You are on page 1of 11

J.U.

Gimnazija Mea Selimovi,


Tuzla
Tuzla, april
2015.godina

Seminarski rad iz
filozofije
Tema: Henri Bergson

"Mogao si biti matematiar;


biti e osrednji filozof.
Pripremio:
Amar
Foi

Mentor:
prof. Nijaz
Salimovi

Sadraj
1.Biografija.........................
...........2-3
2.Bibliografija.....................
...........4
3.Uenje.............................
...........5-7
4.Zakljuak.........................
...........8
5.Rjenik............................
............9
1

Biografija
Henri Bergson je roen u Parizu
18.oktobra 1859.godine, kao drugi od
sedmero djece oca Poljaka i majke
Engleskinje.
Oba su mu roditelja bili Jevreji.
Bergson je bio francuski filozof koji je
ostavio velikog traga u 20. vijeku.

Bergson je bio primijetno napredniji


uenik tokom svog djetinjstva.

Bergson je osvojio prvo mjesto na takmienju iz matematike za prestini Concours


Gnral, to je dovelo do izdavanja njegovog djela o rjeenju Paskalovog problema
1877.godine.

Bio je izvrstan matematiar, a zatim prelazi na humanistike nauke na cole Normale


. Njegova profesorica je izjavila "Mogao si biti matematiar; biti e osrednji
filozof.

Primljen je na cole Normale zajedno sa Jean Jaurs i mile Durkheimom.


Diplomirao je 1881.godine, kao drugi najbolji na polju Agrgation de Philosophie
zahvaljujui svom radu What is the value of contemporary psychology?

Predao je dva doktorata. Prvi doktorat objavio je u novinama Revue Philosophique i


zvalo se On Unconscious Simulation in States of Hypnosis i govorilo je o njegovim
zapaanjima tokom hipnoze.

Predavao je na College de France gde su ga izmeu ostalih sluali i Etjen ilson i T.


E. Eliot. Takoe predavao je i u Americi, bio je lan francuske akademije i to kao prvi
Jevrejin koji je uao u nju.

1878.godine Henri Bergson postao je Francuski graanin, iako je mogao izabrati


Englesko dravljanstvo.
2

Nobelova nagrada za knjievnost dodijeljena mu je 1927.godine, iako nije napisao


nijedno knjievno djelo, po svoj prilici, zbog njegovih misli, ali i zbog briljantnog
stila koji je zapravo, proiziao iz njegove filozofije i francuskog jezika.

Ni tada, a ni danas nikome ne bi palo na pamet, pa ak ni samim filozofima, koje ne


krasi pretjerana skromnost, da predloi dodjeljivanje te prestine nagrade i za
filozofiju.To da nema Nobelove nagrade za filozofiju ne govori samo o filozofiji,
nego i o svijetu kojemu je ona, navodno, potrebna.

Ni Bergsonu nije mnogo pomogla Nobelova nagrada, a ni njegovo obeanje


da e se pokrstiti(prei na kranstvo), pred nacistikim antisemitizmom. Naime, i on
je stao u red, zajedno sa svojim sunarodnjacima, ekajui da bude upisan u listu
parikih Jevreja. Umro je u pravo vrijeme.

Slava ovog roenog Parianina nije naputala sve do pred kraj ivota. Vrativi se iz
provincije u svoj rodni grad, te idui uz dlaku svakovrsnom pozitivizmu i
scijentizmu, koji su se, ba, nekako s poetkom 20.vijeka, razmahali drao je veoma
posjeena predavanja na College de France.

Nakon to je primljen u drutvo besmrtnih, nedugo potom postaje i predsjednikom


Francuske akademije.

Bibliografija
On je na svojoj samrti zaelio da mu se spale spisi pa
nam od njega nije nita ostalo osim nekih.

Ogled o izravnim injenicama svijesti

Uenje

Temeljna Bergsonova intuicija koja hrani njegovu filozofsku pekulaciju skupljena je


u iskaz da vrijeme nije atomsko ve ono to traje. Time je izjednaio vrijeme i trajanje
dure. Pod uticajem pozitivizma i prirodnih nauka na vrijeme se gledalo kao i na
prostor da je djeljivo na dijelove meusobno razliite po tome to je prije, a to
poslije. Bergson smatra da to nije tako pa se utie neposrednim datostima svijesti:
vrijeme nije neto poput taaka ve kontinuirano i proteno, sastavljeno od dimenzija:
prolost, sadanjost i budunost.

Ispitujui injenice svijesti vidimo da one nisu homogene ve da se svijest sastoji od


heterogenih meusobno proimajuih momenata koji konstituiu jedno trajanje.
Vrijeme je stoga logika trajne svijesti te je u svojoj biti trajanje, proces u neprestanom
obogaivanju te je nedjeljivo.

