Sveti Serafim Sarovski

udotvorac

Sadraj:
- ivot prepodobnog I bogonosnog oca naeg Serafima Sarovskog
- Cilj hriscanskog zivota

Uvod

"Dobro djelo koje ucinimo Hrista radi dovodi nam blagodat Bozju u srce"

"U nama djeluju tri volje... "

"Molitva je orudje kojim uvijek raspolazemo"

"Trazite, molite i ne odustajte"

"Savremeni covjek se zavarava nekakvom svojom nazovi prosvecenoscu..."

"Nasa nesreca je u tome ... ne napredujemo u blagodati i razumu Bozjem"

Rijec je Tvoja, Gospode, svjetlost stazi mojoj

"Sve je jasno onima koje Bog obdari razumom"

"Bog ''ne gleda ko je ko'' nego trazi pravu Vjeru u Njega"

- Duhovne pouke prepodobnog oca Serafima za svjetovnjake i monahe

IVOT PREPODOBNOG I BOGONOSNOG OCA NAEG

SERAFIMA SAROVSKOG

Prepodobni Searfim, starac Sarovski, rodio se u gradu Kursku, u Rusiji, od

blagoestivih i imunih roditelja, Isidora i Agatije. Otac mu je bio trgovac. Rodio se 19.
srpnja1759 godine, i na svetom krtenju dobio ime Prohor. Njegov otac imao je veliko srce
prema hramovima Bojim, a mati njegova bila je, vie nego njezin mu, potovana zbog
svoje pobonosti i dobrotvorstva. U treoj godini svojoj Prohor izgubi oca, te mu kao
jedina uiteljica ostade njegova pobona mati Agatija. Pod njenim rukovodstvom, on
odraste u kranskoj pobonosti i ljubavi prema molitvi u hramu Bojem.
Od ranog djetinjstva nad blaenim se pokazivalo neobino staranje Boje, koje je
iskazivalo u njemu blagodatnog izabranika Bojeg. Jednom, kada je mati njegova
razgledala graevinu crkve, koju je zapoeo jo njezin mu, ona povede sa sobom
sedmogodinjeg Prohora na sam vrh zvonare koja se jo zidala. Nesmotrenou dijete
padne sa zvonare na zemlju. Agatija se u uasu stra sa zvonare, mislei da se sin njen
razbio na mrtvo. No sa uenjem i radou ona ga ugleda gdje stoji na nogama, itav i
neozlijeen. Tako se na blagodatnom djetetu ispunie rijei Svetog Pisma: Zlo te nee
zadesiti, i udarac nee dosegnuti do tijela tvog, jer e anelima svojim zapovjediti za tebe
da te uvaju na svim putovima tvojim. Na ruke e te uzeti da negdje ne zapne za kamen
nogom svojom (Psal. 90,10- 12).
U desetoj godini Prohora poee se uiti pismenosti, i on pone brzo shvaati
crkveno pismo, objelodanjujui svijetli um i pamenje, i u isto vrijeme ukraujui sebe
krotou i smirenjem. Ali on se iznenada teko razboli, tako da se ukuani njegovi nisu
nadali da e ozdraviti. U to teko za njega vrijeme, Prohor vidi u snu Presvetu
Bogorodicu, koja mu obea da e ga posjetiti i iscijeliti od bolesti. Rijei Bogorodice se
uskoro i dogode. U to vrijeme dogodi se u Kursku litija, na elu sa udotvornom ikonom
Znamenske Presvete Bogorodice. Zbog kie i blata, litija, da bi skratila put, uputi se preko
dvorita Prohorove kue. Blagoestiva Agatija pohita te iznese bolnoga sina i prinese ga k
udotvornoj ikoni Bogorodice, poslije ega deko potpuno ozdravi.
Poboni djeak se vrlo truae u uenju, izuavajui Sveto Pismo i druge
boanstvene i knjige korisne za duu, usmjerujui sav um svoj k Bogu, prema kome je s
ljubavlju plamtjela njegova ista dua. Meutim, njegov stariji brat, koji se bavio
trgovinom, stade pomalo uiti Prohora na nju. Ali ovaj posao ne bijae Prohoru po srcu;
njegova je dua udjela da stekne sebi blago netruleno i nepotroivo. Nemajui
mogunosti da za radnih dana posjeuje boanstvenu liturgiju. Prohor nije proputao
gotovo niti jedan dan, a da rano ujutro ne otie u hram Boji na jutrenje. Nedjeljom pak i
praznikom on je naroito volio da se bavi itanjem duhovno pounih knjiga. Pri tome on je
ponekad itao na glas i svojim vrnjacima, ali je vie volio da ita povuen u tiini. Od
majke se Prohorove nije skrilo emu tei dua njenog sina, no ona se nije protivila njegovoj
elji. I kada poboni mladi navri sedamnaest godina, on donese vrstu odluku da uz
blagoslov majke napusti svijet i posveti se monakom ivotu. Majka mu uz blagoslov
pokloni metalni kri, od koga se on nikada kasnije nije odvajao.

Ostavivi svijet, blaeni mladi se najprije uputi na bogomolje u Kijevo Peersku

lavru. Tamo jedan vidovit zatvorenik, po imenu Dositej, vidjevi u Prohoru dobrog
podvinika Kristovog, blagoslovi ga da ide i da se spasi u Sarovskoj pustinjii. Idi, dijete
Boje! govorae vidovit starac mladom podviniku, - i ostani u Sarovskoj obitelji; to e ti
mjesto biti na spasenje, pomou Bojom ti e tamo zavriti svoje zemno stanovanje. Sveti
Duh, Riznica dobara, rukovodit e ivot tvoj u svetinji.
Posluavi savjet vidovitoga starca, Prohor otputova u Sarovsku pustinju. Tamo ga
s ljubavlju primi nastojatelj pustinje, starac Pahomije, monah krotak i smireno mudar, koji
se puno podvizavae u postu i molitvi, i bijae primjer ostalim monasima. Uvidjevi dobru
namjeru Prohorovu, Pahomije ga uvrsti meu poslunike i preda ga pod rukovodstvo
starcu, jeromonahu Josifu, manastirskom blagajniku. Nalazei se u kelejnom posluanju
kod starca, Prohor je ispunjavao sva manastirska pravila i ustave i posluanja bratska; u
kuhinji i u stolarnici. Osim toga on je u hramu vrio dunost crkvenjaka. Nikada on nije
bio besposlen, nego se stalnim zapoljavanjem trudio da sauva sebe od mrzovolje, koju je
smatrao kao najopasnije iskuenje za monaha. Bolest ova, govorae on kasnije na osnovu
vlastitog iskustva, lijei se molitvom, uzdranjem od praznoslovlja rukodijeljenjem,
itanjem Svetog Pisma i trpljenjem, zato to se mrzovolja i javlja iz malodunosti, nehaja i
praznoslovlja.
Na crkvena bogosluenja Prohor je odlazio prije svih, nepokretno stojei cijelo
bogosluenje, bez obzira koliko ono bilo dugo. Izvan crkve on je volio da se povlai u
svoju keliju. Bavei se rukodijeljem ili ma kojim drugim posluanjem, on je neprestano
imao na pameti i u srcu Isusovu molitvu, silom njenom savlaujui razna vraja iskuenja.
Ne zadovoljavajui se tiinom i bezmolvijem Sarovske obitelji, mladi podvinik,
ugledajui se na neke manastirske starce, koji se sa nastojateljevim blagoslovom bijahu iz
manastirske ograde povukli u potpunu samou, u dubini manastirske ume, sa
blagoslovom svoga starca Josifa takoer se u slobodnim satima povlaio u gustu umu,
radi molitvenog usamljenikog tihovanja. Sa molitvom je on spajao uzdranje i post:
srijedom i petkom nije uope jeo, a u druge dane jeo je samo jedanput dnevno. Svi su gajili
potovanje i ljubav prema neobinom podviniku, iji se neprekidni i upadljivi podvizi
nisu mogli sakriti, bez obzira na njegovo duboko smirenje. Naroitu ljubav i povjerenje
pokazivahu prema njemu, kao prema svome roenom djetetu, starci: Pahomije i Josif. Ta
ljubav i potovanje Sarovskih monaha prema mladom podviniku Kristovom osobito se
jasno vidjee u sljedeem sluaju.
Godine 1780 Prohor se teko razboli. Cijelo mu tijelo natee, i on, trpei estoke
muke, nepomino leae na svojoj tvrdoj postelji. Doktora nije bilo, i nikakvi lijekovi nisu
pomagali; kako izgleda, to je bila vodena bolest. Bolest je trajala tri godine, od kojih je
godinu i est mjeseci Prohor proveo u postelji. I za sve to vrijeme iz njegovih usta ne izie
rije roptanja; on svega sebe, i tijelo i duu, bijae predao Gospodu, i neprestano se molio,
suzama svojim natapajui postelju svoju. Njegov duhovni otac i nastavnik, starac Josif su
mu sluili u vrijeme bolesti kao obian poslunik; nastojatelj obitelji, starac Pahomije, ne
odmicae se od njega; starac Isaija i drugi starci i bratija takoer se mnogo truae oko

njega. Na kraju, bojei se za sam bolesnikov ivot, nastojatelj Pahomije odluno predloi
bolesniku da se pozove doktor. Ali blaeni jo odlunije odbi doktorovu pomo. Oe sveti,
ree on starcu, ja sam predao sebe istinskom Doktoru, dua i tijela, Gospodu Naem Isusu
Kristu i Preistoj Majci Njegovoj; a ako ljubav vaa nae za dobro, Gospoda radi, izlijeite
mene ubogog nebeskim lijekom (= svetom Priesti).
Tada starac Josif, na molbu bolesnika i po svojoj savjesti, odslui nono bdijenje i
liturgiju; na bogosluenje se bratija sastadoe iz ljubavi da se pomole za stradalnika.
Poslije liturgije Prohor se na svom bolesnikom odru ispovjedi i priesti svetim Tajnama
Kristovim. I gle, po priesti, njemu se javi u neiskazanoj svjetlosti Presveta Djevica Marija,
praena svetim apostolima: Jovanom Bogoslovom i Petrom. Okrenuvi se svojim
boanskim likom prema Bogoslovu, Ona ree, ukazujui prstom na Prohora: Ovaj je
naega roda. Potom ona metnu desnu ruku svoju na Prohorovu glavu, i istog trena
tenost, koje je ispunjavala njegovo tijelo, stade curiti kroz otvor koji se naini na desnoj
slavini. Prohor se ubrzo i potpuno iscijeli, samo oiljci rane, kroz koju tenost istee,
ostadoe zauvijek na njegovom tijelu, kao neki svjedok udesnog iscjeljenja.
Ubrzo zatim na mjesto ovog javljanja Bogorodice, po pomisli Bojoj, bi podignuta
dvokatna crkva sa dva prijestolja, i kraj nje bolnica, na mjestu poruene kelije Prohorove.
Prohor je, po nalogu nastojatelja, skupljao priloge za to graenje, i svojim rukama izradio
je u donjoj bolnikoj crkvi presto od kiparskog drveta. Poto je taj presto bio osvijetljen,
prepodobni Serafim se do kraja ivota svoga prieivao svetim Tajnama prvenstveno u
tom hramu, radi neprestanog sjeanja na veliko dobroinstvo Boje, ukazano mu na tom
mjestu.
Provevi u Sarovskoj pustinji osam godina kao poslunik, Prohor se 18. kolovoza
1786 godine, u dvadeset i sedmoj godini ivota udostoji postriga u monaki obraz, pri
emu dobi novo ime Serafim. Monaki in, i samo znaenje novoga imena(2), sjeajui
Serafima na istou i plameno sluenje Anela Bogu, pojaavahu sve vie i vie u njemu
elju i svetu revnost da slui Gospodu. Serafim udvoji svoje trudove i podvige i stane
ivjeti jo usamljenije, ronei u unutarnje bogom misleno sazrijevanje.
Za godinu dana i neto vie poslije toga, prepodobni bi preimenovan u in
jeroakona(3). Od toga vremena on je oko est godina gotovo neprekidno sluio u tom
inu, radei trud na trud, podvig na podvig, gorei duhom i plamtei boanskom
ljubavlju. Nou uoi nedjelje i praznika on je provodio u bdijenju i usrdnoj molitvi, bez
odmora, stojei na molitvenom pravilu do same liturgije. A po zavretku slube Boje, on
je jo dugo ostajao u hramu, dovodei u red utvari i starajui se o istoi oltara
Gospodnjeg. I pored svega toga, blaeni Serafim, gotovo nije osjeao trudove, nije se
zamarao, nije se poslije njih due odmarao, esto puta sasvim zaboravljajui na hranu i
pie. I kada je odlazio na odmor, on je alio to ovjek ne moe, slino Anelima,
neprekidno sluiti Bogu.
Dua Serafimova je sve vie i vie uzlazila po ljestvici vrlina i bogom mislenih
sazrijevanja; i kao odgovarajui na njegovu plamenu svetu revnost, Gospod ga je u
njegovim podvizima tjeio i krijepio blagodatnim vienjima nebeskim. Sazrijevajui, on je

oslobodio sebe, zbog istoe due, na neprekidno uzdravanje i postojano uzviavanje

due k Bogu. Tako je ponekad za vrijeme bogosluenja u crkvi, on promatrao svete Anele
kako u obliku mladia, obuenih u bijele zlatotkane odjee, sluaju i pjevaju sa bratijom.
Pjevanje njihovo nemogue je ni rijeju izraziti, i ma kakvoj melodiji zemaljskoj usporediti.
i srce se moje otopie kao vosak (Psal. 21,15), govorio je on kasnije rijeima
psalmopjevca, sjeajui se one neiskazane radosti, koju je osjeao pri tim nebeskim
javljanjima. I od te radosti on se tada nieg sjeao nije. Samo se sjeao ovog ulaska u crkvu,
i izlaska iz nje.
No izuzetno blagodatnog i znaajnog vienja prepodobni se udostoji jednom
Velike Nedjelje za vrijeme boanstvene liturgije, i to na Veliki etvrtak. Liturgiju su sluili
bogobojaljivi starci, Pahomije i Josif, zajedno sa blaenim Serafimom, jer je Pahomije bio
duboko zavolio mladog, no iskusnog u dobru, monaha, i boanstvenu slubu gotovo je
uvijek sluio sa njim. Kada Searfim poslije malog hoda razglasi: Gospodi, spasi
blagoestive, i, iziavi na carske dveri sa rijeima: i po vijeku vjekova, podie ruku sa
orarem k prisutnima, njega iznenada obasja odozgo neobina svjetlost, kao od sunanih
zraka. Podigavi oi u pravcu svjetlosti, blaeni Serafim ugleda Gospoda Isusa Krista u
obliku Sina ovjejeg, koji jae od sunca sijae neiskazanom svjetlou i bijae kao pela
okruen Nebeskim Silama: anelima, arhaanelima, heruvimima, i serafimima. On iae
od zapadnih vrata crkvenih, zaustavi se prema amvonu, i podigavi ruke svoje, blagoslovi
svoje sluge i sve prisutne. Zatim On ue u ikonostasnu ikonu pored carskih dveri. Srce
blaenog prepuni se neiskazanom radou u slatkoj plamenoj ljubavi ka Gospodu, i ozari
se boanskom svjetlou nebeske blagodati. I od tog tajanstvenog vienja on se sam za
tren sav izmjeni po izgledu, te se ne mogae ni pomai s mjesta ni progovoriti. Mnogi su to
primjetili , ali nitko nije znao pravi razlog tome. Tada, ava jeroakona odmah prioe k
Serafimu, i uvedoe ga u oltar. No i poslije toga, on je oko dva sata stajao nepomino na
jednom mjestu; samo mu se lice svakog trena mijenjalo: te ga je pokrivala neka bjelina,
slina snijegu, ta se razlijevalo po njemu neko rumenilo. Sluakim starcima, Pahomiju i
Josifu, izgledalo je da je Serafimu pripala muka, to se prirodno moglo dogoditi njemu na
Veliki etvrtak, poslije dugog posta, pogotovo kada se ima u vidu ljubav koju je blaeni
Serafim odavno gajio prema Velikom Postu. Ali su potom shvatili da mu se dogodilo
vienje. Kada Serafim doe k sebi, starci ga upitae to se to dogodilo s njim. Serafim im
krotko, djetinjski povjerljivo ispria svoje vienje. Okrenuti k duhovnom ivotu starci
sloie u srcu svom njegovo kazivanje; pa savjetovae Serafima da se ne uobrazi i ne da u
dui svojoj mjesta pogrdnoj misli o nekoj svojoj vrijednosti pred Bogom. I nitko osim
spomenutih staraca, ne doznae tada kakve divne posjete Boje bi udostojen blaeni
Serafim.
I svetitelj poslije toga blagodatnog nebeskog vienja, ne uobrazi se zbog nekih
svojih duhovnih darova, nego se jo vie utvrdi u smirenom mudrovanju. Ograen
dubokim smirenjem, on se penjao iz sile u silu i, podvizavajui se neprestano u duhovnom
samoponiavanju, on je vjerno i vrsto iao carskim putem Krista Gospodnjeg. Od toga
vremena Serafim pone jo vie iskati bezmolvije i ee se udaljavati radi molitve u

Sarovsku umu, gdje mu je bila nainjana pustinjska kelija. Provodei dane od jutra do
veeri u manastiru sudjelovanjem u bogosluenjima i ispunjavanjem manastirskih pravila
i posluanja, on se uveer povlaio u pustinjsku keliju radi none molitve, a ujutro rano
opet se vraao u manastir radi vrenja svojih dunosti.
Godine 1793 prepodobni Serafim bi u svojoj trideset i petoj godini rukopoloen u
in jeromonaha. I u tom inu on je, kao i do tada, ali sa jo veom ljubavlju, nastavio
neprekidno sveeniko sluenje, svakodnevno se sa vjerom i bogobojaljivou
prieujui svetim Tajnama Kristovim.
Uskoro poslije toga prepodobni Serafim uze na sebe jo vei podvig i dobrovoljno
se udalji u pustinju. To on uini po smrti svog ljubljenog starjeine i nastavnika, blaenog
starca Pahomija, koji ga pred svoju smrt i blagoslovi na ovaj podvig. Sa gorkim plaem
isprativi u zemlju tijelo svoga nastavnika, i dobivi blagoslov za taj svoj novi podvig od
novog nastojatelja, starca Isaije, svoga duhovnog oca, Serafim ostavi obitelj radi
bezmolvnih, usamljeniko molitvenih podviga u pustinji.
Kelije prepodobnog Serafima nalazila se u neprohodnoj borovoj umi, na obali
rijeke Sarovke, na visokom breuljku, na est do sedam kilometara daljine od manastira, i
sastojala se iz jedne drvene sobe sa pei. Pokraj kelije prepodobni napravi maleni vrt, a
potom i pelinjak koji ogradi ogradom. Nedaleko od prepodobnog Serafima ivljahu u
usamljenosti drugi sarovski pustinjaci; i sva okolina koje se sastojala iz raznih breuljaka,
naikanih umom, bunjem i pustinjakim kelijama, podsjeala je na neki nain, na Svetu
Goru Atonsku. Zato prepodobni nazva svoje novo prebivalite Atonskom Gorom, davi i
drugim, najusamljenijim mjestima u umi, imena raznih svetih mjesta: Jerusalim, Vitlejem,
Jordan, Kedronski potok, Golgota, Maslinska gora, Tavor, da bi to ivlje predstavljao sebi
dogaaje iz zemaljskog ivota Spasiteljevog, kome on konano predade svu volju svoju i
sav ivot. Neprestano upranjavajui itanje svetog Evanelja, on je naroito volio da na
ovim mjestima ita o evaneoskim dogaajima koji su odgovarali nazivima ovih mjesta. U
svome Vitlejemskom vrtu pojao evanelsko slavoslovlje; Slava na visini Bogu, i na zemlji
mir, meu ljudima dobra volja.(Lk. 2,14). Na obali Sarovke, kao na obalama Jordana, on se
sjeao propovjedi svetog Jovana Krstitelja i Spasiteljevog krtenja. Spasiteljevu propovijed
na gori o blaenstvima, on je sluao na jednoj gori koja se dizala pored Sarovke; a na
drugoj gori, nazvanom Gora Preobraenja, on je, zamiljajui svete Apostole prisutnima,
slavio preobraziveg se Gospoda. Zavukavi se u najveu gustou neprohodne ume, on
se sjeao Spasiteljeve molitve u Getsimanskom vrtu i, dignut do dna due unutarnjim
patnjama njegovim, on je lio suzne molitve za svoje spasenje. Na takozvanoj Maslinskoj
Gori on je proslavljao slavu Uznesenja Kristova na nebo i Njegovo sjedenje s desne strane
Oca.
Prepodobni Serafim je stalno nosio jednu odjeu, prostu, tj. ubogu; na glavi
iznoenu kamilavku, na sebi poderanu mantiju od bijeloga platna, na rukama kone
rukavice, na nogama kone arape i opanke; na polu kaputu na leima uvijek mu je visio
onaj kri koji mu je majka blagoslovila ispraajui ga od kue u svetu obitelj; na leima mu
je bila torba, u koje je neizostavno nosio sveto Evanelje, koje ga je podsjealo na

spasonosno noenje blagog jarma i lakog bremena Kristovog. Revnosnom podviniku

Kristovom sve je vrijeme prolazilo u neprestanim molitvama i psalmopjenijima, itanju
sveenikih knjiga i u tjelesnim trudovima.
Za vrijeme hladnih dana prepodobni je skupljao granje i suho drvee i svojom
sjekiricom sjekao drva radi zagrijavanja svoje uboge kelije. Ljeti je radio u svojem malom
vrtu, koju je on sam obraivao, i ijim se povrem neprestano hranio. Radi polijevanja
zemlje on je u vrijeme toplih ljetnih dana odlazio u mjesta gdje je bilo bara po mahovinu.
U te barutine je ulazio gol, samo opasan oko bedara. Komarci i drugi insekti, kojih je
tamo bilo jako puno, estoko bi mu izjeli tijelo, tako da je ono esto puta, ne samo otjecalo,
nego ak i poplavilo i krvlju se zalijevalo.
No podvinik Boji dobrovoljno je trpio te mune rane, Gospoda radi, pa im se ak i
radovao, jer kao to je on kasnije govorio: strasti si istrebljuju stradanjem i mukom, ili
proizvoljnom ili iljanom Promislom. I zato je on, radi potpunog i sigurnog oienja due,
uzimao na sebe dobrovoljna stradanja. Poto bi na takav nain nakupio mahovinu,
ugodnik Boji je sadio sjeme, zalijevao ga, plijevio i brao povre, neprestano proslavljajui
Boga i izazivajui svoju tihu, svetu radost kroz pjevanje svetih pjesama, pomou kojih je
osvjeavao duh svoj usred jednolikih tjelesnih poslova. Raspolaui svetim pamenjem, i
od djetinjstva pobono paljiv prema crkvenim bogosluenjima, Serafim je znao napamet
mnotvo crkvenih pjesama. On je volio da ih pjeva za vrijeme rada, u svojoj bezmolvnoj,
usamljenoj pustinji. Pri tome su neki, najblii prepodobnome, ljudi primjeivali da su
mnoge od tih pjesama odgovarale mjestu, i njegovom usamljenikom monakom dobrom
djelu. Tako, sveti Searfim je naroito volio da esto pjeva: Vsemirnuju slavu(4), u ast
Bogorodice, koju je smatrao Pokroviteljkom svoje pustinje; Pustinjim neprestano je
boanstveno je elanije bivajet, mira suim sujetnago kromje(5), antifon koji izobraava
pustinjaki ivot i okriljuju duu pustinjakovu ka boanstvenim predmetima; tako isto i
pjesme koje duu ovjekovu uznose ka velikom dijelu ljubavi Boje, ka stvaranju svijeta i
ovjeka, kao: Ie ot nesuih vsja privedij, Slovom sozidajemaja, soverajemaja Duhom;(6)
Vodruzimaj na niesome zemlju poveljenijem tvojim(7), itd.
I tako, usred te trudbenike molitve, na poslu u vrtu, i pelinjaku, u umi,
prepodobni se pogruavae u tako duboko slavljenje duhovnih tajni, da je, neprimjetno za
sebe, prekidao rad, alat mu je ispadao iz ruku, ruke se oputale, oi davale licu naroiti,
blagodatni izraz samo udubljenosti. Starac se svom duom pogruavao u sebe, umom bio
na nebu i lebdio u slavljenju Boga. I ako bi se kome u tim trenucima desilo da bude pored
prepodobnoga, ili da proe pored njega, nitko nije smio naruiti njegovu blagodatnu
tiinu i spokoj, i svatko se tiho skrivao od njega. U svakom predmetu, u svakom radu sveti
Serafim je vidio prikriveni odnos njihov prema duhovnom ivotu, i iz toga se pouavao, i
oi uma svog podizao gore. Tako, pri cijepanju drva, odrubivi jedno ili tri, on se
udubljivao u slavljenje velike Tajne Jednoga Boga, slavljenog u Trojici.
Pored tjelesnih trudova, prepodobni Serafim da bi sve vie i vie napredovao u
duhovnom usavravanju, predavao se uzvienim radovima uma i srca i itao mnogo
knjiga, naroito Sveto Pismo, svetootaka djela i bogoslubene knjige. Za njega

najvanija knjiga bilo je Sveto Evanelje, koje je uvijek nosio sa sobom, i nikad se nije
rastajao sa njim. Podviniki ivot, istoa srca, molitveni razgovori sa Bogom, duhovna
samo udubljenost i ogromna naitanost u Svetom Pismu i due korisnim knjigama
ozarie njegov um takvom svjetlou, da on jasno poimae i svom duom pronicae u
smisao rijei Bojih. U pustinji on sebi postavi kao neko stalno pravilo; da svakodnevno
proita i objanjava sebi po nekoliko odlomaka iz Evanelja i Apostola. Duu treba
snabdijevati rijeju Bojom - govorio je on kasnije, - jer je rije Boja kruh aneoski, kojim
se hrane due, gladne Boga. Iznad svega treba upranjavati itanje Novoga Zavjeta i
psaltira. Od itanja Svetoga Pisma biva prosvjeenje u razumu, koji se od toga izmjenjuje
boanstvenom izmjenom. Treba tako obuiti sebe, da um naprosto pliva u zakonu
Gospodnjem, pod ijim rukovodstvom treba da usmjeravati i ivot svoj. Vrlo je korisno
baviti se itanjem rijei Boje u samoi i proitati cijelu Bibliju razumno. Za jedan takav
podvig, osim drugih dobrih djela, Gospod nee ostaviti ovjeka Svojom milou, nego e
ga ispuniti darom razumijevanja. I sveti starac od neprestanog upranjavanja u itanju
Rijei Boje stjee takav blagodatni dar razumijevanja, a ujedno s njim mir duevni i
uzvieni dar miloga srca. U Svetom Pismu on je traio ne samo istinu, nego i toplinu duha,
i nerijetko su za vrijeme itanja iz njegovih oiju tekle suze umilenja, od kojih se ovjek, po
vlastitom priznanju starevom, sav zagleda i ispuni duhovnim darovima, koji na
neizreciv nain naslauju um i srce.
Prepodobni je svakodnevno po Sljedovanoj Psaltiri vrio monako molitveno
pravilo, prema propisu najstarijih kranskih pustinjaka. U svoje vrijeme on je pjevao i
itao Prvi, Trei, esti i Deveti sat, veernje, malo poveerje, molitve pred spavanje; pri
emu je takoer esto, umjesto veernjeg pravila, pravio po hiljadu poklona odjedanput;
ponoku i druge crkvene slube. Izuivi sve oblike molitve, on se popeo ne samo do
podviga takozvane umne molitve, nego i do najvie na zemlji visine molitvenog slavlja,
kada um i srce bivaju sjedinjeni u molitvi, pomisli nisu rasijane i srce se zagrijava
duhovnom toplinom, u kojoj isijava svjetlost Kristova, ispunjavajui mirom i radou
cijelog unutranjeg ovjeka.
Spaavajui se tako u pustinji u toku nedjelje, sveti Serafim je uoi nedjelje i
praznika dolazio u Sarovsku obitelj, prisustvovao veernjoj misi, nonom bdijenju ili
jutrenju, i na ranoj liturgiji prieivao se Svetim Tajnama. Poslije toga je do veernje mise
primao bratiju koji su mu dolazili po raznim nevoljama svojim, pa se zatim, uzevi sa
sobom kruha za nedjelju dana, vraao u svoju pustinjsku keliju. Cijelu prvu nedjelju
Velikog Posta on je provodio u manastiru, i u te dane spremao se za svetu Priest,
ispovijedao se i prieivao svetim Tajnama.
Sa molitvenim podvizima blaeni starac sjedinjavae podvige velikog uzdranja i
posta. U poetku svoga pustinjakog ivota, on se hranio tvrdim i suhim kruhom, koji
nedjeljom uzimae sa sobom iz manastira za cijelu sedmicu. No i od te koliine kruha on je
udjeljivao dobar dio pustinjskim ivotinjama i pticama, koje su ga veoma voljele i esto
obilazile mjesto njegovih molitvenih podviga. ak i divljim zvijerima starac ulijevae
strahopotovanje. Tako, k njemu esto dolaae ogromni medvjed, koga on hranjae; na

njegovu rije medvjed je odlazio u umu i potom ponovno dolazio, i starac ga je hranio, a
nekad davao i svojim posjetiocima da ga hrane. Kasnije prepodobni Serafim jo vie pojaa
svoj post; odree se kruha, i naviknu sebe na takvo uzdranje, da sebe hranjae, po
rijeima svetog apostola: Radei svojim rukama (1 Kor. 4,12), samo povrem iz svoje
gradine. U toku pak prve nedjelje Velikog Posta on uope nije uzimao hranu do priesti
Svetim Tajnama u subotu. Prestavi potpuno da uzima kruh iz obitelji, on je u toku dvije i
pol godine ivio bez ikakvog izdravanja od strane manastira. I bratija bijae u nedoumici,
ime se to starac morao hraniti za cijelo to vrijeme, ne samo ljeti nego i zimi. Tek na kratko
vrijeme pred smrt starac ispria nekim svojim bliskim licima da se on oko tri godine
hranio samo odvarom od trave sni(8), koju je ljeti skupljao i suio za zimu.
Meutim mnogi stadoe naruavati bezmolvije, usamljeniko molitveno tihovanje
blaenog pustinjaka, posjeujui ga radi duhovne pouke i utjehe. Mnogi od sarovske
bratije su dolazili k njemu za savjete i pouke, ili da ga samo vide. Umijui da prepoznaje i
razlikuje ljude, starac se od nekih sklanjae, drei se molitve. One pak kojima stvarno
bijae potrebna njegova duhovna pomo, on rado primae i s ljubavlju ih rukovoae
svojim savjetima, poukama i duhovnim razgovorima. Takvi bijahu, na primjer, njegovi
stalni posjetioci, shimonah Mark i jeroakon Aleksandar(9). No i oni, zatiui ponekad
starca potpuno pogruenog u razmiljanju o Bogu, nisu se usuivali da ga uznemire, nego
su, ili saekali kraj njegovih molitvenih podviga, ili, saekae neko vrijeme, tiho se
udaljivi od njega. Bivalo je kod prepodobnog i stranih posjetioca. Kada bi pak starac, van
svoje pustinjske kelije, neoekivano sreo nekoga u umi, on obino nije stupao u razgovor,
nego mu se smireno klanjao i odlazio dalje. Jer, govorio je on kasnije u svojim poukama,
nitko se nikada nije kajao zbog utnje. No prepodobnom Serafimu posjetioci bijahu teki,
jer mu naruavae bezmolviju. Naroito mu bijae teko, kada su mu dolazile ene; no da
im ne da pouke nije mogao, jer je smatrao takav postupak nedragim Bogu. Ali, poto je
enama zabranjen pristup u svetu Goru Atonsku, sveti starac rijei da tu zabranu proiri i
na svoju goru, koju je on nazvao tim istim imenom. I jednom, doavi u manastir za
vrijeme svete liturgije, prepodobni zatrai za to blagoslov od sarovskog starca Isaije, koje,
poslije izvjesnog razmiljanja(10), dade mu na to blagoslov ikonom Bogorodice. Zajedno
sa tim starac Serafim se plamenom molbom obrati Bogu i Presvetoj Bogorodici: da mu
ispune elju, i enama bude zabranjen pristup u njegovu pustinjsku goru, da ne bi dolazak
ena bio kamen spoticanja i sablazni za neke od bratije i jo vie za mirjane. Kao dokaz
Bojeg pristanka na ovu molbu, prepodobni zamoli od Boga ovo znamenje: da polegnu po
stazi grane drveta, pored koga on ima proi, vraajui se poslije Boinih praznika iz
Sarova u svoju pustinjsku keliju.
I zaista, kada prepodobni nou uoi 26. prosinca, poe u Sarov na boansku
liturgiju, i doe do mjesta gdje se zemljite okomice sputa na nie, on ugleda gdje su sa
obje strane staze ogromne grane vjekovnih borova zatrpale putanju i zakrile prolaz ka
njegovoj keliji, od ega do tada nije bilo ni traga. Tada sveti starac, prepun blagodarnosti
Bogu, pade na koljena, vidjevi iz ovoga da je njegova elja ugodna Gospodu. I sam on

pohita te natrpa na stazu granje. I tako od tada bi potpuno zatvoren pristup k njemu ne
samo enama nego i svim ostalim stranim licima.
Vidjevi takve podvige velikoga starca, iskonski vrag roda ljudskoga naorua se
protiv njega svemoguim iskuenjima i zamkama. I stade navoditi na podvinika razne
strahote: malo se ulo zavijanje divljih zvijeri, malo je izgledalo da gomila naroda lomi
vrata njegove kelije, izbija vrata, baca se drvljem na starca, i tome slino; ponekad danju, a
osobito nou, u vrijeme molitvenog bdijenja starca Serafima, njemu se iznenada
priinjavalo da se njegova kelija rui, i sa svih strana provaljuju u nju s jarosnim urlanjem
strane zvijeri; ponekad su se odjednom pojavljivali pred njim otvoreni grobovi iz kojih
ustaju mrtvaci. I kada ga je kasnije, jedan mirjanin u prostoti srca svog upitao: jesi li viao
zle duhove? On je sa osmijehom odgovorio: Oni su odvratni. Kao to je grjenome
nemogue pogledati u svjetlost anela, tako je uasno i zle duhove vidjeti, jer su odvratni.
Na sva ta strana vienja, uase i iskuenja, praena ponekad i tjelesnim
stradanjima, blagodatni starac je izdravao usrdnom molitvom i pobjeivao silom
ivotvornog Krista Gospodnjeg. Ne jedanput, starac Serafim je bio kuan duhom
astoljubiva, jer je bio biran za igumana i arhomandrita raznih manastira. Ali je on u
takvim sluajevima uvijek sa nepokolebljivom odlunou, proetom dubokim smirenjem,
odbijao ta postavljenja, strepei ka istinskom podvinitvu i itui u monakom ivotu
samo spasenje dui svojoj i blinjima.
Vidjevi smiren um svetoga starca, avo povede protiv njega silan misleni rat,
vodei ga sa takvom silom, od koje su padali i neki od najveih podvinika. Tada se starac
Serafim, u tekoj nevolji duevnoj, obrati srdanom molitvom Gospodu Isusu Kristu i
Njegovoj Preistoj Djevici Mariji. I u isto vrijeme, da bi odstranio i istrijebio avolje
zamke, on odlui da uzme na sebe novi i vii molitveni podvig, po ugledu na stare
kranske stanovnike. U dubini neprohodne ume, u nono doba, ni od koga nevien, on
se popeo na visok granitni kamen, da bi pojaao svoj molitveni podvig, i dugo se, stojei ili
kleei na njemu, molio govorei iz dubine due carinikovu molitvu: Boe, milostiv budi
meni grjenom!
Ovaj ugodnik postavi i u keliji svojoj osrednji kamen, na kome se molio od jutra da
mraka. Sa tog kamena on je silazio dolje samo radi odmora od krajnje izmorenosti ili radi
malenog okrjepljenja sebe ubogom hranom. U tom velikom podvigu prepodobni Serafim
provede tisuu dana i tisuu noi. avo bi konano pobijeen, i misleni rat prestade. Ali
od takvog neobinog molitvenog podviga i skoro trogodinjeg stajanja na nogama, starac
krajnje izmori svoje tijelo i dobi teke rane na nogama, koje ga nisu naputale sve do smrti
njegove. I tek tada on prekinu svoj nepodnoljivi teki podvig stolpnitva, na koji su se
kasnije i ostali odluivali samo vrlo rijetki podvinici.
No za ivota stareva nitko nije znao za ovaj neobian molitveni podvig njegov, koji
je on znao sakriti od radoznalog pogleda ljudskog. Igumanu Nifontu, nasljedniku starca
Isaije, bi od strane prosvijeenog episkopa tambovskog upueno povjerljivo pismeno
pitanje o prepodobnom Serafimu, na koja nastojatelj sarovski odgovori: O podvizima i
ivotu oca Serafima, mi znamo; no o nekim tajnim djelovanjima, kao o stajanju 1000 dana i

noi na kamenu, nikome nita nije poznato. Tek pred blaenu smrt svoju prepodobni
Serafim, po primjeru mnogih drugih podvinika, ispria nekima od Sarovske bratije,
izmeu ostalog i o ovom svom divnome podvigu. Jedan od prisutnih uvidi tom prilikom,
da taj podvig prelazi ljudske sile. Na to sveti starac uzvrati sa smirenjem vjere: Sveti
Simeon Stolpnik, stajao je na stepenici etrdeset godina, pa zar su moji trudovi slini
njegovom podvigu? A kada sugovornik ree da je starac u to vrijeme, vjerojatno, osjeao
pomo blagodati koja ga je krepila, prepodobni odgovori: Da, inae ljudske sile ne bi
bile dovoljneUnutranje ja sam se krijepio i tjeio tim nebeskim darom koji silazi odozgo
od Oca svjetlosti. Zatim, zautjevi malo, dodae: Kada u srcu stanuje smirenje, onda Bog
stanuje s nama.
Posramljeni avo stade plesti nove zamke svetome starcu, da bi ga udaljio od
pustinje. On posla na njega zle ljude. Oni presretoe prepodobnog u umi, i stadoe traiti
od njega novac, koji on toboe dobiva od mirjana posjetilaca. Starac odgovori da on ni od
koga ne dobiva novac. Ali mu oni ne povjerovae, i jedan od zloinaca poleti na njega, no
sam padne. Prepodobni Serafim je raspolagao tjelesnom snagom te je, sa sjekirom u
rukama, morao zatiti sebe od triju razbojnika. Ali on se opomenu Spasiteljevih rijei: Svi
koji se late noa, od noa e izginuti. (Mt. 26,52), pa ispustivi sjekiru, prekrii ruke na
grudi i krotko ree: inite to vam je potrebno:
Jedan zloinac, dohvati sjekiru, tako silno udari starca uicama od sjekire po glavi,
da svetom starcu potee krv iz usta i uiju, i on se onesvijeten srui. Zloinci nastavie da
ga jarosno tuku uicama od sjekire, rukama i nogama. Na kraju, primijetivi da on ne die,
i vjerujui da je mrtav, oni mu uetom sveu i ruke i noge, sa namjerom da ga bace u
rijeku, i na taj nain sakriju svoj zloin, pa sami poletjee u starevu keliju po zamiljeni
plijen. Na kada briljivo pregledae, ispreturae i polomie sve u keliji, oni nita ne naoe
osim svete ikone i nekoliko krumpira. Tada ih spopadne strah i kajanje to, bez ikakve
koristi za sebe, ubie svetog, siromanog ovjeka Bojeg, pa se dadoe u bijeg. Meutim
prepodobni Serafim, osvijestivi se i nekako si odvezavi ruke, uznese Bogu molitvu da
oprosti njegovim ubojicama, i sa mukom se dovue do svoje kelije, gdje cijelu no provede
u stranim mukama.
Sutradan prepodobni sa najveim naporom dotetura do manastira u vrijeme svete
liturgije. Izgled je njegov bio straan: kosa pokrivena krvlju, zamrena i puna praine i
blata; lice i ruke izubijani; ui i usta sa osuenom krvlju; nekoliko zuba izbijeno. Na pitanja
zaprepatene bratije starac je utio, samo je zamolio da mu pozovu nastojatelja, starca
Isaiju, i manastirskog duhovnika, te njima dvojici ispria to mu se dogodilo. I tako, na zlu
radost avola, prepodobni Serafim bi prinuen da ostane u manastiru. U nepodnoljivim
mukama on leae jedva iv, ne primajui nikakvu hranu. Tako on provede osam dana.
Tada, uplaeni za njegov ivot, poslae po doktore. Pregledavi prepodobnog, doktori
vidjee da mu je glava razbijena, rebra polomljena, grudi izgaene, cijelo tijelo na mnogim
mjestima prekriveno smrtonosnim ranama, i divljahu se kako je starac mogao ostati na
ivotu poslije takvih batina.

