mtffmmmm

m:

"'\

Prof.Vjekoslav

Klmc

l\

«^»

••

*A*

*A*

'^^

•IJX

<

ns.

/cj<i

:

'C»^

V 4-

4- 4i>- •« <^»-

-*>

<:

<:

f^

»A«^^ •A»^^»^.^^ •A*

"Af

'^^

•-*-•

^•

-jV'

-j^'

'*•

«S

J^l-S^t.^

!.s^l^.t^^^x^.t^x^.t8i.:

^

^^^i8t:ii:sit^*ij*^^^«

m*m-

«s

i*^i»^m ,t.si
<.t^t SI isi
Jisi :.si : SI
'.:siisi:(
,

^^ « SI ^^ "" s^.t.si . SI i^i$}i tsi *m t^:?i^ m 1 m m si.tsi 1 si rsi :« rsi t si t sn ^^ m > m * m ,t

SI t SI

«

«i

^

^'^

^

^^''

i*si*»i«it«itsitsi:si*i8i*^*«ii*#^

asi^si-isi^si * SI
I4SI SI

SI

« » «. SI iSI t SI isi : SI : SI : SI J
SI SI

$;

SI * Sll* .SI

« «..«

SI tSllSltSllSI

^

{2
•i-

f'

V <;.:> «V>

\- ^

-v-

>

:

^..>

-V-

l|f^f$f*<t^i|f'^

i^
:s?

^^^^^^i

i$f*i$t^^*i|^*i$f'
V^:-^

f$f

+

^+
4|f
4^

i0t

+
<»^

i|^*5tf*i$^^^*^
4$f 4 5$^
>t*
4^

4|f

f$f

<$

»J;
:>

fe t
5>

* $$ t 5«

^

tjl

^

ff^i$^*f$f*i|t^i^*^*^

lA

<|t^i|f*i|^*^^t$f^t|f^i|t*i$f*i$^*^*5$^

•^*
^^
^

31?

^-

2>

^ •«>

-A

^^
*>
^

^1
"^


tj'^
*•

'^
i^i

'^

iif

"^"^
i$f

"^

iff

^
4

|f
f$f

r ;|f

^*^
i|^
^

<^> ^ t^t "
;!f;/.

t0f ^

"*t*

"^

"^

^9/.

.;

PiV.
^Y?

t*>

^ -^S^

"
A^>;

t?t

*

^$> ^ fit

m * ^
^^
"^
:

1$^

m

"^ *
:^

f|^ + f0f

i$f

*

^
f3i

* i$f

i^

^
5tjV
:

i^

j^

t^
*

*S^

t 58^
?lif

JtS

s^

^ ^ ^ #*^
^^

*i

il-^

^^>;

5^$
.-^J;

^s«

<0f
^>

f

^^

^^^*
*
illf

f^t

*

l|^ * 1$f

* -^ 1 5^ * >8« t Si? * t^t ^ 10f + tlf *

^

i^*^

$?^

r^^^*
»

^

i^'^f$f*i$f*f$f*i$t*i|f^i$t'^f0t*f$f
t

^

>f$

^

iC*

^-

i5t ^

'i*^

f^

^'

iC*

*

ftf

ii^

i$f

i0f

* Sle *#*i85*(^$?^* * fit tj> fif i$> fSf tl
'^

§g^5f$-^g$
f|f-V^<^4>4^4^4|^4-4$f4<4|^^

#*
-''

^

..

^l^^

$gt^lJti^ti8^ri^
Vryf

xle

it:

"^

51$

"*

>e?e

"^

>i*

^'^f$t'^f0t^i$f'^i$f^f$^^ * 5t* t sw<f t ykK t

flf^i$^^f$f^i|f^^'^i$^^ftt^i(t^f(f'^i$t^i|f^
^'t^

^^i8<^i8f^^^^ ^SJt®*^*

Sf

TV
1^
.A:

4^4>i^44^4>4|^4^44|^44^'4^4>4|f4i^

\

t^t«^$55-=:i^ t^$tiRtS^t«ti8.ti{
jK

ijf*fjf^i<f^f|f^f)f*ij>^f$f*i|f*5(f*^^^^

> ¥ ift

#

jft

i8f

t j8?

i8^t(8e*SftflJti8tS
i$^

,

ij>

fif

1$^

f^

f$f

lit

i(f

i|>

i^t

^^^^^«t«t«J iStJStSRtJIftiftts^

POVJEST HrVATA

POVJEST HrVATA
OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA
XIX.

STOUECA.

NAPISAO JU

VJEKOSLAV KLAIC,
UVNI REDOV. PROFESOR OBCX POVJESTKICE NA
KR.

SVEUCJUSTU

TtiAKiX J«StPA

I.

SVEZAK DRU6I: DIO DRUGI
TAE^E doba: vlaoanjb kraukva
:

iz

raznih poRoniCA
EOMVlMft

(tm.-tati^).

OKOOA KWtOA OD OOBITKA VAUUCUm 00 lUTUS

lUM -umx

SA 77 ILUSTRACIJA.
-JIC-

-

NAORADILA „MATICA HRVATSKAIZ

ZAKIJ^Oe OROFA IV ANA NBP. DRAAKOVICA ZA OOO. iSOO.

•Nf

I9OI.

nSAK

I

NAKLADA KNJOaKK LAV HAkTMA.

hKUTSCH), ZAGREQ.

603531 i.z.ss

S

A D R 2 A
u

J.

V.

Hrvatsko

kraljevstvo
.

Banoranje

kiieaa

Niko'e

Franka^^na,

1436.

XIV. stoljecu 11301— 1409).
Tcritori tine protnienc

1433
.

;

ainoTi knet« Nikole
drufri

tij

I

Sigiamand po
3
5

pnt a tndj ni {tTibanj 1430.

N«£in vladanja. Hercezi Uprava, upravnc oblasti
^.itelji

i

bant

i

oblaslnici

po narodnosti
i

i

po ataleiima

..... ...
^
.
.

liatopada 1414.); krunjen xa cara

Rin*

{31. 8»ibnja

1433);

borari

na crkTenom «••
I43.1*

.

12 ib
"9

bora u Baaela (il. atadenojfa
avibnja

*'

1434)
i

"*
kraJjeraiTo sa kraljeva bo

Sudjenje

praTo
moinarici
.

Uft«rako

hr»attko
tudjini

Vojtka

i

23
a<>

ravka u

1450.-1434-; ^%^r%V\ aabor

Dade
Vjera

i

porcxi
i

god
bana

143s
i

'"
brada n:eKoni (1435>: P*«*
l-'q

crkva
i

27
slarenako-hrraltka

Knjilevnoit latinaka

UmjetnoUi
Obrt
i

trj^ovina

;

proinetala

...
sam
1

...

Ban Matko Talorac
i

33
3<>

kneia Ivan* (AnU) Frankapana (1436.)
Srbija godina
Turciina,

Boma
Smrt

I

1438— 1436.;

poaljednji

39

rat a

I437

VI.

Sigrismund

kraljuje
Srbiji

kralja Sigiainunda

9 pto»inca 14J7.

.

.

U4 M»

(1409.— 1437.1
Odnoai prema Tarcima, Boani
I411.)
SiKiamuntl prema Njemaiko), Anttriji
I

4.}

(1409.—
4>
Poljakoj

Albrecht Austrljskl. VlaVarnenClk Ladldislav HS slav Postumus. (1437 -mstV HT Albrecht Au.trijikl (1437.-1439)
VII.
I.
I •

(141 1.— 1413 );konKrefu Uudimu (lipnja 141a)
Priri'rat a

49
S'

Uganrid

Mbor

« svibqim 1439

*$)

Mieldtna 1411.-1413
Vukiirfa.

Pad Smederefa ay. kolo»os«

U39 «»<
J
.

*«*J»

Pad hercega Hrvoja
proralc Tijr*ka u
Sigiainund u lu<ljmi,

1413.

— 1415;
1415

pnrc

HrvaUka I4I4.
1412.
veljafe

66

Albrechta 37 Hatopada 1439lUratako kralj«»»tTo godina 143*-

.

K7

*

«4J9

*W
><*
ITS

1419*1 hr*

Kiiwbel*
77

i

Vlad'alav

I.

Vaintneilt. I440.--I444*

vaUko
DruRi

kraljcvktvM ta nje^ov* uhivai)|a
a

Prv» podMda Beograda 1440
Gradiantki rat « Ugarriioj
I

...

rat

.MIclciina
I

141S

- 1410

,

gubitak
•'*'»

Trogira, Spljcia

jairnh otoka

....
\

1142.;

aintt

Hr»»lA©j 1446 kra^iot EUMbcla 19. |W«iiM»
»'«»

-

Rat

a

Turcima. 1410
Ir»ni4 Nelipiii bori »e a Mlttcima
1.

9^

•44^

Knes
1

Bmmhi,
1

VUdt.'jv
,.t.>v>
.

I

VitrnciivSk
\

vUdkWMB, 1443.—
bjcdt lto4 Nlia
i

i444-i

42

14:1.;

kncioTi

Krankapaai

Celjik'

Kvao«**

kncxoTi,

1420

14:4
U<
»iii,

''
Srbiji
1

nee. poraa ko.i v.rn« (lO. at«4tflOg» 1444)llifatako kr»IJ«f«t»o god«n» I44«
-

Odnoai kralja Slgwrnunlu prrina
laieima,

»4«4


»*»<

1420

\\zs

107

iAdbtov PoMum**. i444.-i4$7

Rat n« celjtke koeiove ^"ridrik*
nja
i

i

Ulrilca

u tr»Y-

«Tibn)« 1446

Iran Hanjad kao gaberaator

Ugartke, 1446

-09
213

I453— 1455-; borbe 1453— 1456. . . Drnga podMda Beograda 1456.; amrt Wana
Ulrik Celjaki
i

Ivan Han{ad

sa banija u Hrratikoj

.

250

I4S3
Boj na KosoTd 18.
aljedice

Hanjada II. koloTosa 1456., Uirika Celjskoga
9.

— ao.
roir

lUtopada 1448.

J

po-

atudeooga

1456.

i

deapota Gjurgja Bran-

ujegove;

despotom

i

Turcima

koTida 34. proainca I456

275
16. oiajka I457.

I4S»
Nutarnje prilike a
Jiakrom, 1449.

219
Ugankoj; borbe
Pottatna

Pogibija

LtdUlava ilunjada

Wanom
233
od
skr-

amrt kralja I^diilaTa Pottuma 23. ttadenoga

— I4S3
1446. —1452.;

X4S7

288
I

Oalobodjenje kralja Ladialara

Prilozi
335
I.

1452 Hrvatsko kraljevatro god

bniitva, 4. rnjna

Prilog.

Izvori

i

pomagala aa povjeit Hrrata
I

amrt

u

tre(fe

doba
Tr«n»kripcija itpravft

ban^ Petra Talovca 1453 Pad Carigrada 29. BTibnja 1453

244
252

It.

Prilog

VI

"^i^^

SLIKE
Omamcnat
t

I

IZPRAVE.
3 4

rake tr. Simana a Zadni

...

Orb

na(eiaika

tpljetskoga

I.ovre

IvanoTa

de
<»9

Stttp t rake ct.

Simana a Zadni

Griaogonia (1418.)

Prodelje prTO(;a reda (etaie) ivonika fctolne crktrc

T. Dnjma

a Spljeta

5

Zapadna str«na tvrdinje (idaara) a Jajca (Uh botantkih kraljcTa na (sagradjcnia)
tima trrdinje a Jajca
Stara (medTcdjal kala a varoii Jajca
.
.


vra

Pnri red srooika tr.

nujma u
. . .

Spljeto. (S jojjo-

73
.

Mpadne
Proielje

strane)

,

77

prro^a

reda

zrontka
it.

za edno

por.
.

Kralj Sigaimand na crkTeoora

aahmu

u

Kn«tnici

talom ttolne crkve

Dnjma n

Spljeta
tr.

9

(CoBstantia)
Kralj .Sigtatnond a Parisa

79
81

Zvonik tbome '^nekad atolne) crkve
a Trogira

LoTrioca
Djaci Praikoga sveaiiUiU a
11

XV

atoljc^a

.

.

83
85

Hodnik
Snimak

(klanatro)

aamoaUna

Franje a DuI

FtUt kraljice Barbate Pe^t Deodata StojanoTi(5a
Ivan ^iika
is

...

brovnika

9S
toi
105
Tvrtka
11.

Trocnova

Vrban«ko(^

(Krikoga) ctatata od goPeiat knesa Fridrtka Celjakoga
15

dine 1388

Peiat

boaantkoga

kralja

Stj«(>ana

Kaaeta (capsa)

av.

JakoTa a

ritnici

atolne crkrc

TTrtkoTttfa
•V. Stoiije (Anaatasije) u

107
Srbiji
. .

Zadra
»r.

17

Golabac (podor) a

III

Mo^ik

(relikrijar)

a crkvi
(aarkofaj;!
(I.)

Marije n Z*dta.

19

Sutat
Ijate

kralja Sigiaaiaada, iadan

a

Plactttsi j.

tre-

Grobni apomentk
Grobni spomenik

kod Doljne ZgoUt
SI

143a

117
IS I
1*3

bUca SatUke n Bcmti

Kraniaanje kralja Sgiaaaanda sa rimdtoga cart.
Zakliaici aUvonakoga aabora

(aarkofai;)

kod

D.>ljne

Zgolde

od

I.

avibaja

I4ja

bUn

Stttuke a Bomni. (It.)

aj

I

Bdikt kralja Sfftemanda

isdan

S.

tramja 1434
117

Grobni pomeoik (aarkofaK) kod Doljne Zfoit!*
'

bliso Satiske a

Bomi.

(Ill

)

35

Franjetrac

• Baatia jakuv d« Mat«bt«

.

.

I3S

Groboi spooMiMk (Mrko&x) kod DoIjim ZcoI^
blittt

Rata* opratna odUtea
37
Ji

BMka
. .

•39

Satiake •

BomI

(IV.)

Stgiamand a omata Hmakoga car*
Kralj Albracht Aaatnjaki

Ui

Nagrobno kamcnjc kod Bileka a Hercefovink. Nagrobni kamen (aarkoCtg) na brda Paflorca
Miniatoma
alika is rukopiaa

Uf
•5$
.

33

Dakrtt kralja Albrtchla od a), svibi^a 1439.

(miaaU) katta

No
?5
<7
4a

VtUM

paeat kralja Albrachu
i

.

•S9
1^1

raka (1368)
Is miaala

Srabrtni

aUtni p^anaal kralja Albrechi.

kneta Noraka

P»va^ Matka
Poiraija kraljtet

Talorea. bana kralitfina fialaaa
1

PeCat boaanakoga kralja Stjertana 0«toie

HMMija. HrTataka

6ia*« Stavonfje
go<!

1*5

Sigimand kao rimaki car Gtb spljctakoKa nadbiakapa Dajma de (tidicibai. PoTcIja kralja SigiamaiMla od a. tramja 1 398. Povelja kralja Si|^manda od 18. Ibtopada 1 400
.

SI

WtmbtUt vd
.

167
•7J

53 $S
<Q

P*«at kraljiot KIlMbala
Kralj Vladialav
I.

VarMii6k
I.

/Jattta iaffiala Vladlalaaa

Vanwne<k«

177 I7»

Srcbreni pjcneti

VUdnl«va
I.
I.
I

I.

Vanwn^ka

tSj
tS?

Srebreni pjencsi
Pritor

LiditU?a Foatama

....

243

Pe^at VladisUvs
Povelj* knija

Vtrneneikt
Varoeniika

prigodom |>odtade Carif^da (1153.)

253 259
361

VladUUva
II

iSo
105

Podpis kneia Uirika Ce1jako|;a

Podpia kralja Vtadialava

Vamen(ika

NoTi grb Irana Hiinjada
Sv. Ivan Kapialran

.

.

SiUan Mcral l?an lUnjad
Pct*t Iraoa

(SibinjaDin janko)

99 20$
1

269
Slika

Sv.

Ivan

Kapiktran.

aa irtvenika franje

Hmiada

...
.
.
. .

209 213

Taike crkve u Iloku

276
281
. . .

PtUt kocM
Janj

Ulrik* Cel|«k(^a

Groboi ipomenik Irana Hmijada
Franjevaiki aamottan a crkvom u Iloku

Podpia Ivana Viteu od Sredne
Kaatriotitf

ai5
.

283

(Skenderbeg)

211

Dekret kralja Ladidava Poatuma od 2\. re\]»it

I'e^t drapota Gjar|^a

Braokovi^ (Smederevca).

225
231

1457

287
povclje kralja Ladialara Poatama
.

Salun Mibamed

11
.

Odiomak

.

291

Kralj I^diaUr i'oatamaa

237
241

Magdalena,

kd

francuxkoga kralia Karia Vll., a
. .
.

Zlatna forteto kralja I^dialava Fostumt

.

.

.

caminica kralja l.AdiaIava Poitama

293

^^ ^-^
.

TRECE DOBA
VLADANJE KRALJEVA
IZ

RAZNIH PORODICA

(1301.— I5s6.)

DRUQA KNJIQA:
OD GUBITKA DALMACIJE DO MATIJE KORVINA
(1409.- ust).

HRVATSKO KRALJEVSTVO
U XIV. STOLJECU.
(1301.1409/).

Tcritorijalne promjenc.

Naiin vUdftnjt. Merccgi

i

baai.


i

Uprara, opraToe oblaiti
moroarica.

i

oblastaki.


i

2telji

po

naiodnocti

i

po ttalriima.

Sndjenje
i

i

praTO.

Vojtka

—> Dade
Obrt
i

i

porcsi.

Vjcn

crkva.

KnjiieTQoat latioaka

alaTcntko-hrTataka.

Umj«tnotti.

trgoTina; prometala.

^^^t

'

^^;

Or—

iin«l t

raka

n. amna*

a Zarfr*.

HRVATSKO KRALJEVSTVO U
(1301.— X409.).

XIV.

STOLJECU

eritorijalne promjene. Prvi Aniuvinac Karlo Robert primio je hrvatsko kraljevstvo u onom obsegu, kako su ga drlali
posljednji
i

Arpadovici
bill

u XIII. stoljedu.

Od

primorskili gradova

otoka Dalmacije

su tada u tudjoj (mletafkoj) vlasti grasvi

dovi

Zadar
i

i

Dubrovnik, zatim

otoci
II.

od Krka na jug do

Kordule

Lastova. Za bana Mladina
i

skloniSe te u mletadku

Trogir (1322.), a nakon pada njegova povcdoSe sc za primjcrom njihovim takodjcr gradovi Spljet (1327.) i Nin (1329). Tako ostado^ uz Hrvatsku od primorskih gradova i
zaStitu joS gradovi Sibenik

mjesta jedino Senj, koji je bio u nepoireJnoj

vlasti

Frankapana, zatim

Omi$, kujima su gospodovali Bribirski knezovt od plen^na Skradin zapade poslijc (1356) ob<iinu niletadlai, Subid Mcdjutim tako da je napokon hrvatsko kraljevitvo bilo gotovo sasvim potisnuto
Skradin
i i

od mora.

Dok
iupe
i

su

Mletiani obladali

Primorjem, grabio je botantki ban

kotare u hrvatskom Zagorju.

On

je

od Hnratske odkioao iupu

Imotu, Glamod (Dlamoe\ HIivno (Lijevno) i Dumno (DImno, Dumo), a onda £itavo primorje (Krajinu ili staru Neretvu) od uUm Cetine do til6i Neretve. Tako ie od Hrvatskc na jugu Gvozda ostalo samo ono, Ito au driali koeHnhir, Ostrovica, KlU I Omll), kneiovi Cctina), knezovl Bribir ki zovi NcUpicH (Knin Kurjakoviei (Krbava), knezovi Dtsblavovi6 od plemcna Mogoro?id (Lika i PodgorjeX i
i

HRVATSKO KRAUKVSTVO U
napokon knezovi Frankapani
priznavala jc kraija
(Senj,

XIV. STOUE^.U.

Modru^e, Vinodol

i

Gacka). Ali vecina

tih

knezova

Karla

Roberta tck po imenu,

tako da za pravo vlast kraljeva nije

mnogo
Gvozda,

dalje zahvatala
all
i

tu preobladao je istom

na jug od Gvozda. Ostala mu jedino Slavonija od Drave du Babonicima nakon iestokih borba sa Gisingovcima
i

Tck
i

Ljudevitu Vclikomu podje za rukom, da obnovi kraljevsku vlast na jugu Gvozda,
obiasti,
i

da prikupi sve

iupe

i

gradove, koji su nekad pripadali hrvatskomu kraljevstvu.
i

Najprije skudi Nelipide

ote im kraljevski
i

banski grad Knin (1345.).
ih,

U

isti

mah

pokori

Kurjakovide, a male zatim
Iza

Bribirske knezove, prinudivSi

da

mu

ustupe Ostrovicu (1347).
hrvatske

toga

otima^e

bosanskomu
isti

banu

ugrabijene
prinudi
ga,

iupe
ustupi

_^

(DIamod, HIivno, Imotu), a u

mah

da

mu

Humsku
piti

zemlju

do Nerelve
kralj

(1357.).

Napokon

slavnim
Mletci

mirom u
ustu-

2Ladru (1358.) izradi

Ljudevit, da su

mu

morali

Sitavo

hrvatsko-dalmatinsko

primorje sa svima otocima podev

od polovice Kvarnerskoga zaljeva, pak na jug sve do Dra£a, tako da je tada hivatskomu kraljevstvu pripao Dubrovnik, a poslije Kotor
i i

Obseg hrvatskoga

kraljevstva nije se

od god. 1358. promijenio

do god. 1409. Pojedine iesti zapale bi, a to za duze ili krace vrijeme protukralje Sigismundove (Stjepana Tvrtka, Stjepana DabiSu, Ladislava

Napuljca),

ali

su

se

vazda smatrale za dijelove

hrvatskoga

kraljevstva, te su

pomenuti vladari njima gospodovali kao nkraljevi

Dalmacije

i

Hrvatske*.
i

Hrvatsko se je kraljevstvo u XIV. stoljecu kao
ciju,

prije dijelilo
i

poglavito na dvije upravne oblasti: na kraljevine Hrvatsku

Datma-

zatim na kraljevinu Slavoniju, koja se redovito zove »regnum«,
je

premda
je

nema u kraljevskom
i

naslovu.

Neko

vrijeme pribrajala se
dio, koji

hrvatskomu kraljevstvu

Huinska zemlja, narodito onaj

je bosanski

ban Stjepan Tvrtko morao 1357.

ustupiti kralju Ljudevitu.

Kraljevina Hrvatska obuhvatala je u drugoj polovici XIV. stolje<5a

svu zemlju od Gvozda na jug do Neretve.

Na zapadu

dopirala

je

na mnogim

mjestima

do mora, tako da

je njoj pripadao

neko

vrijeme (do 1365.) grad Rijeka, zatim Vinodol, grad Senj, Novigrad

na istoimenom moru, Skradin, OmiS

i

ditava Krajina (stara Neretva)

od u§da Cetine do uSda Neretve. Na iztoku bile su joj skrajnje iupe Pset, Dlamo£, HIivno, Imota Dumno (Duvno); od Slavonije razstavljao ju je donekle Gvozd, a onda rijeka Una s Uncem, tako da je grad Bihad bio jo§ u Slavoniji, dok su gradovi Rmanj Unac
i
i

bili

u Hrvatskoj.

Kraljevina

Dalmacija, koja se vazda spominje uz

Hrvatsku kao sastavni dio njezin, obuhvatala je tada ne samo sve gradove byzantske Dalmacije (Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir, Spljet,

Dubrovnik

i

Kotor)

sa

njihovim
i

kotarima, nego

i

viSe

prvotno

hrvatskih gradova, kao Nin

Sibenik, zatim velike juine otoke Brad,

Srup s HA^t. .., SiMUNA u Zadru

Hvar

i

Kordulu, koji su izprva pripadali kneievini Neretvi, a poslije
i

Hrvatsko). Dalmaciji pribrajali su setada

ditavi otoci

Krk. Rab

i

Cres,

dok su

se prije

samo

poglaviti gradovi tih otoka smatrali za dijelove

dalmatinske pokrajine (theme). Slavonija napokon zadriala je onaj obseg, ito ga je imala kao opravna oblast za vrijeme Arpadovida u XIII. stoljedu. Obuhvadala je poglavito ditavu zagre-

badku biskupiju, zatim iupanije poieiku vukovsku. Potonje dvije iupanije stale su se medjutim u ovo vrijeme nekako posebice izticati: poieika poradi toga, 4to je grad Poiega- bio
i

laaebna domena

kralj idina

(oppidum

reginale), a

vukovska poradi porodice Gorjanskih,

Na£|N VLAOANJA. HERCE/I

I

BAM.

5

zatim radt Djakova, kao sijela bosanske biskupije, a najviSe radi blizine Bosne

i

banovine

se jo§ u dekretu kralia Ljudevita od god. 1351. obje Vukovo, kao njeSto istovjetno s ostalom zeinljom izmedju Drave i Save (Slavonijom), a neSto razlidito od Ugarske. (Naiin vladanja. Hercezi bani). U vrijeme od 1300 do 1409. bila su na hrvatskoga kraljevstva, §to se znade, obavljena dva krunisanja. Godtne 1300. tlo

Ma5ve.

No

uza sve to smatraju
i

zupanije, Poiega

i

nONACttVAtttPUCTO.

Pro£kub prvooa reda
Kdco
j« crkTM

(eta2e) kvgnika stolnb crkvb sv. Dujma u Spuktu.
imala prrobitno tvoBtk*.
i

•.

I>ajina

potuU od

nuatoleja cart Diokledjau. oije

Gradnj* dMwi-

njega »Tonik», koji Msloji od aedatn dtjelora (naime od podnoija, pet Cetverokulnth redova,

J«dooffa

lcrtOff»

okta|tooalno((a reda aa

klobuiattim krorom), tapotela Je »ed

XIU.

aloljerfu.

a trajsla j« Ttl« atolje^.

ViMk

)e iTOoik 51*03 melra.

Za gradnja sv^nika mnoffo te je sanimala kraljtca Elisabela, avpntga kraija L|«4cfito I., a kdi boaanakoga bana Stjcpana Kotromaoirfa. GoIoto je te»je»too. da je pnrl red (etata) svonika dogradlo (ImmA pod* gradilcl), Splje^anln Nikola Trrdoj, kojl je a6. lipoja 1416. a nadblakapom I kaptolom «teM6o a torn
poaebaB agovor.

krunisan bi Karlo Robert u Zagrcbu, a 5. kolovoza 1403. kralj Udislav Napuljski a Zadru. Premda je Karlo Robert poslije jo5 dva puta bio krunjcn (1309. i 1310.) u Ugirakoj.

smairao je 00 ipak vjenianje u Zagrebu za glavno

i

zakonito, poito je

od njega brojio

ff

IIRVATSKO KRAUEVSTVO U XIV. STOUEfiu.
Hrvati pnznavali su njegovo krunisanje u Zagrebu pravovaljanim;
i

godine svoga vladanja.
s toga ntjesu
hrvatski
doili osobno, ved

I

bani

vclikaSi

na njegovo vjen^anje u Budimu

15.

lipnja

1309.

su se dali zastupati

po svojim zamjenicima. Pak

i

Ivan, arcidjakon

gori^ki
(qui fuit

i

kanonik zagrcbaiki, spominje samo krunisanje Karla Roberta od godine 1300. coronatus anno domini MCCC et regnavit annis XLII). Mora se medjutim iztaknuti,
i

da fu oba krunisanja (1300.
zadariki,

1403.) obavili

ostrogonski

nadbiskupi, a ne spljeUski

ili
i

po

svoj prilici za to, Sto su Hrvati tim htjeli,

u UgarskoJ. Ni Karlo Robert u Zagrebu, ni
sv.

da njihov izabranik bude priznat Ladislav u 2^dru nijesu bili vjendani krunom

Stjepana.

Mod

kraljevska u hrvatskom kraljevstvu bijaSe za Karla Roberta izprva nikakova, a

posHje 1322. priliino slaba, naro^ito u zemlji na jugu Gvozda. Za sina njegova Ljudevita
dizala se je kraljevska vlast sve viSe, tako

da

je poslije

1358. bila gotovo neograniSena.

AH namah po

smrti Ljudevitovoj stade

opet silno padati,

femu

su poglavito doprinijele

neprestane borbe za prijestolje.
Teritorijalne promjene, zatim padanje
like
i

rastenje kraljevske vlasti, a

i

porodidne

pri-

u vladajucoj

dinastiji

mnogo

su doprinesle, da

se je nadin vladanja u hrvatskom

kraljevstvu

vi^ puta mijenjao
i

Na

delu hrvatskoga kraljevstva nalazimo
i

u XIV. stoljecu

hercege

i

bane.

Kralji

kroz mjesece u njima boravili (Karlo Robert sa dodu$e (esto zaiazili u hrvatske zemlje dao je pa£e u Gradcu tik Zagreba podici kraljevsku paladu), ali redovito upravljali su kraljevstvom hercegi bani. HercegS nalazimo samo za kralja Ljudevita; inaie upravljaju
i

i

vladaju bani

Hcrcczi
1350.
iza
i

(duces)

u XIV. stoljedu

bili

su

ovi:

1353.

— 1354),

najmladji brat kralja Ljudevita;

hercega Stjepana;

Ivan

(1356.

— 1360),
su

sin

Stjepan (1349. — 1354.; tofnije Margareta (1354. — 1356.), udova hercega Stjepana; napokon Karlo
i

Dradki
ti

(1369

— 1376.),

sin Ljudevita grofa
vr§ili

Gravinskoga

iz

napuljske loze Anzuvina. Svi

poput hercega iz Arpadovske kuce gotovo kraod Drave do Dubrovnika. Naslov im je: »Dei gracia tocius Sclauonie, Croacie et Dalmacic dux (ducissa)< ili skradeno: »dux regni Sclauonie< (dux tocius Sclauonie). Stoluju ili u Zagrebu, u kraljevskom dvoru na Gradcu, ili opet u Zadru u Dalmaciji, a zovu ih »excellens (inclilus) princeps«, pa6e »ducalis maiestas*.
dlanovi kraljevske

porodice

ljevsku vlast u hrvatskom kraljevstvu

i

Hercezi

hrvatski

utjedu

znatno

i

u

vanjsku

politiku;

kralj

Ljudevii

ne prihvaca mir
u

s Mletcima, jer ne dc na nj pristati hrvatski herceg Stjepan; ugovarajudi opet s austrijskim

vojvodama

i

deikim vladarima vazda
kralj koji put

iztide,

da

to iini s privolom

hercegovom. Fade

i

Ugartkoj izdaje

darovnice

s

privolom (consensu) hercegovom.

hrvatskom kraljevstvu vlada herceg poput kralja, brojeci sve i godine svoga nostri anno primo, secundo ). On vr§i naroiito ova kraljevska prava: a) namjeita bane, koji njemu pokoravaju (banus Faulus de Ugal, per dominum Stephanum, dei gracia tocius Sclauonie, Croatie et Dalmatie ducem in dictis regnis
vladanja (ducatus

U f amom

w

Sclauonie ct Croatie banus constitutus); b) izdaje naloge za sazov sabora
generali

(in

congregatione

dc mandato

et

praecepto

.

.

.

ducis

.

.

.

celebrata)

i

odredjuje,

o dcmu da se

ducalis maiestatis); c) dijeli plemstvo i izdaje o torn poherceg Stjepan dnc 15. svibnja 1354. neke plcmenite podanike grada MorifCft proglasio pravim plemidima (veros nobiles), te im o torn irdao zasebnu izpravu; d) vodl vojsku svoje hercegovine pomaie kralja u vanjskim ratovima (sa Srbima,
velje; lako je
i

vijeda (pro requirendis iuribus

s

Bosnom);

e) potvrdjuje privilegija

pojedinim velika&ima
i

i

plemidima, gradskim obdinama
f)

(Koprivnici), ptemidkim

obcinama (Turopolju), crkvama
sudi sud
I

biskupijama (zagrebadkoj);'
g) daje

na

sabonma njedno

s

banom

rjeSava
ili

parnice;

kovati

novce za ditavu

Slavooiju (»inoDeta ducis pro Sclauonia«

»pcr Sclauoniam«).

Na£iN VLADANJA. HERCEZI

I

BANI.

7

Kad nema
vla§<5u»

hcrcega, upravljaju

i

vladaju hrvatskim kraljevstvom

bani gotovo

s

btom
dii

kao
sit

i

hercezi.

U

jednoj izpravi od god. 1321. kaie se izrijekom, da je >bansko
fiast

dostojanstvo najuzviSenija
gnitas

u

Ugarskoj* (cum
mijenja

in

regno Ungariae exccUentissima
je,

banatus).

U

pogledu banov^ upamtiti

nam
prema

da se njihov

broj, djelokrug
i

naslov tijekom XIV.
tidkim prilikama.

stoljeda viJe puta

teritorijalnim

promjenama

poli-

PbVI nED ZVOMKA STOLNK CRKVE
(S

SV.

DUJMA U SpUKTU.

j«gou|MdiM

stnioc).

Na podctku
Slavonije, a drugi
i

14. stoljcifa

nalazimo najprije po
i

dva

bana, jedan je kao ban eilave

Bosnc. U to je vrijeme banska das nasljedna, kao ban Hrvatske porodicama. Bani iitavc Slavonljc jeau kneiovi kncicvskim to u domacim, urodjenim 1316.— 1322 ), a bani Hrvatske gospodari Bosnc Babonidi (Stjepan 1310.— 1316, i Ivan 1312—1322.). knerovi Bribirski od plemcna Subid (Pavao L. 1300.-1312, Mladin IL» nc promctne opct Padom bana Mladina II. (1322.) uktda »e nasljedna banska dast^ a da »e
i

8

HRVATSKO KRAUBV8TV0 U

XIT.

STOUK( L

o nasljednu, ne povjerava ju kralj vi§e ilanovima hrvatskih kneievskih porodica, nego obtinim plemtcima slavonskim, paCe koii put i ugarskim, koji su stekli zasluga za kraIjersko prijestolje, a uza to imadu posjeda u obsegu hrvatskoga kraljevstva. Takovi su bani ditave Slavonije: Nikola Amadejev (1322 —1324.), Mikac Mihaljevid Prodavid (1325. 1343.) i Nikola Banid od Lendave (1343.— 1346.). Oni nemaju drujjova u banskoj

dastl, jcr je najvedi

dio Hrvatske

i

ditava Dalmacija u tudjoj vlasti. Ti samaiki bani zovu

se naprosto »banus tocius Sclauonie«, a

upravljaju

uz Slavoniju

i

onim malim dijelom
je

Hrvatske, koji je ostao uz ugarsko-hrvatskoga kralja.
Ljudevit pokorio Nelipide, Kurjakovide
svoj naslov, te se
i

Tek od godine 1345, kad
et

kralj

Ugrinice, povecava ban Nikola Banid od Lendave

odsad zove
1356.,
i

>banus tocius Sclauonie

Croacie,

jer

vlada velikim

dijelom Hrvatske. Jednaki naslov (banus tocius Sclauonie et Croacie) imadu svi njegovi
nasljednici

do godine

naime Nikola Set (1346.

1349.),

Pavao Ugal (1350), Stjepan
(1353.

Lackovid (1351.— 1352.),
devit nekadanju uredbu,

sam Nikola Banid od Lendave po drugi put

1356.).

Godine 1356, usred najieSdega rata s Mletcima za Dalmaciju, obnovio je kralj Ljuda hrvatskim kraljevstvom vladaju u iiti mah opet dva bana: jedan kao ban ditave Slavonije, a drugi kao ban Dalmaclje Hrvatske. Tako ostaje za ditavog daljeg vladanja kralja Ljudevita*, a iza njegovih nasljednika, nekako sve do godine 1392., kada Sigismund u kritic^nim dasovima povjet^ava ditavo kraljevstvo hrvatsko jednomu banu, koji se onda zove >Dalmatiae, Croatiae ac tocius Sclauoniae banus*. Takovi bani bili su narodito: Ivan Frankapan (1392, 1393.), Nikola Gorjanski (1397. vranski prior Emerik Bubek (1402.), Ladislav 1401.), biskup zagrebadki Eberhard Pavao od Peci (1404 —1406.), napokon od Grdjevca (1403. 1404), Pavao Bisen
i


i

i

i

i

celj^ki

zagorski

knez Herman

II.

(1406.

— 1407.).

Ti se potonji
i

bani

mogu donekle

sporediti
sljednji se
i

nekadanjim hercezima, narodito Nikola

Gorjanski

celjski

knez Herman. PoSigismunda.

pade u sluibenim izpravama spominje prvi izmedju svih dostojanslvenika, pak
je bio last kralja
vlast bila je u

prcd palatinom ugarskim, demu je jamadno doprinijelo, §to

Banska

nego u prijainja qua fungimur in
Spljetu,

XIV. stoljecu kao za Arpadovida velika, pade jo§ znatnija, vremena. Ban Ivan Babonid kaze god. 1320.: >auctoritate regia, banatuc (kraljevskim ugledom, koji vriimo u banovini). Mnogi dalmai

tinsko-hrvalski bani iza god, 1358. vrSe dast kneievsku u dalmatinskim gradovima (u Zadru,

Rabu

itd,);

jedan pade (Ivan Cuz) zove se god, 1358. »gospodar

Humske
li

zemlje*
bili

(dominus terrae
dine 1356.

Halmae).

Ne moie

se todno

odrediti,

u kakvom

su sno^ju

go-

— 1391,

bani dalmatinsko-hrvatski prema banima ditave Slavonije, da

su naime

kao u 13. stoljedu, ili su tada oba bili posve ravnopravni. Nema barem primjera, da bi ban hrvatsko-dalmatinski ma u dem bio zavisan od bana ditave Slavonije, premda se taj u sluibenim izpravama redovito spominje kao prvi izmedju svih bana. U sluibenim se naime spisima, kao u kraljevskim poveljama, izbrajaju bani ovim redom: ban ditave Slavonije, ban Dalmacije napokon ban Hrvatske, ban Madve
prvi bili podredjeni potonjima,
i

i

Severina (severinski). Stoji medjutim ipak, da je ban ditave Slavonije vrSio neke osobite
povlasti
i

prava, kojih drugi nijesu

imali.

Tako
i

je

ban ditave Slavonije kovao novce za

Slavoniju (banovce), Sto se za bana Dalmacije
*

Hrvatske nikad ne spominje. Prema tomu
:

Od

god. 1356. do 1397.

MU

so

bftiti

u hrraUkoin kr&ljerttva

bani Citave Slavonije: Lcutahije

Ratot (t3$6.— 1361.', *a«rebaeki biakap Stjepan KanUUj (1362.- 1366.), Nikola Sei (1366.-1368), Petar Cudar

(136S.— 1380.), StjepMi I Ivan Bani^ od Lendave (1381.— 1385 ), Udwiar od Lnienca (1387.-1389.), Dttrtk Babck (i3S9>— 139a )i L«duUv Petrov (t39>). Detrlk fiabck (1395.— 1397.) bani Dalmacije i Hrvatakc: Ivan Cn (tiS^.'—tJSi), Nikola Sti (1358.— 1366.), Konja Tumin Seienj 11366.-1367.), Emehk L«ckoTi< od ^montorn^e (1368.). Siiinon MaaHajev (1369.--1371.) Karlo DraCki (podjedno heiccg. 1371 —1376.), NikoU See (i377— I3S0). Kmerk Babek (l 380. — 1383.), Stjepan Lackovi^ (1383.-1384.), Tuma iTempliniu) od av. Jar]* (1384^ 1385.). Udialav Lackovid (1387.). DioaWJt od Laiciicm (1387.— 1390.), Batko Knrjakovitf
:

KrlMTtki (I394). Nikola Gorjaaaki
kfslji; te aa

(1395— 1397). Us
I

ovt nalwJaio banc, koje sa a Oalmaoji namjeitali protu-

W.n

I'altlaa,

Vak Vak6d

dragi.

NAfilN

VLADANJA. HKHCEZl

I

BANI.

9

su bila po dva bana u jedan mah, ban fitave Slavonego ban dalmatinsko-hrvatski. vjediti ratovi sa susjedima prouzrokovale Neprestane gotovo nutarnje smutnje, kao vladanju hrvatskoga kraljevstva. Tako se je 5u u XIV. stuljedu mnoge promje ne u upravi dogadjalo, da se je krnjila ili bar poku^la krnjiti banska vlast. No hrvatsko je plemstvo vazda budno pazilo, da se na jugu Drave ne ugnjezde druge oblasti, te je viSe puta trase dini, da je u ono vrijenie, kad
nije vrijedio
i

mogao

viSe,

i

i

i

i

iilo

od

kraljeva,

da svedano zajam^e naroiito

vrhovnu suda^ku vlast

bansku u

Fro£BUE PRVOOA RKDA

ZVONIICA ZAJEDNO S PORTAl.OM STOLNB
sv.

CHKVK

DujMA u Spuktu.
god 1325^ Ljudevii Veliki god. 1359. 1377^ dasi osUU u 1402. Tako je banska vla.«t
i i

kraljevsivo.

To
i

je uiinio kralj Karlo Robert

a napokon

kralj

Sigismund god.
u

1395.

i

hrvatakom kraljevstvu netaknuta kroz ditavo XIV.
obdine, tako u Dalmaciji, kao

stolje<ie.

Jcdlno su gndske slobodne
pcxllolcne kraljo, te

Hrvalskoj
i

i

Slavuniji, bile izravno

su hrvatski bani utjecali u njihovu upravu

sud>tvo
ili

same u

toliko,

u koliko ^u u nc-

kojim dalmatinskim gradovima

vriili

6ast kneza

potestata.

lo

HRVATSKO KRAUSySTVO U
Bani su daklc
i

XIV.

STOIJE6o.

u XIV.
i

8tolje<iu,

kao

i

prije bili vrhovni

upraviteiji u hrvatskom
ban imao
je

kraljevstvu, vrhovni

sudcl

vrhovne

vojvode

lirvatske vojske. Svaki

svoga
zagre-

banovca

(vicebanus): slavonskim banovcem bio je redovito iupan kriievadki

(ili

ba6ki)« a hrvatskiin
tik 2Utgreba, gdje je

lupan kninski. Ban iitave Slavonije stolovao je redovito na Gradcu imao svoju pala^u; a ban hrvatsko-dalmatinski imao je svoju stolicu
u Zadru.

redovito u Kninu

ili

Vz bane

i

banovce

javlja

sc

u XIV. stoljedu
imenovali
kralji

notar
ili

ili

protonotarius

(notarius

regni

Sclauonie).

Dok

su bane

hercezi
prin-

(god 1344. kale ban Nikola Banic od Lendave: >cum nos ex gracia excellentissimi

cipis domini Ludovici, dei gracia regis Ungarie, dignitatem banatus fuissemus adepti*), a banovce opet bani; notare ili protonotare birali su i skidali plemici hrvatskoga kraIjevstva. Protonotar duvao je pedat kraljevstva, te je za Hrvatsku bio ono, §to u Ugarskoj

kraljevski kancelar. Protonotaru kraljevstva

bili

su podloini notari

i

protonotari pojedinih
se magister Ni-

iupanija, doti^no iupanijskih sudbenih stolova (vec god. 1396. spominje

colaus litteratus, prothonotarius

sedi.s

zagrabiensis).

Kao
namisli,

rcdoviti upravitelj kraljevstva sazivao je
i

ban

sabore
nije

i

iupanijske skupvolji
i

Stinc, te je jednima

drugima predsjedao. Sabora

ban skupljao po svojoj

litteratorium
facta).

nego po nalogu kraljevu ili hercegovu (ex mandato et commissione regis; iuxta mandatum regis; de mandato et praecepto ducis, publica proclamatione PoSto je u ono vrijeme hrvatsko kraljevstvo bilo razdijeljeno na dvije upravne
u Zagrebu

oblasti, sastajali su sc

Te<5inom

i

posebni sabori za Slavoniju (generalis congregatio regni Sclauonie), Krizevcima, ali na drugim mjestima (kao u Sv. Ivanu); a opet
i

posebni sabori za Dalmaciju

conoba sabora; tako je ban Nikola Banic godine 1353. najprije obavio poslove na slavonskom saboru u
i

Hrvatsku,

i

to u Kninu, Ninu,

Senju

i

t.

d. (generalis

gregatio regnorum Dalmatie et Croatie).

Ako

je bio jedan

ban, sazivao je

Zagrebu, a onda
u Ninu (1396)

je

po?ao na jug, gdje
trajali

je u rujnu predsjedao lirvatskomu saboru u Kninu.

Sabori su redovito
i

po

vi§e dana, tako sabor u

devetnaest. Dolazili su

magnati
su

i

obidni mali plemidi, a koji

Kninu (1353.) deset dana, a sabur pak na «abor najprije svi plemidi, dakle prelati zastupnici gradova. Na saboru u Kninu bili put
i

nazo^ni

knezovi Frankapani, knezovi
ili

Kurjakovici

i

biskup kninski,

a

na saboru u
Spljeta),
i

Ninu (1396.) po dva
knezovi
Kurjakovidi,

tri

zastupnika

dalmatinskih gradova (Zadra, Trogira,
(trogirski
i

dva dalmatinska biskupa

ninski),
kralj,
i

napokon
kao
kralj

61anovi

hrvatskoga plemena Lapdani. Vi^e puta predsjedao je saboru sam

Sigismund

knravomu saboru u Kriievcima (1397.). Na saboru se vijecalo odlu^ivalo o svima pozakoni slovima kraljevstva, no najviSe su nam saduvane odluke u parnicama. Da su se irtvarali, svjedo^i sabor u Kninu 1353., gdje bi odredjeno, tko da placa kninskomu biskupu
i

crkvenu desetinu

i

kako.
pazilo,

da se uzdrfi vrhovna sudaika vlast posebnim kraljevskim poveljama ta vlast svedjer potvrdjivana. Pa£e sam kralj Ljudevit morao je poStivati u tom pogledu stare pravice banske. Kad je god. 1377. tekla pamica izmedju zagrebaikoga biskupa Demetrija gradjana na Gradcu kod 2Uigreba, te se je ta pamica iznijela pred Jakova ^ipuSkoga, sudca kraljevskoga dvora, zapovjedio je kralj Ljudevit 31. listopada re£enomu Jakovu, da ditavu
Ve<^ bi iztaknuto, koliko se je

ban ska

u obima banovinama,
i

i

kako

je

i

pamico predade Petru Cudaru, banu
Slavonije sloboda
k) reqairit).
i

kraljevine

Slavonije, >kako

to

istoga
et

kraljevstva

obidaj xahtijeva* (prout ipsius regni Sclauonie libertas

consuetudo

Samo

se

sobom

razttsiije,

pnzvati na kralja, koji bi onda zajedao

da su stranke, nezadovoljne sudom banskim, mogle barunima izricao kona^nu sa svojim prelatima
i

presudu.

Ne moie

se
ili

medjutim
bili

odrediti,

da

li

je ba§

svakomu

i

u svakoj pamici bio

dopuiten posljednji
vodili u boj.

vmnredni priziv na
redoviti

kralja.

Bani su takodjer
I

vojvode vojske u svojoj banovini, pak su tu vojsku

Upravo u XIV.

stolje<^u

imade viie primjera, gdje se bani

izti^u

kao

NA&IN VLAOANJA. IIBRCEZI
samostalni
vojskovodje. Jezgra

I

I(\NI.

If

svaki ban imao je jedan banderij

banske vojske bio je banski banderij od 500 momaka; pod svojom zastavom (sub nostro vexillo), koji je morao

o svom

trojiku uzdrzavati.

Ak-o

je

ban bio vrhovni vojskovodja,

pridruzili bi se
i

njegovu
i

bandertju dete

knezova

i

zupana u banovini. zatim iete plemena

plemida, kao

dete

ZVONIK ZUORNK (SKKAD STOLNK) CRKVK
Zvonik crkT*. ko}«
jc Mi(rftdj«n»

SV.

LoVRINCA U TrOGIRU.
crkTom.

a roMtoikoai slogm, nt podadcr*
dijeia

m m Mmom

N*

vronUra

MiMimo

goUkih oblika, naroiito

a

gontjem

njegorv. Gradili

m

gh god. 1433.-1598. M«Uja Gojkefid, Mlniar

Sljeptn, a ivriio k« )e Trifan Bokani^.

iupanija.

derijima,

Ako je pak sam dok su velmoie

krali
i

vodio vojsku, bani su
imali

stajali

usa nj

samo

sa tvojim ban-

prelati

takodjer svoja xasebna banderija la posebnim

sastavama, te su se izravno pokoravali kralju.

la

BRVATSKO KRAIJKVSTVO U

XIV.

8T0UB£u

ill

herccga.

Neki bani na^ga doba vrAiU su osobite povlasti, koje su ina£e zapadale samo kraija Dnc 6. srpnja 1346. izdaje ban Nikola Banid od Lendave znamenitu povelju,
(nobilis iobagionis) grada Kriievaca (castri

kojom picmcnitoga sluibenika
ga uzvisuje »u kolo
i

Crisyensis),

po
nu-

imenu Nikolu, ostobadja >a iobagionatu
broj plemenitih

predict! castri Crisyensis

penitus et in toto<, te
(in

sluibenika
et

kraljevskih

i

svojih«

cetum

et

menim

nobilium seruiencium regalium

nostrorum), tako da odsad uziva onu plemicku

floboda (cadcm prerogatiua
Cini se

nobilitatis libertate),
in

koju imaju

ostali

plemici Slavonije (qua

ceteri nobiles scruicntes regales et nostri

partibus Sclauonie existentes perfruuntur).
i

bode

plemidke slopravo podjeljivati plemstvo Osobito je znamenire povlasti vrJio ban Nikola Gorjanski, naroeito u vrijeme 1397.— 1401., kad je bio jedini ban ditavoga hrvatskoga kraljevstva. On u to vrijeme vrSi vlast kao nekad hercezi kraljevske krvi on 19. oiujka 1398. po-

po

torn,

da

je

banu tada

pristojalo

iiteljima svoje banovine.

:

tvrdjuje
tara

slavonskomu plemstvu staro pravo, da
on
paie
13.

si

po

svojoj volji smije izabrati protono-

kraljevstva;

oiujka

1399. namjeSta

u

Osoru biskupa, pak tako

vr§i

vrhovno patronatsko pravo, koje
Svi

je doslije patrilo jedino kraija.

bani

Slavonije

ili

fitave

nekako do god 1384. jo$ i to kuju posebne banske pjeneze ili
ili

napokon u XIV. stoljedu sve pravo, da u svojim banskim kovnicama (naro^ito u Zagrebu)
Slavoniie
vrSili

su

banovce
Gdjekoji

za ditavu Slavoniju.

To

su pravo zaista izravno
saq;i

neizravno takodjer

i

izvriivali.

ban ne

bi

se

upravo

bavio kovanjem

baoovaca, nego

bi svoju

kovnicu iznajmio, kako je to udinio god. 1344 ban Nikola Banic
i

od Lendave, kad

je zagrebadku kovnicu

sve svoje banske

dohodke iznajmio monetaru

jakovu za godiSnju najamninu od 1650 maraka (300 maraka za kovnicu). Banovci, kovani u XIV. stoljecu, razlikuju se od banovaca prijaSnjega stoljeca po tome, §to na njima
vidimo redovito porodiini grb onoga bana, koji
vaca Stjepana
ili

je

dao

kovati.

Tako

se na lieu bano-

Babonica

vidi

grb njegove

porodice (vi^e kune), naime gornji trup uzpi-

njudeg se lava; na banovcima Nikole Banica od Lendave vide se bikovlje glave, a na

pjenezima Nikole Se£a po dvije orlove glave.

(Uprava, upravne oblasti
jc
ili

i

oblastnici). Hrvatskim

kraljevstvom
ili

upravljao

u XfV. stoljedu u ime kraija

ili

jedan herceg (herceginja) kraljevske krvi,

po jedan

onda su bani zastupali »kraljevsko velidanstvo* (personam regie maiestatis repraesentans). Dogadjalo se medjutim koji put, da bansko dostojanstvo nije bilo popunjeno, nego da je bana zastupao koji »vicarius generalise ili •banatum tenens«, vecinom koji biskup.
nije bilo hercega,

po dva bana. Ako

Uz
kralj
reforir.e,

redovitc upravitelje kraljevstva hrvatskoga, hcrcege

i

bane

siljao je naro^ito

Ljudevit viSe

puta vanredne komisare u hrvatsku

zemlju, budi da provedu razne

budi da izvrSe zasebnc zadatke. Prvi put Salje kralj takove komesare u Hrvatsku

god. 1358. »pro regulanda contracta«
bijahu koloiki nadbiskup
i

namah nakon utana^ena mira

s MIetcima.

Komesari

kraljevski kancelar Nikola, njitranski biskup Stjepan, vel koi

varadinski kanonik duvar Gregorije,
bijaie naro^ito zada<5a,

sudac kraljevskoga dvora Nikola Sei Povjerenicima

da urede

prilike u

gradskim obdinama Dalmacije, koja je netom

doila pod vlast kraljevu. Dvije

godine zatim, u studenom 1360., do§la je opet kraljica mati EUzabeta sa svojom pratnjom i nekim barunima u grad Zadar »ad reformandum

status

prilike u

regnonim Dalmatic ct Croatie*. Komisarima bila je poglavita zadac^a, da urede novo steienim oblastima hrvatskim, naro^ito da oznaie medjaie posjeda kraljevskih, vehka^kih, kao plemenskih obdina, zatim da izpitaju, tko je plemid surinom, a tko po poveiji; napokon im je bilo starohrvatske iupe zaokruiivati u iupanije po ugarskum uzoru, te osnivati iupanijske sudbene stolove. Povjerenici radiii su sporazumno s domadim vclikaiima i plemidima, koji su pomagali komisare: jedan je zbor sastbjao od dvadeset detiri otkliiika ili priscinika (iurati asses^ores), koje bijaie kralj imenovao >za
i

i

potralivanje kraljevskih

prava<

(pro exquirendis iuribus regalibus); drugi je brojio dva-

UPRAVA, UPRAVNB OBLASTI
naest
osidnika, koje je
kralj

I

OBLASTNICI.

13

namjestio >za sudjenje
iustitia

i

vrSenje javne pravde u kraljevini

in regno Croatie*). Oba su zbora komesare kraljevske po ditavoj zemlji, sve u najzabitnije krajeve, te su ih izvje^iutvrdjivali svoje kazivanje prisegom (rotom). Tako dodjoSe svademu, vali o svemu do starohrvatske zupe HIivna (Lijevno), koja je poslije opet spala pod Bosnu. komesari

Hrvatskoj* (>pro iudicatu et comuni

obscrvanda

pratila

i

i

i

Jo§ god. 1400. sjeca
njihovili osidnika.

se

bosanski

kralj

Stjepan Ostoja na rad
je

tih

vanrednih komisara

i

U

povelji nalme,

kojom

pomenute godine

kralj

Ostoja darovao vcU-

komu
ino:

vojvodi

Hrvoju Vuk-

£icu iupu Hlivno, ditamo uz

>upisah pod moju sredlista,
i

nju pedat otvorena dva

jedan Vukmiru Semkovidu

Vuku Nimidicu
zbeni
vladanje

i

iupanu Rai

doju, da poju u Hlivno,

da
ine

k sebi osidIjude,
i

ntke plemenite
vrste

dobre

Ijudi, koji

bi se

onde pr6min£li, da ih pitaju do njih rote, tko bi koje plenien§<5ine od korena u Hlivanjskoj Vrhovini
i

u zupi,

po^anSi od Zavoda do Vrhovinc, §to pristoji

gradu

(ca-

stnim)

Bistriikomu, navla-

stito

(Ljudevit)
i

kada posla Laus kral) dvadeset

ietiri rotu na

modeh

postaviti vsakoga u nad £im njih pravimi tko sta u ono vr6me,
i

jerLauS
pravdu
I

kralj
s

vazda IjubljaSe
. .

naSimi prvimi

poslije god.

1360. na-

lazimo

vi§e puta izvanredne

kraljevske
maciji
i

komesare u DalHrvatskoj. Godine
magistar Saracen

1370. borave njitranski biskup

Ladislav

i

k^o

>visitatores regnoet Croatie per
.
. .

HODMK

(KLAUSTRo) SAMOSTANA SV. FMANJlb
U DUBROVNIKU.

rum Dalmatie
serenissimum
.
. .

Lodovicum
>in con.

Taj hodnik, koji opatuje Mmoatanaki vrt (dvor), divtta
radnja XiV. atollc^a.
hajla Petraba
it

jt

i

uapoiuittta
Mi-

regcm

. . .

deputati « u Vrani,

Sagradjen

je akrot a

romanakom alog* od
li

Bara. latiCc

te otobito

oblim lakortma, a

po6vaj«

(>o§to su prije toga

na kivpoTima,

koji ae

odhkaja fantaatiikim (liToUojakim) oblioma rrojih
atojt

gregatione

generali

.

.

noin

kapitda. Sred vrta (dvora)

£«ama

kipom

tt.

Frani«

od nnmora.

bilium comitatus de
villa

Luka

Podgradya (Podgradje)« »iura regalia ab universis detentoribus*. Uredbu vanrednih kraljcvskih kometara suprug joj (visitatorcs) pridriali su i nasljetlnici kralja Ljudevita, kao kraljica Marija
obranili
i

Sigismund, samo su ju vrlo

rijetlko upotrcbljavali.
dijclilo

Hrvatsko kraljevstvo

sc

je

i

u XIV.

stoljc<iu

na dvijc upravne oblasU: na

14

IIRVATSKO KRAUEVSTVO U XIV.

STOUE^.

banovtnu Dalmaciju
ro^ito

i

Hrvatsku, zatim na banovinu Slavoniju. 1zto6ne £esti Slavoaije, naiza

Vukovska

i

Srijemska iupanija, biSe
razsula njezina.

god. 1310. privaljene banovini Maivi, te
dijelila se

su uz nju ostale

do

Svaka banovina
i

na iupanije (comitatus), a

a ove opet na kneiije ili kneitva (comitatus) iupe Uredba iupanija po ugarskom kalupu provedena
bnratskth

(districtus, contrata, provincia, generaclo).

bi

u

Hrvatskoj

na jugu Gvozda tek u
tri,

drugoj polovici toga stoljeca; pri torn postupalo se je tako, da su

detiri

ili

pet staro-

iupa

(districtus,

contrata,

generacio)

zdruiili

u jednu iupaniju, kojoj je bio

stolicom koji kraljevski grad. iupa:

Tako postade
i

Lu£ka

iupanija od nekadanjih starohrvatskih

Lu^e,

Ninske, Bribirske

Sidraike, a za sijelo

iupanije izabran bi grad Ostrovica.
i
i

Prominska) Una£ka (a moida Jednako bi§e stare plemenske iupe Kninska, Vrlidka ujcdinjene u Kninsku iupaniju, kojoj bude stolicom kraljevski grad Knin. Vjerojatno
je tako postala iupanija Lidka od
starih iupa: Liike,
je u to vrijeme

Podgorske, Otu^ke

i

Odorjanske,

sa stolicom u gradu Po^itelju.
triju prastarih hrvatskih

Jamaino

osnovana
ali

i

Poljidka iupanija

od

iupa, kojima

ne znamo za imena;
Limi(ii
i

se znade, da su u njima

nastavala

tri

plemena, po
i

imenu Kremeni^ani,

Tii>emiri.

Vrlo je vjerojatno, da
Slavoniji donekle joS

je u banovini Dalmaciji

Hrvatskoj posljednjih decenija XIV. stoljeca provedena uredba
udinjeno u

iupanija

po ugarskom

kalupu onako, kako je to

u

XIII. stoljecu,

a preteiito u prvoj polovici ietrnaestoga.

Svaka iupanija dijelila se je na manje kotare, koji su se vecinom sudarali sa starim plemenskim iupama, od kojih su postanule. Tako se je zagrebadka iupanija god. 1363. dijelila na ove kotare (districtus seu generaciones): de Moroucha (morave^ki), de campo zagrabiensi (turopoljski), de Pribich (podgorski), de Gorycha (goridki), de Klokoch (klokodki), i de Bljna (blinjski). Jednako su se nekadanje iupe Vrhrika (Vrlika) Undani
i

smatrali za kotare iupanije Kninske.

One

starohrvatske iupe, koje su u 12.

i

13. stoljedu

dobile u nasljedno leno

pojedine velika§ke

porodice, ne biSe redovito privaljene novim

iupanijama, nego ostadoSe kao

kneiije

(kneitva) Hi

grofovije

u

vlasti tih

nasljednih

knezova (grofova) kao njihova gospoStija (dominium). Tako su starohrvatske iupe, a sada Gacka sadinjavale dominium knezova Frankapana, iupe ili kneiije: Modru^e, Vinodol
i

kneiije Krbava, Buiane

kneitvo Cetina (zatim

(Hum Nebljusi) gospo^tiju knezova Kurjakovica, a iupa ili sada Klis, Rama Omi^) dominium knezova Nelipica. Gospodari tih oblasti
i
i

zovu se doduSe u latinskim spomenicima >comes<
tatus«;

ili

>comites«, a njihove oblasti »comi'
se u hrvatskim

no

to se ne smijc
i

prevoditi

sa

iupan

i

iupanija, po§to

spisima
bilo

vazda £ita »knez<

>kneitvo«, a u njema^kim
stara
je

>Graf<

i

>Grafschaft«.
je

U

Slavoniji
bilo

je takovo kneitvo (Grafscbaft)

iupa

Zagorje; premda

odasvud

okruieno
i

Varaidinskom iupanijom, ipak
1399. drlali Celjski knezovi.

sadinjavalo

zasebnu oblast, koju su od god. 1397.

Tek u XV.
ili

stoljecu, za kralja Matije Korvine, privaljena bi

kneiija 2Uigorje Varaidinskoj iupaniji (I486.).

i^upanijom upravija

njcgov je zamjenik

iupan veliki iupan (comes pod iupan (vicecomes). Oba stanuju

parochialis
i

seu
u

provincialis);

djeluju

stolici

iupanije^
ili

Ostalim kraljevskim gradovima (castra regalia) unutar iupanije upravljaju

kastelani

gradi^iki
plemeniti

(graSiak, porkulab, castellanus,

comes castrcnsium, comes iobagionum), ko-

jima se pokoravaju svi
Ijudi,

plemeniti

i

neplemeniti podanici

koji

su

oslobodjeni

ili sluibenici tih gradova. Oni od svake sluibe iupanijskomu gradu, dakie pravi

plemid, tvore posebne plemidke

obdine

(generaciones);
ili

na ie\u

takovim plemenitim

su podjedno kastelani plemenskih gradova. Tako je plemenski iupan plemidke obdine u Turoterrestris), koji

obdinama

stoje opet

plemenski iupani

knezovi (comes

polju (comes terrestris

Lukavcu. Nijc izvjestno,
kastelani
bili Stri

de campo zagrabiensi) zajedno kastelan plemenskoga grada u alt je prilidno vjerojatno, da su plemenski iupani (knetovi)
i i

i

zavisni

hnratskL

od velikoga iupana, kojega je opet namjcStao skidao ban iupani (veliki) naime jesu dinovnici (ofTiciales) banski (banus et

ili

herceg

ofKciales

UPRAVA, rPRAVNK fiBLASTI
cius)^ oni

I

OBJ-ASTNiri.

»5

rovu bana svojim gospodinom (domini njihovih iasti (honorem comitatus amittant), ako ne
herceg izdaje zapovijedi
nalaie >nostris comitibus, castellanis et

sui),

a ban im

prijeti,

da te
tako

ih

liSiti

bi

vrSili

njcgovih zapovijedi.
comitatus*:

Kao
i

§to

»bano, cumitibus, iudicibus nubilium

ban

aliis officialibus<, da vr^ njegove odredbe. onim starohrvatskim zupama (Zagorje u Slavoniji, ModruSe, Vinodol, Buzani, dnigc u Hrvatskoj), koje su po darovnicama kraljevskim postale naKrbava, Cetina

U

i

sljedne kneiije
lipida), nije
viiili

ili

grofovije pojedinih velika§kih porodica

(Frankapana, Kurjakovica, Ne-

nikada vrijedila viast (velikih) zupana, nego samo banska.
i

U
i

tim su oblastima

prava

duznosti
i

fvelikili)
i

zupana

upravo

ti

nasljedni

knezovi

(grofovi), te su

po

torn

u njima

namjeStali

skidali sve dinovnike, a naroiito
i

u pojedinim zupama (Buzanima, Vinodolu kapana desto spominju »podkneiini, sudci,

t.

d.).

p o d k n e i n e (vicecomites) Tako se kao ^inovnici knezova Frani

satnici, dvornici

ini

oficijali

po Vinodoli*.
iupana

Prema svemu,
i

§to

smo

dosatl

izlozili,

razabiramo jasno, da su

vlasti (velikih)
i

iupanija podpadale poglavito plemidke obcine (generationes nobilium)
castra);

kotari kraljevskih

gradova (regalia
dica
nijesu
bile

kneporo-

iije pojedinih velika^kih ni

svrstane u

zupanijski

sistem.

Nadalje su
bili

od

vlasti

zupanijske

oslo-

bodjeni svi posjedi crkvenih dostojanstvenika
(praelati)
i
i

du-

hovnih redova, pa(^e

imanja

mnogih

odlidnijih plemica.

Tima
bi
i

exempcijama
medjutim znatno
iupanija.

oslabljena
vlast

S/tiy

ji\

<F3^ rhPmiJ

'^Xlii

zupana

Napokon ostadoSe slobodne
od
vlasti

zupana

i

zupanije

kraljevske gradske obcine (civitates, liberae villae), to ne samo u Dalmaciji, nego
i

i

u Hrvatskoj
su

i

Slavoniji.

U

Dal-

maciji
bile

sve

gradske obcine
te

samosvojne,

je

svaka
i

zasebice imala svoju

upravu

svoj vlastiti statut; u Hrvatskoj
i

S.NIMAK

VrBANSKOGA (KRtKOOA) STATUTA
OD OODINB
1388..

Slavoniji
i

samo

su

>

liberae

(U

villac*

>civitates<

bile izuzete

Po rakopUQ is te. •toU*4«, k^i Aava lunonik J, P*trt« a Krtto. o4 iupanske vlasti, dok su se aro&i (o|^ida) redovito pokoravale kastelanu onoga grada, pod kojim su postale. Ako je grad bio u kraljevskoj vlasti, ooda se je i varoi pod ojUn

pokoravala kraljevskomu kastelanu.
kralj Ljudevit god.

Tako

je
i

primjerice varoi
dalje ostala

ili

Irg

Krapina,

kojoj je

1347.

podiielio privilegij,

pod kastelanom kraljevskoga

grada Krapine.

U

14. stoljedu nije se
ali

doduSe pomnoiao broj slobodnih kraljevskih gradskih obdina
ve^ postoje<^im biie prava
proglaikni
i

u hrvatskom kraljevstvu,

privilegija znatno pro^irena. Svt

slobodni kraljevski gradovi biie

po^jedom kraljevske komorc, te podredjtsni izravno kralju, dotidno njegovu vrhovnomu tavemiku (magister tavemicorum). IC tomu t. d. bifte oproitent od pladanja razliditih dada, kao od dobiti banske komore, carina
t

l6

HRVATSKO KRAUKVSTVO U

XIV.

STOUB^D.
zidinama, proSirile

Dalmatinske gradske ob<5ine, koje su nekad bile omedjene gradskim
su se u nutarnju
zcmlju, tako da su kotari nekih
tih

gradova

obul)va<5ali

sada prostrane

krajeve hrvatske. Kotar grada Sibenika razmaknut bi god. 1357. tako, da

mu
i

je

ban Ivan

Cuz

privalio

sedam

hrvatskih

sela

(Rachitniza, Dazlina, Grabrouci,
i

Neuest, Coparno, PeSpljet privrgli
koji se

rcmJch et'Sitnicza) oko rijcke Krke. Jednako su
svojoj obcini hrvatska sela
je
i

gradovi Zadar, Trogir

zemljiita.

No

najvi^e se razSirio grad

Dubrovnik,

mirom u 2^dru

(1358.) oslobodio

vrhovnidtva mletaikoga.

biia je ve<5 u prvoj polovici

XIV.

stoIje(5a

Obcina grada Dubrovn ka gotova mala drzavica: ona je tada drzala otoke

I^stoTo, Mljet, Lokrum, Kolodep,

Ston

i

Stonski Rat (PeljeSac)
se jo5 viSe.

Lopud na moru, a iupu ^rnovnicu, Rijeku, Zaton, Poljice, na kopnu. Odkad je pak doSla pod ugarsko-hrvatske vlaSijepana Ostoje pri-

dare, pro&itila

Najprije je 1399. od bosanskoga kralja
je
stala
raditi,

mila primorje od Stona do rijeke Neretve, a onda
vinu na jugu, gdjc su joj se
toj fupi.

o6\

otimale

za

da razSiri svoju driaKonavlima (Canale) gradom Cavtatom u
i

Mcdjutim to poludi tek godina 1419.

i

1427.
Jezgra
iiteljstva

(i^itelji
Ijerstvu

po narodnosti
ista,
i

i

po stalezima).
za

u hrvatskom kra-

ostade u oh6e
i

kao

i

prija^njih stoljeca.

Hrvatskoj
voniji

Dalmaciji, kao

u Slavoniji bila je
(Sclavi), a

zovu se urodjenici Slovinci

Ogromna vecina iitelja tako u hrvatska, doticno slavonska. U Slau Hrvatskoj Hrvati (Croatae). U gradoPremda su primjerice Zadrani
niti

vima Dalmacije sve viSe otima
joJ 1247. motali obecati

maha hrvatsko

stanovniStvo.
zeniti s

Mletcima, da se ne de

Hrvatima

ih puStati

u svoj

grad za prebivanje (ladretini parentelas de cetero non contrahent cum Sclavis, nee eos inter se recipient ad liabitandum), ipak se je hrvatsko ziteljstvo kroz jedno stoljede u

Zadni tako oja^alo, da su Mletdani morah god. 1346. odmetnule se Zadrane pozivati »in lingua sclavonica et latin a<, da se opet pokore. Grad Sibenik, porijeklom hrvatski, ostao je i poslije hrvatski, odkad ga podeSe ubrajati medju dahnatinske gradove; jo§ godine 1322., kad se predaje Mletcima, najodlidniji su gradjani sami Hrvati, kako im svjedode krstna imena (Bogdan, Radoslav, Radovan, Tolen, Radonja, Slavonja,

prezimena (Braikovid, Dubrovniku vode se dodu$e Kra&ani<^, Brdid, Boridevid, Konjevid, Jurid, Vukotid). U srbskim oblasluibene knjige u latinskom jeziku, ali ditavo dopisivanje s bosanskim
Mranislav, Milobrat, Stojan, Budislav, Dragota, Drago§, Dragonja)
i i

stima ved je hrvatsko (srbsko) dirilovskim slovima.

K
ditih

hrvatskim

i

narodnosti.
i

U

Slavoniju

romanskim starosjediocima dolaze se iz Ugarske svradaju
vazda todno razlikuju
>t
i

i

u 14. stoljedu naseljenici

razli-

Ugri
te

raznih

narodnosti, medju
i

njima

Magjari,

najvi§e tako, da neki kralji podjeljuju

Ugrima imanja

dasti

u Sla-

voniji. Ali slavt nski starosjedioci

ugarske do§ljake od domadih

praiitelja.

Domadi urodjenik zove se

daje se vazda

>Un gar us'. Jednako

•Teutonicusv.
takodjer
i

U

14 stoljedu

er r ge na<, a imenu ugarskoga do^ljaka priimenima naseljenika iz njemadkih zemaija pridaje dolaze kao gosti (hospites) u gradske obdine slavonske
se

Francuzi (Gallicus).
iz

U

primorske gradove naseljuju
MIetaka
i

se opet

iitelji

s

italskoga

polaotoka; narodito

Napulja,

Kako

se je todoo pazilo, tko je

neko vrijeme takodjer iz Genove. urodjenik (terrigena), a tko naseljenik, imade vi§e priJakina, a
i

mjera tako za Slavoniju, kao za Hrvatsku

Dalmaciju.
i

Us pomcDute
jedioce, te bi

doftljake (hosp tes)

iz

Ugarske, Njeroadke

Italije,

koji su dolazili po-

po

torn slabo promijenili ethnografske prilike hrvatskoga kraljevstva, podeli
i

su u 14. stoljedu jatomice grnuti u Hrvatsku
otoka. Ti se u
laci,

Dalmaciju doseljenici

s

balkanskoga poluMorlachi, Moro-

spomenxima zovu Vlasi
Romaoi

i

Morlaci

(Vlachi, Olachi,

Vallachi, Murlachi, Volachi).

Vlasi su porijetlom

(srodoici
i

danaSnjih Ramunja), te su u prvoj polovici

sredojega vijeka prebivali na iztodooj
Narodito bija£e
ih

jugoiztodnoj strani balkansko-grdkoga poluotoka.
i

mnogo

u Epiru, Aetoliji

Akarnaniji;

najvi&e

pak u

Thesaliji,

koja

£lTBUI PO NARODNOSTI
bi

I

PO STALEilMA.
BXa/(a)

tj

po
i

njiina

prozvana Velika VlaSka (BXoyjo,

(Ar)faXr.

Ved u X.
i

stoljedu spominju

se

u Macedooiji, pa£e u bugarskim zemljama; a u XII.
prodiru poslije kroz Bosou
i

8tolje<^u sele
i

u srbske pokra-

jine, te

Hum

do Dubrovnika

Hrvatske, a

napokon dolaze

sve na otoke

Rab

i

Krk, pak

i

u

samu
imena

Istiu.

Ved

je

spomenuto, da su Vlasi porijeklom

Romani, kako svjedode njihova
Surdul, Serban, Ursul, Dragul,

Bun

(bonus),

Bukor mnogi

(pulcher), Fedor, Singur,

Drazul, Negul, Radul, Rajul,
ali

Stanul, Vladul, koja su
Viasi, koji

nam

saduvana u srbskim
i

i

dubrovackim spomenicima;

se

nastani&e u

bugarskim srbskim zemljama, pretodise se poslije polagano u Slavene, medju kojima su iivjeli. Uza sve to ostade im ime Vlasi
poradi zanimanja njihova.
nijesu se

Ti Vlasi naime
pasu<5i svoja

poput Slavena
trgujudi

bavili ratarstvom.

nego
stada

samo stoSarstvom,
i

proizvodima

stodarstva.

Nijesu podizali gradova
bina,
vali

ni velikih

naseo-

ve6 su se na neko vrijeme nastanji* u gorskim krajevima zajedno sa svobi

jom stokom, pak
na pa§u
i

onda

zalazili

u doline

opet se vracali u gore

Vlaske
zovu
se

naseobine u gorskim krajevima

ka

t

u n
se

i

(katun od romanskoga cantone),
je

koji

naziv odrzao
i

sve do danas u

nekim hrvatskim
glavito
timarili
selili
i

srbskim krajevima.
su
Vlasi po-

Ve<S je spomenuto, da

stoku, poradi

koje

su se

£esto

obitavaliSta

svoja
sir

mijenjali.

Na
ili

glasu

je bio

njibov

(caseus

vla-

chcscu«, vlachiscus), koji se je zvao >brenca
brindza< (brbnzb).

80 se jo§

Uz prena^njcm

stodarstvo
razlidite

bavili

Kaseta (capsa) sv. Jakova u RirNici STOLNE CRKVE SV. StoSiJE (AnASTAZUE)
u Zadru.
PrekracDft ta

robe na
(»po-

mazgama
nosnici<),

i

konjima; njihove karavanske

druzine, zvane

turma
su
i

i

turmari

kueta era

je

od trebra, dok
7
atopa,

m

6gmre

oa

njoj

posladene. Vi»oka je

a promjcr
relikTijara

mnogo

pomagale prometu
zagorskih krajeva na
i

joj broji
viiiiino

6

«topa.

Na

Trha pokrovca toga
brade, a

izmedju primorskih
Vlasi

prckrasnu
:

kUtq bes

ratpaitenim

balkanskom poluotoku. Fade
su

u ratovima

koMoia
okruglih

itpod oje raxdiieljen je pokrovac
i>olja,

na

iett

redovito

bili

prtljagari u Tojsci.

a kojima

n

ora Uca iajedno • ime>
i

U

nima

:

SS. Maria, inoIe<H ratknljenih ruka

saogtmU

Hrvatskoj se Vlasi prvi put javljaju
II.

popat atarokri^aotkih matroDa, nadalje IC. HC.
Christttt;

Jmm

oko god. 1320. Ban Mladin
Sxibid borio se ie s
lie

od plemena

SCS

njihovom pomodu (auxi-

SCS Joanne*.
icat apoctola i

SCS Jadaa. SCS ShMB, Na aamoj kaaeti idimo a l«rt Mkadft
Martir Jacobas,

Vlacorum

et

Policianorum) protiv svojih

pallom

i

tunikon. Bndati

n

i

^

neprijatelja.

U

boju kod Bliske(1322.). gdje

bo«4ino£i, te drie kniigt •

rekama. Napia na

|

je ban Mladin morao uzmaknuti, zarobiie njegovi protivnici >non modicam quantitatem bestialium hominum (Vlacorum) et

nabs

kod

pokrovca:

BffO

Boana

iaiai

fieri

caiwmin
martiria

(banc

capaam)

ad

onorem

SCI

Jafiobi

ob

retneditun aniroe Chaaet viri
je ta

mei «t aatBt

me*.

Tko

>Bo«ia<

bila,

n* toano do Hd*.

iumentorum<.

Oko

g.

1344.
i

vc<5

su Vlasi u

gorskim krajevima Like
picu
ili

Krbave, poSto se

spominje, da je tada krbavski knez Gregorije Kuriakovid oteo svojemu nedaku Ivanu Neli-

dva katuna
iz

Vlaha (catunos duos Morolacorum).

Oko

1352. opet

prenaiaju Vlasi

Morlaci sol

grada 21adra u zagorske krajeve (pro exportatione

solita fieri

per Mor•

laches et alios per terram tantum).
Hr». potj.

Vlasima

ili

Moriadmii upravljaju tada zasebnt kne>

II n.

l8

HRVAT8K0 KRAlJKVSTVO U
t^cuiiutes),

XIV.

ST0UE6u.
iii

sovi ojihoM

a

nastaojeni

su

ili

na kraljevslcim posjedima

na

imanjima
i

hrratskih velikaia (Nelipica, Kurjakovida), gdje
klijeti

(teotoria

et

domuncula).
i

Hrvatskoj od Cetine

matinskih gradova, a

i

imadu svoje katune, a u njima §atore Tijekom XIV. stolje6i razasuli su se Vlasi po ditavoj u kotare dalNcretvc pak do Vclebita, pade su stali prodirati Ivan Cuz ban hrvatsko-dalmatioski na otoke. Ved 1357. obecaje
i

gradu SibeoikUt da
djana
(item

Vlasi
vel

ne 6e
in

pastt svojih stada u
districtu

njegovu

kotaru bez dozvole gralicentta et voluntate

Vlahi

Villani

ipsius

ciuitatis

absque

duium pascua ipsorum
Vlaha grad Trogir. Ve<5
nika,

seu gran<ina
6. sijeCnja

depascere non possint).

Mnogo

jada podnio je od

1361. §alju Trogirani banu Nikoli Sedu svoga posla-

da

tuii

Vlahe

i

njihova kneza (queratur contra Vlachos et

eorum comitem); namali
Vlahe
ili

zatim Jalju svojc povjerenike na poluotok Bosiljinu, da odanle

odtjeraju

katu-

nare (ut Vlacchi sive catunarii exeant de
trogirski poklisar k banu,

territorio).

Namah

zatim, 27. sijednja, ide opet

da

mu
in

poka2e kraljevski

privilegij,

Vlachos stare non permittat
bi^kupu,
zakl)u(ilo
tcrritoriju
I

territorio Traguriensi«;

kojim se nalaze banu, »quod podjedno tuze Trogirani svojemu

quod primincerius Vlachos venire fecit et tenet in territorio <, Dne 31. ozujka je y\'\e6e grada Trogira: >Na zahtjev banov dozvoljava se Vlasima boraviti na to za Ijubav banu, (gradskom) do roka njihova odlazka, naime do 8. maja,
i

ne dodju, jer ce se ina^e poslati poslanici u Ugarsku« Medjutim nije se ipak Trogir mogao osloboditi Vlaha. U zapisnicima slijededih godina SVC do 1406. ditamo neprestance, kako trogirska obdina moli bana, >ut eiiciat Vlachos*
s

kojim ce se

utana£iti,

da

vise

iz

njezina kotara.

A

imala je
22.

i

razloga za to, jer su

joj

piimjerice god. 1370. Vlasi oteli

166 komada blaga. Dne
knezu IvaniSu
Nelipi<5u,

studenoga 1404. odgovara obcina grada Trogira cetinskomu koji ju je molio za svoje Vlahe, da smiju prezimiti u njezinu
hac hieme

kotaru (super facto Vlachorum, ut possint

manere

in districtu

Traguriensi).
kraljici Eliza-

Ni grad Sibenik nije bio miran od Vlaha.
beti:

God. 1383. tuze se Sibendani
i

»kako su

Vlasi, tako kraljevski,
i

kao

oni cetinskoga kneza IvaniSa Nelipica podi-

otimaiine u kotaru njihova grada* (qualiter Olahi tam nostri, nili mnoge Stete, ubojstva quam Joannis filii Ivan Nyelpecy de Zeiina multa dampna, nocumenta, homicidia ac spolia
in districtu civitatis antedicte nostre fecissent et Comisissent);
s

toga zapovijeda kraljica

hrvatsko-dalmatinskomu banu Emeriku Bubeku, da reCene Vlahe poradi spomenutih nasiija kazni globom, a onda da ih protjera iz kotara grada ^ibenika. Sve prijetnje medjutim
nijesu

mnogo

prudile:

Vlaha je sve viSe u Hrvatsku

dolazilo, te se je narodito

u

gorskim krajevima

naseljivalo.

Na koncu XIV.

stolje(ia ditava je

Hrvatska od Gvozda do

laseboi razred puCanstva (omnes Volachos regni nostri Croacie;
et Valachi in

Neretve prepunjena Vlasima, tako se odslije vi§e puta spominju Vlasi pored Hrvata kao totum regnum Croatiae

eo

existentes). Vrlo rano upotrebljavali su

i

kralji
iz

i

hrvatski velikaSi vla^ke

doseljenike za ratnu sluibu. God. 1398. piSe kralj Sigismund

Poiege Trogiranima, da

mu

ustupe dobre strijelce za rat s Bosnom; Ivan Gorjanski poslat de strijelce zajedno sa
i

ttrjelicama

oruijem njihovim >na konjima Vlaha* na odredjeno mjesto, naime u Dubicu.
u
Hrvatskoj, stanuju u gorskim

Vlasi, naseljeni

katunima, pak se

s

toga koji put

lovu
te

i

kaluoari (catunarii).

Tamo, gdje su na okupu,
i

dine otxSinu (universitas Valachorum),

imadu svoje knezove, vojvode, pa£e sudce. Knezove biraju ili medju sobom, ili im kneza imenuje ona) vlastelin (velikaS), na kojega su se posjedu nastanili. Vlasi u iupi Cetini, gdje su gospodovali Nelipidi, birali su si sami svoga kneza, pade i vojvodu za rat. Seobom Vlaha u Hrvatsku promijenile su se donekle etnografske i staleike prilike u tom kraljevstvu. Iztaknuti nam je, da je dolazilo lazmjerno vrlo malo pravih Vlaha naime takovih, koji su govorili joS romanskim govorom (ostatci tih iivjeli su )oi na podetku 19. stolje<5a na otoku Krku, a imade ih i sad u Istri oko Cepidkoga jezera; a i

Qdi u
XIV.

Istri

nijesu

nego pohrvadeni

Vlasi);

ogromna vedina Vlaha,
potomci pravih

koji

su se tijekom

stoljeda nastanili u Hrvatskoj, bili su tek

Vlaha, koji su kroz vi§e

SUDJBNJS
generacija
nijesu
iivjeli

I

PRAVO.

»9

u Srbiji

sada
i

razlikovali

Bosoi, pak se ondje posve pohrvatili. Tako se ti doiljaci od hrvatskih starosjedilaca govorom (jezikom), nego satno zanii

manjem
no

socijalnim poloiajem. Vedina ih je bila vjere iztoino-grike (Vlachi scbismatici);
ili

bilo ih je katoiika,

bar takovih, koji su brzo prihvatili tu vjeni.
prilike u

Ina^e su
kraljevstvu

staleike
XIV.

hrvatskom
ostale

tijekom

stoljeca

u

glavnom

iste,

kako

su bile

u

trinaestom.

U

ob<5e su kralji Anzuvinci

§to viSe podizali

malo plemstvo, da tim oslabe premodne velikaSe (grofove, knezove).

U

Slavoniji su na-

rodito

znatno

mnoiili

donatarno

plemstvo,
kra-

tako da je gotovo nestalo sluzbenika
Ijevskih

gradova (castrenses, burgenses, iobacastri).

gioDes

Nasuprot nastojanju kraljeva,
plemstvo,
radili

da

podignu male
(knezovi),

su

opet

velika§i

da Sto jade potisnu nize
u svoje podau tom stoljedu
zaista se je
i

plemstvo, pak da ga pretvore

nike (kmetove).

I

pomnofao
skoj,

broj podanika
i

kmetova. u Ugarkraljevstvu

(Sudjenje
tako
su
i

pravo) Kako
hrvatskom
je

u

Anzuvinci zaveU znatne promjene u sudjenju
i

sudstvu.

Narofiito

Karlo Robert

prila-

godio neke francuzke sudske uredbe naSim
prilikama.

Sudstvo u hrvatskoj dr2avi osnivalo se za

oarodne dinastije poglavito na slavenskoj
su feudal ne uredbe staro-slavensko sudstvo. Kako
podlozi.
12. stoljeda potiskivale

Od

u

srednjem
upravni
i

vijeku

nije

uprava
kotara

bila

odije-

Mo6nik(relikvijar)u crkvi sv.Marub
u Zadru.
U
•e
riznici

Ijena je

od sudstva,

vrijedilo je

glavno pravilo, da
ili

glavar kojega

oblasti

opatiike crkve st. Marije a Zadra iaraja
relikvijara

podjedno

sudac svojega kotara.
i

Velika^i

dra posve »\Hn%

a spodobi nike
je

opet (duhovni

svjetovni)

bili

su sudci svojih

(oba in po
crkvi

0.57 met. Tiaoki), koje

pomcaatai

podanika (kmetova).
razvilo se je

U

hrvatskom kraljevstvu

darovaU Katarina, tapniga Telikoga vojvodc
Hrani<fa.
t

prema svemu tomu sudstvo do XIV. stoljeda po prilici ovako.
Vrhovni
bio je

Sandalja
IlrTojeTa)

a

banice

Anke.

kd Vaka Vakti6i (braU Oba no od potla^coa

•rcbra

;

prijeda imaju rrataica, kros koja ae vide

sudac u
ili

iitavom

kraljevstvu

kriataloom plotom pokrireoe relikrije. Vrataica sa

herceg,

ako njega
baoa, jedan
ditave
i

nije bilo,
je

ban.
drugi
za-

od srebra, nalitea na dngvljaati ittverokat,
bila

l« ta

Ako

su bila dva

bio vrhovni

ockad emaljoTana.
:

Na

okvini vratalaea isaida

sudac u banovini

Slavonije, a

napit

Memeoto

u banoTini
voniji, a

Dalmacije
u

Hrvatske.
i,

Bane

— conarte —
(Sandalio)

potenti

— Do — Kanale — ta« — Katariaa — viro — Dao -> 8m<»Hp

Beta*.

voievo

U
i

jedKNB ralK
i

mjenjivali su na sudu b a n o v c

jedan u Slaustanov-

kvijarn lahraajeBe ni

mod
av.

tv. Aadrije
itr.

n.

Matija,

drugi

Hrvatskoj.

Nije

a

a

dragon Mod

Simaaa

Ijeno,

da li je ban imao stalno odredjeno sijeio •voga suda; znade se samo, da je slavonski ban
ili u Kriievcima, a hrvatski u Kninu. Mnogo je puta jedan lii ban sazivao tako zvane upravno-sudske sabore, na kojima je izricao osude u nazoinosti iupana i plemstva svoje banovine; jol tei6e iiao je ban is jedne iupanije u drugu,pak je na iupanijskim skupitinama rjelavao pamice sporazumno tnazodnim plemi^tna.

redovito sudio u 2^grebu

drugi

^

URVATSKO KRAUEVSTVO U
Anlartnsld kraljevi XIV.
ftolje<5a

XIV.

STOUEtv.

u jcdnu su ruku svedjcr obnavljali vrhovnu sudadku sudcima svoje driave, viast baosku (1325., 1359, 1377.» 1395), brane^i ostalim rcdovnim no u drugu ruku ekempcije; sve ukidajuci i Dravc, jugu na tudstvo u da »e mijeJaju
otefte

banskoj

vlasli za

sva vrcmcna jurisdikciju u nekim stvarima
vlasti

i

za

neke

staleie.

Na-

rodto oslobodi c<5 Karlo Robert od banske osooTaTii taverntkaloi stol kao prizivni sud za njih. Banova redovita suda^ka Tlasl (iurisdictio ordinaria) nijc se odsad ni malo protezala na gradske obdne; ako je
koji put ipak sudio

sve kraljevske slobodne gradske obdine,

gradskim obdinama, Cinio je to vazda uslijed zasebna naloga
Karla
Roberta, §to je

kra-

Ijera (iurisdictio delegata).

Zamaioa
saveo

je reforma

iopanijske sudbene stolove.

u Hrvatskoj kao u Ugarskoj, tako Gdje je god u hrvatskom kraljevstvu bio
i i

iupanijski sudbeni stolovi. proveden iupanijski upravni sistem, biSe osnovani zajedno (comes, vicecomes, Span, knez) dotidne podzupan iupan ili je stajao stola Na £elu takova po pei) Cetiri (gdjegdje po tri, a redovito po prisjednici kao iupanije, a uza nj bili su
i

(processus),

plemena, a sada kotara plemidka sudca (iudices nobilium, rotni sudci) onih starih iupa od kojih je iupanija bila sastavljena. Svaki je iupanijski stol imao jo§ po
i

jedooga

ili

dva rotna pristava
bili

(pristaldi iuratisedis), koji su izvr§ivali

naloge

i

odiuke

stola.

iupanijski sudbeni stolovi

su podvrgnuti banu
je

kaznenim parnicama povjeravao
iztragu
i

ban zupanu

i

kao vrhovnomu sudcu kraljevstva; u plemidkim sudcima zupanija, da vode
u prvoj
polovici

da ustanove

istinitost tuibe.

^upanijske

stolove

nalazimo u Slavoniji

ve<5

XIV.

stoljeda, a

u

Hrvatskoj u drugoj polovici.
nisius et quatuor iudices

U

zagrebadkoj iupaniji spominju se ve6 1333. >comes Dio-

nobilium<; a u luikoj zupaniji
iupanije

na jugu Gvozda dosudjuje goFranjina,
i

dine 1379. rotni

stol

te

Zadraninu Jordanu, sinu Filipa

njegovoj

bradi selo Draginidi, koje ih je
nida. Stolica

po

baStini i§lo iza smrti

Tome

i

Stjopana od plemena Dragiili

iupanijskoga suda ludkoga bilo je tada mjesto Podgradje; na dclu stola
i

soda bio je Ivan Gorjanski, kastelan kraljevskoga grada Ostrovice,

brat palatina Nikole,

a

kao

prisjednici

suda

spominju

se

»Petrus

Mathey generationis Subich, Vladiha

Alius Georgii

generationis

de genere Karinensium, Stephanus Petri de Posedarya, et Vlatco Segotich Tugomerigh, iudices nobilium comitatus de Luka«. Rotni pristav bio je Radoslav Boliid od Maline vesi, koji je po odredbi stola (suda) morao na lieu mjesta izpitati, da li se tko protivi zahtjevu Jordanovu, podjedno iztraiiti medje ba&tinjene zemlie. U izpravi, koju je ludki stol o toj stvari izdao, spominje se, kako je stol nastojao »itira Croatorum obseruare<, kako je tek nakon povoljna izvjeSda pristava Radoslava dosudio Jordanu traienu baitinu >maturis consilio et deliberationc quam plurimorum
i i

nobilium Croatorum
banali sedentium*.

in dicta

sede (comitatus de Luka

Podgradya) nobiscum pro

tri-

Us
1
1

iupaoijske sudbene stolove obstajali
t

o1oV

(tudovi) za pojedina

stvorenih iapanija.
bilo ie

Tragova o svakoj iupaniji po mena. Za plemensku oldinu Lapdana u Rmnju, za neko
valjda a Bribiru,
itd.

su i dalje starohrvatski p I e m e n s k plemena (plemidke obdine), koja su iivjela unutar novo tim plemenskim stolovima nalazimo viSe. Plemenskih stolova svoj prilici toliko, kuliko je bilo plemenskih obdina ili pleTuropolje bio je plemenski stol valjda u Lukavcu, za pleme nepoznato nam pleme u Srbu (srbski stol), za pleme Subida
i

Na

delu plemenskoga stola stajao je

ili

kastelan (Dragovola gradiak

Rmaojski) kojega kraljevskoga grada ili poglavica plemena (plemenske obdineX te se je svao »kDez« (koet stola lapadkoga), a uza nj su bila po tri rotna sudca. Postupak tih plemenskih itolova bio je redovito ustmen, pak se je s toga malo pisama o njima saduvalo.

Prema izloleoomu mogao je svakt plemeniti Hrvat obredati tri suda: plemenski, napokon banski stol. Od odiuke banove mogao je u nekim sludajevima prizvatl na samoga kralja.
Iupanijski,
i
i

SUDJENJE

I

PRAVO.

•I

Podanicima
nici

sudila

su njihova gospoda:

duhovna
i

i

svjetovna, kao

i

njihovi zamjei

od 12. 13 stoIjeca drzali ditave iupe kao nasljedna lena, imali su lakodjer posebne sudove za sve svoje podanike u tim iupama. Tako su Frankapani imali Modru&ki stol, a koezovi Kurjakovici Krbavski stol, gdje su te knezove zastapali podkneiini (vicecomitcs)
Mrvatski knezovi Frankapani, Kurjakovi<5i
Nelipidi, koji

su joS

i

predsjedali dotiCDim stolovima.
et

U
(u

minorum comitum Corbaviae
opet sude podknezin
i

tres iudices iurati

Krbavi spominju se »vicecoinites magnificorum dosedis Corbauiensis<; a u ModruSama

dva sudca

ime knezova Frankapana),
ili

i

to »po

zakonu modru§-

koga

stoIa<.

U
tovnih
i

kraljevskim

gradovima
tavernikalni

i

varoSima sude gradski

varoSki sudci, a od njihova

se suda priziva

na

stol.

duhovnih

velikaSa, sudci
bila

grada Senja od god. 1388.

su pod vlaScu svjeod njih namjeSteni ili bar potvrdjeni. Po statutu su u tom gradu tri sudca; jednoga birali su plemi<5i i

U

gradovima

i

varo§ima, koji

su

GnOBNI SPOMENIK (SARKOFAO) KOD
Grobni spoaeoik kod Doljne
3 metra, • vtsok
l

DOUNE

ZG0§(^E BLIZU SUTISKB U BOSNI.
te

(I.)

Zgoide tpad* medja oajznamenitija djel*
teiak je do

rake. Taj

ogronai tte^ak d«g

do

metar

i

pol;

14.000

kilograma.

Samo

je

jedan

komad kamena

(monolith), a

inade (podobn aarkofsga. Napiaa nema na njema traga;
tivima
i

no sato obilaje lijepim ornameDtima po mutklnim mo*

razliiitim alUovitim pricorima.

Sievernft nzdaina itraDa
p«t koo'iaaika a oklopima
i

razdijeljena je

a

kopljima

;

a doljaom poljo

vrpcom od akaatoaova Ui6i aa dra polja. prikaua j« lo» b iaml. Jedaa

U

gonijem polj* vidlmo
g«dj« « jtloM,
tmaj.

ttrijclac
leti

dntgi lovac ob«ra aalicom vepr*.

Us

hrast privecaa j« lav Oi ffepard, a aad ajia

vije^oici grada, a

dva tmenovao

hi vladajudi

knez

ic

porodice Frankapana izmedju ple-

mi6i gradskih.
Vlasi, naseljeni u
velikaia, imali >u svoje vlastite

hrvatskom kraljcvstvu, a podanici budi kraljeviiki budi pojediDih knezove i sudce, koji su im sudili, te su u to ime »dvaobilazili.

krat u godiidu

po Vlasih<

Plemeniti Hrvati, tako u Hrvatskoj, kao
lje<*u

u

Slavoniji, siuiili

su

ic jol u XTV. sto-

poglavito

obiC&jnimpravom. Toje

obi£ajno pravo bilo pnrotno slavensko,

M
all

HRVATSKO KRAUEVSTVO U
se je mijenjalo
popisivati
i
i

XtV.

ST0UE6u.

mnogo pod dojtnom
dopunjati

stranih utjecaja. Vrlo se je rano obidajno pravo

stalo

novijim

zakonskira

ustanovama.
latinskim
ili

Tako nastadoSe

razliiiti

statuti
i

zakoni,

pisani budi hrvatskim, budi

talijanskim jezikom.
statut

Najstariji su statuti gradskih ob<5iaa

u Dalmaciji.
potje^e
iz

Ve6
godine

1214. napisa§e

otoka

grada Koriule; statut grada Dubrovnika
statutorum
bi sloien

1272. Taj statut medjutim

(liber

civitatis Ragusii), sastavljen za

kneza Marka Giustiniana, ne bijaSe nov,
i i

od mnogo starijih statuta, te samo dopunjen izpravljen, u jednu knjigu velikoga vije<5a (confirmatum et corrobaspisan. Prihvaden bi pak najprije od maloga consilium), zatim od ukupnoga puka dubrotom tam per parTum quam per magnum

nego

i

a£koga
solito

koji se bija§e

ad campanaruaa sonitum congregato).

na glas zvona sastao u zbor (per laudationem totius populi more prvotni statut grada Spljeta vrlo je star, I

joi u trinaestom stoljedu dao je spljetski nadelnik
kina, popisati u jednu knjigu sve dobre

zakune

i

obiiaje,

Gargan (1239. 1241.), rodom iz Japo kojima je spljetska obdina

bila doslije upravljana; knjiga se je ta izprva

zvala

capitularium,
1291.

a poslije

statut.

Najstariji statut

grada Trogira (capitulare

=
i

statuto) sastavljen bi

U
iireni,

XIV. stoljedu biSe
i

sastavljeni statuti
1.

za ostale
isti

gradske ob<5ine u Dalmaciji (za
bi§e postojeci ved statuti pro-

21adar proglaSen bi statut

prosinca 1305.), a u

mah

dopunjeni
1303.

promijenjeni (reformaciones). Spljetski statut iznova bi redigovan 1312.,
i

a trogirski

opet

1322. Statut otoka

i

grada Lastova redigovan bi god. 1310.,
je upravljalo

otoka Mljeta 1345., grada Skradina 1400. Po tim statutima ne samo da se

gradskim ob<5inama, nego se je
maciju
Jadre voza
i

i

sudilo.
traiio je

Kad

je god.

1358. grad

Zadar uz £itavu Dal>

zapao
et alia

kralja

Ljudevita,
et

njegov poslanik od mletadke obcine

statuta

privilegia

iura

zadovoljila.

Ljudevitu je

communis Jadre«, kojemu je zahtjevu obdina trebalo tih spisa, da po njima udesi upravu
upravljali
i

18. koloi

sudstvo

grada Zadra.
I

u onim iupama

i

oblastima, kojima su
stari

pojedini hrvatski knezovi kao

nasljednim lenima, biSe popisani
zakoni
i

dobri zakoni

obi^aji.

