:25-26; Dn 12:2), tvrdi da e vjernici imati fiziko (iako ne
neophodno kao ljudsko, usp. I. Kor 15:35-49) tijelo u vjenosti. Duhovna tijela vjernika bit e savreno pripremljena za ivot
u novome dobu, ivotu u prisnome zajednitvu s Bogom.
8:24 u nadi smo spaeni Ovo je AORIST PASIVNOGA INDIKATIVA. Kao stih 23 upuuje na nae budue spasenje, stih 24
upuuje na nae prolo spasenje kroz posrednika Duha. NZ koristi nekoliko GLAGOLSKIH VREMENA za opis spasenja (vidi
Posebnu temu u 10:4):
1.
AORIST, Djela apostolska 15:11 (Rim 8:24; II. Tim 1:9; Tit 3:5; i Rim 13:11 slae AORIST s FUTUR/BUDUIM
usmjerenjem)
2.
PERFEKT, Efeanima 2:5.8
3.
PREZENT, I. Korinanima 1:18; 15:2; II. Korinanima 2:15; I. Petrova 3:21; 4:18
4.
FUTUR (u GLAGOLSKOME VREMENU ili okvirnome zakljuku), Poslanica Rimljanima 5:9.10; 10:9; I.
Korinanima 3:15; Filipljanima 1:28; I. Solunjanima 5:8-9; Hebrejima 1:14; 9:28.
Prema tome, spasenje zapoinje poetnom odlukom vjere i ishodi u tijeku naina ivota vjere koje e jednoga dana
biti vidljivo dovreno (usp. I. Iv 3:2).
8:25 nada Vidi Posebnu temu dolje.
136
s ustrajnou Ovaj pojam hupomon takoer je bio koriten u 5:3 i 15:4-5. Spasenje vjernika je tijek zrelosti i jednog e
dana biti dovren. Ustrajnost je (usp. Otk 2:8.11.17.26; 3:5.12.21; 21:7) potrebna biblijska ravnotea za prenaglaavanje
poetnoga spasenja. Veina biblijskih istina (tj. Istonjaka knjievnost, vidi Posebnu temu u 3:27) izraene su u
dijalektalnim, napetou-ispunjenim parovima.
137
Na isti nain Duh takoer pomae naoj slabosti; jer mi ne znamo kako moliti kako bismo trebali, ali Duh
Sm posreduje za nas neizrecivim predubokim uzdisajima; 27i On koji istrauje srca zna to je elja Duha, jer On
posreduje za svete prema volji Bojoj.
8:26 Na isti nain Ovo povezuje slubu posredovanja Duha s uzdisanjem i nadanjem spomenutima u stihovima 18-25.
Duh takoer pomae Ovo je PREZENT SREDNJEGA (deponent) INDIKATIVA. GLAGOL ima dvostruku sloenicu, syn (usp.
stih 28) i anti. Najbolje je prevedeno uhvatiti s. Ovaj je pojam naen samo ovdje i u Luki 10:40. itav Trojedini Bog je za
vjernike. Otac je poslao Sina da umre u korist ovjeanstva (usp. Iv 3:16), i On sad takoer posreduje za nas (usp. stih 34;
Heb 7:25; 9:24; I. Iv 2:1). Duh dovodi palo ovjeanstvo Kristu i oblikuje Krista u njima (usp. Iv 16:8-15). Meutim,
GLAGOL pomae, koji znai uhvatiti se s nekim (za ruku), podrazumijeva da vjernici takoer imaju udio u usklaivanju
pomoi (posredovanja) Duha.
slabosti Ova IMENICA koritena je od Pavla u nekoliko znaenja (BAGD, str. 115):
1.
tjelesna slabost ili bolest, II. Poslanica Korinanima 11:30; 12:5.9.10; Galaanima 4:13; I. Timoteju 5:23
2.
ljudsko stanje, I. Korinanima 15:43; II. Korinanima 13:4
3.
slika za:
a.
plaljivost, I. Korinanima 2:3
b.
osudu, Rimljanima 6:19
c.
manjak religijskoga razumijevanja, Rimljanima 8:26
GLAGOL je koriten na nekoliko naina:
1.
tjelesna slabost, Filipljanima 2:26-27; II. Timoteju 4:20
2.
ljudsko stanje, Rimljanima 8:3; II. Korinanima 11:21; (zabiljeite Mt 8:17; navod iz Iz 53:4)
3.
slika za:
a.
religijsku ili moralnu slabost, Rimljanima 14:2; I. Korinanima 8:11-12
b.
slabi u vjeri, Rimljanima 4:19; 14:1
c.
maloduni i straljivi, II. Korinanima 11:29
Duh Sm posreduje za nas neizrecivim predubokim uzdisajima Vjernici uzdiu u svojoj palosti i Duh uzdie u
posredovanju za njih. Duh unutar iskupljenih moli za njih, i Isus zdesna Ocu takoer moli za njih (usp. stihove 27.34; Heb
7:25; 9:24; I. Iv 2:1). Ovo posredovanje osnauje vjernika za molitvu (usp. stih 15; Gal 4:6). U okviru ovaj odlomak ne
upuuje na duhovni dar govorenja u jezicima, nego o posredovanju Duha pred Ocem u korist vjernika.
NASB, NRSV
neizrecivim predubokim
NKJV
koji ne mogu biti izreeni
TEV
te rijei ne mogu biti izraene
NJB
to se ne moe izrei
Ova je rije uobiajena rije za govorenje, jezik (usp. I. Kor 13:1) s ALFA NUNOU. Pojavljuje se jedino ovdje
u NZ-u. Drugi oblik rijei koriten je u Evanelju po Marku za nijemka/nijeme ljude (usp. 7:37; 9:17.25).
posreduje Vidi Posebnu temu: Pavlova uporaba huper sloenica u 1:30.
8:27 On koji istrauje srca Ovo je bila ponavljana tema u SZ-u (usp. I. Sam 2:7; 16:7; I Kr 8:39; I. Ljet 28:9; II. Ljet
6:30; Ps 7:9; 44:21; Izr 15:11; 20:27; 21:2; Jer 11:20; 17:9-10; 20:12; Lk 16:15; Djela 1:24; 15:8). Bog nas stvarno poznaje i
ipak nas ljubi (usp. Ps 139).
On posreduje za svete
posredovanje.
Zadaci Duha bili su jasno izreeni u Evanelju po Ivanu 16:2-15. Jedan od njih je
138
Pojam sveti bio je uvijek u MNOINI osim u Poslanici Filipljanima 4:21 gdje isto tako upuuje na sve vjernike.
Krani su lanovi Boje obitelji, Tijela Kristova, novi hram izgraen od pojedinanih vjernika. To je potrebita teoloka
ravnotea zapadnjakoga (amerikog) individualizma. Vidi Posebnu temu: Sveti u 1:7.
A mi znamo da Bog uzrokuje da sve stvari djeluju zajedno za dobro onih koji ljube Boga, onih koji su
pozvani sukladno Njegovoj svrsi. 29Jer one koje predvidi, On ih i predodredi da postanu usklaeni sa slikom Njegova
Sina, tako da On moe biti prvoroenac meu mnogom braom; 30i one koje On predodredi, On ih i pozva; i one koje
On pozva, On ih i opravda; a one koje On opravda, On ih i proslavi.
8:28 A mi znamo Ovaj GLAGOL (oida) pojavljuje se etiri puta u ovome okviru:
1.
vjernici znaju da itavo Stvorenje uzdie (stih 22)
2.
vjernici ne znaju kako moliti (stih 26)
3.
Otac zna srca ljudi i elje Duha (stih 27)
4.
vjernici znaju da sve stvari djeluju zajedno za dobro (stih 28).
NASB, TCNT
Bog uzrokuje sve stvari
NKJV, NRSV, NET
sve stvari
TEV, NIV
Bog djeluje u svim stvarima
Tekstualno pitanje je koliko se puta Theos (ili Theon) pojavljuje u ovome stihu?
Nema rukopisne razlinosti koja se odnosi na izriaj onih koji ljube Boga, ali postoji razlinost u odnosu na izriaj
sve stvari djeluju zajedno za dobro:
139
neki rukopisi dodaju ho Theos nakon GLAGOLA, P46, A, B, 81, te neke koptske i etiopske verzije
veina rukopisa izostavlja to, , C, D, F, G, te Vulgata, Peita, armenijske verzije. UBS 4 ocjenjuje njegovo
izostavljanje kao B (gotovo izvjesno).
NASB ga ukljuuje da naglasi toku Boanskoga djelovanja. Iz okvira je mogue da je uvuen posrednik Duh (usp.
stih 27; NEB, REB).
1.
2.
djeluju zajedno za dobro Ovo je PREZENT AKTIVNOGA INDIKATIVA. To je jo jedna sloenica sa syn (usp. stih 26).
Prema tome, doslovno to znai sve stvari nastavljaju djelovati u suradnji s jednim drugim za dobro. Ovo je u svijetu zla i
patnji teka zamisao (dvije korisne knjige o ovome predmetu su The Goodness of God od Wenhama i Hannah Whithall
Smith, The Christians Secret of a Happy Life). Ovdje dobro odreeno je u stihu 29 kao usklaeni sa slikom Njegova
Sina. Kristo-slinost, ne napredak, ugled ili zdravlje, Boji je neopoziv naum za svakoga vjernika.
onih koji ljube Boga, onih koji su pozvani sukladno Njegovoj svrsi Ovo su dva PREZENTA AKTIVNIH PARTICIPA. To
su dva uvjeta koji nastavljaju doputati vjerniku vidjeti ivot, bez obzira na okolnosti, u pozitivnome svjetlu (usp. stih 15).
Ponovo zamijetite dva zavjetna gledita ljudske slobode (ljube) i Boje suverenosti (pozvani).
Pojam svrsi u vezi s Bojim vjenim naumima naen je u Poslanici Rimljanima 9:11; Efeanima 1:11; 3:11; i II.
Timoteju 1:9. Bog ima vjeni naum iskupljenja za palo ljudstvo. Vidi Posebnu temu: Bobove evaneoske predrasude u 1:5.
8:29-30 GLAGOLI u ovim stihovima su svi AORIST AKTIVNIH INDIKATIVA. Oni oblikuju lanac od prije vremena sve do onda
kad vremena vie nee biti. Bog nas poznaje i ipak je za nas i eli nas da budemo s Njim. Ovo je skupni, ne pojedinani,
okvir. Konano djelo proslavljenja jo je uvijek budunost, ali u ovome okviru ono je pokazano kao ostvareni dogaaj.
8:29 predvidi Pavao je koristio ovaj pojam dva puta, ovdje i u 11:2. U 11:2 upuuje na Boju zavjetnu ljubav za Izraela
prije vremena. Zapamtite da se pojam (spo)znati u Poslanici Hebrejima odnosi na prisni, osobni odnos, ne na injenice o
nekome (usp. Post 4:1; Jer 1:5). Ovdje je ukljuen u lanac dogaaja (usp. stihove 29-30). Ovaj pojam povezan je s
predestinacijom. Meutim, mora biti napomenuto da Boje predznanje nije temelj izbora jer kad bi to bilo tako, onda bi izbor
bio temeljen na buduem odazivu paloga ovjeanstva, koji moe biti ljudska izvedba. Ovaj pojam naen je takoer u
Djelima apostolskim 26:5; I. Petrovoj 1:2.20 i II. Petrovoj 3:17.
predodredi Pojmovi predznanje (proginsk) ili predodrediti (prooriz) oba su sloenice s PRIJEDLOGOM pred
(pro) i stoga, morale bi biti prevedene znati pred, postaviti prepreke pred, ili oznaiti pred.
Presudni odlomci o predestinaciji u NZ-u su Poslanica Rimljanima 8:28-30; Efeanima 1:3-14 i Rimljanima 9.
Ovaj tekst oito navodi da je Bog suveren. On je u potpunome nadzoru svega, ukljuujui ljudsku povijest. Postoji unaprijed
postavljen Boanski naum iskupljenja koji je djelovao izvan vremena. Meutim, ovaj naum nije proizvoljan ili odabirajui.
Nije temeljen samo na Bojoj suverenosti i predznanju, nego na Njegovoj nepromjenjivoj naravi ljubavi, milosra i
nezasluenoj milosti.
Moramo biti pozorni da zbog naega zapadnjakog (amerikog) individualizma ili nae protestantske revnosti ne
obojimo ovu udesnu istinu. Moramo takoer straariti protiv toga da idemo smjerom povijesnih, teolokih sukoba izmeu
Augustina nasuprot Pelegija ili kalvinizma nasuprot arminijanizma.
Predestinacija nije doktrina s namjerom ograniavanja Boje ljubavi, milosti, i milosra niti iskljuivanja nekih od
njih iz Evanelja. Ona ima namjeru jaanja vjernika oblikovanjem njihova pogleda na svijet. Bog je za svo ovjeanstvo
(usp. Iv 3:16; I. Tim 2:4; II. Pt 3:9). Bog je u nadzoru svega. Tko ili to nas moe odvojiti od Njega (usp. Rim 8:31- 39)?
Predestinacija oblikuje jedan od dva naina pogleda na ivot. Boji pogled itave povijesti kao sadanjost; ljudi su vremenski
ogranieni. Naa toka gledita i umne sposobnosti su ograniene. Ne postoji suprotnost izmeu Boje suverenosti i slobodne
volje ovjeanstva. To je graa Saveza. To je jo jedan primjer biblijske istine date u dijalektalnoj napetosti (vidi Posebnu
temu: Istonjaka knjievnost u 3:27). Biblijske su doktrine uobiajeno predstavljene iz razliitih toki gledita. esto se ine
paradoksalnima. Istina je ravnotea izmeu prividno oprenih parova. Ne smijemo pomaknuti napetost izabiranjem jedne od
istina. Ne smijemo odvojiti ikoju biblijsku istinu u teoloki sustav nepovezanim s posebnim okvirom.
Takoer je vano dodati da cilj izbora nije samo Nebo kad umremo, nego Kristo-slinost sada (usp. Ef 1:4; 2:10)!
Odabrali smo biti sveti i oni koji ne hule. Bog je odabrao promijeniti nas tako da drugi mogu vidjeti promjenu i odazvati se
vjerom Njemu u Kristu. Predestinacija nije osobna povlastica nego zavjetna odgovornost!
140
da postanu usklaeni sa slikom Njegova Sina To je glavna istina ovoga odlomka. To je cilj kranstva (usp. 8:9; II.
Kor 3:1.18; Gal 4:19; Ef 1:4; 2:10; 4:13; I. Sol 3:13; 4:3; I. Pt 1:15). Svetost je Boja volja za svakoga vjernika. Boji izbor je
zbog Kristo-slinosti (usp. Ef 1:4), ne posebnoga stava. Boja slika koja je dana ovjeanstvu u stvaranju (usp. Post 1:26;
5:1.3; 9:6) mora biti obnovljena (usp. Kol 3:10). Vidi biljeku u 8:21 i Posebnu temu: Pozvani u 1:6.
da On moe biti prvoroenac meu mnogom braom U Psalmu 89:27 prvo-roeni je naslov za Mesiju. U SZ-u
prvo roeni sin imao je pravo prvenstva i povlasticu. Pojam je bio koriten u Poslanici Koloanima 1:15 za pokaz Isusova
prvenstva u Stvorenju te u Koloanima 1:18 i Otkrivenju 1:5 za pokaz Isusova prvenstva u uskrsnuu. U ovome tekstu
vjernici su, kroz Njega, unijeti u Njegovo prvenstvo!
Ovaj pojam ne upuuje na Isusovo utjelovljenje, nego na Njega kao Glavu nove rase (usp. 5:12-21), prvog u
nizovima, prvenca nae vjere, prolaza Oevog blagoslova do obitelji vjere! Vidi Posebnu temu dolje.
to emo onda rei za ove stvari? Ako je Bog za nas, tko je protiv nas? 32On koji nije potedio Svoga
vlastitog Sina, nego Ga predade za sve nas, kako nam nee On i s Njim besplatno dati sve stvari? 33Tko e donijeti
optubu protiv Bojega izbora? Bog je onaj koji opravdava; 34tko je onaj koji osuuje? Krist Isus je Onaj koji umrije,
da, radije koji je uskrsnuo, koji je zdesna Bogu, koji i posreduje za nas. 35Tko e nas odvojiti od ljubavi Kristove?
Hoe li nevolja, ili tjeskoba, ili progonstvo, ili glad, ili golotinja, ili pogibelj, ili ma? 36Kao to je pisano: ZBOG TEBE
37
PREDAVANI SMO SMRTI SVAKOGA DANA; BIJASMO DRANI KAO OVCE ZA KLANJE. Ali u svima ovim stvarima mi silno
38
pobjeujemo kroz Njega koji nas ljubljae. Jer uvjeren sam da niti smrt, ni ivot, ni aneli, ni vlasti, ni stvari
sadanjosti, ni stvari koje e doi, ni sile, 39ni visina, ni dubina, ni ikoja druga stvorena stvar, nee biti sposobna
odvojiti nas od ljubavi Boje, koja je u Kristu Isusu naem Gospodinu.
8:31 to emo onda rei za ove stvari Ovo je bio omiljeni izriaj Pavla koji odraava njegov oblik otre kritike prikaza
(usp. 3:5; 4:1; 6:1; 7:7; 9:14.30). To se pitanje odnosi na prethodno iznesenu istinu. Neizvjesno je koliko unatrag ona
upuuje. Moe upuivati na 3:21-31 ili 8:1 ili 8:18. Zbog uporabe prema tome u 8:1 i okvira, 8:18 je vjerojatno ispravno
nagaanje.
141
Ako Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji pretpostavlja da je istinit s autorove toke gledita ili za
njegove knjievne svrhe. Zadivljujue, usred svih naih borbi s grijehom, Bog je za nas!
tko je protiv nas ZAMJENICA tko ponovljena je u stihovima 33.34.35. Upuuje na Sotonu (koji nije spomenut imenom
sve do 16:20). Ovaj odlomak, od 31-39, koristi SZ-nu knjievnu tehniku proroka, sudski sluaj (usp. Mih 1:6). YHWH
dovodi Svoj narod pred sud zbog duhovnog preljuba. To je smjeranje na Izaiju 50:8-9.
Zabiljeite pravne pojmove: protiv, stih 31, optubu, stih 33; opravdava, stih 33; osuuje, stih 34; i
posreduje, stih 34. Bog je Sudac. Krist je odvjetnik branitelj. Sotona je odvjetnik tuitelj (ali on uti). Aneli su ispunili
sudsku dvoranu kao promatrai (usp. I. Kor 4:9; Ef 2:7; 3:10).
8:32 On koji nije potedio Svoga vlastitog Sina Bog Otac dao je palome ovjeanstvu Svoje najbolje. On nee sad
ostaviti vjernike niti im dati manje (usp. Iv 3:16; Rim 5:8). Koliko je daleko zamisao osvetoljubivog SZ-nog Boga i ljubeeg
Isusa! Ovaj konaan dar iskazan je u Bojoj izjavi Abrahamu u Postanku 22:12.16. Rabini su koristili taj SZ-ni odlomak da
podupru doktrinu nadomjesnoga izmirenja za Abrahamovo potomstvo.
nego Ga predade za sve Rije sve u ovome tekstu je znakovita. Isus je umro za grijehe svijeta (usp. Lk 2:10-11; Iv
3:16; 4:42; 11:51; I. Tim 4:10; I. Iv 2:2; 4:14). Izraava Adam Krist doktrinu iz 5:12-21. Isusova smrt rijeila je potekou
grijeha. Sad je povjerovati i primiti potekoa.
besplatno dati sve stvari
3:24.
GLAGOL
je iz grkoga korijena za milost. Sve stvari upuuje na stih 17. Vidi biljeku u
8:33-34 optubu opravdava osuuje posreduje Ovo su sve pravni pojmovi. Stihovi 31-39 su sudska pozornica
u Nebu. To moe biti smjeranje na Izaiju 50:8-9.
8:33 Bojega izbora Isus je Boji izabrani ovjek za sve ljude (Barth). Najjasniji i najpotpuniji odlomci o ovoj istini u NZu su Poslanica Efeanima 1:3-4 i Rimljanima 9:14-26. Otac je odabrao Isusa kako bi odabrao itavo ovjeanstvo. Isus je
Boji da na ne paloga ovjeanstva!
142
11.
Isus kao Boanski nasuprot Isusu kao ovjeku
12.
Isus istovrijedan s Ocem nasuprot Isusu kao podreenome Ocu.
Teoloki okvir Saveza ujedinjuje Boju suverenost (koji uvijek poduzima prvi korak i postavlja raspored) s
poetnim i neprekinutim pokajanjem kojeg nalae, odaziv vjere od ljudi. Budite pozorni u dokazivanju teksta [proof-texting]
jedne strane paradoksa i zapostavljanja druge strane! Budite pozorni u dokazivanju samo vae najvanije doktrine ili sustavne
teologije!
8:34 Ovaj stih popisuje nekoliko razloga zato nema osude (usp. stih 1):
1. On je umro
2. On je uskrsnuo
3. On je Bogu zdesna
4. On posreduje za vjernike.
Isusova smrt platila je kaznu za na grijeh (usp. Iz 53; Mk 10:45; II. Kor 5:21). Isusovo uskrsnue pokazuje Oevo
prihvaanje Sinove slube i daje nadu (prvi plod onih koji su uspavani) usprkos progonstva i smrti. Isusovo proslavljenje s
Oeve desne strane i posredovanje za vjernike daje im ohrabrenje da vojuju dobru bitku vjere.
zdesna Ocu Ovo je antropomorfistika metafora (vidi Posebnu temu u 1:18). Bog nema fiziko tijelo. On je duh. Ova
metafora govori o mjestu sile, autoriteta i pred-uzvienosti. Pavao ne koristi esto izraajnost (usp. Ef 1:20; Kol 3:1). Pavao
je moda navodio vjeroispovijed rane Crkve u stihu 34 (usp. Fil 2:6 i dalje; I. Tim 3:16).
posreduje Isusova se sluba nastavlja. Isus posreduje za nas (usp. Heb 4:4-16; 7:25; 9:24; I. Iv 2:1) kao to ini i Duh
(stihovi 26-27). Ovo je iz pojma paraclete, koji je koriten za Duha u Evanelju po Ivanu 14:16 i za Sina u I. Ivanovoj
poslanici 2:1. To je jo jedno smjeranje na pjesmu o pateem sluzi (usp. Iz 53:12).
8:35 ljubavi Kristove Ovo je ili SUBJEKTNI ili OBJEKTNI GENITIV. To moe biti ili (1) Kristova ljubav za vjernike ili (2)
ljubav vjernika za Krista. Broj 1 najbolje potkrepljuje okvir (i II. Kor 5:14) zato jer ljubav vjernika za Krista dolazi i odlazi,
ali Kristova ljubav za nas je sigurna i stalna.
Postoji razlinost grkoga rukopisa povezana s ovim izriajem:
1.
jedan drevni grki tekst ima Boje ljubavi (usp. MS )
2.
jedan drevni rukopis slae ih zajedno, Boje ljubavi u Kristu (usp. MS B)
3.
UBS4 programski prevoditelji daju ljubavi Kristove i ocjenjuju s A (izvjesno). Izriaj se pojavljuje u
MSS C, D, F, G, i veini starolatinskih verzija te Vulgati i Peiti.
Hoe li nevolja, ili tjeskoba, ili progonstvo Krani e imati potekoe u ovome svijetu, ali ni jedna ova potekoa niti
sile zla ne mogu ih odvojiti od Boga. Vidi Posebnu temu: Nevolja u 5:3.
8:36 Ovo je navod iz Psalma 44:22. U tome Psalmu Bog je pozvan da oslobodi Svoj ranjeni narod.
8:37
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
143
8:38 uvjeren sam Ovo je PERFEKT PASIVNOGA INDIKATIVA, to znai bio sam i nastavljam biti uvjeren.
aneli Rabini su mislili da su aneli bili ljubomorni na Boju ljubav i pozornost za ovjeanstvo te, prema tome, bili su
im neprijatelj. Gnostiki krivi uitelji tvrdili su da je spasenje dostupno tajnim lozinkama koje idu kroz neprijateljske
aneoske sfere ili eone (usp. Kol i Ef).
George Eldon Ladd u svojoj knjizi A Theology of the New Testament ima dobar saetak pojma koritenog od Pavla
za anele:
Pavao ne upuuje samo na dobre i loe anele, na Sotonu i demone; on koristi drugu skupinu rijei da oznai
stupnjeve aneoskih duhova. Terminologija je kako slijedi:
Vladavina [arche], I. Poslanica Korinanima 15:24; Efeanima 1:21; Koloanima 2:10
Vladari [archai; RSV, vlasti], Efeanima 3:10; 6:12; Koloanima 1:16; 2:15; Rimljanima 8:38
Vlast [exousia], I. Korinanima 15:24; Efeanima 1:21; Koloanima 2:10
Vlasti [exousiai; RSV, vlasti], Efeanima 3:10; 6:12; Koloanima 1:16; 2:15
Sila [dynamis], I. Korinanima 15:24; Efeanima 1:21
Sile [dynameis], Rimljanima 8:38
Prijestolja [thronoi], Koloanima 1:16
Gospodstvo [kyriotes; RSV, dominion], Efeanima 1:21
Gospodstva [kyriotetes], Koloanima 1:16
Vrhovnici ovoga mranog svijeta, Efeanima 6:12
Zli [domaini] duh u nebeskim prostorima, Efeanima 6:12
Vlasti tame, Koloanima 1:13
Svako ime koje je imenovano, Efeanima 1:21
Nebeska, zemaljska, i podzemaljska bia, Filipljanima 2:10 (str. 401).
Nema izravnoga biblijskog izvjea o tome u kakvome su odnosu pali aneli u SZ-u s demonima u NZ-u. Mnogi
pretpostavljaju da su istovjetni. U idovskoj apokaliptikoj knjievnosti, dodue, demoni su duhovi Nefila iz Postanka 6, koji
su bili polu-aneli i polu-ljudi. Njihova su tijela bila unitena u potopu, pa stoga, oni trae utjelovljenje! Ovo je samo
nagaanje. Biblija ne odgovara na sva naa pitanja o podrijetlima. Njena je svrha iskupljenje ovjeanstva, ne radoznalost
ovjeanstva!
vlasti sile Ovo upuuje na (1) zle aneoske ili demonske sile ovoga doba (usp. Ef 2:2; 6:12; I. Kor 15:24; Kol 1:16)
ili (2) mogue grae paloga svijeta koje se ne odnose na osobe [bezline] (religija, vlada, obrazovanje, medicina, itd.) koje
dozvoljavaju palome ovjeanstvu biti neovisnima od Boga (usp. Hendrickus Berkhoff, Principalities and Powers). Vidi
biljeku u 13:1.
144
d.
Koloanima 1:16; 2:10,15
e.
Juda stih 6.
Ovi lani uitelji preziru svaki autoritet, zemaljski i nebeski. Oni su proturjeni razuzdanici. Oni stavljaju sebe i
svoje elje ispred Boga, anela, graanskih vlasti i crkvenih voa.
8:39 visina, ni dubina Ovi su pojmovi bili koriteni za apogeju [od Zemlje najudaljenija toka putanja Mjeseca ili nekoga
drugog planeta, ili, u najnovije vrijeme, nekog satelita op.prev.] ili perigeju [Zemlji najblia toka putanja Mjeseca ili
nekoga drugog planeta op.prev.] zvijezda, za koje se vjerovalo da su bogovi koji nadziru ljudske ivote (astrologija). Poslije
su postali tehniki pojmovi u svojoj herezi nazvanoj gnosticizam za stupnjeve eona ili anela izmeu svetog boga i nieg
boga koji su oblikovali grjenu materiju.
ikoja druga stvorena stvar Ovo je doslovno stvorenje druge vrste (heteros). Okvir zahtijeva da je to daljnje
upuivanje na aneoske sile. Razlika izmeu grkog PRIJEDLOGA heteros, drugi od razliite vrste, i allos, drugi od iste vrste,
zastarjela je u koine grkom, ali ovaj okvir ipak pokazuje neku razliku.
niti ni nee biti sposobna odvojiti nas od ljubavi Boje Kakva silna izjava sigurnosti. Ovo poglavlje zapoinje s
osudom a zavrava u neodvojenju. Nitko ne moe uzeti vjernikovo spasenje. Dodue, taj se mora odazvati i poetno (usp.
3:21-31) i neprekidno (usp. poglavlja 4 8). Duh je klju, ali postoji naredbeni uvjet za zavjetnim odazivom. Pokajanje i
vjera su zahtijevani (usp. Mk 1:15; Djela 3:16.19; 20:21), kao i poslunost i ustrajnost!
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
145
RIMLJANIMA 9
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
UBS4
NKJV
Boji izbor
NRSV
TEV
NJB
povlastice Izraela
9:1-5
Izraelovo odbacivanje
Krista
9:1-5
9:1-5
9:1-5
9:1-5
9:6-13
Izraelovo odbacivanje i
Boja svrha
9:6-13
9:14-18
Izraelovo odbacivanje i
Boja pravinost
9:14-29
9:6-9
9:10-13
9:14-18
9:14-18
9:14-18
9:19-26
9:19-21
9:22-24
sve je bilo proreeno u SZ-u
9:25-29
9:27-29
Izrael i Evanelje
9:30 10:4
Izrael i Evanelje
9:30 10:4
9:30-33
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
146
2.
B.
Postoji nekoliko moguih naina da se napravi opi pregled ove knjievne jedinice:
1.
Pavlovom uporabom pretpostavljenog prigovaraa (otra kritika):
a.
9:6
b.
9:14
c.
9:19
d.
9:30
e.
11:1
f.
11:11
2.
Rimljanima 9 11 oblikuje knjievnu jedinicu (podjele poglavlja i stiha nisu nadahnute i bile su
dodane kasnije. Mora biti tumaena zajedno kao cjelina. Dodue, postoje najmanje tri glavne
podjele subjekta:
a.
9:1-29 (usredotouju se na Boju suverenost)
b.
9:30-10:21 (usredotouju se na ljudsku odgovornost)
c.
11:1-32 (Boja ukljuena, vjena, iskupiteljska svrha)
3.
glavnim temama: dobar opi pregled ovoga dijela Poslanice Rimljanima naen je u podjeli
odlomka u NKJV od Thomas Nelson Publishers:
a.
Izraelovo odbacivanje Krista, 9:1-5
b.
Izraelovo odbacivanje Boje svrhe, 9:6-13
c.
Izraelovo odbacivanje Boje pravinosti, 9:14-29
d.
sadanji uvjet Izraela, 9:30-33
e.
Izrael i Evanelje, 10:1-13
f.
Izrael odbacuje Evanelje, 10:14-21
g.
Izraelovo odbacivanje nije potpuno, 11:1-10
h.
Izraelovo odbacivanje nije konano, 11:11-36.
C.
Ovaj dio vie je kao pla iz srca negoli razumsko predstavljanje (logiki pregled). Njegova strast podsjea
na jednom slomljeno Boje srce zbog pobunjenog Izraela u Hoei 11:1-4.8-9.
U poglavljima 9 10 na mnogo su naina usporeeni bol i dobrohotnost Zakona. U oba sluaja
Pavlovo je srce bilo slomljeno ironijom zakona od Boga koji je donio smrt umjesto ivot!
147
D.
Pavlova uporaba vie od 25 SZ-nih navoda u poglavljima 9 11 pokazuje njegovu udnju da slikovito
prikae Izraelov paradoks iz SZ-nih izvora, kao to je uinio u poglavlju 4, ne samo sadanje iskustvo.
Veina Abrahamova fizikog potomstva odbacilo je Boga, ak i u prolosti (usp. Djela 7; Neh 9).
E.
Ovaj tekst, kao Poslanica Efeanima 1:3-14, bavi se Bojim vjenim svrhama za iskupljenje itavoga
ljudstva. Kao prvo izgleda da opisuje kako Bog odabire neke pojedince a odbacuje druge pojedince
(supralapsarian Calvinism: nad-pogrjeni kalvinizam), meutim, mislim da arite nije na pojedincima,
nego na Bojemu vjenom naumu iskupljenja (usp. Post 3:15; 12:3; Djela 2:23; 3:18; 4:28; i 13:29, vidi
Posebnu Temu u 8:28).
The Jerome Biblical Commentary, tom 2, The New Testament, izdan od Josepha A. Fitzmyera i
Raymonda E. Browna, kae:
Vano je od poetka shvatiti da je Pavlovo gledite skupno; on ne raspravlja o odgovornosti
pojedinaca. Ako mu se ini da dovodi u pitanje Boansku predestinaciju, to nema nita s
predestinacijom pojedinaca za slavu (str. 318).
B.
C.
Poglavlje 9 jedan je od najjaih NZ-nih odlomaka o Bojoj suverenosti (tj. drugo bivstvo, Ef 1:3-14) dok
poglavlje 10 jasno i opetovano izlae ljudsku slobodnu volju (usp. itko stih 4; tkogod bio stihovi 11.13;
svi stih 12 [dva puta]). Pavao nikad ne pokuava uskladiti ovu teoloku napetost. Obje su istina! Veina
biblijskih doktrina predstavljena je u paradoksalnim ili dijalektikim parovima. Veina sustavnih teologija
je logika, ali dokaz-teksta [vidi Kazalo: proof-text op.prev.] je samo jedan vid biblijske istine. I
augustinijanizam i kalvinizam nasuprot polu-pelagijanizma i arminijanizma imaju dijelove istine i
pogrjeke. Biblijska napetost izmeu doktrina ima prednost pred tekstualnim dokazivanjem, dogmatskim,
razumskim, teolokim sustavom koji prisiljava Bibliju u unaprijed zamiljenu mreu tumaenja! Vidi
Posebnu temu: Istonjaka knjievnost u 3:27.
D.
E.
Zabiljeite kako Pavao koristi mnogo SZ-nih tekstova za uvrivanje svoga dokaza. Ovo pretpostavlja
idovsko itateljstvo u Rimu:
1. stih 7 Postanak 21:12
2. stih 9 Postanak 18:10.14
3. stih 12 Postanak 25:32
4. stih 13 Malahija 1:2-3
5. stih 15 Izlazak 33:19
6. stih 17 Izlazak 9:16
7. stih 25 Hoea 2:23
148
Govorim istinu u Kristu, ne laem, moja savjest svjedoi sa mnom u Svetome Duhu, 2da imam veliku tugu i
trajnu alost u svome srcu. 3Jer elio bih da sm budem proklet, odvojen od Krista za dobro moje brae, moga roda
po tijelu, 4koji su Izraelci, kojima pripada posinjenje kao sinova, te slava i savezi i davanje Zakona i hramska sluba i
obeanja, 5koji su oevi, i od kojih je Krist po tijelu, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen zauvijek. Amen.
9:1-2 Stihovi 1 i 2 oblikuju u grkome jednu reenicu. Pavao podastire nekoliko razloga kako bi oni (crkva u Rimu) mogli
znati da je rekao istinu:
1. njegovo jedinstvo s Kristom, stih 1
2. njegova savjest voena Duhom, stih 1
3. njegovi duboki osjeaji za Izrael, stih 2.
9:1 Govorim istinu u Kristu, ne laem Pavao esto ini takvu vrstu izjave o svojoj vjerodostojnosti (usp. II. Kor 11:10;
Gal 1:20; I. Tim 2:7) ili jednostavno o Bogu kao njegovu svjedoku (usp. Rim 1:9; II. Kor 1:23; 11:31; Fil 1:8; I. Sol 2:5.10).
To je bio njegov nain potvrivanja istinitosti njegovih uenja i propovijedi. Iskustvo na putu za Damask promijenilo je sve!
moja savjest Ovo je upuivalo na znaenje vjerniku Bogom-danog, Duhom-voenog morala. U jednu ruku ovo je
kljuni izvor autoriteta za vjernike. To je Boja rije, razumljiva i primjenjiva za nae umove od Bojega Duha (usp. I Tim.
1:5.19). Potekoa nastaje kad vjernici i to se toga tie, nevjernici nastavljaju odbacivati Rije i Duha; tada postaje lake
razumski objasniti neiji grijeh (usp. I Tim. 4:2). Naa savjest moe biti kulturoloki i iskustveno uvjetovana.
NASB, NKJV
svjedoi sa mnom u Svetome Duhu
NRSV
potvruje ju Svetim Duhom
TEV
voena Svetim Duhom
NJB
u jedinstvu sa Svetim Duhom preuzima me
Pavao je vjerovao da ima poseban poziv i naredbu od Krista (usp. Djela 9:1-22; Gal 1:1).
GLAGOL (PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA, usp. 2:15) je sloenica sa sun (tako uobiajena u Pavlu). On je bio uvjeren
o svome novom razumijevanju temeljenome na:
149
1.
otkrivenju Krista
a.
put za Damask
b.
nauenome u Arabiji (Nabateja)
2. unutarnjem svjedoanstvu Duha.
On je bio apostol i govorio je s Boanskim autoritetom (usp. I. Kor 7:25.40). Dijelio je Boju alost nad nevjerom i
okamenjenjem naroda Izraela (usp. stih 2). Imali su tako mnogo prednosti (usp. stihove 4-5).
9:3
NASB, NKJV, NRSV
Jer elio bih. . .
TEV
Zbog dobra drugih elio bih
NJB
Bio bih voljan . . .
Pavao je imao tako duboke osjeaje za svoj narod, Izraela, da ako njegovo odvojenje moe utjecati na njihovo
ukljuenje, on bi mogao biti voljan, stih 3. Ovaj stih ima tako jaku, izrazitu gramatiku grau ( IMPERFEKT SREDNJEGA
INDIKATIVA i s autos i eg, te PREZENT INFINITIVA ). Silina i breme ove molitve vrlo je slina Mojsijevoj zastupnikoj molitvi
za grjenog Izraela u Izlasku 32:30-35. Ovo je najbolje razumjeti kao izjavu udnje, ne injenice. Slina je uporabi
IMPERFEKT GLAGOLSKOGA VREMENA u Poslanici Galaanima 4:20. Vidi sljedeu Posebnu u temu.
II.
Uvod
A.
150
III.
(3)
I. Samuelova 15:11
d.
David za svoje dijete, II. Samuelova 12:16-18
2.
Bog trai zastupnike, Izaija 59:16
3.
Poznati, neispovjeeni grijeh ili stav nepokajanosti tetno djeluje na nae molitve:
a.
Psalam 66:18
b.
Izreke 28:9
c.
Izaija 59:1-2; 64:7
B.
Novi zavjet
1.
Zastupnika sluba Sina i Duha
a.
Isus:
(1)
Rimljanima 8:34
(2)
Hebrejima 7:25
(3)
I. Ivanova 2:1
b.
Sveti Duh, Rimljanima 8:26-27
2.
Pavlova zastupnika sluba
a.
molitve za idove:
(1)
Rimljanima 9:1 i dalje
(2)
Rimljanima 10:1
b.
molitve za crkve:
(1)
Rimljanima 1:9
(2)
Efeanima 1:16
(3)
Filipljanima 1:3-4,9
(4)
Koloanima 1:3,9
(5)
I. Solunjanima 1:2-3
(6)
II. Solunjanima 1:11
(7)
II. Timoteju 1:3
(8)
Filemonu, stih 4
c.
Pavao je molio crkve neka mole za njega:
(1)
Rimljanima 15:30
(2)
II. Korinanima 1:11
(3)
Efeanima 6:19
(4)
Koloanima 4:3
(5)
I. Solunjanima 5:25
(6)
II. Solunjanima 3:1
3.
Zastupnika sluba crkve
a.
molitva jedan za drugoga:
(1)
Efeanima 6:18
(2)
I. Timoteju 2:1
(3)
Jakov 5:16
b.
molitva zahtijevana za posebne skupine
(1)
nae neprijatelje, Matej 5:44
(2)
kranske radnike, Hebrejima 13:18
(3)
vladare, I. Timoteju 2:2
(4)
bolesne, Jakov 5:13-16
(5)
otpadnike, I. Ivanove 5:16
Uvjeti za odgovorenu molitvu
A.
Na odnos prema Kristu i Duhu:
1.
prebivati u Njemu, Ivan 15:7
2.
u Njegovu imenu, Ivan 14:13.14; 15:16; 16:23-24
3.
u Duhu, Efeanima 6:18; Juda 20
4.
prema Bojoj volji, Matej 6:10; I. Ivanova 3:22; 5:14-15
151
B.
IV.
Pobude:
1.
ne kolebljive, Matej 21:22; Jakov 1:6-7
2.
poniznost i pokajanje, Luka 18:9-14
3.
moljenje s pogrjenom nakanom, Jakov 4:3
4.
sebinost, Jakov 4:2-3
C.
Ostali vidovi
1.
ustrajnost:
a.
Luka 18:1-8
b.
Koloanima 4:2
2.
zadrati se na moljenju:
a.
Matej 7:7-8
b.
Luka 11:5-13
c.
Jakov 1:5
3.
nesloga u kui, I. Petrova 3:7
4.
osloboenost od znanog grijeha:
a.
Psalam 66:18
b.
Izreke 28:9
c.
Izaija 59:1-2
d.
Izaija 64:7
Teoloki zakljuak
A.
Kakva povlastica. Kakva prilika. Kakva dunost i odgovornost.
B.
Isus je na primjer. Duh je na vodi. Otac nestrpljivo eka.
C.
Mogla bi promijeniti vas, vau obitelj, vae prijatelje, i svijet.
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
152
9:4 Izraelci Ovo je bilo SZ-no ime u Savezu za Abrahamovo potomstvo. Nakon prvotnoga susreta s Bogom Jakovljevo
ime bilo je promijenjeno u Izrael (usp. Post 32:28). Postalo je skupni naziv za idovski narod. Njegova etimologija moe biti
neka El (Bog) ustraje i neizravno, ne Jakovljeva lukavtina.
II.
kojima pripada posinjenje kao sinova U SZ-u MNOINA sinova uobiajeno upuuje na anele (usp. Job 1:6; 2:1;
38:7; Dn 3:25; Ps 29:1; 89:6-7), dok JEDNINA upuuje na:
1.
izraelskoga kralja (usp. II. Sam 7:14)
2.
narod (usp. Izl 4:22.23; Pnz 14:1; Ho 11:1)
3.
Mesiju (usp. Ps 2:7)
4.
moe upuivati na ljude (usp. Pnz 32:5; Ps 73:15; Ez 2:1; Ho 1:10; Post 6:2 je dvoznaan; moe biti
oboje). U NZ-u upuuje na onoga koji pripada Bojoj obitelji.
Pavlova glavna metafora za spasenje bila je posinjenje (usp. Rim 8:15.23; Gal 4:5; Ef 1:5), dok je Petrova i
Ivanova bila roen ponovno/nanovo. Obje su obiteljske metafore. To nije idovska, nego rimska, metafora. Posinjenje je
bilo vrlo skupo i zahtijevalo je vremena za pravnu provedbu po rimskome zakonu. Jednom posinjena osoba bila je smatrana
novom osobom koja nije mogla biti zakonski razvlatena ili ubijena od strane oca koji ga je usvojio.
slava Hebrejski pojam znai biti teko to je bila metafora za ono to je bilo vrijedno. Ovdje upuuje na:
1.
Boje otkrivenje Smoga Sebe na gori Sinaj (usp. Izl 19:18-19)
2.
Shekinah oblak slave koji je vodio Izraelce tijekom razdoblja lutanja pustinjom (usp. Izl 40:34-38).
YHWH je jedinstveno otkrio Sebe Izraelu. Prisutnost YHWH upuivala je na Njegovu slavu (usp. I. Kr 8:10-11; Ez 1:28).
Vidi Posebnu temu u 3:23.
savezi U drevnima grkim rukopisima P46, B, F, i G koritena je JEDNINA savez. Meutim, MNOINA je u MSS , C, i
nekim starolatinskim, Vulgati, te koptskim verzijama. UBS 4 daje MNOINI ocjenu B (gotovo izvjesno). Dodue, MNOINA
153
nije nikad koritena u SZ-u. U SZ-u postoji nekoliko osobitih Saveza: s Adamom, Noom, Mojsijem, i Davidom. Sve do
davanja Zakona spomenutog u tekstu, ovo vjerojatno upuuje na Savez s Abrahamom, kojeg je Pavao vidio kao temeljnog
(usp. 4:1-25; Gal 3:16-17) i nekoliko je puta bio ponavljan (tj. Post 12; 15; 17) te svakome patrijarhu.
154
Pojam Krist je grki prijevod hebrejskoga Pomazanika. U SZ-u bile su s posebnim svetim uljem pomazane tri skupine:
1.
kraljevi Izraela
2.
veliki sveenici Izraela
3.
proroci Izraela.
Bio je to simbol Bojeg odabira i njihova opremanja za Njegovu slubu. Isus je ispunio sve ove tri pomazane slube
(usp. Heb 1:2-3). On je Boje puno otkrivenje jer je On bio utjelovljeni Bog (usp. Iz 7:14; 9:6; Mih 5:2-5a; Kol 1:13-20).
Za tijelo vidi Posebnu temu u 1:3.
NASB
NKJV
NRSV
TEV
Ali to nije kao da je miljeno kako je Boja rije pogrijeila. Jer nisu svi Izraelci oni koji potjeu od Izraela;
niti su oni svi djeca zato jer su Abrahamovo potomstvo, ali: PO IZAKU E BITI NAZVANO TVOJE POTOMSTVO. 8To jest,
djeca po tijelu nisu djeca Boja, ve su djeca po obeanju smatrana potomstvom. 9Jer ovo je rije obeanja: U TO
10
VRIJEME U DOI, I SARA E IMATI SINA. I ne samo to, nego je bila i Rebeka, kad je shvatila da ima blizance od
11
jednoga ovjeka, naega oca Izaka; jer mislei na te blizance oni jo nisu bili roeni i nisu uinili ita dobro ili loe,
tako da Boja svrha prema Njegovu odabiru moe stajati, ne zbog djela nego zbog Njega koji poziva, 12kako joj je bilo
reeno: STARIJI E SLUITI MLAEMU. 13Upravo kao to je pisano: JAKOVA LJUBLJAH, ALI EZAVA MRZIH.
7
9:6 Boja rije U ovome okviru ovaj izriaj upuuje na SZ-na obeanja Saveza. Boja su obeanja sigurna (usp. Br 23:19;
J 21:45; 23:14; II. Kr 10:10; Iz 40:8; 55:11; 59:21).
155
NASB, NRSV, TEV, NJB je pogrijeila
NKJV
nema uinka
Ovaj pojam (ekpipt) bio je koriten u Septuaginti nekoliko puta za neto (usp. Iz 6:13) ili nekoga (usp. Iz 14:12) tko
grijei. Ovdje je to PERFEKT AKTIVNOGA INDIKATIVA, koji obiljeava izjavu bivanja s dugotrajnim ishodima (ali to je
poricano). Vidi biljeku gore o sigurnosti Boje rijei.
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
156
a.
pokazati javno
b.
pomirbeni dar
2.
naumiti unaprijed:
a.
Pavao, Rimljanima 1:13
b.
Bog, Efeanima 1:9.
Oblik IMENICE (prothesis), koriten u ovome tekstu, znai postaviti pred:
1.
koriteno za rtvene kruhove u Hramu, Matej 12:4; Marko 2:26; Luka 6:4
2.
koriteno za predodreenu, Boju svrhu iskupljenja, Rimljanima 8:28; 9:11; Efeanima 1:5.11; 3:10; II.
Timoteju 1:9; 3:10.
Pavao koristi nekoliko sloenih pojmova s PRIJEDLOGOM pro (prije/pred) u poglavlju 8 i 9 Poslanice Rimljanima te
Efeanima 1 (oni pokazuju Boju zamiljenu djelatnost):
1.
proginsk (predznanje), Rimljanima 8:29
2.
prooriz (oblikovati unaprijed), Rimljanima 8:29 (Ef 1:5.11).30 (Ef 1:9)
3.
prothesis (predodreena svrha), Rimljanima 9:11
4.
proetoimaz (predgovor unaprijed), Rimljanima 9:23
5.
proleg (prethodno reeno), Rimljanima 9:29
6.
proelpiz (nadati se unaprijed), Efeanima 1:12.
9:12 Ovo je navod iz proroanstva iz Postanka 25:23 u odnosu na Ezava i Jakova. To pokazuje da su Rebeka i Jakov
djelovali izvan proroanstva, ne osobnoj koristi, lukavo navodei Izaka to se tie blagoslova!
9:13 ali Ezava mrzih Ovo je navod iz Malahije 1:2-3. Mrnja je hebrejski idiom usporedbe. U engleskome zvui grubo,
ali usporedite Postanak 29:31-33; Ponovljeni zakon 21:15; Matej 10:37-38; Luka 14:26; i Ivana 12:25. Antropomorfistiki
pojmovi ljubav i mrnja ne odnose se na Boje osjeaje prema ovim pojedincima, nego na Njegovu obavezu za
mesijansku lozu i obeanje. Jakov je bio sin obeanja temeljenog na proroanstvu Postanka 25:23. Ezav, u Malahiji 1:2-3,
upuivao je na narod Edoma (potomstvo Ezava).
157
kajanje/aljenje Postanak 6:6.7; Izlazak 32:14; Suci 2:18; I. Samuelova 15:29.35; Amos
7:3.6
2.
gnjev Izlazak 4:14; 15:7; Brojevi 11:10; 12:9; 22:22; 25:3.4; 32:10.13.14; Ponovljeni
zakon 6:5; 7:4; 29:20
3.
ljubomora Izlazak 20:5; 34:14; Ponovljeni zakon 4:24; 5:9; 6:15; 32:16.21; Joua 24:19
4.
gaenje/zgraanje Levitski zakonik 20:23; 26:30; Ponovljeni zakon 32:19
D.
Obiteljski pojmovi (neki primjeri)
1.
Otac:
a.
Izraela Izlazak 4:22; Ponovljeni zakon 14:1; 39:5
b.
kraljeva II. Samuelova 7:11-16; Psalam 2:7
c.
metafore oevog djelovanja Ponovljeni zakon 1:31; 8:5; 32:1; Psalam 27:10;
Izreke 3:12; Jeremija 3:4.22; 31:20; Hoea 11:1-4; Malahija 3:17
2.
Roditelj Hoea 11:1-4
3.
Majka Psalam 27:10 (analogija majke koja doji); Izaija 49:15; 66:9-13
4.
Mladi odan ljubavnik Hoea 1-3
Razlozi uporabe ove vrste jezika
A.
Za Boga je bilo nuno otkriti Smoga Sebe ljudskom stvorenju. Vrlo proireni okvir Boga kao
muke osobe je antropomorfizam jer je Bog duh!
B.
Bog uzima najznaajnije vidove ljudskoga ivota i koristi ih kako bi otkrio Sm Sebe palome
ovjeanstvu (otac, majka, roditelj, ljubavnik)
C.
Iako neophodno, Bog ne eli biti ogranien ikakvim fizikim oblijem (usp. Izl 20; Pnz 5)
D.
Konani antromorfizam je utjelovljenje Isusa! Bog je postao fiziki, opipljiv (usp. I. Iv 1:1-3).
Boja poruka postala je Rije Boja (usp. Iv 1:1-18).
1.
II.
to emo dakle rei? Nema nepravednosti kod Boga, ima li? Daleko od toga!
15
SVRHE PODIGOH TE, KAKO BIH OITOVAO SVOJU SNAGU U TEBI, I DA BI MOJE IME MOGLO BITI OBZNANJENO DILJEM
18
ITAVE ZEMLJE. Tako dakle On je milostiv kome On eli biti, i On ini tvrdokornim koga On eli.