Bratija se skupie u keliji prepodobnoga na savjetovanje to da se poduzme, da bi

se prepodobnome pomoglo. Poslae i po nastojatelja. I ba u vrijeme kada javie da
nastojatelj dolazi, prepodobni Serafim se zanese i zaspa tankim, lakim spokojnim snom. U
snu vidje on divno vienje, slino onom koje je ranije vidio kao poslunik za vrijeme svoje
bolesti. K njemu prie Presveta Bogorodica, u carskoj porfiri, okruena nebeskom slavom;
za njom iae apostoli Petar i Jovan Bogoslov. Zaustavljajui se kraj odra, Presveta Djevica
prstom desne ruke ukaza na bolesnika i, obraajui se preistim licem svojim na stranu
gdje stajahu doktori, ree: to se muite? Zatim, , obraajui se opet licem k starcu
Serafimu izgovori: Ovaj je od moga roda!
Poslije toga vienja, o kome prisutni ni slutili nisu, zavri se. A kad nastojatelj ue u
keliju, bolesnik ve bijae doao k sebi. Starac Isaija ga stade uporno i s ljubavlju
nagovarati da se koristi savjetima i pomoi doktora. No bolesnik, bez obzira na svoje
oajno stanje, odluno odgovori da on sada ne eli nikakvu pomo od ljudi, i moljae
nastojatelja da mu dopusti da svoj ivot prepusti Bogu i Presvetoj Bogorodici. Nastojatelj
bi prinuen da ispuni elju starcu, koja se od divne boanstvene posjete nalazila u toku
nekoliko sati u neiskazanoj, nezemaljskoj radosti. Potom se sveti starac umiri, bolovi
popustie i snaga mu se pone postepeno vraati. Poslije kratkog vremena on ve ustade iz
postelje, stade pomalo hodati po keliji, i uveer se potkrijepi hranom. Od tog istog dana on
se opet stade postepeno predavati duhovnim podvizima.
Od dana oboljenja starac provede u manastiru oko pet mjeseci. Bolest ga napravi
pogrbljenim, to se jo i ranije primjeivalo kod njega, poto ga jednoga dana, kada je
sjekao drva, jedno drvo bijae priklijetilo. No, osjetivi ponovno u sebi snagu, za voenje
pustinjakog ivota, prepodobni Serafim se obrati nastojatelju sa molbom da ga otpusti u
pustinju. Starac Isaija i bratija moljahu ga da zauvijek ostane u manastiru. Ali prepodobni
odluno odgovori da on ni u to ne smatra napade, sline onima koje je doivio, i da je
spreman po cijenu ivota podnijeti sve nevolje koje ga snau. Tada otac Isaija blagoslovi
njegovu elju, i prepodobni se vrati u svoju pustinjsku keliju.
Uskoro poslije toga razbojnici, koji bijahu izubijali starca, bie pronaeni. To bijahu
spahijski ljudi nekog mjesnog spahije Tatieva. Tada prepodobni Serafim, oprostivi im s
ljubavlju, moli nastojatelja i spahiju da ih ne kanjavaju, izjavljujui da e u protivnome
napustiti Sarovsku obitelj i tajno se udaljiti u druga daleka sveta mjesta. Na molbu starca
razbojnicima oprostie, ali ih Bog nakaza za svog ugodnika: uskoro silan poar potpuno
uniti njihove kue. Tada razbojnici dooe u pokajanje, i sa suzama zamolie
prepodobnog Serafima za oprotaj i svete molitve. I po blagoslovu njegovom oni se vratie
na put vrlinskog ivota.
Za svoje visoke podvige i bogougodni ivot sveti starac se udostoji od Boga
blagodatnog dara pronicljivosti. No toliko vie on je izbjegavao slavu ljudsku i udio ka
bezmolviju, usamljenikom molitvenom podvizavanju. Godine 1806 nastojatelj Sarovske
obitelji, starac Isaija, ukloni se sa starjeinstva zbog bolesti i starosti, i bratija jednoduno
izabrae na njegovo mjesto prepodobnog Serafima. Ali on se ukloni od toga, kako zbog
dubokog smirenja svog, tako i zbog krajnje ljubavi svoje prema pustinji i bezmolviju. Tada

za nastojatelja bi izabran otac Nifont, od djetinjstva poznat svetome Serafimu. Meutim,

starac Isaija nedugo i zbog slabih sila svojih, ne bijae u stanju da prevaljuje put od est
kilometara do pustinje prepodobnog Serafima, i tjei sebe razgovorom sa njim. I to ga vrlo
rastuie. Tada bratija stadoe iz ljubavi voziti starog Isaiju k prepodobnom serafimu,
poto obojica bijahu tjelesno slabi. No uskoro i ovaj posljednji od najmilijih prijatelja
serafima, po duhovnom ivotu ode k Gospodu. Ovaj gubitak duboko raalosti Sreafima, i
od toga vremena on stade vie i ee razmiljati o prolaznosti ovog privremenog ivota, o
buduem ivotu i Stranom Sudu Kristovom. Ujedno s tim on se stade moliti za
upokojenje dua dragih mu srcu; blaenog Pahomija, Josifa i Isaije. I prolazei pored
manastirskog groblja, on je uvijek na njihovim grobovima uznosio plamene molitve
Svevinjemu za njih i za druge sarovske starce i podvinike, nazivajui ih, po plamenosti i
uzvienosti molitava, ognjenima od zemlje do neba. Starac je i drugima savjetovao da ih
ee spominju u molitvama. Tako jednoj poznatoj monahinji, koja je ne rijetko bivala u
Sarovu i posjeivala prepodobnog Serafima, on dade ovakvu zapovijed; Kada dolazi k
meni, svrati na groblje, naini tri poklona, podsjeti Boga da upokoji due slugu Svojih:
Isaije, Pahomija, Josifa, Marka, i ostalih; i potom govori za sebe: oprostite oci sveti, i
pomolite se za mene.
Po smrti starca Isaije prepodobni Searfim ne promjeni nain svog pustinjakog
ivota, nego doda novu osobnost svome podvinitvu, naloivi na sebe teki podvig
molanitva. K njemu u pustinju su dolazili posjetioci, ali on nije izlazio k njima. Ako mu
se desilo da sretne nekoga u umi, on je padao na zemlju i nije podizao oi dok dotini ne
bi proao. U takvom bezmolviju, u takvom pustinjakom molitvenom podvizavanju
proivi on oko tri godine. Ne dugo od toga on prestade posjeivati Sarovsku obitelj
nedjeljom i praznikom. Jedan brat nosae mu i hranu u pustinjsku keliju njegovu, osobito
zimi, kada kod starca ne bijae njegovog povra. Hrana mu je noena jedanput tjedno, i to
u nedjelju. Kada je brat ulazio u predsoblje, starac je rekavi za sebe Amen, otvarao vrata
glave sputene k zemlji. I tek poto bi brat otiao, starac je stavljao u posudu na stolu kruh
ili malo kupusa, i time davao na znanje bratu to da mu idue nedjelje donese.
No sve to bijahu samo vanjski znaci molalnitva, molitvene utnje. Sutina pak
mnogo trudnog podviga starevog stvarno se sastojala ne u uklanjanju od razgovaranja,
nego u bezmolviju uma, u odricanju od svake itijske pomisli, radi najistijeg,
najsavrenijeg posveenja sebe Bogu.
Mnogi od bratije veoma su alili zbog takvog udaljenja blagodatnog starca od
razgovaranja s njima i zbog uzimanja na sebe podviga molalnitva. A neki ga ak i
opominjae to se povukao u samou, dok bi, razgovarajui sa bratijom, hranio rijeju i
primjerom, ne kodei blago ustrojenju svoje due. No na sve te prekore starac je
odgovarao rijeima prepodobnog Isaka Sirina: Zavoli bezmolvije, jer ono vie vrijedi
nego hraniti gladne u svijetu., i rijeima svetog Grigorija Bogoslova: Divno je
bogoslovstvovati radi Boga, ali je bolje od toga, ako ovjek oiuje sebe radi Boga.
Mnogo trudnim podvigom molalnitva prepodobni Serafim na najsavreniji nain
oiavae i prosvjeivae pravednu duu svoju, i jo je bolje i vie uvoae u tajne Boje

slave, potpuno razoruavajui avola za borbu sa pustinjo iteljem. Kakve plodove duha
donoae ovaj podvig blaenom Serafimu, moe se jasno vidjeti iz pouka svetog starca o
bezmolviju, koje su nesumnjivo zasnovane i na osobnom primjeru. Kada boravimo u
molaniju, - govorio je kasnije prepodobni Serafim,. Onda vrag, avo, nita ne uspijeva
protiv tajnoga ovjeka srca; a ovo treba shvatiti o molaniju i razumu. Molanije raa u
dui molanika razne plodove duha. Od usamljenosti i molanija raaju se smirenje i
krotost. Sjedinjeno sa drugim djelovanjima duha, molanitvo, molitvena utnja uzdie
ovjeka k pobonosti. Molanije pribliava ovjeka Bogu i uini ga kao zemnog anela.
Ta samo sjedi u svojoj keliji u straenju i molaniju, i trudi se na sve mogue naine da
sebe priblii Gospodu, a Gospod je gotov da te od ovjeka naini anelom: Na koga u
pogledati? Samo na krotkog i molaljivog i tko dre od rijei mojih (Is. 66,2). Osim drugih
duhovnih teevina, plodom molanija biva mir due. Molanije ui bezmolviju i
neprekidnoj molitvi, a uzdranje ini pomisao nerasijanom. Na kraju, onoga koji stekne
molanije oekuje mirno raspoloenje. Tako je prepodobni Serafim provodio podvig
molanitva i, dostiui najvee duhovne darove, dobivao i nove blagodatne utjehe,
osjeajui u srcu neiskazanu radost u Duhu Svetom (Rim14,12).
Penjui se dalje po ljestvici vrlina i monakog podvinitva, prepodobni uze na sebe
jo vei podvig: zatvornitvo. To se dogodi na sljedei nain. U vrijeme o kome je rije,
nastojatelj sarovski bijae otac Nifont, ovjek bogobojaljiv, pun vrlina, bratoljubiv i veliki
potovatelj crkvenog ustava i poretka. A otac Serafim, od smrti starca Isaije, uzevi na sebe
zavjet molanija, ivljae u svojoj pustinji bezizlazno, kao u zatvoru. Ranije je on nedjeljom
i praznikom odlazio u obitelj radi svete priesti. Na sada, poslije molitvenog podviga na
kamenu, noge ga boljahu, i on nije mogao da ide. Mnoge monahe sablanjavae
nedoumica, tko prepodobnog Serafima prieuje Svetim Tajnama. Zbog toga strojitelj
sazva manastirski sabor od najstarijih jeromonaha, i iznese pred njih pitanje o
prieivanju Serafima. Poslije vijeanja starci rijeie: predloiti ocu Serafimu da, kao i
ranije, dolazi u manastir radi prieivanja Svetim Tajnama, ako ga noge slue; a ako ga
pak noge ne slue, onda da doe i stalno ivi u manastirskoj keliji. Na vijeu bi rijeeno da
se odluka dostavi starcu Serafimu preko brata koji mu nedjeljom nosi hranu, pa neka
izabere to eli. Brat tako i napravi, ali mu prvi put starac ne odgovori ni rijei. Brat bi
reeno da idue nedjelje po drugi put postavi ocu Searfimu prijedlog manastirskog sabora.
Tada sveti starac, blagoslovivi brata, zajedno s njim uputi se pjeke u manastir.
Prihvativi drugi prijedlog manastirskog sabora, prepodobni dokaza da zbog bolesti nije
bio u stanju dolaziti u manastir nedjeljom i praznikom, kao to je to inio ranije. Ovo se
dogodi 8. svibnja 1810 godine, kada prepodobni Serafim bijae pedeset godina.
Povrativi se u obitelj poslije petnaestogodinjeg boravka u pustinji, otac Serafim se,
ne svraajui u svoju keliju, uputi u bolnicu. To se dogodilo danju, prije poetka cijelo
nonog bdijenja. Kada zazvonie zvona za bdijenje, otac Serafim se pojavi na bdijenju u
hramu Uspenija Bogorodice. Sva se bratija zaudie, kada se meu njima u tren oka
prenese glas da je otac Serafim odluio da se nastani u manastiru. Sutradan, 9. svibnja, na
dan svetog Nikolaja udotvorca, otac Serafim doe, po obiaju svom, u bolniku crkvu na

ranu liturgiju, i priesti se Svetim Tajnama Kristovim. Iz hrama on ode u keliju Nifonta i,
uzevi od njega blagoslov, nastani se u svojoj staroj manastirskoj keliji. Tu on nikoga nije
primao, nikuda nije izlazio, i ni sa kim nije ni rijei progovorio, tj. uzeo je na sebe novi,
teak podvig zatvorenitva.
O podvizima oca Serafima u zatvoru zna se vrlo malo, jer on nikoga nije putao k
sebi, niti je sa kim razgovarao. U keliji svojoj on nije imao nita, ak ni od najneophodnijih
stvari. Ikona Bogorodice, pred kojom je stalno gorjela svijea, i jedno drvo, koje je
zamjenjivalo stolicu, - to bijae sve. Za sebe pak, strogi podvinik ne upotrebljavae ak ni
vatru. U to vrijeme on je nosio pod kouljom na leima veliki eljezni kri, radi
umrtvljavanja tijela, da bi se duh spasio (1 Kor. 5.5). No verige i Kostret otac Serafim
nije nosio nikada, niti je drugima savjetovao da ih nose. Tko nas uvjeri rijeju ili djelom, govorio je on - , i ako mi evaneoski podnesemo uvrede, - eto nam veriga, eto i kostreti!
Ove duhovne verige i kostret su iznad eljeznih! Odjeu prepodobni nosae istu, kao i u
pustinji. Voda mu bijae jedino pie; a hrana tucano, nesamljeveno brano od ovca, i
bijeli rezani kupus kiseli. Vodu i hranu donosio mu je monah Pavle, koji je ivio u
njegovom susjedstvu. Izmolivi molitvu pred kelijom starevom, brat je ostavljao hranu
pred vratima. A zatvorenik je, da ga nitko ne bi vidio, pokrivao sebe velikom plahtom, i
uzevi posudu kleei, unosio je u svoju keliju, kao da ju je primao iz ruku Bojih. Zatim,
okrijepivi se on je ostavljao posudu na prijanje mjesto, opet sakrivajui lice svoje
plahtom, po ugledu na drevne pustinjo itelje, koji su isto tako sakrivali lice svoje.
Molitveni podvizi oca Serafima u zatvoru bijahu vrlo teki, veliki i raznovrsni. On i
ovdje, kao i u pustinji ispunjavae svoje pravilo i sva svakodnevna bogosluenja osim
boanstvene liturgije. Pored toga, on se predavae podvigu umne molitve(11), govorei u
srcu naizmjenino te Molitvu Isusove te Bogorodiinu. Ponekad se sveti starac, stojei na
molitvi, pogruavao u dugotrajno umno slavljanje Boga: stajao je pred svetom ikonom, ne
itajui nikakvu molitvu i ne pravei poklone, ve samo umom u srcu slavei Gospoda.
U toku nedjelje otac Serafim je proitao cijeli Novi Zavjet, ovim redom: u
ponedjeljak evanelje po Mateju, utorak po Mraku, srijeda po Luki, - etvrtak po
Jovanu, a u ostale dane Djela i Poslanice svetih Apostola. Ponekad se kroz vrata ulo
kako on, itajui, tumai za sebe Evanelje i Djela svetih Apostola. Djela svetih apostola on
je tumaio na glas, i to dosta dugo vremena. Mnogi su dolazili i sluali rijei njegove sa
nasladom, utjehom i duhovnom koriu. Nekad je on sjedio nad knjigom, ne prevrui
listove, sav utonuo u slavljenje iste uzviene misli Svetoga Duha. Ni jedan mu se dio
tijela nije micao: oi su stalno bile uperene na jedan predmet.
Potpuno udubljivanje oca Searfima u evaneoske istine ne ostade nenagraeno
odozgo. Najvanije svjedoanstvo o tome je to to on bi udostojen nedokuive uznesenosti
u nebeske obitelji, slino sv. Apostolu Pavlu, sv. Andreju Jurodivom i prepodobnom
Varsanufiju, koji bijahu uzneseni do treega neba.
O tome, neshvatljivom za obian ljudski razum, vienju ili otkrivenju, poslunik
Jovan Tihonov (kasnije jeromonah Joasaf) kazuje ovo: Jednom, poslije izlaska oca
Serafima iz zatvorenitva, posjeti me jedan bogoljubivi brat, sa kojim sam obino dijelio

svaku radost i utjenu rije, izreenu ocem Serafimom. U toku razgovora on me iznenada
upita, da li mi je otac Serafim otkrio veliku tajnu o tome kako je bio uznesen u nebeske
obitelji. Ja mu odgovorih da nita uo nisam o toj velikoj milosti Bojoj. I stadoh ispitivati
brata da mi on to vie kae o tome, ali on, pri svoj elji svojoj, nije mi mogao nita jasno
rei o tome. Ispitujui brata, ja sam s nestrpljenjem ekao da se spusti veer, pa da otiem
k ocu Serafimu i zamolim ga da mi ublai duu govorenjem o toj velikoj milosti Bojoj. Ja
to i uinih im pade veer. Starac me doeka kao otac, i odmah za mnom zakljua vrata.
Kad smo sjeli, i ja taman htjedoh da ga upitam za tajnu, on mi tog trenutka rukom svojom
zatvori usta, i ree: Ogradi sebe utnjom. I onda mi stade izlagati sa svojstvenom mu
prostotom povijest Proroka, Apostola, Svetih Otaca i Muenika. Svi Sveti, govorae on,
koje Crkva Kristova proslavlja, ostavili su nam svoj ivot kao primjer za podviavanje; svi
su oni bili poznati nama ljudi, ali su tonim ispunjenjem zapovjedi Kristovih dostigli
savrenstvo i spasenje, nali blagodat, udostojali se raznovrsnih darova Svetoga Duha i
naslijedili Carstvo Nebesko. A pred Carstvom Nebeskim sva slava ovoga svijeta je nita;
sve naslade ovoga svijeta nemaju ni sjenku onoga to je u nebeskim obiteljima ugotovljeno
onima koji Boga ljube, jer tamo je vjena radost i slavlje. No da bi na duh stekao slobodu
da se uznosi tami i hrani slatkim razgovorom sa Gospodom, nuno je smirivati sebe
neprestanim bdijenjem, molitvom i imanjem na umu Gospoda. Eto ja, ubogi Serafim, radi
toga prelazim Evanelje svaki dan. U ponedjeljak itam Matejevo od poetka do kraja; u
utorak Markovo, u srijedu Lukino, u etvrtak Jovanovo; i u ostale pak dane proitam
Apostolska djela i Poslanice; i niti jedan dan ne propustim, a da ne proitam dnevno
Evanelje i Apostol, i svetome. Time se ne samo dua moja, nego i samo tijelo moje
naslauje i oivljava; time to razgovaram sa Gospodom, to drim u pameti svojoj ivot
i stradanja Njegova, to dan i no slavoslovim, hvalim i blagodarim Iskuitelja mog za sve
milosti Njegove, izlijevane na pod ljudski i na mene nedostojnog.
Poslije toga starac mi ponovno ree: Radosti moja! Molim te, stekni duh mirni, i
onda e se tisue dua spasiti oko tebe. I ovo on ponovi jo dva puta. Onda, u neopisanoj
radosti, povienim glasom starac ree: Evo, ja u ti kazati o ubogom Serafimu. Pa spustivi
glas, nastavi: Milinom mi ispuni duu rije Gospoda mog Isusa Krista: Mnoge su obitelji u
domu oca moga (Jov. 14,2), tj. za one koji slue Njemu i proslavljaju sveti Ime Njegovo. Na
ovim rijeima Krista Spasitelja zadrah se ja ubogi, i poeljeh da vidim te nebeske obitelji.
I Gospod ne lii mene ubogog Svoje milosti, ispuni mi elju i molbu; i ja bih uznesen u
nebeske obitelji, samo ne znam, sa tijelom ili osim tijela, Bog zna, to je nedokuivo. A o toj
radosti nebeskoj, koju tamo osjeah, nemogue je da ti iskaem.
I sa ovim rijeima otac Serafim zauti. U to vrijeme on se malo nagne naprijed,
glava mu se sa zatvorenim oima preklopi, i on otvorenu aku desne ruke sasvim polako i
ravnomjerno kretae prema srcu. Lice mu se postepeno mijenjae i izdavae divnu
svjetlost, i na kraju toliko zasja, da je bilo nemogue gledati u njega; a na usnama i u
cijelom izrazu njegovom bijae takva radost i nebesko ushienje, da ga je zaista bilo
mogue u to vrijeme nazvati zemaljskim anelom, i nebeskim ovjekom. Za sve to vrijeme

tajanstvene utnje, on kao da je slavio neto sa smirenjem i sluao neto sa zaprepatenjem.

No sa ime se upravo naslaivala dua pravednikova, jedino Bog zna.
Pravednik Boji, po nemoi ljudskog jezika, ne bijae u stanju da mi rijeima objasni
udesno uznesenje svoje u nebeske obitelji, ali mi to pokaza neobinom svjetlou lica
svoga i tajanstvenom utnjom svojom. A ja, ma da sam bio oevidac ovog divnog
dogaaja, uvijek u rei jedno te isto: Bog zna kako se sve to odigra.
Poslije prilino duge utnje, koje, po mome miljenju, potraja oko pola sata, otac
Serafim stade ponovno govoriti, i u najradosnijim osjeanjima, uzdahnuvi, sa smirenjem
ree: Ah, premili moj oe Jovane, kada bi ti znao kakva je to radost, kakva slatkost oekuje
duu pravednikovu na nebu, ti bi se onda odluio da u ovom privremenom ivotu, sa
blagodarnou podnosi sve muke, gonjenja i klevete, pa ak kada bi i sama ova kelija naa
(pri tome on pokaza na svoju keliju) bila puna crva, i kada bi crvi jeli tijelo nae u toku
cijelog zemaljskog ivota naeg, i onda bi svim srcem trebali pristati na to samo da ne
budemo lieni one nebeske radosti, koju Bog ugotovi onima koji Ga ljube. Tamo nema ni
bolesti, ni alosti, ni uzdisanja; tamo je neiskazana radost ; tamo e pravednici zasijati kao
sunce. No kada tu nebesku slavu i radost nije mogao iskazati ni sam sveti Apostol Pavle (2
Kor. 12,4), kakav e onda drugi jezik ljudski biti u stanju da izrazi krasotu nebeskih
naselja, u kojima e se nastaniti due pravednih.
U toku svih godina svoga zatvorenitva prepodobni se starac svake nedjelje i
praznika prieivao Svetim Tajnama Kristovim, koje mu iz bolnike crkve donosili u
keliju poslije rane liturgije. A da nikada ne bi zaboravio na sat smrtni, i da bi ga to jasnije
i neposrednije zamiljao, sveti Serafim zamoli da mu naprave mrtvaki sanduk i metnu u
predsoblje njegove zatvorenike kelije. elja svetog starca bi ispunjena. U jednom cijelom
komadu hrastovom izdubie mu mrtvaki sanduk sa poklopcem, koji neobojen je stalno
stajao u predsoblju. Tu se starac esto molio, spremajui se za odlazak iz ovoga ivota. U
razgovorima sa sarovskom bratijom, otac Serafim je esto govorio o sanduku: Kada
budem umro, molim vas, poloite me u moj mrtvaki sanduk.
Duhovnim podvizima svojim sveti podvinik je dodavao i tjelesni rad, osvjeujui
ponekad zamorene starake grudi svjeim zrakom. Rano prije zore, kad sve jo spava,
sveti starac je, govorei molitvu Isusovu, prenosio izmeu nadgrobnih spomenika
neveliku koliinu drva sa jednog mjesta na drugo, blie njegovoj keliji. Kada ga jednom
manastirski iskuenik buditelj primijeti i, obradovan, baci se pred njega cjelivajui mu
noge i prosei blagoslov, otac Searfim ga blagoslovi i ree mu: Ogradi sebe utnjom, i pazi
na sebe.
Provevi u zatvorenitvu oko pet godina, sveti starac potom izmjeni u nekoliko
prijanjih izgled svoga zatvorenitva: vrata kelije njegove bijahu otvorena, i svatko je
mogao dolaziti k njemu, ali on nije odgovarao na pitanja, drei se svog zavjeta molanija,
i produujui svoja duhovna zanimanja. Tadanji episkop Tamborski Jona, koji je esto
posjeivao Sarovsku obitelj, zaeli jednom da osobno vidi oca Serafima. U tom cilju on
doe k njegovoj keliji, ali prepodobni otac, vrsto ispunjavajui svoje zavjete pred Bogom,
i uvajui se ovjekove ugode, ne narui on ovoga puta svoje molanije i zatvorenitvo.

Oigledno, za prepodobnog Serafima jo ne bijae nastupilo vrijeme da ostavi

zatvorenitvo. Tako je to shvatio i prosvijeeni vladika, koji odbi prijedlog igumana
Nifonta, da se vrata od kelije skinu sa njihovih kuka, rekavi: Da nekako ne pogrijeimo. I
ostavi starca na miru.
No ubrzo poslije toga za prepodobnog Serafima stvarno nastupi sat da sasvim
ostavi podvig svoga zatvorenitva i molanitva. Sa potpunim samo odricanjem,
trpljenjem, smirenjem i nestidnom vjerom prolazei put monaha, pustinjaka, stolpnika,
molalnika, i zatvorenika, on stee sebi veliku istou duevnu, i udostoji se od Boga viih
blagodatnih darova duhovnih. I tada, po volji Svevinjega, on morae ostaviti bezmolvije, i
produujui sav ivot u Bogu i za Boga, ivot ispunjen najuzvienijeg odricanja od svijeta,
stupiti na sluenje tom istom svijetu svojom ljubavlju, bogodanim blagodatnim
darovima uiteljstva, vidovitosti, udesa i iscjeljenja, svojim duhovnim rukovodstvom,
molitvom, utjehom i savjetima. Na taj nain prepodobni Serafim uze na sebe previsoki
podvig takozvanog starestva (= staratva) , kome i okona svoj mnogo trudni i pravedni
ivot.(12)
Ovaj podvig starac zapone tako to pone razgovarati sa posjetiocima, a prije
svega sa monasima. Monasima je savjetovao da strogo dre sva monaka pravila: da
crkvena bogosluenja vre neizostavno po crkvenom ustavu; da nepopustljivo prisustvuju
bogosluenjima u hramu; da budno prate sva bogosluenja; da se neprestano bave
umnom molitvom; da ivo i usrdno obavljaju sa smirenjem svoja posluanja; da za
stolom sjede sa strahom Bojim; da bez opravdanog razloga ne izlaze iz manastira; da se
uzdravaju od samovolje i samo djelovanja; da trpeljivo podnose sva iskuenja; da uvaju
meusobni mir, itd.
Poslije toga sveti starac pone primati i mirjane. Vrata njegove kelije bijahu otvorena
svima od rane liturgije do osam naveer. Sve je primao rado, svakome davao blagoslov i
kratke potrebne pouke. Posjetioce je primao odjeven, kao i obino, u bijelu podpasu i polu
mantiju; nedjeljom i praznikom imao je na sebi jo narukvice, poto se tih dana
prieivalo. Sa naroitom je ljubavlju sveti starac primao one kod kojih je primjeivao
iskreno i smireno kajanje, i one koji su pokazali plameno usre sa duhovnim ivotom.
Poslije razgovora sa takvima, on je na njihove priklonjene glave stavljao kraj od epitrahilja,
i svoju desnu ruku i predlagao im da izgovaraju za njim ovu molitvu za pokajanje:
Sagrijeih ja, Gospode, sagrijeih duom i tijelom, rijeju i djelom, umom i pomilju i
svima svojim osjetilima: vidom, sluhom, mirisanjem, ukusom, pipanjem, voljno i nevoljno,
svjesno i nesvjesno. Zatim je on sam itao molitvu kojom je razrjeavao od grijehova, to
je posjetiocima davalo olakanje savjesti i neku duhovnu nasladu. Poslije toga on je krtio i
pomazivao elo posjetilaca jelejem iz svijee pred ikonom Boje Majke, Smirenje, koju
on nazivae: Radost svih radosti. A ako je to bilo dopodne, davao je svetu bogojavljensku
vodicu i blagoslivljao komadom nafore ili svetoga kruha, posveenog na cijelo nonom
bdijenju. Potom, cjelivajui posjetioca, govorio je u svako vrijeme: Krist Uskrsne! I davao
im da cjelivaju ikonu Majke Boje ili kri koji je visio na njegovim grudima.

Posjetioce koji su mu otkrivali neke svoje naroite duevne muke i patnje, sveti
starac je oinski tjeio, i davao im potrebne savjete i lijekove duhovne. U drugim
sluajevima on je predlagao kranske pouke, naroiti ih upuujui na sjeanje na Boga, na
molitvu i cijelo mudrenost. U svim takvim sluajevima on je osobito zagovarao da se
uvijek ima na jeziku i srcu: Molitva Gospodnja Oe na, molitva Arhanelska
Bogorodice Djevo, raduj se, Simbol vjere i Molitva Isusova: Gospode Isuse Kriste, Sine
Boji, pomiluj me grjenoga. U tome neka bude, govorio je on, sve tvoje bdijenje i
obuavanje! Iao ili sjedio, odlazio ili dolazio, radio ili u crkvi stajao prije poetka
bogosluenja, to imaj neprestano u ustima i u srcu svom. Takvim prizivanjem Imena
Bojeg, tu e nai spokoj, dostii e istou duhovnu i tjelesnu, i u tebe e se useliti Sveti
Duh, izvor svih dobara, i On e te rukovoditi u svetinji i u svakoj pobonosti i istoi.
Svetog starca posjeivali su ugledni ljudi, i visoki dravni inovnici, i lanovi carske
obitelji. No naroito mu je dolazio prost svijet, i traio od njega ne samo pouke, nego i
iteljske pomoi. Jer, vjerujui u njegovu svetost i vidovitost, oni su traili od njega pomo
u isto iteljskim nevoljama, i on im je usrdno pomagao. Tako jednom dotra u manastir
prost seljak, sa kapom u rukama, razbaruene kose, i sav oajan upita prvog monaha
kojega sretne: Jesi li ti otac Serafim? A kada mu pokazae gdje je otac Serafim, on poleti k
njemu, pade mu pred noge, i uvjerljivo mu stade govoriti: Meni su ukrali konja, i ja sam
sada bez njega potpuni siromah; ne znam sa ime u porodicu hraniti. A kau da ti
pogaa. Otac Serafim ga umiljato uhvati za glavu, i privukavi je k svojoj glavi, ree mu:
Ogradi sebe utnjom i pohitaj u to selo (kae mu koje). Kada bude ulazio u njega, ti svrati
sa puta na desno, zaobii etiri kue, pa e ugledati kapiju; ui na njih, odvei svoga
konja sa drveta i izvedi konja utke. Seljak odmah sa vjerom i radou, potra prema
dobivenim uputama, nigdje se ne zaustavljajui. Poslije se u Sarovu pronese glas da je on
stvarno naao konja na ukazanom mjestu.
Drugi, slian sluaj, kazivao je otac Pavle, monah Sarovski. Jednom, govorahu oni,
privedoh k ocu serafimu, mladog seljaka sa uzdom u rukama, koji je plakao, jer bijae
izgubio konje i ostavio ih same. Poslije pak nekog vremena ja opet sretoh tog seljaka i
upitah ga: to, dakle? jesi li naao svoje konje? Kako da ne, naao sam odgovori seljak.
Gdje i kako? Upitah ga ja dalje. A on odgovori: Otac Serafim ree mi da idem na trg, da u
ih tamo vidjeti. Ja odem, i zaista tamo vidjeh svoje konjie, uzmem ih i odvedem svojoj
kui.
Nerijetko, sveti starac je takoer iscjeljivao nedune, pomazujui ih jelejem, iz
svijee to je visjela u njegovoj keliji pred spomenutom ikonom Majke Boje. No i pored
svega toga, prepodobni Serafim jo ne bijae potpuno ostavio svoje zatvorenitvo. Iako je
bio skinuo sa usta peat molanija i primao posjetioce, ipak on sam nije nikuda izlazio iz
svoje kelije.
Uskoro za prepodobnog Serafima nastupi vrijeme da potpuno ostavi svoje
zatvorenitvo. Ali prije nego to se odlui na to, on se molitvom obrati k Bogu da mu
otkrije Svoju volju po toj stvari. I gle, nou uoi 25. studenog 1825. godine, njemu se u
snovima javi Boja Mati, zajedno sa svetiteljima toga dana: Klimentom Rimskim i Petrom

Aleksandrijskim, i ree mu da izie iz zatvora i da posjeuje pustinju. Sutradan, ustavi od

sna i zavrivi svoje uobiajeno molitveno pravilo, on saopi svoju elju igumanu Nifontu,
od koga i dobi blagoslov za to. Od toga vremena prepodobni stade posjeivati svoju
pustinjsku keliju i moliti se u njoj.
Sveti starac naroito esto je iao na tzv. Bogoslovni izvor. Ovaj se izvor nalazio
na dva kilometra od manastira i postojao je od davnih vremena; ali je bio zaputen:
izvorite mu je bilo pokriveno nadstrenicom od drveta, zasutom zemljom, voda mu je
otjecala samo kroz jednu cijev. U blizini izvora stajae na stubama ikona sv. apostola i
evanelista Jovana Bogoslova, po emu je izvor i dobio svoj naziv.. ovo mjesto se svialo
svetom Serafimu. Po njegovoj elji izvor je bio oien i obnovljen, nadstrenica uklonjena,
i umjesto nje napravljen nov krov sa cijevi. Tu starac stade najvie provoditi vrijeme,
bavei se miljenjem o Bogu i tjelesnim radovima, jer zbog bolesti on ve nije mogao da
odlazi u svoju keliju. Prepodobni skupljae kamenie po rijeci Sarovki, i njima
poploavae izvor. Naini kraj izvora i vrt za sebe, i tu uzgajae povre. Na breuljku blizu
izvora bi nainjena za starca malena brvnara bez prozora, pa ak i bez vrata, sa zemljanim
ulazom pod malim zidom. Uvlaei se u brvnaru, prepodobni otac se u tom ubogom
sklonitu odmarao poslije rada, sklanjajui se od podnevne ege. Kasnije mu bi
napravljena nova kelija sa vratima i pei, ali bez prozora. Tu, u svojoj pustinji, on
provoae sve radne dane, a naveer se vraae u manastir. To mjesto stadoe nazivati
donjom pustinjom oca Serafima, a izvor studencem oca Serafima.
Dirljivo je bilo vidjeti ovog smirenog, pogrbljenog starca, koji se podupire motikom
ili sjekirom, u pustinji, kako sjee drva ili obrauje vrt, sa ubogom kamilavkom na glavi, u
pohabanoj mantiji, sa torbom na leima u kojoj se nalazilo Evanelje, i kamenje i pijesak
radi muenja tijela. Na pitanja nekih, radi ega on to nosi na leima, sveti starac je
odgovorio rijeima svetog Jefrema Sirina: Muim onoga koji mene mui.
Broj posjetilaca blagodatnog starca se stade naglo poveavati. Jedni ga oekivahu u
manastiru, drugi su mu dolazili u pustinju, eljeli su da ga vide i dobiju od njega
blagoslov i pouku. Potresno je bilo vidjeti kada se sveti otac vraa u svoju pustinju poslije
svete Priesti u mantiji, epitrahilju i naruvicama. Gomile naroda su se tiskale oko njega i
usporavale mu hod. No u to vrijeme nije ni sa kim govorio, nikome nije davao blagoslov, i
kao da nikoga nije vidio, sav udubljen u razmiljanje o blagodatnoj sili Svete Tajne.
Iguman Nifont, koji je duboko potovao i volio blagodatnog starca, govorio je povodom
mnotva posjetilaca svetome Serafimu: Kada otac Serafim ivljae u pustinji (prvoj i
dalekoj), onda on drveem zakri sve prilaze k njemu, da mu narod ne bi dolazio; a sada
stade primati sve, te do ponoi nemam mogunost da se manastirska vrata zatvore.
Od toga doba u prepodobnom ocu Serafimu Bog otkri vjernicima istinu i veliko
dragocjeno blago. Naroito bijae sladak, utjean i koristan za duu razgovor blagodatnog
starca, proet nekom osobitom ljubavlju, i prepun neke tihe, ivotvorne vlasti. I
cjelokupno njegovo ophoenje sa posjetiocima odlikovae se prije svega dubokim
smirenjem, i opratajuom, djelatnom ljubavlju kranskom. Rijei njegove zagrijavahu
srca, ak i ona okorjela i hladna, ozarie due dubokim razumijevanjem, potiui ih na

suzno i skrueno pokajanje, izazivahu radost i nadu na mogunost popravka i spasenja

ak i kod okorjelih i izgubljenih grjenika, ispunjavahu duu blagodatnim mirom. Ma tko
doao k njemu, bijednik ili bogata u raskonim haljinama, sa ma kakvim mukama na
dui, grijesima, potrebama, i sa ma kakvim savjestima sve ih on s ljubavlju grljae, svima
se do zemlje klanjae, i blagoslivljajui ih, sam im ruke cjelivae. Nikoga on surovo ne
korae niti strogo izobliavae; ni na kog ne nalagae teki teret, sam nosei kri Kristov,
sa svim tugama. Ponekad je on i izobliavao, ali krotko, razblaujui rije svoju smirenjem
i ljubavlju. Starajui se da savjetima probudi glas savjesti, on je pokazivao put spasenja, i
esto puta tako, da slualac nije odmah ni shvatio, da je rije o njegovoj dui; no potom je
sila rijei, zainjenih blagodau, neizostavno vrila svoj utjecaj. Od njega nisu izlazili bez
stvarne pouke, ni bogati, ni siromani, ni prosti, ni ueni, ni velikai, ni obini ljudi: za sve
njih bilo je dosta ive vode, koja je tekla iz usta molanika, smirenog i ubogog starca.
Naroda je kod njega dolazilo svakodnevno na tisue, naroito u toku posljednjih deset
godina njegovog ivota. Svakodnevno je pred njegovom kelijom u Sarovu bilo oko dvije
tisue ljudi, i vie. Njemu to nije bilo teko, i on je za svakog nalazio vremena da
porazgovara na korist due. U nekoliko rijei on je objanjavao svakome ono to mu je
upravo bilo najpotrebnije, otkrivajui esto puta najskrivenije pomisli posjetioca.
Rijei svoje, kao i sav ivot svoj i sva djela svoja, prepodobni otac Serafim dobivae
na Svetom Pismu, na spisima svetih Otaca, i na pounim primjerima iz ivota svetitelja,
ugodnika Bojih. Pri tome blagodatni starac naroito je uvaavao one svetitelje, koji se
pokazae najhrabriji pobornici i najsjajniji nosioci pravoslavne vjere, kao: Vasilija Velikog,
Grigorija Bogoslova, Jovana Zlatousta, Klimenta papu Rimskog, Atanasija Velikog, Kirila
Jeruzalemskog, Ambrosija Mediolanskog, i njima sline. Sveti Serafim je sa osobitim arom
uvao i branio istou Pravoslavlja. Tako, kada ga jednom prilikom upita neki raskolnik
koja je vjera bolja crkvena ili staroobrajdaka, on mu odgovori kao onaj koji vlast ima:
Ostavi svoja buncanja. Na ivot je more, naa sveta Pravoslavna Crkva je laa, a sam
Spasitelj je Krmanoem, zbog svoje grjene nemoi, sa mukom preplivavaju more ivota, i
svi se ne spaavaju od davljenja, kuda ti onda hoe sa svojim amcem, i na emu zasniva
svoju nadu da se spasi bez krmanoa?
Zbog istoe due dobivi od Boga dar vidovitosti, sveti Serafim je esto davao
ponekim posjetiocima pouke koje su odgovarale njihovim najtajnijim osjeanjima i
najskrivenijim mislima, iako mu ih oni nisu govorili. Evo jednog takvog primjera. Jednom
prilikom doe iz radoznalosti u Sarov general lajtnant L. razgledavi manastir, on htjede
da otputuje, ne dobivi nita za svoju duu. No njega zaustavi spahija Prokuin,
nagovarajui ga da svrati kod starca Serafima. General u poetku odbijae, ali na uporno
navaljivanje Prokuinovo on pristade. I im stupie u keliju, starac Serafim, idui mu u
susret, pokloni se generalu do nogu. Ovakva smirenost porazi gordog generala. A
Prokuin, vidjevi da ne treba da ostane u keliji, izie u predsoblje. General pak, okien
ordenima, ostade oko pola sata u razgovoru sa starcem. Za nekoliko minuta zauje se pla
iz stareve kelije; general je plakao kao malo dijete. Za pola sata otvorie se vrata, i sveti
Serafim izvede generala ispod ruke, koji je i dalje plakao, prekrivi lice rukama. Ordene i

kapu general bijae zaboravio u keliji. Otac Searfim mu iznese, i zakai mu ordene na
mantil. Kasnije je taj general priao da je proputovao cijelu Europu, da poznaje mnotvo
ljudi, ali da je prvi put u ivotu vidio onakvu smirenost s kakvom ga je susreo zatvorenik
sarovski, i da do tada nije znao za takvu vidovitost s kakvom mu je starac otkrio sav
njegov ivot do najtanjih pojedinosti. A kada su mu za vrijeme razgovora sa ocem
Serafimom poispadali ordeni sa grudi, vidoviti starac mu je rekao: To je zato to si ih ne
zaslueno dobio.
Ljubav blagodatnog starca bila je prosto sveobuhvatna i bezgranina. Izgledalo je
da on voli sve i svakoga vie nego to majka voli svoga milog sina jedinca. Nije bilo
stradanja, nije bilo nevolje u blinjega, a da ih on ne osjeti, ne primi u svoju duu, i ne nae
odgovarajue lijekove. I na taj nain on postade u oima pravoslavnog ruskog naroda,
utoite, duhovni oslonac, i utjeha svima koji stradaju i pate, svima koji su natovareni i
jadni, svima kojima je potrebna milost Boja i pomo blagodatna. Lica svih uzrasta, zvanja
i stanja, obadva spola, djetinjski povjerljivo, iskreno i prostosrdano, otvarali su pred njim
svoju duu i srce, svoje sumnje i nedoumice, svoje duhovne potrebe i muke, svoje grijehe i
grijehe promisli. A da sve to posjetilac ispovjedi bez lanog stida i prikrivanja, nekome je
priticao u pomo sam starac, vidovito itajui u dui njegovoj i na glas mu govorei
njegove grijehe i pomisli. Sa ljubavlju prebogati sveti starac sve je umirivao, i nitko nije
odlazio od njega bez olakanja i duevnog umirenja, bez stvarne pouke i blagodatne
utjehe, - nitko: ni bogati, ni siroti, ni prosti, ni ueni, ni ponieni, ni ugledni. I svi su
osjeali njegovu veliku ljubav i njezinu blagodatnu silu; i nerijetko se dogaalo da potoci
suza krenu iz oiju tvrda i okamenjena srca.
esto je prepodobni otac Searfim izazivao kod mnogih zavist, prijekore ili
nedoumice, to on prima sve bez razlike, to svima podjednako ini dobro, to sve u istoj
mjeri paljivo slua, tjei i pouava, ne razlikujui ni spol, ni zvanje, ni imovno stanje, ni
moralne odlike svojih posjetilaca. Povodom toga prepodobni je otac ne jedanput govorio:
pretpostavimo da ja jedanput zatvori vrata svoje kelije. Posjetioci, kojima je potrebna
utjena rije, zaklinjat e me Bogom da im otvorim vrata, no, ne dobivi od mene odgovor,
oni e sa tugom odlaziti svojoj kui .kakvo opravdanje ja mogu dati Bogu na Stranom
sudu Njegovom?
Drugom prilikom kada jedan inok upita starca: to ti sve ui?, on odgovori: ja
se drim uenja Crkve koja pjeva: Ne skrivaj rije Boju, ve objavljuj udesa Njegova(13).
Tako je sveti starac smatrao za svoju savjest, za dunost svoga ivota, da prima sve
koji mu dolaze, i da e za to dati odgovor na Stranom sudu Bojem. A kada bi primijetio
da posjetioci sluaju njegove savjete, dre se njegovih pouka, i sa put grijeha i propasti
stupaju na put vrline i spasenja, on se nije veselio tome kao plodom svoje djelatnosti, niti je
to pripisivao sebi, nego je blagoslivljajui za sve Dobrotvora Boga, govorio u takvim
sluajevima: Ne, nama, Gospode, ne nama, nego imenu Svome daj slavu (Psal. 113,9). Mi
smo duni udaljavati od sebe svaku radost zemaljsku, slijedei uenju Gospoda Krista, koji
je rekao: Ne radujte se tome to vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte to su imena
vaa napisana na nebesima (Lk. 10,20).