Trajanje osim datosti svijesti karakterizira itavu stvarnost stvarnost nema kao
najvii princip bitak, ve je posljednji princip svekolike stvarnosti ivotni zamah
elan vital. Zbilja je stvaralaka evolucija sa bitnom karakteristikom trajanja, a koja je
onda metoda istraivanja takve stvarnosti?

Elan vital za svoj poetak ima stvarnost koja je ispunjena razliitim energijama:
anorganska materija, vegetativna sfera i intelektualni ivot tu Bergson vidi tri
razliitosti jednog pregnua zamaha elana koji se akumulira u tim oblicima.
Vegetativnu razinu karakterizira odreena tromost i tupost, ivotinjski je svijet akcija,
pokret i limitirana inteligencija, dok su u ovjeku sublimirani um, inteligencija i
instinkt ne postoji inteligencija koja ne bi bila dio instinkta i obratno. Ovo se ne
moe objasniti bez jednog prototipa od te se poetne stvarnosti raaju divergentne
unije ivota i materije pri emu je ivot vii stvaralaki princip materije koja je
silazne putanje.

Metoda ne moe biti pozitivistika ona je pogodna za stvarnost koju reducira na


eme, a nije pogodna za filozofiju tu je potrebna metoda koja je u mogunosti
pribliiti se stvarnosti, a da je ne iskrivi. Ta metoda ne dolazi od ratia on je
kompetentan samo za atominu stvarnost. Zato je naa metoda intuicija koja povezuje
instinkt i intelekt.

Objekt je filozofije ivotni zamah temeljne karakteristike trajanja, a zato nam je


potreban jedan studij evolucionizma. Nastajanje je sam bitak stvarnosti iznad kojeg
nema nita vie, to je jedna stvarateljska evolucija. Njoj odgovara dioba na statiku i
dinamiku religiju, te otvoreni i zatvoreni moral koji se pokazuju u distinkciji
razuma i metode intuicije dok ratio zatvara sve u eme, intuicija je otvorena spram
stvarnosti. Oba ova morala ne pojavljuju se u istoj formi ve su dvije pojave jednog
te istog zamaha.

Zatvoreni je moral moral razuma, a inspirira se na ideji vremenske sankcije nagrade


i kazne to je naime metoda socijalnog pritiska i pokoravanja nametnutim
zakonima drutva koji ima za cilj odravanje istog motivima pozitivne i negativne
sankcije. Tu je djelovanje automatizirano: inim tako jer svi tako ine.

Otvoreni moral jest onaj po kojem se neko obvezuje na radnju nadahnjujui se na


pojmu dobrobiti ovjeanstva utemeljenog na ljubavi. Ovaj moral nije statian ve
stvarateljski otvoren pa daje osjeaj slobode te se poistovjeuje sa samim ivotnim
principom. U tome je slian muzici. Ovdje Bergson slijedi Augustinovu ama et quod
vis fac. - voli i radi to eli. Bergson je taj moral pronaao u Buddhi, Sokratu,
svecima kranstva i judaizma kao onih koji su bili propagatori dobra.

Statika religija temelji se na pripovijedanju kojim se ovjek brani od tetnih uticaja,


a motivirana je obeanjem vjene kazne ili nagrade. Dinamika religija temelji se na
intuiciji apsolutnoga i na mistinom sjedinjenju s Bogom tako da je praktini vid
ove religije mistini ivot. Tu Bergson prouava grki i istoni misticizam, jevrejske
proroke te kransku mistiku pa zakljuuje da je mistika kranstva jedina koja je
uspjela u posvemanjoj mjeri tu se mistika posve iskristalizirala. Ovdje Bergson
stie do Boje opstojnosti koju postavlja na temeljima posve drugaijim od logikih,
za koje dri da ne dokazuju nita: potrebno je ovdje vjerovati misticima to su
eksperti koji znaju o emu govore ba kako vjerujemo doktoru kad je u pitanju nae
zdravlje. Poekom 20. vijeka u Francuskoj se formira bergsonovska kola na koju
utie anglosaksonski pragmatizam, a koja ide dalje od samog Bergsona.

Njegovo djelo uklapa se u irok intelektualni pokret koji je oivljavanjem iracionalizma,


personalizma i evolucionizma na prijelazu iz 19. u 20. st. nastojao obnoviti filozofski
duh pred njegovom negacijom u pozitivizmu Comteovih nastavljaa. Zato Bergsonova
filozofija izraava i ujedno stvara nove filozofske pretpostavke po kojima se sada
zbiljnost shvaa kao tok pulsirajueg ivota to ga ovjek zahvaa unutarnjim
iskustvom, pri emu je svaka filozofija uvijek konkretno pojedinana, temeljena na
intuiciji.