9:14 to emo dakle rei Pavao je esto koristio ovaj oblik otre kritike (usp. 3:5; 4:1; 6:1; 7:7; 8:31; 9:14.19.30).
Nema nepravednosti kod Boga, ima li? Gramatika oekuje odgovor ne. Kako moe Bog drati ljude odgovornima
ako je Boja suverenost odluujui imbenik (usp. stih 9)? To je tajnovitost izbora. Kljuni naglasak u ovome okviru je taj da
je Bog slobodan uiniti to eli s ljudstvom (pobunjenim ovjeanstvom), meutim, Boja je suverenost izraena u milosti
(vidi biljeku u stihu 15), ne sirovoj snazi.
Takoer mora biti reeno da Boji suvereni odabiri nisu temeljeni na ljudskim buduim odabirima i djelovanjima.
Ako bi to bilo istina onda bi temelji Bojih odabira bili konani odabiri i djelovanja i zasluge pojedinca (usp. stih 16; I. Pt
1:2). Iza ovoga stoji tradicionalni idovski pogled na napredovanje prema pravednosti (usp. Pnz 27-28; Job i Ps 73). Ali, Bog
odabire blagosloviti nedostojne kroz vjeru (ne vrenje, usp. 5:8). Bog zna sve ali On je odabrao ograniiti Svoje odabire (1) u
milosti i (2) u obeanju. Neophodan je ljudski odaziv, ali on slijedi i konano potvruje izbor odabira Bojim mijenjanjem
ivota.
Daleko od toga Ovo je rijetki OPTATIVNI OBLIK esto koriten od Pavla za posebno naglaavanje negacije uobiajeno za
njegove otre kritike posredstvom pitanja prigovaraa (usp. 3:4.6.31; 6:2.15; 7:7.13; 11:1.11 takoer I. Kor 6:15; Gal 2:17;
3:21; 6:14). Mogue je to hebrejski idiom.
158
9:15 Ovo je navod iz Izlaska 33:19. Bog je slobodan djelovati prema Svojima vlastitim svrhama iskupljenja. ak ni Mojsije
nije zasluio Boji blagoslov (usp. Izl 33:20). On je bio ubojica (usp. Izl 2:11-15). Klju je u tome da su Boji odabiri u
milosti (usp. stihove 16.18-23; 11:30.31.32).
9:15-16 milostiv Ova grka rije (eleos, usp. stihove 15.16.18.23; 11:30.31.32) koritena je ju Septuaginti (LXX) kako bi
prevela poseban hebrejski pojam hesed (zapamtite da su pisci NZ-a bili hebrejski mislioci koji su pisali na govornome
grkom), koji znai postojano, odanost Savezu. Boja milost i izbor su mnoina, za skupinu (idovi [Izak], ne Arapi
[Jimael]; Izrael [Jakov], ne Edom [Ezav], ali vjerujui idovi i vjerujui pogani, usp. stih 24) kao i za pojedince. Ova je
istina jedan od kljueva za otkljuavanje tajnovitosti doktrine predestinacije (sveope iskupljenje). Jo jedan klju u okviru
poglavlja 9 11 jeste Boja nepromjenjiva narav milosre (usp. 9:15.16.18.23; 11:30.31.32), a ne ljudsko djelovanje.
Milosre izravno kroz izbor konano e dosei sve koji vjeruju u Krista. Jedan otvara vrata vjere za sve (usp. 5:18-19).
159
Onda e mi rei: Zato On ipak nalazi krivicu? Jer tko se odupire Njegovoj volji? 20Upravo suprotno, tko
si ti, o ovjee, koji drsko odgovara Bogu? Oblikovana stvar nee rei onome koji ju je oblikovao: Zato si me
takvom napravio, hoe li? 21Ili nema li lonar pravo nad glinom, da napravi iz iste grude jednu posudu za plemenitu
uporabu i drugu za obinu uporabu? 22to ako je Bog, iako eli oitovati Svoj gnjev i obznaniti Svoju snagu, strpljivo
podnosio s mnogo strpljenja posude gnjeva pripremljene za unitenje? 23A On je to uinio kako bi obznanio bogatstva
Svoje slave nad posudama milosra, koje je pripremio unaprijed za slavu, 24ak nas, koje je On isto tako pozvao, ne
samo meu idovima, nego i meu poganima. 25On kae isto tako u Hoei: NAZVAT U ONE KOJI NE BIJAHU MOJ
26
NAROD, MOJIM NARODOM, A ONU KOJA NE BIJAE LJUBLJENA, LJUBLJENOM. I TO E BITI NA MJESTU GDJE IM JE
BILO REENO: VI NISTE MOJ NAROD, TAMO E BITI NAZVANI SINOVIMA IVOGA BOGA.
9:19 tko se odupire Njegovoj volji Ovo je PERFEKT AKTIVNOGA INDIKATIVA, koji je naglaavao postavljeni dokaz s
ishodom koji se nastavlja (usp. II. Ljet 20:6; Job 9:12; Ps 135:6; Dn 4:35). Otra kritika se nastavlja. Logiki, slijedei
Pavlovu otru kritiku to je najbolji nain za opi pregled i razumijevanje Pavlove misli. Vidi uvod u poglavlje, B, 1. Boja
volja mora biti vidljiva na dva stupnja. Prvo su Njegovi naumi iskupljenja za svu palu ljudsku rasu (usp. Post 3:15). Ovi
naumi nisu pod utjecajem pojedinanoga ljudskog odabira. Ali na drugome stupnju, Bog je odabrao koristiti ljudsko
posredovanje (usp. Izl 3:7-9 i 10). Ljudi su odabrani za ostvarenje Njegovih nauma (oboje i pozitivnih, Mojsije, i negativnih,
faraon).
9:20-21 Ovaj je slikovit prikaz uzet iz Izaije 29:16; 45:9-13; 64:8 i Jeremije 18:1-12. Metafora YHWH kao lonara esto je
bila koritena za Boga kao Stvoritelja zato jer ovjeanstvo dolazi iz gline (usp. Post 2:7). Pavao dovodi do svoje toke
suverenosti Stvoritelja uporabom jo tri pitanja prva dva u stihu 20 i tree u stihu 21. Posljednje pitanje vraa se analogiji
Bojega pozitivnog odabira u Mojsiju i negativnoga odabira u faraonu. Ova je ista suprotnost viena u:
1.
Izak Jimael, stihovi 8-9
2.
Jakov Ezav u stihovima 10-12
3.
narod Izraela i narod Edoma u stihu 13.
Ova ista analogija razvijena je kako bi pokazala stanje vjerujuih i nevjerujuih idova u Pavlovo vrijeme. Boji pozitivan
odabir konano je izraen u ukljuivanju vjerujuih pogana (stihovi 24-29.30-33)!
Gramatiki oblik oekuje:
1.
ne odgovor na pitanje stiha 20
2.
da odgovor na pitanje u stihu 21.
9:22 ako Ovo je djelomian PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji podrazumijeva da je istinit s autorove toke
gledita, ali bez gramatikoga zakljuka. Stihovi 22-24 su jedna reenica u grkome. Stih 22 izraava Boju iskupiteljsku
narav. Bog je Bog pravde. On e drati ljudstvo odgovornim za njihova djela. Ali On je i Bog milosra. Svi ljudi zavrjeuju
umrijeti (usp. 1:18-3:21). Pravda nije Radosna vijest! Boja narav je prvenstveno milosre, ne gnjev (usp. Pnz 5:9-10; 7:9;
Ho 11:8-9). Njegovi su odabiri za iskupljenje (usp. Ez 36:22-33). On je strpljiv s grjenim ovjeanstvom (usp. Ez 18). On
ak koristi zlo za Svoje svrhe iskupljenja (tj. Sotonu, faraona, vjeticu iz En Dora, Asiriju, Nabukodonozora, Kira, i u
poglavlju 11, nevjerujueg Izraela)!
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
160
NASB, NKJV
pripremljene
NRSV
napravljene
TEV
osuene
NJB
odreene
Ovo je PERFEKT PASIVNOGA PARTICIPA. Rije je koritena u papirusu (Moulton i Milligan) za neto pripremljeno za
njegovu punu sudbinu. Pobunjenika nevjera imat e svoj dan Suda i posljedica. Meutim, Bog je odabrao upotrijebiti
nevjernike za ostvarenje Svojih irih, ukljuujuih, iskupiteljskih svrha.
M. R. Vincent, u Word Studies, tom 2, kae: Nije od Boga pogodno za unitenje, nego u PRIDJEVNOME smislu,
spreman, zreo za unitenje, participno oznaavanje postojeeg stanja prethodno oblikovanog, ali ne dajui nagovjetaj kako je
to bilo oblikovano (str. 716).
unitenje Vidi Posebnu temu u 3:3.
9:23 obznanio bogatstva Svoje slave nad posudama milosra Ova kratka reenica svrhe pokazuje Boju vjenu
namisao (tj. milosre). GLAGOL je AORIST AKTIVNOGA KONJUNKTIVA. Bog je obznanio Svoja bogatstva u slanju Isusa!
Pavao esto upuuje na bogatstva:
1.
Njegove dobrote i poputanja i strpljivosti, Poslanica Rimljanima 2:4
2.
Njegove slave za posude milosra, Rimljanima 9:23
3.
Njegove milosti, Efeanima 1:7
4.
slave Njegove batine, Efeanima 1:18
5.
Njegove milosti u dobroti prema nama u Kristu, Efeanima 2:7
6.
Krista poganima, Efeanima 3:8
7.
Njegove slave, Efeanima 3:16
8.
slave ove Tajne meu poganima, koja je Krist u vama, nada slave, Koloanima 1:27.
koje je pripremio unaprijed za slavu Ova je ista istina izjavljena u Poslanici Rimljanima 8:29-30 i Efeanima 1:4.11.
Ovo je poglavlje najjai izriaj Boje suverenosti u NZ-u. Ne moe biti osporavanja da je Bog u potpunome nadzoru
Stvorenja i iskupljenja! Ova velika istina nikad ne bi smjela biti smekana ili profinjena. Meutim, mora biti uravnoteena s
Bojim odabirom Saveza kao sredstva odnosa s ljudskim Stvorenjem, stvorenog na Njegovu sliku. Zasigurno je istina da su
neki SZ-ni Savezi, kao Postanak 9:8-17 i 15:12-21, neuvjetovani i uope se ne odnose na ljudski odaziv, ali ostali su Savezi
uvjetovani ljudskim odazivom (tj. Eden, Noa, Mojsije, David). Bog ima naum iskupljenja za Svoje Stvorenje, nijedan ovjek
ne moe utjecati na ovaj naum. Bog je odabrao dopustiti pojedincima sudjelovati u Njegovim naumima. Ova mogunost za
sudjelovanje teoloka je napetost izmeu suverenosti (Rim 9) i ljudske slobodne volje (Rim 10).
Nije prikladno odabrati jedan biblijski naglasak i zanemariti drugi. Postoji napetost izmeu doktrina jer istonjaki
ljudi predstavljaju istinu u dijalektalnim ili parovima punih napetosti. Doktrine moraju biti suzdrane u odnosu prema drugim
doktrinama. Istina je mozaik istina.
Ovdje zasigurno postoji tajna! Pavao ne izvlai logiki zakljuak za nevjernike pripremljene (kataptiz) za gnjev
(stih 22) i vjernike pripremljene (proetoimaz) za slavu (stih 23). Je li Boji odabir jedini imbenik ili je Boji odabir bio
temeljen na milosru za sve, ali neki odbacuju Njegovu ponudu? Ima li ljudstvo ikakav dio u svojoj vlastitoj budunosti (usp.
9:30-10:21)? Postoje pretjerivanja na obje strane (Augustin Pelagije). Za mene zamisao Saveza ujedinjuje obje strane s
naglaskom na Boga. Ljudstvo se moe jedino odazvati na Boje poetne pobude (tj. Iv 6:44.65). Ali za mene, Boja narav
nije hirovita, nego milosrdna. On dosie do svega svjesnoga ljudskog Stvorenja stvorenog na Njegovu sliku (usp. Post
1:26.27). Borim se s ovom zamisli. Ona je tako snana, ipak ona boji u crno i bijelo. Njeno arite je idovska nevjera, koja
ishodi u ukljuivanju pogana (poglavlje 11)! Ali ovo nije jedini tekst o Bojoj naravi!
(za) slavu Vidi biljeku u 3:23.
9:24 Ovaj stih pokazuje da je predmet Bojeg obeanja iri nego samo rasa Izraela. Bog je pokazao milosre nad
ovjeanstvom temeljeno na Njegovu odabiru. Obeanje Postanka 3:15 odnosi se na svo ovjeanstvo (jer do poglavlja 12
nema idova). Poziv Abrahama odnosi se na svo ovjeanstvo, Postanak 12:3. Poziv Izraela kao kraljevstvo sveenstva
161
odnosi se na svo ovjeanstvo (usp. Izl 19:5-6)! To je Boja tajna, koja je bila skrivena, ali sad je potpuno otkrivena (usp. Ef
2:11-3:13; Gal 3:28; Kol 3:11).
Pavlova potvrda u stihu 24 bit e slikovito prikazana nizom SZ-nih navoda (stihovi 25-29):
1.
stih 25, Hoea 2:23
2.
stih 26, Hoea 1:10b
3.
stih 27, Izaija 10:22 i/ili Hoea 1:10a
4.
stih 28, Izaija 10:23
5.
stih 29, Izaija 1:9.
9:25-26 U okviru ovaj odlomak je iz Septuaginte (LXX) Hoea 2:23 (s nekim promjenama) i 1:10, gdje je upuivao na
sjevernih deset plemena, ali ovdje Pavao upuuje na pogane. Ovo je svojstvena uporaba SZ od NZ-nih autora. Oni su Crkvu
vidjeli kao ispunjenje obeanja Izraelu (usp. II. Kor 6:16; Tit 2:14; I. Pt 2:5-9). U okviru ovaj odlomak u Hoei upuuje na
nevjerni Izrael. Ako bi Bog mogao obnoviti deset idolopoklonikih sjevernih plemena, Pavao je vidio to kao dokaz Boje
ljubavi i oprosta to e jednoga dana moi ukljuiti ak idolopoklonike neznaboce (pogane).
Izaija vie o Izraelu: IAKO E BROJ SINOVA IZRAELOVIH BITI KAO MORSKOGA PIJESKA, OSTATAK JE ONAJ
28
29
KOJI E BITI SPAEN;
JER E GOSPODIN IZVRITI SVOJU RIJE NA ZEMLJI, TEMELJITO I BRZO. I ba kao to je Izaija
prorekao: DA NAM GOSPODIN SEBAOTHA NIJE OSTAVIO POTOMSTVO, POSTALI BISMO KAO SODOMA, I BILI BISMO KAO
GOMORA.
9:27
NASB, NKJV, NRSV, NJB
iako
TEV
ak ako
Ovo je TREI RAZRED KONDICIONALNE REENICE (ean i KONJUNKTIVNI NAIN), koji obiljeava mogue djelovanje.
9:27-28 Ovo je slobodan navod iz Septuaginte (LXX) Izaija 10:22-23. Textus Receptus [vidi Kazalo op.prev.] dodao je
zakljuni izriaj iz Septuaginte iz Izaije 10:23. Ali on je izostavljen iz drevnih grkih rukopisa P 46, , A, i B, to pokazuje da
je bio kasniji dodatak prepisivaa. UBS4 ocjenjuje njegovo izostavljanje kao izvjesno.
9:27 KAO MORSKOGA PIJESKA Ovo je dio metaforikoga, hiperbolikog [pretjerivakog op.prev.] jezika Bojih obeanja
Abrahamu (usp. Post 15:5; 22:17; 26:4).
OSTATAK JE ONAJ KOJI E BITI SPAEN Pojam Ostatak koriten je esto u SZ-u od proroka za upuivanje na one
Izraelce koji su bili izgnani, ali bit e dovedeni natrag u Obeanu zemlju od Boga. U Pavlovoj uporabi pojma, pojam upuuje
na one idove koji su imali odnos vjere s Bogom i/ili one koji su uli Evanelje i odazvali se vjerom Kristu.
Iako se pojavilo duhovno odvajanje Izraela ak unutar Saveza, samo su neki bili u pravilnome odnosu s Bogom.
Izbor Izraela nije iskljuivao potrebu za odaziv pojedinca u vjeri (usp. Iz 1:16-20).
Pavao upotrebljava SZ-ni izriaj koji je prvotno upuivao na idovske izgnanike, od kojih se u Palestinu vratila samo
nekolicina, kako bi uputio na one koji su uli Evanelje, ali veliki broj njih nije povjerovao i primio Krista. Samo mali
postotak sluatelja (idova i pogana) prvoga stoljea odazvao se poruci Evanelja. Pavao poziva one koji se jesu, Ostatak.
162
kako bi mogao pokazati Svoju snagu, zatitu, i skrb (tj. Gideon, Suci 6 7).
9:28
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
REB
NIV
NET
temeljito i brzo
zavretak. . . po kratkome postupku
brzo i odluno
brzo odrediti njegov puni broj
bez oklijevanja ili odgode
bit e bez okolianja i konano
s brzinom i konanou
potpuno i brzo
Dvije grke rijei ukljuene su u igru rijei (sun sloenice tako uobiajene u Pavlu):
1.
sunteln, PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA od:
a.
sun
b.
tele
koja u osnovi znai dovriti ili biti ostvaren u potpunosti (usp. Mk 13:4; Lk 4:2.13; Djela 21:27; Heb
8:8).
2.
suntemnn, PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA od:
a.
sun
b.
temn
koja u osnovi znai skratiti ili obaviti brzo (naena samo ovdje, ali povezni oblik je u Djelima 24:4).
Tamo gdje su bile koritene ove igre zvuka, jedino je okvir, ne etimologija ili usporednice, od pomoi.
Bog ima svrhu i naum za spasenje Njegova istinskog naroda i Njegova Suda za sve ostale!
Ovaj je stih teko tumaiti tako da je nekoliko kasnijih pisara pokualo dodati izriaje kako bi objasnili to su oni
mislili da on znai. UBS4 kraem tekstu daje ocjenu A (izvjesno).
9:29 Ovo je navod iz LXX Izaija 1:9, koji obznanjuje grjenost naroda Izrael.
GOSPODIN SEBAOTHA Ovo je bio SZ-ni naslov za YHWH-u, uobiajeno preveden Gospodin nebeskih vojski (usp. Jak
5:4 [Gospodin nad vojskama KS, Zagreb, 1994.]). Ovisno o okviru, ovo je upuivalo na Boga u vojnome smislu, kapetan
nebeske vojske (usp. J 5:13-15 [voa vojske Jahvine KS, Zagreb, 1994.]), ili u upravnome smislu, uobiajeno u okviru
babilonskoga astralnog politeizma na nebeska tijela, Gospodin nebeskih tijela. Zvijezde su stvorenja, ne bogovi; one ne
nadziru ili oblikuju dogaaje (usp. Post 1:16; Ps 8:3; 147:4; Iz 40:26).
163
e.
El-Berit (Bog Saveza, BDB 42 & 136), Suci 9:46
El je istovjetno s:
a.
YHWH u Psalmu 85:8; Izlasku 42:5
b.
Elohim u Postanku 46:3; Job 5:8, Ja Jesam El, Elohim vaeg Oca
c.
Shaddai u Postanku 49:25
d.
ljubomoran u Izlasku 34:14; Ponovljenome zakonu 4:24; 5:9; 6:15
e.
milosrdan u Ponovljenome zakonu 4:31; Nehemiji 9:31
f.
velik i straan u Ponovljenome zakonu 7:21; 10:17; Nehemiji 1:5; 9:32; Danielu 9:4
g.
spoznaja, znanje u I. Samuelovoj 2:3
h.
moje jako utoite u II. Samuelovoj 22:33
i.
moj osvetnik u II. Samuelovoj 22:48
j.
sveti u Izaiji 5:16
k.
moan u Izaiji 10:21
l.
moje spasenje u Izaiji 12:2
m.
velik i silan u Jeremiji 32:18
n.
osvetnik u Jeremiji 51:56
5.
Sloenice svih SZ-nih imena za Boga naene su u Joui 22:22 (El, Elohim, YHWH, ponavljano)
Elyon (BDB 751, KB 832)
1.
Osnovno znaenje je velik, uzvien ili uzdignut (usp. Post 40:17; I. Kr 9:8; II. Kr 18:17; Neh
3:25; Jer 20:2; 36:10; Ps 18:13).
2.
Koriteno je u usporednom smislu za nekoliko drugih imena/naslova Bojih:
a.
Elohim Psalam 47:1-2; 73:11; 107:11
b.
YHWH Postanak 14:22; II. Ljetopisa 22:14
c.
El-Shaddai Psalam 91:1.9
d.
El Brojevi 24:16
e.
Elah koriteno esto u Danielu 2-6 i Ezri 4-7, povezano s illair (aramejski za Previnji
Bog) u Danielu 3:26; 4:2; 5:18.21
3.
esto je koriten od ne-Izraelaca:
a.
Melkisedek, Postanak 14:18-22
b.
Balaam, Brojevi 24:16
c.
Mojsije, govorei o narodima u Ponovljenome zakonu 32:8
d.
Evanelje po Luki u NZ-u, pisano za ne-idove, takoer koristi grku istoznanicu
Hupsistos (usp. 1:32.35.76; 6:35; 8:28; Djela 7:48; 16:17)
Elohim (MNOINA), Eloah (JEDNINA), prvenstveno koriten u poeziji (BDB 43, KB 52)
1.
Ovaj pojam nije naen izvan Staroga zavjeta.
2.
Ova rije moe oznaiti Boga Izraelovog ili bogove naroda (usp. Izl 12:12; 20:3). Abrahamova
obitelj bila je mnogoboaka (usp. J 24:2).
3.
Moe upuivati na izraelske suce (usp. Izl 21:6; Ps 82:6).
4.
Pojam elohim koriten je i za druga duhovna bia (anele, demone) kao u Ponovljenome zakonu
32:8 (LXX); Psalmu 8:5; Jobu 1:6; 38:7.
5.
U Bibliji to je prvi naslov/ime za Boanstvo (usp. Post 1:1). Iskljuivo je koriten do Postanka 2:4,
gdje je vezan s YHWH. U osnovi (teoloki) upuuje na Boga kao stvaratelja, hranitelja, i davatelja
svega ivota na ovoj Zemlji (usp. Ps 104). To je istoznanica s El (usp. Pnz 32:15-19). Moe se
takoer usporediti YHWH kao to je Psalam 14 (Elohim) tono kao Psalam 53 (YHWH), osim za
promjene Boanskih imena.
6.
Iako je MNOINA i koritena je za druge bogove, ovaj pojam esto oznaava Boga Izraela, ali
uobiajeno ima SINGULARNI GLAGOL za oznaavanje jednoboake uporabe.
7.
Ova pojam naen je u mjesecima ne-Izraelaca kao ime za boanstvo:
a.
Melkisedek, Postanak 14:18-22
b.
Balaam, Brojevi 24:2
c.
Mojsije, kad govori o narodima, Ponovljeni zakon 32:8
4.
B.
C.
164
udno da je zajedniko ime za jednoboakoga Boga Izraela u MNOINI! Premda nije sigurno, evo
teorija:
a.
hebrejski ima mnogo MNOINA, esto koritenih za naglaavanje. Usko vezano na
ovo je kasniji hebrejski gramatiki lan nazvan mnoina Velianstva, gdje je MNOINA
koritena za uveavanje poimanja
b.
ovo moe upuivati na aneosko vijee, s kojim se Bog susree u Nebu i koje vri
Njegove zapovijedi (usp. I. Kr 22:19-23; Job 1:6; Ps 82:1; 89:5.7)
c.
ak je i mogue da ono odraava NZ-no otkrivenje jednoga Boga u tri Osobe. U Postanku
1:1 Bog stvara; Postanak 1:2 Duh lebdi, a iz NZ-a Isus je posrednik Boga Oca u stvaranju
(usp. Iv 1:3.10; Rim 11:36; I. Kor 8:6; Kol 1:15; Heb 1:2; 2:10).
YHWH (BDB 217, KB 394)
1.
Ovo je ime koje odraava Boanstvo kao Savez uinjen od Boga; Bog kao Spasitelj, Iskupitelj!
Ljudi su prekrili Saveze, ali Bog je vjeran Svojoj rijei, obeanju, Savezu (usp. Ps 103).
Ovo je ime prvi puta spomenuto u skladu s Elohim u Postanku 2:4. U Postanku 1 2, ne postoje
dva izvjea, nego dva naglaska: (1) Bog kao Stvoritelj svemira (fiziki) i (2) Bog kao poseban
Stvoritelj ovjeanstva. Postanak 2:4 3:24 poinje posebnim otkrivenjem o povlatenome
poloaju i svrsi ovjeanstva, kao i s potekoom grijeha te pobunom povezanom s jedinstvenim
poloajem.
2.
U Postanku 4:26 reeno je ovjek je poeo zazivati ime GOSPODNJE (YHWH). Dodue, Izlazak
6:3 daje naslutiti da su rani zavjetni ljudi (patrijarsi i njihove obitelji) poznali Boga jedino kao ElShaddai. Ime YHWH objanjeno je samo jednom u Izlasku 3:13-16, posebice u stihu 14. Dodue,
Mojsijeva pisanja esto tumae rijei narodnom igrom rijei, ne etimoloki (usp. Post 17:5; 27:36;
29:13-35). Postoji nekoliko teorija o znaenju toga imena (uzeto iz IDB, tom 2, str. 409-11):
a.
iz arapskog korijena, pokazati vatrenu ljubav
b.
iz arapskog korijena puhati (YHWH kao olujni Bog)
c.
iz ugaritskoga (kanaanskoga) korijena govoriti
d.
slijedei feniki natpis, UZRONI PARTICIP znai Onaj koji odrava ili Onaj koji
utemeljuje
e.
iz hebrejskoga Qal-oblika Onaj koji jeste, ili Onaj koji je prisutan (u buduem smislu,
Onaj koji e biti)
f.
iz hebrejskoga Hiphil-oblika Onaj koji uzrokuje biti
g.
iz hebrejskoga korijena ivjeti (tj. Post 3:20), to znai uvijek ivi, jedini ivi Bog
h.
iz okvira Izlaska 3:13-16 igra s oblikom IMPERFEKTA koritenim u smislu PERFEKTA, Ja
u nastaviti biti to Ja moram biti ili Ja u nastaviti biti to sam uvijek bio (usp. J.
Wash Watts, A Survey of Syntax in the Old Testament, str. 67). Puno ime YHWH esto je
izraeno u kraticama ili mogue u izvornome obliku:
(1)
Yah (tj. Hallelu - yah, BDB 219, i Izl 15:2; 17:16; Ps 89:9; 104:35)
(2)
Yahu (iah zavretak imena, tj. Isaiah [Izaija op.prev.])
(3)
Yo (Jo poetak imena, tj. Joua ili Joel)
3.
U kasnijem je judaizmu zavjetno Ime postalo tako sveto (etveroslovno) da su ga se idovi bojali
izrei kako ne bi prekrili zapovijed iz Izlaska 20:7; Ponovljenoga zakona 5:11; 6:13. Tako su
zamijenili hebrejski oblik za vlasnik, gospodar, mu, gospodin adon ili adonai (moj
gospodin). Kad su u svojim itanjima SZ-nih tekstova doli na YHWH oni su izgovarali
gospodin. To je zato se YHWH u engleskim prijevodima pie GOSPODIN.
4.
Kao s El, YHWH je esto povezan s drugim pojmovima kako bi se naglasile odreene osobine
Izraelovog Boga Saveza. Budui da postoji mnogo moguih vezanih pojmova, evo nekih:
a.
YHWH Yireh (YHWH e providjeti, BDB 217 & 906), Postanak 22:14
b.
YHWH Rophekha (YHWH je tvoj iscjelitelj, BDB 217 & 950, Qal PARTICIP), Izlazak
15:26
c.
YHWH Nissi (YHWH je moj stijeg, BDB 217 & 651), Izlazak 17:15
d.
YHWH - Meqaddishkem (YHWH Onaj koji te posveuje, BDB 217 & 872, Piel PARTICIP),
8.
D.
.
.
165
e.
f.
g.
h.
i.
Izlazak 31:13
YHWH Shalom (YHWH je Mir, BDB 217 & 1022), Suci 6:24
YHWH Sabbaoth (YHWH Domain, BDB 217 & 878), I. Samuelova 1:3.11; 4:4;
15:2; esto u prorocima
YHWH RoI (YHWH je moj pastir, BDB 217 & 944, Qal PARTICIP), Psalam 23:1
YHWH Sidqenu (YHWH je naa pravednost, BDB 217 & 841), Jeremija 23:6
YHWH Shammah (YHWH je tamo, BDB 217 & 1027), Ezekiel 48:35.
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
to emo onda rei? Pogani, koji nisu teili pravednosti, postignue pravednost, ak pravednost koja je po
vjeri; ali Izrael, teei zakonu pravednosti, nisu stigli do toga zakona. 32Zato? Jer oni nisu teili njemu vjerom, nego
kao da bi moglo biti djelima. Oni se spoticahu o kamen spoticanja, 33ba kao to je pisano: Gle, Ja postavljam na
Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni, i on tko vjeruje u Njega nee biti razoaran.
31
9:30-31 Ovo je iznenaujui zakljuak Boje svrhe izbora. Stihovi 30-33 su saetak poglavlja 9 i uvod u poglavlje 10.
Vjerujui pogani u pravilnome su odnosu s Bogom, ali ne i svi idovi (usp. stih 6)!
Bog se s ovjeanstvom bavi na zavjetni nain. Bog uvijek poduzima prvi korak i postavlja uvjete. Pojedinac se
mora odazvati pokajanjem i vjerom, poslunou, i ustrajnou. Jesu li ljudi spaeni:
1.
Bojom suverenou
2.
Bojim milosrem kroz vjeru u dovreno djelo Mesije
3.
djelom osobne vjere?
Za teili vidi biljeku u 14:19.
9:30 pravednost Za ovu skupinu rijei vidi Posebnu temu u 1:17. IMENICA je koritena tri puta u stihu 30 i jednom u stihu
31. Pravednost vjere jeste opreje s pravednou zakona. Ponovo opreje izmeu Staroga saveza i Novoga saveza.
Potekoa sa Starim savezom otvara vrata Evanelju za itavi svijet u poglavlju 11.
9:32 djelima Textus Receptus je dodao zakona. Ovo je bio dodatak kasnijeg prepisivaa. Pavao je esto koristio izriaj
djela zakona (usp. 3:20.28; Gal 2:16; 3:2.5.10). Meutim, drevni grki rukopisi P 46, *, A, B, F i G izostavljaju pojam u
ovome stihu. UBS4 krai tekst ocjenjuje s B (gotovo izvjesno).
Klju do Boje pravednosti nije ljudsko vrenje nego Boja narav i dar kroz Krista. Pravednost je nemogue
postignue paloga ovjeanstva, ali ono je besplatno ponueni dar kroz vjeru u Krista (usp. 3:21-31). Meutim, ono mora biti
primljeno (usp. stih 33; Iv 1:12; 3:16; Rim 4:1 i dalje; 10:9-13; Ef 2:8-9). To je istina koju su odani, religiozni, moralni
idovi (i svi legalisti) promaili!
George Eldon Ladd u svojoj knjizi A Theology of the New Testament, dobro naglaava:
Pavlovom uenju o Zakonu esto se prilazilo s gledita povijesnoga iskustva ili samoga Pavla kao idovskoga rabina, ili
svojstvenoga za idove prvoga stoljea pod Zakonom. Dodue, Pavlova misao ne mora biti viena ili kao vjeroispovijed
166
njegova duhovnog ivotopisa, ili kao opis legalistike naravi farizejstva prvoga stoljea, nego kao teoloko tumaenje
kranskoga mislioca o dva pta pravednosti: legalizam i vjera (str. 495).
9:33 Ovo je uzeto iz Izaije 28:16 i sloeno zajedno s 8:14:
Gle, Ja postavljam na Sionu kamen, 28:16a
spoticanja i stijenu sablazni, 8:14b
i on tko vjeruje u Njega nee biti razoaran [Onaj koji u nj vjeruje, nee propasti KS, Zagreb, 1994.], 28:16b.
Slaganjem tih stihova na taj nain (rabinska tehnika) on mijenja znaenje Izaije 28:16 od pozitivnoga do negativnoga. Pavao
podeava SZ za svoje vlastite svrhe:
1.
on je odabrao prijevod (LXX, MT, ili svoj vlastiti)
2.
on mijenja reference (od izgnanstva do pogana)
3.
on usklauje tekstove
4.
on mijenja naslove i ZAMJENICE, koje primjenjuje YHWH za Isusa.
on tko vjeruje u Njega nee biti razoaran Ovo je iz Izaije 28:16b. Navedeno je i u Rimljanima 10:11 i slino je Joelu
2:32, navedeno u Rimljanima 10:13. Klju spasenja je oboje (1) predmet (ugaoni kamen/kamen temeljac) i (2) osobno
prihvaanje pojedinca (vjera u Njega). Vidi Posebnu temu: Vjera, povjerenje, ili pouzdanje (pistis [imenica], pisteu,
[glagol], pistos [pridjev]) u 4:5.
kamen Ovo je bio izvorni naslov za Boga (usp. Ps 18:1-2.31.46; Pnz 32:18; I. Sam 2:2; Ps 28:1; 31:3; 42:9; 71:3;
78:35), ali postao je mesijanski naslov (usp. Post 49:24; Ps 118:22; Iz 8:14; 28:16; Dn 2:34-35.44-45; Mt 21:42-44). Kljuni
dio Bojega zavjetnog obeanja (Mesija) nije bio razumjet i bio je odbaen (usp. I. Kor 1:23). idovi ne samo da nisu
razumjeli svrhu Mesije, nego nisu ni temeljne zahtjeve Bojega Saveza. Krist je za idove postao uzrok spoticanja (usp. Iz
8:14; Lk 2:34), ali za vjernike, i idove i pogane, On je postao temeljni kamen (usp. Iz 28:16; I. Pt 2:6-10).
SZ-ne uporabe
A.
Zamisao kamena kao vrstoga trajnog predmeta koji ini dobar temelj koriten je za opis YHWH (usp. Ps
18:2).
B.
Potom se razvila u mesijanski naslov (usp. Post 49:24; Ps 118:22; Iz 28:16).
C.
Postala je onom koja predstavlja osudu od YHWH putem Mesije (usp. Iz 8:14; Dn 2:34-35.44-45).
D.
Ovo se razvilo u metaforu graenja:
1.
temeljni kamen, prvi stavljen, koji je bio siguran i postavio uglove za ostatak graevine, nazvan
ugaoni kamen
2.
moe takoer upuivati na zavrni kamen stavljen na mjesto, koji dri zidove zajedno (usp. Zah
4:7; Ef 2:20.21), nazvan zaglavni kamen, iz hebrejskoga rush (tj. glava)
3.
moe upuivati na glavni kamen, koji je u sreditu glavnoga ulaza s lukovima i dri teinu
itavoga zida.
II.
NZ-ne uporabe
A.
Isus je nekoliko puta naveo Psalam 118 kako bi uputio na Sebe (usp. Mt 21:41-46; Mk 12:10-11; Lk 20:17).
B.
Pavao koristi Psalam 118 u vezi s YHWH-inim odbacivanjem nevjernoga, pobunjenikog Izraela (usp. Rim
9:33).
C.
Pavao koristi zamisao ugaonog kamena u Efeanima 2:20-22 u upuivanju na Krista.
D.
Petar koristi ovu zamisao za Isusa u I. Petrovoj 2:1-10. Isus je ugaoni kamen i vjernici su ivo kamenje
(tj. vjernici kao hramovi, usp. I. Kor 6:19), izraeni na Njemu (tj. Isus je novi Hram, usp. Mk 14:58; Mt
12:6; Iv 2:19-20). idovi su odbacili glavni temelj svoje nade kad su odbacili Isusa kao Mesiju.
III.
Teoloke izjave
A.
YHWH je dozvolio Davidu/Salomonu gradnju hrama. Rekao im je da ako e drati Savez On e ih
167
B.
C.
D.
E.
blagosloviti i biti s njima (usp. II. Sam 7), ali ako nee hram e biti razruen (usp. I. Kr 9:1-9)!
Rabinski je judaizam bio usredotoen na oblik i obred a zanemario je osobni vid vjere (usp. Jer 31:31-34;
Ez 36:22-38). Bog trai dnevni, osobni, bogobojazan odnos s onima stvorenima na Njegovu sliku (usp. Post
1:26-27). Evanelje po Luki 20:17-18 sadrava zastraujue rijei o Sudu, kao to ini Evanelje po Mateju
5:20, usmjereno na judaizam.
Isus je koristio zamisao hrama za prikaz Njegova fizikog tijela (usp. Iv 2:19-22). Ova zamisao osobne
vjere u Isusa kao Mesiju koja se nastavlja i iri jeste klju za meusobni odnos s YHWH-om (tj. Iv 14:6; I.
Iv 5:10-12).
Spasenje je znailo obnovu oteene Boje slike u ljudskim biima (Post 1:26-27 i poglavlje 3) tako da
zajednitvo s Bogom bude mogue. Cilj kranstva je Kristo-slinost sada. Vjernici postaju ivo kamenje
(tj. mali hramovi graeni na/prema uzorku poslije Krista).
Isus je temelj nae vjere i zaglavni kamen nae vjere (tj. Alfa i Omega). Ipak je i kamen spoticanja i stijena
sablazni. Promaiti Njega jeste promaiti sve. Ovdje ne moe postojati srednji temelj!
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
168
RIMLJANIMA 10
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
UBS4
NKJV
Izrael i Evanelje
9:30-10:4
NRSV
TEV
istinska pravednost je po
vjeri
Izrael i Evanelje
9:30-10:4
9:30-10:4
10:1-4
10:1-13
spasenje za sve
10:5-13
spasenje za sve
10:5-13
10:5-13
Izrael odbacuje Evanelje
10:14-21
10:14-21
NJB
Izrael promauje vidjeti da
je Bog Onaj koji nas ini
svetima
Mojsijevo svjedoanstvo
10:5-13
Izrael nema isprike
Izraelova odgovornost za
njene promaaje
10:14-17
10:14-17
10:18-21
10:18-21
10:14-15
10:16-17
10:18-21
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
UVIDI U TEKST
A.
B.
Pavao nastavlja koristiti SZ kako bi stvorio prigodu za Evanelje (vidi Uvide u tekst, E poglavlja 9). Ovo je
znakovito za apostolske propovijedi u Djelima apostolskim, poznate kao kerygma (tj. ono to je bilo
navijeteno). Vidi Posebnu temu: Kerygma rane Crkve u 1:2.
169
C.
D.
Bruce Corley i Curtis Vaughan u A Study Guide Commentary, Romans, izdao Zondervan, str. 115-116, ima
koristan opi pregled grijeha idova:
1.
religijski ponos, 10:2a
2.
duhovna sljepoa, 10:2b, 3a
3.
samo-pravednost, 10:3b
4.
nepopustljiva tvrdoglavost, 10:4a.
Volim i njihove zakljune opaske na kraju poglavlja 9 o poglavlju 10: Izbor se dogaa u
propovijedanju o kriu (usp. I. Sol 1:4-10), koja objanjava kako klasina obrana Boanske suverenosti
(9:6-29) moe biti slijeena najveim misionarskim odlomkom u pismima Pavla (10:1-21). Najvia naredba
za propovijedanje Evanelja jeste spoznaja da, radei tako, Bog vjerno ispunjava Svoju izabranu svrhu u
Kristu (str. 114).
E.
Brao, moja enja srca i moja molitva Bogu za njih je za njihovo spasenje. 2Jer svjedoim o njima da oni
imaju revnost za Boga, ali ne u skladu sa spoznajom. 3Jer ne znajui o Bojoj pravednosti i nastojei postaviti svoju
vlastitu, oni sami sebe ne podvrgoe Bojoj pravednosti. 4Jer Krist je zavretak zakona za pravednost svakome koji
vjeruje.
10:1 Brao Ovaj je pojam esto koriten od Pavla za uvoenje novoga subjekta (usp. 1:13; 7:1.4; 8:12).
moja enja srca i moja molitva Bogu za njih je za njihovo spasenje Pavao je vjerovao da idovi mogu biti spaeni i
da je njegova molitva za njih uinila razliku. Ovo je iznenaujui kontrapunkt za predestinaciju! Vidi Posebnu temu:
Zastupnika molitva u 9:3.
Postoji razlinost grkoga rukopisa s za njih. Textus Receptus [vidi Kazalo op.prev.] zamjenjuje za Izraela.
Meutim, rukopisni dokaz daje prednost za njih (MSS P46, *, B, C, D*, F, G ). UBS4 daje mu ocjenu A (izvjesno).
10:2 oni imaju revnost za Boga Odanost i polet nisu dovoljni (usp. stihove 3-4). Pavao je to dobro znao (usp. Djela 9:1;
Gal 1:14; Fil 3:6)!
170
10:2-3 ali ne u skladu sa spoznajom. Jer ne znajui o Bojoj pravednosti Pojam znati (stih 2, epiginsk) moe
djelovati na dva naina:
1.
idovi nisu razumjeli slobodno Evanelje (grki smisao za znati)
2.
idovi nisu imali odnos vjere s Bogom (hebrejski smisao za znati, usp. Post 4:1; Jer 1:5).
idovi nisu bili neupueni o potrebi odaziva Bogu (stihovi 16.18.19), ali oni su nadomjestili ljudsku izvedbu za vjeru, koja je
vodila ponosu, oholosti, i iskljuivosti (stih 3a)!
171
2.
Mojsije zapovijeda (usp. Izl 36:6; Pnz 27:1)
3.
kraljevi zapovijedaju (usp. II. Ljet 31:13)
U NZ-u ovaj se smisao nastavlja kao u Djelima apostolskim 10:48, gdje zapovijeda apostol. Meutim, u NZ-u
razvijena su nova suzvuja:
1.
razvija se dragovoljni vid (esto SREDNJE STANJE)
2.
ovo samo-ograniavajue djelovanje moe biti vieno u Isusovom pokoravanju Ocu (usp. Lk 2:51)
3.
vjernici su podloni kulturolokim vidovima tako da na Evanelje nee tetno djelovati:
a.
ostali vjernici (usp. Ef 5:21)
b.
vjerne ene (usp. Kol 3:18; Ef 5:22-24; Tit 2:5; I. Pt 3:1)
c.
vjernici bezbonike vlasti/ bezboniko upravljanje (usp. Rim 13:1-7; I. Pt 2:13).
Vjernici iskazuju pobude ljubavi, za Boga, za Krista, za Kraljevstvo, za dobro drugih.
Kao agapa (ljubav) Crkva je ispunila ovaj pojam novim znaenjem temeljenim na potrebama Kraljevstva i
potrebama drugih. Ovaj pojam preuzima novu otmjenost nesebinosti, neutemeljenu na zapovijedi, nego na novome odnosu
prema samo-dajuem Bogu i Njegovome Mesiji. Vjernici sluaju i pokoravaju se za dobro cjeline i blagoslov Boje obitelji.
10:4
NASB, NKJV, NRSV
jer Krist je zavretak zakona
TEV
jer je Krist doveo zakon do zavretka
NJB
ali sad je zakon doao do zavretka s Kristom
Ova je izjava povezana s Evaneljem po Mateju 5:17-48. Svrha, cilj ili zavretak (telos) Zakona nije bilo spasenje,
nego osuda, i ta se svrha nastavlja (usp. Gal 3:24-25). Klasini NZ-ni tekstovi o ovome predmetu su Poslanica Galaanima
3:1-29 i Poslanica Hebrejima.
Kad se raspravlja o ovome pitanju, okvir je kljuan. Pavao koristi SZ na nekoliko razliitih naina. Kad se raspravlja
o kranskome ivotu, SZ je Boje otkrivenje (usp. Rim 15:4; I. Kor 10:6.11), ali kad se raspravlja o spasenju to je nevaee i
zastarjelo (usp. Heb 8:13). Ovo je zato to je to metafora za staro doba. Evanelje vjere u Isusa je novo doba Duha. Vrijeme
Zakona je isteklo! Vidi Posebnu temu: Pavlova vienja Mojsijeva Zakona u 13:9.
NASB, NKJV
za pravednost svakome koji vjeruje
NRSV
tako da moe postojati pravednost za svakoga koji vjeruje
TEV
tako da je svatko koji vjeruje stavljen u pravilan odnos s Bogom
NJB
tako da svi koji imaju vjere budu opravdani
Poglavlja 9 11 moraju biti tumaena zajedno. Naglasak na Boju suverenost izjavljen je tako snano u poglavlju 9
da mora biti drano u napetosti s pozivom za sve koji vjeruju u poglavlju 10 (usp. stihove 4.9.11.13; 3:22; 4:11.16).
Openitost Boje ljubavi i svrhe iskupljenja bila je izjavljena u Postanku 3:15 te jako naznaena u Postanku 12:3 i
Izlasku 19:5-6. Proroci su esto govorili o Bojoj opoj ljubavi i naumu za ujedinjenje itavoga ovjeanstva. injenica da
postoji jedan Bog i da je On stvorio sve ljude na Svoju sliku osigurava opi poziv za sve da budu spaeni. Meutim,
tajnovitost je ta da se nitko ne moe odazvati bez posredovanja Duha (usp. Iv 6:44.65). Onda nastaje pitanje: Privlai li Bog
sve ljude spasenju? Odgovor mora biti: Da. (usp. Iv 3:16; 4:42; I. Iv 2:2; 4:14; I. Tim 2:4; II. Pt 3:9). Skriveni paradoks
grijeha, palih, i Sotone je taj da neki kau: Ne. Kad je Pavao propovijedao, neki su se idovi odazvali, neki nisu; neki su se
pogani odazvali, neki nisu!
Pojam (po)vjeruje (pisteu) preveden je trima engleskim pojmovima: (po)vjeruje, vjeruje, pouzdaje. To je
PREZENT GLAGOLSKO VRIJEME, koje govori o vjerovanju koje se nastavlja. Poznavanje injenica (teolokih, povijesnih
pojedinosti, izvjea Evanelja) nije ono koje prima dar Boje milosti kroz Krista. NZ je Savez; Bog postavlja raspored i
potie neophodan odaziv, ali pojedinci se moraju odazvati u poetnoj vjeri i pokajanju te neprekidnoj vjeri i pokajanju.
Poslunost i ustrajnost su kljune. Kristo-slinost i sluba je cilj!
172
Rimljanima 8:24
Titu 3:5
Efeanima 2:5.8
SPASENJE KAO STALNI TIJEK (PREZENT)
I. Petrova 3:21
Filipljanima 1:28;
I. Solunjanima 5:8-9
I. Petrova 1:5.9
Prema tome, spasenje zapoinje s poetnom odlukom vjere (usp. Iv 1:12; 3:16; Rim 10:9-13), ali ono mora proizlaziti u tijeku
naina ivota vjere (usp. Rim 8:29; Gal 3:19; Ef 1:4; 2:10), koje e jednog dana biti vidljivo dovreno (usp. I. Iv 3:2). Ova
konana izjava nazvana je slavljenjem. Moe ju se prikazati kao:
1.
poetno slavljenjeopravdanje (spaeni od kazne grijeha)
2.
napredujue spasenjeposveenje (spaeni od sile grijeha)
3.
konano spasenjeslavljenje (spaeni od prisutnosti grijeha).
Jer Mojsije pie da e ovjek koji primjenjuje pravednost temeljenu na zakonu ivjeti od te pravednosti. 6Ali
pravednost temeljena na vjeri govori kako slijedi: NE KAI U SVOME SRCU: TKO E UZII U NEBO? (to jest, dovesti
Krista dolje), 7ili: TKO E SII U BEZDAN? (to jest, izvesti Krista od mrtvih). 8Ali to to govori? RIJE JE BLIZU TEBE,
u tvojim ustima i tvome srcu to jest, rije vjere koju propovijedamo, 9ako prizna svojim ustima Isusa kao
Gospodina, i povjeruje u svome srcu da Ga Bog podignu od mrtvih, bit e spaen; 10jer ako srcem osoba povjeruje,
ishodi u pravednosti, i ustima prizna, ishodi u spasenju. 11Jer Pismo kae: TKOGOD POVJERUJE U NJEGA NEE BITI
12
RAZOARAN. Jer nema razlike izmeu idova i Grka; jer isti Gospodin je Gospodin za sve, obilan u bogatstvu za
sve koji Ga zazivlju; 13jer TKOGOD ZAZOVE IME GOSPODINOVO BIT E SPAEN.
173
10:5 Ovaj je stih smjeranje na Levitski zakonik 18:5. Njegovo je obeanje sigurno. Ako se netko moe drati Zakona, bit e
prihvatljiv Bogu (usp. Lk 10:28; Gal 3:12). Potekoa je da Poslanica Rimljanima 3:9.10-18.19.23; 5:18; 11:32 izjavljuje
stvarnost. Svi su zgrijeili. Dua koja grijei umrijet e (usp. Post 2:17; Pnz 30:18; Ez 18:4.20). Ovaj put Staroga saveza je
zatvoren. Postao je smrtna osuda, prokletstvo (usp. 7:10; Gal 3:13; Kol 2:14).
10:6-8 Ovo je smjeranje na Ponovljeni zakon 30:11-14 u Septuaginti (LXX), to je Pavao promijenio za svoje svrhe. Ovaj je
tekst izvorno govorio o Mojsijevom upuivanju na Zakon (posebice arite okvira na ljubav i obrezano srce, usp. Pnz
30:6.16.20), ali ovdje je to primijenjeno na Isusovo utjelovljenje, smrt, i uskrsnue (usp. stih 9; Ef 4:9-10). Pavlov naglasak je
taj da je spasenje odmah dostupno u Isusu, Mesiji, kroz vjeru (usp. Pnz 30:15-20). To je lako; ono je dostupno; ono je za sve,
to je bilo tako razliito od kda Mojsijeva Zakona.
10:6 Ali pravednost temeljena na vjeri govori Pavao je prethodno personificirao grijeh, milost, i Pismo, sad
personificira pravednost po vjeri. To govori u SZ-nim navodima u stihovima 6.7. i 8.
SRCU Srce se zauzima za odraavanje sebe. Vidi Posebnu temu u 1:24.
UZII SII Ljudi ne moraju ii traiti Krista; Bog Ga je poslao javno za sve. Ljudsko traenje nije potrebno.
10:8 RIJE JE BLIZU TEBE Ovo je navod iz Ponovljenoga zakona 30:14. U Ponovljenome zakonu 30:11 naglaeno je da je
YHWH-ina volja za Njegov narod, Izrael, bila dostina (tj. stihovi 12-13). Pavao koristi odlomak (stihovi 11-14) kako bi
naglasio trenutanu dostupnost Evanelja!
10:9 ako Ovo je TREI RAZRED KONDICIONALA to znai mogue budue djelovanje. Stih 9 je sadraj (hoti) poruke vjere.
prizna Ovaj sloeni pojam, homologe, doslovno je rei i isti, te znai javno se sloiti (govori glasno tako da te
drugi mogu uti). Javno ispovijedanje vjere u Krista vrlo je vano (usp. Mt 10:32; Lk 12:8; Iv 9:22; 12:42; I. Tim 6:12; I. Iv
2:23; 4:15). Javna ispovijed rane Crkve bilo je krtenje. Kandidat bi ispovjedio vjeru u Krista rijeima: Vjerujem da je Isus
Gospodin. Vidi Posebnu temu to slijedi.