Jednom prilikom jednovremeno dooe k ocu Serafimu u njegovu manastirsku

keliju strojitelj Vladimirske pustinje jeromonah Antonije i jedan trgovac iz Vladimirske
guberije. Otac Serafim zamoli strojitelja da sjedne i prieka, a sa trgovcem stane odmah
razgovarati. Milostivo, blago i njeno, izobliavao je njegove poroke i davao mu savjete:
Svi tvoji nedostaci i nevolje, - govorae mu on, - posljedice su tvoga strasnoga ivota.
Ostavi takav ivot, ispravi putove svoje. Opirna rije stareva o toj stvari bijae proeta
tako dirljivom srdanou i toplinom, da i trgovac, na koga se to odnosilo, i sluajno
prisutni otac Antonije, bijahu dirnuti do suza. A kada trgovac izie iz kelije, onda se otac
Antonije dugogodinji poznanik i potovatelj oca Serafima, usudi rei svetom starcu:
Pred vama je dua ljudska otkrivena kao live u ogledalu; na moje oi, jo ne sasluavi
duhovne potrebe i nevolje ovoga bogomoljca, vi mu ve sve sami kazaste. Sada ja vidim,
da je um va tako ist, da on njega nita nije sakriveno u srcu blinjega.
No otac Serafim mu metne na usta svoju desnu ruku, kao zatvarajui ih, i ree: Ne
govori kako treba, radosti moja. Srce ovjeje je otkriveno jedino Gospodu, i samo je Bog
jedini koji pozna srce; a srce u ovjeka duboko je (Ps. 63,7).
Otac Antonije ga ponovno upita: Pa kako vi to, ni jednu rije ne upitaste trgovca, a
kazaste mu sve to mu je potrebno? Tada mu sveti Serafim smireno odgovori: on je iao
k meni, kao i drugi, kao i ti, iao je kao ka sluzi Bojem; ja grjeni Serafim, tako i mislim da
sam ja grjeni sluga Boji, to mi nareuje Gospod kao sluzi Svome, to ja i predajem
onome kome treba ono to je korisno. Prvu pomisao, koja se pojavi u dui mojoj, ja
smatram kao ukazanje Boje, ne znajui to je na dui moga sugovornika, ve samo
vjerujui da mi tako ukazuje volja Boja, radi sugovornikove koristi. Kao eljezo kovau,
tako sam ja predao sebe i svoju volju Gospodu Bogu: kako je Njemu ugodno, tako i radim,
svoje volje nemam, nego to je Bogu ugodno, to i predajem..
Meutim, ova blagodatna vidovitost prepodobnog oca Serafima bila je uistinu
neobina. Dobivajui pisma, on je esto, ne otvarajui ih, znao njihov sadraj i davao
odgovore: Evo, reci ovo od ubogog Serafimama, itd. poslije blaene smrti njegove naeno
je mnogo takvih neotvorenih pisama, na koja je on u svoje vrijeme odgovorio. Duhom je
sveti starac bio u zajednici sa mnogim podvinicima, koje nikada nije viao i koji su
ivjeli na tisue kilometara daleko od njega. Kada se u zatvoreniku Zadonskog
Bogorodinog manastira Georgiju pojavi misao, da promjeni svoje prebivalite i povue se
jo usamljenije, i nitko osim njega to nije znao, odjednom k njemu doe nekakav
stranik(14), iz Sarovske pustinje od oca Serafima i ree mu: Otac Serafim mi je naredio da
ti kaem: Toliko godina boravi u zatvorenitvu, sramota je da te savladavaju avolje misli
i da ostavi svoje mjesto. Nikuda ne odlazi! Presveta Bogorodica zapovjeda ti da tu
ostane. Rekavi to, stranik se poklonie i ode. A kada ga stadoe traiti, ne mogae ga
nai ni u manastiru ni oko manastira.
Dok se jo nita nije znalo o ugodniku Bojem Mitrofanu, prvom episkopu
Voronekom, i o njegovom predstojeem proslavljenju, poto jo nije bilo nikakvih
otkrivenja ni znamenja, prepodobni Serafim je sa nekoliko svojeruno napisanih rijei

estitao arhiepiskopu voronekom Antoniju otkrivanje svetih motiju ugodnika Bojeg

Mitrofana.
Jednom mirjaninu, nekom A. G. Borotilovu, sveti starac je ne jedanput govorio, da
e na Rusiju ustati tri drave i mnogo je poruiti; ali e je i Gospod zbog Pravoslavlja
pomilovati i sauvati. U to vrijeme ove su rijei bile nepojmljive; no kasnije su se dogaaji
obistinili, i vidjelo se da je starac govorio o Krimskom ratu.
Od 1831 godine prepodobni je otac mnogima govorio o nadolazeoj gladi, i
Sarovska se obitelj po njegovom savjetu, snabdjela hranom za est godina, te vjerujui
tome, u njoj nije bilo gladi. Kada se u Rusiji prvi put pojavila kolera, prepodobni je
otvoreno izjavljivao da nje nee biti ni u Sarovu ni u Divjejevu, to se u potpunosti i
obistinilo, jer od prve kolere nije umro niti jedan ovjek ni u Sarovu ni u Divjejevu.
Po svom blagodatnom daru vidovitosti sveti starac je podjednako vidio i prolost i
budunost, sa nekoliko rijei ocrtavao je predstojei ivot ovjeku, i govorio rijei i davao
savjete, koji su izgledali udni, ali su ih kasniji dogaaji opravdali, i time ih objelodanili
kao pune duha vidovitosti.
Svojim darom vidovitosti sveti Serafim je donosio raznovrsne koristi blinjima.
Tako, jednom doputova iz Penze u Sarov pobona udovica akona, po imenu Evdokija.
elei da uzme blagoslov od prepodobnog oca, ona ga sa mnotvom naroda doprati iz
bolnike crkve, i stane iza svih, podaleko od njegove kelije, ekajui svoj red. meutim,
sveti starac, ostavivi sve, odjednom je viknu: Evdokija, doi ovamo bre! Evdokija se
zaudi to je on pozva po imenu, kada je jo nikada nije ni vidio. I prie mu sa osjeanjem
strahopotovanja i trepeta. Otac Serafim je blagoslovi, da joj svetu naforu i ree joj: Treba
da pouri kui, da bi sina zatekla kod kue. Evdokija pouri, i stvarno jedva zatee svog
sina kod kue: u njenom odsustvu uprava Penzenske sjemenarije izabrala je njenog sina za
studenta Kijevske Duhovne Akademije, i poto je Kijev daleko od Penze, trebalo ga je to
prije ispratiti. I ovaj njen sin, po zavretku Akdemije, postade monah, dobivi ime Irinarh;
zatim je bio nastavnik po sjeminarijama, rektor i na kraju episkop.
Blagoestiva udovica Pelagija Ivanovna karina, stanovnica grada Arzamasa, jo od
malena imala je elju da stupi u monatvo. No otac Serafim, na pet godina do svoje smrti,
pretkaza joj da e biti sirota, da e se udati, da e imati sedmoro djece, - pri emu ih
vidoviti starac sve nazva po imenu -, i da e zatim izgubiti mua. Mada je ovo rano
predvieno, ona su se u potpunosti obistinila.
Varoanski Balahin Zajajeboj prepodobni otac je savjetovao da neizostavno stupi u
manastir; ali ona je odbijala. On joj kaza i razlog zato joj to govori. Biti e nesretna u
braku, - ree joj-, imati e mnogo djece; ali e mua izgubiti, i ostat e udovica; i trpit e
jo veu oskudicu nego prije braka. Zajajeva ne poslua starev savjet, uda se i poslije je
gorko alila, jer se sve rijei oca Serafima ispunie na njoj.
Nadeda Teodorovna Ostrovska govorae sljedee: moj roeni brat, potpukovnik B.
T. Ostrovski, po poruci nae tetke, koja je imala veliku vjeru prema ocu Serafimu, ode u
Sarovsku pustinju k tome vidovitom starcu. Otac Serafim primi moga brata vrlo milostivo
i, izmeu ostalih pouka, odjednom mu ree: Ah, brate Vladimire, kakav e ti biti

pijanica! Ove rijei silno ogorie i oalostie moga brata. On je imao od Boga mnoge
darove, i sve ih je upotrebljavao na slavu Boju; prema ocu Serafimu gajio je duboku
odanost, a prema podinjenima bio je kao njeni otac. Zato je on sebe smatrao dalekim od
pijanstva, koje ne dolikuje njegovom zvanju i nainu ivota. Vidoviti starac, primijetivi
njegovu smuenost, ree mu i ovo: uostalom, nemoj da se smuuje, i nemoj se alostiti;
Gospod ponekad puta da ljudi usrdni k Njemu zapadnu u uasne poroke, i to radi toga
da oni ne bi zapali u jo vei grijeh visokoumlje, uobraenost. Tvoje e iskuenje proi,
milou Bojom, i ti e smireno provoditi ostale dane svoga ivota; samo ne zaboravljaj
svoj grijeh. ovo udno vienje starca Bojeg stvarno se potom i zbi. Zbog raznih
okolnosti moj brat zapade u tu nesretnu strast pijanstvo i, na opu alost svih srodnika,
on provede nekoliko godina u tome stanju. No na kraju, zbog molitava oca Serafima i zbog
svoje prostosrdanosti, on bi pomilovan od Gospoda; ne samo ostavi svoj porok, nego i
sav nain svoga ivota potpuno izmjeni, trudei se da ivi po evaneoskim pravilima, kao
to i dolikuje kraninu.
Godine 1832 neki spahija Bogdanov udostoji se vidjeti prepodobnog oca Serafima u
Sarovskoj pustinji. U razgovoru, pored ostaloga, Bogdanov upita blaenoga starca, to bi
mu on rekao da ita. Sveti otac odgovori: Evanelje po etiri glave dnevno, od svakog
evanelja po jednu, i jo ivot pravednoga Jova. Jer, iako mu ena govorae da je bolje da
umre, on ipak sve trpljae i spasi se. Uz to, nemoj zaboravljati da alje darove onima koji
ti nepravdu nanesu.
Na pitanje Bogdanova, treba li se lijeiti u bolestima, i kako uope provoditi ivot,
bogom mudri podvinik odgovori: Bolest oiuje grijehe. Ipak, kako ti je volja. Idi
srednjim putem; ne uzimaj na sebe ono to je iznad tvojih moi past e, i avo e ti se
nasmijati; ako si mlad, uzdravaj se. Jednom avo predloi nekom pravedniku da skoi u
provaliju, na to ovaj pristade, ali ga Grigorije Bogoslov zadri. Evo to da radi: kada te
rue ne rui; kad te gone trpi; kada te sramote hvali; osuuj sam sebe, pa te Bog nee
osuditi; podinjavaj volju svoju volji Gospodnjoj; nikada ne laskaj; znaj to je dobro i zlo u
tebi; - blaen je ovjek koji to zna; ljubi blinjega svoga, blinji tvoj je tijelo tvoje. Ako
ivi po tijelu, izgubit e i duu i tijelo; ako pak po Bogu, spasit e ih oboje. Ovi su
podvizi vei nego ii na bogomolju u Kijev, ili i dalje. Posljednje rijei oca Serafima
odnosile su se na moju elju da otputujem na bogomolju u Kijev i dalje, ako to on
blagoslovi. No, stvar je u tome, to ja ovu svoju elju nisam rekao ocu Serafimu, a on je
saznao za nju jedino darom vidovitosti, koji je imao po blagodati Bojoj.
Osim dara vidovitosti Gospod bijae obdario prepodobnog Serafima blagodau
iscjeljenja tjelesnih bolesti. Jo ranije, u 1823 godini, prije nego to on konano ostavi svoj
zatvor, on uini jedno poraavajue udo: iscijeli od neizljeive bolesti susjednog
zemljoposjednika M. V. Mantorova. Kada bolest ovoga uzme prijetee razmjere, te mu par
kostiju pone ispadati iz nogu, i svaka nada u pomo medicine bijae izgubljena, roaci i
poznanici posavjetovae Mantorova da ode k ocu Serafimu, o ijem se svetom ivotu slava
ve bijae pronijela irom cijele Rusije. I Mantorova, ije imanje bijae udaljeno etrdeset
kilometara od Sarova, odvezoe k ocu u Sarov. Sa velikom mukom Mantorov bi unesen

pred ulaz zatvorenikove kelije, koga sa suzama stane moliti da ga iscijeli od uasnih
nevolja. Tada ga starac sa oinskom ljubavlju i srdanim suosjeanjem upita, da li on
vjeruje u Boga. I kada mu bolesnik ispovjedi svoju vrstu i potpunu vjeru u Boga,
prepodobni mu umiljato ree: Radosti moja! Ako ti tako vjeruje, onda vjeruj i u to, da je
sve mogue od Boga onome koji vjeruje, pa soga vjeruj da e Gospod i tebe iscijeliti, a ja,
ubogi Serafim, pomolit u se.
Poslije toga on se povue u svoju keliju, i nakon kratkog vremena izie otuda sa
svetim jelejem iz svijee pred ikonom Majke Boje Umilenje naredi Mantorovu da
obnai noge, i on pomaza bolesna mjesta. I tog trena, kraste od rana to pokrivahu tijelo,
za tren oka otpadoe, i Mantorov dobi iscjeljenje, i bez iije pomoi sam izie iz kelije
sarovskog udotvorca. A kada se Mantorov, osjetivi da je iscijeljen, od radosti baci
prepodobnom pred noge, cjelivajui ih i blagodarei za iscjeljenje, starac ga podie i
strogo mu ree: Zar je Serafimovo djelo da umrtvljuje i oivljava, uvodi u pakao i izvodi, to je tebi, prijatelju? To je djelo Jedinoga Gospoda, koji ispunjava volju onih koji Ga se
boje i slua molitvu njihovu. Gospodu svemoguem i Preistoj Majci Njegovoj odaj
blagodarnost. Sa tim rijeima smireno, mudri ugodnik Boji otpusti Mantorova.
Ne manje iscjeljenje izvri sveti starac 1827 godine nad nekom enom Aleksandrom
Lebeevom. Ona je vie od godinu dana patila od nekih stranih neobjanjivih nastupa,
praenih povraanjem, krgutom zuba, grenjem cijeloga tijela, poslije ega je ona potpuno
padala u nesvijest. Takvi nastupi dogaali su joj se svakodnevno. Lijekovi nisu nita
pomagali. Jedan iskusan, vjerujui i estit ljekar, koji upotrijebi sve svoje umijee, na kraju
joj dade savjet da se osloni na volju Svevinjega i da od Njega moli pomo i zatitu, jer je
nitko od ljudi izlijeiti ne moe. To izazva duboku tugu kod bolesniinih roaka, a nju baci
u oajanje. No jedne noi njoj se javi jedna nepoznata ena, vrlo stara, i kada prestravljena
bolesnica stane itati molitvu svetome Kristu, ena joj ree: Ne plai se mene; i ja sam tako
isto ljudsko bie, samo sada nisam iz ovoga svijeta, ve sam iz carstva mrtvih. Ustani sa
postelje svoje i poi to prije u Sarovsku obitelj k ocu Serafimu; on te sutra oekuje kod
sebe i iscijeliti e te. Bolesnica se usudi da ju upita: A tko si ti i odakle si? Starica odgovori:
Ja sam iz Divjevskog manastira, prva nastojateljica Agatija.
Sutradan roaci povezoe bolesnicu u Sarov, pri emu ona putem dobi strahovite
nastupe i greve. U Sarov stigoe poslije kasnije liturgije u vrijeme trapeze bratije, kada se
prepodobni otac Serafim zatvarao i nikoga nije primao. No pribliivi se k njegovoj keliji,
bolesnica jo ne bijae uspjela da pomoli uobiajenu molitvu, a starac izie k njoj, uze je za
ruku i uvede ju u svoju keliju. U keliji joj metnu epitrahiv na glavu, tiho izgovori molitve
Gospodu i Presvetoj Bogorodici, zatim je napoji bogojavljenskom vodom, dade joj dijeli
nafore, i tri dvopeka i ree joj: Svaki dan uzimaj po dvopek sa svetom vodom; i otii u
Divjejevo na grob slukinje Boje Agatije, uzmi sebi zemlje i napravi koliko moe
poklona, Agatija te saalijeva i eli ti iscjeljenje. Onda doda: kada ti bude teko, ti se
pomoli Bogu i reci: oe Serafime, spomeni me na molitvu i pomoli se za mene grjenu, da
ne bih opet zapala u bolest od protivnika i neprijatelja Bojeg. Tada od bolesnice otie

primjetno sa nekim umom. I bolest joj se vie nije vraala. I poslije toga ona rodi etiri
sina i pet keri.
U rujnu 1831 godine doputova iz Simbirske i Niegorodske guberije Nikolaj
Motovilov, sav bolestan, i bijae udesno iscijeljen od oca Serafima. U svojim biljekama,
koja se uvaju u Divjejervkom manastiru, on ovako pie o svom iscjeljenju: Veliki starac
Serafim iscijeli me od tekih i nepovratnih, velikih reumatinih i drugih bolova i bolesti;
cijelo mi tijelo bijae oduzeto, noge zgrene i u koljenima oteene, na leima rane; od
svega toga neizljeivo sam patio tri godine. Moje iscjeljenje dogodi se na sljedei nain.
Petog rujna 1831 godine ja bih dovezen u Sarovsku pustinju; 7 i 8 rujna, na dan rodestva
Majke Boje, bih poaen biti na dva razgovora sa ocem Serafimom u njegovoj
manastirskoj keliji, ali iscjeljenje jo ne dobih. A 9 rujna mene odvezoe k njemu u oblinju
pustinju njegovu, u blizini njegovog studenca, i etiri ovjeka koji me na rukama nosae, a
peti mi pridravae glavu, prinesoe me k njemu, okruenom masom posjetilaca sa kojima
je on razgovarao; moji nosioci me smjestie na njegovoj livadici, pored jednog ogromnog i
vrlo debelog bora na obali rijeke Sarovske. Na moju molbu da mi pomogne i da me iscijeli,
on mi ree: Pa nisam ja doktor; treba ii doktoru onaj koji hoe da se rijei bolesti. Ja mu
onda potanko ispriah svoje patnje, i kako sam isprobao sve vrste lijeenja, ali iscjeljenja ne
dobih. Meni ve ni u emu nema spasa, a nemam druge nade za iscjeljenje mojih bolesti,
osim blagodati Boje. Ali poto sam grjean i sam nemam slobode k Gospodu Bogu, to
molim njegove svete molitve, da bi me Gospod iscijelio. On me onda upita: A vjerujete li Vi
u Gospoda Isusa Krista da je on Bogoovjek, i u Njegovu Preistu Majku Boju, da je ona
Prisnodjeva? Ja odgovorih: Vjerujem. A vjeruje li, nastavi on da me pita, - da Gospod , koji
je ranije sve negdje po ljudima iscjeljivao trenutno i jednom rijeju svojom ili dodirom
svojim, moe i sada tako isto lako i trenutno iscijeliti jednom rijeju svojom one to trebaju
Njegovu pomo, i da je zauzimanje za nas Majke Boje pred Njim svemono, i da vas na
Njeno zauzimanje Gospod Isus Krist moe i sada isto tako trenutno i jednom rijeju
potpuno iscijeliti? Ja odgovorih, da svemu tome istinski i od sve due i srca vjerujem, i da
kad ne bih vjerovao, ne bih ni naredio da me dovezu ovdje kod njega. Ako dakle vjerujete,
- zavri on, - onda ste vi ve zdravi! Kako zdrav, - upitah ja, - kada me moji ljudi i Vi drite
na rukama? Ne, - ree mi on, - vi ste sada svim tijelom svojim ve potpuno zdravi. I on
naredi ljudima koji su me drali na svojim rukama da odstupe od mene, a on me sam uze
za ramena, podie me sa zemlje i stavivi me na noge, ree mi: Sigurnije stojte, vre se
drite nogama na zemlji! Eto tako! Ne plaite se, vi ste sada potpuno zdravi. I zatim
dodae, radosno me promatrajui: Eto, vidite li kako vi sada dobro stojite. Ja odgovorih:
htio ili ne htio ja sada dobro stojim, zato to me Vi dobro i vrsto drite. Tada on,
odvojivi svoje ruke od mene, ree: E pa eto, sada vas ve niti ja ne drim, a vi i bez mene
vrsto stojite. Hodajte smjelo, Gospod vas iscijeli; hajde krenite sad smjesta. I uzevi me za
ruku jednom svojom rukom a drugom me pomalo gurajui s lea, on me povede po travi i
po neravnoj zemlji oko velikog bora govorei: Eto vae bogoljublje, kako ste vi dobro
krenuli! Ja odgovorih: zato to me vi umijete dobro voditi. Ne, - ree mu on na to,
odvojivi od mene svoju ruku: Sam Gospod je htio da vas potpuno iscijeli, i sama Mati

Boja Ga umoli za to. Vi ete i bez mene sada krenuti, i svagda e te tako ii; hajde,
pokrenite se I stade me gurati, da bih ja iao. Pa tako u pasti i povrijediti seNe, - ree
mi, - neete se povrijediti nego ete vrsto poi Ikada ja osjetih u sebi nekakvu silu koja
me tu osjeni odozgo, ohrabrih se malo i pooh sigurnim korakom.
On me onda
odjednom zaustavi i ree mi: Dosta je! Pa me upita: to dakle, jeste li se sada uvjerili da vas
Gospod iscijeli u svemu, i to potpuno? Uze Gospod bezakonja vaa i grijehe vae oisti.
Vidite li kakvo udo Gospod uini s vama. Stoga nesumnjivo vjerujte u Njega Krista
Spasitelja Naeg, i vrsto se uzdajte u Njegovo milosre prema vama; zavolite Ga svim
srcem, priljubite se uz Njega svom duom svojom, i nepokolebljivo se nadajte u Njega, i
blagodarite Carinu Nebesku za Njenu veliku milost prema vama. No poto vas je vae
trogodinje stradanje silno iznurilo, to vi sada nemojte naglo da hodate mnogo, nego
postepeno; malo po malo navikavajte se na hodanje i uvajte svoje zdravlje kao dragocjeni
dar Boji I jo dosta razgovarajui sa mnom, on me otpusti u sobu za goste potpuno
zdrava. A poto mnogi bogomoljci bijahu sa mnom pri iscjeljenju mom, i bijahu se prije
mene vratili u manastir, to oni ve bijahu razglasili svima o velikom udu ovom.
Poslije svog iscjeljenja Motovilov postade vrlo est posjetilac manastira. Za vrijeme
jednog svog razgovora sa ocem Serafimom krajem studenog 1831 on je imao sreu da vidi
svetog starca ozarenog Blagodau i obasjanog svjetlou. Tada mu je starac rekao da ivot
kranina treba da bude ivot u Svetom Duhu.
Evo to pria Nikola Motovilov u svojoj zabiljeci, koja se uva u arhivi manastira
Divjejeva, a koju je zabiljeku objavila
1903. godine njegova udovica Jelena
Motovilova(15).
Dan je bio oblaan, pria Motovilov ; zemlja bijae pokrivena debelim snijegom, koji
je stalno padao, kada me otac Serafim postavi da sjednem pored njega na jedno porueno
stablo. Gospod mi je otkrio, ree mi, da ste vi u djetinjstvu eljeli da saznate koji je cilj
kranskog ivota. Ali vas taj odgovor nije mogao da zadovolji. Stvarno, molitva, post,
nona bdijenja, kao i svi drugi kranski podvizi, dobri su kao takvi; ali cilj naeg ivota
nije samo da to ispunjavamo, jer su to samo sredstva. Pravi cilj kranskog ivota je da
zadobijemo Duha Svetoga. Morate znati da samo ono dobro djelo donosi plodove Duha
Svetoga, koje je uinjeno iz ljubavi prema Kristu. Prema tome, zadobivanje ovog Duha je
cilj naeg ivota. U tom smislu vi govorite da treba zadobiti Duha Svetoga, zapitah oca
Serafima; ja to dobro ne razumijem. Zadobiti znai stei, ree mi on. Vi sigurno znate to
znai stei novac. To isto vai i za Svetog Duha. Cilj zemaljskog ivota za obinog ovjeka
je da zaradi novac, ili da stekne poasti, odlikovanja ili nagrade. Sveti Duh je takoer
kapital, i to vjeiti kapital i jedno blago koje nikada ne prestaje. Svako djelo uinjeno iz
ljubavi prema Kristu donosi blagodat Svetoga Duha; u svakom sluaju, molitvom se to
najlake postie, jer je ona oruje kojim uvijek raspolaemo. Moe se dogoditi da elite ii
u crkvu, ali da ta crkva nije blizu, ili da je sluba zavrena. Ili imate elju da udijelite
prosjaku, ali njega nema; ili elite da budete neporoni, ali za to nemate snage. Ali molitva,
za nju uvijek ima mogunosti, ona je dostupna kako bogatom tako i siromahu, kako
uenom tako i prostom, jakom kao i slabom, zdravom kao i bolesnom, pravednom kao i

grjenom. Snaga molitve je ogromna i, vie nego sve drugo, ona daje Duha Svetoga. Oe,
rekoh, vi sve vrijeme govorite o blagodati Duha Svetog, koju treba zadobiti, ali kako i gdje
je mogu vidjeti? Dobra djela su vidljiva, a zar Duh Sveti moe biti vidljiv? Kako mogu
znati da li je On sa mnom ili nije? blagodat Duha Svetoga koja nam je dana prilikom
svetoga krtenja, sja u naem srcu usprkos naim grijesima i tami koji nas okruuje. Ona se
pojavljuje u neiskazanoj svjetlosti onima preko kojih Gospod najavljuje svoju prisutnost.
Sveti Apostoli su opipljivo osjetili prisutnost Duha Bojeg. Zapitah ga: Kako bi ja mogao
da postanem svjedok? Tada otac Serafim obavi ruku oko mene i ree mi: Prijatelju, mi
smo sada obojica u Duhu, i ti i ja. Zato ne gleda u mene? Oe, ne mogu da vas gledam
jer je vae lice postalo svjetlije od sunca, i oi su mi zasjenjene. N plaite se, vae
Bogoljublje, jer ste i vi sada postali svijetli kao i ja. I vi ste sada ispunjeni Duhom Svetim,
inae ne bi vam bilo mogue da me vidite takvim. I nagnuvi se prema meni, apnu mi
blago na uho: Svim srcem molio sam Gospoda da vas udostoji da vidite, tjelesnim oima,
ovaj silazak Njegovoga Duha. I evo, uzviena milost utjeila je vae srce kao to majka tjei
svoju djecu. Dakle, prijatelju, zato me ne pogledate? Ne bojte se niega, Gospod je s vama!
Ja ga tada pogledah i sav pretrnuh. Zamislite: u sredini sunce, pri njegovom najsjajnijem
blistanju podnevnom, vidite lice ovjeka koji sa vama razgovara. Vidite pokrete njegovih
usana, izraz njegovih oiju, ujete njegov glas, osjeate da jedna njegova ruka lei na
vaem ramenu, ali ne vidite ni tu ruku, ni to lice, ve jedino tu zasljepljujuu svjetlost koja
se rasprostire svuda oko nas, i koja obasjava svojim sjajem snjeni pokriva kojim je
prekriven proplanak, kao i snjene pahuljice koje padaju poput bijelog praha. to
osjeate? Zapita otac Serafim. Tiinu i mir koju ne mogu izraziti, rekoh. to jo osjeate?
Pitae on. Neiskazanu radost koja ispunjava moje srce, odgovorih. Ta radost koju
osjeate nitavna je kada se usporedi sa onom radou za koju je reeno da oko jo ne
vidi, i uho ne uje, i u srce ovjeku ne doe, to ugotovi Bog onima, koji ga ljube (I Kor.
2,9). Nama su dati samo nagovjetaji ove radosti, ali to kazati o pravoj radosti? to jo
osjeate, vae Bogoljublje? Neiskazanu toplinu, rekoh ja. kakvu, prijatelju! Mi smo u
umi, sada je zima i svuda je snijeg oko nas Kakva je to toplina
koju osjeate?
Odgovorih: Kao kada bih se kupao u toploj vodi. Osjeam takoer miris, kakav nikada do
sada nisam osjetio. Znam, znam, ree on, ja vas hotimino pitam. Taj miris koji osjeate je
blagouhanije Duha Bojeg. A ta toplina o kojoj govorite nije u zraku, ve u vama. Zagrijani
njom, pustinjaci se nisu bojali zime, jer su bili odjeveni blagodatnom haljinom, koja im je
zamjenjivala odjelo. Carstvo Boje nalazi se unutra u nama. Stanje u kome smo sada dokaz
je za to. Eto to znai biti ispunjen Svetim Duhom. Da li u se sjeati ove milosti koja nas
je posjetila? Zapitah ja. Vjerujem da e vam Gospod pomoi da shvatite ovo u svom srcu,
jer to nije dano samo radi vas jednoga, nego preko vas ostalome svijetu. Idite sa mirom, i
neka Gospod i Njegova Presveta Majka budu sa vama! Kada sam ga napustio, zavrava
Motovilov, vienje nije prestajalo: starac je bio u istom poloaju koji je imao u poetku
razgovora i neiskazana svjetlost koju sam vidio svojim oima, produavala je da ga i dalje
obasjava.

Bjesomune prepodobni otac Serafim iscjeljivae svojim prisutnou, kriem i

molitvom. Ja sam svjedok, - kazivao je seljak Lihaevski, koji je radio u Sarovu, - kada
nekolicina ljudi privedoe ka pustinjskoj keliji oca Serafima jednu bjesomunu enu, koja
se cijelim tijelom odupirala, a pred samom kelijom i pala i, zabacivi glavu natrag, vikala:
Saei e, saei e! Otac ASerafim izie iz kelije i poto ena ne htjede da otvori usta, on
joj silom ubaci nekoliko kapljica svete vode. Ja, i svi mi, ugledasmo gdje tog trenutka iz
njenih usta izie kao nekakav oblak od dima. A kad je starac odmah zatim ogradi krsnim
znakom i sa blagoslovom napravi nad njom molitvu, bjesomunica se osvijesti i sama se
stade moliti. Ugledavi je sarovskoj sabornoj crkvi potpuno zdravu, ja je upitah, to ona
sada osjea. Hvala Bogu, odgovori ona, sada ne osjeam prijanju bolest.
Mnogo raznih udesa napravi otac Serafim nad tekim bolesnicima; mnoga su od
njih i zapisana, a mnoga su ostala urezana samo na tablicama srca iscijeljenih. Mi smo,
samo neka spomenuli. I u svim tim sluajevima starac je imao obiaj da bolesnike
pomazuje uljem iz svijee, koja je gorila pred njegovom kelijom Majke Boje Umilenje. I
kada su ga upitali, zato on to radi, odgovorio je: Mi itamo u Svetom Pismu da su
apostoli mazali uljem mnoge bolesnike i iscjeljivali ih. A mi, koga emo slijediti ako na
apostole? I bolesnici, pomazivani prepodobnim, dobivae iscjeljenje.
Vrijeme, koje prepodobnom ostajae od sna i poslovanja sa posjetiocima, on
provoae u molitvi. Vrei sa svom tonou i usrem molitveno pravilo radi spasenja
svoje due, on bijae u isto vrijeme i veliki molitvenik i posrednik pred Bogom za sve ive i
pokojne pravoslavne krane. Radi toga je on pri itanju Psaltira na svakoj Slavi
nepropustljivo uznosio od sveg srca sljedee molitve:
1. Za ive: Spasi Gospode, i pomiluj sve pravoslavne krane, i one koji na svakom
mjestu vladavine Tvoje ive pravoslavno; podaj im, Gospode, duevni mir i tjelesno
zdravlje i oprosti im svaki grijeh voljni i nevoljni; i svetim molitvama njihovim pomiluj i
mene jadnoga.
2. Za pokojne: Uspokoj, Gospode, due preminulih slugu Tvojih; praotaca, otaca i brae
nae koji ovdje poivaju i svugdje preminule pravoslavne krane; podaj im Gospode,
carstvo i uee u Tvom beskonanom i blaenom ivotu, i oprosti im, Gospode, svaki
grijeh voljni i nevoljni.
U molitvi za pokojne i ive kod prepodobnog oca Serafima naroiti znaaj su
imale votane svijee, koje su u njegovoj keliji gorjele pred svetinjom. To objasni u
studenom 1831 godine sam sveti podvinik otac Serafim u razgovoru sa Nikolajem
Motovilovim. Motovilov kazivae: Vidjevi kod oca Serafima mnoge svijee, naroito
votane, i velike i male, na raznim okruglim posluavnicima, na kojima se od mnogo
godinjeg kapanja svijea bijahu napravili itavi votani breuljci, ja pomislih u sebi: Zato
li to otac Serafim pali toliko svijea, te stvara u svojoj keliji nepodnoljivu vruinu? A on
kao primoravajui moje misli da prestanu, ree mi: vi elite znati, vae bogoljublje, zbog
ega ja palim toliko svijea pred ikonama Bojim. Evo dakle zbog ega. Ja imam, kao to
vam je poznato, mnogo osoba koje su raspoloene prema meni i ine mnoga dobra

vodeninim siroticama mojim.(16) Oni mi donose svijee i mole me da se molim za njih. I

kada itam svoje pravilo, ja ih u poetku spomenem jedanput. A poto je mnogo imena, i ja
ne mogu da ih ponavljam na svakom mjestu pravila gdje treba, i vremena bi mi
nedostajalo za vrenje moga pravila, to ja i palim sve te svijee za njih na rtvu Bogu, za
svakog po jednu svijeu, za neke pak po jednu veliku svijeu za nekoliko njih, za neke opet
stalno palim svijee; i gdje treba po pravilu da ih spomenem, ja govorim: Gospode,
spomeni sve te ljude, sluge Tvoje, za ije due ja ubogi pripalih Tebi ove svijee. A da to
nije moj izum, ljudski izum oca Serafima, ili prosto neka moja revnost, ni na emu
boanstvenom nezasnovana, ja u vam kao potvrdu navesti rijei Boanstvenoga Pisma. U
Bibliji se kae da Mojsije u glas Gospoda koji mu govorae: Mojsije, Mojsije! Reci bratu
svom Aronu, da pali ispred mene svijeu i danju i nou, jer mi je to po volji, i ta mi je rtva
blago prijatna. Eto, vae bogoljublje, zbog ega je sv. Crkva Boja primila kao obiaj da se
u svetim hramovima i u domovima krana, pale svijee pred svetim ikonama Gospoda,
Majke Boje, svetih Anela, i svetih ljudi koji su ugodili Bogu.
Jednom je veliki molitvenik, prepodobni otac na Serafim, primjeen gdje za
vrijeme molitve stoji u zraku. O tome kneginja E. S. . kazuje ovo. K njoj doputova iz
Pertograda njezin bolesni brat. Ne oklijevajui dugo, ona ga odveze u Sarov k ocu
Serafimu. Mladi ovjek je patio od takve slabosti, da su ga na krevetu unijeli u manastirsko
dvorite. U to vrijeme otac Serafim stajae na vratima svoje manastirske kelije, kao da
oekuje bolesnika. I odmah naredi da bolesnika odvedu u njegovu keliju. I obrativi se
bolesniku, on mu ree: Ti se, radosti moja, moli; i ja u se moliti za tebe; samo pazi, lezi
kako lei, i na drugu stranu se ne okrei. Bolesnik dugo leae, pokoravajui se rijeima
starca. No trpljenje mu oslabi, i radoznalost ga natjera da pogleda to starac radi. I on,
osvrnuvi se, ugleda oca Serafima gdje stoji na zraku u molitvenom stavu, i od
neoekivanosti i neobinosti zbog onoga to vidi on vrisnu. Poto zavri molitvu, otac
Serafim mu prie i ree: Eto, ti e sada svima priati da je otac Serafim svetac, moli se
na zraku Gospod e te pomilovati No ti pazi, ogradi sebe utnjom i ne priaj to
nikome do dana moga prestanka ivota, inae e ti se bolest tvoja vratiti. Bolesnik stvarno
ustane sa postelje, mada oslanjajui se na druge, ipak on na svojim nogama izie iz kelije.
U manastirskoj gostoprimnici ga sa svih strana salijetahu pitanjima, kako je i to radio
otac Serafim, i to je govorio. Ali on, na uenje svih, ne ree ni rijei. I mladi ovjek,
iscijelivi se potpuno, otputova u Petrograd. A poslije izvjesnog vremena on opet
doputova kod kneginje. Tu sazna da se blaeni starac otac Serafim upokojio od trudova
svojih. I tada ispria o njegovom moljenju na zraku.
A o Bogoslovskom izvoru koji dobi naziv Serafimov studenac, sveti starac
priae kasnije: Ja se moljah da ova voda u studencu iscjeljuje od bolesti. I tada voda
ovog izvora dobi naroita, neobina svojstva, koja se i do danas odravaju. Ta se voda ne
kvari, makar godinama stajala u zatvorenim posudama. Njome se u svako doba godine,
ak i za vrijeme najjaih mrazova, polijevaju i umivaju bolesni i zdravi, i to im koristi.
Mnogima koji su patili od stranih rana, prepodobni Serafim je nareivao da se umiju
vodom iz tog studenca i svi su od toga dobivali iscjeljenje. Neki su, umivi se vodom,

progledali; drugi su, pijui od nje, brzo se iscjeljivali od unutranjih neduga i sa odra
tekih bolesti ustajali zdravi.
Za vrijeme kolere tridesetih godina prolog stoljea dolazilo je na Serafimov
studenac puno vjernih, ak iz najudaljenijih pokrajina, i po vjeri svojoj dobivali od
njegove neobine vode olakanje i iscjeljenje. Tako i konjiki kapetan Teplov, ije se imanje
nalazilo u Ekaterinoslavskoj guberiji, gdje je kolera stala kositi, opomenu se da mu je
prepodobni serafim ranije, kao usput, govorio: Kada te bude snala neka nevolja, ti
navrati k ubogom Serafimu, on e se pomoliti za tebe. I ovo sjeanje natjera ga da se sa
svojom enom iz daljine obrate starcu serafimu, da ih izbavi od bolesti. I gle, idue noi
sveti starac se javi u snu eni i naredi joj da se uputi na Bogoslovski izvor, da uzme vode
iz njega, da se napije i umije od nje ona, njezin mu, ukuani i sva posluga. Sa potpunom
vjerom u mo molitvenog ugodnika Bojeg Serafima, ona otputova na izvor, napie se
vode i umie, pa vodom napunie itavo bure i odvezoe ga na svoje imanje. I stvarno,
oboljeli ljudi na imanju, od kojih mnogi ve bijahu na samrti, udesno se iscijelie,
upotrijebivi ovu vodu, i od tada na tom imanju nitko vie ne umre od kolere.
Utjecaj blagodatnog starca nije se ograniavao samo na Sarovsku pustinju. Izuzetni
znaaj on je imao za razvitak enskog monatva. Naroito su dirljivi bili odnosi
prepodobnog Serafima prema Divjejevskom sestrinstvu, osnovanom oko 1780, udovicom
pukovnika Agatijom Meljgunom. Ostavi udovica u mladim godinama, ona pone gajiti
nadu da svoj ivot posveti Bogu. Sa tim ciljem ona obie mnoga sveta mjesta. I gle,
odmarajui se na dvadeset kilometara od Sarovske obitelji u selu Divjejevu, ona u polu
snu vidje Majku Boju, koja joj naloi da ostane na tom mjestu i podigne hram u ast
Kazanske udotvorne ikone Njezine. Kasnije se Meljgunovoj, koja primi monatvo sa
imenom Aleksandra, pridruie i druge podvinice, te tako bi poloen poetak
Divjejevskoj obitelji, sa kojom je vezano ime prepodobnog Serafima Sarovskog. Jo sama
osnivaica Divjejevske obitelji, umirui, povjeri buduu sudbinu sestara prepodobnom
Serafimu, tada jeroakonu.
I blaeni starac Pahomije, iguman sarovski, ostavljajui ovaj svijet, povjeri ocu
Serafimu, staranje i Divjejevskoj zajednici. Prepodobni Serafim se starae o njoj sa pravom
oinskom ljubavlju i brigom. Divjejevske sestre su odlazile k njemu za blagoslov i pomo u
raznim tekoama i nedoumicama. Starac im je starateljski davao dobre i korisne za duu
savjete, svom duom se unosei u njihov ivot i poredak.
Molitvama prepodobnog i sredstvima dobrotvora, iscijeljenih prepodobnim,
Divjejevsko je sestrinstvo raslo. Zajedno sa tim, sveti Serafim razdjeli obitelj na dvije
polovine, no pod zajednikom upravom i rukovodstvom, tako da se na izvjesnom
odstojanju, pod zasebnom ogradom, podizae nove kelije sa posebnim hramom, te se
pojavi kao novi manastir. Ovo je, govorae prepodobni, po volji Gospoda i Majke Boje.
Tako uradi ugodnik Boji, jer je smatrao da je nezgodno da iste djeve ive zajedno sa
udovicama, koje su neko vrijeme provele u braku. Po ukazanju Presvete Bogorodice starac
izabra za ovo jedno mjesto, nedaleko od Kazanske Divjejevske crkve, na poklonjenom
imanju. I tu podie vodenicu za Divjejevske sestre. Na taj nain prepodobni otac Serafim