Sa^uvani su

nam

naro^ito

statuti

onih oblasti, u kojima su knezevali Frankapani. Najstariji takav

zbornik

je hrvatski, glagolicom pisani
i

>Vinodolski zakon< od

god. 1288.; sto godina poslije,
i

izdani statut grada Senja, zatim > Statut vrbanski naime 1388. biie napiaani donekle svega kr£koga otoka< (sam grad Krk imao je zaseban statut kao ostali gradovi Dali macije). Jamaino su knezovi Frankapani dali popisati statute pravo, koje je vrijedilo oblastima (ModruSe, Gatanska zupa itd.), kojima su vladali; no ti i u dnigim iupama
i

i

ta tpisi
dili

ili

propali
njih,

tako za

ili su zametnuti. I duhovni zborovi sastavljali su statute, koji su vrijekao za njihove podanike. Kanonik zagreba£ki arcidjakon gori^ki Ivan
i

napisao je tako

1334.

— 1354.
ili

znameniti

zbornik

»Statuta

capituli

Zagrabiensis*

(zvan

takodjer album capitulare

liber acclavatus).
sudili

Po izbrojenim statutima
zatim biskupski
i

su

sudci

gradskih

obdina, kneievski iupni sudovi,
i

kaptolski sudovi

No

kojih se pravnih ustanova driao iupanijski stol

banski ttol?
Potonji sudovi (iupanijski
zbornikil zakonskih,
i

banski) nijesu, koliko se danas znade, imali posebnih
i

nego su izricali svoje osude na osnovu kraljevskih, herceikih banskih povelja, zatim na osnovu zakona (statuta seu coostitutiones), stvorenih na saborima (coDgregatio generalis) tako Slavonije kao Hrvatske Dalmacije; ali najviie sudili
i

sudovi na temelju starohrvatskoga obiiajnoga prava (consuetudo regni Croat ie in posseaslooibus hereditariis, eviticiis ac acquisitis, secundum nostram consuetudinem
tu
ti

Croatorom). Napokon u stvarima, za koje nije bilo domadih zakonskih ustanova, posezali so ti sudovi za ugarskim zakonima, naro^ito za dekretima ugarskih sabora. Nappredo

naime sa iopanijtkoni uredbom po ugarskom kalupu podele su se u hrvatsko kraljevstvo tijekom XIV. stolje^ uvodiU i gdje koje ugarske pravne ustanove pri sudjenju.

VOJSKA

I

MORNARICA.

•3

U XIV. stoljedu zgodile su se zoatoe promjene s Tajskom, kao u Ugarskoj. Za prvih Arpadovica bila je vojska hrvatska (exercitus chroaticus) skroz plemenska. Za obranu domoTine morala su na noge ustajad sva plemeoa, naime svi pleroePojedina plemena imala su zadadu zasebnu, da niti Hrvati zajedno sa svojim Ijudima.
(Vojska
i

mornarica).
i

iko u Hrvatskoj,

stoje na braniku nekih osobito izvrgnutih oblasti

i

iupa.
braniti

Tako

je

pleme Ka£ida od davae
dio

davnine
Ijcvstva,

moralo o svom

tro§ku

i

svojom krvlju
i

najjuiniji

hrvatskoga kra-

naime kraj izmedju rijeke Krke Neretve (inter duo flumina, videlicet Charchatn tra do fiumare Narenta et Charcha, a tute sue spese, et star quelo et Narentam, tempo sera de besogno). Nije nevjerojatno, da je upravo poradi toga zavidaj plemena Ka^ida prozvan Krajinom (Crayoa, lo quale e stado soa antiga patria de lor Chachich). Uz plemensku vojsku (po ugovoru s kraljem Kolomanom moralo je svako od dvanaest plemena hrvatskih opremiti prigodom neprijateljske provale na kraljev poziv po deset

GrOBNI SPOMKNIK (SARKOFAO) KOD
Jaina asdaiaa strana.
pcton
Ooraji dio
tattoji

DOUNE ZG0§£k
;

BLIZU SuTISKE U BoSNI.

(}^)

od pet polja

a

fetiri

oaUxImo po dva kraia* ornaaeata, a a
je«lao

stiliaorano atiblo. Doliai dio Ulcodjer

imade pet

polja, a

tTskom po
na petoga.

koajaatk « oklopa

i

• kopliaa.

Cetiri konjanika obarajs te

konjanika oklopnika, pak ih uzdriavati u hrvatskoj zemlji o svom tro§ku, dok
sjeveru Drave u Ugarskoj

ih je

za
i

£itavog ratovanja

morao

uzdriavati

$am

kralj) stale se

na na

u hrvatsko kraljevstvo feudalno vujno uredjenje. iupe kao nasljedna beneficija, preuzeli bi takodjer kralja sluiiti u ratu s odredjenim brojem vojnika. Kadje g. 1193.knez Bartol Frankapan dobio za sva svoje nasljednike, da 6e kralja povremena iupu Modru^, obvezao se je kralju za se i

koncu

12.

stoljeda uToditi

Knezovi, koji au dobivali Sitave

u

magati u ratu unutar kraljevstva sa deset oklopnika (cum decern loricis), a izvan kraljcTStva sa detiri ; na vojsku pak po^i <5e svaki put i u svako vrijeme, kad god 6e iitava
vojska hrvatska
biti

od

kra'ja

pozvana na oruije

(tali

tamen tempore

citatus veniat, in

quo exercitus chroaticus ex

praecepto regis universaliter ad cxercitum

fucrit conuocatus)"

^
Kad

HRVAT8K0 KRAUKVSTVO U

XIV.

STOUEAu.

8u Da po^etku XIII. stoljeda Frankapani uz Modru^e dobili od kralja jo§ i iupu Vinodol, morali su prcuteti i vcde ratnc terete. Na kopou bi im doduSe sluzbi smanjena, te su
kralja pomagali u kraljcvstvu sa
tri

pristojno opremljena

momka, a
kralja,

izvan njega
bi

nto moradoie preuzeti pomorsku i-luibu, te jednom iajkom. God. 1251. biS? morske straDC, pomagati Da moru s jednom galijom konaino uredjene vojoe duioosti koezova Frankapana. Sluiba na moru ostade im Wao prije; samo na kopou, gdje su driali dvije stare iupe, morali su odsad svaki put, kad bi se hnratska vojska pozvafa oa oruije (si oecesse fuerit ex rcituin croaticum convona sjeveru care), dati do Gvozda dvadeset pristojoo opremljenih vojnika, a dalje
d^a; DO
i
i

kad

samo sa sam sa§ao u pri-

Gvozda samo deset
ottali hrvatski

Nema

sumnje, da

su

jednakc

ill

sli^ne

obveze morali

preuzeti
i

koczovi (Bribirski od plemena

Subi<5, Nelipici

od plemena Svadid
lena.

t.

d.),

koji so

po

milosti kraljevskoj driali ditave 2upe
je dakle

kao nasljedna

u XIIL stoljedu u Hrvatskoj na jugu Gvozda hrvatska vojska (exercitus chroaticus) sastojala djelomice od plemenskih 6eta, a djelomice od knezevskih knezovl opremljene barke, §ajke i galije; tako deta. Plemena na otocima davala su kao

Tako

i

je
i

na otoku Hvaru moralo za kraljevsku vojsku opremiti regi Hungariae exercitum facere placueiit, nobiles autem (cum barke oboruiati dvije dc genere Ginich cum duabus barchis, quas habere poterunt, de suis impensis, praepa-

pleme

Diivi(5a (Givich, Ginich)

ratis et

armatis

secundum quod regiam condecet maiestatem, una cum

nautis et remi-

gatoribus servire teneantur).

U
Ijedc

Slavoniji izmedju

Gvozda

i

Drave imademo u pogledu vojne duinosti za

XIII. sto-

ove podatke. Dne 24. prosinca 1224. podjeljuje ml.idi kralj Bela (sin Andrije I.) podanicima (iobagiones castri, castrenses, burgenses) kraljevskoga grada Gorice u iupauzivanje zemlju vje^itu slobodu, a uz to u vjedito, slobodn Diji istoga imena podpunu
i )

Klokod (terram de Klokoche),
(quoties

ali

uz ovu pogodbu:
i

»Koliko bi puta bilo potrebito, raoi

raju oni za kraljevsku vojsku dati
.
.
.

opremiti petnaest oklopoika

sto

necesse

fuerit, in

exercitu nostro quindecim loricatos et

djmacih pje^ka< centum pedites verob(5ini
i

Daculos expeditos habebunt).

Kad

je

zatim
bi

isti

Bela

god. 1242. izdao

na brdu

Gradcu kod 2Lagreba
osorat

privilegij,

odredjeno

uz ine duznosti novih gradjana
ili

ovo: >Kad
u Austriju,

bi kralj Ungarije ielio poduzeti

vojnu u primorske strane

u Koru^ku

ili

eoim rex Hungarie expeditionem ad partes maritimas
voluerit, dicti cives

^e re£eni gradjani poslati deset vojnika, snabdjevenih vojnidkim oruijem< (cum vel Carinthiam vel Austriam facere

decem

milites

mittere

teneantur
sastao

cum

armis militaribus apparatos).

Na

saboru

£itave

Slavonije, koji

se bijaSe
ili

u 2^grebu god. 1273, odredjeno bi
ili

ovako;

>IiCad bi neprijateljska

navala

vojska sna$la kraljevstvo,

gospodin
i

Icralj

glavom

svi, duini podi na poiao Da vojsku, tada su plemidi kraljevine Slavonije, pojedinci Yojsku, ali tako, da im je slobodno pridruiiti se pri rat jvanju barunima, kako sami hode<

(item

cum

ho&tilis

incursus

vel exercitus

venerit

super regnum, aut

dominus rex pro-

cesserit in
ire

in

expedicionem pprsonaliter, tunc nobiles regni de Sclauonia, singuli et universi, exercitum tcnebuotur, ita tamen, quod iidem cum baron bus, quibus voluerint,
i

exercituandi habebuDt liberam facultatem).

STBliie najvedi teret vojnidki

Aniuvina u XIV. stoljedu preudrsili su vojnidtvo s temelja. Oni barune (knezove). Sto je koji velikai ili barun na velikaSe imao viie posjeda, bio je duian podavati vedi broj vojnika za vojsku. I duhovni veliKralji iz porodice
i i

kaii morali su kralju

iiljati

SYoje £ete

prema svojim imanjima.
(bandiera

Tako

se je na osnovu

feudalizma raxvio
banderij
brojio

^iUTi od polovice, detvrtine osmine njegove. Trag banderiju u Hnratskoj nalazimo ved za Andrije 111., kad je taj kralj godine 1298. hnratskomu banu Paviu Bribirskomu od plemena Subid za sva vremena datalijanski zastava, stijeg).
i

banderijalni sustav
500
Ijudi;

=

je

manji

odjeli

sastojali su

VOJSKA

I

MORNARICA.
njegovi potomci

rovao »primorsku banoviouc (banatum maritimum) uz pogodbu, da ga on
pri

i

svim ratnim podhvatima pomazu svaki put sa 500 Ijudl

Kopnena vojska hrvatska
uredjenju od ovih £eta:

sastojala je u drugoj p>oIovici

XIV. stoljeca po torn novom
jc

U Hrvatskoj
nadalje

bio

je

najprije

kraljevski

banderij, koji

uzdrzavao sam

kralj,

banderij

bana

cetinskih knezova Nelipida,

banderijima pridruiile

banderij knezova Frankapana, banderij napokon banderij krbavskih knezova Kurjakovica. Ovtm su se £ete plemenitih Hrvata iupanije Ludke, Kninske i Lidke, i

hrvatsko-dalmatinskoga,
i

napokon

svi

Vlasi, Sto su bill u Hrvatskoj.
je

U Slavoniji uzdrzavao
a detvrti prior vranski. Svi
Ti§i
i

jedan banderij ban Slavonije, drugi

knezovi Blagajski

(Babonidi), tredi biskup zagrebadki,
ostali,

nizi

plemidi, pridruzivali

su
voj-

svoje

^ete

zupanijskim

skama (zagrebadke,
pozezke zupanije).

krizevadke, va-

razdinske, viroviti^ke, a

mozda
i

i

Uz banderije
panijske druzine
Ijevskoj vojsci
i

velika§a

in-

nalazimo u krap1a 6 en k
i

e,

koji

su budi domadi

Ijudi,

budi

strani.

Taki

se placenici
i i,

zovu stipent
i

d a
i

r

jer primaju s

ili

pladu. Iz

pend um zapisnika grada Troi

gira

doznajemo,

da je

ziteljima

toga grada bilo strogo zabranjeno
polaziti

u vojnidku sluzbu za pladu
ili

u Mletke
kralju

Genovu, nego jedino ugarskomu (ire ad stipen-

dium

nullus audeat preter domini

sui naturalis regis Hungarie).

Odkad

je kralj Ljudevit god.

1358. obladao dtavom Dalmacijom od Krka do Dubrovnika Kotora,
i

nastojaojezaobranunjezinustvoriti
jaku
je

ratnu mornarlcu. Za

tu

Grobni spombnik (sarkopao) kod Douns Zoo§£b blizu Sutiskb u Bosni. (lit.)

momaricumorao

svaki primorski

grad Dalmacije ne^to doprinositi, ve<3inom po jednu galiju, a koji ne bi

Zapadn* poprijefioa ttran*
dva
polja.
ili

dij«U

m

ukodjcr mm

grad*
cija
lika.

U gorejetn prikuano je p«t k«U ndiog pi ortrwof Mmkm do njih hrait Upod k«la )t Mb <fAor«>
i

;

togi mogao, barem manje ladje, kao
brigantine
i

kto tkaliDe

ili

psliMd*. ured kojih vidimo «k«p

od

M

liburne.

Tako

je kralj

U

doljaom polja nubira ae dTt)e •!•(«, kako dft*
dlaoe konje.

OM-

Ljudevit

skupio

hrvatsko-dalma-

tinsku ratnu

momaricu od 12 do
manjih
bila

15

galija

i

vi^e

brodova.
i

Ta

je

mornarica

koncentrovana u vodama ismedju Trogira, Visa

Hvara, dakle u

onim krajevima dalmatinskoga primorja, koji su se ve<S od da?nib vremena grddb pak do danas izticali svojim brodarttvom. Na £e!u mornarice bio je admiral (admiratus maritimus generalis, regis Hungarie admiratus, admiratus regnonim Dalmatiae et Croatiae),
a

njegov

xamjenik
i

Hvara, Bra£a

Kordule, gdje je

knez otoka viceadmiral; admiral je redovito bio podjedno mogao po miloj volji prikupiti najvjekije najsmjelije
i i

t*

HRVATSKO KRAUEVSTVO U

XIV. STOUEfiu.

branila primorje, Ratna mornarica hrvatsko-dalmatinska nije samo strai^ila nego je takodjer sudjelovala u Davalnim ratovima. Od godine 1358. do 1413. bilo je iest admirala, od kojih su bila rri Genoveza, a tri Zadranina. Evo im imena: Za-

mornare.

i

dranin Jacobus de C^ssano (1358.

Genovezac Simon
1388.

de Auria

(1372

— 1364.), Genovezac Baldassar de Sorba (1365. — 1370.), — 1384.), Zadranin Matheus de Cessano (Cesanis,
napokon Genovezac Ugolinus Kor^ulu, po^to je driala otoke Bra£, Hvar
1411),
i

1390.),

Zadranin Philippus Georgii (1396.

de Auria. Potonja dva admirala nijesu viSe herceg spljetski Hrvoje njima od god. 1403 gospodovao veliki vojvoda bosanski Vuktid Kao viceadmiral spominje se god 1370. neki Barnaba. (Dade porezi). Dade porezi ostadoSe u glavnom onako, kako su bill pro&lih stoljeda. Plemeniti Hrvati na jugu Gvozda ne pladahu nikakvih dada ni poreza; u Slai i

i

i

glavnom one dade, koje su morali davati u XIII stoljedu. plemenit) dovjek pladao je tada na godinu u ime kunovine dvanaest Svaki Slobodan (a dinara, a u ime dobiti banske komore (lucrum camerae banalis, poslije coliecta septem denariorum) po sedam dinara, dakle ukupno devetnaest dinara. Ako se k tomu jo§ privoniji pla<5ali

su plemidi
i

u

broje dva dinara

za

pobirada dada, to
i

je

ukupni izravni porez slobodna

(i

plemenita)

dvadeset jedan dinar. Notajje porez pladao samo posjed prema tomu. Kolik je bio imao ditav dvor (iobagio integre curie) dohodak banu od svih tih dada, moiemo nagadjati po torn, &to je ban ditave Slavonije Nikola Banid od Lendave god. 1344. sve svoje prihode (ne samo lucrum camerae, nego
dovjeka u Slavoniji iznosio
onaj, koji je
i i

>collecciones marturinarum

cum

banoschinis, nezethis

et

ponderibus

in

nostro banatu

constitutas<)

dao u zakup za godiSnjih 1650 maraka srebra.
kralj Ljudevit,

Od
oica
i

godine 1350. nastoji
i

banovce, nego

sve

banske dade, kao dobit
sustav,

da ukine u Slavoniji ne samo bansku kovt. d., banske komore, kunovinu
i

pak da provede

ugarski

porezni

a

narodito

dobit kraljevske komore
i

(lucrum camerae regiae).

Ugarski je kralj u Ugarskoj primao takodjer prvobitno kao
dobitak od promjene novih novaca za stare; samo
pobiranju te dobiti

ban ditave Slavonije

da je

taj

dobitak u Ugarskoj tekao

u kraljevslcu komoru, dok ga je u Slavoniji primala banska komora.
za

No

poSto se
odiudi

je pri

kraljevsku

komoru

zgadjalo

mnogo

neurednosti,

Karlo
plemidi

Robert

i

u Ugarskoj mjesto dobitka od zamjene novaca
vrst

uvesti

novi izravni porez,
prelati,

natme beku
njati, rati

zemljarine.

Ved na podetku

1323. dozvoliie

baruni

i

Ungarije tu novu vrstu poreza. Karlo obeda, da ne de vi§e svake godine pjeneze mijea stare pjeneze da de poboljSati; zato smije od svakoga zemljiSta sa stanom pobigodiSnji porez
i

od osmoga

dijela

jedne budimske marke.

Taj de porez pladati

svi

podanici, pade

gradjani slobodnih gradova. Poslije, naime dekretom

od
bi,

2.

veljade 1342.

biie izdane joi todoije

odredbe u pogledu toga poreza Ustanovljeno
porta), kroz koja

da se odsad od
ili

svakih kudnih vrata

(lat.

mogu

prodi kola, natovarena sijenom
uplati

ietvom,

plada godiinji porez od 18

dmara

ili

3 gro&a. Za namiru o

plada se opet groi

Taj porec pladat de
kraljevskih gradova

svi plemidi
i

bet iznimke; oproSteni su

od njega siromasi, gradjani

ont, koji bi se

jedan put za uvijek odkupili.

Kralj Ljudevit, tin Karlov,

mnogo

skim.

S

toga je najprije

htio,

da

ih odrije&i

poreza od vrata u kraljevsku komoru.

da plemstvo Slavonije izjednadi s ugarprikloni na pladanje od banskih dada, Prema tomu nalazimo u dekretu ojegovu od
je radio,
i i

godine 1351. ovu odredbu

u dianku

12.:
i

>Dobit komore

na&e plemidi

izmedju rijeka

drugim piene smije odtada u budude uznemirivati radi dade kunovine, obidajno bansul zvane, nego da su posve siobodni od pobiranja ma kojih god drugih dada, koje su se doslije plada*e, poput naiih ostalih plemida u drugim stranama (locnun etiam camo-ae oostraef oobiles inter fluvios Drava, Sava, ac de Posega, ct Valko,
i
i

Drave

Save, kao

(iupanije)

Poiege

Vukova duini su
i

pladati zajedno s

midima naie driave. Zato

ih se

VJKRA

I

CRKVA.

cum

aliis

viris

nobilibus regni nostri, unanimiter solvere teneantur.
et

Nee

ratiooe collectae

imposterum molestentur. Sed ab omni exactioDe aliarum quarumlibet coUectarum, hactenus persolvi consuetarum, exempt! penitus,

marturinarum, bansul mora vocatarum, amodo,

tamquam
Iz

caeteri nobiles nostri aliarum partium, et
razabire,

immunes

habeaotur).

ovoga se dekreta o^ito
ih

da je Ljudevit tada smijerao ukinuti sve banske
kraljevske

komore, naime porezom od vrata po 18 dinara na godinu. U to ime oslobodio je slavonsko plemstvo od placanja kunoine (12 dinara) dace od sedam dinara mjesto dobiti banske komore. Plemidi bi sladace u Slavoniji, te
zamijeniti
dobiti
i

vonski

imali

po

tome odsad
-|~
i

plaiSati

izravno kraljevskoj

komori 18 dinara na godinu
bi se

mjesto dosadanjih 19 (12
ukiouti banska

7) dinara banskoj komori.

Dakako da

dosljedno imala

komora kao
je slavonsko

kovnica slavonskih banovaca.

Nemamo
znamo, kako se
stvo prema
Ijevu ponijelo.

podataka, da oba-

plem-

tomu nastojanju kra^ini se medjutim,
kralju

da
god.

se

je
jer

svom
12.

snagom

oprlo,

dlanak

dekreta od

1351. nije

bio
i

u Slavoniji

proveden. Kunovina druge banske

dade ostale su u Slavoniji
a
i

i

dalje,

kovnica banska odrzala se jo§
|

neko vrijeme.

(Vjera
je

i

crkva). Hrvatski
rimokato-

narod

u XIV. stoljecu gotovo
izpovijedao
i

izkljudivo

lidku vjeru

priznavao duhovnu
Sljedbenici

glavu

zapadne crkve.
ili

bogomilske
kojib je

patarenske nauke,
stolje<^u

u XIII.

bilo

u

nekim
u Lici

dalmatinskim

gradovima,
i

zatim u oblasti Krajini (Kaiida)

(knez ViSan), napokon u
i

PoidUcoj
biic

Vukovskoj
sasvim

zupaniji,

Grobni spomenik (sarkofao) rod
BLIZU SUTISKE U BoSNI.
IttoCaa poprijeina itraoa
tima.

Doune
(IV.)

Zoo§dB

gotovo
ih

iztrijebljeni,

tako da

na koncu XIV. stoljeda

nreiena je tkrox oroamca*

nalazimo jedino jo§ u Vukovskoj
iupaniji, naro£ito u kotaru izmedju

Imade u otam

poija

dvanaett kniinfli ornameoata aa
rosetama.

brojoim

maUm

Bosuta

i

Save. Hrvatski

knezovi

iziitu se

sada osobito gorljivoii^u,
i

progone6
u

zatirudi

patareoe;

knez Mladin

I.

Bribirski, brat

bana
I

Pavla,

pogibe paSe
II

borbi s bosanskim patarenima (heretici infideles) god

1304.

ban Miadin

Bribirski

izticao se je trijebedi patarene u Boroi,

kako se razabira

iz

papinskih pisama od god. 1319
vifte 8

Knez

Nelipid bio je

takodjer iestok protivnik

bosanskih patarena, no

poIiti£kih

razioga,
(Subide),

nego

s

vjerskih.

God.

1337.
i

pozvao je papa sve hnratske knezove: Bribirske
na obranu katoliCke crkve u
^{xb\6

Nelipide,

Kurjakovide

Frankapane, da ustanu
Bribirski

BosDi. Medjutim poslije
soosljivi

se osobito
i

knezovi

od plemena

pukazuju viio
i

prema patarenima
s njima.

sljedbenicima iztodne crkve (schismatictX ps^e sklapaju

brakove

Bribirska

kneginja Jelena
i

udaje

se za

Vladislava,

brata bosanskoga

bana Stjepana Kotromanida otca potonjega kralja Tvrtka. a knez uzima za ieou Jelenu, sestru srbskoga kralja cara Stjepana DuSana.
i

Mladin

III.

npet

St

RRVATSKO KRAUBVSTVO U

XIV.

STOUE£u.

Na tlu hrvatskoga kraljevstva oalazimo u XIV. stolje<5u tri nadbiskupije (etrnaest biskupija. U Hrvatskoj Dalmaciji obstoje tri nadbiskupije (S pi jet, Zadar DubroTDik) dvanaest biskupija (Krbava, Senj, Krk, Osor, Rab, Nin, Knio, Skradin, Sibeaik, Trogir, Makarska Hvar; neko vrijeme Kotor); za Slavooiju nema nadbiskupije, ved su ondjeSnje biskupije podredjene kolo.^koj nadbiskui
i

i

i

i

i

piji.

a
te

U Slavoniji Srijemu sa

je

na zapadu biskupija u

Zagreb u,

a na skrajnjemu

iztoku biskupija
i

stolicom u Banoitoru (Mitrovici, Iloku).

Izmedju zagreba£ke biskupije

trijemske stcre sc oblast Pcduvske biskupije u Ugarskoj, koja dopire tada sve do Save,

obuhvata tadanje iupanije
na jugu Dravc. Zanimljivo
iz

Vukovsku
je,

i

Poieiku,

i

jedan

dio Baranjske, koji se pro-

stire

da

je

na podetku XIV. stoljeda prenio

biskup svoju stolicu
uza

Bosne

u Slavoniju, u
biskupiji.

Vukovsku iupaniju u varoS
biskup sagradio
s

bosanskt Djakovo, koja
i

je prvotno pripadali Pe£uvskoj

Bosanski

(palatium)

i

njth stolnu

crkvu (ecclesia cathedralis);
u nazodnosti

si u Djakovu dvore biskupom preselio se tada u

Djakovo

i

kaptol bosanski. Godine 1355. izdaje u Djakovu izprave bosanski ban Stjepan

Tvrtko >kod stolne crkve<
prepo§ta Nikole
vlasti vrjio je
i

svoga

>dubovnoga otcac biskupa
ina£e

Peregrina,

Stioca

Petra.

Medjutim

biskup bosanski nije

nikada duhovne

u Slavoniji; samo na neposrednoj svojoj gospoStiji u okolici Djakova osnovao
i

nekoliko £upa, kao primjerice u Dragotinu, Blizni, Gardinu

Dubravniku.

Nadbiskupije

i

biskupije bile su razdijeljene na arcidjakonate; arcidjakonu (podjedno

kanoniku stolnoga kaptola) podredjene su zupe njegova podruCja. Zagreba6ka biskupija bila je razdijeljena na 12 arcidjakonata, koji su se do danas odrzali; peduvska biskupija imala je izmedju Drave Save 4 arcidjakonata (de Pozega, de Oziag Osijek ?, de Wolko
i

=

=

Vukovar, de Marchia =: Morovid

?).

Osobito udara u oti velik broj crkava

i

zupa u

Po popisu arcidjakona goridkoga Ivana od god. 1334. 1354. bilo je tih godina u zagrebadkoj biskupiji oko 450 crkava zupa; po biljeikama papinskih poreznika imala je peduvska biskupija u ietiri slavonska arcidjakonata godine 1332. 1337. preko 200 fupa (de Poz'^ga 70, de Wolko 50, de Marchia 30, de Oziag oko 60). Biskupija srijemska imala je oko 20 iupa (Bano^tor, Mangjelos, Kamenica, Karlovci, Petrovaradin, Slankamen, Zemuo u XIV. stoljedu t. d.). U obsegu kraljevine Slavonije bilo je dakle 650 700 iupa crkava rimokatolidkih. Za Hrvatsku Dalmaciju nemamo u to doba podataka, no nema sumnje, da je u njima crkvena organizacija bila jo§ dotjeranija, a broj iupa, crkava sve<^enika kud kamo vedi. Znademo narodito za Krdki otok, da je na Djemu otim stolnoga kaptola u gradu Krku bilo vi§e zbomih kaptola u vecim mjestima (Omiilju, Dobrinju, Vrbniku po detrdeset Ba§koj), gdje je na okupu bilo koji put tvedenika. 7a kultumi iivot tadanji vrijedili su osobito kaptoli, koji su bili sredi&ta
Slavoniji.
i

i

i

i

i

i

i

i

svega duievnoga iivota. Ti su kaptoli kao mjesta

vjerodostojnosti

(locus credibilis)

i

u

ofom

vijeku

bili

£uvari brojnih izprava

i

vriitelji
itd.

pravde, narodito kad je trebalo

iztraiiti dije
ili

vUstnidtvo, oznaditi medje kojega posjeda

S^raki put,

kad

bi

ili
i

kralj

ili

herceg

ban

posUo tvogt

povjereoika, da iztraii koju stvar, pozvao bi takodjer

koji kaptol,

da pridruii

kojega dlana svoga tomu povjereoiku.

U

Hrvatskoj

i

Dalmaciji

vr§ili

su take poslove kaptoli

u Spljetu, Ntnu, Stnju, a narodito u Kninu; u
neja u Baooitni.

Slavoniji
i

pak kaptoli u Zagrebu, Cazmi,

kaptol sv. Petra kod Poiege, bosanski kaptol u Djakovu,

O

u tim kaptolima nagomilalo

svakom takovom poslu sastavio bi ogromno blago za pravnu
i

napokon kaptol srijemski sv. Irekaptol neko izvjeSde, pak take se je
i

politidku povjest hrvatskih zemalja.

Obsegom
btskupija
t

svojim

prihodima

biskupskim

i

kaptolskim bila je izmedju svih nadnjezinoj su stolici u

biskupija najugtednija

zagrebadka biskupija. Na

XIV. stoljedu sjedili oeki odiidoi muievi, kao Augustin Kaiotid, Stjepan III Kaniiaj, Pavao Korvat, Ivan Gorjanski Eberhard de Alben. Neki su od njih obnaSali svjetovne testi; tako je Stjepan Kaniiaj kroz vi^ godina bio ban-^ki namjrstnik za Siavonijo (1362. 1366), a Eberhard de Alben vriio je dast vrhovnoga kancelara kraljevskoga.
i

i

VJERA
Drugi opet
iztidu se

I

CRKVA.

«9

svojim djelovanjcm u javnom zivotu, kao Augustia Kazoti<5; a osobito
i

Pavao Horvat, poglaviti pobornik Karla Dradkoga

sina

mu

Ladislava Napuljskoga.

Kako

sc je zagrebadka biskupija smatrala bogatom prema ostalima, razabire se po torn, §to je svaki novo namjeSteni biskup morao papi za potvrdu pladati za vrijeme pape Wana XXII

(1316.— 1334.) taksu od 400 zlatnih
a biskupi

forinti. SpljetskI

nadbiskup pladao je samo 200
133, skradmski

forinti;

bosanski

200, kninski

150, §ibenski

150, krbavski

100, sri-

jemski 100, trogirski 84, senjski 50, hvarski pak samo 34 forinta.* U XIV. stoljecu preotelo je mah, te su pape stali imenovati biskupe
tako u Hrvatskoj, kao
stoljeca;
i

i

kanonike
XIII

u Ugarskoj.

To

je

doduSe bivalo

koji put ved u polovici

no podev od pape Bonifacija VIII. (f 1303.) zgadjalo se je sve CeSde, narodito od onoga dasa, kad su se pape preselile u Avignon. Silni inade kraljevi Karlo Robert i Ljudevit nijesu u torn pogledu mogli odoljeti papinoj premoci. Tako su primjerice pape redom namjestili sve biskupe zagrebaCke u XIV. .stoljedu: Augustina Kazotida (god. 1303.),

Jakova dominikanca, Ladislava de Kobol, Jakova (1342. 1348), Dionizija Lackovica, Nikola (1350), pa6e i Stjepana Kanizaja (1356.), i onda Dimitriju, biv§ega biskupa erdeljskoga. Medjutim

druge biskupe, tako 1324. u Spljetu, 1331. za pape namjeStale su medjutim, da je bilo i odpora protiv takih t. d. Dogadjalo se Srijem, 1334. za Bosnu papinskih namjeStenika. Tako nije knez Nikola Frankapan htio priznati imolskoga biskupa
i

i

Nikolu, kojega

bijaSe

papa Bonifacije IX. premjestio

na biskupiju u Senj.
Acciaioli,

Zato naloii

papa

19.

prosinca

1402.

svomu

legatu, kardinalu

Angelu de
bi

da kazni kneza

crkvenim prokletstvom, a Senj interdiktom, ako se knez ne
za toga pape Bonifacije IX

htio pokoriti.

No

upravo

slomljena

bi ta prevlast

papinska.

Po§to je pomenuti papa

bio odludan privrzenik napuljskoga kraija Ladislava, te bitno

doprinesao njegovu kruniSigismund nakon svladana ustanka u Ugarskoj dne 6. travnja 1404. na molbu svojih podanika zakon, kojim pod prijetnjom smrtne kazoe gubitka imanja zabrani svima podanicima primati ma kakova sluibena pisma od rimske
sanju u Zadru
(1403.), izdade
kralj
i

stolice

i

njezinih sluzbenika,

a osobito, kad

bi

se
ili

takim pismom bez narodte dozvole
sluzba, poSto
je

kraljeve

komu

podjeljivala

kakva duhovna £ast

popunjivanje
Ne samo da
i

takih mjesta kruni pridrzano.

U

XIV. stoljedu biskupi su

i

svedenici u obce

bili

znatno obteredeni.

su biskupi morali placati takse rimskoj stolici za svoje

imenovanje, nego su zajedno sa

svojim svedenstvom morali davati desetinu od svojih dohodaka za rat proti nevjernicima
krivovjercima.

Tu

su desetinu pobirali posebni papinski desetinari, a od skupljeoih novaca
trecine, kralj
iz

primao
tinara

je

papa dvije

pak jednu

tredinu.

Saduvani su raduni papinskih dese-

od 1332.
tri

— 1335,

kojih se razabire, da su u samoj zagrebadkoj biskuptji skupilt

kruz

godine oekih 1127 budimskih
Kralj je

maraka

srebra.

svedenstva.

Karlo

Robert stao od biskupa
for.,

zoatoe
YL

dade:
je

od svakoga nadbiskupa po 200
zaplijenio

Medjutim nijesu ni kraljt itedili u ime dara za novu godiDU a od svakoga biskupa po 50 for.
traiiti

tomu

koji puta

blago umrlih biskupa; a izprainjene stolice biskupske
to vrijeme pobire
.stolici,

ntje vi§e puta popunjivao,

samo da u
tuiili
i

dohodke
bez

njihove. Poznato je,

kako

8U ga biskupi radi toga

i

1338. rimskoj
kralj

ali

koristi.

Dok

su u jednu ruku papa

nametali prelatima velike terete, slao je u drugu

ruku narod uzkradivati
krvi, jer se je

desetinu. U
Bilo je

zagrebadkoj

narod opirao desetini (1327.
velikaii.

— 1340.).

doSlo Je radi toga i do Dakako, da su u torn pogledu nabiskupiji

rodu prednjadili
hrvatski u

smutnja radi desetine
je poglavito

Kninu god. 1353. razpravljao

u drugim biskupijama. Sabor o tuibi kninskoga biskupa Blaia, ito
i

mu

>nonnulli, et specialiter

cum

armis

et sagittis serutre consuett nobiles, et alii« uzkra. .

cuju desetinu, pak da s toga »ip8e et sua ecclesia
* Ufsnki biskopi pladali to:

in suis turibus et reddttibus daori'
for.,

nadbitkap oatrogoatki aooo --4000
i

koloeU
i

MdUiiMp
d.

toOO,

pvCttrtkl

biskap 3400, vdikoTaradiiuki aooo, «rd«ljiki 1500, vetprimaU

buukdiU po 900

t

JO

HBVATSEO KRAUEVSTVO U
ct

XIV.

ST0Ue6u.

defectum non modicum paterentur*. Premda je sabor uredio pladanje desetine, da se plemstvo hrvatsko nije drzalo ustanova, jer je kninski biskup god. 1366. molio bana Nikolu Seda, da mu potvrdi odredbe sabora u Kninu. I cetinski knezovi

Dam

dini se,

rado pla&ili desetinu za sToje kotare u kninskoj biskupiji. Tek 1376. pogodio se je knez Ivan Nelipid s kninskim biskupom Pavlom u tom pogledu. Godine opet 1395. utana^io je isti knez Ivan Nelipid u nazo£nosti hrvatskoga banovca Pavla
Nelipidi

nijesu

Mihaljevida

prijateljsku

pogodbu

Andrijom

radi desetine,

Ho

ju je

(amicam conventionem) sa spljetskim nadbiskupom morao davati spljetskoj nadbiskupiji. I PVankapani imali
izo^trila,

su razmirica radi desetine, odkad je knez Nikola god. 1394. od Mikca Prodavic'a kupio

grad Ozalj na Kupi.

Borba se je tako
je

da je god. 1416. morao posredovati
IV.

i

crkveni sabor u Kostnici (sacrosancta generalis synodus Constantiensis).

Vec znademo, kako
god. 1248. dozvolio porabu

rimski

papa
i

Inocentije

senjskomu
sv.

biskupu
crkvi.

Filipu

glagolice
im dozvoli

slavensko bogosluzjeu
i

Namah
>)er su

zatim god. 1252. molili su benediktinski redovnici samostana

Nikole kod Omi§lja na
jezik u crkvi,

Krdkom otoku
Slaveni, tc

istoga papu, da

dalje rabiti slavenski
i

imadu slavcnske

knjige, a latinski jezik

pismo ne mogu

nauditi<

qui Sclaui existunt et sclauonicas litteras habent, et discere latinas litteras

(cum ipsi, non possum).

Nema

sumnje, da je slavenska
i

liturgija

u XIV. stoljedu pretegla ne samo u biskupijama

seojskoj

krikoj,

nego

i

u krbavskoj.
i

Koliko se je

razSirila

preko Velebita na jug u

koinsku
stoji,

i

ninsku biskupiju,
je bilo

na sjevcr preko Gvozda u zagrebaCku,
glagolaSa

nemamo

vijesti;

no

da
i

svedenika

ne samo u obsegu ditave nadbiskupije spljetske,
potonje
biskupije, a narodito u prijedjelima
i

nego

po zagrebaCkoj

biskupiji.

U iupama

izmedju

Kupe

i

Gvozda, gdje su se
i

Sirile oblasti

knezova Frankapana, Zrinskih

Babonica
Ozlju,

(Blagajskih), bilo je

poslije sve<5enika glagolaSa,
i

kao u Trgu
i

pri

Ozlju, u

samom

Ribniku, Lipniku, sv. Petru na Mreznici, pa6e

u KraSidima

Pribicima.
i

JoS god. 1501.

spominju se u zagreba^koj
iupnik
sv.

biskupiji, a u oblasti

izmedju

Kupe

Save, glago1a§i: Andrija,
i

Katarine

(Andreas plebanus sancte
1 i

Katherine

glagolita),

Gregorije u

Petrovini (quidam Gregorius g I a g o

t

h

a).

Slavenska sluiba sa glagoslkim svetim knjigama bila
kraljeTStvu raz&irena kao nikad prije ni poslije.
kraljevstva, te se je

je

u XIV. stoljecu u hrvatskom
i

Ona

je

pade pre§la
Istri,

granice hrvatskoga

udomila u Bosni

i

Albaniji, a najviSe u

gdje je posve preobla(Pidan

dala u iztoinom dijelu te zemlje, naime u
Biben^.

biskupiji Pidanskoj
doba
iz
i

Pedena

^

Napokon
i

se je slavenska liturgija ba§ u to

hrvatskih

zemaija razgranila

sve u Ceiku

Poljsku, gdje su ju zaveli deiki kralj Karlo

poljski kralj Vladislav Jagelo.

Godine 1337. boravio je naime potonji teiki kralj Karlo, tada jo§ markgrof na Moravi, u Hrvatskoj kao gost kneza Bartola VIII Frankapana. Karlo i§ao za nekim poslom
a Tirol;
lefnlje,
ali

poSto je bio u zavadi s habsburikim vojvodama, nije prolazio kroz austrijske
i

nego Ugarskom Ogteja (Aquiieje), pak u

Hrvatskom do Senja, a onda 6e iz Senja podi po moru do Kad je doSao u Hrvaisku, ugostiSe ga knezovi Ffankapant, brada Bartol VIU. Dujam III., pade knez Bartol ukrca se s njim s njegovom pramjom u Seoju u brod, da ga izprati do Ogleja. No putem, ved blizu grada, obkoli ih kapetan mletadkoga brodovlja, pak de ih zajedno s brodom zarobiti. Tu spase domiiljatost koeza Bartola markgrofa Karla. Po naputku njegovu stade Karlo s mletadkim kapetaoom ogovarati o predaji, a u to se sakri neopazice s Bartolom u neku ribarsku ladjicu, koja se je ondje desila, pak se sredoo izmedju mletadke mornarice proveze do Ogleja, gdje ga tvedaoo dodeka patrijarka Bertrand. Bit de, da je Karlo za boravka svoga u Senju duo slavensku liturgiju, da mu se
Tirol.
i i
i

je vrlo svidjela. Vrativit se poslije

u Ceiku, zaiska u pape Klementa VI
titala

,

biviega uditelja

svoga, da bi se

i

u njegovoi tcmlji

misa na slavenskom jeziku. Papa prista (1346.)
vrSi liturgija

oa

ielju Karlovti, ali

na jednomu samo mjestu u svem kraljevstvu da se

VJERA
slavenska.

I

CRKVA.

31

Godinu dana

iza

toga podii^e Karlo u Pragu samostan na £ast svetim
sv.

raitit-

nicima

kraljevstva

deSkoga:

Jeronimu, Cirilu,
iz

Metodiju, Vojtjehu

i

Prokopiju, pak

nastani u

njemu benediktinske redovnike

hrvatskoga primorja, koji donesoSe sa sobom

svoje knjige Da jeziku hrvatsko-slaTenskom. Za
jeziku slavenskom« odredio je Karlo god. 1356.
pisaru.

samo prepisivanje knjiga >na plemenitom po deset maraka na godinu kao pladu
crkvu samostansku
Iz
i

Taj

samostan

eniauski

brzo

se

podiie; god. 1372. posveti
i

sam nadbiskup
razsiri

prazki u nazodnosti kralja

cara Karla

druge gospode deske.

Ce§ke

se poslije slavensko bogosluije u Poljsku.

Tu

je potaknula kralja Vladislava fagela
i

bosanske po primjeru deskoga kralja Karla (incitati exemplari simili, quod monasterium Slavorum ordinis sancti Benedicti) dne in civitate Pragensi habetur 28. srpnja 1390. u krakovskom predgradju Kleparz podigao uz crkvu sv. Kriia samostan, u koji je smjestio slavenske glagoiaSe iz Praga (fratresque ex monasterio Pragensi
lijcpa

supruga njegova Jadviga, kci ugarskoga
te je

i

hrvatskoga kralja Ljudevita

banovne Elizabete,

NaGROUNO KAMENJK rod BlLKKA
B IlercegoTioi.

Bumptos ad

illam

(DIugossi Historiac

— introducunt. X., — polonicae
domum
liber

Taj je samostan obstojao joi oko god. 1470
Lipsiae 1711., pag.
stoljedu u

edit.

126—127).

hrvatskom kraljevstvu Uz brojno sTJetovno svcdenstvo bilo je u XIV. moogo samostana razliditih redova (BenediktinaCisterdana, Dominikana, Franjeaca, Pavlina itd.). Vrlo je bio razSircn red Pavlina, koji je iivio po regulama
i

sv.

Augustina.

U

oblastima na jugu Gvozda

bill
i

su Pavlini gotovo

svi glagolaii; njihovi

u Vinodolu) bili su upravo razsadnici glasamostani (sv. Nikole u modruikom Gvotdu golske knjige. Samostan sv. Nikole u modru&kom Gvotdu utemeljio je knez Ivan (Ani) Frankapan oko god. 1330. (po tomu samostanu prozvana bi poslije gora Gvozd Kaperije

lom). Jedan od najbogatijih samostana u ditavom kraljevstvu bio je cisterdanski sv. Mau Toplicama (Topuskom); taj je pladao papi u ime takic po 300 for. (samostan

jS

IIRVAT8K0 KRAURV8TV0 U XIV. STOUB£u.

tf. Jurja

kod Senja samo 33

zlatna forinta).

No

upravo

taj

najbogatiji

samostan opusti

jedan od najprvih (god. 1403.

— 1408).
osnovaSe
celjski

Negdje na koncu

14. stolje<5a

knezovi

u svojoj kneziji (grofoviji)
i

Zagorjo znameniti posUje samostan Pavlina u Lepoglavi. Dok su u Slavoniji Hrvatskoj Velebita nicali pavlinski samostani po reguli sv. Augustina, mnoiili su izmedju Gvozda
i

se na jugu samostani Franjevaca.

Ve6 na poietku XIV.
sv.

stoljeda

obstojao je u Bribiru

Bribirskih knezova franjevadki samostan sa crkvom od plemena Subid God. 1299. osnovao je ban Pavao I. (§ubid) na £ast sv. Ivanu Krstitelju, svojemu >krsnomu imenu< (beatum Joannem Baptistam pro nostro heredumque noto slrorum patrono et domino... elegimus) samostan Franjevaca kod Skradina, Elizabete, sv. kojemu predstojnica koludrica je bila rodjena se.stra njeblizu samostana

Marije, u kojoj je bila grobnica

i

gova Stanislava. Samostani

bili

su znameniti

i

po tom,

§to su u njima obstojale
i

skole.

U

obde su

kaptoli. Uz kaptole spominju se sjeu ono vrijeme uzdriavali Skole najvi§e samostani meniStne Skole. One su se dijelile na tri odjela: u prvom, zvanom grammaticalia,

tuma£ila se latinska slovnica

drugom, logical a, predavala se retorika logika; a u tredem, theologia, u^ila se bogoslovija. Nadzornik §kola bio je kanonik kaptolskih Skola bilo je medjutim vec i svjetovnih Stilac (lektor). Osim samostanskih ikola, koje su pzdriavale gradske obcine. U tim su Skolama udila djeca ^itati, pisati raSunati. U slobodnoj obcini na Gradcu kod Zagreba obstojala je takva §kola ved oko god. 1362.; gradski u6itelj (scholasticus, magister scholae) dobivao je godiSnju placu od od djaka primjeren bir. Vi§ih Skola nije dcvet forinti. No osim toga primao je uiitelj
i

skladnja;

u

i

i

i

i

i

tada
svijet,

bilo

u hrvatskom
Italiju

kraljevstvu;

oni, koji su

bili

zeljni

vi§ih nauka,

iSli

su u tudji

narodito u

(Bolognu).

joi red

nam

je zabiljeiiti,
ill

da je papa Klement V. god. 1312. ukinuo znameniti

vitezki

Templara

Boijaka. Ogromna imanja toga reda u hrvatskom
naime

kraljevstvu zapa*

doSe sada drugi
sv.

viteiki red,

Ivanovce

(Cruciferi), a s

njima

i

znameniti samostan

Gregorija u Vrani. Priori reda Ivanovaca, stolujuci u Vrani, znatno su utjecali u sud-

binu hrvatskoga naroda; osobito pak iztaknuo se je prior Ivan
Ijice

Pa Hi n a

u vrijeme kra-

Marije

i

supruga

joj

Sigismunda kao
stali

gorljiv privrzenik napuljskih Aniuvinaca.

Odkako
ustanoviti,

8u se u XIV. stoljedu
bilo

po Hrvatskoj

naseljivati

Vlasi

ili

Morlaci,
se

opet je u kraljevstvu

sljedbenika

gr£ko-izto£ne crkve

(schismatici).

ili da li su ti doseljenici imali tada kakovo crkveno uredjenje. i Bo go mill (haeretici) spominju se samo u kotaru izmedju Bosuta Save; no nema sumnje, da ih je naro£ito u detvrtoj £etvrtini ovoga stoljeda mnogo dolazilo iz Bosne
i
i

No ne da Pa tar en

Huma. Ta
vjere,

glasoviti

hcrceg

Hrvoje

Vukii<5 bio je s Citavim
s

rodom svojim patarenske
Bosni nije se patarenska
je ostaviti svoju sto-

a

njegova je djedovina bai medjaSila
u Djakovo.

Hrvatskom.
bosanski

U

vjera oikako dala iztrijebiti; pade katoli^ki biskup
licu,

morao
u

pak se

preseliti
ili

Mjesto

njega

spominju se

XIV. stoljedu nadelnici

tbosanske* crkve, koji su stolovali u JaojitSima. Takav naielnik zvao Po imenu spominju se djed Miroslav (1303) djed Radomjer (1404.). (KnjiievQost latinska slavensko-hrvatska). Koliko se moie razabrati po oskudnim spomenicima, bila se je kultura u hrvatskom kraljevstvu tijekom XIV. stoIje6i lijepo razvila, to ne samo duievna, nego materijalna. K tomu je uz ino dopripatarenske
se je >did<.
i i

i

i

oesla bliztna

Italije,

i

joi vi&e okolnost, &to se je hrvatsko kraljevstvo prostiralo uz veliku
i i

prometnu cestu, koja

je iz iztoka vodila Sredozemnim Jadranskim morem u srednju zapadnu Evropu. Hrvatski velikaSi (knezovi) irtiCu se poput bosanskih u to vrijeme vedm bogautvom I sjajem, nego njihovi drugovi u srednjoj Evropi. Huniski Hranidi od kude Kosata imali su tada u svojoj bogatoj riznici vrlo dragocjenih umjetnina (krasnih uresa
I

nakita, odora, sveta£kih slika

I

modi, dak

i

jedan organid

orguljice), a osobito

mnogo

KNJ12eVN03T LATINSKA
posudja od zlata
srebra, dole
i

I

SLAVKNSKO-HRVA'rSKA.

n

su njemadki knezovi joS u prvoj polovici XVI. stolje<^ posude od obi^Dih kovina. I.hrvatski gordi knezovi ddlikuju se svojom IJubavi za sve, ito je Uje^«i x ppMi^' nito. Evo n'ekoliko znaCajnih primjera. 2a bana Mladina II. (1312. 1322i) xxl p<»Jnii^Ba ^ubi(5 kaze izrijekom njegov Ijuti protivtiik, spljetski Ijetoptsac Miba Madije, da je'£esto £itao sveto pismo (>soiebas frequeatare in legendo bibliam); u drugu ruku opet znai

rabili

zemljane pladnjeve

Varignana, tjelesni Ijednik pouzdanik Mladinov, meceni jedno svoje medicinsko djelo s ovim uvodttim rijeposvetio svojemu zaititniku; ne manie unrinom krunom oyjendanofnu iima: >Svima vitezkim krjepostima opasanomu velemoznomu gospodinu, svomu vazda gospodaru Mladinu, Hrvata i Bosne banu i vrhov> nomu gospodinu ditave Humske zemlje njegov duhom podanik Vilim Varignana, profesor
i i i

derno, da je talijanski udenjak Vilim

znanosti

u Bribirskih knezova bilo a obde Ijubavi sa knjigu, najbolje dokazuje oporuka Mladinova brata Pavla II. od god. 1346., iz koje doi

umjetnosti

medicinskec.

Da

je

znajemo

za

poglavite

knjige, koje

su

se tada u Hrvatskoj rabile.

Knez Pavao

naioie

Nagrobni kamen (sarkofao) na brdu Pavlovcu
()agoisio£tio o<i S«rajeT«).

j« Ttljda

grob koeta P«vU RAdJoorica (f I4t5-).

poklonio je u
razlt(^Jtih

iivojoj

oporuci franjeva£komu samostanu

i

crkvi sv. Marije u Bribini

osam
Gre*

latinskiii

djela (ystoriam scolasticam, psalterium glosatum, dy.ilogum uocii
!

gom

de Mcra scriptura, et aliorum sanctorum dicta in eo, brevikKjuiuin sancti Bunaventure*, napokon >duas cronieift Romanorum martinianas, umun veterem et aliam novam«); a crkvi sv. Marije u Skradinu tri djela (duo missalia mea^iuHiin novttm secundum curiam, et aliud vetus cum littera breventaoa; item breviarium bmnoi^ Nema 8 toga ni najmanje sumnje, da je u Bribirskih knesova od plemena Subid bilo dovoljno
i

rukopisnih

knjiga

latinskih, a valjda
II.

i

hrvatskih,

minju. Iz iste oporuke Vnn.w Pavla

doznajemo
i

joi,

premda da

se potonje

itriiekom oe spo-

je njegov rod bio

bogat drago3

cjenostima, a naro6ito
Hrr. poTJ.
II.
II.

zl

rebreoim

bisernim uresima ta leott.

^4
Dok

fIRVATSKO KRAURVSTVO O XIV. STOUF^:!;.
se Bribirski knezovi iztidu kao prijateljt

mecene knjiievnosti, drugi se hrvatski spomena vrijedan knez Novak Disi^lavid od plemena Mogorovid, gospodar grada Ostrovice u Lici, On se je dao na golemi posao, te je oko god. 1368 prepisao glagolskim pismenima (itav hrvatski misal. Pismo kneza Novaka bai je uzorno, tako da su na koncu XV. stoljeda po njegovim pismenima priredili prvi itampani misal hrvatski Mimo to ukrasio je knez Novak svoj misal krasnim sitooslikarijama (miniaturama), koje je valjda sam slikao Novak piie na koncu misala sam o sebi ovako: >L^t gdnih 1368. Ja knez Novak, sin kneza Petra, vitez silnoga velikoga gdna LoiSa (Ljudevita) kralja ugrskoga, njega pola£e vitez, v to vrime budu<5i
i

knezovi odiikuju kao pisci

Od

tih je

naroCito

i

i

knez na Ugrih Solgovski a v Dalmaciji Ninski, napisah te knjige (misal) za svoju du&u, onoj crikvi da se dadu, v koj legu v^kivednim leianijem. I pomisli vsaki hristjanin, da
i

gdo ga vede Ijubi, da ga brie zgubi; nu josde pomisli vsaki sada, gde se duSa strahom smete, a dila nam se kriti ne te. Zato kada nam se d61a skriti ne te, tada vsaki pridi z dobrimi d^li pr^d stra^noga silnoga, vekivednoga sudca. A sada proSu vsakoga popa i dijaka, ki budet va te knjige oficijati, moli milostivoga dragoga moli gdna boga slatkoga gdna v molitvah svoih za nju«. U stolicama (dvorovima) knezova Frankapana, narodito u ModruSama u Senju, pak u Novigradu (Novom) Vinodolskom bilo je jamadno notara »pisaca«, koji su sastavljali pisali javne izprave hrvatskim jezikom i glagolicom. Napokon su knezovi Hrvatinidi Vukdidi na medji hrvatsko-bosanskoj bili prijatelji mecene knjizevnosti. Osobito se u tom pogledu iztide knez i herceg Hrvoje Vukdic. Kad je god. 1404. patarenski pisac »Hval kr§canin« dovrSio svoj cirilski rukopis svetoga pisma novoga
sa sv£t niStare
ni,

jere

da se najde od nas tada,

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

zavjeta

i

saltjera,

kaie on, da-je svoju knjigu napisao »na podtenije slavnomu gospodinu
i

Hrvoju, hercegu spljetskomu

knezu od Doljnih kraj

i

inim

mnogim zemljam*;
sv.

par go-

dina poslije, nekako oko 1407., narudio je opet Hrvoje kod katolidkoga >pisca
krasni, sitnoslikarijama ureSeni glagolski misal, koji se je

Butka<,
Mihalja

nekad rabio u crkvi

u Omiiu, a danas se nalazi u sultana u Carigradu

spisi

Od latinskih djela, napisanih u XIV. stoljedu, zanimaju nas poglavito historidki Oko god. 1308. napisao je rabski biskup Georgius ab Hermolais legendu o
ili

sv. Kristoforu, zaStitniku

Raba modnik
relikviarij

raka

sv.

grada Raba. Jo§ danas duva se u nekadanjoj stolnoj crkvi grada Kristofora, u kojoj je sahranjena glava toga svetca; raka (area) ili
i

znamenita
s

je

umjetnina XII.
s.

ili

XIII. stoljeda.

Legenda biskupa Georgija ab
sv.

Hermolais
tri

napisom >Miracula

Christophori« prida potanko, kako je
i

Kristofor u

maha

(god. 1075.

— 1 105.)

spasao grad

otok Rab od neprijateljskih napadaja. Pisac
i

kaie, da je legendu sastavio

po starim knjigama

po pridanju
.

starijih

gradjana (prout in
cetvrt

historiis antiquis ac a senioribus civibus legisset et audiuisset)

Za prvu

XIV.

sto*

Ijeda iztide se Spljedanin
. .

»historia de gestis suvremene zgode od god. 1290.

Mich a Madius de Barbazanis, koji je u svojemu djelu romaoorum imperatorum et s mmorum pontificum* zabiljeiio

— 1330.,

u koliko je

mogao
i

za njih doznati

Djelo Ma-

su dogadjaji u njem sustavno poredjani; nije nego neka vrst pametara. Kud kamo savr^nije oblikom biranim sadriajem jesu dvije spomeoice (memoiri), sastavljene od nepoznatih nam pisaca, koji prikazuju bume dogadjaje u Hrvatskoj Dalmaciji god. 1344—1346, a narodito borbe oko Zadra god. 1346. izmedju Mletdana ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita. jedna spomenica 8 naptsom »ObsldioDi8 Jadrensis libri duo< pripovijeda potanko, a u prilog dijevo
misli, niti
ni Ijetopis
i

nema glavne

spomenica

i

i

i

ugarsko-hrvatskoj stranci; dniga s napisom >Chfonica Jadertina* (talijanski prevod mirnija, ali je odito od Jakova Morellija) mnogo je jezgrovitija krada, dostojanstvenija naklona Mletcima. Za posljednje godine Ljudevitova kraljevanja, a ']oi v\ie za doba kderi mu Marije zeta Sigtsmunda vrijedi djelo zadarskoga gradjanina patricija Pa via P a V o V d a, kojemu je napis >Memoriale Pauli de Paulo, patritii J ai

t

i

i

I

i

KNJlilVNOST LAT1N8KA

I

SLAVENSKO-HRVATSKA.

35

MlNiATURNA SLIKA

IZ

RUKOPISA (mISAI^) KNKZA NoVAKA (1368.).

Beia iavste prekrAsan (lagoUkJ mini, koji jc god. Ij68. MpUao hrratski koezova i (leinida NoTakovida « IJci, poilije n Gackoj (Gataotkoi iapi). Kaex Novak bio je do knoa Petra DUtslaTi^ (l3"oook koexa Dir'alava od plemena Mogoror>d>, koje je natuvalo i34^-)i staroj hrratckoj iapani)) Lici. Stolica tih knezova bila je Ostrrica jagoictoioo od Malalaka, sa aiedji ilara iapaoije Krbave. \'ec' djed Dlsitlar, a jot vil? otac Petar D'aitlavic otjecali s« saatou a tgode hrvatskoga aaroda, jer sa bili knexoTi a pleaaeoa Magorovida podjedno rodjaci krbaTakih knetova u porodice KafjakoT<4fa. Koex Pctar DitiilaTid, otac Novakov, gotpodovao je Ua pada Mladina II. Sibiiia (Ijaa.) takoljcr neko frijeaM gradoai Bagon (Karlobagom) a Podgorakoj tupi. Knes Novak atolovao je popat djedova avojih • grad* OMTtW, te •• spoaBinje a povje*ti god. 1349.— 1373 • dakle a Triieme kralja LjndeTita I. Velikoga. Bio |t prirrfaajk toga kralja i ajegoTth banova; t toga ga i« kralj iaenovao vitccooi avoga dvora (milca ragi* cvfiaa). Uza to vriio )c koe< Novak ncko vrijeme t*Mt koeievaka a daltn«liaakoB» gra<ia Niaa, kao i trdaljduMi grada Sol^ova (Solgo). Sioovi i anad ajegovt prusvaic ae po ajema Novakovidi. Kacs Novak aora da !• Mo Trip obrasovaa iorjek avoga vtjeka, v)eit piatna i alikantva. Sto a« doaad toade, aapiaao jt prakrataia ptaaoa iitav •tarohrvataki miial, to tako Ujepo, da tn po«Iije prigodooi lunpaoia prvih gbfoWcili kB)iga apravo po ajagova rakopiaa dali naflniti glagoUka pianaaa. Savilc aknuio je tvoj rakopia ta laal pcakraaaik m iai m tsrafli alika, od kojih ra medjat-m aeke ved jako oltedaae. Najboija jt aa^ivana tUka aa liata (feUo) 91., koja prikaiaje aekoga tvttca. kako drii rasviti ivitak papira, aa koiem ae racabira ovt ri|ad ; . . . aiaacti w(if)iM cca»d(aB) iob(aaa)eflB . . .c O mftala knara Novaka piAe Ivan Kakaljevitf: ajadaa od ovtk ka|ifa (Nova, kovib), piaaaa godlae lj68., £nva se a carakoj kaiiiaid a Bc^a pod bro^tai 8. alavaaritfli rakopiaa. Sitka, kojIaM jc areieaa, aK>ga •« avnttti medja bolje alaventkc aiaiatara oooga vrcaaaaa ; tvorcaa i kr)*pko, a bo)a' diaaaa oacMtOM UvabooMa Imadc ib aa bn^ icat, t« prikamja: I. Na U«t« 74. atkpga avaica • o t fo i M kajigo*, ka^iaa goraja ;« xckaa. a doljaa crvtaa, dao aa okolo aaodro, tlatoai BkralMO(aBlta poaallo oiMMi). a. Na Uatn 79. aeki apoatol, koji a rad raxvijwo pUmo drii, obraa va ja olta^aa. 3. Na liata tf. witi O zatvoreoom kajigon. Obras aia jc olte^ce. 4. Na Ifota 91. Svcuc a rawi|Mla plMMOi. alika po«f« iahm aate* vaaa. U tka avctca izralcoa je acka oaobiU adUaa, botMUaaaie fiao I ttvabao, Haaa)« podoata p ai ajito i pra* vilao. 5. Na lUla 158. velika alika, aa titavoia UMb. pfadatavlja Ita«a aa krila. hpod kriU atajl aai wijeitww
i

U c

kr.drortkoj knjiiaici

Novak, praolac

>

i

i

.

n fo

MM

m

Mti

>Ecc« boiaoa,

Boija a aantjtt avo/th gotpodja, 1 Hjava Moji jadaa riauki rtralar, a aa ajiaa <il« oauba. ritaajc doita pravCno, bojadlaaata krcpko i saateiaoa

ft.

Na

liata

1

59.

^^

HBVAT8K0 KRAUBVSTVO U
je

XlV.

STOUB^U.
grada Zadra, Deko
(1408.)-

drensift«. Pavao Pavlovi^ bio
vrijeme knct Trogira (1386.)
i

mnogo godioa

upravitelj (rector)

poslije ^ibenika (1399.). a

napokon knez otoka Paga

Utjecao je

mnogo

u javne poslove, te je u

svom »memorialu< posve suhoparno< no

ne-

prismino xabiljeiio Dajtoatoije dogadjaje za doba od god. 1371.

ojegovo je djelo dragocjen izvor za povjestnicu onoga doba.
se takodjer pnrt spisatelj u tadanjoj
Slavoniji


i

— 1408.
Drave.

Ba§ poradi toga
stolje<5u

U XIV.

javlja

izmedju Gvoeda

To
,

je

Ivan,
sa-

arcidjakon goridki
staTio djeio

kanonik zagreba£ki, koji je god. 1334 — 1354. >Statuta capituli Zagrabiensis saeculo XIV.< znamenito
i

ne

samo sa
lo gia<;

politi£ku bistoriju,

nego

joi vi§e za
i

kuhurnu

i

za zemljopis.
s

Ivan arcidjakon napisao takodjer
all

nekakvo skroz povjestno djelo

da je napisom >ch ro nomisle,

Neki

tome

djelu

nema

traga.

Osim
znamenit

povjestoi£kih djela ovoga stoljeda treba joS spomenuti brojne

statute
5.

gradskih

obdina, koji

su a to vrijeme

sastavljeni

ili

dopunjeni.

Uz

statute dalmatinskih

gradova

je latinski

statut grada Senja,
i

koji bi god. 1388.
i

dne

svibnja sastavljen

po zapovtjedi kr£kih

senjskih knezova Stjepana
dijeli

Ivana (Frankapana).
se
i

HrvatskooslaTenska knjiga
svjetovno.

u XIV. stoljedu na crkvenu
s

i

na

Crkvene knjige pisane su starosiavenskim jezikom

prismjesom puikoga go

ora
vito

hrvatskoga^ a svjetovne £istim narodnim jezikom. Crkvena knjizevnost sastoji poglai

od obrednih knjiga, kao dto su misali, brevijari (6asoslovac, 6asosiov) rituali (obrednik, vetinom starijega porijetia; pravih bogoslovnih knjiga imade malo. •Mali zboroici mudrih redenica iz st. pisma i djela sv. otaca<, pi§e J. Broz, >kratka objaSnjivanja istioa kri<Unske vjere i morala, propovijedi homilije, prosta upudivanja, kako treba
trebnik),
i

vrUti poglavite obrede crkvene, legende

i

zica, pravila

redovnika

sv.

Benedikta
i

i

sv.

Franje,

prijevod

gdjekojega pisma papinskoga
i


i

to

je

sva dogmatika, moralka

pastoralka

gUgolaika, to je sva crkvena povjest

sve crkveno pravo naSih glagolaialc
u XIV. stoljedu poglavito

Svjetovna knjiievnost hrvatska sastoji
f

od poslovnih

pisa, Darodto od
i

listina,

razvoda, statuta

i

zakona. Hrvatski jezik

s

glagolskim pismom

raziirio le je

(M-eko

medja tadanjega hrvatskoga
u javnim izpravama
(n.

kratjevstva, naro^ito u danainju Istru,

gdje ta
stavski
i

ih ttali rabiti

pr.

razvod

Istrijanski, a poslije
izti£e se
bi

zakon Ka-

Veprinadki). Poslije Vinodolskoga zakona
i

od god. 1288.

osobito

>Statut
1362.

vrbanski, a dooekle
i

svega Krikoga otoka«,
i

koji

napisan god.

po nalogu krCkih koezova Stjepana Ivana (Frankapana). Jama^no bi ved u sasnovao >Poljidki statut<, koji je napisan dirilicom. Najstarija glagolska listina (Dobhojska) nspisana je god. 1100. na otoku Krku; u XIV. stoljedu broj
1388.

istom ftoljedu

i

tih listtoa

tvedjer raite.

Bosanski bani
i

i

kraiji imali
i

su posebnu dvorsku

kancelariju,

fd|e ta njihovi »dijaki« SMtavljali

pisali kraljevske

banske povelje.
cijcnt,

(Umjetootti). Da la Imademo viie primjera. Sam
je hffvattkim

i

umjetnosti u XIV. stoljedu bile u Hrvata u velikoj

kralj Ljudevit

sa svojom

suprugom Elizabetom prednjadto
Stjepana

koezovima, darivajudi crkve krasnim umotvorinama. Znademo, kako je Lju*
Elisabeta,
izraditi

devitova

supruga

kdi

bana

bosanskoga
sv.

Kotromanida,

data

go-

dine 1377.

— 1380.

prekrasnu raku
zlatar

Simuna za crkvu

istoga imena u 2Uidru.

Ifradio jo je
q.

pak milanski

Franciscus de Mediolano

(Francesco orefice,

Antonio, da Sesto, territorio di Milano, abitante di Zara).
poslije,

Potaknuta prtmjerom kra-

yice Elizabete darovala je
Jelena, rodjena tettra
dini sa

oko god. 1409., supruga hercega Hrvoja, po imenu kneza Nelipida, 43 marke 2 uncije srebra, da se slidna raka nai

modi

sv.

Dujma u

Spljetu.

I

Katarina, supruga vojvode Sandalja Hranida, a sinovka

heicega Hrvoja, bila
staaa
i

|e velika phjateljica umjetnosti.

Ona

je darovala opatidkomu'

samoi

crkvi sv. Maiije u Zadru
ta

dva dragocjena relikvijara u obliku ruke, kojima se

danaS'joi ponost

crkva; a

jednom su sahranjene

mo6

sv.

Andrije

i

sv. Matije,

a u

UMJETNOSTI.

37

drugome sv. Simuna sv. Anastazije. »Oba su (relikvijara)
i

od pozladena srebra sasvim gladka, izuzevSi onu savatli

viticama ukraSenu prugu.koja
se
vidi

iinad
i

postolja

na

awnHlffl'JVH V^IUHTIA^I iToHUIClV/ftli KUirti

prednjoj

strainjoj strani re-

likvijara. Sprijeda imaju vra-

taSca, kroz koja se vide kri-

if&ainiHt%a^rf(TnrTniatf^inii(ivjffe>B

i,

stalnom
relikvije.

ploCom
obliku

pokrivene
\)\\?ff^

Vrata§ca su od sreduguljastog
bila

bra, a u

WW YllvMH'^h

nfiVfoTFlTUpreiUll

detverokuta; nekad su

emaljovana, a

danas vidimo
na

samo tragova od toga
nadpisima
i
i

u pozadici grba

u

samome

grbu, koji

nam

pokazuje dvostruki poprijeini
direk. Boje

od emalja
a

bijahu:
ze-

proziroo
lena,
tiic

tamno-modra,
§to

tamno-iuta,
roda,

se
je

tehnike,

ova

rsta emalja spadala u email
translucide

sur

relief,

i

na-

likuje onoj tehnici, koja je u

XV. stoljedu u Italiji veoma pomodna bila. Na okvini od
vrata^aca imade u oba
kvijara ovaj napis:
reli-

>»HSttM«^Wjir;imH obiW^oijfhmjnf^uik

Memento

Do Famule
srte polenti

tue Katarina conviro

Dno Sani

dalio voievode

djutim ne

Bosne*. Mesamo kneievske vojvodske iene, nego muii

y.iu^ffciti
\)

lURWii

rffi7P«"H

mMytfh i«'r,^

karci darivali su crkve rijed-

j)o5«ee^'^v»^tf3 jTcwwr/nfftKumi'

kim dragocjenostima.
zije)

U

stol-

noj crkvi sv. StoSlje (Anasta-

u

joi u XVII. stoljedu

Zadru (uvale su se dva reMartina
proroka, koje

likvijara za mo<ii st.
i

sv.

Danila

bijaie crkvi

nekad poklonio

hrvatski

i

bosanski ban Pavao

Bribirski
(t 1312.).

od plemena Subid

Na

relikvijaru sv.

Dantla vidjele su se na srebrnoj
plo£i slike sv. Petra
i

Pavia,
IZ

zatim

sv. s

Danila proroka, Za-

jedno

oapisom:

»Pau1us

MISALA KNKZA NOVAKA.
D«Ml
tlaiwe 169.

baous

Croatorum

me

fecit

Um*

(80

ilRVATSKO

KRAUBV8TV0 U
s,
i

XIV.

STOUEdU(Hrvatski ban Pavao dao

fieri

me

ad honorcm ss. je oaeiniti na Cast

Petri et Pauli et
sv.

Danielis prophetae*
sv.

Petru

i

Pavlu,
opaziti

Danilu proroku).
je,

^o
!>l>odovao

se ti£e

graditeljstva,

nam

da je u XIV. stoljedu joS uvijek go-

romanski

Ije^
sv.

dovrikna bi Krievana u istom gradu.

slog, naroiito u gradovima Dalmacije. U tredoj desetini XIV. stostolna crkva sv. StoSije u Zadru, a god. 1407. posvedena bi crkva

U
sv.

isto

vrijeme

nastavila

se jur u XIII. stoljedu zapodeta

gradoja sronika stolne crkve
za tu gradnju.

U

prroj polovici

Dujma u Spljetu. XV. stoljeda trsio
(operarium

Kraljica Elizabeta zanimala se osobito

se
et

oko gradnje toga zvonika doma<5i
suprastantem campanili
bi
s

graditelj, Splje<^anin

Nikola Tvrdoj

Duymi

et fabricae eiusdem, 1416.

— 1426.);

no posve dovrSen

zvonik (sa §est spratova) tek u

polovici XVIll. stoljeda.

Medju gradjevine XIV.

stoljeca

spada

i

prekrasni, u

romanskom

slogu sagradjeni hodnik (klaustro) franjevaikoga samostana u Dubrovniku; sagradio ga je

zgrade romanskoga pak domadi umjctnik, magistar Mihajlo Petrab iz Bara. Crkve pomenuti buduci da to slog trail. kipovima, brojnim su ukraiene sloga Dalmaciji odriao slog romanski, te se samo amo Dok se je u juinoj Hrvatskoj
i I

tamo opaiaju

tragovi

gotski slog.

U
je

tom

bi

gotskoga sloga, prevladao je u Slavoniji u XIV. stoljcdu posve slogu podignuta danalnja stolna crkva sv. Stjepana u

nakon tatarske provale stao podizati biskup Timotija (1264. 1287.), dvije njemu poboine kapele; u XIV. stoljedu podignuto bi joj dva zvonika; a dogradjena bi za biskupa Eberharda Albena bi^ zasnovana pro^elje (1397. 1419.), koji je sazidao tri jednako visoka broda, Ito no spajaju proielje sa svetiitem. Na pe^atu, §to ga je kralj Ljudevit god. 1371. odredio za kaptol zagrebadki, orezan je kralj sv. Stjepan, kako kle£edi pred bogorodicom, koja drzi sina na krilu, dariva njoj crkvu, kojoj na proielju stoje dva zvonika. U gotskom slogu sagradjena je i druge crkve u tadanjoj Slavoniji iupna crkva sv. Marka u Zagrebu (rana gotika), kao Kraljevi ugarsko-hrvatski iz porodice An^uvina gradili sui svjetovne zgrade. Znade se pouzdano, da je ban Mikac Mihaljevid (Prodavic) po nalogu Karla Roberta oko god. 1335. podigao kraljevsku pala£u na Gradcu tik Zagreba; u toj su palad poni brojnim zamcima, slije stoioTali hercezi i herceginje. Danas joj nema vi§e traga, kao
Nju
koji je sagradio svetiSte
i

Zagreb u.

i

i

kaitelima
janstvenici.

i

gradovima, koje su

u

ono doba
je u

gradili

svjetovni velika§i

i

crkveni dosto-

Uz

ine

tvome umjetnosti cvalo

hrvatskom kraljevstvu, narodito u Dalmaciji,
riznice

osobito umjetno

zlatarstvo
ie

i

srebrnarstvo. Crkvene
i

dalmatinskih

gra-

dova (2^dra, Spljeta, Dubrovnika
Najljepia
vrsti

Kotora) ba§ su pune umjetnih dragocjenosti te ruke.
sv.

umjetnina

spomenuta ved raka

^imuna u Zadru.

I

kod umjetnina ove

preteie joi uvijek romanski slog.

Slikarstvo
gdje
su
se

je

u XIV. stoljedu slabo zastupano. Imade ga poglavito u crkvama,

tamo gdjegdje odriale fresco-slike. Sitnoslikarstva (miniature) nalazimo u misalu koeza Novaka (1368.), kao u drugim slidnim djelima (rukopisu Hvalovu, misalu
i

Butkovu za Hrvoja). Medju djela tvome umjetnosti ubrojiti nam je svakako sredovjedne nagrobne spomenike od kameoa, kojih nalazimo nebrojeno mnoitvo ne samo u danainjoj Boani i Hercegovini, nego u onim dijelovima danaSnjc Dalmacije, koji su nekad
i i

pripadali Hrvatskoj.

Nagroboih spomenika od kamena imade
ih

ili

na £itave rpe

ili

pojedince, a najvi&e

nalazimo oa vitokim poljima Narod
ih

ih

zove stedci,
li

mramorovi,
i

a

i

mafteti;

modemi

udenjaci zovu, oe
zvali su ih

znamo, da

opravdano,

bogomilskim grobovima.

U

srednjem vijeku

kamen, kami,
tumba
ili

bilig, pa£e

kamen

bilig.
i

Nebrojeni nagrobni spomenici vflo su
Najglavniji su

razliditi

tako po obliku, kao

po
i

izradbi.

im

oblici: ploda,

dugoljasta kocka, sarkofag na iljeme,

stupac

OBRT
Po izradbi imade sa ukrasa; no imade ih
(ni$an).
i

I

troovina; i»rombtala.
£esto

39

ih

vrlo

primitivnih,

posve
prizori

grubo
iz

tztesaoih, bez tkakva

lijepim
Ijudi.
t

ornamentima, sa slikama
se prikazuju
i

razliCitih

predmeta (osobito

oruija)

i

iivotinja,

pa£e

i

^esto
napisima
iz

iivota (lo7, viteike igre,
s

kolo), a narodito ih

imade

s

Nagrobnih spomenika
15
stoljeda, pisani

napisima na^lo se dosad

preku

150. te potje^u

poglavito

14.

i

su

pak

svt

bosanskom

ciri-

licom. Medju najljep^e nagrobne spomenike spada nedvojbeno onaj na starom groblju kod Doljne Zgo^e blizu Sutiske, za koji neki misle, da ga je nadnio neki dalmatinski umjetnik u drugoj polovici XIV. stoljeda, upotrebivii motive romanskoga sloga i DarodnC' trgovina; prom eta la). S pustaojem oapredkom gradova trgovi§ta (Obrt trgovina. Uz prastare gradske obcine u primorskim strarazvijali su se takodjer obrt nama nicale su u drugoj polovini XIII stoljeca kao u XIV. stolje<5u oove varo&i trgoi
i

i

i

i

i

viSta u

nutamjoj zemlji, narodito u Slavoniji. irgovima bavili su se poglavito Gradjani (cives, hospites) u varoSima
i

ob
i

r t

o

m

itrgovinom. U
svi zanati.

slobodnoj
je,

ob<^ini

na

Gradcu

tik

Zagreba
bili

bili

su zastupani gotovo

Zanimijivo

da su se

ziteiji

razli^itih

narodnosti

bavili

posebice

razlidtim

zanatima.
se je
i

Tako

su gradjani njemadke narodnosti na Gradcu
su
stanovali,

poglavito So§tari; s toga

ulica,

u kojoj
Zitelji

zvala

>vicus Theutonicorum

seu

sutorum*
ili

(danas

Duga

ulica).

talijanskoga roda opet bavili su se najvi§e graditeljskim
ili

zidarskim
ulica).

obrtima; ulica, u kojoj su prebivali, zvala se je >vicus Latinorumc (Vla§ka
Preteziti broj obrtnika

LaSka

tako na Gradcu kao
i

i

u Zagrebu bio je hrvatskoga roda, Sto uz
obrtnika, §to
ih

ino posvjedoduju

i

hrvatska imena

nazivi

raznih

nalazimo zabiljeiene
klobudar, lokotar,
tular,

u latinskim izpravama. Takovi su nazivi: ciglar, hlebopek,
moinjar, nozar, ostrugar, pivar,
poplatar,
riznar

iglar, kipar,

(krojaC). rogoiar, strelar, tadkar,
i

vo^ar, vuzdar,
jeziku,
i

i

t.

d.

Osim ovih

hrvatskih naziva nalazimo

to:

uzara, zlatara, brijaia, mesara, tesara,

oznake obrta na latinskom gumbara; kovada, cestara, kamenara,
svjedara,
ili

londara,

mlinara,

krznara, "sapunara,
i

sedlara,

stolara,

zvonoljevca, tkalca

i

dr.

U XIV.
ili

stoljecu nalazimo ved
iz

obrtne

zadruge

br

a

tovStine

(confraternitates,

kalendinum, kalandas),

kojih su se poslije razvili

cehovi. Te su
i

se zadruge stvarale

po obrtima. Na Gradcu tik Zagreba spominje se ve<5 1359 >confraternitas sclauonicalis«, a 1384. >kale."dinum Latinorum* >kalendinum Theutonicorum*; pored ovih narodnostnih zadruga iriadc ih po zanatu: > kalendinum camificum< (mepo narodnostima
ili
i

sarska bratovStina).

kalendinum piliatorum* (klobudarska bratovStina) i dr. Na telxi bratovStine je d e k a n, kojega ^>u dlanovi birali svake godine, to obidno na blagdan zadruiooga patrona, jer je svaka bratovStina imala za svoga za^titnika posebnoga svetca,
*
i

irtvenik BratovStina imala je svoju zastavu, kojemu je obidno u iupnoj crkvi podigla vlastite voStanice >kaleduftke<, pod kojom su 6Ianov; njezini iSli za svedanih provoda koje su palili na 'provodu kojega svoga sudlana. Dekan je razpravljao pojedine obrtDt£ke razprave izmedju dianova, upravljao imovinom bratovitine te se briouo za ubogei i
i

'i

bolestne drugove svoje

Trgovina
dobijala
je budi

bila je nutarnja

i

vanjska,

kopnena

i

morska.
i

Slavonija trgovala je

narodito s Ugarskom, Stajerskom, Kranjskom, Hrvatskom

BosDom; prckomorsku rubu
robi,

preko Hrvatske, budi preko Krn'ijske.
i

O

koja

se

je

u

Zagrebu
ko*

(Gradcu) kupovala
jima trgovahu,
telid
i

prodavala,
se:

pi^

I.

K
i

Tkaltid ovako:

>Od domadih

iivotinja,

spominju

konji, voli, krave, magarci, koze, jaojci,

krmci, idrijebad,
i

Uz domadu perad dooaiahu na trg lovili gradski ribari, donalahu na trg seljaci od svih vrsti, koje se nalaze u Savi; to ili svjeiih, ili soljenih ili u dimu su§enih, a kao osobita vrst spominje se vizovioa. Od morskih riba spominju se samo renge ili haringL Raci, pohvatani po obliinjih potocih i u Savi. Od plodina domadega puljodjeUtva vrtljarstva: p^nica, rai, jedam, bar sijerak, zatim bob, pasulj, leda, mak, hmelj, bijeli
odojci, a

od

divljaii:

zedevi, srne

vepri

labude. Rtba, osim onih, koje su
i

i

i

i

i

^•'.

HBVAT&EO KAAUEVSTVO U
i

XIV.

STOUB^D.

cnreni luk, zeljc

raxlitito

povrte; a cd

stranoga: smokve, limuni, grozdici, narandie,

rila» kapri i ulje ... Sol prodavao je kaptol, koji ju je dobivao iz marmaroSkih solara; Modru^a; uz mor^ku pak sol dovozili su na trg sa skladiSta narodito iz Ljubljane morsku sol rabila se je i kamena. Sirove stvari, kao koie pitomih i divljih livotinja,
i

prodavale su se

ili

po komadu

ili

u sveinjima; uz ko2u spominje se vuna, kostrijet
rifove, §to

i

poviesmo.
iibijelo

Od domadih

tkantna prodavalo se §to na

na lakte: domace platno

sukno »darovec«, dok se je finije sukno dobivalo preko Optuja iz KOlna. Od kovina tr^valo se je leljezom, bakrom i olovom. Od proizvoda domadega Sumarstva, kapstaje, koje se je sjeklo u gradskim piljcnica za zgrade osim dnra za ogrijev
i
i i

tolskim iiimama^ obskrbljivahu grad susjedni Slovenci

jelovim gredama

i

daskama, koje

su na splavima dopremali do Zagreba. Roba, koju bi strani trgovci dovezli u Zagreb, da
ju prodaju, morala se smjestiti
ili

izloiiti

pod Satorima,
ili,

i

to

ili

na Markovom trgu,

ili

oko
ili

crkve' sv. Margarete (danas pravoslavna\
ili

za Stjepanskoga sajma, pred stolnom crkvom
bjlo zabranjeno,

na

ledini

pred vrelom

ManduSevcem.

Strogo je
ili

da se dovezena
trgovci
pr.
bili
n.

donesena roba iztovaruje u privataim kucama
podijeljeni ovako:
ili

u krimama.

Zagrebacki

su

u trgovce, koji su samo jednom robom Irgovali,
zvali
iitari, solari;
ili

iitom, solju,

pok se prema tomu
je sludajeva,

koji su prodavali viSe vrsti

(species) razlidite
ili

robe, naro^ito juinih proizvoda, pak ih je narod obidno zvao »§tacunari«

>kramari«. Bilo

da su se r po dva trgovca
bili

zdruzila

i

zajedno

(in societate) trgovala.
ili

Zagre-

badld >Stacuni«

su

ili

proste daSiare

s krilnim

otvorom

opet u zidanim kucama
krilo
te se

male nadsvodjene razizemne izbe sa dvokrilnim vratima na luk, od kojih je desno sesalo db.tlaf t'e se kroza nj ulazilo, lijevoga pak krila bila je doljna £est zidana,
taj

iid rabio

obi£no za izlaganje one robe, koja se
livalinija bila
i

je

u §tacunu prodavala*.
i

Kud i'kamo
trgovale
s

je

trgovina u

Hrvatskoj

Dalmaciji, koje su na

kopnu

Bosnom

Srbijom, dok

su u primorju

podrzavale

morsku trgovinu
i

studjinom, a naro£ito
bosanski ban Mladin

s Italijom (Mletci, Jakin, Napulj).

O

trgovini Hrvatske

Dalmacije

u X4V. stoljecu evo oekoliko podataka. Godine 1302. dne 11. lipnja izdaje bribirski knez

dozvoljaira trgbvati

grada Spljeta povelju, kojom im I. od plemena Subic trgovcima »po £itavom vladanju svojem u Hrvatskoj 1 Bosni« (quod omnes mercatores Spalatenses, per universum dominium nostrum Chroatiae et Bosnae emere, vendere, comparare.'inercimonia apportare et auferre libere valeant et possint); u drugu ruku opet
i

smiju trgovci' njegova vladanja dolaziti u Spljet

za
et

trgovinom

(hi

omnes

alii

mercatores
careant

•oa mercimonia

in

ciuitate

Spalatensi uolentes

desiderantes apportare, non

efdem

Malo zatim, god. 1310. pi§e ban £itave Slavonije, po imenu Stjepan Babonid od Steniinjaka, mleta£komu duidu, koji ga bijaSe zamolio, da bi dozvolio njegpvim trgovcima trgovati po hrvatskim zemljama (ut mercatores vcstri de Venetiis per terras nostras et nostram potentiam libere possent cum suis mercimoniis ambulare), kako ye gotov itititi i: braniti mletadke trgovce, ako bi zaista doSli u njegove oblasti. I brat Stjepanov, ban Ivan Babonid, obe6ije mleta£komu duidu god. 1317., da 6e izdati >slo>
gratia nostra).

bo<lno..pisnu>« (Utteras ivecuritatis) za mleta£ke trgovce u oblastima svoga vladanja

i

svojih

pd|Melj«. Otobito pak zanimljiv je trgovaiki
Nfldola

krdki knez ga je modruSki ModruSa 26. lipnja 1408. utanadio s mleta^kom republikom. Ii toga ugovora doznajemo, da je mleta£ka trgovadka naseobina obstojala ne samo u Senju, nego i u Zagrebu (mercadanti Venetiani c citadini de Venecia, che habita in Isagabria), zatim da je bila vrlo iivahna trgovina, koja je i§la od Senja pr«ko Vratnika, Brinja. u Modruie. pak odatle Pokupljem u Zagreb. Mletdani su

ugovor, §to
i

i

Fhuikapan kao gospodar Senja, Brinja

tada a Senju imali posebne svoje konzule, kojima su to|D gradu.

bili

pokomi

svi

njiltovi

podanici u

Svaki primorild grad Hrvatske i Dalmacije imao je svoju trgova£ku mornaricu, koja ga je spajala ne tamp s Italijom, nego i s trtiiUma na iztoku (Levantom);

OBRT
trgovina kopnena bila je poglavito

I

troovina; prombtala.

41

karavanska,

koju su Telikim dijelom imali u svojim

rukama Vlasi
re<fi,

(zvani s toga >turmari<), prenose<5i
i

na STOjim
u tudjinu

mazgama
tiie,

i

konjima robu

iz

primorskih strana u zagorske

obratno.

§to se vanjske trgovine
izvozili

moie

se u obde

da su hrvatski
(tito
i

i

dalmatinski trgovci

prirodnine iproizvode
i

iivotinjstva
katran,
ieljeza

svake

vrsti,

so^ivo,

med

i

vosak, koie

koinine,

krzno, vuno,
i

loj,

druge rude);
i

uvozili

su pak

prekomorsku robu
i

mirodije,
i

zatim

talijanske umietne
i

obrtne proizvode
pamu^ne
porket milanski
i

(Safran, papar, riia, limnni

na-

randze, slador, mendula, tkanine vunene,
tinska
stakia
zlatni
i

prtene, svakojaka

svilna roba, fircn-

druga

fina sukna, skriet,
i

kremonski,
i

razlidite ieljezoe kovine,

i

ogledala, posudje

sprave bakrene, zemljane
i

staklene, sapun, slamnate tvorine,
tih

i

srebreni nakiti, zlatni dukati,

t.

d.).

Neke od
ali

obrtnina izvodile su se

dodu^

u nekim hrvatsko-dalmatinskim gradovima,

zaliha

domacih
bili

obrtnika nije namirivala

8ve

domade

potrebe.

Najznatnije

pomagalo trgovini u srednjem vijeku

ob<^ine imale su u svojim privilegijama odredjen koji

obdriavao sedmidni sajam.
put u tjedntt: u ponedjeljak

Na Gradcu
i

tik

su sajmovi. Slobodne gradske dan u sedmici, kad se je u njima Zagreba bio je sajam (forum soUempne) dva

petak; a trgovati u ob<5e bilo je dopuSteno svaki dan (forum
bio je
utorak.

cottidianum). Sajamski dan u Kriievcima

Osobito je bio znamenit u Za-

grcbu godiSnji sajam na praznik sv.

Stjepana
i

(20. kolovoza), koji je trajao

po detrnaest

dana, naime tjedan dana prije blagdana

tjedan dana poslije njega.

U

slobodnoj ob<5ini

Markovo; dne 10. oiujka 1372. dozvolio je kralj Ljudevit gradjanima na brdu Gradcu, da obdrzavaju takodjer godiSnji sajam, koji traje ^etrnaest dana, kod crkve sv. Margarete u Podgradju to na sam praznik pomenute svetice. Na taj sajam mogu dovesti (nova villa - Ilica), robu strani trgovci; svoju sve trgovce kao i njihovu robu uzima kralj u svoju zaititu,
na
brdu

Gradcu

slavio

se

je

jo§

od

god.

1256. godiSnji

sajam

na

i

i

te ih za

vrijeme sajma oslobadja od placanja pijacovine.

putovi. Nijesu jo§ to£no no nema sumnje, da su glavne ceste u srednjem vijeku bile one, koje su jol Rimljani posagradili po Panoniji i DalmaXIII. i XIV. spominju se razli£ite ceste, kao via regia (kraljevska ciji. U izpravama kad zove takodjer >viaantiqua, cesta), via antiqua ili vet us (stara cesta, koja se kad
Najznatnija prometala kopnene trgovine bile su
i

ceste

pretraiene

sredovjeine ceste u hrvatskom

kraljevstvu;

i

cementerio opere superfusa<
takodjer
»publica
strata,

ili

>murata
via

via<),

via exercitus (vojnidka
ili

cesta,

zvana
magj.

vulgo

exercitus<

opet

»Honhodut<
cesta,

valjda

Hon-had-ut ^ domada

vojni^ka cesta), alta
ili

platea

(visoka

zvana

>via fundata

Uttewen«
ustanoviti

ili

»Ittewen«
sada,

»Ettewen<
je

magj. Ottev^ny

visoka cesta). Koliko se
via)

moie

za

vodila
i

jedna velika cesta (magna
(in

od VaSke na Dravi preko
iz

Virovitice

do Varaidina

odanle do medje Stajerske
i

Theuthoniam),

Varaidioa od-

vajala se je jedna cesta

preko Zagorja
(via

KaSine prema Zagrebu, a druga preko Kozjega
je

hrbta

prema Kriievcima

magna

Coziherbet, que de Cris ducit in Worosd), odakle

opet velika cesta vodila do Zagreba (per
Iz

ZagretM opet vodila

je

Zagrabiam euntibus). cesta preko Turopoija (Honhodut kod Blata u Turoi>olju) prema
Crisio ad

magnam viam de

Sisku

Jedna je vodila Icraj rijeke Kupe (iuxta fluvium Culpa) u ModruSe, pak odanle kraj Bdnja i preko Vratnika u Senj; druga je opet vodila iz Siska u Topusko, onda u Biha^, dolinom Une Unca do grada Unca
spajale su s

prema Kupi. Pokupske krajeve
i

morem dvije

ceste.

i

(castnim Unac), pak onda tragom stare rimske ceste
Zadar, budi u Spljet. Potonjom su cestom u XIII.
i

u

Knin, odakle se polazilo budi u
stolje<iu

XIV.

redovito dolazile vojske

hnratsko-ugarskih kraljeva, hrvatskih hercega
•via exercitualis«,

i

bana, pak bi

prema tomu cesta prozvana

naime vojniika
i

cesta.

Medjutim pored ovih glavnih cesta spominje se

•va

sila

manjih cesta, putova

puteljaka, koji joi nijesu iztraieni.

4*

IIRVATSKO KRAUEVSTVO

T

MV. -T0UE6u.

Trgovci, prolazedi cestama sa svojim trgom, stradali su ne

samo od

razbojnika

i

haj-

namete tako kraljevskim dinovnicima, kao pojedinim plemidima, koji su ceste putove po svojim imanjima gradili uzdriavali. Pogiavite takove dade bile su: tridesetina (tricesima) od strane robe,
duikih vitezova, nego su moral! pladati takodjer
i

razli^ite
i

dade

i

i

koja se
i

je

u semlju uvaiala;
ili

mitnidarina, naime dada

(tributum) na mitnicama (telonia),
rijeka.
i

napokon brodarina
prtpadali

mostarina

za

preiaz
i

preko

Dohodci
mostovi)

tridesetnica

(harmica)
Ijevski,

su

kraljici,

dok su mitnice
i

brodovi (kao
stajali.

bili

budi kra-

budi onoga vlastelina, na

kojega su zemlji^tu

Najpoznatija

tridesetnica

bila je

u

ModruSama

na medji Hrvatske
iz Italije
i

tadanje Slavonije; tu se je ptacala tridesetina

za robu, koja se je uvaiala

drugih prekornorskih zemaija Kraljevi su oslobadjali

gradjane slobodnlh kraljevskih gradova tako od placanja tridesetine,
kraljevskim
mitnice,

kao
bani

i

od daca na
privatne

mitnicama

i

brodovima.

Tako
i

isto

ukidali su kralji

i

mnoge

samo da tim unaprede promet
i

trgovinu.

No
i

ba§ poradi toga bilo je

mnogo

pravda

razmirica. Nikola Set,

ban ditave Slavonije
zasebno

Hrvatske, morao je na zahtjev svega
et

plemstva (universi nobiles regni Sclauonie inter Dravam
god. 1349. u
(indebita)

Zavam
de

existentes)

na saboru

Zagrebu

odrediti

povjerenstvo, koje
i

iztraiiti

sve nepravedno

nametnute dace za nove mitnice

brodove (mostove) u

ditavoj oblaSti njegovoj.

PeCat bosanskooa kraua Stjepana Ostoje

poveljl

od

gixlin'

1400.

Drtavni Mkiv n Badimp«BU.

VI.

SIGISMUND KRALJUJE
(1409.— 1437.).
Odnoai
Vak£-'^
Tcljate

SAM.
Aas'riji
i

prema Tarcima,

Bosni

i

Srbiji

(1409.

— 141 1.).



Sii^tmand

prema
1.

Njemaikoj,

Poljskoj

(1411.-1413.): konf^rec a Badima
'

(lipnja

1412.).

Prri rat s Mletcima (141

1413.— 1415.); prve provale Taraka
i

u

IlrratsVu

(1414.-1415.).
Drugi
rat s

— 1413.).— — Sii^sinund
kralja

Pad hercega
n
tudjini

Hrro'ia

(1412.—

1419.); hrvatsko kra1jevtt?o xa njegoTa izbivanja.
juinih

Mletcima (141S.

— 1430.);

(^bitak Troi

gira, Spljeta

otoka.

Rat
i

Turcima (1419.).
Celjtki knezovi

Knex
1424.)

Ivanii

Nelipi(! bori >e •

Mletcima

Bosoom

(1431.
Srbiji

— 1424):
i

knezoTi Frankapani

(1430.

Odnoai

SiKiuQunda premt Boani,
ainori kncsa Nikole.

Turcima (1420.

— 1428.). —
tudjini

UanoTanje kneza Nikole Frankapaia (1426.

— 1432.);

Sigitmund po drogi put a
borari oa crkrenom

tudjini (sribanj

1430.—

li&topada 1434.); krunjen zi cara u

Rimu
i

(31. ZTibnja 1433.):

aaboru u Btsein (II. ctud. 1433.

13. tvibiija

1434).

UKarako

hnratako kraljerstvo
i

u

kraljetra

boravka u
i

(1430.— 1434.); uganki sabor god. 1435.
(Ania)

~
i

B*^"

Matko Talorac

bra^a nj^^oTa

(1435.); pad bana

kneza Ivana
rat a

Frankapana (1436.) Srbija god. 1438.— 1436.; poaljcdDii Boana Turcima (l437.). Smrt kralja Sigiamunda g. proainca I437.).

SIGISMUND KRALJUJE SAM.
(1409— 1437-)

dnosi

prema Turcima, Bosni
Vranu zajedno

i

Kralja je Sigismunda Ijuto zaboljelo, kad je
puljskl kralj Ladislav, 9. srpxija 1409.

Srbiji (1409.— 1411.). ono takmac njegov, na§to

prodao mletaikoj obcini gradove
s

Zadar, Novigrad
firava svoja

i

otokom Pagom^ kao
je

i

sva

na ostalu Dalmaciju, koja su ga zapadala kao krunjenomu

kralju tezemlje. ]oi je jade

Sigismunda potreslo, kad

malo zatim

mletadka obdina zaista obladala ostatkom Ladislavljeva vladanja, pak

onda bezobzirno
macije, koji' su
stizali

stala posezati za

onima otocima

i

gradovima Dal-

uztrajali

u

vjernosti

suprugu Ljudevitove

k<ieri.

Sigismundu

dnevice vapaji hrvatsko-dalmatinskoga bana, nepokolebivoga knexa krbavskoga Karla Kurjakovida, kojemu bijahu MIetci oteli sela kotare naokolc^ Novigrada; u Sigismunda traiio pomodi knez Nikola Frankapan, kojemu je
i

pogibao, da 6e mu MIetci oteti Rab, Krk, a moida Senj; u Sigismunda pouzdavao najmladji privrienik se je kum njegov Hrvoje Vukdi^ koei gospodar otoka Braia, Hvara i Kordule, koji je sada odasvud bio spljetski
prijetila
i i i

opasan od prutivnika
tinskim

i

neprijatelja, te se je

zajedno sa svojim iurjakoqi, ceodriati

knezom Ivani&em Ivanovidem Nelipidem mogao
t

jedino

P9

mitosd
ob<5ina

8 pomo<5u

nedavno priznatoga

kralja.

No

najviSe se izjadala

Sigismundu

grada

Dubrovnika, kojoj

bijaSe tek

odlanulo p^id blagim vladanjem

ogarsko-hrvatskih
<^e

vladara; ako se ona

opet povrati pod vlast mleta£koga lava, propasti

joj sve te£evine

od pol

stoljeda.

46

StGISMUND KRAUI!JR RAM.

SigUmundu

i

njegovoj

driavi

zaprijetila

opasnostf da

u jedan tren

tzgubi

ditavo

primorje hrvatsko-dalmatinsko, za koje je nekad tast njegov, slavni kralj Ljudevit, prolio
toliko krvi na poljanama Italije

Hrvatska, a po njoj

i

Ugarska,

bit

ce opet potisnute od

mora
bilo

i

od svjetskoga promefa

;

krasni kulturni iivot, koji je kroz pol stoljeca take blago-

tvorao djelovao, opct 6e zamrijcli, moida za sva vremena. Sigisinundu nije bilo oklijevati;

mu

je skupiti svu snagu hrvatskoga

i

ugarskoga kraljevstva,

te

zapodjeti s mjesta

osvetni rat proti otimadima najsjajnijega bisera u kruni svojoj.

Sigiimund medjutim
ljevstva. dizati
zita.

nije

mogao, da namah zapo^ne
na jugoiztoku
I
i

rat s grabiteljima

svoga krastala

Zadavale

mu
sila

brige prilike
za Sulejmana

jugu driave, gdje se je iznova
najstarijega

oimanlijska

(1403.