B.
C.
D.
Postoje dva oblika istoga grkog korijena upotrijebljenog za vjeroispovijed ili priznavanje, homolege i
exomologe. Sloeni pojam je iz homo, isto; leg, govoriti; i ex, iz. Temeljno znaenje je rei isto, sloiti se
s(a). Ex je dodan zamisli javnog oitovanja.
Engleski prijevodi ove skupine rijei su:
1.
veliati
2.
slagati se
3.
proglasiti
4.
priznati
5.
ispovjediti
Ova skupina rijei imala je naizgled dvije oprene uporabe:
1.
veliati (Boga)
2.
priznati grijeh
Moda se ovo razvilo od osjeaja ovjeanstva o Bojoj svetosti i njegove vlastite grjenosti. Priznati jednu
istinu jeste priznati obje.
NZ-ne uporabe skupine rijei su:
1.
obeati (usp. Mt 14:7; Djela 7:17)
2.
sloiti se ili pristati na neto (usp. Iv 1:20; Lk 22:6; Djela 24:14; Heb 11:13)
3.
veliati (usp. Mt 11:25; Lk 10:21; Rim 14:11; 15:9)
4.
prihvatiti
174
5.
a.
osobu (usp. Mt 10:32; Lk 12:8; Iv 9:22; 12:42; Rim 10:9; Fil 2:11; I. Iv 2:23; Otk 3:5)
b.
istinu (usp. Djela 23:8; II. Kor 11:13; I. Iv 4:2)
javno oitovati (legalan osjeaj razvijen u religijsku potvrdu, usp. Djela 24:14; I. Tim 6:13)
a.
bez priznanja krivnje (usp. I. Tim 6:12; Heb 10:23)
b.
s priznanjem krivnje (usp. Mt 3:6; Djela 19:18; Heb 4:14; Jak 5:16; I. Iv 1:9).
NASB
Isusa kao Gospodina
NKJV
Gospodina Isusa
NRSV, TEV, NJB
Isus jeste Gospodin
Ovo je bio teoloki sadraj ispovijedi vjere rane Crkve i obreda krtenja. Uporaba Gospodin potvrivala je Isusovo
Boanstvo (usp. Joel 2:32; Djela 2:32-33.36; 10:36; I. Kor 12:3; II. Kor 4:5; Fil 2:11; Kol 2:6), dok je dano ime Isus
potvrivalo Njegovu povijesnu ljudskost (usp. I. Iv 4:1-3). Potvrda je takoer djelovala kao poziv na uenitvo/Kristoslinost.
Uporaba Gospodin povezana je s rabinskom zamjenom YHWH s Adon kad su itali Pismo. Vidi Posebnu temu:
Imena za Boanstvo u 9:29. Ovo je bilo potvreno navodom iz Joela 2:32 to je u stihu 13.
Isusu je dano nekoliko snanih naslova:
1.
Isus je Mesija/Krist - Djela apostolska 5:42; 9:22; 17:3; 18:5.28; I. Korinanima 1:23
2.
Isus je Sin Boji Evanelje po Mateju 4:3.6; Djela apostolska 9:20; 13:33; Rimljanima 1:4
3.
Isus je Gospodin vidi gore
povjeruje u svome srcu Ovaj je izriaj usporednica s priznati, otuda daje dva vida vjere. Biblijski pojam povjerenje
(pistis, vidi Posebnu temu u 4:3 i 4:5) ukljuuje:
1.
osobno povjerenje/pouzdanje (hebrejski)
2.
intelektualni sadraj (grki)
3.
neprekidna voljna predanost (usp. Pnz 30:20).
Pojam srcu bio je koriten u svome SZ-nome smislu za itavu osobu. Pavao je spomenuo ustima i srcu u
ovome okviru zbog svoga navoda iz Ponovljenoga zakona 30:14 navedenog u stihu 8. To nije znailo postaviti kruto i vrsto
pravilo koje netko mora izmoliti naglas da bude spaen.
175
da Ga Bog podignu od mrtvih Kranstvo stoji ili pada na stvarnosti praznoga groba (usp. 4:24; 8:11; I. Kor 15). To je
sredinja istina u apostolskim govorima (kerygma, vidi Posebnu temu u 1:2) u Djelima apostolskim (tj. 2:31-32; 3:15; 4:10;
5:30; 10:40; 13:30.37).
Oevo podizanje Sina od mrtvih jeste dokaz Njegova prihvaanja Isusova ivota, uenja, i rtve. NZ dokazuje da su
sve tri Osobe Trojstva bile ukljuene u Isusovo uskrsnue:
1.
Otac - Djela apostolska 2:24; 3:15; 4:10; 5:30; 10:40; 13:30.33.34.37; 17:31; Rimljanima 6:4.9; 8:11; 10:9;
I. Korinanima 6:14; II. Korinanima 4:14; Galaanima 1:1; Efeanima 1:20; Koloanima 2:12; I.
Solunjanima 1:10
2.
Duh - Rimljanima 8:11
3.
Sin - Evanelje po Ivanu 2:19-22; 10:17-18.
10:10 ishodi u pravednosti Boji cilj za svakoga vjernika nije samo Nebo jednoga dana, nego Kristo-slinost sada! Jo
jedan jaki odlomak o predestinaciji, Poslanica Efeanima 1:3-14, snano dokazuje ovu istinu u stihu 4. Vjernici su bili
odabrani da budu sveti i besprijekorni! Izbor nije samo doktrina, nego je nain ivota (usp. Pnz 30:15-20).
Stih 10 odraava dvostruki naglasak Velikoga poslanja (usp. Mt 28:19-20), spasenje (uiniti uenicima) i pravednost
(uiti ih vriti sve to sam vam Ja zapovjedio). Ova ista ravnotea naena je u Poslanici Efeanima 2:8-9 (besplatno spasenje
Bojom milou kroz Krista) i poziv na dobra djela u Efeanima 2:10. Ljudi na Njegovu vlastitu sliku uvijek je bila Boja
enja.
10:11 Ovo je navod iz Izaija 28:16 kojem je Pavao dodao rije tkogod. U Izaiji ovo je upuivalo na vjeru u Mesiju,
Bojega ugaonog kamena (usp. 9:32-33). Kao to Poslanica Rimljanima 9 velia Boju suverenost, poglavlje 10 velia
potrebu za pojedinani, svakoga i svih pojedinaca, odaziv Kristu. Opa ponuda jasno je viena u bilo tko stiha 4 i tkogod
stihova 11.13. i svi stiha 12 (dva puta)! Ovo je teoloka ravnotea za naglasak na odabiru (predestinacija) poglavlja 9.
POVJERUJE U NJEGA Ovo je PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA s PRIJEDLOGOM epi (usp. 4:24; 9:33; I. Tim 1:16).
Povjerenje nije samo poetni odaziv, nego zahtjev za spasenje koji neprestano traje! Nije samo ispravna teologija (istine
Evanelja) koja spaava, nego osobni odnos (Osoba Evanelja) to ishodi u pobonome nainu ivota (ivljenje Evanelja).
Budite na oprezu o lakome povjerenju koje odvaja istinu od ivota, opravdanje od posveenja. Vjera koja spaava je vjera
koja traje i mijenja! Vjeni ivot ima vidljiva svojstva! Vidi Posebnu temu: Vjera, povjerenje, ili pouzdanje (pistis [imenica],
pisteu, [glagol], pistos [pridjev]) u 4:5.
NASB, TEV
nee biti razoaran
NKJV, NRSV
nee biti posramljen
NJB
nee imati uzroka za sram
Oni koji se pouzdaju (povjeruju) u Krista nee biti odbaeni. To je navod iz Izaije 28:16, koji je bio kljuni stih u
Pavlovom prikazu u 9:33.
10:12 Jer nema razlike izmeu idova i Grka Ovo je glavna istina Novoga saveza (usp. Rim 3:22.29; Gal 3:28; Ef 2:113:13; Kol 3:11). Jedini Bog iskupio je Svoje izgubljeno Stvorenje kroz Svoja vlastita djelovanja. On ezne da svi ljudi koji su
stvoreni na Njegovu sliku dou k Njemu i budu kao On! Svi mogu doi k Njemu!
Opa narav Evanelja (svi koriteno dva puta u stihu 12) ima dvosjekli uinak:
1.
nema razlike izmeu idova i pogana; svi su izgubljeni (usp. 3:9.19.22-23; 11:32)
2.
nema razlike izmeu idova i pogana; svi mogu biti spaeni.
Evanelje otklanja sve ljudske prepreke (usp. Joel 2:28-29; I. Kor 12:13; Gal 3:28; Kol 3:11), barem u podruju spasenja.
obilan u bogatstvu Kad Pavao misli na Boju milost u Kristu, esto koristi rije bogatstva (usp. 2:4; 9:23; 11:12 [dva
puta].33; I. Kor 1:5; II. Kor 8:9; Ef 1:7.18; 2:7; 3:8.16; Fil 4:19; Kol 1:27; 2:2).
10:13 Ovaj glasoviti navod iz Joela 2:32 ima dva nova naglaska u Pavlovoj uporabi:
1.
u Joelu koriteno je YHWH-ino ime, Pavao u Poslanici Rimljanima i Petar u Djelima apostolskim 2:21
zamijenili su s imenom Isus (takoer zabiljeite Iv 12:41 i Iz 6:9-10; Fil 2:9 i Iz 45:22-25; Rim 9:33 i Iz
8:13-14)
176
Kako e onda zazivati Njega u kojeg nisu povjerovali? Kako e povjerovati u Njega oni koji nisu uli? I
kako e oni uti bez propovjednika? 15Kako e propovijedati ukoliko nisu poslani? Ba kao to je pisano: KAKO SU
KRASNE NOGE ONIH KOJI DONOSE RADOSNE VIJESTI O DOBRIM STVARIMA!
10:14-15 Postoji niz pitanja slijeenih SZ-nim navodima koji naglaavaju da se Izrael nije nikad odazvao YHWH-inim
porukama ili glasnicima (usp. Neh 9; Djela 7). Bog alje glasnike (proroke, apostole, propovjednike, uitelje, evaneliste).
Ovi su glasnici Boji blagoslov potrebitome svijetu. Kao to je Bog milosrdno poslao glasnike Evanelja sluatelji se moraju
primjereno odazvati njihovoj poruci. Pavao je to uvrstio posredstvom navoda iz Knjige Izaije 52:7. Pavao iri ovaj SZ-ni stih
kako bi uputio na propovjednike Evanelja.
Spasavajua vjera ima nekoliko dijelova: (1) poruka da se povjeruje; (2) osoba da bude primljena; (3) poetno i
nastavljajue pokajanje te odaziv vjere; (4) ivot poslunosti; i (5) ustrajnost (vidi biljeku u 1:5).
10:15 Ovo je navod iz Izaije 52:70. To je veliki nalog Poslanice Rimljanima. Spasenje dolazi sluanjem Evanelja i
primanjem Evanelja. Propovjednici su poslani kako bi svi mogli biti spaeni!
Neki drevni grki tekstovi (tj. MSS 2, D, F, G, i mnoge verzije) dodaju izriaj iz LXX od Izaije 52:7. UBS4 daje
kraem tekstu ocjenu A (izvjesno).
Meutim, oni se nisu svi osvrtali na Radosne vijesti; zato je Izaija rekao: GOSPODINE,
17
Dakle vjera dolazi od sluanja, a sluanje Kristovom rijeju.
TKO POVJEROVA
NAEM PROPOVIJEDANJU?
10:16 Ponovo Pavao koristi SZ-ne izjave proroka, koje izvorno upuuju na YHWH-inu poruku Izraelu, kako bi uputio na
Evanelje Isusa Mesije. Kao to su idovi SZ-a odbacili Boju poruku, tako su ga odbacili idovi Pavlovih dana. Ovo je
navod iz Izaije 53:1 ali teoloki je povezan i s Izraelovim odbacivanjem Boje poruke u Izaiji 6:9-13.
10:17 Evanelje je prvo poruka (usp. Gal 3:2). Ali navijetena poruka postaje osobna rije, rije od Krista primljena (usp.
Kol 3:15-16).
Kristovom rijeju Zbog okvira ovo mora upuivati na propovijedanoj poruci o Kristu. Propovijedanje Evanelja je
Boji nain prenoenja Njegove poruke u Kristu svijetu.
Na ovoj toki postoji razlinost drevnoga grkog rukopisa:
1.
MSS P46, *, B, C, D* imaju Kristovom rijeju
2.
MSS C, A, DC, K, P imaju Bojom rijeju.
Prvo je najneuobiajenije (usp. Kol 3:16) i, stoga, vjerojatno izvorno (ovo je jedna od temeljnih namjera tekstualnoga
kriticizma). UBS4 daje mu ocjenu A (izvjesno). Ovo je jedino drugo mjesto gdje se pojavljuje u NZ-u. Drugo, Bojom
rijeju, pojavljuje se nekoliko puta (usp. Lk 3:2; Iv 3:34; Ef 6:17; Heb 6:5 i 11:3).
177
Ali kaem, sigurno nisu nikad uli, jesu li? Zaista jesu; NJIHOV GLAS PROIRIO SE PO SVOJ ZEMLJI, I NJIHOVE
19
RIJEI DO KRAJA SVIJETA.
Ali kaem, Izrael zasigurno nije znao, je li? Prvo Mojsije kae: UINIT U VAS
20
LJUBOMORNIMA ONIMA TO NISU NAROD, ALI S NARODOM BEZ RAZUMIJEVANJA JA U VAS RAZBJESNITI. I Izaija je vrlo
neustraiv i kae: NAEN SAM OD ONIH KOJI ME NISU TRAILI, POSTAO SAM OITOVAN ONIMA KOJI NISU PITALI ZA
21
MENE.
Ali kao za Izrael On kae: PO ITAVI DAN PRUAO SAM SVOJE RUKE PREMA NEPOSLUNOME I
TVRDOKORNOME NARODU.
10:18 Ovaj stih tvrdi da je veina idova ula poruku i da su odgovorni za odbacivanje iste (posebno naglaena DVOSTRUKA
NEGACIJA grkoga izriaja; pitanje oekuje odgovor ne). Potekoa nije bila zanemarivanje, nego voljna nevjera!
Pavao navodi Psalam 19:4. U tome Psalmu stihovi 1-6 upuuju na prirodnu objavu, kroz koju Bog govori Stvorenju
(usp. Rim 1 2). Pavao mijenja:
1.
ope svjedoanstvo (po svoj Zemlji i do kraja svijeta)
2.
sredstvo prenoenja poruke od tihoga glasa Stvorenja do propovjednika Evanelja (apostola, proroka,
evanelista, pastora, i uitelja, usp. Ef 4:11), to upuuje na posebnu objavu (usp. Ps 19:8-14).
Glavna misao je ta da se poruka Evanelja proirila u poznatome svijetu Pavlovih dana (grko-rimskome svijetu).
Pavao koristi rabinske hermeneutike; on mijenja izvorni SZ-ni okvir za njegove teoloke, polemike svrhe. Mora takoer biti
jasno izjavljeno da je Pavlova uporaba SZ-a, kao i od ostalih apostola, bila jedinstveno voena Svetim Duhom (usp. II. Pt
1:20-21). Vjernici danas, pod prosvjetljenjem Duha, ne mogu oponaati naine tumaenja NZ-nih pisaca.
178
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Ako je Boji odabir tako kljuan zato Pavao moli za Izrael u 10:1? Zato je u 10:9-13 tako naglaena
potreba za ljudskim odazivom?
to znai stih 4? Je li Krist zavrio zakon?
Popii dijelove ukljuene u povjerenje u 10:9-10.
Zato Pavao tako esto navodi iz SZ-a? Kako je to povezano s uglavnom poganskom crkvom u Rimu?
Kako su stihovi 11-13 povezani s poglavljem 9?
Kako su stihovi 14-15 povezani s misijama svijeta?
Kako je ovjeja slobodna volja pokazana da je dio ovjejega spasenja u poglavlju 10?
179
RIMLJANIMA 11
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
UBS4
Ostatak Izraela
11:1-10
spasenje pogana
11:11-12
NKJV
Izraelovo odbacivanje nije
potpuno
11:1-10
11:13-16
NRSV
Izraelovo odbacivanje nije
konano
11:1-10
TEV
Boje milosre nad
Izraelom
11:1-6
11:7-10
NJB
Ostatak Izraela
11:1-6
11:7-10
11:11-12
11:11-12
11:13-16
spasenje pogana
11:13-15
11:13-15
idovi su jo uvijek izabrani
narod
11:17-24
11:16-18
11:16-24
11:19-24
sav e Izrael biti spaen
11:25-32
obnova Izraela
11:25-32
11:33-36
11:33-36
obraenje idova
11:25-29
11:30-32
hvaljenje Boga
11:33-36
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
180
UVIDI U TEKST
A.
Poglavlje 11 nastavlja paradoksalni odnos izmeu izbora i Evanelja. SZ-ni izbor bio je za sluenje, dok je
NZ-ni izbor za spasenje (provjerite svoju konkordancu!). U stanovitome smislu vjernici su pozvani biti
oboje i Boja obitelj (NZ) i sluge (SZ). Izbor je oboje skupni i pojedinani, pozitivan i negativan
(Jakov/Izrael Ezav/Edom; Mojsije/faraon). Krajnja napetost nije samo izmeu Boje suverenosti i ljudske
slobodne volje, nego u pravoj Bojoj naravi. Poglavlja 9 11 naglaavala su ponovo i opetovano Boje
milosre i pobunu paloga ovjeanstva. Bog je vjeran, ljudi su nevjerni.
Izbor nije doktrina iskljuivanja nekoga, nego temelj nade, sigurnosti i pouzdanja za one koji su se
odazvali (1) obeanjima i (2) Sinu Saveza stvorenom od Boga.
B.
U Poglavlju 9 Pavao je dokazao Boju suverenost i slobodu. ak i u zavjetnome odnosu, Bog je slobodan.
U poglavlju 10 Pavao je dokazao da su idovi bili slobodni prihvatiti ili odbaciti Boja obeanja i Saveze.
Budui su se oni pokazali nevjernima te odbacili Boja obeanja i Savez, bili su, u jednome smislu,
odbaeni od Boga. Meutim, u poglavlju 11 Pavao e dokazati Boju vjernost, ak unato Izraelove
nevjernosti (usp. Pnz 8).
C.
U prolosti, kao i u sadanjosti, idovski je Ostatak vjerovao i provodio vjeru u Bojega Mesiju. Osobno je
Pavao bio primjer toga. Odbacivanje od strane nekih nevjerujuih idova dopustilo je ukljuivanje
vjerujuih pogana. Ukljuivanje pogana ishodit e u (1) potpunosti Bojega naroda ili (2) punome broju
Bojega izbora, obojih i idova i pogana. To ukljuivanje pogana pobudit e Izraela na pouzdanje u
Bojega Mesiju, Isusa.
D.
Kao u poglavljima 9 i 10, Pavao koristi nekoliko SZ-nih navoda u poglavlju 11:
1.
stih 3 I. Kraljevima 19:14
2.
stih 4 I. Kraljevima 19:18
3.
stih 8 Izaija 29:10 i Ponovljeni zakon 29:4
4.
stih 9 Psalam 69:22
5.
stih 10 Psalam 69:23
6.
stih 26 Izaija 59:20-21
7.
stih 27 Izaija 27:9
8.
stih 34 Izaija 40:13-14
9.
stih 35 Job 35:7; 41:11.
Stoga kaem, Bog nije odbacio Svoj narod, je li? Daleko od toga! Jer ja sam takoer Izraelac, potomak
Abrahamov, iz plemena Benjaminova. 2Bog nije odbacio Svoj narod kojeg predvidi. Ili ne zna li to Pismo kae u
odlomku o Iliji, kako se tui s Bogom protiv Izraela? 3GOSPODINE, UBILI SU TVOJE PROROKE, RAZORILI TVOJE
4
RTVENIKE, I JA SAM JEDINI OSTAO, I ONI TRAE MOJ IVOT. Ali to je boanski odgovor njemu? OSTAVIO SAM za
5
SEBE SEDAM TISUA LJUDI KOJI NISU PRIGNULI SVOJA KOLJENA BAALU. Na isti nain onda, tako i u sadanje vrijeme
6
postoji ostatak prema Bojemu milostivome odabiru. Ali ako je po milosti, nije vie temeljem djela, inae milost nije
vie milost.
181
11:1 Bog nije odbacio Svoj narod, je li Ovo pitanje oekuje odgovor ne. Pavao odgovara na ovo pitanje u stihovima
1b-10. Ovaj dio mora biti povezan s Pavlovim prethodnim dokazom. Poglavlja 9 11 oblikuju knjievnu jedinicu, trajan
dokaz.
Rije prevedena odbacivanje (AORIST SREDNJEGA [deponent] INDIKATIVA) u osnovi znai odbiti ili otpustiti.
Koritena je u:
1.
Djelima apostolskim 7:39 Izrael je u pustinji odbacio Mojsijevo vodstvo
2.
Djelima apostolskim 13:46 - idovi su u sinagogi u Antiohiji pizidijskoj odbacili Pavlovo propovijedanje
Evanelja
3.
I. Poslanici Timoteju 1:19 - neki lanovi crkve u Efezu odbacili su i napravili olupinu od svoje vjere (tj.
Himenej i Aleksander).
YHWH nije odbio Izraela! Izrael je odbio YHWH-u svojom neprekidnom neposlunou, idolatrijom, i sad samo-pravednim
legalizmom.
Zanimljivo je zabiljeiti da rani grki rukopis na papirusu P 46 te uncijalni F i G imaju batinu umjesto narod, to
moe biti iz Septuaginte Psalam 94:14. UBS4 daje narod ocjenu A (izvjesno).
Daleko od toga! Ovo je Pavlov osobit nain odbacivanja pitanja hipotetskoga prigovaraa (otra kritika, usp. 3:4.6.31;
6:2.15; 7:7.13; 9:14; 11:1.11).
ja sam takoer Izraelac Pavao koristi sebe kako bi dokazao postojanje vjerujuega idovskog Ostatka. Za daljnje
proirenje Pavlove idovske pozadine vidi Poslanicu Filipljanima 3:5.
11:2 Bog nije odbacio Svoj narod Ovo moe biti smjeranje na Psalam 94:14 (usp. Pnz 31:6; I. Sam 12:22; I. Kr 6:13; Tu
3:31-32). To je poseban odgovor na pitanje stiha 1.
kojeg predvidi Ovo je oita uputa na Boji izbor Izraela. Vidi biljeku u 8:29. Dokaz uzima unatrag do poglavlja 9, kao
to ine stihovi 4-6. Klju nije bio Izraelovo djelovanje, nego Boji odabir. Bog je vjeran Svojim obeanjima zbog toga to
On jeste, ne zbog Izraelovog djelovanja (usp. Ez 36:22-32).
Pismo kae Ovo je uputa na raun Ilijinog bijega od Jezabele u I. Knjizi o Kraljevima 19:10, navedeno u stihu 3.
11:4 OSTAVIO SAM za SEBE SEDAM TISUA LJUDI Za Sebe nema u Masoretskome hebrejskom tekstu I. Knjige o
Kraljevima 19:18 (Pavao ne navodi MT ili LXX), nego je dodano od Pavla kako bi naglasio Boji odabir. Vjerni Ostatak iz I.
Kraljevima 19:18 vidljiv je zbog Bojega odabira, ne njihovog odbacivanja tovanja Ba`ala.
Pavao je dokazao da je postojala mala skupina vjernika ak i u nevjernome, idolatrijskome Izraelu Ilijinih dana. U
Pavlovim danima postojao je takoer vjerujui Ostatak idovskoga naroda (vidi Posebnu temu u 9:27-28). U svakome dobu
neki su se idovi odazvali vjerom. Pavao tvrdi da su ti vjerujui idovi bili potaknuti Bojim milosrem i milou (stihovi 56).
Baalu Ovo je ENSKI GRAMATIKI LAN s IMENICOM MUKOGA RODA. To je bilo zato jer su idovi redovito umetali
samoglasnike od hebrejske rijei ENSKOGA RODA sramota (bosheth) u suglasnike imena neznaboakih boanstava kako
bi ih ismijavali.
11:5-6 Ovo su kljuni stihovi. Oni povezuju prola Boja djelovanja u SZ-u sa sadanjim stanjem. Poveznica je Boji izbor
milosrem (usp. 9:15.16.18; 11:30.31.32). Boja milost je prvenstvena, ali neophodna je ljudska vjera (usp. Mk 1:15; Djela
3:16.19; 20:21), meutim, nimalo temeljena na ljudskoj zasluzi (usp. Ef 2:8-9; II. Tim 1:9; Tit 3:5). Ove su istine presudne u
Pavlovom dokazivanju kroz poglavlja 9 11.
11:6 ako Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji pretpostavlja da je istinit s autorove toke gledita ili za
njegove knjievne svrhe. Spasenje je Bojom milou (vidi biljeku u 3:24, usp. 6:23; Ef 2:8-9).
KJV u zakljuku dodaje izriaj stihu 6: Ali ako bi to bilo po djelima, onda nije vie po milosti: inae djelo nije vie
djelo. Ovaj izriaj nije ukljuen u veinu drevnih grkih rukopisa P 46, *, A, C, D, G, ili P, te u starolatinskoj verziji, ali u
rukopisima C i B pojavljuju se dva razliita oblika ovoga izriaja. UBS4 njihov izostanak ocjenjuje kao A (izvjesno).
182
to onda? Ono to Izrael trai, nije dobio, nego su oni koji su bili odabrani dobili to, a ostatak bijae
otvrdnuo; 8ba kao to je pisano: BOG IM DADE DUHA OBAMRLOSTI, OI DA NE VIDE I UI DA NE UJU, SVE DO
9
DANANJEG DANA. I David kae: NEKA IM NJIHOV STOL POSTANE ZAMKOM I MREOM, KAMEN SPOTICANJA I
KAZNOM.
10
11:7 Ono to Izrael trai, nije dobio U grkoj reenici ovo je smjeteno na prvo mjesto kako bi se naglasila Pavlova
misao. Mnogi su idovi traili da budu u pravilnome odnosu s Bogom i to su razvili u izvedbu religijskoga obreda, rasnu
povlasticu, i samo-napor. Promaili su svoj cilj! Nijedno tijelo nee se slaviti pred Bogom (usp. I. Kor 1:29; Ef 2:9).
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
11:10
ovjeanstva. Bog je izvor svega, pokreta svega, ipak On je u Svojoj suverenoj volji odluio da Mu se ljudi, Njegovo
konano Stvorenje, slobodno odazovu. Oni koji se ne odazovu u vjeri su otvrdnuti (tj. njihov odabir, konano) u svojoj
nevjeri.
U ovome okviru Pavao dokazuje Boji vjeni naum za iskupljenje sve Adamove djece. idovska nevjera otvorit e
vrata vjere poganima i kroz ljubomoru obnoviti narod Izraela! To je naum ukljuivanja (usp. Ef 2:11-3:13), ne iskljuivanja!
Otvrdnuli slui veoj etvi (tj. faraon)!
183
Dakle kaem, oni nisu tako posrnuli da bi pali, jesu li? Daleko od toga! Ali njihovim prijestupom spasenje je
dolo poganima, da ih uini ljubomornima. 12Sad ako je njihov prijestup bogatstvo za svijet i njihov je neuspjeh
bogatstvo za pogane, koliko e vie biti njihovo ispunjenje! 13Ali govorim vama koji ste pogani. Budui da sam ja
dakle apostol pogana, veliam svoju slubu, 14ne bih li nekako mogao pokrenuti na ljubomoru svoje sunarodnjake i
spasiti neke od njih. 15Jer ako je njihovo odbacivanje izmirenje svijeta, to e biti njihovo prihvaanje negoli oivljenje
od mrtvih? 16Ako je prvi komad tijesta svet, gruda je isto tako; i ako je korijen svet, grane su isto tako.
11:11 Dakle kaem Ovo je isti retoriki izriaj kao 11:1. On nastavlja Pavlov teoloki dokaz na razliit nain. U stihovima
1-10 nije itav Izrael odbaen od Boga; u stihovima 11-24 Izraelovo odbacivanje nije trajno; ono je svrhovito. Kroz to su
pogani bili ukljueni.
NASB
oni nisu tako posrnuli da bi pali, jesu li
NKJV, NRSV
jesu li posrnuli kako bi pali
TEV
Kad idovi posrnue, jesu li pali na svoju ruevinu
NJB
Jesu li idovi otpali zauvijek, ili su samo posrnuli
Ovo pitanje oekivalo je odgovor ne. Izraelova nevjera nije trajno stanje.
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
njihovim prijestupom
kroz njihov pad
kroz njihovo posrtanje
Zato jer zgrijeie
njihov pad
U okviru, ovo upuuje na idovsko odbacivanje Isusa kao Mesije (usp. stih 12).
spasenje je dolo poganima Kako je potresna bila ova izjava za idove prvoga stoljea (usp. stih 12; Djela 13:46; 18:6;
22:21; 28:28).
da ih uini ljubomornima Ovaj pojam ljubomornima pojavljuje se u 10:19 i 11:14. Boji naum ukljuivanja pogana
slui dvjema svrhama:
1.
Bojem iskupljenju svega ovjeanstva
2.
Bojoj obnovi pokajnikog Ostatka Izraela do osobne vjere.
Osobno se pitam ukljuuje li #2:
1.
idovski preporod na kraju vremena (usp. Zah 12:10)
2.
idovske vjernike prvoga stoljea i svakoga stoljea
3.
suvremene mesijanske sinagoge mogle bi biti obeano ispunjenje.
11:12-14 U ovim stihovima postoji niz od deset KONDICIONALNIH REENICA koje se odnose na idovsku nevjeru vezanu na
vjeru pogana. Stihovi 12.14.15.16.17.18.21.24 su PRVI RAZRED KONDICIONALNIH REENICA koje pretpostavljaju da su istinite
s autorove toke gledita ili za njegovu knjievnu svrhu, dok su stihovi 22 i 23 TREI RAZRED KONDICIONALNIH REENICA
koje oznaavaju mogue budue djelovanje.
11:12
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
184
Zapreka tumaenju je znaenje pojma njihova punoa. Odnosi li se on na (1) bivanje idova spaenima, stihovi
14b, 26a, ili (2) konaan broj izabranih vjerujuih idova i pogana?
11:13 govorim vama koji ste pogani Poglavlja 9 11 oblikuju knjievnu jedinicu koja je odgovorila na pitanje: Zato je
idovski Mesija bio odbaen od idova? Meutim, preostaje pitanje zato je Pavao osjeao potrebu u ovome pismu, na ovoj
toki njegova prikaza, baviti se ovim pitanjem.
Stihovi 13-24.25c izgleda odraavaju potekou u crkvi u Rimu izmeu idova po rasi i pogana. Je li to bilo izmeu
vjerujuih idova i vjerujuih pogana ili vjerujuih pogana i nevjerujuih idova (sinagoga) neizvjesno je.
(ja) sam apostol pogana Pavao je osjeao da je jedinstveno pozvan za slubu poganskome svijetu (usp. Djela 9:15;
22:21; 26:17; Rim 1:5; 15:16; Gal 1:16; 2:7.9; I. Tim 2:7; II. Tim 4:17).
NASB, NKJV
veliam svoju slubu
NRSV
proslavljam svoju slubu
TEV
bit u ponosan u svome radu
NJB
i ja sam ponosan to sam poslan
Pojam veliam moe znaiti (1) zahvalnost; (2) ponos u; ili mogue (3) napraviti najvie od neega. Ovo moe
takoer odraavati potekou crkve u Rimu! Pavao (1) je zadovoljan to slui poganima ili (2) je vidio svoju slubu kao
stvaranje nevjerujuih idova ljubomornima, to bi moglo ishoditi u njihovu spasenju (usp. stihove 11.14 i 9:1-3).
11:14 spasiti neke od njih Ovo je Pavlovo evangelizacijsko pozivanje. On je znao da bi se neki mogli odazvati
propovijedanju Evanelja (usp. I. Kor 1:21), dok se drugi nee (usp. I. Kor 9:22). Ovo je tajnovitost izbora (SZ-a i NZ-a)!
11:15 Odbacivanje (razliita rije nego u stihu 1) SZ-noga izabranog Izraela bilo je dio Bojega nauma za iskupljenje svega
ljudstva (kosmos). idovska samo-pravednost, rasna oholost, i legalizam jasno naglaavaju potrebu za vjerom (usp. 9:30-33).
Vjera u YHWH-u i Njegovog Mesiju jeste klju za pravilan stav, ne ljudska religijska izvedba. Ali zapamtite, odbacivanje
Izraela bilo je sa svrhom iskupljenja itavoga ljudstva. Nema mjesta za ljudski ponos, ni idovskoga niti pogana. To je
oevidna poruka koju je crkva u Rimu trebala uti!
izmirenje svijeta Ovo je teoloki usporedno s Boja pravednost. Sloeni pojam dolazi iz kata i alass (promijeniti,
izmijeniti, ili preinaiti). To upuuje na zamjenu neprijateljstva za mir, stoga, obnovu naklonosti (usp. Rim 5:11; 11:15; II.
Kor 5:18.19). Bog trai obnovu zajednitva Edena. Grijeh je slomio to zajednitvo, ali Krist je obnovio Boju sliku u palome
ljudstvu za sve koji primjenjuju vjeru. Oni su izmireni i prihvaeni (usporednost stiha 15). ovjeanstvo ne moe obnoviti
ovu prisnost, ali Bog moe i uinio je!
negoli oivljenje od mrtvih Okvir je oslovljen na narod Izraela, pa tako:
1.
upuuje li ovaj izriaj na obnovljeni narod Izraela
2.
upuuje li ovaj izriaj na puni broj idova i pogana (tj. duhovnoga Izraela, usp. 9:6; 11:25-26)
3.
upuuje li ovaj izriaj (usp. 6:13) na novo doba ivota, uskrsli ivot?
Dopada mi se #3. Za moje razloge toga vidi Crucial Introductory Article, u mome komentaru Otkrivenja besplatno na
online www.freebiblecommentary.org.
11:16 Ako je prvi dio tijesta svet Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji pretpostavlja da je istinit s autorove
toke gledita ili za njegove knjievne svrhe. To je smjeranje na Knjigu Brojeva 15:17-21. Ovo je metafora slina SZ-noj
zamisli prvih plodova (ili desetine) koje su bile davane Bogu kako bi se pokazalo da itava etva pripada Njemu.
Drevni vjerujui idovski Ostatak jo uvijek ima utjecaja na itav narod (usp. Post 18:27-33; II. Ljet 7:14). Metafora
prvi dio usporedna je s korijen (usp. Jer 11:16-17), od kojih obje upuuju na jednom vjerni Izrael, poglavito farizeje (tj.
korijen u stihovima 16-17) SZ-a (usp. stih 28).
185
Ali ako su neke od grana bile odlomljene, i ti si, bivajui divljom maslinom, bio pricijepljen umjesto njih i
postao si sudionikom s njima bogatoga korijena maslinovog stabla, 18nemoj biti ohol prema granama; ali ako si ohol,
zapamti da nisi ti taj koji odrava korijena, nego korijen odrava tebe. 19Onda e rei: Grane su bile odlomljene kako
bih ja mogao biti pricijepljen. 20Dobro, one su bile odlomljene zbog njihove nevjere, ali ti si podran svojom vjerom.
Nemoj biti uobraen, nego se boj; 21jer ako Bog nije potedio prirodne grane, On nee potedjeti tebe, ma tko ti bio.
22
Pogledaj dakle dobrotu i strogost Boju; za one koji padoe, strogost, ali prema tebi, Boju dobrotu, ako nastavi u
Njegovoj dobroti; inae i ti e biti odlomljen. 23A oni isto tako, ako ne nastave u svojoj nevjeri, bit e pricijepljeni, jer
Bog je kadar pricijepiti ih ponovo. 24Jer ako si ti bio odlomljen od onoga to je prirodno divlje maslinovo stablo, te bio
pricijepljen suprotno prirodi u uzgojeno maslinovo stablo, koliko e vie oni koji su prirodne grane biti pricijepljeni u
njihovo vlastito stablo masline?
11:17-24 Iznenaujue je da je vi u ovome odlomku JEDNINA (MNOINA se pojavljuje u stihu 25). to to znai?
1.
Jedan poganin kao simbol svih pogana.
2.
Potekoa u crkvi u Rimu izmeu idovskoga i poganskog vodstva, stoga, upuuje na voe tadanjega
poganskog vodstva (usp. stihove 18-20).
11:17 ako Vidi biljeku u 11:12-24.
neke (su) od grana bile odlomljene Ovo upuuje na nevjerujue Izraelce (usp. stihove 18.19, prirodne grane, stih
21).
divljom maslinom Ovo upuuje na vjerujue pogane koji su se odazvali propovijedanju Evanelja.
pricijepljen Pavao nastavlja poljodjelsku metaforu zapoetu u stihu 16. Cijepljenje grana divlje masline u uzgojeno
stablo pomae oplemeniti prinose (usp. stih 24).
bogatoga korijena Doslovni izvorni izriaj, korijen plodnosti (UBS 4 daje mu ocjenu B [gotovo izvjesno]), naen je
u MSS *, B, C. Postoji nekoliko drugih naina itanja u predajama grkog rukopisa koje pokuavaju izgladiti ovaj asindeton
[izostavljanje veznika op.prev.] (Bruce Metzger, A Textual Commentary on the Greek New Testament, str. 526).
maslinovog stabla Ovo je simbol naroda Izraela (usp. stih 24; Ps 52:8; 128:3; Jer 11:16; Ho 14:6). To je Pavlova druga
SZ-na metafora za opis odnosa izmeu idova i pogana.
11:18 nemoj biti ohol prema granama Ovo je PREZENT IMPERATIVA s NEGATIVNIM PARTICIPOM koji uobiajeno znai
zaustaviti djelo koje je ve u postupku. Taj stih, i stihovi 13.20.25, podrazumijevaju kako je postojala potekoa u crkvi u
Rimu izmeu vjerujuih idova i pogana.
11:19-20 Stih 19 jo je jedna otra kritika (pretpostavljeni prigovara). Pavao objanjava zato su idovi bili odbaeni. Bilo
je to zbog njihove nevjere, ne zato jer su pogani bili vie ljubljeni! Pogani su bili ukljueni samo zbog Boje ljubavi (usp.
Post 3:15) i njihove vjere! Oni su takoer mogli prouzroiti povratak idova Bogu zbog ljubomore (usp. stihove 11.14).
11:20
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
186
se usredotouje na jednu od ovih biblijskih istina. Vidi Posebnu temu: Grka glagolska vremena upotrijebljena za spasenje u
10:4.
Bog je autor, zaetnik, nositelj, i vrhunac spasenja, ali u uzorku Saveza. On je odabrao da se grjeno ovjeanstvo
mora odazvati pokajanjem i vjerom na svakome koraku tijeka. On oekuje poslunost, Kristo-slinost, i ustrajnost!
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
187
B.
C.
D.
E.
Korah, Brojevi 16
Elijevi sinovi, I. Samuelova 2, 4
aul, I. Samuelova 11-31
Lani proroci (primjeri)
1.
Ponovljeni zakon 13:1-5 18:19-22 (nain prepoznavanja lanog proroka)
2.
Jeremija 28
3.
Ezekiel 13:1-7
F.
Lana proroanstva
1.
Ezekiel 13:17
2.
Nehemija 6:14
G.
Zli voe Izraela (primjeri)
1.
Jeremija 5:30-31; 8:1-2; 23:1-4
2.
Ezekiel 22:23-31
3.
Mihej 3:5-12
II.
Novi zavjet
A.
Doslovni grki pojam je apostasize. I Stari i Novi zavjet potvruju poveanje zla i krivih uitelja prije
Drugoga dolaska (usp. Mt 24:24; Mk 13:22; Djela 20:29.30; II. Sol 2:9-12; II. Tim 4:4). Ovaj grki pojam
moe odraavati Isusove rijei u paraboli o tlima naenoj u Mateju 13; Marku 4; i Luki 8. Ovi krivi uitelji
oito nisu krani, ali dolaze izmeu njih (usp. Djela 20:29-30; I. Iv 2:19); dodue, sposobni su zavesti i
osvojiti nezrele vjernike (usp. Heb 3:12).
Teoloko pitanje je jesu li krivi uitelji uope bili vjernici? Ovo je teko odgovoriti zato jer je bilo
krivih uitelja u mjesnim crkvama (usp. I. Iv 2:18-19). esto na ta pitanja odgovaraju nae teoloke ili
denominacijske predaje bez usmjeravanja na posebne biblijske tekstove (iskljuivanje naina dokaza- teksta
[proof-text] navoenjem stiha izvan okvira tobonjom potvrdom neke pretpostavke).
B.
Prividna vjera
1.
Juda, Ivan 17:12
2.
imun Mag, Djela apostolska 8
3.
navedeni u Mateju 7:13-23
4.
navedeni u Mateju 13; Marku 4; Luki 8
5.
idovi u Ivanu 8:31-59
6.
Aleksandar i Himenej, I. Timoteju 1:19-20
7.
navedeni u I. Timoteju 6:21
8.
Himenej i Filet, II. Timoteju 2:16-18
9.
Dema, II. Timoteju 4:10
10.
krivi uitelji, II. Petrova 2:19-22; Juda 12-19
11.
antikristi, I. Ivanova 2:18-19
C.
Neplodna vjera
1.
I. Korinanima 3:10-15
2.
II. Petrova 1:8-11
Rijetko razmiljamo o ovim tekstovima jer naa sustavna teologija (kalvinizam, arminijanizam, itd.) nalae mandatni
odgovor. Molim vas nemojte unaprijed zakljuiti jer iznosim ovaj predmet. Moja briga je pravilan hermeneutiki postupak.
Moramo Bibliji pustiti neka nam govori i ne je pokuati ukalupiti u unaprijed postavljenu teologiju. To je esto bolno i
potresno jer je velik dio nae teologije denominacijski, kulturalni, ili srodniki (roditelj, prijatelj, pastor), a ne biblijski. Neki
koji jesu ljudi Boji iskljuuju se da ne budu ljudi Boji (npr. Rim 9:6).
11:22 dobrotu i strogost Boju Boji se nain uvijek ini paradoksalnim palome ljudstvu (usp. Iz 55:8-11). Postoje
posljedice naih odabira. Boji izbor ne nijee odgovornost ovjeanstva. Izbor naroda Izraela nije jamio iije pojedinano
spasenje.
ako nastavi u Njegovoj dobroti Ovo je TREI RAZRED KONDICIONALNE REENICE s PREZENT KONJUNKTIVOM. Ta
graa znai da je nastavak vjerujuih pogana uvjetovan (to je zrcalo Boje suverenosti u Poslanici Rimljanima 9); moramo
188
biti marljivi da ouvamo nau vjeru (usp. Fil 2:12-13). To upuuje na ustrajnost obojih i skupine i pojedinca (usp. Gal 6:9;
Otk 2:7.17; 3:6.13.22). To je tajnovitost i napetost skupnoga i pojedinanoga u Bibliji. Postoji oboje i obeanja (temeljena na
Bojoj naravi) i uvjetovani Savezi (temeljeni na ljudskome odazivu). Vidi Posebnu temu: Potreba ustrajnosti u 8:25.
11:23 Ovaj stih slijedi gramatiki i teoloki uzorak stiha 22. Ako se idovi pokaju i povjeruju bit e ukljueni. Ako pogani
prestanu vjerovati, bit e odbaeni (usp. stih 20). Poetna vjera u Krista i nastavljajua vjera u Njega kljune su za oboje.
Jer ne elim vam, brao, da budete neupueni o ovoj tajni tako da ne budete mudri prema vaoj vlastitoj
procjeni da se djelomino otvrdnue dogodilo Izraelu sve dok ne ue punina pogana; 26i tako e itav Izrael biti
spaen; kao to je pisano: OSLOBODITELJ E DOI IZ SIONA, ON E UDALJITI BEZBONOST OD JAKOVA. 27OVO JE MOJ
28
SAVEZ S NJIMA, KAD UKLONIM NJIHOVE GRIJEHE. S gledita Evanelja oni su neprijatelji za vae dobro, ali s gledita
29
Bojega odabira oni su ljubljeni zbog oeva; jer darovi i poziv Boji su neopozivi. 30Jer upravo kao to jednom
bijaste neposluni Bogu, ali sad vam je pokazano milosre zbog njihove neposlunosti, 31tako su i sada bili neposluni,
da zbog milosra pokazanog vama moe i njima sada biti pokazano milosre. 32Jer je Bog zatvorio sve u neposlunost
tako da moe pokazati milosre prema svima.
11:25 ne elim vam, brao, da budete neupueni Ovo je Pavlov znakovit idiom (usp. 1:13; I. Kor 10:1; 12:1; II. Kor 1:8;
I. Sol 4:13). Uobiajeno uvodi u vanu raspravu. Djeluje kao Isusov poetni Amen, amen. Pavao to esto koristi kako bi
upozorio na novu temu.
tajni
tajnoj istini
skriven razlog svega ovoga
NASB
NKJV
NRSV
189
sve dok ne ue punina pogana Ovaj isti pojam (pleroma) koriten je u stihu 12 za idove. Oba stiha govore o Bojem
predznanju i izboru. Sve dok govori o ogranienome vremenu za ovo razdoblje pogana (usp. Lk 21:24).
11:26 itav (e) Izrael biti spaen Postoje dva mogua tumaenja:
1.
ovo upuuje na narod Izraela ne svaki pojedinac idov nego veina na odreenoj toki povijesti
2.
ovo na neki nain upuuje na duhovni Izrael, Crkvu.
Pavao je koristio ovu zamisao u Poslanici Rimljanima 2:28-29; Galaanima 6:16; I. Petrovoj 2:5.9; Otkrivenju 1:6. Puni
broj idova u stihu 12 i puni broj pogana u stihu 25 su u usporednome odnosu. Ovaj itav je u smislu Bojega izbora ne
svih u smislu svakoga pojedinca. Maslinovo stablo obeanja jednoga e dana biti potpuno.
Neki komentatori kau da ovo mora upuivati na narod Izraela samo zbog:
1.
okvira poglavlja 9 11
2.
SZ-nih navoda u stihovima 26-27
3.
jasne izjave u stihu 28.
Bog jo uvijek ljubi i ezne da Abrahamovo prirodno potomstvo bude spaeno! Oni moraju doi kroz vjeru u Krista (Zah
12:10).
Pitanje hoe li na kraju vremena oni idovi koji su bili otvrdnuti imati priliku odazvati se ne moe biti odgovoreno
iz ovoga ili ikojega teksta. Kao Amerikanci mi smo kulturoloki uvjetovani postavljati osobna pitanja ali Biblija se
usredotouje na zajedniku cjelinu. Sva pitanja kao ovo moraju biti preputena Bogu. On e biti pravedan prema Svome
Stvorenju kojeg ljubi!
kao to je pisano Ovo upuuje na dva navoda iz Septuaginte Knjige Izaije 59:20-21 (stih 26) i 27:9 (stih 27).
Mehanizam spasenja bit e vjera u Isusa Mesiju. Ne postoji naum B, samo naum A. Postoji samo jedan put da se bude spaen
(usp. Iv 10:7-18; 11:25-29;14:6).
11:27 Izaija 27:9, naveden u stihu 27, usklauje obnovu Izraela do Obeane zemlje (stihovi 1-11) s pozivom da tradicionalni
neprijatelj (poganski narodi) budu ukljueni (usp. stihove 12-13). Ako je ova obnova doslovna onda Tisugodinje
kraljevstvo moe biti ispunjenje ovoga proroanstva. Ako je ona samo slikovita, tada e Novi savez, tajnovitost Evanelja, u
kojem su idov i poganin pridrueni vjerom u Bojega Mesiju biti cilj (usp. Ef 2:11-3:13). Teko je odluiti se. Neka su SZna proroanstva primijenjena na novozavjetnu Crkvu. Ipak Bog je vjeran Svojim obeanjima, ak onda kad ljudi nisu (usp.
Ez 36:22-36).
11:28 Ovaj stih odraava dvostruke vidove izbora:
1.
u SZ-u izbor je bio za sluenje; Bog je odabrao ljudsko orue za svrhu iskupljenja ljudstva
2.
u NZ-u izbor je povezan s Evaneljem i vjenim spasenjem; ovo spasenje svih ljudi stvorenih na Boju
sliku uvijek je bio cilj (usp. Post 3:15).
Bog je vjeran Svojim obeanjima. To je istina za SZ-ne vjernike i za NZ-ne svete. Klju je Boja vjernost, ne
vjernost ovjeanstva, Boje milosre, ne izvedba ovjeanstva. Izbor ima svrhu blagoslova, ne iskljuivanja!
oni su ljubljeni zbog oeva Ovo je obeanje iz Knjige Izlaska 20:5-6 te Ponovljenoga zakona 5:9-10 i 7:9. Obitelji su
blagoslovljene zbog vjere prethodnih narataja. Izrael je bio blagoslovljen zbog vjernosti patrijarha (usp. Pnz 4:37; 7:8;
10:15). To to e Mesija doi iz Judinog plemena takoer je bilo obeanje Davidu (usp. II. Sam 7). Meutim, mora takoer
biti reeno da ak ni vjernost nije bila kadra potpuno obdrati Zakon (usp. Ez 36:22-36). Vjera osobna vjera, obiteljska
vjera, ali ne savrena vjera prihvatljiva je Bogu i mogue je prelazila kroz obitelji (usp. I. Kor 7:8-16).
190
11:29
NASB, NKJV, NRSV
jer darovi i poziv Boji su neopozivi
TEV
Jer Bog ne mijenja svoju zamisao o tome koga je odabrao i blagoslovio
NJB
Bog nikad ne uzima natrag svoje darove ili opoziva svoj odabir
Ovo ne upuuje na duhovne darove pojedincima (usp. I. Kor 12), nego na Boja obeanja spasenja, SZ-na i NZ-na.
Izbor je uinkovit. Boja vjernost jeste nada naroda Izraela (usp. Mal 3:6) i duhovnoga Izraela!
11:30-32 Ovi su stihovi saetak Bojih nauma i svrha.
1.
Oni su uvijek temeljeni na Njegovome milosru (vidi biljeku u 9:15-16), ne proizvoljnome determinizmu.
Pojam milosre koriten je etiri puta u ovome irem okviru (usp. 9:15.16.18.23).
2.
Bog je prosudio svim ljudima. idovi i pogani su svi grjeni (usp. 3:9.19.23; 5:11).
3.
Bog je koristio potrebu i nesposobnost ovjeanstva kao mogunost da pokae milosre svem ljudstvu (usp.
stih 22). Ponovo u okviru svi mora biti vieno u svjetlu stihova 12 i 25-26. Nee se svi pojedinci odazvati
Bojoj ponudi, ali svi su ukljueni u doseg iskupljenja (usp. 5:12-21; Iv 3:16). O, Boe, neka bude tako!!!
11:30 i 31 ali sad Ovo jako podrazumijeva duhovno obraenje naroda Izraela vjerom u Isusa (usp. Zah 12:10). Kao to je
nevjera pogana bila nadvladana Bojim milosrem, tako e biti idovska nevjera.
O, dubino bogatstva mudrosti i znanja Bojega! Kako su neistraivi Njegovi sudovi i nedokuivi Njegovi
putovi!