obrazova naroito, tzv. Serafimovsko- Divjejevsko sestrinstvo, odvojeno od prijanjeg, koje

osnova gorespomenuta Agatija Meljgunova.
Brinui se o sestrama Divjejevskim, naroito o svojim vodeninim sestrama, kako je
prepodobni Serafim nazivao sestre nove odvojene zajednice, on ih je neumorno tjeio i
bodrio u svim tekoama i nevoljama mnogo trudnog monakog ivota. No, blagodarei
blagodatnom utjecaju prepodobnog oca, Divjejevska obitelj stade privlaiti k sebi sve vie i
vie sestara, koje su pod oinskim rukovodstvom svetog starca traile bogougodan
monaki ivot. Neke su posveivale svoj ivot Bogu u Divjejevskoj obitelji iz zahvalnosti
za iscjeljenje, dobiveno molitvama svetoga starca. Druge pak on je, po svojoj vidovitosti,
od djetinjstva kao pred odreivao za ovo, i izvana ih rukovodio ka stupanju u manastir. A
kada bi sestre, bojei se za budunost, stale tugovati zbog materijalne nezbrinutosti i
neosiguranosti manastira, on ih je tjeio govorei im da je ovo mjesto izabrala za njih sama
Carica Nebeska, i Ona e im u svemu pomoi, tako da e u njih biti i svoj kruh, i svoje
crkve, i svoj ustav crkveni, kao u Sarovu. I dodavao je, da e i on ubogi serafim, stalno
preklinjati za njih koljena na molitvu. Sestre Divjejevske obitelji bijahu u potpunom
sluanju prepodobnom Serafimu. Bez starevog blagoslova one nisu nita poduzimale.
Kada bi koja sestra na izvjesno vrijeme odlazila iz manastira, ona se i pred odlazak iz
obitelji i po povratku u obitelj javljala prepodobnom po blagoslov.
Starica Divjejevske obitelji Matrona Pljeejeva kazivala je o sljedeem udesnom
dogaaju. Stupivi u Divjejevski manastir, ja sam, po blagoslovu oca Serafima, imala kao
posluanje, da sestrama spremam hranu. Jednom, zbog slabunjavosti i zbog vrajeg
iskuenja, ja zapadoh u takav duevni nemir i utuenost, da odluih da neujno i bez
blagoslova napustim manastir, - toliko mi se uinilo teko i nepodnoljivo ovo posluanje.
Bez sumnje otac Serafim je providio moje iskuenje, jer me je iznenada pozvao da doem
do njega. Ja dooh k njemu treeg dana po Petrovu, i sav put sam plakao. Doavi do
njegove Sarovske kelije, ja pred vratima napravim, po obiaju molitvu. Odgovorivi:
Amen, starac me sretne kao briljiv otac i, uhvativi me za obje ruke, uvede me u keliju.
Onda ree: Eto, radosti moja, ja te oekivah cijeloga dana. Ja mu sa suzama odgovorih: tebi
je poznato kakvo je meni posluanje; ranije mi je bilo nemogue za doi; i im sestrama
dadoh objed, ja odmah krenuh k tebi, i sav put sa plakao. Tada mi otac Serafim svojom
maramicom obrisa suze, govorei: suze tvoje ne kaplju uzalud na pod. Pa zatim, prikloni
se, i cjelivaj, Carica Nebeska utjeit e te. Ja nainih poklon i cjelivah svetu ikonu, i osjetih
takvu radost na dui, da naprosto potpuno oivim. Poslije toga otac Serafim mi ree: Sada
idi u sobu za goste, a sutra doi u daljnju pustinju. No ja mu na to odgovorih: Ja se bojim
da sama idem u daljnju pustinju. A otac Serafim na to ree: Ti putem do pustinje itaj na
glas neprestano: Gospode, pomiluj! I pri tome, sam otpjevaj nekoliko puta: Gospode,
pomiluj!
Ja tako i uradih: sutradan sam cijelim putem govorila na glas: Gospode, pomiluj! I
ne samo da nisam osjeala nikakav strah, nego sam u srcu osjeala najveu radost, po
molitvama oca Serafima. Prilazei k dalekoj pustinji, odjednom ugledam gdje otac Serafim
sjedi blizu svoje kelije na drvetu, a pored njega stoji uasno veliki medvjed. Ja se uplaih i

povikah na sav glas: umrijet u! i padoh. Otac Serafim, uvi moj glas udari medvjeda i
mahnu mi rukom. Medvjed, kao neki razumni stvor, odmah poe u gustu umu na onu
stranu na koju mu otac Serafim pokaza rukom. A ja, vidjevi sve to, drhtah od uasa; ipak
kad mi otac Serafim prie sa rijeima: Ne uasavaj se! Ne boj se! Ja nastavih da viem:
umrijet u! Na to mi starac ree: Ne, nee umrijeti; smrt je daleko od tebe; a ovo je
radost. I onda me odvede k onom istom drvetu na kojem je maloprije sjedio, pa, pomolivi
se Bogu, posjedne me na njega, i onda i sam sjedne. No tek to smo sjeli, odjednom se iz
guste ume pojavi onaj isti medvjed, pa priavi k ocu Serafimu legne kraj njegovih nogu.
Ja pak, nalazei se u blizini takve strane zvijeri, ispoetka bijah u najveem uasu. No
zatim, vidjevi da se otac Serafim ophodi sa njim bez ikakvog straha kao sa krotkim
janjetom, pa ga pak iz svojih ruku nahrani kruhom, ja se postepeno smirih i ivnuh
vjerom. Tada mi udesno izgledae lice velikog oca mog: ono bijae svjetlo i radosno kao u
anela.
Na poetku, kada se potpuno smirih, a starac ve bijae skoro itav kruh dao
medvjedu, on mi prui preostali dio kruha i naredi mi da ja sama nahranim medvjeda. No
ja mu odgovorih: Bojim se, on e mi i ruku odgristi. A otac Serafim, pogledavi u mene,
osmjehnu se i ree mi: vjeruj da ti on nee odgristi ruku. Tada ja uzeh prueni mi komad
kruha, i nahranih njime medvjeda, jer zvijer bijae krotka i prema meni grjenoj, zbog
molitve oca Serafima. Vidjevi me spokojnom, otac serafim mi ree: sjea li se,
prepodobnom Gerasimu na Jordanu sluio je lav, a ubogom Serafimu slui medvjed. Eto, i
zvijeri nas sluaju, a ti si, klonula duhom. Pa zbog ega da mi padamo duhom? Evo, da
sam ponio kare, ja bih ga sada i otrigao. Tada ja u prostoti svojoj rekoh: kada bi ovog
medvjeda vidjele sestre, one bi umrle od straha. No on odgovori: Ne, sestre ga nee
vidjeti. Ja onda rekoh: A ako ga netko zakolje, meni e ga biti ao. Starac odgovori: Ne nee
ga ni zaklati; osim tebe nitko ga nee ni vidjeti. Ja jo razmiljah kako u ispriati sestrama
o ovom udu. A otac Serafim odgovori na moje misli: Ne, do jedanaest godina poslije moje
smrti ti nikome ne priaj o ovome. A onda e ti volja Boja otkriti kome e to kazati.
Poslije dosta vremena starica Matrona doe nekim poslom u keliju, gdje se, sa
blagoslovom oca Serafima, bavio ivotopisom seljak Efim Vasiljev, poznat po svojoj
odanosti i ljubavi prema starcu. I vidjevi da on pie o ocu Serafimu, odjednom mu ree:
Bilo bi zgodno da tu napie o ocu Serafimu sa medvjedom. Efim Vasiljev je upitao, zbog
ega ona tako misli. I ona njemu prvome ispria o onome udesnom dogaaju. A tada se
ba bijae navrilo jedanaest godina od stareve smrti.
Za sestre Divjejevske obitelji prepodobni otac Serafim ostavi naroito molitveno
pravilo, i dade im potrebna uputstva o uvanju riznice i crkvene imovine. Ispoetka sestre
vodenine zajednice ne imae posebni hram, to im priinjavae znaajne tekoe. Ali
kad ugodnik Boji udesno iscijeli spomenutog Mantorova, onda ovaj iz blagodarnosti
prema udotvornom starcu, i po savjetu njegovom, prodae svoje imanje i dade sve za
zidanje velikog kamenog hrama za vodenine sestre. Hram bi podignut sa dva
prijsetolja, jedan u ime Rodestva Kristova, drugi u ime Roderstva Presvete Bogorodice, i
osveen 1829. godine.

to se tie rada, prepodobni otac Serafim je osim vodeninih poslova, zagovarao

Divjejevskim sestrama da se bave radom koji je svojstven prostim ljudima. A crtanje,
ivanje svilom i zlatom, i drugi slini poslovi, koji su zahtijevali udubljivanje umno i
spadaju u umjetnost, on nije htio dopustiti. Uvijek vjeran svome naelu, on je ovakvo
zavjetavanje zasnivao na pravilima sv. Vasilija Velikog i sv. Grigorija Bogoslova, koji
preporuuju da se u manastiru bave iskljuivo poslovima koji zadovoljavaju manastirske
potrebe. No pri svim radovima, otac Serafim je savjetovao drati se strogo pravila: posao u
rukama molitva u ustima.
Sva ova stareva zavjetavanja strogo su ispunjavana u Divjejevskom sestrinstvu. A
skretanja od njih obino su povlaila za sobom neprijatne posljedice po obitelji; no sveti
Serafim ju je uvao od nevolja i bijede. Tako, prepodobni je zavjetavao da u podignutom
hramu Rodestva Kristova, gdje se stalno imao za itati psaltir, gori neugasiva svijea pred
ikonom Spasitelja, a pred ikonom Majke Boje isto. I protom je dodao, da ako se ovo
njegovo zavjetanje bude ispunjavalo tono, Divjejevsko sestrinstvo nee trpjeti nevolje i
bijede, i da za ovu svrhu nee nedostati ulja. Ali jednom crkvenica, kada svi bijahu izili iz
hrama, ugleda da se svijea ugasila i da je zejtin sav izgorio, a to je bio i zadnji zejtin. Tada
se ona sjeti zavjetavanja prepodobnog Serafima, i pomisli da se, eto, rijei njegove nisu
ispunile, i da stoga ni drugim pretkazivanjima njegovim ne treba poklanjati vjere. Vjera u
vidovitost blagodatnog starca stade je naputati. No odjedanput, ona u prasak i,
podigavi glavu, ona vidi da se svijea upalila, da je puno zejtina, i da u njemu plove dvije
male novanice. Zbunjena, ona pohita k starici Jeleni Mantorovoj, kod koje bijae na
posluanju, i ispria joj to se dogodilo. Na putu je sretne seljak i dade joj 300 rublja u
novanicama za zejtin u neugasivoj svijei za pokoj dua njegovih roditelja.
Ne ograniavajui se na zavjetanja dana Divjejevskim monahinjama, prepodobni
Serafim ode mnogo dalje; jo za ivota svog on spremi mjesto za zidanje saborne crkve,
poto su tada, kao i ranije, sestre koristile parohijski hram za bogosluenja. U nas e
govorio je on jednoj divjejevskoj starici tjeei je, - biti i saborna crkva. Na naoj zemlji bit
e i nama stada, i ovice i volovi. Zato onda tugovati? Sve e u nas biti nae. Sestre e i
orati, i ito sijati.
Tako prepodobni otac na Serafim obrazova posebno, tzv. Serafimsko Divjejevsko
sestrinstvo, odvojeno od prijanjeg, osnovano gorespomenutom Agatijom Meljgunovom.
Ali po duhu on nije odvajao vodenino sestrinstvo od Divjejevskog, i kao osnivaa obojice
smatrao je monahinju Agatiju, iju je uspomenu duboko potivao. Pokroviteljem pak novo
obrazovane zajednice sveti podvinik je priznavao Presvetu Majku Boju. Eto, znajte, govorie on jednoj starici - , ovo mjesto izabra sama Carica Nebeska za proslavljanje
Njezinog imena: Ona e nam biti bedem i zatita.
Sa istom takvom brigom i ljubavlju prepodobni Serafim se brinuo jo i o
Ardatovskoj obitelji i o Zelengorskom sestrinstvu, ispunjavajui blagodatni zavjet Majke
Boje, koja mu u divnom vienju povjeri ove tri enske obitelji na rukovodstvo i ureenje.
Pri kraju svoga zemaljskoga ivota sveti podvinik se udostoji od Boga neobinih
divnih darova blagodati. Sva linost njegova odisala je svetom krotou i smirenim umom.

Njegove rijei, pouke, savjeti, razgovori u svojoj udesnoj prostoti vrili su neobian
utjecaj; i neuki i ueni, i bogati i siromasi, i mirjani i monasi dobivali su od dodira i
razgovora sa njim, velike duhovne koristi i utjehe. ak su se i nevjerni i malo vjerni
obraali na put spasonosnog pokajanja. Dar vidovitosti i udotvorstva rastao je u
blagodatnom starcu sve vie i vie. On je itao u dui svojih posjetioca pitanja, prije no to
su ih oni izrekli, i davao na njih odgovore. Dua ljuska bila je otkrivena pred njim kao lice
u ogledalu.
Neiscrpna iscjeljenja lila su se iz svetog podvinika. Kada su neki na to ukazivali,
on je sa smirenjem odgovarao da to ini ne on ubogi, ve molitveno posredovanje
Presvete Majke Boje i svih svetih Apostola Kristovih. Svi koji su pili i umivali se sa
Serafimovog studenca, iscjeljivali su se od svojih neduga. Jednom monahu kome ruke
bijahu potpuno oduzete, sveti starac dade posudu sa svetom vodom i ree mu: Uzmi i pij!
Ovaj popi vodi i iscijeli se. ena nekog Borotilova bijae na samrti. Mu njezin, gajei
veliku vjeru k prepodobnome, obrati mu se sa suzama da pomogne njegovoj bolesnoj eni;
no prepodobni izjavi da njegova ena mora umrijeti. Tada Borotilov, sav u suzama,
pripade k nogama njegovim preklinjui ga da se pomoli da eni njegovoj bude vraen
ivot i zdravlje. Prepodobni se pogruzi na deset minuta u umnu molitvu; zatim otvori
oi, podie Borotilova na noge, i radosno mu ree: Radosti moja. Gospod daruje supruzi
tvojoj ivot. Idi sa mirom k domu svom. Borotilov s radou pohita doma, i tamo saznae
da je njegovoj eni nastupilo olakanje upravo u onim trenucima kada se prepodobni
Serafim nalazio u molitvenom podvigu. Ubrzo zatim ena potpuno ozdravi.
Nekima je sveti starac predvidio blisku smrt, elei da oni ne bi preli u vjenost
bez kranske pripreme; drugima je pak predvidio smrt, da bi ih pobudio na pokajanja, jer
ih bez pokajanja i ispravljanja ivota oekuje kazna Boja u onom svijetu.
Pribliavajui se kraju svoga mnogo trudnog ivota, ovaj slavni borac Kristov ne
samo ne umanji svoje trudbenitvo, nego prijanjim podvizima doda nove trudove i
podvige. Posljednjih godina svoga ivota, on je spavao sjedei na podu, naslonjenih lea
uza zid i ispruenih nogu, a ponekad je prislanjao glavu na kamen ili na srueno drvo, ili
se ispruio na vreu, na cigle, na cjepanice koje su se nalazile u njegovoj keliji.
Pribliavajui se pak asu svoga odlaska sa ovoga svijeta, on se sputao na koljena i spavao
niice k podu na laktovima, pridravajui glavu rukama. Hranu je uzimao jedanput na
dan, uveer, odjeu je nosio ubogu i bijednu. Na pitanje jednoga bogatog ovjeka, zato
nosi takve dronjke, blaeni starac odgovori: Joasaf carevi smatrao je mantiju, koju mu
dade pustinjak Varlaam, uglednijom i dragocjenijom od carske porfire.
Prepodobni Serafim iako ve bijae umro za svijet, ipak ne prestajae da i uz to
vrijeme sa bezgraninom ljubavlju molitveno posreduje za one to ive na ovom svijetu.
Nebo mu postade sasvim srodno. Kada posjetioci iz Kurska pitahu oca Serafima, ima li
neto da porui svojim roacima, on ukazujui na likove Spasitelja i Majke Boje, s
osmijehom ree: Evo mojih roaka, a za ive moje roake ja sam ve ivi mrtvac.
Na godinu i devet mjeseci pred svoju smrt prepodobni Serafim bi udostojen posjete
od strane Presvete Majke Boje. To se dogodi rano ujutro na Blagovjesti, 25. oujka, 1831.

godine. Na dva dana ranije, - kazivae starca divjejevskog sestrinstva Evpraksija -, starac
mi naredi da doem kod njega na taj dan. Kada ja dooh, starac objavi: imamo vienje
Majke Boje. I poklopivi me niice, on me prekri svojom mantijom, i itae nada mnom
po knjizi. Potom, podigavi me ree: evo, sada se dri za mene i niega se ne boj. U to
vrijeme nastade huka, slina onoj kada pue vjetar. Kada se huka utia, zauje se pjevanje,
slino crkvenom. Onda se vrata od kelije sama otvorie, postade svjetlo, svjetlije od dana, i
mir ispuni keliju. Starac stajae na koljenima, sa rukama podignutim k nebu. Ja se uplaih.
Starac ustade i ree mi: ne plai se, dijete, ovo nije opasnost, nego nam se od Boga alje
milost. Evo, Preslavna, Preista Vladarica naa Presveta Bogorodica ide k nama!
Naprijed iahu dva anela, drei, jedan u desnoj, a drugi u lijevoj ruci, po granicu sa tek
rascvjetanim cvjetovima. Kaosa im bijae zlatno- uta, i padae im po ramenima. Oni
stadoe naprijed. Za njima iae sv. Jovan Pretea i sv. Jovan Bogoslov. Haljina na njima
bijahu bijele, blistave od istoe. Za njima iae Majka Boja, a za njom dvanaest djeva.
Carica Nebeska imae na sebi mantiju, slinu onoj koja se via na ikoni Tune Majke Boje;
mantija bijae blistava, ali kakve boje ne umijem rei, neiskazano lijepa; zakopana ispod
grla velikom okruglom kopom, trakom ukraenom divnim udesno ukraenim krstiima,
ali ime ukraena ne znam, samo se sjeam da je sijala neobinom svjetlou. Riza, preko
koje bijae mantija, bijae zelena, visoko opasana pojasom. Preko mantije bijae kao
epitrahilj, a na rukama narukvice, koje kao i epitrahilj , bijahu ukraene krstovima. Rastom
Ona izgledae via od svih djeva. Na glavi Joj bijae uzviena kruna, raznoliko ukraena
krstiima, predivna, udesna, a blistala je takvom svjetlou da je bilo nemogue gledati
oima u nju, isto kao i u kopu, traku i samo lice Carice Nebeske. Kosa Joj bijae
rasputena po leima i bijae dua i ljepa nego u anela. Djeve iahu za Njom po dvije i
dvije; u vijencima, u haljinama raznih boja; bijahu raznoga rasta, raznih lica, i razne boje
kose, koja im se takoer sputala po leima; sve bijahu velike ljepote, i stadoe u krug oko
sviju nas. Carica Nebeska bijae u sredini. Kelija postade prostrana i vrh se sav ispuni
plamena kao od goruih svijea. Bijae svjetlije nego u podne; svjetlost bijae naroita, ne
slina dnevnoj svjetlosti, bijae svjetlije i vidljivije nego od sunane svjetlosti. Ja se uplaih
i padoh. Carica Nebeska prie k meni i, dodirnuvi me desnom rukom, ree mi: Ustani,
djevice, i ne boj se nas. Takve djeve, kao to si ti dooe ovdje sa mnom. Ja ne osjetih kako
ustadoh. Carica Nebeska ponovi: Ne boj se, mi smo doli da vas posjetimo. Otac Serafim
ve ne stajae na koljenima nego na nogama pred Presvetom Majkom Bojom, i Ona
govorae s njim tako umiljato, kao sa svojim bliskim. Obuzeta velikom radou, ja upitah
oca Serafima, gdje smo mi. Mislila sam da vie nisam iva. Potom kada ga zapitah: Tko su
ovo? Presveta Majka Boja naredi mi da priem k djevama i da ih sama upitam. One
stajahu sa obje strane po redu kako su i dole. Na prvim mjestima stajahu sv. veliko
muenica Varvara i Ekaterina, na drugim sv. prvomuenici Tekla i sv. veliko muenica
Marina, na treim veliko muenica carica Irina i prepodobna Evpraksija, na etvrtim sv.
veliko muenica Pelagija i Doroteja, na petim prepodobna Makrina i muenica Justina,
na estim veliko muenica Julijana i muenica Anisija. Ja stanem prilaziti svakoj od njih, i
svaka mi kazivae svoje ime i podvige muenitva i ivota Krista radi, shodno onome to

je napisano o njima u itijama svetih; sve govorahu: Nije nam Bog tek ovako darovao ovu
slavu, nego za stradanje i podvienje. I ti e postradati.
Presveta Majka Boja je mnogo toga govorila ocu Serafimu to uesnica u vienju
nije mogla uti. A evo to je ula: Ne ostavljaj moje djeve ( divjejevske). Otac Serafim
odgovori: O, Carice, ja ih prikupljam, ali ne mogu sam od sebe da ih rukovodim. Na to mu
Carica Nebeska ree: Ja u ti, ljubime moj, u svemu pomagati. Naredi im posluanje; ako
ga izvre, onda e biti s tobom u blizini mene, a ako izgube mudrost, onda e se liiti
udjela ovih blinjih djeva mojih, ni mjesta, ni vijenca takvog nee biti. Tko im uini
nepravdu, bit e poraen od mene; tko im poslui Gospoda radi, bit e spomenut pred
Bogom. Zatim, obraajui se meni ree mi: Eto, pogledaj na ove moje djeve i na vijence
njihove, neke od njih ostavie zemaljsko carstvo i bogatstvo, zaeljevi carstvo vjeno i
nebesko; zavoljee dobrovoljno siromatvo; zavoljee Jedinog Gospoda, i zato se, vidi,
udostojie ovakve slave i asti. Kako je bilo ranije, tako je i sada. Samo su prijanje
muenice stradale javno, a sadanje tajno, mukama srca, i nagrada e im biti takva ista.
Vienje se zavri time to Presveta Majka Boja ree ocu Serafimu: Uskoro e,
ljubime moj, biti s nama, i blagoslovi ga. Oprostie se sa njim i svi sveti: sv. Jovan Pretea
i Jovan Bogoslov blagoslovie ga, a djeve se cjelivae s njim ruka u ruku. Meni bi reeno:
Ovo vienje je tebi dano radi molitava oca Serafima , Marka, Nazarija, i Pahomija. I potom
u tren oka sve postane nevidljivo.
Vienje je trajalo jedan sat. Starac, obraajui se meni, ree: Eto, kakve blagodati
udostoji Gospod nas uboge. Meni je na ovakav nain bilo ve dvanaest javljanja od Boga.
Gospod sada udostoji i tebe. Eto kakvu radost doivjesmo! Imamo razloge zbog kojih
treba da imamo vjeru i nadu u Gospoda. Pobjeuj neprijatelja avola, i budi u svemu
mudra protiv njega, jer Gospod e ti pomoi u svemu. Prizivaj sebi u pomo Gospoda i
Majku Boju, svetitelje, i mene ubogog spominji. Pamti i govori u molitvi: Gospode, kako
u umrijeti? Kako u, Gospode, na strani sud doi? Kako u, Gospode, odgovor dati za
djela svoja? Carice Nebeska, pomozi mi!
Uzlazei sve vie i vie po ljestvici vrlina i podviga monakih, prepodobni otac
Serafim se, priblii k odlasku svom iz ovoga svijeta. Jo godinu dana prije smrti on osjeti
svoju iznemoglost. U to vrijeme on napuni sedamdeset i dvije godine. U svoju pustinju on
ve nije odlazio esto; bijae mu ak teko da u Sarovu prima mnogobrojne posjetioce.
Noge su ga stalno boljele, to bijae posljedica neprestanih bdijenja njegovih, molitvenih
podviga i premlaenosti od strane razbojnika. Iz rana na nogama neprestano je curio neki
sok. Ali u licu prepodobni je ostajao svijetao i radostan, osjeajui duhom onu nebesku
radost i slavu, koju ugotovi Bog onima koji Ga ljube.
Iscjeljujui kao i ranije mnoge vjerne, i udesnim darom vidovitosti pomaui
mnoge u njihovom preporodu i spasenju, prepodobni otac na stane esto proricati svoju
blisku koncinu. Dajui nekima posljednje pouke, on je uporno tvrdio: Mi se vie neemo
vidjeti! Nekim monasima, a i mirjanima, preporuivao je da se ubudue sami brinu o
svome spasenju, primjeujui da se oni nee vie nikada vidjeti, i opratajui se sa njima
molio ih je da se mole za njega. esto su viali svetog starca gdje stoji kraj svog

mrtvakog sanduka, razmiljajui o zagrobnom ivotu, i ponekad gorko plaui. Nekim

divjejevskim sestrama je otvoreno govorio: Sile moje malaksaju; ivite sada same,
ostavljam vas.Gospodu i Preistoj Majci Njegovoj. Neki su trili od njega blagoslov da
ga idueg Velikog Posta posjete u Sarovu, no on je odgovarao: Tada e se vrata moja
zatvoriti, i vi me neete vidjeti.
I po tjelesnom izgledu dalo se vidjeti da se ivot svetog podvinika brzo gasi, ali je
duhom bio jo bodriji nego ranije. Nagovjetavao je on o bliskoj koncini svojoj i najbliim
prijateljima i sa podvinicima svojim, na primjer, blaenom jeromonahu Timonu, vjernom
ueniku svom, koji se podvizavao u Nadjejevskoj pustinji. Pri tome mu je dao i posljednje
duom korisne pouke: Posadi, oe Timone, posadi danju penicu. Posadi je na dobroj
zemlji, posadi je i na pijesku i na kamenju, posadi kraj puta, u trnju, da bi negdje
proklijala, i uzrasla, i plodove donijela, makar i ne brzo. I dani ti talant ne skrivaj u zemlji,
da ne bi bio istjazavan od Boga tvog, nego ga podaj trgovcima, neka trguju njime.
Svome kelejniku prepodobni je ne jedanput govorio, ciljajui na svoju blisku smrt:
uskoro u umrijeti. Jednome od sarovskih staraca, davi mu pouku, on naredi da puhne
u svijeu; i kada se ona ugasi on ree: Eto, tako u se i ja ugasiti. A nekima je od bratije
govorio: ivot se moj skrauje, duhom kao da sam se ovog trenutka rodio, a tijelom sam
po svemu ve mrtav.
Vidjevi istinski podviniki ivot prepodobnog Serafima, jedan od sarovske
bratije, pouke radi, upita starog podvinika na kratko vrijeme pred njegovu blaenu smrt:
Zato mi ne provodimo ovako strogi ivot, kakav su provodili prijanji podvinici
blagoea? Zato, - odgovori sveti starac - , to nemamo odlunosti. Kada bismo imali
odlunosti, onda bismo ivjeli kao i Oci, koji u starini prosijae podvizima i pobonou:
jer je blagodat i pomo Boja i vjernima i onima koji svim srcem trae Gospoda i sada ista
kakva je i bila ranije; jer, po rijei Bojoj, Isus Krist je juer i danas onaj isti i zauvijek
(Jevr.13,8). Ova duboka i sveta istina, koju je otac Serafim shvatio na osnovu svog
vlastitog iskustva ivotnog, bijae, tako rei, zakljuna rije njegovih usta i peat njegovih
podviga.
Pred poetak 1833 godine prepodobni izmjeri sebi grob sa strane oltara Uspenske
crkve. Na nedjelju dana do svog odlaska, na Boi 1832 godine, otac Serafim bijae na
svetoj liturgiji i priesti se svetim Tajnama Kristovim. Poslije liturgije razgovarao je sa
igumanom, ocem Nifontom. Izmeu ostalog on ga je molio da se brine o bratiji, naroito o
mladima. Tom prilikom mu ostavi zavjetanje da ga sahrane u grob koji je on sebi spremio.
U nedjelju, prvog sijenja 1833 godine sveti starac doe posljednji put u bolniku Zosimo
Saratijevsku crkvu, cjelivae sve ikone i svuda pripali svijee, pa se potom, po obiaju
svom, priesti Svetim Tajnama. Po zavretku liturgije on se oprosti sa svom prisutnom u
crkvi bratijom, sve ih blagoslovi i cjeliva, i tjeei ih govorae im: Spaavajte se, ne
padajte duhom, bdite, danas vam se vijenci spremaju. Poto se oprosti sa svima, sveti
starac cjeliva Kri i ikonu Majke Boje, zatim obilazei oko svetog prijestolja, on uini
uobiajeni poklon, i izie iz oltara na sjeverne dveri.

Toga dana brat Pavle, susjed blagodatnom starcu po keliji, koji je esto vrio
dunost njegovog kelejnika i donosio mu hranu, primijeti gdje sveti otac tri puta odlazi na
spremljeni mu grob i dugo ostajae gledajui na zemlju. Uveer taj isti monah u kako
starac u svojoj keliji pjeva uskrnje pjesme, proslavljajui Uskrsenje Kristovo.
Sutradan, drugog sijenja, otac Pavle u est sati ujutro izie iz svoje kelije za ranu
liturgiju i ispred kelije oca Serafima, osjeti miris dima. U keliji bogougodnog starca uvijek
je gorilo mnogo svijea; upozoravan da od toga moe nastati poar, on je obino
odgovarao: Dok sam ja iv, poara nee biti; a kada ja umrem, moj e kraj biti objavljen
poarom. Tako i bi. Otac Pavle, pomolivi uobiajenu molitvu, zakuca na vrata stareve
kelije, no odgovor ne dobi, a vrata bijahu iznutra zatvorena. On onda, drei da je starac
otiao u svoju pustinju i da u njegovoj keliji neto gori, pozva bratiju. Kada otvorie vrata,
vidjee da vatre nema, samo su knjige leale na klupi kraj vrata u neredu i neke platnene
stvari, koje su mnogi posjetioci donosili starcu. Ove su stvarice tinjale, vjerojatno od iskre
sa svijea, iji je svijenjak tu stajao, ali vatre nije bilo. Stvari to su tinjale, ugasie. Vani je
jo bio mrak, tek se razdanjivalo, a u keliji je jo bilo mrano, te ni oca Serafima nisu mogli
primijetiti. Zatim bratija, obavijetena o svemu, naioe sa rane liturgije. Upalivi svijeu,
oni ugledae oca Serafima gdje gologlav u svojoj obinoj bijeloj odjei, klei na koljenima
na svojem mjestu molitvenih podviga pred ikonom Majke Boje Umilenje. Na vratu mu
je visio metalni kri sa Raspeem, ruke su mu bile prekriene na grudima, na analoju pred
ikonom leala je otvorena knjiga po kojoj je on vrio svoje molitveno pravilo pred ikonom
Majke Boje. Mislei da je starac zaspao, monasi ga stadoe oprezno buditi, no odgovora
ne bi: starac je zavrio svoj podviniki ivot na zemlji. Oi su mu bile zatvorene, lice
oivljeno i oduhovljeno razmiljanjem o Bogu i molitvom, tijelo jo toplo, kao da je tog
trena duh njegovo napustio svoje zemno prebivalite.
Sa blagoslovom nastojatelja, igumana Nifonta, bratija na rukama prenesoe tijelo
blaenog starca Serafima i poloie ga u susjednoj keliji jeromonaha Evstatija. Tu mu
umie elo i koljena, odjenue ga po monakom inu, i poloie u ve poznati nam hrastov
mrtvaki sanduk, i odmah prenesoe u sabornu crkvu.
Vijest o smrti starca brzo se pronese, i naglo se u manastir skupa sva okolina. Svi su
tugovali i gorko plakali zbog smrti prepodobnog pravednika, naroito sestre Divjejevske,
jer su u njemu gubile svog duhovnog oca i staraoca. Njihov je pla bio toliko neutjean,
zato to nije bilo ovjeka koji bi bio u stanju da ga zamijeni kao duhovnog rukovodioca.
U no blaene smrti prepodobnog Serafima jeromonah Filaret, koji se podvizavao u
Glinskoj pustinji, izlazei sa jutrenja iz hrama, ukaza bratiji na neobinu svjetlost na nebu i
ree: Eto kako due pravednih uzlaze na nebo! Sada se dua oca Serafima uznosi na
nebo.
Osam dana stajalo je tijelo prepodobnog Serafima u sarovskoj crkvi Uspenja.
Grobnicu blaenome starcu spremie na onom mjestu koje je on sam bio izabrao. Sarovska
obitelj bijae jo prije dana sahrane preplavljena tisuama naroda, koji se stjecae sa svih
strana, iz susjednih pokrajina i guberija. Svi su jednoduno oplakivali smrt svetog starca, i
svaki se tiskao da cjeliva velikog ugodnika Bojeg. Na sam dan sahrane, na liturgiji za

pokojnika bijae toliko mnogo naroda u crkvi, da su se svijee na svijenjacima oko

pokojnika gasile od zapare. Sahranu izvri iguman sarovski otac Nifont, uz pomo
mnogobrojne bratije. Tijelo prepodobnog bi sahranjeno sa desne strane oltara sarovske
crkve, pokraj groba Marka zatvorenika. Kasnije nad grobom bi podignut metalni
spomenik u obliku grobnice, sa natpisom: ivio u slavu Boju 72 godine, 6 mjeseci i 12
dana.
I poslije blaenog odlaska sa ovog svijeta prepodobni Serafim davao je razna
iscjeljenja i udesa svima koji su mu se sa vjerom obratili. On je produio da i iz onog
svijeta pokazuje ljudima svoju udesnu samilosnu ljubav, koju je neprestano pokazivao za
ivota svog na zemlji, kada se svakome, po neiskazanoj dobroti svojoj, obraao sa rijeima
adosti moja. Naroito se on esto javljao sarovskim i divjejvskim sestrama radi njihovog
iscjeljenja i utjehe.
Tako, na est mjeseci poslije blaene smrti oca Serafima jedna sestra Divjejevske
obitelji razboli se od bjesomunosti. I jedne noi ona u snu vidi kao da se nalazi u
Divjejevskoj crkvi, gdje i prepodobni Serafim; starac je, sa jo jednom sestrom koja se
takoer nalazila tu, uzima za ruke, uvodi u oltar, obilazi sa njom oko prijestola, i ona se
odjednom osjeti dobro i lako. Probudivi se, ona se prekrii i potpuno doe k sebi;
probudi se ona potpuno zdrava, i od tada vie nikada nije imala nastupe bjesomunosti.
Druga sestra Divjejevske obitelji razboli se slino od oiju. Uoi Nove 1835 godine
vidi ona ovakav san; kao nalazi se u crkvi Tihvinske Majke Boje, iz carskih dveri izlazi u
bijeloj rizi prepodobni Serafim, daje joj zraka i nareuje da njime obrie oi, a ona ga upita:
Jesi li to ti? , a on joj odgovori: radosti moja, kako si ti nevjerna! Sama si me molila a ne
vjeruje. Pa ja kod vas liturgiju sluim. Poslije toga starac postade nevidljiv. Od toga
vremena monahinji prestane bolest oiju.
Poznati i od svih potovan ruski podvinik sa Atona jeromonah Serafim, poznat
pod imenom Svetogorac, u svojim kelejnim zabiljekama govori sljedee: Godine 1849.
ja se razboljeh. Bolest moja bijae ubitana, ja nisam mislio da u ostati iv. Nikakva mi
sredstva ne mogae povratiti zdravlje i snagu. Bio sam u oaju. No kasno naveer na Novu
godinu 1850, odjednom mi netko tiho progovori: Sutra je dan smrti oca serafima,
sarovskog starca; odslui za njega liturgiju za pokojnike, i on e te iscijeliti. Ovo me silno
utjei. Iako nisam osobno znao za oca Serafima, ali sam 1838 godine, boravei u sarovu,
stekao prema njemu ljubav i vjeru. Ova se osjeanja u meni jo vie uvrstie kada 1839
godine sanjah kako od sve due sluim molitve ocu serafimu i gromko pjevam:
Prepodobni oe Serafime moli za nas!. Samo kada mu je poslije este pjesme valjalo
pjevati Evanelje, i ja nisam znao koje, dali Evanelje prepodobnome ili neko drugo,
odjednom netko mi odgovori: itaj trideset i esto zaalo od Mateja. Pri ovim rijeima
tajanstvenoga glasa ja se probudih. Od tog doba, i sada, ja iskreno vjerujem da je otac
Serafim ugodnik Boji. No da se vratim na moju bolest u 1849 godini. Prema tajanstvenom
nagovjetenju, koje mi je preporuivalo spomen ocu Serafimu, ja zamolih, poto sam ne
bijah u stanju, da se za njega odslui liturgija. I im to uradih bolest me proe, i ja osjetih

neobino spokojstvo, izbavih se od nasilja zlog. I od tog vremena ja sam pomou blagodati
Boje zdrav.
U srijedu pete nedjelje Velikog Posta 1858 godine divjejevska monahinja Evdokija,
zajedno sa drugim sestrama, punjae ledom ogromnu ledenicu, koja bijae duboka tri
metra. No okliznuvi se iznenada, ona padne na samo dno ledine, gdje je bilo nekoliko
gomila otrog komada leda. Od silnog pada ona ni ne jauknu. Jedva je izvukoe
onesvijetenu. Vidjevi da je jo iva, poslae u selo po doktora. Kada poslije nekoliko sata
doe k sebi, duhovnik ju ispovijedi i priesti. Jadnica se aljae na smrtne muke i slabost u
glavi, na kojoj bijae mnogo modrica. Od najmanjeg dodira ona je padala u nesvijest.
Doavi, doktor shvati da je njezino stanje vrlo opasno. Poslije dvije nedjelje, od kojih ona
gotovo da nije ni spavala od bolova, u pono na Veliki etvrtak ona zaspa povrnim snom,
u kome vidi ovo: prepodobni otac Serafim ue k njoj u keliju i ree joj: Doao sam da
posjetim moje sirotice; odavno nisam bio ovdje; ona mu gorko plaui ree: o kako me boli
slabina! Starac onda, sastavivi tri prsta desne ruke, prekrii triput povrijeeno mjesto,
govorei: stavljam ti flaster i zavoj. Poslije toga on postade nevidljiv. Evdokija se probudi i
otvori oi, - u keliji bijae savrena tiina, i ona ponovno zaspa.- Probudivi se u pet sati
ujutro, ona vidi da lei na bolesnom kuku ne osjeajui nikakvu bol. Prisjetivi se javljanja
njoj, ona ree: dugo sam osjeala kao da flaster stoji na ozlijeenom mjestu. I tog dana ona
sama, bez iije pomoi, ustane sa kreveta i ispria svima o svome udesnom iscjeljenju.
Mnogima je prepodobni davao iscjeljenje, savjetujui im da piju vodu sa njegovog
studenca i da se njome umiju. Tako, dvije godine poslije smrti starca, jedna sestra
Divjejevske obitelji teko se razboli od tifusa i bijae na samrti; pritom joj se potpuno
oduze jedna ruka. I gle, ona vidi u snu prepodobnog oca Serafima, koji je upita, zato ona
ne doe k njemu na studenac; i uzevi je za bolesnu ruku, podie je, nareujui joj da to
neizostavno uini. Probudivi se, monahinja osjeti da joj je ruka iscijelila. A kada je sestre
odvezoe u Sarov na Serafimov studenac i polie je vodom iz njega, ona dobi potpuno
iscjeljenje.
Konjiki kapetan Teplov, koji gajae osobito potovanje prema starcu, doe 1834
godine u Sarov sa trogodinjom kerkom koja bolovae od nogu. Pomolivi se na
starevom grobu, ponese dijete na Serafimov studenac, vrsto vjerujui da e se Gospod
radi starevih molitava smilovati na nju. Napivi djevojicu vodom sa studenca i umivi
joj noge, oni ponesoe vode sa sobom u manastira namjerom da nad njom odslue liturgiju
sa vodo posveenjem. No pri ulazu u manastir djevojica se otre iz dadiljinih ruku i otra
naprijed kao zdrava, i dobi potpuno iscjeljenje.
U 1856 godini jedinac sin viceguvernatova Kostromske guberije A. A. Borzko,
osmogodinji deko, stade patiti od greva u stomaku. To se pretvori u stranu bolest, sa
uasnim napadajima, tako da se roditelji stadoe bojati za ivot svog jedinca. U to vrijeme
rasoforna monahinja Kostromskog enskog manastira C. D. Davidova pokloni majci
bolesnog djeaka Opis ivota i podviga Serafima Sarovskog. Ovaj Opis stadoe itati
djeakovi i otac i majka, divei se djelovanju blagodati Boje, koja se pojavila u
prepodobnome. Jedne noi deko vidi u snu Spasitelja, okruenog Anelima, koji mu

obea iscjeljenje, ako on izvri ono to mu bude naredio starac koji e doi k njemu. Potom
mu se javi starac, koji mu ree da se zove Serafim, i ree mu: Ako hoe da ozdravi, uzmi
vode sa studenca, koji se nalazi u Sarovskoj umi, i zove se Serafimov , na njome tri
dana ujutro i uveer umivaj glavu, grudi, ruke i noge, i pij od nje.
Ujutro deko ispria svoj san roditeljima; i oni bijahu u nedoumici kako da nabave
tu vodu, i tugovahu zbog toga. Sutradan ujutro deko ispria roditeljima drugi san; javi
mu se okruena Anelima Majka Boja, i sa ljubavlju mu nareivae da napravi ono to
mu je naredio starac. Tog ba dana vrati se sa puta gospoa Davidova, i roditelji je
djeakovi zamolie da im da malo vode sa Serafimova studenca. Ona im odmah posla
bocu te vode. I kada deko postupi po uputama starevim, on se stane postepeno
oporavljati, i potpuno ozdravi.
Neke je prepodobni Serafim spaavao od razbojnika i lopova, na udesan nain
javljajui se i prijetei ovima. Tako, jednom je neka bogomoljka ila Muromskom umom.
uvi na jednom mjestu zapomaganje i viku, ona izvadi ikonu od starca koju je sa sobom
imala, pa prekrii njome sebe i mjesto odakle se ulo zapomaganje. Uskoro su nedaleko
pronaena dva izmrcvarena ovjeka, koji ispriae kako su ih razbojnici htjeli ubiti, ali su
odjedanput pobjegli. Uhvaeni kasnije, ovi razbojnici kajui se za uinjeno, govorae ovo:
kada su se spremali da svojim rtvama zadaju posljednji udarac, odjedanput istra iz ume
sijed, pogrbljen, u pokidanoj bijeloj mantiji monah, koji prijetei prstom viknu: Sad u
vam ja pokazati! a za njim trae gomila naroda sa motikama. Kada ovim razbojnicama
pokazae ikonicu prepodobnog serafima, uzetu od ove bogomoljke, oni izjavie da je to taj
monah.
Mladu seljanku napadoe neke strane bolesti, koje bijahu praene tucanjem,
zijevanjem, pogoranjem vida i bjesnilom. Ona je kidala sebe, vikala, pokazivala
neprirodnu snagu i trgala haljinu na sebi na komadie. Njena stradanja trajala su osam
godina. Godine 1858 ona sa trima bogomoljkama skitaicama krenu u Sarov i Divjejevo.
Putem je ponekad osjeala nastupe, ali je jo mogla ii. Ukoliko se vie pribliavala Sarovu,
toliko su nastupi bili ei. A kada ugleda Sarov, ona lee na put, i nipoto nije htjela dalje.
Jedva su je sa najveim naporom doveli u Sarov. Poslije liturgije Carici Nebeskoj i za oca
Serafima, ona se sa svojim suputnicima, uputi na njegov studenac. No tu napad bijae
izuzetno strahovit; ona se kidala to me ti davi! Ja sam jak, to me ti zavezuje? Izai u,
izai u! nekoliko puta ju je udarilo na zemlju na mrtvo; dva sata ona bijae slijepa i
nijema. Na kraju ipak zli duh povika: Tri izaoe, jedan ostade. Poslije dvadeset i etiri
sata u Sarovu ona se i priesti svetim Tajnama i krenu u Divjejevo. Ali na pola kilometra
do manastira ona padne na zemlju. Nekoliko puta putem je nju okretalo kao toak. Sa
velikim naporom dovedoe bolesnicu do gostoprimnice predveer. Cijelu no ona provede
u nemiru, i pobjegla bi da je nisu drali. Ujutro, ne kazavi joj, povedoe ju u crkvu
Preobraenja Gospodnja, gdje je pustinja oca Serafima, pretvorena u sveti oltar i uva se
sva njegova odjea. Kada su je vukli u crkvu, neprirodna snaga protivljae se snazi
nekolicine ljudi. Zao duh derae se: izai u, izai u! utjet u! sa rasprostrtim rukama i
nogama, i sa nabreklim vratom i stomakom odvukoe je do kamena Serafimovog.