— 1410.),
siali

sina nesrecinoga Bija-

Joi od god. 1406.
s

snova^ Sigismund zajedno

sa srbskim
prijetiti
i

zarevidem o ratu
i

Osmanlijama, koji su opet

despotom Stjepanom LaSrbima Ugarskoj ali ratovi
i
;

s privrienicima napuljskoga kralja Lidislava ne dadoSe mu, da izvede svoje u Bosni naume. Tek naUon pobjede kod Dobora, poSto je svladao pokret bosansko-hrvatski, kad kad su mu se pokorili veliki vojvode bosanske je zarobio kralja Stjepana Tvrtka II.,
i

Hnroje

Vuk.-i<5

i

Sandalj Hranid, dinilo

se,

prvom redu odani despot Stjepan Lazarevid, koji je bio prvi
i i

da ce dodi do snovane vojne. Pomagat 6e ga u na udaru; a uza nj obre-

u prosincu 1408
Ve<5

Hrvoje Sandalj Hranic. Kad je despot Stjepan Lazarevid koSe kralju valjda pomoc bio u Budimu, nesumnjivo bi utanadeno, kako kada da se zapo^ne rat.
i

7

veljaie

1409. objavio je

poslanik

kralja
i

Si^jismunda u

Mletcima, >da je

drugim mje.stima. koja su Turnjegov go^KKlar obaznao, kako se u stranama Grdke veliko mnoitvo Turaka, da dojdudega Ijeta provali u drzavu njedinu pokorna, sprema
govu; da bi
savez
proliv

mogao
redenih

odoljeti

Turcima, gospodin je

kralj sa

okoliSnjom gospodom utanadio

Turaka (ad obstandum
povelji,

dictis

Turchis idem dominus rex

cum doi

minis circumstantibus contraxerit ligam contra Turchos predictos).

Dne
»

15. veljade 1409.

opct kaie sam Sigismund u jednoj driave takmaca, Turaka naime, kao
i

da

je

spremio vojsku

proti v naSih

na§e

drugih kriia Kristova progonitelja* (ad praesentem
et

nostrum exercitum per nos contra nostros
alios crucis Christi persecutores instauratum).

regni

nouri emulos, Turcos videlicet et

Nemamo
njemu
i

rijesti,

da

li

je

Sigismund

zaista udario

na Turke

ili

ne.

Medjutim pomrsi

Stjepanu I^zarevidu sve

osnove despotov brat

Turcima priklona stranka, koja se je Vuk, da se zadobavi bar jednoga dijela otdevine svoje. Dok se je zamoli ga despot Stjepan sa Sigismundom spremao na rat, pobjeie Vuk k Sulejmanu sa vojsku, da ugrabi bratu (est Srbije. Vuk jamadno odade sultanu sve osnove bratove, a suviSe obeda, da 6c priznati vrhovnu vlast tursku za one oblasti, koje <5e oteti. Sultan privolt, a Vuk s turskim detama provali u Srbiju, zahtijevajudi od brata polovicu driave (comrade dimidium). Bilo je to jo§ na podetku godine 1409 Cini se medjutim, da je
obstojala je u Srbiji

Vuk. Jo§ od boja na Kosovu iacala svake sveze s Ugarskom.

Njoj stupi na £elo

i

despot

Stjepan
i

suzbio prvu

provalu bratovu, jer je

Vuk

udario za

nekoliko

mjeseci

(u svibnju

lipnju) drugi put

na njega s kud

i

kamo

brojnijom vojskom. Stjepan, ostavljen

uzmakne sve do Beograda, te se morade s bratom no sada zavlada Vuk kao kletvenik turski. Medjutim Vak nije se dugo nauiio vladanja. Brat njegov, despot Stjepan, umio se je svojom vjeitom politikom, kad je popak odriati s pomocu kralja Sigtsmunda, kao to najprije Musu Kesediiju protiv Sulejmana (f 1410.), a magao bradu Sulejmanovu, coda Muhameda I. protiv Muse (f 1413.). Za tih borba u porodi turskih sultana bi Vuk Lasarevid od Muse pogubljen 1410), a despot Stjepan opet oblada ditavom driavom svojom. Kralj Sigismund nije za tih borba mogao despota Stjepana pomagati onako, kako bi trebalo, jer su u to planulc nove smutnje u B^jsni. Joi god. 1408., namah negdje ixa boja kod Dobora, bijaie se mjetto sarobljenoga Stjepana Tvrtka II. ponovo uzpeo na
od
STOJih.

ne moga^e

mu

odoljeti, ved

pogadjati Ustupi

mu

juini dio driave, gdje

i

i

i

(

ODNOSI PRRMA TURCIMA, DOSNI

I

SRBUI (1409.

— 141

1.).

47

bosansko
brat

prijestolje

Sigismunda.
i

U

prvi kraj stajahu uza nj jedino

prcd nekoliko godina svrgnuti Ostoja, jamadno bez privole kralja humska vlastela, vojvoda Juraj Radivojevic

knez Vudic, koje je za njihove vjerne sluibe Ostoja dne 10. prosinca 1408. drugi obilato nagradio; ali tijekom godine 1409. stado§e se domademu kralju priklanjati velika^i, pak tako »gospoda rusaga bosanskoga opet hotjeSe i poljubi§e« gospodina kralja

mu

i

Sandalj Medju njima bijaSe jamadno samo od nevoljc poklonio kralju Sigismundo, kojega je peklo, kud kamo vi§e odlikovao hercega Hrvoju, nego njega. Cini se

Ostoju za svoga gospodara

i

Hranic, koji se bija^
Ito je

i

pomenuti
i

kralj

i

pa6e, da su
koji

Sandalj

pomoci u turskoga sultana Sulejmana, ono vrijeme prikuiio medjama bosanskoga kraljevstva
Hrani(5
i

kralj

Ostoja

traiili

se bija§e ba§ u

U moga^
i

Sigismunda dize se na kralja Ostoju prvi herceg Hrvoje. On mu ne oprostiti, §to je nedavno njegove gradove i oblasti, kao Omi§ s Primorjem s jedne druge strane Celine, zatim primorje Zrnovnice darovao svojim privrzenicima, humskoj bratu mu Vuiicu. U svibnju 1409 bjesnio je Hrvoje tako vlasteli jurju Radivojevicu

ime

kralja

i

silno proti Radivojevicima

po suhu«, da su sc gospodje Vlada Vladika. mati i iena Jurja Radivojevica, spremale skloniti u Dubrovnik, samo da umaknu osveti Hrvojevoj. §ta je Hrvoje dalje radio, nije poznato; ali je izvjestno, da se je kralj Ostoja u drugoj polovici 1409. osjedao vec tako sigurnim, da je od Dubroviana stao zahtijevati godi^nji dohodak, §to su ga doslije placali bosanskim kraljima. Na njegovo pismo odgovori^e mu Dubroviani 5. listopada 1409 ovako: >Pisanije kraljevstva ti primismo razabrasmo, sto piSete, jer koje dugovanje bilo medju nami, toj da vami n6 bilo. VaSoj milosti odgovaramo, da nai^h list^li, koje smo po tom gospodstvu ti bili pisali, §to je prvo bilo,
i
i

>po moru

i

vsc

smo

ostavili

i

vrgli,

da

nije uspomenu(ia.

A

sada za
njim
i

dohodak
mislimo ga
i

jednom

stolu

kraljevstva bosanskoga

duzni

smece u Bosni, za taj dohodak uzdrzali smo, da kada bog uSini Ijevstvo, kako se pristoji, a mi cemo datit. Malo zatim dodje pred kralja Stjepana Ostoju u Visoki dubrovadki poslanik Rusko, mole6i ga, da potvrdi stare povlastice dubrovaike obcine. Kralj na to izdade 4. prosinca 1409. povelju, kojom ugodi ielji Dubroviana, a
povelju potvrdiSe zena kraljeva Kujeva, sin Stjepan Ostojic,
i

§to piSete, mi smo kada subtle bude mirno stati kradati, ali

necak VukaJin Mlatkovic.

R0D03L0VUK OSMANLIJSKIH
do Salejmana
II

(TUHSKlll)

SULTANA

(f 1566).

4*

810ISMUND fUlAUUJB SAM.

Medju vlastelom ne spominju se doduSe vojvode Sandalj Hranid ni Pavao Radinovid, ali nema sumnjr, da su oni uda stajali uz Ostoju. Taj okret u Bosni prinudi kraija Sigismunda na novu vojna god. 1410. Hrvatski
i

ban Karlo Kurjakovic udarat de na Sandaljeve gradove u Hrvaiskoj,' na Ostrovicu i Skradin; herceg Hrvoje pritisnut 6e Ostoju sa zapada, a glavna vojska kraljeva pod nekadanjim hrvatskim banom Pavlom Bisenom (Paulus Bissenus de Ezdeghe) provalit de iz Drine u srce bosanskoga kraljevstva. Ved na podetku Usore dolinama Bosne Posavine
'

i

i

godine 1410. napreduje Pavao Bisen u Bosni, pomagan na zapadu hercegom Hrvojem, a na iztoku despotom Stjepanom Lazarevidem. Gradovi Srebrenik, Vranduk, Ku^lat,
Brodar, Bobovac
pri torn stradali
i i

Podvisoki dodjoSe redom u ruke

Sigismundovih

£eta.

Cini se, da su

dubrovadki trgovci. Vec
4.

11. oiujka tuie se Dubrovdani kralju Sigismundu,

da su njegovi pladcnici u Vranduku
zarobili njihove trgovce, te ih sa

oiujka do^li pod grad Visoki, ondje oplijenili
odveli.

i

sobom

Malo zatim,

23. oiujka, javljaju potanje,

da je ban Pavao Bisen, kastelan Vranduka, bjesnio protiv njihovih trgovaca u Podvisokom; £ttU sa jo^ da je pomenuti kastelan mudio dva druga trgovca njihova u Vranduku. te traiio od njih ucjenu od 2000 dukata; ali da ih je oslobodio vojvoda Vukmir Zlatonosovid. JoS 30. svibnja brane Dubrovdani svoje trgovce, da nijesu niSta skrivili, a ipak
8U tvedjer zarobljeni u

Vranduku. Dok je ban Pavao Bisen napredovao do Visokoga
iz

i

Bobovca, borio se je herceg Hrvoje na Vrbasu. Dne 27. travnja 1410. piSe
Ijima grada Spljeta, pozivajuci
vali,
ih,

Jajca zite-

neka oduzmu kralju Ostoji kucu, koju
pristao uz

mu

bijahu daro-

jer

je

>Ostoja,
i

nekad
i

kralj, vcd odavna

Turke
ili

i

odmetne BoSnjane
koji ga je poradi

proti kraljevstvu

kralju Ugarske,

preblagomu gospodinu Sigismundu*,

toga

liiio

svih dobara

imanja, posjedovao ih

ma

u kojoj zemiji

mjestu.

U

drugoj polovici god. 1410. spremao se je

sam

kralj

Sigismund u Bosnu. Dne
obcini,

2. srpnja javlja

mletadki poslanik na ugarskom dvoru

svojoj

kako

je

Sigismund
ne ide u
poSlje

odludio »poslije povratka svoga s vojske« (post reuersionem

suam ab

exercitu) predloziti
> kralj

svojim prelatima

i

barunima mletadke ponude; 28. srpnja pi§e opet, da
ire

Bosnu* (regem non
svoje poslanike.
I

in

Bossinam). Medjutim u kolovozu znalo se u Dubrovniku, da
je

•e Sigismund zaista sprema u Bosnu, poSto
zaista je

zapovjedio obcini, da

mu onamo
(kraljica

Sigismund na koncu kolovoza po§ao na jug

Barbara

boravi 29. kolovoza

u Virovitici, a 27. rujna »in Garignicha*).
i

Dne

24. rujna Salju

Du-

brovdani svoje poslanike Rafaela Gudetida
se bijaie produlo, da su BoSnjaci
s

Mihajla Restica
pobijedjeni.

Sigismundu u Bosnu, poSto
Sigismund
zaista
i

u boju

^ini se, da je

pomocu

hercega Hrvoja u rujnu
i

nad Sandaljem Hranidem

1410. odriao pobjedu nad kraljem Ostojom, kao Pavlom Radinovidem. Izvjestno je svakako, da su se Ostoja 1410. pokorili
i

i

vojvode ojegove u listopadu

Sigismundu, koji je

14. listopada

boravio u

Srebrenici; pade dujemo, da je Sigismund

na to mislio,
s'

kako

bi se

dao okruniti

sa
et

bosanskoga
che
quisti

kraija (che

li

Bossignani

anno

rinduti al signore et a facto concordio

svoje poslanike

Konavie
vida.

i

gumi lo incoronarono del regno). Dne 21. listopada napuduju Dubrovdani kod Sigismunda u Bosni, neka nastoje u njega izraditi, da dade obdini Dradevicu; jednako neka o tom nastoje oko Hrvoja, Sandaija Pavla Radinoi

nije

Na kmnisanjc kraija Sigismunda poslat de Dubrovnik zasebna dva poslanika. Da li se je Sigismund zaista krunio za kraija, ita se je dalje u Bosni zgadjalo, posoato. Znademo samo, da je Sigismund joi 5. studenoga 1410. stajao s vojskom
i

svojom kod Rafie na utoku Drine u Savu (in flescensu nostro campestri in portu duvii Zabae, Rascha vocato^ i da je poslije od 21. do 27. prosinca boravio u Djakovu, kamo bijale sapruga mu Barbara ved 19- prosinca stigla. U Djakovu su kraljevski supruzi uz bosanskop Wskupa sproveli boiidne blagdane; da li se tu moida obavilo ili spremalo krunisanje Sigismunda supruge mu Barbare krunom bosanskom raikom, ne moie se
t

i

ni

nagadjati

No

tek ito je

SigUmund

ostavio

Bosnu,

odmetnu^

se

od njega opet

i

SreiSNUND PREMA NJEMaCkoJ, AISTRIJI
Stjepan Ostoja
Sandaij

I

POUSKOJ; KONORSft U BUDIMU.

49

i

iiranic^.

Kralj Stjtpan Ostoja primljen bi 31. prosinca 1410.
vlastelina
i

od

dubrovadke povraceD >dohodak
5isti

ob<5ine zajedno sa
i

sinom svojim za
i

vije<5oika

toga grada, te

mu

polaca u Dubrovniku
bi

dili

zemal u Primorju<; a malo dana
gradjanina

poslije,

siie£nja 1411. primljen

Sandaij

Hranid za

obdine mleta£ke, kojoj je u

mah prodao

svoj grad Ostrovicu u Hrvatskoj.
^ini
se,

Prema svemu tomu
svrSila s

da se vojna Sigismundova u Bosni god. 1410.
i

nije

podpunom pobjedom. lamadno su se

Ostoja

t

Sandaij odriali s

Sigismund odludi s toga Bosnu bar razkomadati i oslabiti, kad je On odkinu god. 1411. od bosanske drzave svu doljnu Bosnu, te ju razd«jeli medju dalje hercegu Hrvoju, vojvosvoje pouzdanike. Doljne krajeve s Jajcem gradom ostavi
dati.
i

pomocu turskom. ne moie posve svla-

dinu Usoru povjeri Ivanu Gorjanskomu, a oblast Soli dade po svoj

prilici

Ivanu Morovidu,

biv?emu banu madvanskomu. Tako opasa gomju Bosnu nizom
odani

oblasti,

kojima upravljahu

mu velikaSi. Ali ni prave Bosne ne ostavi ditave Premda se je u svibnju 1411. u Dubrovniku javno govorkalo, da BoSnjaci >ponizno traie sporazumak s kraljem<, odkinuo je Sigismund c)d Bosne znamenitu rudarsku varo§ Srebrenicu, te ju je darovao svojemu vjernomu privrzemku despotu Stjepanu Lazarevidu. Iste godine 1411. darovao je Sigismund
despctu jo§
imena, te
i

mu (Sigismund prema Njemadkoj, Austriji kongres u Budimu (lipnja 1412.). Po svojemu porijetlu
neprestano zapleien u po>love tako ieSkoga, kao
i

druga mjesta u samoj Ugarskoj, naroiito grad Satmar u zupaniji istoga da kuje pjeneze. je podjedno podijelio pravo, da kopa ondje rude
i i

Poijskoj
i

(1411.
kralj

— 1412.);

rodu bio je

Sigismuivl

njemadkoga

kraljevstva. ]oi god. 1396.

bija^ ga

stariji

brat

Vedeslav, kralj

i:e>ki

i

njemaiki, odredio za svoga nasljednika u

de^kom

onda ga je poveljom od 19. ozujka 1396. imenovao za namjestnika pisao »sacri romani u driavi njemadkoj. Sigismund se je od toga dasa doduSe zvao imperii vicarius generalise, ali je slabo utjecao u poslove carstva njemadkoga, jer je bio Hrvatskom. Jo§ se je manje brinuo za Njemadku, odkad suviSe zabavljen Ugarskom i su 20. kolovoza 1400. detiri rajnska izbomika brata mu Vedeslava skinula s njemadkoga
kraljevstvu, a
i

i

prijestolja, te

na

nj

uzvisila

svoga druga, faladkoga grofa Ruprechta.

No
biti

kralj

Ruprecht
kralj
1

faladki

umre

18. svibnja

1410.,

pak sada se
se
tri

je opet

pitalo,

tko ce

njemadki

Luksemburga: skinuti kralj Vedeslav, brat njcgoT dosadanji vikar Sigismund, i napokon braiic obiju, moravski markgrof Jodok (JoSt). Vedeslava priznade jedini odani mu izbornik saski, i uza nj markgrof Jodok, koji je podjedno bio izbornik braniborski; svi ostali izbornici iacahu se jednom vec zavrgnutoga kralja, premda su bili sporazumni, da uzvise na prijestolje ma kojega Luksemburga. Narimski car? Za tu dast otimala
i

pokon se
za.<^tupa

rije§iSe

izbornici

faladki

i

trierski, te

na prijedlog Fridnka, porkulaba nQrn-

berikoga, proglasiSe 20. rujna Sigismunda za kralja, koji bijaSc porkulaba ovlastio, da ga

da tako za nj glasuje. Dva ostala izboroika kao pravoga izbomika braniborskoga, KOlna, nasuprot, ne mogav&i se sponzumjeti sa Sigis* od Mainza .mundom, ponudii^ krunu Jodoku moravskomu, a tomu podje za rukom, te skloni Vedcslava, da se je oditovao spreman za volju mira odreci se dasti njemadkoga kralja, te sam
i

rajnska, nadbiskupi

i

KOlna, kod novoga izbora. Veceslav kao kralj ieiVi, nadbiskupi od Mainza napokon sam Jodok kao markgrof braniborski, izabrafte 1. listopada kraljem potoojega (lodoka), a njima se naknadno pridruii i zastupnik Mskoga izbomika. Medjutioi Jodok umre ved 18. sijednja 141 1« ne uradiv&i bai niitm, da bude priznat u Njcmadkoj. Malo zatim sporazumi se Sigismund s bratom Vedeslavom u poglcdu njemadkoga prijestolja. Sigismund bit de samo njemadki kralj (mladji kralj), te dc starijcmu bratu pomodi do
udestvovati
i i

carske krune; dohodke pak

nadbiskupi Mainza

de brada medjusobna Na to .se 21. trpnja sastadoSe Branibora, te izabrale Sigispunomodnicima Ceike, Saske munda za njemadkoga kralja; izbornici faladki i trienki ne dodjoie, jer imatrahu, da vrijedi njihov izbor od rujna proile godine.
dijelit
i

KOlna

s

i

Hjt. poTj. U. IL

^O

SIGISML'ND

KRAUUJR SAM

bi

Tako po>tade Sigismund 21. srpnja 1411. kraljem njemaikim. AH s torn daSdu svaljcn ogroman terct, te bi zapleten ne samo u politidka pitanja n;e;na£ka na njega talii
i

janska,

nego

i

u crkvene

i

vjcrske pokreie, koji su tada uzrujavali ditavu zapadnu Evropu.
i

Sigismund moradijaSe gotovo svu paznju svracati na Njemadku
stvarima crkvenim
i

C^e^ku, posredovati u

mu je od^ad vrlo malo preostajalo vremena, da se bavi ugarskim hrvatskim poslovima. Sigismund proboravio jc svu drugu f>olovicu svoga vladanja gotovo neprestano u tudjini, te je samo kad i kad zaiazio u Ugarsku Hrvatsku, gdje bi kratko vrijeme boravio, samo da rije.Ai
vjerskim
zanimati
se
za
prilike
i

Italije,

tako da

i

poglavita pitanja

i

ukloni

prijete<fe

pogibli.

Kako

su se kraj predesta izbivanja kraljeva

pogor^le

prilike u Hrvatskoj,

pokazuju potonji dogadjaji suvi>e jasno.

U

prvi kraj dinilo se je

doduSe
i

vrlo dastno, §to se je kralj ugarsko-hrvatski

popeo

na prijestolje njemadkih kraljeva

rimskih careva, pak tako stao utjecati u sudbinu zapadi

noga krScanskoga

svijeta.

Sabor ugarskih prelata
s

baruna, koji

se bijaSe na poictku
kraija, koji

Hstopada 1411. skupio u Poiunu,

ponosom
te

je

gledao

na svoga

se je sada

smatrao prvim vladarem kr§<5ansiva,

je rado prihvaiio sve ielje

i

prijedloge njegove o

tom^ kako da se urede dade u driavi. Doti£ni dekret
pada. Ali sabor je najspremnije prihvatio
nasljedstvo svojoj porodici.
i

mogao

je kralj izdati

vec

4. liito-

drugu

ielju

kraljevu,

kojom

je htio osigurati

Od
kum

svoje druge supruge, celjske

kneginje
tri

Barbare, imao je Sigismund

samo kcer

0izabetu, koja je tada bila dijete od
spljetski

do

detiri

godine. Maloj kraljevni bio je krstni

herceg Hrvoje Vukdic.

Sigismund

je smjerao toj svojoj jedinici osigurati

nasljedstvo u svim svojim

kraljevinama, a naroiito

u Ugarskoj
s

i

Hrvatskoj.

A

da

bi to

lakSe fKilu^io, nastojaSe svoju porodicu §to tjesnije zdruziti

mocnim

tada
i

rodom Habs-

burgovaca. Poznato

je,

kako
te

gotovo silom prinudio,
priznati za

hrvatske staleze Sigismund jo§ god. 1402. bio ugarske su morali njegova nedaka, habsburikoga vojvodu Albrechta IV.
je

bi imao muzkih potomaka. No to nastojanje obceg pokreta u Ugarskoj i Hrvatskoj god. 1403. Slijedece godine 1404. (14. nijna) umre vojvoda Albrecht IV. u svojoj dvadeset sedmoj godini, ostavivii za sobom nedorasla sina Albrechta V. od sedam godina, za kojega su imali

njegova nasljednika, ako sam ne

kraljevo izjalovi se u-ilijed

i

upravljati njegovom baltinon stridevi njegovi (,Vilim, Leopold IV., Ernest i Fridrik) sve do 23. travnja 1411. No taj rok prodje, a strifevi Leopold Ernest zadrzaSe dalje mlastaledoga Albrechta pod svojim skrbniStvom To se medjutim ne svidjaSe velikasima svojim iima austrijskim, pak oteJe stridevima mladoga Albrechta, Bedu proglasiSe ga u gospodarom. pri JavAi mu za savjetnike same vrle muieve. Kad su se na to vojvckIc Ernest Fridrik podigli, da opet Albrechta skude pod svoje skrbnidtvo, umijeSa se u austrijske
i i i

i

i

poslove

kralj

Sigismund. Njemu bijaSe jo§ pokojni vojvoda Albrecht IV. na samrti prepoi

pak s toga je smatrao za pravo, da radi njemu u prilog. Po SigiiReimmundovu nalogu dovedoSe nOrnberiki porkulab Fridrik, Krsto Liechtenstein precht Wallsee detrnaestgodiSnjega Albrechta V. dne 28. rujna u Budim. Odanle odvede ga kralj Sigismund u Poiun, gdje su ga sabrani prelati baruni dodekali s velikim
nxtio svoga
sina.
i

i

po^astima. Malo dana po>lije zarudi Sigismund Albrechta (egregie

indolis adolescens) sa

svojom kderju Elizabetom,
doraste

ustanovivfti

podjedno, da
7.

se zarudnici

vjendaju, dim Elizabeta

posebnu povelju, obecavii mla domu vojvodi globu od 40000 dukata, ako bi on neopravdano vjendanje odgadjao ili graduve sialeie zaruke razvrgao. O torn obavijesti Sigismund 31 listopada 1411 austrijske, kojima nastoja&e ugoditi tim, fito je Reimprechta Wallseca imenovao odgoji-

do

udaje.

O

torn sastavi Sigi'^mund

li&topada

i

teljem Albrechtovim, te ga tako posve rijeiio njegovih

strideva

Ali poradi toga zamrzi

na

nj Ijuto

vojvoda Ernett, te se pridruii poljskomu kralju Vladislavu Jagelu.
vile

Ved od

godma

bilo je lazlidiiih nesuglasica izmedju

Sigismunda

i

njegova pa-

ianca, poljskuga kral)a Vladislava jagela. Najprije bijahu Poljaci privaltli svojoj vlasti neke

SIOISMUND PRBMA NJBMa£kOJ, AUSTRIJI
zemlje
oblasti, za koje su

I

POUSKOJ; KONGRKS U BUDIMU.
poslije

i

Ugri

mislili,

da su njihove;

toga

zaratovaie na red
1410. odria^e Po-

njemadkih vitezova, kojima je Sigismund bio zakriinikom. Ba^ godine
Ijaci

njemadkim redom, kojemu je sada zaprijetila gotova propast. Kad je na to Sigismund ustao na obranu reda, malo da nc dodje do odita neprijateljstva izmedju Ugarske i Poljske. Na podetku travnja 1411.
sjajnu pobjedu

kod Tannenberga (GrQnewalda)

nad

nudio je polja^ki
s

MIctcima savez proti Sigismundu, a u svibnju utanadio jc savcz vlaJkim vojvodom MirCom, koji bijaSe poglavito naperen proti ugarskomu kraljiL Medjukralj
stalezi

tim ugarski
red, a
i

oprijeSe

se

tomu, da

bi oni

krv

lijevali

za posve
bi

im

tudji

njemadki

Njemadku n.T krunisanje. Napokon nije ni poljadkomu kraljU bilo do toga, da o.^teti Ugarsku. nego ji'dino da obrani svoju driavu od njemadkoga reda od Sigismunda. Tako ne dodje do
ielio je §to prije ostaviti

Sigismund sam

Ugarsku, da

mogao

poci u

i

rnta,

pa(e ugarski
1411.

velikaSi, sabrani

u

listopadu

u

Pozunu,

iza-

hraSe
koji

dvanaest
ce
se
s

izaslanika

svojih,

jednakim

brojem

poljskih poslanika sastati na
linje

Mar-

(11. studenoga), te

izravnati

nesuglasice

izmedju obiju drzava.
utanadiSe
primirje

Oni
15.

zaista

do
i

kolovoza

dojduce
proljecu

godine,

podjedno

ustanoviSe,

da de
1412.

se
sai

oba
stati,

kralja
te

u

ugovarati

o iskrenom

trajnom miru.

Sigismund
se
10.

i

Vladislav zaista

ozujka
(u

1412. sastado§e u
iupaniji)

Lublovu
sjcvemoj
15.

§ipu§koj

u

Ugarskoj,

gdje no vec

oiujka utanadi>e mir, vrlo poza
Poljsku.

voljan

Crvena Ruska
i

kao

i

Moldava
tek

ostat ce

dalje uz

Poljsku;

pet
ili

godina

nakon
kralja

smrti jednoga

drugoga

sastat ce se velika§i
te

obiju driava,

de ustanoviti,

pripadnu

komu da konadno pomenute zemlje. No ipak
s

de vojvoda moldavski pomagati Si-

k%^-</
Sigismund kao rimski car.

\

gismundu u ratovima
i

Turcima

.drugim
taj

nevjernicima.

Da

pro-

slavi

mir

i

ugodi

poljskomu
u
i

kralju,

urede
(22.

Sigismund za Du-

hove

svibnja)

koogres
se
i

vitczovi iz ditavc Evropc, te prigodom sastati knezovi, vclikaii zabave. ce se izvoditi viteike igre druge sjajne Iz Lublova podjoie oba kralja sa svojim sjajnim t brojnim druiinama u KoSice, Dcbrecina u Veliki Varadin. gdje su probavili uzkrinjc blagdane, a onda preko Tokaja Tu prisegoie u stolnoj crkvi na grobu svetoga Ladislava, da de biti ne samo savetoici. nego vjcmi phjatelji. Poslije toga lovljahu lov krox petnaest dana u okoli^njim iumama,

Budim, kojom

dc

i

i

a onda podjoie u Budim, gdje se bijahu ved skupili gosti

i

gledaoci sa sriju strana.

Osim

obaju kraljeva

i

njihovih

supruga bijale tu takodjer

veliki

knes Utarski Vitold, zatim

SIOISMIIND KRAIJTUJB SAM.

Ernest, despot Stjepan bosanski kralj Stjcpan Ostoja, austrijski vojvode Albrecht V. da u svemu bilo 13 herje I^zarcvic, papinski poslanik i drugi odliCnici; oievidci tvrde,
i

knczova, 24 grofa, 26 drugih velikata (bez ugarskih), napokon 1500 vitezova sa 3000 momaka (Knappen). Konja naSlo se na okupu do 40000. Iz svih strana evropskib, 'z Cc4ke, Poljskc» Pruskr, Litve, VlaSke, Moldavc, Grcke, Njemadke, Francuzke, Englezke

cega

i

i

Italije

bijahu se vitezovi zgmuli; paie Tatari (Mongoli)
i

i

Turci bijabu poslali poslanike,
i

bosanskih velika.^a spoda vide svefiane igre. Od da pozdrave Sigismunda minju se poimence: kncz Karlo Kurjakovid iz Kibave, dva kneza Blagaja iBabonida), zagrebadki biskup i kraljevski vrhovni kancelar Eberhard, nadalje Ivan Morovic, veliki
hrvatskih

vojvoda bo5an>iki Sandalj Hranic (der ZandaH,
izticao bai potonji,

i

napokon
kralja

spljetski

herccg
sjajnih

i

veliki

vojvoda
najviSe

bosanski Hrvoje Vukdic sa svojom suprugom Jelenom.

Od

svih se

gostt

kojega su mnogi driali

-ra

bosanskoga.
Ijudi,

Osobito je udarala u
i

odi

njegova druzina, njegovi vitezovi,
et sui milites, altae et

>visoki

i

krepki

a

u borbi sriani

hrabri*

(cum
Ali

proccrae staturae, strenui et aniinosi in pugna spectarentur).
za vitezove (konja zlatom

Prvih dana lipnja izvodile se sjajne viteike igre, gdje su se odlikovali bosanski vitezovi.

nagrade ne dubi$e; nagradu
nagrada za

podkovana) odnese neki Sle-

zan<n, a

momke

(konj srebrom podkovan) zapade Austrijanca.

Nakon

svrSenih

igara podjoSe

oba

kralja 25. lipnja

razstado§e, te se Vladijilav

sam

povrati ku<5i svojoj.

u Stolni Biograd na grob svetoga Stjepana, a onda se Na razstanku predade Sigismund svomu
koju
bija§e 'pred

gostu i>oljsku krunu
devit Veliki

s

ostalim

krunskim insignijama,

40 godina Lju-

dao

prenijeti u

Budim.

Nevjera kralja Ladislava, koji je 9. srpnja 1409. sramotno prodao za 100.000 dukata mletadkoj obdini gradove Zadar, Vranu, Novigrad priprotivnike sva prava svoja na ostalu Daimaciju, uzbuni nemilo otok Pag, kao SigismunProtivnici hrvatskoga kraljevstva. Sirom ditavoga vrienike kralja Sigismunda
i i
i

(PrviratsMletcima, 1411.— 1413.)-

i

dovi

kukavno izdao poput robova prodao Mletcima, protiv kojili su se jo§ nedavno odlufno borili, pak zato su providuri mietacki imali mnogo posla, dok su mogli javiti svojoj obcini, da su s pomo(iu napuljskih brodova drugih prodanih Dalmatinaca Hrvata. No jo§ se vi§e uzplaskrSili odpor Zadrana, kao hiri§e privrzenici Sigismundovi, kao hrvatsko-dalmatinski ban Karlo Kurjakovid s bratubili

su ogorceni, §to

ih je

izabranik njihov tako

i

i

i

iedom svojim Pavlom,

herceg spljetski Hrvoje krfki senjski knez Nikola Frankapan, Vukdid sa Surjakom svojim, cetinskim knezom lvani?em Nelipicem. Najveci pak strah spopade primorske obdine i otoke, koji su do.slije odriali vjeru svoju kralju Sigismundu. Rab na otoBili su to narodito gradovi ^ibenik, Trogir Nin na kopnu, zatim Osor
i

i

i

i

cima, koji su s uiasom predvidjali, Ato

ih

Sam

kralj

Sigismund bijaSe jo5
u
Mletci
svoj

2.

feka od slavodobitnih MIetdana. kolovoza 1409. zaprijetio mletadkoj obdini, da de
sil<'

sam glavom
pred kraljem

povesti vojsku

Daimaciju poput kralja Ljudevita, te obcini
bijahu

izdajom dobiveni Zadar.
izpridaju

dodiiSe u prvi kraj u nemaloj neprilici, kako ua
'}oi

u rujnu 1409. nije «e usudio ni jedan plemid mletadki, da podje u Ugar.sku na kraljev dvor za poslanika, pak da opravda nepostupak; pade
djelo svoje obdine.

No kad

su Mletci

vidjeli,

da Sigismund
stadoSe

nije

spreman
raditi,
i

za vehki rat,

i

da su njegove

prijetnje

puste,

ohrabriie

se, te
i

gorljivo

da se

u za-

uzetim mfestima itojade utvrde, Hi milom obladaju. U torn ih ukrijepi

da ostatkom Dalmacije silom
i

obda zabuna Sigismundovih privrtenika a zabrinuo se za svoja Hrvatskoj. Ban hrvatski Karlo Kurjakovid prepao ."^e silc mictadke tmanja tako, da trali u Mfetcima primirje, a oni poruduju 24. kolovoza 1409. svojim providurima u Zadni, neka ga slobodno sklope, ako ga ban silom zahtijeva; u ostalom je dobro prijateljstvo, a ni* primirje suviSno, jrr >ondjc, gdje je bila jest dobra Ijubav
i

i

i

kakva nesloga,
tide

nije potrebe,

da se utanadi primirje

i

da

mu

se odredi rok<. §to 9e

pak

banova zahfjeva, da mletadki providuri >ne otimaju hrvatskih zemalja, koje se diie

PRVI RAT S MLKTCIMA (141 1.-1413).

S3

u

na ime kraija Sigismunda*, neka izjave providuri, da nemaju nikakva naloga, da diraju te zemlje mjesta, i da toga oni bez naloga obcine ne de ^initi. I herceg Hrvoje
i

Salje svoje

poslanike

u Zadar, zabrinut za Spljet

i

Omt^ kao

i

za otoke Brad,

Kordulu; njemu ponii^uje mletadka vlada kroz svoje providure dne 27.
joj

Hvar kolovoza, kako bi
i

on svoje poslanike izravno poslao u Mletke. Napokon i knes boji, da ce mu uzeti Rab, kojemu je vec od nekoliko godina izabranim knezoni Knez Nikola uvjerava Mletke, da je poradi Ijubavi, koju je vazda gojio prema njima, gotov raditi po savjetu mnijenju njihovu, premda je podanik kral;a ugarskuga; ako je dakle obcina odiudila uzeti Rab, neka podeka, dok on grad otok predade kojemu kraljevu punomocniku, a onda neka dine, ito misle. Ali mu Mletci 13. rujna 1409 odludno odgovaraju, neka se duva predati Rab kojoj drugoj osobi, jer redena zemlja otok je njihov, oni hoce, da bude njihov (quia dicta terra et insula Arbi est nostra et volumus esse nostram). Medjutim vec 6. rujna javljaju zadarski providuri, da su zitelji Raba spremni priznati mletacku vlast; vijece obcinsko
vrio milo bilo,

kad

bi

Nikola Frankapan Jalje svoje poslanike u Mletke, jer se

i

i

i

i

na to 16. rujna 1409. ovla§tuje providure, da prime
ali bez ikakve pogodbe; a podjedno neka da dodju do same tvrdje na otoku, to nadinom, koji im se cini najzgodniji. Nakon Raba nije se mogao \i-( drzati ni grad Nin Opasani odasvud mleiatkom silom mole Ninjani 9 rujna, da njih obcina primi u svoje zakrilje; ona to

otodane,
nastoje,

i

i

i

16. rujna prilwaca

i

nalaze zadarskim providurima,
i

da bez ikakve obveze
svoju
vlast.

pogodbe preuzmu Nin u
1409. podvrgose
je

Tako
vlasti

se jo§ u rujnu

mletajko)

Rab

i

Nin, premda se
rabskoj branio.

knez
na-

Nikola Frankapan u

tvrdji

No

Mletci tvrdju silom. Cim su posve pokon uzeSe obladali Rabom, pokorise im se takodjer otoci

mu

Cres
vali

i

Osor

(Lo§mj), te >u tako Mletci zagospo-

otocima u Kvarneru. Jedini grad Krk s otoostade knezu Nikoli.

kom

Vec

13. prosinca

1409.

odredjuje mleta^ko vijece, da se na olocima

Pagu,

Rabu, Osoru
knezovi, te

i

Cresu

opet namjeste mletadki
i

Gnu

>l\JKl-

VUBISKUPA

im odredjuje placu duinosti. Knez Nikola Frankapan prijeti doduie obdini, da de skupiti »veliku vojsku pjeiaka ladja«, da joj opet oduzme Rab; ali mu ona poru<^uje, da ga u torn sludaju ne de viie smatrati za prijatelja, pak de
i

DuJMA PK jrniCiBUS
.1

•tolaw

CTAVt •

8e

pobrinuti

i

pokazati
vrlo

mu,

kako
(et

joj

je

ovako
per

uznemirivanje

neugodno

provideremus
viSe.

modum, quod

sua

magniftcentia

cognosceret talem novitatem nobis esse molestissinnam).

Prva sreda
daju

ohrabri

Mletdane jo&
i

Udesiv^i

upravu u zauzetim gradovima
«.nagom, da

i

mjestima posve na svoj nadin

na svoju

kori<it,

pregnu^ sada svom
ni
(>>^'^>n<>

oUa*

diuvom Dalmacijom, pa

i

Hrvatskom. Oni se u to ime ne iacahu

jednoga sredstva:

ni sile, ni mita, ni

prijetnja, ni obedanja. Nastojanje

'>->malu u jednu ruku njesini
niovlje,

providuri u 2Ladru, a Sto ovi ne

mogu,

udinit

ce

n|ii

kojega kapetan ne*
t

prestano krstari uz dalmatinskohrvatsko primorje. Naporedo s providurtma

brodovljem

u Dalmaciji snujc

i

diplomactja mletadka najprepredenijim nadtnom, da kraija ^Mgismunda
radi

prinudt na formalni odstup l>almacije. Najprije

diplomacija izravno na dvoru Stgbi

mundovu, a kad

tu

ne moie

u&pjeti, trait

xagovomika

saveamika

po dUroj

Evropi.

Tako

54

8I0ISMUND KRAUUJB SAM.

se

napokon

upleto^ u spor
i

izmedju

Mletaka

i

Sigismunda

ne

samo

rimski
i

papa

Ivan XXIII., nego

poljski kralj Vladislav Jagelo, francuzki kralj Karlo VI.

burgundski

razloga, Jer mu Sigismund za i posebnih od 100000 dukata bijaSe ustupio godiSnji dohodak od 7000 dukata, §to su ga Mletci jo$ po ustanovama mira u Turinu (1381 ) morali placati ugarskomu kralju. MIetadka obcina prihvati naprosto na£elo, da je ona Dalmaciju od zakonitoga gospodara kupila, pak da s toga nema ni sumnje o njezinu pravu. Dalmacija je po pravu njezina, prema tomu mora faktidno biti njezina, pak stajalo ju to najvecih zrtava: krvi novaca. ZUidar, Nin, Novigrad Vranu na kopnu otoke Pag, Rab Osor (s Cresom) drii vec sada; ostatak mora po §to po to dobiti. Mudri duzd Mihajio Steno ne 6e jo$ dirati u Spljet ni u otoke Brae, Hvar Korduiu, kojima vlada silni herceg Hrvoje, kao ni u otok Krk, kojim gospoduje modni knez Nikola Fraokapan, ali ce se

vojvoda Ivan Neustralivj. Potonji imao je za to
uiinjeni zajam

i

i

i

i

i

i

i

svom snagom
Sibenik
i

oboriti

na primorje izmedju Zadra

i

Spljeta, narodito na kraljevske

gradove

Trogir. Ban Karlo Kurjakovic preslab
se zacati uvrijediti mletadku obdinu, s

je,

da

ih

sam

brani, a knezovi hrvatski
i

moida de

kojom prijateljuju, te su neki gradjani napokon Sigismund je daleko, k tomu zabavljen smutnjama na jugoiztoku svoje driave, pak ne ce modi dovoljno pomagati tih osamljenih gradova.
njezini. Kralj

Jo§ u rujnu 1409. poslaSe Mletci svoje poslanike u Sibenik
su >vladi, vijedu
i

i

Trogir. Poslanici imali

od zakonitoga gospodara (kninjenoga kralja) kupili ditavu Dalmaciju, te onda oba grada pozvati, da se dobre volje svojoj novoj gospodarici pokore poklone. Poslanici medjutim ne izvrSiSe niSta, jer ni jedan grad ne htjede vjerom krenuti, pade oba posiaSe .svoje glasnike na kraljevski dvor, traieti pomod. Sad se digo§e Mletci svom snagom, da milom ili silom zadobe bar Sibenik.
su
Mletci
i

obcini< tih gradova saobciti, da

Grad Sibenik

prostire se gotovo u sredini pr^strana, 7 kilom.

duga

i

*/ kilometra
sje-

§iroka zatona (fjorda), u koji na jugu prodire

maleni

rt

sv.

Mindaljene, dok ga na

veru uzki konao spaja

drugim zatonom, zvanim Veliki Piukljan (Prokljansko jezero) Iz Sibenskoga zatona vodi opet uzki konao sv. Antuna na pudinu morsku. Taj je konao sam od davne starine bio utvrdjen kulama, koje su branile uiaz u konao, pak tako
s
i

grad Sibenik.

Cim
su
ititile

su Mletci odludili uzeti Sibenik, prvo

se pobrinuSe, da obladaju kulama, k'^jc
Pri

zaton

i

grad

s

morske

«^trane

(turres et fortalitia portus).

lom im dobro
i

dodje nesloga g^adjana u Sibeniku, naroditu opreka izmedju vlastele (plemida)
(populares).
stajali

pu^ana

Qni

se,

da su potonji naginjali MIetcima, dok su vlasteia
stadoSe nuditi obcini. Vijede

ili

plemidi pretciito
Ijudi, koji

uz kralja Sigismunda. Ved prvih dana rujna 1409. stigo^e u Mletke neki
u Sibenskim kulama, pak
ih
s

su

straitli

toga

9.

rujna ime-

nova Franju Cornara providurom za Sibenik, te mu povjeri, da s pomodu tih izdajica oblada tako Sibcnikom kao Trogirom. Ovlasti ga pade, neka onima, koji bi mu u tom
i

jedan

penziju: za oba grada do 1200 dukata, zi dana mogao se je Comaro pohvaliti, da je bar donekle svoj zadatak izveo S pomodu nekoga viteza Ivana Mi&ida, Sibenskoga gradjanina zapovjednika u jednoj kuli, skloni on sve glavare strazare po kulama, te su

poslu

pomogli, obeda
700.

i

godiSnju dosmrtnu
deset

samo

Ved nakon

i

i

>tupili

u sluibu mletadku. Bijahu to osim pomenutoga Ivana Mi&ida jo^ Ivan Naplavid

i

Ivan Tavilid, zatim Juraj Golkovid,

Toma

Zurid, Florio

Tavilic

i

Radid Siigorid

Svi

ti

primi^ za

tu tzdaja godiin
zlatu.

150 dukata u

u pladu od Mletaka; samomu Mi&idj zajamdena bi penzija od Neki od njih ostado^e dalje u kulama kao sluibenici mletadki, a
i

drugt se preieliie u Zadar, gdje primahu pladu od godiiojih

150 do 400

libara.

Ugrabivii

tako

kule

na

ulazu

u

iibenski

zaton,

zapovjedi&e

Mletdani

25. listoi

pada
ob^ioi
Mletci

1409.

svomu novomu providuru Petru Lauredanu. neka podje >k vladi, vijedu grada Sibeoika* (ad regimen, coosilium et comune Sibinici) neka izjavi, da po ugovoru s kraijem Ladislavom moraju imati Sibenik dtavu Dalmaciju, »jer
i
i

PRVI BAT S MLETCIMA (1411.
je to njihovo
dati«.

— 1413).
koji ih je

55

i

\tx

5u to dobili

od gospodara re£enih zemaija,

mogao njima

Neka zatim
harati
i

pozov<- Siben^ane na dobrovoljnu, bezodvla^nu predaju;
i

za

tri

dana odazvali,
robiti
i

podne
s

ako mu se ne bi neka s galijom, dvjema galiiicama brigentioom, kao i s pjeiadijom po iibenskoni kotar't. Neka im spali pubara mlinove. neka im
i

bvata brodove

ladje

hranom, pade neka im nastoji zakratiti vodu (ne possint accii

pere aquam). Neka im
joi kaie, da ce MIetci
prije
i

1

5
N

posiije
,

obladati

gradom
onda

pak

da

de
y-i.

»sve

poglavice,

koji su bili njiliovi protivnici, drzati

o

za odmet-

nike

i

take

s

njima poprinci00 Ov CO

I

stupati<

(omnes

pales, qui fuerint nobis
contrarii,

habebimustt
is

tractabim

pro rebelliNastojanje

>
X H
CM

Y.

bus

nostriN).

<

providurovo

pomagat
povjerava

ce izdajica Ivan Mi§ic,

kojemu
straia

se

a o

u

kuli

prema
Aubiti

Vrani

(ad

custodiam
cc

a z 3

"<

turris portis versu-.

o
3
<
<

ranam),
uza nj

gdje
jo&

drugih 50
sumnje, da
a.

S bendana.

Nema
je obcina

grada Sibetako
listo-

nika odbila zahtjeve obcine

3
M >

mletadke.

I

zapoie na koncu
koja
je
trajala

pada podsada Sibenika,
pu ne
i

dvije godine,
je stajala

koja

MIetke
Ijudi.

mnogo
vjerni

novaca

i

Sigismundu
Sibeoik, da
ptijatelju,

oduH nene same da
svu
«voju

je

skupio

»nagu. a narodito svoje
brudovlje (galeam, barchas, barchosioi et navigia),

|Bm«i^
nego te
je takodjer

ogledao na tve strane sa pomo^
Hrvoja
\

^Ije
druge

poslanstvo kralju Sigismundu, saklinje bana
hrvaiske knezove.
Ivani&a

Karia Kurjakuvida, hcrcega

Da

bi

se lakie branio, bira za svoga kneza

silnoga cetin«kuga kneta

Nrlipi6i, iurjaka

Hrvojeva;

Ivanii

prima

izbor

i

ftalje

namah gradu u pomud

56

SIOISMUND KRAUUJE 3AM.
izabranih junaka cetinskih. Zaludo

300

ku^aju

MIetci knezi IvaniSa

po 87om providuru
ni £utt,

odvratiti

od Sibeniana; taludo
i

mu

poruduju. da
i

ved

drle »kule

i

utvrde ludke* (turrcs

et fortalitia portus)

da 6e nedvojbeno obladati

gradom: knez IvaniS ne ce

da

odazove svoje

£ete, a joi

manje da stane uz Mletke

No

oajodtuinije

grad Trogirani, slutedi dobro, *ta njih dcka, ako padne Sibenik. kralj Sigismund; na koncu godine 1409. ili na potetku slijedede poslao je (ana sjetio
i

pomazu podsjednuti Napokon se vjernih Sibeni

on kraljevsku detu ugarskih vojnika na obranu grada Toj kraljevskoj ieti imenovao je za ojvodu nekoga £e&koga viteza Petra z MySlina, koji se u dubrovafikim spomenicima
zovc >pan Pctar«, a u mletadkim spisima >pan Petrus de Mislin* (Mtsilin). Petar z MySlina (capitaneus gentis je >kapitan kraljevskih ieta i generalni vikar kraljev u Sibeniku*
nostre in partibus Dalmatie
et

Croatie

per nos
et

constitutus,

cap.taneus gentium noSibenici\ te

stranim
s

in

Sibenico,

regius

capitaneus

vicarius

generalis

zajedno

knezom IvaniSem

Neli >idem upravlja

obranom

grada.

Pod^ada §ibenika god. 1410.
rani

nije kraj takih prilika bila

nimalo povoljna za Mletke.

Najprije nastoje MIetci odvratiti Trogirane, da ne

ne de da

slulaju,

vec
18.

i

dalje

pomazu S;ben6ana; pak kad ih TrogioruJje u Sibenik«, hranu >kopnenim putem §alju
i i

onda

obdina mletadka

veljade

prekida

svaku trgovadku svezu

s

Trogirom, pade

zatini iuruju osam dana ostave Veneciju. jednomu obedaju, da de ih nagraopet s nekim pudanima grada ^ibenika; njih dvadeset diti plemstvom, ako im pomognu predobiti svoj rodni grad. U drugu ruku nastoji Sigismund svakim nadinom ugoditi vjernim Sibendanima. Doe 27. travnja 1410. zapovijeda kapetaau

zapovijeda trogirskim brodovima, da za

Namah

i

Petni

z

MySlina, da dade obdini §ibenskoj 10.000 mjerova soli

iz

kraljevske solne komore.

Podjcdno poruduje ziteljima Skradina, koji su od god. 1407. ostali podanici bosaaskoga da rade velikoga vojvode Sandaija Hranida, da u svemu budu posluSni Sibendanima, naputcima; no po§to se slabo uzdaje u vjernost Skradinjana, po njihovim odlukama ovla&tuje namah Sibendane, da po svojoj uvidjavnosti razvale »zidove tvrdju Skradinsku* (murum et omne fortalicium Scradonensium), a uz to da slobodno oduzmu imanja njei i i

da ih obdina duva do njegova dolazka (usque ad nostre maiesiatis aduentum) u Dalmaciju. Jo§ nalaie kapetanu Petru, da sa svima detama svojim pomaie utvrda skradinskih Gni se, da su se Sibendani ne sama Sibendane pri ru§enju zidina na mletadke utvrde hrabro udarali Dne 3. svibnja nalaiu MIetci odiudno branili, nego svomo providuru Petru Lauredanu, da obnovi utvrde kula da uz jednu kulu dade sagraditi cisternu *na korist boravedima u kulama<, 30. svibnia opet odredjuje vijede, da se na rtu sv. Mandaljene podigne drvena ograda (seraleo, bastita), kojom bi se taj rt odijelio od kopna, pak tako sam grad jo§ jade opasao. U rujnu Salju MIetdani nove dete pred §ibenik, »jer su od pjeSika, koji su bili u vojsci, mnogi pomrli, mnogi pobjegli, mnogi odpuftteni, a mnogi, koji iele biti odpu§teni<, pak je s toga vojska u takvom stanju u
guTih protivnika,
i
i i

i

oditoj pogibiji.
sluti,

U isto doba ostavlja Ivan MiSid kulu, koja mu je bila povjerena, poSto da se obdina viiie u njega ne pouzdaje. U odi zime kao da su MIetci klonuli duhom; dne 7. studenoga odredjuje vijede, da se s obzirom na zimsko vrijeme, kad se ne moie stajati na polju s velikom vojskom ni na kopnu, ni na moru, >stegne poslovanje* (reduograde, a uz njih dvije cere negotia nostra); neka ostanu samo dete za obranu kula galije fedna galijica. Oitalo brodovlje oelca se vrati kudi, ali ipak neka kapetan ditai
i

i

voga brodovija poku^ prije odlazka svoga zarobiti galiju elike ugodio svojoj obdini. Nedadu na bojnom polju godine 1410. oaitoje MIetci
ranjem, milsedi tako postidi, ito
njihovi poslanici Ivan Barbadico
i

i

galijicu

iibensku

Tim

bi

u

prikriti
i

diplo;natskim ugoTa-

svibnju 1410 borave ne mogu s oruijem. U travnju Toma Mocenigo na ugarskom dvoru, radedi da Stgismunda njegove barune .sklone na pogodbu. No teiko je bilo dodi do sporazumka, jer su MIetci odiudili po Sto po to pridriati Dalmaciju, a Sigismund nije btio o torn ni duti.
i

PRVI RAT S MLETCIMA (1411.

1413.).

57

Kraj takovih prilika £ini se gotovo kao sprdnja, kad no mleta£ko
svoje poslanike, neka

vi'jeie 1. lipDJa

napuduje

ponude

kralju

kao

neki poiastni dar (honoraocia) svake godine
pla§t,

ako on za sve vijeke Mletcima ustupi povrh toga joS odkupninu od 50 do 60.(XX) dukata, a baruntma njegovim neka obedaju nagrade do 5000 dukata, ako izrade, te se uz pomenute pogodbe utana6i sporazumak. Zanimljivo je, kako vijede puti svoje kraljevski banski grad Knin posianike, neka pokuSaju izraditi, da im kralj ustupi da u Hrvatskojl Ta Sta bi onda i o>talo od Hrvatske na jugu Velebita? Knio, Novigrad
budi bijela opremljena konja, budi
zlatan

Dalmaciju.

Ako ne

bi htio tako,

neka

mu ponude

i

i

i

i

Vrana u mletadkoj
herceg Hrvoje
i

vlasti,

Ostrovica

i

Skradin u

vlasti

Sandalja Hranida, a ostalim vlada
je prirodno,

^urjak

mu

Ivanis

NeiipidI

Sasvim

da kraj

takih,

gotovo

drzkih ponuda mtetadkih nije

moglo dodi do nagode.

Kralj nije htio ni odgoToriti na te
ih
iznijeti

mletadke pogodbe, vec im je naprosto oiitovao, da de
barune,
ali

pred svoje prelate

i

tek nakon povratka svoga s bosanske vojne, na koju se je tada spremao. Medjutaj

tim potuiio se je Sigismund francuzkoinu kralju na postupak Mletdana, a
11. prosinca 1410. posebnim

kralj je
i

na to

pismom pozvao

obdinu, da Sigismundu povrati >Zadar

Vranu,

koji gradovi pri,)adaju kraljevini Dalmaciji, a ta kraljevina opet je

podlozna kruni ugarskoj*.

Do'< MIetdani nijesu na ugarskom dvoru mogli ni§ta postidi, nasmijala im se sreda

na drugom mjestu. Sandalj Hranid drzao je jo§ od vremena kralja Ladislava znamenite

gradove
8 ediita

Ostrovicu
njegove
vlasti,

i

Skradin

u Hrvatskoj.
i

Sada navaliSe na
vrijede, jer

nj MIetci,

neka im

te

gradove za dobre novce ustupi. Njemu

onako slabo
sluiiti:

su suvi§e odaljeni oJ

a njima de dobro

Ostrovica kao branik Zadra, a Skradin

kao

20. listopada 1410. ugovara obdina sa Sandaljevim kastelanom nude za grad 2000—3000 dukata, a 8. studenoga vec 5000. pogodiSe. Dne 10. sijednja Salju MIetci novce Sandalju u Za tu se cijenu napokon Hercegnovi, a s njim povelju, kojom ga imenova§e svojim gradjaninom. Tri mjeseca poslije, 13. travnja 1411. predade zaista zastupnik Sandaljev obdini prudaou Ostrovicu, a
straza §!beniku.

Ved

u Ostrovici

Najprije

mu
i

i

podjedno pokloni
sade.

Medjuiim je

Namah

8.

Skradin. u ime svoga gospodara Sigismund odludmje pregnuo, da oslobodi ^ibendane od dalje podsijednja 1411. piie iz Budima svome kapetanu u Sibeniku, panu Petru
joj
i i

c My^lina, zatim

a sada magistru kraljevskih

iupanu kriievadkomu, napokon svojim kapetanima dinovnicima, neka giadjane, kao njihove slobo&tine brane svom snagom svojom povjereni im grad imanja, jer su ti gradjani poradi vjernosti svoje moogo podnijeli joi svedjer podnose
i

Martinu Driidu, biv.^emu banovcu slavonskomu
ubrusara,

i

i

i

i

i

(quanta dispendia quantasve ruinas
observatione
in personis
fidelitatis

et

depressiones fideles incole nostri

Sibenicenses io

nobis debite et pro nostri regii

honoris augmento hucusque tarn

quam

in

rebus constanter

et

intrepide

protulerunt, toKranterque patientur

etiam pro presenti). Kralja odu^evljeno pomaiu Trogirani, povrijedjeni, ito
dani zaprijedili trgovanje. Mletcima u prkos
biraju

su

im Mlet-

Trogirani

za svoga kneza Zadranina

Filipa Jurjevida (de Georgiis), odiudna privrienika Sigismundova, a sada admirala hrvatsko-

dalmatinske momarice, pak mole kralja 18 veljada 1411., da
Filip

taj

izbor potvrdi. »Gospodia

neka ga brani od protivnika valega velidanstva, slavu vaftega velidanstva«. dast a na Uz Sibendane Trogirane stoji joi knez Ivanil ban hrvatski dalmatinski Karlo Kurjakovid. dn\ se pade, da jc na Nelipid, 'napokon podetku god. 1411 spljetski herceg Hrvoje stao nelzravno pomagati ^ibendane. Mletdani

neka vlada
i

i

upravlja gradom,

i

i

i

i

i

naime bijahu doznali, da su Spljedani onima u Sibeoiku; s toga vijede ialje
Spljet,
i

>dali

i

daju

12. sijednja

1411. poslanika svoga

nekakvu pripomod, narodito iivei««, Luku Truna u

neka kaie ondje&njim gradjanima, da toga viie ne dine. MIetci kao da su se bojali Dubrovnika, jer namah zatim, 15. sijednja, poruduju Dubrovdanima, da je lai, iio su rasglasili neki zlobni Ijudi, da su naime MIetdani nakanili nakon pada Sibenika udariti na dubrovadku obdinu, te ju pokoritt.

SIOiSMUND KRAUDJB SAM.

U
svrii

£itavoj prvoj polovict

godine 1411. napreie se nileta£ka olx^ina svima silama, da
se,

borbu pred Sibenikom Cini

da

je slutila.

da de naskoro planuti jo§ 2e§di

rat,

pak

se iunia obraduoati bar » tim gradom. NajviAe joj smeta cetinski knez IvaniS Nelipic.
3.

Ved

oiujka ho6e ga podmititi. da se okani daljp borbe; kroz nekoga pouzdanika nudi

mu
i

veliku nagradu

od 20.000 dukata, ako dopusti, da §ibenik

i

Trogir priznadu njezinu

vlast.

U

travnju opet

mami ugarske

vojnike obedanjima

i

velikom nagradom, da se iznevjere

predju a sluibu mletaiku. Mje8<*ca svibnja zove Sandalja Hranida u pomod, a onda ponovo nudi koezu Ivaniiu mito za svaki grad po 10.000 zlatnih dukata.
mijenia provi lure,
prijeti

Kad

svp to ne pomaie,

ditavom pomorskom silom

svojom

i

Cini sve motjucf*,

samo

da jednom oblada gradom Ali sve zaiudo: Sibenik ostade nedobitanl U to se kralj Sigismund odludio za veliki navalni rat, da obra^una s Mietcima. kao ono oekad tast njegov Ljudevit Veliki. Ne de samo braniti svoje gradove u Dalmaciji Hrvatskoj, nego 6e podidi vojsku, pak provaliti u Italiju, ondje oboriti so na Mletke
i
i
i

naime Sigismund 21. srpnja 1411. bio jednoduSno je kao njemadkoga kralja budude^a rimskoga cara jo& ta zadada, da bdije nad prilikama Italije. A tu je u prvom redu morao ustati protiv Mletaka. Ti se bijahu u potonje vrijeme podigli do prve vlasti u sjevernoj Italiji, te obladali Veronom, Bassanom. Bellunom, Vicenzom Paduom. Gospodare tih gradovn oblasti ili su pogubili, kao padovanskoga gospodara Franju Carraru, nekadanjega savezoika Ljudevitova, ili opet protjerali, kao dianove porodice della Scala. Poslije toga oboriSe se na jednoj strani na iztodnu Lombardiju, a na drugoj na Furlansku, za koju se tada otimahu dva pairijarke: jedan privrzenik kraljev (Ljudevit Teck), a drugi privrzenik
u sijelu vladaoja njihova.
izabran kraijem
i

Odkako

je

njemadkim, zapala ga

i

i

i

po imenu Pancera. Ako im podje za rukom, te osvoje te dvije oblasti. moci ce po miloj volji svojoj zakrdivati S gismundu put u Milan Rim. Sigismund bija&e dakle odludio ratovati na Mletke kao kralj ugarsko-hrvatski kao kralj njemadki car rimski. U zgodan das dodjoSe k njemu Jakov Marsilio Carrara Brunoro della Scala, moleci ga, da ih povrati u gradove oblasti, koje im bijahu Mletci oduzeli. Sigismund se moga&e nadati, da ce uza nj stajati privrzenici tih bjegunaca, a p
mletadki,
i
i
i

i

i

i

>

svoj prilici

i

driavni
i

staleii

njemadki.

Ved

u rujnu

1411. osvanu^e

prve dete ugarskt-

mletadkoj Istri. Dva mjeseca posli;e, 11 studenoga 1411. posla Sigismuni u Furlanskoj na MIetdane glavnu vojsku od 10.000 do 12000 konjanika. Vrhuvni vodja bio km pozoati Firentinac Pipo de Ozora (sin Stjepana de Scolaris de Florentia), tada terneiki
|

lupan, koji se bijaie proslavio u vojni bo:»anskoj (Pippo Spano); osim njega spominje se
i

hrvatski knez Vladislav Btagaj (Babonid), vrstan vojvoda

i

odan privrienik Sigismundov.
6.

Poftto je u mletadkoj Istri

digao ustanak, kojom je prigodom grad Mile (Muglia) iztakao
prosinca

ogarsku zastavu, provali Pipo 28. studenoga u F*urlansku (Cabdad), protjera
iz

Vidama (Udiae, Utinum) mletadkoga

patrijarku, osvoji
i

juriSem gradove

i

tvrdje, koje

paledi Furlansku sve do tarviike pod svojim vrhovnim vojvodom Tadijom del Verme dobro pripravili. Dui medje bijahu podigli duge Sandeve, koje je braoila vojska od 12.000 Ijudt. Suviiie je svaki grad morao dati odredjen broj pjeiaka konjaoika, od kojth bi sastavljeoa druga vojska, a vodjom joj je bio Karlo Malatetta, gospodar Rimina
oblasti (Treviso). Mletci bijahu se
i

mu

se nitesu dragovoljoo predate, te prodre robedi

prosiocu rijeku Tagliamcnto prikudivii se medjama tarviike' oblasti, sametno kod iamca ixmedju Conegliana Sacila buj, u kojem su ugarske dete pobijedile sarobiie devetnaest xasiava, koje su 5. sijednja 1422 stigle u Budim kralju Sigismundu. Roje prije te pobjede, a koje poslije nje osvojiie dobitoici gradove Ceoeda, Seravalle, Belloao, Feltre, Motta, Cordignaoo, Val di &£ariiio, Oderzo, Castelnuovo i mnogo drugih: svega 72 gradova, tvrdja i kaitela Ugarska vojska stafaie ved pod zidmatiu Trevisa BastMia, kad oo Pipo oajeJnom sustane u svom slavodobidu. Neki ga obiiediie, da se je dao od Mlctdana podmititi dvjema srebreaim pozladenim bocama, koje su toboie
Preiavli Pipo u
i
i

i

i

i

PBVl RAT 9 MLBTGIMA (1411.

— 141S).
bit

S9

biie

napunjene maivazijskim vinrm, a u
jurij^a

istinu

dukatima; no

£e vjerojatnije, da je Pipo

nakon zaludna
i

na Treviso odusiao od dalje podsade toga grada. Po&to je k tomu joS

obolio, ostavi

on

14. veljade 1412. taivizku oblast, te

uzmakne sve do Vidatna,

ostavivii

u osvojenim graduvima tako jake posade,

da su

mogle
Italiji

izdriati

navale

mleta£ke.

Vojna u
ratovaDJa u
j^lase,
valiti

dojmila se znatno

Ve<i na prvc da ce jaka vojska kraljeva pro-

Dalmaciji.

u

Italiju,

odianu primorskim grai

dcvima Dalmacije
opet
1.

HrvatsUe, dok se

MIetci

zivo

zabnnuSe.

Dne
obiSina

rujoa

1411. pi§e mietadka

'&*4

kapetanu svoje mornarice na jad an-

skom moru
obaznala,

(capitaneo
sc
u

culfi),

>kako
spremaju

da zemljama
galije

je
i

mjestima Dalmacije, koja jo§
pokcrna,
brigantini,

nijesu
i

nekake

I ^
<
eu

.

-2.
«•

g
o
-9

pak sumnja, da se

to zgadja
i

u
a
-s

na itetu njezinoga vladanja
mjeslat
;

njezinih
s

s

toga zapovijeda, da

mjesta

g 2
00

i

pohita s ditavim brodovljem pred Sibenik, te razvidi, $ta je istina.
zaista

X
fe

Ako

su

pomenute

galije

i

brigantini nai

padali

na njezina mjesta
njih

brodove,

^

f^

I
•X.

neka se obori na
jatelje

kao na nepri-

(lanquam contra inimicos nostros); ako pak samo stoje pripravni, neka straii kod kula iinjezine

a

-e

S
CO

n

§
^

benskih

i

dnevice

piSe, §ta

se ondje

<

3

zgadja. Istoga dana pi§e obdina knezu
i

kapetanu svomu

u Zadru, kako jc
iz

?i

•< as

I
.2

<

iula,

»da se kredu nekc iete
ih

gor-

Djih strana

prema Sibenskim kulama<,
neka sve
udese za
zairom
ondjefti

3 H >

a e

zato

poziva,

obranu 2^d(a
Vranu,

okolii^njih mjesta, a

narodito da obskrbc
i

hranom

i

da o svemu izvje^uju
Suviie Salje

njega kastelaoa.

ob6na
Kopra

novih deta za iibenske kule
i

iz

Pirana

u

hiri. Ali

najvifte zadadt;

siraha Mletcima vijest, da u

samome
ijudi,

Zadru imade nepouzdanih

ne-

zadovoljnih plemida, kojih su rodjaci

u sluibi ugarskoga kralja. te primaju od njega pladu (in Jadra sunt mulii
t

nobiles,

quorum

attioentes sunt in paret

tibus Hungarie,

habeot provisionem a

domino rege Hungarie,
ti

et

Duinquam

dignatt
lania.

fuerunt venire ad nostram presentiam), pak da bi
Ob<iina nalaie
7.

mogU

ustati proiiv niezina

vt.i

rujna 1411. prvi

put, a 2. lisiopada

drugi

put svojima proviiiunma u

6o

8I61SMUND KRAUUJB SAM.
one, koji imadu roda u Ugarskoj, pak da

Zadru, da izoadju stc sumnjivce (suspectos)
ih ito prijc po^lju

i

u MIetkc u zatodjc. Providuri poslaAe na to pet ladarskih plemida u

ne bija^e tim ladovoljno, nego zahtijeva^e 24. listopada, da odpremi joft Andriju deCesanis, zatim sve dlanove od porodica Jurievi^i i Na^ica (omnes illos de domo de Nassis), osim jedinoga Jurja NaSida, koji je ve<5 starac obnemogao dc Georgiis ... ct
MIetke;
ali

vijede

.

.

.

i

(seoem

one Zadrane, koje su sigurnosti radi prcselili u Nin, sumnjive pako Ninjane neka premjeste na Rab Pag. Poslu^ni providuri pokori&e te skupi&e tako u Zadru, kao se taj put odiudnomu nalogu, po ostaloj mieta&koj Dal* maciji sve >sumnjivce«, pak ih odpremiSe u Veneciju. Nevoljni ti Ijudi moradoSe ostaviti iene i djecu, te ni krivi ni duzni po<^i u zata^je, gdje su Ijuto stradalt od svake nevolje, te se hraniti od milostinje, koju im je obdina davala. Medjutim bijaie zais.a hrvatski ban Karlo Kurjakovid s novim detama u rujnu 1411.
et

decrepitum

esse).

SuviSe neka poSlju jo§

i

i

i

stao udarati na mletadke gradove Ostrovicu,

Vranu

i

Skradin.

Osobito oko
iz

Skradina
gradj. Ali

dodje do iestokih okr^ja, gdje je mletadka posada vi§e puta provaljivala
za jedne takove provale podje banu za

rukom

svladati

mletadku pDsadu

i

zauzeti Skradin.

Ved

10. listopada

1411. javljaju knez

i

kapetan zadarski tu nesredu mietadkoj obdini. Mle
t\

tadko vijece odgovori im 24. listopada, da se je
Skradinjaoi,

nezgoda desila najvi§e za

to,

>^to su

premda
;

malobrojniji, izaSli na poje,
vijede,

velika ludori.a*
upuStati u boj,

s

toga nalaie

da se biju s neprijateljima, a to je bila da se u budude mletadke posade ne smiju vi^e
povjerene

nego samo

lirabro

braniti

im tvrdje

i

mjesta.

Nakon uzeda

Skradina vradao se hrvatski ban opet u gornje

strane.

Uz

put ostavio je u

Br b
i

i

r u,

iupnomu gradu plemena
hrvatskib
iz

^ubid,

dvije

stotine

ugarskih

konjanika

i

stotinu

plemida

okolice Knina, da

pomazu Subidima
i

braniti svoj grad

Upravitelji Zadra
udariti
ali

namah
i

to doglasii^e

obdmi mietadkoj

zamoliSe

ju,

neka im dozvoli sada

na Bribir

oteti

ga Hrvatima, poSto je ban
li

oti§ao. Mletci to 8.
izveli.

studenoga dozvoliSe;

nema

vijesti,

da

su zadarski upravitelji nakanu svjju

sada

Na podetku god. banom Dalmacije
popuni
kralj
i

1412. nestaje bana Karla Kurjakovida.
i

Kralj Sigismund

imenova

Hrvatske

Petra (Petermanna) Albena, gospodara Medvedi

grada, a sinovca zagrebadkjga biskupa
vrijerre

svoga vrhovnoga kancelara Eberharda.

U

isto

baniju slavonsku, koja kroz viSe za slavon'^koga bana
i

godma (1408
ijpanije.

— 1411.)

nije imala

posebna glavara
sadanje^a

On imenova
i

PavlaCupora
to,

od Moslavine, doje kralj obje

banovca
Mletcima

zupana kriievadke

zagrebadke

Jamadno
da

banske

stolice

popunio uglednim velikaSima Slavonije samo za
tako u Dalmaciji, kao u
ItaHji.

§to odludnije naje
i

stavi rat s

U

to

ime obratio se

posebnim

ptsmom od
na

30. sijednja

1412

i

na drzavne staleie u Njemadkoj, nastojedi
i

njih skloniti

rat, koji je

{jokrenuo za dast

ugled toga kraljevstva.
je

Novi hrvatsko-dalmatinski ban Petar Alben doiao
u svoju banovinu, da tu zajedno
s

namah

s

podetka god. 1412.

cetinskim

i

^ibenskim knezom Ivan'§em Nelipidem,

kao

kapetanom Petrom z My&lina Sto odludnije suzbija mletadku silu. Dnc 9. veljadc poziva Sigismund bana Petra Albena posebnim pismom, da poStiva sve privilegija grada Trogira, a narodito da pobira ban<>ki dohodak ttrgovinu* stare obidaje samo na onome mjestu u samom gradu, gdje se je od starine pobirao, a ne u kotaru gradskom, kako se je na nj potuiio trogirskt poslanik Nikola Petrov Mikac. Jo§ prije toga obasuo je kralj Sibendaae novim milostima, koji bijahu takodjer poslali k njemu svojc posUnike Grcgorija Draganida Marka Radivojcvida. te mu saobdili svoje tegobe telje. Otvorenim pismom od 6 sijednja 1412. utc on u svoju xasebnu za*titu »« Hrvatskoj, a naroimanja plemenStioe svojih vjernih Sibendana po ditavoj Dalmaciji dito u iupaatji Luci, te proglasi, da sve osude, ito su ih iupanijski sudbeni stolovi u drugim posjedima icmedju Sibeodaoa s jedne strane, a parnicama o plemenitinama Zadraoa ostalih mietadkih podaoika isrekli, oemaju nimalo vrijediti. Namah zatim
i

8

kraljevskim

i

i

i

i

i

i

i

PRVI RAT S MLETCIMA ('411—1413.).
izdade
trg,

6l

14. sije£nja,

proglas na sve trgc vce, Vlahe
i

i

Hrvate, koji

trguju s Dalmacijotn.

da sav svoj
i

a osol ito xivei, voze

nose jedino u §ibenik, a

to tako dugo,

dok potraje

sadanji rat (novissimi disturbii

koje drugo mje^to tempore durante). Dne 12. vrni u

Ija^e

1412.
i

na^

Sigismund § bendanima, da <5e, ako Bog dade, naskoro krenuti >na naSega kraljevstva (uimanrt u I^'almaciju (i.dversus no^trcs et regoi nostri emu'o5
javija
i

sToje partes Dalmatie exerciiualiter sumus in brevi profecturi). te 6e onamo •bombarde* dovesti; zato ih poziva, neka poprave sve putove na kopnu, da bi refene neo^tedene onamo stidi. Istoga dana zapovijeda joS. da §iben> bombarde mogle sigurno sve druge brodove* (univcrsas galeas prirede »sve svoje gali;e fani >kupe, poprave leiibet ligna et in trumenta marina ad bellandum valida et oportuna io porto et una ^..itatis), da ih nadje spremne, kad dodje sa svojim detama. Sigismunda doduSe ne bi, ali zato ipak posluii Hrvatima sreda. Negdje u oiujku 1412. podje plemenu Subica zajedno sa Vlasima za rukom, te nahrupiSe na tvrdu Ostrovicu, ote§e ju mletadkoj posadi. Od plemena SuMc proslaviSe se torn prigodom Mikac MarIvan Petrovid, svi iz susjednoga Bribira, koji su torn prigodom kovid, Jakcv Pavlovid deljadi (castrum nostrum Osztrouicze, in rep no Croacie izgubili mnogo svojih rodjaka habitum^ per Venetos, nostros et sacre corone nostre notorios emulos occupatum ct in •••^'' detentuni, ipsorum et proximorum ac familiarium personas formidalibus fortune

versus

i

i

i

i

i

i

'"

c

pro

nostri honoris

regni
et in

incretnento,

reformacioneque status
ip<^orum

et

recuperacione
sanguinis

regnorum no>tron;ni Dalmacie ffusione et vulnerum letaWum
«

Croacie intrepide submittendo,

cum magna
[

manibus, potestate
su im tu

et

eorum et familiarium regimine Venetorum obtinuerunt).
i

ersonis exceptione, a

MIetci

«e silno uznemiriie, kad

kobnu vijest javili zadarski upravitelji, dodavii jo§, da je ta nezgoda »na srana Stetu ostaUh mjesta« (infamia nostri dominii et iocomodo motu naSega vladanja locorum nostrorum). Dne 10. travnja 1412. nalaze oticina zadarskim upraviteljima, neka ma kojim nadinom nastoje opet zadobiti redeni grad, pak im dopu^ta potroiiti do 3000 duka'a za mito onima, koji bi im ga izdalt. Ali ^ubidi ne htjc:io§e znati za izdaju; zato im zahvalni kralj 22. srpnja izdade u Budimu svedanu povelju, kojom proslavi njihovo imanja tako u kotavjernost, a uz to im potvtdi svu njihovu plemen§tinu junadtvo
i
i

rima gradova Zadra

i

^ibenika, kao

i

u kotaru Ostrovici

i

zupaniji Ludkoj. Jo^ prije toga,

dne

6. svibnja bijaie kralj
i

na molbu trogirskih poslanika potvrdio pomenutoj obdini za
vlastelina

kneza

upraviteija

dubrovadkoga

Paskvalina
i

Restica, kojega

bija&e

jamadno

pogU^ito za to izabrala, §to je odekivala pomodi podpore od njegovih sugradjaoa. I torn da ga o svemu prigodom hrabri kmlj vjerne Trogirane, da uztraju u horbi s MIetcima,
i

obavijrste, &ta bi doznali.

U
bijaSe

Italiji

ratovalo

se

u

prvoj

polovici

1412. s promjenljivom sredom.

Sigismund

onamo poslao novih deta pod erdeljskim vojvodom Niko'om Marcsalijem, «!•knezom Viadislavom Blagajem. da budu u pomod vonskim banom Pavlom Cuporom
i

na koje je mleposadama, koje bija§e Pipo de Ozora u osvojenim mjestima ostavio, tadki vojvoda Karlo Malatesta udarao. U Furlanskoj odijelio se je od drugoTa knet Vladislav Blagaj, te je poiao u Istru, gdje su Mletdani bili podsjeli Sigismundov grad Buje (oppidi nostri Bula). Vladislav suzbi neprijatelje, a onda udari na grad B u t e t (oppidum Bubam alias Piguentum), koji sre<5no osvoji. Nekako u isto vrijenie, kad je kne»
i

Vladislav Biagaj jurii^ao na Buzet, posla

i

krdkoscn|ski

knez

Nikola

Frankapan nelto

svojih deta u Istru, koje su pUjenile kotar grada

Rtipurga

(Raspurgk, Raspt rch, dana*
silno utruja mle-

podor Raspo). Taj

je znameniti

grad

joik

nedavno pripadao majci kneza Nikole, po imenu
ili

Ani, grof'Ci goridkoj. Provala njegovih deta u Istru u svibnju

lipnju

tadku gospodu. Kapitan grada Raipi:r;^a
ta.^e

i

kaprtan Uivr.
1.

I.jtulcvit

de BusachaHnis* pohi-

izvijestiti

MIetke o

toj provali, koji

su

srpnja proglasili kneza Nikolu sfojim ncprijai

teljem, te poslaii brodovlje svoje u Kvarner,

da skudi Scaj

tatrc trgovtnu njegovu

po moru

tiba

SlOISMUND KRAUUJE SAM.

U
(Ja

Istre vrati se Vladislav Blagaj

u FurlansUu k Nikoli Marczaliju. Zapala ga sada<^a.

primi

ondje upravu
je

i

obranu grada

Motta
Karia

(castri

nustri

Motha) na

rijeci

Livenzi.

No

jedva Sto

u

taj

grad bio u&ao, eto

Malateste, te ga stade podsjedati. Vlasuzbiti
i

dislavu pohita u
potjerati.

pomod Nikola
progoniti,

Marczali, te je

objema poSlo za rukom Mletdane
poiudni

Kumani medjutim,
neprijateija

koji su bili u ugar^ko-hrvatskoj vojsci,
ve(5

plijena, pre-

stadoSe
sabirati.

navali^e

Da njihove
ih

ftatore, te

poiese u ojima blago

Videdi

to

Karlo

Malatesta, skupi

opet svoju vojsku, te
poubija, a

ugarsko-hrvatske tele

Onako

razasute

mnogo

se zatvori a tvrdi grad Mottu. Podsada

grada otegia se
i

se obori poaovno na samoga Vladislava prinudi, da sada na dugo (magno tempore

impugoato).
te se vradali
iz

dni

se paie, da su

mnogi hrvatski

ugarski velikaSi ostavljali tada Furlansku,

svoiim

kudama

To

je potaklo kraija
i

Sigi>munda,

te je 6.

kolovoza 1412

Budima pisao pismo »svima sluibenicima
magistra Viadislava Biagaja, koji sada u ratu

vojnicima vjernih

na§ih

muzeva Nikole
Italije

Marczala, biv&ega vojvode erdeljskoga, Pavia (!!upora, kraljevstva naSega Slavonije bana,
i

protiv

MIetdana u stranama

stoje

i

boravec (nunc

in

exercituali nostra expedicione contra nostros et
in

regni nostri emulos
existentibus), te ih

nutorios utputa Venetos instaurata,
lirabri
i

partibus

Italie

constituti<>

et

i

nuka, da uztraju u mukotrrpnoj vojni, dok on sam
>Znajte

spremio.

pak za
se

stalno,

ako
ill

bi

koji

od

vas,

onamo dodje, kako se je ved kako smo naduli, prije dolazka
po odredbama vojvode Niili

na&ega
kole

ma pod kojom

izlikom otikio
kratio, to
ni

pak

na.^e zapovijedi

Marczala

izvrSivali

demo

ovake. ako

su plemidi
ih
iz

posjednici,

li$iti

plemstva, ako nijesu plemidi

posjednici, izagnat
i

cemo

na§e drzave.

O

tome nei

mojte
^to je

ni dvojiti*.
i

Da

su

molbe

prijetnje kraljeve bile opravdane,

razabiremo

sam

kralj prijeti
i

slavonski ban Pavao Cupor bio ostavio bojno polje. Ba§ na taj njegovim sluibenicima, boravi ban Pavao Cupor u Zagrebu. te izdaje povelje

po tom, dan, kad

izprave.

podsada grada Motte u Furlanskoj. Gradu je opet do^o u pomod Nikola Marczali, ali nije niSta izvrSio, pade je dopanao sam teike rane, od koje je malo zatim umro. Zatvorenomu knezu Vladislavu Blagaju bilo je sve teie suzbijati juri&e, osobito odkad je Karlu Malatesti i njegovoj kopnenoj vojsci pritekia u pomod
Medjutim
je svedjer trajala
i

mletadka mornarica. Videci

napokon

Vladislav,

da se ne more
MIetdani

odriati, odiudi s

svojima protudi se kroz neprijateljsku vojsku.
koje
su

Dne

24. kolovoza provali iz

detama grada. ZametIjudi
i

nula se stra&na bitka, koja se svrSi porazom njegovim.
za.«itava,

zarobiSe

mnogo

Medju zarobljenicima bio je i junadki knez Vladislav Blagaj, koji je sada damio do deset mjesect u mietadkom suianjstvu, dok se nije izkupio sa 6000 dukata No mietadka vojska Ijuto je stradala u tom boju; vrii vojvoda njezin Karlo Malatesta dopanuo teikih rana, te ga je moraa zamijeniti
slavodobitno poslali

u MIetke.

i

brat Pandolfo.

Sigismundu stizavale su u to nepovoljne vijesti iz Dalmacije. U gradu Sibeniku naime bijaSe do&lo do odite borbe izmedju vlastele, koja su prianjala za Sigismunda, pudana, koji su naginjati Mletcima. Pudka stranka u toj borbi nadjadala, te protjerala lastelu iz grada. Kolovodje pudke stranke bili su Gregorije Draganid, Antonije Mauri, Di&man Slavogostid, Marko Radevid, Ivan Svistid Ivan Radevid, koji su namah preuzeli
i
i i

upravu grada,

te valjda stali radiri,

da

.se
i

pokori Mletcima.

Ali vlastela uteko&e

se krai

Ijevskomu kapetanu

Peiru

z

Myilina
i

knezu Ivaniiu Nelipidu.

Na

delu kraljevskih

Ivanii prognanu vlastelu u grad, te svladaie pudku stranku. Poglavice ojezine biie zarobljeni, a Ivan Marko Radevid, Diiman 8lavogo8tid Antonije Mauri doe 7. svibnja 1412. u kuli velike palade pogubljeni u samostanu dominikanaca

hrvatskih deta dovedoie Petar

i

i

i

svi

Zajedno u jednoj grobnici sahranjeni.
Stjepan
Dragojevid, Stjepan
Milatdid,

Na

to bi s mjesta obnovljena vlasteoska uprava,
i

te

Gregorije MikSid

Luka Kozidid

izabrani za

upravitelje (rektore), koji

moradoie

poloiiti prisegu vjemosti kralju

Sigismundu.

PRVl RAT S MLSTCIMA (141

L — 1413.).
bijaS* jo&

t»$

Nemila strogost kapitana Petra
pudku stranku u Sibeniku.

z

Myilina

i

kneza Nelipida

jade razdraiila

Kad

je

na to kapetan Petar joS unutar gradskih zidoTa poi

digao utvrdu, da drzi grad u pokornosti, ozlojedi&c se

mncgi

prtTiienici kralja Sigis-

munda,
Toj

koji

su

doslije

zatudo £ekali

Sibeniku sve vi§e
boravio

mah

preotimala stranka, koja je radtla, da
i

na njegov dolazak. Tako se zgodi, da je sada u se grad pokori MIetcima.

je stranci piistupio
je

jedan od rekiora, po irnenu

Luka

Kozitic. U srpnju

1412.

u Mietcima neki plemid Sibenski, koji je izjavio, da je vedioa obdine sibonske

>premna pokonti se, samo se boji, da te se Mletci osveiif, Sto se je tako borila uz kralja u^arskoga protiv mietadke vojske. ^ibendanima dodijalo je vladanje Sigi^mundoxo
•poradi okrutnosti* (propter crudelitates) njegovih
gubili, a

kapetana, koji

su nekc gradjane po-

maoge

iz

grada prognali
oditova

Mtetadki duzd Mihajlo Steno izdade na to 11. srpnja

slobodno
stivo

pismo, kojim

ovako:
i

Ako
kao

se Sibenik
s

pokori, zaboravit
i

de mletadka

obdina na sve dosadanje povrede
i

§tete,

pak de

obdinom

gradjanima postupati miloi

blagohotno (gratiose

ei benigne),

s ostalim

podanicima

vjernima svojima.

Slobodno pismo duidovo joS vi^e olirabri mletadku stranku, te stade sada odito ugovarati o predaji. Posianik obdine ^ibenske bio je neki redovnik Simeon (sacre pagine
bacalarius), koji je u

Mletke odnio

i

pogodbe
i

Sit>endana, uz koje bi

bili

voljni priznati

mletadku

vlast.

Vijesti

o katastrofi

kod

Motte kao
rat.

o zgodama u ^ioeniku prinudi§e napokon
su
i

kralja

Sigismunda, da sam podje u
su

Mletdani

doslije

sve

mogude
kralja,

radili,

da ga

sklone na mir. Oni su se obradali na rimskoga papu
ali

na poljskoga

da posreduju;
Traitli su
i

ponude njihove
s

bile

takove, da ih nije

Sigismund mogao
ubratili

prihvatiti.

takodjer savez
staleze,

poljskim kraljem, a

onda

s

napuljskim;

odvradali njemadke knezove

da ne pomaiu Sigismunda. Napokon su se Mletci

na kraljeva tasta

i

Surjaka,

na celjske knezove
Fridrik,
iine

Hermana

i

Fridrika,

da

bi

oni

izradili

mir.

Povod im dade knez

kojemu je trebalo novaca, pak je s toga u Mietcima zatraiio zajam, te je u to po svom poslan ku nudio Mietcima u zalog grad Bakar (castrum Buchari). oiok Krk dva druga grada u Dalmaciji, §to je sve bio cobi j po svoj«jj ieni Elizabeti Frani

kapanovoj.

Mletci
primiti

mu

se izpridase, da

mu

ne
ali

mogu

dati zajma, >poSto
rat svrSi,

sada ratuju, te

ne

mogu

redenih

mjesta u zalog<;

dim se

spremni su zadovoljiti

njegovoj

iclji.

Podjedno

mu

9.

rujna 1412. pisaSe, kako bi dobro bilo, k d bi >njegova
se

preuzvi§enost«
Mletci obratili

posredovala mir, da

>ne prolijeva krv

kr§d>nska<.

Jamadno su se
dana listopada
neka se u tom

tom prigodom

i

na Frdriko^a otca

Hermana,

jer ved prvih
vijedu,

borave u Mietcima poslanici obaju celjskih knezova, te predlaiu
poslu obrate joJ
c i
i

to prihvatiSe, pak I. studena palatina Nikolu Gorjan^koga Mletci noga dredjuju Tomu Moceniga Antuna Contarena za postanika celjskim knezuTima, te im daju obs' zan naputak za taj posa Medjutim kralj se je Sigismund vet spremao na vojnu. Od 27. listopada do 8. stuiupaoa. Tu sc denoga boravi u Zagrebu, gdje mu se pridruiuju banderji velika^a
i

>.

i

nadjoie uz kralja ostrogonski nadbiskup Ivan Kaniiaj, gjurski biskup Ivan, palatio Nikola Gorjanski, ban madvanski Nikola llodki, biv*i ban Ivan Morovid, zatim drugi prelaii. baruui
i

velikaSi

U

Zagrebu boravi uza

nj

i

kntv. Nikol

i

Frankapan, kojega su primorske oblasu
su Mletci pnjed
li

u potonje vrijcme

mnogo

stradale

od

toga, Ato

svako trgovanjc po

Frankapan bojao se, da de iz ,ubiti i otok Krk, koji je diiao zajedno 3 knezom Fridrikom Celjskim. S toga je samolio kralja, da mu potvrdi taj otuk «ajedno sa svima pravima, ito ih na njemu vril Sigismund mu saista 1. studenoga isdade )>uvelju, kojom mu za njegovc velike zasluge potvrdi »0!ok Krdki s gradom, tvrdj«4n. selima, iumama, pa&njacima, lukama, primorskim solinama, ikoljima Prvidem, Plavoikom Almisom, kao sa svima patrooatskim pravima«. Boravedi u Zagrebu zadu Sigismund jo* tu tuinu vijest, da sc je grad Sibenik dne 30. listopada predao Mietcima. On sc hto
moru.
Nikola
i

i

i

64

SIGISMUND KRAUIUB SAM.
toga posia

poboja sada za Trogir,
se gradjani

p.^k s

4.

studenoga 1412. pismo na Trogirane, da

ih

ohrabri za dalji odpor. >Danas«, pi^e on, >5tiie
i

nama

ialostna

i

prijeka vijest,

kako su

svi iilel

i

grada Sibenika pokorili Ijutim protivnicima naiim, naime Mletjedino tvrdin.u (castro seu fortalicio) u sre-

cima,
dtni

i

kako su im

izdali £itav grad, izuzev

rr£enoga grada. Mi

demo
s

radi
i

inleta£ku.

Pozivamo vas
uztrajno.^du

toga

po<5i do toga grada, da suzbijemo silu opominjemo. pa£e vam strogo zapovijedamo, da se take

toga

ravno

da ga tako braoite, da se proslavite tvrdom vjerom svojom*. Da bi mogao tspjeSno ratovati s Mlelcima, trebaSe Sigismundu novaca, ko]ih nije nikad dovoljno imao. S toga on 8. studepobrinete za dobro staoje na^ega grada Trngira,
i i

pohTalnom

noga uzajmi od poljskoga
i

kralja Vladislava Jagela

37 000 maraka srebra (650.000
i

forinti)

zaloii

mu

za to s privolom nazo6nih ugarskih prelata
i

baruna velik dio ^ipu^ke iupa-

naime gospoMije Lublov, Gnezda Podolin, zatim 13 gradova. Sva ta mjesta ostadoie od«ad uz Poljsku sye do kraljice Marije Terezije. Sigismund starom vojnidkom cestom na jug prema Uni. Iz Zagreba poSao je 15. boravi u Bihadu, gdje su se njemu jamadno pridruzili mnogi Dne 19. studenoga bosanski velikaii. Tu pi§e 15. studenoga drugo pismo Trogirasbvonski, hrvatski nima, u kojemu hvali rjihovu postojanu odanost, koju su potonjih dana ponovo dokazali, kad su ih Mletci pozvali, da im se poput Sibendana pokore. Javija im nadalje, kako je zapovjedio hrvatsko-dalmatinskomu banu Petru (Petermannu) Albenu od Medvedpravice grada Tngir.i. Jo§ im poruduje, da je vjernoga grada, da uzdrii staru slobodu svoga Ugolina de Auria (Doria) iz Genove izabrao za admiral a ratne mornarice ok<>
nije,

i

i

Trogira, pak ce

taj

zajedno

s

knezom grada
i

Resticem sloinim silama poraditi, da obrane

Napokon
pak da

jo§
je

im
kroz

poruduje, da je

i

spljetski

Dubrovfaninom Paskvalinom im grad od neprijatelja. knez Hrvoje sluibu svoju njemu ponudio,
Trogira,
s

za§tite

povjt reni

mu

zasebna poslanika ozbiljno nalozio, da smatra Mletdane
i

i

njihove

pripadnike za neprijatelje,

da im brani
i

dolaziti

u spljetsku

luku

i

druga svoja mjesta,

pa£e da im uzkraduje hranu,

da prekine svako obdenje

s njima.

Sigismund

je,

idudi u Bihad,

da ga otme mietadkoj obcini.

;e predomislio, pak je mjesto na jug udario prema zapadu, da potraii MIetdane u vlastitoj im domovini Dne 27. do 29. studenoga 1412. boravi u Brinju, ponositom gradu kneza Niko'e Frankapana na pol puta iz Modru^a u Senj. Oko kralja oVupili se tom prigodom ne samo sinovi kneza Nikole, nego krbavski
i

jamafno No putem se

mislio

udi-riti

preko Knina prema S'beniku,

knezovi Kurjakovidi. Jamadno se je tu desio
nije

i

cetinski knez Ivani§ Ivanuvid Nelipid, koji
i

imao muikoga poroda, pak
sina

je s

toga pred godinu dana

vi$e mjeseci posinio najte
i

starijega

kneza Nikole Frankapana, kneza Ivana (Anza, Angela),

ga zarudio sa
poslanici grada

svojom starijom kderju Katarinom.
rektoru, sudcima, vijedu
Krstitelja.

U

Brinje dudjo&e se pokloniti kralju

Trogira; za uzdarje izdade kralj tomu gradu dne 27. studenoga
i

povelju,

kojom dopusti
Ivani&u,

obdini slobodoo

po

vulji

birati

opate

za samostan &w. Ivana

Sutradan, 28. studenoga,

izdade opet

povelju,

kojom dozvoli knezu
i

sinu kneza Ivana Nelipida, da smije sTojoj kderi Katarini, zarudnici kneza Ivana Franka-

iman a svoje porodice, kao Sinj Travnik na Cetini, Knin, Cadviou, Omi$, Visud, Kamidac, Kljud iupu (provincia) Petrovo poije, napokon jo$ Zvooigrad sa iupom Odorjanskom (Odorja) zajedno sa svima Ilrvatima Vlasima (cum universis Vlahis et Croatis) Tom kraljevskom poveljom sinula je rodu Frankapana nada, da bi jedoom mogao obladati velikim dijelom Hrvatske od Modru&a Ozlja do Sinja,
pana, dati
za

miraz

sva

i

i

i

Cadvine
Iz

i

Omila.
i

Brinja pohitao je Sigismund kroz Kranjsku (Ljubljana)

Goricu prema Furlan

koj.

Doe

10. prosinca

1412. boravio

je

u Gorici,

14.

u Cabdadu (Cividale), a

16. prosinca

uiao je sa 3000 konjanika u Vidam (Udine, Wetden). Njegove vojvode, medju njima i opet Pipo de Otora, bijahu ved prije provalili u Furlansku, da otmu mletadkoj vojsci

PRVI

RAT

S

MLETCIMA (1411.


i

1413.).

4$

I

mjesta, koja bijaSe Pandulfo Malatesta nakon katastrofe kod Motte osvojio. Ugarske vojvode pomagali su austrijski vojvode Albrccht, Ernest Fridrik, nadalje bavarske vojvodc grof Fridrik od Ortemburga, napokon Jakov Carrara Brunoro della Scala Kraj tolike sile morade Pandulfo uzmaknuti a tarvizku marku. Pipo podje uramance za njim, te prodre sre do Vicenze, koju stade podsjedati; u isto vrijeme opet su drugc dctc ugarske pustoSile sve do Verone i Padove U potonjim gradovima biSc skovane ravjere u prilog Brunoru delta Scala Jakovu Carrari; all mietaiki providuri odkriSe za vrrmena zavjere,
i

i

i

dadoie pogubiti urotnike. U ob^e bijahu se Mietci izvrstno pripravili zi obranu, take da ugarske iete nijesu mogle ni jednoga^utvrdjenoga grada uzcti: ni Padove, ni Verone, ka:> ni Bissana ni ViC'>nze. PoSt su silno opusto§iIe 6tavu krajinu, ponestade ugarskim
te
>

tetania, koje su Vicenzu podsjedale, gladi izginuo.

rana polja,

napokon hrane, tako da je veiW dio vojske od kao n^pT' stane navale ogor^enih seljaka, kojima ostadoie p 'haprinudi napukon ugarsku voj ku, te se je nakon velikiii gubitaka moral Tratiti
i

Sve

to,

i

>

u Fur ansku.
Kralj
stajao u
je

Sigismund medjutim sve do
i

18. sijeCnja

1413. sa svojim odj» lorn vojske
se,
i

Vidamu

okoliSu njegovu.

Tek

p< slije

toga

rijeSi

da

i

rovali na

jug u mie-

Nametnuvsi Vidamu dacu od 12000 dukata stavivSi posade u poglavite gradove Furlanske, podje u pratnji patrijarke Ljudevita Tecka prema Kopru. Dne 24. i 25. sijeinja udara ved na Kopar (C'pitis Istrie), ali ga ne moie uzeti, a ni ostalih tvrdih
tadku
Istru.

gradova uz more, kao Pored

i

Pulj,

koje su branili
i

i

6vrsti zidovi

i

mletadka mornarica.
i

No

zato

mu

podje za rukom, te osvo

u juin

j

Istri

Vodnjan (Dignan)
Istrie)

Valle

Iz

poto-

njega mjesta (in campis prope castellum Vallis pismo Furlanima o svojim dosadanjim uspjesima,
su njegove

terre
koji

pisao je 13. vcljade 1413.
sast jali u torn,

su

poglavito

da
pri-

dete

poharale £itavu

zemlju.
duvSi

Videci

medjutim, da ne moie utvrdjenih
i

morS'sih gr<dova nikako osvojiti, a
viikoj mirki, stade se

uza to

za nedadu

osiale vojske svoje u tar-

na koncu veljade opet vradati u Furlansku. BijaSe skra nje viijeme, 6\ dodje u pomoc svojim uzmi u(^im detama, jer je vec pobjedonosni mletaiki vojvoda Pandolfo Malatesta bio provalio u Furlansku, navalio na znamenr.u tvrdju Filtri, te ju obratio u prah i pepeo.
Jo§ od studenoga proSle

godine nastojali su Mietci neprc stano, da sklone
i

kra'ja

na mir. Njihovi poslanici

Toma Mocenigo
kneza

Antonije Contarini primali su
i

r<

dom

naputke,

kako da

s

pom

'6u celjskoga

povoljnije uvjete.

Hermana palatma Nikole Gorjanskoga izrade ito AH Sigismund ne mogaSe ni kao ugarskahrvatski kralj, ni kao kralj

njemadko-rimski prihvatiti njihovih pogodaba.
bi se s

U

sijeinju 1413. ved su Mietci snovai,
sloiili

kako

napuljskim kraljem, pa£e

i

s

turskim sultanum

u savez proti

kralju Sigis-

mundu. Napokon se opet umijeia papa Ivan XXIII., da dokrajii prulijevanje krvi izmedju kri<5ana. Njegovi poslanici nadjoSe dodu&e Sigsmunda ^klona n i mir; ali ni on ni Mietci ne htjedoie se odredi Dalmacije. Teda negda utanadeno bi primirje na pet godina, a za vrijeme toga primirja nastojat 6e papa, da se uklone sve nesuglasice izmedju oblju vlasti, i da se onda sklopi konadni mir.
Primirje podpisao je Sigismund

uCastelletu

u Furlanskoj
1413.

(in

dcscensu nostro
izpravi

campestri

in

patria

Foroiulii

apud Castelletum)

17. travnja

U

o primirju

pripovijeda najprije kralj, kako su poslanici papinski »za obde dobro kr&danttva« potredovali, te je doSlo

do sporazuma; a onda
i

se izbrajaju

pogodbe

primirja:

1.