34
35
191
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
192
RIMLJANIMA 12
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
UBS4
NKJV
12:3-8
pravila kranskoga ivota
12:9-21
NRSV
TEV
NJB
posveen ivot
12:1-2
duhovno bogotovlje
12:1-2
12:3-8
12:3-8
poniznost i dobrotvornost
12:3-13
opomene
12:9-13
12:9-13
12:14-21
12:14-16
12:17-21
dobrotvornost za svakoga
ukljuujui i neprijatelje
12:14-21
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
Ovdje zapoinje dio o primjeni Poslanice Rimljanima (12:1-15:13). Pavlova su pisma bila prigodni spisi,
prema tome, ona imaju oba i doktrinarne i primjenjive dijelove. Pavao je pisao kako bi naslovio mjesnu
potekou ili krize. Iako je Poslanica Rimljanima 1 8 tako predivan doktrinarni saetak, njegov je etiki i
izvodljiv dio jednako snaan.
B.
Teologija bez primjene u nainu ivota nije od Boga (usp. Mt 7:24-27; Iv 13:17; Rim 2:13; Jak 1:22. 25;
2:14-26). Pavao jasno ui besplatno spasenje milou Bojom kroz vjeru u Isusa, ali ovaj besplatni dar znai
temeljitu promjenu naih ivota! Spasenje je besplatno, ali mora biti praeno temeljitom Kristo-slinou!
Ne usuujmo se odijeliti opravdanje od posveenja!
193
C.
Stihovi 1-2 oblikuju uvod u itav dio o primjeni. To je temelj za Duhom-voeni ivot (tj. poglavlje 8).
D.
Stihovi 3-8 raspravljaju o duhovnoj darovitosti. Nae potpuno pokoravanje Kristu mora imati posljedicu u
sluenju za Boga (usp. Pnz 6:4-5; Mt 22:37) i drugima (usp. Lev 19:18; Mt 19:19). Ovi darovi naglaavaju
nae jedinstvo u Kristu i nau raznoliku darovitost (usp. Ef 4:1-10). Vjernici moraju teiti za jedinstvom, ne
uniformiranou. Mi smo od Boga opremljeni svime potrebitim za sluenje jedan drugome (usp. I. Kor
12:7.11; Ef 4:11-13)!
Stoga vas potiem, brao, milosrem Bojim, da predate svoja tijela ivom i svetom rtvovanju, ugodnome
Bogu, koje je vaa duhovna sluba tovanja. 2I nemojte biti prilagoeni ovome svijetu, nego budite preoblieni
obnovom svoga uma, tako da moete ispitati to je volja Boja, ono to je dobro i ugodno i savreno.
Stoga Pavao je koristio ovaj pojam na znaajnim prijelaznim tokama njegova predstavljanja istina Evanelja u
Poslanici Rimljanima:
1.
u 5:1 i dalje saeto je opravdanje po vjeri
2.
u 8:1 i dalje saet je odnos vjernika prema grijehu, to je nazvano posveenje
3.
12:1 i dalje odnosi se na izvodljivu veu primjenu opravdanja i posveenja u dnevnim ivotima vjernika.
12:1
NASB
potiem vas
NKJV
zaklinjem vas
NRSV, TEV
preklinjem vas
NJB
molim vas
Ovaj izriaj je oboje i njean i vrst. To je poziv na primjereno ivljenje. Pavao esto koristi taj pojam (usp. 12:1;
15:30; 16:17; I. Kor 1:10; 4:16; 16:15; II. Kor 2:8; 5:20; 6:1; 10:1; 12:8; Ef 4:1; Fil 4:2; I. Sol 4:10; I. Tim 1:3; Flm stihovi 910).
brao Pavao estom koristi ovaj pojam za uvod u novi subjekt.
milosrem Bojim U LXX-i ovo opisuje YHWH-inu milosrdnu narav (usp. Izl 34:6). Ovdje upuuje na doktrinarni
napredak poglavlja 1 11. U Poslanici Rimljanima postoji oit naglasak na milosre (oboje i oikeir i elee) Boje u
bavljenju palim ljudstvom (usp. 9:15.16.18.23; 11:30.31.32; 12:8; 15:9). Zato jer su Boja milost i milosre ponueni
besplatno, vjernici moraju ivjeti poboan ivot (usp. Ef 1:4; 2:10) van hvastanja, bez zasluge (usp. Ef 2:8-9). Novi su ivoti
(tj. Kol 3:9.10.12) sredstvo za okretanje drugih vjeri u Krista!
predate Ovo je AORIST INFINITIVA. To je bio jedan od nekoliko rtvenih pojmova koritenih u ovome okviru:
rtvovanju, stih 1; svetom, stih 1; ugodnome, stih 1. Ova je ista zamisao izraena u 6:13.16.19. Ljudi e sebe predati ili Bogu
ili Sotoni. Kao to je Krist jedinstveno predao Sm Sebe Oevoj volji, ak smrti na kriu, Njegovi sljedbenici takoer moraju
oponaati Njegovo nesebino ivljenje (usp. II. Kor 5:14-15; Gal 2:20; I. Iv 3:16).
svoja tijela Kranstvo je tako puno razliito od grke filozofije, koja je mislila da je fiziko tijelo zlo. Ono je arena
kunji ali moralno je neutralno. Pojam tijelo izgleda da je usporedno s uma u stihu 2. Vjernici trebaju predati svoje itavo
bivstvo Bogu (usp. Pnz 6:5; I. Kor 6:20) kao to su ga prije predali grijehu (usp. Rim 6).
ivom Ovo je bilo u osnovi razliito od smrti ponuene od idovskih ili neznaboakih hramova (usp. 6:13; Gal 2:20).
Ovo takoer mora biti razlikovano od asketizma (strogo postupanje s fizikim tijelom za religijske svrhe). To nije
odvajanje tijela, kazna ili celibat koji je preporuljiv, nego djelatan ivot sluenja i Kristo-sline ljubavi.
194
i svetom rtvovanju Pojam svetom znai biti odvojen za Boju slubu. arite ovoga pojma u ovome okviru je na
posveivanju i dostupnosti vjernika da budu koriteni od Boga za Njegove svrhe.
II.
Stari zavjet
A.
Etimologija pojma kadosh (BDB 872) je neizvjesna, mogue kanaanska. Mogue da dio korijena (tj. kd)
znai podijeliti. Ovo je izvor popularne odredbe odvojen (iz kanaanske kulture, Pnz 7:6; 14:2.21; 26:19)
za Boju uporabu.
B.
Odnosi se na Boju prisutnost u stvarima, mjestima, vremenima, i osobama. Nije upotrijebljen u
Postanku, ali postaje uobiajen u Izlasku, Levitskome zakoniku, i Brojevima.
C.
U prorokoj knjievnosti (posebice Izaija i Hoea) osobni dio prethodno prisutan, ali nenaglaen
dolazi na elo. To postaje nainom oznaavanja Boje bti (usp. Iz 6:3). Bog je svet. Njegovo ime
koje predstavlja Njegovu narav je Sveti. Njegov narod koji je otkrio Njegovu narav potrebitom
svijetu je svet (ako su posluni Savezu u vjeri).
D.
Boje milosre i ljubav neodvojivi su od teolokih zamisli zavjetne, pravedne, i srne naravi. U
tome je napetost u Bogu prema nesvetome, palome, pobunjenom ovjeanstvu. U Synonyms of the
Old Testament, str. 112-113 od Roberta B. Girdlestona, postoji zanimljiv lanak o odnosu izmeu
Boga kao milosrdnoga i Boga kao svetoga.
Novi zavjet
A.
Pisci NZ-a (osim Luke) su hebrejski mislioci, ali bili su pod utjecajem koine grkog (tj.
Septuaginte). To je grki prijevod SZ-a, ne klasina grka knjievnost, umovanje, ili religija koja
nadzire njihov rjenik.
B.
Isus je svet zato jer je od Boga i kao Bog (usp. Lk 1:35; 4:34; Djela 3:14; 4:27.30). On je Svetac i
Pravednik (usp. Djela 3:14; 22:14). Isus je svet jer je On bezgrjean (usp. Iv 8:46; II. Kor 5:21;
Heb 4:15; 7:26; I. Pt 1:19; 2:22; I. Iv 3:5).
C.
Zato jer je Bog svet, Njegova djeca postaju sveta (usp. Lev 11:44-45; 19:2; 20:7.26; Mt 5:48; I. Pt
1:16). Zato jer je Isus svet, Njegovi sljedbenici postaju sveti (usp. Rim 8:28-29; II. Kor 3:18; Gal
4:19; Ef 1:4; I. Sol 3:13; 4:3; I. Pt 1:15). Krani su spaeni kako bi sluili u Kristo-slinosti
(svetosti).
ugodnome Bogu Ovo upuuje na prikladnu ponudu u SZ-u (usp. stih 2). To je slino zamisli besprijekoran, kad se
koristio da uputi na narod (usp. Post 6:9; 17:1; Pnz 18:13; Job 1:1).
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
195
ovome svijetu Ovo je doslovno pojam doba. idovi su vidjeli dva doba (usp. Mt 12:32; Mk 10:30; Lk 20:34-35),
sadanje doba zla (usp. Gal 1:4; II. Kor 4:4; Ef 2:2) i doba koje dolazi (usp. Mt 28:20; Heb 1:3; I. Iv 2:15-17). Vjernici ive u
napetosti-ispunjenome vremenu u kojem su se ova dva doba iznenaujue preklopila. Zbog dva Kristova dolaska, vjernici
ive u gotovo ali ne jo napetosti Kraljevstva Bojega kao sadanjemu ali ipak buduem.
Pavao
Hebrejima
Rimljanima 12:2
1:2
I. Korinanima 1:20; 2:6,8; 3:18
6:5
II. Korinanima 4:4
11:3
Galaanima 1:4
Efeanima 1:21; 2:1.7; 6:12
I. Timoteju 6:17
II. Timoteju 4:10
Titu 2:12
U NZ-noj teologiji ova su se dva idovska doba preklapala zbog neoekivanoga i previenog pretkazanja dva
dolaska Mesije. Isusovo utjelovljenje ispunilo je SZ-na proroanstva o ustolienju novoga doba (Dn 2:44-45). Dodue, SZ
takoer je vidio Njegov dolazak kao Suca i Osvajaa [Pobjednika], ipak On je prvo doao kao Patei Sluga (usp. Iz 53; Zah
12:10), ponizan i krotak (usp. Zah 9:9). On e se vratiti u sili kao to je SZ pretkazao (usp. Otk 19). Ta dva stanja ispunjavaju
uvjetovanost da Kraljevstvo bude prisutno (ustolieno), ali u budunosti (ne dovreno u potpunosti). Ovo je NZ-na napetost
gotovo, ali ne jo!
budite preoblieni Vjernici moraju biti preoblieni (usp. 6:4; 7:6; II. Kor 5:17; Gal 6:15; Ef 4:22-24; Kol 3:10), ne
samo obavijeteni! Gramatiki oblik ovoga oblika moe biti PREZENT SREDNJEGA IMPERATIVA, nastavite se preobliavati ili
PREZENT PASIVNOGA IMPERATIVA, nastavite biti preobliavani. Ovo je isto tako s prilagoeni u stihu 2a. Za slino opreje
usporedi Knjigu Ezekiela 18:31 (ljudska predanost i djelovanje) s Ezekielom 36:26-27 (Boanski dar). Oboje je potrebno!
Oblik ove iste rijei za oblikovani koriten je o Isusu kod Preobraenja (usp. Mt 17:2), gdje je bila otkrivena
Njegova istinska bt. Ova istinska Boanska bt (usp. II. Pt 1:3-4) mora biti oblikovana u svakome vjerniku (usp. II. Kor 3:18;
Ef 4:13).
obnovom svoga uma Ovo je iz grkoga korijena za novo u kakvoi (kainos) ne novo u vremenu (chronos). Za idove
su znaenja pogleda i sluanja bili prozori due. to netko misli o neemu, to postaje. Nakon spasenja, zbog obitavajueg
Duha, vjernici imaju novi vidik (usp. Ef 4:13.23; Tit 3:5). Taj novi biblijski pogled na svijet, zajedno s obitavajuim Duhom,
jeste ono to preobliava um i nain ivota novih vjernika. Vjernici na stvarnost gledaju na potpuno drukiji nain jer su
njihovi umovi bili osnaeni Duhom. Novi iskupljeni, Duhom-voen um ishodi u novome nainu ivota! To je ono to je bilo
obeano Novim savezom (usp. Jer 31:31-34).
196
197
Zbog milosti koja mi je dana kaem svakome meu vama da ne misli previsoko o sebi negoli treba misliti;
ve misliti tako da imate mjeru prosudbe, kako je Bog dodijelio kome mjeru vjere. 4Jer kao to imamo mnoge udove u
jednome tijelu i svi udovi nemaju istu djelatnost, 5tako smo mi, kojih nas je mnogo, jedno tijelo u Kristu, a
pojedinani udovi jedni od mnogih. 6Obzirom da imamo darove koji se razlikuju prema danoj nam milosti, svaki od
nas neka ih primijeni sukladno tome: ako je proricanje, prema omjeru njegove vjere; 7ako je sluenje, neka je u
njegovu sluenju; ili onaj tko pouava, u njegovu pouavanju; 8ili onaj tko savjetuje, u njegovu savjetovanju; onaj tko
daje, s dareljivou; onaj tko vodi, s marljivou; onaj tko pokazuje milosre, s veseljem.
12:3 Stihovi 1-2 istiu potrebu za novim umom. U stihu 3 postoji etverostruka igra rijei misli. U The Zondervan Study
Guide Commentary, Romans, Bruce Corley i Curtis Vaughan primjeuju:
Pretjerano razmiljanje primjereno razmiljanje . namjensko razmiljanje . trijezno razmiljanje (str. 138).
Ovo davanje obiljeja je korisno.
Ovaj stih, kao 11:13-14, moe odraavati:
1.
napetost u crkvi u Rimu izmeu vjerujuih idova i vjerujuih pogana
2.
injenicu da je Pavao pisao Poslanicu Rimljanima iz Korinta (krajem njegova treega misijskog putovanja),
gdje je razotkrio bahate, samo-dopadne vjernike.
Zbog milosti koja mi je dana Ovo je AORIST PASIVNOGA PARTICIPA. Milost je dola od Boga u prolome, dovrenom
dogaaju (tj. susretu na cesti za Damask). U ovome okviru milosti je povezana s duhovnom obdarenou (usp. 15:15; I.
Kor 3:10; 15:10; Gal 2:9; Ef 3:7-8), ne daru pravednosti (usp. Rim 4). Ovo upuuje na Pavlovo obraenje i poziv da bude
apostol pogana (usp. Djela 9:15; Rim 1:1.5; Gal 1:15-16; 2:7-8; Ef 3:1-2.8; I. Tim 2:7; II. Tim 4:17).
kaem svakome meu vama Upozorenje stiha 3 je za sve krane, ne samo za voe.
ne misli previsoko o sebi Vidi Posebnu temu: Pavlova uporaba huper sloenica u 1:30.
kako je Bog dodijelio kome Ovo je AORIST AKTIVNOGA INDIKATIVA. Vjernici ne odabiru svoje duhovne darove (usp. I.
Kor 7:17; 12:11; Ef 4:7). Oni su dani Duhom pri spasenju za zajedniko dobro (usp. I. Kor 12:7). Darovi Duha nisu znakovi
zasluge koji uzvisuju pojedinca, nego sluge voenog tako da slui Kristovu Tijelu, Crkvi.
mjeru vjere Ovo je upuivalo na neiju sposobnost za uinkovito djelovanje u njihovoj duhovnoj obdarenosti (usp. stih
6). Da bude korisna, duhovna obdarenost mora biti primijenjena pomou ploda Duha (usp. stihove 9-12; Gal 5:22-23).
198
Darovi su slube koje su od Isusa podijeljene izmeu Njegovih sljedbenika, dok je plod Kristov um. Oboje je neophodno za
uinkovitu slubu.
12:4 Ovo je uobiajena metafora u Pavlovima pisanjima. Meuovisnost ljudskoga tijela opisuje obdarenost Crkve (usp. I.
Kor 12:12-27; Ef 1:23; 4:4.12.16; 5:30; Kol 1:18.24; 2:19). Kranstvo je zajedniko i pojedinano!
12:5 mi (smo), kojih nas je mnogo, jedno tijelo u Kristu Ovaj stih naglaava jedinstvo i razliitost vjernika. To je
napetost duhovne obdarenosti unutar Crkve. Poglavlje o ljubavi I. Poslanice Korinanima 13 raspravlja o napetosti
razliitosti obdarenosti (usp. I. Kor 12 i 14). Krani nisu u natjecateljskoj, ve u suradnji Velikoga poslanja!
12:6-8 Ovi stihovi oblikuju jednu reenicu u grkome s dva
kao TREI OSOBNI IMPERATIV, koristite nas.
PARTICIPA
GLAGOLA.
Uobiajeno je prevedeno
12:6 darove milosti Pojmovi darovi (charismata) i milost (charis) imaju isti grki korijen rijei, koji znai
besplatno dano. Vidi biljeku u 3:24. Darovi Duha popisani su u I. Poslanici Korinanima 12; Rimljanima 12; Efeanima 4
i I. Petrovoj 4. Popisi i njihov redoslijed nisu isti, prema tome, oni moraju biti predstavljajui, ne iscrpni. Biblija nikad ne
izvjeuje vjernike kako prepoznati njihove duhovne dar(ove). Najbolja ne-biblijska mudrost o tome predmetu naena je u
naelima sadranima u tiskanoj brouri InterVarsity Paula Littlea nazvanoj Affirming the Will of God. Ovi isti vodii za
spoznaju Boje volje djeluju u spoznaji neijeg podruja uinkovite slube. Jasno znajui da su vjernici obdareni vanije je
od odreivanja kako su darovani ili koji im je poseban dar bio dan.
ako Ovo je eite (usp. stihove 6.7 [dva puta], 8), to je prevedeno u znaenju ako . . . ako ili bilo da. . . bilo da. Nije
slijeen GLAGOLOM u ovome stihu (usp. I. Kor 3:22; 8:5; II. Kor 5:10), ali esto je slijeen PREZENTOM INDIKATIVA (usp. I.
Kor 12:26; II. Kor 1:6) te je, stoga, PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE, koji pretpostavlja postojanje ovih duhovnih
darova.
proricanje Ovo se ne odnosi na SZ-no proroanstvo kao ono koje otkriva (nadahnute) poruke od Boga. U SZ-u proroci
su pisali Pismo (nadahnue). U NZ-u to je in navijetanja Boje istine. Moe takoer ukljuivati proricanje (usp. Djela
11:27-28; 21:10-11). arite nije na Novome savezu nego na objanjenju poruke Evanelja i kako se ona primjenjuje danas.
Postoji tenost u pojmu. On moe upuivati na djelovanje izvreno od vjernika (usp. I. Kor 14:1.39), i poseban duhovni dar
(usp. I. Kor 12:28; 14:29; Ef 4:11). Ova ista tenost moe biti vidljiva u Pavlovim pismima Korinanima koja su pisana
otprilike u isto vrijeme (usp. I. Kor 12:10.12; 13:8; 14:1.5.29.39).
I.
II.
Nije isto kao SZ-no proroanstvo (BDB 611), koje ima rabinsko suoznaje nadahnutoga otkrivenja od
YHWH (usp. Djela 3:18.21; Rim 16:26). Samo bi proroci mogli pisati Pismo.
A.
Mojsije je bio nazvan prorokom (usp. Pnz 18:15-21).
B.
Povijesne Knjige (Joua Kraljevi [osim Rute]) bile su nazvane prijanji proroci (usp. Djela
3:24).
C.
Proroci zauzimaju mjesto velikoga sveenika kao izvora obavijesti od Boga (usp. Izaija
Malahija).
D.
Drugi dio hebrejskoga kanona je Proroci (usp. Mt 5:17; 22:40; Lk 16:16; 24:25.27; Rim
3:21).
U NZ-u okvir je bio koriten na nekoliko razliitih naina:
A.
usmjeravanjem na SZ-ne proroke i njihovu nadahnutu poruku (usp. Mt 2:23; 5:12; 11:13; 13:14;
1:2)
B.
usmjeravanjem na poruku za nekoga pojedinca prije negoli za udruenu skupinu (tj. SZ-ni proroci
govorili su prvenstveno Izraelu)
C.
usmjeravanjem na obojicu i na Ivana Krstitelja (usp. Mt 11:9; 14:5; 21:26; Lk 1:76) i na Isusa kao
199
III.
navjestitelja Kraljevstva Bojeg (usp. Mt 13:57; 21:11.46; Lk 4:24; 7:16; 13:33; 24:19). Isus je
takoer tvrdio da je vei od proroka (usp. Mt 11:9; 12:41; Lk 7:26).
D.
ostali proroci u NZ-u
1.
rani Isusov ivot kao to je zabiljeeno u Evanelju po Luki (tj. Marijina sjeanja):
a.
Elizabeta (usp. Lk 1:41-42)
b.
Zaharija (usp. Lk 1:67-79)
c.
imun (usp. Lk 2:25-35)
d.
Ana (usp. Lk 2:36)
2.
ironika pretkazanja (usp. Kajfa, Ivan 11:51)
E.
usmjeravanjem na onoga koji navjeuje Evanelje (popisi navijetenih darova u I. Kor 12:28-29;
Ef 4:11)
F.
usmjeravanjem na neprekidan dar u Crkvi (usp. Mt 23:34; Djela 13:1; 15:32; Rim 12:6; I. Kor
12:10.28-29; 13:2; Ef 4:11). Ovo se ponekad moe odnositi na enu (usp. Lk 2:36; Djela 2:17;
21:9; I. Kor 11:4-5)
G.
usmjeravanjem na apokaliptiku Knjigu Otkrivenja (usp. Otk 1:3; 22:7.10.18.19).
PROROCI NZ-a
A.
Oni ne daju nadahnuto otkrivenje u istome smislu kao to su to inili SZ-ni proroci (tj. Pisma). Ova
je izjava mogua zbog uporabe izriaja vjera (tj. u smislu dovrenoga Evanelja) koritenome u
Djelima apostolskim 6:7; 13:8; 14:22; Galaanima 1:23; 3:23; 6:10; Filipljanima 1:27; Judi 3.20.
Ovaj je okvir jasan iz punoga izriaja koritenoga u Judi 3, vjera jednom i zauvijek
predana svetima. Vjera jednom zauvijek usmjerava na istine, doktrine, okvire, svijet pregled
uenja kranstva. Ova jednom-predana naglaava biblijsku osnovu za teoloko ogranieno
nadahnue za NZ-ne spise i ne omoguuje kasnijim ili drugim spisima biti razmatranima kao
otkrivajui. Postoje mnoga nejasna, nesigurna, i siva podruja u NZ-u, ali vjernici vjerom
potvruju da je sve potrebito za vjeru i primjenu s dovoljnom jasnoom obuhvaeno u NZ-u. Taj
je okvir predstavljao ono to je nazvano objavljujuim trokutom:
1.
Bog je u povijesti objavio Sm Sebe u vremenskome-prostoru (OTKRIVENJE)
2.
On je izabrao odreene ljudske pisce da zabiljee i objasne Njegova djela
(NADAHNUE).
IV.
On je dao Svoga Duha za otvaranje ljudskih umova i srca kako bi razumjeli ove spise, ne konane,
ve odgovarajue za spasenje i uinkovit kranski ivot (PROSVJETLJENJE). Glavna toka toga
jeste ta da je nadahnue za pisce Pisma bilo ogranieno. Nema daljnjih autoritativnih spisa,
vienja, ili objava. Kanon je zakljuen. Imamo svu potrebitu istinu kako bismo se primjereno
odazvali Bogu. Ova istina izgleda bolje u suglasju biblijskih pisaca nasuprot nesuglasju iskrenih,
bogobojaznih vjernika. Nijedan suvremeni pisac ili govornik nema stupanj Boanskoga vodstva
kao to su imali pisci Pisma.
B.
Na neki su nain proroci NZ-a slini prorocima SZ-a:
1.
pretkazivanje buduih dogaaja (usp. Pavao, Djela 27:22; Agab, Djela 11:27-28; 21:1011; ostali neimenovani proroci, Djela 20:23)
2.
navjeivanje Suda (usp. Pavao, Djela 13:11; 28:25-28)
3.
simbolika djela koja ivopisno opisuju neki dogaaj (usp. Agab, Djela 21:11).
C.
Istine Evanelja ponekad navjeuju na predvidljiv nain (usp. Djela 11:27-28; 20:23; 21:10-11),
ali to nije prvenstvena bt. Proricanje u I. Korinanima u osnovi je navjeivanje Evanelja (usp.
14:24.39).
D.
Oni su dananje sredstvo Duha za otkrivanje dananjice i djelatnih primjena Boje istine za svaku
novu priliku, kulturu, ili vremensko razdoblje (usp. I. Kor 14:3).
E.
Bili su djelotvorni u ranim Pavlovim crkvama (usp. I. Kor 11:4-5; 12:28.29; 13:29;
14:1.3.4.5.6.22.24.29.31. 32.37.39; Ef 2:20; 3:5; 4:11; I. Sol 5:20) i navedeni su u Didahama (spis
kasnoga prvog stoljea ili drugoga stoljea, nadnevak neizvjestan) te u montanizmu drugoga i
treega stoljea u sjevernoj Africi.
Jesu li ieznuli NZ-ni darovi?
A.
Na ovo je pitanje teko odgovoriti. Odredbom svrhe darova pomae se objasniti sporno pitanje.
200
B.
C.
D.
E.
Jesu li namijenjeni potvrdi prvotnoga propovijedanja Evanelja ili su neprekidni naini za Crkvu
da slui sama sebi i izgubljenome svijetu?
Je li za odgovor dovoljan jedan pogled na povijest Crkve ili NZ sam po sebi? U NZ-u nema
naznaka da su duhovni darovi privremeni. Oni koji pokuavaju I. Korinanima 13:8-13 koristiti za
upuivanje na ovo sporno pitanje zlorabe autorsku nakanu odlomka, koji tvrdi da e sve osim
ljubavi proi.
U iskuenju sam rei da otkad je NZ, ne povijest Crkve, autoritet, vjernici moraju potvrditi da se
darovi nastavljaju. Dodue, vjerujem da na tumaenje utjee kultura. Neki vrlo jasni tekstovi nisu
vie prikladni (tj. sveti poljubac, noenje vela za ene, crkveni sastanak u kui, itd.). Ako kultura
utjee na tekst, onda zato ne bi i povijest Crkve?
To je jednostavno pitanje koje ne moe biti konano odgovoreno. Neki e vjernici zagovarati
prestanak a drugi ne-prestanak. U ovome podruju, kao i u mnogim pitanjima tumaenja, klju
je srce vjernika. NZ je vieznaan i kulturalan. Potekoa je biti sposoban odluiti na koje tekstove
utjee kultura/povijest a koji su za sva vremena i za sve kulture (usp. od Feeja i Stuarta How to
Read the Bible for All Its Worth, str. 14-19 i 69-77). Ove su rasprave o slobodi i odgovornosti,
naene u Rimljamina 14:1 - 15:13 i I. Korinanima 8 10, presudne. Dva su naina vana kako
odgovaramo na pitanje:
1.
svaki vjernik mora hodati u vjeri u svjetlu kojeg ima. Bog vidi u nae srce i pobude
2.
svaki vjernik mora dopustiti drugim vjernicima hodati u njihovome razumijevanju vjere.
Moraju biti snoljivi u okviru biblijskih granica. Bog eli da mi ljubimo jedan drugoga
kao to je On ljubio nas.
I saetak toga pitanja, kranstvo je ivot vjere i ljubavi, ne savrena teologija. Odnos s Njim to
utjee na nae odnose jednog s drugim vaniji je od konane obavijesti ili vjeroispovijednog
savrenstva.
prema omjeru njegove vjere Ovo se izravno odnosi na stih 3: kako je Bog dodijelio kome mjeru vjere (usp. Ef 4:7).
Mora takoer biti povezano sa irim okvirom koji se bavi time kako vjernici koriste svoju obdarenost. Ovo se odnosi na stav
vjernika, pobude, i snagu u djelovanju u njihovim Bogom-danim osobnim slubama, koje su osnovni plod Duha popisan u
Poslanici Galaanima 5:22-23.
12:7
NASB
ako je sluenje
NKJV, NRSV
ili sluba, hajdemo je koristiti u naoj slubi
TEV
ako je to za sluenje, mi emo sluiti.
NJB
ako je upravljanje, onda je koristite za upravljanje
Suvremeni se prijevodi razlikuju zato jer nema toan ekvivalent ovome grkome pojmu (diakonia). Moe znaiti (1)
svrsishodnu slubu ili (2) upravljanje (usp. Djela 6:1; I. Kor 12:5.28). The Analytical Greek Lexicon Revised od Harolda K
Moultona, odreuje je kao djelovanje, sluba, ili uprava u Poslanici Rimljanima 12:7; I. Korinanima 12:5; Koloanima
4:17; II. Timoteju 4:5 (str. 92). arite okvira je na pomaganju drugim vjernicima.
pouava pouavanju Dar (didask) popisan je u I. Poslanici Korinanima 12:28 i 14:26. Povezan je s
proroanstvima u Djelima apostolskim 13:1 i pastorima u Poslanici Efeanima 4:11. Rana Crkva vidjela je ovo kao darovite
ljude koji djeluju na djelomino preklapajue naine. Propovijedanje, prorokovanje, evangeliziranje, i pouavanje svi
navjeuju Evanelje, ali s razliitim naglascima i metodologijama.
12:8 savjetuje savjetovanju Ovaj pojam (parakale) povezan je s uenjem (usp. I. Tim 4:13). Mogue je to vjetina
kojom je istina primjenjiva u ivotu. Onda bi se odnosila na Poslanicu Efeanima 4:15.16: govorei istinu u ljubavi tijelo
izgrauje samo sebe u ljubavi.
onaj tko daje, s dareljivou Vidi sljedeu Posebnu temu.
201
Ovaj dio najbolje moe biti naslovljen Kranski vodii za meuljudske odnose. To je rasprava o
primjeni ljubavi (usp. Mt 5-7; I. Kor 13 i I. Iv 3:18; 4:7-21).
B.
Poglavlje 12 Poslanice Rimljanima vrlo je slino u sadraju i grai s I. Poslanicom Korinanima 12 13.
Odmah nakon rasprave o duhovnim darovima dolazi upozorenje o ponosu i naglasak na primjenu naina
ivota ljubavi.
C.
Okvir se bavi s:
1.
naim odnosom s drugim kranima (usp. 12:9-13). Ovo je takoer raspravljeno u pojedinosti u
14:1-15:13 i u I. Poslanici Korinanima 8:11 i dalje; 10:23-33
2.
naim odnosima s nevjernicima ili ak vjerojatnije, drugim kranima, s kojima postoji sukob
(usp.12:14-21). Izgleda da ovaj dio odraava Isusovu Propovijed na gori (usp. Mt 5-7)
3.
ova podjela na odlomke je nekako umjetna zbog preklapanja ovih podruja (odnosa).
D.
Ovim odlomkom prevladavaju neprekidne, o nainu ivota zapovijedi ( PREZENT AKTIVNIH IMPERATIVA,
usp. stih 4 [tri puta], 16. 20 [dva puta], 21 [dva puta] i PREZENT AKTIVNIH PARTICIPA koriteni u smislu
202
sedamnaest puta). Spasenje je besplatni dar Boje milosti kroz zavreno Kristovo djelo i
vabljenje Duha, ali jednom primljeno, to je sve-kotajua predanost i nain ivota! Nazivanje Isusa
Gospodinom nije metafora (usp. Lk 6:46)!
IMPERATIVA
E.
Ovaj odlomak ima i nekoliko PREZENTA PARTICIPA koritenih u smislu IMPERATIVA s NEGATIVNIM
PARTICIPOM to uobiajeno znai zaustaviti djelo koje je ve u tijeku, stihovi 14.16 (dva puta), 17.19 i 21.
Krani ve ive izvan granica! U jednome smislu grijeh moe biti odreen kao uzimanje Bojih darova
izvan njihovih Bogom-danih granica.
F.
Kranstvo mora biti otvoreno nepristrano, dareljivo, srdano i gostoljubivo (usp. Jak 2).
Neka ljubav bude bez licemjerja. Mrzite to je zlo; prianjajte uz ono to je dobro. 10Budite privreni jedan
drugome u bratskoj ljubavi; dajte prednost jedan drugome u asti; 11nemojte zaostajati u marljivosti, budite gorljivi u
duhu, sluite Gospodinu; 12radujte se u nadi, ustrajte u nevolji, predani molitvi, 13doprinosite potrebama svetih,
njegujte gostoljubivost.
12:9 Neka ljubav bude bez licemjerja U grkome tekstu nije bilo povezanih rijei (asyndeton [izostavljanje veznika
op.prev.]) u ovome okviru to je bilo vrlo neuobiajeno u koine grkom. Moe odraavati hebrejski gramatiki oblik u
pozadini blaenstava Evanelja po Mateju 5. Ovaj gramatiki oblik moe naglasiti svaki pojedini izriaj kao samo-stojeu
istinu.
Licemjerje je bio kazalini pojam za govorenje iza maske. Ljubav ne smije biti igrani in ili krivotvorina (usp.
II. Kor 6:6). Ljubav je to obiljeje vjernika (usp. Iv 13:34-35; 15:12.17; I. Iv 3:11.18; 4:7-21) jer je ona Boja narav.
Mrzite to je zlo Ovo je PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA koriten u smislu IMPERATIVA. Vjernici moraju biti zaueni
zlom i gnuati se zla (usp. I. Sol 5:21-22). esto smo samo iznenaeni posljedicama koje izravno udaraju nae ivote.
NASB, NKJV
prianjajte uz ono to je dobro
NRSV
drite se vrsto onoga to je dobro
TEV
drite se onoga to je dobro
NJB
ustrajte uz ono to je dobro
Ovo je PREZENT PASIVNOGA (ali upotrijebljen u SREDNJEMU znaenju) PARTICIPA koriten u smislu IMPERATIVA
budite prilijepljeni za (usp. LXX Post 2:24; Djela 8:29 i takoer Fil 4:8; I. Sol 5:21-22). Zabiljeite neophodnost
marljivosti i ustrajnosti!
12:10
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
NASB
203
12:11
NASB
nemojte zaostajati u marljivosti
NKJV
nemojte kasniti u marljivosti
NRSV
ne kasnite u gorljivosti
TEV
radite teko i nemojte biti lijeni
NJB
radite za Gospodina neumornim naporom
Istinska ljubav proizvodi veliku snagu (usp. Gal 6:9).
NASB, NKJV
gorljivi u duhu
NRSV
vatreni u duhu
TEV
srcem punim portvovnosti
NJB
velikom estinom duha
Ovo je PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA koriten u smislu IMPERATIVA. To je doslovno kipjeti. To moe upuivati
na obnovljeni ljudski duh ili obitavanje Svetoga Duha (RSV, usp. Djela 18:25; Otk 3:15-16).
sluite Gospodinu Ovo je PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA koriten u smislu IMPERATIVA. Ovdje postoji rukopisna
razlinost. Neke od zapadnjakih obitelji grkih rukopisa (MSS D *,3, F, i G) itaju na vrijeme (kairos) umjesto u
Gospodinu (kurios). Razlinost moe naglasiti sluenje Gospodinu i Njegovoj Crkvi kao nastajanje prigode (usp. Iv 9:4; Ef
5:16).
Najvjerojatnije zabuna nastaje zbog toga to kurios nije bio razumjet ili je bio krivo proitan. Najbolji i najstariji
grki rukopisi P46, , A, i B imaju sluite Gospodinu. UBS4 ocjenjuje Gospodinu kao izvjesno (A).
12:12 radujte se u nadi Ovo je PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA koriten u smislu IMPERATIVA (usp. 5:2).
Pojam nadi bio je esto koriten u vezi s Drugim dolaskom (usp. 5:2; 8:24; 15:13; I. Sol 5:8). To nije nada u
engleskome smislu elje, ali u NZ-nome smislu to je izvjesni dogaaj, ali s dvoznanim dijelom vremena. Vidi punu biljeku
u 4:18 i 5:2.
ustrajte Ovo je PREZENT
postojana izdrljivost.
AKTIVNOGA PARTICIPA
koriten u smislu
IMPERATIVA.
u nevolji Kao u 5:3.5 nada je bila povezana s nevoljom (thlipsis). Ovo je mjerilo za Kristove sljedbenike u palome
svijetu (usp. Mt 5:10-12; Iv 16:1-3; 17:14; Djela 14:22; Rim 5:3-4; 8:17; II. Kor 4:16-18; 6:3-10; 11:23-30; Fil 1:29; I. Sol
3:3; II. Tim 3:12; Jak 1:2-4; I. Pt 4:12-16). Mi je ne moramo traiti niti izbjegavati! Vidi Posebnu temu: Nevolja u 5:3.
predani molitvi Ovo je PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA koriten u smislu IMPERATIVA. Molitva je duhovna stega i dar
koja prepoznaje Boju djelotvornu ruku u povijesti. Vjernici mogu dirnuti ljubeega Nebeskog Oca. Bog je odabrao
ograniiti Sebe na molitve Svoje djece (usp. Djela 1:14; 2:42; 6:4; Ef 6:18-19; Kol 4:2). To molitvu ini stranom
odgovornou. Vidi Three Crucial Questions About Spiritual Warfare od Clintona Arnolda, str. 43-44.187-188.
12:13
NASB, NRSV
NKJV
TEV
NJB
204
Grki GLAGOL koinne znai zajednitvo s(a). Za Pavla ovaj pojam ima iri doseg znaenja. Pojam ukljuuje
oboje i zajednitvo u Evanelju i fizike potrebe (usp. Gal 6:6). To je ak koriteno i za dijeljenje Kristove patnje (usp. Fil
3:8-10; I. Pt 4:13) i Pavlove (usp. Fil 4:14). Biti ujedinjen s Kristom znai biti ujedinjen s Njegovim narodom na svakoj
razini! Vidi Posebnu temu: Sveti u 1:7.
Ovo je PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA koriten u smislu IMPERATIVA (usp. Izr 3:27; Gal 6:10). Vjernici moraju
teko raditi tako da imaju vie za druge, u Isusovo ime (usp. II. Kor 8:11-12; Ef 4:28).
Blagoslivljajte one koji vas progone; blagoslivljajte ne proklinjite. 15Radujte se s onima koji se raduju, i
plaite s onima koji plau. 16Budite istoga miljenja jedan prema drugome; nemojte biti bahati u razmiljanju, nego
vezani na skromno. Nemojte biti mudri prema vaoj vlastitoj procjeni. 17Nikad ne uzvraajte zlo za zlo nikome.
Potujte to je pravo pred svim ljudima. 18Ako je mogue, toliko koliko ovisi o vama, budite u miru sa svim ljudima.
19
Nikad se sami ne osveujte, ljubljeni, nego ostavite prostora za gnjev Boji, jer je pisano: OSVETA JE MOJA, JA U JE
20
VRATITI, kae Gospodin. NEGO AKO JE TVOJ NEPRIJATELJ GLADAN, NAHRANI GA, I AKO JE EDAN, DAJ MU PITI; JER
21
RADEI TAKO TI E NATOVARITI GOREE ERAVE NA NJEGOVU GLAVU. Nemoj biti nadvladan zlom, nego nadvladaj
zlo dobrim.
12:14 Blagoslivljajte one koji vas progone Ovo je PREZENT AKTIVNOGA IMPERATIVA koriten dva puta u ovome stihu. Mi
smo dobili engleski pojam hvalospjev iz ovoga pojma, blagoslivljajte (usp. Mt 5:44; Lk 6:28; I. Kor 4:12; Jak 3:9-12; I.
Pt 3:9). U P46 (papirus The Chester Beatty Papyri) i rukopisu B (Vaticanus), vi je isputeno inei izjavu mnogo vie
sadrajnijom ili ako je stavljena na drukiji nain, ona je mnogo vie openitija izjava. Za progone vidi biljeku u 14:9.
ne proklinjite Ovo je PREZENT SREDNJEGA (deponent) IMPERATIVA s NEGATIVNIM PARTICIPOM, to uobiajeno znai
zaustaviti neko djelovanje koje je ve u tijeku. Ovo upuuje na pozivanje Bojega imena u molitvi za osvetu (slino
prokletstvima I. Kor 12:3). To ne upuuje na svetogre (usp. Ef 4:29; I. Pt 3:9).
12:15 Radujte se s onima koji se raduju, i plaite s onima koji plau Ovo su dva PREZENTA INFINITIVA koritena u
smislu IMPERATIVA. Krani su obitelj. Vjernici nisu u natjecanju, nego jedan prema drugome moraju postupati u obiteljskoj
205
ljubavi. Zbog okvira stihova 14-21 ak je mogue da ovo odraava vjernikovu odgovornost prema nevjerujuoj zajednici
koritenjem pogodnih prilika ili okolnosti za prigode evangeliziranja.
12:16
NASB, NKJV
Budite istoga miljenja jedan prema drugome
NRSV
ivite u skladu jedan s drugim
TEV
Imajte istu brigu za svakoga
NJB
Postupajte sa svakim istom ljubaznou
Ovo je PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA koriten u smislu IMPERATIVA (usp. 15:5; II. Kor 13:11; Fil 2:2). Stih 16
moe biti vien u odnosu na sukob izmeu:
1.
vjerujuih idova i vjerujuih pogana u crkvi u Rimu (usp. 11:13-24)
2.
dugogodinjega sukoba izmeu ekonomskih razreda
3.
razliitih duhovnih darova
4.
predaja narataja i osobnih sklonosti.
nemojte biti bahati u razmiljanju, nego vezani na skromno Ovo je PREZENT AKTIVNOGA IMPERATIVA s NEGATIVNIM
PARTICIPOM, to uobiajeno znai zaustaviti djelo koje je ve u tijeku.
Pojam skromno moe biti MUKOGA ili SREDNJEGA RODA. Ako je SREDNJI onda bi prijevod trebalo itati: prihvati
ponizno dunosti; ako je MUKOGA: druite se sa siromanim ili poniznim ljudima.
Nemojte biti mudri prema vaoj vlastitoj procjeni Ovo je PREZENT SREDNJEGA (deponent) IMPERATIVA s
NEGATIVNIM PARTICIPOM, to uobiajeno znai zaustaviti neko djelovanje koje je ve u tijeku (usp. Izr 3:7; Iz 5:21; I. Kor
10:12; Gal 6:3). Vjernici ne smiju djelovati nadmono jedan prema drugome ili bahato prema nevjerujuoj zajednici.
12:17 Nikad ne uzvraajte zlo za zlo nikome Ovo je PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA koriten u smislu IMPERATIVA s
NEGATIVNIM PARTICIPOM, to je znailo zaustaviti djelovanje koje je ve u tijeku. Do Boga je da stvari postavi ispravnima, ne
do vjernika (usp. Izr 20:22; 24:29; Mt 5:38-48; Lk 6:27; I. Sol 5:15; I. Pt 3:9).
Potujte to je pravo pred svim ljudima Ovo je PREZENT SREDNJEGA PARTICIPA koriten u smislu IMPERATIVA (usp. II.
Kor 8:21; I. Sol 5:22; i I. Tim 3:7). To moe biti smjeranje na Izreke 3:4 u Septuaginti (LXX). Vjernici ive gledajui prema
evangeliziranju nevjernika. Ne smijemo uiniti nita to bi moglo uvrijediti ili udaljiti nevjernike (usp. I. Kor 9:19-23). ak i
naa najdublja uvjerenja moraju biti izraena na naine ljubavi.
12:18 Ako je mogue, toliko koliko ovisi o vama, budite u miru sa svim ljudima Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE
REENICE koji pretpostavlja da je istinit s autorove toke gledita ili za njegove knjievne svrhe. Slijeen je u narednoj
kratkoj reenici PREZENTOM AKTIVNOGA PARTICIPA koritenog u smislu IMPERATIVA. Ovo nije uvijek odabir vjernika, ali
gramatika podrazumijeva da je to esto mogue (usp. Mk 9:50; II. Kor 13:11; I. Sol 5:13).
12:19 Nikad se sami ne osveujte Ovo je PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA s NEGATIVNIM PARTICIPOM koriten u smislu
IMPERATIVA, to uobiajeno znai zaustaviti neko djelovanje koje je ve u tijeku. Bog e to postaviti ispravnim jednoga dana
(usp. Lev 19:18; Pnz 32:35; Heb 10:30).
jer je pisano Ovo je PERFEKT PASIVNOGA INDIKATIVA, to je semitski idiomski nain upuivanja na nadahnutost Pisma.
Taj idiom nadahnutosti usporedan je s kako ree Gospodin (usp. I. Kor 14:21 i II. Kor 6:17). Ovo je navod iz Ponovljenoga
zakona 32:35.
12:20 Ali ako je tvoj neprijatelj Ovo je
djelovanje. Neprijatelji e doi!
natovariti goree erave na njegovu glavu Ovo je smjeranje na Izreke 25:21-22. Teorije tumaenja su:
1.
ovo je bio kulturoloki idiom mogue iz Egipta koji je znaio da je ljubaznost najbolji nain da se
neprijatelja okrene u prijatelja. Suprotstaviti se zlu jo je uvijek kraninov odaziv (usp. Mt 5:44)
206
goree erave izgleda predstavljaju sram zbog neprimjerenih djela koja su tako jasno otkrivena u svjetlu
ljubavi i oprosta od drugoga (usp. Ambrosiaster, Augustin i Jeronim)
3.
Origen i Krisostom su rekli da ovo upuuje na kraninovu ljubaznost koju uzrokuje Bog kako bi ak jo
tee osudio nepokajane (usp. Jerome Biblical Commentary, tom 2, str. 326).
Sve gornje teorije su samo to. Klju je u Pavlovoj saetoj izjavi u stihu 21.
2.
12:21 Nemoj biti nadvladan zlom, nego nadvladaj zlo dobrim Ovo je PREZENT PASIVNOGA IMPERATIVA i PREZENT
AKTIVNOGA IMPERATIVA. Na odaziv na nepravedni postupak e odrediti i odraziti stupanj naega vlastitog unutarnjeg mira i
radosti. Gorina je duhovni rak. Vjernici je moraju predati Bogu.
zlo Ovo je ili MUKI ROD i, stoga, uputa na avla (vidi Posebnu temu u 16:20), ili moe biti SREDNJI i upuuje na ope
zlo (usp. 12:9; I. Sol 5:21-22). To je uobiajena NZ-na dvoznanost (usp. Mt 5:37; 6:13; 13:19.28; Iv 17:15; II. Sol 3:3; I. Iv
2:13-14; 3:12; 5:18-19).
Mora biti zapameno da je svrha ovih novih stavova i djelovanja evangelizacija!
Zato postoji tako mnogo PREZENTA IMPERATIVA s NEGATIVNIM PARTICIPOM u stihovima 9-21?
Popii sve zapovijedi u ovim stihovima odvojeno u stupcu. One su divan popis onoga to primijenjena,
dnevna Kristo-slinost ukljuuje!
Zato je tako teko odrediti koji stihovi upuuju na kraninov odnos prema ostalim vjernicima a koji
upuuju na njihov odnos prema nevjernicima?
207
RIMLJANIMA 13
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
UBS4
NKJV
NRSV
TEV
NJB
poslunost pravilima
13:1-7
pokoravanje vladi
13:1-7
kranin i drava
13:1-7
bratska ljubav
ljubav i rat
13:8-10
13:8-10
13:8-10
obucite se u Krista
13:11-14
13:11-14
neizbjenost Kristova
Drugog dolaska
13:11-14
13:8-10
djeca Svjetla
13:11-13
13:14
13:11-14
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
Kao to se poglavlje 12 prvenstveno bavi kraninom i njegovom braom vjernicima (stihovi 9-13) te
ostalima u drutvu (stihovi 14-21), poglavlje 13:1-7 prvenstveno se bavi kraninom i graanskom vlau.
Dodue, ne postoji okvirna podjela izmeu ovih subjekata. Pavao ih je vidio kao jedno. Nema dihotomije
[ravanja op.prev.] na sveto i sekularno [svjetovno op.prev.]. Sve ivo pripada Bogu. Vjernici su
upravitelji u svakome podruju! Poveznica izmeu ova dva poglavlja moe biti viena u 12:18.
B.
Razumijevanje vjernika o poloaju graanske vlasti je raznoliko. U SZ-u vlast se razvija unutar loze Kaina
(usp. Post 4:16-22). Babilonska kula (usp. Post 11) odnosi se na nastojanje ovjeanstva da ima svoj propis
odvojeno od Boga. Kraljevsko dostojanstvo unutar Izraela bilo je zamiljeno da bude Boja vladavina
208
posredstvom Boanskoga zakona i izabranoga pod-pastira (kralja), ali to nije bilo uspjeno zbog grijeha
ovjeanstva. Isusova rasprava o primjerenome poloaju vlasti u Evanelju po Mateju 22:21 i Marku 12:17
je sredinja. Iznenaujue je da Pavao ne spominje Isusove rijei u ovome okviru (iako su stihovi 1-7 i 11
ini se usporedni s Mt 22:15-22 i 39). Postoji mjerodavna Bogom-dana uloga za vladu u palome svijetu.
esto su apostoli bili prisiljeni boriti se kako se odnositi prema vlasti, i graanskoj i religijskoj. To dokazuje
postojanje pozitivnoga i negativnog zadatka ovisno o djelovanjima ljudske vlasti. Pavao je bio i zatien i
proganjan od vlade. Dodue, Ivan, u Knjizi Otkrivenja, govori o vladi kao o Velikoj bludnici (usp. Otk 17)!
Mi moramo poduprijeti vladu osim ako ona kri nau Duhom-voenu savjest ili zapovijeda
konanu odanost. Graanski red je bolji od kaosa (usp. II. Sol 2:6-7).
C.
D.
Judaizam je bio zakonska religija pod vlau Rima prvoga stoljea. Kranstvo je bilo smatrano mnogo
godina sektom unutar njega (usp. Djela 18:12-16). To je donosili zakonsku zatitu misijskome pokretu u
ovima ranim godinama. Jedna od namjera Djela apostolskih bila je pokazati da kranstvo nije bilo
politika prijetnja Rimu. Rim je osigurao meunarodni mir i stabilnost (pax Romana Rimski mir
op.prev.] u kome se irilo Evanelje (usp. I. Tim 2:1-2).
E.
Ovaj je odlomak pojaan u svjetlu Pavlova osobnog iskustva s vlastima. Mogue je isto tako da je ovaj dio
bio ukljuen zbog:
1.
napetosti unutar crkve u Rimu povezane s vladinim proglasom (tj. ograniavanje idovskih
obreda). Ovo je moglo prouzroiti da neki vjerujui idovi napuste glavni grad (tj. Akvila i
Priscila, usp. Djela 18:2). U njihovoj se odsutnosti razvilo vodstvo pogana
2.
napetosti u Rimu uzrokovane propovijedanjem Evanelja u iroj idovskoj zajednici Rima.
Povjesniar Svetonije [Gaj Svetonije Tranquillus, oko 69/75. nakon 130. g., rimski povjesniar
op.prev.], u Life of Claudius 25.2, biljei da je car izgnao idove iz glavnoga grada godine 49.-e
zbog stalne galame uzrokovane Krestom (Chrestus). To moe biti razliito slovkanje u
latinskome za Krist (Christos).