Poloivi je na njega, oni je pokrie mantijom, metnue na nju epitrahilj svetoga starca;
bolesnica se stalno derala; a kada joj na ruke navukoe rukavice oca Serafima, ona postade
kao mrtva. Malo po malo, vrat, stomak i ostali dijelovi tijela stadoe se vraati u normalno
stanje; provevi sat i pol vremena u nesvijesti, bolesnica doe k sebi potpuno, i moljae se
sa suzama, i blagodarie Gospoda i ugodnika Njegovog za svoje iscjeljenje. No poto bijae
veoma izmorena, ona nije mogla govoriti mnogo; njene suputnice su priale o njoj, a ona je
potvrivala. Tvrdila je i to, da joj nije nikada bilo tako lako i ugodno kao sada.
Nastojateljica obitelji blagoslovi je na put slikom oca Serafima i djeliem od njegovog
kamena. Idueg dana, stojei na cijeloj liturgiji otputova u Moskvu.
Iscjeljenje muromskog trgovca Ivana Zasuhina, sina njegovog i keri opisano je u
asopisu Gradanin za listopad 1884 godine. Muromski trgovac Ivan Ivanov Zasuhin 21
oujka 1882 godine doputova iz Urjupina kui svojoj u Murom teko bolestan. U Urjupinu
se on razbolio od trbunog tifusa. Mjesni doktor u Urjupinu u nekoliko mu olaka bolest,
ali mu savjetova da ide u svoje rodno mjesto, to on i uini. Putovanje vrlo umori
bolesnika i on doputova u Murom vrlo slab. Tu pozvae doktora Stabrovskog. I no ga
stade lijeiti od trbunog tifusa. Bolest popusti, temperatura spadne. Ne proe puno dana i
bolesnik se stane oporavljati. Ali se za vrijeme bolesti kod njega pojavi otok za uima, pa
zatim na vrhu desne noge. Doktor kae da je potrebno da se otok rasijee, da bi izala
tekuina koja se tamo nakupila. Ali to ne ispadne dobro, jer tekuina nije izlazila, a otok je
rastao sve vie i vie. Ni doktor, a ni drugi lijenik u ovoj bolesti mu nisu mogli pomoi.
Tada oni predloie bolesniku da otputuje u Petrograd, smatrajui da e mu tamo moi
pomoi pomou operacije. Bolesnik otputova u Petrograd. Konzilij petrogradskih
profesora, Bogdanovskog i Multanovskog, smatrae da je operacija nemogua, i oni mu
posavjetovae da se vrati kui. Po povratku u Murom, u njegovoj bolesti nastade novi
zaplet; on dobije zapaljenje plune maramice i rastrojstvo stomaka. Bolesnik konano
oslabi. Pozvae i druge doktore i oni ustanovie da je bolesnikovo stanje bez izlazno, pa
mu ak i dan smrti odredie. Poslije takve izjave doktora, bolesnik se stade pripremati za
smrt. Pozvae sveenika, kao duhovnog ljekara. On zatee bolesnika vrlo slabog, ali pri
svijesti. Kao pravi kranin, on se iskreno ispovjedi i udostoji svete priesti. Ne proe
mnogo dana, opet pozvae sveenika. Sveenik doe i opet zatee bolesnika pri svijesti, ali
potpuno slabog. I proita mu molitvu za duu. No treeg dana bolesniku bi bolje. Razlog
bijae u ovome: susjeda, ugledna gospoa, alei to joj umire tako dobar susjed, donese
bolesnikovoj eni vode, zahvaene sa studenca oca Serafima i zamoli je da bolesniku da te
vode. ena prinese muu vodu, ali on ve ne bijae u stanju ni usta otvoriti; ena je jedva
uspjela da mu sa kaikom ubaci nekoliko kapi, a ostalu vodu ona mu izli na glavu. Od tog
trenutka, bolesnik se potpuno umiri, tako da ena ve pomisli da umire, i stade ga paljivo
promatrati. No bolesnik, na njezino uenje, zaspa tihim snom; i spavae nekoliko sati.
Probudivi se, bolesnik zatrai da neto popije. Ovaj neoekivani zahtjev potpuno zbuni
enu, te ona nije znala to da mu da, a da mu ne bi kodilo. Padne joj na pamet, da mu da
mlijeko i ona to uini. Ali se potom sjeti da mu je mlijeko zabranjeno, stoga stade strepiti
od moguih posljedica. Popivi mlijeko, bolesnik osjeti da mu je dobro. Stomak je poeo da

radi, i nema onoga to se ranije deavalo. Od tih trenutaka njemu bi bolje. Sutradan
pregleda ljekar njegove grudi i ustvrdi poboljanje. No kuku mu je i dalje ostao bolestan,
rane se nisu zatvarale. Tada bolesnik ne obazirui se na svoju krajnju iznemoglost od
bolesti, izjavi da eli da sam otputuje u Sarov i da se pokloni ovom ugodniku Bojem.
Spremajui se za put, ena njegova uze sa sobom, za svaki sluaj, sve to je potrebno za
sahranu. Povedoe i djecu, da bi bolesnik, u sluaju alosnog ishoda, vidio svoju djecu u
posljednjim trenutcima svoga ivota. Poloaj bolesnika bijae vrlo teak: sjediti u kolima
on nije mogao, poto mu je bolesna noga bila savijena, a truckanje kola priinjavalo mu je
nepodnoljive bolove. Pri svakom zadravanju njega su na rukama iznosili iz kola. U
takvom bolesnom stanju, on stie u Serafimsko Divjejevski manastir. Tu je bolesnik imao
namjeru da malo odahne od tekog putovanja i da tu provede dvadeset i etiri sata. To je
bilo na sam dan Duhova. Nastupi vrijeme sve nonoga bdijenja, a bolesnik odlui da bude
na sluenju, bez obzira na silne bolove. ena i njegov sluge, prenesoe ga na nosilima iz
gostoprimnice do crkve. Kada poslije bdijenja sav narod pristupi i cjelivae ikonu Svete
Trojice, poe sa velikim naporom i bolesnik na svojim takama, uz pomo ene i drugih,
da se pokloni i da ga pomau svetim jelejem. Kada cjeliva ikonu i dobije pomazanje, on
nehotice baci pogled na ikonu Majke Boje u ikonastasu, koja je ranije bila u keliji oca
Serafima i pred kojom se on tako silno molio, i u tom trenutku osjeti kako mu noga vrsto
stade na pod i prestade mu bol. On ostavi svoje take i bez njih, na uenje svih prisutnih
ode na svoje mjesto. Kada se sluba zavri, on ustade smjelo na noge i izie iz crkve, gdje
su ga sluge oekivale sa nosilima. No, poto mu njihova pomo nije bila potrebna, on im
predade ak i svoje take, pa bez iije pomoi proe put, oko etrdeset kilometara, do
gostoprimnice. Sutradan on opet pjeke ode u crkvu, gdje se i priesti Svetim Tajnama. Tog
istog dana on pohita u Sarov, i tamo na grobu oca Serafima se pomoli. Sutradan ujutro,
poslije bogosluenja, on pouri na studenac, ijom vodom on bi onako udesno spaen od
smrti. Studenac je od manastira udaljen oko dva kilometra. No bolesnik lako prijee taj
put. Putem je razmiljao, da li da sa bolesnog mjesta izvue drenau ili ne. Mnogi ga
savjetovahu da to ne ini; i on ih poslua. Kada doe do studenca, on se skinu gol, prie
pod sami studenac, i im osjeti na sebi hladnu vodu njegovu kroz njegovo tijelo
prostruja kao neka prijatna vrelina i nova snaga. Iziavi, on vidi da jedne drenae nema
na otoku, a drugu onda izvue sam. Idueg dana, on se na sv. liturgije priesti Svetim
Kristovim Tajnama. Zatim postane potpuno zdrav.
U sina Zasuhina, maliana od osam godina, sva glava bijae prekrivena krastama, i
silno ga boljae. Vodili su ga poznatome doktoru za kone bolesti, Polotebnovu.
Pregledavi maliana, on izjavi da se njegova bolest mora lijeiti najmanje dvije godine.
Zasuhin povede maliana u Sarov. Na putu u Sarovsku pustinju, petoga jutra, na Svetu
Trojicu, oni se zaustavie da se odmore u Serafimsko Divjejevskoj obitelji. Tu saznae da
treba da po zapovjedi blaenoga starca sa umnom molitvom prolaze po jarku, koji sestre
iskopae po njegovom uputstvu, po kome je, prema njegovim rijeima, prola sama Majka
Boja. Zasuhin pooe sa cijelom porodicom da ispune zapovijed svetoga starca. Bolesni
malian, po savjetu monahinje koja ga voae, sputao se na dno jarka, kidao travu i

cvijee, i stavljao ih cijelo vrijeme na svoju glavu. Doavi u Sarov, on se okupa u

Serafimovom studencu. I kada se 15 lipnja vratie doma, u grad Murom, glava se
malianova ne samo potpuno oistila, nego je i obrasla divnom gustom kosom. Tree
udo milosra Bojeg desilo se sa kerkom Zasuhina, kojoj povrijeeni prst bi iscijeljen
jelejem iz svijee nad grobom oca Serafima.
Mnogo i drugih udesnih znamenja i iscjeljenja injae prepodobni otac na Serafim
poslije svog blaenog prestanka ivota. Od dana njegove smrti neprestano se deavaju
iscjeljenja na onima koji mu prilaze sa molitvom i vjerom za njegovo posredovanje pred
Gospodom. U godini 1891 nad grobnicom prepodobnog Serafima bi podignuta kapela.
Uspomena na uzvieni podviniki ivot starca i vjera u mo njegovog molitvenog
posredovanja, u toku vremena ne samo da nije oslabila, nego je sve vie i vie rasla i
utvrivala se kod svih slojeva pravoslavnog naroda. Potpuno dijelei tu narodnu vjeru u
svetost oca Serafima , Sveti Sinod Ruske Crkve je ve nekoliko puta priznao kao potrebu
da se poduzmu potrebne mjere za pravoslavljenje ugodnika Bojeg. Godine 1895
preosvjeeni vladika Tamborski podnio je Svetom Sinodu izvjetaj sa materijalom naroite
komisije koja je ispitala dvadeset i etiri sluaja udesnih znamenja i iscjeljenja, uinjenih
molitvama starca Serafima. Poslije toga vladika Tamborski podnio je Svetom Sinodu,
poetkom i krajem 1897 godine, dvije zbirke kopija pismenih izjava raznih lica o udesnim
iscjeljenima, koja su se zbila na molitve oca Serafima. Na kraju 1902 godine 19 srpnja, na
roendan starca Serafima, Njegovo Velianstvo car Nikolaj Aleksandrovi , imajui u vidu
molitvene podvige ugodnika Bojeg, i sve narodno usre prema uspomeni njegovoj, izrazi
elju da se privede kraju Svetim Sinodom ve zapoeta stvar, o proslavljenju bogougodnog
podvinika. U poetku 1903 godine Sveti Sinod, potpuno uvjeren u istinitost i tonost
udesa, koja su se zbivale na molitvu oca Serafima, donese odluku da ga prizna u liku
Svetih, blagodau Bojom proslavljenih, a sveane ostatke njegove svetim motima. Za
svete mote bi napravljen o troku cara i carice kivot od srebra i pozlaen. Sveano
proslavljanje novo javljenog
ugodnika Bojeg bi izvreno 19 srpnja 1903 godine u
prisutnosti cara, carice i drugih lanova carske obitelji, i mnogo tisua ljudi. Tom prilikom
se dogodie mnogobrojna iscjeljenja na molitveno posredovanje prepodobnog Serafima
Sarovskog udotvorca. Molitvama njegovim neka Gospod Bog sauva i nas od svake
bijede i nevolje! A Bogu, divnome u Svetima Njegovim, neka je scaka ast, slava i
poklonjenje uvijek, sada i zauvijek, i kroza sve vjekove, amen.
NAPOMENE:
1. Sarofska pustinja nalazi se u Tamborskoj guberiji, srez Temnikovski, udaljena od grada
Temnikova 40 kilometara, na uu rijeke Sarovke u rijeku Satis. Ovo mjesto bilo je jo
ranije poznato podvizima vrlinskih podvinika; najprije inioka Teodosija, i zatim
Gerasima. Oni su imali blagodatna vienja i pretkazali su budui znaaj ove pustinje.
Sarovska se pustinja odavno slavila strogim dranjem monakih ustanova i podvinikim

ivotom svojih pustinjaka. U njoj se nalazi sedam hramova; znamenita riznica, puna
prekrasnih i izvanrednih bogoslubenih prinadlenosti.
2. Jevrejska rije Serafim znai plamen, gorenje. Ustvari, ovo je ime anelsko, kojim se
nazivaju svijetli duhovi nebeski, koji pripadaju jednome od najbliih Bogu inova Nebeske
ljestvice i zauzimaju pred prestolom Svevinjega prvo mjesto u prvom liku.
3. To je bilo u prosincu 1787. godine.
4. Dogmatik prvoga glasa
5. Uskrsni antifon prvoga glasa, na jutrenju.
6. Irmos tree pjesme Kanona voskresnog, treeg glasa.
7. Irmos tree pjesme Kanona voskresnog, osmog glasa.
8. Trava sni rasprostranjena je u Rusiji; puta mnogo korijenja u zemlju; narod je
upotrjebljava kao lijek za neke bolesti; mlado lie se ponekad upotrebljava kao povre u
orbi.
9. Mark je dolazio kod starca dvaput mjeseno, a Aleksandar jedanput. S njima je
prepodobni Serafim rado razgovarao o duespasonosnim predmetima.
10. Blagoslovljujui prepodobnog Serafima, Isaija primjeti u nedoumici: Pa kako mogu ja
sa pet kilometara daljine paziti da tamo ne prilaze ene? ali, Serafim odgovori na to sa
vjerom i ubjeenjem: vi samo blagoslovite, pa niti jedna od njih nee doi na moju goru.
11. Umnom molitvom se kod podvinika naziva sozercajna bogomislena molitva, kada se
podvinik u bezmolviju svom duom pogruava u nju.
12. Staratvo predstavlja jedan od najuzvienijih podviga monatva, za koji su sposobni
samo malobrojni izabranici. To je duhovno rukovodstvo i lijeenje od strane starca sviju
monaha dolaznika, kojima je potrebna duhovna utjeha i savjet. Dobrovoljni uenici,
dolazei k starcu, otvaraju pred njim svu svoju duu i predaju mu se na potpuno
posluanje, a starac uzima na sebe preteki podvig ljubavi kranske i veliku odgovornost
pred Bogom za njihove due.
13. Stihira na Gospodi vovzvah na veernju utornika Strasne sedmice.
14. Stranik je skitnica vjerska, koja iz nekih razloga vjerskih stalno putuje od jednog svetog
mjesta do drugog, od jedne svetinje do druge.
15. Tu zabiljeku je tampao pisac Segrije Nil u Moskovskim Vjedomostima od 1903.
godine.
16. Tako je sveti Serafim nazivao sestre Serafimo Divjejevskog manastira.

CILj HRISCANSKOG ZIVOTA

Razgovor N. A. Motovilova sa sv. Serafimom Sarovskim
Tropar, Gl. 4.

Od mladosti si Hrista zavoleo, blazeni, Njemu jedinome plameno si zazeleo da sluzis,

neprestanom molitvom i trudom u pustinji si se podvizavao i umiljenim srcem stekavsi ljubav
Hristovu, bio si ljubljeni izabranik Majke Bozje. I zbog toga ti i mi vapijemo: Spasavaj nas
molitvama svojim, Serafime, prepodobni Oce nas!

Uvod

"Dobro delo koje ucinimo Hrista radi dovodi nam blagodat Bozju u srce"

"U nama deluju tri volje... "

"Molitva je orudje kojim uvek raspolazemo"

"Trazite, molite i ne odustajte"

"Savremeni covek se zavarava nekakvom svojom nazovi prosvecenoscu..."

"Nasa nesreca je u tome ... ne napredujemo u blagodati i razumu Bozjem"

Rec je Tvoja, Gospode, svetlost stazi mojoj

"Sve je jasno onima koje Bog obdari razumom"

"Bog ''ne gleda ko je ko'' nego trazi pravu Veru u Njega"

Uvod
Jednom pise u svojim zabeleskama Motovilov - uskoro posle mog isceljenja,
pocetkom zime 1831. godine stajao sam u "Sarovskoj pustinji" u crkvi Zivopisnog istocnika
na svom uobicajenom mestu. Tu mi pridje jedna od sestara manastira i zapita me:
"Jesi li ti onaj covek koga je nedavno iscelio otac Serafim?"
Odgovorio sam da sam to ja.
"Onda idi kod Bacuske" rece ona, "naredio je da te pozovem. On je u svojoj keliji i
rekao je da ce te tamo cekati."
Oni koji su bar jedanput bili u "Sarovskoj pustinji" za zivota velikog Starca i koji su
makar samo culi za njega, mogu razumeti kolika je radost ispunila moju dusu zbog tog
neocekivanog poziva. Recima se ne moze opisati radost koju sam osetio u srcu, i odmah
sam pohitao Starcu.
Celoga dana nisam ni jeo ni pio ali, bio sam odjednom nekako sit. Istinu govorim,
mada ce se moje reci mozda uciniti preteranim onima koji nisu licno iskusili sta znaci
sitost i opojnost kojom se covek ispunjava u takvim trenucima. Uveravam vas svojom
hriscanskom pravoslavnom svescu da je sve ovo samo slab opis onoga sto sam stvarno
tada osecao...

No, kako da opisem ono sto je moja dusa osetila sledeceg dana!?
... Bio je cetvrtak. Dan tmuran. Zemlja je bila prekrivena visokim snegom koji je i dalje
padao gustim pahuljicama. O. Serafim je otpoceo razgovor sa mnom na jednom proplanku
blizu njegove "pustinje", na uzvisici blizu obale recice Sarovke. Mene je bio posadio na
panj od stabla koji tek bese posekao, a on je seo preko puta mene.
"Gospod mi je rekao," rece Starac, "da ste vi u detinjstvu silno zeleli da saznate sta je
cilj naseg hriscanskog zivota. Cesto ste se o tome raspitivali kod duhovnika."
"Moram reci" nastavlja Motovilov "da je mene jos od dvanaeste godine zaista ta
misao zaokupljala i da sam se zbog toga obracao mnogim poznatim duhovnim licima, ali
njihovi odgovori me nisu u potpunosti zadovoljavali."
"No, niko vam" produzi o. Serafim "nije o tome rekao nista odredjeno. Govorili su
vam: idi u crkvu, moli se Bogu, ispunjavaj zapovesti Bozje, cini dobra dela eto, to ti je cilj
hriscanskog zivota. Ali vas taj odgovor nije mogao da zadovolji. Neki su vam cak zamerali
sto ste toliko ljubopitljivi pa su vam govorili: ne ispituj ono sto je vise od tebe. Ali nije
trebalo da vam tako govore. I evo, ja, ubogi Serafim, pokusacu da vam sada objasnim u
cemu je taj cilj."
Dobro delo koje ucinimo Hrista radi
dovodi nam blagodat Bozju u srce uvodi carstvo Bozje u nas,
jos ovde na zemlji, obilno ispunjava coveka blagodacu Duha Svetoga
Stvarno, molitva, post, nocna bdenja kao i svi drugi hriscanski podvizi, dobri su kao
takvi; ali cilj naseg hriscanskog zivota nije da ispunjavamo samo to, jer su to samo
sredstva.
ISTINSKI CILj NASEG HRISCANSKOG ZIVOTA SASTOJI SE U ZADOBIJANjU
SVETOGA DUHA BOZJEG. A post, i bdenje, i molitva i svako delo ucinjeno Hrista radi
jesu samo sredstva za zadobijanje Svetoga Duha Bozjeg. Morate znati da dobro delo samo
ucinjeno radi Hrista donosi plodove Duha Svetoga. Medjutim, dobra dela koja ne ucinimo
iz ljubavi prema Hristu nece nam doneti nagradu u buducem zivotu, niti ce nam doneti
blagodat Bozju u ovom zivotu.
Zbog toga je Gospod Hristos i rekao: "Koji sa mnom ne sabira rasipa" (Luka 11,23).
No ipak, dobro delo i kada nije ucinjeno Hrista radi, ostaje dobro delo i ima svoju vrednost
pred Bogom. Sveto Pismo veli: "Svaki narod koji se boji Boga i cini pravdu, mio je
Njemu" (D.ap. 10,35).
I kao sto iz svestene povesti vidimo, takav covek koji "cini pravdu" toliko je ugodan
Bogu da je npr. Korniliju, kapetanu iz Kesarije, koji se bojao Boga i cinio pravdu, andjeo
Gospodnji javio: "Molitve tvoje i milistinje tvoje izidjose pred Boga; i sada posalji u
Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra...; on ce ti kazati reci kojima ces se spasiti ti i
sav dom tvoj" (D.ap. 10,5-6).
Eto, tako Gospod upotrebljava razna bozanska sredstva da bi pomogao svakom
coveku da se za svoja dobra dela ne lisi nagrade u buducem zivotu. Potrebno je samo imati
pravu veru u Gospoda naseg Isusa Hrista, Sina Bozjeg Koji je dosao u svet da gresnike

spase, i potrudi se da zadobijemo blagodat Duha Svetoga Koji uvodi Carstvo Bozje u srca
nasa i Koji nam otvara put u blazenstvo buducega zivota.
Prema tome, dobro delo koje ucinimo Hrista radi veliko je pred Bogom i dovodi nam
blagodat Bozju u srce. Dobro delo ucinjeno ne radi Hrista, ipak je ugodno Bogu ali ne
uvodi Carstvo Bozje u nas. Stoga Gospod na razne nacine pomaze coveku da od obicnog
dobra cini spasonosna i stvarno hriscanska dobra dela.
Iskoristi li covek, slicno Korniliju tu Bozju naklonost i poveruje li u Sina Njegovog, to
ce mu se i obicna dobra dela primiti kao da su ucinjena Hrista radi i zbog vere u njega. U
protivnom, covek nema prava da se zali sto je njegovo delo propalo. Ovo poslednje nikada
ne biva kada kada se dobro cini iz ljubavi prema Hristu. Dobro delo ucinjeno radi Njega,
ne samo sto nam donosi venac pravde u budecem zivotu, nego jos ovde na zemlji obilno
ispunjava coveka blagodacu Duha Svetoga, jer "Bog Duha ne daje na meru" (Jovan, 3,34).
Istinski cilj naseg hriscanskog zivota sastoji se, dakle, u zadobijanju Duha Bozjeg, dok
su molitva, bdenje, post, milostinja i ostala dobra ucinjena Hrista radi, samo sredstva za
zadobijanje Duha Bozjeg.
"Pa kako se zadobija Duh Sveti?" upitah ja o. Serafima. "Ne razumem sasvim
dobro."
"Zadobiti znaci steci," rece mi on. "Cilj zemaljskog zivota za obicnog coveka je da
zaradi novac, ili da stekne ugled, odlikovanja i nagrade. Sveti Duh je takodje kapital, i to
veciti kapital i jedino blago koje nikada ne nestaje. Taj kapital zadobija se manje ili vise na
isti nacin kao i materijalni kapital ili kao pocasti i odlikovanja."
Bog Rec, Gospod Bogocovek Isus Hristos uporedio je nas zemaljski zivot sa trgom, a
nasu aktivnost u svetu nazvao kupovinom. Naime, savetovao je: ''idite trgovcima i
kupujte sebi'' (vidi Mat. 25,9).
Receno je jos: "Pazite na vreme, jer su dani lukavi" (Ef. 5,16), tj. kratak je vas zivot na
zemlji, zato ne gubite vreme uzalud, nego sticite nebeska blaga kroz zemaljsku robu.
Zemaljska roba to su dobra dela ucinjena Hrista radi koji nam donese blagodat Svetog
Duha.
" U nama deluju tri volje... prva, Bozja volja, svesavrsena i svespasonosna:
druga, nasa sopstvena covecanskavolja, koja je ako ne gresna, a ono i ne
spasonosna i najzad, treca, demonska, potpuno zla i smrtonosna"
U evandjelskoj prici o mudrim i ludim devojkama, kada je ludima ponestalo ulja
receno je: "Idite trgovcima i kupite sebi" (Mat. 25,9). I one otidose da kupe, ali u
medjuvremenu dodje zenik, i mudre udjose za njim na svadbu i zatvorise se vrata. Neki
tumace da je ovaj nedostatak ulja kod ludih devojaka ustvari bio nedostatak dobrih dela u
njihovom zivotu. Takvo tumacenje nije sasvim pravilno. Kako da nisu imale dobrih dela
kada se one, mada i lude, ipak nazivaju devojkama?
A djevstvenost je najvisi podvig, stanje ravno andjelskom i ona bi sama mogla
zameniti sve ostale podvige. Ja, ubogi, mislim da je tim devojkama ustvari nedostajala
blagodat Svesvetog Duha Bozjeg. Cineci dobro, te devojke su smatrale, zbog svoje

duhovne nerazumnosti, da je jedino u tome hriscanska vrlina samo ciniti hriscanska dela.
Mi smo, mislile su one, cinile dobro i time smo delo Bozje izvrsile!
Medjutim, one nisu marile da li su, ili nisu, zadobile blagodat Svetoga Duha Bozjeg.
Bas za takav nacin zivota, gde covek svu nadu polaze samo na svoja dobra dela, a ne
osvrce se da li je kroz njih i koliko zadobio blagodat Bozju za takav nacin zivota i govori
se u knjigama sv. Otaca: "Ima i put koji na pocetku izgleda dobar, no kraj njegov je na dnu
ada".
Sv. Antonije Veliki u svojim pismima monasima govori o tome kada veli: "Mnogi
monasi i monahinje nemaju pojma o razlicitim voljama koje dejstvuju u coveku. Naime, u
nama deluju tri volje: prva, Bozja volja, svesavrsena i svespasonosna; druga, nasa
sopstvena covecanska volja, koja je ako ne gresna a ono i ne spasonosna i najzad treca,
demonska, potpuno zla i smtronosna. Upravo ta treca, vrazja volja i uci coveka ili da ne
cini nikakvo dobro delo, ili, pak, da ga cini iz sujete ili da cini "dobro radi dobra", ali
nikako Hrista radi.
Druga, nasa licna volja uci nas da sve cinimo radi uzivanja i svog zadovoljstva, onako
isto kao sto i djavo uci. Cinite dobro radi dobra, bez obzira na blagodat Bozju. Samo prva
spasonosna volja Bozja uci nas da cinimo dobro iskljucivo radi zadobijanja Duha Svetog,
tog savrsenog neizmernog blaga. Blagodat Duha Svetoga to je ono ulje iz evandjelske
price koje je nedostajalo ludim devojkama. One se i nazivaju ludim zato sto su zaboravile
na blagodat Duha Svetoga koji je nerazdvojan od istinskog dobra i bez Koga nema
spasenja. Zato i pevamo na jutrenju: "Svetim Duhom svaka dusa ozivljuje i cistotom se
uzvisuje, osvetljuje se, Trojicnim jedinstvom u tajanstvenosti svetoj".
Verom u Boga i cinjenjem dobrih dela iz ljubavi prema Hristu pripremamo u svojoj
dusi i telu presto Bozji. Sam Duh Sveti useljava se u nas, i Svedrzitelj, jedinstven u Trojici,
prebiva sa duhom nasim. Na nama se tada ispunjava obecanje Bozje: "Uselicu se u njih i
zivecu u njima, i bicu im Bog i oni ce biti moj narod" (II Kor. 6,16).
Ulje u svecnjacima mudrih devojaka, koje je gorelo jasno i neprestano, jeste ustvari
blagodat Duha Svetoga. Devojke sa tako upaljenim svecnjacima mogle su docekati Zenika
koji je dosao u noc i uci sa Njim u dvor radosti. A lude, videvsi svoje ugasene svecnjake
pozurile su, istina, na trg da kupe ulja, no nisu uspele da se na vreme vrate, jer su se vrata
u medjuvremenu zatvorila. Trg to vam je nas ovozemaljski zivot; zatvorena vrata
bracnog dvora, koja su sprecila pristup do Zenika jeste smtr covekova; mudre i lude
devojke to su duse hriscanske.
Ulje, dakle, nisu dela, nego blagodat Svesvetog Duha Bozjeg koja se kroz dobra dela
zadobija unutra u dusi. Ta blagodat pretvara nase bice od ovog truleznog u netrulezno,
smrt duse u zivot duha, tamu u svetlost, pecinu naseg bica u kojoj su privezane strasti kao
zivotinje i zverovi, u hram Bozji, u presveti dvor vecne radosti u Isusu Hristu Gospodu
nasem, Tvorcu, i Spasitelju i vecnom Zeniku nasih dusa.
O kako je veliko sazaljenje Bozje zbog nase bede, zbog nase nepaznje prema
Njegovim stradanjima za nas! Stoga Sam Bog veli: Evo stojim na vratima i kucam: ako
ko cuje glas moj i otvori vrata, uci cu k njemu i veceracu s njim, i on sa Mnom (Otkr.

3,20), razumevajuci pred vratima tok naseg zivota jos ne zatvoren smrcu. O kako bih ja
zeleo da vi budete kroz svoj zivot svagda u Duhu Bozjem!
U cemu vas zateknem u tome cete i biti, govori Gospod. O tesko, tesko nama
ako nas zatekne opterecene brigama ovoga sveta, jer ko ce otrpeti gnev Njegov, a pred
gnjevom Njegovim ko ce se odrzati!
Zato je i receno: Bdite i molite se Bogu da ne padnete u napast (Mat. 26,4), tj. da se
ne lisite Duha Bozjeg, jer bdenje i molitva donose nam blagodat Njegovu.
Molitva je orudje kojim uvek raspolazemo
Svako dobro delo ucinjeno iz ljubavi prema Hristu donosi blagodat Svetoga Duha, no
molitvom se to najlakse postize, jer je molitva orudje kojim uvek raspolazemo. Moze se
dogoditi da biste hteli da idete u crkvu ali da crkva nije blizu, ili da je sluzba svrsena. Ili
imate zelju da udelite siromahu, no ili njega nema ili nemate sta dati. Ili zelite da budete
neporocni ali za to nemate snage, ili zbog vase prirode ili zbog spletki zli duhova kojima se
vi ne mozete usprotiviti po ljudskoj nemoci. Imate zelju i bilo koje drugo dobro delo da
ucinite radi Hrista, no ili nemate snage, ili nemate prilike za to. Sve to, medjutim, ne vazi
kada je u pitanju molitva. Za molitvu uvek ima mogucnosti. Ona je dostupna i bogatom i
siromasnom, i znamenitom i prostom, i silnom i slabom, i zdravom i bolesnom i
pravednom i gresnom.
Snaga molitve je ogromna i vise nego sve drugo daje Duha Bozjeg. A moliti se nije
tesko. Blago nama ako nas Gospod Bog zatekne na molitvenom bdenju, ispunjene
darovima Duha Svetog Njegovog! Tada se mozemo smelo nadati da cemo biti uzeti na
oblacima u susret Gospodu na vazduhu, Koji dolazi sa slavom i silom velikom da sudi
zivima i mrtvima i koji ce dati svakome prema delima njegovim (v. I Sol. 4,17).
Eto, vi smatrate za veliku srecu sto mozete da razgovarate sa mnom ubogim
Serafimom, jer verujete da ni on nije lisen blagodati Gospodnje. A sta da kazem tek o
radosti susreta naseg sa Samim Gospodom, nepresusnim Izvorom svakog dobra i
zemaljskog i nebeskog! A kroz molitvu mi se, eto, udostojavamo da razgovaramo licno s
Njim, Sveblagim i Zivotvornim Bogom i Spasiteljem nasim.
No, moliti se treba samo do onog trenutka dok Bog Duh Sveti ne sidje na nas u
Njemu znanoj meri Svoje nebeske blagodati. A kad On blagoizvoli da nas poseti, tada trba
prestati s molitvom.
Jer, zasto mu i dalje govoriti: Dodji i useli se u nas i ocisti nas od svake necistote, i
spasi, Blagi, duse nase (molitva Caruju nebesnij), kad On vec dodje k nama koji ga
ocekujemo i sa smirenoscu i ljubavlju prizivamo Ime Njegovo, zeljni da ga sretnemo
unutra, u odajama nasih dusa, zednih i gladnih Njegovog dolaska. Ja cu vam to objasniti
na primeru. Recimo, vi mene pozovete u goste i ja, po vasem pozivu, dodjem k vama i
hocu da razgovaram sa vama. Medjutim, vi nastavljate da me pozivate: molim vas, izvolite
k meni. Ja bih, nazalost, morao pomisliti: sta je to s njim? Da li je s njim sve u redu? Ja sam
mu dosao, a on me i dalje poziva!