Organicistiki koncept stvarnosti, koji je znatno pod Darwinovim i Spencerovim


utjecajem, odvodi Bergsona do kritike mehanicistikih gledita u znanosti. Nasuprot
pojmovima protenosti, kvantitete i determinizma zakona koji uspostavljaju znanstvenu
sliku svijeta, on istie jedinstveni, nemjerljivi akt stalnoga ivotnog zamaha(lan
vital) te slobodu volje koja ne postoji u mehanikom vremenu znanosti, vezanom uz
prostor, ve u stvarnom kontinuitetu ivljenog vremena koje se izraava
trajanjem (dure), a zahvaa tek intuicijom.

Dok intelekt analizira i konstatira stvarnost prema vlastitim praktinim svrhama,


intuicija sadrava onaj bljesak u kojem je stvarnost kao trajanje izraena u svj
iskonskoj cjelovitosti. Potisnuta monopolom intelekta, intuicija zahtijeva snaan
unutarnji napor za koji smo sposobni samo u kratkotrajnim trenutcima iluminacije.
Pogled, po kojemu je filozofija misaono osvjetljavanje podataka intuicije, izraava
osnovno znaenje Bergsonovih misli o ivotnom elanu kao izvornom poticaju koji je
prisutan u svim oblicima organskog i duhovnog ivota.

Bergson shvaa ovjeka kao osnovnu svrhu evolucije, toku u kojoj ivotni elan dosee
svoju najviu slobodu. Premda ovjekova pojava nije predestinirana, ona nije ni
sluajna. Stvaralaka evolucija svemirski je proces koji u svojim bezbrojnim
varijacijama moe proizvesti i drukija bia iste bti. Zato evolucija nije jednolinijska.
Prava ili stvaralaka evolucija viedimenzionalna je, ona se ne iskazuje iskljuivo kroz
injenice biologije.

Kao spiritualist koji varira gledita francuskog vitalizma i teme iz Plotina, Bergson
napokon shvaa ivotni elan kao nadsvijest, ideju Boga kao istu aktivnost koja se u
materijalnom svijetu bori za vlastito oitovanje.

Zakljuak

Prema Bergsonu vrijeme nije atomsko ve kontinuirano i proteno, sastavljeno od


dimenzija:prolost,sadanjost i budunost.Time je izjednaio vrijeme i trajanje-dure.

Svijest se sastoji od heterogenih meusobno proimajuih momenata koji konstituiu


jedno trajanje.

Metoda ne moe biti pozitivistika ona je pogodna za stvarnost koju reducira na


eme, a nije pogodna za filozofiju.

Bergson vidi tri razliitosti jednog pregnua ivotnog zamaha(lan vital): anorganska
materija, vegetativna sfera i intelektualni ivot.

Trajanje osim datosti svijesti karakterizira itavu stvarnost.

Statika religija temelji se na pripovijedanju kojim se ovjek brani od tetnih uticaja,


a motivirana je obeanjem vjene kazne ili nagrade.

Najvii i posljednji princip svekolike stvarnosti je ivotni zamah elan vital.

Ne postoji inteligencija koja ne bi bila dio instinkta i obratno.

Bergson shvaa ovjeka kao osnovnu svrhu evolucije, toku u kojoj ivotni elan
dosee svoju najviu slobodu.

Stvaralaka evolucija svemirski je proces koji u svojim bezbrojnim varijacijama


moe proizvesti i drukija bia iste bti. Zato evolucija nije jednolinijska.

Dok intelekt analizira i konstatira stvarnost prema vlastitim praktinim svrhama,


intuicija sadrava onaj bljesak u kojem je stvarnost kao trajanje izraena u svj
iskonskoj cjelovitosti.

Bergson napokon shvaa ivotni elan kao nadsvijest, ideju Boga kao istu aktivnost
koja se u materijalnom svijetu bori za vlastito oitovanje.

Spoznajni instrument kojim se slue egzaktne nauke je razum, jer je razum dovoljan
za istraivanje tijela, materije i nunosti, dok je za istraivanje due, svijesti i slobode
neophodna intuicija.
8

Rjenik manje poznatih izraza


franc. dure trajanje
franc. elan vital ivotni zamah
pozitivizam filozofski pravac koji
eli ostati na pozitivnim(provjerenim)
injenicama, odnosno ostati na naunim osnovama
ratio razum
lat. Ama et quod vis fac. Voli i radi to eli.
iluminacija prosvjetljenje

Literatura
http://
www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70
79
http://en.wikipedia.org/wiki/Henri_Bergson

http://bs.wikipedia.org/wiki/Henri_Bergson

http://hr.wikipedia.org/wiki/Henri_Bergson

http://plato.stanford.edu/entries/bergson/

http://www.egs.edu/library/henri-bergson

Ismet Strujo, Pregled historije filozofije,


Svjetlost 2002.g.

1
0