Svaka osoba mora biti u podlonosti upravnim vlastima. Jer nema vlasti osim od Boga, i one koje postoje
postavljene su od Boga. 2Stoga tko se god opire vlasti protivi se Bojoj naredbi; a oni koji su se opirali primit e osudu
nad njima samima. 3Jer vladari nisu razlog straha za dobro ponaanje, nego za loe. Ne eli li imati straha zbog
vlasti? ini to je dobro i bit e hvaljen od iste; 4jer to je sluba od Boga tebi za dobro. Ali ako ini ono to je loe,
boj se; jer ne nosi maa ni za to; jer ona je poslanik od Boga, osvetnik koji donosi gnjev nad onima koji ine zlo.
5
Stoga je neophodno biti u podlonosti, ne samo zbog gnjeva, nego i zbog savjesti. 6Jer zbog ovoga isto tako plaate
poreze, jer su vladari Boji sluge, posveujui sebe ovoj slubi. 7Iskazujte svima to ste im duni: porez onome kome
porez pripada; carinu onome kome pripada carina; strahopotovanje kome pripada strahopotovanje; ast kome
pripada ast.
13:1 Svaka osoba mora biti u podlonosti Ovo je (1) PREZENT PASIVNOGA IMPERATIVA u znaenju nastavite biti
pokornima ili (2) PREZENT SREDNJEGA IMPERATIVA, podini sm sebe/sama sebe (usp. Tit 3:1; I. Pt 2:13). Podini je bio
vojni pojam koriten za opis zapovjednoga lanca. Pavao oslovljava sve vjernike. Pavao tvrdi da vjernici moraju biti podloni
jedan drugome (usp. Ef 5:21).
U naim danima podlonost izgleda kao negativan pojam. To je rije koja opisuje oboje i ljudstvo i dubinu
razumijevanja Bojega svijeta te naeg mjesta u njemu. Isusu je bilo reeno da bude podloan (1) Njegovim zemaljskim
roditeljima (usp. Lk 2:51) i (2) Njegovu nebeskome Ocu (usp. I. Kor 15:28). On je na vodi u tome podruju!
Vidi Posebnu temu: Podlonost/pokoravanje (hupotass) u 10:3.
209
upravnim vlastima Premda Pavao koristi ovu rije (exousia) u drugim okvirima kako bi uputio na aneosku mo,
prvenstveno demonsku (usp. 8:38; Kol 1:16; 2:10.15; Ef 1:21; 3:10; 6:12), ovdje okvir zahtijeva graanskim vlastima (usp.
I. Kor 2:6.8; Tit 3:1; I. Pt 2:13). Biblija izgleda podrazumijeva da postoje aneoske vlasti iza ljudskih vlada (Dn 10 i LXX
Pnz 32:8: Kad je Previnji podijelio narode, kad je razdvojio Adamove sinove, postavio je granice narodima prema broju
Bojih anela. Vidi Oscar Cullman, Christ and Time i Hendrikus Berkhof, Christ and the Powers). Ali ipak upravne vlasti
djeluju u podreenosti Bogu (usp. stihove 1b.4a. i 6). Vidi sljedeu Posebnu temu.
I.
UVOD
A.
Odredba: Vlada je ljudstvo koje ureuje samo sebe kako bi se pobrinulo i osiguralo nasluene potrebe (tj.
Post 4 i 11). Ljudi su drutvena bia (ak prije Pada [usp. Post 2:18]). Obitelji, plemena, narodi daju nam
zajednicu.
B.
Svrha: Bog je elio da takav red ima prednost pred anarhijom:
1.
Mojsijevo zakonodavstvo, poglavito Deset zapovijedi, jeste Boja volja za ovjeanstvo u drutvu.
Ono uravnoteuje tovanje i ivot
210
u Pismu se ne podrava nijedan oblik ili graa vlade, iako je teokracija drevnoga Izraela bio
nebeski predvien oblik. Niti demokracija ni kapitalizam nije biblijska injenica. Krani moraju
djelovati primjereno u bilo kojemu vladajuem sustavu u kojem se nalaze. Svrha kranina je
evangelizacija i sluba, ne revolucija. Sve su vlade prolazne!
Podrijetlo ljudske vlade:
1.
rimski katolicizam tvrdio je da je ljudska vlada uroena potreba, ak prije Pada. Izgleda da je
Aristotel prvi potvrdio ovu pretpostavku. On kae: ovjek je politika ivotinja i pod time je
mislio da vlada postoji za poticanje dobroga ivota
2.
protestantizam, poglavito Martin Luther, tvrdio je da je ljudska vlada nerazdvojiva u Padu. On je
naziva Kraljevstvo Boje lijeve strane. Rekao je da Boji nain za nadzor loih ljudi jeste staviti
loe ljude u nadzor
3.
Karl Marx tvrdio je da je vlada sredstvo kojim nekolicina elite dri mnotvo pod nadzorom. Za
njega, vlada i religija igraju slinu ulogu.
2.
C.
II.
BIBLIJSKA GRAA
A.
Stari zavjet
1.
Izrael je uzorak koji e biti koriten u Nebu. U drevnome Izraelu YHWH je bio Kralj. Teokracija je
pojam za opis Boje izravne vladavine (usp. I. Sam 8:4-9).
2.
Boja suverenost u ljudskoj vladi moe biti jasno viena u Njegovu imenovanju:
a.
svih kraljeva, Knjiga Daniela 2:21; 4:17.24-25
b.
mesijanske kraljevine, Knjiga Daniela 2:44-45
c.
Nabukodonozora (neo-Babilon), Knjiga Jeremije 27:6; Daniela 5:28
d.
Kira II. (Perzija), II. Knjiga Ljetopisa 36:22; Ezra 1:1; Izaija 44:28; 45:1
3.
Boji ljudi moraju biti podloni i puni potovanja ak i prema napadajuim i okupirajuim
vladama:
a.
Knjiga Daniela 1-4, Nabukodonozor (neo-Babilon)
b.
Knjiga Daniela 5, Baltazar (neo-Babilon)
c.
Knjiga Daniela 6, Darije (Perzija)
d.
Knjiga Ezre i Nehemije (Perzija)
4.
Obnovljena Judeja morala je moliti za Kira i kraljevinu njegova potomstva:
a.
Knjiga Ezre 6:10; 7:23
b.
idovi su morali moliti za graansku vlast, Mina, Avot. 3:2
B.
Novi zavjet
1.
Isus je pokazao potovanje prema ljudskim vladama:
a.
Evanelje po Mateju 17:24-27; On je platio hramski porez (bilo je zamiljeno da religijske
i graanske vlasti budu jedno, usp. I. Pt 2:17)
b.
Evanelje po Mateju 22:15-22; Marku 12:13-17; Luki 20:20-26, On je zagovarao plaanje
poreza Rimu te na taj nain rimsku graansku vlast
c.
Evanelje po Ivanu 19:11, Bog doputa graansku vlast
2.
Pavlove rijei vezane na ljudske vlasti:
a.
Poslanica Rimljanima 13:1-5, vjernici moraju biti podloni graanskim vlastima jer su
one postavljene od Boga
b.
Poslanica Rimljanima 13:6-7, vjernici moraju plaati poreze i potivati graanske vlasti
c.
I. Poslanica Timoteju 2:1-3, vjernici moraju moliti za graanske vlasti
d.
Poslanica Titu 3:1, vjernici moraju biti pokorni graanskim vlastima
3.
Petrove rijei vezane na ljudske vlasti:
a.
Djela apostolska 4:1-31; 5:29, Petar i Ivan pred Sanhedrinom (ovo pokazuje biblijski
presedan za graansku neposlunost)
b.
I. Petrova poslanica 2:13-17, vjernici se moraju pokoriti graanskim vlastima za dobro
drutva i za evangelizaciju
4.
Ivanove rijei vezane na ljudske vlasti:
211
a.
b.
III.
Knjiga Otkrivenja 17, Bludnica Babilona zalae se za ljudsku vladu ureenu i djelotvornu
odvojeno od Boga
Knjiga Otkrivenja 18, Bludnica Babilona je unitena.
ZAKLJUAK
A.
Ljudska vlada (u palome svijetu) odreena je od Boga. Ovo nije boansko pravo kraljeva, nego Boanski
zadatak vlade. Nijedan oblik prevlasti jednoga nad drugim nije zastupljen.
B.
Religijska dunost za vjernike je sluati i moliti za graansku vlast.
C.
Za vjernike je primjereno poduprijeti ljudsku vlast plaanjem poreza s primjerenim stavom potivanja.
D.
Ljudska vlada ima svrhu odravanja graanskoga reda. Oni su Boji sluge za ovaj zadatak.
E.
Ljudska vlada nije konana. Ona je ograniena u svojoj vlasti. Vjernici moraju djelovati prema svojoj
savjesti u odbijanju graanske vlasti kad ona prijee svoje Boansko odreene granice. Kao to je
Augustin u The City of God potvrdio, mi smo graani dva kraljevstva, jednoga privremenog i jednoga
vjenog (usp. Fil 3:20). Mi imamo odgovornost u obojima, ali Boje je Kraljevstvo konano! U naoj
odgovornosti prema Bogu postoji i pojedinano i zajedniko arite.
F.
Moramo ohrabriti vjernike u demokratskim sustavima da djelatno sudjeluju u postupcima vlade i provode,
kad je mogue, uenja Pisma.
G.
Drutvena promjena mora biti prethoena obraenjem pojedinca. Ne postoji stvarna dugotrajna eshatoloka
nada u vladi. Sve su ljudske vlade, iako su bile eljene i koritene od Boga, grjeni izriaji ljudi ureenih
odvojeno od Boga. Ova zamisao bila je izraena u Ivanovoj uporabi pojma svijet (tj. I. Iv 2:15-17).
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
212
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
213
Ovo bi moglo upuivati na dvije odvojene skupine graanskih vlasti (usp. RSV), ali vjerojatno je bilo miljeno da
krani moraju dati oba poreza i potivati graanske vlasti jer one djeluju kao Boji slubenici (usp. stihove 1.4 [dva puta],6;
Mt 22:15-22).
Dva pojma, porez i carina koritena su ovdje istoznano (premda TEV radi razliku). Ako se ralani etimoloki
(izvorno znaenje), prvi je upuivao na poreze plaene od osvojenog naroda (usp. Lk 20:22) a drugi na osobne poreze (usp.
Mt 17:25; 22:17.19).
Stihove 1-7 mogue je razumjeti kao samo-sadrajni knjievni okvir. Meutim, subjekt duan u stihu 7
izgleda da je bio nastavljen na drukiji nain u stihu 8. Vjernici su duni imati obavezu prema dravi;
vjernici su takoer duni imati obavezu prema drugima ljudskim biima.
B.
Stihovi 8-10 su objedinjena misao, kao to su stihovi 11-14. Oni nastavljaju raspravu iz poglavlja 12 o
kraninovoj odgovornosti da ljube druge.
C.
Pavlova uporaba SZ-nih Deset zapovijedi kao vodia za vjernike Novoga saveza pokazuje neprekidnu
vanost SZ-a u podruju pobonoga ivljenja (posveenje), ne spasenja (opravdanje, usp. Gal 3). Izgleda da
je Pavao usklaivao nekoliko izvora kako bi izgradio svoje etike smjernice:
1.
Isusove rijei
2.
vodstvo Duha
3.
Stari zavjet
4.
njegovu rabinsku obuku
5.
njegovo poznavanje grkih mislioca (posebno stoika).
Ovo je oznaavalo zakon ljubavi ljubav za Boga, ljubav za ljudstvo, sluenje Bogu, sluenje ljudstvu!
D.
Stihovi 11-14 imaju eshatoloko (kraj vremena) usmjerenje. Suprotivost tame i svjetla bila je znakovita za
idovsku knjievnost, ukljuujui svitke s Mrtvoga mora. To je isto tako uobiajeno u pisanjima Ivana i
Pavla. Skoro nasuprot ne jo napetost kraninova ivota jeste poticaj za pobono ivljenje. Novo
doba (Kraljevstvo Boje) bilo je ustolieno i uskoro e biti dovreno. Ovaj je odlomak vrlo slian I.
Poslanici Solunjanima 5:1-11.
E.
Stihovi 13-14 imali su ivotno-mijenjajui utjecaj na Augustina u ljeti godine 386. On kae, u svome
Confessions 8:29: Ako ne bih dalje itao, ne bih imao ikakvu potrebu; odmah na kraju ove reenice, jasno
svjetlo preplavilo je moje srce i sva tama sumnji je nestala.
Ne dugujte ikome nita osim da ljubite jedan drugoga; jer onaj tko ljubi svoga blinjega ispunio je ovaj
zakon. Uistinu: NE POINI PRELJUBA, NE UBIJ, NE KRADI, NE POELI, i ako postoji jo koja zapovijed, saeta je u ovoj
rijei: LJUBI SVOGA BLINJEGA KAO SAMOGA SEBE. 10Ljubav ne ini zlo blinjemu; prema tome ljubav je ispunjenje
toga zakona.
9
13:8 ne dugujte ikome nita Ovo je PREZENT AKTIVNOGA IMPERATIVA s NEGATIVNIM PARTICIPOM to uobiajeno znai
zaustaviti djelo koje je ve u tijeku. Ovaj snani izriaj ima dvije NEGACIJE. To se moe odnositi na porezna pitanja (stihovi
6-7). Novani dug uvijek je emocionalni i mogue duhovni napor. uvajte se svjetovnosti. Ona vjernika liava njegove
sposobnosti podupiranja kraninove dobrobiti i osobne dobrotvornosti. Meutim, ovaj stih ne moe biti koriten kao dokazni
tekst za ne potroaki kredit. Biblija mora biti tumaena u svjetlu njenih dana. Ona nije amerika jutarnja novina! Stihovi
214
8-10 naglaavali su prvenstvo naega ljubljenja jedan drugoga (1) kao brae po Savezu (Mt 22:39-40; Iv 13:34-35) i (2) kao
blinjih bia (usp. Mt 5:42; Gal 6:10).
NIDNTT, tom 1, str. 668, opaa da GLAGOL dugujte ima dva znaenja:
1.
u Evaneljima koriten je kao dug
2.
u Pavlovim pismima koriten je kao odgovornost.
U ovome tekstu Pavao izgleda usklauje ova suzvuja.
osim da ljubite jedan drugoga Ovo je kljuna misao stihova 8-10 (usp. Iv 13:34; 15:12; Rim 12:10; I. Kor 13; Fil 2:34; I. Sol 4:9; Heb 13:1; II. Pt 1:7; I. Iv 3:11; 4:7.11-12).
onaj tko ljubi svoga blinjega Ovaj GLAGOL je PREZENT AKTIVNOGA PARTICIPA. To ne upuuje na odvojena ili
sporadina djela ljubavi, nego na nain ivota Kristo-sline ljubavi.
Pojam blinjega je doslovno: drugi od razliite vrste (heteros), iako je razlika izmeu heteros i allos (drugi od
iste vrste) izgubljena u koine grkom. U okviru to moe upuivati na neijeg blinjega, u najirim moguim pojmovima,
vjernika ili ne (usp. Lk 12:14-21; 10:25-37). Meutim, navod iz Levitskoga zakonika 19:18 u okviru upuuje na drugoga
blinjega po Savezu (brat Izraelac).
Krani bi morali ljubiti druge krane kao brau i izgubljene ljude kao moguu brau (usp. Gal 6:10). Kranstvo je
obitelj. Svaki lan ivi i slui za zdravlje i rast cjeline (usp. I. Kor 12:7).
215
vjernici su upoznati kroz SZ (usp. Rim 4:23-24; 15:4; I. Kor 10:6.11), ali nisu spaeni kroz SZ (usp. Djela
15; Rim 4; Gal 3; Heb)
D.
on djeluje u Novome savezu kako bi:
1.
pokazao grjenost (usp. Gal 3:15-29)
2.
vodio otkupljeno ovjeanstvo u drutvu
3.
obavijestio krane o etikim odlukama.
Teoloki spektar od prokletstva i smrti do blagoslova i stalnosti jeste uzrokovanje potekoe u pokuaju
razumijevanja Pavlovog gledita Mojsijevog Zakona. U A Man in Christ, James Stewart pokazuje Pavlovo
paradoksalno razmiljanje i pisanje:
Oekivali biste ovjeka koji se postavlja da izgradi sustav razmiljanja i doktrine kako bi to je mogue tonije
odredio znaenje pojmova koje je upotrijebio. Oekivali biste da on smjera na tonost u frazeologiji njegovih
vodeih zamisli. Mogli biste zahtijevati da bi rije, koju je pisac jednom upotrijebio na odreen nain, trebala nositi
taj smisao diljem itavog teksta. Ali oekivati to od Pavla znai biti razoaran. Veina frazeologije je tena, ne
stroga Zakon je svet on pie: Uivam u Bojem zakonu u unutarnjem ovjeku (usp. Rim 7:12.22) ali jasan je i
drugi pogled na nomos zbog ega na drugom mjestu kae: Krist nas je otkupio od prokletstva zakona (usp. Gal
3:13) (str. 26).
C.
OKVIR
A.
Potrebno je zapamtiti da su zapovijedi koje izgledaju kao da su drutvene prirode zapravo religijske. Boja
suverenost nad Stvorenjem i iskupljenje zasjenjene su u ovim zapovijedima. Zapovijed ne ubiti je, u
ispravnome aritu, rije o Bojoj slici u svakome ljudskom biu te Bojoj brizi i skrbi za ljudski ivot.
B.
Potrebno je zapamtiti da svaka zapovijed odraava zajednicu vjere. Zabrana uzimanja ivota na nezakonit
nain prvenstveno je i izvorno bila usmjerena na vjerujuu zajednicu. Njena suzvuja ira su od ljudstva!
II.
216
3.
4.
Ovaj se pojam zasigurno ne odnosi na naa suvremena etika pitanja smrtne kazne ili rata. idovi
nisu nikad imali potekou s izvrnim postupkom zajednice ili svetim ratom (ili, to se toga tie,
nesvetim ratom!)
Najbolji prijevod za nau suvremenu kulturu bio bi obojstvo s predumiljanjem.
III.
OKVIRNI UVIDI
A.
esta, sedma, i osma zapovijed sastavljene su samo od dvije hebrejske rijei. One su vrlo kratke i tone.
B.
ivot, kao i sve ivotno, povezano je s Bogom. Kako se mi odnosimo prema drugima odraava naa
razmiljanja o Bogu.
IV.
NOVOZAVJETNE USPOREDNICE
A.
Isus
1.
Njegovo proirenje ove zapovijedi (usp. Mt 5:21-26) daje nam mjerodavno usmjerenje za nau
suvremenu raspravu o tome kako primijeniti ovaj tekst u nae vrijeme.
2.
Isus je oito pomaknuo Dekalog iz kraljevstva djela u kraljevstvo pobuda. Mi jesmo ono to
mislimo! Kao to ovjek misli u svome srcu, takav on jeste. ivotna misao mnogo je vanija i
znakovitija negoli joj mi inae dajemo zaslugu.
B.
Ivan
1.
U I. Ivanovoj poslanici 3:15, navedena je ova ista zamisao o mrnji koja ima na umu ubojstvo.
2.
Grki su pojmovi koriteni u Evanelju po Mateju 5:21 i dalje te I. Ivanovoj 3:15 razliiti ali
zaenje je u biti isto.
3.
Zabiljeite pozitivno gledite u I. Ivanovoj poslanici 4:19-21.
V.
PRIMJENA ISTINA
A.
ak iako nehotimino ubojstvo moe izmai krvnoj osveti bjeanjem u grad-utoite (usp. Br 35; J 20),
on mora platiti kaznu zatoenja u tome gradu sve do smrti velikoga sveenika. Posljedice njegovog
djela ipak ostaju!
B.
Premda se ovaj stih ne odnosi izravno na samoubojstvo, kao to drevni ljudi vjerojatno nisu nikad uili o
tome dogaaju, tekst ipak daje duhovno naelo glede svetosti ljudskoga ivota te Boje suverenosti i svrhe
za ljudski ivot stvoren na Njegovu sliku. Ovaj tekst kazuje snanu rije naem vremenu u ovome
podruju!
C.
Ovaj tekst, dodue, ne kazuje odluujuu rije suvremenom pitanju o: (1) smrtnoj osudi ili (2) ratu. Za
Izraela, ovo nisu bile loe stvari same po sebi. Izraelci su bili ukljueni u oba od ovih djela. Ipak, naelo
znaajnosti ivota stvorenog na sliku Boju i pod Njegovim nadzorom vana je istina u ovome podruju.
D.
Ovaj tekst kazuje potrebnu rije o dostojanstvu i svetosti ljudskoga ivota! Mi smo u vjerujuoj zajednici
upravitelji, ne samo naih vlastitih djela, nego i naega drutva. Dar ivota je oboje i pojedinaan i
zajedniki.
Mi smo odgovorni za fiziku, drutvenu, i psiholoku zloporabu naih vlastitih tijela kao to smo odgovorni za
fiziku, drutvenu, i psiholoku zloporabu drugih u naoj zajednici. Ovo je posebice istina u kulturi kao to je naa gdje nam
je dozvoljeno govoriti o, dakle, promjeni sustava. Mi smo uvari nae brae!
OKVIR
A.
Oito je da se zapovijed odnosi na nekoga ije je potovanje za Boga vidljivo u potivanju ivota nekoga
blinjega, ene, i vlasnitva (usp. Jer 5:8). To je ovjereno razliitim redom ovih zapovijedi u Septuaginti.
B.
Usporednica Ponovljenoga zakona pokazuje korisnost usvajanja ove drevne istine u nau kulturu.
C.
Kao to je potivanje roditelja bilo vieno kao klju vrstoga drutva, isto je tako, ova zapovijed.
D.
Ova zapovijed takoer podrazumijeva Boje vlasnitvo i nadzor nad naim seksualnim i obiteljskim
ivotima.
217
E.
Izgleda da je ova zapovijed bila temeljena na Knjizi Postanka 2:24 kao to je zapovijed broj 4 bila
temeljena na Postanku 2:1-3.
II.
PROUAVANJE RIJEI
A.
Glavni pojam u ovome tekstu je preljub. Kljuno je da netko razumije ovaj pojam u svjetlu drevne
hebrejske kulture:
1.
ovaj se pojam razlikuje u SZ-nom okviru od razvratnoga ivljenja. Preljub se povezuje s
najmanje jednom oenjenom osobom u seksualnome odnosu. Pojam razvratno ivljenje
ukljuuje obje osobe koje nisu oenjene (usp. Izr 29:3; 31:3). Razlika je izgubljena u NZ-nim
grkim pojmovima
2.
ova mogunost objanjava razlog za naglaavanje branoga stanja jer se ono odnosi na vanost
prava na batinu koja su bila ukljuena u Boje obeanje zemlje. Svakih 50 godina (Jubilarna
godina) sva se zemlja morala vratiti prvotnima plemenskim vlasnicima
3.
preljub je bio kulturoloki osuen prije Mojsijeva zakonodavstva (usp. Post 12:10 i dalje; 26:7 i
dalje; 39:9)
4.
preljub je bio vien kao grijeh protiv:
a.
blinjega Izlazak 20:14; Ponovljeni zakon 5:18
b.
braka - Levitski zakonik 18:20
c.
Boga - Postanak 20:1-13; 26:7-11
5.
bilo je smrtno kanjivo za obje strane:
a.
Levitski zakonik 20:10
b.
Ponovljeni zakon 22:22-24
c.
Knjiga Ezekiela 16:40 (metafora)
d.
stroga upozorenja naena su u Izrekama 1 9.
III.
IV.
SUVREMENA PRIMJENA
A.
Brak je vjerojatno najbolja suvremena analogija obaveze dugoga ivota vjere u Boje ime. To je najbolja
prilika za razumijevanje stvarnosti SZ-nih zamisli Saveza (Mal 2:14). Nae potovanje za naega branog
druga u svim vidovima, ukljuujui ljudsku seksualnost, pomae nam razumjeti istinu ovoga stiha.
B.
Brana stabilnost i odanost, kao potovanje za roditelje, glavni je stup snage i dugovjenosti drutva.
C.
Mora biti naglaeno da je ljudska seksualnost dar od Boga. To je bila Njegova zamisao i volja za ovjeka.
Smjernice nisu zamiljene kao one koje e iskriviti ljudsku slobodu ili radost nego kao one koje e dati
neke pobone smjernice za paloga ovjeka. Granice su otkrivene za nae dugotrajno dobro i sreu. Iako je
ovjek zloporabio seksualnost, kao to je i sve Boje darove, to je jo uvijek snaan poriv unutar
ovjeanstva koji mora biti pod Bojim nadzorom i vodstvom.
D.
Seks mora biti voen tako da svetost ljudske osobe (muke ili enske) bude potovana zato jer su stvoreni
na sliku Boju. Nae palo arite na ja previe je oito u ovome podruju.
OPE IZVJEE
A.
Kao sve ostale naredbe u Dekalogu, naa vjera, ljubav, i potovanje za Boga moraju biti vieni u svetim i
svjetovnim vidovima naih dnevnih ivota. Gnuanje za Boga je tvrditi da Ga se poznaje i onda iskoristiti
svoga zavjetnoga druga (usp. I. Iv 4:20-21; 2:7-11).
218
B.
C.
II.
Ova zapovijed zamiljena je kao pomo za odravanje zajednitva zavjetne zajednice. Kakvoa ovoga
duhovnog zajednitva privui e zbunjeni i traei svijet naemu Bogu to je svrha Pisma.
Kao to su sve ostale zapovijedi usredotoene na Bojem vlasnitvu svega ivoga, tako je isto, i ova! Mi
smo upravitelji, ne vlasnici. Na je pali poriv prema posjedovanju, bez cijene kotanja, iza ove zabrane
(usp. Ps. 50:10-12).
III.
PRIMJENA ISTINA
A.
Joy Davidman, ena C. S. Lewisa, napisala je izvrsnu knjigu o Deset zapovijedi. Ona ovu zapovijed
prevodi: Ne pokuavaj dobiti neto za nita. Ovo nesumnjivo iri doseg izvan imovine. Ona kae takoer
da posjed nije ni grijeh niti neotuivo pravo, nego posudba, pouzdanje od Boga.
B.
Lopovluci, kao svi ostali grijesi paloga srca, suoeni su s novim srcem, Poslanica Efeanima 4:28. Zaudno
je kako se stara narav uzimanja okree u novu narav dijeljenja!
C.
Nae potivanje Boga jasno je vidljivo u naem potivanju ostale brae po Savezu! Ova istina zasjenjuje
Deset zapovijedi.
D.
Suvremen ovjek krade na mnogo naina!
PITANJA ZA RASPRAVU
1.
Kako suvrmeni ovjek krade?
2.
Kako je vraanje povezano s pokajanjem?
3.
Kako se ovaj stih odnosi prema kapitalistikome gleditu o imovini?
UVOD
A.
Mogue je vidjeti odnos izmeu zadnjih pet zapovijedi kako slijedi:
219
B.
C.
D.
1.
Knjiga Brojeva 6.7. i 8 zabranjuje povredu brata po Savezu u otvorenome djelu.
2.
Knjiga Brojeva 9 zabranjuje povredu brata po Savezu u govoru.
3.
Knjiga Brojeva 10 zabranjuje povredu brata po Savezu u nakani.
Istina je da in eljenja razdvaja osobu koja je eljena, ne predmet, nego blinjeg. Meutim, mogue je da
ova zapovijed predvia da e se nakane provesti u djela.
Mnogi vide ovu zapovijed kao jedinstvenu zamisao naenu samo u drevnome izraelskom kduZakona i
onu koja je izostavljena u ostalim kdovima Zakona staroga Bliskog Istoka. Ova nova zamisao mogla bi biti
zabrana razmiljanja. Istina je da je Izrael shvatio kako je misaoni ivot podrijetlo zlih djela (usp. Izr 23:7;
Jak 1:14-15). Ipak, ini se kako se ovaj stih odnosi na razmiljanja koja su predmet djelovanja. Nekoliko
odlomaka koristi pojam poeljeti u vezi s ishodom djelovanja (usp. Pnz 7:25; J 7:21; Mih 2:2).
Ako je istina da je naglasak stavljen na ono to je popisano prvo i zadnje, vidljiva je stvarna vanost ove
zapovijedi. tovanje iskljuivo Boga je prvo, ali nai stavovi i pobude prema stvarima ovoga svijeta
povrjeuju nau istinsku odanost Bogu. Ovaj dvostruki naglasak vidljiv je takoer u Isusovoj Propovijedi na
gori, Evanelje po Mateju 6:33: Nego traite prvo Njegovo kraljevstvo i Njegovu pravednost; a sve e
vam ovo biti dodano (usp. stihove 19-32).
II.
III.
PRIMJENA ISTINA
A.
Odgovor na bludnu pohlepu i nezadovoljstvo je:
1.
ljubav - Poslanica Rimljanima 13:8-10
2.
zadovoljstvo - Poslanica Hebrejima 13:5; Filipljanima 4:11-13 (i dijeljenje, Fil 4:14).
B.
Zapovijed kae stop ali jedino nam Krist daje sredstvo za stop! U Njemu moemo nadzirati na misaoni
ivot do nekoga stupnja.
C.
Bog poznaje naa srca i misli:
1.
I. Knjiga Ljetopisa 28:9
2.
Izreke 20:27
3.
Psalam 139:1.23
4.
Knjiga Jeremije 17:10
5.
Poslanica Rimljanima 8:27
6.
Knjiga Otkrivenja 2:23.
D.
Stvari nisu loe, ali kad one postanu prvenstvo onda postaju grijeh. Stvari nisu konane ili vjene; ljudi
stvoreni na Boju sliku jesu! udnja povrjeuje Zajednicu po Savezu na podmukle i unitavajue naine!
220
PITANJA ZA RASPRAVU
1.
to je poeljeti/udjeti?
2.
Kako udi suvremen ovjek?
3.
Jesu li nae misli grijeh?
4.
Zato su misli tako vane u kraninovu ivotu?
5.
Zato je zapovijed u Knjizi Izlaska 20:17 razliita na neki nain s onom u Ponovljenome zakonu 5:21?
Uistinu Ovo je uputa na Deset zapovijedi ili Dekalog. Redoslijed ovoga popisivanja drugoga dijela Deset zapovijedi
slijedi grki rukopis B, nazvan Vaticanus. On je neznatno razliit od Masoretskoga hebrejskog teksta Knjige Izlaska 20 i
Ponovljenoga zakona 5. Druga polovica Dekaloga bavila se odnosom Izraela jedan prema drugome temeljenim na njihovu
odnosu s YHWH-om.
i ako postoji jo koja zapovijed Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji pretpostavlja da je istinit s
autorove toke gledita ili za njegove knjievne svrhe. Postoje druge zapovijedi. Izriaj je znaio : ako postoje jo druge
zapovijedi izvan Dekaloga. Drugim rijeima, ovo saima itav Mojsijev Zakon ili mogue zakon openito.
Postoji razlinost u predajama grkoga rukopisa kao ona koliko je puta i kojim redom bilo popisano ovih Deset
zapovijedi. Judaizam ima jedno oznaavanje brojevima; katolicizam i protestantizam ima takoer razliito oznaavanje
brojevima. Znaenje ovoga odlomka nije oskvrnjeno ovom razlikom, koja je takva u velikoj veini rukopisnih odstupanja.
saeta je u ovoj rijei Ovo je navod iz Levitskoga zakonika 19:18. U Evaneljima je naveden nekoliko puta (usp. Mt
5:43; 19:19; 22:39; Mk 12:31 i Lk 10:27). Isus je naziva drugom vanom ili najvanijom zapovijedi. Navedena je i u
Poslanici Galaanima 5:14 i Jakovljevoj 2:8. Kad netko ljubi Boga tada e ljubiti ono to ljubi Bog (tj. ljudska bia stvorena
na Njegovu sliku, usp. Post 1:26-27).
LJUBI SVOGA BLINJEGA KAO SAMOGA SEBE Vjernici se moraju ljubiti kao to njih ljubi Bog prije negoli oni mogu
ljubiti i prihvatiti druge. Primjereno samoljublje nije loe. Glavna istina ovoga dijela jasno je izreena ljubiti druge (usp.
stih 10). Oni koji su bili dotaknuti Bojim samo-davanjem, portvovna ljubav ljubit e druge na isti nain (usp. I. Iv 3:16). To
je glavna potekoa Kristo-slinosti (obnovljena Boja slika). U prisutnosti ove vrste ljubavi ne postoji potreba za
zakonom.
inite ovo, znajui vrijeme, jer je ve as za vas da se probudite iz sna; jer sad nam je spasenje blie nego
kad povjerovasmo. 12No je skoro prola, a dan je blizu. Zato hajdemo odloiti djela tame i obucimo tit svjetla.
13
Hajdemo se ponaati primjereno kao po danu, ne u pijanevanju i pijanstvu, ne u seksualnoj raznorodnosti i
pohotljivosti, ne u svai i ljubomori. 14Nego obucite Gospodina Isusa Krista, i ne omoguavajte tijelu to se tie
njegovih pouda.
13:11
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
inite ovo
i inite ovo
Pored ovoga
Morate initi ovo
Pored toga
Ovo je nain povezivanja s onim to slijedi (stihovi 11-14) s onim to prethodi (stihovi 9-10). Budite vritelji rijei,
ne samo sluatelji (usp. Jak 1:22.23.25)! Ljubav mora biti stavljena u djelovanje.
znajui vrijeme Ovo je PERFEKT AKTIVNOGA PARTICIPA. Ovaj je pojam za vrijeme (kairos) bio koriten u smislu
posebnoga razdoblja vremena, ne tonoga kronolokog vremena (chronos). Vjernici moraju ivjeti u (1) svjetlu Kristova
povratka svakoga-trenutka i (2) novoga doba koje je osvanulo.
221
jer je ve as Ova metafora, as (koritena esto u Evanelju po Ivanu), upuuje na poseban trenutak (slino s kairos)
Bojega nauma iskupljenja (usp. 3:26; I. Kor 7:29; 10:11; Jak 5:8; I. Pt 4:7; II. Pt 3:9-13; I. Iv 2:18; Otk 1:3; 22:10). Bila je
koritena za oba vremena i za Isusovo raspee i za povratak.
sna Ovaj je pojam bio koriten ovdje metaforiki za moralnu i duhovnu mlitavost (usp. Ef 5:8-14; I. Sol 5:6). Rijei
imaju znaenje jedino u posebnome okviru. Budite pozorni kod utvrivanja odredbe. Sve rijei imaju nekoliko moguih
znaenja (semantiko polje).
jer sad (nam) je spasenje blie Spasenje je poetna odluka i postupak (vidi Posebnu temu u 10:14). Spasenje nee biti
dovreno sve dok vjernici ne budu imali svoja nova tijela (usp. I. Iv 3:2; I. Sol 4:13-18; Heb 9:28; I. Pt 1:5). Teoloki je to
nazvano proslavljenje (Rim 8:30). Nada svakoga narataja krana je oekivanje Gospodinova povratka u njegovo ili njeno
vrijeme ivota (usp. Lk 21:28). Pavao nije bio iznimka (usp. I. Sol 4:15).
nego kad povjerovasmo Kranstvo zapoinje odlukom (trenutano opravdanje i posveenje), ali mora ishoditi u
pobonome ivotu (napredujue posveenje, vidi Posebnu temu u 6:4) i zavrava u Kristo-slinosti (proslavljenje). Osoba
mora prihvatiti Boju ponudu u Kristu (usp. Iv 1:12; 3:16; Rim 10:9-13). Ova poetna odluka nije kraj, nego poetak!
13:12 No je skoro prola Ovo upuuje na pisutnost doba zla koje se ve poelo uruavati i zamjenjivati (usp. I. Kor 7:2931; 10:11; Jak 5:8; Ef 5:8.14; I. Iv 4:7; II. Iv 2:17-18; Otk 1:3; 22:10). Vidi Posebnu temu u 12:2. Pavao, i posebice Ivan,
koriste suprotivost izmeu tame i svjetla, kao to ine i svici s Mrtvoga mora.
dan je blizu Ovo je PERFEKT AKTIVNOGA INDIKATIVA. To su zadnji dani (usp. Fil 4:5; Jak 5:9). Mi smo u posljednjim
danima od Kristova utjelovljenja. Oni e trajati sve do Kristova velianstvenog povratka. Svi su vjernici od prvoga stoljea
iznenaeni tako dugom odgodom Kristova povratka. Meutim, novo je doba svanulo u Kristu.
Ova biljeka o skorosti Kristova povratka uzeta je iz Crucial Introduction mojih komentara Knjige Otkrivenja.
Pogledajte je na besplatnoj online www.freebiblecommentary.org.
ESTA NAPETOST (skoranji Kristov dolazak nasuprot odgoenoj Paruziji)
Veina vjernika bila je uena da je Isusov dolazak ubrzo, iznenadan, i neoekivan (usp. Mt 10:23; 24:27.34.44; Mk 9:1;
13:30). Ali svaki je oekujui narataj vjernika dosad bio u krivu! Skorost (neposrednost) Isusova povratka snana je obeana
nada svakoga narataja, ali stvarnost za samo jedan (i taj jedan je onaj progonjen). Vjernici moraju ivjeti kao da e Njegov
povratak biti sutra, ali s naumom i primjenom Velikoga poslanja (usp. Mt 28:19-20) ako On odugovlai.
Neki odlomci u Evaneljima (usp. Mk 13:10; Lk 17:2; 18:8) te I. i II. Poslanica Solunjanima temeljeni su na
odgoenome Drugome dolasku (Paruzija). Postoje neki povijesni dogaaji koji se prvo moraju dogoditi:
1.
evangelizacija irom svijeta (usp. Mt 24:15; Mk 13:10)
2.
otkrivanje ovjeka grijeha (usp. Mt 24:15; II. Sol 2; Otk 13)
3.
veliko progonstvo (usp. Mt 24:21.24; Otk 13).
Postoji namjeravana nejasnoa (usp. Mt 24:42-51; Mk 13:32-36)! ivi svaki dan kao da ti je zadnji ali imaj na umu i
obuavaj se za buduu slubu!
odloiti . obucimo Ovo su AORIST SREDNJIH KONJUNKTIVA, koji biljee moebitnost. Suzvuje je: vi sami odloite
obucite jednom zauvijek ili konano. Oba i Bog i ovjeanstvo djelatni su u obojemu i u opravdanju (pokajanje i vjera) i
posveenju (pobono ivljenje). Ova metafora oblaenja odjee vrlo je uobiajena u Pavlovim pisanjima. Vjernici moraju
skinuti svoje odjee za spavanje i obui se u svoju bojnu odjeu (usp. Ef 4:22-25; Kol 3:10.12.14). Mi smo krani vojnici
pripremljeni za dnevne duhovne bitke (usp. Ef 6:10-18). Vidi biljeku u NIDNTT, tom 1, str. 315-316.
tit svjetla Ovo je vjerojatno smjeranje na Knjigu Izaije 59:17. Vjernici moraju konano obui tit i oruje pravednosti
(usp. II. Kor 6:7; 10:4; Ef 6: 11.13; I. Sol 5:8). Boji tit dostupan je vjernicima ali oni moraju:
1.
prepoznati svoju potrebu
2.
prepoznati Boju zatitu
3.
osobno i namjerno ga primijeniti u svome dnevnom razmiljanju i ivotu.
Postoji dnevna duhovna bitka! Vidi Clinton F. Arnold, Three Crucial Questions About Spiritual Warfare.
222
13:13 Hajdemo se ponaati primjereno Ovo je AORIST AKTIVNOGA KONJUNKTIVA, doslovno, hodati. Ovo je bio
hebrejski idiom za nain ivota (usp. Ef 4:1.17; 5:2.15). Pavao ga koristi vie od 33 puta.
Popis grijeha u ovome stihu napravljen je od tri para dva pojma. Pojmovi imaju neko semantiko preklapanje. Mogue je da
im je namjena bila biti istoznanice. Vidi Posebnu temu: Nedostaci i vrline u NZ-u u 1:29-31.
Ovi se pojmovi mogu odnositi na napetost izmeu vjerujuih idova i pogana u crkvi u Rimu. Novi poganski vjernici moda
su nastavljali (1) primjenjivanja nekih od svojih nemoralnih poganskih tovanja ili (2) djelovati bahato protiv vjerujuih
idovskih voa povratnika koji su nakratko bili udaljeni zbog Neronova proglasa koji je zabranio sve idovske obrede u
Rimu.
ne u pijanevanju i pijanstvu Ovo je upuivalo na seksualnu nemoralnost koja je u poganskima religijskim obredima
bila povezana s pijanstvom. U popisu grijeha tijela u Poslanici Galaanima 5:21, ovi su pojmovi isto tako popisani jedan do
drugoga.
ne u seksualnoj raznorodnosti i pohotljivosti Ovaj se par izgleda preklapa s prvim parom. Drugi pojam ire je
koriten u NZ-u (usp. Mk 7:22; II. Kor 12:21; Gal 5:19; Ef 4:19; I. Pt 4:3; II. Pt 2:7). Ako se prvi par usredotouje na
pijanstvo, ovaj se par usredotouje na seksualnu nemoralnost, ak i na drutveno nenadzirano preputanje putenosti.
ne u svai i ljubomori Ovi pojmovi govore o svai meu ljudima (usp. Gal 5:20). Ovo bi mogao biti ishod
neprimjerenoga ponaanja prva dva para. Ako je to naslovljeno na krane (usp. I. Kor 3:3; Kol 3:8), oni su odraavali neke
poganske provedbe koje moraju biti prekinute u ivotima vjernika. Meutim, u okviru ovoga stiha postoji razlika izmeu
vjernika, pa u tome smislu, to bi moglo biti upozorenje.
13:14 obucite Gospodina Isusa Krista Ova se metafora odnosi na kraljevsku dugu odjeu Kralja Isusa sad stavljenu na
ramena vjernika (poloajno posveenje). Neki znanstvenici to vide kao smjeranje na odjeu za krtenje. Metafora odjee prvo
je spomenuta u stihu 12. To je nain pokazivanja novoga poloaja vjernika u Kristu. Isto je tako bila naglaena injenica da
vjernici moraju primijeniti svoje odabire novoga naina ivota (napredujue posveenje) zbog njihova novoga poloaja u
Kristu (usp. Ef 4:22.24; Kol 3:8). U Poslanici Galaanima 3:27 ova istina izraena je izjavom injenice, INDIKATIV; ovdje je
izraena IMPERATIVOM (AORIST SREDNJI), zapovijed.
Ova napetost izmeu izjave u INDIKATIVU i IMPERATIVU jeste napetost izmeu naeg poloaja u Kristu i naeg
nastojanja da imamo taj poloaj (vidi Posebnju temu u 6:4). Mi smo sveti (svetac) u trenutku spasenja, ali mi smo
upozoreni da budemo sveti. To je biblijski paradoks o potpunome i besplatnome spasenju u Kristu te jasnome pozivu na
Kristo-slinost!
ne omoguavajte Ovo je PREZENT SREDNJEGA IMPERATIVA s NEGATIVNIM PARTICIPOM. Ovaj gramatiki oblik
uobiajeno znai zaustaviti djelo koje je ve u tijeku. To izgleda podrazumijeva da su neki krani u Rimu ivjeli
neprimjerene moralne ivote. To moe biti prenijeto iz njihovih poganskih provedbi tovanja.
Teko je objasniti NZ-na uenja o putenosti kranstva. NZ-ni autori predstavljaju uvjete ovjeanstva u crnim i
bijelim pojmovima. Putenost kranina je opreje u pojmovima. Ali to je stvarnost naih gotovo ali ne jo ivota. Pavao
je ljudsko svrstao u tri skupine (I. Kor 2:14-3:1):
1.
prirodan ovjek (izgubljeno ljudstvo), 2:14
2.
duhovni ovjek (spaeno ljudstvo), 3:1
3.
ovjek tijela (putenost krana ili krani dojenad), 3:1.
tijelu to se tie njegovih pouda Pavao je predobro sve znao o nastavljanju opasnosti nae pale Adamovske prirode
(usp. Rim 7; Ef 2:3), ali Isus nam daje snagu i enju da ivimo za Boga (usp. Rim 6). To je borba koja stalno traje (usp. 8:57; I. Iv 3:6-9). Vidi Posebnu temu: Tijelo (sarx) u 1:3.
223
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
224
RIMLJANIMA 14
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
UBS4
NKJV
NRSV
TEV
Zakon slobode
ne sudi druge
14:1-12
14:1-13
14:1-4
14:5-6
14:7-9
14:10-12
14:1-4
14:5-12
Zakon ljubavi
14:13-23
NJB
dobrohotnost prema
sitniavima
14:1-12
14:13-21
14:14-23
14:19-23
(14:22 15:6)
14:22-23
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
Ovo poglavlje nastoji uravnoteiti paradoks kraninove slobode i odgovornosti. Knjievna jedinica ide do
15:13.
B.
Potekoa koja je obremenila ovo poglavlje bila je mogua napetost izmeu poganskih i idovskih vjernika
u crkvi u Rimu (ili mogue Pavlovo trenutano iskustvo u Korintu). Prije obraenja idovi su bili skloni
legalizmu a pogani su bili skloni nemoralu. Zapamtite, ovo je poglavlje naslovljeno iskrenim Isusovim
sljedbenicima. Ovo poglavlje ne naslovljava putene vjernike (usp. I. Kor 3:1). Najvia pobuda pripisana je
obojim skupinama. Postoji opasnost u krajnostima obojih strana. Ova rasprava nije odobrenje za
cjepidlaenje legalizma ili gizdavog liberalizma.
225
Zapamtite Pavao je Poslanicu Rimljanima pisao iz Korinta. Tamo je postojala potekoa duhovnog
stranarenja, ali ovdje je postojala druga vrsta vjernika.
C.
Vjernici moraju biti pozorni da ne stvaraju svoju teologiju ili etiko mjerilo za sve ostale vjernike (usp. II.
Kor 10:12). Svi vjernici moraju hodati u svjetlu kojeg imaju ali razumjeti da njihova teologija nije sama po
sebi Boja teologija. Svi su vjernici ipak pogoeni grijehom. Mi moramo ohrabriti, opomenuti, i uiti jedan
drugoga iz Pisama, razlogu, i iskustvu, ali uvijek u ljubavi. to vie netko zna to vie zna da ne zna (usp. I.
Kor 13:12)!
D.
Neiji stav i pobude pred Bogom pravi su kljuevi u vrednovanju djelovanja drugih vjernika. Krani e
stajati pred Kristom da budu sueni prema onome kako su se odnosili jedan prema drugome (usp. stihove
10.12 i II. Kor 5:10).
E.
Martin Luther je rekao: Kranin je najslobodniji od svih u Gospodinu, podloan nikome; kranin je
najposluniji sluga od svih, podloan svima. Biblijska je istina esto bila predstavljena u paradoksu punom
napetosti.
F.
Ovim se tekim ali kljunim predmetom bavila itava knjievna jedinica Poslanice Rimljanima 14:1 - 15:13
kao i I. Korinanima 8 10 te Koloanima 2:8-23. U ovome mi je podruju korisna knjiga od Gordona
Feeja i Douglasa Stuarta, How To Read the Bible For All Its Worth, str. 75-86.
G.
Dodue, potrebno je izjaviti da pluralizam meu iskrenim vjernicima nije loa stvar. Svaki vjernik ima
jakosti i slabosti. Svaki mora hodati u svjetlu kojeg on/ona ima, uvijek otvoren prema Duhu i Bibliji za jo
vie svjetla. U ovome razdoblju gledanja kroz tamno staklo (I. Kor 13:8-13) mora se hodati u ljubavi (stih
15) i miru (stihovi 17.19) za uzajamnu pouku.
H.
Naslovi jai i slabiji to Pavao daje ovim skupinama ispunjavaju nas predrasudom. To zasigurno nije
bila Pavlova nakana. Obje su skupine bile iskreni vjernici. Mi ne smijemo pokuavati ukalupiti ostale
krane u nas same! Mi prihvaamo jedni druge u Kristu!
I.
Dakle prihvatite onoga koji je slab u vjeri, ali ne sa svrhom osude njegovih miljenja. 2Jedna osoba ima vjeru
da moe jesti sve stvari, ali onaj koji je slab jede jedino povre. 3Onaj tko jede ne smije gledati s prijezirom onoga koji
ne jede, a onaj tko ne jede ne smije suditi onoga koji jede, jer ga je Bog prihvatio. 4Tko si ti da sudi slugu drugoga?
Za njegova vlastitog gospodara on stoji ili pada; a on e stajati, jer je Bog kadar uiniti ga stojeim.
14:1
NASB
Dakle prihvatite
NKJV
Primite
NRSV, TEV
Dobrodoli
NJB
Dajte dobrodolicu
Ovo je PREZENT SREDNJEGA IMPERATIVA (usp. 15:1). To je zapovijed koja traje s naglaskom na subjektu. ZAMJENICA
ti je u grkome GLAGOL, ali u engleskome je podrazumijevana i upuuje na jake krane (usp. 15:1). To podrazumijeva
226
dvije skupine u crkvi u Rimu. Moe biti da se odnosilo na (1) napetost izmeu vjerujuih idova i pogana (usp. 15:7-21) ili
(2) razliite vrste osobnosti. Ovaj se itav okvir bavi s istinskim, pravim vjernicima; nekima jakima, nekima slabima u
njihovoj vjeri. Ovdje je vjera bila koritena u smislu razumijevanja Evanelja te njegovih korjenito novih i bezuvjetnih
domaaja.
NASB, NKJV
onoga koji je slab u vjeri
NRSV, TEV
oni koji su slabi u vjeri
NJB
Ako neija vjera nije dovoljno jaka
Ovaj izriaj naglaen je stavljanjem naprijed (tj. stavljeno prvo u grkome tekstu). Doslovno to je slab u vjeri.
PREZENT GLAGOLSKO VRIJEME usredotouje se na injenicu da je to osobina naina ivota. To upuuje na legalistiki nain
razmiljanja. Previe savjestan kranski vjernik u ovome je poglavlju bio opisan na tri naina:
1.
zabranjivanjem hrane (usp. 14:2.6.21)
2.
naglaavanjem posebnih dana (usp. 14:5-6)
3.
zabranom vina (usp. 14:17.21).
Ova ista vrsta osobe bila je spomenuta u Poslanici Rimljanima 15:1 i I. Korinanima 8:9-13; 9:22. Budite pozorni da sami
sebe prebrzo ne svrstate u skupinu jakog ili slabog kranina. esto su vjernici slabi u jednome podruju a jaki u drugome.
Pavlov stav prema ovoj stvari je vrlo razliit u Poslanici Galaanima 4:9-10 i Koloanima 2:16-23. Ovi tekstovi
odraavaju stavove i uenja krivih uitelja. U Poslanici Rimljanima ovo su iskreni vjernici koji bili presavjesni.
Mnogi komentatori misle da slabi u vjeri upuuje na idovske vjernike (tj. judaiste) i njihov neprestani naglasak na
poslunost Mojsijevu Zakonu kao to je bio razumjet u rabinskim predajama (tj. Talmudu). Ovo zasigurno potkrepljuje #1 i
#2 u odlomku jedan, ali to ne potkrepljuje #3. Zbog toga mislim da okvir zasigurno bolje potkrepljuje vrstu osobnosti. To
moe upuivati na idovske ili poganske vjernike koji su dopustili da snane predaje imaju snaan utjecaj!
227
8.
9.
10.
11.
12.