Zato je i receno: Ocistite sebe i priznajte da sam ja Bog pa cu se uzvisiti nad

narodima, uzvisicu se nad zemljom. Tj. : Javljam se i javljacu se svakom ko u mene veruje
i poziva me i razgovaracu s njim kao sto sam nekad razgovarao s Adamom u raju,
Avramom, i s Jakovom i s drugim slugama mojim, Mojsijem, Jovom i njima slicnima.
Mnogi tumace da se to ociscenje sebe, to ispraznjenje odnosi samo na svetske poslove, tj.
da se pri molitvenom razgovoru s Bogom treba osloboditi i isprazniti od svetskih
poslova. No, ja cu vam po Bogu reci da je potrebno ne samo da se za vreme molitve
ispraznimo od zivotnih briga, nego je ponekad potrebno da se ispraznimo cak i od same
molitve.
Naime, kad zbog svemocne sile nase vere i molitve, Gospod Bog Duh Sveti izvoli da
nas poseti i da dodje k nama u punoci Svoje neiskazane blagosti treba prestati sa
molitvom. Nemirna je dusa i u nemiru se nalazi cak i kad se moli. Kad dodje Duh Sveti
trba biti u potpunoj tisini, cutati i slusati pazljivo reci vecnoga zivota koje On tada zeli da
nam saopsti. Treba jos biti u potpunoj trezvenosti duse i tela, u neporocnoj cistoti tela, kao
sto je bilo zapovedjeno Izrailjcima na brdu Horivu kad su cekali da im se javi Gospod na
Sinaju. Bog je oganj koji spaljuje svaku necistotu, pa se ne moze stupiti u opstenje s Njim
necistog tela i duse.
"A kako je," upitah ja, "s ostalim dobrim delima, ucinjenim Hrista radi, u pogledu
zadobijanja blagodati Svetoga Duha? Govorili ste mi do sada samo o molitvi."
"Zadobijajte blagodat Duha Svetoga i svim drugim dobrim delima i ucinjenim Hrista
radi. Trgujte njima duhovno, trgujte onima od njih koje nam donose najveci duhovni
dobitak. Sabirajte kapital blagodatnog obilja Bozje blagosti, slazite ga u vecnu Bozju
riznicu gde se prima nematerijalni interes i to ne po cetiri, ili po pet, ili po sest na sto, nego
po stotinu na jedan duhovni zalog i cak nebrojeno puta vise od toga. Na primer, donosi li
vam vise blagodati Bozje bdenje i molitva vi se onda molite i bdite; donosi li vam post
mnogo Duha Bozjeg vi postite; donosi li vam vise blagodati milostinja vi delite
milostinju. U tom smislu sami razmisljajte o svakom dobrom delu koje cinite iz ljubavi
prema Hristu."
Evo, ispricacu vam nesto o sebi. Ja sam se rodio u porodici trgovaca iz Kurska. Dok
jos nisam bio dosao u manastir mi smo se bavili trgovinom i trgovali robom koja nam je
najvise prihoda donosila. Tako postupajte i vi. Kao sto u trgovini nije vestina u tome da se
samo trguje, nego u tome da se sto vise zaradi, tako vam je i u hriscanskom zivotu. Nije
stvar u tome da se covek samo moli ili cini koje bilo drugo delo.
Jer, iako Apostol veli: Molite se Bogu bez prestanka, on ipak, kao sto znate, na
drugom mestu kaze da vise voli da u crkvi kazemo pet reci od srca, nego li hiljadu reci
jezikom (v. Kor. 14,19).
A i Gospod govori: Nece svaki koji govori : Gospode! Gospode! uci u Carstvo
nebesko, nego ko cini volju Oca Moga koji je na nebesima (Mat. 7,21), tj. onaj koji
izvrsuje delo Bozje sa strahopostovanjem, jer je proklet svako ko nemarno vrsi delo Bozje.
A delo Bozje je ovo: "da verujete u Boga i u Onoga Koga je on poslao Isusa Hrista"
(Jovan 17,3). Ako se pravilno razmisli o zapovestima Hristovim i apostolskim, jasno je da

se nas hriscanski zivot sastoji ne u broju nasih dobrih dela, koja su samo sredstva za
dostizanje cilja hriscanskog zivota, nego u dobijanju iz tih dobrih dela sto vece koristi, u
sto vecem zadobijanju preobilnih darova Duha Svetoga.
Trazite, molite i ne odustajte
Ja bih, eto, zeleo da i vi zadobijete Duha Svetoga, da zadobijete taj preobilni izvor
blagodati Bozje, kao i da uvek razmisljate o sebi ovako: da li se nalazim u Duhu Bozjem ili
ne? Pa ako se nadjete u Duhu Bozjem, to neka je blagosloven Bog! Onda se nema radi cega
tugovati, makar ovog casa na strasni Sud Hristov izasli.
Jer u cemu vas zatekne u onome cete i biti. Ako, pak, niste u Duhu Bozjem, onda se
potrudite da saznate zbog cega vas je ostavio Gospod Bog Duh Sveti, pa Ga ponovo trazite
i molite i ne odustajte od toga sve dok Ga ne nadjete i dok Gospod Bog Duh Sveti ponovo
ne bude sa vama blagodacu Svojom.
A na neprijatelje nase, na zle duhove koji nas udaljuju od Njega, na njih treba
napadati dok im se i prah ne raseje, kao sto je rekao i prorok David: Teram neprijatelje
svoje i stizem ih, i ne vracam se dok ih ne istrebim. Obaram ih, i ne mogu da ustanu,
padaju pod noge moje (Ps. 18, 36-37).
"Tako vam je to, dragi moj. Trgujte, dakle, duhovnim dobrima. Razdajte blagodatne
darove Duha Svetoga onima koji ga nemaju, kao sto upaljena sveca moze, ne umanjujuci
svoj plamen, paliti druge svece da bi i na drugim mestima svetlilo.
Pa kad je tako u materijalnom svetu i s plamenom svece, koliko je to tek vise s
blagodatnim ognjem Svetoga Duha Bozjeg!? Zemaljsko bogatstvo smanjuje se
razdavanjem. Bogatstvo nebesko blagodati Bozje, sto se vise razdaje, to se vise umnozava
u onome ko ga razdaje."
Zbog toga je Gospod i rekao zeni Samarjanki: Koji pije od vode koju cu mu ja dati
bice u svemu izvor vode koja tece u zivot vecni (Jov. 4,13).
Savremeni covek se zavarava nekakvom svojom nazovi prosvecenoscu,
a u stvari je zapao u duboku tamu neznanja
"Oce, rekoh ja, vi, eto, neprestano govorite o zadobijanju, blagodati Svetoga Duha kao
o cilju hriscanskog zivota, no kako ja mogu osetiti blagodat Bozju? Dobra dela su vidljiva,
a zar se Duh Sveti moze videti? Kako mogu znati da li je On sa mnom ili nije?"
"U danasnje vreme, odgovori Starac, zbog nase bezmalo sveopste hladnoce prema
svetoj veri u Gospoda Isusa Hrista, zbog nase nepaznje na dejstva Njegovog Bozanskog
Promisla u nasem zivotu i zbog naseg zaborava da opstimo s Njim, mi smo dosli dotle da
smo se, moze se reci, gotovo sasvim udaljili od istinskog hriscanskog zivota.
Nama sada izgledaju neshvatljive reci Svetoga pisma gde Duh Bozji govori kroz usta
Mojseja: I Adam i Eva zacuse glas Gospoda Boga, Koji idjase po vrtu (I Mojs. 3,8), ili
pak, reci sv. apostola Pavla: Hteli smo u Ahaju ali Duh Bozji podje s nama, i onda
podjosmo u Makedoniju i Duh Bozji podje s nama (vidi D. ap. 18,12 i 16,9-10). Nejasna

su nam i sva ona mnogobrojna mesta u Svetom pismu gde se govori o Bozjem javljanju
ljudima.
Neki danas govore: "Ta mesta su nerazumljiva. Otkud su ljudi mogli videti Boga?"
Medjutim, nema tu niceg neobicnog. Savremeni covek to ne razume zato sto se udaljio od
prostote prvobitnog duhovnog znanja. Zavarava se nekakvom svojom nazovi
prosvecenoscu, a u stvari zapao je u duboku tamu neznanja.
Postalo mu je neshvatljivo Bozje javljanje u svetu sto je nekada ljudima bilo toliko
jasno i prirodno da su o tome medjusobno razgovarali. Na primer, mnogostradalni Jov je
odgovorio svojim prijateljima koji su ga osudjivali misleci da on huli na Boga: Kako bi to
moglo biti kad ja osecam dah Svedrzitelja u nozdrvama mojim (Jov 27, 3).
To jest, kako bih ja mogao huliti na Boga kad Duh Sveti prebiva sa mnom? Kad bih ja
hulio na Njega, Duh Sveti bi odstupio od mene, a ja, gle, i dah Njegov osecam na
nozdrvama svojim. U istom smislu govori se i za Avrama i za Jakova da su videli Gospoda
i besedili s Njim.
Mojsej je video Boga, a video Ga je i sav narod koji je bio sa Njim kad je s tablicama
Zakona, koje se udostojio primiti od Boga, silazio sa gore Sinaja. Stub od oblaka i ognja
koji je sluzio kao putokaz narodu Bozjem u pustinji nije nista do vidljivi znak blagodati
Duha Svetoga.
Nisu ljudi videli Boga i blagodat Njegovog Duha Svetoga u snu, ili u masti, ili u
bunilu, nego istinito i na javi. Mi smo danas toliko nemarni prema svome spasenju da vise
nismo u stanju da razumemo reci Svetoga pisma onako kako bi trebalo. A to je sve zbog
toga sto ne trazimo blagodat Bozju, niti joj zbog nase gordosti uma dopustamo da se useli
u nase duse. Zato i nemamo istinske prosvecenosti od Gospoda, koja se salje u srca ljudi
koji traze Boga i koji su gladni i zedni Njegove pravde.
Uzmimo, na primer, ono mesto u Svetom pismu gde stoji: A stvori Gospod Bog
coveka od praha zemaljskog, i dunu u njega duh zivotni; i posta covek dusa ziva (I
Mojs. 2,7).
Mnogi ovo tumace kao da do tog trenutka nije bilo u Adamu duse i duha covecjeg, no
da je bilo toboz samo telo, stvoreno od praha zemaljskog. Sv. apostol Pavle jasno kaze: Da
budu savrseni vas duh, dusa i telo za dolazak Gospoda naseg Isusa Hrista (vidi I Sol
5,23). Sva ova tri dela naseg bica, stvorena su od praha zemaljskog. Adam, dakle, nije
stvoren kao mrtvo, nego kao zivo bice, slicno ostalim zivim stvorenjima na zemlji kojima je
Bog dao dusu zivu. Ali evo u cemu je sila i slava covekova.
Gospod Bog je posle udahnuo u Adama dah zivota, to jest blagodat Gospoda Boga
Duha Svetoga, Koji od Oca ishodi i u Sinu pociva i radi Sina se u svet salje. Adam je visi od
svih stvorenja Bozjih, kruna Bozjeg stvaranja na zemlji, zato sto ima u sebi Svesveti Duh
Bozji. Tek kada je Gospod udahnuo u Adam dah zivotni, on posta dusa ziva, to jest,
savrseno podoban Bogu i kao On besmrtan u vekove vekova. Citava priroda bila je
pokorna Adamu kao ljubimcu Bozjem i kao gospodaru i caru tvari. I sve zivo umiljavalo se
njemu kao najsavrsenijem stvorenju Bozjem na zemlji.

Onaj dah zivotni koji je Tvorac vaseljene i Svedrzitelj Bog udahnuo u Adama ispunio
je Adama tolikom mudroscu da nikada nije bilo, niti ce biti mudrijeg coveka na zemlji.
Kad mu je Gospod zapovedio da nadene ime tvarima, Adam je svakoj tvari dao takvo ime
koje upravo odgovara njenim svojstvima. Tim istim dahom zivota Adam je cuo Gospoda
kako hodi po raju, razumevao besedu svetih andjela, kao i jezik svih zveri, ptica i ostalih
zivotinja. Sada je sve to sakriveno od nas, palih i gresnih. Medjutim, Adamu je sve to bilo
jasno.
Tu istu mudrost Gospod Bog je darovao i Evi i stvorio je, ne od praha zemaljskog,
nego od tela Adamovog u Edemu sladosti, u raju kojeg je On posadio na istoku. A da bi
njih dvoje mogli zauvek zadrzati u sebe ta besmrtna blagodatna i savrsena svojstva onog
daha zivota, Bog je podigao u sred raja drvo Zivota u cijim se plodovima cuvala sustina i
punoca darova Bozanskog daha. Da Adam i Eva nisu zgresili, to bi i oni i sve njihovo
potomstvo mogli, jeduci plodove s Drveta Zivota, vecno odrzavati u sebi zivotvornu silu
Bozje blagodeti, besmrtnu mladost, vecnu punocu tela, duse i duha, besmrtnost i
neprolazno blazenstvo. Ali, kad su oni prevremeno i protivno zapovesti Bozjoj okusili
plod sa Drveta poznanja dobra i zla, i sebe izlozili nevoljama koje su bile posledica
prestupanja zapovesti Bozje tada su se lisili tog neocenjivog dara blagodati Duha Bozjeg,
tako da do samog dolaska u svet Bogocoveka, Gospoda naseg Isusa Hrista, Duh Bozji ne
bese u svetu, jer Isus jos ne bese proslavljen (Jovan, 7,39).
Pa ipak, to ne znaci da u svetu uopste nije bilo Duha Bozjeg. Njegovo prisustvo samo
nije vise bilo onako potpuno kao sto je bilo u Adamu, ili posle u nama pravoslavnim
hriscanima. Duh Bozji se, ipak, projavljivao tokom citavog Starog zaveta i vidljivi znaci
Njegovog prisustva bili su poznati ljudskom rodu.
Tako na primer, Adamu a zajedno s njim i Evi, posle njihovog pada, bile su otkrivene
mnoge tajne koje su se odnosile na buduce spasenje covecanstva. Cak je i Kain razumeo
blagodatni glas Bozji koji ga je ukorevao za njegov greh. I Noje je besedio s Bogom. Avram
vide Boga i dan Njegov i zaradova se. Blagodat Svetoga Duha dejstvovala je jasno i u svim
starozavetnim prorocima i svetiteljima izrailjskim. Zbog toga je kod Jevreja bila osnovna
prorocka skola gde se ucilo kako se raspoznaju Bozji znaci i andjelska javljanja od obicnih
javljanja, koja se desavaju u prirodi neblagodatnog zemaljskog zivota.
Sv. Simeon Bogoprimac, bogoroditelji Joakim i Ana i drugi bezbrojni ugodnici Bozji
dozivljavali su mnoga i raznorazna Bozanska javljanja, culi glasove i primali otkrivenja,
koja su se potvrdjivali ocevidnim cudesnim dogadjajima. Duh Boziji dejstvovao je vidljivo,
premda ne onako silno kao u izabranom narodu i medju neznaboscima koji nisu poznavali
istinitog Boga. On je i medju njima nalazio izabranike svoje.
To su bili oni koji su, lutajuci u tami neznanja Boga, trazili istinu, te su zbog tog
bogougodnog trazenja istine postali ucesnici Bozanskog zivota, jer je receno: kad
neznabosci nemajuci Zakona sami od sebe cine sto je Bogu ugodno, oni dokazuju da je
Zakon Bozji napisan u srcima njihovim (vidi Rim. 2,14-15). Istinu Gospod toliko ljubi da
Sam, Duhom Svetim, govori o njoj: ,,Istina ce niknuti iz zemlje i pravda ce s neba
priniknuti (Ps. 85,11).

Tako, dakle, i u jevrejskom narodu, izabranom i bogougodnom, i medju

neznaboscima, koji nisu poznavali Boga, sacuvala se svest o Bogu i jasno saznanje o tome
kako Gospod Bog Duh Sveti dejstvuje u coveku i po kojim spoljasnjim i unutrasnjim
znacima mogucno razlikovati dejstvo Duha Svetoga od demonske obmane. Tako je to bilo
sve od pada Adamovog do dolaska u svet Gospoda naseg Isusa Hrista.
Bez ovog opitnog pojimanja dejsta Duha Svetog, ljudi ne bi mogli poznati u Hristu
Sina Covecijeg i Spasitelja Koga je Bog bio obecao Adamu i Evi. Tako je Duhom Svetim sv.
Simeon Bogoprimac poznao Hrista Spasitelja u Jerusalimskom hramu i sv. prorocica Ana,
prosvecena tim istim duhom, poznala je u Bogomladencu obecanog Mesiju, istinitog
Hrista, Boga i Coveka, koji je dosao da spase Adama i sav njegov rod.
Nasa nesreca je u tome sto napredujuci u uzrastu,
ne napredujemo u blagodati i razumu Bozjem
Kad je Gospod nas Isus Hristos izvrsio delo naseg spasenja, tada je On, po Svom
vaskrsenju, dunuo u sv. apostole i obnovio u njima dah zivota koji je Adam izgubio i
darovao im adamovsku blagodat Svesvetog Duha Bozjeg. Ali, to nije sve.
Gle, On im je jos obecao da ce im poslati Duha Svetog, utesitelja Koji ce i njih i sve
sledbenike Njegove nauciti svakoj istini i Koji ce im napomenuti sve sto im je On govorio
dok je jos bio u svetu. Ovim je Gospod Hristos obecao ucenicima Svojim blagodat za
blagodacu (Jovan 1,16).
I zaista, u dan Pedesetnice Bog je na velicanstven nacin poslao Duha Svetog koji je u
hujanju vetra i u vidu ognjenih jezika sisao na Presvetu Bogorodicu i svete apostole. Duh
Sveti uselio se u njih i ispunio ih silom i onim cudesnim ognjem Bozanske blagodati koja je
obradovala njihova srca i koja i danas ispunjava radoscu srca svih udeonicara tog
Bozanskog Duha. Ta ista blagodat Svetoga Duha daje se svima nama, Hristovim vernima,
u tajni sv. krstenja i tajanstveno se zapecacuje u nama miropomazanjem, kako je to
ukazano sv. Crkvom, vekovnom cuvarkom blagodati Bozje.
Vrseci sv. tajnu miropomazanja svestenik govori: Pecat dara Duha Svetoga. Na sta
mi ljudi stavljamo svoje pecate? Stavljamo ih tamo gde cuvamo neku svoju dragocenost.
Sta na svetu moze biti dragocenije od darova Duha Svetoga koje primamo u sv. tajni
krstenja!? Blagodat koju na krstenju dobijamo toliko je velika, tako neophodna i tako
zivotvorna za coveka da je Bog ne oduzima cak ni od coveka jeretika sve do same njegove
smrti, to jest, do roka oznacenog odozgo po Promislu Bozjem radi dozivotne probe coveka
na zemlji.
U tom, Bogom darovanom razmaku vremena, uz pomoc sile blagodati koja mu je
darovana odozgo, dato je coveku da pokaze za sta je sposoban i sta je u stanju uciniti. Kad
posle krstenja ne bismo gresili ostali bismo zauvek sveti i neporocni ugodnici Bozji i bili
bismo sacuvani od svake necistote tela i duha. Nasa nesreca je u tome sto napredujuci u
uzrastu ne napredujemo u blagodati i razumu Bozjem, kao sto je u tome napredovao
Gospod nas Isus Hristos, nego naprotiv kvarimo se, malo po malo lisavamo sebe blagodati
Svesvetog Duha Bozjeg i postajemo manje ili vise gresni ljudi.

Ali kad neko pokrenut premudroscu Bozjom koja iste nase spasenje, resi da se iz
ljubavi prema Bogu potrudi za svoje spasenje, tada taj, poslusan glasu premudrosti Bozje,
pocne da se kaje za svoje grehe. Kaje se i cini dobra dela suprotna gresima koje je pocinio, i
kroz dobra dela, ucinjena Hrista radi, opet zadobija Duha Svetoga Koji unutra, u njemu,
ustrojava ponovo carstvo Bozje. Ne govori uzalud Rec Bozja: "Carstvo je nebesko unutra,
u nama" (Luka 17,21) i oni koji se trude i navaljuju ulaze u njega (Mat. 11,12). Ulaze u
njega oni koji se kaju i trude da se poprave, bez obzira na njihovu gresnost koja ih udaljava
od Boga.
Ti pokajani gresnici pred licem Bozjim postaju belji od snega, jer su ocisceni
blagodacu Njegovom. Dodjite, veli Gospod. Ako gresi vasi budu kao skerlet, postacete
beli kao sneg (Isaija 1,18).
Njih je tajnovidac sv. Jovan Bogoslov video obucene u haljine bele i s palmovim
granama, tim znamenjem pobede u rukama, kako pevaju Bogu divnu pesmu: Aliluja
(Otkr. 7,9 : 19,1). Za njih je andjeo rekao: ,,Ovo su koji dodjose od nevolje velike, i oprase
haljine svoje i ubelise haljine svoje u krvi jagnjetovoj (Otkr. 7,14). Oprase ih
stradanjem i ubelise ih pricescem precistim i zivotvornim Tajnama Tela i Krvi Jagnjeta,
neporocnog i precistog Hrista, zaklanog po njegovoj volji za spasenje sveta, jagnjeta koje
se neprekidno prinosi na zrtvu i deli (vernicima) i nikada ne nestaje (Molitva na sv.
Liturgiji).
Dajuci nam Svoje Telo i Krv, Gospod nam u zamenu za izgubljeni plod s Drveta
Zivota daje Sebe, najdrazi dar koji prevazilazi svaki um. Toga ploda hteo je zao duh,
neprijatelj ljudski, da lisi Adama i rod njegov. Adam je zgresio, a Gospod nam daruje
Iskupitelja u Sinu Djeve Koji je smrcu unistio smtr.
Djavo je prevario Evu, a Bog nam daje u Prisnodjevi Bogorodici Mariji zastupnicu
pred Sinom Svojim i Bogom nasim. Ona je nepostidna i nepobediva Zastupnica cak i
najokorelijih gresnika jer je strah i trepet za zle duhove i demoni ne mogu naskoditi
onome ko Nju priziva.
Rec je Tvoja, Gospode, svetlost stazi mojoj kad me ta svetlost ne
bi posecivala u tami mojih briga cime bih osvetljivao svoj zivotni
put zamracen zlobom neprijatelja mojih!?
"Jos vam moram objasniti u cemu je razlika izmedju dejstva Duha Svetog, koji se
tajanstveno useljava u srca onih koji veruju u Gospoda Boga i Spasitelja naseg Isusa Hrista,
i dejstva tame grehovne koja se desava zbog spletki i zlobe demonske.
Duh Bozji opominje nas na reci Gospoda naseg Isusa Hrista i dejstvuje zajedno s Njim
radujuci srca nasa i upravljajuci stope nase na put miran. A lukavi, demonski duh mudruje
suprotno Hristu i dejstva su njegova buntovna, pohotljiva i ispunjena gordoscu ovoga
sveta.
'Zaista, zaista vam kazem: koji veruje u Mene ima zivot vecni'' (Jovan 6,47). To jest,
ko ima u sebi blagodati Duha Svetoga, kao u veru u Hrista, a ko bi slabosti ljudske
dusevno umro zbog nekog greha, on nece umreti zanavek, nego ce vaskrsnuti blagodacu

Gospoda naseg Isusa Hrista, Koji uzima na Sebe grehe sveta i daruje nam blagodat
izobilnu. Za ovu blagodat, koja se objavila svetu i rodu nasem kroz Bogocoveka, receno je
u evandjelju:
''U njoj bese zivot, i zivot bese svetlost ljudima. I svetlost se svetli u tami i tama je
ne obuze'' (Jovan 1,4-5).
To znaci da blagodat Svetoga Duha, koja nam je darovana pri krstenju u ime Oca i
Sina i Svetoga Duha, bez obzira na kasnije covekove grehe i moralne padove i bez obzira
na tamu koja obuzima nasu dusu, svetli i dalje u srcu nasem kao iskonska, bozanstvena i
najdragocenija svetlost.
Ta Hristova svetlost u dusi nepokajanog gresnika vapije Ocu: "Ava Oce" (Rim. 8,15) i
ne gnevi se do kraja zbog nepokajanosti ovog gresnika! A kasnije, posto se gresnik obrati
na put pokajanja, ta svetlost Hristova razgoni tamu grehova i ponovo odeva bivseg
prestupnika u netruleznu odecu, izatkanu od blagodati Duha Svetog.
Navescu vam jos neki primer da biste sasvim razumeli sta je blagodat Bozja, kako
se ona raspoznaje i u cemu se narocito ispoljava njeno dejstvo u coveku. Blagodat Duha
Svetog je svetlost koja prosvecuje coveka. O tome govori citavo Sveto pismo.
Tako na primer, bogootac David kaze: ''Rec je Tvoja zizak nozi mojoj i svetlost stazi
mojoj'' (Ps. 119,105). To jest, blagodat Bozja, izrazena u zapovestima Gospodnjim, svetilnik
je moj i svetlost moja. Kad me ta blagodat Duha Svetoga, koju ja pazljivo i usrdno
zadobijam, proucavajuci se sedam puta na dan sudom pravde Tvoje (Ps. 119,164), kad me
ta blagodat ne bi prosvecivala u tami mojih briga koje mi donosi moje zvanje, cime bih
osvetljivao svoj zivotni put zamracen zlobom neprijatelja mojih!?
Gospod je toliko puta javno pokazivao dejstvo blagodati Duha Svetoga na onima koje
je On osvecivao i prosvecivao svojim velikim dolaskom. Setite se Mojseja posle njegove
besede s Bogom na Sinaju. Prisutni narod nije mogao pogledati u Mojseja zbog neobicne
svetlosti kojom je prosijavalo njegovo lice. Da bi mogao izici pred narod, Mojsej je morao
pokriti lice toliko je bila jaka svetlost koja ga je ispunjavala.
Setite se jos Preobrazenja Gospodnjeg na gori Tavoru. ''I preobrazi se pred njima i
zasija se lice Njegovo kao sunce a haljine Njegove postase bele kao sneg... i ucenici
padose nicice, i uplasise se'' (Mat. 17,2 i 6).
A kad se ukazase uz Spasitelja Mojsej i Ilija ''oblak sjajan zakloni ih'' (Mat. 17,5)
ispred ociju svetih apostola koji nisu mogli izdrzati zaslepljujucu svetlost Bozanske
blagodati.
Eto, tako se javlja blagodat Svetog Duha u neiskazanoj svetlosti u onima koje Bog
poseti po milosti Svojoj.
Sve je jasno onima koje Bog obdari razumom. Nasa nevolja je u tome sto ne
istemo taj razum koji se ne gordi, jer nije od ovoga sveta
"Ali, na koji nacin" upitah ja "mogu sigurno znati da se nalazim u Duhu Svetome?"

"To je vrlo prosto, odgovori Starac. Sve je jasno onima koje Bog obdari razumom.
Nasa beda je u tome sto mi ne istemo taj razum koji se ne gordi, jer nije od ovog sveta. Taj
razum, ispunjen ljubavlju prema Bogu i bliznjima, upucuje svakog coveka na put spasenja.
Taj razum je ono poznanje istine o kojem govori sv. apostol Pavle: ''Bog hoce da se svi
ljudi spasu i dodju u poznanje istine'' (I Tim. 2,4). O njemu govori sv. Evandjelje kad veli:
''Tada im (Gospod) otvori um da razumeju Pismo'' (Luka 24,45). Nalazeci se u tom
razumu, Sv. Apostoli su jasno znali da li Duh Sveti prebiva u njima ili ne. Ispunjeni Njime
oni su mogli tvrditi da je delo njihovo sveto i ugodno Gospodu Bogu i govoriti: ''Jer nadje
za dobro Sveti Duh i mi...'' (D. ap. 15,28).
Vidite li, dakle, kako je to jednostavno?"
"Ipak, ja ne razumem kako mogu pouzdano znati da se nalazim u Duhu Bozjem.
Kako mogu sam u sebi raspoznati Njegovo istinsko javljanje?"
"Ja sam vam vec rekao, rece o. Serafim, kako je to vrlo lako i objasnio sam vam kako
ljudi bivaju u Duhu Bozjem i kako se raspoznaje njegovo prisustvo u nama... Sta vam je jos
potrebno?"
"Potrebno mi je, odgovorih, da to i osetim."
Tada me o. Serafim uhvati cvrsto za ramena i rece:
"Mi smo obojica sad u Duhu Bozjem, i ja i ti... Zasto me ne pogledas?"
Ja rekoh:
"Ne mogu, Oce. Iz vasih ociju sipaju munje. Lice vam je svetlije od sunca. Bole me oci
kad vas pogledam."
"Ne plasite se! I vi ste sad postali svetli kao ja. I vi ste u punoci blagodati Duha
Bozjeg, inace vam ne bi bilo mogucno da mene vidite takvog."
Onda se naze prema meni i tiho mi rece na uvo:
"Blagodarite Gospodu Bogu za neiskazanu milost prema vama. Vi ste videli da se jos
nisam bio ni prekrstio; samo sam se u mislima, u srcu svom, pomolio Gospodu Bogu i
unutra u sebi rekao: Gospode, udostoj ga da jasno vidi i telesnim ocima silazak Tvog Duha
Kojim Ti udostojavas decu svoju onda kad blagoizvolis da im se javis u svetlosti slave
Tvoje! I gle, Gospod je odmah ispunio smirenu molbu ubogog Serafima... Kako, dakle, da
mu ne blagodarimo obojica za ovaj Njegov neiskazani dar! Ni velikim podviznicima
Gospod ne javlja uvek tako milost svoju. Duh Sveti blagoizvoleo je uteseti skruseno srce
vase kao nezna mati i to molitvama i zastupnistvom same Bogorodice. Zasto me ne
pogledate u oci? Pogledajte prosto, ne bojte se Gospod je s nama!"
Ja pogledah u njegovo lice i sav pretrnuh.
Zamislite: u sredini sunca, pri njegovom najjasnijem podnevnom blistanju stoji lice
coveka koji s vama razgovara. Vidite pokrete njegovih usana, vidite kako se menja izraz
njegovih ociju, cujete njegov glas, osecate njegove ruke na svojim ramenima, no ne samo
sto ne vidite te ruke i njihov oblik, nego ne vidite ni samoga sebe nista, osim jedne
zaslepljujuce svetlosti sto se nadaleko prostire, i osvetljava jarkom svetloscu i sneznu
poljanu i pahulje snega koje su padale na mene i velikog Starca.
"Sta osecate?" upita me otac Serafim.

"Neobicno mi je lepo," odgovorih ja.

"Ali, kako je to lepo? Upravo sta?"
"Osecam takvu tisinu i mir u dusi da to recima ne mogu izraziti."
"To je," rece o. Serafim "onaj mir za koji je Gospod rekao Svojim ucenicima: ''Mir vam
ostavljam. Mir svoj dajem vam. Ne dajem vam ga kao sto svet daje" (Jovan 14,27). "Kad
biste bili od sveta, onda bi svet svoje ljubio; a kako niste od sveta, nego vas ja od sveta
izabrah, zato mrzi na vas svet (Jovan 15,19). "Ali ne bojte se, jer ja pobedih svet'' (Jovan
16,33).
Eto, takvim ljudima, omrznutim od ovog sveta, ali izabranim od Boga Gospod daje taj
mir koji vi sada osecate ''mir Bozji, koji prevazilazi svaki um'' kako kaze Apostol. I
stvarno, dusevno blagostanje koje taj mir proizvodi u nama, recima se ne moze iskazati.
Hristos Spasitelj naziva ga svojim mirom, a ne mirom ovog sveta, jer ga nikakvo zemaljsko
blagostanje ne moze dati nasem srcu. Taj se mir daruje odozgo, od samog Gospoda Boga i
zato se naziva mirom Bozjim... Sta jos osecate?
"Neobicnu sladost," odgovorih ja.
"To je ona sladost za koju se u Svetom pismu kaze: ''Hrane se od izobilja doma
Tvoga, i iz potoka sladosti Tvojih Ti ih napajas'' (Ps. 36,8). Ta sladost sad ispunjava nasa
srca i razliva se po citavom nasem telu. Od toga nase srce kao da se topi... Sta jos osecate?"
"Neobicnu radost u srcu."
"Kad Duh Bozji poseti coveka i obasja ga punocom Svog dolaska tada se dusa
ispunjava neiskazanom radoscu, jer Duh Bozji cini radosnim sve cime se dotakne. To je
ona radost o kojoj govori Spasitelj u sv. Evandjelju:
''Zena kad radja trpi muku, jer dodje cas njezin. Ali kad rodi dete, vise se ne
opominje zalosti od radosti, jer se rodi covek na svet'' (Jovan 16,22). U svetu cete zalosni
biti, ''ali cu vas opet videti, i radovace se srce vase, i vase radosti niko nece uzeti od vas''
(Jovan 16,21).
Velika je radost i velika uteha koju sad osecate u srcu, ali znajte, sve je to nepoznato u
poredjenju s radoscu koju je Gospod obecao posle smrti onima koji Ga ljube. Jer ''sto oko
ne vidi, i uho ne cu, i u srcu coveku ne dodje, ono ugotivi Bog onima koji Ga ljube''
(Kor. 2,9).
Sada nam se daje da osetimo samo odblesak te nebeske radosti, pa kad je od toga tako
lepo i veselo na dusi, kolika je tek radost pripremljena tamo onima koji placu ovde na
zemlji! Gle, i vi ste se naplakali u vasem zivotu, pa kakvom vas radoscu Gospod, evo, tesi
jos u ovdasnjem zivotu! Na nama je sad da prilazemo trud na trud i napredujemo iz sile u
silu kako bismo dostigli meru uzrasta punoce Hristove i na nama se ispunile reci
Gospodnje:
''Koji se nadaju u Gospoda dobijaju novu snagu, podizu se na krilima kao orlovi,
trce i ne sustaju, hode i ne umaraju se'' (Is. 40,31) i njima ce se javiti Bog na Sionu u
ozarenju i nebeskim visenjima. Tada ce se nasa sadasnja radost, koju osecamo u malome i
na kratko, javiti u svoj punoci svojoj, i niko je nece uzeti od nas i Bog ce nas ispuniti
neiskazanim nebeskim blazenstvima... Sta jos osecate, vase bogoljublje?

"Neobicnu toplotu," odgovorih.

"Kako toplotu? Pa mi sedimo u sumi. Napolju je zima, pod nogama nam je sneg, na
nama sneg, i odozgo neprestano veju pahulje... Kakva bi ovde mogla biti toplota!?"
"Onakva kakva biva u kupatilu kad stanemo u paru."
Starac me opet zapita:
"Zar i onakav zadah kakav je u kupatilu?"
"Ne, odgovorih ja, nista ne zemlji nije slicno ovom mirisu."
Otac Serafim se blago osmehnu i rece:
"I ja osecam isto sto i vi, ali vas namerno pitam da li i vi to osecate. Rekli ste veliku
istinu. Nista na zemlji ne moze se uporediti sa ovim mirisom koji mi sad osecamo, jer nas
okruzuje miomir Svetog Duha Bozjeg. Zar bi nesto zemaljsko moglo biti slicno ovome?"
"Vi mi rekoste da je ovde toplo kao u kupatilu, ali, pogledajte, sneg se ne topi na
nama, niti pod nama. Mora, dakle, da ta toplota nije u vazduhu, nego u nama samima. To
upravo i jeste toplota koju nase srce iste od Gospoda u molitvi:
''Ogrej me toplotom Duha Svetoga!'' Zagrejani njome sveti pustinjaci se nisu
plasili hladnoce. Stitila ih je nerukotvorena haljina blagodati Duha Svetoga. Blagodat
Bozja ispunjava iznutra srca nasa po reci Gospodnjoj ''Carstvo Bozje je unutra u vama''
(Luka 17,21).
Ovo carstvo Bozje, dakle, sad je u nama. Blagodat Duha Svetoga zraci iz nas i spolja, i
ispunjava cudesnim miomirom vazduh oko nas, i nasladjuje nasa cula nebeskom
nasladom i napaja nasa srca neiskazanom radoscu.
Ovo je ono stanje o kojem sv. Apostol Pavle govori: ''Carstvo Bozje nije jelo i pice,
nego pravda i mir i radost u Duhu Svetome'' (Rim. 14,17). Vidite, dakle, nasa vera nije ''u
vestim recima ljudske premudrosti, nego u javljanju Duha i sile'' (I Kor. 2,4). U tome se
nas dvojica sada nalazimo. O tome je Gospod govorio kad je rekao: ''Ima nekih medju
ovima sto stoje ovde koji nece okusiti smrti dok ne vide Carstvo Bozje da dodje u sili''
(Marko 9,1).
Eto cega nas je Gospod Bog udostojio danas! Eto sta znaci biti u punoci Duha
Svetoga, o cemu sv. Makarije Egipatski pise: ''Bio sam u punoci Duha Svetoga''. Tom
punocom ispunio je Gospod sada i nas uboge...
"Gle, izgleda, da vise nemate sta da me pitate! Sad sami znate kako to covek biva u
blagodati Svesvetog Duha Bozjeg. Da li cete se secati javljanja neiskazane milosti Bozje
koja nas je danas posetila?"
"Ne znam, Oce," rekoh ja, "da li ce me Gospod udostojiti da se zauvek secam ovako
zivo i jasno ove milosti Bozje koju sad osecam!"
"Ja mislim," odgovori veliki Starac, "da ce vam Gospod pomoci da kroz ceo zivot
zadrzite ovo u secanju; inace se blagodat Njegova ne bi tako brzo priklonila smirenoj
molitvi mojoj i ne bi tako brzo poslusala ubogog Serafima, tim pre sto ovo nije dano samo
radi vas jednog da vi jedini razumete, nego se to preko vas daje celome svetu da biste,
potrudivsi se u delu Bozjem mogli i drugima biti od koristi. "
Bog ''ne gleda ko je ko'' nego trazi pravu veru

u Njega i Njegovog Jedinorodnog Sina

Sto se, pak, tice toga sto sam ja monah a vi covek iz sveta, to ne mari nista. Bog ''ne
gleda ko je ko'' (Rim. 2,11), nego trazi pravu veru u Njega i Njegovog Sina Jedinorodnog.
Gospod iste srce ispunjeno ljubavlju prema Bogu i bliznjem jer je srce nase presto na kojem
On voli da prebiva i gde se on javlja u punoci Svoje nebeske slave.
''Sine, daj mi srce tvoje'' (Price 23,26), govori Gospod, a sve ostalo ja cu uciniti, jer se
u srce tvoje moze smestiti Carstvo Bozje (vidi Mat. 6,33 i Luka 17,21).
Gospod zapoveda Svojim ucenicima: ''Istite najpre Carstvo Bozje i pravdu Njegovu
a sve ostalo ce vam se dodati, jer zna Otac vas nebeski sta vam je potrebno'' (vidi Mat.
6,32-33). Ne ukoreva nas Gospod sto se koristimo zemaljskim dobrima, jer i sam govori da
nam je to potrebno u ovozemaljskom zivotu kako bi nas put k nebesnoj otadzbini bio sto
laksi i udobniji.
Sv. apostol Petar tvrdi da nema niceg boljeg u ovom svetu od poboznosti sjedinjenje s
izobiljem. I sveta Crkva se neprestano moli da nam Gospod Bog daruje izobilje zemaljskih
dobara. Mada je nas zemaljski zivot nerazdvojan od zalosti, nesreca i raznih nevolja,
Gospod Bog ne dopusta da neprestano budemo u zalostima i iskusenjima. Stoga nam
Apostol i savetuje da nosimo breme jedan drugoga jer cemo time ispuniti zakon Hristov
(vidi Gal. 6,2).
Gospod nas Isus Hristos zapoveda nam da ljubimo jedan drugoga da bismo, teseci se
uzajamnom ljubavlju olaksali tezak i tesan put naseg hoda u nebesku otadzbinu. Zato je
On i sisao k nama s nebesa i uzeo na Sebe nase siromastvo da bi nas obogatio bogatstvom
Svoje dobrote i neiskazane milosti. Gle, On je dosao u svet ne da Njemu sluze nego da On
posluzi drugima i polozi zivot Svoj za spasenje mnogih. Cinite tako i vi, vase bogoljublje.
Na delu ste se uverili u milost Bozju i govorite o tome svakome ko zeli da se spase.
''Zetve je mnogo govori Gospod a poslenika malo'' (Mat. 9,37). Evo i nas je Gospod
izneo na zetvu i dao nam darove Svoje blagodati da bi smo znjeli klasove Bozje i
doprinosili spasenju nasih bliznjih kako bi drugi usli u Carstvo Bozje, a mi prineli Bogu
mnogo roda. Ne treba da cuvamo sebe da ne bi smo bili osudjeni s onim zlim i lenjim
slugom koji je zakopao svoj talenat u zemlju, nego da se staramo da budemo kao one
dobre i verne sluge Gospodnje iz evandjelske price koji su prineli svom Gospodaru prvi
umesto dva, cetiri talanta, drugi, umesto pet deset talanata.
Ne treba ni najmanje sumnjati u milost Bozju. Videli ste i sami kako se ispunise na
nama reci Gospodnje recene preko proroka: "Ja sam Bog iz bliza a ne samo izdaleka, i
blizu tebe je spasenje tvoje" (vidi Jer. 23,23).
Ja ubogi nisam se jos bio ni prekrstio, nego sam samo u srcu pozeleo da vas Gospod
Bog udostoji da osetite blagodat Njegovu u svoj punoci njenoj i, gle, on je odmah ispunio
moju molitvu. Ovo ne govorim da se hvalim ili da se prikazem kao neka velicina i
izazivam kod vas zavist, niti pak, zato da bi ste vi mislili da je to toboz zato sto sam ja
monah a vi mirjanin. Ne!

''Gospod je blizu svih koji ga prizivaju u istini'' (Ps. 145,18). Gospod ne gleda ko je
ko. Otac ljubi Sina i sve je predao u ruke Njegove samo da bi smo i mi zavoleli Oca naseg
nebeskog kao istiniti sinovi.
Gospod slusa podjednako i monaha i mirjanina, samo ako su obojica pravoslavni i
ako obojica ljube Boga iz dubine duse i ako imaju veru u Njega makar koliko zrno
gorusicno. Sam Gospod je rekao da je sve mogucno onome koji veruje (vidi Marko 9,23), a
Sv. Apostol Pavle uzvikuje: ''Sve mogu u Isusu Hristu koji mi moc daje'' (Filib. 4,13). Evo
sta Gospod Isus Hristos kaze za onog koji veruje u njega:
''Koji veruje u mene, dela koja ja cinim i on ce ciniti, i veca ce od ovih ciniti, jer ja
idem k Ocu svome. I sta god zaistete u Oca u ime moje, ono cu vam uciniti, da se
proslavi Otac u Sinu" (Jovan 14,12 13). "Dosad ne iskaste nista u ime moje; istite i
primicete da radost vasa bude ispunjena'' (Jovan 16,24)...
I tako, sve sto istete od Gospoda Boga, sve cete primiti, samo neka je to sto trazite na
slavu Bozju ili na korist bliznjih, jer i korist bliznjih Bog racuna u svoju slavu kao sto
govori:
''Kad uciniste jednome od ove moje najmanje brace, meni uciniste'' (Mat. 25,40).
Slobodno verujte da ce Gospod ispuniti vase molitve, samo neka su one upucene radi
slave Bozje ili koristi ili spasenja bliznjih. Pa cak i ako bi nesto bilo potrebno za vas licno za
vasu korist ili uspeh, i to ce vam Gospod Bog poslati isto tako brzo i obilno, ali samo ako
vam je za to krajnja potreba, ako vam je to neophodno.
Jer Gospod ljubi one koji Njega ljube, i dobar je prema svima, i Svoju milost izliva na
sve. ''Gospod je blizu svih koji ga prizivaju u istini; zelju ispunjava onima koji ga se
boje, molitvu njihovu cuje i pomaze im" (Ps. 145, 18 19).
Bojte se samo jednog da ne molite od Gospoda ono sto vam nije stvarno neophodno.
Nece vam Gospod odreci nista zbog vase pravoslavne vere u Hrista Spasitelja, ali ce traziti
odgovor od vas zasto ste bez osobite potrebe trazili od Njega ono bez cega ste mogli lepo
poziveti.
Eto tako, vase bogoljublje, kazao sam vam sve sto su Gospod i Mati Bozja
blagoizvoleli da vam kazu i pokazu preko mene ubogog Serafima. Idite, dakle, s mirom.
Gospod i Majka Bozja neka budu s vama i uvek i kroz sve vekove Amin.
Idite s mirom!
Sveti Serafim Sarovski
Duhovne pouke prepodobnog oca Serafima za svjetovnjake i monahe
O Bogu
Bog je oganj koji zagrijava i zapaljuje srca i unutranjosti. Ako u svom srcu osjetimo
hladnou (koja je od avola, budui da je avo hladan) prizovimo Gospoda i on e doi i
zagrijati nae srce savrenom ljubavlju ne samo prema Njemu, nego i prema blinjem.
Pred toplotom se povlai hladnoa dobrog srca. Jednom su oce pitali o Bogu. Na to su oni
napisali: Trai Gospoda, ali ne ispituj gdje ivi.Gdje je Bog, nema zla. Sve to proizlazi

od Boga mudro je i korisno, te privodi ovjeka smirenju i samoosuivanju. Bog nam javlja
svoje ovjekoljublje ne samo onda kad inimo dobro, nego i onda kada ga vrijeamo i
alostimo. Kako samo on dugo trpi i podnosi naa bezakonja. Kako nas samo tedi ak i
kada nas kanjava!Ne nazivaj Boga pravednim,- govori prepodobni Isaak,- budui da se
u tvojim djelima ne vidi njegova pravda. Premda ga je David i nazvao pravednim i
pravdoljubivim, ipak nam je njegov sin pokazao da je on vie blag i milostiv. Gdje je
njegova pravda? Mi smo grenici, a Krist je umro za nas. (Is. Sirin, Slovo 90) Onoliko
koliko ovjek postie savrenstvo pred Bogom, toliko i ide za njim. U istinskom vijeku Bog
e mu pokazati svoje lice. Jer, pravednim ga ovdje sagledavaju kao u ogledalu, a tamo e
vidjeti javljanje istine. Ako ne poznaje Boga, nije mogue da se u tebi probudi ljubav
prema njemu. Ne moe voljeti Boga ako ga ne vidi. Vienje Boga dolazi od njegovog
poznanja, budui da sagledavanje Boga ne prethodi njegovom poznanju. O djelima Bojim
ne treba rasuivati po nasienju crijeva, jer u punom stomaku nema poznanja tajni Bojih.
O tajni svete Trojice
Da bismo sagledavali Svetu Trojicu, potrebno je da se o tome raspitamo kod Vasilija
Velikog, Grigorija Bogoslova i Ivana Zlatoustog. Oni su o tome uili i njihovo zastupnitvo
moe da na ovjeka privue blagoslov najsvetije trojice. Sami pak, treba da se uvamo od
neposrednog sagreenja.
O uzrocima dolaska u svijet Isusa Krista
Uzroci dolaska u svijet Isusa Krista, Sina bojeg jesu: Ljubav Boja prema rodu bliskom:
Jer Bog tako zavoli svijet da je Sina Svog Jedinoroenog dao (Iv.3,16). Uspostavljanje
obraza i podobija Bojeg u palom ovjeku, kao to o tome pjeva sveta Crkva (1. kanon na
roenje Gospodnje, 1. pjesma): Onoga koji je bio stvoren po obrazu Bojem, ali je zbog
prestupa pao u trulenost i postao sav propadljiv, otpavi od boanskog ivota, mudri
stvoritelj sada obnavlja. Spasenje ljudskih dua: Jer ne posla Bog Sina Svoga sa srcem da
sudi svemu nego da se srcem spase kroz njega. Upravljajui se tim ciljevima izbavitelja
naeg Gospoda Isusa Krista, duni smo da svoj ivot provodimo suglasno sa njegovim
Boanstvenim uenjem, kako bismo kroz to postigli spas svojih dua.
O vjeri u Boga
Prije svega treba vjerovati u Boga, da postoji i da on nagrauje one koji ga trae.Vjera je po
uenju prepodobnog Antioha, poetak naeg sjedinjenja s Bogom. Tko istinski vjeruje
kamen je hrama Bojeg, pripravan za zdanje Boga oca , podignut na visinu silom Isusa
Krista, to jest Kriem, pomou uadi, to jest Blagodati Duha Svetog. Vjera bez djela je
mrtva, a djela vjere su ljubav, mir, dugo trpljenje, milost, smirenje, noenje Kria u ivotu
po Duhu. Samo se takva vjera uraunava u pravdu. Tko istinski vjeruje svakako ima i
djela.