Primirje

mora

se

vjemo nepovrjedivo obdriavati od obiju ttranaka kroz mjesta, koja 2. Svaka stranka zadriat 6s za ovih pet godina sve krajeve drii posjeduje u ovaj mah; 3. 2a pet godina ne tmtje ni jedna ttranka ni u £emu trgovati po obbstinia, smetati dnigoj, te podanici jedne vlasti smiju slobodno prolaziti gradovima lukama dnige, kako je od ttarine bilo; 4. U primirje uklju^uju te Mvesold
tvrdo,

pet godina od dana
i

dana&njega;
i

i

i

jedne

i

druge stranke; 5 Sigismund smije
n.
II.

t

vojskom

prolaziti

kroz zemlje

i

oblatti

mIe-

Hr». p<Hj.

I

%
taike, koji su ga duini

SIOISMUND
za

KRAUUJE

SAM.

hranom, samo mora svoj dolazak od savezoika jedne stranke zaratio sa saveznikom druge, ne smatra se primirje poradi toga prekrSentm; 7. Obje stranke izabiru papu Irana XXIII. za posrednika, da ukloni obstojede jo§ nesuglasice; no konaini mir
njegove novce obskrbiti

miesec daoa prije

najaviti;

6.

Ako

bi Fe koji

ne moie se utana£iti bez narodite privule njihove.
Mleta6ka obdina
nicima,
platila je jo§ kralju

200.000 dukata kao naknadu za ratoe troSkove.
javljahu svojim poda*
i

Sutradao, 18. travnja, razaslaSe MIetci na sve strane pisma, kojim

da

je rat svrSen.

A

i

im

zabraniSe, da proslave primirje

zvonjavom zvona
Tirol

krije-

sovima, jer pravi, konadni mir nije joS utanaCen. Sigismund
Furlanskoj (Vidam, Belluno, Felire), a onda u lipnju podje u
se je posve stao zanimati

ostade jo§ neko vrijeme u
i

GraubGnden, gdje
pitanjima katolid;ke

poslovima njema6kim

i

talijanskim,

kao

i

crkve, koja su u
I;

ono vrijeme uzrujavala

(itavu zapadnu Evropu.

•j(Pad

hercega Hrvoja Vukfiida, 1413.— 1415; prve provale Turaka
1414.

u

Hrvatsku,
s

1415). Jedva Ito su u Hrvatsku

i

Dalmaciju

stigli

glasi,

da

je
i

rat

MIetcima primirjem na pet godina zavrSen, planu§e opet u ^itavom

hrvatskom

bo-

sanskom kraljevstvu krvave borbe, koje se napokon svrSiSe provalom Turaka. Povod tima burbama bijaSe herceg spljetski i veliki vojvoda bosanski Hrvoje Vukiid. Herceg Hrvoje bio je jo§ u studenom 1412i u podpunoj milosti kralja Sigismunda. Kad je Sigismund 15. studenoga pomenute godine boravio u B.hacu, te odanle pisao pismo Trogiranima, pohvalio se je narodto, kako mu se je Hrvoje ponudio, da 6e se svakoj zapovijedi njegovoj odazvati (qui in omnibus se obtulit, prout etiam debet, nostris beneplacitis et mandatis se conformare), a kralj mu je na to po posebnim poslanineumorno progoni MIetiiane, Sto je herceg galije, s njima cima naredio, da opremi pak da ponovo i obrekao. Dok je tako Hrvoje na koncu god. 1412. bio posve ugodan kralju, promijeniSe se za nekoliko mjeseci prilike tako, da ga je Sigismund u lipnju 1413. pro.

glasio veleizdajnikom, te ga lisio svih £asti

i

imanja.

Treba da ogledamo povode toj promjeni. Nema sumnje, da je Hrvoje medju Ijutih zavidnika. Od ugarskim hrvatskim velikasima imao mnogo krvnih neprijateija svih odlikovao se je osobito Pavao Cupor od Moslavine, od god. 1412. ban Slavonije, imanja. Pripovijeda se paie, da je Pavao Cupor gdje je Hrvoje drzio mnogo posj'da jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja Ijuto uvrijedio, pozdravivSi ga volovskim krupnomu griu. Imade jo§ jedna predaja, da ruianjem, da se naruga njegovu hrapavu
i i
i
i

Cupor nekom z^jodom Hrvoja pogrdio ovim rijeiima: >Slovinac nije iiovjek, kruh« (Bey tbot nem ember, pogacza nem kenier). Svakako stoji, da je izmedju Hrvoja i bana Pavia Cupora obstojalo krvno oeprijateljstvo, da su uz potonjega bili takodjcr Ivan Morovid, Ivan Gorjanski, kao i ditav rod Albena Medvedgradskih: Ivan, koji su se izmibiskup zagrebadki Eberhard sinovci njegovi Petar (Petermann) knezovi Blagaji bili protivnici Hrvojenili u baoiji hrvatiko-dalmatinskoj. Bit de, da su jevi kao najbliii susjedi njegovi u oblastima izmedju Une Sane. Izvjestno je, da je Hrvoje imao protivnika medju bosanskom vlasteiom, ne samo s toga, §to je prionuo prigrlio katolidku. za to, bto se bija^ odrekao patarenske vjere ta Sigismunda, nego
je Pavao

pogada

nije

i

i

i

i

i

i

i

i

Dok

su tako zamrznuli

na

nj

patareni u Bosni, nijesu

mu

nikad pravo vjerovali kato*

iiiki bisktipi

Dalmacije, na £elu im nadbiskup spljetski, to
i

manje, ito je Hrvoje zavolio

sUtyensku sluibu boiju

glagolicu, te ju pate u svojim oblastima &irio.

Napokon

nijesu

kojima je bio hercegom joi od god. 1403. Vrijedjalo ih j«« §to im je nametao sa knezove bosansku vlastelu, najprije Petricu Jirjevida od Vrbasa (1403.-1408.), a poslije Cvitka Tolidnida od Rame (1409—1413.). Bilo je paCe u ^pljctu

ga osobito cijeniU

di Spljedani,

i

odpora protiv

nj(*ga; god.
iz

1411. javljaju Trogirani Sigismundu, kako je herceg Hrvoje
Spljeta, koji

protjerao neke gradjane

su

se

nastanili

u Trogiru, a

sada zahtijeva od

Trogirana, da

ih

i

oni otjeraju

u

tvojega grada, jer 6e ih ina£e globtti sa 10.000 zlatnih

PAD HERCEOA HRVOJA VUKfil^A; PRVB PROVALE TURAKA U HRVATSKC
dukata. Trog'rani pitaju kralja, ita da tine, bududi da boravak

^

spomenudh Spljedana u

Trogiru nijc pogibeljan

*st.

nju njegova veliianstva*.

kako je Hrvoje bio silno omrazen covjek. I MIetct kako drzi u svojoj vlasti gradove Spljet Omii s dttavom Krajinom, Hvar Kordulu. Uvjeravali Brad, otoke kao «u ga doduie, da su mu prijatelji, same da miri.je, dok obladaju ostalim gradovima Dalmacije; ali nema sumnje, da .>-u jedva otoke. ^ekali ^as, da mu ugrabe i Spljet
Izneseoi podatci dovoljno odaju,
nijesu rado gledali,
i i i i

BroJDi

mundom. samo da

neprestano su Hrvoja opadali sumnjidtli pred kraljem SigisHrvoje se je £udno ponaSao za rata s Mtetcima godioa 1411. tli 1412., odrii Spljet i otoke; alt ipak nema dokaza, da bi i^urovao s mleta£kom ob<5iaom.
neprijatelji
i

Istina,

tomu nije Sigtsmund htio dirati u >obnemogla starca, kojemu su dani izbrojeni« (quod idem Herwoya mole senectutis et aetatis decrepitae ac iofoecundus existeret, diebus kojega 6e drzavina zajedno sa Spljetom naskoro opet prisuis labentibus ad occasum) pasti kralju kruni njegovoj. Medjutim dao je Hrvoje ipak sam povoda, da je Sigismund napokon dozvolio njegovim protivnicima, da se svom snagom svojom oDore na njega i da ga smrve.
. . . i

K

i

Jo§ na koncu god. 1412. bija§e turski sultan Musa Kesedzija provalio u Srbiju, u bblast despota Lazarevida, te je prvih mjeseci 1413. osvojio gradove Sokolac, Bolvan,

Lipovac

i

Stalac,

pak prodro sve do Koprijana. Oa
i

bi

mu

odoljeti

mogao, utanadi despot
zatraii

Stjepan savez s

Muhamedom, bratom
i

sup rnikom Mustnim, a podjedno
Potonji

pomod

u kralja Sigismunda

njegovih baruna.

pritekoSe despotu u

pomo<3, a naro^ito

se sp>ominje Ivan Morovic, najbliii susjed njegov.

bosanske vlaftele pohita u Srbiju Saodalj Hranid, ne samo susjed despotov, nego od nedavno iurjak njegov po supruzi
i

Od

svojoj Jeleni, udovi zetskoga kneza Jurja Stracimirovida. Sandalj se sloino s

Ivanom Mo<
gospodinu

rovicem borio u travnju
despotu

i

svibnju 1413. za despota
ti

Stjepana; joS
i

god. 1414- hvale Dupri

brovdani Sandalja, >kako se je gospodstvo
i

hrabro

plemenito pondio

caru turskom*.
je

jamadno takodjer pozvan, da uz ostale barune ugarske, hrvatske bosanske pohita u pomoc desputu. Ali Hrvoje ne odazove se pozivu, pade upotrebi odsutnost vojvode Sandalja, da mu se osveti. Sandalj bija§e ditav rod Hrvatinida Ijuto uvrijedio, kadno bija§e na koncu 1411. odvrgao prvu svoju ienu Katarinu, sinovku hercega Hrvoja, a kder obudovljele banice Anke. Bit de, da je bilo nesporazuma radi miraza izmedju Sandalja rodjaka puStenice Katarine. Tako 5e zgodi, da je Hrvoje u onaj mah, kad je Sandalj ratovao uz despota, provalio u Djegove oblasti, te ih
i i
i

Herceg Hrvoje Vukdic bio

nemilo stao pustoiiti

i

plijeniti.
i

Ali ta provala spljetskoga

hercega
i

ogordi

i

ohrabri sve

ojrgQve brojne oeprijatelje

zavidnike podev od Budima do Spljeta
i

Dubrovnika. SaletiSe

kraljicu Barbaru u Budimu, xahtijeva)udt, da se Sigismunda u tudjini sada zatre taj premocnt velika^. Poslaie sve u Furlansku kralju Sigismumdu oekmkvo pismo Hrvojevo, ito ga nadjoile u zarobljena sluzbenika njegova, u kojemu je pozivao Turke, da provale u zemlje Sigismund6ve (certe littere ciusdem Hcrwoye, vigore quarum

tuibama

i

kralja

prefatos Turcos ad
Prije
joft,

invadendum regna nostra
ito so
kralj
i

invitaverat).

nego

kraljica

Hrvoja

osudili,

odmetau se od njega grad

Spljet. Jo§ 3. lipnja

dne

1413 spominje se u spisima toga grada Hrvoje kao herceg ojegov; ni on oi njegov knet Cvitko Tolidnid od Rame, a 27. lipnja ved je rektorom grada Micha Mtdije. Napokon 8. srpnja odredjuje obdina grada Spljeta, tda se za oslobodjenje od robstva Faraonova sagradi crkva s imerom ST. Vitala* (quod pro liberatione a serviiute Faraoois fabricetur ecclesia sub nomine
4.

Hpnja ne spominje se vile

s.

Viti).

Znadajno

je,

kako Spljedani vladanje Hrvojevo u Spljetu

istovjetuju s

progonom

jevreja za egipatskih farauna!

«f

8I0ISMUND KRAUUiK 8AM

Medjutim bile progUilene odloke tako
btjaSe jo*
1.

kraljidine

kao
je

i

kraljeve.

Kraljica Barbara

lipnja 1413. izdala
i

u Budimu proglas, kojim

pozvala na oruije velikase,

smjeramo raStititi medjc kraljevstva sa svih strana od protivnika oaiih i driave naie«. Malo zatim bi&e izdane odredbe kraljeye. Dne 16. lipnja ostalim Ijudima u iupi Sani< (in districtu de Zana), pile iz Feltrija xvim plemidtma
barune, gradove
narod,
»jcr
i

da je on rc£enu iupu za Tjerae sluibe darovao
gaju, poSto ju je Hrvoju, koji
ju

bradi
iz

Antunu, Vladislavu
razlozitog

i

Iva-iu

Bla-

je

doslije driao,

uzroka oduzeo.
i

S toga

povjerava banu novim gospodarima pokoravaju, sUvonskomu Pavlu Cuporu, da nepokorne silom na to prinudi. ZamaSnije je drugo pismo
poziva
iitelje

pomenute

iupe, da

se

kraljevo, izdano u Feltriju
pi&e:

namab sutradan

17. lipnja za

obdinu grada Dubrovnika. Kralj
i

>Premda smo naiom kraljevskom dobrohotnoSdu

privolieli

pristali,

da Hrvoje drii
na

rlo mnogo naiih posjedovanja, sluiiti naiemu velidanstvu: ipak
je prije

a narodto grad Spljet za to, §lo je obedao vazda vjerno
je taj Hrvoje, zaboraviv§i

na svoje obedanje, pade
i

i

dobro^instva njemu od nas izkazana, obnovio svoju staru zlocu

nama

i

naioj

svetoj
i

kruni

Skodio

i

sa nevjernim

odmetnidtvo, po kojemu Turcima Surovao, te ih na

I sada opet iznova dete drugih barbarskih naroda, kako sam obaznao iz vj erodosto jnog izvje§taja takodjer glavom se osvjedodio, poito su zarobili nekog sluibenika njegova u njega naSli pismo Hrvojevo, kojim je pozivao Turke, da provale u naSa kraljevstva. On je (nadalje) protiv zapovijedi naSega velidanstva premnoge gradove vjernika nasega, velemoinoga

propast naSih kraljevina

ditavoga krScanstva dozivati obidavao.
i

nastoji dovesti

Turke

i

i

gospodina Sandaija, u to potonje vrijeme, kad je

isti

Sandalj zajedno s presvjetlim prini

cipom despotom

i

s

drugima

kraljevina na§ih

Ugarske

Bosne barunima

i

plemidima

po§ao odbijati navale redenih nevjernih Turaka i drugih barbarskih naroda, neprijateljski napao osvojio, mnoge §tete nanesao, pak ju i sada nanositi ne prestaje. PoSto smo mi,
i

Ijubljeni vjerni, nakanili

s

boijom pomodu

kazniti

odmetnidtvo redenoga Hrvoja

i

nje>

govu
Ivan

staru

zlodu

izkorijeniti, odludili
otci,

smo

poslati na njega jaku vojsku, koju de voditi
i

dastni u

Ivan peduvski, velemozni gospodin Eberhard, biskup zagrebadki iupan temeiki, Petar od Medvedgrada ban Dalmacije Hrvata, slaTonski ban Pavao Cupor. I bududi da smo u drugom naSern pismu pisali na^im vjernim gradjanima Spljeta, da uzkrativSi svaku pokornost, koju su dosad Hrvoju izkazivati obiGorjaoski, biv&i
i

Gospodu

i

davali,

opet se povrate pod okrilje

i

vlast

naSega velidanstva

i

svete krune na$e, pak da

nam

izkazuju stalnu vjernost, kako su duini: to hodemo, da

vi

(Dubrovdani), dim Spljetri

dani uzkrate posluh Hrvoju, te se pokore

nama

i

naSoj svetoj kruni, ona
i

otoka, naime

Kordula, Brad
sjednete
i

i

Hvar, koja ste ved davno iudjeli imati

zaposjednute na ime naiega velidanstva

od nas ih traiili, s mjesta posaduvate. Napokon da bez odvlake

po&ljete k

oama svedane poslanike

s

podpunom

povlasti za razpravu s

nama o

tim oto-

cimm, kojim nadioom, kako
Ti,

i uz koju godiSnju dadu da ih za sebe pridritte. Jo* morate ako bade potrebito. redenim vjernim Spljedanima podati pomodi sve mogude dinriti protiv redenoga Hrvoja . Joft hodemo, da vjerujete sve i pojedince, Sto de vam vjerni naii Maroje Gudetid Junije Gundulid, va&i sugradjani, u ime na&e ovom prigodom
i

.

.

i

Mobditt

.

.

.<

Pismo SigitmandoTO stiglo je u Dubrovnik 1. srpnja 1413. U isti mah dobile kranaloge ne samo Spljedani, oego i oni baruni prelati, kojima bijaie povjereno, da svladaju zbadenoga hercega. Spljedani iu ved 8. srpnja slavili svoje oslobodjenje zaduibinom, a baruni i prelati pohiuli, da razgrabe imanja Hrvojeva. U Slavoniji oborili su te na posjede njegotre ban Pavao Cupor usomki vojvoda Ivan Gorjanski, a u Hrvatskoj i Dalmaciji ban Petar Alben od Medvedgrada sa stricem svojim, biskupom zagrebadkim Eberhardom. Ali nt Hrvoje nije mirovao, ved je s pomodu odanih si Poijidana Omi&ana udarao na odmetnt Spljet Dne 30. srpnja 1413. zakljuduje obdnsko vijede u Spljetu;
Ijere
i i
i

PAD HERCBGA HRVOJA VUk6i£a; PRVE PROVALS TURAKA U HRVATSKU.

>Ako

Poljica,

ban Petar (de Medwe) poslao pomod protiv Poljidana 1200 pjeSaka spalio neka se dade 500 dukata<. O^ito je, da su Poljiiani bili privrienici Hnrojevi. Herceg Hrvoje Vuk6i<5 ne samo da je odbijao navale svojih protivnika, nego je
je
i
i

po§tenje tako pred kraljicom Barbarom, kao pred pismena obrana njegova, kojom je oastojao dokazati se Sa^uvala je samim Sigismundom. da se s njime ne postupa pravedno Najprije se tuii na kraljici, da nije vjerom krenuo,
takodjer nastujao obraniti svoju £ast
i

Ivana Gorjanskoga

i

Pavia

Cupora, koji su

mu
Brani

bez kraljeve zapovijedi na svoju ruku
se
nadalje,

sva imanja u Slavoniji (osim Poiege) pootimali, ne pu§tajudi njegove glasnike na kraljevski
dvor, nego sustavljajudi nevjeran; jer ako
je
i

lovedi ih putem.

da

nije

nikada bio kralju

kada na gradove svojih protivnika udarao,

nije se

zato kralju iznevjerio, nego se je samo osvedivao svojim duSmanima, koji su njemu gradove zemlje otinfiali. Da pokaze, kako je kralju svedjer vjeran, spreman mu je dati
i

Kozaru. Ogradjuje se protiv toga, da bi u zalog svoja dva grada, naime VrbaSki grad bio §urovao s Mletcima Turcima, i sklapao s njima saveze, te je u torn pogledu spreman
i i

podvrdi se sudu, sastavljenu

od samoga
neka

kralja, kralja

poljskoga, vojvode

austrijskoga

i

dlanova zmajeva reda. Pak ako je zavrijedio izgubiti glavu, neka
zasluiio

mu

je skidaju;

ako je

gubitak

dobara,

mu

se kra-

oduzmu.
ljice«,

>Molim vas

nadalje,

blaga

tako pi§e herceg Hrvoje, »ne dajte,
starosti svojoj
i

da u

umrem

obredu

u nevjeri, jer

u poganskom sam jedva teiko
i

dodekao vrijeme, da od poganskoga obreda
prijedjcm na vjeru katolidku,
i

da vjerno uz-

mognem
odbijati
rati

sluziti svoga kralja. Nemojte me od sluzbe kraljevske va§e, obai

i

me

bez krivnje, po§to ne znam nimalo
velikaSima zakleo

svoje krivnje. Sjetite se, da mi se je kralj
sa

svojim

i

da o tom
kra-

imam
ljevski

kraljevska

pisma,
i

potvrdjena

m

pedatom

pedatima velikaSa. Znajte

dalje,

da sam dlan zmajeva reda, a po pismenim ustanovama toga reda ne smije se
jedan dlan osuditi bez savjeta, znanja
i

GrB NAdELNIKA SPUBl'SKOQA LOVRB
IVANOVA DE GrISOGONIS
(1418.).

ni

•nda ostalih dlanova. Sjetite se za Ijubav svetomu Ivanu, da sam vam kum. Obazrite se za volju

svemogudega boga na sve meni zadate obveze
uniStiti,

i

vjeru, te

u

toj

mojoj starosti

ved

(pustite),

da umrem u vjernosti prema

kralju.

mc nemojte Kad sam

ono bio u Budimu, dobih dvopis kraljevskoga pisma od dvanaest dlanaka sa svima kletvama obvezama, kojima se bijaSe gospodin kralj meni zavjerio s cijelim kraljevstvom svojim. Ako pako kralj svima ovima svojima kletvama, obedanjima obvezama, a mojim
i

i

i

neka mi ne zamjeri ni u grijeh ne upiSe, ako svim kridanskim vladarima objavim, razloiim zadata mi (a neodriana) obedanja, vjeru. A iza ove objave ne du modi vi$e obastati u tako gorku tladenju; nego obveze du se onamo obratiti, gdje du modi zaStite nadi. Dosad nisam traiio (tudje) zaStite, nego mi je zaklon bio sam kralj; no ako stvari tako dalje ostanu, morat du je traiiti, gdje budem mogao. Pak propao ja ili osiao, Bo&njaci eto ved se smjeraiu sloiiti s Turcima, te 8U glede toga ved dosad zaista korake udinili. Isti se Turdin sprema na svaki nadin zaratiti se s Ugarskom<. Ova vjedto sastavljena obrana, koja sadriaje mnogu isttnu, ottala je posve bexkorittna. Poiuda tolikth protivnika hercegovih bila je jada od svih razloga. Grad Dubrornik
bi htio pravdi za volju udovoljiti,
i
i

molbama ne

||^

8I6ISMUND

KRAUUJB

SAIL

Idicao je

od

radosti, Sto

mu

je eto

kralj
ih

sa koje je dosad toliko moljakao,

ali

sam ponudio tri otoka Bra£, Hvar Kor^ulu, nije mogao dobiti. Za tim lijepim otocima otii
i

roale se o£i takodjer Sandalju Hranidu
riie,

kao
3.

BaISi

zetskomu; zato se Dubrov^ani pozu-

da se sa Sigismundom pogode. Ved
poslati poslanike kralju,

srpnja 1413. izabraSe punomodnike, koji 6e

u ime obdioe preuzeti otoke; a 26. srpnja izabra vijece knezove, koji 6e njima upravljati.

Podjedno odiuti

da

mu

se

zahvale
i

i

s

njim

ugovore godi§nji

Nikola Gudetid imali su kralja dohodak za dopitane otoke. Poslanici Andrija Vu^id uputiti, kako otoci malo nose, jedva toliko, da se upravni troSkovi namire. Ako bi kralj uia sve to traito godi&nji dohodak, neka mu tada, ako bi Dubrovniku sasvim prepustio otoke, ponude 200 dukata godiSojega dohodka, a 3000 dukata povrh toga za uzdarje. Poslanici dubrovadki ne mogo§e se dodu§e pogoditi s kraljem, ali uza sve to ostado§e otoci neko Trijeme u vlasti njihove obdine. I Spijedaoi bijahu poslali svoje poslanike kralju Sigismundu, da se zahvale, &to da pokuSaju, nebi li otoke Brad, Hvar ih je oslobodio >farauna<, Kordulu, ill barem jedan od njih izmolili za svoju obdinu. Ti su poslanici jamadno kralju pridali straSnih strari o Hrvoju, pak tako nije nimalo koristila obrana njegova. Sigismund pate izdade u Botzenu (Pulsano, Bolzano) u juinom Tirolu dne 1. kolovoza 1413. pismo, kojim potvrdi sve svoje prija^nje odredbe u pogledu Hrvoja grada Spljeta. U torn obsefnom spisu prida kralj, kako je }oi protivnik njegov kralj I^dislav Napuljski darovao Hrvoju svomu privrzeniku, grad Spljet, te ga imenovao hercegom (in ducem) redenoga grada. Kad je zatim Sigismund otjerao svofja suparnika Ladislava, smilovao se je obnemoglu starcu Hrvoju, te mu je ostavio grad Spljet dast hercezku, jer je znao, da 6e se onako taj grad (nakon smrti Hrvojeve) naskoro vratiti izravno pod njegovu svetu krunu. PoSto 8C je Hrvoje obvezao, da <5e ga spremno vjerno sluziti, darovao mu je jos viSe gradoTa posjedovanja svojih, a u znak osobite, iskrene Ijubavi uzeo ga je za kuma svoga,
i

i

i

i

i

i

i

i

pade ga
nicima

kad je na to Sandalj sa kraljevskim vjer(in regno Rasciae), da pomaie kraljeva vjernika, despota srbskoga protiv Turaka: onda je Hrvoje s nekim
ie

udinio vitezom zmajeva reda.
i

Ali

iz

Bosne

drugih kraljevina u sluzbi kraljevoj po^ao u Srbiju

sianovitim ortacima

svojima
i

sve

unatod

zabrani

kralja

Saadaljevu, osvojio gradove

okrutno mudio. Napokon
ftiljao

premnoga posjedovanja po nekim sluibenicima svojima, koje su kraljevi Ijudi ulwatili, pisma na Turke, pozivajudi ih, da provale u Bosnu »u prilog njegovoj zlodi« (in
je

Sigismunda provalio u zemlju, njegova, te je iitelje tih gradova

subsidium suae malitiae).
Zajedno
s prelatima,

Hrvoje je dakle
i

oCiti

odmetnik

i

veleizdajnik: s toga je kralj
ia

barunima

velikaSima svojih kraljevina nakon trijezna, ozbilj

raz-

pravljanja (maturo praehabito superinde tractatu)

pomenutoga Hrvoja
hercega, te

li§io svih

njegovih

gradova, imanja

i

dasti,

narodito dostojanstva

spljetskoga

uniStuje podjedno

sra pisma

stvarima pritnio. Kralj poziya sve prelate, barune
i

od njega, budi od njegovih predSastnika u tim plemtde, da se podignu silom pokore Hrvoja sve njeg ive privrienike, koji se ne bi htjeli od njega odvrnuti. Spljet pak, koji se je odmetnuo od nevjernika, prima kralj opet pod okrilje svoje krune, ukida za sva remena dostojanstvo hercega spljetskoga, te proklinje unapred svakoga svoga nasljednika, koji bi grad Spljet budi ma za koie novce ili blago, budi za koje prijateljstvo ili utlugu pokuiao svetoj kruni ugarskoj otudjiti. Malo dana poslije, dne 10. kolovoza, poi i

povelje, koje je Hrvoje budi

i

tvrdi kralj Spljetu sva stara

No
losti

taj

privilegij

prava njegova, kako sujao je Spljedane 260 dukaU.

ih je uiivao prije

hercegovanja Hrvojeva.

U
ni

drugoj polovici kolovoza 1413.

mogao

je Hrvoje znati, da

nema

viSe za nj mi-

u Sigismuoda

ni

u kraljice Barbare. U«a sve to iiljao je pisma kralju, kojima je

nastojao opravdati svoje fine; a bilo je i nekih velikaia, koji su za nj molili. Medjutim •va ta nastojaoja osujedivali su spljetski poslanici. na delu im nadbiskup Dujam (uzk nj
patriciji

tpljettki

Franjo

i

Ivan),

koji su joi

od

lipnja

boravili

kod

kralja. te radili

na

PAD HIRCBGA HRVOJA VUk5i6a; PRVB PROVALK TURAKA U HRVATSKU.
zator

71

svom boravku irvjeSduje nadbiskup Dujam obcinu grada Spljeta 21. rujoa 1413. ovako: >Znajte, kako gospodin imperator s nama Ijubezno postupa. Nije mogude vjerovati, koliko pisama i poslanika ilalje Hrvoje milostivo prelatima Ungarije, kako to dnevice gospodinu kralju budi sam, budi po velika§ima ne prestaju Ciniti. Budite sigurni, da smo mnogo dvoji^i, ali smo toliko poluiili u imperatora, da on po milosti svojoj sva ptsma, koja se ttdu Hrvoja, najprije nama daje, te ho<5e, da mi njemu po naioj volji odgoTorinno; tako smo premnoga ptsma pisali Hrvoju za imperatora. ^tn vile, oa ne 6e ni§ta da odlu^uje u pogledu Hnroja, nego po naSoj na^emu mnijenju. Budite s toga veseli volji spokojni, jer gospodin imperator tako je
nekadanjega
hercega svoga.
torn
i i
i

O

i

i

i

2UPADNA strana tvrdinje
Jajce a

(i6isara)
PijaTice).

u

Jajcu.

Boni

tastoji

od

tTrdicje, Ttroii
{e

i

predgndja (Koslak,

TTrdinja nsdiie

m

bai kod atoka PUVe

Vrbaa, na brijegn (391 m.), koji

nalik oa jaje. Stara pred*)a tTrdi, da
i

je ta tTrdinia

dao ngn^iti ToJnKla
da
pripa-

berceg

Hrroje

Vnktitf, dozTavii

napnlitkoga graditelja
je

tapoTJedivii

nn, da pod'gne grad a* tpodoba tvrdj«
ie

»CasteUo del Uoto< a Napalja. Koliko
dalo bereega Hrroja,
i

a

toi

prcdaji iatioe, ne

saamo; moho
Lake;
bit
i

isTJeatao,

Jajce

da

je

a ajema koji pat prebivao (1410.-1413.).

Prilliao
de,

rjerojatao,
j« ta

da oi Hrroja
a aafavaol
Je akleaaa

pot}e6i tako tfaae >kata1(Oflabcc

a ^olja^
i

ruM

kraj toroia tv.

da

Hnn^
koH

padai dao

pdtedhi grobaica sa

m

ta troia

p')r<(>l'ca.

To

bi pMrjeloftio

grb

Ilrr^ieT,

a

predvorja tib katakomba.

ogor£en oa Hrvoja, da de nam naskoro
vjedio je barunima Ungarije, kao
je,
i

biti
1,

uxtuka od njegovih napadaja. Pisao

i

zapo-

Sandalj

da se

svi

Ustom dignu oa njega,

i

porudio

da ne 6e nikakova ugovaranja ni pogadjaoja*. Zabaden posve od kraija Sigismuada, oapadnut odasvud od svojih oeprijatelja, a narodito od Sandaija Hraoida, oevoljoi je Hrvoja napokon stao traiiti pomodi o tudjioi, narodito u Mletcima u turskoga sultana Muhameda. Ved u dnigoj polovici kolovoza 1413.
i

^,

8IOI8MOND KRALJUJE SAM.
u

se na kralja Sigismunda, da je Hrvoju druga mjesta, Sto se sve protivi kletvama obe^oiima, udinjcnim Hrvoju po rcienom kralju«. Poslanik je ratim traXio od mletadke obdioe, Deka pomogne Hrvoja sa svoiim galijama, da bi mogao opet obladati Spljetom mjestima; a Hrvoje 6e za uzdarje sa svojim tetania pomagati mleta£ku t inim svojim

borario je njegov poslaoik
»odiizeo grad Spljet
i

MIetcima,

tu2e<^i
i

da

nastoji oteti

mu

i

ob6ou, da lak&e ste£e grad Trogtr ili druge dalmatinske gradove, za kojima su joj se oti otimalc Premda su Mletci 25 kolovoza odbili Hrvojeve ponude poradi primirja, §to ga bijahu netom na pet godioa sa Sigismundom ugovorili, obnovi on svoje molbe opet u ftudenom. Poslanici njegovi govorahu mletaikomu vijedu, kako je kralj Sigismund, zemlje pootmu; kako kapitane, da mu gradove radeci Hrroju o glarl, pozvao bane ponudio mu je nadalje turski sultan Muhamed poslao k njemu poslanstvo sa 60 konja priobciSe toga poslije se Sigismundove da obrani od sile momaka, od 30.000 pomod zdruie zajedno s njim Hrvoje Mletdane, se pozivaSe da rije45u molbe svoga gospodara. osvoje Dalmaciju, koju proti Sigismundu, pak da on s kopna, a oni s mora pritisnu onako od kralja Ladislava za skupe novce kupili; ako toga ne 6e, neka barem su ustmeno ill pismeno uvjere kralja Sigismunda, da se on nije nikada mije§ao u razmirice, istoga kralja; napokon ih zamoli, neka izrade koje su obstojale izmedju mietaike obdine udara ni da ne uznemiruje zemalja njegovih. No na sve te u Sandalja, da wiic na nj ne ielje ogluiiie se mudri Mietdani; jedino mu u svom odgovoru od 18. studenoga molbe zamoliti ga u svoje ime, neka vi§e obrekoie, da 6e poslati svoga poslanika k Sandalju ne udara na njfga (ut velit se a damnis suis abstinere). Odbi)en po drugi put od Mletiana morade se Hrvoje odredi nade, da bi tako brzo opet Spljetom zagospodovao. AH ni Sigismund ne mogaSe do kraja zatrti mocnoga vojkapetani kraljevi oteSe deduce Hrvju posjede njegovr u Slavoniji, jednako vode. Bani izgub on Spijet i tri otoka; no uza sve to odrii se on u dolnjim krajevima bosanskim, u iupi La vi i Rami, napokon u Omi u na Cetini u nekom dijelu Krajine. Tu je do* udarao Sandalj nj kojemu duie na je Sigismund za »njegovu vjernu sluzbu< darovao
i
i

i

;

i

i

i

i

i

i

i

otete gradove

i

mjesta,
skrfte.

ali

ni

Sandalj ni hrvatsko-dalmatinski

ban Petar nijesu

bili

do-

voljno jald, da ga

Rat izmedju Hrvoja
te godine vrlo

i

njegovih protivnika produljio se god. 1414. Vijesti o ratovanju
pisar

su

mriave. Hrvatski

Bartol

Krbavac

zabiljeiio

je

o torn ratu na

jednom glagolskom
i

brevijaru za crkvu sv. Andrije u

Bakru ovako:

»pone2e beh
i

pri-

tiljen a stranidarstvo za rat. ku ne£istivi Hrvoj z Bosnami z Benect sTurki uzdviie na kralja ugarskogai^ikmunda, kiverno • tale za £ast kridanskuc. Cini se, da su te godine hrvatski bani (Pavao Cupor,
s Ivanom Gorjanskim, Ivanom Morovidem Sandaljem nevoljooga Hrvoja sa svih strana pritisnuli, jer je on na posljedku prihvatio po* mda turskoga sultana Muhameda, te ga zamolio za pomod. Ved u lipnju 1414 znalo •e u Bosni Dubrovniku, da de Turci provaliti u Bosnu I zaista se sabirala tada turska vojska u Skoplju na rijeci Vardaru, na ito je namah udarila na Bosnu. Sandalj Hranid

Ivan Alben od Medvedgrada)

zajedno

i

i

pohita, da ju sustavi u gorskim klancima,

ali joj ne mogaSe odoljeti, pak tako ona krox Djegovu zemlju prodre sve do oblasti Hrvojevih na gornjem Vrbasu, kamo stiie 5. srpnja. Tom provalom turskom bile u jedan mah razasuti neprijateiji Hrvojevi. Sandalj se skloni

Sad de se Hrvoje s pomodu Turaka osvetiti dolmaoima, Jedan dio Turaka ostade na gornjem Vrbasu u iupi Uskoplju, da braai driavioa Hnrojeva; drugl dio podi de sredinom Bosne prema Savi i prema Dubo£ca, pak de adariti na oblatti Ivaniia Morovida u iztodooj Slavoniji; tredi odio napokon barmt de do Zagreba (ala via di .Sagrebc). Jo4 14. kolovoza javljaju Dubrovdani kraljici BartMri: vPomenuti Turd povratiie se is onih strana a Bosnu s plijenom. te poslaie
flvojtm

Q visoke gore, a bant umakoie na sjever.

pUjen

U

Bosoe kud

svojoj, a

sami ostadole sve dosad a Bosoi. Ti se Turci, kako se

PAD HBRCKOA HRVOJA VURfitdA; PRVB PRO VALE TURAKA U HRTATSKU.
pripovijeda, prijete,

73

da 6e

provaliti

u
i

razlidita mjesta.

Ne zoamo*

§ta te biti; ali

molimo

se svevi&njemu, da udostoji njihovu
odoljeti
i

drugih barbarskih naroda neogranideoomu bijcsu
i

njihovu oholost miiostivo poni§titi<. Dubroviani strepili su tada

za svoju dria-

iou, narodito za netom dobivene otoke. Jo§ 2. srpnja bijahu zapovjedili iiteljima Kor£ule, Hvara i Bra6a, da skupe i poprave svoje brigantine, pak da postave straie u svojim mjestima, da im Turci ne bi §tete nanesli; 23. srpnja dozvoU§e opet, da se sklone u
Ston oni Slaveni,
Turci,
koji bjeie izpred

Turaka.
tako

jednom dozvani, ne

ostaviSe

brzo Bosoe. Pade iza prvih 6eta stado&e

dolaziti svedjer nove,

koje su nemilo harale po susjednoj Hrvatskoj.

S jedoom takovom

ietom osvanu na jednom u Bosni razkralj Stjepan Tvrtko II. Gdjc je taj Tvrtko lutao poslije god. 1408., ne znamo; na poietku godine 1415. eto ga u Bosni s tredom vojskom turskom, koju je vodio neki turski vojvoda Zech Melech. Jamad:no je Tvrtko s pomodu

GrB BOSANSriH^KRAUKVA NA

(zaORAOJBNIM) VR.\T1MA TVROINJB U JaJCU.

Turaka
i

Ostoju s prijestolja. pri temu je nedvojbeno uza nj stajao da su oba obedala turskomu sultanu godiSnji danak, ako ih pomogne protiv Sigismunda, Ostoja I Sandalja. Tvrtku nasmijala se srcda; njegova vlast
ielio drugi put zbaciti
Bit de,

vojvoda Hrvoje.

preotimaie svedjer malia, a protivnici njegoTi moradoie bjeiatt na dubrovadko semljiite. odakle su opet provaljivali u Bosnu robili njegove privrienike. Tvrtko se lato potuii
i

Dubrovdanima, a ovi mu na to 10. veljade 1415 odgovoriie: »Presvtjetlomu gospodtnu kralju Tvrtku Dva lista kraljevstva ti primismo I rasumjesmo mnogo bismo veseli
. .

.

i

duvSe
tvrdje

o vaiem dobroro zdravlju ... ito piSete zi bjeianije, koje su pobjegle u oaAc da od naiieh trrdja ixlaze ter pljenuju vaie sluge, oa toj vaioj velikotti
i i

I

74

SIOISMUtiD

KRAUUJK

SAM.

s vtakojitn omiljenijem
t

odgovaramo:
napravili

i

prvo su bjeianije utjecale pred silom u naSe tvrdje

s

Tremenom do^ekav
i

tittge,

bolje je da su

k svojemu gospodinom s punom rukom i bili eu ovamo utjecali, ner na Ugre ili u Hrvate ili drugojde, od kude
se

bi se

mu£no

glave

i

imanje vratilo ...

A

jer za one, koje pi&ete
duti,

da

izlaze ter zla 6ine,

gospodine
uiint, jer

kralju, tozi je

nam mnogo

mudino

ne

bi

smo
i

mogli to

nikomu

strpjeti

da

ielimo mir i dobri sklad u mi smo Ijudije takovi, koji smo vazda ieljelt nam! nije staljeno ni istaljeno nidije dugovanje*. Tvrtko naprejlovaSe medjutim oeprestano, te su mu Dubrovc^ani 23. veljaie 1415. ovako destitali: >Mnogo bismo veseli,
Bosni. a

slavnom stanju. Gospodine kralju, to bog v£ i svijetu o va&em dobrom zdravlju naSih starih nas Dubrovnik bil je poitena nije skrovno, jer od postaoja mjesta naiega velmoia rusaga bosanskoga, vazda, gdje ufana gospode prisvjetle Kotromanid kuda poitenom skladu mnogo smo veseli bili, pake kadigod ih smo £uU u dobrom miru se je koja iskra medju njimi unesla, ne drzedi k nijednoj strani, svako dobro, mir §to bi se moglo, nismo se poStedili jedinstvo, §to se je moglo podteno prijateljstvo .< dana§nji dan mi njih nasljedujemo unijeti. To je bil na^ib starih po^teni obiiaj, Dok je ovako s pomo<5u nekih turskih £eta kralj Tvrtko II. Sirio svoju vlast u Bosoi, razasule su se ostale turske 6ete po susjednim zemljama, narodito po Hrvatskoj.
iayrii
i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

.

.

Ved

10. sije£aja

1415. Salju Trogirani cetinskomu knezu IvaniSu Nelipicu deset strijeljaca

na mjesec dana >poradi straha od Turaka<. U veljadi i oiujku robe vec Turci po Hrvatskoj. Imade ih u Krajini i oko Omi&a, gdje valjda suzbijaju protivnike Hrvojeve ili se spreu travnju prijete ved maju na dubrovadke otoke BraC, Hvar Kordulu; u isto vrijeme
i

i

dalmatinskim gradovima Spljetu, Trogiru
biskop Eberhard
ta£ki podanici
s Djima
i

i

^ibeniku.

Dne

9.

svibnja
joj

pi§e

zagrebadki

iz

Dubrave mletadkoj obcini pismo, u kojemu
njihovi
iz

spotide,

kako su mlete

brojni vojnici

Sibenika

>pridru2ili

se

najgorim Turcima,
osvojili,
i

Zajedno kraljevski

grad Zvonidac (Zvionicztach, Sfonistaz)
spalili<.

napokon
i

pootevSi sYe stvari
vojnike. Tvrde, da

sam grad
se

Mletdani

opet 24. lipnja brane §iben£ane

svoje

oni nijesu pridruiili

Turcima, nego

da je turska vojska osvojila
i

neku

tvrdju (bastitam) u kotani Sibenskom,
bi

pak u nju
i

zatvorila ugrabljene zene, djecu

blago Sibendana; da ne
po&li su Siben£ani

Turci ugrabljene zene

djecu poveli sa
i

sobom u
i

suianjstvo,

k pomenutoj
iuroTali
s

vojsci, te su izkupili

kudi povratili iene

djecu. Sibeni

£aoi dakle nijesu

Turcima;

nijesu tim prekriili primirja s kraljem

ako su pak Sigismundom.

poSli

osloboditi svoje iene

djecu,

Turske dete pod Zech Melechom ostale su u Bosni Hrvatskoj viSe mjeseci. Dne 28. lipnia javljaju Dubrovdani kralju Sigismundu: >U isto vrijeme bio je u kotarima Bosoe neki poglaviti Turdin, po imenu Zech Melech, koji je stajao u Bosni v'lie od tri
i

drugim mjestima, kako smo ved javili. Nije mu se naime nikakva vojska odupirala (nullum enim gencium obstaculum habuit). Taj Turdin ostavio je bosanske krajeye 16. ovoga mjeseca sa detama, te se govori, da je sultan poslao po njega, da mu bude u pomod, pak take ostade sada malo Turaka u Bosni s kraljem Tvrtkom Kralj pak Ostoja boravi u svojim tvrdjama, te se ne usudjuje nikako povjerovati Turcima. Vojvoda Sandalj dobro se ponaSa prema vaSemu velidanstvu, otimajudi se Turcima s nemalim darovima. Gospodin despot u dobrom je stanju miru s Turcima na svim svojim medjama*. Ponovna provala Turaka o Bo«iu Hrvatsku u prvoj polovici 1415. ohrabri Hrvoja na novc podhvate, da se zadobavi stare vlasti svoje. Poito bija&e obranio OmiS od tagrebsdkoga bisknpa Eberharda sinovca njegova, hrvatsko-dalmatinskoga bana Ivana Albena od Medvedgrada, pode snovati, da opet oblada Spljetom, a moida otocima Bradem,
mjeseca,
robedi

(faciendo

raubarias)

u

Hrvatskoj

i

dragom prigodom vaiemu

velidanstvu

.

.

.

i

i

i

i

Hvarom
neka

I

mu

Kordulom. Prrih dana svibnja boravi njegov poslanik u Mlctcima, te moli obdinu, podade pomod oa moru, da opet Spljet pokori, a Hrvoje de zato ustupiti obdini

PAD HERCEOA HRVOJA VUk£i£a; PRVK PROVALE TURAKA U HRVATSKU.
svoj grad

7$

Omi^ Hnroje
pri

moli jo& MIetke, da ga preporu^e napuljskoj
traii,

kraljici Ivaoi
i

II.,

da

da ako ga budu ugovorili s kraljem Sigismundom. Vijede mletaiko odgovori 10. svibnja, da Omi§ slobodno za se pridrzi, bududi da mu ne moie svoga brodovlja poslati poradi primirja sa Sigismundom; no da de ga preporuditi napuljskoj kraljici. Uza da
solitra,
i

mu pomogne
mir,

podsjedanju Spljeta; zatim

mu dadu konopa

ga uvrste u

to

mu

poklonl dovoljno solitra

i

konopa,

te

mu
nj

dozvoli,

kupi oruija; napokon

mu

obeca, da ne 6e na

zaboraviti,

da si u MIetcima po volji nakad bude ugovaralo konadoi

mir sa Sigismundom.

MIetaika obdina dakle tek je neizravno pomagala
piti

Hrvoja; u savez nije htjela stu-

nipo^to.

No

zato je

turski

sultan

Muhamed
kako

odiudio jo§ jednu vojsku, brojniju od
28.
lipnja

prija§njih,

poslati

njemu u pomod

Dubrovdani javljaju
Srbiji,

kralju

Sigismundu:
pustoiiti

Doznali

smo po naSim trgovcima u

neki poglaviti TurCin,

po imenu Isak,
i

sabire u Skoplju turske 6ete. Odekuju ga ovih dana u Bosni. da podje robiti
(ad rauberias) na zapad izvan kraljevstva bosanskoga, jer u
robi. Svi naime kotari njegovi (bosanski) pokoravaju se tum) njihovu caru, samo da se odrze*.
-

tom Turcima

kraljevstvu niSta se ne
i

pladaju danak (tribu-

Nema

sumnje, da se je o tim turskim pripravama proiulo ne samo u hiratskom
i
i

kraljevstvu, nego po Ugarskoj. Baruni o svemu kralja Sigismunda, te podeSe
17. svibnja

velika§i tako ugarski

kao hrvatski obavijestiSe
na sve strane. Jo§ prije Ugarskoj navijeiteno,

skupljati

veliku
i

vojsku

1415. bija§e

u
i

zupaniji

Tolnanskoj kao

po

ditavoj

neka se

Dne 17. svibnja piSe kralj Sigismund >svim kapetanima, skupljadima, vodjama pokretadima sadanje naSe vojske s bozjom pomodu protiv Turaka na kraljevstvo naSe Bosnu proglaSene*, da oslobode nekoga Mihajla Gadana od vojne sluzbe, poSto je njegov gospodar Stjepan de Chewmyn sam poSao na vojsku. Na koncu lipnja znalo se ve<5 u Dubrovniku, da je 16. lipnja usorski
velikaSi, plemidi

sav narod dignu na oruije.
i

vojvoda

detama do§ao u Usoru sve do grada Doboja. pak se spremio, da provali u samu Bosnu. lipnju srpnju dakle sabirala se je vojska ugarska i hrvatska u Usori Solima. Osim Ivana Gorjanskoga doSao je onamo i Ivan (IvaniJ) Morovid, zatim slavonski ban
i

i^upan pozeiki Ivan Gorjanski sa svojim

U

i

i

Pavao Cupor,
svojim

bivSi

banovac slavonski Martin Driid

i

mnogi drugi

velikaSi

i

plemidi sa

baaderijima. Narodito se spominju jo§ Vladislav

Titu§evid (Ladislaus Tutus de

Bathmonostia), Petar Henrikovid SipuSki (Herliuochouich, Petrus Henrici de Zepes), Ivan

Halap (Johannes de Halap, Charap
nadali su se, da
kaSi. Ali

Janis),

gesianus, zatim brat peduvskoga biskupa Ivana

Frank od Gjule (Frank de Gyula), neki Gerdrugi Vojvode ugarske hrvatske vojske
i

i

de se

njima pridruiiti
Privrienici
kralja
i

takodjer bosanski kralj Ostoja

i

bar neki veli-

se

prevariSe.

Tvrtka

II.

i

llrvoja

dodekali su

odu^evljeno

Turke, te im se

pridru2ili, a

Ostoja

Sandalj Hranid nijesu se usudili oi maknuti.

Tako

I

ne preostade ugarsko-hrvatskim vojvodama drugo, nego da se sami ogledaju s Turcima nekoga spljeti s njima zdruienim Bo&njacima. Dne 1. kolovoza molio je Ivan Morovid ikoga trgovca Dujma di Chichtula, koji se je ondje desio (soto Svezar), da bi obavijestio

pismom
protivna

kralja

Sigismunda

i

obdinu grada Dabrovnika, »kako je ditava Botna jednodu&no
je

Ugarskoj,

kako se

Sandalj

izmirio
i

s

Hrvojem,

i

propasti za Ugarsku ne

samo Bosna, nego

Srbija, tako despotova,

kako se je bojati, da de kao ona Gjurgja
i

Brankovida*.

sloiili

Osudna borba izmedju deta ugarsko-hrvatskoga kralja Turaka, a kojima su se mnogi Boinjaci, bjesnila je u prvoj polovici kolovoza 1415. Najpriie je bilo okriaja u Usori, tom starom bojUtu izmedju Ugarske Bosne; tu je bosanski vojvoda Dubravdid morao ugarsko-hrvatskim vojvodama predati svoju tvrdinju Kovad, samo da iznese iivu glavu. Glavni boj bio je oko 10. kolovoza u pravoj Bosni, u iupi Laivi (in regno Bosniae
i
i

in provincia Lasta;

Lasta

= Lasfa,

supa Losoua), gdje je Hrvoje imao viie sela

i

imanja.

I

^6

SIOISMXTND

KRAUUJB

SAM.

Boj optsuju
£toilo,

potanko ugarski ijetopisac Ivan Tur^^nski

i

poljski Dtugoss.

Izprva se je

da ce ugarska vojska pobijediti, ali u to upotrebiSe BoSnjaci varku. Mnogi njih se na vrhunce nekoga brijega, pak stado&e klicati, da Ugri bjeze. Ugarska se vojska s toga smete, pak jedan odjel za drugim stade s boji§ta uzmicati, misleci, da su glavni boj s porazom ugarsko-hrva*ske vojske, koja ofltmli odjeli smbiti. Tako se svrSi

pope^

pobjeie glavom bez obzira, ostavivSi na bojnom polju
xarobiie silan plijen
i

sila

ranjenika.

Turci

i

Bo§njaci

Medju tima bijahu gotovo sve vojvode, kao Ivan Pavao Cupor, Vladislav TituSevic, Petar Henrikovid, Frank od Gjule. Sve te druge suinjeva povede sa sobom na robiju turski vojvoda Isak; jedinoga Pavla Cupora pridrzi Hrvoje, da mu se za uiinjenu porugu osveti. On dade ncsre<fnoga bana uSiti u volovsku kozu, pak ga onda iiva baci u rijeku govore6: >Ti si nekad u £ovje£jem obrazu oponaSao glas volovski, primi sada s glasom volovski obraz*. Vcd 18. kolovoza pi§u Dubrov6ani kralju Sigismundu o torn boju ovako: »Mnijemo, nesrecnom sukobu Ugara s Turda vam je vec s ugarske strane javljeno o prete^kom cima. Ugarske vojske bilo je malo, te je zaliti, §to se nijesu obazirali na broj
suinjeva.

mnogo

Gorjanski, Ivan Morovid, ban slavonski
i

i

i

Turaka, kakovih
Ivan

i

koliko

ih

je bilo<.
iz

One

23. kolovoza
>PriJe
bi

pi§e opet dubrovadki poslanik

pisao o onomu, §to se je u Bosni medju Turcima i Ugrima, no vi znate razloge Javljam vam najprije, da se je hcrceg Hrvoje s nekim svojim privrzenicima zaprijetio udiniti, koliko viSe bude mogao i znao, zla vaSemu gospodstvu, primamiv k sebi Turke ostale opake Ijude, da ne cete imati zgode izvesti (nakane svoje). Kad je sutradan doSao knez Petar (Pavlovic), te se s njim sastadosmo, stao je na novo govoriti, kako redeni herceg snuje i ruje proti nama, hvastajudt se, da je s vladom mletadkom sporazuman, i da se od nje nada dobiti od galije proti Spljetu i proti naSim trima otocima, a uz to veli, da de dobiti galija napuljske kraljice (Ivane II.), mnoge druge trice bajke. Ja sam mu odgovorio, Sto mi

Gundulic svojoj obdini

Sutiske ovo:

vam

sludilo

.

.

.

i

i

i

i

se je bai svidjelo;

ali

mislim, da de sve to

biti laz. Prijetit

de

i

niSta vi§e«.

Nakon pobjede u Bosni podjole
te provaliie

slavodobitni Turci za razbijenim detama u potjeru,
i
i

paledi sve do onda u zemlje hrvatskoga kraljevstva, prodrijeSe robedi tim gospoStiju tom i Zrinja, za Na putu poharaSe oblasti oko Blinje kneza Nikole Frankapana, koji je jo§ u rujnu traiio savjeta u Mletdana, >kako bi se u iMidude mogao ukloniti, da mu Turci ne nanesu teikih §teta< (quo modo possit vitare gravia damna Turchorum pro futuro). O toj provali zabiljeiio je iza sto godina i vi§e hrvatski kronidar Ivan TomaSid ovo: »Bosanski vojvoda Hrvoje u§ao je radi zavisti Hrvata radi bana Pavla s Turcima u doljne strane Hrvatske, i to je bila prva provala Turaka u Hnratsku<. Pripovijeda se, da su Turci ovom prigodom poliarali sila mjesta i gradova, te zarobili do 30.000 suinjeva. Hrvoje medjutim nije se dugo nauiio pobjede i slavlja svoga i turskoga. JoS 5. listopada 1415. obedaje mietadko vijede knezu Nikoli Frankapaou, da de njegovoj molbi ugoditi, te opomenuti hercega Hrvoja, neka »iive s ojim u miru prijateljstvu« (quod vellit secum in pace et amicitia vivere). Namah poslije toga nestaje traga Hrvoju; bit de, da je umr'o na koncu 1415. ili na podetku 1416., ne tna se, da li naravnom ili silovitom smrdu. O njegovoj smrti svaSta se nagadja; jedni govore, da je umro od ialosti, Sto ga je svijet proklinjao radi saveza s Turcima, nevolje, u koju Je tim turio kridanski puk. Svakako spada Hrvoje Vukdid medju najznamenitija Uca u hrrat^koj povtje«ti sviju vjekova. U Bosni prikazuje se kao neki » Warwick*, koji ikkia namjelta kraljeve; u Hrvatskoj Dalma'iji vlada, kako Ludid veli ^ne kao kraljevski namjestnik, nego kao da bi bio pravi pravcati kralj< (non come vicario regio, ma come se fosse lo stesso re). Preko detvrt stoljeda bijaie on najmocniji velikai bosanske cbiave. te je tresao ne samo Bosnom, nego Dalmacijom Hrvatskom, pak Ugarskom. Vlast njegova dopirala je od Spljeta i Omiia do banovine Madve, gdje bijaie sagradio kaAtele Brodar i Susjedgrmd. Za njegovu Ijubav sklonost otimali su se ne samo botantki

Celja u §tajerskoj.

i

i

i

i

i

i

i

i

i

SIOISMUND U TUDJINi; HRVATSKO KRAUEVSTVO ZA NJEGOVA IZBIVANJA.

77

Ladislav Napuljski, pa6e otxfine mletadka dubroprotukralji Sigismund ncgo doduSe bolan gledati, kako mu je slava |K>tavnjela i moc vacka. Pod stare dane morao je spala, ali unatoC brojnim duSmanima umio je obraniti svoju djedinu u Bosni. Bio je junak
vladari,
i
i

i

i

dusom

silovite <5udi, koji nije birao sredstva za svoje ciljeve niti tijelom, ali opore praUao svojim duSmanima. No zar je u Evropi petnaestoga stoljeda bilo drugth vitezova? Zar nije i Hrvoje bio dedo svoga vijeka? Hrvoje ostavio je za sobom udovicu Jelenu, scstru cetinskoga kneza Ivani^ Nelipi6i,
i

i

i

sina

BaBu,

koji

se

je

prozvao Bal^ Hercegovid.

Bosanske
8 Jajcem

oblasti

i

gradove

naslijedi valjda sin
je za oblasti u

Bal^, dok
jinu, nastala

Hrvatskoj, za

OmiS

i

Kra-

prava jagma.

Narodito

za

jemu
i

je

Omi§, u koHrvoje ostavio

dva kastelana, kneza Biloslava kneza Ostoju.otimlju
sc sada Mletci, Dubrovdani,

Spljedani
hi htjeli,

i

Trogirani; svi

da obladaju torn

znamenitom
u^du
kralj

todkom
I

na

Cetine.

bosanski

pomamio

se za

Omi-

Sem, pak po^to

se bijaSe

nedavno razstao sa svojom

ienom Kujevom (rodjakom
kneza
Pavla
Radinovida),

uzima Hrvojevu udovu Jelenu, samo da bi s njom dobio baStinu njezinu u
i

Hrvatskoj. Mletci opet nastoje

mi torn predobiti bo-

sanske kastelane Biloslava
i

Ostoju, da im izdadu grad

OmiS, pak ovlaStuju svoga
kneza
kata.

u

^ibeniku,

neka

za to potroSi do 5000 duAli

sva

nastojanja
pusta.

mletadka
Jelena
lipnju

ostadofie

StaHA (MKDVEDJa) KULA U VAHM^l

JaJCU.

udade se
ili

zaista

u

srpnju 1416. sa

Ofttoju; ali prije odlazka koji

ga

je

svoga u Bosnu predade ona Omii bratu svomu ivaniiu Nelipidu, dalje Hrvatskoj sada driao do smrti svoje. Tako ostade OmiS s Krajinom
i
i

roda Nelipida.

(Sigismund u tudjini, 1412.— veljade 1419; hrvatsko kraljevstvo sa njegova izbivanja). Odkad je Sigismund u studenom 1412. osUvio Ugarsku Hrvatsku.
i

nije se viie srracao

do velja£e 1419. U to vrijeme od lest godina rUe proputovao je ditavu zapadnu Evropu od sjeverne Itaiije do Englezke, baredi se posloyima njemadkoga kraljevstra rimskoga carstva. U listopadu 1414. dovedole k njemu u
u
ta kraljevstva
i t

jg

8I0I8MUND KBAUUJR SAM

NQrnberg suprugu mu Barbaru, a onda podje s njom u Aachen, gdje ga je 8. studenoga 1414. u cikvi sv. Marije pomazao i okrunio za rimskoga kraija nadbiskup izbornik kraljica Barbara. AH najviSe zanimali Thcodorich iz KOlna. Tom prigodom krunjena bi crkveni poslovi. Poglavita je zasluga njegova, da vjerski su SigUmunda kroz to vrijeme je nakon mnogih zaludnih pokusa sklonio papu Ivana XXIIL, te je sazvao veliki crkveni
i
i

i

Mbor
sabora

ili

koncil, koji se je

Bodenskom
bila

jezeru, tc je ostao na je
troja:

po odredbi kraljevoj sastao u gradu Kostnici (Constantia) na okupu kroz vi§e godina (1414. 1418.). Zadaca pak da dokrajdi razdor (schisma) u crkvi katoli£koj, nadalje da pro-

vede podpunu reformu

i

Slo je

glave crkvene

i

§to

je

dlanova njezinih (reformatio
i

in

nauku njegovu, koja se je u napokon da sudi Ivana Husa koje £emu razilazila od nauke crkve katoIi£ke. Sam kralj Sigismund nije bio nazo£an pri otvaranju koncila u studenom 1414. On s brojnom pratnjom svojom u Kostnicu na koncu dodje tck sa suprugom Barbarom prosinca 1414., te udje u grad poslije pono6 od Badnjaka na Bozid. Dopratili ga najprelati ugarski i hrvatski sa nekih 2000 konjanika. U ranu zoni podje odIi6niji velikaSi kralj u crkvu, gdje ga je papa Ivan XXIII doiekao. Tu je papa s neobidnim sja;em ditao misu, za koje ga je kralj po starom obidaju, odjeven kao djakon, s krunom na
capite et in membris), a
i

i

glavi, dvorio, te

i

evangjelje pjevao.

PoSto se je crkveni sabor smatrao donekle

i

svje-

tovnim kongresom, skupilo se je tada u Kostnici uz silno svecenstvo i neobi£no mnogo svjctske gospode, kao nikad prije ni poslije u iitavom srednjem vijeku. Osim kraija Sigismunda i pape Ivana XXIII. naSlo se na okupu 30 kardinala, 4 patrijarke, 33 nadbiskupa,

preko 200 biskupa, 120 ppata
izbornika,

4 kneza

24 vojvode

i

do 18.000 svecenika; zatim od svjetovnjaka kneza, 78 grofova, 676 baruna plemica. Nije gotovo
i
i

bilo vladara, driave ni korporacije

u katoliikom
se

svijetu, koja

ne bi bila onamo poslala
i

svojih zastupnika.
toliko u gradu,

Uz gospodu zgrnulo
je u Kostnici

druzine, trgovaca, pustolova

sumljivih zena

da

stalno boravilo

po 50.000

stranaca.

Od

hrvatskih veli-

kaSa

i

prelata, koji

bijahu
tri

minju se naro^ito sva

Sigismunda dopratili, budi poslije na koncil doSli, sponadbiskupa dalmatinska (spljetski, dubrovadki, zadarski), trogirski
budi

biskup Simun Gospodnetid (de Dominis),

i ninski biskup, vranski prior Albert od Velikoga Miholjca (de Nagy Mihaly), zatim hrvatsko-dalmatinski ban Ivan od Medvedgrada,

knez Franjo Kurjakovic
lati

iz

Krbave, knez Ladislav Blagaj

i

drugi.

Znatniji velika§i

i

pre-

sobom i konjanika: palatin Nikola Gorjanski 300, ostrogonski nadbiskup Stjepan Kanizaj 160, Pipo de Ozora 150, Scibor ^iborid 110, Nikola Set 80 i t d. Bilo je tu zastupnika gradova, a i poslanika zagrebadkoga kaptola Mnogi
ugarsko-hrvatski bijahu doveli
i

od ugarsko-hrvatskih velikaSa
latin

vradali bi se
s

nakon nekoga vremena u domovinu, kao pa-

Nikola Gorjanski, a valjda

njim

i

kraljica Barbara.

S dolazkom

kraija

prije dokrajditi crkveni razkol,

Sigismunda zapodelo za pravo djelovanje koncila. Trebalo je najbududi da su tada bila u jedan mah tri pape: spomenuti ved
i

Ivan XXIII., zatim Grcgorijc XII., kojega su zaStidivali napuljski vladari

Karlo Malatesta

Riminski,

i

Benedikt
otci

XIII.,

kojega su priznavale §panjolske zemlje

i

Skotska.

U

veljadi 1415.

stadoSe sabrani

zahtijevati,

uzmogne crkveni sabor
Poslanici odsutnoga

izabrati

da se sva tri dojakoSnje pape zahvale, pak da onda novoga papu, kojega de priznavati sav katolidki svijet.

pape Gregorija XII. izjaviSe, da de se on rado pokoriti, dim jednako udine njegovi dnigovi. Sada navaliie sabrani otci na Ivana XXIII., da on to prvi udini, pak de se za njegovim primjerom povesti protivnici njegovi; ako toga ne udini, povesti do proUv njega parnicu radi sramotna 2ivota njegova- Da umiri saboraie kraija Sigismunda, irjavi 22. olujka Ivan XXIII. u svedanoj sjednici, klededi pred Irtvenikom: »Odi*
i

i

tujem

i

kunem

te

Bogom, da
iz

to zatsta*.

To

bijale

se odridem papinske dasti medjutim samo za to udinio, da

i

svih prava
zaslijepi
i

na nju; obecajem

koncil, jer se je

u

to

spreniao, da pobjegne

Kostnice, pak da opozove svojo ostavku

onda

razpusti sabor.

SIOISMUND U TUDJlNi; HRVATSKO KRAUEV8TV0 Zk NJKOOVA IZBIYANJA.
Ali otci
prijatelj

79

dadoSe pomno

straiiti

gradska vrata, da im ne utede.

Tu mu
podje

priskodi

u pomoc
na

njegov, austrijski vojvoda Fridrik.

On
ti

priredi za 20. oiujka svedane obdulje,

koje pozove goste konciia.

Dok

su

se

zanimali

turnirom,

Ivanu XXIIL za

rukom,
Ali

te

preobukavSi se u odijeio obi^na konjanika pobjeie nocu u grad Schafihausen,

koji pripadaSe vojvodi.

S njegovim bijegom gotovo da

se nije razi^ao

i

crkveni sabor.
i

Sigismund ne klonu duhom.
i

On

ohrabri
izrekc^e:

otce, koji
».
.

malo zaiim

u detvrtoj

petoj

javnoj sjednici 30. c iujka

5.

travnja

.

.

Obci sabor crkveni
tiSe

zastupa obcu
ili

ratujucu crkvu, te in ade svoju vlast neposredno
stepena, pak
i

od

Krista; svatko, bio kojega staleza

sam papa, mora mu
glede

se
i

pokoravati, Sto se

vjerovanja, dokinuca razto bi
i

kola

i

reforme

crkvene

glave

dianova

njezinih*.

U

papa Ivan XXIIL

uhvacen, te kao kaki zlodinac pred crkveni sabor doveden. Taj podize protiv njega parnicu, te izrede

u

dva-

naesloj sjednici 29. svib-

nja osudu >Baltazar

Cosa,

nevrijedni

od pet godina papa (Ivan

^^r#^5^

XXIIL), lihvar sa svetim
stvarinia, promicatelj

razkola, razsipnik crkve-

nih prava
§ito

i

imanja, strai

sablazni za

odvrat-

nosti

sve

vjernike,

nepopravljivi, bezsramni
i

svima porocima okazlo£inac< skida se
te se
s vjerni-

Ijani

s dasti,

cima zabranjuje, da ga
odsad za papu priznavaju. Podjedno bi prekoji

dan kralju Sigismundu, ga dade zatvoriti
na Bodenskum
jezeru.
s

Postupak

papom
utjera u

Ivanom XXIIL

strah Gregorija XI L

On

namah
testu,

ovlasti

svoga

zastupnika Karla Mala-

da se u njegovo
8.

KnAU

Sigismund na crkvknom saboru u Kostnici
(Constantia).
Miniatun
la

ime

lipnja
£asti

na pazahvalL
ili

pinskoj

kronik* Ulrikt R«ioh«aUwl«.

Trebalo je joi silom

milom

ukloniti

papu
zemlje

Benedikta XIIL, kojega
su priznavale
vlasti
i

na pirenejskom

poluotoku.

Tu

zadadu

preuze sam

kralj
<!e

Sigismund, koji je zajedno sa petnaest izaslanika obedao poci u juinu Francuzku, gdje
tvrdoglavoga starca skloniti na odstup.

Joi prije odtazka Sigismundova bija^ pukao sud Ivanu Husu. Sigismund bijale de-

duce slobodnim pismom Husu zajam£io, da

u Kostnicu
nikanski

mu se ne de niita zgoditi; no tek ito je Hus namah bi nakon prvoga sasluianja 6. prosinca 1414. satYorea u domisamostan na Bodenskom jezeru, a poslije u tTrdi grad Gottlieben. Hus zahtljetale^
stigao,

to

SlOtSMUND KRALJUJE 8AM.

da

mu

nauku svetim pi^mom
ftto

i

najstarijim

svetim otcima pobiju; sabor opet trazio

je

napru»to, da opozove sve,
presluianja, polto je

se nije podudaralo s pravovjernom naukom.

Nakon trecega

Hus odludno
je,

btanio svoju nauku, rece Sigismund
stajali:

lima

i

prelatima, koji su blizu njega

bice, koju

on

u£i,

dostatna

ne
sila

vjerujte ni onda,

ako

zaista

>Eto dull ste da ga osudite; ako ih ne opozove, tad ga spalite; ali tnu susjednim joj zemljama imade on opozove. U CeSkoj
i

nekim kardinasada Husa; svaka nauka pose-

pnvrienika, pak bi on, vrativ&i se ku6i,
i

mogao

jo§ vi§e zla prouzroiiti.

Pubrinite se

stabIo<. Govor Sigismundov tuie nazoini velikasi ieiUi, da se s granama uni^ti koji bijahu Husa dopratili, pak ga poslije razglasi§e po CeSkoj, te je narod tako zamrznuo na Sigismunda, da ga nije htio priznati za svoga kralja. Hus medjutim bi u

• toga,

petnaestoj glavnoj sjednici koncila dne
te

6.

srpnja 1415. osudjen kao okorjeli

krivovjerac,

predan svjetovnoj

oblasti,

koja ga jo$ istoga dana dade javno na lomadi
i

spaliti.

Jednaka
1415.

Biidbina stiie

prijatelja njegova Jerolima Praikoga. nakon godine dana Sigismund bija^ medjutim nekolikodana nakon osude Husove, naime

19- srpnja
i

ostavio Kostnicu, te sa potnaest izasianika koncila, a uz pratnju

mnoge ugarske

hrvatske

gospode

i

4000 konjanika po^o preko Zeneve

i

Lyona u Narbonnu, da
te

skloni

papu

Benedikta XIII. na ostavku, a narode pirenejskoga poluotoka, da poSlju svoje zastupnike u Kostnicu.

U

Narbonni sastade se

s

aragonskim kraljem Ferdinandom,

oba kralja

Zajedno podjo§e u Perpignan k papi Benediktu, da ga sklone na dobrovoljni odstup. AH papa ne htjede za to ni duti, vec pobjeie u tvrdi grad Peniscola, pak ondje prokune i
koncil
i

sve knezove, koji njemu uzkraduju

poslu^nost.

Na

to

odkaza Benedikta posluh
na pirenejskom polu-

aragonski kralj Ferdinand, a za

njim povedoSe se

ostali

vladari

otoku

i

u Skotskoj. Uza sve to ne odreie se starac Benedikt svoje 6asti, ved uztraja,
1417. nakon

dok ga

duge parnice svrgao. Iz juzne Francuzke putova§e Sigismund u sjevernu, snujuci, kako bi izmirio francuzkoga kralja Karla VI. s englezkim Henrikom V., pak onda zajedno s njima proveo reforme u katolidkoj crkvi. Od 1. oiujka do 21. travnja 1416. boravio je u Parizu okoliSu, te je francuzki dvor sklonio na pogodbe mira, za koje je mislio, da ce ih u Englezkoj rado prihvatiti. DoSav u Calais, ne nadje ondje englezkoga kralja, ali se zato na njegov poziv na englezkim brodovima preveze u London, kamo stiie 7. svibnja 1416.
nije koncil 26. srpnja
i

i

U

Eoglezkoj proboravi preko dva mjeseca.

Kralj Henrik, koji bijaSe pred nekoliko mje-

kod Azincourta, oditova se takodjer spreman na mir, ali uz tako teike uvjete, da su francuzki vlastodrfci od gnjeva planuli, te s mjesta primirje odkazali, koje bijahu nakon izgubljene bitke na dvije godine utanaiili. Kaie se, da je Sigismund proplakao od tuge, vidjevji, kako mu je nada propala, da bi mogao ta dva modoa kralja predobiti za crkvenu reformu. Ali domala spopala ga teika briga. Henrik oaime stade na nj sumnjati, nije li navlastiio samo zato doiao u Englezku, kako bi ga obtjenio ponudama mira, te Francuzkoj dao oduSka, da se spremi za dalji rat. Gradjanstvo u Londonu uze pnte svoju ziovolju tako ofiio pokazivati, da je bio prinudjen skloniti se a Canterbury. To ottade po nekl nafiin zarobljen, dok nije 15. kolovoza pristao na savez t Englezkom protiv Francuzke. Sada tek mogao se je vratiti u Calais, pak je onda kroz tile mjcseci boravio u Holandiji, Aachenu, Liegeu Luxemburgu, tako da je tek
»eci pobijedio fnincuzku vojsku
i
i

27. sijedoja 1417. opet stigao

u

Kostnicu.

Dugotrajno to putovanje stajalo ga je

silnih

Dovaca, a kako nije nikad imao novaca, uzajmi od porkulaba nOrnbcrzkoga Fridrika Hohenzollema preko 400000 zlatnih forinti, pak mu za tu svotu zaloii svoju bafttinu, markgrufiju

Branibor.

Domala

sc medjutim uvjeri, da zaloga

ne de modi nikad viie

izkupiti,

te
I

dade zato Fridriku

18. travnja

1417. u leno
i

dasdma.

Tim

poloii temelj pruakoj driari

pomenutu markgrofiju sa svima pravima modi porodice Hohenzollein.
i

dikta

Nakon povratka Sigismundova u Kostnicu svriena bi parnica protiv pape BeneXIII., te W on 27. srpnja 1417. skinut Tako biile uklonjena sva tri protupape,

<?I01SMUND U Tt DJIM;

HHVATSKO KRAIJEVSTVO ZA NJPGOVA IZBIVANJA.

8l

jcdinstvo katoIiCke crkve obnovljeno. Ali sada planu iestoka razmirica poradi toga^ da

li

6e sc prije provesti crkvene reforme
papa, a

i

onda

birati

novi papa,
razpravljati

ili

6e se najprije

izabrati

onda tekar pod njegovim predsjedanjem
iz

zahtijevaSe prvo, a vecina kardinala drugo.

sa svojim privrienicima izaSao

o reformama. Sigismund Opreke se tako izoStriSe, da je kralj 9. rujna sabora; kardinali opet htjedoJe u obde otici iz Kostnice,

tako da ih je gotovo silom zadriao.

Napokoo pretegoSe ipak

kardinali.

Dne

8.

stude-

noga 1417. sastado^e se 23 u Kostnici nazo^na kardinala sa 30 zastupnika narod& u konklave, te proglasiSe 1 1. studenoga jednoduSno kardinala Otona della Coilona za papu.

Krau

Sigismund u Parizu.

Po tBTremeooj aioUtari a aarodooj kaJUoiei a PaHta. SigtMaaod ^tdi a* pr{je»tol)a • kraoMB rfMkog* knlja, « lii«Toj rad drii drtavno leslo, • a detooi tviUk sckogs pitma. Fred njim itoji voifoda Ivan (NcutralivO o^
Borgmadiit, p«k

m

tprtna, da kleko* preda

nj.

On bijaJe udcn, radin pravdoljubiv mui, tc stadc namah raditi oko crkvene reforme. Ali poSto se nakon dugih razprava ne mogo&e sporazumjeti, kakve driavaraa satebne kolike da budu te reforme, utanadi papa s pojedinim narodima koncil. ugovore (konkordate), te onda 22. travnja 1418. razpusti
Taj 8e nazove Martin V.
i i

i

Sigismund u juinoj Njemadkoj (Straisburg, Ulm» Augsburg, Regensburg, PassauX gdje je vrilo prava njemaikoga kralja. a Darodito
Ostatak

godine
H-

1418. proboravio je

Hnr. po»j. n.

*

9,

SIOISMUND

KRAUCJE SAM
i

je

udobre novce gradovima
vojvode
s

potvrdjlvao stara prava

podjeljivao nova.

Dne

10. sijeinja 1419.

detio se je u
vjendanje
kralj

Be^u, gdjc jc vojvodi

Albrechtu posebnom
obaviti
platit .6e

poveljom zajamcio, da de se
poslije

njcgovom kcerju
to^no odriao,

druge sedmicc
palatin

urkrsa 1422.
i

Ako
knez
ijuto

ne

bi rtje£i

svoje

Nikola Gorjanski

celjski

Herman 40.000

zlalnih forinli. Iz
silni

Tu

ga dekahu

poslovi, jer

Bc&i podjc u Poiun, gdje ga nalazimo Ugarska su za njegova duga izbivanja
i

7.
i

veljafe 1419.

Hrvatska

.stradale.

A
i

tomu su stradanju bile uzrokom najpnje turske provale, onda zulum pojedinih

napokun skrajnja razvradenost supnige njegove, kraljice Barbara. Sigismund bija§e joS god. 1412. na polazku svomu u rat povjerio upravu pasancu svomu, paiatinu ditave driave svoje nadbiskupu ostrogonskomu Ivanu Kaniiaju vr§io povjerenu mu dast, jer se DuNikoli Gorjanskomu. Nadbiskup Ivan jamadno je brovdani vcd 28. studenoga 1413. obradaju na njega kao na zamjenika kraljeva (in regno Hungariae vices gerenti). No bit de, da se je kraijica Barbara uplitala u viadanje, a moida su i pojedini velikaSi kraljevskim zamjenicima duzni posluh uzkradivali, jer je Sigismund
velika&a,

Kralj

i

i

bio prinudjen, da svoju odredbu ponovi

i

pismeno

utvrdi.

Dne

6.

sijednja
i

1414. izdade

on u Crcmoni znamenitu povelju, kojom on nadbiskupa Ivana Kaniiaja palatina Gorjanskoga po kraljevskoj punovlasti imenova zajedno (coniunctim) za >redenih kraljevina glavne zamjenike svoje (praedictorum DalDalmacije, Hrvatske Ugarske upravitclje matiae Croatiae ct Hungariae regnorum nostrorum gubernatores et vicarios nostros generates), to sve do onoga dasa, kad se povrati u svoja kraljevstva (tamdiu, quousque in
i
i

i

dicta regna fellciter regressi fuerimus).

U

obseznoj izpravi oznadi nadalje kralj sva prava
vlast,

svojih zamjenika:

on im predaje vrhovnu sudadku
ili

pravo pobiranja svih kraljevskih
i

prihoda
bi

i

kovanja pjeneza, pravo imenovanja driavnih dastnika,
zaprijeden.

druga preimuctva.

Ako

jcdan od njih bio odsutan

moze sve
da revno
povlasti
i

to izvr^ivati onaj, koji
i

je nazodan.
i

Napokon poziva
Uz glavne vikare
i

kralj sve prelate,

barune, plemice, vitezove
i

podanike, gradove

varoSi,

da se njegovim zamjenicima pokoravaju,
kral|eve imali

gorljivo izvrSuju zapovijedi njihove.
i

bani, kao hrvatsko-slavonski ban Cupor od Moslavine, madvanski bani napokon Ivan Morovid, goLadislav Emerik Ilodki, usorski vojvoda Ivan Gorjanski, spodar nekadanje banovine Soli. Zanimljivo je, da je Sigismund posebnim pismom, izdanim zupanijama« malo dana poslije (25. sijednja) u Cremoni, naloiio >banima, banovcima kriievadke zupanije na sud jedino za vrijeme Slavonije, da pozivaju plemide zagrebadke sudskih sabora, a ne kad god im se svidi. Time je nastojao bar donekle staii na put

su

osobite

Ivan Albcn od Medvedgrada, slavonski ban Pavao

i

i

i

samovoiji bana, banovaca

i

iupana, koji su u to vrijeme interregna
nije
i

bili

sudci.

Naredba kraljeva u pogledu zamjenika poiao je na crkveni sabor u Kostnicu, a
ostavljao Ugarsku, te je pratio kralja

mnogo
Tako

vrijedila.

Nadbiskup ostrogonski

palatin

Nikola
je sva

Gorjanski
vlast viie

mnogo

je puta

po

tudjini.

puta ostajala u

nikama bana
biskup

i

vojvoda,

dok

je opet kralja zastupao vrhovni kancelar njegov, zagrebadki
osjelila

Eberhard.

Posljedice toga viievladja

je

tako Hrvatska kao

i

Ugarska
i

narodito u drugoj polovici

1414.

i

godine 1415.
i

Poraz ugarsko-hrvatskih deta u Bosni

prorala Turaka u hrvatske /.emije potrebla je

srcima crkvenih otaca, sabranih u Kostnici.

Tek

ito su prvi glasi

o

katastrofi u Bosni stigli

u Kostnicu, pohita namah crkveni zbor
ecclesiam
repraesentans), da
svijetu

(sacrosancta

G>nstantiensis

sjrnodus,

universalem

poljskoga kralja Vladislava Jagela, neka pohita u

pomod krSdanskomu
kralju

pozove Posebnim

pismom od

16.

kolovosa 1415.. koje je poljskomu

nosio

vitez

Stanislav, zaklinje
i

crkveni tabor Vladislava, neka se

jemadki red

sa

izmiri s redom njemadkih vitezova, pak neka svom snagom poteku na obranu ugarsko^a kraljevstva. Sabor

on

i

posia
i

podjedno biskupa astijtkoga xa svoga poslanika u Ugarsku, da klonule duliove ohr^bri, da tm obeda pomod u teikoj nevolji. Poljtki kralj odaiva se bar donekle molbt crkvenoga labora. On posla svoje poslanike take k suttanu Muhamedu, kao njf^Hrvoju
i
i

SKilSMUNn

Tt DJISi:

l!RVAT.^K(»

Kn\UF.V<TVO

7.K

NJKfiOVA IZBIVANJA.

H
kraljeiii

.|p|riin ortacima, zahtijevajuci,

da utana^e primirje
zarobili.

ili

mir na §est godina,
slozit

i

da paste na

slobodu brojne sainjeve, koje bijahu
te de se

Ako

ga ne posluiaju,

ce se s

onda sjedinjenim silama na njih oboriti. Sultan privoli na mir, te Sigismundom, posia svoje poslanike, da zajedno s poljskima ugovore pogodbe mira No kad su poljski poslanici na povratku do^li u oblast Pipa de Ozora, zarobi ih ovaj i ote \Tt\ dragocjenosti, koje bijaie turski car poslao na dar poljskomu kralju. S toga se ozlojedi kralj Vladislav tako, da se je okanio daljega posredovanja, te pustio, neka se ugarski velikaSi
sami dalje brinu za svoje zarobljene drugove.

Kroz ditavu godinu 1416. snuju
Gorjanski,
ali

i

nastoje

ugarski

velikali,

da oslobode vojvode

i

vitezove, koji bijahu proSie godine u Bosni nastradali.

Prvi

se

je

od

tih

oslobodio Ivan

se ne zna kako; vjerojatno je, da ga nijesu Turci ni poveli u svoju zemlju,
ostavili u Bosni (captivitatem
est),

nego da su ga

quorumdam
(per

infidelium

nostrorum Bosnen-

'sium subire coactus

onda se

gdje je
rujna

viSe

mjeseci

plura tempora)

damio u tamnici, a

svakako

prije

1416.

povraiio

Turdanski spominje, da su se u
koje

samostanu u
sa-

u svoj zavidaj. JoS Ijetopisac Ivan Bathu duvali teiki okovi, kojima je Ivan

Gorjanski za svojega suznjevanja bio okovan,
i

je

p>oslije

darovao pomenutomu

mostanu.
vratka

Ba$ Ivan Gorjanski radio je nakon posvoga najvi^e za oslobodjenje svojih
koji
Pri

drugova,
Turskoj.

su
torn

bili

zasuznjeni
je

u

dalekoj

mu

bio

posrednikom

srbski despot Sijepan Lazarevid.

K

njemu

bi-

jahu on

I

ostali

ugarski

velikaSi, sabrani

u

Budimu,
za

posiali Petra

Ceha, jamadno da sazna
turski

uvjete, uz

koje bi

car

zarobljene

vojvode pustio na slobodu.
Petra
kaSi
i

Nakon povratka
veli"
i

Ceha sastadoSe

se

opet poglaviti

odlidnija vlastela baranjske

vukovske

iupanije 5 rujna 1416. u Peduhu, da duju poruku despotovu. Radilo se, da se izkupe iz suzanjstva turskoga uz manje plemide poglavito dctiri velikaSa,

poimence Ivan Morovic,
Ivan

banovac

Martin

Drzid,

Halap (Alap)

i

Pelar Henrikovid SipuSki. Despot doznao od

DjACI PliAiKOOA SVKUdiLl^TA U
XV. STOUEdu.
Isvomtk u PntKom •vvuMitta.

turskoga cara, da bi on bio spreman
Sabrani dakle velikaSi

pustiti

redene suinje za odkupninu od 65.000 zlatnih
forinti.

u

Peduhu
priloiiti,

za-

kljudi^,

da de tako sami ne^to
ostaloj

a
skupljati,

onda po

Ugarskoj

i

Slavoniji

priloge

Onda

de se odkupnina u drugoj poluvici listopada

FK>sIati

da wt ustanovljena svota sabere. u Futak Ivanu Gorjanskomu

i Mihajlu Stjcpanovu, kuji de ju predati pouzdaniku turskoga cara i srbskoga despota. Sastanku u Peduhu prisustvovaii su osim Ivana Gorjanskoga joi zastupnici slavonskoga bana Davida Lackovica de 2^ntho, bosanskoga biskupa Benedikta, Pipona de Ozora, dok

su zagrebadki biskup Eberhard
privote. Cini se

i

madvanski bani Ladislav
taj ditav

i

Emerik

Ilodki posiali

pismene

mediutim. da je
tckar

rad oko oslobodjenja suinjeva ottao bezuspje^an.

te se je

je barem preko detiri godina u turskom suianjstvu, onda dobavio slobode, kad je platio sam od svojega blaga odkupninu od 40.000 forinti. Dakako da se je uslijed toga imanje njegovo gotovo razasulo, dok je rod njegov namaknuo tako ogromnu svotu.

Najodlidniji vujvoda Ivan

Morovid ostao

god. 1419

t4

SIOUMUND KRALJUJR SAM

Sam
ida

kralj

Sigismund zanimao se

je osobito je

za

sudbinu velikaSa Ladislava TituSeza
rata
s

(Tutus, T6t0s) od

Bathmonostre, kojega

takodjer nestalo

Turcima u

bijaie

kolovozu 1415. Ladislav diiao je prostrana imanja u Ugarskoj i Blinju u Slavoniji. U ratu ga nestalo, tako te se nije znalo, da li je poginuo ili dopanuo suzanjstva. Njegova

supruga Ursula s nedoraslim sinovima svojima dugo je izdekivala i trazila svoga vojna, bnuie<5i ogromna imanja njegova od nasilja ostalih velikaSa. JoS 27. prosinca 1415. po-

Sigismund ostrogonskoga nadbiskupa Ivana Kaniiaja, svoga namjestnika za Ugarsku (vican'o general! in dicto regno Hungarie per nos constituto), zatim madvanske Emerika llodkoga (de Wylak), zagreba6koga biskupa Eberharda, temeSbane Ladislava
ziva
kralj
i

koga hipana Pipona de Ozora,
Ursula
siiediija
i

i

slavonskoga
sa

bana

Davida Lackovica, da
posjedovanjima
Ivan
ie
i

§tite

redenu

sinove njezine
i

zajedno

svim njezinim

pravima

od svih

napastnika.

Neboga Ursula

svedjer je odekivala, da ce joj

suianjstva.
sestric

Dne

26. listopada

1416. pi§e
joj javlja s

peiuvski biskup
radostnu
vijest,

se suprug vratiti iz Aiben svojoj >predragoj'

Ursuli

pismo, u kojem

da

zaduo, >kako je predragi
izadi
iz

suprug tvoj Ladislav Tutus zajedno

naSim bratom dobio dozvolu

turske zemlje,

pak sada borave kod Sandalja<. Ladislav medjutim nije se nikad vi§e vratio u Ugarsku, a udovica njegova Ursula morala se je braniti svom snagom, da joj ne razgrabe imanja njegova. A dirali su u nju vanjskih neprijatelja. pade oni, koji bi imali braniti od domadih Kralj Sigismund bija^ namah nakon prvih vijesti o porazu svojih vojvoda u
i
i

Bosni poslao u Ugarsku proslavijenoga junaka Pipona de Ozora, da brani juinu medju

njegove driave od daljih napadaja turskih.
trsio,

Cini se, da se
kralja

je

Pipo godine 1416. zaista

da odbije navale turske
i

i

da podigne ugled
ratnu mornaricu na

svoga u Bosni. Jamadno je Pipo
i

uz kopnenu vojsku uredjivao

Dunavu

njegovim pritocima, jer
et

kralj

Sigismund moli

17. rujna 1416. iz Calaisa vijede

grada

Hvara, da §to
artifices

prije po§lje reie-

nomu Piponu
galearum
.
.

za pladu vrstne graditelje brodova

(valentes

peritos

magistros

navium genera, et ad eas necessaria preparare et adoptare sciunt). Kralj sam izpovijeda tom prigodom, da je odlu£io oboriti se na Turke »dvojakim putem, naime tako po kopnu kao po vodama< (via bifurcata, videlicet tarn in terris quam in aquis). U to vrijeme nekako ratovao je
.

qui arte sua galeas, galeotas, brigantinos aliaque

i

Pipo u Bosni
Ijevstva

>proti stanovitim
(vestri

BoSnjacima, osobitim

neyjernicima

i

protivnicima

kra-

ugarskoga

exercitus contra certos Boznenses, nostros et ipsius regni

Hun-

garie infideies et emulos speciales, per vos instaurati); no kad se je ta vojska vradala,

a to

je bilo

oko Sesveta 1416.
Titu.<evi<5a
i

oboriSe se mnogi sluibenici

Piponovi
baranjskoj

na imanja poiupaniji,
i

kojnoga Ladislava
ih

njegovih

sinova

u

bodroikoj

i

pak

»po nadinu bijesnih Turaka«
pa£e
i

(more sevissimorum turcorum) opustoSiSe

oplijeniSe,

pootevfti sve stvari,

pokretnine ubogih kmetova.

Tako

je

vojska, sabrana na obranu

sama najvi^ robila; a ta vojska nije sastojala od stranih pladenika, nego od samih domadih plemida, koji su mislili, da mogu raditi §to ih volja, poSto je kralj daleko u tudjem svijetu (nostram personam regiam extra dictum regnum nostrum Hungarie in tam
zemlje,

remotis partibus constitutam fore agnoscentes). Primjer Piponovih deta nije ostao osamljen.

Posjed Blinja u Slavoniji, koji su driali sinovi Ladislava Tituievida, nije samo grozno
ttradao od pustoienja turskoga, nego

od susjeda. Slavonski ban David Lackovic dao je po svojim kastelanima u Gorama redom otimati plijeniti sela seliSta blinjske gospoStije; a ito je Djemu preostalo, otimao je poslije drugi susjed, knez Peur Zrinski. Kralj Sigismund morao je god. 1417. 1418. u vi&e mahova pisati prijetiti is Kostnice otimadima, da
i
i
i
i

i

se kane toga oe&tstnoga posla

poziva bana slavonskoga Davida LackoTida de Zanthow, da dade nevoljnoj udovici Ursuli zadovoljitinu; u isti (as zapoijeda kralj zagrebadkomu biskupu Elberhardu, palatinu Nikoli Gorjanskomu, Piponu de Ozora i Ivanu Gorjanskomu, vojvodi Usore iupanu Poiege, da silom prinude slavonskoga bana aa oditetu, ako je sam ne bi htio dati.
30. svibnja 1417.
i

Dne

SIfllSMi Nl)

r TinJINi:

hrvatsko kraijevstvo za njebova
porodica Ladislava Titulevida.

izbivanja.

Nije medjutim stradala jedino
kraljevo urodilo je

Dugotrajno izbiyanje
Pojedini velika&i

obcim meteiom tako u Ugarskoj, kao u
nasilje
i

Slavonijt.

kao da
£ini.

vi$e nijesu znali za kralja, a

globljenje
i

preotelo je mah.

Fade
i

i

sama
otima-

kraljica Barbara, koja bi

morala

Stititi

progonjene

slabe, podala

se globljenju

Njezini kastelani u gradu Kalniku smetali su u velike posjedu
je kaptol bio prinudjen tuiiti kraljtcu kralju

Toplicama zagrebad-

u Kostnici. Sigismund se je gotovo prepao poradi te tuibe, jer se je bojao, da bi sc kaptol mogao potuiiti na kraljicu pred crkvenim saborom, kako bijaSe tuiio kneza Nikolu Frankapana radi uzkrai

koga kaptola, tako da

divanja duine desetine.

Dne
kako

3. sijednja

1418. pi§e kralj

iz

Kostnice palatinu Nikoli Gorjan-

skomu, svomu
kraljicu
i

vikaru,

je teika srca (aegro

animo) duo za gorke tuzbe kaptola na

njezine Ijude. Kralj ne 6e, da se kr§e prava crkve, to manje, §to crkveni sabor

ba^ u

taj

par nastoji pogaiEena prava crkve

obnoviti.

S toga

zapovijeda palatinu, neka
pri

kraljicu

Barbaru kraljevskom
medjaSa.
Kralj

rijedju (verbo regis)

opomene, da ne smeta kaptola

odre-

djivanju

da bude kakovih razmirica pri njegovu dolazku, a jo§ manje, da bi mu crkveni sabor mogao u torn pogledu i§ta zabavitl Kako se razabira, Sigismund u to vrijeme nije mario za svoju suprugu Barbani,
ne
de,

jer inade

ne

bi pisao palatinu,

vec njoj samoj.

A

bilo je uzroka, zaSto

ju je odnemario.

Barbara bijaSe nakon povratka svoga u Ugarsku stala
zivjeti
tila

tako pustopa§no
i

i

razbludno, da je tim osramostid

pod noge, stade na odigled ditavomu svijetu Ijubakati s nekim vitezom njemadkoga reda Walmerodom. Sigismund doduSe nije ni sam bio uzoran suprug, ali ga je silno
vrijedjalo,

sebe

svoga supruga. Baciv§i svaki

§to

je

kraljica

iivotom

svojim

podavala
1419. u

javnu

sablazan. VrativSi
s

se s toga u veljadi

Ugarsku, ne htjede se

preljubnicom
i

ni sastati,

vec

namah u Po2uou

s

privolom prelata
s

baruna osudi

nevjernu suprugu, da

mjesta

ostavi kraljevski grad

u Budimu, pak da zajedno sa svojom desetgodiSnjom kcerju Elizabetom podje u neki pusti kraj kod Velikog Varadina, gdje je

do
je

tri

detvrt godine iivjela u

najvecoj bijedi, tako da
i

mnogo

puta zajedno skderju
joj
ni

PeCat krauice Barbark.
U prvon
i

sluiindadi gladovala.

Ne dadoSe

dovoljno mis

ieivrtom polja Tidi

m
i

jenjati odijela. Kralj se
stati,

dugo ne htjede
bi

njom

ni sa-

agartki grb (pr«ge), • u

dragon

da ga nevolja njezina ne
s kcerju

smekSala.

Kad

je

tredem grb porodice oeljikih

koe>

jednom poSao u
jedno

Veliki Varadin,

odpremiti

dade nesrecnicu zau Budim. Prije povratka u

IOTA

(tri

STtjnde). Ntpia: S(igiIIuai)
dei

BMbare

gracU rtgiaa Haogark.

Budim odredi joj opet za boraviite neko pusto mjesto u juinoj Ugarskoj. Kraljica se je jedva namolila, da ju
je poslao u Holid

UvonUK

u arkiva n Bodimpcati.

u sjevemoj Ugarskoj. Tek na Badnjak

1419. izmiri se kralj sa svojom suprugom, ne mogavii odoljeti njezinim

molbama

i

pUdu

neduine kderi svoje. Za boravka svoga u tudjini nije Sigismund zanemano Dalmacije ni Hrvatske. On nije ni dasak odkinuo odiju svojih s iztodne obale jadranskoga mora. Prvo su ga na to
neprestano sjecali sami Mletdani, koji su ncatrudljivo radili, da se godine 1413. utanadeno primirje prometne u konadni mir, po kojemu bi ih zapalo £itavo primorje hrvatskodalmaiinsko. Drugo su vjeme ob<5ine dalmatinske, kao Trogir i Spljet, a naro^ito Du'

njemu svoje poslantke, doglasujudi mu svoje ielje t jade, i priobcujudi mu potanko sve vijesti o Bosni njezinim vladarima, o turskim sultanima I njihovim provalama, pade o prilikama u napuljskoj kndjerini. Tako je Sigismund po
brovnik, neprestano Siljale k
t
i

g«^

SIGISMUND KRAUrjK SAM.

obavijestima dalmatinskth obcina doznavao za sve, $to se je zgadjalo na skrajnjemu iztoku

Evrope, pade

i

u

Aziji.

A

i

Sigismund
izvrie, §to

Siljao

je

koji

put svoje
uiiniti

pouzdanike

iz

daleka

svijeU u Dalmaciju, budi da

se

pismeno
tih

nije

moglo, budi da skupe
iztiie

dohodke

t

dace pojcdinih gradova.

Izmediu

kraljevih

pouzdanika

se narodito

ncki vltez

Vladislav JakSic od Kuiija
izto^noj Ugarskoj.

(Ladislaus Jakch, Jacce, Jachez, Jachsich

de

Kusal, Kwsal, Chusal), sin Jurjev, kojega je porodica driala prostranili posjeda u sjeveroiztoinoj
8
i

Doe

1.

oiujka 1414. §alje kmlj

Vladislava

JakSida

zajedno

nekim Ivanom Chalnakom ravno iz Piacenze u Dubrovnik; zadaca je njihova, da budu bosanskom vlastelom, pak da izrade u Sandaija medju dubrovadkom obcinom Dra^evicu. Pavla Radinovtca, da za novce ustupe Dubrovniku iupe Konavle Hranica gradove, koje je oteo nevjernomu Hrvoju, neke kao Sandalju dati ce za to Sigismund dubrovadkoj Kortulu predao olxiini. Vladislav $to je ve<5 Hrvojeve otoke Brai, Hvar Jakiid stiie u Dubrovnik 13. travnja, a onda podje 22. travnja k Sandalju. Cini se medjutim, da nije ni§ta izvriio, jer Sandalj nije htio ni £uti, da ustupi Konavle Dubrovniku. Sigismund je najbolje bio zabavljen poslovima crkvenoga sabora. kad je herceg Hrvoje s pomo<5u Turaka godine 1415. zametnuo posljednju borbu za svoj obstanak.
posrednici
i
i

i

i

Spominjalo se javno

i

gla^no, da su

i

Mletci

taj

put sporazumni

s

odmetnim Hrvojem

i

Tarcima; pade iz Ugarske stizale su vijesti kralju, da su Turci provalili potaknuti od Mletdana (ad suggestionem Venetorum), koji su pa6e dali 600 strijelaca, bombarada iiveia. Sasvim je prirodno, da se je Sigismund tim povodom potuiio francuzkomu kralju
i

Da nevjeru mIetaCke obcine. To je potaklo MIetdane, pisma ne same francuzkomu kralju, nego takodjer
vojvodi austrijskomu Ernestu, vojvodi savojskomu,
i

te

su 30. kolovoza 1415. razposlali

kralju englezkomu, aragonskomu, drugim knezovima evropskim, u koiima

su se nastojali opravdati od tolike osvade (calumnia). »Znademo, da je gospodin Sigismund,
kralj

Ugarske

i

izabrani kralj Rimljana
i

.

.

.

pisao razliditim kraljevima
glase,

i

vladarima

svijeta,
i

kao §to je odito

po javnim mjestima razasuo
poraz
haraju
i

da

uzpiri

protiv nas mrznju

zavist,

da smo potakli na zapadnim stranama prostom osvadom ostalim krSdanskim

propast kr^danstva

sadanju

provalu
i

Turaka, koii

lutajudi

po

bijesno po oblastima
temelja,

Ungarije

Ilirije<.

Mletci progla^uju to

bez ikaka

pak se odituju spremni

pridruiiti svoje brodovlje

vladarima, ako se pokrene obdeniti rat na zator Turaka.

Smrcu hercega Hrvoje sinu nada mletadkoj obcini, da bi mogia obladati njegovim gradom OmiSem na u.^du Cetine, tako steci znamenito uporiSte proti Spljetu proti
i

i

i

juinim otocima.

U

prvoj detvrti 1416. obca je
kralj

Dubrovnik, Spljet, bosanski u Hrvatskoj,
prije

jagma za Omi§: za nj se otimlju Mletci, Stjepan Ostoja, napokon cetinski knez IvaniS Nelipidf
i

Surjak Hrvojev. Potonji je pretegao, sestra njegova Jelena predala

mu Omi§

i

sve oblasti

nego §to se je drugi put udala za bosanskoga kraija Ostoju. Ve<5 3. svibnja 1416. izdaje knez Ivani^ Nelipid zajedno sa svojom suprugom Elizabetom Omiianima hrvatsku, 6rilicom pisanu povelju ovoga sadriaja: >Na Klisi. Mi Ivani§ ban, knez cetinski, kliski ramski omUki, damo viditi vsakomu, komu se dostoji ... da razumivii ogledavSi mi nevolju trudno stanje plemenitih Ijudi OmiSani, da su imali trpeci V ona minuvia nemirna vremena obitamo im .se na§om virom loiom naSe gospodje
i

i

i

i

.