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
228
Jedna osoba cijeni jedan dan vie od drugog, drugi cijeni svaki dan isto. Svaka osoba mora biti potpuno
uvjerena u svome vlastitom miljenju. 6On tko se pridrava toga dana, pridrava se za Gospodina, i on tko jede, ini
tako za Gospodina, jer daje zahvale Bogu; i on tko ne jede, za Gospodina ne jede, te daje zahvale Bogu. 7Jer nitko od
nas ne ivi za samoga sebe, i nitko ne umire za samoga sebe; 8jer ako ivimo, ivimo za Gospodina, ili ako umiremo,
umiremo za Gospodina; prema tome ivimo li ili umiremo, mi smo Gospodinovi. 9Jer konano Gospodin umrije i
oivje ponovo, kako bi On mogao biti Gospodin i mrtvih i ivih.
14:5 Jedna osoba cijeni jedan dan vie od drugog Neki su ljudi jo uvijek vrlo kalendarski uvjereni glede religije (tj.
odreenih dana ili godinjih dogaaja, usp. Gal 4:10; Kol 2:16-17). Svi dani pripadaju Gospodinu jednako. Nema posebnih
dana. Nema svjetovnih nasuprot posveenih. Sve je posveeno!
Svaka osoba mora biti potpuno uvjerena u svome vlastitom miljenju Ovo je PREZENT PASIVNOGA IMPERATIVA. U
ovome podruju to je klju mira. Osobna uvjerenja vjernika su prvenstvena za njihova djelovanja (usp. stih 23), ali ne za
druge vjernike. Bog ne ivi u mojoj teolokoj kutiji. Moja teologija nije nuno Boja!
14:6 za Gospodina Ovaj izriaj u DATIVU bio je koriten tri puta u stihu 6 i dva puta u stihu 8. Svi odabiri naina ivota
iskrenih vjernika trebaju biti uinjeni kao Gospodinu (usp. Ef 6:7 i Kol 3:23), ne samo za osobne postavke, denominacijske
ili obiteljske predaje, ili miljenja!
14:7 Jer nitko od nas ne ivi za samoga sebe Nijedan kranin nije otok. Krani ive prvo i prije svega za Gospodina
(usp. stih 8). Djelovanja vjernika utjeu na druge. Oni su dio velike duhovne obitelji. Prema tome, oni moraju ograniiti svoju
osobnu slobodu u ljubavi (usp. I. Kor 10:24.27-33). Oni moraju dopustiti ostalima rasti u osobnoj slobodi. Legalizam vodi
samo-pravednoj jednolikosti koja nije Boja. Isusove najotrije rijei i prijekori bili su usmjereni prema samo-pravednim
farizejima.
14:8 ako ako Ovo su dva TREA RAZREDA KONDICIONALNIH REENICA koji znae mogue budue djelovanje. Vjernici
slue Gospodinu u svemu i svakoj moguoj nepredvienoj okolnosti (usp. Ef 6:7; Kol 3:23)!
14:9 kako bi On mogao biti Gospodin i mrtvih i ivih Ovo je neuobiajeni redoslijed ovih pojmova. Njihov redoslijed
morao bi odraavati Isusovu smrt i uskrsnue. On je sad Vrhovnik obojih kraljevina.
Ta istina oblikuje teoloki razlog zato krani moraju ivjeti ne sami za sebe, nego i za druge vjernike. Oni nisu
svoji vlastiti; kupljeni su za odreenu cijenu. Oni su Isusovi sluge, koji je umro za njihov grijeh kako ne bi vie bili robovi
grijeha, nego Boga (usp. Rim 6). Vjernici moraju oponaati Isusov ivot ljubeeg sluenja umiranjem svojim udnjama
usmjerenima na njih same (usp. II. Kor 5:14-15; Gal 2:20; I. Iv 3:16).
A ti, zato sudi svoga brata? Ili ponovo ti, zato gleda na svoga brata s prijezirom? Jer svi emo stajati
pred sudakim sjeditem Bojim. 11Jer pisano je: DOK JA IVIM, KAE GOSPODIN, SVAKO E SE KOLJENO POKLONITI
12
MENI, I SVAKI E JEZIK DATI SLAVU BOGU. Tako dakle svaki od nas dat e raun za sebe Bogu.
14:10 A ti Ovo je stavljeno naprijed zbog naglaska.
Dva pitanja stiha 10 su arite stihova 1-12. Dvije skupine koje su upuivale na njih u stihu 3 ponovo su suprotstavljene.
Jedna skupina sudi, druga skupina gleda s prijezirom. Oba su stava neprimjerena za robove! Njihov gospodar, Isus
Krist, jeste Jedini koji ima pravo prosuivati ili prijezirno gledati nekoga. Za vjernike djelovanje kao suca (1) nezakonito
prisvaja Boje mjesto i (2) ono je pripremno i nedovreno.
229
svi emo stajati pred sudakim sjeditem Bojim Ova je ista istina izraena u II. Poslanici Korinanima 5:10.
Vjernici e objasniti Gospodinu kako su se odnosili jedan prema drugome. Isus e djelovati kao Boanski Sudac (usp. Mt
25:31-46).
NKJV ima sudakim sjeditem Kristovim. Grki rukopisi koji podupiru KJV su rani korektori drevnih uncijalnih
grkih rukopisa 2, i C2. Theos je u MSS , B, C, D, F i G. Pisari su vjerojatno promijenili grki tekst kako bi ga uskladili s
II. Korinanima 5:10. Mogue je takoer da su pisari promijenili ovaj stih kako bi se usprotivili ranome gleditu o Kristu
nazvanome adopcijanizam. Postoji nekoliko tekstualnih razlinosti koje su izgleda napravljene kako bi tekst uinile
ortodoksnijim (usp. Bart D. Ehrman: The Orthodox Corruption of Scripture, izdao Oxford University Press, 1993., str. 9091). UBS4 daje Theos ocjenu B (gotovo izvjesno).
14:11 Jer pisano je Ovo je PERFEKT PASIVNOGA INDIKATIVA. To je bio svojstveni hebrejski idiom koriten za opis
nadahnutih SZ-nih navoda. Ovo je smjeranje na Knjigu Izaije 45:23, to je takoer navedeno u Poslanici Filipljanima 2:1011.
DOK JA IVIM Ovo je pravilo prisege to je igra rijei
GLAGOLA biti (usp. Izl 3:14). On je njihov uvijek ivi,
Predmet o tome kako bi se krani morali ophoditi jedan prema drugome zapoinje u stihovima 1-12. To je
temeljeno na istini da oni u potpunosti prihvaaju sve vrste krana zbog Krista, koji je njihov jedini
Gospodar i Sudac, koji u potpunosti prihvaa obje skupine. esto duhovne stvari koje su znaajne za jednu
skupinu zbog njihove prolosti, njihove vrste osobnosti, njihovih roditelja, njihovih osobnih prvenstava,
njihovih iskustava, itd., nisu znaajne Bogu.
B.
Ovaj drugi dio rasprave o kraninovoj slobodi i odgovornosti razvija predmet iz razliite toke gledita. U
ovim stihovima kraninova ljubav za Boga, u Kristu, jeste ona koja je pobudila njega/nju da ljubi brau
krane. Kao to je Isus poloio Svoj ivot za vjernike, oni moraju poloiti svoju slobodu za one (tj. ostale
vjernike) za koje je On umro (usp. II. Kor 5:13-14; I. Iv 3:16). Ovaj naglasak na ljubavi kao temeljnome
poticaju kraninova ivota takoer je vidljiv u 13:8-10 u odnosima vjernika s ne-vjernicima.
C.
Istina da su sve stvari u fizikome svijetu iste za neke je krane vrlo teko prihvatiti. esto ak i vjernici
stavljaju krivicu za grijeh na stvari umjesto sami na sebe (tj. avolska posla). Pavao ponavlja da su sve
stvari iste (usp. 14:14.20; I. Kor 6:12; 10:25-26; I. Tim 4:4; Tit 1:15). Njegove izjave slijede Isusova
uenja o hrani u Evanelju po Marku 7:18-23. ista i neista hrana upotrijebljena je kao slikovit prikaz
Petru o Bojem prihvaanju Kornelija u Djelima apostolskim 10:15.
D.
Ovaj je dio prvenstveno naslovljen na jaeg brata. Pavao priznaje polu-istinu izjave sve su stvari iste,
ali dodaje da sve stvari nisu na izgradnju ili pouku Boje obitelji (usp. I. Kor 6:12; 10:23). Sloboda jakog
brata moe unititi ostale krane. Vjernici su njihova braa uvari vjernika, kroz Krista i za Krista.
E.
Zanimljivo je da Pavao ne izjavljuje ili podrazumijeva da je slabiji brat u duhovnome postupku koji e
voditi da postane jaki brata. Ova itava rasprava ne naslovljava rast u milosti, nego prvenstvo ljubavi
izmeu razlikovanja kraninovih razumijevanja. Ukljuivanje vjernika jedan je dio od dvije skupine
temeljen vie na vrsti osobnosti, religijskoj obuci, te osobnim iskustvima negoli na ispravno ili
pogrjeno. Vjernikov zadatak nije mijenjanje ostalih nego ljubiti i uvaavati drugu skupinu. To je pitanje
srca, ne uma. Bog ljubi, prihvaa i daje Svoga Sina za svo ovjeanstvo, za obje skupine.
230
Stoga ne sudimo jedan drugoga nikad vie, nego radije se odluimo za ovo ne stavljati prepreku ili kamen
spoticanja na bratov put. 14Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da nita nije neisto samo po sebi; ali onome koji
misli da je sve neisto, za njega to jeste neisto. 15Jer ako je zbog hrane tvoj brat povrijeen, ti vie ne hoda u skladu s
ljubavlju. Ne unitavaj svojom hranom njega za kojeg Krist umrije. 16Stoga ne dozvoli da se za ono to je za tebe
dobra stvar govori kao o zlu; 17jer kraljevstvo Boje nije jedenje i pijenje, nego pravednost i mir i radost u Svetome
Duhu. 18Jer on tko na ovaj nain slui Krista prihvatljiv je Bogu i opravdan od ljudi. 19Tako dakle teimo za stvarima
koje su stvorene za mir i izgradnju jedan drugoga. 20Ne razaraj Boje djelo zbog hrane. Sve stvari uistinu jesu iste,
ali one su zlo za ovjeka koji jede i sablanjava. 21Dobro je ne jesti meso ili piti vino, ili ne initi ita ime se tvoj brat
spotie. 22Vjeru koju ima, imaj kao svoje vlastito uvjerenje pred Bogom. Sretan je onaj tko ne osuuje samoga sebe u
onome to odobrava. 23Ali onaj tko sumnja osuen je ako jede, jer njegovo jedenje nije iz vjere; a ita to nije iz vjere
jeste grijeh.
14:13 ne sudimo jedan drugoga Ovo je PREZENT AKTIVNOGA KONJUNKTIVA s NEGATIVNIM PARTICIPOM to
podrazumijeva zaustavljanje djela koje je ve u tijeku. Ovo nije upozorenje nego zabrana. To je vrlo slino stihu 16. Pojam
sudimo ve je bio 5 puta upotrijebljen od Pavla u stihovima 1-12 i sad jo etiri puta u stihovima 13-23.
231
da nita nije neisto samo po sebi Ova ista istina slikovito je prikazana u Djelima apostolskim 10:9-16. Stvari nisu zle,
ljudi jesu zli. Nita u Stvorenju nije zlo u i samo od sebe (usp. stih 20; Mk 7:18-23; I. Kor 10:25-26; I. Tim 4:4 i Tit 1:15 )!
ali onome koji misli da je sve neisto, za njega to jeste neisto Ovo je znailo neisto u religijskome smislu. Vjernici
moraju procjenjivati svoja djela po svojim savjestima (usp. stihove 5.22-23). ak ako su pogrijeili o pitanju ili djelovanju,
oni moraju hodati u svjetlu kojeg imaju pred Bogom. Oni, isto tako, ne smiju suditi ostale vjernike po svome svjetlu,
poglavito u dvoznanim podrujima (usp. 14:1.3.4.10.13).
14:15 Jer ako je zbog hrane tvoj brat povrijeen Ovo je PRVI RAZRED KONDICIONALNE REENICE koji pretpostavlja da
je istinit s autorove toke gledita ili za njegove knjievne svrhe. Ljubav, ne prava; odgovornost, a ne sloboda odreuje na
nain ivota.
Ovo se odnosi ili na (1) idovski zakon o hrani (usp. Lev 11) ili (2) meso rtvovano idolima (usp. I. Kor 8-10). Stih
20 izraava ovu istinu tako jasno.
ti vie ne hoda u skladu s ljubavlju Ovo je esto nazvano zakon slobode (usp. Jak 1:25; 3:12), kraljevski zakon
(usp. Jak 2:8), ili zakon Kristov (usp. Gal 6:2). U Novome savezu postoje odgovornosti i smjernice!
NASB, NKJV
NRSV
TEV
NJB
232
233
za mir i izgradnju jedan drugoga Ovo mora biti vjernikov cilj u svim stvarima (usp. Ps 34:14; Heb 12:14). Neija
osobna sloboda i teoloko razumijevanje moraju voditi vrstoi i rastu Kristova Tijela (usp. 15:2; I. Kor 6:12; 14:26; Ef 4:12).
Vidi Posebnu temu: Izgraivati u 15:2.
14:20 Ne razaraj Boje djelo Ovo je PREZENT AKTIVNOGA IMPERATIVA s NEGATIVNIM PARTICIPOM, to uobiajeno znai
zaustaviti djelo u tijeku. Ovo je jak SLOEN GLAGOL (kata + lu). Upotrijebljen je samo tri puta u Pavlovim pisanjima (usp.
II. Kor 5:1 za smrt i Gal 2:18 u smislu ovdje, unititi). Postoji igra izmeu izgradnju u stihu 19 i ove rijei, koja doslovno
znai razarati. Obje su gradbene metafore.
to je Boje djelo u ovome okviru? Ono ne moe upuivati na zrelost, nego na djelotvornost Duha u ivotu
slabih vjernika. Nigdje u ovome okviru ili I. Poslanici Korinanima 8 10 Pavao nije rekao jednoj skupini da mora pomoi
drugoj skupini prilagoditi se ili promijeniti!
Sve stvari uistinu jesu iste Vidi biljeku u stihu 14.
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
Vjeru koju ima, imaj kao svoje vlastito uvjerenje pred Bogom. Sretan je onaj tko ne osuuje
samoga sebe u onome to odobrava.
NKJV
Ima li vjere? Imaj je za samoga sebe pred Bogom. Sretan je onaj tko ne osuuje samoga sebe u
onome to odobrava.
NRSV
Vjeru koju ima, imaj kao svoje vlastito uvjerenje pred Bogom. Blagoslovljeni su oni koji nemaju
razloga za osuivanje samih sebe zbog onoga to odobravaju.
TEV
Dri ono to vjeruje o toj stvari, dakle, izmeu samoga sebe i Boga. Sretni su oni koji se ne osjeaju
krivima kad ine neto to prosuuju da je ispravno!
NJB
Dri se svoga vlastitog uvjerenja, izmeu tebe samoga i Boga i potuj sretnoga ovjeka koji moe
donijeti odluku bez da ide protiv svoje savjesti.
Ovo je ponovna potvrda da vjernici moraju ivjeti u svjetlu vodstva Svetim Duhom kojeg imaju, savjesti o kojoj
govori Biblija (usp. stih 5). Oni moraju hodati u svjetlu kojeg imaju; ali, ne tako da povrijede vjeru svoje brae vjernika. Stih
22 odnosi se na jaeg brata, dok se stih 23 odnosi na slabijeg brata.
Stih 22 zapoinje s rukopisnom razlinou. To moe biti pitanje (NKJV) ili izjava (NASB, NRSV, TEV, i JB).
234
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
235
7.
8.
9.
10.
236
RIMLJANIMA 15
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
UBS4
NKJV
NRSV
TEV
NJB
15:1-6
15:1-6
15:7-13
15:7-12
15:13
15:7-12
15:13
iz Jeruzalema u Ilirik
osobne biljeke
Pavlova sluba
15:14-21
15:14-21
15:14-21
15:22-29
Pavlovi naumi
15:22-26
15:27-29
15:30-33
15:30-33
15:30-33
15:30-33
(14:22-15:6)
Evanelje poganima
15:14-16
15:17-21
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
237
B.
itav dokaz 14:1 - 15:13 moe u kratkome pregledu biti prikazan kao:
1.
prihvaanje jedan drugoga jer nas Bog prihvaa u Kristu (usp. 14:1.3; 15:7)
2.
ne suditi jedan drugoga jer je Krist na jedini Gospodar i Sudac (usp. 14:3-12)
3.
ljubav je vanija od osobne slobode (usp. 14:13-23)
4.
slijediti Kristov primjer i poloiti svoja prava za pouku i dobro drugih (usp. 15:1-13).
C.
D.
Ovom istom napetou izmeu osobne slobode i skupne odgovornosti bavi se I. Poslanica Korinanima 8
10.
Sad mi koji smo jaki moramo nositi slabosti onih bez snage i ne ugaati jedino sami sebi. 2Svaki od nas mora
ugoditi svome blinjemu za njegovo dobro, za njegovo izgraivanje. 3Jer ak ni Krist nije ugaao Smome Sebi; ali
kao to je pisano: POGRDE ONIH KOJI POGRIVAHU TEBE PADOE NA ME. 4Jer sve to je bilo pisano u ranijim
vremenima bilo je pisano za nau pouku, tako da kroz ustrajnost i ohrabrivanje Pisama moemo imati nadu. 5Sad
neka vam Bog koji daje ustrajnost i ohrabrenje podari da budete iste misli jedan s drugim s obzirom na Krista Isusa,
6
tako da jednoduno s jednim glasom moete slaviti Boga i Oca naega Gospodina Isusa Krista.
15:1
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
Sad mi koji smo jaki moramo nositi slabosti onih bez snage
Dakle mi koji smo jaki moramo nositi kolebanja slabih,
Mi koji smo jaki moramo podnositi slabost slabih
Mi koji smo jaki u vjeri moramo pomoi slabima nositi njihova bremena
Mi koji smo jaki imamo dunost podnositi klonulost slabih
Ovo su dva PREZENTA INFINITIVA koritena u smislu IMPERATIVA. Spominjanje jakog i slabog pokazuje da poglavlje
15 nastavlja raspravu zapoetu u 14:1. Izgleda da to odraava napetost unutar crkve u Rimu, te svih crkava, na nain da
krani ive svoje ivote u:
1.
podrujima biblijske dvoznanosti
2.
SZ-nim zahtjevima
3.
otporu nemoralnih, kulturolokih spornih pitanja.
Dobra knjiga koja mi je bila od velike pomoi u tome podruju je Gospel and Spirit, od Gordona Feeja.
Za suvremene engleske itatelje, oznaiti dva stajalita jak i slab znai utjecati predrasudama na skupine. To nije
bila Pavlova nakana. Jaka skupina upuivala je na one koji su bili osloboeni pravila ili religijskoga ivota usmjerenog prema
obredima. Njihov odnos s Bogom nije temeljen na pretpostavkama ovisnima o vrenju odreenih zadataka ili izbjegavanju
odreenih religijskih tabua. Druga skupina bila je takoer u potpunosti kranska, i u potpunosti prihvaena, te u potpunosti
predana skupina vjernika. Meutim, oni su na svoju vjeru gledali kroz religijske zamisli njihovih prolih iskustava. idovski
vjernici stremili su odravanju primjena judaizma Staroga saveza. Obraeni pogani stremili su zadravanju svojih starih
religijskih (poganskih) zamisli i primjena. Ali zabiljeite da Pavao taj nain razmiljanja meu vjernicima nije nazvao
grijeh. To je samo onda kad su oni prekrili svoju savjest to je postalo grijehom (usp. stih 23).
238
Pojam adunatos, bez snage (usp. Djela 14:8) povezan je s pojmom asthene (usp. 14:1.21; I. Kor 8:7.10.11.12;
9:22), koji takoer znai bez snage.
Ovaj tekst podrazumijeva da krani ne moraju uskogrudno podnositi druge krane, nego se moraju s ljubavlju
brinuti za i raditi s jedan drugim. Pojam, nositi bio je takoer uporabljen kod Isusova noenja kria u Evanelju po
Ivanu 19:17 i Luki 14:27. Pavao je znao za napetost koja se moe dogoditi izmeu religijskih ljudi. On je bio obuen pod
Gamalielom, koji je bio rabin Hilelove liberalne kole.
i ne ugaati jedino sami sebi Ovo je PREZENT AKTIVNOGA IMPERATIVA s NEGATIVNIM PARTICIPOM, koji uobiajeno
znai zaustaviti neko djelo u tijeku. Usmjerenost samo na sebe siguran je znak nezrelosti; slijeenje Kristova primjera (usp.
stih 3; Fil 2:1-11) znak je zrelosti. Ponovo, naslovljeni su oni jaki (usp. 14:1.14.16.21.27). To ne podrazumijeva da oni imaju
svu odgovornost u odravanju zajednitva. Slabi su takoer naslovljeni u 14:3.20. 23; 15:5-6.7.
15:2 Svaki od nas mora ugoditi svome blinjemu Ovaj blinjemu bio je upotrijebljen u smislu brata kranina. To ne
podrazumijeva osobnu nagodbu obraenika, nego to da netko nee gurati svoje osobne sklonosti ili miljenja u dvoznana
podruja. Jedinstvo i rast Tijela Kristova, ne osobna sloboda, jeste iznad svega (usp. I. Kor 9:19-23; 10:24-33; Ef 4:1-16).
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
za njegovo izgraivanje
vodei izgraivanju
za dobru svrhu izgraivanja blinjega
zato da se izgrade u vjeri
pomoi im postati jaim kranima
Ovo je glavna tema poglavlja 14 (usp. 14:16.19). To je takoer jedno od preispitivanja o duhovnim darovima naeno
u I. Poslanici Korinanima 10:23; 12:7; 14:26; Efeanima 4:29.
U ovome okviru to upuuje na jaeg vjernika ograniavajui njegovu/njenu slobodu u ljubavi sa svrhom pomaganja
rasta u vjeri brae krana. Joseph A. Fitzmyer i Raymond E. Brown, izdavai, u The Jerome Biblical Commentary, tom 2,
imaju zanimljiv osvrt o ovome stihu:
Ovaj je izriaj esto uzet u znaenju izgraditi ga (blinjeg), upuujui na osobni razvitak blinjega nekog
kranina. Ali obzirom da Pavao u svojim pismima esto koristi metaforu gradnje u skupnome smislu, izriaj nesumnjivo ima
drutveno, skupno znaenje, ovdje isto tako (usp. I. Kor 14:12; Ef 4:12; Rim 14:19) (str. 328).
239
15:3 Jer ak ni Krist Krist je na uzorak i primjer. Ova je istina takoer naglaena u stihu 5; Poslanici Filipljanima 2:111; I. Petrovoj 2:21; I. Ivanovoj 3:16.
pisano (je) Ovo je PREZENT PASIVNOGA INDIKATIVA, to je idiom za SZ-no Pismo. To je navod iz Psalma 69:9.
Upuujui na Kristov primjer (nije ugaao Smome Sebi, usp. Fil 2:5-8) u dodatku SZ-nom navodu, Pavao koristi dva
najvanija izvora autoriteta u ranoj Crkvi (usp. Newman i Nida, A Translators Handbook on Pauls Letter to the Romans,
str. 271). Kristova nesebinost kad je ponio grijehe itavoga svijeta jeste na primjer (usp. I. Iv 3:16).
Izgleda da Pavao povezuje:
1.
Isusovo podnoenje sramote kao Mesije
2.
Pavlovo podnoenje ove sramote Evanelja.
Postoji cijena koja se mora platiti za sluenje Bogu u palome svijetu:
1.
odbaenoga i razapetog Isusa
2.
Pavao govori o odbacivanju njega i progonu u II. Poslanici Korinanima 4:7-12; 6:3-10; 11:23-33. Pavlu je,
zbog Evanelja, na kraju bila odrubljena glava.
15:4 Jer sve to je bilo pisano u ranijim vremenima bilo je pisano za nau pouku SZ bio je pisan i za NZ-ne vjernike
(usp. Rim 4:23-24; 15:4; I. Kor 9:10; 10:6.11). To je vano znati novozavjetnim vjernicima (usp. II. Tim 2:15; 3:16-17).
Postoji nerazdvojivost, ali i razdvojivost izmeu Staroga i Novoga zavjeta.
tako da kroz ustrajnost i ohrabrivanje Pisama Zabiljeite kako su istina Rijei Boje i odaziv na nju usklaeni
vjernikovim nainom ivota. Vjera i primjena vezane su zajedno (usp. stih 5). One ishode u povjerenju u ivotu, u smrti, te na
obeanoj nadi Kristova povratka.
moemo imati nadu Ovo je PREZENT AKTIVNOGA KONJUNKTIVA, koji podrazumijeva da je naa nada ovisna o
djelovanjima navedenima ranije u stihu 4. U NZ-u nada je esto upuivala na Drugi dolazak kad e nae spasenje biti
dovreno (usp. Rim 8:30; I. Iv 3:2). Ovaj grki pojam nema suzvuk neizvjesnosti kao engleski pojam. Drugi dolazak je
izvjestan dogaaj s neizvjesnim dijelom vremena.
Pavao ovaj pojam koristi u nekoliko razliitih ali povezanih znaenja. esto je povezan s dovretkom vjere vjernika.
Ovo moe biti izraeno kao slava, vjeni ivot, konano spasenje, Drugi dolazak, itd. Dovrenje je izvjesno ali vremenski dio
je budunost i nepoznat je. esto je povezan s vjera i ljubav (usp. I. Kor 13:13; I. Sol 1:3; II. Sol 2:16). Djelomian popis
Pavlovih uporaba je:
1.
Drugi dolazak, Poslanica Galaanima 5:5; Efeanima 1:18; 4:4; Titu 2:13
2.
Isus je naa nada, I. Timoteju poslanica 1:1
3.
pouzdanje u Evanelje, Poslanica Koloanima 1:23
4.
konano spasenje, Poslanica Koloanima 1:5; I. Solunjanima 4:13; 5:8
5.
Boja slava, Poslanica Rimljanima 5:2, II. Korinanima 3:12; Koloanima 1:27
6.
sigurnost spasenja, I. Poslanica Solunjanima 5:8
7.
vjeni ivot, Poslanica Titu 1:2; 3:7
8.
iskupljenje itavoga Stvorenja, Poslanica Rimljanima 8:20
9.
vjera, Poslanica Rimljanima 8:23-25, 15:4
10.
Boji naslov, Poslanica Rimljanima 15:13
11.
Pavlova enja za vjernicima, II. Poslanica Korinanima 1:7.
15:5 neka Bog podari Ovo je rijedak AORIST AKTIVNOGA OPTATIVA, koji izraava elju ili molitvu. Pavlova molitva,
stihovi 5-6, ima dva zahtjeva:
1.
biti jednouman (usp. 12:16; II. Kor 13:11; Fil 2:2)
2.
biti jednoduan u tovanju (usp. stihove 6.7.9).
Bog koji daje ustrajnost i ohrabrenje Ovo je gotovo opisan Boji naslov (usp. 15:13; I. Kor 1:3). Ove Boje osobine
dolaze do vjernika kroz Pisma (usp. stih 4). Vidi Posebnu temu: Potreba ustrajnosti u 8:25.
240
15:6 Boga i Oca naega Gospodina Isusa Krista Ovo je puni NZ-ni naslov Boanstva (usp. II. Kor 1:3; Ef 1:3; Kol 1:3;
I. Pt 1:3; zabiljeite slian naslov u 1:7). Ovo nije Bog filozofijske potrebe, nego otkrivenja. Zabiljeite dva Boja naslova u
Pavlovoj molitvi u stihovima 5-6:
1.
Bog ustrajnosti i ohrabrenja
2.
Bog i Otac naega Gospodina Isusa Krista.
Vidi Posebne teme: Potreba ustrajnosti u 8:25 te Oinstvo Boga u 1:7.
Stoga, prihvatite jedan drugoga, ba kao to je Krist prihvatio i nas u slavu Boju. 8Jer kaem da je Krist
postao sluga za obrezane za dobro istine Boje kako bi potvrdio obeanja dana ocima, 9i za pogane da slave Boga za
Njegovo milosre; kao to je pisano: ZATO U TE HVALITI MEU POGANIMA, I PJEVAT U TVOME IMENU. 10Ponovo
kae: RADUJTE SE, O POGANI, S NJEGOVIM NARODOM. 11I opet: HVALITE GOSPODINA SVI POGANI, I NEKA SVI NARODI
12
SLAVE NJEGA. Izaija opet kae: POJAVIT E SE KORIJEN IZ JIAJA, I ONAJ KOJI E USTATI KAKO BI VLADAO
13
POGANIMA, U NJEMU E POGANI IMATI NADU. Sad neka bi vas Bog nade ispunio svom radou i mirom u vjerovanju,
tako da moete obilovati u nadi snagom Svetoga Duha.
15:7
NASB, TEV
prihvatite jedan drugoga
NKJV
primite jedan drugoga
NRSV
poelite dobrodolicu jedan drugome
NJB
postupajte jedan prema drugome na isti ljubazan nain
Ovo je PREZENT SREDNJEGA IMPERATIVA. Vjernici moraju nastaviti prihvaati jedan drugoga jer je Krist prihvatio
njih! Ova je ista istina naena u 14:1. Meutim, ovdje ona uvodi nizove SZ-nih odlomaka o Bojem prihvaanju pogana (usp.
stihove 9-12). To je moglo odraavati napetost unutar crkve u Rimu.
Kranstvo je obiljeeno samo-davanjem vjernika jedan drugome (usp. 1:12; 12:5.10.16; 13:8; 14:13.19; 15:5.7.14;
16:16).
ba kao to je Krist prihvatio i nas Ovo je AORIST SREDNJEGA INDIKATIVA. Ovdje je pobuda i poticaj djelovanja
vjernika prema drugima (usp. 14:3). U poglavlju 14 arite je bilo na:
1.
Kristu kao Gospodaru i Sucu, stihovi 1-12
2.
Kristu kao naem primjeru samo-davajue ljubavi, stihovi 13-23.
Krist je prihvatio nas, mi moramo prihvatiti druge!
u slavu Boju Vidi biljeku u 3:23.
15:8 Krist (je) postao sluga za obrezane Isus je Boje ispunjenje SZ-noga proroanstva (usp. Mt 10:6; 15:24). Ovo je
moglo biti usmjereno na napetost u crkvi u Rimu izmeu vjerujuih idova i vjerujuih pogana.
NASB
NKJV
NRSV
TEV
241
OPTATIVA,
242
12.
Sva se milost obilno izlijeva na vjernike, II. Poslanica Korinanima 9:8
13.
Vjernici obiluju zahvaljivanjem Bogu, II. Poslanica Korinanima 9:12
14.
Bogatstva Boje milosti obilno su izlivena na vjernike, Poslanica Efeanima 1:8
15.
Ljubav vjernika mora sve vie i vie obilovati, Poslanica Filipljanima 1:9
16.
Povjerenje vjernika u Pavla obiluje u Kristu, Poslanica Filipljanima 1:26
17.
Imajui obilje, Poslanica Filipljanima 4:12.18
18.
Vjernici obiluju zahvalnou, Poslanica Koloanima 2:7
19.
Vjernici jaaju i obiluju u ljubavi jedan za drugoga, I. Poslanica Solunjanima 3:12
20.
Obilovati u pobonome nainu ivota, I. Poslanica Solunjanima 4:1
21.
Obilovati u ljubavi za brau vjernike, I. Poslanica Solunjanima 4:10
Pavlovo razumijevanje Boje milosti u Kristu bilo je povrh svega, tako isto, postoji potreba vjernika za hodanjem
u toj povrh svega milosti i ljubavi u svojim svakodnevnim ivotima!
snagom Svetoga Duha Sveti Duh je Osoba Trojstva djelatna u Novome dobu. Nita od trajne vrijednosti ili uinka ne
dogaa se bez Njega (usp. 15:19; I. Kor 2:4; I. Sol 1:5). Vidi Posebne teme u 8:9 i 8:11.
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
B.
Ponovo, postoji nagovjetaj napetosti u crkvi u Rimu izmeu vjerujuih idova i vjerujuih pogana na koje
se poziva ili nagovjetava kroz pismo, ali posebice poglavlja 9 11; 14:1 15:13.
C.
Takoer postoji nagovjetaj napetosti u ranoj Crkvi glede Pavlova apostolskog poloaja. Izgleda da on brani
samog sebe u stihovima 15-19; 1:2.5.
D.
243
A to se tie vas, moja brao, ja sam osobno uvjeren da ste vi sami puni estitosti, ispunjeni svim znanjem i
kadri isto tako opomenuti jedan drugoga. 15Ali pisao sam vam vrlo neustraivo o nekim tokama kako bih vas
podsjetio ponovo, zbog milosti koja mi je bila dana od Boga, 16da budem slubenik Krista Isusa za pogane, sluei kao
sveenik evanelja Bojeg, tako da moja ponuda poganima moe postati prihvatljivom, posveena Svetim Duhom.
17
Stoga sam u Kristu Isusu naao razlog za hvaliti se u stvarima koje pripadaju Bogu. 18Jer neu si dopustiti govoriti
nita drugo osim onoga to je Krist uinio po meni, to je ishodilo u poslunosti pogana rijeju i djelom, 19u snazi
znakova i uda, u sili Duha; tako da sam od Jeruzalema i sve do Ilirika propovijedao puno Kristovo evanelje. 20I
slijedom toga eznuo sam propovijedati evanelje, ne tamo gdje je Krist ve bio poznat, tako da ne bih gradio na
temelju nekoga drugoga; 21nego kao to je pisano: ONI KOJI NISU IMALI RADOSNE VIJESTI O NJEMU VIDJET E, I ONI
KOJI NISU ULI RAZUMJET E.
15:14
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
244
zbog milosti koja mi je bila dana od Boga Pavao upuuje na Boju milost (usp. 1:5; 12:3; I. Kor 3:10; 15:10; Gal 2:9;
i Ef 3:7-8) koja ga je pozvala, spasila, obdarila, i poslala poganima (usp. 11:13; 15:16). To je bio nain obrane njegova
apostolstva i autoriteta (usp. 1:1.5).
slubenik sluei ponuda prihvatljivom Stihovi 16 i 17 sadravaju nekoliko sveenikih pojmova i izriaja.
Slubenik je bio koriten za sveeniku slubu u stihu 27. Bio je upotrijebljen za Kristovu slubu u Poslanici Hebrejima
8:2. Pavao je sebe vidio kao sveenika (usp. Fil 2:17) nudei pogane Bogu, to je bio Izraelov zadatak (usp. Izl 19:5-6; Iz
66:20). Crkvi je bila dana ova evangelizacijska dunost (usp. Mt 28:18-20; Lk 24:47; Djela 1:8). Crkva je nazvana SZ-nim
sveenikim pojmovima u I. Petrovoj poslanici 2:5.9 i Knjizi Otkrivenja 1:6.
evanelja Bojeg To nije samo Isusovo Evanelje (usp. Mk 1:1; Rim 1:16; 15:19; I. Kor 9:12.18; II. Kor 2:12; 4:4;
9:13; 10:14; Gal 1:7, itd.), nego s pravom moe biti nazvano Evanelje Boje (usp. Mk 1:14; Rim 15:16; II. Kor 11:7; I.
Sol 2:2.8.9; I. Pt 4:17). Ono je vrhunac Bojega srca obeano u Knjizi Postanka 3:15; 12:3; Izlasku 19:5-6 te prorokovanog
tako esto u Knjizi Izaije (tj. Iz 2:2-4; 51:4.5).
posveena Svetim Duhom Ovo je PERFEKT PASIVNOGA PARTICIPA u znaenju, bila je i nastavlja biti posveena Svetim
Duhom. Ovo ponovo moe odraavati napetost izmeu idovskih i poganskih vjernika u crkvi u Rimu. Pavao je jasno
izjavio da su narodi (pogani) bili i nastavljaju biti u potpunosti prihvaeni i posveeni Svetim Duhom (usp. I. Kor 6:11).
15:17-19 Zabiljeite ujedinjeno djelovanje Trojedinoga Boga: Bogu (usp. stih 17); u Kristu (usp. stih 17); i u sili Duha (usp.
stih 19). Zabiljeite i tri Osobe Boanstva u stihu 30. Iako pojam Trojstvo nije biblijski, zamisao jeste (usp. Mt 3:16-17;
28:19; Djela 2:33-34; Rim 8:9-10; I. Kor 12:4-6; II. Kor 1:21; 13:14; Ef 1:3-14; 4:4-6; Tit 3:4-6; I. Pt 1:2). Vidi Posebnu
temu: Trojstvo u 8:11.
15:18-19 Pavao je popisao razliite naine uinkovitosti njegove slube poganima: (1) rijeju; (2) djelom; (3) u znakovima;
(4) u udima; i (5) sve kroz silu Duha.
Samo biljeka o rukopisnoj razlinosti u odnosu na #5, Duha (tj. MS B): neki grki tekstovi dodaju Svetoga
Duha (tj. MSS A, D*), neki imaju Duha Bojega (tj. MSS P46, , D1). Kao i s toliko mnogo ovakvih razlinosti, ovaj
dodatak, ili nenadahnuto pojanjenje, ne utjee na istinu odlomka. Uobiajeno je to bila nakana kasnijih pisara koji su
prepisivali tekst kako bi se ujednailo izraavanje NZ-a. UBS4 daje Duha Bojega ocjenu C (potekoe u odluivanju).
15:18 to je ishodilo u poslunosti pogana Boji cilj uvijek su bili ljudi koji odraavaju Njegovu narav. Evanelje
Isusovo obnovilo je Boju sliku u Padu Knjige Postanka 3. Prisno zajednitvo s Bogom dokazano je pobonom naravi. Cilj
kranstva je zajednitvo s Bogom i Kristo-slinost, sada!
rijeju i djelom Ovo je upuivalo na Pavlovu slubu, a ne poslunost krana u Rimu. To je oito vezano na silu Duha
u stihu 19.
15:19 u snazi znakova i uda Ova se dva pojma esto pojavljuju zajedno u Djelima apostolskim (usp. 14:8-10; 16:16-18.
25-26; 20:9-12; 28:8-9), opisujui Boju snagu koja djeluje kroz Evanelje (usp. II. Kor 12:12). ini se da bi morali biti
istoznanice. Tono na to je ovo upuivalo udesa ili obraenje neizvjesno je. Ovdje opet, to moe biti nagovjetaj
napetosti zbog Pavlova apostolstva. Kao to je Bog potvrdio djelo Dvanaestorice u Jeruzalemu, On je isto tako potvrdio
Pavlovo djelo meu poganima posredstvom vidljivih znakova.
propovijedao (sam) puno Kristovo evanelje Ovo je PERFEKT AKTIVNOGA INFINITIVA od plro (usp. stih 14). To
podrazumijeva da je Pavao vjerovao kako je zavrio svoj zadatak propovijedanja u istonome Mediteranu (usp. stih 23).
sve do Ilirika Ta rimska provincija, takoer poznata kao Dalmacija, bila je smjetena na istonoj strani Jadranskoga
mora sjeverozapadno od grkoga poluotoka (Makedonija). Djela apostolska nigdje ne navode da je Pavao propovijedao ondje
ali ovo ga stavlja u to podruje (usp. 20:1-2). Sve do moglo je znaiti granica od ili u predjelu .
15:20 I slijedom toga eznuo sam propovijedati evanelje, ne tamo gdje je Krist ve bio poznat Ovo je bila Pavlova
dosljedna misijska strategija (usp. I. Kor 3:10; II. Kor 10:15-16). On je elio dohvatiti neznaboce koji nikad nisu imali
245
priliku uti i primiti Evanelje. Uobiajeno je odabirao velike, strateki smjetene gradove Rimskoga Carstva tako da
ustanovljene crkve mogu evangelizirati i stvarati uenike u svojima okolnim podrujima.
15:21 Ovo je navod iz Septuaginte (LXX) Knjige Izaije 52:15 koji govori o tome da su pogani uli o Bogu. Pavao je odabrao
ovo proroanstvo kao svoju misijsku strategiju.
Iz toga sam razloga esto bio zaprijeen od dolaska k vama; 23ali sad, jer nema vie mjesta za mene u ovim
podrujima, i budui sam mnogo godina eznuo doi k vama, 24ikad kad idem u panjolsku jer nadam se vidjeti vas
usput, da budem pomognut na svome putu tamo od vas, odonda kad sam prvi puta uivao u vaem drutvu nakratko
25ali sad, idem u Jeruzalem sluiti svete. 26Jer su Makedonija i Ahaja bile radosne dati pomo za siromane meu
svetima u Jeruzalemu. 27Da, one bijahu sretne uiniti to, i one su to dune za njih. Jer ako su pogani sudjelovali u
njihovima duhovnim stvarima, oni su im duni sluiti isto tako u materijalnim stvarima. 28Stoga, kad sam zavrio ovo,
i kad im predam svoj peat ovoga njihova ploda, nastavit u od vas u panjolsku. 29Znam da kad u doi k vama, doi
u u Kristovu punome blagoslovu.
15:22 Iz toga razloga Ovaj je razlog objanjen u stihu 20.
esto (sam) bio zaprijeen Ovo je IMPERFEKT PASIVNOGA INDIKATIVA. On je bio zaprijeen opet i opet (usp. 1:13).
Posrednik nije bio spomenut. Mogao je to biti Bog, Sotona, zli ljudi, ili druge prilike za Evanelje.
Sjetite se da je Pavao pisao Poslanicu Rimljanima dok je bio u Korintu. U Korintu su Pavla napali njegovi protivnici
zbog ega nije bio kadar ispuniti svoje naume putovanja. Na Pavla su zasigurno utjecali ti napadi unutar crkve u Korintu.
Morao je spomenuti da je njegov naum putovanja bio osujeen ponovo i ponovo.
15:23 ali sad, jer nema vie mjesta za mene u ovim podrujima Ovaj stih mora biti uzet u ogranienome zemljopisnom
znaenju Male Azije ili podruja istonoga Mediterana. Pavao nije propovijedao svakome, svugdje u ovim podrujima, nego
samo nekima.
i budui sam mnogo godina eznuo doi k vama vidjeti vas Pavao je esto izrazio svoju enju da posjeti Rim
(usp. 1:10-15; Djela 19:21; 23:11).
Postoji razlinost grkoga rukopisa na ovoj toki to nije navedena u kritikim opaskama UBS 4. Drevni grki
rukopisi MSS P46, , A, D, F, G i L imaju mnogo (polus) to je spomenuto u stihu 22, ali MSS B, C i P imaju nekoliko
(ikanos). Mogue su kasniji pisari bili uznemireni Pavlovim pretjerivanjem.
15:24 ikad kad idem u panjolsku Pavao je elio ii u zapadno podruje Rimskoga Carstva (usp. II. Kor 10:16). On je
bio puten iz rimskoga zatvora nakon zavretka Djela apostolskih i otiao na etvrto misijsko putovanje. Pastoralne poslanice
(I. Timoteju, II. Timoteju, i Titu) bile su pisane na njegovu etvrtome putovanju. Mogue postoji uputa na ovo u II. Timoteju
poslanici 4:10 gdje neki uncijalni grki rukopisi, , C i latinska Vulgata te koptski prijevodi, imaju Gal. Klement Rimski
(vidi dodatak Korinanima 5:7), koji je pisao prije kraja prvoga stoljea, u svome pismu Letter to the Corinthians, 5:7,
takoer potvruje da je Pavao putovao do granica Zapada.
da budem pomognut na svome putu tamo od vas Ovaj izriaj postao je tehniki idiom u crkvi za pomaganje
putujuih misionara za njihovo sljedee odredite propovijedanja (usp. Djela 15:3; I. Kor 16:6.11; II. Kor 1:16; Tit 3:13; III.
Iv 6). Rim nije bio kadar sudjelovati u potpori za crkvu u Jeruzalemu, ali mogli su biti novana pomo za Pavlova misijska
putovanja na zapad.
15:25 sluiti svete Ovaj je pojam esto bio koriten u vezi sa skupljanjem novaca (usp. stih 31; I. Kor 16:15; II. Kor 8:4;
9:1). Vidi Posebnu temu: Sveti u 1:7.
15:26 pomo za siromane meu svetima u Jeruzalemu Pavao je primio ove skupljene novce (Vidi Posebnu temu:
Koinnia u 12:13) za nekoliko godina od (1) Galacije i Male Azije (usp. I. Kor 16:1-4), te (2) Makedonije i Ahaje (usp. II.
Kor 8 - 9). Zamisao je dobio iz crkve u Antiohiji (usp. Djela 11:30; 12:25). Namjera je bila da to pomogne ujedinjenju dva
246
krila rane Crkve idov i poganin. Poganske crkve opisane su kao one koje su bile sretne uiniti to (usp. stihove 26 i 27).
Vidi Posebnu temu dolje.
Uvod
A.
B.
C.
II.
Biblijska graa
A.
Stari zavjet
1.
Mojsije
a.
jedna od tri mogue desetine u drevnome Izraelu bila je za siromane (Pnz. 14:28-29)
b.
Zakon je osigurao posebne zalihe za siromane da jedu (Izl 23:11; Lev 19:10; 23:22; Pnz
24:19-22)
c.
Zakon je osigurao posebne, ne skupe rtvene ivotinje za siromane (Lev 14:21)
d.
Izrael je morao imati suosjeajan i stav dareljivosti prema siromanima i potrebitima
(Pnz 15:7-11, usp. Job 29:16; 30:25; 31:16-23).
2.
Mudrosna knjievnost
a.
postojali su posebni blagoslovi namijenjeni za one koji su pomagali siromane (Ps 41:4)
b.
pomagati siromanima znailo je pomagati Bogu (Izr 14:31; 17:5; 19:17).
3.
Proroci
a.
Bog je zahtijevao da Ga se slavi u obliku drutvene pravde i suosjeaja prema potrebitima
(Iz 58:6-7; Mih 6:8)
b.
jedan znak Boje poruke bio je taj da je ona bila navijetena siromanima i potrebitima
(Iz 61:1-2)
c.
Boji su proroci korili drutveno iskoritavanje (Am 2:6-8; 5:10-13; Mih).
B.
Novi zavjet
1.
Evanelja
a.
upozoravano je na pomo za siromane (Mk 10:21; Lk 3:11)
b.
Boji sud temeljen je na naoj drutvenoj ljubavi prema drugima u Isusovo ime. Zapravo,
pomagati drugima znai pomagati Isusu (Mt 25:31-46)
c.
Evanelje po Marku 14:7 bilo je pogrjeno razumjeto kad se tvrdilo da je ono odraavalo
Isusovo pomanjkanje brige za siromanoga. Ovaj je stih morao naglasiti Njegovu
jedinstvenost, ne poniavanje siromanih
d.
Knjiga Izaije 61:1-2 izraava da e primatelji Boje poruke biti proganjani od strane
drutva (Lk 4:18; 7:22; 14:21).
2.
Pavao
a.
Pavao je nauio od Antioha iz Sirije zamisao o posebnoj ponudi u ljubavi siromanima
jeruzalemske crkve (Rim 15:26; I. Kor 16:1; II. Kor 8:4.6.19; Gal 2)
b.
Pavao je naglaavao milost, vjeru, i djela (Ef 2:8-10).
3.
Jakov (NZ-na mudrosna knjievnost)
a.
vjera u Boga kroz Krista bez drutvene skrbi je bolesna (Jak 2:14-17)
b.
on uvijek kae da je vjera bez djela mrtva!
247
4.
III.
Ivan
a.
Zakljuak
A.
Ljudska bijeda i potreba u odnosu su s grijehom ljudstva. Postoji nekoliko vidova za glad:
1.
nerazborito ponaanje (Izr 19:15)
2.
Boja kazna (Pnz 27-28)
3.
u odnosu na duhovnu slubu (II. Kor 11:27)
4.
kulturoloke okolnosti (pohlepa, nain razmiljanja, itd.)
5.
materijalne okolnosti (oskudica, poplave, nepogode, itd.).
B.
Bog se uistinu brine za ljude. On ljubi one u potrebi na jedinstven nain!
C.
Crkva u djelovanju jeste Boji odgovor potrebi ljudi (fizikoj i duhovnoj):
a.
izravno, osobno djelovanje
b.
zajednika graanska opina (u podruju crkvene) koja se samostalno brine za pomaganje
siromanima / djelovanje Crkve
c.
politike organizacije za promjenu.
D.
Kritiki moramo vrednovati nau kulturu te osobna prvenstva u svjetlu Pisama (II. Kor 8 9).
E.
Mi moramo otvoriti nae oi, srca i ruke za potrebu ljudi kod kue i izvan kue; u crkvi i u svijetu.
F.
Pomo mora biti u odnosu s onim to mi jesmo u Kristu u svjetlu Velikoga poslanja (Mt 28:18-20).
kad sam zavrio ovo, i kad im predam svoj peat ovoga njihova ploda
kad sam izvrio ovo i zapeatio ih ovim plodom
kad sam dovrio ovo, i poslao im to to je bilo skupljeno
kad sam zavrio ovaj zadatak i predao im sav novac koji je bio ubran za njih
Tako kad sam napravio ovo i slubeno predao to je bilo ubrano
Ovo je AORIST AKTIVNOGA PARTICIPA i AORIST SREDNJEGA PARTICIPA. To doslovno smjera na openiti nain
peaenja poiljke kako bi se osigurala sigurnost njezinih sadraja. Ovo bi mogao biti nain za Pavla da potvrdi kako e sav
dati novac biti poslan i primljen. Kako bi to osigurao on je sobom uzeo nekoliko predstavnika iz crkava koje su dale pomo
(usp. Djela 20:4).
Za peat vidi Posebnu temu u 4:11.
15:29 Zabiljeite da je rije plro / plrma ponovo koritena. Vidi biljeku u stihu 14.
u Kristovu blagoslovu Ovaj izriaj upuuje na blagoslov kojeg donosi propovjednik / uitelj Evanelja. U ovome
okviru ne upuuje na molitvu.
Neki drevni grki tekstovi pokuali su objasniti ovo razumijevanje dodavanjem izriaja: blagoslov Kristova
evanelja (MS A2, NKJV). Krai tekst naen je u MSS *, A, B, C, D, F, G, P. UBS4 daje kraem itanju ocjenu A
(izvjesno).
Sad vas potiem, brao, naim Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha, da se zajedno sa mnom
trudite u svojim molitvama Bogu za mene, 31da budem spaen od onih koji su neposluni u Judeji, te da moja sluba
za Jeruzalem bude dokazana prihvatljivom svetima; 32tako da bih mogao doi k vama u radosti po volji Bojoj i nai
osvjeavajui odmor u vaem drutvu. 33Sad Bog mira neka bude s vama svima. Amen.
248
15:30 potiem (vas) da se zajedno sa mnom trudite Ovo su jaki grki pojmovi. Prvi je koriten i u 12:1. Drugi je
upotrijebljen za Isusovu borbu u Getsemaniji. Pavao je osjetio duboku potrebu za molitvom za sebe te za njegovu slubu
Evanelja (usp. II. Kor 1:11; Ef 6:18-20; Kol 4:3; I. Sol 5:25; II. Sol 3:1). Njegovo je iskustvo u Jeruzalemu dokazalo da e
biti potekoe (usp. stih 31). On je doputovao u Rim, ali ne na nain kako je zamiljao. Vidi Posebnu temu: Zastupnika
molitva u 9:3.