O nadi
Svi koji imaju nadu u Boga idu ka njemu i prosvjeuju se sijanjem vjene svijetlosti. Ako
ovjek uope nema nikakve brige o sebi radi ljubavi prema Bogu i radi djela vrline, znajui
da se Bog brine o njemu, onda ima istinsku i mudru nadu. A, ako ovjek sam brine o
svojim potrebama i Bogu se obraa molitvom i poinje da se nada u njegovu pomo samo
onda kada ga pritisnu neizbjene nevolje, te kada ga vidi da nema vlastite sile ni sredstva
da ih odbije, onda je njegova nada neizbjena i lana. Istinska nada trai jedino Carstvo
Boje budui uvjerena da e joj sve zemaljsko, to je potrebno za vremenski ivot biti dano.
Srce ne moe imati mira sve dok ne stekne tu nadu. Ona ga umiruje i ulijeva radost. O toj
nadi su najsvetija i najdostojnija usta rekla: Doite k meni svi koji ste umorni i natovareni i
ja u vas odmoriti. TJ. onaj koji se u mene nada, utjeit e se od truda i straha. U evanelju
od Luke reeno je o Simeonu: i njemu bijae Duh Sveti otkrio da nee vidjet smrti dok ne
vidi Krista Gospodnjeg. On nije pokopao svoju nadu, nego je ekao eljenog Spasitelja
svijeta. Primivi ga radosno na ruke svoje on je rekao:sada me otputa, Vladiko, da
odem u eljeno carstvo Tvoje jer sam dobio nadu svoju-Krista Gospodnjeg.
O ljubavi prema Bogu
Onaj tko je stekao savrenu ljubav prema Bogu, u ovom ivotu postoji kao da uope ne
postoji. Jer on smatra da je tui za sve vidljivo, sa trepetom oekujui neizbjeno. On se
sav preobrazio u ljubav prema Bogu i zaboravlja svaku drugu ljubav. Tko voli sebe, ne
moe voljeti Boga, a tko ne voli sebe radi ljubavi prema Bogu- ljubi Boga. Onaj tko istinski
voli Boga smatra se strancem i prolaznikom na zemlji, jer duom i umom u svom
stremljenju Bogu sagledava njega jedinog. Dua koja je ispunjena ljubavlju Bojom u
vrijeme svog ishoda iz tijela nee se bojati zranog kneza(demona) nego e uzletjeti sa
anelima kao iz strane zemlje u domovinu.
Protiv nepotrebne briljivosti
Suvina briga za ivotne stvari svojstvena je ovjeku koji je nevelik i maloduan. Teko
nama ako se mi, brinui se o sebi, ne utvrujemo u nadi u Boga koji se brine o nama. Ako
vidljiva dobra kojima se koristimo u ovdanjem vijeku ne prinosimo njem, kako moemo
od njega oekivati ona blaga koja su obeana u budunosti? Nemojmo biti tako malovjerni,
nego traimo najprije Carstvo Boje i ono e nam se sve dodati po rijei spasitelja. Bolje je
za nas da preziremo ono to nije nae, to jest Vremensko i prolazno i da elimo nae, to jest
Netrulenost i besmrtnost. Jer kada postanemo netruleni i besmrtni, udostojit emo se
vidljivog bogosagledavanja, i slino apostolima pri boanstvenom preobraenju i
uestvovat emo u nad umnom sjedinjenju s Bogom slino nebeskim umovima. Jer, biti
emo slini anelima i sinovima Bojim, budui sinovi uskrsnua.
O staranju o dui
ovjek u tijelu je slian zapaljenoj svijei. Svijea treba da izgori, a ovjek da umre.
Meutim dua je besmrtna i nae starenje treba da bude vee o dui negoli o tijelu: Jer

kakva je korist ovjeku ako zadobije sav svijet, a dui svojoj nakodi ili kakav e otkup dati
ovjek za duu svoju., za koju kao to je poznato, nita u svijetu ne moe posluiti kao
otkup? Ako je dua sama po sebi dragocjenija od itavog svijeta i carstva svjetskog, onda je
svakako od njega neusporedivo dragocjenije carstvo nebesko. Duu smatramo
dragocjenijom od svega zato to je Bog, kako govori sveti Makarije Veliki, blagovolio da
opi sa ovjekom i da se svojom duhovnom prirodom izmeu sve vidljive tvorevine
sjedini jedno sa njim, budui da ga je zavolio vie od svih svojih stvorenja. (Mak. Bel.,
Slovo o slobodi uma)
Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov, Ivan Zlatoust, Kirilo
Aleksandrijski, Ambrozije Mediolanski i ostali oci su od djetinjstva pa do kraja ivota bili
djevstvenici. Sav njihov ivot je bio obraen na brigu o dui, a tijelo treba podravati
samo radi toga da bi ono potpomagalo potkrepljenje dua.
ime treba bogatiti duu
Duu treba bogatiti rijeju Bojom, jer je rije Boja kako govori Grigorije Bogoslov, kruh
aneoski kojim se hrane due koje trae Boga. Bolje od svega je itanje Novog Zavjeta i
psalma. Njih treba itati stojei. Od njihova itanja se prosvjeuje um, izmjenjujui se
boanstvenom promjenom. ovjek treba tako sebe da upita da mu se um kupa u zakonu
Gospodnjem. Njime se treba rukovoditi i njime ureivati svoj ivot. Vrlo je korisno baviti
se itanjem rijei Boje u usamljenosti i iitavati cijelo Sveto Pismo razumno. Za jedno
takvo upranjavanje Gospod nee ostaviti ovjeka bez svoje milosti, nego e ga ispuniti
darom razumijevanja. Ako ovjek svoju duu obogati rijeju Bojom, poet e da
razumijeva to je dobro a to zlo. itanje rijei Boje treba obavljati u usamljenosti kako bi
um onoga koji ita bio udubljen u istine Svetog pisma i u sebe primao toplotu koja u
samovanju proizvodi suze. Od suza se ovjek sav zagrijava u dui duhovnim darovima
koji neizrecivo raduju um i srce. Tjelesni trud i upranjavanje u Boanstvenim pismima,
kako ui prepodobni Isaak Sirin, uvaju istou. Sve dok ne primi Utjeitelja , ovjek ima
potrebu za Boanstvenim pismima kako bi se sjeanje na dobrom zapeatilo u njegov um i
od neprestanog itanja u njemu obnavljalo stremljenje ka dobru, uvajui mu duu od
tananih putova grijeha (Izak. Sir. Slovo 58) . Duu takoer treba bogatiti poznavanjem o
Crkvi, o tome kako se ona od poetka pa sve do sada ouvala i to je trpjela u jedno ili
drugo vrijeme. To treba znati ne iz elje da se upravlja ljudima nego za sluaj moguih
pitanja. Prije svega, to treba initi radi samoga sebe, da bi se stekao duevni mir, po uenju
psalmopojca : Veliki mir imaju oni koji ive i ljube zakon tvoj gospode
O uvanju spoznatih istina
Bez posebne potrebe drugome ne treba otkrivati svoje srce. Iz tisue se moe nai tek jedan
koji moe da sauva tvoju tajnu. Kada je mi sami ne moemo sauvati, kako se moemo
nadati da e je sauvati netko drugi. Sa duevnim ovjekom treba govoriti o ljudskim
stvarima, a sa onim koji ima duhovni razum treba govoriti o nebeskom. Ljudi koji su
ispunjeni duhovnom mudrou, o duhu bilo kojeg ovjeka prosuuju na osnovi Svetog
Pisma, tj. Gledajui dali su njegove rijei suglasne sa voljom Bojom, te na taj nain donose

zakljuak o njemu. Kada se zadesimo meu ljudima u svijetu, ne treba govoriti o

duhovnim stvarima, osobito kad se kod njih ne primijeti elja za sluanjem. U takvom
sluaju treba sluati uenje Svetog Dionizija Areopagita ( izloeno u knjizi: O nebeskoj
hijerarhiji, glava 2 ): Ako je netko postao boanstvenim poznanjem boanstvenih stvari,
sakrivi u tajnosti uma svetinju od neosveenog naroda, neka je, kao onaj koji joj je srodan,
uva, budui da nije pravedno, kao to pismo govori, isti, umni, svjetlo vidan i dragocjen
ukras bisera baciti pred svinje. Treba na umu drati rijei Gospodnje: Ne bacajte bisere
svoje pred svinje, da ih ne pogaze nogama svojim i okrenuvi se ne rastrgnu vas. Zbog
toga smo mi obavezni da na svaki nain u sebi sakrijemo skrivnicu avola. U suprotnom
sluaju ona e se izgubiti i nee se pronai. Jer, po opitnom uenju Svetog Isaaka Sirina,
znaajnija je pomo koju imamo od uvanja, negoli pomo od djela. Kada meutim, to
zahtijevaju okolnosti, ili kada stvar doe do toga onda treba otvoreno djelovati u slavu
Boju, po reenome: Proslavit u one koji me proslavljaju (1. Car.2,30), budui da se put
ve otkrio.
O duevnom miru
Nita nije bolje od mira u Kristu, u kome prestaje svaka borba zranih i zemaljskih duhova
: Jer ne ratujemo protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstva, i vlasti, i gospodara tame,
ovog svijeta , protiv duhova zlobe u podneblju (Ef,6,12). Obiljeje razumne due je da um
pogruava u sebe i da ima djelovanje u svom srcu. Tada um oekuje blagodat Boja i on
dospijeva i do nad svjetskog mira. Um je u mirnom stanju kad mu je mirna savjest, a u nad
svjetskom kad u sebi sagledava blagodat Svetog Pisma, po rijei Bojoj: U miru je mjesto
njegovo (Ps. 75,3). Dali je mogue ne radovati se kad se ulnim oima vidi sunce? Koliko je
meutim vea radost kada um unutranjim okom vidi sunce pravde Krista. Tada se
uistinu ovjek raduje aneoskom radou. O tome je apostol rekao: Nae ljubljenje je na
nebesima (Fil. 3,20). Onaj koji se nalazi u mirnom stanju kao da kaikom zahvaa duhovne
darove. Sveti oci su dugo ivjeli imajui mirno ustrojstvo i budui osjenjivali blagodati
Bojom. Kada doe do mirnog stanja, ovjek moe i na druge da izlijeva svjetlost
prosvijeenog razuma. Prije toga, pak, ovjek treba da ponavlja rijei proroice Ane: neka
ne izie hvalisanje iz usta vaih (1 Kop.2,3), i rijei Gospodnje: licemjerje, izvadi najprije
brvno iz oka svog, pa e onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svoga. (Mt. 7,5). Ovaj mir
je Gospod na Isus Krist ostavio svojim uenicima pred svoju smrt kao neko neizvedivo
blago. On je rekao: Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem (Iv. 14,27). O tome takoer
govori apostol: I mir Boji koji prevazilazi svaki um sauvat e srca vaa i misli vae u
Kristu Isusu (Fil.4,7). Ako ovjek ne zanemari svjetske potrebe, nee moi imati mira u
dui. Duevni mir se stie nevoljama. Pismo govori: Proli smo kroz oganj i vodu i izveo si
nas u pokoj. (Ps.65,12). Put onih koji hoe da ugode Bogu ide kroz mnoge skorbi. Nita
tako ne potpomae stjecanju unutranjeg mira kao utnja i koliko je mogue, neprestan
razgovor sa sobom, a rijedak sa drugima. Mi smo duni da sve svoje misli, elje i djela
usredotoimo na stjecanje mira Bojeg. Zato mi sa Crkvom uvijek kliemo: Gospode Boe,
daj nam mira (Is.26,12).

O uvanju duevnog mira

Na svaki nain treba da se trudimo da sauvamo duevni mir te da se ne smuujemo zbog
uvreda koje nam drugi nanose. Radi toga je potrebno da se na svaki nain staramo da
zadrimo gnjev, a posredstvom panje da um i srce sauvamo od nepristojnih
pokreta.Takvo upranjavanje ovjekovom srcu moe da prui tiinu i da ga naini obitelju
samog Boga. Obrazac takvog bezgnjevlja vidimo na Grigoriju udotvorcu. Od njega je na
javnom mjestu neka ena bludnica traila plau za navodni grijeh za navodni grijeh sa
njom. On je nimalo se ne razljutivi, krotko rekao svom drugu: Daj joj brzo iznos koji
trai.. eni je pak, tek to je primila nepravednu plau, spopao avo. Ali, sveti je
molitvom od nje odagnao avola (it. 17.Nov.). Ako nije mogue da se ne smutimo, onda
bar, u krajnjoj mjeri , treba da se pobrinemo da zadrimo jezik, po rijei psalmonojca:
Smutih se i ne progovorih. (PS. 76,5). Ovom moemo sebi za primjer da uzmemo svetog
Spiridona Trimitunskog i prepodobnog Jefrema Sirina. Prvi je (it. 12.dec.) na sljedei
nain poeo uvredu. Po zahtjevu grkog cara on je otiao u dvorac gdje se netko od slugu
iz carske palae, smatrajui ga za siromaha, izrugao nad njim, ne putajui ga u palau, i
udarivi ga po obrazu. Sveti Siridon je, budui nezloban po rijei Gospodnjoj okrenuo i
drugi obraz. (Mt.5,39). Prepodobni Jefrem je (it. 28.jun), postei u pustinji bio lien hrane
od strane uenika na sljedei nain. Nosei mu hranu , uenik je nenamjerno razbio na
putu sasud. Vidjevi uenika alosnog, prepodobni mu je rekao: Ne alosti se, brate. Kad
hrana nije htjela da doe nama, poi emo mi njoj. On je poao, sjeo kod razbijenog
suda, i jeo skupljajui hranu. Tako je on bio ne gnjevan. Kako se pobjeuje gnjev moe se
vidjeti iz itija Pajsija Velikog (it. 13. jun) koji je javivi mu se Gospod Isus Krist molio da
ga oslobodi grijeha. Krist mu je tada rekao: Ako hoe da pobijedi gnjev i jarost, nemoj
nita eljeti nemoj nikoga mrziti, niti koga vrijeati. Da bismo sauvali duevni mir treba
od sebe da odstranjujemo uninije i da se potrudimo da imamo radosni, a ne alosni duh,
po rijei Siraha: Tuga je i mnoge ubila i od nje nema koristi. (Sir. 30,25). Kada ovjek ima
veliki nedostatak u stvarima koje su potrebne tijelu, teko savladava uninije. Meutim, to
se odnosi samo na slabe due. Radi uvanja duevnog mira takoer treba na svaki nain
izbjegavati osuivanje drugih. Neosuivanjem drugih i utnjom uvamo duevni mir.
ovjek u takvom stanju stie Boanstvena otkrivenje. Radi uvanja duevnog mira ovjek
treba ee da ulazi u sebe i da se pita: Gdje sam ja? Pri tome on treba da pazi da
tjelesna ula, osobito gledanje, slui unutranjem gledanju ovjeku i da ne rasijava duu
ulnim predmetima. Jer, blagodatne naravi su samo oni koji imaju unutranje djelovanje i
bdiju nad svojom duom.
O uvanju srca
Mi treba neuspavljivo da uvamo srce svoje od nepristojnih pomisli i utisaka, no rijei
propovjednika : Na svaki nain uvaj srce svoje, jer je u njemu istonik ivota (Pri.4,23). U
srcu koje se budno uva raa se istoa kojoj postaje dostupno vienje Gospoda, po
vjerovanju vjene Istine: Blaenim istim srcem, jer e Boga vidjeti. (Mt.5,28) . Dobro koje
se ulilo u nae srce mi bez potrebe ne treba da izlijevamo. Ono to je sabrano moe biti

osigurano od vidljivih i nevidljivih neprijatelja jedino ako se u unutarnjost srca uva kao
riznica. Srce kljua kada je u njemu voda iva, budui razgorijevano boanstvenim
ognjem. Kada se ona izlije, srce hladni i ovjek se smrzava.
O pomislima i tjelesnim pokretima
Mi treba da smo isti od skvernih pomisli, osobito kada Bogu prinosimo molitvu, budui
da nema suglasnosti izmeu smrada i blagouhanja. Gdje su prisutne pomisli, tamo je i
slaganje sa njima. Treba, meutim, odbijati prvi napad grenih pomisli i odbacivati ih od
zemlje naeg srca. Djecu babilonsku, to jest Zle pomisli, treba jo dok su male razbijati i
lomiti o kamen koji je Kristos. Osobito tako treba postupati sa tri od njih:
stomakougaanjem, srebroljubljem i slavoljubljem, ime se avo starao da iskua ak i
samog Gospoda naeg na kraju njegovog podviga u pustinji. avo se kao lav skriva u
ogradi svojoj (Ps. 9,30), tajno nam raspostirui zamke od neistih i neastivih pomisli. Njih
treba rastrzati im ih primijetimo i to posredstvom blagoestivog razmiljanja i molitve.
Potrebni su podvig i velika budnost kako bi se za vrijeme psalmopojanja na um
usuglaavao sa srcem i ustima i kako se u molitvi sa naim tamjanom ne bi mijeao
smrad. Jer, Gospod se gnua srca sa neistim pomislima. Neprestano se, dan i no,
podvizavajmo sa suzama pred licem blagosti Boje kako bi on oistio srca naa od svake
zle pomisli, i kako bismo dostojno mogli prohoditi put svog znanja, te mu u istim rukama
prinositi darove zbog sluenja. Mi dobro inimo kad se ne usuglaavamo sa zlim
pomislima koje u nas polae avo. Neisti duh ima silan utjecaj samo na strasne. Onima
koji su se oistili od strasti, on se pribliava samo sa strane ili spolja. Dali je mogue da se
ovjek u mladim godinama ne smuuje tjelesnim pomislima? Ipak treba se moliti Gospodu
Bogu da zgasne iskra poronih strasti na samom poetku. Tada se u ovjeku nee osnaiti
plamen strasti.
O raspoznavanju djelovanja srca
Kada ovjek u srce primi neto boansko, raduje se, a kada primi avolsko smuuje se.
Kada u sebe primi neto boanstveno, kransko srce nema potrebe da mu netko sa strane
objanjava da je to od Gospoda, nego se iz samog djelovanja uvjerava da je to neto
nebesko, budui da u sebi osjea duhovne plodove: ljubav, radost, mir, dugo trpeljivost ,
blagost, dobrotu, vjeru, krotkost, uzdranje. (Gal.5,22). Tome nasuprot, kada avo
predstavlja neke misli, makar one bile i dobre na prvi pogled, ili ako se ak preobrazi i u
anela svjetlosti (2.Kop.11,14), srce ipak osjea neku nejasnost i uznemirenost u mislima.
Objanjavajui to, sveti Makarije Egipatski govori: Makar (sotona) predstavio i svjetla
vienja, ipak ne moe pruiti dobra djela. Tako se i prepoznaje njegovo djelo. (Slovo 4,
glava 13). Iz tih razliitih djelovanja srca ovjek moe da pozna to je boanstveno, kao to
o tome pie sveti Grigorije Sinait. Od djelovanja moe spoznati dali je svjetlost koja je
zasijala u dui Boja ili sotonska.(Dobrot. I, Grigorije Sinait, o bezmolviju).
O pokajanju

Onaj koji eli da se spase treba uvijek da ima srce raspoloeno za pokajanje i skruenost,
po psalmopojcu : rtva je Bogu duh skruen, srce skrueno i smireno Bog nee poniziti.
(Ps.50,19). Kakvo je to stanje skruenosti due u kome ovjek moe bezbjedno da prolazi
kroz lukave zamke gordog(ponosnog) avola, ije se sve staranje sastoji u tome da pomuti
duh ovjekov, kako bi onda posijao svoju pljevu, po evaneoskoj rijei: Gospodaru nisi li
mi dobro sjeme sijao na njivi svojoj? Odakle, dakle kukolj? A on im ree neprijatelj ovjeka
to uini ( Mt.13,27-28)? Kada se ovjek postara da u sebi ima smireno srce i ne
uznemirenu, mirnu misao, sve zamke avolje postaju nevaee, jer gdje je mir pomisli,
tamo poiva sam Gospod Bog: U miru je njegovo mjesto (Ps.75,3) .Poetak pokajanja dolazi
od straha Bojeg i panje, kao to govori miljenik Bonifacije (it..19.dec.) Strah Boji je otac
panje, a panja- majka unutarnjeg pokoja. On raa savjest, koja ini da dua vidi svoju
runou kao u nekoj istoj i nepomuenoj boli. Tako se raaju zaeci i korijen pokajanja.Mi
itav svoj ivot svojim padovima u grijeh alostimo velianstvo Boje. Zbog toga smo
svagda duni da se smirujemo pred njim, itui ostavljenje naih dugova. Moe li ovjek
kome je uinjeno dobro ustati poslije pada? Moe po psalmopojcu: Sunovratih se da
padnem, ali me Gospod prihvati (Ps.117,13).Jer, David se, kad ga je prorok Natan izobliio
za grijeh, pokajao i odmah dobio oprotaj (2.Car.12,13). Kao primjer za to moe posluiti i
sluaj pustinjaka koji je, poavi po vodu, na izvoru pao u grijeh sa enom, ali je vrativi se
u eliju i shvativi svoje sagrjeenje, opet poeo da provodi svoj podviniki ivot kao i
ranije odbijajui napade neprijatelja koji mu je predstavljao teinu i odvlaio ga od
podvinikog ivota. O tom sluaju Bog je otkrio nekom ocu i naredio mu da brata koji je
pao u grijeh smatra blaenim zbog takve pobjede nad avlom. Kada se mi iskreno kajemo
zbog grijeha svojih i okreemo se Gospodu naem Isusu Kristu svim srcem svojim, on se
raduje, ustanovljuje praznik i saziva sve mile mu sile, pokazujui im drahmu koju je
ponovno naao, tj. Svoj carski obraz i podobije. Poloivi na ramena zabludjelu ovcu, on je
privoli ocu svom. U stanite svih onih koji se vesele Bog smjeta i duu koja se pokajala,
zajedno sa onima koji nisu od njega odstupili. Nemojmo odustajati da se brzo obraamo
blagoutrobnom Gospodu naem i nemojmo se predavati nemaru i oajanju zbog tekih i
bezbrojnih grijehova svojih. Oajanje je savrena radost za avola. Ono je grijeh na smrt ,
kao to kae Pismo (1.Iv.5,16). Pokajanje zbog grijeha se izmeu ostalog sastoji i u tome da
se on ne ponavlja. Kao to za svaku bolest ima lijeka, tako i za svaki grijeh ima i pokajanja.
Nesumnjivo pristupaj pokajanju i ono e te zastupati pred Bogom. Neprestano ponavljaj
molitvu predpodobnog Antioha: Uzdajui se na bezdan tvoje tedrosti , Vladiko, od
skvernih usta i neistih usana prinosim ti molitvu: Pomeni, jer nada mnom prizvano Tvoje
Sveto ime, i jer si me izbavio svojom skupocjenom krvlju, jer si me zapeatio obruenjem
Tvog Svetog Duha, izvevi me iz dubine mojih bezakonja. Nemoj da me otme neprijatelj.
Isuse Kriste, zatiti me i budi mi moni pomonik u borbi, budui da sam rob pohote koja
me napada. Ti, pak , Gospode, nemoj me ostaviti na zemlji prostog i osuenog zbog djela
mojih, nego me oslobodi, Vladiko, od lukavog ropstva svjetodrca , usvojivi me za
zapovjedi svoje. Pute ivota mog, Kriste moj, lice tvoje je svjetlost mojih oiju. Boe,
Vladiko, i Gospode, ne daj da se uznesu oi moje i zlu pohotu udalji od mene. Pokri me

svetom rukom Svojom. Neka me poude i pohote ne obuzmu i nemoj me predati dui
bestidnoj. Neka u meni zasija svjetlost lica tvoga , Gospode, kako me ne bi obuzela tama
niti me epali oni koji hode u njoj. Nemoj dopustiti, Gospode, da Tvog slugu ujedu tui
psi. Oe Sveti, udostoj me da budem stanite Tvog Svetog Duha i uini me domom Krista
tvog. Putevoditelju zabludjelih, uputi me da ne bih skrenuo na lijevu stranu. Lice tvoje,
Gospode, zaeljeh da vidim. Boe upuuj me svjetlou lica Svog. Daruj izvor suza sluzi
Svome i rosi Svetog Duha prui svome sazdanju , da se ne bih osuio kao smokva koju si
prokleo. Neka suze budu moje pie, molitva moja hrana. Okreni , Gospode pla moj u
radost i primi me u svoje vjeno stanite. Neka me sustigne milost Tvoja, Gospode, te mi
ostavi sve grijehe moje. Ti si istinski Bog koji otputa bezakonja. Ne dopusti, Gospode, da
se posrami djelo ruku Tvojih zbog mnotva bezakonja svojih, nego me prizovi, Vladiko,
jedinorodnim Sinom Tvojim, Spasiteljem naim. Podigni mene koji leim, kao to si
podigao carinika Levija, i oivotvori me umrtvljenog grijesima, kao to si to uinio sa
sinom udovice. Jer, ti si jedini uskrsenje mrtvih i Tebi prilii slava u vjekove.
Amen.(Antioh, Sl.77).
O molitvi
Oni koji su rijeili istinski da slue Gospodu Bogu treba da se upranjavaju u sjeanju na
Boga i u neprestanoj molitvi Isusu Kristu, govorei umom: Gospode Isuse Kriste, Sine
Boji, pomiluj me grenog.Takvim upranjavanjem ovjek se, uz izbjegavanje rasijanosti i
pri uvanju mira savjesti, moe pribliiti Bogu i sjediniti sa njim. Jer po rijeima Svetog
Isaaka Sirina, nema drugog naina da se pribliimo Bogu osim neprestane molitve.
Obrazac molitve je vrlo dobro izveo Sveti Simeon Novi Bogoslov (Dobrot.I). Njen znaaj je
vrlo dobro izobrazio Sveti Ivan Zlatoust : Molitva je-govori on-veliko oruje, neiscrpiva
riznica, bogatstvo koje se ne moe potroiti, bezbjedno pristanite uzrok tiine i tisue
dobrih korijena, istonik i njihova mati. (Margar. Sl. 5, nepostinom).U crkvi je korisno
stajati sa zatvorenim oima, imajui unutarnju panju. Oi se mogu otvoriti jedino kad
naie nepanja ili san posve da optereuje i odvlai u dreme. Oi se tada mogu usmjeriti
na ikonu ili na votanicu koja pred njom gori. Ako se na molitvi desi da nam se um rasuje
pomislima, treba da se smirimo pred Gospodom Bogom i traimo oprotaj, govorei :
Sagrijeih, gospode, rijeju, djelom i pomilju i svim svojim ulima. Zbog toga je
potrebno da se uvijek staramo da izbjegnemo rasijanost misli, budui da preko nje, po
djelu avola, dua otpada od sjeanja na Boga i od njegove ljubavi. Sveti Makarije govori
da se sav napor naeg protivnika sastoji u tomu da nau misao odvoji od sjeanja na Boga,
od straha i ljubavi njegove. (Slovo 2, glava15).Kada su um i srce sjedinjeni u molitvi i
pomisli nae due nerasijane, srce se zagrijeva duhovnom toplinom u kojoj e zasijati
svjetlost Kristova i itavog unutranjeg ovjeka ispuniti mirom i radou.
O suzama
Svi sveti i monasi koji su se odrekli svijeta plakali su itav svoj ivot u oekivanju vjene
utjehe, po uvjerenju Spasitelja svijeta: Blaeni koji plau, jer e se utjeiti. (Mt.5,4).I mi isto

treba da plaemo da bi nam bili oproteni nai grijesi. Neka nas u to uvedu rijei
psalmopjevca : Oni koji idu, iae, i plakae, polaui sjeme svoje .Dolazei primit e sa
radou i uzet e snopove svoje.(Ps.125,6), kao i rijei Svetog Isaaka Sirina:Omoi svoje
obraze plaem svojih oiju da bi na tebi poinuo Sveti Duh, omivi te od skverni tvoje
zlobe. Umilosti Gospoda svoga suzama, da bi ti priao (Slovo 68, O odricanju od
svijeta).Dogaa se da plaemo na molitvi, ali da se i smijeh prisajedinjuje. Teko je shvatiti
tajna i tanana djelovanja naeg neprijatelja. Srce onoga kojemu teku suze umiljenja ozaruju
zraci Sunca pravde, Krista Boga.
O svjetlosti Kristovoj
Da bi ovjek primio i vidio u srcu Kristovu svjetlost, potrebno je da, koliko moe, od sebe
udalji vidljive predmete. Oistivi prethodno duu pokajanjem i dobrim djelima i sa
vjerom u Raspetog zatvorivi tjelesne oi, potrebno je pogruziti um unutar srca, vapijui
neprestano i prizivajui ime Gospoda naeg Isusa Krista. Tada e se po mjeri usrdosti i
topline dua prema Ljubljenome nai sladost u prizivanom imenu, koje pobuuje elju za
iskanjem jo vieg prosvjeenja.U umu koji u takvom upranjavanju postojano prebiva u
srcu prosijava svjetlost Kristova, osvjetljujui unutranjost due svojim boanstvenim
sjajem, kako govori prorok Malahija: Vama koji se bojite imena mog , zasjat e sunce
pravde (Mal. 4,2). Ova svjetlost je ujedno i ivot po evaneoskom rijei: U njemu bijae
ivot i ivot bijae svjetlost ljudima. (Iv.1,4). Um ovjeka koji iznutra sagledava vjenu
svjetlost je ist i u sebi nema nikakve ulne predstave. Sav budui i udubljen u
sagledavanje nesazdane blagosti, on zaboravlja sve ulno, tako da ni samog sebe nee da
gleda. On eli da se sakrije u srce zemlje, samo da se ne lii istinskog dobra-Boga.
O panji prema samom sebi
Onaj tko prohodi put trezvenoumlja ne treba da vjeruje jedino svom srcu, nego je duan
da svoja djela i ivot provjerava zakonom Bojim i djelatnim ivotom podvinika
blagoea , koji su taj podvig ve proli. Na taj nain ovjek se moe lake izbaviti od
lukavog i jasnije vidjeti istinu. Um paljivog ovjeka je kao postavljeni straar ili
neuspavljivi uvar unutranjeg Jeruzalema. Stojei na visini duhovnog sagledavanja, on
okom istoe gleda na protivnike sile koje obilaze i pribliavaju se dui, po psalmopojcu: I
na neprijatelje moje pogleda oko mene. (Ps. 53,9). Od njegovog oka nije sakriven avo koji
kao lav riui hodi i trai koga da podere (1.Pt.5,8), kao ni oni koji napreu luk svoj da u
mraku ustrjele i prave srcem (Ps.10,2). Suglasno uenju boanstvenog Pavla, takav ovjek
uzme sve oruje Boje da bi se mogao oduprijeti u zli dan. (Ef.6,12). Tim orujem on uz
pomo Boju, odbija vidljive napade i pobjeuje nevidljive ratnike. Onaj tko ide ovim
putem ne treba da se obazire na zvukove sa strane, od kojih glava moe da se napuni
praznim i sjetnim pomislima i sjeanjima, nego treba da pazi na sebe. Na ovom putu
ovjek treba osobito da pazi da ne obraa panju na tua djela, da ne misli niti govori o
njima, po psalmopojcu: Usta moja da ne progovore o djelima ljudskim, od tajnih mojih
oisti me i od tuih potedi slugu svoga. (Ps. 10,4). ovjek treba da obraa panju na

poetak i kraj svog ivota. Ako se u sredini i dogodi srea ili nesrea, treba da je
ravnoduan. Da bi sauvao panju, ovjek treba da se povue u sebe, po rijei Gospodnjoj:
Nikoga ne pozdravljajte na putu. ( Lk. 10,4). Bez potrebe ne treba govoriti, ve jedino kad
netko juri da uje neto korisno.
O strahu Bojem
ovjek koji je na sebe uzeo da prohodi put unutarnje panje, prije svega treba da ima strah
Boji, koji je poetak mudrosti. U njegovom umu uvijek treba da su zapeaene proroke
rijei: Sluite gospodu sa strahom i radujte mu se trepetom. (Ps.2,11).Ovaj put on treba da
prohodi sa krajnjom opreznou i pobonou prema svemu sveenom, izbjegavajui
nebriljivost. U suprotnom, moe biti i opasnosti da se na njemu primjeni presuda Boja:
Proklet je ovjek koji djelo Boje vri sa nemarnou (Jer.48,10).Pobona opreznost je ovdje
potrebna radi toga to je ovo moje(to jest Srce sa svojim pomislima i eljama , koje
posredstvom panje treba istiti) veliko i postrano , tu su gmizavci (to jest mnoge sjetne
neispravne i neiste primisli, pored zlih duhova) kojima nema kraja. Boj se Boga, govori
premudri, i zapovijedi njegove uvaj (Prop. 12,13). Ispunjavajui zapovijedi, bit e silan u
svakom djelu i tvoje djelo e uvijek biti dobro. Jer bojei se Boga, ti e iz ljubavi prema
njemu sve initi dobro. avola se ne boj. Tko se boji Boga, savladat e avola. Za njega je
avo nemoan. Postoje dva vida straha: ako hoe da ini zlo, boj se Gospoda i ne ini ga,
a ako hoe da ini dobro, boj se Gospoda i ini ga. Meutim, nitko ne moe stei strah
Boji sve dok se ne oslobodi od svih itejskih briga. Kada je um bezbrian, tada ga pokree
strah Boji i vue ka ljubavi Boje blagosti.
O odricanju od svijeta
Strah Boji se stie tako to ovjek, odrekavi se od svijeta i svega to je u svijetu,
usredotoi sve svoje misli i ula na jednu predstavu o zakonu Bojem i sav se usredotoi u
sagledavanje Boga, te u osjeanje onog blaenstva koje je obeano svetima. Ne moe se
odrei svijeta i dospjeti u stanje duhovnog sagledavanja onaj tko ostaje u svijetu. Duevni
mir se ne moe stei sve dok se ne utiaju strasti. Ali, strasti se nee utiati sve dok nas
okruuju stvari koje ih pobuuju. Potrebno je da se ovjek mnogo podvizava u duhovnom
razmiljanju i molitvi da bi doao u savreno bestrae i dostigao savreno bezmolvije
due. Kako je meutim mogue, da se ovjek u potpunosti i spokojno pogruzi u
sagledavanje Boga i da se pouava u njegovom zakonu, svom duom se uznosei ka njemu
u plamenoj molitvi, ako ostaje usred neutiivog uma strasti koje napadaju u svijetu? Svijet
u zlu lei. Dua ne moe da ljubi Boga iskreno ukoliko se ne oslobodi svijeta. Jer, po
rijeima prepodobnog Antioha, ono itejsko je kao neko pokrivalo na njoj.Ako mi,- govori
isti uitelj,-ivimo u stranom gradu, a na grad je daleko od njega , zato se onda
zadravamo u tuem gradu i u njemu sebi pripremamo polja i stanita? Kako emo
zapjevati pjesmu Gospodnju u tuoj zemlji? Ovaj svijet je oblast drugog to jest kneza ovog
vijeka. (Slovo15).

O djelatnom i sagledavajuem ivotu

ovjek se sastoji iz tijela i due. Zbog toga i put njegova ivota treba da se sastoji iz
tjelesnih i duevnih djela iz djelovanja i sagledavanja.Put djelatnog ivota sagledavajui
post, bdijenje, pokloni, molitva i ostali tjelesni podvizi, koji i sainjavaju uzak i tijesan put
koji, po rijei Bojoj vodi u vjeni ivot (up.Mt.7,14).Put sagledavajueg ivota sastoji se u
uznoenju uma Gospodu Bogu, u srdanoj panji, umnoj molitvi, i sagledavanju duhovnih
stvari kroz slina upranjavanja. Svatko tko eli da prohodi ivot treba da zapone sa
djelatnim ivotom, a zatim ve da prelazi na sagledavajui. Jer bez djelatnog ivota nije
mogue doi do sagledavajueg. Djelatni ivot slui za oienje strasti i privoli nas do
stepena djelatnog savrenstva. Samim tim on nam polae put za sagledavajui ivot. Jer,
samo oni koji su se oistili od strasti i koji su savreni mogu da pristupe tom ivotu, kao
to se moe vidjeti iz rijei Svetog Pisma: Blaeni isti srcem, jer e Boga vidjeti. (Mt.5,8), i
iz rijei svetog Grigorija Bogoslova (u Slovu na svetu Pashu): Sagledavanju mogu da
pristupe samo oni koji su savreni u svom iskustvu. Sagledavajuem ivotu treba
pristupati sa strahom i trepetom, sa skruenim srcem i smirenjem, sa mnogim ispitivanjem
Svetoga Pisma, i ako je mogue, pod rukovodstvom iskusnog starca, a ne sa drskou i
samovoljom. Drski i nadmeni po rijeima Grigorija Sinaita (o prelesti i drugim
prigovorima , Dobrot.I), - pruivi se preko svoje mjere sa uznoenjem , prisiljava sebe da
prije vremena dospije do njega. I opet: Ako tko uzmata da mnenjem dospije do
uzvienog, stekavi elju sotonsku a ne istinu, avo e ga kao svog slugu svojim mreama
lako uloviti. Ako nije mogue nai nastavnika koji moe da nas rukovodi u
sagledavajuem ivotu, treba da se rukovodimo Svetim Pismom, budui da nam sam
Gospod nareuje da se uimo iz Svetog Pisma, govorei: Istraujte Pisma, jer vi mislite da
u njima imate ivot vjeni.(Iv.5,39) Treba se truditi i u itanju otakih spisa i starati se,
koliko je mogue, oko ispunjavanja onoga to oni ue. Tako e se, malo po malo, od
djelatnog ivota ushoditi ka savrenstvu sagledavajueg. Jer po rijeima Svetog Grigorija
Bogoslova (Slovo na Svetu Pashu), najbolje je kada svaki od nas sam po sebi dostie
savrenstvo i prinosi Bogu koji nas priziva svijetu i u svemu osveenu rtvu. Djelatni ivot
ne treba naputati ni onda kada se u njemu uznapreduje i kad se ve dospe do
sagledavajueg. Jer on potpomae sagledavajui ivot i uzdie ga. Prohodei put
unutarnjeg i sagledavajueg ivota, ne treba slaviti niti ostavljati prethodni zato to ljudi,
prilijepljeni za vanjtinu i ulnost, svojim suprotnim miljenjima pobjeuju nae ulo srca i
na svaki nain se trude da nas odvoje od prohoenja unutarnjeg puta, postavljajui nam
razliite prepreke. Jer, po miljenju crkvenih uitelja (blaeni Teodorit,, Tumaenje na
Pjesmu nad pjesmama), sagledavanje duhovnih stvari se pretpostavlja poznanju ulnih
stvari. Nikakvim tekoama na ovom putu ovjek ne treba da se koleba, nego treba da se
oslanja na slovo Boje: Njihovog straha se neemo bojati, niti emo se smiriti, jer je Bog s
nama. Gospoda Boga naeg svetimo u opominjanju srca na njegovo boanstveno ime i
ispunjavanje njegove volje, i on e nam biti strah. (Is.8,12-13)
O usamljenosti i utnji

Iznad svega se treba ukraavati utnjom. Ambrosije Mediolanski govori: Vidio sam da se
mnogi spaavaju utnjom, a ni jednog da se spaava priljivou. Opet, netko od otaca
govori:utnja je tajna budueg vijeka, a rijei su oruja ovog svijeta. (Dobr.II, glava16).Ti
samo sjedi u eliji svojoj sa panjom i utnjom, te se svom snagom staraj da se priblii
Gospodu. Gospod je gotov da te od ovjeka naini anelom. Na koga, u govori on,
pogledati ako ne na krotkog i utljivog i onog koji trepti od rijei mojih. (Ps.6,22). Kada
prebivamo u utnji, vrag na, avo, uope ne moe da djeluje na tajnog ovjeka srca. To
treba razumjeti u vezi sa razumnom utnjom. Onaj koji prohodi takav podvig treba svu
svoju nadu da poloi na Gospoda Boga, po uenju apostola: Sve svoje brige poloie na
njega, jer se on stara za vas (1.Pt.6,7). On treba da je ustrajan u svom podvigu, u svemu
sljedei primjer svetog Jovana utljivog, pustinjaka (it.3.dec.), koji se na ovom putu
krijepio boanstvenim rijeima: Neu te ostaviti, niti u odstupiti od tebe.(Hebrejima.13,5).
Ako i nije mogue stalno prebivati u usamljenosti i utnji kada se ivi u manastiru i kada
se obavljaju posluanja naloena od starjeine, ipak se bar izvjesno vrijeme, koje ostaje od
posluanja, moe posvetiti usamljivanju i molaniju. Za to malo Gospod e na tebe poslati
svoju bogatu milost.Od usamljenosti i tihovanja raaju se umiljenje i krotkost. Djelovanje
krotkosti u srcu ovjekovom moe se usporediti sa tihom vodom siloamskom koje tee bez
uma i zvuka, kao to o njoj govori prorok Izaija: Siloamske vode teku tiho (Ps.8,6).
Boravak u eliji u utnji, upranjavanju, molitvi i pouavanju dan i no u zakonu Bojem,
ovjeka ini blagoestivim. Jer, po rijeima svetih otaca, elija inoka je babilonska pe u
kojoj su tri mladia obreli Sina Bojeg (Dobr.III, Pet, Damaskin, knjiga 1). Monah koji
prethodno ne zavoli molanije i uzdranje, govori Jefrem Sirin, ne ostaje dugo na jednom
mjestu. Jer, utnja ui bezmolviju i postojanoj molitvi, a uzdranje ini da je pomisao ne
rasijana. Najzad, onoga koji je ovo stekao oekuje mirno stanje (t.II.).
O priljivosti
I jedan razgovor sa onima koji su suprotne naravi moe da rastoi unutarnje paljivog
ovjeka. Meutim, od svega je alosnije to to priljivost moe da ugasi oganj koji je
Gospod na Isus Krist doao da baci na zemlju ljudskih srdaca. Jer, nita u toj mjeri ne gasi
taj oganj koji Duh Sveti nadahnjuje u srcu monaha radi osveenja due, kao openje,
priljivost i razgovori (Izaija Slovo 8).Osobito je potrebno uvati se openja sa enskim
spolom. Kao to se votanica koja nije zapaljena ipak se topi ako se stavi pored onih koji
gore, tako se i srce monaha neprimjetno raslabljuje zbog razgovora sa enskim spolom. O
tome Sveti Izidor Pilusnot govori:(po pismu), zli razgovori kvare dobre obiaje. Tako i
razgovor sa enama, makar bio i dobar, moe da pokvari unutranjeg ovjeka tajnim
skrivenim pomislima. Tako se moe dogoditi da tijelo i ostane isto, a da dua postane
prljava. to je tvre od kamena, i to je meke od vode. Pa ipak svakodnevna upornost
sablauje i prirodi. Kada se priroda koja je teko izmjenjiva kao to je kamen, mijenja i
troi i to od tvari koja nema nikakvu vrstinu, kao to je voda, to e tek biti sa voljom
ljudskom koja se lako pokoleba? Zar ona nee biti pobijeena i preokrenuta zbog
dugotrajne navike (Is. Pilus. Pis.84;it. 4.feb.)?Zbog toga je radi uvanja unutarnjeg

ovjeka neophodno starati se da se jezik uzdri od praznoslovlja: Mudar ovjek dri se

bezmolivlja (Pri.11,12), i tko uva usta svoja, sauvat e i duu svoju(Pri.13,3). Treba se
sjeati Jobovih rijei: Poloih zavjet oima svojim da ne pomiljam na djevojku (Job. 31,1). I
rijei Gospoda naeg Isusa Krista: Svaki koji pogleda na enu sa eljom za njom, ve je
uinio preljub s njom u srcu svom.(Mt.5,28) Prije nego to se dobro saslua neija rije o
nekoj stvari ne treba odgovarati: tko izusti rije prije nego to saslua je bezuman i
osramotit e se (Pri.18,13).