.

.

i

i

Alsabete

i

vsih na&ih dobrih Ijudi,

kako da

ih

hodemo

odriati

i

braniti
i

v njih starih za.
.
.

i u pravdah navadnih ... da ih tvrdimo v vsih njih iminjah kotarih na to i im dasmo taj nai otvoreni list pedatom naiim zlamenjan z vedim .< Zanimljivo je, ftto se modni knex Ivanii zove banom, a jo& je znadajnije, ito ga Dubrovdant zovu banom hnratskim (banc Chorvacie). U sluibenim spisima onih godina spominje se vazda kao ban Dalmacije Hrvatske Ivan Alben od Medvcdgrada (1414. 1419.), a kad tamo, pravi je ban Ivanii Nelipid. Dok on dan nod stoji na braniku hrvatskoga kraljevstva: nazovi-ban iTin Alben ili prati kraija Sigismunda po tudjini ill dolazi u Dalmaciju za tvoga gospodara po dohodke dade.

konih

.

.

i

i

i

SI6ISMUND U TUOJINi; HRVATSKO KRAUKVSTVO ZA NJK0OVA 12BIVANJA.
MIetcima, a

S7

ni

Dubrovianima

nije bilo ni

malo podudno,

§to je

Omi§ zapao
i

hrvat*

skoga kneza IvaniSa. MIetci iele mu ga oteti mitom i izdajom, a Dubrovdani tuibama banici Etikralju Sigismundu. Dne 3. kolovoza 1416. tuie se Dubrovdani banu Ivaniiu kako grada OmiSa, su nedavno lipnju porobili brod; a 12 listoneki njihov u zabeti na iitelje
gpada 1416. tuie ved Sigismundu bana
>rodu nanijeli omiSki »gusari«. Odito
i

banicu, §to nijesu naknadili Stete, koju su njthovu

je,

da su Dubrovdani odekivali, da de
taj

kralj

knezu

Ivaniiu oduzeti OmiS, te ga njima darovati. Medjutim se

put prevariSe.

Sigismund u
svoju
vlast.

taj

mah jamadno

nije

zalio,

Ta

sjecao se je valjda, kako je ba§

Sto je hrvatski knez Ivanii razmaknuo on pozrtvovno branio nedavno §ibenik

od mletadke

sile.

A

trebalo

mu

je

i

dalje njegove pomodi, poSto se nijesu MIetci odrekli

ni Spljeta ni Trogira, a ni juznih
rat s MIetcima,

otoka.

Sigismund

je

dobro

slutio,

da de opet planuti

on

iz

dalmatinskoga primorja. Jos 5 travnja 1416. piSe Pariza vazda odanim Trogiranima pismo, u kojem se hvali, kako mu posao dobro
nije odiju skidao s
i

pak

kako de izmiriti francuzkoga kraija s englezkim, pak odaje svoju nadu, da de se joS ove godine vratiti u Ugarsku. Namah 7. travnja opet §alje pismo u Trogir, u kojem moli gradjane, da bi blizu svoga grada podigli nekaki arsenal, u koji bi se mogle ditave (quatenus prope civitatem quendam arsestajati sigurne skloniti njegove galije natum, in quo galeae nostrae tutae ac salvae stare possint, praeparetis); a on de im za to obilatu nagradu. Jo§ ill moli, da bi mu po starom obidaju Sto deSce osim plade dati jo§
napreduje
i

i

i

(crebrius) duglaSivali sve novosti, koje bi se zgodile u

onim stranama.

Zabrinut za

oslatak
toj

Dalmacije nastojao
zemlji.

je

Sigismund u obde, da ugadja u svemu
da ne bude nezadovoljnika u Dalmakneza Ivana Nelipida, koji je u to

svojim podanicima u
ciji
i

Ba§

ielja njegova,
dirati

Hrvatskoj, nije
jedini
Stit
i

mu
i

dopuStala

u

silnoga

doba bio

obrana hrvatskoga kraljevstva.

A jo§ je

manje mogao ugoditi ieljama

Dubrovdana, poito su

proti njima stizavale tuzbe s vi§e strana.
kralj

Ved
cima

bi

spomenuto, kako je
i

Sigismund

godine

1413. povjerio

Dubrovdanima
2La

upravu otoka Brada, Hvara
teiila je

Kordule, koje bija§e oduzeo Hrvoju Vukdidu.
i

tim

oto-

predao je

dubrovadka obcina ved odavna, jednako kao spljetska obdina. No Sigismund oloke Dubrovniku, jer se je od njega nadao vedemu dohodku za njih Dubrovu srpnju
1413.
posieli

dani jo§ su

otoke u

ime kraljevo
i

i

namjestili

na njima svoje

knezove; a onda su u kolovozu poslali Andriju Vudica

Nikolu Gudetida pred kraija da

mu

se zahvale

i

ustanove

godi§nji

dohodak

za

dopitane otoke.
uputiii
bi kraija,

nalaie obdinsko vijece

poslanicima, neka

nastoje

U posebnom naputku kako otoci malo nose,

jedva toliko, da de upravne troSkove namiritl

Ako

kralj

na svaki nadin traiio godi&nji,

ako obdini posve prepusti otoke, ponudi 200 dukata g9<jii'| za uzdarje. Ne bude li kralj htio tomu prineka mu za nju ponude 2000 dukata u voliti, neka ga tada zamole bar za Kordulu, jme uzdarja, a bez godiSniega dohodka Poslanici neka kralju napokon obrazloie, kako bi bilo neprilidno opasno za Dalmaciju, kad bi redeni otoci zapali druge gos|)od«re.
dohodak, neka
se
tada,

mu

nj-ga dohodka, a povrh toga 3000 dukata

i

i

kao primjerice Sandalja Hranida
Poslanici dubrovadki ne
htio

ill

BalSu zetskoga.
se nikako pogoditi s kraljrm

mogoie
bit
radili

Prvo sam
su se
imati

kralj

nije

posve ustupiti otoka. a drugo

de

da

u

i

Spljedaoi

i

hrvatsko-dalmatinski ban
i

Ivan Alben

od Medvedgrada

proti

Dubrovdanima.
obdini, ved

Napokon
su
htjeli

otodani, na

dclu im Kordulani. kratili pokoriti dubrovadkoj

svoje vlastite

knezove

dana trajalo je pogadianje. Napokon je kralj Brad ostanu sa svima pismom od 26 lipnja 1414. odredio, neka otoci Kordula, Hvar piipadcima, koristima dohodcima dubrovadkoj obdini tako dugo, dok on sajedno s prclatima barunima Ungarije drugadije ne odiudi (tamdiu, quousque aliud superinde una cum fidelibus prelatis et baronibus dicti regni Hungarie decrevrnmus deliberandum).
i

samoupravu. Gotovo

godinu

i

i

i

gg

<8I0ISMUND

KRAUUJE

SAM.

Drugim pismom itt 'ga daoa zapovjedio je kralj hrvatskodalmatinskom banu Ivanu Albenu njihove dioovnike od Medvedgrada, oeka ne dira u otoke, a joS'manje u Dubrovdane
i

im njima.
lani,

r.

MedjuHm Dubrov£ani nijesu dugo upravljali otocima. Otodani, na telu im Koriuotimahu se svom snagom vlasti njihovoj. Kroz dvije godine traju razmirice izmedju
i
i

Dubrovnika. Kor^ulaoi su bijedili Dubrovnik, da ih zatire dadama, da im otima vojsku. Dubrova(!;ka obcina opet zemljiita (kncline), i da §alje na njih oruiane brodove da ne ce davati svojih brodova ni tuiakala Kordulane, da uzkracuju duine dohodke,

Kor£ale

i

pogibao od Turaka. Kordulane pomagali su Vladislav JakSid od Kuilja, bio poslanikom kraljevim u Dubrovniku. Mora da je bilo silna tuiavrijeme koji je neko svih strana, kad je Sigismund sve na putu u Calaisu 21. rujna 1416. opadaoja sa kanja smutnje. On dade toga dana sastaviti viSe povelja piodluiio dokrajiiti te razmirice
onda, kad
prijeti
i
i

i

sama; jednim oduzima Dubrovniku upravu otoka, drugim predaje ib svojemu vjernomu vitezu Ladislavu Jakiicu od Kuilja za njegove brojne zasluge tako u Ugarskoj kao Sirom svijeta, a trecim javlja Hvaranima imenovanje Ladislava JakSida, te ib poziva, da ga sve
sluiaju, ito de

im

taj

u ime njegovo govoriti
slutili,

i

zapovijedati.

Dubrov6an'i kao da su

Sta ih deka,

pak su kralju

poslali za poslanika

nekoga

STe<5eDika Maroja. Ali Maroje ne izvrSi ni§ta, ved

Dubrovnik pismo kraljevo od 16. vijednik Vladislav Jaklid Dubrovnik niegov vitez
i

na prosto donese 30. sijeinja 1417. u prosinca 1416, kojim javlja, da de naskoro dodi u
stigne
posljednjih

pogledu otoka.
i

I

zaista

vitez Vladislav
s njih

prvo

mu

bijaie,

da je

uklonio dubrovadke

u dana veljade 1417. na otoke, knezove druge dastnike. Poslije,
s

podpunom
i

punovlasti, osobito

8. oiujka,

dodje tekar u Dubrovnik, te predade obdini listove kraljeve od 21. rujna proSle povjerava vitezu Vladislavu. Dubrovcana godine, kojim »e njoj oduzima uprava otoka
i

teiko se kosnula odredba kraljeva,
kraljev

ali

jo§ jace

ih

je

zaboljelo,

kad

je

na upit njihov

komesar oditovao, da su otoke izgubili za to, §to su njima zlo i tiranski upravtirannica gubernacione). Toj svojoj boli dadoSe odu§ka u pismu na Ijali (pro mala et kralja od 31. oiujka 1417. Najprije se tuie, §to je Vladislav JakSid prije poSao na otoke, a onda tek u Dubrovnik; §to ih je prije proglasio krivcima, nego §to im priobdio kraIjevsku poruku (iudicans nos reos, antequam loqueretur ad nos verbum regium). Javljaju
nadalje,

da su po zapovijedi
ali

kraljevoj predali redene

otoke >netaknute, neoMedene
lo§e
upravljali.
ni troika ni

i

od
ni

vudjih navala saduvane«;
ih

se brane

od osvade, da su njima

>Mi smo

pade duvali kao dobri

pastiri

povjereno stado, ne ialedi truda
niti

po danu

po nodi. Nikoga nijesmo pogubili,
bili,

mu

udove

osakatili,

nikoga nijesmo novcem glo-

premda
stidi,

bi neki zaista

kaznu

zasluiili.

Oh

iaiosti,

preblagi gospodinel

Nakon brodo-

lomlja s boije srdibe, nakon preukrutne kuge nijesmo odekivali, da de nas ovako Sta od

vas
raii

Dajmanje pak, da dete nam uzeti otoke, koje smo 8 naporom opasnosti saduod vukova, podnosedi neprijateljstva Itete; otoke, koji bi bez gospodara odavna
i i

red doili u ruke neprijatelja vaiega
i

kriju.

A

najviie

satlulani.

Ako

prijestolja, to s njihovom privolom, Ito dosad taje gorko ialimo srdibu vaiu, po kojoj smo prije osudjeni, nego Ito smo su zlo govorili o nama zli Ijudi, koji vazda javno grde svoga gospodara,
i

mi nijesmo oikad zudili bit! hvaljeni od poganih usta, smo obrazom primili (otoke), takim smo ih driali
gotpodin
kralj je

jer hvaliti se
i

moraju

djela.

Kakim

povratili.

Gospodin

kralj je dao,

oduteo; kako se gospodinu svidjelo, tako se zgodilo: neka bude ime Gotpodnje blagosloveno Jer zlato obidaje se kuSati ognjem. Ali ni viSe toga, ni smrt tti bolest ni oemilost ne de nas modi odvratiti od Ijubavi vjernosti prema preblagomu
i

kralju

naiema

1

sretoj kruni ugarskoj*.

mijciati

Obladavii otocima »u ime kraljevo* (parte maiestatis regie\ stao se Vladislav JakSid a poslove diUve Dalmacije, koliko je pripadala kralju Sigismundu. On se zove

•kraljevski

komesar o kraljevim Dalmaciji* (regius

commissarius

in

regno Dal-

DRUei RAT S MLITCIMA; OUBITAK TR06IRA, tPUETA

I

JUiNIH OTOKA.

89

graod Dubrovdaoa ne samo dohodak za kralja Sigismunda, nego Dubrovdaoi ^Iju kralju izravno po svojim Ijudima duzni dohodak, a za brodograditelje nastoje se izpriiati kugom, koja je pokosila tolike tisude Ijudi, medju Djima mnogo graditelja. Fade u bosaoske prilike uplice se kraljevski komisar. Sad Petra Pavlovida radi polovice Kooavala; ho<ie, da uiini pogodbu izmedju Dubrovnika sad opet trail od Dubrovdana, da mu ustupe u svom gradu sve kuce, koje bijahu budi u poslove ostalih gradova Dalmapoklonili, budi u zamjenu dali bosanskoj vlasteli. Ali cije ulazi Vladislav. Tako trail od grada Trogira, da mu za kraljevsku komoru Izpladuju >STe dohodke od tridesetnice i solana kraljevskih*. Trogirani su s toga vrlo ozlojedjeni, nabavu ostalih jet su !^av dohodak doslije upotrebljavall za >popravljanje gradskih zidova potrebitih stvari<. Sam Vladislav predlaie sada kralju, neka se Trogiru ostavi sav dohodak; 16. listopada 1418. odredjuje, da se doduSe poali Sigismund pismom iz Kostnice od menuti dohodak za proSlo vrijeme Trogiranima opra^ta, all da ga odsad moraju ipak pladati, 6m pomenuti Vladislav JakSid k njima dodje. Pomenuti Vladislav jamadno je

macie), pak

traii

i

ditelje brodova. Ali

i

i

i

i

i

doprinesao
8 vlastelom.

1

k tomu, da se

je u gradu

Hvaru

3.

prosinca

1418. izmirila pudka stranka
jer
je

A

bilo je skrajnje

vrijeme, da

do mira dodje,

u to bio

ve<5

planuo

novi rat

s

Mletcima.

(Drugi rat s Mletcima 1418. 1420.; gubitak Trogira, Spljeta juzoih otoka). Neko vrijeme iza primirja od godioe 1413. ku§ali su Mletci, da utanaie sa Sigisi

mundom
Rimu. Ali
padie,

kona^ni mir;

ali

se brzo

uvjeriSe,

da

do toga dodi ne
desili

de,

pak zato odazvaie
pomagali Hrvoja,

16. veljaCe

1414. svoje poslanike, koji su se u torn poslu
ni primirja nijesu ih bijedili,
i

na papinskom dvoru u

Mletci

savjestno driali, jer su

neizravno

kako su
1

same Turke.

K tomu
Kakvo

su neprestano snovali, kako da se doje razpoloienje bilo u

Mletcima prema Sigismundovim podanicima, najbolje pokazuje ovaj sludaj. U prosincu 1414. dodjoSe u Mletke poslanici grada Spljeta, te umoli§e vijede. da nadoknadi neke Stete, koje su u(injene spljetskoj crkvi na otoku Pagu. gradjanima od mletadkih podanika u ^ibeniku Ali im mudro vijede odgovori, da mu je nemogude iSta uiiniti, dok ostala mjesta Dalmacije ne dodju pod mletadku vlast (antequam terre et loca illarum partium pervenirent ad manus nostri dominii, non ridetur nobis posse facere id, quod requirunt). MIetCani ne bave Omi§a
ostalih mjesta u Dalmaciji.
i

i

i

samo da
tarima,

nijesu

Stitili

imanja

i

prava Sigismundovih podanika u svojim

gradovima

i

koi

nego su svojim silnim brodovljem prijedili svaku trgovinu Spljeta, Trogira Dubrovnika po jadranskom moru. Dakako da su tm Hrvati vradali nemilo za nedrago. Sad bi Kninjani provalili u mletadki kotar oko Novigrada, sad bi cetinski knez udarao na okoliS mietadkoga Sibenika. I tako unatod primirju nije bilo pravoga mira ni na kopou,
ni

na moru.

imalo je prestati 16. (18) travnja 1418. Medjutim jo& na koncu nedavno u Kostnici izabrani papa Martin V. ponudio, da posreduje mir izmedju MIetaka Sigismunda. MIetdani prihvati&e ponudu papinu naipripravnije, jer je bai u to vrijeme bio ustao zetski knez BalSa, pak im podeo otimati gradove u juinoj Dalmaciji (Albaniji). narodito Skadar, Drivast, Ucinj, Budvu i bar. Da ne moraju ratovati dui ditave iztodne obale jadranskoga mora od Krka do Bara, bill bi se rado pogodili
primirje

Samo

god 1417.

bija&e se

i

bar s ugarsko-hrvatskim kraljem.

Dne

6.

oiujka 1418. posla.^ oni

detiri
i

svoja poslanika

u Kostnicu, Marina Caravella, Fantina Michaela, Antuna

Franju Foscara, te im podijeliSe obseian naputak. Poslanici neka svakako nastoje, da se utanadi ili podpuni trajni mir ili bar novo primirje na &to dulje vrijeme, od pet godina do dvadeset i pet

Contarena

nade bilo, da de dodi do mira ili primirja, neka slobodno produlje sadaoje prido konca svibnja. Neka ne iaie novaca nikakovih, ali neka ne odstupe ni pedija temlje ni u Dalmaciji, ni u sjevernoj Italijt, pade neka porade, da im Sigismund joite
bi

Ako

mirje

dade Ostrovicu u Hrvatskoj,

i

sve

ftto

drii u Furlanskoj.

AH

joi

poslanici nijesu ttigii

90

SIOISMUNO KRAUUJB SAM.
21. oiujka javlja, neica
s

n Kostnicu, ve^ im otx^ina
mtrja dalje nego

nipoSto

ne produljuju sadanjeg

pri-

do

8. svibnja. jer hi
i

toga

trpila Stetu

obdina mletadka, poSto su vc6

Djezine (etc pripravne

u redu (gentes nostras paratae et in ordine) Istoga dana izdaje
lu,

xapovijed yrhovnomu

kapetanu svoje mornarice Nikoli Cape

neka odjedri put Dali

macijr, najprije u Zadar, a onda u Sibenik, neka razpita tamo&nje prilike

stoji

na obranu
kotare u

mietadkih podanika, pak neka u yodama dalmatinskim
Priprave
Hrvatskoj. Najvi&e se zabrinu

(eka na dalje zapovijedi.
i

mleta^ke za obnovu rata uzbuniSe Sigismundu vjerne obciine

Dalmaciji

i

Dubrovnik, koji je sve dosad bio neutralan,

samo da mu MIetci ne prijede trgovanje. Sada se je prepao velike mornarice, koja bi mogla iznenada nahrupiti na njegovu driavinu slobodi. Dne udiniti kraj njegovoj 7. travnja 1418. zapovijedaju MIetci vrhovnomu kapetanu svoje mornarice, neka s jednom
i

galijom svojom

odplovi pred

Dubrovnik, pak

k obdioi, da za
i

te ju zapita, §ta kani ^initi,

neka poSlje kojega podkapetana svoga kad primirje mineP Gotovo u isti mah dolaze duli

brovadki trgovci, boraveci u Mletcima. pak pitaiu, da
koji

smiju

i

dalje ostati u gradu, buduci
ostati
i

dan

izti^e primirje?

Mietiani im odvra<faju, da
sve dotle,

mogu mirno

trgovati,

pade

u druga mjesta mleta6ka
s

zalaziti
I

dok bude dubrovadka obdina jednako postui

pala

njihovim podanicima.

Skradinjani boje se zla
filius

gorega, pak Salju u Sibenik dva

svoja poslanika (presbiter Matheus

Hlapsi et Nicolaus

Conedemes

cives Scardone),

moledi svoje susjede, da

ih

itede u dojdudem ratu. MIetadki knez u Sibeniku, Benedikt

Capello izdaje 22. travnja 1418

Skradinjanima slobodno pismo, kojim njima obe<5aje, da ne de u njih dirati, dokle budu mirovali, te izvjeSdivali njega o svemu, Sto bi se snovalo spremalo protiv Sibenika (de quibuscumque exercitibus, cumulationibus gentium et
i

tractatibus,

AH bude

li

quos senserint fieri et parari ubicumque contra Sibenicum et eius districtum). duzdovska vlada zapovjedila, da na njih udari: ne ce ih modi ipak Stedjeti, jer

vladinim zapovijedima treba se pokoravati
Joi 18. travnja nadaju se MIetci, da de dodi barem do petgodi&njega primirja izmedju
njih
i

ugarsko-hrvatskoga kraija, pak

s

toga §aiju svojim poslanicima u Kostnicu u torn
isto

doba pi§u svojim upraviteljima u Zadru, neka pokukiju milom dobiti Ostrovicu, a njihov knez u ^ibeniku nastoji predobiti cetinskoga kneza Ivaniia Nelipida. I zaista utanadi Sibenski knez s IvaniSem nekakvo primirje uz odkaz od petnaest dana. Medjutim prodje mjesec svibanj 1418., a mletad:ki poslanici u Kostaici ne utanapogledu novih naputaka.
gotovo u
i

No

dile ni mira ni primirja.

I

tako planu iznova

rat.

Due

18. lipnja

bira

mletadka obdina

poseban odbor od pet
i

de se baviti jedino ratnim poslovima u Furlanskoj, Istri Sigismund oko obrane vjernih mu gradova u Dalmaciji, te uz ino poziva Trogir, da opremi jednu galiju galijicu za njegovu mornaricu. Dne 9. srpoja opet razglaiuje po ditavoj Njemadkoj, kako su MIetci nakon znludnih pukusa oko izmirenja provalili u zemlje njegova podanika, akvilejskoga patrijarke Ljudevita Tecka,
lica, koji

Dalmaciji.

U

isti

mah

radi

i

i

u Furlansku

i

Istni,

a

podjedno
Kralj

udarili

i

na druge
iz

gradove

i

zemlje, koje pripadaju

njemadko-hmskomu

carstvu.

poziva s toga

Strassburga

njemadke gradove, da

prekinu svaku trgovadku svezu s Mletcima, pak da stanu trgovati s Genovezima.

U

rujnu 1418. ratovalo te je ved na sve strane.

Dne

5.

rujna daje mietadko vije<5e

poseboe oaloge NlkoIi Capellu, vrhovnomu kapetanu svoga brodovlja u jadran^^kom mom. Neka udara na gradove Trogir i Spljet samo sa morske strane, a neka ne izlazi na kopno Ako bi ga pozvali Poljidani, da cajedno s njima udara po kopnu na Spljet, neka se izvine s obsirom na skorainju zimu. Neka im obeda pomod na kopnu za dojdudu godinu, no neka ih gleda skloniti, da sami udaraju na Spljet. Ako bi se Trogir Spljet htjeli predati. neka im obeda jednake pogodbe, kao ito ih je dobio §ibenik. U obde
i

neka gleda, kako
penxije

bi viAe izradio

ooim gradjaoima,

koji bi

obedati godiinje mitom, nego oruijem. S toga smije mu pomogli. da se ti gradovi predadu. Trogirskim grai

DRU6I RAT S MLETCIMA; OUBITAK TROGIRA, SPURTA
djanima, neka slobodao obc6A godiinje
Iz tih

I

JL'iNIH

OTOKA.

91

peDzije

do 2000 dukata, a spljetskim do 1000.
ratovali.

naputaka razabiremo, da Mietci nijesu tada jo$ svom odlu£nosti

U
su,

jedou

ruku nadali su se joi uvijek, da 6e Sigismund popustiii, a u drugu o^ekivali
blagostanje.

da de
i

same dalmatinske ob<5ine napokon priznati njihovu vlast, da tako spase svoju trgovinu Napokon smetao je Mletke joi zetski knez BaUa III., koji im je otimao
i

gradove u juinoj Dalmaciji (AIbaniji\
svoju
silu

te

zadavao
i

toliko

neprilika,
i

da nijesu

mogli svu

oko Spijeta, Trogira, otoka Braia, Hvara Kordule. neko vrijeme, da <5e zaista grad Spljet bez rata do<5i u njihovu vlast U torn gradu naime planu§e gradjanske borbe, te je slabija stranka pobjegla iz grada i stata traziti pomoc u Mletaka protiv svojih sugradjana O torn pi§e hrvatski banovac Stjepan (Stephanus de Bachauia, regnorum Dalmatiae et Croatiae vicebanus) 10. listopada 1418 iz Knina kaptolu kninskomu ovako: »Prijateljima na§ima, dastnomu kaptolu koinskomu banovac Stjepan prijateljstvo £ast. Javljaju nam upravitelji sudci kraljevskoga grada Spijeta, kako su neki spljetskt bjegunci (quidam exititii Spalatenses), koji su radi svojih prekrSaja (eorum excessus) bili otjerani iz grada, stali iurovati s du§manima svete krune ugarske, naime s Mletianima, pak neprestano dolaze s galijama mieusredotoditi

Cinilo se

i

i

i

ta£kim nanositi brojne Stele

svake druge nevolje reienomu gradu. S toga vas molimo, da posljete vjere dostojna muia iz svojega zbora, koji de zajedno s jednim kraljevskim
i

iovjekom (Antunom Na^idem

iz

Zadra,

ili

Matijom

ili

Petrom Rogavidem
javno
i

iz

Klisa,

ili

Gaiparom Mik&i<5em

iz

^ibenika) podi u Spljet, te

iztraiiti

tajno (itavu istinu, ito

dete poslije toga sve gospodinu kralju vjerno priobdtti<.

kaptol kralju, da je zaista

s

Ved 21. listopada pi^ kninski kraljevskim dovjekom Ga§parom Mtk§idem poslao u Spljet
i

STOga druga, kanonika Stjepana, da su oba od plemenitih
spljetske javno
i

neplemenitih susjeda obdine

napokon ovo doznali: *oni Spljecani bjegunci po§li su najprije u Trogir, a odanle u ^ibenik, pak su ugovarali s MIetdanima SibenuzevSi mletadke galije, poMi su neki od njih prema Spljetu, danima. SkupivSi neSto deta da oslobode svoju utamnidenu bradu; ali duvSi, da su im brada vec pogubljena, okaniSe
tajno
propitkivali
te
i i

se toga podhvata.

Na

to su se jedni sklonili u Poljica, a

drugi

su ostali u ^ibeniku, te
su
se

dolaze 6c^6e
8 Poljidanima

na mietadkim

galijama pod Spljet.
bi Sto

Osim toga
u prilog

sastali

u ^rnovnici

na dogovor, kako

viSe Itete nanijeli

gradu Spljetu*.
MIetcima,
iitelji

Dok
je

su dakle spljetski bjegunci

sami

radili

grada Tro>
(Michael

gira oduSevljcno su suzbijali silu mletadku.

Na

delu kraljevske stranke u Trogiru stajao

biskup

Simun de Do minis

(Gospodnetic),
redovito
iztidc

a uza

nj

Mihajlo Vitturi
(Clapci,

Nicole Vitturi), koji je u ovo

vrijeme

obnaSao dast gradskoga rektora. Jo& se

kao

gorljiv privrienik
s

Sigismundov osobito

Jakov Hlapdid
1418. neki

Chapsi)

Draiojevid

pridjevkom Testa, kojega su
svjetovnim

17. prusinca

Spljedani izabrali

za svoga odvjetnika (procuratorem)

tako pred kraljem Sigismundom, kao pred svakim

dfugim duhovnim

Trogirana potaknu MletSigismundu odane gradove u Dalmaciji. Ved 15. sijednja nalaie mletadko Tijede podkapetanu svoga brodovija Marku Mianiju, da s jednom galijom krstari dui dalmatinskoga primorja, da prijedi svako OmiAem. Ako gdje satede bro> Trogirom, Ijetom pak trgovaoje stranih brodova s S dove tih gradova. neka s njima postupa kao s neprijateljima. Malo zatim .Aalju opet pje> utvrde u Dalmaciju, da se sa kopnene sirane zapodne podsada grada Trogirm. iake Tako se s proljeda 1419 razplamti iestoka borba uz hrvatsko-dalmatinsku obalu, a kojoj je posredno sudjelovao zetski knez Balia III., sadavajudi MIetcima oko Skadra i
i

sudom
1419

Ba^ odludni

postupak

dane, te su na podetku godine

stali

jade pntiskati

i

i

i

i

i

Drivasia gotemih jada.
ucijenili sa

Potonji

su pcradi

toga na Ballu tako planuli, da su

mu

giavu

2000 dukata, a poslije i sa 8000. U gradu Sp'jetu pretegla je opet kraljevska gradskim knezom proglasila Ivaoiia Nelipida. najodludoijega protivnika mletadkoga vladanja. Ivanift Neliptd stoji odsad na delu spljetskoj obdiai kroi viie mjestranka, te je

SieiiMUND KRAUUJK SAM.

seci (oiujalc, travanj, svibanj).

TrogirsW napokon
taletavali
i

iitelji
i

razasult se

na svojim hitrim bari

kama po ditafom jadranskom moru,
brodove. Najsmioniji
silne Stete

te stall hvatati

robiti

mletaCke

straoe trgovaike

moroari trogirski

oanostli

mletaCkim ladjama
zasebne dvije
je
kralj

do napuljskoga primorja, pak barkama u onim krajevima. Dne 19. travnja
se

sve

samo da bi mogli odoljeti tim trogirskim se napokon u Ugarsku, stao izdavati junacima. MedfuHm slobodne liMove za gusarenje po jadranskom moru, samo da &to vi§e naudt trgovint mleta£koj. Ve6 24. travnja 1419. javlja iz ViSegrada dalmatinskim gradovima, kako se je
odluiili su Mletci oboruiati
i

galijice,

Sigismund,

vrativSi

uvjerio

o jeStini, spremnosti
je ovlastio,
loviti,

i

mudrosti

vjernoga

i

obzirnoga dvorjanika svoga

I

van a

Venturina Zadranina
pitmo, kojim ga
vrienika

(familiaris nostrae maiestatis specialiter confisi),

pak
i

mu
i

izdao

da za £itavog
te

rata s

MIetcima smije njihove
plijen u dalmatinske

njihovih pritvrdinje

brodove

plijeniti,

ugrabljeni

gradove

dooaiati. Kralj zapovijeda svima knezovima, rektorima

kastelanima, da reienoga Ivana i sve, §to zarobi, primaju u povjerene im gradove i tvrkao dinje, te da ga svagda pomazu, gdje se samo prilika nadade. Namah zatim, 5. svibnja, izdaje kralj sliteo slobodno pismo za Trogiranina Jakova Hlapiida (Testu). Kralj njihovih pristalica prelata, a na zator Mletaka pt^, da je po savjetu svojih baruna izabrao pomenutoga Jakova za kapetana svoje galijice (in capitaneum galeotae nostrae),

Venturina

i

njegove

galije,

i

i

i

te
tv.

mu

zapovjedio,

da
ih

za

ditavoga
s

rata

lovi

i

robi brodove, koji

su

izvjesili

zastavu

Marka, pak da

onda zajedno
i

plijenom

i

suinjevima
tvrdinja

vodi u primorske

gradove,

naro^ito u Trogir, Spljet

Dubrovnik. Kapetan Jakov Slobodan je od pladanja svih dada

pa£e

i

tridesetine.

Svi nadelnici

gradova
sada

i

kastelani

moraju kapetana Jakova

i

njegove Ijude pri svemu pomagati
sarenje
robili

Ovim Hstovima
svi,

proglasio je Sigismund slobodno gui

po jadranskom moru,

te su

koji su imali takove listove, nemilo lovili

trgovadke brodove. Jo& u svibnju tu2i se mletadki knez u Zadru svojoj obdini, >da su dva sina Ivana Venturina opremili dvije barke u Trogiru, te poSli u lov na podanike
njegove; redeni pak
Ivan Venturini pripremio
je

gradju za novu galijicu<.

Vijede mlei

tadko odredjuje na to 26. svibnja 1419., neka zadarski knez zaplijeni sav pokretni
pokretni imetak Ivana Venturina
i

ne-

njegovih

sinova u

Zadru

i

kotaru

njegovu, neka sve
Stete,

prodade

novce sahrani u komori zadarskoj, da se njima nadoknade mleta£kim podanicima.
i

koje nanesu

Usred iestoke borbe po moru
je

i

kopnu pojavi se najednom u Dalmaciji kuga,
Cini se, da je najviSe
bjesnila u
i

te

ttade Ijuto barati po svima gradovima.

Sibeniku, gdje

pomrla

i

oboljela vedina strijelaca

pje^aka, tako da je mietadka obdina morala

onamo

U Trogiru nije po svoj prilici kud i kamo jade u Spljetu. Sve pored kuge nastavio se je mali rat. Najie^de se borilo oko Trogira. Joi 18. travnja bijaSe trogirsko vijede odiudilo, da se razori tvrdjica sv. Petra kod Podmorja (de Podemorio), jamadno za to, da se u njoj ne ugnijezde neposlati 29. svibnja novih pladenika.
4>Hjateljt.

tako harala, no zato

Dne

15. lipnja odredjuje

vijede,

da

se

ito

pomnije

straii

u gradu, a 5. rujna

kod mosta, ito no vodi na otok (!^iovo. 500 pje^ka za podsadu Trogira, a u kolovozu ugovaraju sa spljetskim PfOgnanicima, koji im nude sluibu pomod svoju. Pro* gnanici traie najphje ne.^to vojske, da bi mogli osvojiti neku kulu u Spljetu ili pak unidi u sam grad; nadalje mole galijlcu, da s mora udaraju na Spljet; suviie traie dohodke otoka Suleta, da bi se mogli prehraniti za vrijeme rata; napokon mole, neka im mletadka obdina xa sludaj. ako dobije Spljet, zajamdi, da de njih njihove potomke vra> titi u prvatoje itanje, te im dati sva imanja, koja im bijahu neprijatelji njihovi ugrabili. Mletci obrckc^e im sve, tto su molili, samo zahtijevahu od njih sinove njihove za taoce, toboie da osiguraja svoje podanike od iteta, koje bi im nanijeti mogli, ali jamadno samo
nalaie se kapetana, da

metne

straiu

u

kulu
i

Mletci odredjuju 15. srpnja opet dva tomja

i

i

za to, da se ne bi predomislili.

U

isti

mah ugovarao

je

i

vrhovni

kapetan mietadkoga

DRUOI RAT s mlktcima; oubitar tbooira, spubta
brodoTija
s

1

juSnth OTOKA.

93

bosanskim kraljem Stjepanom Ostojidem, koji

bijaSe
s

poslao svoga poslanika^

nekoga vojvodu, da ugovori savec

k njemu pred Trogir mletadkom ob^inom, te

izmoli u niih nekoliko galija za svoje podhvate.
vijestio svoju ob<finu

AH

je sato traiila
i

Mletadki je kapetan 29. kolovoza obao dogovorima, koja je 9. rujna prihvatila neke ponude bosanske od bosanskoga kralja, >da mora na syaki poziv njezia o svom troiku

podidi

diiati odredjeni broj (eta
i

na bojnom polju dotle, »dok na§e gospodstvo dobije

nostra habuerit Tragurium et Spalatum)<. Jo5 bi obdioi vrlo drago bilo, kad bi kralj bosanski poslao na Bal§u, njezina neprijatelja, toliko

Trogir

Spljet (quousque

domiDatio

STOje vojske, da bi
je doslije osvojio.

mogia

obraniti njezin posjed u Albaniji

i

oteti

Bal&i

ona mjesta, koja

U

jeseni

1419. (inilo se, da 6e MIetci ostatkom
i

Dalmacije
i

obladati.

Na

odludnije

Sigismund bijaSe naime posve zaboravio na svoje posade u tim oblastima^ kao na tamoSnjega patrijarku Ljudevita Tecka. Mletadke su vojske s toga redom osvajale gradove mjesta tako u Furlanskoj kao i u Istri, te ugarske posade gotovo posve iztisnule iz tih pokrajina. Patrtjarka Ljudevit Teck morao u skrajnjoj nuzdi svojoj pohitati u Ugarsku, pak zatraiiti
dosadanji uspjesi u Furlanskoj
Istri.
i
i

ratovanje bodrili su ih

pomod u

kralja.
i

Molbe patrijarkove
izda^nije mjere.

nepovoljne

vijesti

iz

Dalmacije skloniSe kralja Sigismunda na
rat s

Kako
iza

vjerio je ratovanje s

se je medjutim baS u taj das spremao sam na Mletcima objema banima hrvatskoga kraljevstva.

Turcima, po-

je ove

godine
i

Davida

Lackovida de

Zantho neki

U Slavoniji banovao Oionizije deMarczali,
prior
i

a u Hrvatskoj

Dalmaciji zamijenio Ivana Albena od
kraljev

Medvedgrada vranski
i

do-

sadanji vjemi pratilac

Albert od Velikoga Miholjca
pomoc

Ungvara

(de Ungh). Hrvatski ban pohitat de u Dalmaciju u
nizije

Trogiru, a slavonski ban Dio-

vojskom u Furlansku. Dne 1. listopada javlja Sigismund iz Velikog vijedu u Belluou, da §alje slavooskoga bana Dionizija Marczala s vojskom na Mletdane u drugom pismu od istoga dana poruduje patrijarki akvilejskomu Ljudevitu Tecku, kako de ban Dionizije naskoro s jakom vojskom udariti na ncvjerni grad C a b d a d (Cividale), da ga kazni, ho se je iznevjerio Mletcima predaa JoS 2. listopada boravi ban Dionizije u Zagrebu, a poslije podje u Furlansku, gdje mu
podi

de

s

Varadina gradskomu

;

i

drugi velika§i. Dne 25. studenoga stade podsjedati Cavdad, koji je branio markiz Taddeo d' Este. Taj hrabri vojvoda provali jednom zgodom razbi bana Dionizija, koji se je tako prepao, da se je s mjesta povratio u svoju banovinu. S njegovim odlazkom stadoie mletadke vojvode redom osvajati Sigismundove i
se pridruziSe goridki grof Henrik
i

i

patrijarkove gradove u Furlanskoj Istri. Vidam (Udine) predade se Mletcima 6. lipnja 1420., pak tako obladaie ditavom Furlanskom. U Istri vodio je mletadku vojsku Filip Arcelli; njemu njegovim podvojvodama predadoSe se redom istarski gradovi: Labin 3. srpnja, a fjiiie (Muggia) 8. srpnja 1420. Jedino posredovanjem pape ostaviie Mleti^ani patrijarki
i
i

Ljudevitu

Tecku

Akvileju, S. Daniele

i

S. Vito, te

mu

takodjer doznadile godi&nji dohodak.

U

Dalmaciji

zapodeo
itetu

je

ratovati
traiili

hrvatsko-dalmatinski
su u Mletcima
MIetci
14.

ban Albert de Ungh joi u
duli,

rujnu 1419. Upravitelji zadarski

brzu pomod, kad su

»da su

ialju novib 100 pjeiaka la medjutim podigao Vlahe po Hrvatskoj, tmjestio ih u barke, te ih poslao, da robe manje otoke mletadke. Prvih dana listopada Salju Trogirani svoje poslanike k banu Albertu, a 1. studenoga biraju tri kapetana za rat U to doba osobito se iztide Trogiranin Mihajlo Vitturi, koji sprema ditavo brodovlje na zator MIetdana. Dok je mletadka vojska s kopna i s mora podsjedala Trogir, dotle je Mihajlo ili Mikac Vitturi sa hrabrim svojim drugovima opremio jednu galiju, jednu galijicu i viSe barka, pak izmedju dalmatinske i oapuljske obale robio progonio mletadke podanike. Njegovo haradenje dodija napokon Mletcima, pak stadole posve

oeke dete saile na obranu Sibenika

naith

mjesta<.

rujna
je

i

ostalih

mjesta

na

kopnu.

Ban

i

i

94 otbiljno snovati, da djuje nove £ete
i

SlOISMUND KRAUUJR SAM.

jednom dokon6:;ju
torojeve, a uz
silom.
i

rat

u Daltnaciji.

Na koncu
silama,

veljadie
i

1420. odre-

bojne

to rade

svima

da mitom

obedanjima
Dalmacije.

predobe, ito ne
I

mogu

taista,

mietadki novae

obe<5anja

skriiie

i

taj

put

odpor preostale

Prognani Spljedani, na 6elu im nadpop Boiidar (Deodat) Siojanovic, pregnu^e svima silama,

da su splietski prognanici obilazili i oko Koriule, da ih predobe za Mletdane odvrate od njihova iiteija otoka Brada, Hvara to, da se je grad kneza Vladislava Jak^ida, kraijeva pouzdanika. U to se zgodi '}oi Kotor 15. oiujka sam predao u zaStitu mletaiku, pak se je dinilo, da de sada MIetci njeguvim saveznicima lakSe svladati zetskoga kneza BalSu. No preZajedno s Kotorom jamadno je djelovala Kordulu, te su on! daja Kotora na iitelje otoka Brada Hvara s izjavom, da nekoga popa joi u oiujku 1420. poslali u MIetke svoga poslanika
da
prisile svoj

rodni

grad na predaju. Cini
i

se,

i

i

i

i

i

su voljni pokoriti se mletadkoj republic!.
Predaja Kotora, poslanstvo
s

otok&, bodrenje spljetikih prognanika:

sve

to

skloni

duida

Tomu Moceniga
mu
i

i

vijece

na

osudnu

akciju.

ImcnovaSe

vrhovnim kapetanom ditavoga brodovlja
voljno pjeSadije, tc
povjeriSe,

svoga na jadranskom

Petra Lauredana moru, pridruziSe mu doi

Podjedno mu 30. ozujka 1420. dadoSe kako Ha radi. Zanimljivi taj naputak odaje bojnu osnovu mletadku. Petar Lauredano neka u ime Kristovo podje iz MIetaka s brodovljem najprije u Cref i Osor, odanle na Rab i Pag, onda u Zadar. U svakom mjestu neka pozove kneza, da 5to prije skupi brodove dete, odredjene za boj, da ih poSIje u Sibenik, koje je glavno zbiraliSte za ditavu mornaricu (ad partes Sibenici, in quo volumus exercitum nostrum maritimum debere se congregare). PoSto je u Zadru uzeo sobom jo5 dva tri vjerna dovjeka, koji poznaju dobro prilike Dalmacije, a narcdito trogirske i spljetske, neka odplovi u Sibenik, pak neka ondje okupi ditavo dalmatinsko brodovlje, da bude vazda spremno na njegov zapovijed odjedriii, kamo bude trebalo. Iz Sibenika podi de sa svima galijama mletadkim prema Trogiru; tu de ostaviti jedan dio galija galiiica, da paz* na Trogir, da prijede Trogiranima nano^iti stete onim dalmatinskim brodovima detama, koje se sabiru u Sibeniku; s osiatkom pak svojega brodovlja odjedrit de k juinim otocima Korduli, Hvaru Bradu, kao k manjim otocima onoga kraja, pak de ih primiti a vlast zaititu mletadku, kako bijahu sami ponudili po svojim poslanicima. Petar Lau* redano obedat de iiteljima onih otoka u ime svoje obdine, da de pladati samo one dade, koje su dosad davali kralju ugarskomu, nadalje, da si slobodno po volji mogu birati knezove svoje, naravno iz zemalja mjesta mleiadkih. I na otocima pobrat de brodove i dete, kako je ved ustanovljeno, a takodjer uzet de s njih vina iiveia za vojsku. PoSto je tako podigao na noge ditavu Dalmaciju, onda tekar neka podje na Trogir sa svim brodovljem vojskom. U to ime imade sa sobom 800 novih deta pjeSaka, koje vodi Quarantaotto; osim toga neka uzme sve konjanike, ito no se dese u Zadru. Neka nadalje iznese na kopno obje bastite, koje sobom vozi; jednu neka namjesti na otoku Ciuvu, a drugu na kopnu. Kad sve ovako pripravi i udesi, neka muievno na svaki mogod nadin nastoji (viriliter per omnes vias et modos possibiles), da ^to prije ohlada Trogirom. Iza njcga neka jednakim nadinom ito brie pokori Spljet. Poito se znade, da se oba grada silno boje haradenja tim kad se ne bi pustoienja, neka im zaprijeti htjeli pokontt. Ako bi se pak htjeli dobre volje skloniti pod mletadku vlast, neka ih prime uz one pogodbc avjete, pod kojima se je predao grad Sibenik. Spljedanima moie pade, ako bude putrebito, obedati to* da mletadka obdina ne de u njihovu gradu

da

zavrSi rat.

obseian naputak, &ta

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

podizati tvrdje, niti de dozvoUti,

da se u grad povrate prognanici. Kapetao Peiar I^aredanci radio je jamadno po primljenom naputku. Svakako joi u travnja 1420 pokorili su mu se otoci Brad, Hvar Kordula sa susjednim manjim otocima, jer je poslije neki bosanski vojvoda Pavao mjio mieudku obdinu, da mu usiupi
i

DRUOl RAT S MLETCIMA; QUBITAK TROOIRA, SPUKTA.

I

JUiNIH OTOKA.

95

grad Vis (castrum
girani
stckli

Lisse)

i

otok Hvar

(illas

insulas Liesne).
i

AH mu
.
.

obdina 14. syiboja

odgovori: >Re£ena mjesta
i

i

otoci bill su u

rukama
i

vlasti na^ih

neprijatelja, te su
.;

Trootoke

duSmani naSega vladanja onamo se zaklanjali u pravednom ratu (de bona guerra) oteli ih rukama
drugi

ali

mi smo

te

neprijateija naSih, te
i

smo
i

obedali iiteljima redenih

otoka

i

mjesta, da

demo
i

ih

saduvati

driati

pod upravom

zaititom na^ega gospodstva.

A

to

hodemo

provesti

diDiti<.

Obladav&i otocima osvanuo Petar Lauredano pred Trogirom.
delu

tm Mihajlo
iz

Vitturi

i

2itelji toga grada, na biskup §imun de Dominis pripravili su se na junadku obranu.

Joi 20. oiujka bijaSe trogirsko vijede odredilo, da nitko
ziti

ne smije

ulaziti

u luku

ni

izla-

od pozdravljenja u veder do pozdravljenja u jutro. Jo§ bi cdredjeno, da jedan kapetan spava u kuli na otoku, a drugi u novom gradu. Napokon bi sav dohodak od
nje
sv.

solana

Barbare odredjen za utvrdu kaStela (pro fortificatione burghi).
vijesti,

Nemamo

ita

se

je
je

sve

zgadjalo

u

Trogiru

i

oko njega mjeseca svibnja
je bilo

i

Hpnja 1420. Ne znamo, koliko

obrani grada doprinesao hrvatski ban Albert de Ungb,

a koliko cetinski knez IvaniS Nelipid.

Nema medjutim

sumnje, da

iestokih borba

oko grada kroz ona dva mjeseca. Doznajemo samo, da su napokon Trogirani, izmoreni do kraja kugom, gladom, ne mogudi vi§e odoljeti bombardama mietadkim, zatraiili primirje od mletadkoga kapetana. On im ga dozvoli samo za jedan dan. Bilo je to 21. lipnja. Nodju umade iz grada Mihajlo ili Mikac Vitturi sa svojim privrzenicima, a valjda s njima i
i

biskup Simun.
Trogira, te
to udje
i

Sutradan dodjo§e pred kapetana poslanici grada
i

se baciSe pred noge zamoli§e ga za milost. Na Lauredano 22. lipnja u grad, te izvjesi na trgu na svima kulama zastavu sv. Marka. Prvo mu je bilo, da je

mu

Petar

udario

progonom Mihajla
srpnja) stigia
je

Vitturija,

te

mu

zaplijenio sva imanja,

kude

i

vrtove, Sto je sve vrijedilo

3567 dukata.
iz

slije (7.

jednaka sudbina
Ijudi

sve ortake

Malo dana poi drugove

njegove, medju kojima je bilo
kraljevstva
divoj

svih kiajeva hrvatskoga

(seruitorum

olim

Michatii:

Gregorius Vlachus, BuIvichus
Iveferich,

^^
FeCat Deodata
STOJANOVidA,
,^ ^^

Pomerich,

Pribilius

Dragoslavich,
.

Ra-

doslaus de Sibenico, Jurchovich

de Spalato, Marcus Grozde . de Tragurio, Velchasin de Rama, Volchus, Valenta de Poxega,
.

Volchac,

Volchasius,

Radoslaus

Talian,

Michael

de Ragusio,

Stiep«n« de

Georgius Marinza, Rade Dospilich).
je

Piou (pod Bororima)
pokraj Spljeu

Ved 27. lipnja znalo se u MIetcima za pad Trogira. Obdina po vijestima svoga kapetana nasludivala, da de se na.<(koro predati Spljet, pak je s toga izdala odredbu, da kapetan s ditavim brodovljem namah nakon predaje Spljeta odjedri na jug, pak da zavrSi rat s Baliom. Jo& mu daje naputak, ita da dini
t

(i4ao.— 1433.).

koezom Ivaniiem Nelipidem. Neka gleda
pak oeka se potuii na kako su predji njegovi
rado
8

njime utanadila
>

nadi de obdinu

vazda

s cetinskim omiikim nekim od njegovih Ijudi, njegovo ponaSanje prema mlctadkuj vojsci. Neka mu spomene, bill vazda dobri prijatelji mletadkoga vladanja, te kako bl obdina mir ili primirje na &to dulje vrijeme. Ako bi pak htio poslan$tvo. u oajboljem raspoloienju* prema sebi (semper inveoiet nostrum
i

sastati

se s njime

ili

dominium optime

disposiium).
i

Medjutim bija&e se pad Trogira tako kosnuo Spljedaoa, da su oni ttali misliti o predaji. Ali oni de se prije s kapetanom Petrom L4iuredaoom pogadjati. Postage k njemu detiri svoja sugradjana za poslanike (Cresolus Mathei de Papalibus, Niculaus Petri de Comis, Marcus Petri et Nicolaus Jerrecii, nobiles Spalatini), te mu podastrijelr petnaest
todaka za potvrdu.

Ako

ih prihvati, prizoat

de mletadku

viast.

Medju tima uvjetima bija^

96

SIOISMUMD KRAUTJJB SAM

da se u Spljetu ne smije graditi nikakva tvrdinja, zatim da se prognaoicima ne dozvoliti povratak, najmanje pak arcipresbiteru Deodatu (Boiidaru) Stojaoovidu. Ini uvjett bijahu: da se ot jedan pudanin ne smije uzvisiti medju plemide, da nadbiskup dalje od mletad:ke republike priznat za nadbiskupa, da se gradjanima Dujam bude smatraju za gradjane mletaike t. d. Kapetan po danom ostavi oruije, da se gradjaoi mu naputku prihvati uz neke preinake svih petnaest to£aka, te ih potvrdi prisegom, a
i

taj,

tmije

i

i

i

na to pozove posianike, da
Tijede u petak 28. lipnja

mu

izruie grad.

Nakon povratka poslanika sastade
i

se veliko

1420. na zbor.

Tu

se razpravljalo, §ta da se udini. U^itade

Toma

Nikolin de

Lacaris, te predloii,
bi

da se grad predade Petru Lauredanu
mletadkoj obdini poloiena
poslanici

obcini mleta^koj.

NjegOT predlog prihvadcn

od ogromne veclne
i

(40) vijednika (protiv 4), na 5to biSe

Petru Lauredanu otvorena gradska vrata

zakletva vjernosti.

S pismom njegovim podjoSe na

to spljetski

u

MIetke, gdje

im

9. srpnja

po-

sebnom izprayom zajamiiSe ugovorene pogodbe. Ovako je mleta£ka ob<5ina godine 1420. ugrabila Sigismundu ne samo
i

ostatak Istre

Furlanske, nego

i

ostatak Dalmacije, naime Trogir, Spijet

i

juine otoke. Rat se je svrSio

bez ikakva mira

ili primirja. Hrvatskomu kraijevstvu ostadoSe od ^itavoga primorja jadranotok Krk na sjeveru, kojima je vladao knez Nikola Frankapan, a skoga jedino Senj Poljicama na jugu, gdje je opet vladao knez IvaniS Nelipid. Krajinom i s grad Omii Uz njih ostala je vjema kralju Sigismundu obdina grada Dubrovnika, koja je odsad nei

prestano strepila za svoju samostalnost, kadgod
brojnije brodovlje.

bi

6ula,

da se u Mletcima oruia ja^e
1415. u

i

(Rat
i

8

Turcima,

1419.). Provale turske god.

1414.

i

Bosnu, Hrvatsku

Ugarsku bijahu samo prve predtede potonjim nevoljama u tim kraljevstvima.
Najljude bijaSe postradala Bosna, gdje
je

nakon provale turske
i

i

Hrvojeve smrti

planula iestoka borba izmedju velikoga vojvode Sandalja Hranida

kneza Pavla Radinodijelu

vi^
vala.

svojaka kralja Ostoje

i

vlastelina u jugoiztoinoj Bosni

i

jednom

zupe Kona-

U

toj

borbi pogibe knez Pavao Radinovi<5 23. kolovoza 1415. kao irtva neke urote.
Sutisci, Ivan Gundulic, opisuje potanko,

Dubrova£ki poslanik na bosanskom dvoru u
je

kako

knez Pavao nastradao. >Jutros rano<,

javlja
ja$e<5i
i

isti

dan dubrovadkomu

vijedu,

— otisao

je kralj Ostoja sa svojim

sinom

i

po&ao

u ravnicu.

S njima

je bio

knez Pavao

Radinovic

i

njegov sin Petar, vojvoda Sandalj
i

vojvoda Vukmir, zatim

zupan Dragi§a,

knez

Vuk
al
i

Hrani<^

kad

dodje k meni sluga kneza Pavla (Radinovida), ustadoh
stigoh ih negdje okolo Sutiske.

vojvoda Pavao KleSid. Ja ostadoh kod kude, da napiSem neke listove; i skodiv na konja podjoh

za Djima

Kad sam

ja§io s

voJTodom Sandaljem, porudi
ili

on vojvodi Vukmiru (Zlatonosovidu);

>(jledajte
s

da k meni dodjete,

du ja dodi k vama«.

Namah

dodje spomenuti Vukmir, te je

njim govorio dugo vremena.
Ostoja

Kad bijasmo

blizu

mjesta, koje se zove Parena Poljaoa, vojvoda Sandalj izvude sablju, a za njim udine isto

•i Djegovi

Ijudi.

Namah na
i

to

dade

kralj

svezati

kneza Petra Pavlovida (sina

Vukmir pak povude natrag kneza Pavla Radinovida, moledi ga isti par, da ne bude krvi medju njima. Meni se je sve dinilo, da je to djetinja igrarija, jer ne bijaiie medju njima nijednoga udarca. Kad je
Pavla Radinovida)
odvesti ga

u Bobovac; vojvoda

na to knez Pavao Radinovid bjeiao, mi&ljah da de ga
neki od Sandaljevib Ijudi odrubi
novidu. Vlatko

svezati.

No

u to dodje knez Vuk, a

mu

glavu; drugi opet (odrubi glavu) knezu Pavlu Radi-

da se Pavlovoj u Vrhbosnu. Kneza Petra Pavlovida vuku i prate a Bobovac, kako vam rekoh. Mislim, kako sam od nckih duo, da de ga oslijepiti.
patarenac
deti

Tumarlid

pobjegao je o moj

stao, to

jest

k

fratrima,

spase, a zatim je poiao

k

Kad se je sve smirito, Ijudi podjo&e kudi. U sve poginuie detiri osobe. Od ostalih je vojvoda Vukmir malo ranjen; Brailo Tezalovid suianj je Vuka Hranida, a Pribisav Muriid suiaoj je drugih. PoSto je opet bio mir, odjaSih k vojvodi Sandalju, a on mi rede: »Jesl
li

mislio,

da del ovo

vidjeti?

Eto po

milosti boijoj

ja dinim

i

vriim

pravicu,

kako

i

vi

RAT
gospoda dubrova£ka
s

S TURCIMA, 1419.

97

finite;

jer

tko

izdaje

Dubrovnik, gubi glavu.

Tako

i

ja

iinitn

drugim vjernim BoSnjacima*. Mnogo joS toga govoredi proti otcu (kralju) i siDu, prott proti bosanskoj vladi zavrSi Sandaij: >Ivane, ja sam brat velidanstvu kraija ugarskoga dubrovafike, preporuCite me njima*. pravi prijatelj gospode Smrt kneza Pavla Radinovida bijaSe lozinka tuinomu gradjanskomu ratu u Bosni. Sinovi nesredooga Pavla, po imenu Petar Pavlovi<5, koji se bija§e brzo oslobodio tamnice, s Turcima proti kralju Ostojii Sanbrat mu Radoslav nijesu se sada kratili sloiiti se
i i
i

i

dalju Hranicu.
te je bosaoski

Vec
ili

u prosincu bjesnila je turska sila u juznim
bi

destima driave bosanske,
pobjedt pred Turcima

knez Miliia molio Dubrovdane, da
u

mu

dozvolili

u njihove tvrdje
tako, da je

sam

grad. Slijedede godine 1416

harala je turska vojska u

Humu

do dubrovadke medje, te je dubrovadko vijede zakljudilo 21. oiujka poslati sa svojih otoka brodove prema kopnu, da bi se spasao podloini mu narod, bjeieci od Turaka. Pade iupani kneza Petra Pavlovida, po imenu Gjuragj Stjepan Miioradovidi, doprije^e s turskim detama sve do dubrovadkngi primorja, te su Dubrovdani 23. ozujka zaklinjali kneza Petra, neka zapovjedi svojim zupanima, >da nam u naSem nikoje kvare ne udine i se onudej ne tiraju« Pavlovici su s pomodu Turaka najviSe udarali
vec dopria sve
i

na zemlje Sandalja Hranida radi smrti
Ostoje, osobito

svoga otca Pavla,

ali

su

bjesnili

i

protiv kraija

oJkad je odvrgao svoju prvu zeou Kujevu, njihovu rodjaku, te se oienio Hrvojevom udovom Jelenom. Dne 12. listopada 1416. pi§u Dubrovdani kraljici Barbari u Ugarsku, >da je Bosna posve razasuta, da vlastela njezina rade na medjusobnu propast svoju* (Bosnam destructam esse penitus, et barones ipsos intra se exterminium maximum preparare). Istoga dana javljaju opet kralju Sigismundu: >Medju barunima Bosne planulo je veliko i smrtnu neprijateljstvo poradi smrti pokojnoga kneza Pavla (Radinovida). S toga
i

je

Kri^ija Turdin (sultan
ih

Muhamed

I.)

poslao dva svoja poslanika k redenim barunima^

da

medjusobno
koristi,

izmire.

U

to

ime

ureden

bi

stanak

svih

tih

baruoa, koji

ipak nije

imao
Ostoja

jer

baruni

jedan drugomu ne
i

vjeruju.

Govori

se,
i

da je na pomenutom
sveiu.
i

stanku bilo utanadeno, da se kralj Ostoja
i

knez Dragila zarobe

Kad

su to kralj

poradi toga je kraknez Dragila doznali, pobjegoSe slijedede nodi sa stanka, IjevstTo bosansko u najvedoj smutnji i razsulu. Kralj pak Ostoja uzeo je za suprugu Jelenicu, udovu Hrvojevu, razstavSi se s prvom suprugom svojom«. Dva mjeseca poslije,
25. prosinca

1416, javljaju dodu§e Dubrovdani Sigismundu, da >za sada (ad presens) nema nikakve (turske) vojske ni u Bosni ni u Ra^koj<, jer je turski car morao podi u dalje. Stjepan Ostoja vratio Soluo protiv brata svoga; ali smutnje u Bosni potraja&e
i

se

poslije

s

pomodu

nekih

humskth knezova opet na
grada Blagaja u
sno&aje
stare

prijestolje,

te

ga
to

nalazimo
se izmirio

23. oiujka 1418. u zaseoku

Bi&du izpod

Humskoj

zemlji, gdje uredjuje

poslove svoje kraljevine
i

i

obnavlja

prema

Dubrovniku.

U

udarao na Sandalja. No iza njegovoj supruzi Jeleni, a na prijestolje njegovo popeo toga nestaje traga kralju Ostoji se je sin njegov Stjepan Ostojid (1419.— 1421.). Ved prvih mjeseci 1419. nalazimo Stje8

knezom Petrom Pavlovidcm,

te je Taljda

s njim zajedno

i

€• u Suttskoj; uza nj je majka Kujeva paoa Ostojida u Bobovcu, a poslije u Zvedaju Ivko dioa bosanske vlastele, kao vojvoda Petar Pavlovid, vojvoda Petar Dinjidid, vojvoda Hrvojev sioovac Juraj Vojsalid, vojvoda doljnih vojvoda Pavao Jurjevid, pade SemkoT.c krajeva. Samo Sandalja Hranida nema kod njcga, edit znak, da ga nije prizoavao. No zato se je Sandaij Hranid 24. Ilpnja 1419. na Stipanju polju pred gradom Sokolom car lurscih*, a slijedede hvastao poveljama, 4to ih bijaSe dobio*»od kraljev ugrscih
i i
i

i

i

godine 1420. odito je priznavao, da drli svoje zemlje

>miloidu
i

i

darom boijim
i

i

v e

I

i-

koga cara sultana Mehomet-bega,
I

zapisano

tirrdjeno

vojevodom
Boine
^

sa k o m«.
Svi ovi podatci
odIto

dokazuju, da je sultan
kletvenike
i

Muhamed
i

poslije
je

1415. smatrao bo-

sanske kralje

i

velikaSe za svoje
II

podanike,

da

pravi gospodar

Hrv. po»j. n.

^
bio ojegov vojvoda Isak,

SIOISVUND KRALJUJB SAM.

premda se ne moie dnigim spomenicima utvrditi kazivanje ugarekoga Ijetopisca Ivaaa Turdanskoga, da je turski car re£enoga vojvodu Isaka (rex Ikach) imeoovao za kraija bosanskoga, te mu odredio za stolicu Vrhbosnu (Werchboza* nyam), gdje bt sahranjen sasjedent Pavao Radinovi<5. Vojvodi Isaku bilo ie lako iz Bosne
poslije 1415. provaljivait tako u Hrratsku,
i

Ugarsku. Ved bi spomekao u Slavoniju da je Sigismundov vojvoda Pipo de Ozora u jeseoi 1416 ratovao u Bosni, a tako isto znademo, kako je Sigismund u rujnu te godine traiio od Hvarana graditelje bronjezinim pritocima, s koiom de onda Pipo doTa, da osnuje tnornaricu na rijeci Dunavu rovaljivatt u Bosnu i turske zemlje. U pismu pade na Dubrovdaoe od 22. rujna 1416. javlja kralj Sigismund iz dalekoga Calaisa, kako je odludio s pomodu katolidke crkve na Turke >tako jaku modnu vojska< (tarn validum i svih krftdaoskih vladara podidi exercitum), da modi do kraja iztrijebiti potentemque de (ad finalem exterminacionera)
i

nuto,

i

I

i

redene duimane Kristova imena.
VrativSi se

Sigismund u

yeljadi

1419. u Ugarsku, bila
koji su pro^lih

mu

je poglavita briga
bili

pored

svih brojoih drugih,

da zaratuje na Turke,
Stjepan

godina

vi§e puta provalili

u njegove rcmlje.* Priprave

njegove bile su obseine.

Nema

sumnje, da ga je pri torn
1416. sporazumio
se

revno pomagao
8

i

srbski despot

Lazarevid, koji

se bijaSe joS

bizantskim carem

na zator sultana Muhameda.

Samo

tako

moze

razumjeti,

kad

papa Martin V. 22. svibnja 1419. potvrdjuje nekoga Gregorija (de Here) biskupa u Beogradu (Nandoralbensi), poSto je biskupija nakon smrti biskupa Mihajla

za katolidkog

neko vrijeme

stajala izprainjena (aliquamdiu vacauerat).

U
odgadja

srpnju 1419. zbirala se vojska
2.

na sve strane.

Ban slavonski Dionizije Marczali
da de >$to
prije< (in

srpnja u Krizevcima sve sudske razprave >poradi ustanka kraljevstva< (propter

motum

regoi), a kralj razglaSuje 25. kolov( za iz Pozuna,

proximo)

povesti vojsku na Turke. Medjutim stiie Sigismundu vijest, da
brat Vedcslav, kralj deSki,
i

mu

je 16.

kolovoza umr'o

da

je

sada prijestolje deSko izpraznjeno. Jamadno bi on sada

bio volio pohitati u CeSku, da oblada kraljevstvom, te su
kaii prinudili,

da odgodi svoj put u Ce§ku, pak da jednom

ga valjda jedino ugarski velizaista povede toliko obedaje

vanu vojnu.

K

tomu

stigoSe
s

mu

nepovoljnc
dijelom
s

vijesti

iz

Furlanske, te

bana Dionizija Marczala
toliko

jednim

sabrane vojskc poslati

na zapad.

morao slavonskoga Tako je

Sigismund, misledi svedjer

na Ce^KU,

oslabljenom vojskom

gotovo zlovoljno zapodeo

soovanu vojnu.

Od
vojvoda

24. rujna

do

1.

listopada

boravi

Sigismund u Velikom Varadinu, a
se je uz ine
stoji

poslije se
i

tpuita prema doljnomu Podunavlju, gdje

mu
(26.

velikaSe

pridruiio

erdeljski

vojskom kod Dunava na tromedji ugarsko-srbsko-bugarskoj blizu ^eljeznih vrata (uf unserm newen hausz in der Bulgarei bei dem eysern Thor) kod Or&ove (28. listopada); ali 8. studenoga ved je u
Nikola Cak.
Posljedojih dana
kralj s
i

— 28.)

*
^

^^^

«

*
\t

9tsri|i

i^td umijiu

poUnko
Toraka

pri£ati

o tim tartkim provaUma god. 1416.-1418.

Tako

priporiicdajn, da

)«daa tattka To^ka gud. 1418. provalila kro<
pod>i«d»ti.

Hrvauka u Kranjika
Medjatim
aloiiic

i

§t«ier>ka, te prodrla are
aaatrijtke

do
I

Radgoae,
Albrecht a
boja,

koj« j« itala

bilo

ao.ooo.

•«

TOJTode

Ernest

brvaukia ka«ioa Nikolom FraDkapaaom,
gd)a
)• ia prri apooiiaje

te ratbiie u

listopada

1418. Tarke

pred

Radgooom

a krfatrom

pogiaao aaaa tartki foiroda Abnetbeg. Za ta pobjcda kri^naka oe saada
koralkf
pov)ettat£ar
Ifier.

ine<ljaUin toTretneoi isvori,

aago

Nikola Kraakapaa 24. lipoja 1418

Mrgiter (f 1616) n tvojim anatina. Isvjettno je tamo, da je kaet staaaUo a aadvojvodoai Erqeatom tavex aa pet godiaa proiiv avakoga, isaaav
aaatrijake

Hmiko

caratvo, kraaa

aganka, vojvode

Fridiika

i

Albrrchta,

i

napokon grofove Gori£ke.
filial

Ugaraki

l}e<opi»8C

Ivaa Tarteatki aaaife opct priiail o provalama tarskoga vojvode Isaka (rex Ikacbt a

laniiftka oblast

(TbcnaakOt). koji

^

oad)« a boja. pogiaao, abi)ea
ae
s aialona

od |aa«ka Nikola Pelrovt6i (Nicolaas,

Petri

de Mac*-

dooia). Ta) Nikola Petrotrid oborio
saaa aa aadla, stao

Cetom aa tarska Tojska, sbacio kopliem

Isaka a koaja^ akotio

aa prsa laaka,

pol^la

glavott b«< obdra.
Uffarska.

Daaava provalOa a

te aa lario m»t a vrat. Smrt vodfe tako je prestravila taraka vojaka, da )« Malo latim rasbio je Nikola Petrovid craga Toitka oamauiiiaka, koja bijale prdco Na da ac Medjutim attaaoTiti, koliko j« iatiac a ton priteaja.

KNEZ IVANI§ NRLIPid BOHl
Budimu. Da
viti.
li

SI

S

MLKTCIMA

I

BOSSOM; FRANKAPANI

I

CRU3KI KHBZOVt. 99

se je gdje sukobio s turskom

vojskom, ne moie se za izvjestno ustano
>Istoria di

Neki
je bio

stariji

povjestniiari (prvi je Beccatini u djelu
i

Turchi

I.

p. 77.) tvrde,

da

preiao Duoav, te se izmedju Nikopolja

NiSa namjerio na

turskoga velikoga

vezira sa 80.000 Ijudi.
vezira,

Zametnuo
s
i

se boj 4. listopada, te je Sigismund tako razbio velikoga

da

je obladao velikim dijelom Bugarske.

Suvremeni
Ijetopisac

izvori

medjutim ne spominju

te toboinje

pobjede
kralj

ni

jednom

rijedju.

Poljski

Dtugoss pripovijeda ovako:

onoga Ijeta (1419.) sabrao uglednu vojsku od svoje driave, te poduzeo vojnu na Turke. Kad je sa svojim 6etama »konjanicima i pjeSacima, doSao do srbskoga Beograda (Albam regalem Rasciae), stigla je njemu na susret ogromna turska vojska. No F>o$to je Dunav razstavljao objc vojske, ne dodje do sukoba. Sigismund je kroz vi§e sedmica vrijeme tratio na obali Dunava, videdi da se njegova vojska ne moze ni po broju ni po snazi mjeriti s turskom. Nije se ni usudio bez otite pogibije prevesti svoju vojsku preko Dunava, buduci da su barbari bili posjeli obalu svud naokolo. I tako ne naudiv§t ni malo neprijateljima, ni ne udinivsi djela, spomena vrijedna (nulla offensione hostium facta, neque aliquo opere memorabili edito) vrati se u Budim Dok ga je dakle gonila zelja, da Turke uni§ti, izgubio je CeSku, a Ugarske nije obraniot. Da se Sigismund nije ni sukobio s Turcima ovom
rimski
ugarski, bijaSe

Sigismund,

raznih naroda na obranu

.

.

.

prigodom, svjedodi

i

erdeljski vojvoda Nikola

8 studenoga
gistar

1419. na

povratku

s

vojne pred

Cak u jednoj svojoj gradom BraSovom
i

izpravi,
(in

koju je izdao
nostro

descensu

campestri ante civitatem Brasso). Erdeljski naime vojvoda odituje

potvrdjuje, da je

Antun Bator

sa

svojom vojnom druzinom

>od

poietka

u sadanjem

mavojenom po-

hodu kraljevu za

osiguranje medja ovim stranama
kralju

(pro conseruatione con-

finiorum istarum parciumj boravio, te gospodinu
vjerne sluzbe vojni^ke dinioc
radiio se

sve do povratka sadanje vojske

Nema
i

samo o obrani granice
ni

tu spomena o bojevima, a kamo li o pobjedama; mozda oko obnove severinske banovine, koje bijaSe

joS 1409. nestalo. Ali severinski bani

ne spominju se
bila je

ni

odsad sve do god.

1433., odit

znak, da kralju nije

to po§lo za rukom.

Sigismundova vojna god. 1419.
zastra&e.

naprosto vojniCka demonstracija, da se Turci

Mozda je bar nelto doprinesla, da su jo§ na povratku doSli k njemu poslanici sultana Muhameda, te mu ponudili primirje na pet godina. Sigismund ga je objerudke prihvatio, ali ne znamo uz koje uvjete. (Knez IvaniS Nelipic bori se s Mletcima Bosnom, 1421. 1424.; knc« zovi Frankapani Celjski knezovi, 1420. 1424). Od god. 1419. pak gotovo
i i

do smrti svoje bavio se
i

narodni

pokret
to

Sigismund pretezito £e§kim poslovima, suzbijaiu6 veliki vjerski Husovih privrfenika, i radeci, da ga deiki narod prixnade svoga
je

u

kralja.

U

ime pokretao
tih

je vi§e

(sedam) kriiarskih

ratova

na Ceiku,

ali

sa

slabim

ili

nikakvim uspjehom. Za

Aibrecht V, kojega je 1422. vjen^^ao s« sTojom jeditom kderju Elizabetom. jo§ prije vjendanja bijaie kralj 28. rujna 1421. ixdao izpravu, kojom je kder svoju EUzabetu supruga njezina odredio sa svoje oasljednike u Ugarskoj CeHko), ako sam ne bi imao muikih potomaka. Nasuprot se je vojvoda obvesao, da 6e svoga prvorodjenoga sina predati Sigismuadu na odgoj; ako pak kralja ne bi bilo
i i

pomagao je Sigismunda najodanije napokon iza mnoga odgadjanja dne 19 travnja
ratova

au&trijski

vojvoda

na

iivotu,

dati

6e

ga

kraljici

Barbari.

celjskomu
£itave

grofu

Hermanu

i

palatinu

Nikoli

Gorjaoskomu.

Sve uz pomo<5 svoga seta

i

malo ne

sapadne Evrope nije Sigismund mogao
odbijao je hrabro sve krti

svladati husitskoga pokreta u Ceikoj.

Narodito prvih godina
is

iarske vojske slavni teiki vojvoda Ivan i^iika

Trocnova. koji je vitetove
je

konjantke

suzbijao sa svojim pjeiacima. oboruianim pogiavito mlatilima, koja su bila ieljesom oko*

vana. Coravi, a poslije posve slijepi ^lika isjavio

sam godioe 1423, da

je pograbio
i

orulje «ne

samo za slobodu

istine

Boijega sakona, nego joi nie sa sloboda deiJeoga

too

SIOISMUND KRAUUJB SAM

slavenskoga naroda*. Tri kriiarske vojske (1420^ 1421., 1422.) bijaSe 2iika razbio i protjerao, kadno izmedju samih Husila planu razdor, te se umjereni Husite, kojima biJaSe

na tela grad Prag, posve odvoji&e od Taboridana, koje je vodio Ivan Ziika. Sada se
porodifte

krvave borbe medju

objema strankama,

i

tek u rujnu 1424. izmiriSe se opet

Pralani s Taboridanima.
t

Namah
nije

zatim 11. listopada 1424.

umre Ivan

Ziika, nepobijedjen

slavan, alt

siroma^n, jer
je

nikad gramzio za blagom.

Kako
zanemario
iupani
koji je

Sigismund godina 1420.

— 1423.
U

bio posve zaokupljen deikim poslovima,
nije

je

znatno hrvatsko

kraljevstvo.

Slavoniji

nakon Dionizija de Marczali
upravljali banovci
i

kroz ditavu godinu 1422. popunio bansku slolicu, nego
;

su zemijom
tasta,
i

tek 1423. imenovao je
i

banom slavonskim svojega
i

celjskoga kneza Hermana,

onako sa svojim sinom Fridrikom bio najbogatiji najugledniji velika§. U zemlji so medjuiim i dalje bjesntle razmirice borbe na sve strane. Slobodna obcina na Gradcu niegovim kod Zagreba bila je u zavadi sa zagrebadkim biskupom Ivanom Albenom bratom Rudolfom, gospodarom Medvedgrada; borba je bila tako iestoka, da je biskup gradsku obdinu 7 rujna 1422 kaznio crkvenim prokletstvom, a kralj Sigismund opet 7. prosinca pozvao bana banovca, da §tite tu slobodnu kraljevsku obdinu Jo§ je gore bilo u Hrvatskoj na jugu Gvozda, koju je kralj gotovo posve zanemario, odkad je Dalmacija previa u vlast mletadku. Spominje se doduSe u suvremenim poveljama kao ban Dalmacije Hrvatske tadanji vranski prior Albert de Ungh sve do 1426, ali o njegovu
i i
i

djelovanju

nema

ni

traga. Cini se,

da se ban Albert
Ivanovaca

poslije

1420. nije vi$e ni svradao u
vlasti
;

HnratsktL Stolica njegove priorije, Vrana, bila je od 1409. u mletadkoj
traiio je

god. 1420.

od mleta^ke obcine, da povrati Vranu DJegoTU redu, ali mu je obcina 5. oiujka odgovorila, da toga udiniti ne moze, jer je Vranu od pravoga gospodara za gotov novae kupila. Kako dakle vranski prior Albert

doduSe

veliki

meStar reda

oiie niSta viie driao u Hrvatskoj, nije

u nju

ni

zalazio,

ved

je

boravio budi u Slavoniji,
i

bodi u Ugarskoj, gdje se je zanimao za posjedovanja svoga reda
Stit
i

roda.

obrana Hrvatske
je

bile

su tako u to vrijeme jedino
i

tri

modne knezevske poi
i

rodice: Frankapani na sjeveru, Kurjakovidi u Krbavi,
*tit

pak bio

upravo knez IvaniS Nelipid, koji
starija

je

Kurjakovidima:

mu

kdi Katarina

bila je

Nelipidi na jugu Veiebita Najjadi Frankapanima nedavna bio svojak od po§la za mladoga junaka Ivana ili Ania,

Frankapana, a mladja Margareta udala se za Karla Kurjakovida, sina krbavskoga kneza nekadanjega dalmatinsko-hrvatskoga bana Pavla. Gonajstarijega sina kneza Nikole
i

dine 1424. odituje knez Ivani§ Nelipid u stolnoj crkvi u Kninu, da je duian svojoj kderi
Katarini, feni Ivana

Frankapana, 15.000

forinti,

koje je potroSio >za
(a defendersi
i

obranu od Turaka,

Mletaka
e da

i

drugih neprijateija ugarskoga kraljevstva< nemici del regno di Ungheria).
ititio
i

da Turchi, da Veneti ne samo svoju
ditavu Krajinu

altri

A

imao

je IvaniS

razloga, da stoji na braniku
je driao

hrvatske zemlje, jer je branedi nju

svoju driavinu.
i

Ta on

Travnikom, nego i Sinjem, Cadvinom Makarskom, zatim iupu Petrovo polje s Petrovcem, iupu Prominu, dest iupe kninske napokon iupu Odorjansku sa Zvonigradom uz rijeku Zrmanju. Ali Dajxnamenitiji bili su njegovi gradovi Omii na ui^du Cetine Klis na domaku Spljeta, odakle je opet zapovijedao iupi Poljicama. Izuzev kraljevske gradove Knin Ostrovicu, zatim iupu Luku s gradom Bribirom, gdje su iivjcii tuini potomci slavnih nekad Bribirtkth knezova od plemena Subid, ditava je preostala Hrvatska od Veiebita gotovo do Neretre bila u njegovoj neposrednoj vlasti. Nije zato ni dudo, ito se je sam zvao banom,
djedoTinu Cetinu
• s

gradovima

gradom Visedem

i

i

i

i

te su

ga tako

zvali

i

drugi,

premda se o sluibenim izpravama kraljevske kancelarije drugi
i

spominju kao bani Dalmacije
ugrabili u prvoj Ivaniia.

Hrratske.
i

JoA se MIetci nijesu pravo udomili u gradovima
polovici

godine

1420, ¥ed

»c

pomami&e

otocima Dalmacije, ito ih bijahu za driavinom bana i knesa

Ved u

prosincu 1420. tuic se poslanici grada Spljeta u Mletcima, da knez IvaniJ

KNBZ IVANl^ NBLIP16 BORI 9E
drii

S

MLETCIMA

I

BOSNOM; FRANKAPANI

1

CBUSKI KNKZOVI.
je

lot

imanja njihove otx^ine
i

i

nadbiskupije, pak

i

pojedinih gradjana, da

zauzeo solane,

mlinove, sela
zlatu.

seliSta njihova.

Od

toga imadu kroz godinu iiete preko 17.000 dukata u

K

tomu

je

knez nametnuo spljetskim trgovcima teike dade, te dopu&ta Polji£ai

nima, da prolaze kroz kotar njegova grada Klisa da rol)e spljetsku okolicu. Tako su nedavno provalili na spljetsko polje, te odnijeli groidja iita za 600 dukata, a nedavno so nodu udarili na neko selo spljetskoga nadbiskupa, izranili mu stanovnike, zapljenili mnogo blaga, te ga po bijelom danu otjerali u Poljica. Spljedani zaklinju obdinu, da ih oslobodi >iz ralja zjajudega smaja< (de faucibus yaotis draconis). Mletci dakako da se
i

Qtjesu ogluiili

tomu
i

vapaju.
Spljetu,

Vec

3.

sijednja

1421. pi§u
i

upraviteljima
i

svojim u Zadni,

^ibeniku, Trogiru

da budu vazda na oprezu
proti

sporazumni,

da se medjusobno

pomazu »tako
tinskomu
i

proti

knezu IvaniSu ce-

Poljidanima,
bi

kao

i

drugim detama, koje
Stetu njihovuc.

provaljivale

na
i

No kao
stado§e

da su Mletci

sami
velike

slutili,

da im od toga ne 6e
se

biti

koristi,

ogledati

za

saveznicima. SjetiSe se bosaoskoga kralja

Stjepana Tvrtka

II.,

koji se je

nedavno

opet uzpeo na prijestolje, onda velikoga

vojvode Sandalja. Stisnut de kneza IvaniSa sa
tri

strane, te

si

onda
5.

razdijeliti

driavinu njegovu.
pi§u

Ved

sijednja 1421.

svomu providuru u
s

Spljetu, Viktoru

Bragadinu, neka
budi

nastoji,

da se sastane
s

kraljem

bosanskim, budi
i

nje-

govim poslanicima,

neka poku§a utanaditi s njime savez. Obcina je doznala, kako je kralj Tvrtko dobar prijatelj njezin, kako bi htio pomagati njoj s kopnene strane, kad bi mu ona obei

dala,

da

ne de

dopustiti,

da

prolaze

morem oni, koji bi htjeli njemu nauditi. Ona ga zato poziva, neka radi njezinim
upraviteljima Dalmacije u prilog, da se

obrane od Ivani§a
dovi

i

Poljidana,

i

da graprijedit

Omi$

i

Klis

sa joi dvije tvrdinje

dodju u njezinu
de opet

vlast;
i

obratno

ona Turke druge, udarali na bosanskoga kralja. Medjutim smrt zeiskoga
Balfte III.

koji

bi

Ivan ^iSka
Po
drvoretu XVII

iz

Trocnova.
na

stolje^*,

koic«

w

vidi

Tttciks

kneu
i

epreat, ktltOTs

w

6ita « Aaibratkoj
• Btt».

sbirci

(or«l^)

(t 28. travnja

1421.)

borbe

za njegovu baitinu u jednu niku, a ne-

sigumo
odvrati

stanje

kralja

Tvrtka

u drugu
Ivanifta.

za das

pogibao od kneza

Ali ved godine 1422. obnoviSe Mletci svoje

nattojanje.
maciji,

Dne 8

travnja izdadoie opet zapovijed
i

knezovlma

i

providurima svojim u Dal-

da sloino suzbijaju cetinskoga kneza

Poljidane, a u svibnju izabraie Ivana Georgija

za poslanika u Bosnu, te
je najprije

mu

26. svibnja

dadoie obseian naputak. Poslanik mletadki imao

Tvrtku oditovati veliku radost svoje obdine poradi toga, ito mu je sve sredno poSlo za rukom, te je izabran za kralja (creationem iOAm ad regnum); zatim de mu zaieliti dug iivot srednu vladu, te mu predati darove, koje mu je obdina namijeoiU.
i

,oa

SIOISMUKD KRAUUJB SAM.

Poito je nadalje ob<5ina doznala od spljetskoga nadbiskupa, da kralj ieli tmati katoIi£ku suprugu, i to iz plemenite porodice Malatesti, nudi se ob<5ioa kralju za posrednika^ da
Ito prije svoju ielju poludi.

da
je

skloni kraija na savez s

StjepaDU Tvrtku IL
a da ipak ne

Uz tu laskavu ponudu bila je Ivanu Georgiju glavna zadada, mleta^kom ob<^inom proti koezu IvaniSu Nelipic^u. Bilo mu prikazati, kako mletaiki posjed u Dalmaciji medjaSi s njegovom
njegovi BoSnjaci sigurDO dolaziti u mietadke gradove, ni mleih

vlasti,

mogu

ta^ki podanici u

njegovo vladanje, jer

putem

zaustavljaju

i

robe.

Po&to pak to b va
nj

po
i

zapovijedi kneza IvaniSa Nelipida, bilo bi nuidno, da

zajedniCkom silom na
zemalja,

udare
jedino

semlje

mu

otmu. Mleta£ka obdina, kako nije
i

ieljna

tudjih

nego

traii

od Nelipideva posjeda samo gradove Klis, bi bosanskomu kraju. Da bi pak Ivaponi&ft lak&e svladali, spremoa je obdina pomagati kraija bosanskoga svojim Ijudima danicima sTaki put, kad bude kralj sa svojom mocnom vojskom udarao na cetinskoga kneza. Kralj Stjepan Tvrtko II. bijaSe ovim predlozima oCito iznenadjen. Zamoli zato povelmoie, te se slaoika, da ga za odgovor podeka, dok skupi na stanak svoju vlastelu
siguroost svojih mjesta

podanika, uzela bi

OmiS

i

gorske krajeve FolJicA; sve ostalo ostavila

i

i

t njima posavjetuje. Poradi toga

mogao
Ova

je mletadki
s kraljem.

poslanik

tek 17. kolovoza
II.

iz

Viso-

koga

obavijestiti svoju vladu

o dogovorima

Stjepan Tvrtko

bijaSe u

glavnome

prihvatio predloge mletadke obdine.

zato 10. rujna dozvoli

svomu

poslaniku, da slo-

bodno obeda

kralju proti Nelipidu

ili

vojenu

pomod

iii

10.000 dukata uz pogodbu, da im

kralj,

svladav kneza, predade
zadrzi.

pak novdanu podporu od 8000 do njegoye gradove Klis
i

Omii, a sve ostalo zajedno sa iupom Poljidkom da za se
uprariteljima u 2Udru, ^ibeniku, Trogiru
ih trebalo
i

Spljetu,

Ujedno zapovjedi svojim da drze pripravne svoje dete, ako bi

bosanskomu. Kraj tolike pripravnosti mietadke obdine bilo bi ved taj put doSlo do iudjena saveza, da se u to nije Ivan Nelipid sam na Mletke obratio. SaznaHt naime, kakova se bura na nj dii^e, a narodito da se vojvoda Sandalj
u
poslati kralju

pomod

Hranid, valjda kao

vodja bosanske

vojske,

sprema da na

nj

udari, zamoli

zajedno sa

Foljidanima

15.

rujna

mletadku
bi

obdinu, da bi

mu

dozvolila pobjedi na zemljiSte svojih

podanika u Dalmaciju, kad
maloj
oepriltci.
isti

mu
s

doSlo do nevolje.

Mletadka obcina bija§e sada u ne-

U

Bosni ugovara

kraljem savez proti knezu Nelipidu, a ovdje u Hrvatskoj
i

nudi jo) se

knez, da ga prime u svoju zaStitu proti Bosni

velikomu vojvodi bosan-

tkomo Saodalju. Osobito joj bijaie neugodno, §to je njezin poslanik na bosanskom dvoru iie toga govorio kralju bosanskomu, nego §to je po dobivenom naputku diniti smio, a
narodito
ftto

je suvide govorio proti obdini dubrovadkoj, nastojedi

po svoj

prilici
i

Stjepana
te nepri-

Tvrtka IL
petru,

sklonitt,

da

i

nju pritisou
2.

i

pokore.

No

lukavi

Mletdani umjeSe se

like tzbaviti.

Naputkom od neka stane ogovarati
Ijudi proti Sandalju,

Hstopada 1422. povjeriSe Sibenskomu knezu Nikoii Mari-

s

knezom Ivanom Nelipidem,
s

te

mu

ponudi pomod mletadku
podanika.

od 100
neka

knez Neliptd na to pristao,
nastoji,

ako povrati neka utanadi

republici zemlje njezinih

Ako ne

bi

njim barem primirje na deset godina, a uz to
i

grad Klis, neka mu za nj ponudi do 5000 duda li de Ivan Nelipid prihvatiti stavljene mu ponude, posla vijede dva dana satim naputke sTomu poslaniku kod bosanskoga kraija; jedan naputak, kad bi se

da knez republici ustupi

kata.

Ne

znajudi,

u to sklopio mir
to njihov

s

knezom
nastavi
i

Ivaniftem, a drugi,

kad

bi se
i

dogovori

izjalovili.

Medjutim knez Ivan odbi pooudjeno
poslanik

mu

primirje

Tvrtku

grad Klis neka zapane medju Mletcima Bosnom. Dne 21. prosinca izdade Stjepan Tvrtko II. pod gradom Visokim mletadkoj obdini povelju, kojom potvrdi njesinim trgovcima sve povlastice, podijeljene njima od prediastnika svoga
II.
i

sve semlje

ugovarati s bosanskim gradove Nelipideve, pade OmiJ, jedino
tijesni snoSaji

druge predloge MIetdana; a na kraljem, spreman ostaviti Stjepanu

mletadku obdinu. Sada nastadofte osobito

i

Stjepana Ostoje

ugovoren

bi

otca svoga Stjepana Tvrtka I a 6. veljade slijedede godine 1423. u Sutitkoj deiuiitivni saves izmedju Bosne Mletaka proti knezu Nelipidu.
i ;
i

KNI2 1VAN1§ NBLlPid BORI SB

S

MLBTCIMA

I

BOSNOM; PRANKAPANI

I

C8USKI KNBZOVI.
i

103

Kralj Stjepan Tvrtko obveza se torn prigodom, da 6e radi sigurnosti svojih 2itelja

trgoi

vine njihove s mletaikim podanicima
najdulje

podidi

svoiu jaicu

vojskii

na kneza

IvaniSa,

to

do uzkrsa
i

(23. travnja)

dojdude godine 1424.

Ako

sjedinjenim silama mletadko-

bosanskim uspije brratskoga kneza svladati, dobit 6e mleta£ka ob<^iaa grad Klis s kosve zemlje, koie su ob<5ini spljetskoj oteli Ivan Nelipic, Poljt£aai i tarom njegovim gradovi Nelipicevi (Omi§, (^£vina, Sinj, Travnik, Poljica) Omilani; sve ostale pak zemlje
i

bosanskoga s uspjela saveza imenova mletadka obcina Stjepana Tvrtka II. doe 20. travnja 1423. svojtm gradjaninom Uprkos svim tim pripravama ostade junadki knez Ivani§ Nelipid zdrav i dtav. Kad vojsku skupljao, da na nj udari, morade se je god. 1424. kralj Stjepan Tvrtko spremao svoju drzavu. svoj bitak Turci oaime provaIi§e u to u Bosnu, te joj za boriti se sam zaprijeti§e propaSdu. Tvrtku II. bija§e sve svoje sile skupiti, da ih iz svoje zemlje iztjera
zapasti 6e
kralja.

Radostna

i

i

i

svoju vlast spasi. Zabavljen
se

ratom u

vlastitoj zemlji

ne mogaSe
te

ni misliti

da udari na

Nelipida, te

zato

izpridavaSe

mletadkoj obdini, §to nije ugovorom ustanovljena roka

mogao
i

odrzati.

Mletadko vijece prihvati njegove razloge,

mu

17.

lipnja

1424. javi, da

samo odustaje od svoje oakane, jer mu se ne dini vrijeme zgodno za to poduzede; no da je zato od srca spremno na svaku sluibu njegovoj preuzviSenosti. Tako je strah pred Turdinom udinio, da se je kralj Stjepan Tvrtko II za neko vrijeme okanio osnova svojih proti knezu Nelipicu, te se pate pridruzio ugarsko-hrvatskomu kralju Sigismundu,
s kojim se je godine 1425. izmirio.

Dok

je

knez Ivani§ Nelipic odolijevao Mletcima, gledao je knez Nikola Frankapan,
s

da se kako tako

njima pogodi. Bojao se

je,

da

ce sada obdina posegnuti za
Ali jo§
vifte
i

otokom

ICrkom, koji bijahu djedovi njegovi primili od nje za leno.
je trgovina grada Senja gotovo

ga smetalo,
zaprijedila

Uo

propala,

odkad

je obdina

zabranila

svaki

promet izmedju njega
cima
i

i

talijanske obale.

U

veljadi

1421. boravi knezev poslanik u Mlet-

zaklinje obcinu, da ukine zabranu trgovanja. Poslanik je govorio,
i

da

je

gospodar

njegov bio vazda >dobar sin
bio odludio

sluzbenik* obcine,

i

da

je poradi

vjernosti svoje
kralj

prema
puta

obdini viSe puta bio u pogibli, da izgubi sve svoje,
uniStiti
fuit

»jer

je

gospodin

mnogo

kneza, sinove njegove

i

stanje njegovo« (quia

dom'nus rex Hungarie
filios

multotiens

in

termino destruendi dictum

dominum comitem,
ni

et

statum suum).
je Stetu

Zabrana, da se niSta ne smije dovoziti u Senj
knezevu, jer 6itav obstanak zavisi od
vori 15. veljade,

izvoziti

iz

njega, na najvedu

da<5a, ito ih

pobira u Senju. Mletadko vijede odgoprijatelja, te

da

je vazda

kneza Nikolu drzalo za svoga
i

ga

i

sada

drii.

drugih podloienih mu strana da nitko iz Ugarske oni zatvorili na moru svaki promet pak s toga su s mjestima, iz kojih bi se moglo Jto god uvesti u Ugarsku; a tu de zabranu i dalje odriati. Medjutim da bi knez vidio, kako ga obdina voli, dozroljava mu izvmiati Ujes (drva). ali pod pogodbu, da uz lijes ne vozi nikakve druge robe; ako bi tu pogodbu prekriio, zaplijenit ce ne samo kriomdarenu robu, nego takodjer lijes i brodove, tc 6c I ovu polak^icu opozvati. Podjedno mu Mletci poslaie na njegov zahtjev pouzdana (fidum)
Ali ugarski
kralj

bijaSe zabranio,
s

ne

smije

trgovati

Mletcima,

i

posUnika, t kojim 6c modi u nekim tajnim stvarima (mliqua secreta) raxgovanui* Cini af, da je odsad obdeoje izmedju kneza Nikole i Mletaka postajalo sve povjerljiTije. G6dine 1424. pade, mjeseca oiujka, borave

opet njegovi

poslanici u

Mletcima, te mole u

ime kneievo zajam od 20.000 dukata, a sa to de im knes dati u zalog otok Krk i Senj, mjesta. Uzajmljeoe novce posudit de knes zajedno sa svoitm pjeneill bar dohodke tih sima kralju Sigismundu, koji mu je ponudio sa njih baniju hrvatsku sa svima gradovima (banatum Crovacie). Mletdane je siino obradofata molba kneieva. Oditovaie se najspre* mniji uzajmiti zamoljene dukate, ali traie sa to od knesa, da im ustupi gradove Kntn, Ostrovicu Vrhriku (Vrliku) sa svima prihodima, medjaiima i pripadcima u hrvaukom
i

Zagorju

(citra

montaneam). Mletci Ijube kneza otdinski

i

sabrinuti

su za stanje njegovo;

I04

SIOISMUND KRAUUJE SAM.

da budu pomenuti gradovi u njihovoj vlasti, nego u njegoToj, jer bi Icralj inade mogao njemu neito zapovjediti, §to bi bilo Stetno za njihov posjed u ostanak banovine neka budu njemu Dalmacijil Preostali gradovt
s

toga

bi bolje

bilo,

i

I

Na takove

uvjete

nije

naravno knez Nikola
poslaDici
predati, jer

mogao
u

pristati, jer

bi

izdao kralja

i

domovinu svoju hrvatsku. Njegovi

izjaviSe

travnju,

da gospodar njihov oe
je

moie MIetcima redenih gradova
iiti

mu

to nije slobodno;

ali

zato

spreman

zalo-

toliko zlata

i

srebra, koliko vrijedi 20.000 dukata.

Na

molbu, jer toboie
liAe

ne

primaju

u zalog zlata

ni srebra.

to mu No da

MIetci

naprosto odbiSe

ga ne ozlojede, dozTo-

mu, da smije u SeDJ uvaiati vino, a iz njega voziti stoku, koja se bijaSe vrlo raz* odkad je senjska trgovina po moru zapela. Jo§ 9. svibnja boravi u MIetcima Nikolin poslaoik 2^harija de la Spiga, javljajudi, kako se kralj Sigismund sprema poslati Furlansku; no namah zatim prestaje na neko vrijeme svaki novih £eta u Dalmaciju mletaike obdine, bududi da su kneza Nikolu zaokupili drugi posaobradaj izmedju kneza
plodila,
i i

slovi, koji

se ticahu dasti njegova roda.
sin celjskoga grofa

Hermaoa, od 1423. po drugi put bana Slavonije, po imenu Fridrik (rodjen oko 1377), bijaie jo§ od godine 1388. zaruden Elizabetom, supruge njegove Katarine Carrara. Kad jedinom kderju kneza Stjepana I Frankapana Ml djeca ponarasla, oieniSe se oko godine 1405. Knez Nikola Frankapan morao bi bio OTom prigodom izplatiti svojoj sestridni (kderi striievoj) miraz od 32.000 dukata; no dalje u za!ogu polonjezinu suprugu kako nije valjda imao tolike svote, ostavi njoj vicu otoka Krka, zatim gradove Trsat, Bakar Bribir u Vinodolu. Tako je mladi celjski knez driao u Hrvatskoj neka frankapanska imanja, dok je otac Herman ustupio opet mladomu paru na uiivanje gradove Stenidnjak Samobor u Slavoniji, a KrSko, Kostanjevicu, Novomjesto i Mehovo u Kranjskoj. Fridriku se naskoro rodio sin Ulrik (1406). Fridrik je redovito stolovao u KrSkom; godine 1412. trebalo mu je novaca, pak je u mjnu nudio MIetcima u zalog svoju polovicu Krka gradove Trsat, Bakar Bribir; ali mu obdina odbi molbu. U to vrijeme negdje razkrstio se je knez Fridrik sa suprugom fvojom Elizabetom. Suvremeni izvori (Windeck, Aeneas Sylvius, celjska kronika) suglasno pridaju, da se je zagledao u neku Veroniku, za koju celjska kronika kaze, da je bila lijepa djevica od plemidkoga i viteikoga roda D e s n <5 a (eine von Dessnitz, Desnicze, Dessingen, Gesnicz), dok ju Windeck i Aeneas Sylvius krste naprosto pnljeinicom (sloffweib, concubina), koja je umjela grofa tako obmanuti, da je posve odvrgao svoju zakonitu suprugu nju zavolio. Nckih osam godina iivio je grof Fridrik odijeljen od svoje topnige. Kroz to vrijeme nastojao je otac njegov viie puta zajedno s Frankapanima, da ga tuprugom izmire, no sve uzalud. Tek god. 1422. podje im za rukom, te ih opet
Najstariji
i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

M

u grad Krapinu odvedo&e. Tuina Elizabeia, ne slutedi dobro, izjavi tom prigodom: »Draga gospodo prijatelii, ita 6e mi to prijateljstvo (izmirenje)? Znadem, da dete me sutra na6 mrtvu kod moga gospodara*. Gospoda joj odvratiie: >Ne tako, vi ste ixmireni, pak dete, ako Bog dade, dugo u Ijubari iivjeti*. Medjutim slutnja kneginje se ispuntla Sutradan nadjoie ju zaista mrtvu u postelji, te se namah nagadjalo, da ju je umorio tuprug Fridrik. Aeneas Sylrius tvrdi izrijekom, da ju je ubio lovadktm noiem; Windeck opet kale, da je grof Fridrik sutradan poslao dvorkinje u loinicu svoje supruge,
sdroiiie
i

i

rekatrit im:

>Podjite k vaioj gospodarici

i

pogledajte,
i

kako

joj

je biloc

Kad
i

su dvor-

kinje uile u komoru, bijaie kneginja mrtra,

nastade velika ialost.