15:30-33 Pavlova molitva izraava tri enje:
1.
da e moda biti osloboen od svojih neprijatelja u Judeji (usp. Djela 20:22-23)
2.
da e dar od crkava pogana biti primljen dobro od crkve u Jeruzalemu (usp. Djela 15:1 i dalje; 21:17 i dalje)
3.
da e moda potom doi posjetiti Rim na svome putu za panjolsku.
15:30 da se zajedno sa mnom trudite Ovaj pojam koriten je samo ovdje u NZ-u. To je sloenica od sun (zajedno sa) i
agnizomai (natjecati se, boriti se, ozbiljno nastojati, usp. I. Kor 9:25; Kol 1:29; 4:12; I. Tim 4:10; 6:12). Ovaj jaki INFINITIV
poziva crkvu u Rimu na snanu borbu s Pavlom u molitvi za primanje ponude pogana od majke crkve u Jeruzalemu.
15:31 koji su neposluni Ovo upuuje na idovsku oporbu ili mogue judaiste, ali ne na crkvu openito (usp. 11:30.31).
15:32 Pavlova molitva zavrava s jo dva zahtjeva: (1) on bi mogao doi k njima u radosti i (2) moda e imati vremena za
odmor s njima (AORIST SREDNJEGA [deponent] KONJUNKTIVA od sunanapauomai, samo ovdje u NZ-u, ali koriten u Iz 11:6.
Pavao je naveo Iz 11:1.10 u stihu 12). Pavao treba vremena za miran odmor i oporavak meu zrelim vjernicima (usp. II. Kor
4:7-12; 6:3-10; 11:23-33)! On ga nije dobio, dodue. U Palestini su ga oekivala uhienje i suenja i godine u zatvoru .
Ovaj stih ima mnoge rukopisne razlinosti.
15:33 Bog mira Ovo je predivan naslov za Boga (usp. 16:20; II. Kor 13:11; Fil 4:9; I. Sol 5:23; II. Sol 3:16; Heb 13:20).
Amen Vidi Posebnu temu u 1:25.
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
249
RIMLJANIMA 16
PODJELA NA ODLOMKE U SUVREMENIM PRIJEVODIMA
UBS4
NKJV
NRSV
TEV
NJB
osobni pozdravi
16:1-2
pozdravi
16:1-2
osobni pozdravi
16:1-2
16:3-16
16:3-16
16:3-5a
16:5b-7
16:8-11
16:12-15
16:16
16:3-5a
16:5b-16
konane upute
16:17-20
16:17-20a
16:20b-21
16:17-20
16:21-23
pozdravi od Pavlovih
prijatelja
16:21-24
doksologija
16:25-27
blagoslivljanje
16:25-27
16:17-20
16:21
16:22
16:23
16:22
16:23
zakljuna molitva slavljenja
16:25-26
16:27
16:25-27
doksologija
16:25-27
Prvi odlomak
2.
Drugi odlomak
3.
Trei odlomak
4.
I tako dalje.
250
Zabiljeite da su sve ene u ovome zavrnome dijelu bile Pavlove sestre-suradnice u Evanelju (usp. Fil
4:3): Feba u stihu 1; Priska u stihu 3; Marija u stihu 6; Junija (ili Junije ako je tako onda je on bio
mukarac) u stihu 7; Trifena i Trifoza u stihu 12; Persida u stihu 12; njegovu majku u stihu 13; Julija u
stihu 15; i njegovu sestru u stihu 15. Budite pozorni zbog dogmatizma u ovome podruju ena u slubi.
Svi su vjernici obdareni (usp. I. Kor 12:7.11), puno-vremenski slubenici (usp. Ef 4:12).
U ovome popisu imamo enu akon, Febu, i mogue enu-apostola, Junija (usp. Joel 2:28; Djela
2:16-21). Teko je znati kako postupati s tim pitanjem biblijski zbog prividno paradoksalnih Pavlovih izjava
kao I. Poslanica Korinanima 11:4-5 u usporedbi s 14:34.
B.
C.
Stihovi 1-16 su Pavlovi osobni pozdravi, dok su stihovi 17-20 njegova zavrna upozorenja protiv krivih
uitelja. U stihovima 21-23 misijska grupa alje pozdrave iz Korinta.
D.
Rasprava o poglavlju 16 u Tyndale New Testament Commentary od F. F. Bruca vrlo je korisna. Zanima li
vas tono prouavanje imena naenih u ovome poglavlju, proitajte stranice 266-284.
E.
Postoji neka sumnja gdje pismo zavrava. Zavretak se pojavljuje nekoliko puta na kraju poglavlja 14, 15
(MS P46) i 16, u drevnima grkim rukopisima. Dodue, tradicionalni zavretak 16:25-27 pojavljuje se u
MSS P61, , B, C i D kao i u grkome tekstu koritenome od Klementa Rimskog (95.-e godine).
Stih 24 ne pojavljuje se u starijim grkim rukopisima, P 46, P61, , A, B, C, niti u latinskoj Vulgati
ni u grkome tekstu koritenome od Origena Aleksandrijskog. Za punu raspravu o razlinostima vidi Bruce
M. Metzger, A Textual Commentary on the Greek New Testament, str. 533-536.
Preporuujem vam nau sestru Febu, koja je slubenica crkve u Kenhreji; 2da ju primite u Gospodinu na
nain dostojan svetih, te da joj pomognete u bilo emu to bi mogla trebati od vas; jer ona je takoer bila pomaga
mnogima, kao i meni osobno.
16:1 Preporuujem vam Stihovi 1-2 djeluju kao pismo preporuke za akonicu Febu. Ona je vjerojatno prenijela Pavlovo
pismo u Rim. Postoji drugih nekoliko primjeraka ovih pisama uvoenja ili preporuka u NZ-u (usp. Djela 18:27; I. Kor 16:3;
II. Kor 3:1; 8:18-24; i Fil 2:19-30).
Febu Njeno ime znai blistavo ili sjajno.
NASB, NKJV
koja je slubenica crkve
NRSV
akon crkve
TEV
koja slui crkvu
NJB
akonica crkve
Ovo je pojam diakonos. To je oblik AKUZATIVA ENSKE JEDNINE. To je grki pojam za slubenika/slugu. Koriten je
(1) za Krista u 15:8; Evanelju po Marku 10:45; (2) za Pavla u Poslanici Efeanima 3:7; Koloanima 1:23.25; i (3) za akone
u Poslanici Filipljanima 1:1; I. Timoteju 3:11.
251
Postoji dokaz za slubu akonice i u NZ-u i ranim poslije-biblijskim crkvenim pisanjima. Jo jedan primjer ena u
slubi mjesne crkve u NZ-u je uloga udovica u Pastoralnim poslanicama (usp. I. Tim 3:11; 5:3-16). RSV, Amplified, i
Phillips prijevodi imaju akonica u 16:1. NASB i NIV imaju je u opaskama. NEB ima koja dri slubu. Svi su vjernici
pozvani, obdareni, puno-vremenski slubenici (usp. Ef 4:12). Neki su pozvani u ulozi slube vodstva. Nae predaje moraju
dati put Pismu! Ovi rani akoni i akonice bili su sluge, a ne izvrni odbori.
M. R. Vincent, u Word Studies, tom 2, str. 752 i 1196, kae da apostolska ustrojstva (Apostolical Constitutions),
datiraju od kasnoga drugog ili ranoga treeg stoljea, inei razliku izmeu dunosti i odredbi enskih crkvenih pomagaica:
1.
akonica
2.
udovica (usp. I. Tim 3:11; 5:9-10)
3.
djevica (usp. Djela 21:9 i mogue I. Kor 7:34).
Ove dunosti ukljuuju:
1.
brigu za bolesne
2.
brigu za one koji su fiziki proganjani
3.
posjeivanje onih u zatvoru zbog vjere
4.
uenje novih vjernika
5.
pomaganje u krtenju ena
6.
neko nadgledanje enskih lanova crkve.
II.
Stari zavjet
A.
Kulturoloki ene su se smatrale imovinom
1.
bile su ukljuene u popis imovine (Izl 20:17)
2.
postupanje s ropkinjom (Izl 21:7-11)
3.
enska prisega ponitiva je od drutveno odgovornih mukaraca (Br 30)
4.
ena kao ratni plijen (Pnz 20:10-14; 21:10-14).
B.
U primjeni je postojala uzajamnost
1.
ovjek i ena stvoreni su na Boju sliku (Post 1:26-27)
2.
potuj oca i majku (Izl 20:12 [Pnz 5:16])
3.
potovanje majke i oca (Lev 19:3; 20:9)
4.
mukarci i ene mogli su biti nazireji (Br 6:1-2)
5.
keri su imale pravo nasljedstva (Br 27:1-11)
6.
dio zavjetnog naroda (Pnz 29:10-12)
7.
pridravanje pouke oca i majke (Izr 1:8; 6:20)
8.
sinovi i keri Hemana (levitske obitelji) vodili su glazbu u Hramu (I. Ljet 25:5-6)
9.
sinovi i keri prorokovat e u novome dobu (Joel 2:28-29).
C.
ene su bile u ulozi voa
1.
Mojsijeva sestra, Mirjam, nazvana proroicom (Izl 15:20-21 zamijeti i Mih 6:4)
2.
nadarene ene od Boga tkale su tkaninu za ator sastanka (Izl 35:25-26)
3.
Debora, ena, takoer proroica (usp. Suci 4:4), vodila je sva plemena (Suci 4:4-5; 5:7)
4.
Hulda je bila proroica koju je kralj Joija pozivao da ita i tumai novonaenu Knjigu Zakona
(II. Kr 22:14; II. Ljet 34:22-27)
5.
kraljica Estera, pobona ena, spasila je idove u Perziji.
Novi zavjet
A.
Kulturoloki ena je i u judaizmu i u grko-rimskome svijetu bila drugorazredni graanin s malo prava ili
povlastica (iznimka je Makedonija).
B.
ene u ulozi voe
1.
Elizabeta i Marija, pobone ene na raspolaganju Bogu (Lk 1-2)
2.
Ana, pobona ena koja slui u Hramu (Lk 2:36)
3.
Lidija, vjernica i voditeljica kune crkve (Djela 16:14.40)
252
III.
253
C.
primjerenom odazivu na zlostavljanje ena u suvremenome svijetu. Bog je u Kristu oslobodio roba i enu.
Usuujem se ne dozvoliti kulturolokim granicama teksta ponovno ih okovati.
Jo jedna toka: kao tuma znam da je korintska crkva bila vrlo razbijena. Karizmatski darovi bili
su cijenjeni i njima se diilo. ene su mogle biti zahvaene time. Takoer vjerujem da je Efez bio zahvaen
lanim uiteljima koji su iskoritavali ene i koristili ih kao nadomjesne govornike u kunim crkvama u
Efezu.
Prijedlozi za daljnje itanje
How to Read the Bible For All Its Worth od Gordona Feeja i Douga Stuarta (str. 61-77)
Gospel and Spirit: Issues in New Testament Hermeneutics od Gordona Feeja Hard Sayings of the Bible by
Walter C. Kaiser, Peter H. Davids, F. F. Bruce, i Manfred T. Branch (str. 613-616; 665-667).
NASB, NKJV
NRSV
TEV
NJB
254
Ovaj pojam, proistatis, pronaen je samo ovdje u NZ-u. To je moglo upuivati na fiziku ili novanu pomo. Ova
je rije izvorno upuivala na bogate pokrovitelje. Budui je Feba otputovala za Rim (usp. stih 1) i pomogla mnogima (usp.
stih 2), ovo je o njoj moglo biti povijesno istinito.
Pozdravite Prisku i Akvilu, moje drugove suradnike u Kristu Isusu, 4koji su za moj ivot podmetnuli svoje
vlastite vratove, kojima ne zahvaljujem jedino ja, nego i sve crkve pogana; 5takoer pozdravite crkvu koja je u
njihovoj kui. Pozdravite Epenata, moga ljubljenog, koji je prvi Kristov obraenik iz Azije. 6Pozdravite Mariju, koja
je teko radila za vas. 7Pozdravite Andronika i Junija, moje sunarodnjake i moje drugove zatvorenike, koji su
istaknuti meu apostolima, koji su takoer bili u Kristu prije mene. 8Pozdravite Amplijata, moga ljubljenog u
Gospodinu. 9Pozdravite Urbana, naeg druga radnika u Kristu, i Stahija moga ljubljenog. 10Pozdravite Apela,
oprobanoga u Kristu. Pozdravite one koji su ukuani Aristobulovi. 11Pozdravite Herodiona, moga sunarodnjaka.
Pozdravite one od ukuana Narcisa, koji su u Gospodinu. 12Pozdravite Trifenu i Trifozu, radnice u Gospodinu.
Pozdravite Persidu ljubljenu, koja je teko radila u Gospodinu. 13Pozdravite Rufa, izabranog ovjeka u Gospodinu,
takoer njegovu majku i moju. 14Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Hermu, Patroba, Herma i brau s njima.
15
Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpija, i sve svete koji su s njima. 16Pozdravite jedan
drugoga svetim cjelovom. Sve Kristove crkve pozdravljaju vas.
16:3 Prisku i Akvilu Luka je naziva Priscila. Ona je esto imenovana prije svoga supruga, koji je kulturoloki bio vrlo
neuobiajen (usp. Djela 18:18. 26; I. Kor 16:19; II. Tim 4:19). Mogue je ona bila rimska plemkinja ili osoba koja prevladava
u ovome paru. I Pavao i ovaj par bili su izraivai atora ili koari. Pavao ih naziva drugov(ima) suradni(cima) u Kristu
Isusu. On je moda od ovoga para uo o jakosti i slabosti crkve u Rimu.
16:4 podmetnuli svoje vlastite vratove Ovo je idiom od pojma za krvnikovu sjekiru. Biblija uti o tome na to je Pavao
mislio ovim izriajem.
kojima ne zahvaljujem jedino ja, nego i sve crkve pogana Pavao je bio vrlo zahvalan za prijateljstvo i djelatnu
pomo ovoga para. On ak iri njihovu slubu na sve crkve pogana. Kakva dalekosena potvrda i zahvalnost! To moe
upuivati na njihovu slubu ohrabrivanja i izvjeivanja Apolona (usp. Djela 18:24-28).
16:5 crkvu Ovo upuuje na ljude, ne zgradu. Pojam je znaio pozvati nekoga van. U grkome SZ-u, Septuaginti (LXX),
ovaj je pojam bio koriten za prijevod hebrejskoga pojma qahal, prevedenog skuptina [vjernika u crkvi op.prev.]. Rana
Crkva vidjela je sebe kao prirodne nasljednike i ispunjenje SZ-ne skuptine Izraela, a ne kao sektaku raskolniku skupinu.
Vidi Posebnu temu u 16:1.
koja je u njihovoj kui Rani su se krani sastajali u kuama (usp. 16:23; Djela 12:12; I. Kor 16:19; Kol 4:15 i Flm 2).
Crkvene zgrade nisu se pojavile sve do treega stoljea nae ere.
Epenata [Epenat] Ovo muko ime znai hvaljen.
koji je prvi obraenik Ovo je takoer reeno za Stefaninove ukuane u I. Poslanici Korinanima 16:15.
iz Azije Ovo je upuivalo na rimsku provinciju koja je inila zapadnu treinu dananje Turske.
16:6 Mariju, koja je teko radila za vas Nita nije poznato o ovoj osobi. Ona je moda bila misionarka crkve iz Rima.
Tako nam je mnogo predivnih, pobonih vjernika nepoznatih ali dobro poznatih Bogu.
16:7 moje drugove zatvorenike Suvremeni znanstvenici nisu sigurni na koji je zatvor ovo upuivalo. Pavao je mnogo
pretrpio za svoju vjeru (usp. II. Kor 4:8-11; 6:4-10; 11:25-28). Bio je u zatvoru u Filipima, Cezareji, Rimu, te vjerojatno i u
drugim mjestima (usp. Ef, I. Kor 15:32; II. Kor 1:8).
255
Junija [Junije] Ovo ime moe biti MUKOGA ili ENSKOGA RODA, koje mora biti odreeno oznakama naglaska. Postoje
grke rukopisne razlinosti, Iounian, naene u MSS , A, B, C, D, F, G i P, ali bez oznake naglaska. ENSKI oblik s
naglaskom pronaen je u MSS B2, D2, i 0150. Rani rukopis na papirusu P46 te neki prijevodi Vulgate i koptski, kao i grki
tekstovi koriteni od Jeronima, imaju Ioulian to je ENSKI ROD. Neki znanstvenici misle da je to bila pisarska pogrjeka.
ENSKI oblik pojavljuje se u 16:15. Mogue je da su dvije osobe imenovane u stihu 7 bile:
1.
dva idovska vjernika utamnienih s Pavlom
2.
brat i sestra
3.
suprug i supruga.
Ako je ENSKI ROD i ako je izriaj apostolima upuivao na iru uporabu toga pojma od Dvanaestorice, onda je to bila
ena apostol.
Takoer je zanimljivo da slovkanje Junije nije bilo naeno nigdje u rimskoj knjievnosti ili natpisima, ali ime
Junija bilo je vrlo uobiajeno. To je bilo rimsko obiteljsko ime. Za vie izvjea o enama u slubi vidi Women Leaders
and the Church, od Linde L. Belleville, str. 188, opaska 42.
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
256
Aristobulovi [Aristobul] Neki znanstvenici (Lightfoot) nagaaju da je ovo bio brat Heroda Agripe I. (koji je u Djelima
12 ubio apostola Jakova). Ako je tako, onda to pokazuje kako je Evanelje poelo proimati ovu kraljevsku obitelj
Idumejaca.
16:11 Herodiona [Herodion] Ovo bi mogao biti rob Herodove obitelji.
one od ukuana Narcisa Ovo je moglo upuivati na dobro poznatoga slugu cara Klaudija. Ako je tako, onda to
pokazuje kako je Evanelje poelo proimati rimsku kraljevsku obitelj.
16:12 Trifenu [Trifena] Ovo ime znai njena.
Trifozu [Trifoza] Ovo ime znai ugodna. One su mogue bile sestre, ak blizanke.
teko radila Ovaj pojam ima suzvuk rada do toke iscrpljenosti.
Persidu [Persida] Ovo znai Perzijanka.
16:13 Rufa [Ruf] Ovo ime znai crveno ili crveno-glavi. Postoji oito dobro poznati Ruf u Rimu (usp. Mk 15:21).
Neizvjesno je moe li on biti poistovjeen s ovom osobom ali zasigurno je mogue.
NASB
izabranog ovjeka u Gospodinu
NKJV, NRSV
izabranog u Gospodinu
TEV
toga istaknutoga radnika u Gospodinovoj slubi
NJB
izabranoga Gospodinovog slugu
Ovo je doslovno izabranik. Ovdje se pojam ne odnosi samo na Boji poziv, nego i na njegov nain ivota sluenja.
Njegova je majka takoer imala veliki utjecaj na Pavla.
16:14 Herma [Herm] Ovo je ime boga dobre sudbine. To je bilo vrlo uobiajeno ime roba grko-rimskoga svijeta prvoga
stoljea.
16:15 sve svete Vidi Posebnu temu: Sveti u 1:7.
16:16 svetim cjelovom Ne postoji rani dokaz tko je koga cjelivao, ili kad, ili gdje. U sinagogi, iji se oblik pozdravljanja
nastavio u crkvi, mukarac je poljubio mukarca u obraz i ena je poljubila enu (usp. I. Kor 16:20; II. Kor 13:12; I. Sol 5:26;
I. Pt 5:14). Ovaj in pozdravljanja postao je potekoa unutar crkve jer nije bio razumjet od nevjernika pa je, stoga, bio
prekinut u nekim crkvama, iako ga Justin Martyr spominje u drugome stoljeu.
Sad vas potiem, brao, drite svoje oi na onima koji uzrokuju razdore i pomutnje suprotno uenju kojeg
ste nauili, i klonite ih se. 18Jer takvi su ljudi robovi, ne naega Gospodina Krista nego svojih osobnih prohtjeva; i
svojim blagim i laskavim govorom oni obmanjuju srca nesumnjiavih. 19Jer je glas o vaoj poslunosti dopro do svih;
stoga sam radostan zbog vas, ali elim vam da budete mudri u onome to je dobro i bezazleni u onome to je zlo. 20Bog
mira uskoro e smlaviti Sotonu pod vaim nogama. Neka milost naega Gospodina Isusa bude s vama.
16:17 Ovo upozorenje ini se neoekivano prodire u okvir. Meutim, Pavao ga je morao ukljuiti kao suprotivost pobonima
putujuim slubenicima. Postoji popis u stihovima 17-18 o onome to su ovi krivi uitelji radili:
1.
oni su pobudili podjele
2.
oni su stavili prepreke na put vjernika
3.
oni su uili u opreci s uputama koje su bile date crkvi
4.
oni su sluili svojima vlastitim niskim prohtjevima
257
5.
oni su obmanjivali srca nesumnjiavih ljudi svojim blagim, laskavim govorom.
Ovaj se popis se odnosi na jake i slabe vjernike iz 14:1-15:13.
klonite ih se Ovo je
10).
16:18
NASB, NRSV, TEV
NKJV
NJB
Ovo je doslovno
probicima.
Ovo je ponavljana tema (usp. Gal 1:8-9; II. Sol 3:6.14; II. Iv
svojim blagim i laskavim govorom Krivi su uitelji esto fiziki privlani i imaju snane osobnosti (usp. Kol 2:4).
esto su vrlo logini u svojim predstavljanjima. uvajte se! Neki mogui naini biblijskih preispitivanja za prepoznavanje
krivih uitelja naeni su u Ponovljenome zakonu 13:1-5; 18:22; Evanelju po Mateju 7; Poslanici Filipljanima 3:2-3.18-19; I.
Ivanovoj 4:1-3.
obmanjuju srca nesumnjiavih Ovo je PREZENT AKTIVNOGA INDIKATIVA to oznaava prijevaru koja neprestano traje.
Ovi su oevidno novi i naivni vjernici bili ranjivi (neiskusni u zlu).
16:19 glas o vaoj poslunosti dopro (je) do svih Ovo je upuivalo na 1:8. To je jedna od Pavlovih hiperbola.
budete mudri u onome to je dobro i bezazleni u onome to je zlo Ovo odraava Isusovo uenje (usp. Mt 10:16; Lk
10:3).
16:20 Bog mira Ovo je predivan naslov za Boga (usp. 15:33; II. Kor 13:16; Fil 4:9; I. Sol 5:23 i Heb 13:20).
uskoro e smlaviti Sotonu pod vaim nogama Ovo je smjeranje na Knjigu Postanka 3:15. Odnos vjernika s Mesijom
daje im i pobjedu (usp. I. Iv 5:18-20). Ovo je predivno obeanje i odgovornost. U ovome okviru Sotona utjelovljuje pomutnju
i podjelu uzrokovanu krivim uiteljima koji izaziva Crkvu da propusti svoje arite Velikoga poslanja. Iza krivih uitelja su
demoni! Evanelje, meutim, rastjeruje tamu i zlo za one koji ga prihvate i ive. O ovome predmetu vidi dobru knjigu Three
Crucial Questions About Spiritual Warfare, od Clintona E. Arnolda.
258
1.
ljudski optuitelji (I. Sam 29:4; II. Sam 19:22; I. Kr 11:14.23.25; Ps 109:6)
2.
aneoski optuitelji (Br 22:22-23; Zah 3:1)
3.
demonski optuitelji (I. Ljet 21:1; I. Kr 22:21; Zah 13:2).
Samo kasnije u meuzavjetnome razdoblju je zmija [izdajnik] iz Postanka 3 poistovjeena sa Sotonom (usp. Knjiga
mudrosti 2:23-24; II. Henokova 31:3), i ak je kasnije ovo dobilo rabinsku mogunost (usp. Sot 9 i Sanh. 29a). Sinovi Boji
iz Postanka 6 postaju zli aneli u I. Henokovoj 54:6. U rabinskoj teologiji oni su postali podrijetlo zla. Spominjem ovo, ne da
bih branio ovu teoloku ispravnost, nego kako bih pokazao njen razvitak. U NZ-u ove SZ-ne djelatnosti bile su dodane
anelima, utjelovljenom zlu (tj. Sotoni) u II. Poslanici Korinanima 11:3; Knjizi Otkrivenja 12:9.
Podrijetlo utjelovljenog zla teko je ili nemogue (ovisno o vaoj toki gledita) odrediti iz SZ-a. Jedan razlog za to
je izraelski jak monoteizam (usp. I. Kr 22:20-22; Prop 7:14; Iz 45:7; Am 3:6). Sva uzronost pripisana je YHWH-i kako bi se
pokazala Njegova jedinstvenost i prvenstvo (usp. Iz 43:11; 44:6.8.24; 45:5-6.14.18.21.22).
Izvori moguih obavijesti su (1) Job 1-2, gdje je Satan jedan od sinova Bojih (tj. anela) ili (2) Izaija 14; Ezekiel
28, gdje su astohlepni bliskoistoni kraljevi (Babilona i Tira) koriteni za slikovit prikaz ponosa Sotone (usp. I. Tim 3:6). Ja
imam pomijeane osjeaje glede toga pristupa. Ezekiel koristi metaforu edenskoga vrta ne samo za kralja Tira kao Sotone
(usp. Ez 28:12-16), nego i za kralja Egipta kao stabla spoznaje dobra i zla (Ez 31). Dodue, Izaija 14, posebice stihovi 12-14,
izgleda opisuju pobunu anela zbog ponosa. Ako nam je Bog elio otkriti posebnu narav i podrijetlo Sotone ovo je vrlo
neizravan nain i mjesto za napraviti to. Moramo se zatititi protiv stremljenja sustavne teologije da uzme male, dvosmislene
dijelove razliitih izjava, autora, knjiga, i knjievnih vrsta te ih spaja kao dio jedne Boanske slagalice.
Alfred Edersheim (The Life and Times of Jesus the Messiah, tom 2, dodaci XIII [str. 748-763] i XVI [str. 770-776])
kae da je rabinski judaizam bio pretjerano pod utjecajem perzijskoga dualizma i demonskih spekulacija. U ovome podruju
rabini nisu dobar izvor za istinu. Isus se temeljito raziao od uenja Sinagoge. Ja mislim da je rabinska zamisao aneoskog
posredovanja i protivljenja davanja Zakona Mojsiju na brdu Sinaj otvorila vrata zamisli o arkaneoskome neprijatelju
YHWH-e kao i ovjeanstvu. Postoje dva velika boga perzijskoga (Zoroaster) dualizma, Ahriman i Ormuzd [ili Ahura Mazda
- op.prev], dobro i zlo. Ovaj se dualizam razvijao u judaistiki ogranieni dualizam YHWH i Sotone.
Sigurno postoji napredujue otkrivenje u NZ-u kao to je razvitak zla, ali ne kao razrada rabinske objave. Dobar
primjer ove razlike je rat u Nebu. Pad Sotone je logika neizbjenost, ali osobitosti nisu date. ak i ono to je dato
prekriveno je apokaliptikom knjievnou (usp. Otk 12:4.7.12-13). Iako je Sotona pobijeen i zlo prognano na Zemlju, on
ipak djeluje kao JHWH-in sluga (usp. Mt 4:1; Lk 22:31-32; I. Kor 5:5; I. Tim 1:20).
U ovome podruju moramo zauzdati nau radoznalost. Postoje osobne sile kunje i zla, ali postoji ipak samo jedan
Bog i ovjeanstvo je jo uvijek odgovorno za njegove/njene izbore. Postoji duhovna borba, i prije i poslije spasenja. Pobjeda
moe jedino doi i ostati u i kroz Trojedinoga Boga. Zlo je bilo pobijeeno i ono e biti uklonjeno!
Neka milost naega Gospodina Isusa bude s vama Ovo je uobiajeno zavravanje za Pavla (usp. I. Kor 16:23; II. Kor
13:14; Gal 6:18; Fil 4:23; Kol 4:18; I. Sol 5:28; II. Sol 3:18 i takoer u Otk 22:21). Ono je mogue pisano njegovom
vlastitom rukom. To je bio njegov nain ovjeravanja njegovih pisama (usp. II. Sol 3:17; I. Kor 16:21; Kol 4:18).
Timotej moj brat radnik vas pozdravlja, i isto tako Lucije i Jason i Sosipater, moji sunarodnjaci.
16:21-23 Ovi su stihovi dopisak. Pavlovi suradnici iz Korinta poslali su svoje pozdrave.
16:21 Lucije Ovo bi mogao biti:
1.
Luka lijenik (usp. Kol 4:14), ili mogue idiom za visoko obrazovanog
2.
Lucije iz Cirene (usp. Djela 13:1)
3.
nepoznati kranin.
Jason Ovo je mogue Jason u ijoj je kui Pavao ostajao u Solunu (usp. Djela 17:5-9).
Sosipater Ovaj je ovjek moda Sopater iz Bereje u Djelima apostolskim 20:4.
259
16:22 Ja, Tercije, koji piem ovo pismo Pavao je koristio pisara (amanuensis) za pisanje svojih pisama (usp. I. Kor
16:21; Gal 6:11; Kol 4:18; II. Sol 3:17). Mislim da je Pavao imao oslabljeni vid i nije mogao pisati malim, gusto zbijenim
pismom potrebnim za uvanje prostora na listu papirusa ili svitku od koe (usp. Gal 6:18)!
Gaj, koji udomauje mene i itavu crkvu, pozdravlja vas. Erast, gradski blagajnik vas pozdravlja, i Kvart,
brat. [Milost naega Gospodina Isusa Krista neka bude sa svima vama. Amen.]
24
Sad Onomu koji vas je kadar uvrstiti po mome Evanelju i propovijedanjem Isusa Krista, prema
otkrivenju tajne koja je bila uvana u tajnosti za mnoga prola vremena, 26ali sad oitovana, i Pismima proroka,
prema zapovijedi vjenoga Boga, obznanjena svim narodima, vodei poslunosti vjere; 27jedinome mudrome Bogu,
kroz Isusa Krista, neka bude slava zauvijek. Amen.
16:25-26 Ovo je u grkome jedna reenica. To blagoslivljanje moe biti naeno u grkim rukopisima, u oba i na kraju
poglavlja 14 i poglavlja 15. Ovaj je okvir saeti pregled glavnih tema Poslanice mogue pisan Pavlovom vlastitom rukom.
Neki vjeruju da je ova doksologija mogla biti:
1.
omot pisma za okruno pismo Efeanima
2.
za one na putu za Rim jer:
a.
Pavao nikad nije posjetio Rim, ipak pozdravlja dvadeset i est ljudi
b.
poglavlje 16 je prvo spominjanje krivih uitelja
c.
ova se doksologija pojavljuje u grkim rukopisima na nekoliko razliitih mjesta.
Mogue je isto tako da je Pavao napravio dvije prepiske, poglavlja 1 14 Rimu, poglavlja 1 16 Efeanima. Uobiajeno su
ove tvrdnje potkrijepljene:
1.
injenicom da su mnogi od ovih ranih kranskih radnika putovali
2.
injenicom da nijedan grki rukopis Poslanice Rimljanima nije bez poglavlja 16
260
3.
16:25 Onomu koji je kadar Ovo je jo jedan predivan naslov za Boga koji je bio koriten tri puta u NZ-u (usp. Ef 3:20;
Juda stih 24).
Zabiljeite kako Bog uvruje vjernike:
1.
Pavlovim predstavljanjem Evanelja
2.
propovijedanjem o Isusu Kristu
3.
otkrivanjem Bojega vjenog nauma spasenja koji se drao u tajnosti (Tajna).
Vjernici su osposobljeni poznavanjem Evanelja. Ovo je Evanelje sada postalo dostupno svima!
tajne Bog ima jedinstvenu svrhu za iskupljenje ovjeanstva koja je ak prethodila Padu (usp. Post 3). Nagovjetaji toga
nauma otkriveni su u SZ-u (usp. Post 3:15; 12:3; Izl 19:5-6; i openiti odlomci u Prorocima). Meutim taj puni raspored nije
bio jasan (usp. I. Kor 2:6-8). Dolaskom Isusa i Duha poeo je postajati oitijim. Pavao je upotrijebio pojam tajna za opis
ovoga potpunog nauma iskupljenja (usp. I. Kor 4:1; Ef 2:11-3:13; 6:19; Kol 4:3; I. Tim 1:9). Meutim, on ga koristi u
nekoliko razliitih znaenja.
1.
Djelomino otvrdnue Izraela kako bi se dopustilo ukljuenje pogana. Ovo ulijevanje pogana djelovat e
kao mehanizam za idove da prihvate Isusa kao Krista proroanstva (usp. Rim 11:25-32).
2.
Evanelje je bilo obznanjeno narodima, koji su svi ukljueni u Krista i kroz Krista (usp. Rim 16:25-27; Kol
2:2).
3.
Nova tijela vjernika pri Drugome dolasku (usp. I. Kor 15:5-57; I. Sol 4:13-18).
4.
Saimanje svega u Kristu (usp. Ef 1:8-11).
5.
Pogani i idovi su su-batinici (usp. Ef 2:11 - 3:13).
6.
Prisni odnos izmeu Krista i Crkve opisan je pojmovima braka (usp. Ef 5:22-33).
7.
Pogani ukljueni u narod Saveza i nastanjeni Kristovim Duhom tako da donose plod Kristo-sline zrelosti,
to znai, obnoviti upropatenu Boju sliku u palome ljudstvu (usp. Post 6:5.11-13; 8:21) Boga u ovjeku
(usp. Post 1:26-27; 5:1; 9:6; Kol 1:26-28).
8.
Kraj vremena Antikrista (usp. II. Sol 2:1-11).
9.
Saetak slube Tajne rane Crkve naen je u I. Timoteju poslanici 1:16.
16:26 sad oitovana Ova Boja Tajna ili naum sad je bila jasno otkrivena itavome ovjeanstvu. To je Evanelje Isusa
Krista (usp. Ef 2:11-3:13).
i Pismima Bog je oitovao ovu Tajnu u Osobi i djelu Isusa. To je bilo proreeno od SZ-nih proroka. Ustrojena NZ-na
Crkva sastavljena od vjerujuih idova i pogana uvijek je bio Boji naum (usp. Post 3:15; 12:3; Izl 19:5-6; Jer 31:31-34).
vjenoga Boga Vidi Posebnu temu dolje.
261
ne smijemo oduzeti od nje; i ako posremo pod doktrinom vjene kazne kao to je navedena u Pismu, moramo biti
zadovoljni ekati, prianjajui Evanelju Boje ljubavi u Kristu, dok istovremeno potvrujemo da postoji mrana
pozadina koju mi nismo sposobni razumjeti (str. 318-319).
obznanjena svim narodima Ovo je AORIST PASIVNOGA PARTICIPA. U grkoj je reenici bio smjeten na kraju reenice
zbog naglaska. Bog je predstavio ponudu Evanelja itavome svijetu, to je uvijek bila Njegova nakana (usp. Post 3:15)!
NASB
NKJV
NRSV
TEV
NJB
PITANJA ZA RASPRAVU
Ovaj komentar je vodi za prouavanje, to znai da ste odgovorni za vae vlastito tumaenje Biblije. Svaki od nas
mora hodati u svjetlu kojeg imamo. Prvenstvo u tumaenju imate vi, Biblija, i Sveti Duh. Sad to ne morate prepustiti
komentatoru.
Ova pitanja za raspravu predviena su da vam pomognu promiljati kroz glavne teme ovoga odjeljka Knjige. Ona su
napravljena da budu misaono-nametljiva, ne konana.
1.
2.
3.
4.
Kako je Pavao poznavao sve te ljude u crkvi u Rimu kad nikad nije bio tamo?
Postoji li ikoji biblijski dokaz za ene akone (usp. 16:1; I. Tim 3:11; 5:3-16)?
to je dublji smisao tako mnogo ena popisanih u ovome poglavlju?
Opii naine i poruku krivih uitelja (stihovi 17-18)?
262
DODATAK JEDAN
KRATKE ODREDBE GRKIH GRAMATIKIH
POJMOVA
Koine grki, esto nazvan helenistiki grki, bio je zajedniki jezik svijeta Mediterana koji je zapoeo s osvajanjem
Aleksandra Velikog (336.-323. g.pr.Kr.) i trajao oko osamsto godina (300. g.pr.Kr. - 500. p.Kr.). To nije bio samo
pojednostavljen, klasian grki, nego na mnogo naina poprilino nov oblik grkoga koji je postao drugim jezikom drevnoga
Bliskog Istoka i svijeta Mediterana.
Grki Novoga zavjeta bio je na neke naine jedinstven jer su njegovi korisnici, osim Luke i autora idova,
vjerojatno koristili aramejski kao svoj osnovni jezik. Stoga, njihovo je pisanje bilo pod utjecajem idioma i gradbenih oblika
aramejskoga. Dakle, oni su itali i navodili Septuagintu (grki prijevod SZ-a) napisanu takoer na koine grkom. Ali
Septuaginta je isto tako bila napisana od idovskih znanstvenika iji materinji jezik nije bio grki.
Ovo slui kao podsjetnik da Novi zavjet ne moemo ugurati u vrstu gramatiku grau. On je jedinstven a ipak ima
mnogo zajednikoga sa (1) Septuagintom; (2) idovskim pisanjima kao onima od Josipa [Flavija op.prev.]; i (3) papirusima
naenima u Egiptu. Kako onda pristupamo gramatikoj ralambi Novoga zavjeta?
Gramatika su obiljeja koine grkog i koine grkoga Novog zavjeta tekua [nisu vrsta op.prev.]. Na mnogo je
naina to bilo vrijeme pojednostavljenja gramatike. Okvir e biti na glavni vodi. Rijei imaju znaenje samo u irem
okviru, stoga, gramatika graa moe biti razumjeta samo u svjetlu (1) naina odreenoga autora; i (2) odreenoga okvira.
Nisu mogue ikakve konane odredbe grkih oblika i grae.
Koine grki prvenstveno je bio glagolski jezik. esto je klju tumaenja vrsta i oblik GLAGOLA. U veini glavnih
reenica prvo e se pojaviti GLAGOL, pokazujui svoju nadmo. U ralanjivanju grkih GLAGOLA moraju biti zabiljeena tri
dijela obavijesti: (1) temeljni naglasak na GLAGOLSKOM VREMENU, STANJU [aktivnom ili pasivnom op.prev.] i NAINU
(akcidencija ili morfologija [nauka o oblicima op.prev.]); (2) osnovno znaenje odreenog GLAGOLA (leksikografija); i (3)
tijek okvira (sintaksa).
I.
GLAGOLSKO VRIJEME
A.
Glagolsko vrijeme ili vid ukljuuje odnos GLAGOLA s dovrenim djelovanjem ili nedovrenim djelovanjem.
Ovo je esto nazvano SVRENI GLAGOL ili NESVRENI GLAGOL.
1.
2.
B.
Glagolska vremena mogu biti grupirana po tome kako autor vidi djelovanje kao napredovanje:
1.
pojavi se = AORIST
2.
pojavilo se je i uinci traju = PERFEKT
3.
pojavilo se je u prolosti i uinci su trajali, ali ne sad = PLUSKVAMPERFEKT
4.
pojavljuje se = PREZENT
5.
pojavi se = IMPERFEKT
6.
pojavit e se = FUTUR
263
Stvarni primjer o tome kako ova GLAGOLSKA VREMENA pomau u tumaenju mogao bi biti pojam spasiti.
Bio je koriten u nekoliko razliitih glagolskih vremena kako bi pokazao oboje i njegov tijek i vrhunac:
1.
AORIST spaeni (usp. Rim 8:24)
2.
PERFEKT bili smo spaeni i uinak se nastavlja (usp. Ef 2:5.8)
3.
PREZENT biti spaen (usp. I. Kor 1:18; 15:2)
4.
FUTUR bit e spaen (usp. Rim 5:9.10; 10:9)
C.
II.
STANJE
opisuje meusobni odnos izmeu djelovanja GLAGOLA i njegova SUBJEKTA.
A.
STANJE
B.
AKTIVNO STANJE
GLAGOLA.
C.
D.
SREDNJE STANJE znai da djelovanje GLAGOLA proizvodi subjekt i takoer je izravno ukljuen u djelovanje
GLAGOLA. To je esto nazvano stanje poveanoga osobnog zanimanja. Ovakva graa naglaavala je subjekt
PASIVNO STANJE
padea ili reenicu na neki nain. U engleskome takva graa nije naena. U grkome ima iroke mogunosti
znaenja i prevoenja. Neki primjeri oblika su:
1.
POVRATNO izravno djelovanje subjekta na samog sebe. Primjer: Matej 27:5: objesio se.
264
2.
3.
III.
U koine grkom postoje etiri NAINA. Oni oznaavaju odnos GLAGOLA sa stvarnou, barem u okviru
autorova vlastitog miljenja. NAINI su podijeljeni u dvije iroke skupine: onu koja oznaava stvarnost
(INDIKATIV) i onu koja oznaava mogunost (KONJUNKTIV, IMPERATIV i OPTATIV [eljni nain op.prev.].
B.
INDIKATIVNI NAIN
C.
KONJUNKTIVNI NAIN
D.
OPTATIVNI NAIN izraavao je elju teorijski moguu. Smatrao se jednim korakom dalje od stvarnosti nego
KONJUNKTIV. OPTATIV je izraavao mogunost pod odreenim uvjetima. OPTATIV je bio rijedak u Novome
zavjetu. Najuestalija uporaba je Pavlov uveni izriaj: Daleko od toga (KJV Boe sauvaj), koriten
pedeset puta (usp. Rim 3:4. 6. 31; 6:2.15; 7:7.13; 9:14; 11:1, 11; I. Kor 6:15; Gal 2:17; 3:21; 6:14). Ostali
primjeri naeni su u Luki 1:38; 20:16, Djelima apostolskim 8:20, i I. Solunjanima 3:11.
E.
IMPERATIVNI NAIN naglaavao je moguu zapovijed, ali naglasak je bio na nakani govornika. On
potvruje samo voljnu mogunost i bio je uvjetovan izborom drugoga. Postojala je posebna uporaba
IMPERATIVA u molitvama i zahtjevima tree osobe. Ove su zapovijedi u NZ-u naene samo u PREZENTU i
AORIST GLAGOLSKOME VREMENU.
F.
Neke gramatike skupine razvrstavaju PARTICIPE kao jo jednu vrstu naina. U grkome NZ-u vrlo su
openiti, uobiajeno odreeni kao GLAGOLSKI PRIDJEVI. Oni su prevoeni zajedno s glavnim GLAGOLOM s
kojim su u odnosu. Bila je mogua iroka mogunost prevoenja PARTICIPA. Najbolje je traiti upute
nekoliko engleskih prijevoda. The Bible in Twenty Six Translations izdan od Bakera ovdje je od velike
pomoi.
G.
AORIST AKTIVNOGA INDIKATIVA bio je uobiajen ili neoznaen nain za biljeenje dogaaja. Bilo koje
drugo GLAGOLSKO VRIJEME, STANJE ili NAIN imali su neko osobito znaenje tumaa koje je izvorni autor
elio prenijeti.
IV.
Za osobu koja nije osposobljena za grki sljedea e pomagala za prouavanje osigurati potrebne obavijesti:
A.
Friberg, Barbara i Timothy. Analytical Greek New Testament. Grand Rapids: Baker, 1988.
B.
Marshall, Alfred. Interlinear Greek-English New Testament. Grand Rapids: Zondervan, 1976.
C.
Mounce, William D. The Analytical Lexicon to the Greek New Testament. Grand Rapids: Zondervan, 1993.
D.
265
E.
V.
VI.
Akademski ovlatena prijepiska teajeva koine grkog dostupna je preko Moody Bible Institute u Chicagu,
IL.
IMENICE
A.
Prema sintaksi, IMENICE su razvrstane prema PADEU. PADE je bio onaj sklanjajui oblik IMENICE koji je
pokazivao njen odnos s GLAGOLOM i ostalim dijelovima reenice. U koine grkom mnoge od svrhe PADEA
bile su naznaene PRIJEDLOZIMA. Budui da je oblik PADEA bio sposoban poistovjetiti nekoliko razliitih
meusobnih odnosa, PRIJEDLOZI su se razvili kako bi dali jasnije razdvajanje ovih moguih svrha.
B.
VEZNICI I POVEZNICE
A.
Grki je vrlo toan jezik zato jer ima tako mnogo veznika. Oni povezuju misli ( KRATKE REENICE,
REENICE, i LANOVE). Toliko su zajedniki da je njihov nedostatak (asindeton izostavljanje veznika
op.prev.) esto egzegetski [koji tumai op.prev.] znaajan. injenica jeste, ovi VEZNICI i POVEZNICE
pokazuju smjer autorove misli. Oni su esto sr u odreivanju to se tono pokuava prenijeti.
B.
Ovdje je popis nekih VEZNIKA i POVEZNICA te njihova znaenja (ova je obavijest skupljena uglavnom iz A
Manual Grammar of the Greek New Testament od H. E. Dana i Juliusa K. Manteyja).
1.
Vremenske poveznice
a.
epei, epeid, hopote, hs, hote, hotan (veznik) kad, im
b.
hes dok
c.
hotan, epan (VEZNIK) bilo kad
d.
hes, achri, mechri (veznik) dok (ne), sve dok
266
2.
3.
e.
priv (BESKONAAN) prije
f.
hs budui da, otad, kad, im i, kad
Logike POVEZNICE
a.
Svrha
(1)
hina (VEZNIK), hops (VEZNIK), hs zato da, da
(2)
hste (ARTIKULARNI [zglobni] AKUZATIV INFINITIVA) da
(3)
pros (ARTIKULARNI AKUZATIV INFINITIVA) ili eis (ARTIKULARNI AKUZATIV
INFINITIVA) da
b.
Ishod (postoji bliska veza izmeu gramatikih oblika svrhe i ishoda)
(1)
hste (INFINITIV, najopenitiji) zato da, dakle
(2)
hiva (VEZNIK) tako da
(3)
ara tako
c.
Uzroan ili povod
(1)
gar (uzrok/uinak ili povod/zakljuak) budui da, jer stoga, jer, zbog
(2)
dioti, hotiy stoga, jer, zbog
(3)
epei, epeid, hs budui da, jer
(4)
dia (s akuzativom) i (s artikulatnim infinitivom) budui da, jer
d.
Izveden zakljuivanjem
(1)
ara, poinun, hste dakle, prema tome, stoga, zato
(2)
dio (najjae izveden zakljuivanjem VEZNIKA) zbog ega emu, zato,
dakle, prema tome, stoga, zato
(3)
oun dakle, zato, tako, dakle, nego, otuda, prema tome, stoga
(4)
toinoun prema tome
e.
Suprotno ili opreno
(1)
alla (jako SUPROTNO) ali, osim, osim ako, ako ne
(2)
de ali, ionako, kakogod, dodue, meutim, ali, bez obzira na, iako,
dapae, u drugu ruku
(3)
kai ali
(4)
mentoi, oun ionako, kakogod, dodue, meutim
(5)
pln nikad-manje (najee u Luki)
(6)
oun ionako, kakogod, dodue, meutim
f.
Usporedba
(1)
hs, kaths (uvodi USPOREDNE KRATKE REENICE)
(2)
kata (u sloenicama, katho, kathoti, kathsper, kathaper)
(3)
hosos (Hebrejima poslanica)
(4)
nego, od, onda
g.
Neprekidno ili niz
(1)
de i, sad
(2)
kai i
(3)
tei i
(4)
hina, oun budui da
(5)
oun onda, potom (u Ivanu)
Posebno naglaene uporabe
a.
alla jamano, izvjesno, jest, tako, zapravo, uistinu
b.
ara zaista, naravno, jamano, izvjesno, doista, stvarno, ustvari
c.
gar ali stvarno, jamano, izvjesno, zaista, naravno
d.
de zaista, naravno
e.
ean ak, dapae
f.
kai ak, dapae, zaista, naravno doista, stvarno, ustvari
g.
mentoi doista, stvarno, ustvari
h.
oun doista, stvarno, ustvari, svakako, na svaki nain
267
VII.
VIII.
IX.
KONDICIONALNE REENICE
jeste ona koja sadri jednu ili vie kondicionalnih kratkih reenica. Ova
gramatika graa pomae tumau jer osigurava uvjete, razloge ili uzroke zato se pojavljuje ili se ne
pojavljuje djelovanje glavnoga GLAGOLA. Postojale su etiri vrste KONDICIONALNIH REENICA. One pomiu
oblik od onoga koji je zamiljen da bude istinit s autorove toke gledita ili za njegovu svrhu na onaj koji je
bio samo elja.
A.
KONDICIONALNA REENICA
B.
C.
D.
TREI RAZRED
E.
ETVRTI RAZRED najvie je odmaknut od mogunosti. Rijedak je u NZ-u. injenica jeste, ne postoji potpun
ETVRTI RAZRED KONDICIONALNE REENICE u kojem oba dijela uvjeta odgovaraju odredbi. Primjer
djelominoga ETVRTOG RAZREDA je poetna reenica u I. Petrovoj 3:14. Primjer djelominoga ETVRTOG
RAZREDA je zakljuna kratka reenica u Djelima apostolskim 8:31.
ZABRANE
s M PARTIKULOM [ESTICOM op.prev.] esto (ali ne iskljuivo) ima naglasak na
zaustavljanju djela koje je ve u tijeku. Neki primjeri: prestanite skupljati vaa blaga na zemlji... (Mt
6:19); prestanite se brinuti o vaem ivotu... (Mt 6:25); prestanite davati za grijeenje dijelove vaih
tijela kao orua prijestupa... (Rim 6:13); morate prestati vrijeati Bojega Svetog Duga... (Ef 4:30); i
prestanite se opijati vinom... (5:18).
A.
PREZENT IMPERATIVA
B.
AORIST KONJUNKTIVA
C.
s M PARTIKULOM ima naglsak na nemoj ak ni poeti ili zapoeti neko djelo. Neki
primjeri: Nemojte ak poeti pretpostavljati da ... (Mt 5:17); nemojte nikad zapoeti brinuti se ... (Mt
6:31); ne smijete nikad biti posramljeni... (II. Tim 1:8).
je naglaena negacija. Nikad, ne nikad ili ni pod
kojim okolnostima. Neki primjeri: on nee nikad, ne nikad iskusiti smrt (Iv 8:51); Ja neu nikad, ne,
nikad... (I. Kor 8:13).
LAN
268
X.
A.
U koine grkom ODREENI LAN the [taj] ima slinu uporabu u engleskom. Njegova osnovna djelatnost
bila je naglaavanje, nain privlaenja pozornosti na rije, ime ili izriaj. Uporaba u NZ-u razlikuje se od
autora do autora. ODREENI LAN moe takoer djelovati
1.
suprotno sredstvo kao pokazna ZAMJENICA;
2.
kao znak upuivanja na prethodnu uvedeni SUBJEKT ili osobu;
3.
kao nain poistovjeivanja SUBJEKTA u reenici s veznim GLAGOLOM. Primjeri: Bog je Duh (Iv
4:24); Bog je svjetlo (I. Iv 1:5); Bog je ljubav (4:8.16).
B.
Koine gki nije imao NEODREENI LAN kao engleski a [lan koji se obino ne prevodi: jedan, neki
op.prev.] ili an [lan koji se obino ne prevodi: jedan, neki op.prev.]. Izostavljanje ODREENOG LANA
moe znaiti:
1.
arite na osobinama ili kakvoi neega
2.
arite na stupnju neega.
C.