O bezmolviju
Prepodobni Barsanufije ui: Dok je brod na moru, trpi nevolje i uzburkanost vjetrova, a
kad stigne do tihog i mirnog pristanita, ve se ne boji nevolja i skorbi i naleta vjetrova,
nego ostaje u tiini. Tako i ti, monae, sve dok si sa ljudima, oekuj nevolje, skorbi i nalete
mislenih vjetrova, a kada stupi u bezmolvije, vie se nema ega bojati. (Barsanufije
odgovor 8,9). Savreno bezmolije je kri na koji ovjek treba da se razapne sa svim
strastima i pohotama. Ali razmisli o tome koliko je Gospod na Krist unaprijed pretrpio
uvreda i izrugivanja, da bi se zatim ve popeo i na kri. Tako i mi ne moemo doi do
savrenog bezmolija, niti se nadati na sveto savrenstvo, ukoliko ne postradamo sa
Kristom. Jer, apostol govori: Ako s njim postradamo, s njim emo se i proslaviti
(up.Rim.8,17). Drugog puta nema.( Barsanufije odg 342). Onaj tko je stupio na bezmolvije
treba uvijek da se sjea zbog ega je stupio, da mu se srce ne bi vezalo za neto drugo.
O postu
Podvigopolonik i Spasitelj na, Gospod Isus Krist se prije stupanja na podvig izbavljenja
roda ljudskog ukrijepio dugotrajnim postom. Svi podvinici su se, takoer, poinjui da
slue Gospodu, naoruavali postom. Drugaije nisu stupali na krini put nego podvigom
posta. Uspjeh u podviitu oni su mjerili uspjehom u postu. Post ne se sastoji u tome da se
jede jednom, nego u tome da se ne jede mnogo. Nerazuman je onaj isposnik koji eka do
odreenog sata, a u taj sat za trpezi se predaje nezasitnom jelu i tijelom i umom. Kad se
radi o rasuivanju u hrani, treba paziti na to da se ne pravi razlika izmeu ukusnih i
neukusnih jela. To djelo inae svojstveno ivotinjama, nije pohvalno za razumnog ovjeka.
Mi se od prijatne hrane odriemo da bismo smirili nemirne dijelove tijela i da bismo dali
slobodu djelatnostima duha. Istinski post se ne sastoji jedino u iznuravanju tijela, nego da
se i onaj dio kruha, koji sami hoemo da pojedemo, da gladnima. Strogom postu sveti ljudi
nisu pristupali odjednom. Oni su se postepeno, malo po malo, privikavali na skromnu
hranu. Navikavajui svog uenika Dositeja na post, prepodobni Dorotej je od njegovog
stola postepeno odvajao po mali dio kruha, tako da je etiri funte njegove svakodnevne
hrane na kraju sveo na osam nita kruha. Uza sve to, sveti isposnici, na uenje drugih,
nisu znali za slabost, nego su uvijek bili bodri, snani i gotovi na djelo. Bolesti su meu
njima bile rijetke i ivot im je trajao neobino dugo. Duhovni ivot dospijeva u savrenstvo
i projavljuje se u udesnim pojavama po mjeri u kojoj tijelo isposnika postaje tanko i lako.

Duh tada vri svoju djelatnost kao u bolesnom tijelu. Vanjska ula kao da se zatvaraju, a
um se, odrijeivi se od zemlje, uznosi na nebo i sve cijelo pogruava u sagledavanje
duhovnog svijeta. Ipak, ne moe svatko da primina na sebe strogo pravilo uzdravanja u
svemu, ili da se lii svega to moe da slui olakanju u nemoima. Tko moe da primi
neka primi(Mt. 19,22).Hranu treba svakodnevno upotrebljavati koliko je neophodno da
tijelo, krijepei se, bude prijatelj i pomonik dui u vrenju vrlina. U suprotnom moe se
dogoditi da oslabi i dua, ukoliko tijelo iznemogne. U petak i srijedu i osobito u dane
etiri posta hranu, po primjeru otaca, upotrebljavaj samo jedanput dnevno, pa e aneo
Gospodnji da se prilijepi uz tebe.
O podvizima
Ne treba da uzimamo podvige koji su iznad nae mjere, nego da se staramo da nae tijelo,
prijatelj na, bude vedro i sposobno za vrenje vrlina. Treba ii srednjim putem, ne
skreui ni na desno ni na lijevo (Pri. 4,27). Duhu treba pruati duhovno, a tijelu tjelesno,
to je potrebno za odravanje privremenog ivota. Takoer, ne treba odbijati ni ono to
zajedniki ivot po zakonu zahtjeva od nas, shodno rijeima Pisma: Podajte, caru carevo, a
Bogu Boje. (Mt.22,21). Potrebno je snishoditi i svojoj dui u njenim nemoima i ne
savrenstvima trpei njene nedostatke kao to trpimo nedostatke blinjih. Meutim,
ovjek ne treba da se ni ulijeni, nego da se stalno podsjea na bolje. Ako si pojeo mnogo
hrane, ili uinio neto drugo to prilii ljudskoj slabosti, nemoj se smuivati, dodajui tetu
na tetu, nego se hrabro podsjeti na ispravljenje, starajui se da sauva duevni mir, po
rijei apostola: Blaen je onaj koji ne osuuje sebe za ono to nae za dobro(Rim.14,22).
Tijelo iscrpljeno podvizima ili bolestima treba potkrijepiti umjerenim snom, hranom i
piem, i ne gledajui na vrijeme. Isus Krist je po uskrsenju Jairove keri odmah naredio da
joj daju da jede.(Lk.8,55). Bit e nerazumno ako samovoljno svoje tijelo do te mjere
izmorimo da i duh oslabi. To je nerazumno, makar se i inilo radi sticanja vrlina. Do
trideset i pet godina, tj. do polovine zemaljskog ivota, ovjek ima veliki podvig da se
sauva. Mnogi do tih godina nisu izdrali u vrlini, nego su skrenuli sa pravog puta zbog
svojih elja, kao to o tome svjedoi sveti Vasilije Veliki (u besjedi na poetak pria). Mnogi
su mnogo sabrali u mladosti, ali na sredini ivota, zbog iskuenja lukavih duhova, koji su
ustali na njih, nisu izdrali buru, liivi se svega. Da se ne bi proivio takav preokret,
potrebno je ispitivati sebe kao na vagi i paljivo se pratiti, po uenju svetog Isaaka Sirina:
Svatko svoj ivot treba da izmjeri na vagi(Sl.40). Svaki uspjeh u bilo emu treba da
pripisujemo gospodu i da sa prorokom govorimo: Ne nama Gospode, ne nama, nego
imenu Svome daj slavu (Ps.113,9).
O opreznosti prema iskuenjima
Treba da smo uvijek paljivi u odnosu na napade avola. Jer, kako bismo se mogli nadati
da e nas on ostaviti bez iskuenja kada nije ostavio ni samog Podvigopolonika naeg i
Naelnika i Savritelja vjere Gospoda Isusa Krista? Sam Gospod je rekao apostolu Petru:
imune,imune , evo zatrai sotona da vas reeta kao penicu. (Lk.22,31). Prema tome,

duni smo da stalno sa smirenjem prizivamo Gospoda i da se molimo da ne popusti na

nas iskuenja koja su iznad nae sile, nego da nas izbavi od lukavog. Jer, kada Gospod
ovjeka prepusti samom sebi, tada je avo gotov da ga satre kao to vodeniki kamen
melje penino zrno.
O tuzi
Kada zli duh tuge ovlada duom, on joj, napunivi je gorinom i neprijatnou, ne
dozvoljava da molitvu vri sa prilinom usrdnou, ometa je da se itanjem Pisma bavi sa
dolinom panjom, liava je krotkosti i blagodunosti u openju sa bratijom i u njoj raa
odvratnost prema bilo kakvom razgovoru. Dua ispunjena tugom kao da postaje bezumna
i vansebna, te ne moe spokojno da prima dobri savjet, niti da krotko odgovara na
postavljena pitanja. Ona bjei od ljudi kao od vinovnika svog smuenja, ne shvaajui da je
uzrok bolesti u njoj. Tuga je crv srca koji grize majku koja ga raa.. Tuni monah ne uzdie
um svoj do sagledavanja niti ikada moe da se isto pomoli. Tko je pobijedio strasti,
pobijedio je i tugu. Kao to se bolesnik prepoznaje po boji lica, tako i strasnog izobliava
tuga. Tko voli svijet ne moe da se ne alosti. A onaj tko je prezreo svijet, uvijek je veseo.
Kao to oganj isti zlato, tako i tuga po Bogu isti greno srce (Ant.Sl.25).
O amotinji i uniniju
Uz duha tuge nerazdvojno djeluje i amotinja. Ona po zapaanju otaca, napada na
monaha oko podne i u njemu proizvodi takvo strano nespokojstvo, da mu izgledaju
nesnosni i mjesto ivljenja i braa koja ivi sa njim. Pri itanju njemu se javlja nekakva
odvratnost i esto zijevanje, kao i silna glad. Po nasienju stomaka demon amotnije ga
potie da izae iz elije i da pogovori sa bilo kim podmeujui mu misao da ukoliko to ne
uini nee moi da se izbavi od tjeskobe. Monah koga je savladala amotinja slian je
pustinjskom bunju koje nosi vjetar, te se as zaustavlja pa opet kree. On je kao bezvodni
oblak koga goni vjetar. Ukoliko ne moe da izvue monaha iz elije, ovaj demon poinje da
mu rasijava um za vrijeme molitve i itanja. To, - govori mu pomisao, - ne lei kako treba,
ili to nije tu i treba ga dovesti u red, inei sve kako bi um uinio praznim i besplodnim.
Ova bolest lijei se molitvom, uzdranjem od praznoslovlja, rukodeljem saobraznim sa
snagom, itanjem rijei Boje, i trpljenjem, budui da se i raa od malodunosti, lijenosti, i
praznoslovlja (Ant.Sl.26 ). Nju teko moe da izbjegne onaj tko poinje monaki ivot,
budui da ga ona prva napada. Zbog toga je prije svega vano da se poslunik uva od nj
posredstvom strogog i bespotrebnog ispunjavanja svih obaveza koje se na njega nalau.
Posluanje je najbolji lijek protiv ove opasne bolesti. Kada te napada amotinja, govori sebi
ono to savjetuje prepodobni Isaak Sirin TI opet eli neistou i sramni ivot. I ako ti
pomisao kae: Veliki je grijeh ubiti se, -ti joj reci- ja se ubijam (kroz uzdranje), zato to ne
mogu da ivim neisto. Umrijet u ovdje da ne bih vidio istinsku smrt due svoje u odnosu
na Boga. Bolje mi je da ovdje umrem za istou, negoli da u svijetu ivim zlim ivotom. Ja
tu smrt radije biram nego svoje grijehe. Ubit u sebe zato to sam sagrijeio Gospodu i vie
ga neu ljutiti. to mi znai ivot daleko od Boga? Ove nevolje u ponijeti da se ne bih liio

nebeske nade. to e Bogu moj ivot ako budem hravo ivio i ljutio ga?(Sl.22). Jedno je
amotija, a drugo muka duha koja se naziva uninijem. ovjek se ponekad nae u takvom
stanju duha da mu se ini da bi mu bilo lake da nestane ili da bude bez ijednog ula i
svijesti, negoli da i dalje ostane u tom ne utjeno munom stanju. ovjek treba da ivi da
izie iz njega. uvaj se duha uninija , jer se od njega raa svako zlo(Vars.odg.73,500).
Postoji prirodno uninije, ui sveti Barsanufije koje nastaje od nemoi, a postoji i uninije od
demona. Hoe li da ih prepoznaje? Ispitaj ih ovako: Demonsko obino dolazi prije
vremena za odmor. Jer, kada netko sebi zada da neto uini, ono prije nego to se ispuni
treina ili etvrtina djela, podstie da se posao ostavi i da se ustane. Tada ga ne treba
sluati, nego je potrebno pomoliti se i sjediti sa djelom i sa trpljenjem. Vidjevi da se on
zbog toga moli, neprijatelj e se udaljiti zato to nee da daje povode za molitvu.
(Vars.odg.562). Kada je Bogu ugodio,- govori sveti Isaak Sirin,- da ovjeka podvrgne
velikim nevoljama, poputa da upadne u ruke malodunosti. Ona u njemu raa veliku silu
uninija u kome on osjea duevnu tekou, to je pred ukus grijehu. Kao posljedica toga,
dolazi duh vansebnosti, od koga proizlaze tisue iskuenja: smuenje, jarost, hula, roptanje
na svoj udio, pokvarene pomisli, preseljavanja sa mjesta na mjesto i slino. Ako pita:
Kakav je uzrok tome? , - rei u ti- Tvoj nemar, budui da se nisi pobrinuo da nae lijeka
za njih. Jer lijek za sve je samo jedan. Uz njegovu pomo ovjek ubrzo nalazi utjehu u dui
svojoj. Kakav je to lijek? Smirenoumlje srca. Niim drugim ovjek ne moe da razrui
ogradu tog poroka, jer nalazi da je jai od njega.(Is.Sir. Sl.79).Uninije se ponekad kod
otaca naziva besposlicom, lijenou, i zaludnou.
O oajanju
Kao to se Gospod stara za nae spasenje, tako se i ovjekoubojica - avo lati da odvede
ovjeka do oajanja. Oajanje se po uenju svetog Ivana Ljestvinika, raa ili od svijesti o
mnotvu grijehova, od oajanja savjesti i nesnosne tuge, (pri kojoj se dua,pokrivena
mnotvom rana, zbog neizdrljivog bola pogruava u dubinu oajanja), ili od gordosti i
nadmenosti kada se netko smatra nedostojnim grijeha u koji je pao. Oajanje prvog oblika
ovjeka vue u sve poroke bez razlike, a pri oajanju druge vrste ovjek se jo dri svog
podviga to, po rijeima Ivana Ljestvinika ne odgovara razumu. Prvo se lijei uzdranjem
i dobrom nadom, a drugo smirenjem i neosuivanjem blinjeg Ljest.26).Uzviena i krepka
dua ne oajava pri nesreama, ma kakve bile. Juda izdajnik je bio maloduan i neiskusan
u borbi zbog ega ga je neprijatelj, vidjevi njegovo oajanje, napao i prinudio da se udavi.
Petar, meutim, kao tvrdi kamen i kao iskusan u borbi, nije pao u oajanje, niti je izgubio
duh prilikom pada u veliki grijeh, nego je prolio gorke suze iz vrelog srca. Vidjevi ih,
neprijatelj je, zbog toga to mu se inilo da mu oganj opaljuje oi, pobjegao daleko. Prema
tome brao,- ui prepodobni Antioh,- nemojmo se pokoravati oajanju kada nas bude
napadalo, nego se krijepimo i ograujmo svjetlou vjere, te sa velikom hrabrou recimo
lukavom duhu: to mi imamo sa tobom, tui Bogu, bjegune sa neba i lukavi slugo? Ti ne
smije nita da nam uini. Krist, Sin Boji, ima vlast i nad nama, i nad svima. Njemu smo

sagrijeili on e nas i opravdati. A ti pogubni, idi od nas. Osnaen njegovim asnim kriem
mi satiremo tvoju zmijsku glavu(Ant. Slovo 27).
O bolestima
Tijelo je sluga due, a dua je carica. Zbog toga iznuravanje tijela bolestima predstavlja
milosre Gospodnje, budui da od njega slave strasti i ovjek dolazi sebi. Uostalom, i
sama tjelesna bolest se ponekad raa od strasti. Odbaci grijeh i nee biti ni bolesti, budui
da bolesti kod nas borave zbog grijeha, kao to tvrdi sveti Vasilije Veliki (Slovo o tome da
Bog nije uzronik zla.) Otkud nemoi? Otkuda tjelesne povrede? Gospod je sazdao tijelo,
a ne bolesti, duu, a ne grijeh. to je najkorisnije i najpotrebnije? Sjedinjenje sa Bogom i
openje s njim posredstvom ljubavi. Gubei tu ljubav mi otpadamo od njega, a otpdajui
podvrgavamo se razliitim i raznovrsnim nemoima. Podnoenje bolesti sa trpljenjem i
blagodarenjem ravno je podvigu ili ak i vee od njega. Stradajui od vodene bolesti jedan
starac je govorio brai koja je dolazila sa eljom da ga lijei: Oci, molite se da se moj
unutranji ovjek ne podvrgne slinoj bolesti. to se pak tie ove bolesti, ja molim Boga da
me ne oslobodi brzo od nje, budui da se na unutranji ovjek obnavlja kada se vanjski
ovjek raspada. (2.Kor.4,16). Ako Gospodu Bogu bude ugodno da ovjek iskusi bolest na
sebi, on e mu dati snage i da ju pretrpi. Prema tome, neka bolesti budu od Boga, a ne od
nas samih.
O dunostima i ljubavi prema blinjima
Sa blinjima se treba postupati njeno, ne uzimajui ak ni izgled koji bi morao da uvredi.
Kada preziremo ovjeka ili ga vrijeamo, na nae srce kao da lijee kamen. Treba da se
trudimo da duh smuenog ili malodunog ovjeka obodrimo rijeju ljubavi. Ako brat
grijei,- savjetuje sveti Isaak Sirin,- pokrij ga.(Slovo 89) Razgrni svoju rizu nad onim koji
grijei i pokrij ga. Svima nam je potrebna ljubav Boja, kao to pjeva crkva:kad Gospod ne
bi bio uz nas, tko bi mogao da ostane itav od neprijatelja, koji je uz to ovjekoubojica? U
odnosu prema blinjima treba da smo isti, kako rijeju tako i milju. Mi treba da budemo
jednaki prema svima, inae emo svoj ivot uiniti beskorisnim. Blinjega ne bi trebalo da
volimo ni malo manje nego same sebe, po zapovjedi Gospodnjoj: Ljubi blinjega svoga kao
samoga sebe (Luka10,27) Ipak, ta ljubav prema blinjem ne treba da prelazi granice
umjerenosti, odvlaei nas od ispunjavanja prve i glavne zapovijedi, tj. ljubavi Boje, kao
to o tome ui Gospod na Isus Krist: koji ljubi oca ili mater vie nego mene, nije mene
dostojan; i koji ljubi sina ili ker vie nego mene, nije mene dostojan (Matej 10,37). O toj
stvari veoma dobro rasuuje sveti Dimitrije Rostovski (t.II, poj.2) On opisuje nepravednu
ljubav kod ovjeka kranina kod koje se tvar izjednaava sa tvorcem, ili gdje se vie
potuje tvorevina nego tvorac. On opisuje i ispravnu ljubav gdje se jedino Stvoritelj ljubi i
potuje iznad svih stvorenja.
O dunostima potinjenih prema starjeinama

Ne treba se mijeati u upravne stvari i suditi o njima, budui da se time vrijea velianstvo
Boje. On, naime, postavlja vlasti: Jer nema vlasti da nije od Boga, vlasti to postoje od
Boga su ustanovljene. (Rim. 13,2).Ne treba da se protivimo vlasti da bi nam bilo dobro, da
ne bismo grijeili pred Bogom i da ne bismo bili podvrgnuti Njegovoj pravednoj kazni.
Onaj tko se protivi vlasti protivi se Bojoj naredbi, a tko se njoj protivi grijeh mu je. Treba
da se potinjavamo starjeinama, budui da time posluni mnogo doprinosi izgraivanju
svoje due. Osim toga, on time stie i razumijevanje stvari i dolazi do umiljenja.

O neosuivanju blinjeg
Nikoga ne treba da osuujemo, pa makar i svojim oima vidjevi da netko grijei ili
ustrajava u krenju zapovjedi Bojih, po rijei Bojoj: ne sudite da vam se ne sudi (Mt.7,1),
i opet: tko si ti da osuuje tuega slugu? Svome gospodaru on stoji ili nada. Ali e stajati
jer je Bog moan da ga uspravi (Rim. 14,4). Mnogo je bolje privoditi sebi na sjeanje
apostolske rijei.: Zato koji misle da stoji neka pazi da ne padne(1.Kop.10,12).Jer nije
poznato koliko vremena emo moi prebivati u vrlini, kao to govori prorok koji je to iz
opita spoznao: Rekoh u izobilju svome neu se pokolebati, zauvijek tu pak, odvrati lice
svoje i ja se smutih.(Ps.29,7 8). Zbog ega osuujemo brau svoju? Zbog toga to se ne
staramo da spoznamo sami sebe. Tko je zauzet poznanjem samoga sebe, nema kada da
primjeuje druge. Osuuj sebe i prestat e osuivati druge. Sami sebe treba da smatramo
grjenijim od svih i svako avolovo djelo da pratamo blinjem, dok samo avola treba da
mrzimo, budui da ga je on prevario. Dogaalo se da nam se ini da drugi avo postupa,
dok je zbog njegove dobre namjere to ustvari dobro. Osim toga, vrata pokajanja su svima
otvorena i nije poznato tko e da prije proe kroz njih- dali onaj koji sudi ili onaj koga
osuuju. Osuuj avolja djela, a vrioca ne sudi. Ako osuuje blinjeg,- ui prepodobni
Antioh, - zajedno sa njime i sebe osuuje za to isto za to njega sudi. Nismo mi duni da
sudimo ili osuujemo, budui da to prilii jedino Bogu, i Velikom Sudiji, koji zna naa
srca, i skrivene strasti prirode.(Ant. 49). Da bismo izbjegli osuivanje potrebno je da
pazimo na sebe, da ni od koga sa strane ne primamo pomisli, i da budemo mrtvi za sve. I
tako, ljubljeni, ne pratimo tue grijehe, niti sudimo druge kako ne bismo uli; Sinovi
ljudski, njihovi zubi su koplja i strijele, a jezik im je otar ma. (Ps.56,5).
O pratanju uvreda
Za uvredu koja nam se nanosi, ma kakva bila, ne samo da ne treba da se svetimo, nego,
naprotiv, treba da oprostimo uvrediocu od srca, pa makar se ono i protivilo tome. Mi treba
da ga na to podstiemo rijeju Bojom, Ako li ne oprostite ljudima sagreenja njihova, ni
otac va nee oprostiti vama sagrjeenja vaa. (Mt.6,15), i opet: molite se za one koji vas
vrijeaju (Mt.5,44). U srcu ne treba da gajimo zlobu ili mrnju prema blinjemu koji je
neprijateljski raspoloen prema vama, nego treba da ga volimo i, koliko je mogue inimo
mu dobro, sljedujui za uenjem Gospoda naeg Isusa Krista: ljubite neprijatelje svoje

inei dobro onim koji vas mrze.(Mt5,44) Kada netko vrijea ili naruava tvoju ast, na
svaki nain se potrudi da mu oprosti, po evaneoskim rijei: Koji tvoje uzme ne trai (Lk.
6,30). Bog nam je zapovjedio da neprijatuljemo samo protiv zmije, tj. protiv onoga koji je s
poetka prevario ovjeka i istjerao ga iz raja- protiv ovjekoubojice avola. Osim toga,
nareeno nam je da neprijatuljujemo i protiv Madijaniana tj. protiv ne istih bluda i
prljavtine, koji u srce siju, neiste i skverne pomisli. Podraavajmo one koje je Bog
zavolio. Podraavajmo krotkost Davida, za koga je preblagi i blagoljubivi Gospod rekao:
Naao sam ovjeka po srcu svome koji e ispuniti sve moje zahtjeve. On tako govori o
Davidu koji je ne zlopamtiv i dobar prema svojim neprijateljima. Nemojmo ni mi initi
nita u osvetu bratu svome, kako po rijeima prepodobnog Antinoha naa molitva ne bi
bila zadrna. Bog o Jobu svjedoi da je ne zlobiv ovjek, (Job 2,3). Josip se nije svetio brai
koji su mislili zlo po njega. Abel je sa prosto srdanou i bez podozrenja poao za svojim
bratom, Kainom. Po svjedoanstvu rijei Boje svi sveti su ivjeli kao ne zlobni. Jeremija je,
besjedei sa Bogom (Jer18,20) govorio o Izraelu koji ga je gonio : Zar se zlo vraa za dobro?
Opomeni se da sam stajao pred tobom, govorei za njihovo dobro.(Ant.Sl. 52) . Ukoliko
se budemo starali da, prema svojim moima, ispunimo sve ovo, moemo se nadati da e u
naim srcima zasjati boanstvena svjetlost koja e nam osvjetljavati put ka gornjem
Jeruzalemu.

O trpljenju i smirenju
Treba uvijek da trpimo i to sa blagodarnou, Boga radi, pa ma to se dogodilo. Na ivot
je jedan tren u odnosu na vjenost. Zbog toga , po apostolu, stradanja sadanjeg ivota
nisu nita prema slavi koja e nam se otkriti (Rim.8,18). Uvrede od drugih treba da
podnosimo ravnoduno, te da se priuavamo na takvo raspoloenje duha, kojim bismo
smatrali da se one tiu nekog drugog, a ne nas. Sa utnjom podnosi kad te neprijatelj
vrijea. Tada jedinom Gospodu otkrivaj svoje srce. Kada nas ljudi vrijeaju treba da
smatramo da smo nedostojni pohvala. Jer, da smo dostojni svi bi nam se klanjali. Uvijek i
pred svima treba da se poniavamo, idui za uenjem svetog Isaaka Sirina: poniavaj
sebe i vidjet e slavu Boju na sebi.(Sl.57) Kada nema svjetlosti, sve je tamno. Tako je i sa
ovjekom koji nema smirenja. U njemu je jedino tama. Zbog toga zavolimo smirenje, i
ugledat emo slavu Boju. Gdje se toi smirenje, tamo se i slava Boja istie. Kao to
nezagrijan i nerazmekan vosak ne moe da primi ig koji se stavlja na njega, tako ni dua
koja nije isprobana trudovima i nemoima, ne moe na sebe da primi ig vrline Boje.
Kada je Gospoda napustio avo, prili su mu aneli, i poeli da mu slue. (Mt.4,11). Ako
se dakle, u vrijeme iskuenja u nekoliko i udalje od nas aneli Boji, ipak su oni blizu i
brzo e nam pristupiti i posluiti nam boanstvenim pomislima, umiljenjem, uslaivanjem
i trpljenjem. Dua koja se trudi, stie i ostala savrenstva. Zbog toga, sveti prorok Izaija
govori: koji se nadaju na Gospoda, dobivaju novu snagu, podiu se na krilima kao orlovi,
tre i ne sustaju, hode i ne umaraju se. (Iz.40,31). Tako je trpio i najkrotkiji David. Jer, kada
ga je Semej vrijeao, i bacao kamenje na njega, govorei: izai, bezakonie, on se nije ljutio.

Kada je Avesa uznegodovao, rekavi: Zato ovaj, umorni pas, proklinje mog Gospodara
cara? , on mu je priprijetio govorei: Ostavite ga neka me preklinje, jer e Gospod vidjeti i
vratiti mu dobro (2.Car. 16,7-12). Zbog toga je on kasnije i uskliknuo: Trpei saekah
Gospoda i obrati panju na mene, i uslii molitvu moju (Ps. 39,29). Kada e edoljubivi
otac vidi da mu sin ivi neuredno, koristi kaznu da bi ga ispravio, a kada vidi da je
maloduan i da kaznu teko podnosi, on ga tjei. Tako sa nama postupa i blagi Gospod i
Otac na upotrebljavajui, po svom ovjekoljublju, sve na nau korist- kako utjehe tako i
kazne. Zbog toga smo i mi kao posluna djeca, duni da blagodarimo Bogu, ak i kada se
nalazimo u nevoljama. Jer, ako stanemo da mu blagodarimo samo kad nam sve uspijeva,
bit emo slini nezahvalnim Judejcima, koji su, nasitivi se udesne trpeze u pustinji,
govorili da je Kristos zaista prorok, elei da ga naine carem. Meutim, kada im je rekao:
Trudite se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za ivot vjeni. Oni su mu
odgovorili: Kakav, dakle, znak mi pokazuje Oci nai jeahu manu u pustinji (Iv. 6,2731). Upravo na takve se odnose rijei: ispovijedat e mu se, tj. slavit e te, kada mu uini
dobro. Takvi do kraja nee vidjeti svjetlosti(Ps.48,19-20). Zbog toga nas apostol Jakov ui:
Svaku radost imajte, brao moja, kada padnete i razliita iskuenja, znajui da kuanje vae
vjere, gradi trpljenje, a trpljenje neka usavruje djelo. Blaen je ovjek koji pretrpi
iskuenje, jer kada bude oproban primit e vijenac ivota.(Jak.1,2;12)
O milostinji
Treba biti milostiv prema ubogima i putnicima. O tome su se mnogo starali veliki
svjetilnici i oci crkve. Ovo vrlinom se ispunjava zapovijed Boja: Budite, dakle milostivi
kao otac va to je milostiv. (Lk.6,36), a takoer i : Milosti hou, a ne rtvoprinoenje.
(Mt.9,13). Zbog toga treba na svaki nain da se trudimo da je steknemo. Oni koji su mudri
paze na ove spasonosne rijei, a nerazumni ne paze. Zbog toga ni nagrada nije jednaka,
kao to je reeno: Tko krto sije, krto e i njeti, a tko sa blagoslovima sije s blagoslovima
e i njeti.(2.Kop.9,6). Primjer Petra hlevara (it. 22.sep.) koji je za komad kruha koji je
pruio siromahu dobio oprotaj svih svojih grijehova, (kao to mu je bilo prikazano u
vienju) neka nas potakne da i mi budemo milostivi prema blinjima. Jer, i mala milostinja
moe mnogo uiniti za sticanje Carstva nebeskog. Mi milostinju treba da inimo sa
blagodunou, suglasno uenju svetog Isaaka Sirina: Ako potrebitima dajem neto, neka
tvome davanju prethodi veselost lica i neka tvoje blage rijei utjee njegovu muku.
(Sl..89).
Pouka monahu poetniku
Bilo da li po savjetu, bilo po odluci drugih, bilo na neki drugi nain, doao u ovu obitelj,
nemoj padati duhom, jer se radi o posjeti Bojoj. Ako ispuni ono to u ti rei, snai e se
sam, a i tvoji bliski o kojima se stara: Ne vidjeh pravednika da je ostavljen, niti sjeme
njegovo. (Ps.36,25). ivei u ovoj obitelji dri se ovoga: stojei u crkvi prati sve bez
proputanja i naui sav crkveni poredak, tj. veernju, poveerje, polunonicu, jutrenju,
asove i sve to dri na umu. Ako se nalazi u eliji bez rukodjelja, prihvati se itanja,

osobito Psalma. Postaraj se da svaku katizmu proita mnogo puta kao bi sve zadrao na
umu. Ako ima rukodjelje, dri ga se, a ako zovu na posluanje, pouri se da ga ispuni.
Za rukodjeljem ili ma gdje bio na posluanju, neprestano tvori molitvu: Gospode Isuse
Kriste, Sine Boji, pomiluj me grenog. Prilikom molitve pripazi na sebe tj. neka ti je u
sabran i sjedinjen sa duhom. Ispoetka jedan dan, dva ili vie vri ovu molitvu samo
umom, odvojeno, pazei na svaku rije. Zatim, kad Gospod ugrije tvoje srce svojom
blagodau i sjedini je u jedan duh u tebi, potei e u tebi neprestana molitva i svagda e
biti sa tobom, naslaujui te i hranei te. To je ono to je rekao prorok Izaija: Rosa koja je
od tebe, njima je na iscjeljenje. (Iz.26,19). Ako bude drao u sebi ovu duevnu hranu, tj.
besjedu sa samim Bogom, zato bi imao jo po elijama bratiju, ak i kad bi te zvali?
Kaem ti istinu da to praznoslovlje je sklonost ka lijenosti. Ako sebe ne shvaa, moe li
rasuivati o bilo emu ili druge uiti? uti, neprestano uti, svagda se sjeajui prisustva
Bojeg i njegovog imena. Ni sa kim ne stupaj u razgovor, nego se na svaki nain uvaj da
ne osuuje one koji mnogo razgovaraju ili se smiju. U tom sluaju budi nijem, i ma to da
o tebi govore, proputaj pored uiju. Uzmi sebi za primjer Stefana Novog, (it. 28.nov.) ija
molitva je bila neprestana, narav krotka, usta utljiva, srce smireno, duh umilan, tijelo i
dua isti, devstvjenost neporona, siromatvo istinsko, nesticanje bez roptanja,
povinjavanje marljivo, rad strpljiv i trud usrdan. Sjedei za trpezom ne gledaj i ne sudi
koliko tko jede, nego pazi na sebe, hranei duu molitvom. Za rukom jedi dovoljno, a za
veerom se uzdri. U srijedu i petak ako moe, jedi jedanput. Svakodnevno nou spavaj
etiri sata :10,11,12. i sat po ponoi. Ako uznemogne moe danju da spava. Ovoga se
dri sve do kraja ivota, budui da je to potrebno radi uspokojenja tvoje glave. I ja sam se u
mladosti drao takvog puta. Mi i Gospoda Boga uvijek molio da se odmorimo u nono
vrijeme. Ako se tako bude uvao nee imati uninije, nego e biti zdrav i veseo. Govorim
ti istinu, ako se tako bude ponaao proboravit e u svojoj obitelji do svoje konine. Smiraj
se i Gospod e ti pomoi i iznijet e na sve svjetlost pravdu tvoju i tvoj sud kao podne
(Ps.36,6), te e se svjetlost tvoja svijetliti pred ljudima.(Mt. 5,16).
Odgovor jednom bratu koji je traio savjet za voenje pustinjakog ivota
U namjeri da se udalji u pustinju jedan, monah je doao kod oca Serafina koji je ivio u
pustinji i pitao ga: Kako to oe, da neki govore da udaljavanje u pustinju iz opteia
predstavlja farizejstvo i da se takvom promjenom prenebregava, ili ak osuuje, ostala
braa? Otac Serafim je na to odgovorio: nije na posao da sudimo druge. Mi se
udaljavamo iz broja bratstva ne iz mrnje prema njima, nego radi toga to smo primili i
nosimo anelski in kome ne odgovara mjesto gdje se rijeju i djelom gnjevi Gospod Bog.
Zbog toga se mi, udaljujui se od bratstva, odvajamo jedino od sluanja i gledanja onoga
to je protivno zapovijedima Bojim, to se inae susree tamo gdje je mnogo bratije. Mi ne
bjeimo od ljudi, koji su iste prirode kao i mi, i nose isto ime Kristovo, nego od poroka koji
se ine, kao to je i velikom Arseniju bilo reeno: bjei od ljudi i spasit e se. (it.8.maj).
Jedan inok je od starjeine dobio blagoslov da zapoinje pustinjaki ivot. Sam starjeina je
pisao ocu Serafimu da primi tog monaha i da ga uputi u duhovni ivot, kao to je sebe

uputio. Kada je monah donio pismo, starac Serafim ga je veoma srdano primio i
blagoslovio mu da nedaleko od njegove elije napravi drugu. Kada je onaj monah zatraio
da ga poui, on mu je sa najdubljim smirenjem rekao da i on sam nita ne zna, ali mu je
napomenuo rijei spasitelja: nauite se od mene, jer sam ja krotak i smiren srcem, i nai
ete pokoj duama svojim. (Mt.11,29) Zatim je dodao: Po shvaanju svetog Ivana
Ljestvinika , mi ne treba da se uimo ni od anela ni od ovjeka, nego od samog
Gospoda.
Kakav treba da bude starjeina?
Starjeina treba da je savren u svakoj vrlini i da su duevna ula navikom izvjebana za
razlikovanje dobrog i zla(Jer.5,14).Starjeina treba da je iskusan u svetom Pismu. Dan i no
on treba da se pouava u zakonu Gospodnjem, kako bi kroz takvo upranjavanje stekao
dar razlikovanja dobra i zla. Istinsko poznanje dobra i zla moe da se ima jedino ako
podvinik blagoea dospje do suosjeanja u odnosu na buduu osudu kao i do pred
ukusa vjenog blaenstva. To se u blagoestivoj dui na tajanstven i duhovan nain dogaa
jo u ovom zemaljskom ivotu. Prije nego to pone da razlikuje dobri i zlo ovjek nije
sposoban da pase slovesne ovce, nego samo beslovesne , zato to bez poznanja dobra i zla
mi ne moemo shvatiti djela lukavog. Starjeina treba da zbog toga posjeduje dar
rasuivanja da bi u svakom sluaju mogao da korisne savjete svatkome komu su potrebni.
Jer, nije svaki ovjek , kako govori Petar Damaskin (Dobrot. ., O izgra. Due
vrlinama.III,52), sposoban da prui savjet onome koji trai, nego samo onaj koji je od Boga
dobio, dar rasuivanja, i koji je zbog dugotrajnog prebivanja u podviitvu stekao
prozorljiv um. Starjeina treba takoer da posjeduje i dar pronicljivosti kako bi iz
uporeivanja sadanjih i prolih stvari morao da predvidi i budue, kao i da shvati
avolske zamke. Osobita crta starjeine treba da bude ljubav prema potinjenima.
Istinskog pastira, po rijeima Ivana Ljestvinika odlikuje ljubav prema stadu. Jer, ljubav je i
Vrhovnog Pastira podstakla da se razapne na kriu. (Sl. pastiru, 5).
Pouka starjeini kako da upravlja bratijom
Naavi se jednom u Sarovskoj pustinji, jedan starjeina je pri susretu sa ocem Serafinom
pitao kako da upravlja bratijom. Otac Serafim mu je dao ovakvu pouku:svaki starjeina
treba da postane i uvijek ostane blagorazumna majka za potinjene. edoljubiva majka
ne ivi da bi ugaala sebi nego djeci. Ona nemoi slabe djece nosi sa ljubavlju, one koji su
se isprljali isti, mirno ih pere, oblai u bijelu i novo odjeu, obuva, grije, hrani, brine o
njima, tjei ih i sa svih strana se stara da ih uspokoji, kako nikada ne bi ula ni najmanji
pla njihov. Takva djeca su zbog toga raspoloena prema svojoj majci. Tako i svaki
starjeina treba da ivi ne da bi ugaao sebi ve potinjenima. On treba da ishodi njihovim
slabostima, da sa ljubavlju nosi nemoi nemonih, da grijehove bolesti lijei melemom
milosra, one koji su pali u prijestup da podie krotkou. On one koji su se isprljali od
skverni nekog poroka on treba da tiho isti i pere nalaganjem na njih posta i molitva pored
onih koji su zajedniki za sve, da ih uenjem i svojim primjerenim ivotom odijeva u

odjeu vrlina, da neprestano bdi nad njima, da ih na svaki nain tjei, i sa svih strana
ograuje njihov mir i pokoj tako da se od njih nikada ne uje ni najmanja alba ili roptanje.
Tada e oni sa revnou stremiti da svom starjeini prue mir i spokojstvo.
Gospode Isuse Kriste, Sine Boji, pomiluj me grenoga