Fade

celjska

kro-

»Kad je bila po Kristovu porodu godioa 1422., umrc supruga grofa Fridrika, koja je bila modruSka (kneginja), to se je sgodilo u Krapini, odakle ju odvedoie u Celje, u samostan. I javno se po zemiji pridalo kako JU je luprug, kad su nodu u loinici bili, u postelji probo usmrtio, i to poradi
i
i

nika, koja je prijatna celjskim grofoTima, pile ovako:

neke Hjepe djevojke, po imenu Veronike, koju bi rado bio uzeo za suprugu*. Ncma dakle nikakve sumnje, da je kneginja Eiizabeta umrla silovitom smrti, jer se u jednoj
i

KNEZ IVANI§ NKLIPld BORI SK
izpravi

S

MLKTCIMA

I

BOSNOM', FRANK'^PaNI

1

CEUSKI KNKZOVI.

io$

kojom su se poslije sinovi kneza Nikole Frankapana pogodili za njeztnu baStinu sa sinom joj Ulrikom, narotito kaie, da je >gospodja Elizabeta, kako se je Gospodinu svidjelo, iz ovoga iivota bila ukloojena* (domina Elizabeth, prout domino
od
1435.,

placuisset,
^

ab hac vita sublata).
je
svijet

Premda
spomeca, da

javno

govorio, da je

grof Fridrik
Barbara
zaSto

zaklao

suprugu, ipak
rodjena

nema

bi ga tko u prvi kraj

pozvao na ra£un. Kralj bio u tudjini zabavljen ratom
Kraljica
bila

husitskim, a u Slavoniji nije bilo bana.
palatin Nikola Gorjanski Surjak.
glasine, §to su se

mu

je

sestra, a

Tako

se je zgodilo, da se gotovo nitko nije obazirao na

po narodu

Jiirile.

Ne znamo,
i

se nije

digao knez Nikola Frani

kapan

ni

njegovt sinovi, od kojih se knezovi Ivan (Ani), Stjepan
potuiili otcu

drugi ved 1416. spoi

minju kao odrasli mladidi. Moida su se
i

njegovu Hermanu, moida

kraljici

palatinu,
bilo,

ali

ti

se nijesu ni makli, jer Frankapani ntjesu valjda imali oditih dokaza.
bi

Kako
i

god

nema spomena, da
kralj

itko

bio grofa Fridrika
tasta

potegao na sud; pade, kad je
za bana slavonskoga,
vrsio banske poslove u Sla-

godine 1423.

Sigismund
Fridrik
stao

imenovao
nazivati

svoga
te

Hermana
da
i

njegov se je
voniji.

sin

banom,

je

U

prvoj polovici godine 1424. nalazimo grofa Fridrika vedinom u Zagrebu, gdje no

od

3.

veljade

do

8.

svibnja

kao slavonski ban

izdaje

povelje.

Dne 23

travnja

prilog

Ladislavu, sinu

pade rjeSava neku parbu u Nikole Tota od Susjedgrada,
i

plemenitoj gospodji Veronika
relicta

zvanoj, udovi

redenoga Nikole Tota (nobili domino Veronica vocata, eiusdem Nicolai) protiv Klemtnta, sina Andrije

>de Senicha<. Malo zatim
protiv kneza

ustaje grof
i

Vladislava

Blagaja

ban Friderik njrgove brade, koi

jima bijaSe

kralj poradi
1.

ogromnih

zasluga njihovih za

krunu
i

i

prijestolje

oiujka 1424 darovao Kostajnicu
i

druga mjcsta izmedju Une
ih

Gline, te

zagrebackomu

kaptolu povjerio, da
i

u darovani posjed uvede. Grof
je proti kraljevoj darovnici

ban Friderik ne samo da
prosvjed,
koji

uloiio

je

kralj

zabacio
et
je

(contradtctione

Friderici comitis ...
certis

ex iussu

causis

reprobata),

nego
Blagaji

mandato regis et onda silom kratio
. .

PudAT KNKZA FrIDRIKA

.

i

Ceuskuoa.
Vide «e d*a grba, lusloa^aa i«dao
na drugi; detoi grb a
lijcTi

Blagajima uiivanje daruvanih
nasilja
kralju,

im mjesta.
grofa

Poradi toga
tuiili

ne samo

da su
i

Friderika

m

tri

tvijetdc,

nego su se

drugi

protivnici njegovi

ohrabrili,
iz

M

dfije

prsge.

Vi4«

njth

te podigli

na njega, rako da je morao pobjedi

hrvat-

oknin)eoa kadga, sa vrha
periaaica

oj«»a«
a

skoga kraljevstva. Na konju je dojaiio u Budim, traiedi
zaklona
je to
i

od Do)eTa

p«r)a,

!!«

ova opet oklopljcaa raka

a£%M.

zaitite u svoje sestre, kraljice Barbare.

Bilo

Napii: Sigillan Friderid CUi« S*«
gotia 0(rtcail»arg«q«t)
c(tttra).

negdje u lipnju 1424. Knez Nikola Frankapan po-

coaitit («)t

oteo

mu

na to sva imanja svoga roda, ito

ih je

driao
i

dosad u zalogu, kao polovicu Krka, Trsat, Bakar Bribir, a podjedno je poslao u Budim prvorodjenca svoga, mladoga kneza Ivana, da obraduoa s ubojicom njihove
rodjakinje.

Ntrodai

mwmi

a BadlmpaAu.

U Badimu
munda. Dne

bio je bai u

one vrijeme danski kral) Erich VII
i

28. lipnja izdao je

spor izmedju danskoga kralja
put u Jeruzolim
Fridrik,

gost kralja SigUSigismund kao njemadki kralj povelju, kojom je riielio vojvoda holstcin^kih. Iza toga spremao se je Erich na
i

preko MIetaka

Dalmacije (Dubrovnika).

U
«.
.

taj

das

negdje stigao grof
celjski

a

za

njim

knez

Ivan (Ani) Frankapan u Budim.

^ivotopisac^Sigismundov, po

imenu

Eberhard

Windecke, pripovijeda o

tom ovako:

Tada dodje grof

lo6

SIOISMUND

KRAUUJE SAM
cetjskoga grofa

Fridrik, iurjak

rimskoga

kralia, sin staroga

(Hermana) u Budim.

Njega

su

o<^ito bijedili,

da je svoju

suprugu, kneginju senjsku, umorio. Za njim stiie takodjer

senjski Ivan (Hans von Zenge). On je biu rodjak kneginje, te je pozvao grofa Fridrika na dvoboj, hotedi mu tim dokazati, da je njegovu rodjakinju u zapovjedi krevetu umorio. To probudt veliku pozornost, te kralj posla k objema

Budim mladi knez

i

njima, da miruju u njegovoj zemiji; to bijaSe izradila kraljica, jer joj je grof Fridrik bio

oba grofa u svoje dvore na razpravu, da sasluSa njihove tuibe obtuzi o6ito grofa opravdanja. Tada se dize knez senjski Ivan, sin kneza Nikole, i celjskoga Fridrika, da je zaista osam godina iivio u neslogi sa svojom ienom, a skrivila je to neka priljeinica, koju grof jo§ danas imade. Radi te neslogc ku^alo se viSe puta izmiriti grofa Fridrika s njegovom zenom, dok su ih napokon ipak zdruzili. Dobra kneginja dade se skloniti i podje sa svojim gospodarom spavati. Sutradan bija^e plemenita Na to odja^i grof Fridrik. Poradi toga okrivio je senjski knez Ivan kneginja mrtva grofa Fridrika, da je njegovu rodjaku, a svoju vlastitu zakonitu suprugu sve nakon
brat
to

Na

pozove

kralj

i

.

.

.

izmirenja u

krevetu

umorio; te je

rekao,

da

mu

zeli

dokazati,

kako poSteni

knez znade sramotnomu ubojici rukom dokaze podati, premda mu nije dosta dobar (wie ein erber grof einem beltmorder mit der hant wisen
solte,

wiewol er im
kraljidioim.

nit

glit

geniig were).
kralj

Takovi

i

slidnih

govora vi§e tu\o se u odai

jama
tiie

Tada posla

(Sigismund) k danskomu kralju,
izmirenje.

oba vladara prihva*

se

posla,

da poluie nekakvo

Kako
kako

se je

ta stvar poslije uredila, nadi

deS dolje«.

Windccke medjutim ne
da
joj

javija vi&e nigdje,

se je razmirica svrSila.

Nema

sumnje,

je juna£ki knez Ivan ostao kradih rukava. Jamac^no je kraljica Barbara izradila,

da su

brata

i

taj

put spasli.

Dan ski

kralj Ex'ich VII., putujuci u svetu zemlju,
rije^i

trebao je zaitite

u kralja Sigismunda, pak nedvojbeno predlagao, da se spor
je
i

mirnim putem. Mozda

knez Nikola Frankapan bio zadovoljan
iz

s

rije§enjem danskoga kralja, jer kad je Erich
iz

na povratku

Dubrovnika prolazio kroz Hrvatsku u Nelipi<^u, nego u Senj knezu Nikoli. Moida je Erich ved tada zavolio mladoga junaka Ivana, kojega poslije nakon OMun godina nalazimo u Danskoj na kraljevskom dvoru.
svete zemlje

u

sijednju

1425.

Ugarsku,* svratio se je ne samo u Omii knezu

Ivani§u

i

Svakako

je

grof Fridrik s pomodu svoje
svoj

sestre
I

ostao zdrav

i

Citav,

pak se

je po-

vratio u Slavoniju, gdje je nastavio

zulum.

opet je
1424.

udario
iz

poradi Kostajnice, te

mu

je kralj

pismom od

11. rujna

na knezove Blagaje Stolnoga Biograda morao
Ijubovcom Verovitei-

strogo zapovjediti, da u njih vi$e ne dira. Medjutim ga ipak ne minu kazan za podinjeni
zlotin.

Sve protiv
otac

volje otdeve olcni se
bijedio,

on joS 1424.
ili

ili

1425. svojom

nikom, koju je
1

svijet

da

je

hotice
je

nehotice

kriva smrti kneginje Elizabete.

stari

Herman planuo na
ili

sina, Sto

uzeo za suprugu
je

ienu plemidkoga
kralj

ili

koga roda, a ne gruficu
Fridrika osuditt na smrt
otcu, koji ga je

kneginju.

Kaie se,.da

sada

Sigi.<imund
i

(reus mortis

adiudicatus), te

ga zasuinjio

predao

dao grofa gnjevnomu

okovana poslao u kolima najprije u jednu kulu u Ostrvici, a odanle u grad, gdje je na nj straiio vitez jobst Helffenberg. U tamnici damio je grof Fridrik pet godina; tek 1429 pusti ga otac na slobodu, te se s njim izmiri.
Celj u

grofovski

Dok

je grof Fridrik

Veronikti. Ubvativli je u jednoj kuli

kao vjekicu

i

£amio u tamnici, progonio je otac Herman njegovu suprugu kod Optuja zatvori je u Ostrvicu, a onda je obtuli £aralicu pred gradskim sudom u Celju. Ali je sud rijefti svake krivnje>
tiretii

* DftMki knij bijaic na polMk« a
bfoiraik. Vr»<aja<t

wrolja

(oa

mleuikoj

galiii)

dae

t6. rajna

I4>4. doiao n Data

m mlatadta gM\9. Dm po^ oUaat kMU
fe

aiadt op«t 35. proaioca
s.

a

Dabroraika,

fdp
galiji

aiajmi

aooo dakaU, da iaplad Totarioa

tiicdiia

1435. odplovi oa dabrotraekoj

« Oulk

kMsa

Ivaaifta

Ndipi6i, a odanle

Mikola Fraokapaiia.

ODNOSl

KRAUA

SIOISMUNDA PRBMA BOSNI, SB BUI

I

TURCIMA, 1420.— 1428

107

Na

to ju opet zatvori

u Ostrvicu, a lead je ondje sve gladoa

i

iedoa ostala oa iivotu,
1420.-1428.).

posia

onamo (Odnosi kralja Sigismunda prema Bosni, Srbiji Turcima,
i

dva viteza, koji ju 28. listopada 1428. u ribojaku izpod grada utopiSe.
kralj

nakon ratne demonstracije godine 1419. Bosnu Srbiju utanado primirje sa sultanom Muhamedom I. na pet godina, ostavivsi kralj turske je postigao potonjim vojenim izlozene navalama sile. pohodom, dalje Jedino da je osigurao medje Erdelja prema VlaSkoj, gdje je tada bio vojvodom Dan, njegov

Ved
i

hi

spomenuto, kako je

Sigismund

i

i

odani privrzenik.

U
velikaSa.

Bosni su god. 1420. za kralja Stjepana Ostojida bjesnile borbe izmedju najjuinijih

Vojvoda Sandalj Hranic, koji je priznavao vrhovnu vlast sultana Muhameda, te Radosava. Vojprimao od njega pomoci, udarao je na vojvode Pavlovide, bracu Petra voda Petar Pavlovid pogibe u oiujku 1420., a vojvoda se Radosav izmiri sa Sandaljem god. 1423. Smutnje u Bosni uveda i to, §to se je u svibnju 1420. opet Stjepan Tvrtko II. pojavio kao takmac Stjepanu Ostojicu. Taj put je Tvrtko odriao pobjedu. Ostojida ncstaje poslije travnja 1421., te se odsad vazda Tvrtko spominje kao jedini kralj bosanski. Njegovo je poglavito nastojanje bilo, da se odr'va turskoj sili, pak je s toga gledao, da bude u najboljem skladu ne samo sa svojom vlastelom, nego Mletcima, a narodito s kraljem s Dubrovnikom Sigismundom. Na to su ga ponukale obnovljene turske provale za novoga sultana Murata II. Kad lipnju opet turske su natme god. 1424 u svibnju dete stale prodirati u Bosnu, kralj se je Tvrtko II.
i

i

i

i

posve priljubio kralju Sigismundu, koji se

je

tada

spremao na

veliki rat

s neprijateljima

kr^danstva.

Dne
mir

9.

kolovoza 1425. zahvaljuju se Mletdani voj-

vodi Sandalju, ito
i

im

je

nedavno

javio,

>da je
kralja
et unio-

savez
i

utanaden
kralja

izmedju

gospodina

ugarskoga

bosanskogat (pacem

nem secutam esse inter dominum regem Hungarie sam et dominum regem Bossine). To potvrdjuje
i

Pe^AT bosanskoga KRAUA Stjepana Tvrtka II. TvrtKOVldA.
Ariiiv o BodimpvCti.

kralj

Sigismund, koji se u jednom pismu Dubrov3.

danima od
nike

rujna 1425. hvali, da je kroz posla-

bosanskim kraljem neki ugovor velika zama^aja (non parve importantie tractati), da de se naskoro lidno sastati s njime, pak s toga Dubrovdane na taj sastanak poziva. Kaki su se vrlo zamaSni ugovori tada sklapali izmedju Bosne i Ugarske, nije pozoato; no valjda se je radilo o tome, komu de zapasti kraljevstvo bosansko, ako bi Stjepan Tvrtko II. umro bez zakonitih potomaka. Ta Ted jedan kralj bosanski, Stjepan Dabi&a, btjaie Sigismunda imenovao svojim nasljednikom.
utanadio s
i

Dok

je nevolja gola

bosanskoga kralja
gorljiv

bila pribliiila

Sigismundu, srbski se je despot

Stjepan Lazarevid svedjer izticao kao

privrienik
i

ugarskoga

kralja.

Odkad

je u

Ugarskoj driao prostrana
dolazio

i

bogata posjedovanja, bio je

ugarski velikai, te je svaki das

onamo

i

sudjelovao u javnim poslovima kraljevstva. Broje ga ved medju barune

kralju u pomod svoje dete za husitski rat. Nalazimo ga u Ugarskoj 1422., onda opet godine 1423, kada Sigismund 30 oiujka u Keimarku obnavlja saves prijateljstTo s poljskim kraljem Vladislavom. U izpravi o torn savezu spominje se despot Stiepan (Stephanus regni Rasciae despotus) prvi medju velikaiima, izpred celjskoga grofa Hermana palatina Nikole Gorjanskoga. Medjutim je despotu Stjepanu njegova osobita odanost bila ud koristi. Po milosti Sigismundovoj driao je Srej^reoicu u Bosni; oslanjajudi

ugarske, a on
a

ftalje

i

i

I«t

SIOISMUND KRAUUJB SAM
nastoji

se Da njega bori

on svoju
moraju

vlast proSiriti

sve do Skadra na Bojani.
III;
i

Oruianum silom
i

te

on za ba^tinu zetskoga kneza Balie
razbili,

premda su ga Mletdani u pro>
Budvu.
(ad petitionem domini
i

sincu

1422.

mu

ipak

12.

kolovoza

1423. ustupiti Drivast, Bar

Mletdani ga bijede, da on to ^ini >Da zahtjev
regis Ungarie).
koji

ugarskoga kralja<
Stjepan tim

Nema
nije

sumnje, da je despot

ugadjao

kralju Sigismundu,

MIetcima

mogao

oprostiti gubitak Dalmacije,

nagovarao ugarskoga
torn

kralja,

neka obnovi

rat

kao da je despot MIetcima za Dalmaciju, samo da bi on
§to nije dvojbeno,
i

prigodom mogao obcini

oteti ostatak Balline drzavine.

All bio je joi jedan poglaviti

razlog, zaSto

se

je

despot Stjepan tako odano, go-

tovo poirtvovno ponio prema Sigismundu. Stjepan nije imao od srca poroda, pak se je
zabrinuo za bududnost svoje driave. Namijenio je ostaviti Srbiju svojemu nedaku

Gjurgju
privoljeti

Brankovicu,
kralj

sinu

Vuka Brankovica
je
?

i

sestre

svoje Mare.

No hoce

li

tomu

Sigismund, koji

sebe poput svojih pred§astnika smatrao za vrhovnoga gospodara

Srbije, a te se

despota svojim kletvenikom
s

U

prolje<iu

1426. boravi despot

opet u Ugarskoj,

pogadja

kraljem
i

i

velikaSima,

kako

bi prihvatili

njegove osnove.

Na posljedku
je s

nalazimo ga u svibnju
iupaniji,
i

prvih dana lipnja uz Sigismunda u Tati (Totisu) u komoranskoj

ondje

mu

je zaista

Sigismund izdao znamenitu povelju, kojom
Stjepanu
ta

privolom

prelata
vida
i

i

baruna odredio

despotu

za nasljednika
kraljeva

nedaka
je

mu

Gjurgja Brankoskupo, jer je

njegove muikc potomke.

Ali

privola

stajala

Srbiju

bududi nasljednik imao ustupiti kralju Sigismundu ditavu banovinu Madvu u
i

onom

obsegu,

kako ga je imala za kralja Ljudevita Velikoga, suviSe joS znamenite gradove Beograd Golubac na Dunavu, da budu branikom Ugarske od turske sile.
i

Jedva Sto
kudi, jer

je

Stjepan Lazarevic izmolio u Sigismunda redenu povelju, pohita svojoj
zaprijetila

mu

je

pogibao

od

Turaka

i

BoSnjaka.

Turci

provalili u

njegovu
su osta-

zemlju, a BoSnjaci se digli, da
vili

mu otmu

Srebrenicu.

Najprije skloni Turke, te

zemlju, a onda podje s vojskom na Boinjake, te ih odbi
25. srpnja 1426.

od Srebrenice.

Bilo je to

oko

Kako

je

upravo u ono vrijeme bio

i

bolestan, sazove u Srebrenicu

stanak srbske vlastele, te proglasi nedaka svoga Gjurgja Brankovida (Vukovida) nasljed-

nikom svojim u

Srbiji.

Mnogo
kralja
i

prije,

nego

§to

je

Sigismund ovako
ga je
najstariji

tijesno

prikovao uza se bosanskoga
Sultan
II

srbskoga despota, morao je opet ratovati s Turcima.
sin

Muhamed

I.

bijaSe

a srpnju 1421. umr'o, a naslijedio

Murat

(1421
je

1451.). Proti

njemu podigo&e

bizantski

carevi

redom dva pretendenta; drugi
i

bio

mladji

brat

ojegov Mustafa. Potonjega priznali su Mletci u suttanskoj porodici
oslabiti silu tursku. Ali
bi

druge neke

vlasti,

nadajudi se razdorom

Murat svlada brata svoga, stade podsjedati
kralju Sigismundu.

Konstantinopolj (Carigrad), pak kad

ondje suzbit, obori se na zapadne strane. Najprije

udari na vlaikoga vojvodu Dana, koji se bijaSe pridruzio
kraJj

Tako

bi

i

Sigismaod

prinudjen, da
i

joS

prije

izminula

primirja ratuje s

Turcima na obranu
bijaie turska vojska
i

fvoga kletvenika Dana
preila rijeku

za za^titu erdeljskih granica.

Godine 1423

Dunav kod

Vidina, zauzela >ostrov ugarski«, te izsjekla tamoSnju posadu

tauzela tamoinje brodove (korablje).

Zatim provali do Severina, stolice razasute bano-

vine ugarske. Medjutim

bijaie Sigismund povjerio temeSvarskomu (tami^komu) iupanu Pipoou de Ozora, da obrani Severin, pak mu je poslao ne£to vojske s rati&ta u Ceikoj.
i

Pipo proslavi
verina.

i

taj

put ugarsko oruije, suzbivii u listopadu

tursku vojsku u okoltiu Se.

je

kako su ovih dana duli, da Vlaiiku (in Bulgarie CeiVe docvao, te u Bugarsku atque Transilvanie partibus) poslao, u onim stranama odriala pobjedu, razbiv&i do nogu (acerrime) 15.000 Turaka. Svi Ijudi, koji dolaze budi po kopnu, budi po moru iz Viaike (Romania) u Dubrovaik, pripovijedaju jedaoduino, kako su poradi te pobjede zastraieni
listopada

Doe 25

1423

dettitaju

Dubrovdani

kralju,

Djegova vojska, koju bijaie

iz

i

svi oodjeloji lusjedi, a

i

Turci.

ODNOSI

KRAUA

9I0I9MUNDA PRKMA BOSNI, SBBIJI

I

TURCIMA, 1420.— 1428.

109

Medjutim pobjeda ugarska uzplamti Tnrke samo na icScc provale. Ve<5 u svibnju ih na novo u Bosni, a jamadno udaraju na Vla^ku, da protjeraju Sigismundova Sticenika Dana. S toga je kralj prinudjen, da dize 1425 iitavu driavu
i

lipnju 1424. cto

i

svoju na oruije. Skupljaju se
ratovati

tri

vojske: jedna de udariti na Husite u CeSkoj, a dvije 6e

na Turke.
ili

Sam Sigismund

NcJto

prijc

poslije nalazimo

ide na juzno raliSte, te boravi 16. kolovoza u OrSovi. ga u Feldvaru u Erdelju, gdje no izdaje povelju Fruiinu,

sinu nesrednoga posljednjega cara bugarskoga

SiSmana (Fruschin,

filii

quondam Susman
Malo zatim,

imperatoris Bulgarorum). Carevic Fruzin bija^e osobitih zasluga stekao u dosadanjim rato-

vtma
3.

s

Turcima, te
Pipo

mu
de

kral)

za

nagradu daje Lipu u temeSkoj
je dvije vojske

iupaniji.

rujna, javlja kralj

Dubrovdanima, da

spremio
(in

i

poslao na Turke: jednu

vodi kapetan

Ozora, iupan teme§ki, a druga je pod

erdeljskim vojvodom Ni-

kolom Cakom
Salje

pohitala u

pomod vIa§komu

vojvodi

Danu

succursum magnifici £>aan
oduSevljeni Dubrovdani

Transalpini voivode). JoS 22. rujna skupljaju se tete, koje madvanski ban Dioniztje Gorjanski

u

pomod kapetanima. No ved

20. listopada 1425. javljaju

kralju

svomu:

»Iz vjere dostojna izvora doznali

smo, kako se je vojska, poslana od va§e

prcsvjetlosti nasuprot

Turcima, a zemlji vojvode Dana
i

sukobila (conflictum acerrimum)

pobijedila, tako

da

vale.

Na Bosnu
ni kralj

Nedada godine 1425. uzplamti sultana Murata udarilo 1426. u svibnju 4000 Turaka;
Stjepan Tvrtko ni
vlastela

dominio voivode Daan) o§tro malo Turaka moglo umaknuti«. na jo§ ze§du borbu stra^nije pro(in

je

i

te su dete

tako nemilo harale, da

im se

njegova
i

nije.-u

usudili oprijeti. Iz

Bosne propo§ao

vable su dva put u Usoru sve do Srebrenika
udarile su
s
i

u oblast vojvode
i

Zlatonosovida; dva put
sultan

na Hrvatsku,
Srbiju, jer

te zarobile

mnogo Hrvata

Vlaha.

Sam

Murat
i

II.

vojskom u

bija^e

neSto naduo

o dogovorima izmedju despota
Srbije

ugarskog

kralja.

Sultan prodr'o robedi sve do grada KruSevca, te se despot po poslanicima svojima
Iz

jedva namolio, da ga je na miru ostavio.

otisnuo se
odoljeti,

sultan preko

Dunava u
s pri-

Vlaiku

i

udario na vojvodu Dana. Taj

mu

nije

mogao

ved je pobjegao u Erdelj,

a na to je sultan zauzeo ditavu Vla^ku, te je u njoj namjestio vojvodu

Radula,
i

djevkom Prazna glava, uz pogodbu, da bude turski kletvenik. U jeseni 1426. prijetila je Sigismundu pogibao, da izgubi Vla^ku, Srbiju

Bosnu.

S toga
pi$e
iz

je

bio prinudjen, da se u odi zime spremi za veliki
i

rat.

Dne

7.

studenoga 1426.
de oni Za-

Lipe u temiivarskoj zupaniji slavonskomu banu
i

celjskomu grofu Hermann, neka
kraljevskih, jer

odgodi sve parnice Ivana
jedno
s

Vladislava Tituievida, dvorjanika
i

velidanstvom njegovim podi u Erdelj

VlaSku na obranu granica drzavnih. Sred
i

zime u prosincu skupljala se vojska u Erdelju, gdje je uz kralja boravila kraljica Barbara. Pipona de Ozora nije bilo vi$e na i^ivotu; taj je junak umro 26. prosinca 1426. u Lipi, po§to je smrtno bolestan odrzao pobjedu nad turskom silom. Na njegovo mjesto

imenova kralj namah iupanom znamenite iupanije temiSvarske dosadanjega gjurskoga iupana Stjepana Rozgona. Oko kralja, koji je vedinom boravio u Bra&ovu ili Roinovu na medji erdeljsko-vlaSkoj, okupili se najznamenitiji velika&i, na delu im slavni Ivani^ MoLadislav Titu&evid, Ivan de Kallo, roTid, zatim kncz Vladislav Blagaj, nadalje brada Ivan mnogi drugi. Bio je tu portugalski kravojvoda vlaiki Dan, pade Stjepan Rozgon, Ijevid Petar, drugorodjeni sin kralja Ivana I. bijdSe doSao, da se bori s Turcima. U$red najvede zime, dne 24. sijednja 1427., preila je krSdanska vojska zajedno s vojvodom
i
i

i

i

Danom

gorske klance

erdeljskih

Alpa, te se spustila u vlaiku

nizinu.

Na

delu vojske

bio je kao podastni vojvoda portugalski kraljevid Petar,
rovid, a stjrgonoia (vexillifer)

knez Vladislav Blagaj.
u Bra.4ovu.

no pravi je vodja bio Ivan Mokraljica Barbara Kralj Sigismund
i
i

ostadoSe u Erdelju, boravedi vedinom

Hrvata bilo Poljaka, Zadada kridanske vojske, u kojoj je osim Ugara (Sikulaca) bila je poglavito, da zbaci mogude zarobi Radula, te namjesti na vojvodsku stolicu Dana. Ako bi se Dunav smrznuo (si aqua Danubii congelata fi^erit), ncka onda vojska
i
i

no

SIGISMUND KRAUUJB SAM.
pusto^edi sve

dublje provali u tursko carstvo, robec>
je jo5 u zimi,

i

do mora. Rat u VlaSkoj

svrSio se

svakako de Kallo za zasluge u

1427^ jcr toga dana nagradjuje ved Sigismund Ivana de Kallo vojevao je naime pod zastavom lijepo ponio i mnogo doprinesao, da je >Radul je (sub banderio) Ivana Morovida, te se onda reieni vojvoda Dan u gozvan Prazoa glava zajedoo s Turcima bio protjeran spodstvo svoje vojvodine opet namjeSten*. Nekoliko mjeseci poslije, dne 7. srpnja 1427.
prijc 6. travnja

torn ratu stedene. Ivan

i

izdao je kralj u gradu
slavu Blagaju;

prvomu

je

VladiRoznovu darovnice zasluznim vodjama Ivanu Morovi(^u darovao grad Veliku u krizevadkoj iupaniji, a potonjemu neki
i

posjed u toloanskoj iupaniji, koji je prije driao proslavljeni junak Pipo de Ozora.
rovnici

U

da-

je

za Morovida izbrajaju se potanko zasluge njegove u posljednjoj vojni, naime usred najljude zime poveo brojnu fietu (turma copiosa) o svom troSku u rat» mnoge druge kako je zajedao sa svojom druiinom podnosio glad, vrlo iestoku zimu slavodobitno Dana vojvodu protjerao, iz VlaSke Turke nevolje i Stete, kako je Radula (victoriose) namjestio, te mnoge iitelje onih krajeva, naime Vlahe, koji su bili pristali uz
i

kako

i

Radula

i

Svakako
je

svetoj kruni ugarskoj. Turke, prinudio, da se opet pokore kralju je u prvoj polovici godine 1427. VlaSka bila u vlasti Sigismunda
i

i

nje-

gova kletvenika Dana.

Sam

kralj, koji je

jo§ 7. srpnja

bio u

Roznovu u

Erdelju, poSao

malo zaiim u Vlaiku, gdje ga nalazimo oko 22. srpnja (»im felde bei Rapiz in der Walachei«). Sta je kralj ondje radio, ne znamo; no nije nemoguce, da je ku§ao obnoviti severinsku banovinu, koja je jo§ od 1409. bila razasuta. JoS 9. travnja bijaSe naime pozvao velikoga meStra njemaikoga reda u Pruskoj, da poSlje svoje vitezove na jug u nekadanju banovinu severinsku, pak da ju brane od turske sile. U Vlalkoj stize kralju
vijest,

da

je

19.

(ili

18) srpnja

1427. umr'o stari despot Stjepan

Lazarevic, odani kle-

tvenik njegov. Despot bijale zaista na putu u Beograd umr'o u Glavici u subotu 19 srpnja. Sigismund podje sada u Srbiju, gdje je despota Stjepana zamijenio nedak njegov Gjuragj

Brankovic, koji je prema ugovoru u Tati imao Sigismundu ustupiti iitavu banovinu Maivu, Golubac. Vec 10. rujna 1427. nalazimo Sigiszatim tvrdc gradove na Dunavu: Beograd
i

munda u Beogradu (Weissenburg, Nandor Alba), gdje do 16. prosinca one godine. Dne 11. studenoga izdaje
ojegovoj suprugi Jadvigi, kderi

boravi

preko

tri

mjeseca, naime
i

tu povelju

Ivanu Gorjanskomu
isti

mazovskoga kneza Semovita.

Gotovo u
i

mah, kad je

Sigismund obladao Beogradom, postao je tast njegov, celjski grof slavonski ban Herman baStinikom bosanskoga kraljevstva. Vec bi spomenuto, kako je tadanji bosanski kralj njegove barune. Jamadno je tomu doStjepan Tvrtko II. bio prionuo uz Sigismunda prinesao ne samo vii^godi^nji boravak kralja Tvrtka II. na dvoru ugarsko-hrvatskih kraIjeva, nego t srodstvo njegovo sa celjskim knezovima, narodito s tadanjim banom Heri

maoom, sioom neke bosanske banovne bita sestra Stjepana Tvrtka 11., dok ju
Kotromanida. Stjepan Tvrtko
II.

ili

kraljevne

Katarine, za koju neki misle, da je

drugi

drlc za kder bosanskoga

bana Stjepana
grofovima, a

bio je dakle svakako u svojti

s celjskim

imao od srca poroda, a od nedavna je bio osobito odan kralju Sigismundu, lako \e razumljivo, da je svemodnoga bana slavonskoga Hermana, tasta kraljeva, imenovao svojim nadjednikom na bosanskom prijestolju. U povelji, koju je Tvrtko II. dne 2. rujna 1427. izdao u stolnom gradu Bobovcu, irtide, da je obzirudi se na osobito pri-

kako

nije

jateljstYO, Ijubav

i

vjernost, 5to ju je Ijubljeni rodjak
i

i

brat njegov (consanguines et frater
i

noster dUectus) Herman, celjski

zagorski grof, ban

slavonski, vazda izkazivao

izkazuje

njemu I bosanakomu kraljevstvu, zatim na osobite sluibe redenoga grofa kod na to, 5to mu je celjski grof gismunda u prilog Bosni njezinim iiteljima, napokon rodjakom (ex naturali consanguineitate ad nos pertinet), darovao redenomu grofu Hcrmanu i njegovim muikim potomcima ditavo kraljevstvo bosansko (integraliter) za onaj slu6ij, ako ne bi za sobom ostavio zakonitih potomaka. Medjutim okrenula se sreda brzo. Novi despot Gjuragj Braknovid nerado je izpunjao
kralja Sii
i

ODNOSI ERAIJA SIGISMUNDA PRRMA B08NI, SRBUI

I

TURCIMA, 1420.

— 1428.

Ill

obveze svoga ujaka;
u Srbiju.

turski car pak, txiv^i za smrt

despota Stjepana, i>oslao vojsku svoju
i

£X>k je

turska vojska

osvojila

KruSevac

druge gradove, a neke opet, kao
jedino podiditi, da je obladao Beonije

Novo brdo, stala podsjedati, mogao se je Sigismuod jednim dijelom Ma£ve. Grad Golubac gradom
i

mu

Gjuragj Brankovid
liiio

mogao

predati, jer

ga ondjeSnji

vojvoda

srbski (Jeremija) naprosto nije

ustupttl

Vojvoda

naime imao je povelju od pokojnoga despota, kojom bi mu za njegove sluzbe i zasluge obecano 2 000 dukata, te je zahtijevao od Sigismunda, da mu izplati tu svotu, a onda tek predat ce mu grad. Sigismund odbio je zahtjev vojvodin, premda su ga velikaSi ugarski i poljacki moogo svjetovaii, da mu ga izpuni; kralj pade proglasio povelju despotovu za
1

patvorinu.

Na

to se srbski vojvoda razljutio, preSao u turski tabor, te
i

Turcima za 12.000

dukata predao tvrdju

grad Golubac. Bilo je to nekako u prosincu 1427.

Gubitak Golubca bio je velik udarac za kralja Sigismunda^ jer su sada Turci lako mogli provaljivati bez ikakve zapreke ravno u juznu Ugarsku. Sigismundu bilo je s toga
osobito stalo, da
taj

ho

prije osvoji

znameniti grad. Sabirao nove

eete,

paie

i

Vladislav poljski

mu pomod pod vrstnim junakom Zavi^om Cmim od
poslao

Grbova. Vec
boravi

17. prosinca 1427.

Sigismund u Kovinu, a od prvih dana sije£nja do 16.
ozujka
1428.
stoji

u

Poie-

GoLUBAC (podor) u Srbui.

i

en

i,

gdje no sabire vojsku

i

gradi utvrde nasuprot Golubcu. Jedaa

od takovih tvrdmja
zaititi

bila je

Laslovac

(castrum Zenth Laslovara) baS nasuprot Golubcu, da

prelas

od sjeveme obale dunavske na juinu. Beograd bija^ za to vrijeme povjerio Ivanu TituSevicu, koji se ved 25. sije^^nja 1428. zove kastelanom beogradskim (casteUanus castri
voisci

superioris Albanandor).

Nakon mnogih priprava prijedje Sigismund pod zakttom posade u Laslovcu mjescca travnja preko Dunava pade konccm travnja pod Golubac Svezu izmediu obiju
i

obala dunavskih podriavalo je brodovlje, kojc bijaic ovdjc skupia

Podsada Golubca

«a-

po4e oko 29. travnja

i

trajaSc iitav svibanj.

Uz

kralja

bJo

je

temiS^arski lupan Stfcpan

Rozgon
zatim

njegova supruga Cecilija Rozgon, kdi grofa Pctra od Gjurgjcvca (Sv. GjurgiaX poljski vojvoda Zavii Cmi. Za podsade uzsianjka kralju noTsca; • toga xaloii.
i

,lt

SlOlSMUND

KRAUUJB

SAM.

1.

svibnja kraljevski grad Veliki Kalnik

zagrebaikomu biskupu Ivanu Albenu za 14.000
galiju,

zlatnih forinti.

Prigodom podsade
je u
i

proslavila se osobito supruga tamiSkoga iupana Cecilija

njom pomagala podsadu Golubca. bacala je iz lumbarada kruglje na Turke Plovc<5i galijom po Dunavu gore na grad Golubac, te suzbijala turske brodove, koji su Moravom uSli u Dunav. Kroz mjesec
Rozgon, koja
Laslovcu uSla u Jcdnu
dolje

pak

s

i

dana neprestanih
posade.

juriSa

gotovo

bi

Golubac

razvaljen, te se je vcc odekivala predaja njegove
II.

No

u

taj

osudni das eto samoga sultana Murata
sile

s

velikom vojskom u pomoc

ugovarati. Polurazvaljeni Golubac vojskom bez zapreke vrati preko Dunava. Dne 3. lipnja javlja Sigismund izpod grada Golubca (sub castro Galamboz) beogradskomu kastelanu Ivanu TituSevidu, da je ve<5 izmedju njega i sultana turskoga utana£eno primirje ili sporazumak (treuga sive concordia facta est et conclusa), te poziva Ivana, da 5to prije dodje k njemu, a brala svoga Vladislava neka ostavi za kastelana u Beogradu. AH

gradu. Sigismund se prepade

njegove, te stade

ncka ostane sultanu,

koji puSta kralju,

da se

s

se
3.

Sigismund
lipnja,

Ijuto

prevario, povjerovav§i

Tuicima.

udariSe Turci

na njega,

te

mu

pobi§e vojsku.

Ba§ onoga dana, na Bra§an£evo, Sigismund se sam malo dana
BraSanc^evo, veliku dru-

zatim tuii papi: »Nevjerni su Turci poput Filistejaca netom, na
iinu mojih vjernih vitezova
uniStili,

tako da su

odlidnije

golim mac^em poubijali, druge
(infideles

opet u Dunavu potopili, a ostatak sa sobom u nevjeru poveli«
Filistorum nuperrime, videlicet
in

Turci ad instar
fidelium

die

Corporis Christi,

magnum

mihi

militum

comitivam prostraverunt,

ita,

ut meliores morti

nudo ense

tradiderunt, aliosque in

Danubio

submerserunt, reliquos rero secum ad infidelitatem duxerunt).

Prigodom uzmaka preko Dunava 3. lipnja bijaSe sam kralj u oditoj opasnosti, te Rozgon svojim junaitvom spasao. Tom prigodom pade Rozgon u Dunav, odakle ga teikom mukom izvukoSe. Kralj se spasao na damcu u Laslovac. Najhrabrije se u boju ponio poljski junak Zavi§ Crni od Grbova, kapetan §ipuSki. On ne htjede bjeiati, ve6 ostade medju posljednjima, te bi zarobljen pogubljen. Od poljskih vitezova bude ih jo§ vi§e zarobljeno, medju njima Petar Voda OdrovaS; ti bi§e poslije od Sigismunda izkupljeni. Nakon povratka preko Dunava nalazimo Sigismunda u lipnju i srpnju oko Kovina (Kubina), odakle je u kolovozu uzmakao do TemeSvara. Iz Iljeda kod TemeSvara poziva 31. kolovoza u pomo<5 dongradskoga zupana Nikolu Vardu, neka §to
i

ga

je jedino Stjepan

i

je nebrojeno

pohita na jug. »Eto jufer (30. kolovoza)<, piSe kralj, >stiglo mnoitvo Turaka velike vojske njihove sve do grada Golubca. Jedan dio njih ostao je ondje, da obnovi pomenutu tvrdinju (pro reedificando et constructione predicti castri), a drugi dio, dini se glavna vojska, raziSla se je prema Beogradu, Srijemu, prcma prekosavskim stranama prema nasoj kraljevini Siavoniji«. Od prosinca 1426. do lipnja 1428. ratovao je Sigismund u doljnom Podunavlju, da

brie sa svojim bandcrijem

i

i

obrani medje

svoje driave
se,

i

svoje

vazale ^kletvenike).

Od

njegove vojne izdekivalo se
i

mnogo; nadalo

da

<5e

osvojiti sve zemljc

na jugu

Dunava

prodrijeti sve

do grdkih

(bizantskih) krajeva.

No

rat se svrSio

za njegove vazale. Vla^ki vojvoda
i

tuinim uzmakom kraljevim. Sada svanuSe crni dani Dan morade priznati vrhovnu vlast sultanovu; jednako

morade se odredi svakoga saveza s Ugarskom, povrh toga vojenu pK>mod u ratu. danak od 50.000 dukata Bolje ntje proiUio ni bosanski kralj Stjepan Tvrtko II., koji je morao sultanu predati neke znamenittje gradove u svojoj driavi. Joi godine 1430. traiio je Tvrtko od mietadke obcine zajam od 32.000 dukata^ da izkupi gradove, koje je turski sultan u njegovoj zemlji driao; ali mu obdina 5 rujna molbu odbi, dakako uz vrlo laskave rijedi niitetna
srbski despot Gjuragj Brankovid. Potonji

obedati

sultanu

godiSnji

i

i

obedanja.

Jedina

korist

za

Ugarsku

i

Slavoniju od svega nastojanja

Sigismundova kroz viie
ugarsko-hrvatskih
najjadi

godina

bijaie, ito je tvrdi

Beograd

ostao od

godine

1427. u vlasti

kraljeva sve

do godine 1521. Kroz

to vrijeme

bio je Beograd

bedem

za obranu

nxNOVAVJK KSKZA NIKOLK rH^NKAPAN^ (1426.-1432.); SINOVI KNKZA NIKOLK.
Slavonijc

IiJ

i

Ugarskc. Prvi kastelan njegov bio je spomenuti ved Ivan TituScvic (1427.
brat Vladislav.

— 1428);
kralj,

njega zamijeni u lipnju 1428
uzdriavanje

Dne

20. oiujka

1429. odredio jc

se Vladislavu TituSevicu, kastelanu

beogradskomu
u
tvrdji

(castellano intenoris castri nostri

da Nan-

od srijemske komore svota od da se Vladislavu doznadi ostatak te svote, naime 2000 forinti, >da ne bi u sluibi kraljevoj po^inio kakovu nein serviciis nostris regalibus negligenciam non comittat aliqualem). mamost* (ut ip<e (Banovanje kneza Nikole Frankapana, 1426.— 1432.; sinovi kneza Nikole). Vrlo je znadajno, §to je Sigismund ba§ u ono vrijeme, kad je podigao tri vojske
doralbensis)
za

deta

izplacuje

12.400

forinti.

Nekoliko mjeseci

poslije, 19- lipnja, nalaie kralj,

.

.

Hrvatske Turaka, namjestio za bana Dalmacije na obranu svoje driave od Husita joi 1. oiujka 1426. spominje se kao hrvatsld ban vranski prior Albert Nikolu Frankapana de Ungh, a u kolovozu obna^ao je tu £ast vec Nikola, knez krdki, modruSki senjski. Cini
i
i
i

se medjutim, da
Ijevstvo,

je

kralja
i

na to imenovanje potakla ne samo briga

za

hrvatsko kra-

nego da su

drugi razlozi doprinesli, te je hrvatsku baniju predao knezu Nikoli.

Ta
ili

jo5 1424. nudio je knezu Nikoli baniju hrvatsku sa svima gradovima,

daruje ovecu

svotu novaca.

A

i

poslije

spominjalo se viSe

ako mu uzajmi puta, da je knez Nikola

>kupio< banovinu hrvatsku.

Novi ban Nikola sudjclovao je jo§ od smrti otCeve (1393.) u svim javnim poslovima svoje domovine. Preko njihove glave prohujale su silne bure, drmala se prijestolja grabila se hrvatska zemlja; ali on je uza sve to odrzao nekako driavinu otaca svojih;
i

pa£e je nedavno pridruzio

svojoj

vlasti

i

ono, §to je

dobila

nesrecna Elizabeta, tuina
cita-

supruga celjskoga grofa Fridrika.

On

je

sada imao u svojoj ruci ogromni posjed
i

voga roda svoga: otok Krk, Vinodol, ModruSe, Senj, Gacku, Buiane, pade Liku; u Slavoniji drzao je Cetin, Ozalj druga mjesta. K tomu je najstariji sin njegov Ivan (Ani) bio oienjen Katarinom, starijom kcerju cetinskoga kneza IvaniSa Nelipita, koji bija^ joi
i

1411. posinio kneza Ivana, te ga odredio za jeditoga baStinika prostrane svoje oblasti na

skrajnjemu jugu hrvatskoga kraljevstva. Napokon je sam knez Nikola bio u rodu
sa najznamenitijim rodovinia u Hrvatskoj
i

ili

svojti

Ugarskoj, a kao Surjak palatina Nikole Gorjan-

skoga bio
s celjskim

je

pa6e u

svojti
i

i

samomu
razmirica,

kralju Sigismundu.

Dakako da
kralj

je poradi srodstva

grofovima bilo

odkad

je grof Fridrik

onako kukavno umorio svoju
nastojao
jaz izmedju ubiju

suprugu Elizabetu, bratu6edu kneievu. Zaludo je danski

mocnih porodica

zajaziti;

pravoga izmirenja
u
sluibi

niti

je bilo, niti je tako brzo

moglo

biti.

Knez
i

je Nikola ostario
ali je

za svoju

domovinu

i

kralja.

Bio je iskreno odan

kralju Sigismundu,

uza sve to podriavao vazda sveze s mletadkom ob<^inoin, pa£e

u ono vrijeme, kad je ona grabila hrvatsku zemlju.
ntje

A

na to ga je nagnala prijeka nuida.
prijateljstva

On
8

mogao

zaprijediti,

da Dalmacija
iivjeti ni

ne padne u krilo Mletcima, a bez

Mletcima opet

nije

mogao

on, ni brojni podanici

njegovi, narodito

Senjani

i

iitelji

otoka Krka.

domovine.
je

Mletcima nije ga ipak zavelo, da bude izdajica svoje Kad su ono Mletci god. 1424. bill gotovi, da mu dadu zamoljeni zajam od
prijateljstvo s
izrudi hrvatske

No

20.000 dukata. samo neka im

gradove Knin, Ostrovicu

i

Vrhriku, on im

odludno odgovorio, da

mu

to nije slobodnoi

Moida
(i

je

upravo

prijateljstvo s

Mletcima
iz

kneza Nikolu sklonilo, te je oiivio
lije,

tradiciju svoje porodice,

da

je

ona porijetlom

Ita>

prvi od

je dakle on potomak rimskih danova svojega roda, koji se je u javnim spiiima stao plsati >de Frangepanibus* ili po hrvatski »de Frankapan< (Frankopan). Knez Nikola bio je poboian mui, te je poSao pohoditi sveti grob u Jeruzolimu. U jednom brevijaru na otoku Krku
iz

Rima; da
svih

mietaikih) Frangepana. Nikola je barem

stoji zabiljeieoo:

T Jerusolim

k

•(Godine) 1411. miseca aprila ide knez Mikula, naA gospodin plemeniti, 5astno«. Bio jc boijemu grobu pride domov Ijulija ubhodiv dobro
i

i

takodjer zajedno sa suprugom svojom Dorotejom dlan bratovitine sv.

Duha u Baikoj na
*

otoku Krku.
IIr».
|K)»j.
II.
II.

,,4

SIOISMUND

KRAUUJE SAM
i

Knex Nikola postao

jc

banom Dalmactje

Hrvatske u travnju

ili

svibnju 1426.

Tim

povodom uxajmio je Sigismundu 28.000 zlaioih funnti ili dukata, za koje mu je kralj zaioiio gotovo ditavu Hrvatsku, oaimc grad Bihac s kotarom, gradove Sokol, Ripa£,
ditava Poljica, Skradin, zupaniju Luku Coka, Rmanj, Knin, Lab, Vrliku, Ostrovicu napoleon sve Vlahe u £itavoj Hrvatskoj. Take je ban Nikola obladao kao neposredni kotarima Hrvatske, koji nijesu pripadali budi krbavskim gospodar svima gradovima knezovima Kurjakovicima, budi cetinskomu knezu IvaniSu Nelipicu. Bilo je medjutim
i i

i

i

kastelana u tim gradovima, koji se nijesu
je kastelan grada Ostrovice ponudio

htjeli pokoriti

novomu banu

i

gospodaru.

Take

mletadkomu knezu u ^ibeniku, da de povjereni mu grad radije predati mletafikoj obcini, nego banu. §ibenski knez javi to republici, ali mu ona 14. lipnja odgovori, da ni ne slu§a ponuda kastelanovih, jer >8 obzirom na dobre SDO&aje i Ijubav, koja ju veie s knezom Nikolom, smatra, da je re£eni grad u njezinim rukama, dok je u vlasti njegove velemoznostic. Znadajno je, da je ban Nikola, boravedi
6.

prosinca 1426. u

svom gradu

Jeloviku

(oko Brinja) u druztvu senjskoga biskupa Ni-

duhovnika izdao povelju, kojom je senjskomu kaptolu odredio kole i godi^njth 60 dukata, da se za njegovo zdravlje Citaju svete mise. 1428 kralj Sigismund morao ratovati na jugoDok je sUjededih godina 1427. ban Nikola Frankapan, da uzdrzi s Mletcima iztoku svoje driave, nastojao je knez neizravno posredovao, da dodje takodjer mir. On je pate izravno debar sporazumak slobodne obcine. S toga je primao kralja njegova izmedju do mira ili bar primirja
drugih
odliCnih
i

i

i

i

i

i

provodne

listove (salvus conductus) za
nije

mletacke

poslanike, koji

su preko

Senja

polazili

u Ugarsku. Za Senj

trebalo mletaSkim

poslanicima

provodnih

listova,

jer je

knez

Nikola bio posve odan republici.

On

je zelio s

Mletcima po

»sinov.-ki«

(filialiter)

iivjeti,

pak se

8

toga klonio

i

najmanjega

se njegovi podanici svadjaju s

povoda za razmirice. Nije mletadkima. Godine 1428. poslao

pa£e
je
i

ni

dopuStao, da
poslanika

u Mletke

poravnali razmirice svoga moledi obdinu, neka poSIje svoje povjerenike, koji bi izpitali susjednih mletadkih iitelja, kao takodjer izmedju izmedju njegovih podanika u Ostrovici mletadkih Spljedana. Obcina zaista izabere 13. srpnja zadarskoga njegovih Poljifana kapetana Marka Lipomana za taj posao. Oni de kneza Aleksandra Jurjevida (Georgio)
i
i

i

te 8. nijna
Spljet.

sastati

s

povjerinirima banovim, pak najprije

podi

u

Ostrovicu, a
obiju

onda u

Neka

nastoje,

da se izravnaju opreke

>poradi

mira podanika

5-tranaka*.

Nema

sumnje, da je ban Nikola

mnogo
i

doprinesao, te je napokon utanadeno 8 rujna 1428.

primirje

MIetdana do konca travnja dojdude godine 1429Na podctku godine 1428. iivio je knez i ban Nikola vedinom u Novom u Vinodolu ili opet u Brinju. Tu je izdavao povelje samostanu Pavlina u Crikvenici, koji bijaSe sam utemeljio joi god. 1412. U Novom izdade takodjer 4. sijednja hrvatski, giagolicom
izmedju kralja Sigismunda
pisaoi
privilegij
sluiiti

bakarskomu sudcu

Blazu

i

bratu

mu

Andriji,

da

mogu poput

svojib

predja

u kneievoj vojsci kao

strijelci (baiestrarii

=: ArmbrustschOtzen). Evo redene
i

promodru§ki knez hrvacki, damo viditi po torn lislu, kako su priili pred nas sudac £aja, ban Dalmacije Andrejai njegov brat govoredi nam, da su njih prvi baliStrom sluiili, da Blai z Bakra <a ntka nevolju bil se njih otac uprosil od naSih prvih poli vlastel biru sluiiti, proiahu
povelje doslovce: »Mi knez Mikula de Frankapan
i

krdki, senjski

i

i

i

nas umiloo, da bismo ih radili pustiti na njih staru sluibu, a zda smo mi zvidili, da oni priklonili smo se k njih umilnoj pro&nji tako, da nam oni praTC proloje potribuju njih ostati od danaska naprid vednim zakonom imijte baleMrom sluiiti onako, kako su slobodni one sluibe kako ini baleitrnici v Bakri. Za to njih prvl sluiili, a da su prosti vsim inim na&im oficijalom xapovidamo podkneiinom, lupanom, satnikom, sudcem mimo toga ne banizdriite v ta vi tom kih obraz na$ li^t pride, ih da V Bakri, pred
i
i

i

i

i

4ujete, ni dajte bantovati

u Ijubu naiu milost.
v litih

Na

to

im dasmo

ta

na&

list

odtvoren pod
detviti

naiim pedatom

Dan v Novom

gospodnjih

1428. miseca jcnvara

dan*.

BKNoVANjr.

KSr./.\

NIKOLF.

FRANKAPANA (1426. —1432);
ban
i

tINOVI KNIZ\ N1K0LC.

115

Oko

godine 1427. bio

je

knez Nikola udovac, poito

mu

je umrla

supruga

Dorotcja, sestra palatina Nikole Gorjanskoga, ostavivSi

neki sinovi Nikolini

bili

poienjeni, ipak je otac odlu6o, da se

denoga 1428. Salje ob<^insko vijece »u svatove velemoznoga gospodina senjskoga kneza*, poUo ju bijase na vjendanje pozvao. Vjerojatno se je tada ban zenio kojom talijanskom knrginjom, valjda mitanskom herccginjom Blankom. naravnom kderju hercega Filipa Marije Viscontija. Prvorodjeni sin kneiev,
poznati vec Ivan (Ani) iivio je jo§ u kolovozu 1426. na dvoru miianskoga hercega,

Premda su ve<* ponovo ieni. Dne 2. stuu Jakinu poslanika svoga s darom od 30 dukata
viSe

mu

sinova.

kamo

ga bija§e jamadno otac poslao, da pomaze Filipa
ginja Bianka vratila se je poslije

Mariju u ratu
i

s

neprijateljima.

Hercc-

po smrti kneza

se je drugi put udala

za glasovitoga

bana Nikole u svoju domovinu, gdje vojvodu Franju Sforzu, nasljednika Viscontija oa
majci na§oj prepostovanoj, go-

milanskoj hercezkoj
Nikole,

stolici.

Jo§ godine 1463. Salje jedan od mladjih sinova bivSega bana
pisir.o

po imenu Stjepan,
Sfortie).

»presvijetloj gospodji

spodji Blanki Sforzac (illustrissime

domine domine matri nostre onorandissime, domine

Blanche

banu Nikoli umrla supruga Daroteja, sestra palatinova, izvrgia se je dosad pritajena mrznja izmedju Frankapana celjskih knezova u oiito neprijateljstvo. Uz kneza celjskoga bana slavonskoga Hermana pristajala kraljica Barbara, kdi njegova, koja jamadno nije mogia zaboraviti, kako je hrvatski knez Ivan pred nekoliko
je

Odkad

knezu

i

i

i

i

godina nazvao
s

joj

brata Fridrika

kukavnom ubojicom,
kralj

koji

nije dostojan,

da se junak
vri-

njime na mejdanu ogleda. C'm je

Sigismund u svibnju 1430. opet na dulje
i

jeme po^ao u tudjinu, te upravu svoje drzave povjerio supruzi Barbari, grofu banu Hermanu, palatinu Nikoli Gorjanskomu, ostrogonskomu nadbiskupu Jurju, sloii§e se
i

svi

na zator bana Nikole
naloiio

i

njegova roda. Govorilo

se,

da je

kralj

Sigismund na odiazku

pomenutim natnjestnicima, neka povrate Nikoli novce, koje bijase kralju uzajmio (quod restituant dicto comiti Segne pecunias per ipsum datas pro banatu Sclavonic, quoniam vult transferre ipsum banatum in comitem Cilie socerum
gradove, neka o tima namjcrama pohitao ban Nikola u Zadar zamolio u mietadkih knezova pomo<5; onda opet drugi put poslao svoga sina onamo, neka zadarski knezovi izloze svojoj gospodarici* >kako ne bi nikad bilo mira u Dalmaciji, kad bi refiena mjesta do^la u ruke celjskoga kneza*. I mietadka je obdina uvidjala opasnost za svoje gradove, te je s toga
bi

svomu

suum); ako knez ne

htio

na to dobre volje povratiti zaloiene
iila

mu

mu

ih

silom

oduzmu (debeant

violenter

auferre)

Na prve

glase

i

6.

vrlo

svojim rektorima u Zadru, neka kazu knezu Nikoli, da su to zamiSnc stvari takove naravi, da se ne mogu pismeno izvrSiti; zato neka on pollje u MIetke pouzdana iovjeka s dovoljnom punovlasti, pak 6e obdina sve u£intti, §to je >stobodno ^astno«. Ban Nikola nije krzmao. Posljednjih dana kolovou boravi u Mletsrpnja

1430. porudila
i

i

cima hrvatski banovac DomSa Vladihovi<3 (Domsa de Vladichovich) kao govornik bana Nikole, te ponovo izlaie, kako celjski knez svima silama (toto posse) nastoji, da se do*. bavi banovine Dalmacije, koju za sada drii re£eni knez Nikola. Kad bi se to dogodilo, mietaika olxfina moie dobro znati, kakova bi ta promjena (mutatio) bila s obzirom na
razpoloienje
i

volju

redenoga celjskoga kneza prema
je,

njoj.

Ban Nikola
recent

trail s

toga

((avorem) mletadke obdtne. Zanimljivo

da

je

u

isti

mah

ved banovac

pomod Dom&a
kralju

Vladihovid zastupao

i

palatina Nikolu Gorjanskoga, koji nastoji ob<^tnu skloniti,

da

Sigiimundu povrati Dalmaciju, a kralj <!e onda dopustiti, da palatin radi s MIetcima, &to god hode, u pogledu zemaija carskih, novdanih oditeta i drugih opreka. Znadajne su u poruci Nikole Gorjanskoga ove rijedi: » Palatin svjetuje obdtni kao prijatelj, neka utanadi mir po ieiji kraljevo) (naime da vrati Dalmaciju) Neka ne misle Mletci, da bi moida smrdu kraljevom stvar mogIa zaspati, jer se rooie sumnjati, da bi im u torn sludaju poloiaj bio gori.

Sadanji

kralj

tma tako rasHditih

misli

i

nattojl

oko toHko

posata. te te

1,6

SI6ISMUND KRAIJUJK SAM.

bavi sad Turcima, sad prilikama carstva, a sad opet cljelim svijetom, tako da zaboravlja

na pitaoje o Dalmaciji.

AH

Ugri

i

ugarski baruni
tri

mnogo

drze o

toj

stvari,

i

kad

bi kralj

umro,
niji
i

te

bi

na svijetu
taj

bila

samo

(ovjeka, naSao

bi se

od

njih jedan, koji bi htio
i

bitt kralj

ugarski, a

drugi kralj ugarski bio bi s

pomocu Ugara kud
i

kamo sprem-

gorljiviji,

da obnovt prava ugarske krune<.

Ne zoamo, Sta su MIetci dalje ugovarali s banom Nikolom njegovim banovcem Domiom; samo se spomioje, da se je malo zatim ban Nikola spremao u Rim u pohode
je bana ponukalo, da ide u Rim, moie se tek nagadjati; da je uz ino s pomocu papinom kuSao skloniti kralja, da mu ostavi banovinu bansku £ast U lipnju 1430. boravi Arrigo od Bologne kao poslanik banov njegovu druzinu u Jakinu On moli od ob<5ine jakinske slobodni provodni list za bana konjanika, s kojima kani podi u Rim papi u pohode; suviSe od 700 do 800 pjeiaka moli joi galiju, na kojoj 6c se prevesti iz Senja u Jakin. Obdina jakinska najpripravnije uzajse je odasvala molbama banovim, te je 32. lipnja odredila dati mu provodno pismo miti galiju Katarina Stagna zvanu. Na toj galiji prevezao se je ban jo§ one jeseni u Jakin, a odanle je pokio u Rim, gdje ga je papa Martin V. vrlo svedano dodekao. Uz papu slaknez daleko poznati ban vili ga rimski Frangepani, koji su se ponosili, §to slavni

tadanjemu papi Martinu V. §ta
ali

svakako
i

stoji,

i

i

i

i

i

i

i

hrvatski izvodi lozu

od njihova plemena, koje
je to

je tada bilo

spalo

na nizke grane. Na§lo

se toboi
zatsta

i

starih pisama,

kojima se dokazivaio, da su hrvatski knezovi modru&ko-senjski
i

potomci rimskih Frangepana. Papa
podijelio novi grb,

potvrdio, pade knezu Nikoli
lava,

i

njegovim
crveno

potomcima
iainji

naime u

Stitu

dva zlatna
je

kako lome dva

hljeba. Prii

grb modruiko-senjskih knezova sastojao

od

§tita,

razdijeljena na bijelo

polje, sa

zlatnom zvijezdom u gornjem, bijelom poiju.
i

Boravak bana Nikole u Rimu, odlikovanje papino
gova: sve
to

potvrda rimskoga porijetla njei

na protivnike banove. na kralja Sigismunda Utihnuie tuzbe Nikoline, da mu celjski knez hoce oteti banovinu; pade kralj Sigismund potvrdi 6. travnja 1431. u Nilrnbergu banu Nikoli iznova ditavu banovinu hrvatsku sa svima gradovima, kotarima iupanijama, koje mu bijaSe pred pet godina zaloiio. Dakako da je to bana stajalo novih 14.000 dukata, tako da mu je kralj odsad bio duian
djelovalo je
i
i

jamadno

svega 42.000 dukata.

Ban Nikola sproveo je mirno posljednje dane svoje. Jo§ u svibnju 1432. preporuda on mleta£koj obdioi li£koga arcipresbitera Gregorija, kojega je kotar spadao pod ninskoga biskupa, a uz to je imao dohodaka u mletadkoj Dalmaciji. MIetci su njegovoj molbi zadovoljili. Malo zatim umre ban Nikola. U jednom brevijaru s otoka Krka ditamo: >(Godine) 1432. umri gospodin plemeniti ban Mikula ijuna 26. dan. A njega sin Ani (Ivan) biie u kralja demorskoga (damemarskoga danskoga), a knez Stetan bi§e pri kralj ugrskom v Seoi (Siena u Italiji), jer kralj grediSe v Rim na cesarstvo«. Vjerojatno je, da se je knez Nikola tri put ienio. Ostavio je za sobom devet sinova, a imao ih

=

je za iivota

i

vtte. Jedinoj kderi

Katarini

gubi se trag iza godine 1416.
i

Najstariji sin

Ivan (Ani) protlavio se je joS za iiva otca kao junak

branitelj dasti roda svoga; poslije

1426. nalazimo ga u Milanu, a u £asu otdeve smrti u dalekoj Danskoj.

Uza

nj sc

namah

ipominje koez Stjepan, koji je tada kralja pratio na putu po
i

Italiji.

Oba

brata, Ivan

Stjepan,

naslijediie

otca

u

bansko)

dasti,

s

ostalom bradom svojom, kojih

se spominje joi
i

dok su ogromna imanja otdeva razdijelili sedam: Nikola, Martin, Bartol,
Ivaniiu Nelipidu
je
i

Andrija, Dujam, Sigismund Ivan mladji. Odnosi bana Nikole prema cetinskomu knezu
prijatniji
i

bili

su vazda naj-

najsrdadniji. Nikolu nije
i

ni

najmanje smetalo, Sto se

knez Ivani§ nepre-

banom Dalmacije Hrvatske. On je pade rado prepuitao vrlomu knezu obranu Hrvatske oa jugu Velebita, gdje je Ivanii odbijao ne samo pokuse mletadke, da obladaju Omi^em Klitom, nego i navale trasanskoga kralja Tvrtka II. velikoga vojvode
stano nazivao
i i

ItWtVANJK KSKZA

N:Kui.K tn\SK*l'A.NA (1426.

— 1432':

^^IN >VI

KNK/\ NiKOLE.

II7

I
a
9

t

I

5 1

>
CO

s-

^

-5

1

2
r;
en
-<

CJ

a 8

3

4
f

< K m
t*

a 5

I

1

,,8

SlOISMl'NI)

KRAUUJE SAM

Sandaija Hranida.

godiae 1430., kad je cdjski knez nastojao banu Nikoli oteti baDoviou hrvattku, spremao se je bosanskt kral| na rat s Ivani&em, pak je u to ime molio mleia^ku obdinu, da ne bi moida i§ta radila u prilog cetinskomu knezu. AH Ivant§ uta-

Oko

na£io je s knezovima Kurjakovidima

u

Krba?i,

s

kninskim biskupom Ivanom,
.
.
.

i

drugim

elikaiima savex za obranu
utilita

i

korist hrvatskoga kraljevstva (patti stabiliti

per difesa ed

del regno),

i

take nije bosanski kralj

mo^ao

nauditi ni njemu, ni kraljevstvu.

(Sigismuod po drugi put u tudjini [svibanj 1430 — listopada 1434.J; krunjen za cara u Rtmu [31. sviboja 1433.]; boravi na crkvenom saboru u Baselu [11. studenoga 1433. — 12. sviLnja 1434]). Vrlo je zgodno palatin Nikola
Gorjanski karakterisao kraija Sigisinunda, svoga Surjaka, kad je Mletcima govorio, da je

da se zanima za tolike razli£ite poslove (quod rex habet animum ad tot negotia, videlicet ad Turchos, ad facta imperii et ad totum prinudjen, da se bavi tolikim poslovima; ta bio mundum). Medjutim je Sigismund bio ba^tinik 6e§ke krune. Sveobda nedada u ratocar rimski, a k tomu je kralj njematki Mletcima nagnala ga, da ozbiljno poradi, kako da se svih vima s Husitima, Turcima tih nevoija oslobodi. Husite trebalo je nekako smiriti, kad ih nije bilo mogu<^e svladati, 'drzke rogove< njima odbiti, a za rat na Turke bilo je pomodi MIetkc trebalo je skuCiti
krali

nemima duha

i

ita

varium

et attendit

i

i

i

i

i

po ostaloj Evropi. K tomu je bilo skrajnje yrijeme, da kralj podje jednom u Italiju, pak da se u Milanu dade okruniti krunom lonibardskom, a u Rimu carskom. Trebalo je napokon papu skloniti, da sazove ob<5i crkveni sabor, gdje 6e se odiuiitt o crkvenim poku§ati sjedinjenje s iztodnom crkvom, da se onda reformama, pogadjati s Husitima,
traliti
i

i

ujedinjeni

i

sloini svijet krldan^ki listom digne

na Turdina, koji se je sve bliie primicao

medjama srednje Evrope.

Da

bve to

izvr§i,

odlu^i Sigismund po drugi put podi u tudjinu.

Dne
i

1.

svibnja 1430.
i

nalazimo ga joi u Poiunu, gdje je izdao povelju, kojom je svoga

tasta,

celjskoga

zagor-

skoga grofa, a slavonskoga bana Hermana zajedno sa sinom mu Fridrikom unukom Ulrikom uvrstio medju driavne knezove njemaCke, a njihovu dri^avinu proglasio za kneievinu.
Poslije toga podje u

Njemadku, gdje

je ostao

preko godinu dana

njcma£ki driavni sabor u Ntirnbergu. Poglavito se je trudio,
staleie na vojenu

medju inim skupio da sklone njemadke driavne
te

pomod

protiv Husita, koju

mu

napokon

i

obecaSe. Nastojanje njegovo

pomagaie

i

papa Martin V,

koji je 11. sijednja

1431. poslao u

Njemadku kardinala
ielji

Juli

jana Cesarinija, da navijeita kriiarski rat protiv Husita

Papa napokon ugodi

kraija

Sigismunda

obdemu zahtijfvanju, te bullom od 1. veljade 1431. sazove obdi crkveni tabor u Basel, koji de Sto prije otvoriti njegov Icgat, knrdinal Julijan Cesarini. No prije, oego bi t&ta udtojeno, umre papa Martin V. (20. veljade 1431.), a na njegovo mjesto bi
i

izabran Mietdanin Gabriel Condolmieri, koji se prozove Eugeo IV. (1431. 1447). Novi papa bijaie protivnik crkvenoga sabora, a kamo li da se s Husitima pof;adja. Malo da oije opozvao koncila, ali Sigismund ipak izradi, da je crkveni sabor otvoren 23. srpnja 1431.
i

Poftto je legat Julijao bio zabavljeo

pripravama za kriiarski
osobito
iztakao

rat,

predsjedahu koncUu dva

Djegova oamjestnika, od
(Johannes
zatim,
I.

kojih
in

se je

Dubrovdanin

Ivan Stojkovid

c'e

Ragusio,

theologia

kolovoza, provali

dominikanskoga reda Namah velika kriiarska vojska od 100.000 vojnika, medju njima
magister\
general
i

40.000 konianika, u CeJku. Vodili tu ju braniborski izbornik legat papioski Julijan. Polagano prodrijeie kniari sve do Domailica, robedi paledi na sve strane ne Stededi ni
i i

katolika
likim
ill

Ali

kad im

je

14.

kolovoza do&la u susrct husiiska vojska
i

pod Prokopom Veneprijateljima nebrobijaJe izgubio

Golim, prepado^ te Ijuto
i

nagouie u

divlji bijeg, ostavivfti

jena kola, »?u prtljagu

zairu svoju. Papinski legat jcdva se
i

sam spasao; on

kardinaUki
jatelji.

plait, svoj

kaput

kril,

pade

i

papinsku buUu ote*e

mu

progonedi ga nepri-

Dolav 9 rujna u Basel preuze Julijan predsjednidtvo crkvenoga sabora, pak stade sam livo raditt, da se s Husitima pogodi, te da se konoesijama opet privedu u krilo
katolidke crkve.

SieiSMUND PO DRUOI PUT U TUDJINI 1430—1434.

119

Dok
s

je

crkveni

sabor

sada nastavio svoj rad oko crkvenih reiorama
Italiju,

i

izmircnja
i

Husitima, spremao

se je Sigismund u

da se ipak jednom okruni za cara

tim

podigne svoj ugled u
s
I

kr^anskom

svijetu. ni

Tom

prigodom

ielio je obradunati

i

s

MIet-

cima, s kojima se nikako nije

htio

mogao

pogoditi poradi Dalmacije.
i

Sloiit 6e se

zaista

njihovih saveznika. milanskim hercegom Filipom Marijom Viscontijem protiv MIetaka su njegovi poslanici 1. kolovoza 1431. utana<^ili s milanskim hercegom saves,
je takodjer

kojemu
s

pristupio

vojvoda savojski
i

i

vojvoda od Montferrata.
je

Nasuprot se
bio kivan na

Mletcima sjedioi Fireoza, a

papa Eugen

IV., rodjeni Mleidaain, koji

kralja, §to nije dopustio,

da se razpusti koncil u Baselu, poSto
sa

je udario

putem, nepo-

<5udnim papinskoj stolid. Kraj takovih prilika bila je gotova pustolovina, kad je Sigismund
u studenom 1431.
pratili

samo

800 ugarskih
za

i

hrvatskih vitezova osvanuo u

Italiji.

Od

Hrvata

su ga mladi knez Stjepan Frankapan, zatim
svoja poslanstva,
i

hrvatsko-dalmatinski

banovac Domia

Vladihovid, kojega je rabio
vinski
i

Matko Talovac, tada ve6 iupan kotri

kapetan beogradski. Dne 22. studenoga udje Sigismund u Milan, te bi
to proboravi m;esec prosinac u torn gradu,
i

dana

poslije (25. studenoga) u stolnoj crkvi sv.

Ambrozija od nadbiskupa milanskoga ieljeznom
ali

krunom ovjendan. Na
u vojvodske dvore.

morade
daiji

podaijeti to

poniienje, da ga ponositi

nepovjerljivi herceg nije htio vidjeti, te

mu

pade zabranio uiaz
put u Rim.

No

ipak dade

mu

pogodjenih 600 konjanika za
s

Na podetku godine
prije

malobrojnom druiinom svojom naju Piacenzu, a odanle u Luccu, gdje ga nalazimo 31. svibnja. Tek oko 11. srpnja
bili

1432. podje Sigismund

dodje u Sienu, gdje su ga prijazno dodekali, po§to su
toga grada ne mogaSe nikuda, jer
ulotri.

u zavadi s Firenzom. Ali

iz

mu

je

prijetila

pogibao, da ga firentinska vojska ne

koji je stao na ni vrebati, dok je papa do Rima. Tako ostade Sigismund preko deset mjeseci zatvoren u Sieni i dodija silno tamoSnjim iit^ljima, koje je skupo stajao kr?ljev boravak u njihovu gradu. Iz Siene ugovarao je neprestano s Eugenom IV. Papa bio je spreman okruniti kralja carskom krunom jedino pod taj uviet, ako privoli na razpust koncila u Baselu, koji je snovao, kako bi poveo parnicu protiv pape, te ga eventualno skinuo s dasti njegove. Ali Sigismund ne htjede za to ni duti, pade oditova, da se voli

K

tomu se zavadio

i

s

milanskim hercegom,

svima silama radio, da

mu

zakrdi put

i

ratiti

i

neokrunjen, nego

iSta doprinijeti,

da se crkveni sabor

razidje.
i

Kralj

je bio viSe

puta u oditoj pogibli, da dodje u ruke Firentinaca, te je hrvatske
klinjao,

ugarske velikaie zada mu po§lju pomod u Sienu, odakle se ne smije odalediti. U Dabrovnik iaije poslanika svoga s molbom, neka'mu dadu 5000 dukata u ime dohodka za deset godina, na ito mu Dubrovdani 11. studenoga doznaduju 4000 dukata; a 21. liitopada pi&e opet ftopronskomu iupanu Ladislavu Kaniiaju, neka na svoj tro$ak oprcmi dete u Furlansku protiv MIetdana. Nikola Varda, dvorjanik kraljev, zaklinje 25. travnja 1433. iz Siene svoga
otca Nikolu, neka

mu

$to prije pollje
(in

novaca

i

konja, jer

mu

ie

svega ponestato, te ga

jesnaSla najveda nevolja
paupertatis oppressione).

expensis

et equis

ium dudum

defeci, et

sum

in

magna

Nakon duga dogovaranja podje ipak trierskomu kanoniku Jakovu Sircku za rukom, te aekako nagodi kralja s papom. Eugen priznat de koncil u Baselu, a Sigismund taDne 16. olujka 1433. lalje Sigismund iz Siene kovinitidivat dc papu pred koncilom beogradskoga kapeuna Matka Talovca, zatim podkancelara svoga Ga.^para skoga iupana Schlicka u Rim, da utanade kao zastupnici njegovi ugovor s papom Eugeoom IV. Ved
i

4. travnja prisiiu

gospooba zastupnika u gencralnom konsistoriju u ime tvoga kralja potvrditt sve povjeru katolidku, da de poitivati dara, da de Sigismund *tititi crkvu vlastice prava, podijeljeaa rimskoj crkvi od njegovih pred^a^tnika (Konstantina Velikoga. Karla Velikoga, Henrika. Otona IV., Fridrika 11. Rudolfa Habsburga) na carskom
i i i i i

prijcstolju,

da ne de

dirali

a vazale rimskc

stolice,

i

drugo.
i

K

tomu obridu
s

joi 8. travnja,

da de

kralj

diuv mjescc travanj boraviti u Viierbu

postupati

papom kao

pravi du-

170

SIGISMUNn

KRAUUJR

SAM.

poloiili

prigodom sam obnoviii prisegu, koju su sada za njega travoja javlja pomenuti ve<5 Nikola Varda svomu danas kralj iz Siene podi oa put u Rim, gdje de po da <5e »Zoajte Ugarsku: otcu u je posve izmiren (cum quo ad plenum est pactficatus), presvetom otcu papi, s kojim
hovni sin njegov, tc da
zastupnici
<fe

torn

ojegovi.

Dne 25

naskoro
oSao

biti

okrunjen carskom krunom (imperiali diademate).

doiao je Sigismund u Viterbo (9. svibnja), a odanle u Rim. u koji je 800 pjeSaka. Na Duhove, s druiinom od 500—600 konjanika 31. svibnja 1433., ovjendao ga je papa u crkvi sv. Petra carskom krunom. Sigismund otUo je zatim joS do tri mjeseca u Rimu, gdje ga je papa sjajno gostio. Eugen ga je
Poslije toga

21.

STibnja

i

takodjer sklooio, te je ved 4. lipnja utana£io primirje

s

MIeicima na pet godina. Istoga

dana objavio

je kralj

i

car svim svojim podanicima, da je >na molbu,

opomenu

i

prija-

teljiko posredovanje presvetoga

gospodara svoga Eugena pape< sklopio re^eno primirje

gospodstvom mleta£kim<, te se nada, da 6e kroz to vrijeme dosad, da obje stranke zadrze kroz to dodi do podpunoga mira. Pogodbe bijahu kao vrijeme sve onako, kako sada posjeduju. da ne prijede jedna drugoj trgovinu, da car drugo. Pridodano bi, da smije udarati smije s vojskom prolaziti kroz mletadke zemlje, \azale carstva, a MIetdani ih ne <5e pomagati; izuzeti su samo na nepokorne knezove gospodar Ravenne, markgrof estenski, markgrot monferatski, markgrof mantovanski koji su saveznici mleta£ki. Windecke dodaje '\oh, da su MIetdani nakon utanac^ena prinamirili sve troSkove njegove za boravak u mirja »izkazivali kralju i cam velike (^asti Rimu povratak u njemadke zemlje*. Pomenuto primirje produljio je Sigismund u Hebu
»s presvijetlim
i
i i i i
i

duidom

i

(u Ce^koj)

dne

29. srpnja

1437. na daljnih devet

godina.

Poslije 12. kolovoza 1433. ostavi Sigismund Rim, te se preko Mantove povratt u Njemadku. Dne 11. nijna nalazimo ga ved u Baselu, gdje je ostao do polovice svibnja odiuke crkvenoga sabora. Ovamo slijedede godine 1434, te mnogo utjecao u razprave bija&e jo& 4. sijednja 1433. doilo petnaest d;e§kih poslanika, medju njima udeni magistar vojvoda Prokop Veliki. Otci crkveni zajedno s papinskim legatom priIvan Rokycana
i

i

6etiri dianka, te zahtijevahu,

.

im izkazivahu svaku dast. Zastupnici Husita predloiiSe saboru neka im sabor dozvoli, da ih javno brane, a onda neka ih koncil odobri. Samo tako de se Husiti vratiti u krilo katolidke crkve. Prvim dlankom vinom (sub utraque zahtijevahu, neka se i svjetovnjacima dozvoli sveta pridest kruhom specie). Potrebu toga d!anka opravdavao je magistar Ivan Rokycana kroz tri dana, a pobijao ga je poslije Dubrovdanin Ivan Stojkovid (Stoy, Stoicus), kroz osam dana. Stojkovid
miie
ih

vrlo prijazno, te

i

»e razigrao, te stao napadati Husite, pade nazvao ih krivovjercima (haeretici). Zastupnici

Husita planuli, a Prokop Veliki doviknuo Stojkovidu:

»Taj na§ zemljak nanosi
noster iniuria nos

nam

ne-

pravdu, nazivajudi nas krivovjercima* (conterraneus
ticos

iste

afiicit,

haere-

sabinde nos vocans<). Na to je njemu Stojkovid odgovorio: >Jer sam va§ zemljak narodu, zato iudim tako gorljivo, da se vratite majci crkvi* (quia conterraneus po jeaku vester sum lingua et natione, propterea tam avide cupio vos ad matrem ecclesiam redire). No te disputacije slabo su koristile, premda su trajale do 14. travnja, ne dodje ipak do oikakve pogodbe. Ceiki zastupnici odputovaSe kudi. Na to posia crkveni sabor svoje postanike u CeAku. tek nakon daljih pregovora podje ovima za rukom, te utrijeSe put sporazumku izmedju koncila umjerenih Husita. Dne 30. studenog.i 1433. prihvati teikoi

i

i

i

moravskt tabor tako zvane
gore redenih

praike kompaktate,
Cesima
s

koje je koncil pretnadio na osnovu

tetiriju dlanaka.

bt

dozvoljena sveta pridest

kruhom

i

vinom, na

ftto

se »vi umjereni Husite izminie

katolidkom crkvom.
i

je

oko izmirenja iztodne crkve sa zapadnom, &to u ono vrijeme turskih provala bilo od skrajoje potrebe. Znameniti general dbmini* kantki, Dubrovdanin Ivan Stojkovid mislio je, da dc se lakie postidi sjedinjenje Carigrada s Rtmom, ako se prije privedu u krilo katolidke crkve sljedbenici grdko-iztodne crkve i

Na

koncilu u Baselu snovalo se je

SIGISMUND PO DRCGI PUT U TUDJINI 1430

— 1434

ijl

bogomili (patareni) mcdju juznim Slavenima. CrkvcDi sabor prihvati misao StojkoTicevu,

pak

i

predlog, da se njegov rodni grad Dubrovnik pozove, da

stvari.

Obcina dubrova^ka

zaista

posla svoje poklisare k bosanskomu
i

bude posrednikom u kralju Tvitku

toj
II.,

Sandalju Hranidu, Radoslavu Pavlovidu, pak
vaie,

despotu Gjurgju Brankovidu, pak

ih pozi«

Bosanski kralj Stjcpan Tvrtko

da odprave svoje zastupnike na crkveni sabor, gdje 6e se o sjedinjeoju razpravljati. bio je spreman odazvati se pozivu, ali se II. Tvrtkovid
protiviSe poglavice patarena, naroiito djed

tomu
Basel,

bosanske crkve. Dne
i

5.

listopada 1433.

^Ije dubrova^ko

vijede

dva svoja poslanika, Martola Gjorgjica
I^to

Lovru Sjerkovida u
se tide kraija
i

neka

izvijeste

sabor o neuspjehu ojihova posredovanja.
bi imali

veli-

ka$a bosanskih, koji

poslati

svoje

zastupnike, javlja

vije<5e,

da

to

za sada nije

KrUNISANJE KRAUA SiGISMUNUA ZA HIMSKUGa
Sntmak
• ii^(«f)i

CAIiA.

na inj*d«atin vraUma oHiv* sv. P«tr4 u Rimu

umjestoo, a ne
ixvrgnut
je

moie

ni

biti

radi
koji

ratova, koji
ho<5e,

u Bosni bjesne.

Kraij

nairoe Tvrtko

II.

da nekoga od velika^ bosan«kih, po imenu Radlvoja, posade mjesto njega na bosantko prijestolje. PtMOO je Sandalju, najmo^nijemu od bosanske vlastele, onda velikomu vojvodi Radoslavu Pavlovidu, pak srbskomu de>

navalama Turaka,

i

t|>otu

Gjurgju
goit,

Braokovidu,
starac
i

ali

zaiudo, jer

se

tomu

protive

poglavice patarenske crkve,

kao djed,
toga
iili

strojnici.

Dubrovadki posianici nijetu medjutim jedioo poradi
i

Ivana Stojkovi6i ta u Basel Njima bijale posredovanjem kraija Sigismunda svoju ob^iou izmoliti od crkvenoga sabora dozvolu sa trgovaoje s Turcima, narodtto u prekomorskim zemljama, kako su to tada radili MIetdani, Genovexi, KataJonci, Jakinjani

IM
i

SIOISMUND KRAUUJB SAM

dnigi kri6inskt trgovci. Crkveoi sabor izdade zaista Dubrovniku 22. prosinca 1433. zapriviiegij,

moljeni

Crkveni sabor u Baselu podjeljuje
s

posredovaDJem

kralja

Sigismunda

i

Ivana Stojkovica zamoljenu slobodu trgovanja
koji je sagradjen

nevjeraicima
i

obcini grada

Dubrovaika,

na mor&kim

klisurama na zemlji&tu pustu
i

neplodnu, opasan
i

od ne-

vjerotka, poradi nepokolebive vjernosti

odanosti prema katoliikoj crkvi
i

kruni ugarskoj,
a navlastito
i

poradi vjernosti

i

usluga, iskazanih Sigismundu kroz detrdeset
i

sedam godina,
i

dalje ostane vjerao odan. pod pogodbu, da o ratovima protiv njegovih takmaca, druge prekoDubrov£ini dakie smiju voziti na brodovima svakovrstnu robu za Siriju druge zabranjene predmorske zemlje osmanlijske, izuzev orufje, hranu, bojne sprave
i i

mete.

Mimo

to dozvuljava se

Dubrovianima
i

graditi u

namjeitati konzule, irgovaCke povjerenike
je
15.
i

ine

onim zemljama crkve s grobljima, dinovnike; u ob6e im se dopuSta sve, §to

drugim kr&6tnskim vlastima dozvoljeno. Dubroviani bijahu sada presredni, te se oiujka 1434. kralju Sigismundu oduSevljenim pismom zahvali^e (visis et intellectis
Johannis fidelissimi diadematis vestre, per quas de eiusdem manprivilegium

Utteris magistri fratris

dato nobis significavit

navigacionis

ad infidelium

partes, per

nos iam diu

optatum, per caesaream maiestatem vestram tarn benigne omni
tissimo
.

cum

liberalitate a sacra-

obtentum fuisse pro nobis sue corone Ungarie fidelissimis solamen et gaudium suscepit). senris nos omnes umjereni Husite Boravedi Sigismund u Njemadkoj, dodieka joi to, da su katolici Ceikoj svladali gorljive Husite (Taboridane) u krvavom boju kod Lipana (30. svibnja 1434.).
concilio
.

Basiliensi
.

.

.

.

summum

i

i

Tim

bi

porazom

kralju
i

Sigismundu

utrt

put do deskoga prijestolja.
vrati

Izmiren takodjer

Sigismund nakon vi§egodi§DJeg izbivanja u Ugarsku. Dne 20. listopada 1434. doplovi Dunavom u Poiun, gdje ga sjajno dodeka zbor duhovnih svjetovnih velikaSa i podasti obilatim darovima. BijaSe skrajnje
s rtmskim
s

papom

republikom

mietaikom

se

i

vrijeme, da se je vratio.

1430.

— 1434.;

(Ugarskoi hrvatsko kraljevstvo za kraljeva boravka u tudjini ugarski sabor god. 1435.). Ved bi spomenuto, kako je Sigismund
i

na polazku u tudjinu ostavio upravu kraljevstva ugarskoga
Barbari, tastu
si
i

hrvatskoga svojoj supruzi
i

slavonskomu banu Hermanu, palatinu Nikoli Gorjanskomu, ostrogonskomu nadbiskupu Jurju Palociju (dimisit ad gubernationem regni reginam, comitem Cilie, magnum comitem et quendam episcopum). Palatinu Nikoli Gorjanskomu povjerio je takodjer, da mu duva kraljevsku krunu u gradu Budimu. Celjski knez i slavonski ban Herman upotrebio je veliku vlast svoju za izbivanja kraljeva, da pro&iri svoju driavinu na §tetu kneza hrvatskoga bana Nikole Frankapana.
i

Ved

je

izloieno,
i

hrvmtsku

kako se dalmatinsku. Za

je
tih

knez Nikola
borba

branio,

da
bili

mu
t

ne otme (itavu

banovinu

izmedju dva kneza

bana preote u kraljevstvu
podanici mogudih velikaSa.

hnratskom

mah

vclik metei, jer su velikaSi hrvatski

koje uz celjske knezove, koje
i

uz Frankapaoe. NajviSe je kraj toga stradalo niie plemstvo

Ntie plemttvo slavonsko oarodito je

mnogo p^dnosilo od pobirada kunovine, koji su ne samo nezakonito postupali, nego mnogo toga od naroda traiili za vrijeme pobiranja kunovtne. Plemstvo je napokon prinudjeno bilo, da se prituii samomu kralju, a taj je
i

3

Hermana, da ukloni sve zloporabe, koje se kako kralj opominje bana, da je ved star, da treba na B >ga misliti. »Poftto pak doba naSega vafiega iivota kaie, da demo prtje nego mladidi umrijeti, smtjemo manje od mladida oivetu prepravednoga Boga izazivati. Nasuprot nas zapada, da u svemu dinimo, ito je pravo< (Cum autem nostre et vcstrc indicet etas vite, not proximiores iuvenibus fore debitum soluere nature, minui ergo nobis ct nobis e iuvenibus Hccat ultionem super nos iustissimi dei proiz

veljade 1432.

Piaccnze

pozvao

bana

bijahu prigodom pobiranja kunovine uvukle. Vrlo je znadajno,
i

i

.

.

,

uocare.

Sed coouenit ex debito

in

omnibas cquitatem obseruare). Kralj odluino

i

ozbiljno

regio tub edicto seriosiui) zapovijeda, da

ban putti na ttranu tve druge poslove, pak

LaAH.>.K<>

I

MhV\TSKO KIUUKVJiTVO Za KRAFJLVA BORAVKA

!'

TrUJINI

1430—1434

laj

#

IM

SIOISMUNO KRAUt'JK SAM.

da s«zove plemice kraljcvstva Slavonijc.

i

da urcdi pobiranje kunoviDe >po pravednosti
vapaj
1.
i

i

po

ttarim obidajima<.

OzbilJDa
skloni

opomroa

kraija

Sigismunda
te sazove za

i

niiega

plemstva na zulum

velikaSa

napokoD bana Hermana,
virovitidkc,
i

svibnja 1432. sabor

kraljcvine Slavonije.

Na

taj

sabor dodjole preUti, baruni, velika&i
i

plemidi

tz

inpanije krizevadke, zagreba^ke,

medju njima vranski prior Albert de Ungh, iupani virovitiike Ivan de Marczaly, sinovi vojvode Nikole de Marczaly, nadalje kninski iupanije Emcrik drugt. Na torn saboru vijei^alo se poglavito, kako da se stane oa put biskup Ivan obdemu meteiu bezzakonju, koje bijaie zaredalo u Slavoniji nakon odlazka kraljeva,
varaldinske
i i
i

kako da se zaStiti nize plemstvo od zuluma velikaSa. NapokoD bi§e ustanovljene odredbe, suditi u Slavoniji do povratka kraljeva iz tudjine. po kojima bi se imalo upravljati U saborskom spisu £itamo: >Poito su nakon odlazka preblagoga gospodina kraija naSega razliiite svadje, razmirice, Sigismunda iz ovoga kraljcvstva Ungarije zaredale mnoge
i
i

ubojstva,

robljrnja,

razbojstva,
i

kradje,

paljenja,

grabljenja, nadalje
iz

nebrojene otimadine

posjedovanja daoju

nodu, gonjenja

plemida

njihovih

vlastitih
i

domova

i

otimanja
i

imanja
stana,

i

svih
i

stvari

njihovih, zatim nikenje
i

pismenih izprava

robljenja

crkvi

samo-

pa£e

osvajanja

prisvajanja kaitela,

kao

i

sve

druge

vrsti

neizcrpivih

opadina;

bududi da se je to tako umnoialo kroz neke mogudnike (per quosdam potentes), te se je
dinilo,

da de se od

tih zaia

poradi tladenja ubogih plemida
i

i

drugih posjednika poroditi
su redeni plemici, da
kralju Sigismundu,
i

najvedi rat u toj kraljevini Slavoniji, pate se je vec

porodio: to

ne

bi

od nuide morali na
i

koji nadin podiniti nevjeru proti
tvrdinje, gradove, kude,

preblagomu
i

btjeli

trsili

se

predati

svoje
ieleci,

posjede

baStine u na§e ruke

naie oblasti*. Ban dakle

da se ne

bi

viSe
i

mnozala

nasilja,

da se ne

bi

ubogi

plemidi (pauperes nobiles) tiadenjem

mogudnika
i

njihovih sljedbenika (per oppressionem

potentum eorumque sequaces)
vonie quasi
1.

zatirali

tako kraljevstvo Slavonije uni§tilo (regnum Sclase
je

in

nihilum

redigeretur),

odazvao
i

vapaju

plemida, te

je

na

saboru

svibnja zajedno s prelatima, barunima
vrijediti

prvacima kratjevine Slavonije

ustanovio neke

odredbe, koje de

odredbe. Najprije se kaie, da de banski sud

do srednoga povratka kraljeva u Ugarsku Sada slijede redom biti samo detiri put u godini, naime o osmici tza Gjurgjeva, iza Jakovljeva, iza Miholja i nakon triju kraija. Sud de zapodeti svaki put u ponedeljak iza osmice, a globe de se odredjivati sutradan u utorak. Na tim banskim sudovima razpravljat de se o svim nasiljima otimadinama, te se ustanovljuje sudbeni pottupak. Kroz dvije godine imadu se iztraziti svi podanici plemida, koji su podinjali rubojstva druge zlodine, te se moraju izkorijeniti. Odredjuje sc nadalje, kako da se ndovolji onima, koji su pretrpili kakovu nepravdu od oblastoika, kao od banovaca, £upaoa i podiupaoa, kao od plemidkih sudaca. }oi se kaie, da prelati baruni, kao plemid ne smiju vodiii sa sobom na banski sud vi&e od detrdeset konjanika; ali ti ne smijo biti oboruiani, da ne dodje do krvoprolida. Ako bi tko prekriio ovu zabranu, bit de zasuiojen, a banovac iupani oduzet de mu oruije stvari, koje uza se imade. }o& •e plemidi obvezuju, da de svi do jednoga stajati uz bana, te na njegov poziv pograbiti oruije. da uzmogne kazniti one, koji bi se zakljudcima ovoga sabora protivili. Napokoo se odredjuje, da redene ustanove moraju vrijediti do povratka kraljeva u Ugarsku. Tri mjeseca iza slavonskoga sabora sastadoie se u Budimu, dne 10. kolovoza, duhovni svjetovni velikaii Ugarske. Tu se razpravljaSe poglavito o torn, kako da se obrane od vanjskih neprijatelja, od Husita kao od Turaka (pro defensione contra insoltus Turcorum et perfidorum HuMitarum). Na taj stanak dodjuSe poslanici poljadkoga kraija Vladtslava jagela, te oditOTaie u ime kraija njegovih sinova, da su se Poi
i i

i

i

i

i

i

n

i

i

i

i

i

Cesima a saves ptoti svima Nijemcima (contra omnes Teutonicos seu nipoMo proti Ugrima, jer su Poljaci joi od kraija Stjepana Svetoga od renieoa Ladislava Svetoga, koji je po tvojoj majci bio poljadkoga roda, bili sve do
Ijaci sloiili

s

Germanos),

ali

i

(5QARSKO

I

HRVATSKt. KHVI.JKV-TVO ZA

KRAUKVA BORAVRA U
s

TUDJINI 1430

1434.

125

kraija Ljudevita

kao

i

za

njega

vazda sloini

Ugriina, tc su

iene sesire gospode poljaike.
latin
iz

O

stanku u Budimu obavije^tili su kraija

gospoda Ugri uzimali za Sigismunda paudesiii za

Nikola Gorjanski

i

zagreba^ki biskup Ivan Alben, njegov vrhovni kancelar. Kralj je

njihovih pisama

Sieni, stade sam jednom valjano uredio obranu svoje prostrane drzave. Tako izradi on u Sieni u drugoj polovici godine 1433. ili na pocetku 1433., jamaino uz savjet nazo^nih velikaAa, potanku osnovu, kako da se uredi vojni^tvo Ugarske, a p>o tome i obrana njezina, a narodito na medjama prema MIetcima, Turcima Husitima. Tu svoju osnovu posU zatim u Ugarsku, da ju staleii na saboru prou£e, i da ju onda pro^lase

svoje

mogao razabraii, da velikaSi ugarski nijesu ba§ ni&ta domovine. Kako je kralj ba§ u ono vrijeme bio interniran u
i

obranu

smiiljati

snovati,

kako

bi

i

kao temeljni zakon za obranu zemlje. Lijepa i potanka osnova kraija Sigismunda o bojnom uredjenju obrani kraljevstva temeiji se u jednu ruku na obstoje<5im vec starijim uredbama, a u drugu je izradjena po uzoru njema^kih drzavnih matrikula, koje bi§e sastavljene povodom husitskih ratova.
i

K

tomu

se kralj ne obazire
i

samo na Ugarsku, nego

i

na hrvatsko kraljevstvo, pade

i

na

one kraljevine

zemlje, kojima je budi faktidno, budi

samo po imenu

vladao,

i

kojih je

vladare smatrao za svoje vazale.
joj je cilj, urediti

vojnidtvo

tako, da

Osnova sastoji od 36 dlanaka ili artikula, a poglaviti bude vazda na s«^akoj strani Ugarske Hrvatske
i

dovoljno vojske za obranu od vanjskih neprijatelja. Hrvatska neka odbija
vonija, juzna

Mletdane; Sla-

Ugarska

i

Erdelj tursku

silu,
i

a zapadna

i

sjevero-zapadna Ugarska husitske
ili

provale.

Prema tomu
je
i

razdijelio je kralj

ditavu drzavu svoju na viie vojnidkili kotara

podjedno ustanovio, koliko 6e vojnika u iVakom kotaru uzdrzavaii kralj, koliko prelati baruni, koliko niie plemstvo zupanijsko, zatim kotari kumanski, jazizki, saski sikulski. Po osnovi kraljevoj mogia bi ditava drzava njegova podici do 80.000 konjanika; za obranu Turaka preko 60.000, a za obranu od Husita do 20.000.
logora, te
i

U
i

osnovi priznaje kralj, da je u prvom redu njegova duinost, da brani
sa

i

iiiti

drzavu

medje njezine on sam
i

detama (banderijima) svojim
je

i

svoie supruge, zatim
i

s

bandebaruna

riiima prelata

baruna.
ustati

No kad

pogibao

velika, a

vojska njegova
sa

njegovih

preslaba,

mora

na

noge ditavo

imucnije

plemstvo
plemici

svojim

podanicima. Svaki
se ne
je

imudniji plemid

mora sam
sloie,
i i

podi u rat; siroma^niji
sa sjekirama,
njih

(jednoselci), koji
i

mogu
dosad

dovoljno oboruiati,
bivalo, ved

neka ne dolaze neka viSe

mlatilima

baltama, kako

neka se

toga moraju velikaSi

bogatiji plemici, koji

opremi po jednoga druga svoga za boj. Povrh imadu podanika (kmetova), prema svojemu
svoje
i

posjedu oboruiati
zastavom; plemidi
stavom.

i

svoje podanike, pak zato neka od svih svojih podanika pobiru ratnu

dadu. Velikaii, koji dizu banderije (od 500 momaka), vode
i

banderije pod svojom

njihovi podanici ratuju

pod svojim iupanom
i

pod iupanijskom

zai

U

svakoj iupani|i

mora

se popisati broj

imanje siromainijih plemtca, a tako

brdj bogatijih

plemi^

i

njihovih podanika. da se tako

uzmogne
kojem

ustanoviti
je takova

broj vojnika

za svaku iupaniju. Sabor neka nadalje oznadi podrudje, u
(exercitus generalis) duina ratovati o

narodna vojska

>vom

vlasiitom troSku. Vojska u
biti

takovom podrudju

ne de

ostati

na okupu samo petnaest dana, nego de

pod oruijem tako dugo, dokle
nas narodito

bude potrehe.
Izmedju vojnidkih kotara
oni na jugu protiv Mtetaka
i

ili

tabora, koje je kralj ustanovio, canimaiu

Turaka.