Tehnike pokazivanja naglaska u NZ-u razlikuje se od autora do autora. Najdosljedniji i najpravilniji pisci
bili su Luka i autor Hebrejima poslanice.
B.
Ranije smo ustanovili da je AORIST AKTIVNOGA INDIKATIVA mjerilo i nenaznaen za naglasak, ali bilo koje
drugo GLAGOLSKO VRIJEME, STANJE, ili NAIN imaju znaajku tumaenja. To ne podrazumijeva da AORIST
AKTIVNOGA INDIKATIVA nije esto upotrebljavan u znakovitome gramatikom smislu. (Primjer: Rim 6:10
[dva puta]).
C.
269
c.
Bilo je malo pomalo i na mnogo razliitih naina (Heb 1:1) bilo je na prvome mjestu.
Onako kako je Bog otkrio Smoga Sebe bila je sr razlikovanja, ne injenica otkrivenja.
D.
E.
Uenici Biblije koji ne itaju grki mogu odrediti naglasak na nekoliko naina:
1.
uporabom analitikog leksikona i grko/engleskoga teksta koji je napisan izmeu redaka
270
2.
3.
4.
Uenje gramatike je zamorno ali neophodno za pravilno tumaenje. Ove kratke odredbe, osvrti i primjeri
namijenjeni su ohrabrivanju i osposobljavanju ne-grkih itatelja za koritenje gramatikih zabiljeki omoguenih u ovoj
knjizi. Svakako ove su odredbe pojednostavljene. One ne smiju biti upotrebljavane u dogmatskom, nepopustljivom nainu,
nego kao stepenica naprijed ka veem razumijevanju sintakse Novoga zavjeta.
Moramo biti sposobni provjeriti svoje tumaenje temeljeno na dijelovima izvjea naenog u tekstu Biblije.
Gramatika je jedna od najvee pomoi u ovim predmetima; drugi predmeti mogu ukljuiti povijesnu pozadinu, doslovni
okvir, suvremenu uporabu rijei, i usporedne odlomke.
271
DODATAK DVA
TEKSTUALNA KRITIKA
Ovaj e se predmet baviti time kako objasniti tekstualne biljeke naene u ovome osvrtu. Bit e koriteni sljedei
opi pregledi:
I.
II.
III.
I.
Novi zavjet
1.
Postoji vie od 5.300 rukopisa itavoga ili dijelova grkoga Novog zavjeta. Njih oko 85 pisano je
na papirusima i 268 rukopisa koji su svi pisani velikim slovima (uncijali). Poslije, oko devetoga
272
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
II.
stoljea, bilo je razvijeno pismo s malim slovima (minuskula). Ima oko 2.700 grkih rukopisa u
pisanome obliku. Imamo takoer i oko 2.100 prepiska listova teksta Pisma koritenih za tovanje
koje nazivamo zbirka odlomaka iz Biblije.
Oko 85 grkih rukopisa koji sadravaju dijelove Novoga zavjeta pisanih na papirusima pohranjeno
je u muzejima. Neki su datirani iz drugoga stoljea, ali veina ih je iz treega i etvrtoga stoljea.
Ni jedan od ovih MSS ne sadrava itavi Novi zavjet. Samo zato jer su ovo najstarije prepiske
Novoga zavjeta samo po sebi ne znai da sadravaju manje inaica. Mnogi su se od njih brzo
prepisivali za uporabu u nekome mjestu. U tome se postupku nisu njegovali. Stoga, oni sadravaju
mnogo inaica.
Codex Sinaiticus, poznat iz hebrejskoga pisma ( aleph) ili (01), naao je Tischendorf u samostanu
Sv. Katarine na brdu Sinaj. Datiran je iz etvrtoga stoljea i sadrava oboje i LXX SZ-a i grki NZ.
On je vrsta Aleksandrijskoga teksta.
Codex Alexandrinus, poznat kao A ili (02), grki je rukopis petoga stoljea naen u Aleksandriji
u Egiptu.
Codex Vaticanus, poznat kao B ili (03), naen je u rimskoj knjinici Vatikana i datiran je iz
sredine etvrtoga stoljea. Sadri oboje i LXX SZ-a i grki Novi zavjet. On je vrsta
Aleksandrijskoga teksta.
Codex Ephraemi, poznat kao C ili (04), grki rukopis iz petoga stoljea koji je bio djelomino
uniten.
Codex Bezae, poznat kao D ili (05), grki je rukopis petoga ili estoga stoljea. On je glavni
predstavnik onoga to se naziva Zapadni tekst. Sadrava mnogo dopuna i bio je glavno grko
svjedoanstvo za prijevod kralja Jamesa (King James).
NZ MSS moe biti grupiran u tri, mogue etiri, obitelji koje dijele odreene osobine.
a.
Aleksandrijski tekst iz Egipta
(1)
P75, P66 (oko godine 200.-te), koji biljei Evanelja
(2)
P46 (oko godine 225.), koji biljei Pavlova pisma
(3)
P72 (oko godine 225.-250.), koji biljei Petrova i Judina pisma
(4)
Codex B, Vaticanus [Vatikanski] (oko godine 325.), koji ukljuuje itavi SZ i NZ
(5)
Origenovi navodi iz ovih vrsta tekstova
(6)
ostali MSS koji pokazuju ove vrste tekstova su , C, L, W, 33
b.
Zapadni tekst iz sjeverne Afrike
(1)
navodi iz crkvenih otaca sjeverne Afrike, Tertulijana, Ciprijana, staro-latinskoga
prijevoda
(2)
navodi iz Ireneja
(3)
navodi iz Tacijana i staro-sirijskoga prijevoda
(4)
Kodeks D Bezae slijedi ove vrste tekstova
c.
Istonji Bizantinski tekst iz Konstantinopola
(1)
ova vrsta teksta izraena je u vie od 80% od 5.300 MSS
(2)
navedeni su crkveni oci iz Antiohije sirijske, Kapadocena,Krisostoma, i
Terodoreta
(3)
Kodeks A, samo u Evaneljima
(4)
Kodeks E (osmo stoljee) za itavi NZ
d.
etvrta mogua vrsta je Cezarejski iz Palestine
(1)
prvenstveno je vien samo u Marku
(2)
neka svjedoanstva za njega su P45 i W.
273
b.
c.
2.
B.
III.
(2)
previd uma u ponavljanju izriaja ili reda grkoga teksta (ditografija)
previd u uhu prepisivaa kod usmenoga kazivanja u pero kad se dogaa pogrjeno pisanje
(itacizam). Pogrjeno pisanje esto mijea ili slovka grke rijei koje zvue slino
najraniji grki tekstovi nemaju podjele na poglavlje ili stih, malo ili nita interpunkcija i
nema razmaka izmeu rijei. Mogue je podijeliti pisma na razliitim mjestima oblikujui
razliite rijei.
namjerno
a.
promjene su bile napravljene kako bi se poboljao gramatiki oblik prepisanog teksta
b.
promjene su bile napravljene kako bi uskladile tekst s ostalima biblijskim tekstovima
(usklaivanje usporednica)
c.
promjene su bile napravljene spajanjem dva ili vie razliita tiva u jedan dugi usklaen
tekst (konflacija)
d.
promjene su bile napravljene kako bi ispravile uoenu potekou u tekstu (usp. I. Kor
11:27 i I. Iv 5:7-8)
e.
neke dodatne obavijesti o povijesnoj okolnosti ili primjerenome tumaenju teksta jedan je
prepisiva stavio na marginu a drugi u tekst (usp. Iv 5:4).
Temeljna naela tekstualne kritike (logian vodi za odreivanje izvornoga tiva teksta kad postoje inaice)
1.
najmuniji ili gramatiki najneobiniji tekst vjerojatno je izvornik
2.
najkrai tekst je vjerojatno izvornik
3.
stariji tekst daje veu teinu zbog njegove povijesne bliskosti s izvornikom, sve drugo je
podjednako
4.
MSS koji je zemljopisno razliit obino ima izvorno tivo
5.
doktrinarno slabijim tekstovima, posebice onima koji se odnose na glavne teoloke rasprave o
razdoblju rukopisnih promjena, kao o Trojstvu u I. Ivanovoj 5:7-8, mora se dati prednost
6.
tekst koji najbolje moe objasniti izvornik ostalih inaica
7.
dva navoda koji pomau pokazati ravnoteu u ovim inaicama koje stvaraju potekoe:
a.
knjiga J. Harolda Greenleeja, Introduction to New Testament Textual Criticism, str. 68:
Ni jedna kranska doktrina ne visi iznad spornoga teksta; i znanstvenici NZ-a moraju se
uvati elje da njihov tekst bude ortodoksniji ili doktrinarno jai od nadahnutog
izvornika.
b.
W. A. Criswell rekao je Gregu Garrisonu u The Birmingham News da on (Criswell) ne
vjeruje da je svaka rije u Bibliji nadahnuta: u najmanju ruku ne svaka rije koja je dana
suvremenoj javnosti kroz stoljea prevoenja. Criswell je rekao: Ja sam veliki pobornik
kritike teksta. Kao takav, mslim, posljednja je polovica 16.-toga poglavlja Marka hereza:
nije nadahnuta, jednostavno je izmiljena ... Kad usporedite ove rukopise vrativi se na
ondanje, ne postoje takve stvari kao to je zakljuak Markove knjige.To je netko dodao
....
Patrijarh SBC-a nepogreivo je takoer tvrdio da je interpolacija [umetnuta
rije, reenica ili tekst op.prev.] takoer vidljiva u Ivanu 5, Isusova izjava na rubnjaku
Bethesda. I on se osvre na dva razliita izvjea o samoubojstvu Jude (usp. Mt 27 i Djela
1): To je jednostavno razliit prikaz samoubojstva, rekao je Criswell. Ako je u Bibliji,
za to postoji objanjenje. A dva izvjea o samoubojstvu Jude jesu u Bibliji. Criswell je
dodao: Tekstualna kritika je predivna znanost sama po sebi. Nije kratkotrajna, nije
nevezana na predmet. Ona je dinamika i sredinja...
274
2.
The Text of the New Testament: Its Transmission, Corruption and Restoration od Bruce M.
Metzgera
3.
275
DODATAK TRI
KAZALO
Adopcionizam Ovo je bilo jedno od ranih stajalita Isusova odnosa s Boanstvom. U osnovi tvrdi da je Isus bio obian
ovjek na svaki nain i da je bio na poseban nain usvojen od Boga pri Njegovu krtenju (usp. Mt 3:17; Mk 1:11) ili pri
Negovu uskrsnuu (usp. Rim 1:4). Isus je ivio takav primjeran ivot da Ga je Bog, u nekoj toki, (krtenje, uskrsnue)
usvojio kao Svoga sina (usp. Rim 1:4; Fil 2:9). Ovo je bilo manjinsko stajalite rane Crkve i osmoga stoljea. Umjesto da
Bog postane ovjekom (utjelovljenje) to se okrenulo i sad je ovjek postao Bogom!
Teko je izrei rijeima kako je bio Isus, Bog Sin, pred-postojee Boanstvo, nagraen ili uznesen zbog primjerenog ivota.
Ako je On ve bio Bog, kako je On mogao biti nagraen? Ako je On imao pred-postojeu Boansku slavu kako je mogao biti
vie prihvaen? Iako je to za nas teko razumjeti, Otac je nekako prihvatio Isusa u posebnome smislu za Njegovo savreno
dovrenje Oeve volje.
Aleksandrijska kola
Ovaj nain biblijskoga tumaenja bio je razvijen u Aleksandriji, Egipat u drugome stoljeu.
Koristila je temeljna naela tumaenja Fila, sljedbenika Platoa. esto je nazvana alegorijski nain. Ona je zadravala utjecaj u
crkvi sve do vremena Reformacije. Njeni najsposobniji predlagai bili su Origen i Augustin. Vidi Moises Silva, Has The
Church Misread The Bible? (Academic, 1987.).
Alexandrinus Ovaj grki rukopis petoga stoljea iz Aleksandrije, Egipat ukljuuje Stari zavjet, apokrife, i veinu Novoga
zavjeta. On je nae osnovno svjedoanstvo za itavi grki Novi zavjet (osim dijelova Mateja, Ivana, i II. Korinanima). Kad
se ovaj rukopis, oznaen kao A, i rukopis oznaen kao B (Vaticanus) slau u tivu, smatrao se izvornikom za veinu
znanstvenika u veini sluajeva.
Alegorija
Ovo je vrsta biblijskog tumaenja izvorno razvijenog u okviru aleksandrijskog judaizma. Bilo je uinjeno
poznatim od Fila iz Aleksandrije. Njen temeljni oslonac je elja da se Pisma uine mjerodavnima za jednu kulturu ili
filozofijski sustav zanemarivanjem biblijske povijesne okolnosti/ili knjievnog okvira. Ona trai tajanstveno ili duhovno
znaenje iza svakoga teksta Pisma. Mora biti dozvoljeno da je Isus, u Mateju 13, i Pavao, u Galaanima 4, upotrebljavao
alegoriju za navjeivanje istine. Ovo je bilo, dodue, u obliku doktrine, ne strogo alegorije.
Analitiki leksikon
Ovo je vrsta istraivakog alata koji nekome omoguuje poistovjetiti svaki grki oblik u Novome
zavjetu. To je kompilacija [skupljanje op.prev.], u grkome alfabetu, oblika i temeljnih odredbi. U sloenici s prijevodom
napisanim izmeu redaka, on dozvoljava ne-grkim vjernicima koji itaju ralaniti grku gramatiku Novoga zavjeta i oblike
sintakse.
Analogija Pisma
Ovo je izriaj koriten za opis stajalita da je itava Biblija od Boga nadahnuta i da, stoga, nije
oprena nego dopunjujua. Ova pretpostavljena tvrdnja osnova je za koritenje usporednih odlomaka u tumaenju biblijskoga
teksta.
Ambigvitet [dvosmislenost]
Ovo upuuje na neizvjesnost koja proizlazi u pisanome spisu kad postoji dva ili vie
moguih znaenja ili kad upuuje na dvije ili vie stvari istovremeno. Mogue da je Ivan ambigvitet koristio namjerno
(dvostruki ulazi).
Antropomorfno Znaenje imati osobine pripadajue ljudskim biima, ovaj je pojam bio koriten za opis naega
religijskog jezika o Bogu. Dolazi od grkoga pojma za ovjeanstvo. To znai da mi govorimo o Bogu kao da je On bio
ovjek. Bog je opisan u fizikim, sociolokim, i psiholokim pojmovima koji su u odnosu s ljudskim biima (usp. Post 3:8; I.
Kr 22:19-23). Ovo je, naravno, samo analogija. Dodue, za nau uporabu ne postoje druge skupine ili pojmovi osim onih
ljudskih. Stoga, nae je znanje o Bogu, iako istinito, ogranieno.
276
Antiohijska kola
Ovaj je nain biblijskoga tumaenja bio razvijen u Antiohiji, Sirija, u treem stoljeu kao suprotno
djelovanje alegorijskome nainu Aleksandrije, Egipat. Njen temeljni oslonac bio je usredotoenost na povijesno znaenje
Biblije. Tumaila je Bibliju kao obinu, ljudsku literaturu. Ova je kola bila ukljuena u spor o tome je li Krist imao dvije
naravi (nestorijanizam) ili jednu narav (potpuni Bog i potpuni ovjek). Ona je od strane Rimokatolike crkve oznaena kao
heretika i bila preseljena u Perziju ali kola je imala mali znaaj. Njena temeljna hermeneutika naela poslije su postala
naela tumaenja klasinih protestantskih reformtora (Luthera i Calvina).
Antiteza [oprean, proturjean] Ovo je jedan od tri opisna pojma koritena za oznaavanje odnosa izmeu redaka
hebrejskoga pjesnitva. Odnosi se na pjesnike redke koji su u oprenome znaenju (usp. Izr 10:1; 15:1).
Apokaliptika knjievnost
Ovo je bila prevladavajua, mogue ak jedinstvena, idovska knjievna vrsta. Bila je
tajnovita vrsta pisanja koritena u vremenima najezda i zauzimanja idova od monika stranoga svijeta. Ona predvia da je
osoban, iskupljujui Bog stvorio i nadzire svjetska zbivanja, i da je Izrael pod Njegovim posebnim zanimanjem i brigom. Ova
knjievnst obeaje konanu pobjedu kroz Boji osobit napor.
Ona je visoko simbolika i matovita s mnogo tajnovitih pojmova. esto je izraavala pouzdanje u bojama, brojevima,
vienjima, snovima, aneoskim posredovanjem, tajnim kdnim rijeima i esto otrim dualizmom izmeu dobra i zla.
Neki primjeri ove knjievne vrste su (1) u SZ-u: Ezekiel (poglavlja 36 48), Daniel (poglavlja 7 12), Zaharija; i (2) u NZu: Matej 24; Marko 13; II. Solunjanima 2 i Otkrivenje.
Apologist (apologetika) Ovo je oblik grkoga korijena za zakonsku obranu. To je posebna znanost unutar teologije koja
trai davanje dokaza i razumskih injenica za kransku vjeru.
A priori U osnovi ovo je istoznanica s pojmom pretpostavka. Ukljuuje izlaganje iz prethodnih prihvaenih odredbi,
naela ili gledita koja su pretppostavljena da su istinita. To je ono to je prihvaeno bez istraivanja ili ralambe.
Arijanizam
Arije je bio presbiter [crkveni starjeina op.prev.] u crkvi u egipatskoj Aleksandriji u treem i ranome
etvrtom stoljeu. On je tvrdio da je Isus pred-postojao ali ne Boanski (nije iste bti kao Otac), mogue slijedei Izreke 8:2231. Bio je izazvan od biskupa Aleksandrije, koji je zapoeo (318. godine) spor koji je trajao mnogo godina. Arijanizam je
postala slubena vjeroispovijed Istone crkve. Nicejski koncil je godine 325. osudio Arija i potvrdio punu jednakost i
Boanstvo Sina.
Aristotel
On je bio jedan od filozofa stare Grke, uenik Platoa i uitelj Aleksandra Velikog. Njegov utjecaj, jo i
danas, dosie u mnoga podruja suvremenih studija. To je zbog naglaavanog znanja posredstvom promatranja i
razvrstavanja. Ovo je jedno od naela znanstvene metode.
Autograf [izvorni rukopis]
Ovo je ime dato izvornim spisima Biblije. Ti izvornici, rukom pisani rukopisi bili su
izgubljeni. Ostali su samo prijepisi prijepisa. Ovo je izvor mnogih tekstualnih razliitosti u hebrejskim i grkim rukopisima i
drevnim prikazima.
Bezae Ovo je grki i latinski rukopis estoga stoljea. Oznaen je s D. Sadrava Evanelja i Djela apostolska te neke
ope Poslanice. Njega obiljeavaju brojni pisarski dodaci. On tvori osnovu za Textus Receptus, glavnu grku rukopisnu
predaju prije King James Version.
Bias
Ovo je pojam koriten za opis jake sklonosti prema nekom predmetu ili toki gledita. To je nain razmiljanja u
kojem je nepristranost nemogua u odnosu na odreeni predmet ili toku gledita. To je pristrano gledite.
Biblijski autoritet
Ovaj je pojam koriten u vrlo osobitome smislu. On je odreen kao razumijevanje to je izvorni
autor rekao u svoje vrijeme te primjenjivanje toga pouzdanja na nae vrijeme. Biblijski autoritet uobiajeno je odreen kao
pogled na samu Bibliju kao naega jedinog autoritativnog vodia. Dodue, u svjetlu tekuih, neprimjerenih tumaenja, ja sam
ograniio poimanje Biblije kao tumaenje naelima povijesno-gramatike metode.
Kanon Ovo je pojam koriten za opis spisa za koje se vjeruje da su jedinstveno nadahnuti. Koriten je glede obojih i Staro i
Novo zavjetnih Pisma.
277
Kristocentrik Ovaj je pojam koriten za opis Isusova sredinjeg poloaja. Ja ga koristim vezanog s poimanjem da je Isus
Gospodin itave Biblije. Stari zavjet ukazuje prema Njemu i On je njegovo ispunjenje [dovretak] i cilj (usp. Mt 5:17-48).
Komentar [osvrt]
Ovo je posebna vrsta istraivake knjige. Daje opu pozadinu Knjiga Biblije. Tada pokuava
objasniti znaenje svakoga dijela Knjige. Neki se usredotouju na primjenu, dok se drugi bave tekstom na vie tehniki nain.
Ove su knjige pomagala, ali morale bi se koristiti nakon to netko napravi vlastito pripremno prouavanje. Tumaenja
komentatora nikad ne bi smjela biti prihvaena nekritiki. Usporeivanje nekoliko komentara iz razliitoga teolokog gledita
obino je od pomoi.
Koncordanca Ovo je vrsta istraivakog alata za prouavanje Biblije. Popisuje svaku okolnost svake rijei u Starome i
Novome zavjetu. Ona pomae na nekoliko naina: (1) odreuje hebrejsku ili grku rije koja lei iza svake odreene engleske
rijei; (2) usporeuje odlomke gdje je koritena ista hebrejska ili grka rije; (3) pokazuje gdje su dva razliita hebrejska ili
grka pojma prevedena istom engleskom rijei; (4) pokazuje uestalost uporabe odreenih rijei u odreenim knjigama ili
autorima; (5) pomae nekom pronai odlomak u Bibliji (usp. Walter Clark How to Use New Testament Greek Study Aids, str.
54-55).
Svici s Mrtvoga mora Ovo upuuje na niz drevnih tekstova pisanih na hebrejskom ili aramejskom pronaenih blizu
Mrtvoga mora 1947. godine. Oni su bili religijske knjinice sektakog judaizma prvoga stoljea. Pritisak rimske okupacije i
ratova zelota 60.-ih uzrokovali su skrivanje svitaka u hermetiki zatvorene glinene upove u peinama ili jamama. Oni su
nam pomogli razumjeti povijesnu okolnost prvoga stoljea Palestine i potvrdili su Masoretski tekst kao vrlo pouzdan,
najmanje do unatrag ranoga razdoblja prije Krista. Oznaeni su skraenicom DSS.
Deduktivno
Ova metoda logike ili zakljuivanja kree od opih naela prema osobitim predstavkama nainom prosudbe.
Ona je oprena indukativnom zakljuivanju, koje odraava znanstvenu metodu kretanjem od promatranih osobitosti ka opim
zakljucima (teorije).
Dijalektiko
Ovo je metoda zakljuivanja pomou koje ono to izgleda opreno ili paradoksalno stoji zajedno u
napetosti, traei jedinstveni odgovor koji ukljuuje obje strane paradoksa. Mnoge biblijske doktrine imaju dijalektike
parove, predestinacija slobodna volja; sigurnst ustrajnost; vjera djela; odluka . uenitvo; kranska sloboda kranska
odgovornost.
Dijaspora
Ovo je tehniki grki pojam koriten od palestinskih idova za opis drugih idova koji ive izvan
zemljopisnih granica Obeane zemlje.
Dinamiki ekvivalent [dinamika istovrijednost] Ovo je teorija o prevoenju Biblije. Prijevod Biblije moe biti gledan
kao neprekidnost od rijei do rijei prepiske, gdje neka engleska rije mora biti dopunjena za svaku hebrejsku ili grku
rije, do izriaja gdje je prevedena samo misao s manje pozornosti prema izvornom nainu izraavanja ili nainu pisanja.
Izmeu te dvije teorije je dinamiki ekvivalent koji stremi uzeti izvornik ozbiljno, ali prevodi u suvremenim gramatikim
oblicima i idiomima. Vrlo dobra rasprava o ovima razliitim teorijama prevoenja pronaena je u How to Read the Bible For
All Its Worth, str. 35 od Feeja i Stuarta i u Uvodu u TEV od Robert Bratchera.
Eklektiki
Ovaj je pojam koriten u vezi s tekstualnom kritikom. Upuuje na primjenu izbora itatelja razliitih grkih
rukopisa zato da se doe do teksta za koji se pretpostavlja da bude zavren izvornim spisima. Odbacuje stajalite da ikoja
obitelj grkih rukopisa zapljenjuje izvornike.
Eizegeza
Ovo je opreno egzegezi. Ako je egzegeza izvoenje izvorne autorove nakane, ovaj pojam
podrazumijeva uvoenje tue zamisli ili miljenja.
Etimologija
Ovo je vid prouavanja rijei koji pokuava utvrditi izvorno znaenje rijei. Iz toga znaenja korijena, lake
je odrediti posebne uporabe. U tumaenju, etimologija nije glavno arite, radije suvremeno znaenje i uporaba rijei.
278
Egzegeza
Ovo je tehniki pojam za primjenu tumaenja posebnog odlomka. Znai izvoditi (iz teksta)
podrazumijevajui da je naa svrha razumjeti izvornu autorovu nakanu u svjetlu povijesne okolnosti, knjievnog okvira,
sintakse i suvremenoga znaenja rijei.
anr [knjievna vrsta] Ovo je francuski pojam koji oznaava razliite vrste knjievnosti. Uporite pojma je podjela
knjievnih oblika u skupine koje dijele zajednike osobine: povijesnu pripovijest, pjesnitvo, mudru izreku, apokaliptiko i
donoenje zakona.
Gnosticizam
Veina naega znanja o ovoj herezi dolazi od gnostikih spisa drugoga stoljea. Dodue, poetne su zamisli
bile prisutne u prvome stoljeu (i prije).
Neka postavljena naela gnosticizma drugoga stoljea od Valencijana i Cerinta su: (1) materija i duh su suvjeni (ontoloki
dualizam). Materija je zla, duh je dobar. Bog, koji je duh, ne moe biti izravno ukljuen s oblikovanjem zle materije; (2)
postoje emanacije [zraenja; isijavanja op.prev.] (eons ili stupnjevi anela) izmeu Boga i materije. Zadnji ili najnii bio je
YHWH SZ-a, koji je oblikovao svemir (kosmos); (3) Isus je bio emanacija kao YHWH ali vii na ljestvici, blii pravome
Bogu. Neki Ga diu najvie ali ipak nie od Boga i sigurno nije utjelovljeno Boanstvo (usp. Iv 1:14). Budui da je materija
zla, Isus ne bi mogao imati ljudsko tijelo i ipak biti Boanski. On je bio duhovna prikaza (usp. I. Iv 1:1-3; 4:1-6); i (4)
spasenje je bilo zadobiveno kroz vjeru u Isusa plus osobito znanje, koje je znano samo posebnim osobama. Znanje (lozinka)
bilo je potrebno za prolaz kroz nebeske sfere. idovski legalizam takoer je zahtijevao dohvaanje Boga.
Gnostiki krivi uitelji zastupali su dva oprena etika sustava: (1) za neke, nain ivota bio je potpuno nevezan sa
spasenjem. Za njih, spasenje i duhovnost bili su zatvoreni u tajno znanje (lozinke) kroz aneoske sfere (eons); ili (2) za druge,
nain ivota bio je kljuan za spasenje. Naglaavali su asketski [isposniki op.prev.] nain ivota kao dokaz istinske
duhovnosti.
Hermeneutika Ovo je tehniki pojam za naela koja vode egzegezu. To je oboje skupina osobitih uputa i vjetina/dar.
Biblijski, ili sveto, hermeneutika je uobiajeno podijeljena na dvije skupine: opa naela i posebna naela. Ovo se odnosi na
razliite knjievne vrste pronaene u Bibliji. Svaka razliita vrsta (anr) ima vlastita jedinstvena pravila ali i dijeli neke
zajednike pretpostavke i postupke tumaenja.
Via kritika
Ovo je postupak biblijskoga tumaenja koji se usredotouje na povijesnu okolnost i knjievnu grau
odreene biblijske Knjige.
Idiom Ova je rije koritena za izriaje naene u razliitim kulturama koji imaju posebna znaenja nevezana na uobiajeno
znaenje pojedinanih pojmova. Neki suvremeni primjeri su: to je bilo strano dobro, ili ba me ubija. Biblija takoer
sadrava ove vrste izriaja.
Iluminacija
Ovo je ime dato za zamisao da je Bog govorio ovjeanstvu. itava je zamisao uobiajeno izraena s tri
pojma: (1) otkrivenje Bog je djelovao u povijesti ovjeanstva; (2) nadahnue On je dao primjereno tumaenje Svojih
djela i njihova znaenja odreenim odabranim ljudima za objavu ovjeanstvu; i (3) iluminacija On je dao Svoga Duha da
pomogne ovjeanstvu razumjeti Njegovo samo-otkrivanje.
Induktivno
Ovo je postupak logike ili zakljuivanja koji kree od pojedinosti ka cjelini. To je iskustveni postupak
suvremene znanosti. U osnovi ovo je Aristotelov pristup.
Interlinearno [izmeu redaka] Ovo je vrsta istraivakog alata to omoguava onima koji ne itaju biblijski jezik da budu
sposobni ralaniti njeno znaenje i grau. Ono smjeta engleski prijevod na stupanj rije za rije odmah ispod izvornoga
biblijskog jezika. Ovaj alat, spojen s analitikim leksikonom, dat e oblike i osnovne odredbe hebrejskoga i grkoga.
Nadahnue
Ovo je zamisao da je Bog govorio ovjeanstvu vodei biblijske autore da tono i jasno zabiljee Njegovo
otkrivenje. Potpuna je zamisao uobiajeno izraena s tri pojma: (1) otkrivenje Bog je djelovao u ljudskoj povijesti; (2)
nadahnue On je dao primjereno tumaenje Svojih djela i njihova znaenja odreenim odabranim ljudima za objavu
ovjeanstvu; i (3) iluminacija On je dao Svoga Duha da pomogne ovjeanstvu razumjeti Njegovo samo-otkrivanje.
279
Opisni jezik
Koriten je vezano na idiome u kojima je pisan Stari zavjet. Govori o naem svijetu u pojmovima na nain
kako stvari izgledaju naim pet osjetilima. To nije znanstveni opis, niti je zamiljen da bude.
Legalizam
Ovaj je stav obiljeen prenaglaavanjem pravila ili obreda. Nastoji se osloniti na ljudsku izvedbu pravila
kao znak Bojeg prihvaanja. Nastoji podcijeniti odnos i razviti izvedbu, oboje od kojih su vani vidovi zavjetni odnos
izmeu svetoga Boga i grjenog ovjeanstva.
Doslovno/doslovice
Ovo je drugo ime za tekstualno-usredotoen i povijesni postupak hermeneutike iz Antiohije. To
znai da tuma ukljuuje uobiajeno i oito znaenje ljudskoga jezika, iako se jo uvijek prepoznaje prisutnost slikovnog
jezika.
Knjievna vrsta Ovo upuuje na razliite oblike koje moe uzeti ljudsko priopavanje, kao to je pjesnitvo ili povijesna
pripovijest. Svaka knjievna vrsta ima vlastite osobite hermeneutike postupke dodatno opim naelima za svu pisanu
knjievnost.
Knjievna jedinica
Ovo upuuje na glavnu zamisao podjela biblijske Knjige. Moe biti napravljeno od nekoliko
stihova, odlomaka ili poglavlja. To je samo-sadravajua jedinica sa sredinjim subjektom.
Nia kritika
Rukopis
Ovaj se pojam odnosi na razliite prijepise grkoga Novog zavjeta. Uobiajeno su podijeljeni u razliite
vrste obzirom na (1) materijal na kojem su napisani (papirus, koa), ili (2) oblik samog pisanja (sva velika slova ili pisana
slova bez odvajanja). Skraeno je to MS (jednina) ili MSS (mnoina).
Masoretski tekst
Ovo upuuje na deveto stoljee hebrejskih rukopisa Staroga zavjeta napravljenog od narataja
idovskih znanstvenika koji sadri samoglasnika mjesta i druge tekstualne biljeke. On oblikuje temeljni tekst za na
engleski Stari zavjet. Njegov je tekst bio povijesno potvren od hebrejskih MSS, posebice Izaija, poznat iz svitaka s Mrtvoga
mora. Njegova skraenica je MT.
Metonimija
Ovo je slikovit govor u kojem je ime jedne stvari upotrijebljeno za predstavljanje neega drugog povezanog
s njom. Primjerice: kotli vrije to zapravo znai voda u kotliu vrije.
Muratorijevi fragmenti Ovo je popis kanonskih knjiga Novoga zavjeta. Bio je napisan u Rimu prije 200.-te godine. On
daje istih dvadeset i sedam knjiga kao i protestantski NZ. To jasno pokazuje da su mjesne crkve u razliitim dijelovima
Rimskoga Carstva gotovo imale kanon prije glavnih crkvenih koncila etvrtoga stoljea.
Prirodna objava
Ovo je jedna skupina Bojeg samo-otkrivenja ovjeku. Ukljuuje prirodni poredak (Rim 1:19-20) i
moralne posljedice (Rim 2:14-15). O tome se govorilo u Psalmu 19:1 i Rimljanima 1 2. To je razliito od posebne objave,
koja je Boje posebno otkrivenje u Bibliji i konano u Isusu iz Nazareta.
Ova je teoloka skupina bila ponovno naglaena pokretom stare zemlje izmeu kranskih znanosti (npr. pisanja Hugha
Rossa.). Oni su koristili ovu skupinu za potvrdu da je sva istina Boja istina. Priroda su otvorena vrata znanju o Bogu, to je
razliito od posebne objave (Biblija). Ona omoguuje suvremenoj znanosti slobodu istraivanja prirodnoga poretka. Po mome
miljenju to je predivna nova mogunost svjedoanstvu suvremenome znanstvenome zapadnom svijetu.
Nestorijanizam Nestorije je bio patrijarh Konstantinopola u petome stoljeu. Bio je obuen u Antiohiji sirijskoj i tvrdio da
je Isus imao dvije naravi, jednu potpunu ljudsku i jednu potpuno Boansku. Ovaj je pogled odstupao od aleksandrijskoga
ortodoksnog pogleda o jednoj naravi. Nestorijeva glavna briga bila je naslov majka Boja, dat Mariji. Nestorije je bio
opreka irilu iz Aleksandrije i, preutno, svojoj vlastitoj obuci u Antiohiji. Antiohija je bila sjedite povijesno gramatiko
tekstualnome pristupu biblijskome tumaenju, dok je Aleksandrija bila sjedite etverostrukoj (alegorijskoj) koli tumaenja.
Nestorije je konano bio udaljen iz ureda te prognan.
Izvorni autor
280
Papirus
Ovo je vrsta materijala iz Egipta za pisanje. Bio je napravljen iz rijenih trski. To je materijal na kome su
napisane nae najstarije prepiske grkoga Novog zavjeta.
Usporedni odlomci
Oni su dio zamisli da je itava Biblija Bogomdana te je, stoga, svoj nabolji tuma i davatelj
ravnotee paradoksalnih istina. Ovo je takoer od pomoi kad netko pokuava tumaiti neki nejasan ili dvosmisleni odlomak.
Isto tako oni pomau nekome nai najjasniji odlomak o datome subjektu kao i svima drugim vidovima Pisma o datome
subjektu.
Parafraza
Ovo je ime za teoriju biblijskoga prijevoda. Biblijski prijevod moe biti gledan kao neprekidnost prepiske
od rijei do rijei, gdje engleska rije mora biti ponuena za svaku hebrejsku ili grku rije parafrazi gdje je prevedena
samo misao s manje pozornosti prema izvornome izraavanju ili nainu pisanja. Izmeu ove dvije teorije je dinamiki
ekvivalent koji nastoji ozbiljno uzeti izvorni tekst, ali prevodi ga u suvremenim gramatikim oblicima i idiomima. Uistinu
dobra rasprava o ovim raznolikim teorijama prevoenja naena je u How to Read the Bible For All Its Worth, str. 35 od Feeja
i Stuarta.
Paragraf
U osnovi ovo je tumaenje knjievne jedinice u prozi. Sadri jednu sredinju misao i njen razvitak. Ako
ostanemo kod njene glavne zamisli neemo polagati vanost na manje vano ili propustiti izvornu autorovu nakanu.
Parohijalizam Ovo se odnosi na stvaranja predrasuda [vidi bias op.prev.] zatvorenih u mjesnu teoloku/kulturalnu
okolnost. Ne prepoznaje transkulturalnu prirodu biblijske istine ili njene primjene [trans u sloenicama oznaava: preko,
kroz, s druge strane, onkraj B. Klai, MH Zagreb, 1978. op.prev.].
Paradoks
Ovo upuuje na one istine koje izgledaju opreno, iako su oboje istinite, premda su u napetosti jedna s
drugom. One uobliuju istinu predstavljajui je iz oprenih strana. Znatno je biblijske istine predstavljeno u paradoksalnim
(ili dijalektikim) parovima. Biblijske istine nisu izdvojene zvijezde, nego zvijea napravljene prema uzorku zvijezda.
Plato On je bio jedan od filozofa stare Grke. Njegova je filozofija uvelike utjecala na ranu Crkvu preko znastvenika
Aleksandrije, Egipat, i poslije, Augustina. Njegova je postavka bila da je sve na Zemlji bilo varavo i potpuna preslika
duhovnoga pralika. Teolozi su kasnije izjednaili Platove oblike/zamisli s duhovnom kraljevinom.
Pretpostavka Ovo upuuje na nae unaprijed stvoreno razumijevanje stvari. esto oblikujemo miljenja ili prosudbe o
pitanjima prije negoli pristupimo samim Pismima. Ta je sklonost poznata i kao bias, a priori stanje, nagaanje ili predrazumijevanje.
Proof-texting Ovo je primjena tumaenja Pisma navoenjem stiha bez obzira na njegov trenutani okvir ili iri okvir u
njegovoj knjievnoj jedinici. To premjeta stihove od nakane izvornoga autora i uobiajeno ukljuuje nakanu za
dokazivanjem osobnoga miljenja dok dokazuje biblijski autoritet.
Rabinski judaizam
Ovaj stupanj ivota idovskoga naroda zapoinje u babilonskome suanjstvu (586.-538. g.pr.Kr.).
Kad je bio udaljen utjecaj sveenstva i Hrama, mjesne su sinagoge postale arite idovskoga ivota. Ova mjesna sredita
idovske kulture, zajednitva, tovanja i biblijskoga prouavanja postala su arita nacionalnoga religijskog ivota. U Isusovo
vrijeme ova religija pisara [knjievnika op.prev.] bila je usporedna onoj sveenika. Kod pada Jeruzalema 70.-te godine,
pisarski oblik, kojim su vladali farizeji, nadzirali su smjer idovskoga religijskog ivota. Osobina mu je bila primjenjivo,
legalistiko tumaenje Tore objanjene usmenom predajom (Talmud).
Otkrivenje
Ovo je ime dato zamisli da je Bog govorio ovjeanstvu. Puna zamisao uobiajeno je izraena s tri pojma:
(1) otkrivenje Bog je djelovao u ljudskoj povijesti; (2) nadahnue On je dao primjereno tumaenje Svojih djela i njihova
znaenja odreenim odabranim ljudima za objavu ovjeanstvu; i (3) iluminacija On je dao Svoga Duha da pomogne
ovjeanstvu razumjeti Njegovo samo-otkrivanje.
Semantiko polje
Ovo upuuje na potpuni doseg znaenja povezanog s rijeju. To je u osnovi razlika koju imaju
znaenja rijei u razliitim okvirima.
281
Septuaginta
Ovo je ime dato grkom prijevodu hebrejskoga Starog zavjeta. Predaja kae da je bila napisana u
sedamdeset dana od strane sedamdeset idovskih znanstvenika za knjinicu u Aleksandriji, Egipat. Nadnevak po predaji je
oko 250. g.pr.Kr. (u stvarnosti je uzeo vie od stotinu godina da se dovri). Taj je prijevod znaajan jer (1) daje nam drevni
tekst za uporedbu s Masoretskim hebrejskim tekstom; (2) pokazuje nam stanje idovskoga tumaenja u treem i drugom
stoljeu prije Krista; (3) daje nam idovsko mesijansko razumijevanje prije odbacivanja Isusa. Njena kratica je LXX.
Sinaiticus
Ovo je grki rukopis etvrtoga stoljea. Naao ga je njemaki znantsvenik, Tischendorf, u samostanu sv.
Katarine na Jebel Musi, tracidionalnome mjestu brda Sinaj. Ovaj je rukopis oznaen prvim pismom hebrejskoga alfabeta
nazvanog aleph (). Sadri oba i Stari i itavi Novi zavjet. Ovo je jedan od naih najstarijih uncijalnih MSS.
Spiritualiziranje [produhovljenje]
Ovaj pojam je istoznaan s alegoriziranjem u smislu pomicanja povijesnoga i
knjievnog okvira odlomka i njegova tumaenja na temelju drugih mjerila.
Sinonimi [istoznanice] Ovo upuuje na pojmove s tonim ili vrlo slinim znaenjem (iako u stvarnosti ne postoje dvije
rijei koje se potpuno semantiki preklapaju). One su tako usko povezane da mogu zamijeniti jedna drugu u reenici bez
gubitka znaenja. Takoer je koriteno za oznaavanje jednog od tri oblika hebrejskoga pjesnikog paralelizma. U ovome
smislu to upuuje na dvije crte pjesnitva koje izraavaju istu istinu (usp. Ps 103:3).
Sintaksa
Ovo je grki pojam koji upuuje na grau reenice. Povezuje naine dijelova reenice stavljenih zajedno
kako bi se stvorila potpuna misao.
Sintetski
Ovo je jedan od tri pojma koji se odnose na vrste hebrejskoga pjesnitva. Taj pojam govori o crtama
pjesnitva koji grade jedan na drugom u sveukupnome smislu, ponekad nazvan klimatik (climatic) (usp. Ps 19:7-9).
Sustavna teologija
Ovo je stupanj tumaenja koji pokuava povezati biblijske istine na jedinstveni i razumski nain.
Ona je logika, radije negoli isto povijesna, predstavka kranske teologije prema skupinama (Bog, ovjek, grijeh, spasenje,
itd.).
Talmud
Ovo je naziv za kodificiranje idovske usmene predaje. idovi vjeruju da je bio od Boga usmeno dat
Mojsiju na brdu Sinaj. U stvarnosti kroz godine postaje zajednika mudrost idovskih uitelja. Postoje dva razliita pisana
oblika Talmuda: Babilonski i krai, nedovren Palestinski.
Tekstualna kritika
Ovo je prouavanje biblijskih rukopisa. Tekstualna kritika je neophodna jer ne postoje izvornici i
prepiske se razlikuju jedna od druge. Njena nakana je objasniti razlinosti i postii (to je blie mogue) izvorno izraavanje
autografa Staroga i Novog zavjeta. esto je nazvan nia kritika.
Textus Receptus
Ova se oznaka razvila u Elzevirovo izdanje grkoga NZ-a 1633. godine. U osnovi to je oblik
grkoga NZ-a proizveden iz nekoliko kasnijih grkih rukopisa i latinskih izvedbi Erazma (1510.-1535.), Stefana (1546.1559.) i Elzevira (1624-1678). U An Introduction to the Textual Criticism of the New Testament, str. 27, A. T. Robertson
kae: Bizantski tekst je zapravo Textus Receptus. Bizantski tekst je najmanje vrijedan od tri obitelji ranih grkih rukopisa
(Zapadni, Aleksandrijski i Bizantski). Sadri nagomilane pogrjeke kroz stoljea rukom-prepisivanih tekstova. Dodue, A.T.
Robertson takoer kae: Textus Receptus je ouvao za nas u sutini ispravan tekst. (str. 21). Ovaj oblik predaje grkoga
rukopisa (pogotovo Erazmovo tree izdanje 1522. godine) oblikuje osnovu za King James Version 1611. godine.
Tora Ovo je hebrejski pojam za uenje. To postaje slubeni naslov za Mojsijeva pisanja (od Postanka do Ponovljenog
zakona). To je, za idove, najautoritativnija podjela Hebrejskoga kanona.
Tipoloko
To je posebna vrsta tumaenja. Uobiajeno ukljuuje istinu Novoga zavjeta pronaenu u odlomcima
Staroga zavjeta posredstvom analokog simbola. Ova skupina hermeneutike bila je glavni dio aleksandrijske metode. Zbog
zloporabe ove vrste tumaenja, moe se ograniiti njegovu uporabu na posebne primjere zapisane u Novom zavjetu.
Vaticanus
Ovo je grki rukopis etvrtoga stoljea. Naen je u knjinici Vatikana. Izvorno je sadravao itavi Stari
zavjet, apokrife i Novi zavjet. Dodue, neki su dijelovi izgubljeni (Postanak, Psalmi, Hebrejima poslanica, pastoralne
282
poslanice, Filemonu i Otkrivenje). To je rukopis od velike pomoi za odreivanje izvornoga izriaja autografa. Oznaen je
slovom B.
Vulgata
Ovo je ime Jeronimova latinskog prijevoda Biblije. Postao je osnovom ili opim prijevodom za
Rimokatoliku crkvu. Bio je napravljen 380.-tih godina.
Mudrosna knjievnost Ovo je bila knjievna vrsta zajednika drevnome blisko-istonome (i suvremenome) svijetu. U
osnovi ona je bila nakana upuivanja novoga narataja vodiima za uspjean ivot kroz pjesnitvo, mudru izreku, ili esej.
Upuena je bila vie pojedincima negoli zajednikom drutvu. Nije koristila smjeranja na povijest nego se temeljila na
ivotnim iskustvima i promatranju. U Bibliji, Jobova Pjesma nad pjesmama zamilja prisutnost i tovanje JHWH, ali ovaj
religijski pogled na svijet nije izriit za svako ljudsko iskustvo u svakome vremenu.
Kao knjievna vrsta ona izjavljuje openite istine. Dodue, ova knjievna vrsta ne moe biti koritena u
svakoj osobitoj prilici. Ovo su openite izjave koje se ne primjenjuju uvijek za svaku pojedinanu priliku.
Ovi su se mudraci usudili pitati teka ivotna pitanja. esto su promijenili tradicionalne religijske poglede (Job i
Propovjednik). Oblikuju ravnoteu i tee lakim odgovorima o ivotnim potresnim dogaajima.
Slika svijeta i pogled svijeta
Ovo su pojmovi koji prate jedan drugoga. Oba su filozofijske zamisli vezane na stvaranje.
Pojam slika svijeta upuuje na kako stvaranja dok se pogled svijeta odnosi na Tko. Ovi pojmovi odgovaju tumaenju
da se Postanak 1 2 prvenstveno bavi s Tko, ne kako, stvaranja.
YHWH
Ovo je ime u Savezu za Boga u Starome zavjetu. Odreeno je u Izlasku 3:14. To je UZROAN oblik
hebrejskoga pojma biti. idovi su se bojali izgovoriti ime, u najmanju ruku ne uzaludno; stoga, oni su nadomjestili
hebrejski pojam Adonai, Gospodin. Ovo je nain kako je zavjetno ime prevedeno u engleskome.
283
DODATAK ETIRI
DOKTRINARNA IZJAVA
Ne brinem se posebno za izjave vjere ili vjeroispovijedi. Dajem prednost potvrdi same Biblije. Dodue, uviam da
e izjava vjere onima koji me ne poznaju osigurati nain procjene moga doktrinarnom gledita. U naim vremenima tako
punima teoloke pogrjeke i obmane, ponuen je kratki saetak moje teologije.
1. Biblija, oba i Stari i Novi zavjet, nadahnuta je, nepogrjeiva, autoritativna, vjena Rije Boja. Ona je Boje
samootkrivenje zapisano od ovjeka pod nadnaravnim vodstvom. Ona je na jedini izvor jasne istine o Bogu i Njegovim
svrhama. Takoer je i jedini izvor vjere i primjene za Njegovu Crkvu.
2. Postoji samo jedan vjeni, Stvoritelj, Iskupitelj Bog. On je Stvoritelj svega, vidljivoga i nevidljivoga. On je
objavio Sm Sebe kao ljubeeg i brinog iako je On i pravian i pravedan. On je Sm Sebe objavio u tri zasebne Osobe: Otac,
Sin i Duh, istinski odvojene ali ipak iste u bti.
3. Bog je djelatno u nadzoru Svojeg svijeta. Postoje oba i vjeni naum za Njegovo Stvorenje koji je nepromjenljiv i
pojedinani koji je usredotoen na omoguavanje slobodne volje ovjeka. Nita se ne dogaa bez Bojega znanja i
doputenja, ali ipak On dozvoljava pojedincima izbore meu obojima i meu anelima i meu ljudima. Isus je Oev Izabrani
ovjek i svi su skriveno izabrani u Njemu. Boje predznanje o dogaajima ne vraa ljude u prijanje stanje da se opredjele za
pred-pisani spis. Svaki je od nas odgovoran za svoje misli i djela.
4. ovjeanstvo, iako stvoreno prema Bojoj slici i osloboeno od grijeha, izabralo je pobuniti se protiv Boga. Iako
iskuavani od nadnaravnog posrednika, Adam i Eva bili su odgovorni za njihovu tvrdoglavu okrenutost samima sebi. Njihova
je pobuna pogodila ovjeanstvo i Stvorenje. Mi smo svi potrebni Bojeg milosra i milosti za oboje i za nae zajedniko
stanje u Adamu i za nau pojedinanu voljnu pobunu.
5. Bog je osigurao sredstvo oprotenja i obnove za palo ovjeanstvo. Isus Krist, Boji jedinstveni sin, postao je
ovjek, ivio je bezgrjenim ivotom, i posredstvom Njegove zamjenske smrti, platio kaznu za grijeh ovjeanstva. On je
jedini nain za obnovu i zajednitvo s Bogom. Ne postoji nijedno drugo sredstvo spasenja osim kroz vjeru u Njegovo
dovreno djelo.
6. Svaki od nas mora osobno primiti Boju ponudu oprotenja i obnove u Isusu. To je postignuto posredstvom
voljnoga pouzdanja u Boja obeanja kroz Isusa i voljnim okretanjem od poznatoga grijeha.
7. Svakome je od nas potpuno oproteno i obnovljeni smo temeljem naeg pouzdanja u Krista i pokajanja zbog
grijeha. Meutim, dokaz za taj novi odnos vidljiv je u promijenjenom, te mijenjajuem, ivotu. Boji cilj za ovjeanstvo nije
jedino Nebo jednoga dana nego Kristo-slinost sada. Oni koji su stvarno iskupljeni, bez obzira na povremeno grijeenje, bit
e stalno u vjeri i pokajanju kroz svoje ivote.
8. Sveti Duh jeste drugi Isus. On je prisutan u svijetu kako bi vodio izgubljene Kristu i razvijao Kristo-slinost u
spaenima. Darovi Duha dati su prilikom spasenja. To su ivot i sluba Isusa podijeljeni izmeu Njegova Tijela, Crkve.
Darovi koji su u osnovi stavovi i pobude Isusa moraju biti potaknuti plodom Duha. Duh je djelatan u naem vremenu kao to
je On bio u biblijska vremena.
9. Otac je uinio uskrsloga Isusa Krista Sucem svega. On e se vratiti na Zemlju kako bi sudio svom ovjeanstvu.
Oni koji su se pouzdali u Isusa i oni ija su imena zapisana u Janjetovoj Knjizi ivota primit e kod Njegova povratka svoja
vjena proslavljena tijela. Oni e biti s Njim zauvijek. Meutim, oni koji su odbili odazvati se Bojoj istini bit e vjeno
odvojeni od radosti zajednitva s Trojedinim Bogom. Oni e biti osueni zajedno sa Sotonom i njegovim anelima.
Ovo zasigurno nije potpuno ili cjelokupno ali nadam se da e vam dati teoloki okus moga srca. elim izjaviti:
U btijedinstvo, prema vansloboda, u svemuljubav.
284