Tu

je

prvi

hrvatski

tabor prema jadranskom
taj

moru

i

Dalmaciji
9

(a

parte

Dalmatiae
sa
senjski

seu

Maris et Croatiae); u

tabor dolase: ban

hrvatski
cetinski

banderiiem, Dubrovnik

bvojom silom, knez krbavski
(modruiki
i

s

banderijem, knez

s

banderijem, knez

krdki)
i

s

banderijem,

onda

kraljevski

banderij,

ditavo plemstvo

hrvatsWo sa svojim silama
rijeci

s

Vlasima (cum poteotiis eorum).
sa
vnin«ki,

Drugi je tabor
svojim

slavonski, prema
ban slavonski,

Uni; tu stoji pet velikaia slavonskih, svaki
Blagaji,

banderijem:

knezovi

prior

bi^kup

zagrelMidki,

It6

^lOISMUND KRAIJUJB SAM

despot srbski

Toih od Susjedgrada. Najve(ii je tabor tredi, naime usorski; tu ratuju: iupan pozezki sa s vojskom po mogudnosti, magistar kraljevske kurije Petar od (Levaojske varoii) sa 100, biskup botaoski sa Ceh Neune 100, koojanika, 100 Ivan sin Gregorijev sa 1000, Matko Talovac na radun Sremadvanski bani sa 4000,
i

VUdisiatr

i

brenika sa 1000, Ivan

Morovid sa 1000, peduvski btskup

s

banderijem, Filip
i

Bothos sa

Juraj sin 100 konjanika, Ivan Gorjanski sa 100, Henrik sin vojvode (Marczala) sa 100, Lorandov de Serke sa 100 konjanika. Napokon ratuju u torn logoru nizi plemidi svih

iupanija slavonskih (varazdinske, zagrebadke, kriievadke, virovitiike, poieike, vukovske
srijemskc),

i

kao

i

nekih juinougarskih

(zaladske,

^imeike, tolnanske, baranjske, ba6ke,
ili

bodroike, severinske). Cetvrti je tabor

temeSki
i

temeSvarski

(versus

Temesk5z

usque Szewrinium); u njem
iupanije:

stoji

kolodiki

nadbiskup

s

banderijem, biskup velikovaradinski

s banderijem, biskup (anadski s banderijem,

kraljevski banderij. Nadalje daju svoje £ete

temeSka, orodska, Canadska, zarandska, iongrandska,

kovinska, kra§ovska

i

to*

rontaUka. Despot daje £eta, koliko moze;

napokon vojuju u
sa

torn

taboru Vlasi, Slaveni,
stoji

Kumani,

Filistejci
s

i

drugi. Peti je tabor

erdeljski
erdeljski

(versus partes transylvanas); tu

biskup erdeljski
banderija, vlaiki

banderijem, vojvoda

dva banderija, knez sikulski sa dva
(biharske,

vojvoda

sa

svom
i

silom,

nadalje Sasi, Sikulci, plemidi

svojim silama. Napokon ratuju tu

£ete od deset zupanija
i

prema satmarske, marma*
i

Vlasi

roike, ugodke, bekeike, sabolCke, berezke, krasnanske,
i

dviju solnodkih).

Obranbena osnova razpored tabora po toj osnovi vrlo je znamenito djelo Sigismundovo. Po toj osnovi ne samo da se je odsad udesila obrana drzave, nego je ona takodjer prvi zametak potonjoj vojni6koj krajini u XVI. XVII. stoljedu. Sama osnova medjutim ne bi namah iznesena pred sabor, po§to sabora nije bilo, nego se je o njoj
i

razpravljalo u ilupanijskim skup§tinama.

U
bio

prvoj polovici godine 1433

umre znameniti biskup zagrebacki Ivan Alben, mnogo-

godi^nji vrhovni kancelar Sigi>mundov.

On

je

poput svoga

strica

i

pred^astnika Eberharda
ili

rodom Nijemac

iz

Bavarske, gdje je njegova porodica (von
i

Ebsch

Ebtsch) driala

Sulzbach u Veldenzu, a poslije

mjesto Ellenbogen u CeSkoj. Po tom potonjem mjestu
i

(EUenbogen Elbogen na Ogri) prozva§e ih u Ugarskoj Hrvatskoj pridjevkom »de Alben <. Porodica dala je hrvatskoj zemiji dva biskupa (Eberharda dva bana Ivana)
i i

=

(Petermaflna =: Petra

i

Ivana), ali je takodjer bila

na zlu glasa radi

nasilja svoga.

Vc6

za

Eberharda ote ona zagrcbaikoj crkvi Medvedgrad, koji zadrzi uza sve prosvjede zagrebaCkoga kaptola. Biskup Ivan sastavi pred smrt svoju u Pe£uhu 14. oiujka 1433. oporuku, koju medjutim nije brat njegov Rudolf htio provesti, tako da mu je kralj Sigismund morao sve iz Rima Basela prijetiti silom bana Hermana. Smrt biskupa Ivana Albena uzkrisi opct stare borbe izmedju kaptola zagreba£koga slobodne obdine na brdu Gradcu, koju bijaie Sigismund zaloiio biskupu Ivanu. Razpre opreke izo§tri§e se tako, da ih oijetu mogli smiriti ni ban Herman, ni sudac kral|ev!>koga dvora Matija Paloc. Kralj je napokon bio prinudjen, te je poslao iz Basela «voga vjernoga viteza Matka Talovca, poTJeriv mu upravu zagrebadke biskupije (u svjrtovnim stvarima) obdine Gradca (episcopatus Zagrabiensis et aoiefate civiratis nostre (>recensis gubernatori), te mu predao, da kaptol i ob<5inu izmiri. Joi 22 prosinca 1433. prijeti kralj obdini Gradca, da de ju Matko Talovac tilom pokoriti, ako ne dozvoli kaptolu, da poradi obrane od Turaka popravi •voju kulu (Popov turenX koja je stajala unutar gradskih zidina pomenute obdine (ondje, gdje je danas Vrazovo &euli&te). hie godine 1433.. nekako poslije 3. prosinca, umro je palatin Nikola Gorjanski,
i
i i
i

i

patellae kralja Sigismunda
prije

i

kroz

mnogo godina desna ruka

njegova. Nikola je bio naj-

ban madvanski (1387), ooda kros vi4e godina (1395. 1401 ) ban hrvatski, a napokon kroz fridesct dvijc godine 0402.-1433) uzamance palatin ugarski. Ostavio je za sobom dva sioa, N'kolu Ladtslava, kder Katarinu, udatu za goridkoga grofa Heni
i

i

UOARSKO

1

HRVATMCO KBAUEVSTVO ZA KRAUEVA BORAVKA r TUDJINI 1430

— 1434

la;

^mt^.

r,

>:;^

^«fe»''-p".*ri3i>*ii

^-^rf--

-f^
9

i
it
''it
»,*

-^


CQ

-c

J

2
<

"S
o

i>Hil'
•»
,'

ac

H
00

»'}*» Juy »JT * *4i|
<

*'>

.

J

ith'vt!t»

<

2

s

8

I

--i*iv«,;3

»J»__:LV»..

Ijf

51IGISMUND

KRAUUJR

SAM.

hka IV. Smrt palatina Nikole bila je velik udarac za kralja Sigismunda, jer je izgubio iskreDo odana svojaka. Kako je kralj bio ne samo svoga zamjenika u Ugarskoj, oego 1434. pozvao palatinske £asti, ved je 17. sijednja u tudjini, nije htio namah popuniti
i

udovicu

Nikolinu

Anu, kao

i

sina

njegova Ladislava, tada

vec bana madvanskoga, da

kruou

sv.

Stjepana, koju je doslije u
i

biskupu Jurju

Budimu duvao sam palatin, predadu ostrogonskomu xudcu kraljevskoga dvora Matiji, objema Palocimar da ih duvaju do krai

Ijeva povratka u Ugarsku.

Smrt palatinova, kao
vratak kraljev u Ugarsku.

vrhovnoga

kancelara

Ivana, udini
i

potrebititn

§to

brzi po-

u prvoj pulovici godine 1434. u Sigismund ostadc joi Hrvatskoj. U Slavoniji nije narod Njemadkoj. S toga nastade obdi metez u Ugarskoj htio pladati novih daca i' nameta, §to ih je crkveni sabor u Baselu bio ustanovio za rat protiv Husita i Turaka. Cini se, da je naj?e5ci odpor bio u krizevadkoj zupaniji, jer drugim posjedni>barunima, plemidima kralj 8. travnja 1434. iz Basela zapovijeda ba§
Ali
i
i

da se pokore ustanovama koncila da piadaju odredjene dade za rat s nevjernicima. Suvilc im jo§ zapovijeda, da za sabrane novce skupe »dcte i vojnike, vjeSte ratu«, pak da ih stave na razpolaganje kraljevskim
kraljevine Slavonije u iupaniji krizevadkoj«,
i

dma

zamjenicima, a napose banu
izabrati za

Hermanu Za
sibi
t

te dete

mogu

oni sami

nekoga izmedju sebe
ipsis

kapetana (adiuncto
i

aliquo
o).

de vestro medio per vos ehgendo

gen-

tibus exercitualibus pro c a p

ane

Narod u Ugarskoj
staleii poslaSe
i

i

Hrvatskoj sve je ieljnije izgledao povratak svoga kralja. Ugarski

po<ilanstvo
platiti
i

u Regensburg, zaklinjudi

kralja,

da

se

vrati

u kraljevstvo.
1434. doplovio
je

ObedaSc

mu

pade

putni troSak.
s

Tako
velikim

je

napokon

20. listopada

na 20 brodova u Poiun, gdje su ga

veseljem dodekali.
i

Sigismund boravio
1435., po§to

odsad najviSe u Pozunu, da bude
austrijskomu.

blizi

Ce5koj
i

Njemadkoj, a

i

svome

zetu Albrechtu V.
je dosa-

Ovamo u Pozun

sazvao je

ugarski sabor za ozujak

danjega dvorskoga sudca Matiju Palocija

imenovao za

palatina, a

peduvskoga prepo^ta

Matiju od Gotalovca za vrhovnoga kancelara. Sabor se zaista u odredjeoo vrijeme sastao,
i to nc samo prelati baruni, nego zastupnici plemstva iz pojedinih iupanija (conventionem nobilium, de singulis ipsus regni nostri comitatibus convocari fecissemus). Rezultat
i i

saborovanja jesu dva znamenita zakona
radi

ili

dekreta.

Prvi,

proglaSen

8.
i

oiujka

u Pozunu,

o obdem zemaljskom miru, o javnoj

sigurnosti,

sudskom redu

driavnoj upravi.

Drugi dekret, progla&en 12. oiujka u Budimu, govori o obrani driave na temeiju osnove, koju bijaSe kralj joS godine 1432 iz Siene poslao u Ugarsku.
Prvi drkret
sastoji

od dvadeset
i

i

detiri

dlanka, te se bavi

poglavito sudskim ure*

djenjem. Govori o redovitim sudcima

njihovoj prisezi pri nastupu sluibc, o izboru plei

midkih sudaca po iupanijama, o svjedodanstvu kaptola
izprave,

samostana, o

taksama za javne

o bftitinama

i

darovnicama,

i

t.

d.

Clankom

21. zabranjuje se svjetovnim dostoi

jan^tvrnicima dirati u crkveno blago

23. ukidaju se nepravedne i imanje; dlankom 22. dlankom zabranjuje se prelatima, barunima plemicima sakrivati i za^tidivati odmetnikc, izdajice druge zlodince, narodito onake, koje bi sabori osudilL Drugi dekret o vojoom uredjenju imade samo devet dlanaka, te dopunjuje izpravlja OMovu kraljevu Ne dira u razpored tabora, nego samo odredjuje neke nadclnc stvari. Poito le u uvodu iztidc, da je kraljeva duioost braniti medjaSne gradove njihove okoHine kotare, pade ditavu driavu, koliko mu sredstva doseiu: odredjuje se za sludaj, ako bi se neprijatelj digao, kojemu kraljevske dete ne bi same mogle odoljeti« da se onda moniju podi6 prelati, iupani, zastavnici, plemidi posjednici, koji su oznadeni za obranu one obUsti, te sjedinjeni stati sa svojim banderijima detama pod kraljevsku zastavu, pak

dace

i

mitnice, a 24.

t

i

i

i

i

i

i

svi

Zajedno ratovati s neprijateljem.

Ako
da

se proglasi

obdi ustanak

(tempore oniversalii

exercitus generaliter proclamati), moraju plemidi jednoselci, koji nemaju podanika, osobno
i

o svom troiku

idi

u

rat;

i

to tako,

oni, koji sluie

kojega go5podara posjednika, k)u

BAN MATKU TaI.OVAC pud njegovu

I

BHA^A NJKGOVa; PAD lUNA
zupanijsku

I

KNKZA IVANA (anSa) PRANKAPANA.
braca
nerazdijeljena, bila

139

zastavu, a ostali pocl

zastavu;

dva

ili

viie (fraires indivisi ct in

uno

victu manentes), Salju
i

samo jednoga izmedju sebe na

vojsku.

bogati plemidi povrh svojih banderija }oi Prigodom obdega ustanka daju prelati, baruni od svaka 33 podanikn (kmeta) svoja jednoga dobro opremljeoa i oruiana konjanika, i to zastavnici pod svoju zastavu, a ostali pod zupanijsku; oni, koji imadu manje od 33 pK>dantka, nioraju se slozili zajedno, i tako prema broju svojih podanika doprinositi za opremu takovih kmetskih konjanika. S toga mora plemicki sudac jo§ s drugiin plemicenv

kojega odrede njegovi drugovi

(ali

koji
i

ne smije

biti

ni

barun

ni zastavnik) popisati

sve

podanike na kraljevskim, duhovnim
pisa predati
ili

plemickim posjedovanjima,

te

jedan primjerak po-

zupanu iupanije. Plemici, koji budi sami, budi sa svojom druiinom sliiie za placu u kraljevskom ili kojem velika^kom banderiju, obvezani su ipak, da prema §alju u iupanijsku vojsku. Visokomu plemstvu gornjem kljudu opremaju svoje podanike (velika^ima) dopulta se medjutim, da jedan dio svojih £eta ostavi za obranu svojih zamaka
i

(gradova) kao

i

za sluibu svojim porodicama.
ili

svojom krivnjom zakasni,
imanja. Vojska se

Tko se ne odazove pozivu na vojsku, ili ako bez dozvole ostavi vojsku, kaznit ce se gubitkom svojih
utaborivati
ni

ne smije

u

mjestima, ni na obradjenim poljima, nego

jedino na otvorenom polju, a trazit smije bezplatno od naroda

samo vode, drva

i

travu.

Vodje odgovorni su za sve, §to vojska zla uradi; o^tedenici neka pod prisegom izkaiu pred iupanom ili plemidkim sudcem pretrpljenu §tetu, a sud im mora pribaviti odStetu zadovolj^tinu, krivce pak primjereno prema krivnji kazniti.
i

(Ban Matko Talovac
(Anza)
dati,

i

brada njegova

[1435.];

pad bana
mu
je

i

kneza Ivana

kako

Frankapana mu vrinjaka
i

[1436.].
i

Od

godine 1433. morao je Sigismund tuzna srca glenestaje.

pomagada redom
Gorjanski, za

Najprije

umro mnogogodiSnji
za njim gotovo ne-

vrhovni kancelar

zagrebacki biskup Ivan Alben (1433.), a

namah
i

nadoknadivi
nevidjeni
joj

palatin
sjaj.

Nikola

kojega je palatinska £ast u

Ugarskoj stekla

U

polovici

godine
i

1435. klonula je

njegovu Hermanu, knezu celjskomu
Starac poboljevao neko vrijeme, a
zadetnik
i

zagorskomu,

i

napokon snaga staromu tastu mnogogodiSnjemu banu slavonskomu.

13. listopada 1435. S njim pade u grob knezova u kraljevini Slavoniji. Ostavio je za sobom jedinca nna Fridrika viSe unuCadi, od koje se je vec tada u javnom iivotu izticao knez Ulrik, posljednji muiki dlan iz porodice celjskih i zagorskih knezova.

onda umro

osnovatelj

ogromne

vlasti celjskih

i

baniju

Joi u kolovozu 1435.f kad je stari knez Herman stao poboljevati, trebalo je na fitave Slavonije uzvisiti pouzdana i valjana dovjeka. Sin njegov Fridrik nije bio

ga gospoda hrvatska nijesu imenova za bana ditave Slavonije mladju silu, tada vec glasovitoga iupana kovinskoga, kapetana beogradskoga gubernatora zagrebadke biskupije Matka Talovca. Dne 10. kolovoza Matko je Talovac naprosto iupan kovioski kapetan beogradski, a 18. kolovoza ve<f je ban slavonski (tocius
za to mjesto podoban,
voljela;

premda

bijaSe okajao svoj zlodin, jer
kralj

pak tako se napokon

rijeSi

Sigismund,

te

i

i

regni Sclauonie banus).

U
list,

porijetlu
iz

bana Matka prida se
Kordule, a poslije

svaita.

Potve je izvjestno, da je bio hrvatske gore
grada
Dubrovnika,* kao
Franco, Frank),
bili
i

starinom

gradjanin

i

brada njegova

Perko
staleia,
i

(Petrus, Petko, Pirchus),

Frank o

(Francisco,
piSe,
i

Ivan

(Joannes,

2^wanus, Sowan).

Ljetopisac

Ivan Tur6inski

da su

Dubroviani gradjanskoga
.

da

ih je milost kraljeva udinila

bogatima
posteri

fratribus,

Frankone, Petkone

et

Zowano,

modnima (. Mathko banus cum suis quorum paternis in rebus nunc haud
urbani
status fuerint,

magnam
*

habent portionem, Ragusiani fuerunt.
9.

Qui, licet
(Mftlija)
nij*

magnam
dft

Due

listoptda 1431. otitoTsA*

Dtbroviaai,

id*

Dabroviaaiii, ocfo

Kor««Uoio,

od

dcMt godiiM

Qii«

bio

l>tbrovnika,

I

m

t«^ pttSMSt ffodiu

oftUsi n tlolbaiBA tadjlma, oajprijt •rbckog*
dr. u Slotrlacs

dfltpota St}ep«o« Laxarevidi, potlije ktmlja

ugkrtkoga SifUnnoda. (fir«<«k Kooat.

od

g.

1S79.

atr. 75.).

HrT

po»). II.

II.

9

I

JO

AI6I8MUND

KRAUUJE SAM

tamen huius

rcfps beneuolentiam habuerunt, aurique et agri possessione opulenti,

quodum

Antun Bonfinius tvrdi opet, da su Talovci bili Dubrovdani patricijskoga roda (e patricio Ragusinorum ordine), temn pridaju potonji pisct, da su zaista potekii iz vlasteoske porodice Lukarevi(5a (Luccari), da se je otac njihov zvao Ivan, koji je u velike posluiio kralju Sigismundu, kad se je nakon poraza kod Nikopoija Hrratske vradao u Ugarsku. Prema tomu tvrde noviji povjestnidari, preko Dubrovnika Ivan bili zaista vlastela Lukarevi(5i iz Dubrovnika, da da su braca Matko, Perko, Franko su nekom prigodom dobili od kralja Sigismunda posjed Topolovicu izmedju Virovitire Grdjevca u Podravini, pak da su po torn novom svojem zavi£aju primili pridjevak >s Tavixerunt, potentes in regno fuere).
i i i

lovca*

ili

latinski

»de

Tiiallowch*

(Tallovcc,

Tallovez,

Tallowcz, Talloucz,

Tallocz).

javnom iivotu iztiie se Matko Talovac prvi put 10. veljade 1430. kao kastelan grada Kovina, kad mu Sigismund iz komore grada KoSica doznaduje 500 forinti u ime pla6e za u<5injene ratne sluibe. Namah zatim, u travnju 1430. nalazimo Matka kao gospodara grada Srebrenika u banovini Usori (castri Srebrenich in Usura, quod castrum ad presens comes Mateus); Dubrov^ani 30. travnja zaklinju Matka, kojega zovu velemoznim tenet grmdjaninom predragim prijateljem svojim« (magnifice civis et amice noster carissimus), da ih pomaze u borbi proti bosanskomu vojvodi Radosavu Pavlovidu, pak da iz grada svoga Srebrenika udari na oblasti njihova neprijateija, a svoga su^jeda. Qni se tvrdo nadaju, da (fe knez Matko za Ijubav svoga zavidaja to i uciniti (amore patrie sue omnia libenter perficere procurabit). Vlast drzavina Matkova u Usori moraia je biti velika i prostrana, jer je kralj za nju traiio od njega, da mu sluii sa 1000 konjanika. Slijedecih godina pratio je Matko kralja svoga po tudjini; u izpravama god. 1432. 1433. zovu ga zupanom kovinsUim kapetanom beogradskim Dne 22. ozujka 1432. piJe dubrovacko vijede >D<mno Mateo comiti communis nostre*, te mu destita na odlikovanju (militaris cinguli) prigodom Sigismundova krunisanja u Milanu. Podjedno ga moli, neka sjeti cara u Rimu,
. .
.

U

i

i

i

i

da obcini u pape poiao je Matko
8.

izradi

dozvolu za trgovanje

s

nevjernicima na iztoku.

U

ozujku 1433.
je 4.
i

s

kraljevim

podkancelarom
s

Ga>parom Schlickom u Rim, gdje
IV.,

travnja

utana^io pogodbu

papom Eugenom

nakon koje

je

kralj

Sigismund
je

doi^ sam
viteljem

u

Rim

i

ondje primio carsku krunu. Medjutim malo zatim vraiio se

Matko

ku6« po§to ga

je kralj

nakon smrti zagrebadkoga biskupa Ivana Albcna imenovao uprai

S

torn
i

(gubernatorom) zagrebadke biskupije slobodne obdine Gradca tik Zagreba. sluibom zapode Matkovo javno djelovanje u samoj Hrvatskoj, pri iemu ga pomabra(fa njegova, naro^ito

gahu

pak Franko

i

Perko, od kojih se prvi vec 1432. spominje

uz brata Matka kao iupan kovinski.

gdjeno

nastoji

izravnati

god. 1434. nalazimo Matka u Zagrebu, mnogogodiSnje razmirice izmedju kaptola zagrebadkoga grapolovici
i

U

djana na Gradcu.

Dne

6.

srpnja 1434. izdaje u Zagrebu dvije izprave:

jednom

globi obcinu

sv,

na brdu Gradcu sa sto maraka denara, jer su njezini gradjani opu.sto.^ili vrt stolne crkve Emerika; drugom zabranjuje obradjivati i kaptolu i slobodnoj obdini neke parbene zemljc, za koje se po smrti bi.skupa Ivana Albena nije znalo, komu pripadaju. Zanimljivo

|e,

da Matko bai u tim izpravama prvi put imade piidjevak >de Talloucz*, dok se u spi^ma prva^njih godina naprosto love »magnificus comes Matko*, po 6em bi mogli nagadjati, da je valjda neJto pnje dobio od kralja reteni posjed Topolovicu. Jo5 se u tim izpravama zovc »sudac Kumana* (iudex Comanorum), koju je slu2bu molda vrSio zato, $td u Ugarskoj nije bilo palatina. Napokon imenovao ga je kralj joS prije 24. sludenoga 1434. takodjer gubernatorom vranskoga priorata iza Alberta de Ungh. Take je Matko Talovac do konca godinc 1434 skupio u svojoj ruci nc samo ogromna imanja Sirorfi 5tare Slavontje Usore, nego je takodjer vriio vrlo zamalne uno<»ne sluibe. K lomu je tajedno s bradom hvojom stupio u rodbinske sveze s prvima velikaiima u
i i

Slavoaijt

On sam

oienio se je
i

Margarctom,

kderju Petra

baoa maivanskoga

veleposjednika u vUkovskoj iupaniji;

brat njegov

Ceha Levanjskoga, bivSega Franko oienio se

DAN MATKO TALOVAC
opet

I

BRAtU NJKOOVa; PAD BANA

I

KNKZA IVANA (\n2a) Fn\NKVPANV.

131

Jelenom,

Icc'erju

Vladislava Jakiida od Kuilja, osobita miljenika kraljeva.

U

ptvo)-'

polovici

godine 1435. iinade

Matko

kiceni naslov >iupan
i

koviaski, kapetan

beogmUri^
Za*-

gubernator priorata

vranskoga, zagrebadke biskupije

varo^i

na brdu Gracfeu kod
-^t-r/

greba<, te zajedno sa svojim bratom

Perkom

uredjuje odnose zagreba^kogz kaptdla praaa
.v~
i;r!/.
i

gradjanima oa brdu Gradcu.
Postavii u kolovozu

i''»^i»^

1435.

Matko banom
beogradsku.

£itave Slavonije, porazdijeli 2astt

poslore

medju svoju bracu. Perku namijeni
iupaniju kovinsku
i

u prvi kraj upravu zagrebafike biskupije,

Franku ostavi
^SLtir
i

kapetaniju

Sam pak
da

posveti se posve posl(>Yiipa

skima. UredivSi donekle bar sooSljive odnose

izmedju zagrebadkoga
je boraveci
16.

kaptola

gradjs^M.

na Gradcu, bilo
Prodavidu

mu

je jedan

od prvih

c^ina,

prosinca 1435. u gradu

(Virju), koji

mu

bija§e

kralj zaloiio, izdao
i

povelju u prilog slobodooj otx^ini

na brdu Gradcu, kojom je svim plemicima
svojim mitnicama od trgovaca te obcine.

posjednicima zabranio pobirati

dace na

U
oko
Tvrtko

sijedoju 1436. nalazimo
i

bana Matka Talovca u Stolnom Biogradu, gdje se bijahu
i

kralja skupili prelati
II.

baruni ugarski

hrvatski, a uz

njih

i

bosanski

kfalj'

Stjepan

sa viSe svoje vlastcle.

Od

hrvatskih velikaSa bio je osim

njegov Petar Ceh Levanjski, zatim macvanski ban Ladislav Gorjanski
Vijecalo se jamac^no o vrlo zamaSnim stvarima.

bana Matka jdS i^^te^ Emerik Marczsjfl.
i

hrvatskomu banu, knezu slije 24. sijeinja u slufbenim spisima ne spominje vi§e kao ban hrvatsko-<laImatinskri nego samo mladji brat njegov Stjepan.
zakljudeno
i

proti

Nema sumnje, da je tom prigodom neSlb Ivanu (Anzu) Frankapanu, kbji se po^^

...

...

Vec
bani

bi

spomenuto, kako

je

ban Nikola Frankapan na
i

.samrti sV<)Joj'(i432.)
iz

dit'i^o

devet sinova, od kojih su Ivan (Anz)

Stjepan nakon povratka svoga

tudjine postal!

hrvatski i dalmatinski. Naskoro medjutim porodila se je nesloga medju tolikom bradom, koja se nijesu mogla pogoditi za otdevinu. Najstariji sin Ivan smalrao se je p6glavicom svoga roda, dok je Sigl^mund vi§e prijao knezu Stjepanu, koji ga je pratio po
svijeiu.

dalekom

Dne

16. sijednja

1434. izdao je kralj

tovao, da je knez Sij^pan, pratedi

ga kroz vi§e
i

u Baselu poveju, kojom je C^tgodma po Njemaikoj Italiji, potfoSid
i i

preko 3000 dukata;

s toga ostavi ja kralj
i

dalje

Stjepanu
te priznaje,

njegovoj

bradi

sve joS otcu

da je rodu Frankapana svega du2an sada 45000 dukata. Nakon povratka svoga u Ugarsku stao je medjutim kfaf] rtiditi, da slomi preveliku mod knezova Frankapana. U oiujku 1435. pozvao je sve d€V^
njihovu zaloiene oblasti

gradove u Hrvatskoj,

tero brade preda se u Poiun.
Ulrik, sin

Tu

usiade pred kraljem. prelatima

i

barunima

eel j ski k net

Fridrika

i

Elizabete

Frankapanke, pak stade od knezova
i

zahtijevatt poFovicd

otoka Krka, zatim gradove Trsat, Dakar

Bribir, Sto je sve nekad otac njihov otco njegovu otcu Fridriku. AH Ulrik nije kriv za otdev zlodin, pak traii sada od knezova Frankapana ba$tinu svoje majke. Traii polovicu otoka gradove ili 32.000 zfatnih forinti, a naknadu od 10.000 zlatnih forinti za pretrpljeou itetu, Sio nije primao nikakvih az.to dohodaka od tih mjesta kroz viite godina. Nazo6ni knezovi, bilo ih je osam (Martin ne
i i

bijaie doiao),

ne mogoie se

uiivanje

polovica

Krka

kralj 4. tra\nja sastaviti

pak moradoSe privoljeti, da se knezu Ulriku dade na dok rnn ne plate 32.000 forinti. Na to dade povelju, kojom naloii zagrebadkomu kaptolu, da kneza Ulrika
oprijeti.
i

redeni gradovt,

uvede u posjed

kaptol zajedno s kraljevskim povjerenikom i izvr&io. dade oditeta od 10000 forinti za prctrpijeni gubitak« nije kralj zaduvoljio, toboie jcr je ielio, da se »vez srodstva izmedju stranaka atvrdi slogora medjusobnom ljubavi<. Tek ito bi knez Ulrik namiren, podigao se protiv Frankapana knez Nikola Zrinski, sin Pavlov. Pokojni ban Nikola Frankapan bija&e joi mnogo prije 1424. zaloiio svoj grad blunj Pavlu Zrinskomu i supruzi njegovoj Elizabeti za neku svota^ kofu je valjda trebao za kralja Sigi^munda. Nikola Zrinski tuilo je sinove kneza Frankapana. da su mu oteli zaioieni grad Slunj, a nijesu mu vratilt uzajmljene svote. iCralj Srgismund
tih

mjesta, Sto je

Zahtjevu Ulrikovu, da

mu

se

i

»1*

<tir.lSMtINn

KRAUtlJK SAM.
Frankapane, da sc pugode sa Zrinskim; no

bijaie joi

1433.

iz

tudjine

pozvao

kn*.^zove

poito re oni nijesu odazvali, a Zrinski ih je ponovo tuiio, izdade kralj 23. travnja 1435. Stjepanu Frankapanima, seajskim, krdkim u Poiunu strogu pi'tmenu zapovijed >Ivanu
i

i

modruikim

knczovima, kraljevina

Dalmacije

i

Hrvatske banima*, kao
i

i

braci njihovoj
s

Nikoli, Martinu, Bartolu,

povrate uzajmljene novce

Dujmu, ili pak

Andriji,
oteti

Sigismundu

Ivanu (mi<-idjemu), da

mjesta

grad.

Postupak kraljev protiv Frankapana u pogledu
kole Zrinskoga ohrabri
naJviSe se

celjskoga kneza

Ulrika
i

i

kneza Niprostrane

sve protivnike

mocne

te

porodice u Hrvatskoj
i

Ugarskoj. Ali

obori^ na Ivana (Ania), bana Hrvat<^ke
se,
li

Dalmacije,
je
i

i

baStinika

diiavine cetinskoga kneza Ivaniia Nelipida. Cini
usfao na zator njegov, ne bi

da

slavonski ban

Matko Talovac

rodj svomu pribavio njegove zemlje.

Juna^ki knez cetioski IvaniS Nelipic umio je posljednjih godina svoga zivota odriati

na okupu bogatu baitinu otca
je

i

djeda svoga. Kroz deset godina (1424.
i

— 1434.) odolijevao
Sandalju Hranidu.
bi

on ne samo MIetcima, nego
to je

bosaoskomu

kralju,

kao

i

vojvodi

U

vrijeme

bilo

glavno

nastojanje

njegovo, da se vladanje

njegovo poslije ne

nego da ga neokmjeno preuzme njegova starija kci Katarina i zet njegov Ivan (Ani) Frankapan Nlje mu dovoljno bilo, §to je Ivana Anza posinio (1411.). kao ni povelja Sigismundova od 28. studenoga 1412., kojom je kralj dozvolio, da mu kdi Katarina primi za miraz Citavu drzavinu otfievu (Cetinu sa Sinjem, CaSvinom, Travnikom, OmiS, pismo Petrovim poljem): on kao da nije vjerovao u rijei Klis, Kijui s Prominom prevrtljivoga kralja, pak je jo§ godine 1434. do§ao pred kninski kaptol, te ondje izdao izpravu, kojom je sva svoja imanja sa svima Vlasima zalozio svojoj kceri Katarini, suprugi Ivana (Ania) Frankapana, za 50.000 dukata, koje bija§e primio od kceri zeta za obranu svoje djedovioe domovine. Na temelju te izprave uveo je tadanji banovac hrvatski Domia Vladihovic zaista Katarinu Frankapan u sva imanja otdeva. No sve to ne bijate
razasulo,
i i i

i

Ivaniiu

dosta.

Da mu

Mietci

ne

bi

smetali

kceri

i

zetu,

izmiri

se

i

s

njima.

Dne

23. svibnja 1434. izdade u
tvrdi

svom gradu
i

Sinju (in castro nostro Fain) izpravu,

kojom pobijahu usta-

medja^ izmedju
i

svoje driavine

mleta^koga grada Sibenika, kako
i

ih

novili Sibendani

njegovi pouzdanici (vojvoda Ivancius Novakovich

Joannes Cosrachaz)-

On im dade jamadno nijesu imaU ni u kojem dijelu hrvatskoga kraIjevstva. Na molbu svoga duhovnoga otca, bosanskoga franjevadkoga vikara Zuvana isdade »pod v Sinjem< dne 22. sije£nja 1434. »ban IvaniS, knez cetinski, kli§ki vede« otvoren Ibt Dminoslavu Dehojevidu njegovu ostatku, kojim ga oslobodi od pladanja
ni

A

na Vlahe ne zaboravi, samo
povlastica,

da

ih

uzdrii

sklone svojemu djetetu.

razliditih

kako

ih

i

i

trakoga dohodka

i

svake

sluit>e vlasteoske, te

ga predade u

slu^.bu

>crkve

sv.

Marije

pod V SiDJem«

s

onom zemljom,

koju

mu

bijaSe

dao

i

zamijenio >za njegovu kr£<.

Poslije 23. svibnja
sljednji niuiki

1434. ncstaje kneza Ivani^ Nehpida s ovoga svijeta.

Bio je po-

potomak

u

porodice knezova Nelipida od plemena Svadica. Bogatu bai^tinu
s

njegovu preuze kdi
hrvatski
i

mu

Katarina, a

njom

i

suprug njezin

Ivan (Ani) Frankapan, ban

datmatinski. Neposredna vlast knezova Frankapana protegia se je sada daleko na

jag do Omiia, pade do Neretve.
u Seoju, Modruftama
Kliso,
i

Ivan (Aoi) Frankapan

ostavio

brata

si,

bana Stjepana,

Bihadu, a

sam

se preselio na jug, gdje je stolovao u tvrdom gradu

Omilu, pak

i

u Sinju, ponositoj stolid cetinske iupe.
i

U
i

hrvatskim .spisima zove

se odsad >knez Hani Frankapan, krdki

modru^ki,

cetinski
je
II.

kli^ki knez
i

i

vede,

ban

Dabmidje

i

Hrvat'*.

MIetaka

nije

se

trebao bojati, jer
kralja

ved otac

tast

bio s njima u
je
taj

Da)boljem tkladu« ni za bosanskoga
za svoj obfttanak.

Tvrtka

nije
,

mario, odkad

strepio
tai

Jedino

mu

je

mogao

smetati

veliki

vojvoda

Sandalj

Hrantd;'no

amre

15.

oiujka 1435., a naslijedi ga sinovac Stjepan Vukdid, s kojim se ban Ivan brzo

iporazumi. Stupi pade s njim u rodbinske svese (voivoda Stipanus, nepos voivode SandagI

UAN MATKO TaLOVAC
.
.

I

UHACA NJKGOVA', PAD BANA

1

KNfcZA IVANA (aN^a)

FRANKAPANA.
za

133

cum dicto comite vremena Jedno samo nije mogao postidi, da
.

cuntraxit

parentelam

Johanne). da
bi

se

tako osigura

i

dojdu^

naime

kralj

Sigismund odrzao svoje obe-

(fanje

od godine 1412.!
Potaknut jamaino

od zavidnih velikasa, koji su teiko gledali, kako se je vlast Frankapana ne^uveno podigla, a mozda podstrijekavan od novoga bana Matka Talovca njegove brace, stade Sigismund negdje u drugoj polovici 1435. zahtijevati od bana
i i

Ivana (Anza), da

mu

ustupi svu ba§tinu svoje iene, naime
Kralj nije

sve

giadove
traiio,

i

oblasti iza po-

kojnoga

tasta

svoga IvaniSa Nelipida.

mario za svoju povelju od

1412.

kao

ni za izpravu

kneza Ivani^ Nelipica od 1434., ved je naprosto

da

mu

se ostavina

cetinskoga kneza predade.

Nedvojbeno se
Cini
se,

je pozivao na stari

zakon, po kojemu su sva
zapasti kraljevsku krunu,

imanja. kojih bi vlastnici umrli bez

muzkih
da
je

potomaka, imala

da

boravak bana slavonskoga Matka Talovca u Stolnom Biogradu bio u savezu s tim sporom. Ivan (Ani) nije htio ni duti, da predade imanj.! svoga tasta, a na to je kralj u sijecnju 1436. proglasio bana Ivana buntovnikom
s njima dalje razpolaze.
i
i

odmetnikom, liSio ga svih casti imanja, te povjerio Matku Talovcu, da ga silom svlada. Za nagradu primit 6e brada Talovci sve, §to de banu Ivanu (Aniu) oteti. Tako planu u proljedu 1436. u Hrvatskoj rat za bakinu Ivani§a Nelipica. Slavonski ban po nalogu kraljevu udara na hrvatskoga bana. Ivan (Ani) Frankapan boravi 18 oiujka >na Klisi<, pak ondje potvrdjuje >virnim pravim slugama (pokojnoga svoga tasta) bana IvaniSa Ivanovica, svim dobrim Vlasima dobre i po§tene zakone, ki su im bili za
i

njih bivSega

gospodina bana IvaniSa Ivanovida
objavljuje

i

za

njegova otca, kneza Ivana«.
jug.

Dira

tri

mjeseca poslije vec je ban

Matko na polazku na
ondje
s

Dne

2.

srpnja

stoji

s

vojskom

svojom kod Bihada
je kralj

i

katunarima

iii

Sigismund utanadio primirje

MIetcima, te

kapetanima Vlaha u Hrvatskoj, da ih poziva, da ne diraju u mietadke
i

podanike.

Da

bi

pismu zove se Matko Talovac banom »Slavonije, Dalmacije Hrvatske«. lak^e svladao silnoga bana Ivana, bijaSe kralj Sigismund pozvao grad Dubrovnik,
torn
i

U

da priskodi u pomoc njegovu banu, a narodito da
zidina
i

mu

ustupi dvije

bombarde
te se

za ruienje
19. lipnja

druge

vrsti

oruzja. Ali

Dubrovdani prepadoSe se toga zahtjeva,

posebnim pismom izpridaSe kralju, §to ne mogu njegova naloga izvrSiti. Najprije kaiu, da im je pozar u koiovozu proSle godine uniStio gotovo sve bojne sprave, a onda iztidu, da je koez Ivan u srodstvu s vojvodom Stjepanom Vukdidem, njihovim najbliiim susjedom, te bi njihovu obdinu sna§la velilca bijeda, kad bi se kraljevu nalogu odazvali. Vojvoda Stjcpan zatro bi im svu kopnenu trgovinu, a Ivan Frankapan, koji drzi Omi§ i susjedno primorje, uniitio bi im svu morsku trgovinu s MIetcima, Jakinom Dalmacijom. U koiovozu 1436. stoji Matko Talovac s vojskom svojom na Cetini izpod grada
i

Sinja, gdjc

no

7.

kolovoza

(in

descensu nostro exercituali

sub castro Zyn) piSe ragrc-

badkomu iupanu, da je >sada zabavljen sluibom presvijetlomu gospodinu naSemu cam u ovim krajevima Hrvatske« (nos ad presens serviciis serenissimi domini nostri imperatoris da s toga ne moie zavriiti parnicu izmedju zagrein hiis partibus Croacie occupati)* badkoga kaptola gradjana na brdu Gradcu. Ne zna se izvjestno, kako je Matko napredovao; u jednoj potonjoj povelji hvale ga, da je zajedno sa svojim bmtom Petrom s velikom vojskom o svom troSku osvojio ne samo sve gradove nevjemoga Ivana Fran« gradove Jajce, Komotin, Bodac i druge tvrdinje u kapana u kraljevini Hnratskoj, nego Bosni; a osobito da se jc proslavio kod osvajanja grada Sinja u Hrvatskoj i Hodidjeda u Bosni, gdje je izgubio mnogo odiidnih i dragih dvorjanika svojth (demum veto una
i
i

i

i

cum

Petro de eadem Tallowcz fratrc sue, ... in omnium castrorum regalium in dicto regno nostro Croacie existencium, alias per condam Johanncm de Frangapanis, Segne, Wegle et Modrusse comitcm, ipsius condam imperatoris et regis notorium infidelem, pro
sc

eotunc

perperam

usurpatorum, aliorum eciam <]uorundam castrorum. utpata jaycza,
fortaliciorum
in

Komothin, Bochacz ceterorumque

regno

nostro

Bosnensi

habitorum,

«J«

SIOISMUND

KRAUUJB

SAM.

ingenti copia

gencium suanjm more

exercitualt

cum sumptibus
ipsius

suis

propriis levata in

nuuiu

forti

facta reali recuperactone el

manibus

condam

imperatoris et regis apro-

priaciune, in quibus

recuperacionibus

castrorum

quidem exercitualibus expedicionibus nee non castrorum predictorum Zyn in Croacie et Hodided in Bosnensi regnis predictis

existeticium expugnacionibus
crsiS et occisls).
proti
i

quam

pluribus notabili ^us cnris familiaribus ipsorum ibidem

Premda su u
ipak,
li

pritanju te povelje pobrkane dvije vojne, jedna u Hrvatskoj
proti

knezu Ivanu, a druga u Bosni drugom prigodom (valjda
da je banu Matku
u Ijetu

Radoslavu Pavlovicu
te je
je

Turcima), doznajemo

osvojio grad
1.

S

nj.

Da

je zauzeo jo§ koji grad,

poMo za rukom, ne znamo; samo Je izvjestno, da
1436.
su

ve6

studenoga bio u Zagrebu, prilidno
brda Gradca kod kraija opadnuli.

zlovoljan, jer

ga

za njihova izbivanja

gradjani

s

Vojeni pohod bana Matka Talovca nije ipak knezu

Ivanu (Aniu)

mnogo
i

naudio.

»Hani Frankapan, Vegle, Senja, ModruSa, cetinski kliSki knez, Dalmacie i Hn-at' ban« u gradu KIisu, pak dariva kneza Vignja Dubravdida, brata mu sinovca Miklu^a za vjerne slulbe njihove imanjem »u Cetini poda v Sinjem*, Grgura a to je odit znak, da je Sinj bio opet u njegovoj vlasti. No ipak nastoji u isto vrijeme oko MIetdana, da bi ga izmirili s kraljem Sigismundom, a Mletci mu 19. prosinca obecaraju, da 6e to kroz svoje poslanike poku.^ati. Medjutim namah zatim nestade kneza Ivana (u prosincu 1436), a na to pobita ban M.itko drugi put na jug, da obraduna s njegorom udovicom Katarinom. Slaba iena s nedoraslim sinom svojim Jurjem nije mogla po»redovanjem Sibendanina Nikole GaSparovica odoljeti banu, te se s toga na ponuku

Ve^

31. listopada stoluje

i

i

i

jurja Martinu^evida

iz

Radudica (u kninskoj zupaniji) stade

s

Matkom

pogadjati.

Ved

31. sijednja 1437. svjedodi

ban Matko Talovac u Petrovu polju juino od Knina gospodji sina svoga Jurja gradove Katarini, udovi Ania Frankapana, da mu je predala u ime svoje zemlje, koje bija§e njezin pokojni suprug, buduci buntovnik odmetnik kraljev, nei

i

i

ovlaSteno posvojio.

Jurjem skloni u

Tako izgubi grad Rmanj na
ilia

i

Katarina ditavu

otdevinu
11.

svoju, te

se

onda sa sinom

gornjoj Uni.

Dne

ozujka 1437. destitaju Mletci banu

Matku, >ko

je

sredno obladao svima mjestima, koja je nekad posjedovao knez Anic
per olim comitem

(quod omnia loca

Angelum possessa

feliciter

sunt adepta).

knezova Nelipida izmakia knezovima Frankapanima. Kralj ju Sigismund dade braci Talovcima, koji se odsad stado^e zvati cetinski m knezovima. Uz
je lijepa ba^tina
niih

Tako

biSc nagradjeni pomagadi njihovi. Poveljom od 26. lipnja 1437., potvrdi kralj Sigismund Jurju Martinuievicu od Radudida, plemidu kninske i^upanije, posjedovanja i sela Badanj, Nepekure, Leijdici Ljubotidi u zupi Promini, koje mu bijaSe darovao ban Matko,
i

i

syojom vjeStinom sklonio udovicu Katarinu, da Jednako bi nagradjen Sibendanin Nikola GaSparovid.
jer

je

i

mu On

ustupi

gradove svoga otca.

dobi po<jed Meju u ludkoj

tupaoiji, koju je prije

driao Sibendanin Gregorije Draganid, privrienik mletadki.
i

-tt

Ban Matko Talovac mislio je sada skuditi preostalu bradu Frankapane. Stao dirati neki grad, koji im bijaSe Sigismund zaloiio. Ali kralj posebnim pismom zabrani Matku. da se pada u njihove poslove. Ostavi f>ade Ivanova brata Stjepana Frankapana dalje kao bana Oalmacije Hrvatske. Jo§ 7. studenoga 1437. spominje jedna gla(^lska izprava >zmoinoga zvelidenoga gospodina Stefana Frankapana, svitloga
iupu Baiane
i i i i

kneza krdkoga, senjskoga

i

modruikoga

i

prodaja,

kraljevstva

Dalmacije
s

i

Hrvat'

banac
1437.).

Srbija godina 1428.-1436.; posljednji rat Vojna Sigitmundova na dolJDom Dunavu godine 1428. svrSila se
i

(Bosna

Turcima,

napustiti

tvrdinju

Golubac
i

na

desDoj
Itniji

isoota utvrditi, te je sada na ditavoj
proTaljivati u

da je morao namah dao tvrdinju od Vidioa do uida Morave mogao prelaziti
je tako,

obali

Dunava.

Sultan je

i

Ugarsku Via^ku. Sigismund je medjutim bar toliko udinio za obranu svoje driave, da je grad Kovin iupaniju povjerio bradi Matku Franku Talovcu, a podjedno je otmovio tMuiovinu severinsku, kamo je dozvao iz Pruske red njemadkih vitezova^
i

i

BOSNA

I

SRBIJA OODINA

1428—1436; POSUERNJI RAT
i

S TURCIMA, 1437.

«35

pak

mu

povjerio upravu te banovine. Jo§ god. 1434.

1435. spominje se Nikola Radwitz

Pruthenorum), kao ban severinski. No zato je ipak vlaSki vojvoda Dan bio prinudjen, da priznade, premda nerado, vrhovnu vlast turskoga sultana, samo da se odrii u svojoj zemljL Jol je teie bilo stanje srbskoga despota Gjurgja Brankovica Sig smundu morao je ustupiii Beograd, a Turci mu oteli Golubac; tako je do§ao medju dvije vatre, medju dvije velike vlasti, koje
su ga posve
stisle.

(Nicolaus de Radwiz, Radnicz), vitez pruskoga reia (crucifero ordinis

Da

bi ipak

odriao svoju zemlju, koja je dopirala od u§ca Morave u

Dunav sve do zetskoga
je ulagivati se
i

primorja, te
i

uzalmom prugom pasala bosansko
Sigismundu. Drzao je
i

kraljevstvo,

morao

sultanu Muratu
i

kralju

doduSe
Zeta
s

zemlju izmedju

sjedinjene
bilo je

Morave

doljne Drine, pa6e

onkraj

Drine bosansku Srebrenicu;
oblast,
i

osim toga
nje-

u njegovoj

vlasti

Novo Brdo
i

i

prizrenska

pade

i

primorjem
je

zinim od Kutora do Bojane,
osvojio

s

gradovima Barom

Budvom; no odkad

sultan Murat

KruSevac

i

Golubac (1427.

— 1428.),

morao
licu

je nevoljni despot prenijeti

svoju sto-

u Rudnik (gdje je blizu bio grad Ostro-

vica), pak onda na sam Dunav u Smederevo. Po potonjoj stolid svojoj dobio je pridjevak
i

Gjuragj Smederevac.

Tu u Smederevu, gotovo u sredini izmedju ugarskoga Beograda
i

turskoga Golubca, a

na skrajnjem sjeveru

svoje driave utvrdio se despot Gjuragj. spre-

man

ako dodje do skrajnje nuMe, prebjeci preko Dunava u Ugarsku. A medjusvedjer,

tim prolazili Turci kroz juzne oMasti njegove

kao

kroz
i

svoje,
dalje.

te

provaljivali

u

Bosnu,

Hrvatsku
kralja

Najnevoljnije

bijaSe

stanje

bosanskoga
je
i

Tvrika

II.

Jer ne

samo da

morao

Murata za svoga gospodara pustiti mu nekoliko gradova u svojoj zemlji (1429.), nego se je takodjer vazda borio s nepokorpriznati

nom

vlastelom svojom, naroiito sa Sandaljem
vi§e
s

Hranicem, a jo§
videm.
bili
i

Radosavom
s

Pavlopriljunjibiti

Ti su se mo<?ni dinaste posve
pokorili
i

Franjevac Jakov de Marchia.
Po ttarom
<trvoi«su.

Turcima, pak

pomocu
htjeli

hovom
jadi
i

svojih

gorljivih patarena

ugledniji
i

od svoga

kralja, privrienika

ugarskoga

sljedbenika

katolidke crkve.

tiirskomu caru, sad Ugarskoj;
Pavlovida, a drugi put

jedan put sklapao
s

Ubogi Tvrtko morao se je s toga utjecati sad je savez sa Sandaljem protiv Radisava
protiv

opet

Pavlovicem

Sandalja.

Pouzdavajudi

se u turskoga

cara

i

u svoje patarene, uzgoropadio se napokon Radoslav Pavlovic tako, da je god. 1430.

od obcine grada Dubrovnika, neka mu vrati njegov dio iupe Konavala (s Cav> Obodom), koji im bijaSe pred viie godlna za skupe novce prodao. Kad je to Dubrovnik odbio, Cete vojvode Radosava provali^ u dubrovadki kotar poharaie sve od Konavala do Zatona. Dubrovnik zatraii pomod u kralja Tvrtka II. i Sandalja; ali se ovi ne usudiSe udariti na Stidenika turskoga sultana. Smisli&e zato svi zajedno, pak odludiSe poslati poslanike Muratu II. u Odrin (Drinopolie), od njega naprosto kupiti zemlju njegova podanika Radosava. Kralj Tvrtko K. dat de 40.000 dukata, Dubrovnik 20000, a Sandalj 10.000. Ali ni Radosav nijc ialio novaca, a k tomu je nastojao zavaditi saveznike medju sobom. Na vapaje Dubrovdana liljao kralj Sigismund svoje poslanike sulianu
zatraiio

tatom

i

t

i

i

i

Ijl,

SIGISNUNU KHAIJUJK SAM.

dubrova6ko naknadu bojnih troikova. Na to pregnu Radoslav, da odvrati kralja Tvrtka od saveza s dubrovadkom ob<5inom. Ve<5 19. rujna 1431. tuii se obdina kralju Sigismundu, da joj se bosanski kralj grozi ratom, jer ga je vojvoda Radosav uputio, da je Dabrovnik u sultana traiio zemlju dohodak bosanski. Vijece dubrovaiko njegova podanika Radosava, obecav mu uza to

bosanskomu
vijode

kralju.

Tek

tada predumisli se Radosav, pak ce se izmiriti.
zahtijeva^e
i

Ali

ne bija&e

zadovoljno s povratkom Konavala, vc6

i

moli nadaije Sigismunda, da ga oslobodi te nove pogibli,

i

da poMje k bosanskomu kralju
i

svoga poslanika, a
koji

taj

neka

kralja u<^ini
je

oprezaa na zlobe
trsio,

pakosti

vojvode

Radosava,

mu

se sada ulagiva,

dok se

prije

stolje.

Sigismund

posla

na to zaista

da drugoga podigne na bosansko prijetirvatskoga banovca Dom>u Vladihovica u Bosnu,
i

koji je

tako potonjega u oiujku 1432. nastojao kralja Tvrtka odvratiti od Radoslava, prinuditi na mir s Dubrovnikom. Hrvatski banovac poludi bar toliko, da je Tvrtko II. posredovao mir izmedju Dubrovnika svoga vlastelina. O torn govori sam Radoslav ovako: rat s go»Mi gospodin vojvoda Radosav Pavlovid sin mi knez Ivani^ udinih razmirje spodstvom dubrovadkim po nagovoru zlih Ijudi, s kojega razmirja nijedna kotist nebivaja jednoj strani manj^ina Tuj smislih u pameti drugoj, pade Steta, razsap
i i

i

.

.

.

i

i

.

.

.

mojoj, da nitkor ne

moie

biti

bolji

steznik (semuj) miru

medju
to

menom

i

vlasteli

dubro-

vadcimi, koliko gospodin na§, plemeniti
I

gospodin mi

kralj

bosanski Tvrtko Tvrtkovid

bududi

pri

gospodinu kralju Tvrtku pomolih ga kako
poslao svoga vlastelina u Dubrovnik,
i

gospodina mi
ih

i

prijatelja obiju

strana,

besjedom u miru medju mnom vlastelom dubrova£kom«. Mir izmedju vojvode Radosava Dubrovdana utanaden bi zaista 25 listopada 1432. U izpravi o miru ditamo uz ino jo§ ovo: »I jo§ mi gospodin vojevoda Radosav ob^tovah knezu vlastelom dubrovadkim poslati na sp^h dovjeka moga gospodinu caru Murat begu njegovim vezirom na portu, dajuci im znati, jer sam mir udinio s vlasteli dubrovadkimi, da je § njih blagoslovom*. Mir Radoslava Pavlovida s Duda
bi

tegnuo

i

i

i

i

brovnikom potvrdi

poslije,

naime

2.

ozujka 1433.,

i

kralj

Tvrtko u stolnom mjestu
IvaniS
rat
i

Sutisci.
i

U

povelji,

na kojoj su podpisani

vojvoda Petar KleSic, dvorski
i

Biohanic

knez
podte-

Tvrtko Borovinic, kaie kralj, kako mu bijaSe mrzak nedrag s Dubrovnikom, da je zato Radosavu zapovjedio, »da udini mir nimi mudrimi vlasteli dubrova£kimi«.
i

vojvode

Radosava
s

dobru volju

i

Joi ne bija§e pravo osiguran mir izmedju Dubrovnika

i

Radosava Pavlovica, planu

ved raunirica
11.

izmedju

bosanskoga

studenoga 1432.
kralja
i

javljaju

kralja Tvrtka II. srbskoga despota Gjurgja. Dne Dubrovdani Sigismundu: >Porodila se svadja izmedju bosani

skoga

gospodina

despoia, koji

si

na

medjama

svojih

zemalja nanose $tete

i

medjusobno se uznemiruju«. Sta je bio razlog tim smutnjama, ne znamo; no nema sumnje, da se je borilo oko bosanske Srebrcnice. Medjutim navali na bosanskoga kralja joS veca nevolja. Ved bi spomenuto, kako je koncil u Baselu bio poku^o, da privede .sve vladare i knezove t>osanske srbske u krilo katolidke crkve, kako taj pokus nije imao uspjeha. Sam kralj Tvrtko bijaie spreman na sve, jer je sam po svoj prilici naginjao katolidkoj vjeri;
i
i

i

ali

njegova

vlastela, narodito

Sandalj Hranid

i

Radosav Pavlovid nijesu

ni snivali,

da

za-

mijene patarensku vjeru s katolidkom.

da je vec tada doSIo do siikoba izmedju kralja i Sandalja. K svemu tomu osvanu god. 1433 u Bosni Kranjevac Jakov de Marchia, poitan valjda od generala svoga reda Vilima de Casalis, da pregleda lamoinje samostane Franjevaca, da eventuaino popravi, Ata ne valja, da onda zapodne po ditavoj vikariji
Bit de,
i

bosansko) Ito odludnije obradati krivovjerce
njeradki

i

razkolnike na katolidku vjeru. General fra1430. proslavljenomu Ivanu
je
taj
i

Vilim bijaie jednaku
(Joannni

zadadu
ali

namljenio joJ god

Kapittranu
ixniio.

Je

Capistrano).

ne znamo, da

li

povjerenu

mu

zadada

DoSav Jakov de Marchia u Bosnu, stao odludno, moida prercvno raditi, tako da je doiao u nukcb s domadim Franjcvcima^ kojimu je tada bio vikarom Ivan (Zuvan). Domadi Franjrvci navali^ na kralja Tvrtka, neka skloni vizitatora jakova, da se okani

U(»SNA

I

SRBIJA 60DINA

1428.— 1436.; POSUKONJI RAT S TUHCIMA, 1437
ali

137

svib novotarija. Kralj zaista
Ijuti,

poku^a posredovati,

na to se Jakov de Marchia tako

raz-

da

je s mjesta ostavio Bosnu.

ito

ga je

namah

zatim,

hrvatskom prijevodu:

svemu tomu obavjeiduje nas pismo kralja Tvrtka, 1433. pisao pomenutomu Jakovu. Evo ga u >Stjepan Tvrtko, Boijom miloSdu kralj Ra^ke, Bosne, Primorja t d.
dne
1.

O

travnja

i

Predastnomu u Kristu otcu, gospodinu Jakovu iz Italije, reda male brace, proiK>vjedniku svetoga pisma, predragomu prijatelju naSemu, po svetom duhu svako pozdravljenje sa prijateljskom Ijubavi, koja ne vra<5a zlo za zlo. Precastni ot6e! PreviSnji Bog budi svjedok,
da nam
tvoj prija&nji
vi

dolazak u naSe kraljevstvo nije bio nepocudan, kako
probavili nekoliko

i

sami dobro
istinito bili

znadete. PoSto ste
obavijclteni

dana u naSem kraljevstvu, a mi smo

od nekih magistra (ufiitelja) vaJega reda (ex religione vestra), smatrali smo (potrebito) va§emu otdinstvu ozbiljno redi, da ne zapoiinjate u na§em kraljevstvu, sto se sve dosad od predjaSnje svete brace va§e nije dinilo. Radi toga ste vi, potaknuti mozda joi viSe od na§ih neprijatelja. u Ijutosti otiSli iz nasega kraljevstva. Sada pak, sveti otde,

£ujemo na na§e §to vede negodovanje, da vi nas ne smatrate za dovjeka krSdanina, nego o nama zlo najgore opadate nas pred krSdanstvom kao poganina. S toga vas molimo pokomo zelimo, da se vaSe ot^instvo za volju Bozju k nama povrati, pak demo
sude<5i
i i

Nama, vrlo na^em kraljevstvu vjeru rimsku, pade demo vas pomagati svagdje demo vas preporuditi kao predragoga prijatelja. Ako pak odbijete ovu molbu, ne demo stvar pustiti samo tako, ved demo rimskoj stolici poslati neke svoje (poslanike), pak demo se od toga opravdati. Preporudamo se vaSim poboinim
se radovati pred
§tovani otde, ne
i

vama

i

vaSima, po kojima
vi

nas je sna^la tolika sablazan

.

.

.

smeta, da
i

sada

navijestate u

molitvama.

Dano

u naSim stranama Usore prvoga travnja 1433.

Kralj Tvrtko desio se je dakle prvih dana travnja 1433. u Usori. Jo§ istoga mjeseca

nalazimo ga u Zvoroiku, gdje no ratuje sa srbskim despotom. Borbe potrajale
mjeseci, sve u iipnju, kad se
je

i

slijededih

srbskomu

despotu

pridruzio

i

veliki

vojvoda

Sandalj

Hranid.

Napokon

se oba neprijatelja slozi^e, te kupi^e od turskoga sultana Murata driavu
prije

svoga protivnika. Despot, koji je ved od
Sto je zapalo Sandalja, nije

drzao Srebrenicu, dobi jo§ Zvornik

i

U^oru;

poznato.

SuviSe je turski car proglasio bosanskim kraljem

Radivoja, nezakonitoga sina Stjepana Ostoje, te
stolie otca svoga.

ga poslao u Bosnu, da sjedne na
li

prije-

Dne

17. rujna

1433. razpravlja vijede u Dubrovniku, da

bi podastilo

darom Radivoja,

»koji se zove kraljem
ali

Bosne*

(qui se dicit

regem Bosne). Vijede

je do-

duie odludilo, da se dar ne dade;
svoje

Radivoj se je ipak odriao u

Busni. gdje ga nala-

zimo jo$ nakon dvije godine. Nevoljnomu Tvrtku ne preostade drugo, nego da bjezi iz kraljevine. Hrvatski Ijetopisac §ime Klimentovid zabiljezio je za godinu 1433.: >Tada izagna§e BoSnjani Tvrtka kralja iz Bosne, to biSe drugi Tvrtko*. Slidno javlja i
i

drugi nepozoati

nam
velik
.

Ijetopisac hrvatski:
kralj

>Kada pride Zigmont
i

kralj

ugrski v

Rim

.

.

.,

i

tada imaSe rat

bosanski

Sandal(om)

s

BoSnjani;

vojei^e

druga

kralja,

a

Tvrtka kralja

.

Nema
Qni
se,

sumnjc, da je Tvrtko pobjegao u Ugarsku, traiedi
i

pomoc
i

u namjestnika kralja

knex Herman. da povrate kletvenika svoga kralja na pnjestolje. Medju njtma nalazimo kovinskoga iupana Matka Talovca, kojega biia^ kralj iz Njemadke kudi poslao radi obrane svoje driavc od Turaka. Ved 24. oiujka 1434 dcsi se Matko Talovac u Beogradu; a 16. kolovoza odgovaraju Dubrovdani iupanu Matku,
svojak njegov, slavonski ban
celjski

Sigismunda, medju kojima je bio

da su se namjestnici

zaista pobrinuli,
i

svomu preljubljenomu sugradjaninu
u

(coDcivis nostcr dilectissime) na

kojem

je njima

pisao

»o provalama svojim s jakom vojskom

(qualiter dicit

de progressibus suis cum potenti exercitu in Dubrovdane hvalc mu za toliku Ijubav odanost, te ga mole, da ito t)olje preporudi njihove trgovcc, >kacl *te budc saatao dogovarao s gospodinom kraljem bosanskim* (cum pervenerit seque constituerit cum domino rege Bosne). Odito je
obilate

neko pismo njegovo, u kraljevinu Bosnu regnum Bosne), te im dini

ponude.

i

i

.

.

IjS

SIOISMUND

KRAUUJE SAM

Matko Talovac u ijetu 1434. ratovao u Bosni u prilog kralju Tvrtlcu II. nema sumnje. da je torn prigodom osvojio grad Hodidjed kod Vrlibosne, $to se 8ve spominje u jednoj potonjoj poveiji od godine 1438. Moida je tada Matko ili •am ill 8 pomocu drugih obladao gradovima uz Vrbas, kao §to su Jajce, Komotin Boiac,
dakle. da
je

Tvnkovicu,

i

i

koji se takodjer
i

«pominju u pomenutoj

poveiji. Cini se,

da
i

je

uz Matka Talovca ratovao

bosanski vla<telin Juraj Vojsalic, vojvoda doljnih krajeva

sinovac nekadanjega hercega
je bio u

Hrvoja. Juraj Vojsalid bio je vazda uz kraija Tvrtka, a k

tomu
(IV.)

rodu

s

hrvatskim

knezovima
Hrvoj<»vu

Blagajima (Babonidima), po$to

je

knez IvaniS

Blagaj imao za suprugu

unuku Doroteju. Vojvoda Juraj Vojsalid oborio se je poglavito na Sandalja Hranida, a pri torn su ga pomagaia neka humska vlastela. Sreda mu se nasmijala, te je

odriao pobjedu.

Dne
i

12.

kolovoza 1434. boravi Juraj Vojsalid sa sinovima svojima
njegovoj, sinovima

i

vla-

stelom svojom pod KreSevom u srcu gornje Bosne, gdje izdaje povelju
vodi Pavlu Jurjcvicu
bradi

vojvode

Jurja

humskomu vojRadivojevida, zatim Vuku
i

Vukidevidu, sinu kneza Vukida, te im vraca sve zemlje njiiiove

plemenito, >§to im biSe

uzeo vojvoda Sandalj<. Uz vojvodu Jurja dese se tada

knezovi

iz

Huma, od Zemaljnika,

Sane

i

Plive,

po demu
i

sudimo, da

su

svi

ti

zajedno s njim

obarali vlast Sandaljevu

izmedju Cetine

Neretve.
ll-

Uza sve to ne mogaSe se Tvrtko
17.

godine

1434. povratiti

na

prijestolje.
i

Dne

studenoga 1434. pi5u Dubroviani

>

kralju

Radivoju, vojvodi

Sandalju

knezu Rajku
1435. nagraPavlovida.

radi

nekoga

srebra, oteta njihovim trgovcima u Bosni*;

pade jo§ u oiujku
Sandalja
u
i

djuju

Dubrovdani

poslanike

kraija

Radivoja,

vojvode

Raiosava
sijednja. Iz
i

Nevoljni Tvrtko potucao

se je

u to vrijeme

po
uza

tudjini;

sijecnju

1435. boravio je u

Bedu, kako st to vidi

iz

jednoga pisma kraija Sigismunda od 27.
je
nj

Beda

po^o
Tek

Tvrtko za Sigismundom u Ugarsku, gdje
25. oiujka javlja

boravio u veljadi

ozujku 1435.

Sigismund Dubrovdanima

iz

Poiuna, da je kraija bosanskoga Tvrtka

odpustio

i

povratio

mu drugom zgodom

podijeljeno,

pak da
regis

je

kraljevsivo (intimat e.xpediiionem

inde domini Tuertchi

Tvrtko po§ao u svoje Bo<ne a se dimissi cum

restitucione alias assignatorum facta fidelitate et obediencia debita).
30. oiujka

Drugim pismom od
(baronibus tcrre de

preporuda

kralj

obdini dubrovadkoj
i

>humsku

vlastelu*

Chomlian), jamadno Jurjevide
oiujka
i

Vukidevide, koji se povratiSe pod krunu njegovu.

Povratak kraija Tvrtka u Bosnu bijaSe najzgodnije izabran, jer je ba§ u ono vrijeme
(15.

1435.)

umro

najmodniji

kletvenik

i

protivnik njegov Sandalj Hranid, te je

namah imao iestokih borba (difierencie et vojvodom Radosavom Pavlovicem. Stjepan Vukdid osjecao se je poradi toga tako »lab, da je sam zatraiio od Dubrovdana, da ga preporude zaStiti kraija Sigismunda. Dubrovdani su to 7. svibnja 1435. takodjer udinili, pak tako je sada i kralju
sinovac
nasljednik njegov Stjepan Vukdid
dissidia bellica) s
i

Tvrtku

If.

lakSe bilo povratiti se u svoje kraljev.stvo.

I

zaista

nalazimo ga u kolovozu 1435.

a srcu Bosne, u kraljevskom gradu Bobovcu. Ali Tvrtko ne bijaSe se u Bnsnu vratio •am; a isto vrijeme nekako stigao u Bosnu poznati ved Franjevac Jakov de Marchia, ne kao vizitator, nego kao glava vikarije bosanske, snabdjeven velikim povlastima. da
i

iztrijebi

sve patarene

i

Mzmatike,

i

da obnovi red
je

i

stegu u franjevadkim
s

samostanima

bosanske
stello

je sve ozlovoljio.

ne

bi

najvedom odludnoSdu tako, da iz grada Bobovca (in canostro Bobovvach) >Jakovu de Marchia, vikaru bo.^anskomu svomu prijatelju«, da nckc redovnikc protjerao iz kotara grada Jajca. Radilo se jamadno o Franjevcima,
vikarije. Bezobzirni novajlija radio

valjda

Dne

24.

kolovoza 1435. piJe Stjepan Tvrtko

i

koji se nije$u htjeli pokoriti

njegovim reformama.

Prevclika gorljivost vikara
Patareni, na delu inj Stjepan

Ved u kolovozu Jolazi po oblastima one vlastele, koja

Jakova de Marchia raznjetila je nove borbe u Bosni. Vukdid Radosav Pavlovid, pozvali opet u pomod .Turke. u Hum do 1500 Turaka na poziv Stjepana Vukdida, te haraju
i

se bijahu

Sigismundu pokorila.

Dne

30. studenoga piiu

BOSSA

!

8RBIJA OODINA

1428— 1436;

POSIJKDN/I RAT S TURCIMA, 1437.

139

opct Dubroyfani slavonskomu banu Matlcu Talovcu:
s

»Turski vojvoda

Barad, koji bijaSe
i

Turcima provalio u Bosnu, plijenio je oblast Hum (in regione Calumfeldc) o-im toga druge zemlje, a sada se Cini, da je s Turcima polao prema va'-oSi Hodidjedu (versus civitatem Chodidich). Ponovne provale tursWe prinudiSe Tvrtka, da je opet morao pobjedi u Ugarsku. Medjutim Jakov de Marchia ne htjcde popustiti. PoSto mu se domadi Franjevci nijesu htjeli pokoravati, dozvoli mu general Vilim de Casalis 7. rujna 1435., da smije pomocnike uzimati iz drugih vikarija, a narod.to iz talijanskih; dne 17. prosinca
opozove
sanske
general

sve

povlastice

i

polak&ice,

koje

bijahu

dosad

dobili

Franjevci bo-

vikarije.

Stjepan
sijeinju

Tvrtko
u

II.

Tvrtkovid

desio

se

u

1436.

jahu oko kralja
Djegovi,

Stolnom Biogradu, gdje se biSigismunda skupili baruni i prelati
Matija
Paloc,

kao
ban

palatin

dvorski

sudac

Stjepan Bator, slavonski
dvanski
Ladislav

ban Matija Talovac, maGorjanski
do§li
i

drugi.

S bo-

sanskim

kraljem

bijahu

palatin

(dvorski)

Tvrtko Borovinid, vojvoda Vladislav KleSic, Juraj
Dragidevid
i

protovestijar

Restoje od HIivna.

Na

zahijev kralja Sigismunda izdade tu kralj 25. sijecnja
povelju.

kojom piimi sve samostane franjevadke
zaititu, a

svoga kraljevstva u svoju
dijeli

uz to im pov'y ru,

povlasticu,
iitelje

da
Ali

§ire

u ,Bosni

katolidku
i

te

da

obojega roda

krste

na katolidku

vjeru obradaju.
rili

za te privilegije slabo su
i

ma-

bosanski patareni

dozvani od njih Turci. Pade

Turci nastaniSe se sada konadno u juznoiztodnom
dijelu Bosne, narodito u

gradu varoM Vrhbosni. od god. 1436. staino turski vojvoda s posadom, da brani Radosava Pavlovida, da napada
i

Tu

stoji

i

sve protivnike patarena.

Ved godine

1437. tuii se

bosanski vikar Jakov de Marchia papi

Eugenu
i

IV.,

da su Turci potonje dvije godine

spalili

razorili

oko iestnaest
JoS

crkvi

i

samostana
1435. snovao

franjevadkih

u

kraljevini bosanskoj.

od godine
da
s

je

opet kralj

Sigismund, kako
put prodiranju
fli^mo

velikom
sile.
i

vojnom stane na
ga za to ne

turske
kralj,

Salijetao

bosanski

nego
na to

srbski despot Gjuragj,

koji je viie

puta

zalazio
je

na kraljevski dvor. Sii

RaTNA OPREMA ODLldNA HUSITB.
Mos»J Q dvoroa Carskq}* Mie kod PctfOfnd*.

gismunda bodrila

junadka borba Arba-

nasa na jugu 2>te, koji

Arnethom Spatom
suzbijali

i

su pod svojim vodjama Ivanom Kastriotom redom
deta

navale turskih

na svoju domovinu.
i

Turcima posHje Bolida 1434. 20. travnia 1435., da de Arbanasima podt za rukom, Sto nije u«pjelo Bugahma ni Srbima. Sigismund stao snovati, kako da s pomodu Arbanasa zavoj^ti na sultana Murata U. Dne 9. travnja pi$e iz Temiivara dubrovadkoj obdini, da je sgodno uredio posiove s de> spotom Gjurgjem njegovim velikaiima (commode dispositis negociis regnt sui Hungarie cum Georgio dispoto Rasae et aliis proceribus ipsius regni), a podjedno ju poziva, >da velemoinoga Celebtja (Zelapie), sina slijepoga imperatora, kojega iaije u Dubrovnik
Najslavnije pobjede iznije&e Arbanasi nad
dinilo,

tako te se je

i

I40

SIGISMUND KHAUUJB SAM.
brodovljem, da

s Arbaoasimat obskrbi dovoljnim

odplove u Albaniju,

i

da ondje ratuju

poslaie ipak jednoga
i

na Turke. Dubrov£ani se izprva iacahu te zadade, boje6 se turske osvete; no poslije od svojih vje.^tih Ijudi u Senj, taj je najmio ladju, te na njoj podruibu njegovu odveu u Albaniju. Obcina sama se hvali 19. lipnja tajno (^elrbiju
i

kralju,

kako
.

je to izvela

»lukavo, to^no, iznenada

i

potajno*

(calide

et accurate,

.

.

re-

pente

.

.

clam).

Sultanu Muratu jamaino nije ostalo tajno, §ta je Sigismund radio u Albaniji, Srbiji
i

Bosni. pak se je

preostalo,

spremao na rat, da posve pokori Srbiju Bosnu. Nije ni Sigismundu nego da kupi vojsku na sve strane. Dne 12. sije^nja 1437. piSe iz Praga boi

Mnskomu
i

vikaru Jakovu de Marchia, da je za blagdan

sv. Jurja

(24. travnja)

i

dujdude

ijeto dvrsto

odluiio podidi jaku vojsku (validum exercitum) tako od

Ceha kao od Ugara
<5e

drugih naroda, da se obori na bijesne Turke, koji

napadaju

na granice njegovih kra-

Ijevina (coofiniorum

regnorum nostrorum dirissimos invasores). S torn on sam glavom (modis omnibus in eodem exercitu constitui propria
poziva

vojskom poci
pak
i

in persona),

se on pridruii toj vojsci sa §est ili osam brace svoga reda, da da navijeSta razkolnicima hereticima rijed Gospodnju. Vc<5 u veljaii i oiujku 1437. skupljala se vojska po ditavoj driavi, pak su se poradi toga odgadjale sve pamice u tolnanskoj baranjskoj iupaniji (universe cause nobitium comitatus Tholnensis

Jakova, da
i

i

hrabri vojsku

i

i

de Baranya propter insultum sevissimorum Turcorum partes inferiores eiusdem regnt Hungarie subintrare satagencium existunt prorogate). Osim toga uzeo je Sigismund u svoju sluibu viSe iela deSkih Taboridana, te ih povjerio vodji Ivanu Jiskri od Brandisa, da ih vodi na Turke. Dne 26. oiujka zapovjedi ziteijima grada Pozuna, neka
ct

prircde

potrebite brodove, na

kojima de Jiskra

sa svojim

deSkim detama odploviti do

Beograda.

Ratovalo se u iipnju

i

srpnju 1437. Sigismunda ne bi k vojsci, kao ni vikara Jnkova

de Marchia. Vojsku su

vodili

Pongrac od

sv.

Nikole, Ivan Marczali

i

deSki vodja Jiskra.
prije-

S pomodu

severinskoga bana Franka Talovca, koji je doveo
i

dunavsko brodovlje,
Os'avivSi
i

djo&e 19. lipnja kod Pozeiene preko Dunava

provaliSe

u tursku Srbiju.

lubac na strani, prodrijeSe do Petrovca na Mlavi, gdje spaliSe turske ladje
to udariie juinim pravcem.

galije, a

Gona

Dne

23. lipnja stigoSe

do turskoga tada KruSevca.
KruSevac.
lijevi

Da

pro-

slave sutraAnji Ivanjdan, upaliSe u veicr

grad

i

varoii

Sjutradan 24

predjoJe

preko Morave u oblast despotovu,

despotovoj, Smederevu. Ondje ih je

Morave prema stolici kod Kovina (izmedju Smedereva uSda Morave) 6ekao severinski ban Franko Talovac s brodovljem, po kojemu <*e opet predi na ugarsku stranu. Bile je 27. lipnja na blagdan sv. Ladislava kralja, kad su stali prelaziti preko Dunava; ali u to im doglasiSe, da je vidinski zapovjednik Alibeg skupio svu svoju vojsku pohitao za njima u potjeru, da ih stigne kod prelaza. StadoSe s toga pred Smederevom do^ekaie Alibega. Planu iestok boj, koji se svr<5i porazom bijegom Turaka.
te

se vradahu

uz

brijeg

i

i

i

i

Dobitnici proganjahu Turke, te ih sila poubide; ubiSe
robiti,

i

Alibegu konja,
posla&e

te

bi

ga

bili

ra-

da

nije u

zgodan

6as
tri

skodio
zastave

na
(tria

drugoga ved pripravljenoga
banderia), koje

konja, te
i

sre6io

pobjegao.

No

za!o oteie

kralju

caru u Frag.

One

7.

srpnja 1437
i

posla Ivan Marczali kralju obseian izvjeStaj o toj pobjedi, a prijepis

itvjeilaja saobdi

vikaru Jakovu de Marchia,

svomu

izpovjedniku.

I

de§ki kronidar BartoS
i

umijc o

toj

pobjedi prieaii.

On

kale, da je u boju bilo

Turaka

i

pogana 40000

viSc;

detc agarske da su zarobile

deliri

turske vodje, koje su kralju poslali u Prag.
i

sultan poslao

Pobjeda Sigi^mundovih dcta naikodila je medjutim samo Srbiji Bosni. Razdraieni nove detc na Srbiju. Vcd 14 studenoga 1437. javljaju Dubrovdani kralju Sigi.^mundu. da je Turdin poharao oblasti despotove Despot pak, ne mogudi muodoIjcti,

vrlo

ni njegovih navala sno*ifi, utanadio je mir na vcliku Stetu svoju, ustupivii sultanu bogatu oblast svoju Branidcvo (duminus despotus Teucrorum impctum et potenciam

SMRT RRAUA SIGISMUNDA
diucius pati
et
eis

9.

PROSINCA 1437.

141

resistere

minime

modica
zevo).

sui iactura egit, sibique dedit

pacem cum Teucrorum domino cum non quoddam oppulentissimum cppidum suum Branivalens,
i

bosanski kralj Tvrtko II., koji se bija^ Jedoako morade se turskoj sili pokoriti vratio u svoju drzavu. On obeca sultanu, da 6e mu piacati godiinji danak cd 25.000 duda 6e ga priznavati za svoga vrhovnoga gospodara. Sigismund nije mogao toga kata,
i

zaprijr6ti.
akciji

U

jedou ruku bio je sam
seljaci
i

bolestan, a

u drugu smetala je svakoj TaDiskoj
i

grozna seljaika buna, koja bijaSe buknula u Erdelju

susjednim
bijahu

ugarskim zupana njih
svalili

nijama.

Ubogi

ne mogahu

vi§e

snositi

tezke

terete, koje
i

biskup, dinovnici

gospoda, trazedi od njih desetinu, dace
i

ganjahu, da se odreknu svoje gr£ko-izto£ne vjere

tomu ih predju u katoli£ku crkvu. Napokon
razne
rabote.

K

SlOISMUNO U ORNATO RIMSKOOA CARA.
Sniinak • v«likog«

p«teu i\J«m«M« driav*.

siradahu

prolica uguiii^e

od neprestanih provaia turskih. gospoda seljaiku bunu.
9.
iz

Tck

nakon

iestokih

borba

t

groxna

krro-

(Smrt kralja Sigismunda
gismund otiiao u Ce^ku.
mir
iza stral^nih

prosthca
nije

1437.).

Joi u Ijetu

1436. bijaSe

Si-

koje se

vile
to

iiv poviatio.
i

Trebalo

mu

ondje utTrditi

od koje se ne mogaile izlijet\t\. Vide<5i, da mu ncma duga ob«tanka, nastojaie poglavito o torn, da svojoj jeditoj kderi Elizabeti suprugu joj Albrechtu V. od Habsburga osigura nasljedstro u svim svojim kraljevinama. No tu mu stade smetati supruga Barbara sa svojim bratom nedakom, ic\t6\ po smrti svoga supruga ostati kao kraljica na Ceiu vladanja. Neki pisci
husitskih bojeTa.

U

ga snadje

bolest,

i

i

i

I4«

StOISMUND

KHAUUJB

SAM.

pridaju,

da

je

Barbara stala
i

oko £e&kih velikaU
on
bi

odvrgli njczinu kder

zeta, te izabrali za

poljskoga kraija Vladislava, a

radtti, da bi po smrti Sigismundovoj svoga vladara mladoga, tek trinaestgodiSnjega se tada oienio njom, 6etrdeset pet godi^njom
i i

ieoomi ^tni

se,

da je

kraijica

znista

neke £e§ke velikaie

predobila, jer

se

kraij
i

ne
zet

osje6iSe viie posve siguran u CeSkoj. Ostavi pa£e 11. studenoga 1437. grad Prag
se vradati u Ugarsku. Ali dudje

stade
i

samo do Znojma, gdje mu

bijahu do&li u susret kdi

Albrecht

Tu umre

9-

prosiaca 1437. Osjedajuci, da
i

mu

se pnbliiuje

posljednji 6as, sai

zove preda se sve deSke
ih

ugarske velikaie svoje druiioe, preporu6i im kcer

zeta, te

Onda se dade obudi u carsko odijelo, du^eka smrt Tri dana ostade mu IjeSina sjediti na prijestolju, a onda mu tijelo odvezo&e u Veliki Varadin, gdje ga sahranise. Bilo mu je male ne 70 godina» kad je umro. Hrvatskom preko petdeset godina. Prva polovica Sigismund vladao je Ugarskom
moljaSe, da ih priznadu za njegove nasljednike.
prijestolju

pak sjededt oa

i

ojegova vladanja do godine 1409. izpunjena je vjeditim borbama sa suparnicima
kraljima; u drugoj polovici vladanja opet suvi^e
talijanski, vjerski
i

i

protu£e§ki,

ga zaokupljaju poslovi njemacki,

ito je

Za Ugarsku Hrvatsku bilo je upravo Stetno, pa£e pogubno, njemaiku poslije £e$ku, jer kraj tadanjih neuredjenih pritika nije primio krunu
crkveni.
i
i

jedan vladar bio dovoljno jak, da upravija tolikom drzavinom.
Najljudi

udarac

stiie

hrvatsko

kraljevstvo

tim, §to

je

izgubilo

najveci dio svoga
i

krasDoga primorja, a narodito dalmatinske gradove od Zadra do Spljeta, otoke od Cresa do Kordule. Tim bi Hrvatska gotovo potisnuta od mi>ra. Ostade ioj doduSe na skrajnjem
sjeveru otok Krk, zatim Vinodol
i

grad Senj, a na jugu Omi§

s

Krajinom; no to bijase
i

posve razkinuto

i

ni

malo dovoljno, da se
prijetila je vjedita

uzdr2i hrvatska mornar.ca, ratna

trgova£ka.
lava.

Pak
1

i

tima ostatcima
taj

pogibao, da spadnu pod vlast
kraljevstva, taj

mletaikoga
i

sam Dubrovnik,

ponos

i

dika

hrvatskoga

najodludniji

najodaniji

privrienik hrvatsko*ugarskih kraljeva, strepio je

neprekidno, kad

god se

je u
i

Mietcima
sa iztoka

spremalo brojoije

brodovlje.

K tomu

bilo

je

hrvatsko kraljevstvo

izlozeno

navalama turskim, osobito od godine 1414., kad je prvi put osmanlijska sila provalila u srce hrvatskih zemalja. Sigismund je duduse ozbiljno smi^ljao, kako da obrani sve svoje
kraljevine

ime god. 1432. sastavio osnovu za ni zakljuCci ugarskoga sabora cd godioe 1435. nijesu bili dovoljni, da sustave tursku bujicu. U obde je tadanji svijet slabo cijeoio tursku vojenu snagu, te joj zato nije mogao ni odoljeti. Vojena snaga ugarskohrrjtska, kao u ob<^e srednjoevropska, sa svojim banderijima, s vitezovima tromom organizacijom svojum nije bila podobna, da se ogleda kamo brojnijim mjeri s kud
i

zemlje od turske invazije, pak

je u to

obranu

ditave

driave

svoje;

ali

ni

njegova

osnova,

i

i

i

ojskama
harala
t

turskim, lakokretim

i

brzim, a narodito s njihovim janjidarima.
bi turska

ViSe puta, go-

tovo redovito bi se zgadjalo, te
popalila,
i

vojska

munjevnom brzinom koju zemlju po-

pod

oruije.

puka odvela na robiju, prije nego bi se naSe (ete mogle pozvati Napokon je u Turaka bilo tada mnogo vi&e ognjena oruija, nego u nas.
sila

Dok
sabori

su Turci udarali

s

juga

t

s jugoiztoka,

a MIetci

grabili

na zapadu, grnuli su
zemlje,
t

tako u Ugarsku. kao u Hrvatsku tudji
ugarski
viie

elementi gotovo
se
svi

sa sviju strana.
iz
i

puta

zakljuiivali,

da

tudjinci

uklone
i

Zaiudo sa da im sc
via*
i

oduzmti darovana posjedovanja: tudjioci se uza sve to banili Od svih straoaca pak zadavahu najvite jada Nijemci, koji
danja poplavili

u Ugarskoj

u Hrvatskoj.

su

za se

Stgismundova

oba

kraljevstva.

Mnogi

tih

Nijemaca zadobavi.4e
i

najvi^ih dasti, a

prostraoih posjedovanja.

su

bili

baoi

i

biskupi,

Da spomenemo samo porodicu Albena knezova Ccljskih, koji te su sa sobom dovodill £itave tcte svojih njema£kih sluibenika,
t

kastelana, kapetana, paCe
silniji

pladcnika. Izmedju svih porodica njemaikih opet

bili

su naj-

celjski

knczovi, narodito u

drugoj polovici

Sigismundova vladanja, odkad se je
celjski

kralj

vjendao Barbarom, k<^erju kaesa Htrmaoa.

Rodbinskim svezama predobi&e

SMRT KRAUA SIOISMUNDA
knezovi

9.

PROSINCA 1437.

143

i

Gorjanske

i

koja se je poglavito sastojala od

druge porodice, pak tako se polagano stvori neka dvorska stranka, ta dva premodna roda, njihovih rodjaka prijatelja.
i

Bai tima rodovima,
vina Ugarske
i

toj

dvorskoj stranci ostavljao

bi

Sigismund

i

upravu svojih kraljeOstrogonski

Hrvatske,

kad god

bi

polazio

na dulje vrijeme u tudjinu.
vlast,

nadbiskup bio je pokraj njih puka sjena. U obde je za Sigismunda sve vi$e slabila kraljevska
velikaSa.

dok

se

je dizala mo<5

Kako su poglavito velikaSi pomagali kraija u neprestanim ratovima, uzdriavajuci o svom troSku banderije, morao ih je kralj svedjer mititi darovnicama, pak tako je doprinosio, da su postajali sve modniji ugledniji. Kralj je medjutim sam osjedao, i sam da bi trebalo premod vehkaSa nekako ograniditi. Kako je medjutim malo plemstvo bile
i
i

zavisno od velika^a, a svedenstvo je u prvoj polovici vladanja biio protivno S'gismundu,
nastojao je on pridici gradjanstvo, koje
je

velikim dijelom bilo tudjega porijetia
i

On

je

gradjanstvu podjeljivao razlitite povlastice, podizao

djanima pribavio

i

politicki

ugled.
sastajaii,
i

I

za njegova vladanja

iei6e

trgovinu proniet, ne bi li tako graSigismund na sabore ugarske, koji su se pozivao uz prelate barune ne samo poslanike zuzaista je
i

panijskoga plemstva, nego

zastupnike kraljevskih slobodnih gradova. Godine 1402., na

saboru u Pozunu, gdje

je

Albrechta Austrijskoga dao proglasiti ba^tinikom svojim, nai

iazimo prvi put uz »prelate, barune, plemide

velikaSe* takodjer

i

>gradove« kao

6Ia-

nove saborske, a izmedju 112 pedata, kojima je potvrdjena izprava staleza, jesu takodjer peCati gradova Poiuna Soprona. Time bi polozen temelj potonjoj diobi ugarskoga sadvije kuce (stula): u kudu velika§ku, gdje su se skupljali prelati i drzavni baruni; bora u
i

i

u kudu staleza (status et ordines), gd|e su zborovali poslanici (nuncii) nizega plemstva
zastupnici gradova.

Ved godine 1405. nalazi se prvi trag toj diobi, kako se razabire iz UToda tada na saboru pnhvadenih zakona o sudstvu, dadama, mitnicama Kralj t. d naime kaze, da je dekret sa zakonima toga sabora izdao, >po^to je iz svih iupanija svoga kraljevstva, kao takodjer iz svih gradova, trgova i slobodnih mjesta sabrao sai
i

i

slu§ao poslanike
latima,

i

zastupnike (nunciis et legatis),

i

po§to se je zatim posavjetovao

s

pre-

barunima

i

uglednijim velika^ima, kao

vanjem gradjanstva na sabore nije podigao ugled sabora, tako da je za njegovih nasljednika sabor sve odludnije utjecao u javne poslove. Uz sabor digao se silno ugled palatina, demu je mnogo doprinijelo to,
i

Medjutim doziSigismund pomagao kraljevskoj vlasti, nego je samo
i

s

redenim poslanicima*.

i

ito je Nikola Gorjanski tu dast

obnasao preko
su

trideset godina, te kralja za njegova desta

izbivanja

zastupao.

Ved

tada

podeli
i

u

Ugarskoj smatrati
bi

palatina za >posrednika

i

mirovnoga

sudca

izmedju

naroda

kralja<, §to

poslije,

naime godine

1439.,

i

za-

konom
porasla

utvrdjeoo.

Sigismunduvo dugotrajno vladanje urodilo je dakle u Ugarskoj tim, da je znatno vlast velikaSa, ugar^koga sabora palatina. U Hrvatskoj je istodobno ojadala vlast banska, a pripomoglo je tomu mnogo, §to su tu dast obnaiali knezovi Celjski, Frankapani, i napokon TaloTci. Kraj tih rodova podigli su se u Hrvatskoj po milosti kraljevoj jo§ knezovi Blagaji (Babonidi), onda na skrajnjemu iztoku knezovi 1 o d k (Fhstacki) u Srijemu. Ved godme 1410. spominju se brada Ladislav Emerik Ilodkt (de
i

i

1

i

i

Ujlak, Wylak), sinovi Bartulomeja,
poslije ntedju

kao bani madvanski. LndisJavljev
i

sin

Nikola

iztide se

prvim velika^ima ne samo u Hrvatskoj, nego
car Sigismund bio je visoka, lijepa stasa,
i

u Ugarskoj.

Kralj

i

lijepa lica.

Imao
i

je

dugu, dobro

dostojanstveoim. njegovanu bradu, plavu kovrdastu kosu, koje su ga dinile Ijubaznim Svijet ga je driao za najljepiega vladara onoga vijeka, za rodjena kralja, koji ved svojom

zdravo (irpio je samu pojavom pokazuje, da je kralj kraljcva. Tijelo mu je bilo jako ne&to od podagre), tako da je sve uza neumjerenost u pilu i razkala&eni iivnt sve do starosti saduvao neku mladenadku svjeiost t snagu. Znajudi dobro za svoje tjelesne prednosti, rado se je svakom prigodom pokazivao u carskom sjaju, a k tomu se je na
i

,44

SIQISMIJND

KRAUUJB
i

SAM.

viie mjesta

dao

i

slikati.

Osobito je bio sklon
ili

prijazan

prema zrnama. Kad
rukuje.

hi sreo

lijepc ieoe, sjaiio hi s

konja

saSao

s kola,

da se

s njinia

Ni jedan poziv na

i

gradjaDske plesove nc bi odklonio, pa£e Jo§ u btare dane plesao hi s gradjanskim ienama djevojkama, te bi ih darivao zlatnim prstenjem. Uza svoju Ijubaznu <fud bio je Sigisrnund
vrlo razgoTorljiT.

i

Umio

je

bez ikakve priprave govoriti
niorali

razborito o naizamaSnijim stva-

rima, te

mu

savjeinici oijesu

tek

napisati, §ta
i

da kaze.
latin<'ki.

Govorio

je v'lie jezika:
i

ojemadki,
te se

£eftki,

magjarski, francuski, talijanski, pade

Volio je dosjetku
Bio je
bi

§alu,

nc

bi Ijutto,

kad

bi

koji prijatelj

ili

dvorjanin u
i

Sali

zastranio.

Uz ove

prijaine siraoe bilo je u
i

Sigismunda
bi

velikih

mana.

lakoumaD, po-

hlepan, csobitu nagao

strastven.

Lako

planuo gojevom, a onda
i

opet udinjeno zlo

nastojao popraviti
te se je sve

prekomjernom blagosdu

pored svoje razboritosti dao

varati

dobrotom. Temperamenat njegov bio je kriv, zavadjati od laskavaca; da je sve pored
i

viteitva

i

poiteoja svoga gazio zadanu
i

rijed,

a viSe puta

i

vjerom prevrnuo; da je pored
i

svoga (ovjekoljubija

poboinosti podinjao najvede okrutnosti

najgroznije opadine. Njekraja izveo, §to bi u prvi

gova nagia cud

bila je poglavito kriva, te je rijedko
bi

kada do
i

mah
likih

zasDovao, jer

mu

brzo ponestalo potrebite suage
Pri

uztrajnosti.

S toga

je

od veraz-

osnova svojih vrlo malo njih ostvario.
i

torn ga je smetala
je zgadjalo,

jo§

prekomjerna
nije

sipnost

gotovo luda darezljivost njegova. Tako se
zaiagati za

da redovito

imao

Qovaca, najmanje pak onda, kad ih je trebalo za velike podhvate.
nije se kratio zaduiivati se
i

novae sve, §to

je

da dodje do novaca, tko htio primiti. Frankapanima
nije bilo velikaSa,

A

zaloiio je gotovo

ditavu

Hrvatsku za 45.000 dukata; u obde

kojemu

nije bio ito duzan.

^
^"^m*^

Vll.

ALBRECHT AUSTRUSKI,
VLADISLAV LVARNENCIK LADISLAV POSTUMUS.
i

(M37.-

'457.)-

Albrecht AuUrijtki
•mrt kralia
dislar
1.

(1437—1439.).
27.

Ugarski ««bor n

sribnia

14?9.

P»<i

Smederev* 37. koloTot* 1439m
i

Albrechta

liitopadk

1439.

Hrvatsko

kraljevitvo

godine

1438.

1439-

EliiabeU
i

i

Via.

Varnen^ik (1440

— 1444.). — I'rva
NiSa
i

podsada Beograda (1440.).
1442.


I.

Gradjanaki rat u Ugar«koj

Hnratakoj
'

(1410.
ralovl

— 1442);
f
i

"nrt kraljice Elizabete 19. prosinca

Vladiilav

Varneniik vlada aam 1443'

1444-

Tarcimi;

pobjede kod

Kunorice;

porar

kod

Varne

(10. itadeooga

1444)'

Hrratako krai

IjcTstTo godloa

1440.— 1444
1446.

Ladiilav E'ottamus

1444.-1457

Rat na celjske kneiOTC Fridrika

Ulrika

• travnjn

aTiboja

Iran Hanjad kao gabernator Ugarike (1446.
i

— 1452). —

Boj na Kosotu (18

do

Nutaruje prilike o Ugartkoj; Turcima (1451.). 20 liftopada 1448.) I posljedice njrgoTc; mir s deipotom borbe • Ivauotn Jiakrom (1449 —1457 ). Oalobodienje kralja Ladislava Postama od ikrboiitra (4. rnjna I452«)

HrTatako kraljerstTo god. 1446
Ulrik Celj»ki
i

— 1452.;

imrt bana Petra T»lovca (1453.).
at baniju u Hr»atikoj

Pail

Carigrada 29 sviboj* 1453.
)•

Ivao Hnojadi

1453.— U55.; borbe
1456.).

(i453— »457

Druga podaada
I4S^
)
'

Bcograda (1456.); tmrt Ivaaa Hunjada (11. knloroza
Gjuri^ja Brankovida (24. proainca

145O.), Ulrika

Celjikoga (9.

itndrooga

deapota

Pog>bija LadiilaTa

Hunjada (l6. oiojka 1457);
I457-)

"""rt

kralja L«dl-

ilara

Poatnma

(23. studeooga

\

'-;/

ri

ALBKECHT AUSTRIJSKI,
VLADISLAV LVARNENCIK LADISLAV POSTUMUS.
i

(1437.- U57).

Ibrecht Austrijski (1437.— 1439.).
Talovac
i

Slavonski

ban Matko

javija

11.

prosinca 1437.

iz

Be£a svojim zemljacima, vijecu
car

vlasteli

grada Dubrovnika, da je

sinca

preminuo.
i

Ban

slavi

nadalje u

Sigismund 9. prosvom pismu dubrovaiku
i

kralj

vjernost

odanost, pak dodaje: >VeIika§i
kralja, te

i

staleii

sastali su se

u

Poiunu k izboru novoga

su

se vec sporazumjeli, da 6e izabraii

ojvodo
>^w|^f^!|J^S

austrijskoga (Albrechta V.), *«ta Sigismundovac Ob<5ina dubrovaika priredi na to svedane zaduinice za pokojnoga kralja i dobrotyora

svoga,

-^^-^^

kojom

je

prigodom posmrtno slovo govorio
iz

glasoviti spisatelj Filip

dc

Diversis.

Albrecht V.

porodice Habsburga, Tojvoda austrijski
Hrvatskoj, nego

i

suprug jedite

kderi Sigismundove, bijaSe joi za iiTota svoga tasta odredjen za nasljednika

Djegova ne samo u Ugarskoj

i

i

u zemljama ie^ke krune.
velikaie ugarske

Pa£e
i

i

na samrtnoi

postelji zaklinjaie

Sigsmund nazo£ne
za nasljednike.

brvatske, da

mu

priznadu zeta

i

kder

Ugarski

i

hrvasski

staleii

medjutim priznaie doduie, da Elizabetu, k<5er Sigtsraundovu, patri prijestolje po nasljednom pravu (iure geniture), ali ne htjedo&e ni pogaziti
svoje izborno pravo.
nici

Tako

se zgodi,

da su

prelati, Telikaii

i

drugi zastup-

Ugarske

i

Hrvatske, sabrani u Poiunu, dne 18. prosinca 1437. Albrechta
kralja
i

t

suprugu

mu

Elizabetu upravo izabraii za
et

kraljicu Ugarske,

Hrvatske
i

i

Dalmaruke

cije (in

regem Hungariae, Croatiae
11.
II.

Dalmatiae).

Pognuvii

koljena

razkrilivii

Hrv. poT,.

!••

l4t

AL^RKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV

I.

VAHNKNfclK

I

LADISLAV POSTtlMUS (1437.- 1457.).
gospodina

moljahu jedoim glasom govoredi: »Gospodine, danas primamo tebe za kralja gospu naSu«. luiega, a jedoaWo suprugu vaiu za kraljicu
i

i

Nelcoiiko

dana

poslije,

bai na novu godinu

1438., sastade

se kninitbeni sabor u

Stolnom Biogradu Tu ovjenfia nadbiskup ostrogooski Juraj Paloc Albrechta za kralja, a vespnmskt biskup Simon Rozgon Elizabetu za kraljicu. S privolom sabranih velikaSa staleia izdade torn prigodom Albrecht svojoj suprugi povelju, kojom izrijekom odredi nJQ i njezine baitioike za svoje nasljednike, ako bi umro prije nje. ]oi se morade Albrecht obvezati, da ne de piimiti krune njemadkoga kraljevstva bez naro^ite privole ugarskih hnratskih staleia, koji bijahu izkusili za Sigismunda, kako je Stetno po njihove zemlje. kad je kraij suviSe zabavljen stranim poslovima. Namah sutradan, 2. sijednja 1438. javija Albrecht vazda vjernomu Dubrovniku, §ta se je u Stolnom Biogradu zgodilo. >Nedvojimo<, piSe on, •da vam je ved dosad poznato, kako su gospoda prelati, baruni, plemidi
i

i

i

prvaci kraljevstva Ungarije, sjedajudi

se dobro^instva na§ega

predSastnika cara, prima-

spremno njegovu oporuc^nu odredbu u pogledu nasljedstva naSega u kraljevstvu poslije zdrava Ungarije, pokoravajudi joj se jednoduSno, nakon zrela savjetovanja vijedanja izabrali javno nas za kralja Ungarije suprugu na§u, kcer naime re^enoga cara, za kraljicu (manifeste itaque hactenus vobis constare non ambigimus, qualiter domioi prelati, barones, nobiles et proceres regni Hungarie beneficiorum dicti domini imperatoris predecessoris nostri non immemores, testamentali sue disposicioni supei successione nostra in regnum Ungarie facte et habite parili se animo conformando, eidemque unanimiter
judi
i i

i

obedieociam debitam prestantes, maturo
peratoris in reginam publice elegerunt).
bill

consilio

prehabito

et

sana subsecuta deliberaannotati

cione nos in regem Ungarie, consortemque nostram, filiam

utpote

domini

im-

Nakon toga

izbora, poSto

je proteklo par

dana

saoje ugarskih kraljeva odredjenu, zajedno s

Biogradu, mjestu vec davna za kniniredenom suprugom na§om sredno ovjendani svetom krunom toga kraljevstva, po obredima za to ustanovljcnima, a u nazodnosti velikuga broja redenih prelata, baruna, plemida prvaka kraljevstva, od kojih nije nijedan tomu protuslovio. Budi s toga bvala odslava previSnjemu, kojega se je pobudom redbom nedvojbeno to zgodilo*. Na kraju pisma pozi^a kralj Albrecht dubrovadku obdinu, da ostaoe kruni njemu tako odana, kao §to je bila u svim zgodama divnom
ju£er
(1.

smo

sijednja) u

ovom gradu Stolnom

i

i

i

i

postojanoicu vjerna njegovim predsastnicima,

i

neka ju nepovoljni dogadjaji ne zavedu

na strandareoje
Citavo

niti

u postojanosti uzdrmaju.

pismo kraljevo odaje neku bojazan njegovu, kao da bi tko mogao dvojiti o tzpravnotti njegova izbora krunisanja. Premda kaie, da su njegovu izboru krunii i

sanju prisustvovali brojni prelati, baruni, plemidi
poslutimo, da su
taitoika

i

velika^i, ipak

je istini

podobnije, ako
i

mu do

prijestoija

pomogli oni
i

velikaii, koji su za

njegova tasta

pred-

stranku, kojima su na delu bili uz neke prelate palatin Lovro od Hedervara, ban ditave Slavonije, Dalmacije Hrvatske Matko Talovac, madvanski ban svojak kraljev I^dislav Gorjanski. Fade ni ditava dvorska stranka nije
i
i i

sadinjavali

dvorsku

sudjeluvala

kod

izbora; najbliii rodjaci Albrechtovi, celjski knezovi Fridrik

i

Ulrik bijahu

joJ u prosincu
kraljici

1437

pobjegii u Slavoniju, poSto im ne bijaJc posredilo,
prijestoija.
i

da obudovljeloj
zarobljena,
i

Barbari

pomognu do

Sama

kraljica

udova Barbara
je

bi

tim

spletke niezioe protiv kdcri

zeta njezina dokrajdene.

Namah nakon
bududu

krunisanja

podje

Albrecht u Budim, koji
9. sijcdnja

grad odredio za svoju
1438., vrSedi driavne

prijetiololcu.

Tu

boravi od

do konca oiujka

poslove. Odavle pi*e svojemu rodjaku, takodjer austrijskomu vojvodi Fridriku, koji drii Stajctsku i Kranj»ku, kako je izabrao i krunisan za kralja; odavle imenuje 9. veljadc dcteroaest namjrstnika. koji dc mjcslo njcga upravljati vojvodinom Austrijom, njegovom

djedovioom.
je patrilo
i

Odavle napokon radi oko toga, kako da stedc dcJko prijestolje, koje ga po oasljedstvu po ugovorima izmedju Luksemburga Habsburga. Vazda
i i
i

ALBRKCIIT AU8TRIJSRI (1437.
odaDt ban Matko Talovac ostavio je

— 1439.)
Ti kao da su

M9
Aibrechtova Ugarsku
slutili,

vjerni
i

i

namah

poslije krunisanja

pohitao u Slavoniju, da stane na put rovarenju celjskih knezova.

§to se na ojih sprema,

pak su

nastojali udobrovoljiti svoje protivoike u kraljevstvu.
i

Sto-

bodna kraljevska obcina na brdu Gradcu kod Zagreba, a kaptol zagrebaiki tuiili se tu Vilima Stamma (Wilhalmen von na Nijemca Stamm), gorko kapetana celjskih knezova u gradu Medvedgradu, koji je sa svojim njemadkim drugovima (Colomanum Trakenberger)
robio zagrebadke trgovce, te pustoSio
gradjana.
i

plijenio zemljiSta (Podbreije,
i

Gradane) zagrebadkih
iz

Premda su knezovi Fridrik Ulrik jo§ 21. zagrebaikumu kaptolu gradjanima na Gradcu, da su kapetana, jer viSe vole »mir slogu, nego razmirice* cium pocius quam discordie intendamus); premda su
i i

prosinca 1437.

Krapine

javljali

spremni

dokrajditi
et
6-

zulum svoga
1438.
iz

(cum nos paci

concordie par-

namah

zattm

sijednja

Krapine
i

poslali sigurno

pismo kaptolu

obdini, te

im

nudili
nije

primirje sve

do

Gjurgjeva;
odustati

ban Matko htio od sudbenoga postupka protiv
ipak

kapetana

Vilima

Stamma
ban

i

njegovih

gospodara, knezova
sijednja

celjskih.

1438.

poziva

Wet Matko

13.
iz

Zagreba £azmanski kaptol, neka potanko iztr.iii sva nasiija, §to ih je medvedgradski kapetan od 27 rujna proSle

godine podnio

>po nalogu

i

sa zna-

njem recenih gospodaia svojih< (ex commissione et scitu dictorum domi-

norum suorum). Kaptol 6azmanski neka
ustanovi, da It je istina, §to se tuie, da je kapetan Viltm 27. rujna 1347. dao zarobiti zagrebaikoga gradjanina
i

trgovca

Bartola

Talijana,

kad se
robiti
i

je

vradao sa sajma u Optuju; da je zatim
30.

studenoga dao
je
19. prosinca

plijeniti

i

u

gradskom posjedu Podbreiju,
da
selo Gra£ane, koje je nemilo
i

onda

udario na gradsko

poharao
dana, 15.

oglobio.

Ved nakon dva
svih
izloienih
i

sije£nja, potvrdjuje
istinitost

(azmanski kaptol
tuiba.

Krau

Albheciit Austrijski.
g*l«riji

Poito

kvornik te Svtx u

tUka ambralke tbirke

.su takodjer

iupan

plemidki sudci zaiztra-

B«i:

grebadkc iupanije re£ene tuibe
iili
i

potvrdili, stao je

ban Matko kne-

zove celjske progoniti.
utete milosti kraljevoj.

S

toga bi knez Ulrik prinudjen, da sam podje u Budim,
24. veljaCe

i

da se
ki)e>

Kralj na to odredi

1438
i

,

da u parnici izmedju
s

zova celjskih

s

jedne strane, a kaptola
i

zagfebaikoga

obdine grada^ke

druge sude

ma^Tanski ban Ladislav Gorjanski slavontki ban Matko Talovac. Dok je ban Matko oastojao sku£iti celjske knezove Fridrika Ulrika, te ih napokon prinudio, da su se utekli milosti kraljevoj, obraiunao je sam kralj stojom puDicom Barbarom. Strpao ju u Poiun u £attni zatvor, oduieo joj iva od Sigismundm daroTana posjedovanja, a onda joj dozaaiio godilnii dohodak od 12.CXX) zlatnih forinti.
i

i

m

Nekako u
s banije

isti

mah

oborio se kralj Albrecht

i

na

knezove Frankapane.

NajpHje skinuo
i

hrvatske kaeza Stjepana Frankapaoa, te povjerio baoovtou Dalmacije

Hrvatske

I50

ALBRKCIIT AlSTnUSKr» Vl^ADISLAV

I.

VARNENSiK
je

I

LADISLAV POtTWMUS (1437.— 1457.)

onako driao svu nekadanju driavinu kne1438. nalog knezu Stjepanu Frankapanu rova Zrinskomu njegovim sinovima (Pavlu, Jurju I'etru) Petru knezovima bradi njegovoj, da im grad Slunj, ili pak da nauiire onih 2000 zlatnih ill povrate kradom (furtive) oteti ban Nikola grad Slunj zaloiio. Frankapani forinti, xa koje bijaie ZriDskima '}oi knez
Petrtt

Talovcu,

bratu

Matkovu,
izdao

Icoji

i

Nclipi6i;

poslijc toga

3.

vcljade

i

i

i

i

kratili

sc

neko vrijeme

zadovoljiti kraljevu nalogu. JoS 7. travnja javlja zagrtbadki kaptol,
ni
i

da Frmokapant nijesu vratili Slunja teljska pogodba izmedju Frankapana

novaca;

tek 25. lipnja

1439 utnna^ena
je

bi

prija-

Zrinskih u pogledu grada Slunja.

Za boravka
urodjentka
i

kralja

Albrechta u

Budimu zgodi se

neSto, §to

vrlo

zna^ajno za
starih

tadanje razpoloienje duhuva u Ugarskoj, te jasno odaje postojede
stranih doseljenika tako u
obijest
i

opreke izmedju

Ugarskoj, kao u Hrvatskoj.

Magjarima naime u

premoc Nijemaca u gradu, pak se 18. oiujka listom podigoSe, uniSte sve, 5to je njemaCko. O povodu tomu pokolju priia sc razli^ito. Ivan da zatru Turianski pripovijeda, da se je iiteljstvo grada Budima sastojalo poglavito od dvije narodnjema^ke, te da je prema tomu jedne godine bio gradskim nosti, naime magjarske sudcem Magjar, a druge opet Nijemac. Ali Nijemci, obijestni Sto imadu sada kralja

Budimu dodija
i

i

Magjare Naiao se medjutim izmedju Magjara neki odiiian Covjek, po imenu Ivan EtveS (Ewthews), koji je ustao na obranu svojih sunarodnjaka, pak rijeiju dinom branio iast magjarskih gradjana. Nijemci s toga silno zamrznuSe na njega. Jedno;a dana kradom odvuko^e u neku kudu; ondje ga do smrti izmudi§e, pak mrtvomu tezak ga zarobiSe
i

SYOga jezika
posve

(sui idiomatis principe tumidi),

gledahu dosadanji obidaj ukinuti

potlaCiti.

i

i

kamen o
uieta, te

yrat privezaSe

i

tijelo

u Dunav baci^e.

ga voda izbaci na obalu Dunava.
ba&
tada bilo
za
i

Nakon osam dana odrijc^i se tijeio od Grozno osakadeno tijelo stra§no uzruja makraljevski dvor.
ali

gjarsku gospodu, kojth je «tadoie vapiti
ttdarati

mnogo nagrnulo na
grad, trazedi
krivce,
ubijati
i

Magjari
stado§-2

osvetom.

ProvaliSe

u

ne na>av>i
u njima.

ih

na kude

palade njemadkih

sugradjana, pak
i

robiti

BaS tada
ih

desio se je u

Budimu

glasoviti franjevadki vikar
i

inkvizitor

Jakov de Mnrchia. Videci on
zaklinjudi

pokolj u gradu, pograbi razpelo,

bosonog
Ali

poleti

medju Magjare,

pladoim
ved
kli-

glasom, da se okane daljega klanja.
dudi:

Magjari

ne razumjeSe njegovih

rijedi,

>£to

i

Bog
oadi.

je s

nama<

nastavi§e

svoj posao.

Jakov de Marchia
ubijati
i

vrati se

tuian u

samostan

sv.

Ivana
I

evangjeliste,

a Magjari

prestadoSe
krivi

robiti,

mogli ni^ta

suvremeni Aeneas Sylvius

Nijemce, da

su dali

kad ved nijesu povod pokolju.

Kad

je Albrecht, pile on, boravio u
radi

Budimu, sudac gradski, po narodnosti Nijemac, dade
baciti

nekoga Magjara
porodi se

nekoga prestupka (ob delictum)

u rijeku (Dunav). Poradi toga

namah buna, jer je Magjarima njemadko ime bilo mrzko (quibus teutonicum oomen exosum erat); oboruiani Magjari stadoSe redom ubijati Nijemce, koji bi im u

susret doiii. Nasta trka

u kaiteo, gdje je kralj boravio, a na to se Magjari oboriSe na kude trgovadke, kojih je vedina bila njemadka. I Aeneas Silvius pripovijeda o bezu§pje$nofn potredovanju franjevadkoga vikara inkvizitora Jakova de Marchia, premda jc
i

Sttzama

i

pokon

>e

molbama nastojao pobunjene Magjare odvratiti od daljega krvoprolida. Naipak rodjaku kraljevu kraljidinu, maCvanskomu banu Ladislavu Gorjanskomu,
i

poilo iM rukom,

te je

razdraieno gradjanstvo
s

umirio.

ZajaSio

konja, pak

prolazedi ulito stao

cama gradskim

obedanjem, da de se krivci strogo kazniti. se pobunjeni narod razilaziti klidudi: >Gospodaru, vodi nas na Turkc*.

mirio narod

Tek na

Budimtki pokolj ogordi kralju boravak u tom gradu. (^uvSi k tomu, da *u ga bai dan pokolja njcmadki knezovi izbomici jcdnoduSno izabrall za njcmadkoga kralja, odiudi ostaviti Budim podi u Bed, da budc bllli Njemadkoj Ceikoj. Jo4 31. olujka itdade u Budimu povelju banu Matku Talovcu dhlje njegovoj bradi, kojom njima otuvi gradove Gjurgjcvac u Mavoniji, a Srebrenlk i Brdku (Barkarad) u Usori, ito no ih bijtbu primili u zaiog jo4 od kralja Sigi.smunda. Na to povjcri vladanje suprugi EUiabcti
na
laj
i

i

i

i

ALBRECHT AUSTItUSKI (1437.
i

— 1439.)iz

I5t

oekim pouzdanim vijecnicima,
(^eSke.

te

podje u Be6, da ondje do^eka poslanike

Njemaike
veli-

i

U

prvi

mah

kratio se je primiti

kruDu njema^ku,
narodite
stanju,

jer se

bijaie
i

ugarskim

kai^ima obvezao, da je ne 6e prihvatiti bez

privole njihove,

jer je kraljevstvo

njeoiadko bilo tada
kraljevsku iast.
slanici koncila u
i

u

tako

razasutom

da se

baS nitko Dije

mnogo otimao
s

za

No

sada navali njegov rodjak, Stajerski vojvoda Fridrik, a
i

njim

i

po-

Baselu moliti

Albrechta

i

ugarske staleie, da nc odbiju izbora. Pa^e

milanski vojvoda posla u Be£ svoga poslanika, da Albrechta skloni prihvatiti ponudjenu
£ast.

mu

Taj

milanski

poslanik

sastavi

27. travnja zasebnu
i

spomenicu, u kojoj uz ino

govori ovako: >Za§to te Ugri prijede? Zar

za njihovo kraljevstvo nije koristno, da budeS

carem? Gledaj, kako se Ugri vlastitomu spasu opiru; treba im pomo6 i preko volje njihove, po^to ne znadu, Sta je dobro. Ono kraljevstvo imade razmirica tako s Mletcima, kao s Turcima. Oba su neprijatelja velika, a Ugarska nije jaka, da im odoli; ako joj pomogne car, branit 6e se vrlo dobro Zar Mletci ne zale, da je kralj ugarski postao
. .

.

da se Ugri moraju onomu radovati, radi dega se Mletci Ijute, jer §to je potonjima na §tetu, mora prvima biti na koristl< Salijetavani sa tolikih strana privoliSe napokon ugarski stalezi, da Albrecht primi iast njemadkoga kralja (27. travnja). Od toga £asa ostade kruna njemadkoga kraijevstva porodici Habsburga sve do propasti carstva u devetnaestom stoljedu.

carem

?

Sigurno vec

iz

toga

slijedi,

Dok

su Nijemci gotovo nametnuli Albrechtu kraljevsku

Cast, digla se je

u CeSkoj

jaka stranka, koja

nedavno gorljivo pomagao Sigismunda u husitskim ratovima, a k tomu je bio Nijemac, koji nije nau£io (e&koga krunu sv. Vedeslava. JoS 26 prosinca 1437. jezika, premda mu bija§e tast namijenio bijaSe se u Pragu sastao sabor >za izbor kralja*. Kaspar Schlick, kancelar kralja Sigismunda, a rodo.Ti iz hebskoga kraja u Ceikoj, ustade i prikaza saboru posljednju ielju
ga nije htjela
priznati.

Ta Albrecht
i

je

i

pokojnoga

cara. Ali
i

samo

katolici

i

umjereni utrakviste, kojima su
stranka

bili

na 6elu Ulrik od
priznati

Roienberka

vrhovni

porkulab
uvjeta.

Meinhard od )indrihova Gradca, biiahu gotovi
Ce^ko-husitska
zahtijevaSe,

Albrechta bez ikakovih
vodja Henrik Pta^ek

naprotiv, kojoj je bio poglaviti
i

od

PirkSteina,

da se izbor odgodi,

da se

prije usta-

nove

uvjeti,

uz koje bi se odobrio izbor Albrechta za kralja de§koga.

Kad

je taj

zahtjev

vedina sabora zabacila, ostavi ogordena manjina saborsku dvoranu. Sada popusti austrijska

samo da ne dodje do podpuna razkola. Obje se stranke napokon sporazumjeie, da 6e Albrechta samo onda priznati, ako potvrdi praike kompaktate Sigismundom gostranka,
i

dine 1436. zadata obedanja;

ako nadalje
i

zajam£i

prava zemlje,
i

i

priznade sve dugove,

kojima su
)oi bi se

kralji Karlo,

Vedeslav
<5e

Sigismund driavna

crkvena

posjedovanja obteretili.
ili

morao

obvezati, da

utrakvistidnomu magistru Ivanu Rokycani
kraljici
i

kojemo od
vratiti

njegovih sumi&ljenika pomodi do praike nadbiskupije, da 6e

udovi Bafbari

slobodu

i

njezina imanja, da 6e

Moravu opet

pridruiiti CeSkoj,

napokon da de 4 ovom

kr^ljevinom sjediniti sve svoje austrijske zemlje. S tim zahtjevima podje deiko poslanstvo

u Bed.

Albrecht prihvati sve, osim

posljednje
za

todke, a na
i

podetku lipnja 1438. u
svedano okruni.

Jiglavi priznade

kralja,

to ga austrijska str«a|ca oa malo zatim dne 29. lipnja u iPragu

Ce&ke. Stranka naime koncu godine 1437. stvorenih, pade nije ni podekala, da li de Albrecht prihTatiti stavljeoih mu uvjeta. nego je namah joS u sijednju 1438. odludila ponuditi deSku kruou poljskomu kratju, da se tako sjedine obje slavenike driave. Ipak se deiki poslanici, koji u ojbujku 1438. u Krakov potim

No

krunisanjem
nije

ne

postade

Ipak

kraljem

difave

de&ko-husitska

se

driala

zakljudaka

saborskih

na

djoie,

napokon

rijeiiSe,

da pozovu na
kralja
bila

prijestolje jedanaestgodilnjega kraljevida Kaitmira,
III.

mladjega brata poljskoga
konfederacija
glasi

Vladislava
odredila,

godine

1382.

da

kralj

Vamendika, moida mora oitatt u

zato,

ftto

je

poljska
to

zemlji.

Na

pro-

zbor protuaustrijske stranke u Melniku kraljevida Kaiimira 29. svibnja za delkoga

15S

ALBRIGHT AUSTRUSKI, VLADISI^V
Polj^ki sabor
s

I

VARNKNftiK

I

LADISLAV POSTUMUS (1437—1457.).
lipnju

kralja.*

odobri

izbor,

pate posia

namah u

vojvodu poznanskoga
Petar Polak.

i

krakoTskoga

nekoliko tisuda pladenika u
i

(!!e&ku.

Njima se

pridruzi Henrik
i

Pta^ek sa
(^itava

•Tojim priviienictma, a
vojska, brojeci

vodje

Taboridana BedHch od Straznica

do 12000

Ijudt, provali

robedi.imanja svojih protivnika sve do povjestnoga

grada Tabora, gdjc sc utvrdi.
Kralj Albrccht, koji
jc
poslije

kninisanja

svedjer

boravio

u

Pragu, moradt; sada

takodjer pograbiti za oruije. Joi 30. srpnja 1438. potvrdi dubrovadkim poslanicima Ivanu Gunduli6i. Mihajlu Mariou Restidu i Jakovu Gjorgjidu, koji bijahu za njim u Prag pohitali,

sve stare povlastice svojih predSastnika, a

onda

se poslije

3.

kolovoza spremi na
i

vojou.
zovi
s

Njemu

se pridruiiie ne samo podanici njegovih zemalja, nego

neki driavni kne-

njetnadki,

koje

bijaSe

upozorio

na

veliku

pogibao,

kad

bi

se

Ce$ka
i

sjedinila

Poljskom.

Tako mu dovedoSe

dcta saski

izbornik, bavarski vojvoda Krsto,

sin

brani-

borskoga izbornika Albrecht Achilles.
Tabora, u koji se bijahu protivnici 14. kolovoza 1438. pismo rektorima
ostanu
i

S vojskom od nekih 30000 Ijudi podje prema njegovi zatvorili. Tuj pred gradom Taborom pisa on
i

obdini

grada Dubrovnika, kojim
se
jo§
viSe

ih

pozivaSe, da

dalje Yjerni

i

odani kruni njegovoj, pade da
niSta

prodide svojom vjer-

noidu. Medjutim ne

mogaSe
i

odludno pred Taborom

opraviti, jer se protivnici

ne

htjedoie

s

njim ogledati na otvorenom polju, a grada opet nije

mogao

jurilem osvojiti.

Tako

se

31.

kolovoza

1.

rujna stalo ugovarati. Poljaci

i

njihovi ieSki privrienicijzai

htijevahu,

njima ustupi Ceiku.
dinalima
ili

neka neka Albrecht koju svoju kder udade za poljskoga kraljevida Kazimira AH Albrecht odbi napredac taj zahtjev, te predloii, neka papa s karsvjetovnim kaezovima
rijeSi

spor. §to opet
osvojiti

ne prihvatiSe protivnici njegovi.
iuvSi jo§,

Medjutim
provalilt

uvjeri se Albrecht,

da Tabora

ne moze; pak

da su

Poljaci

dislav s

u Slezku, digne 15. rujna podsadu grada. I zaista bija§e mladi poljski kralj Vlabratom Kaiimirom provalio u Slezku jedna vojska, koju je sam vodio, pohara vojvodine Opolje, Ratibor Opavu, a druga robljaSe oko Vratislave. Sada imenova
;

i

Albrecht po savjetu svoje supruge Elizabete, koja bija§e za njim u Ce§ku doila, celjskoga

kneza Uirika namjestnikom svojim u CeSkoj, a sam podje
sazbije neprijatelje. Vladislav na to

12. listopada

prema

Zitavi,

da

uzmakne u

Poljsku, a Albrecht udje 18. studenoga u

Vratislavu, gdje ga svedano dodekaie.

U
Eugena

stolici

slezkoj

ostade

Albrecht do

detiri

mjeseca.

Tu

se posredovanjem pape
Poljski sabor bi-

IV.

i

dlanova koncila u Baselu nastojalo
Vladislava
6.

izmiriti

oba takmaca.

jaie svoga petnaestgodiSnjega kralja

proglasio

punoljetnim, pak onda poslao

•voje poslanike u Vratislavu, gdje su

sijeCnja

1439- zapodela dogovaranja.
ali

Do
i

spora-

zumka ne
iegati,

dodje, jer Albrecht
10.

nije

htio

popustiti;

ipak

izradi&e papinski

koncilski

da je

veljade u Namislovi
sastati s

(Namislovia) utanadeno primirje do
i

24. lipnja, za
bi,

kojega de se Albrecht

poljskim kraljem

ugovarati o miru. Ali sastanka ne

JAOSLOVldl U POUSKOJ.

VUditUv
VladiiUv
(godftM
ill.

U.

Jagelo

1386.-1434.

Varneii£ik

1434 -1444.

Kaiimir IV. 1444-1493
(II
)

^
.Si|;itrottnd

1440-1444

krftl)

wfwkt

I

hrvttikl).

(god. 1438. protukrmlj a Crfkoj).

Vlkdttlav

Ivan Albert
1492.-1501.

Alekiandar
1501.— 1506

od god. 1471. kralj telU: god. 1490.
kral, ugarritl
»

150O

'

hivatski.

d II. Slgi.m.n "rrr Aagutt
,

,

—— IS48-

I.

t 1516.
L}«d«Tit
kralj «c*ki.
II.,
i

»548.-i57a

oganki

hrvatski.

1516.-1536.

(OARSKI SABOR U SVIBNJU 1439

•53

nego
I

je poslije papinski legat opet

posredovao,

te bi primirje

produljeno do 29. rujna 1439.

obje protustraDke u CeSkoj utanaiiSe primirje.

(Ugarski sabor
varati

u

svibnju

1439).

Cim

se jc stalo

u sijcdnju 1439. ugo-

o mini, ieWo je Albrecht §to prije povratiti se u Ugarsku,
i

kamo

su ga pozivali

i

Tjerai velikaSi

supruga Elizabeta. Albrecht bijase ved za

2.

velja£u 1439. sazvao ugarski

sabor u Pozun, otit dokaz, da se je dotle kanio povratiti u Ugarsku.

AH prigodom neke

pokladme zabave slomi

si

nogu, te morade joS nekoliko tjedana proboraviti u Vratislavi,
smrti.

da se
te se

lijedi.

Odsad ostade hrom do
ako se

Tek
ne

u drugoj polovici
velikaSi
stali

veljade ostavi Slezku,

da de proglasiti drugoga kralja, u njihovu zemlju. Tek na koncu oiujka 1439. nalazimo ga opet u Pozunu, odakle odilazi na nekoliko dana (9.— 20. travnja) u Bed, da onda stalno ostane u Ugarskoj. Bilo je skraJQJe doba, da se vrati u Ugarsku. Za godinu dana njegova izbivanja izbile tu na povrSje nemile posljedice Sigismundova vladanja. Mrznja na Nijemce dnige strance preotela sasvim mah, a k tomu pomamili se Sigismundom uzviSeni velikaSi, da oslabe i skrSe posve kraljevsku vlast. Velika§i borili se i medju sobom za premod, a kraj toga podiglo glavu malo plemstvo, opirudi se kraljevskoj vlasti velika^ima. Bilo se bojati, da de se Ugarska preobraziti u oligarhijsku republiku, gdje ce kralj biti puka sjena. No pored svih tih domadih nevolja zaprijetila Ugarskoj velika pogibao od turskoga sultana Murata II, veda nego ikad prije.
Ugarski
ved
prijetiti,

preko Morave vracaSe u

Ugarsku.
§to

mu

prije

vrati

i

i

i

i

Sultan ne mogaSe pregorjeti poraza, koji je jo§ 27. ojvodu Alibega (Avranasovida) na Godominjskom polju
njegovi, na delu

lipnja 1437. zadesio

njegova

izpred Smedereva.

Savjetnici

im Isakbeg,

bijedili

su

narocito

srbskoga despota Gjurgja Brankovida,
obavijestio,
i

da

je najvi^e

on

kriv porazu, jer nije

Turke o pripravama ugarskim
Branicevo;

jer je

ugarskoj vojsci dopustio prolaziti kroz svoju zemlju. Despot je nastojao sultana umiriti, te

mu
AH

je jo§ u jeseni

1437. ustupio bogatu oblast

podjedno

ubiaziti

po

svojoj kderi Mari, koju

mu

bija§e jo§ pred dvije godine (1435.)

Isakbeg

neprestano je sultana

bodrio, da

Gjurgje jako utvrdio. Pridaju, da je Isakbeg
*

sultanu

uzme despotu jednom u Skoplju
i

Murata dao za ienu.* Smederevo, koje bijaie
je

gledao

oditovao,

>da

Srbski dkspoti Brankoyi6i
(1417.-1516)
Va<c Brankovi^ (f 6. X. 1398.)
,

G)nrsgj Brankovid

(Smedererac), despot 1427.-14^6.,
(t a4/XII. 1456).

Sttpni((a Jrrtna (f 2./V. 1457.), kdi

Emannela KtnUkas«n«.
Stj pan.

"

asko v i^ (Gjorgjcvi^), 1456. - ao./I. 1458. SdprttKa Jelcna, V&t Tome Paleologa
fii

Laiar

Grgsr (kaludjer German) t 1460. (I4t)3.).

t M77.
S«pra|(a Aninclin* (t

Katarina, adala ae
ao./iV. 1434. ta poaI|«d> njeg oeljskog

Mara.

dala
•435

M
.Ma-

Vak(Zmaj)GrRar«vi<
despot 1471.— 1485.; sapnifa Barbara

Mara
adata

(Jelenal)!

n boaanakoffa kraljeridi Sljcsrkwki);

pana Tomaievlte (U59' despot

f

poalije

1476.

(1482.- 1505.), kd Stgiamnnda Frankapana; ndala

«5oo) k6 Gjargia Ko> mncna. kneia ValoQakogm

«» tarakoga
rata II.

saluna

kneta

Giarag)
(Maksim)
deipot

drift p«t ta Franj*
fiertalavida

Ulnka II. Umria oko 1487
-~
II

t a jeiava

mVIX.
.

1487.

II

ElMbMa
if 14SS).

Grabarakofa.

t

I5«6.

saprvga
Matije

Korrtna

Madia.

uproca
Ferdioanda Frankapana, t '540

154

ALBRECHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV

I.

VARNENfilE

I

LADISLAV POSTUMUS (1437. -1457.).

dokle
niti
magala

god Vukoglija (despot Gjurgje) u Smederevu, niti deUgri, Karamanoglija(u Maloj Aziji) Turciraa mira davati*. Isak bega poje
je

takodjer gorljiva vjerska stranka medju Turcima, koja nije mogla gledati Mare u sultaoovu haremu. Najvi§e je medju njima rogoborio sultanov haznadar Fadula, kuji je tviie no ma koji drugi Tur^in mrzio na ime kr&danskoc. Jednoga dana
kr&<Uinke

stade Fadula caru govoriti ovako: >Za§to, gospodaru, ne bi satro neprijatelje naSe vjere?

Bog

ti

je

dao

toliku silu, a
ti

ti

ne

dei,

da se njome

sluzi§

protiva

njegovih neprijatelja.
biti!
i

Strpljivoidu svojom
sablju, tc sjeci

podrzavaS nevjernike. Zaista, ne moze to Alahu ugodno neprijatelja, dok ne potraie pribjeziSta u vjeri u jednoga boga
Znaj,

Vadi

velikog

proroka njegovog.
Srbije u Ugarsku.
sipaju zlato
i

gospodaru, da onaj

grad, Sto ga je sazidao

despot od Srbije

(Smederevo), nije sagradjen na naSe dobro.
Presjecimo
u

gospodaru
i

srebro.

Ovim zlatom
Italiju,
i

Uzmi taj grad, a time demo dobiti izlaz iz od Srbije izvore, koji mu jednako kao vodu srebrom predobit demo Ugarsku, a odanle demo, ne
evropskoga zapada. Cuo

kroz dugo vrijeme,

otidi

poniziti neprijatelje na§e vjere*.
ih je

Sultana bodrile su na rat

i

vijesti, Sto

dobivao

s

je,

da se ponukom

pape Eugena IV. sprema veliki savez krSdanskih vlasti za osudni rat protiv Turaka. No joi vi$e ga je uznemirilo, kad mu stigoSe glasi, da je 27. studeoti§ao u Italiju na crkveni sabor, noga 1437. byzantski car Ivan VII. ostavio Carigrad
i

gdje se je najprije

u Ferrari, a

po

torn

u Firenzi ugovaralo o
doglasiSe
i

uniji
to,

iztodne

crkve sa

tapadnom.
iz

No

sve to nije bilo dosta.

Napokon mu
i

da je byzantski car
sabor,

Italije

poslao svoga dvorskoga marSala
i

rodjaka Kantakuzena u Smederevo, ne samo
svoje
Ijude

da pobudi despota Gjurgja, da

on

po§lje

na

crkveni

nego

>i

po

drugim nekim dogovorima<. Sultanu je sada bilo gotovo bjelodano, da se despot Gjuragj sprema zajedno s ostalim krScanskim vlastima na rat, pak ih s toga odludi pretedi. Utvrdilo ga u odluci je§ v'lie, §to mu despot na opetovane pozive nije htio ustupiti Smedereva,

premda su ga zaklinjali kdi, sultanica Mara, a u sultana, da tu frtvu doprinese.

i

sin Stjepan, koji je tada bio talac

S
se,

proljeda 1438.

da je opremio
i

despota Gjurgja
slutio, ita

spremao je sultan Murat ogromnu vojsku. Sve do Firence dulo 150 brodova 150.000 Ijudi. Prije nego de krenuti u boj, pozove i vla§koga vojvodu Drakula, da dodju k njemu u Drinopolje. Despot je
i

ga deka, pak
i

ne dodje; Drakul posluSao zapovijed,
Ijetu

ali

bi

zajedno sa svojim
obori

sinovima zasuinjen

odveden u Galipolje. Na to se u Ugarsku. S jednim odjelom svoje vojske provali sam u
lovoza, a zatim stade plijeniti
i

sultan

na Srbiju
1.

i

Srbiju, razbi srbske dete

ko-

paliti

po

ditavoj zemlji.

Gradovi Borad

i

Ravanica pre-

daie

mu

se sami, a Ostrvicu uze juriSem, te ju razvali. Drugi odio njegove vojske udari
Erdelj, koji

kroz Vlaiku u juini

se ne

bijaSe joS

posve primirio

iza

posljednjega se-

Ijadkoga ustanka. Erdeljski vojvoda Desiderije Losonc pozove velika&e na obranu zrmlje;

mu se slabo odazvaSe, pak tako mogahu Turci po miloj volji robiti paliti. Sibinja dodu&e ne osvojiie, ali zato spali&e mnoge druge gradove, kao predgradja BraSova, a onda se nakon robljenja od Sest tjedana vratiSe kudi, povedavSi sa sobom, kako se prida,
ali
i i

do 70000

Ijudi

u suianjstvo.

Medjutim vojna god. 1438. bijaie tek priprava za odludni rat dojdude godine 1439. Sultan odiudio po ito po to osvojiti Smederevo i Novo brdo, a moida i sam Beograd,
pak da

mu onda

stoji

otvoren put na sve stranc u Ugarsku

i

Slavoniju.

Za

to de podidi

ditavu vojnu snagu svoju
nije dovoljno.

od 200-000
i

Ijudi

i

sve

brodovljc

na velikim rijekama.

No

to

Trcba

mu

saveznika

Poslat de poslanike k poljskomu kralju Vladislavu,
i

protivniku kralja Albrechta, pak de s njime utanaditi savez

prijateljstvo.

Sultan de
i

mu

pomagati, da lakie predobije de&ko kraljevstvo za brata
i

si

Kaiimira, a onda de

poljski

deiki kralj

biti

prijateiji

i

pomagadi

sultanovi.

VOARSKI 3AP0R U

SviBNJi;

1439

«5S

if

m^

!!•

CO

8

^

1
o

<s CM

-s

o

o O

&

g

I.

<
2 s

a

I

I

Q

156

ALBBEGHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV

I.

VARNBN&IK

I

LADISLAV POSTUMUS (1437
Ugarsku, prva

1457.).

Cim

se je dakle kralj Albrecht

kona£no

vratio u

mu

je briga bila,
i

u poda sazove sabor, pak da sve udesi za obranu zemlje. Jo§ de se neSto odrediti gledu nasljedstva, ako bi Albrecht prije reda umro, a ne ostavio muikoga potomka. Sabor se sastao u svibnju 1439., ali je najmanje vijtdao o obrani zemlje. Sabrani velika§i
i

plemidi kao da su htjeli dati odu^ka

osjedajima, koji
skutiti
i

su

ved dulje grudi im na-

puDJali,

kao da su

htjeli

zakonom posve

kraljevsku

vlast,

kako

ju

bijahu ved

dinom slomili. Ne znamo, $to se sve vijedalo govorilo, ali zakljudci sabora jesu takovi, da se Djima gotovo posve poniMuje kraljevstva vlast, te se ugarskomu kraljevstvu podaje novi ustav, po kojemu svakolika drzavna moc podiva na saboru, u kojemu odluduju prelati, baruni i ostali velikaSi Zakljudci toga sabora, potvrdjeni izdani od kraija sviboja 29. 1439. (Alberti regis decretum), za pravo nijesu drugo, nego u obliku zai

kooskih ustanova utanadeni ugovor izmedju driavnih staleza
zajamduje utjecanje
i

i

kraija,

kojim se staleiima
i

odludivanje ne

samo u svim drzavnim poslovima, nego
je dekret

u stvarima

same kraljevske porodice. Albrechtov

po neki nadin uvod potonjim smutnjama

izmedju ugarskih oligarha, koje se na posljedku svr§i§e katastrofom na

Muhadkom
Pod
iz

polju.

Dekret kraija Albrechta od 29. svibnja 1439.

broji

39 dianaka

(artikula).

izlikom,

da se imadu sve

prilike

ugarske povratiti u ono stanje, kako su bile prije Sigismunda,

a za kraija Ljudevita Velikoga, ne

samo da su

zaista ukinute

neke novotarije

potonjih

vremena, nego biSe zavedene
saboru sabranima.

i

posve nove ustanove, sve jedino u prilog stalezima, na

delu svima ustanovama je ona, po kojoj de kralj u budude imeplemica, jer je palatinu traziti pravicu po savjetu prelata, baruna od kraija za podanike, a od podanika za kraljn, te je po tome sudac izmedju obiju stranaka (quod regia maiestas palatinum regni, antiqua consuetudine ipsius regni requirente, eo, quod idem palatinus ex parte regnicolarum regiae serenitati et ex parte ipsius regiae serenitatis regnicolis iudicium et iustitiam facere potest et tenetur, ex consilio
novati palatina jedino
i
i

Na

praelatorum, ac baronum ac regni nobilium pari voluntate
bivati u Ugarskoj, te

eligat). Kralj
i

ne samo kod obrane

svojega

kraljevstva

mora stalno prekod promjene novaca,
i

nego

i

pri

udavanju svojih kderi postupati po savjetu svojih

podanika. Duhovnici kao

svjetovnjaci nastojahu

svom snagom, da
i

svale sa sebe sve terete.

Crkve

i

svedenici oslo-

badjaju se svih dada
zvati

duinosti, izuzev jedino sluibu u ratu; plemidi, koji

se imadu po-

na oruije samo u najvedoj potrebi, nijesu duzni da sluie i ratuju izvan medja driavnih, tako da kralj bez njihove privole ne moze onkraj granica niti na neprijatelja
udarati, niti

ga preko medja progoniti. Premda

je kralju,

kojemu

u

prvom redu pripada

nametnuta duinost, da svoje vojnike plada, da ne budu na teret urodjenim iiteljima, ipak bi§e neke najunosnije dade ili ukinute ili povradene u ono stanje, u dcba kako su bile za kraija Ljudevita. Poglavito pak nastojanje staleia iSlo je kao
braniti kraljevstvo,
i

Sigismundovo za time, da se odalede
stranac
ili

iz

zemlje

svi stranci, a
ni
i

narodito Nijemci.
ni

Nijedan

gradjanin

ne moie dobiti od
ni imanje.
i

kraija
vrijedi
i

politidku

vojnidku dast, pade ni
i

crkveno dostojanstvo, a
i

Jednako

za kraljicu,
ni

kao

za celjske knezove

despota srbskoga, napokon

za sve prelate

magnate;

jedan od njih ne smije na-

mjeitati na svojim posjedima stranaca (iuxta

requisitionem

regnicolarum nostrorum nos
Ciliae, ceterique

cum etsdem

operabimur, quod despotus
possessiones,
castra,

Rasciae et comes
civitates,

magnates,

domini, videlicet

fortalitia,

oppida, et alia
fortalicia,

bona, in

hoc
dare

regno Hungariae
possessiones
debeant).

habentes et tenentes
advenis
et

huiusmodi castra,
sed
hungaris

oppida, civitates et

non

forensibus,

hominibus pro

honore

I>ne 30. sTibnja potvrdiSe
vati,

i

staleii ovaj dekret, te

stadoie
s

svum
i

odiudnosti tahtije-

da se

svi

dlanci njegovi provedu.

Osobito nastojahu

mjesta

ukloniti sve strance,

narodito Nijemce.

Ved

21. lipnja bile odstranjeni njemadki dinovnici
kralj

zamijenjeni novima,

domadima. Za nagradu, ito je

sve ielje

i

tegobe

suleia

prihvatio, bijaie

sabor

PAD SMEDERBVA

27.

KOLOVOZA 1439.; SMRT KRAUA ALBRECHTA 27. LISTOPADA 1439^

157

joS 24. svibnja izdao kralju povelju,

kojom prizoade suprugu

i

djecu njegovu za nasljed-

Dike Djegove.

O glavnoj zadadi sabora, da naime potrebito udesi za obranu kraljevstva despota od site turske, znademo vrlo malo. Spominje se samo, da je kralj predloiio, neka se drugi krScanski narodi; ali sabor od same mrinje pozovu u pomod Djeinaiki knezovi na tudjince odbi kraljev predlog. Stalezi govorahu, da je dosta njih, samo im treba reda dobra vodje. Neka kralj sam podje u rat, pak de biti jedno drugo, te ne de trebati tudje pomo<5i, poSto imade dovoljno domadih sinova. Albrecbt je bio s toga ogorden, ali ga domala umiri supruga Elizabeta, koju su Magjari voljeli, jer je govorila njihovim jezikom. Napokon bi odluieno, da se vojska skupi u Segedinu do konca srpnja 1439i
i

i

i

Onamo

<5e

I

kralj dodi,

da vodi vojsku na Turke.
27.

(Pad

Smedereva
Jo§ na

kolovoza
ili

1439.;

smrt kralja Albrechta
sultan

27. listoII.

pada

dvije vojske na Srbiju.

podigao Jednu posla na Novo Brdo, a sa glavnom, koja je brojila do 130000 Ijudi, udari sam prema Smederevu, stolici despota Gjurgja. Pred gradom dade saliti nekoliko topova, iz kojih je bezprekidno danju nodu na nj pucao Despot se zivo
1439.)
i

koncu svibnja

prvih dana lipnja bijaSe

Murat

zabrinuo, jer je u gradu bilo malo hrane.

dodekati pomodi iz Ugarske, predade na koncu iipnja obranu grada grdkomu vojvodi Tomi Kantakuzenu svomu sinu najmladjim sinom Lazarom, sa smederevskim metroGrguru, pak sa suprugom Jerinom
i

Ne moguci

i

politom Atanasijem
izmoli u kralja
kralj
i

i

s velikim dijelom

svoga blaga podje u Ugarsku, da &to briu pomod
stize

velika§a.

Prema koncu srpnja

u Segedin, gdje je ved 29. stajao
i

Albrecht (im feldlager bei Segedin), izdekujudi banderije velika.^a
1.

dete zupanijske,

koje su vrlo sporo dolazile. Ba§ u Segedinu izdade Albrecht

kolovoza 1439. despotu

Gjurgju znamenitu
Ijevski

povelju,

kojom

mu

za

veliku vjernost

i

sjajne zasluge
kralj

darova kra>na§ vjerni,

grad Vi1ago§ u
svijetli

zarandskoj

iupaniji.

U

povelji
i

zove

despota

Ra§ke gospodar Arbanije, na§ osobiti pomodnik pri obrani ove kraljevine< (singularem nostrum pro defensione huius regni cooperatorem), te spominje njegove sjajne zasluge (operumque gesta magnifica) za cara Sigismunda. Nadalje iztide despotovu odanost prema sebi, pak govoredi o svojem izboru krunisanju kaie, da je na isto narodito pozvao njega (Gjurgja) kao poglavitog diana ugarskoga kraljevstva (tamquam principale regni huius membrum). Despot medjutim nije mogao sam glavom dodi »zbog zamaSnih uzroka, imajudi da brani domovinu drfavu svoju od opasnosti, koja mu je svaki das prijetila*, ved je poslao odlidno poslanstvo od
iskreno Ijubljeni,
princip Gjurgje, despot
i i i

svojih velikaSa,

da

mu
i
i

srdadno

destitaju,

i

da

mu

>nesumnjivim

znacima
rijedi,

posvjedodi

distodu svoje vjeraosti

postojanu svoju painjuc Osobito su znadajne
u najnovije

kojima

kralj

Albrecht slavi vjernost

odanost despotovu u posljednje vrijeme turskih provala.
(Gjurgje) je

»A posvojoj

vrh svega togac, ditamo u povelji, »on
iskrenoj vjernosti ne
i

vrijeme

dao o

samo znak, nego nesumojivi stvarni dokaz (paipabile experimentum), kdji zasluiuje ne samo da ga kralj pamti, nego koji je dostojan vjeditoga spomena. Kad dok smo se mi van naie kraljevine Ugarske u stranim je naime ovih proiastih dana,

djelima, koja su, hvala Gospodu, sad ved svriena, bavili, te ne mogosmo tako lako poklanjati svu brigu istoj natoj kraljevini zemljama, koje s njom medjaie, gospodar Turaka u&ao s velikom vojskom, od razliditih plemena i naroda sa svih strana pribranom silom u pomenuto kraljevstvo Srbije (regoum Rasciae), da bi je

krajevima vainim poslovima

i

i

pak je tolike Ijude pobio, druge porobio, mnogo ita poru&io moogo Stete podioio; napokon kad smo se mi u najnovije vrijeme (nouissime) iz pomenutih stranih krajeva povratili u ovu naSu kraljevinu Ugarsku, a (turski je sultan) podsjeo grad Smederevo (castrum Zenderew), da ga osvoji: tad je napred spomenuti gospodin despot, premda mu je redeni gospodar Turaka mnogim obedanjima sa svake strane prilazio, silovitom smrdu koristima mamio, pak premda ga je mnogobrojnim dobrodinstvima
•ebi pokorio,
i i
i

i

158

MJIRICHT AUSTRUSKI, VLADISLAV
i

I.

VARNBn6iK

I

LADISLAV POSTUMUS (1437.

— 1457.).

sina

kderi

njegove, koji

se

sada zbog

toga nalaze u zatvoru kod istoga gospodara
i

lurskog, plaiio,

volio je prije sva svoja dobra
li

svoju

drzavu
bi

napustiti

i

od svoje se

djrce

razstati,

nego

Ijagu nevjerstva na sebe navuci,
je,

ma da
i

nesrecnih pobuda za to

da vjeroost, koju je u sredi driao, u nesredi nepromijenjenom dobra svoja, pak da se milo^du pokaie. VoUo je to vise, nego da natrag dobije djecu najbjesnijeg neprijaleija naiega ponosi. I kad je najbjesnijeg nepri<atelja kriia Kri^^tova
navesti

mogao. Volio

i

i

pomenuti gospodar turski podsadu pomenutoga grada (Smedereva) postojano nastavljao, isti je despot po nesumljivoj distodi svoje vjernosti, zajedno sa suprugom svojom, jcdnim sinom (ostaviv§i drugoga, da pomenuti podsjednuti grad bran!) i sa cijelim dvorom svojim

odmah gotov bio, da s ne malom od svojih Ijudi sastavk oaiem velidanstvu doSao, Ijenom silom na tursku vojsku zajedno 8 nama podjec. Tople rijedi povelje jasno odaju, da je kralj Albrecht bio ozbiljno nakanio pomodi
i

nesrecnomu despot u.
Ijudi.
tlo,

AH sama

volja nije dostajala.

Ugarski velikaSi slabo su se odazvali

kraljevu pozivu, tako da je u taboru u Segedinu na podetku kolovoza bilo jedva 25

000

a

S tima je detama kralj teiko odbijao provale pojedinih odjela turskih na ugarsko kamo da bi se usudio pohitati prema doljnomu Dunavu, predi preko njega suzbti

jati Turke pred Smederevom. Sa svojom malobrojnom vojskom spuStao se je vrlo polagaoo iz Segedina uz desni brijeg Tise prema u§cu te rijeke u Dunav, da bude tako

zaklonjen

i

Tisom

i

Dunavom.
13.

U

polovici

kolovoza boravi

kralj

joS

svedjer uz dolnju

Tisu u danaSnjoj Ba^koj;
der Theiss)
joj

kolovoza
(in villa

izdaje

povelje u mjestu

Kabal, a 14.

— 20.

kolo-

voza u mjestu Kisdi na Tisi

Kysdy, im Heer bei Kisdi, im felde bei Kisdi an
Elizabeti,

U

potonjem mjestu izdaje 20 kolovoza povelju svojoj supruzi
forinti,
i

kojom
kra-

zajam£uje godiSnji dohodak od 20.000 zlatnih

to 6(XX) forinti

od slavonske

kunovine, a drugo od ruda u Kremnici.
ljevu taboru palatin

Osim despota Gjurgja Brankovica borave u

Lovro Hedervar, slavonski ban Matko Talovac, ma^vanski ban Ladislav Gorjanski, kraljevski sudac Stjepan Bator, zatim velika§i Stjepan Rozgon, Ivan od Korogia, Mihajlo JakSic od Kuilja, §ime2ki zupani Emerik Ivan Marczali, bivSi erdeljski vojvoda Petar Ceh Levanjski, bivSi joS nedavno severinski ban Franko Talovac, sada vekapetan u Beogradu, jo§ drugi, koji se po imenu ne spominju. No svi ti baruni likaSi zajedno ne bijahu doveli toliko (eta, da bi se mogao bio poduzeti vojeni pohod na obranu Smedereva. Medjutim stajao je sultan Murat II. vec tredi mjesec pod gradom Smederevom. ZIovoljan na Isak bega, koji ga je na to putio, tjera ga od sebe §alje ga, da preuzme
i i

i

i

zapovjedni£tvo vojske pred

onda napinje sultan svu snagu, da osvoji grad. Sve ieSde udara na nj, a u isto vrijeme ^alje pozive braniteljima, da mu predadu grad uz poyoljne usiove. Grgur Brankovid Toma Kantakuzen odbijahu neko vrijeme careve ponude; no kad je u gradu nastala glad, a pomodi ni od kuda nije bilo, stado&e ugovai

Novim Brdom.

A

rati.

Dne

27. kolovoza

1439. napokon predadoSe
je

sultanu

grad.

Sultan
i

nagradi Grgura

nekom zemljom, koju tvenikom. U.Aav sam u Smederevo,
Brankovida

nekad driao djed

mu

Vuk,

udini

ga svojim kle-

pretvori krSdansku crkvu u diamiju,

imenova kadiju,

a Turahan-bega, koji se je pri podsadi odlikovao, namjesti za vojvudu u gradu.

Pad Smedereva

bijaiie

silan

udarac za Srbiju, jer

ie

sada sa stolicom despotovom
vlast.

ditava tlobodna joi zemija (osim

Novog Brda)

dodla u turi^ku
i

No pad

toga zname-

nitoga grada uzrujao je
ialost.
i

prouzrodio svagdje veliku stravu i sve kridanske susjede Osobito se prepala ugarska vojska, s kojom bijaie Albrecht u to stigao do Titelja uida Tise nasuprot Slankamena (1. rujna >in descensu nostro campestri prope vadum
i

Thydewrew, 7. rujna »bei Slankemtind«, 8. rujna >prope vadum Tydewrew*, 17. rujna »im Heer bei Tidewrew<). Kad su u ugarski tabor stigli prvi glasi o padu Smedereva, obuze vojsku obda panika. Sest banderija s mjesta pojaha na konje, pak ni koga ne pitajudi ostaviie logor
i

poiurifte se svojim

kudama. S toga prcvlada u vojsci obdi metez.

PAD SMBDEREVA 27 KOLOVOZA 1439
Nastade vika
lika
i

;

SMRT KRAUA ALBRBGIITA

27.

LISTOPADA 1439.
je

159

»vulc,

vuk!«, $to je medju Ugrima bio od starine znak, da

pogibao ve-

da treba

bjefati.

S teikom mukom

zadr2a§e kralj

i

baruni vojsku, da se nije ditava
i

razpr^ila.

Dne

17. rujna 1439. stoji kralj sa

prvim barunima svojima

s

ostatcima vojske
i

kod
lo^ki

Titeija (in

descensu exercituali campestri iuxta portum Tydcwrew),

tu vijeda, ita

rau je £initi za obranu svoje driave

od turske

nadbiskup Ivan, vesprimski
i

biskup

Uza nj Simon Rozgon,
sile.

je

despot Gjurgje, zatim ko-

vacki Matija, srijemski Jakov;

plemida spominju se palatin Lovro Hedervar, madvanski ban Laod baruna, velikaSa dislav Gorjanski, ban £itave Siavonije Matko Talovac, bivSi ban severinski kapetan beogradski Franko Talovac, sudac kraljevskoga dvora Stjepan Bator, Ivan od Korogja, Ivan
i

Vbliki pk£at
Kralj tjcdi 0* priJMtoljn n oroatn
Ccifte,

KRAUA Albrechta.
ntokolo ridimo •edam grbova: rimtkogm cantT*, Ugartlie,
Attitrije.

rtnukoga krali*;
i

Dtlmaciie, Goroje Aattrije, Stajenke

Dotjne

Napii:

Albert(at)

Dei gra(ti«)

Ronanorfam) rex
Bal*

scmp^er) ang(iu)t(a»)

ac Hoogarie, Bocmie, Dalmactc, Croat(Je, gar{eq(se) rex,

Rame,

Ser)vie, Galide,

Lodomche Comaoie

Autrie

tt

Lncemb(nr)geii(aii) dvx.

Morovid, gotovo svi Marczali, JakSidi, Rozgoni, Caki, Ladislav Titu&evi(5, tada blagajnik
kraljev,
i

sva

sila

drugih velikaSa

i

plemida, medju njima

i

Ivan Hunjad.

U posebnoj

po-

elji, koju je kralj

o torn vijedaoju izdao, pri£a se potaoko, zaito je ovogodiinja vojna ostala
je vedi

bezuspjeina. IztiSe se narodito, da se
razbjeiao, a na
niita protiv
lje<5a

dio

vojske, narodito

iete iupanijske, prije

to

je

grad Smederevo predan

Turaka

uraditi.

dojdude

godine

u nike turske, pak tako se nije moglo Medjutim vijede je jednoduftno odlu6ilo, da se namah s pro. 1440. podigne ito brojnija vojska na Turke, da se narodna
i

#
too

ALBHKCHT AUSTRIJSKI. VLADISLAV

I.

VARNKNj'UK

I

I-AmSI.AV I'DSTl'MUS (14iJ7.

— 1457.).

vojsktf ojaia sa §to viie pladenika (multitudine stipendiatorum

pladenici

mogli
i

vitezovima
oara

armigerorum). A da bi se sporazumno sa svima nazo^nim prelatima, barunima, odliCnijim plemidima ra^pisaje za (itavo kraljevstvo sveobdi porez po 100 dei

uzdriavati, kralj

od svake kude,
pa6e

bila

velika§ka, plemidka, gradjanska

ili

kmetska.
a pozvat
rujna

S pomodu toga
i

poreza pladat 6e se £ete najmljrnika. Kralj
i

sam

po<5i

de u

rat,

rodjake sToje
se kralj u

prijatelje,

i

izvan kraljevstva

ugarskoga.

Namah

zitim 18

desi

Petrovaradinu, a 26. rujna u Futoku. Bit de, da su u to neki odjeli
turske preko Save
i

slavodobitne vojske

Dunava

provalile u Srijem, te pokuSale podi u potjeru za vradajudim
i

se kraljem. Albrecht se obori na njih

sredno ih suzbije, pade se povrati opet do Slan'na

kamena, gdje no

1.

listopada pisa

pismo

srecnom vojnom pohodu protiv Turaka

kod Slankamena< (in felici exercitu contra Turcos prope Slankement). Nije nevjerojatno, da je baS u taj mah obnovio nedavno razasutu banovinu severinsku, te namjestio u njoj brata mu, takodjer Ivana (mladjega). za bana tada ved na glasu junaka Ivana Hunjada kojega je prida proslavila kao Si bin] an in Ivan Hunjad, narodna pjesma Jaoka, spominje se prvi put kao severinski ban nakon turske vojne 1439. O porijeklu toga velikoga junaka ne samo ugarskoga, nego ditavoga kr^danskoga svijeta prida se svaita. Narodna tradicija naSa tvrdi, da je Ivan Hunjad ili Sibinjanin Janko sin Visokoga
i

i

neke Magjarke djevojke, s kojom se bijaSe Stefan kder Janju sastao u Budimu na povratku svome iz daleke Moskve. Ona mu je rodila rodila bana Sekulu, koji se u narodnim pjesmama (blizanku); janja se poslije udala
Stefana (despota Stjepana Lazarevida)
i i
i

vazda spominje uz ujaka svoga Janka.

Udeni

Ijudi potonjih

vijekova rado su dokazivali,

Rima, da je potomak porodice >gens Valeria*, koja je imala pridjevak >Corvus«. Novija iztrazivanja medjutim posve su izvjestno ustanovila, da je Ivan Hunjad potekao od Vlaha (Rumunja), koji su ved od podetka 14. stoljeda kao pastiri jatomice grnuli tako u Hrvatsku, kao u jugoiztodnu Ugarsku, a narodito u Erdelj Sukun-

da Ivan Hunjad potjede

iz

djed Ivanov zvao se je

Kosta, te je

mnogo
vlastitu

prije

god.

1360. s balkanskoga
se Serba
ili

poluotoka

doSao u Erdelj
te drzi ved selo

i

naselio se u mjestu Reketye.

Unuk Kostin zove

Reketye kao svoju

baStinu.

Vojk (Woyk), Magas i Radul. Ta su brada dobila ili Elrdelju, po kojemu se onda stadoSe nazivati Hunjadima. Dne 18. listopada 1409. potvrdi njihovu stridevidu Radulu redeni grad Hunjad, da ih kralj Sigismund pomenutoj bradi
i

Serba imade tri sina, kupila grad Hunjad u jugozapadnom

Surb (1360), koji se zovu

nagradi za vjerne sluibe njihove.

Izmedju

tri

brata iztide se osobito Vojk, koji je sluiio kralja Sigismunda kao >vitez

kraljeva dvora*.

Imao

je

tri

sina,

dva Ivana, starijega

i

mladjega,

i

Vojka.
I

Stariji

sin

Ivan Hunjad, nah Sibinjanin Janko, spominje

se ved 1409.

uz otca svoga.

rano doSao na dvor kralja Sigismunda, na kojemu je boravio jamadno najprije
(parvulus),
i

on je vrlo kao djedak

napokon kao vitez (miles). Godine 1414. pratio onda kao momak (iuvenis), je Sigismunda u Aachen na krunisanje za njemadkoga kralja, a god. 1420. ratovao je uza nj u Ceiko'} protiv Husita. U jednoj povelji kralja Sigismunda od 17. sijednja 1434. ditamo >odlidoi Ivan redeni Vlah, sin nekadanjega Vojka od Hunjada, dvora naiega vitez* (egregius Johannes dictus Olah filius condam Woyk de Hunyad aule nostre miles)* po demu sudimo, da nije tada kao ni slijedede godine 1435. obna^o nikakve driavne ni dvorske dasti. No zato je nedvojbeno sudjelovao u bojevima, koje su u one vrijeme Erdeljci vodili s Turcima. Sada tek, u rujnu 1439., postao je zajedno s mladjim bratom
svojim

banom

Severina, najviJe
i

Turcima jzloiene

oblasti

ugarske, te je

tako stupio u

kolo ugarskih banina
je Tjerojatno,

prvih branitelja krSdanstva na jugu
taj

ugarskoga

kraljevstva.

Posve

da
1.
i

je

upravo u
ih je

mah
vi&e

izdao kralj Albrecht objema Hunjadima, severinskim

banima, povelju, kojom
Poslije

nadario novim posjedovanjima za dosadanje zasluge njihove.

listopada

nema
sa

Albrechta u doljniro krajevima.

Modvarni

prijedjeli

izmedju Tise

Dunava

svojim

kuinim zrakom ved

su prije

btli

na zator ugarskoj

PAD SMKDRRKVA

27.

KOLOVOZA 1439', SMRT KRAUA ALBRKCHTA

27.

LISTOPADA 143$.

i6t

ojsci, koja je nemilo stradala od razliditih bolesti, a najviie od srdobolje.

Napokoa

oboli

od nje

i

sam

kralj, koji

se nije ni

nicama. Osjecajuci. da

mu

je sve gore, naredi,

malo £uvao, nego si je pade u bolesti gasio iedju lubeda ga odvedu u Be£, jer je mislio, da de
listopada ve<5 je u Ostrogonu,
jaSiti,

odmah ozdraviti, tim samo taj omiljeli si grad ugleda. One 18 kamo ga bijahu doDijeli na nosiljkama, jer nije mogao ni
Iz

ni

voziti se

na kolima.

Ostrogona iurio se

je dalje

prema Gjuru

i

Poiunu. Ali putem u Gjur oslabi take, da

nije

mogao dalje. Stade s toga u malenom selu Neszmely-ju (LangendorQ, nedaleko od Ostrogona Osjecajuci, da mu se primide posljednji £as, sastavi 23. listopada svoju oporuku. Cetiri dana zatim, 27. listopada u jutro, umre u detrdeset dnigoj godini svojoj po&to nije ni pune dvije godine vladao.
i

Albrecht bio je skroz
erne kose, garava
ustnice
i

razli£it

od svoga

tasta

Sigismunda, >vi§e
i

mui

(ina,

nego

govora«, kako ga karakteriSe Aeneas Sylvius. Struka je bio visoka
i

jaka, okrugle glave

lica

i

tamnih

odju, koje su strah ulijevale.

Smetale su
Ijubili,

mu samo
umio
i

nabrekle
govoriti

izbo£eni zubi.

U

Ce§koj

i

Ugarskoj

nijesu

ga

jer nije

nego njemaiki. No uza sve
i

to ipak su

ga

poStivali, jer

je bio uzoran

suprug

otac, ozbiljan, dostojanstven

poSten u javnom iivotu, pun drzavnidke mudrosti, a liCno
dosudjeno, da
i

hrabar u ratu. »Bio je dobar<, pi§e suvremeni CeSki Ijetopisac Barto^ »premda Nijemac;

smion

i

samiiostanc

Njemu

bijaSe

prvi

od vojvoda

iz

ku<^e

Habtiburg

skupi u svojim

rukama glavne zemlje

kraljevstva,

od kojih

sastoji

danaSnja austro-

ShEBRKM
Srebreni deoar.
jcljcD;

I

ZLATNI PJENEZI
s

KRAUA AlBRECHTA.
i

Na

lien

Tidimu poprsje kraljcTo

krnnom

sigle

N. S.

Ns

zali£ja je

gth na

detiri

polja raidi-

o prvooi

n
Na

grede, n

drogom

i

tredem £eiki lav, a a ietTitom orao rimtke driave. Nadpia: .f Maneta

Alberii

f

regi«

Ungarie
lien

et c(etera)".

Zlatna

forinta.

Tidimo

tr.

Ladislara

i

stgle

K. R.

Nadpia S(ancta«) Laditlant
lar.

rex.

Na

zaiifjn

itit,

podiieljea na Cetiri polja: u dva ugarcke grede, a a
g(ratia) r(ex) Uogarie".

dva ieiki

Nadpit oaokolo niba: ^f Albertaa D(ei)

Ixvomioi Q svmaUakom mus«jn a Badimp^tti.

ugarska monarkija. Uz Austriju
deslava.

i

Be6 vladao
i

je

zemljama krune
1439.,

sv.

Stjepana

i

sv.

Ve-

On

je ielio te
i

tri

skupine zemalja

dalje odriati na okupu, a za svoju porodicu.

To
bi
i

svjedodi

njegova oporuka od 23
vladu za sve
te

listopada
i

kojom

je ielio zasnovati

i

zajed-

niiku, srediSnju

kraljevine

zemlje.

U

oporuci odrrdjuje ovako:

Ako
majka

mu

se rodio sin (supruga Elizabeta bila je tada trudna), neka

mu budu
(i

skrbnici

najstariji £lan

porodice Habsburg, a to je tada bio itajerski Tojvoda

potonji njemadki
iz

kralj) Fridrik.
sv.
<5e

Skrbnicima neka bude o bok vije<5e od devet lica, tri Stjepana, tri iz Ce^ke njczinih nuzzemaija, jedan iz Praga, a dva
i

zemalja krune
Austrije, koje

iz

izabrati staleii tih zemalja.

&tinu

njegovu

U

po neki na£in zajednidka vlada za Citavu ba« pojedinim kraljevtnama zemljama neka sami staleii sporazumno sa
bi bila
i

To

skrbnicima do punoljetnonti sinove biraju upravitelje

driavne (astnike. Mladi nasljednik neka stalno stoiuje u f'oiunu, koji je grad poluiajem najzgodniji za upravu svih triju skupina. Medjutim ta lijepo zamiSijena oporuka ostala je mrtTo slovo.
i

Hrv. povj. IL IL

II

#
mbz

ALBRBCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV

I.

VARNBN^IK
1438.

1

LADISLAV POSTUMUS (1437.—

1457.).

(Hrvatsko kraljcvstvo god
hrvatski velikaSi, narodito oni iz
to jo&

i

1439)

Ako

su

ve6 prije

mnogo
i

puta

Slavonije, znatDo utjecali u poslove ugarske, dogadja se

iH6e po^ev od
kao

kraija Albrechta.
i

Knezovi Gorjanski,

Ilodki,

Celjski

Blagaji (Bai

bonidi) gotovo su prvi velikaii
vlastela,

u Ugarskoj.

Uz

njih uplicu se u
i

ugarske poslove
i

manja
oa

Morovidi, Korogji, Tothi
vi§e

Susjedgradskt

drugi.

AH

velikaSi hrvatski

jugu Gvozda sad se sve
Ugarskoj.

brate
i

s

ugarskim oligarhima, pak se otimaju za upliv u
i

Zrinski. krbavski knezovi Kurjakovidi, napokon Tako rade Frankapani, a Mnogo tomu prinosi olxSa, zajednidka pogibao od Turaka, koja sve interesovane narode
i

zemlje goni u neku

slogu, na

zajednidku
i

obranu

pod vrhovnim vodstvom ugarskosve
vi§e opiru svoje o(i u

hrvatskih vladara.

Hrvatsko kraljevstvo
tje&nja sveza

niegovi zastupnici
protiv Mletaka
i

Budim

i

Poiun, izgledajudi odanle
i

pomodi

Turdina.
i

Tako

postaje za za-

jednidke nevolje svedjer

izmedju hrvatskoga
su kraljevstvu

ugarskoga kraljevstva.
bra<5a Talovci.
i

Za

kraija Albrechta

u hrvatskom

svemodni

Na

£elu

Matko Talovac, ban ditave Slavonije, Dalmacije Hrvatske. On je u taj Gorjanskih. par ja£i i ugledniji od kraljevih svojaka rodjaka, od knezova Celjskih Njemu se mora pokoravati i goropadni Fridrik Celjski sa svojim sinom Ulrikom; po bana madvanskoga Ladislava kraljevu nalogu moraju se oni podvrci njegovu sudu Gorjanskoga. Uz bana Matka iztide se osobito brat njegov Petar (Perko, Pirko) kao ban Stiti ostatke Dalmacije Hrvatske, u koliko nijesu u mletad;koj vlasti. Ban Petar brani od njegovog velikoga vojvode tib kraljevina i od Mletaka i od bosanskoga kraija, kao Stjepana Vuk^ida. Tre6i brat Talovac, po imenu Ivan (Zowan, Sowan) pomaXe bana Matka u Slavoniji; kao prior vranski 6ri\ prostrana bogata imanja vitezkoga reda IvaDovaca. Cetvrti brat napokon Franjo ili Franko, za Sigismunda severinski ban, sada je iupan temeSke iupanije kapetan Beograda. Tako od Beograda na sutoku Save Dunava ponositi Dupak do Senja, od Drave do Neretve gospoduiu brada Talovci; pade
kraljevstva stoji
i
i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

brovnik utjede se njihovoj

za^titi, zovu<5i ih

svojim gradjanima
poslanike pred

i

milim prijateljima.

Svakom
ta-

zgodom, kad god Dubrovnik
kodjer
i

Salje

svoje
i

lice kraljevo,

preporuda se

bradi Talovcima, a koji put

senjskim knezovima, Frankapanima.
tri
i

Ban Matko Talovac imade doduSe
to oije uvijek dosta jak,

odana

brata,

tri

revna pomagada,

ali

uza sve

da uzdr^i mir

red u prostranom kraljevstvu.
i

Hrvatski velikaSi

povodili se za ugarskima, pak su zaredale borbe

otimadine u zemlji.
drugi.

Na

delu zulumdaborili se

rima

bili

su celjski
i

knezovi, a u njih

se

ugledali

Knezovi Frankapani

medju sobom
borbe izmedju

udarali na svoje susjede, knezove Zrinske; ovi opet obarali se na slabije

susjede svoje, kao na imanja
velika§a

Vladislava Titu§evida oko Blinje

zaredale

smutnje
je

izmedju knezova

i

na knezove Blagaje. Uz maloga plemstva, izmedju
i

koezova
nije

i

slobodnih gradova.

Kako

mu
i

dostajalo dosta vremena, da svedjer

ban Matko svaki das morao boraviti izvan zemlje, plemide. No oo miri zavadjene velikaSe
i

je ipak dinio sve, ito je

mogao.

Zato

ga
i

i

kralj

Albrecht svedjer odlikuje, potvrdjujudi
1

Djemu

bradi njegovoj starije darovnice mnoicdi ih novima. tako se je imanje brade Talovaca razastrlo po ditavom hrvatskom kraljevstvu: oni drie Cetinu s Klisom Omiiem, Gjurgjevac Prodavid u zapadnoj Slavoniji, Srebrenik Brdku u Usori, i napokon brojna imanja u iztodnoj Slavoniji, koja su dobili po svojim ienama. Matko naime bio je oienjen
i i
i

Margaretom, kderju Petra Ccha Levanjskoga, a brat slava fakiida od Kuilja.

mu Franko

Jelenom, sestrom Vladi1438.

O
knezova
i

djelovanju bana Matka Talovca u hrvatskom

kraljevstvu god.

i

1439- evo

oekoliko podataka.

U

sijednju

i

veljadi

1438. Dalazimo ga, kako upravo
i

gorljivo iztraiuje

zulume, podinjeoe kaptolu zagrebadkomu
i

slobodDOJ obcini na brdu Gradcu od celjskih
Ctni se,

njihova kastelana

ViHma Stamma
i

da

je

ban u svojoj

gorljivosti

doiao

sam u sukob sa slobodoom obdinom na brdu Gradcu, jer kralj Albrecht 3. oiujka is Budima zapovijeda ojemu dalje bratu mu Petru, da paste redenu gradsku obdinu
i

Mrvatsko kraubvstvo dOD. 1438
uiivati stafu

i

143^.

i6j

slobodu

i

prava svoja,

i

da se nipo^to ne uplidu u sudstvo

i

upravu

(iuris-

diccione et qualicumque gubernacione) Djezinu.

No

torn

opomenom ne

meden dobri sklad izmedju
i

kralja

i

bana, pa£e malo zatim, 31.

malo poreoiujka, izdade kralj Matku
hi ni
fast

njegovu bratu Petru znamenitu povelju, kojom proslavi njihove zasluge za kralja Sigisi

munda Dok je

za svoj izbor
kralj poslije
ili

i

krunisanje, te

im

potTrdi, &to
i

im bijaSe

ojegov u zalog dao.
ie

toga boravio u Austiiji, Moravi
u Ugarskoj.

CeSkoj, desio se
iz

Matko svedjer

u svojoj banovini

Doe

19. svibnja nalaze

Zagreba kaptolu zagrebad-

komu, da Fraoka Ladislavljeva od Gorice uvede u njegov posjed Dobretin. Dne 18. prosinca 1438. povjerava opet £azmanskomu kaptolu iz mjesta Otoka (Attak), da samostan Pavlina u Garidkim brdima uvede u posjed nekih mlinova. S mletadkom obcinom zivi ban Matko, kao brat mu Petar, ban dalmatinski hrvatski, u najboljem sporazumku. Jo§ na po£etku godine 1438. ponudio je knez Ivanac spljetskomu knezu, da <^e Mletcima
i i

predati podgradja grada Klisa (suburbia castri Clissi);

ali

Mletci odbi§e ponudu,
i

>jer je
i

Cvrsta volja

i

odluka njihova, da

s

velikim
i

knezom (Matkom)
neka

njegovim bratom, kao
dalje
£ini,

sa svima iive u
ito je izpunio

dobrom

prijateljstvu

miruc. Oni pa^e poh valine svoga kneza u Spljetu,
(Pirka);

neke zahtjeve bana Petra

mu

jedoako

i

da se

takim djelima uvjeri o najboljim nakanama mleta^ke obdine (ut per effectum cognoscat
nostri dominii

optimam intentionem). Kad su
bi se

poslije

u svibnju

Mletci

slali

svoje posla-

Dike kralju Albrechtu, narodito im xapovijedaju, da na kraljevskom dvoru potraze »vele*

moznoga kneza Matka<, ako
pozdrave
i

ondje desio,

i

ako ga nadju, neka ga u ime obdine
banova Talovaca malo da ne pomrsiie
i

podaste darovima.
i

Dobri sporazumak izmedju mletadke obdine
VUsi, koji se bijahu
nastanili
i

na

tla

mletaike

Dalmacije
Mletci

Hrvatske.

Ve<5 prvih

dana

eljaie 1439., a onda

26. veljaSe povjeravaju

novomu providuru

za Dalmaciju,

svomu
»koji

plemi<iu Pavlu Vallaressu, da poglavito nastoji smiriti

bana Petra Talovca (Tallowich),

razliiitim
i

Stete nanositi na§im podanicima, a najvi§e Morlacima, borave<^ima u naSim mjestima*. Neka providur uputi bana Perka, kako su nepravedna ta nasilja Stete, £to ih on £ini, kojima se Mletci moraju duditi to vi§e, §to znadu, da je ob<5ina >vazda Ijubila velemoznoga kneza Matka, brata njegova, a njegovo velemoije, tc
i i

ne prestaje

spremna izkazivati dasti sluzbe. Jamadno je mletadkom providuru bilo po§lo za rukom bana Petra smiriti, jer malo zatim nalazimo Petra uza brata Matka u Slavoniji, u gradu Kriievcima, kamo bijaSe sazvan sabor slavonski. Zadada toga sabora bila je, da dokrajii otimadine, razbojstva i medjusobna nasilja, kojima nije mogao stati na put sam ban Matko. Na sabor dodjoie
je vazda bila
i

im

plemidi Slavonije, narodito
i

iz

zagreba£ke

i

kriievadke

zupanije;

iz

varazdinske

iupanije
i

zagorske knezije, kao

i

viroviti^ke zupanije

nema gotovo nikoga.
i

brata

mu

Perka, zatim tredega brata priora vranskoga Ivana,

Osim bana Matka napokon kninskoga biskupa
ni

Demetrija Cupora,

nema na saboru

u Kriievcima nijednoga prelata

baruna, a ni kne-

zova Zrinskih
i

ni

Blagaja; ostalo plemstvo prilidno je brojno zastupano.

Tu
i

su: l^dislav

Wan Toth od

Susjedgrada, oba banovca

Petar

Ade od Svetoga Duha

Herman od

Grebengrada, Gaipar Cupor od Moslavine, Juraj od Ludbrega, Simun od Kladuie, Nikola Poloiajid od Klokoda za se za ditavo pleme svoje. Najprije se vijedalo o tom, da se
i

osigura mir

i

red u kraljevini; u tom

pogledu stvori sabor dne
i

10.

oiujka sedam £la-

naka, na koje prisegoie svi nazodni baruni

plemidi; ostalo plemstvo, koje nije nazodno.
i

mora udinjene odredbe prisegom prihvatiti do 27. oiujka. Povjereno bi banovcima piemidkim sudcima, da poteiu na sud zulumdare, a s onima, koji bi se njima protivili, neka postupaju kao s buntovnicima. Medjutim je nazodno plemstvo zahtijevalo od bana, da
i

mu
od

obnovi

i

povrati staro pravo, koje

bijahu

potonji bani dokinuli.
ili

Plemstvo
celjski

le

oaime

starine na saborima biralo

protonotara

duvara banskih pedata, te je tako protoi

notar bio pouzdanik plemstva. Potonji bani za Sigismuoda (Albeni

knez Herman)

#
.%4 aLBRBCHT
AU8TRIJSKI, VLADISLAV
I.

VARNRNfclK

I

LADI8LAV POSTUMrS (1437 ~ 14^7)
posve samovoljno protonotarc, koji
bili

oteie to pravo pleinstvu, pak namjeStahu
su tako
postali

i

skidahu
nijesu

njihovi

pokorni

sluib^nici, a
i

vi^e

zastupnici

i

pouKdanict
su sudovi

ptemstva. Bududi da je uslijed tuga
gaziti stare

sudstvo bilo sasvim zavisno od bana,
pretrpili

stali

zakonc

i

obi^aje.

MnogI plemidi
i

su

uslijed
s

toga ogrotnne §tete, a

bilo jc rarii pristranih

presuda
i

svakakih smuinja.
protonutara, jer

Plemstvo
niu je
i

toga zahtijevaSe, da
najbolje
i

mu

se povrati

pravo biranja
biti

skidanja

to

jamstvo, da de

tako protonoian

zakona pravdc. Ban Maiku ne samo duvari baDskih pe^ata, nego zahtjeva odbiti, pak izdade treci dan sabora, 11. ozujka 1439 nije mogao opravdanog iznova potvrdi staro pravo njegovo (conceznameuitu povelju, kojom plemstvu povrati prothonotarios seu coiiseruatores sigillorum pro discussione causarum dimus, ut
i
.

.

.

regni Sclavonic banos assignatandem prothonotariorum exigenculpis huiusmodi torum et iibus eosdem de eiusmodi eorum officiis remoueodi liberam liabeant facultatem) Znadajno je, kako ban u povelji osobito iztiCe, da on to £tni kao >predstavnik kralja Albrechta, Alberti regis domini nostri naaaravnoga gospodara* (nobis tanquam personam

ipsorum

nobilium

els

per nos et futures eiusdem
et

assignandorum, eligendi

.

.

.

.

.

.

turalis

repreientantem).
6. travnja

Nakon svrSena sabora nalazimo
koji pripada&e takodjer

1439. bana Matka u Pakracu (in Pekrecz),

njegovim posjedovanjima.
(Dobrakucha), kojom

Tu
sv.

izdaje

povelju pavlinskomu samoselo

stanu

sv.

Ane

u Dobroj kudi

mu

poklanja neko

(Fetoyancz,

U svibnju opet je ban Matko pismo, kojim potvrdjuje nagodu izmedju plemica Krizevcima; tu izdaje 11, svibnia u AnJrije od Ludbrega, praunuka hrvatskoga bana Ivana Cuza. Medjutim bijaSe se Jurja ban Matko u Budimu sastao ugarski saber, da vijeda o obrani protiv Turaka Da li je do§ao na taj sabor, ne znamo; ali je poznato, da su ba§ u isto vrijeme, nekako poslije 3. svibnja, Dubrovdani poslali svoga poslanika, franjevca Antuna Krispina, duvara samoPetyanz), Sto

no

je

pripadalo njegovu posjedu u

Petru.

I

i

siana u Stonu, kralju Albrcchtu u Budim, nioledi ga za

pomoc

protiv

velikoga vojvode

Stjepana Vuk£ica, svoga susjeda

i

nasljednika Sandaljeva.

Stjepan Vukdic naime, potaknut
niali

mozda sultanom Muratom
)e

II

,

koji

s

citavom siiom svojom spremao na Smederevo, stao
sve uCinjene

snovati,
je
i

se je u onaj da pukori svojoj

vla&ti

obcmu grada Dabrovnika. Dubrovcani
i

tuie se kralju, kako

vojvoda Stjepan za-

boravio na prijateljstvo
na^toji,

mu

usiuge,

kako

ih

danju

nocu uznemiruje

i

da

ih

pokori (imo diu noctuque non desistit eos vexari
suppeditare posset).

et conari

ac procurare,

quomodo
vojvode a

eos

Napokon
su
bi

zaklinju

kralja,

svojim

podanicima, kao ito

bani

Dalmacije, Hrvatske

neka zapovjedi susjedima drugi, da ustanu
i

na obranu dubrovadke obcine, ako
ugodi molbi grada Dubrovnika, te
Talovcu, kojom

pomenuti vojvoda na nju zaratovao. Kralj Albrecht izdade 6. lipnja 1439 u Budimu zapovijed banu Matku
s

mu

nalaze, da

se

ditavom silom

svojom, koju

bi

mogao

podici u

hrvatskom kraljevstvu (cum tota vestra potentia, quam in dicto regno Croacie leuare poteritis) obori na vojvodu Stjepana njegova ortaka, ako bi se usudio udariti na vazda
i

vjetnu dubrovadku obdinu. Jednaku pismenu zapovijed upravi kralj istoga dana

i

na Petra

Talovca, bana Ddlmacije

i

Hrvatske.
ill

Ne zaamo, da
je

li

su bani Talovci zaisia udarili na vojvodu Stjepana Vukdida,

im

ma£no

Ban Matko Talovac jaga poslije nalazimo uz kralja u vojsci, koja se je skupl;ala na obranu Smedereva Ban Matko uztrajao je na toj vojni uz Albrechta sve do konca rujna, te je 17. rujna bio kod Titelja, kad su ondje sabrani prelati. baruni, velika&i plemidi zakljudili veliki rat za dojdudu godinu. No ved 5. listopada 1439 opet je ban Mitku u Zagrebu, gdje no dajc naUig zagrebaikomu kaptolu, da
inade poSlo ra rukom, da
nije

ga

odvrate od njegovih prijetnja
svoje

poiao u

juiiic

krajeve

banovine, jer

i

Gregortjn, «»na
i'jpanijt.

Antuna Blagaja, uvcde u njegovc posjede Brezovlcu Po tome sudimo, da nije bio nazodan, kad se je tn sedmice

i

Dol u ragrebadkoj

poslije kralj Albrecht

IIHVATSKO KMAUKVSTVO QOlK 1438.

i

1439.

.65

-•»-l»«^

A

c/

#
l66

ALBRIGHT AUfTRI/SKI, VLADISLAV
ratstavio
s

I.

VARNBn£iK

I

LADI8LAV POSTUMUS (1437.— 1457).

ovim svijetom. JoS 7. listopada nalaie kralj Albrecht svomu od Bathmonostre, da izplati banu Matku 1000 zlatnih forinti za uzdriavanje turskoga carevida Davida Celebije, s pomodu kojega je kralj ielio zbaciti s prijestolja sultana Murata II. (Elizabeta Vladislav I. Varneniik, 1440.— 1444). Kralj Albrecht bija§e kraljevine, kao umro u najgori £as za svoje zemlje za svoju porodicu. Ostavio za sobom dvije malene kderi, Anu Eiizabetu, trudnu suprugu Elizabetu, za kojo se nije znalo, hode li roditi sioa ili kder. Tko 6e sada biti kralj ugarski i hrvatski, tko kralj
u Nesrmcliiu blagajniku

Ladislavu TituSevidu

i

i

i

i

i

de^ki, a tko

vojvoda Austrije?

Albrecht bijaie doduSe pred
ni kraljica

smrt sastavio oporuku,
njegovih kraljevina
je jo§ za iivota

ali
i

za nju nije
zemalja.

mnogo

marila

udova Elizabeta, a

ni staleii

U

prvi kraj preuze

vladanje kraljica Elizabeta.

Ta ona
i

pravo ona baStinica kruna
vali,

prijestolja

otdevih;

svoga supruga rado izticala, da je za k tomu su ju Ugri vi§e cijenili po§tii
i

nego supruga, koji nije znao njihova jezika. Napokon je Elizabeta bila lukava umna iena, muievna srca u ienskom tijelu, koja je suprugu zapovijedala, kako je htjela
i

insuper mulier callida et astuta fuit, et in corpore femineo virilem gestabat animum maritumque suum quo volebat trahebat). Namah iza ukopa Albrechtova podje ona u Stari Budim, gdje je vrSila kraljevsku vlast, izdavajudi povlastice povelje, u kojima se ponosito zove »po Boijoj milosti kraljica Ungarije, Dalmacije, Hrvatske itd., bastinica kra(ilia
i

Dakako da je poknezovima Fridriku Ulriku, zatim madvanskomu banu Ladislavu Gorjanskomu, onda Sedima, pade i nekim Frankapanima, kao knezovima Bartolomeju VIII. Martinu. Snovala je pade dozvati iz Poljske majku svoju
ljevine CeSke, vojvodkinja Austrije
i

Stajerske, markgrofinja Morave*.
i

glavito ugadjala svojim rodjacima, celjskim

i

Barbaru, koja bijale pred Albrechtom
i

onamo
se je

pobjegla.

S pomodu ovih
prijestolju

svojih

rodjaka

njihovih brojnih privrienika nadala

odr^ati

na

otca

i

supruga svoga.

Dne
su osim

9.

studenoga 1439. boravi kraljica Elizabeta u ViSegradu na Dunavu.
neki odlidniji
prelati
i

Uz

nju

rodjaka njezinih

baruni

ugarski

i

erdeljski,

kao gjurski

biskup Benedikt, erdeljski vojvoda Desiderije Losonc, sudac kraljevskoga dvora Stjepan
Bator, sikulski iupani Mihajlo JakSid

od

Kui^lja
i

i

Franjo Cak, zatim

bivSi

temeSki fupan
desi se ondje

Stjepan

Rozgon, Ivan Perenj,
i

Toma Sed

drugi.

Od

hrvatske

gospode
tada

knez Bartol Frankapan
kraljidina dvora.

krbavski

Napokon borave uz
u

knez Juraj Kurjakovid, koji kraljicu dvorske gospodje
jeziku
i

vrii dast

magistra

i

gospodjice, medju njima

neka Jelena Kottannerica (Helene Kottannerin), koja je
zabete,
i

bila pjestinja
spis,

male kraljevne
nastojala,

Eli-

koja je poslije
kraljidinu

njemadkom

sastavila

gdje no potanko prida sve
tada

zgode na
tv.

dvoru godina 1439.

1440.

Kraljica

je

da kruna

Stjepana dodje u pouzdane ruke.

S

toga oduze pomenutoga dana Jurju od Bozyna

dast duvara krunskoga, koju
s drugini

mu bijaSe pokojni Albrecht povjerio, a onda sahrani krunu krunskim dragocjenostima u tvrdi ViSegrad, te imenova podjedno svoga rodjaka, madvanskoga bana Ladislava Gorjanskoga, kapetanom toga grada. Malo zatim uzvisi na
po majci
Jeleni Gorjanskoj

dast ostrogonskoga biskupa Dionizija Seda, koji joj je takodjer

bio u svojti, pade

mu

pribavi

i

kardinalski

klobuk.

No

tim ogordi

silno

.vesprimskoga

biskupa Simona Rozgona, koji je za tom daidu gramzio. Kraljica htjede ga doduSe udobrovoljiti, podijeliv&i

mu
joj

poslije

bogatu biskupiju u Jegru,

ali

tivnik njezin.

Jednom

pade

zaprijeti:

>Kra1jica de izkusiti, ita ja

dalje pro* Simon ostade kao Rozgon biskup
i
i

mogu; dokle iivem, ne de ona Ugarskom vladati*. Poput Simona Rozgona bilo i drugih nezadovoljnika,
dali,

koji bilo
i

su
je

prijekim

okom
i

gle-

kako sve

viSe

mah

preotimlju
ieljeli,

rodjaci

kraljidini.

No

jamadno

ozbiljno

zabrinutih muieva, koji su

da na

prijestolje

ugarsko

hrvatsko stupi ditav dovjek,
neprijatelja, a narodito

koji bi bio jak obraniti povjerena

mu

kraljevstva
te

od vanjskih
i

od

slavodobitnoga sultana Murata

II

Medju

spadala su

brada Talovci, na delu im ban Matko.

ELIZABETA

I

VLADISLAV

I.

VARNBNfilK (1440.— 1444.).

167

I
I
5

8

M
t

8

w

."S

<

•-

^
> o

§ o
•-

o

I

l68

ALBRKCHT AUSTRIJ8K1, VLADISLAV

I.

VARNKN£iK

I

LADISLAV POSTUMUS (1437.
te

— 1457).
dasti,

Bududi da se je kraljica sve viSe povjeravala svojim rodjacima,
imaaja
i

im

dijelila

povlastice, javno je mnijenje sialo izoositi ielju,
iza

da se bira

kralj.

Srbski despot

Gjuragj Brankovidf koji je
i

pada Smedereva ostao bez driave,

te se desio u

Ugarskoj

Hrvatskoj (u Srijemu

i

Zagrebu), kao da

se je nadao, da bi njega

moglo

zapasti pri-

jestolje.

Ta

pokojni kralj cijenio ga je u velike, a k tomu je kdi despotova Katarina joi
bila

od godine 1434.
najsilniji

udata
i

za

celjskoga

kneza

Ulrika, koji

je u taj par bio

jamaino
mle-

velikaS u Hrvatskoj

Ugarskoj.

U

prosincu

1439.

javlja

despot
i

Gjuragj

ta^koj olxfini,

kako

radi

o

torn,

da

*dobije
ieli

kraljevstvo

ugarskoc,

uvjerava obcinu, da

6e

joj bit!

prijatelj,

ako postigne,
et
si

§to

(nos

advisat

de

pratica,

quam
moglo
i

tenet habendi
noster).

regnum Hungarie,
Medjutim Gjuragj
isto

dictum

regnum
nije

habebit, deliberat

esse

bonus amicus
zgoditi,

kao da ipak

pravo

vjerovao, da bi se to

vrijeme moli Mletke, neka
oblasti,

mu

dozvole skloniti se sa sinovima
bilo.

pak u porodicom svojom
1440. za-

u njihove

ako

bi to

od potrebe

MIetdani

mu

se na to 2. sijednja

bona dispositione sua). baruni, kao 1440. sastali u Budimu prelati drugi velikaSi ugarski hrvatski, da vijedaju, §ta da se u tako osudnom £asu u^ini. I Elizabeta bijaSe jo$ pred Boiid do§la u Budim. Gospoda ne htjedo^e naprosto zabaciti nasljedno pravo kraljidino, ved stadoSe predlagati, neka se kraljica drugi put udade, pak traziti joj supruga. 6e onda njezina supruga izabrati za kralja. Stali pade Neki predlagahu, neka podje za Lazara, najmladjega sina despota Gjurgja; ali kraljica odbi tu puhvaljuju >za biagonaklonost njegovu« (de

U

to bijahu se prvih
i

dana

sije£nja

i

i

i

dajte

nudu napredac. Jelena Kottannerica prida, da je kraljica uzkliknula; >Draga gospodo, ne mi poganina, nego radije krSdanskoga seljaka< (lieben herren gebt mir nicht ainen

haiden, gebt mir ainen kristen pauren).
te predloii

Na

to se dosjeti rodjak njezin Ladislav* Gorjanski,

poljskoga kralja Vladislava, mladica dodu§e od §estnaest

godina,

ali

ved na
kan-

gla«u

sa

svoje

drzavnidke mudrosti, plemenStine

i

hrabrosti.

VelikaSima
i

svidi se

didat, jer se

nadahu, da de tim prestati razmirice radi
odbijati

CeSke,
i

da de u savezu
§to

s Polja-

cima lakSe

turske

navale.

K

tomu

ih
II.,

je

nukalo

to,

su ba§ u onaj

mah

boravili u Poljskoj poslanici sultana

Murata
se

nudeci Vladislavu

savez protiv Ugarske.

VelikaSi s toga stadoSe salijetati kraljicu, da prihvati njihova izabranika. Medjutim Eliza-

beta ne htjede
za Ceiku,
i

ni

za Vladislava

duti, jer

je

nedavno

takmio sa suprugom njezinim
i

jer je

mladid bio premlad za nju, koja bija§e prevalila ved
i

tridesetu godinu.

Da

se ukloni napastt, ostavi kraljica Budim,
i

podje u Vi§egrad.

Ali velika^i podjoSe za

njom

nastavi^e ju nagovarati.
to

Videdi, da staleii nisu voljni popustiti, neka na zahtjeve njihove toboie pristane, a onda neka svoje obedanje opozove, dim joj se zgodna prilika desi. Kraljica bijaSe se sama ved uvjerila, da ne moie odoljeti obdoj ielji svojib velika^a, te prihvati knezev savjet. Jednoga dana

U

dodje u ViSegrad celjski knez Ulrik.
rodjak u,

svjetova

svoju

i

sazove ona velikaSe, pak suze lijudi oditova, kako nije dosta jaka, da sama tolikim velikim zemljama vlada; s toga pristaje na njihov zahtjev, da uzme poljskoga kralja. Neka staleli utanade s njime pogodbe, a ona si pridriaje, da kaie uvjete, uz koje de podi za njihova izabranika. Vrativii se u svoje odaje izjavi svojim dvorjanicima, da de staviti tri takova uvjeta, kojih ne de prihvatiti ni stalezi ni kralj poljski. Celjskomu knezu Ulriku,
koji ju btja&e

tako lijepo svjetovao

(praefatus

comes

Ulricus

tam operatione

peruigili

quam

consilio prouido), izdade

namah zatim
ne
slutedi,

10. sijednja

1440.

u Budimu povelju, kojom

mu

darova ka^teo Kostajnicu na Uni, u iupaniji zagrebadkoj.
Velikaii ugarski
i

hrvatski,

da

ih je kraljica

nadmudrila, radostno

iza-

braie poslanike, koji
ditave Slavonije

de

podi

u

Krakov

kralju Vladislavu.

U

poslanstvu nalazimo bana

Matka Talovca, bivJega senjskoga biskupa Ivana de Dominis, &imeikpga iupana Emerika Marczala, pokladnika Ivana Perenja vrhovnoga dvorskoga meStra Ladislava Paloca. Ti podjoie 18. sijednja iz Budima u Poljsku. Putem pridruii.^e se njima joi
i

ELIZABKTA
Rajoald Rozgon
24. sije^nja

I

VLADISLAV

I.

VAHNKN6iK (1440—1444.).
celjskih

169

i

Mihajlo Orsag. tatim poslanici nekih gradova

i

knezova.

Dne

stigoSe

u

Krakov, gdje

su

jo&

uvijck

boravili

poslanici

turskoga sultana.

Matko Talorac sa svojim drugovima iznese ove ponude: Vladislav neka uzme 2a feou udovicu Elizabetu; ako bi dijete, §to ga ona izCekuje, bilo muiko, neka ono namali baHrvatskoj neka stupi oa pri§tini kraljevinu Ce^ku sa nuzzemljama, u Ugarskoj pak jestolje iza kralja Vladislava, ali samo onda, ako ta) ne bi imao muikih potomaka. Ako njegovim potomElizabeta rodi kcer, to ce Ugarska s Hrvatskom pripasti Vladislavu zgodno poudadu. Suvi&e mora cima, koji <5e nastojati, da kraljidine kceri dobro obskrbe Hrvatske poStivati, zalozene gradove Sipuike se Vladislav zavjeriti, da 6e prava Ugarske bez odStete povratiti, napokon oba kraljevstva braniti od svih neprijatelja, naro£ito od
i

i

i

i

i

Turaka,

i

to sa svima silama poljskoga kraljevstva.

medjutim, kako da osujeti sva nastojanja velikaSa. JoS Budimu, odakle pi^e pismo Dubrovdanima, nude^i im hrvatski grad OmiS, koji je tada htio ugrabiti veliki vojvoda bosanski Stjepan Vukdid. Poslije toga spremaSe se zajedno sa svojim rodjakom Ulrikom Celjskim u Poiun, jer o(^ekivase naskoro porod djeteta, pak htjede da bude blize Austriji. Medjutim ved u Komoranu
Kraljica

Elizabeta snovaSe

21. sijednja nalazimo ju u

stade,

da izvede, Sto
sv.

je

davna

smiSljala.

Oko

12. veljaCe boravi u

rava dadiiji svoje kderi, Jeleni Kottannerici, neka

se povrati

u ViSegrad,

Komoranu. Tu povjeneka potajno
i

ugrabi krunu
s

Stjepana, koja bijaSe ondje pohranjena. Jelena htjede to izvesti najprije

Hrvata, koji je boravio na kraljidinu dvoru; no kad se je taj kratio, uze pomodnika nekoga Magjara. Sad podje Kottannerica u ViSegrad, pak uSavSi u dvor, razbije bravu raztrga pedat na vratima od komore, u kojoj je Skrinja s krunskim dragocjenostima bila sahranjena; zatim otvori Skrinju izvadi iz nje samo krunu (ostale dragocjenosti ostavi), te uredivSi opet sve, koliko je mogude bilo, u§ije krunu u barSuSunasti jastuk, koji bijaSe upotrebila za sjedalo na saonicama. Na to stize nodu 21. veIjade sredno u Komoran, gdje je bilo vec sve spremljeno za daiji put u Poiun. Medjutim
za
i

pomodu nekoga

i

u o£i polazka

spopadoSe
i

kraljicu trudovi, te
ili

ona jutrom

22

veljade
bijaSe

rodi

sina, koji

bi
i

prosvan

Lad

si a v

(Postumus

Posmrtni), jer se

kraljica

zavjetovala kralju

svetcu istoga imena

Krstio ga je prizvani nadbiskup ostrogonski Dionizije Sed u nazodi

nosti Ulrika Celjskoga

kneza Bartola Frankapana, kao
i

i

drugih

duhovnih

i

svjetovnih

dostojanstvenika, narodito Lovre Hedervara, poiunskoga

temeSvarskoga iupana Stjepana
Imala
je sina

Rozgona
za Djega

i

gjurskoga biskupa Benedikta.
Elizabeta
bijaSe
postigla, §to
je

Kraljica

toliko

iudila.

Ladislava
i

i

spremnu krunu sv. Stjepana. S mjesta posia teklida Hedera u Krakov opozove punomod, danu poslanicima, izjavivSi, da je pristala na dogovore s poljskim kraljem samo za taj sludaj, ako ne bi rodila sina. I zaista se je poljski kralj Vladislav zajedno sa svojim
Hrvatska li bi se odazvao pozivu, bududi da sada Ugarska imadu zakonita nasljednika na prijestolju. K tomu su mnoga poljska gospoda odvradala Vladislava, neka ne ide u Ugarsku, jer su se bojali, da de zanemariti svoju naslijedjenu kraljevinu. Ali sada navaliSe na nj ugarski hrvatski poslanici, dokazujudi, da imadu
i i
i

vijecnicima stao predomiSIjati, da

punomod

za sv.iki sludaj, pade

i

za onaj,

kad
bi

bi kraljica dobila sina.

Osim toga
ako ne

stadoSe
prihvaii

mu

iivim bojama prikazivati

bijedu,

koja

ditavo

krSdanstvo
i

snaSla,

poziva, te se s ujedinjenim silama ugarsko-hrvatskim

poljadkim ne podigne na obranu
6.

njegovu od turske
biSe 8. oiujka

sile.

Napokon

privoli

mladi

kralj, te

oiujka (u nedelju Laetarr)

nakon sluibe boije u
sanja sva stara prava
braniti

stolnoj crkvi suze lijudi primi

ponudjenu
kralj,

mu

krunu.

Namah

zatim

1440. utanadeni ugovori.
i

Prvim obveza se
i

slobode ugaYske

hrvatske potvrditi, s

da de prigodom krunipoljskim detama Ugarsku
i

od Turaka
kraljici

i

drugih

neprijatelja, Sipuike

gradove bez

pokon

Barbari braniti povraiak u Ugarsku.

naodkupnine povratiti, Vladislav, Drugim ugovorom obeda da
siliti

de se joS prije kninisanja zaniditi 8 Elizabetom, no da je ne de

na vjendanje kroz

170

ALBRKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV

I

VARNKN£iK

I

LADISLAV POSTUMUS (1437. -1457.)
nadalje ne bi od nje imao
nasljednika.

godiou dana, dok ne oplade pokojaoga supruga svoga; ako
niuikoga
(9.

poroda, priznat

^e

njezina

sina

Ladislava

za

svoga

Sutradan

oiujka) predado&e

mu

poslanict

izpravu,

kojom

izjaviSe,

da su ga

izabrali za kralja,

te ustanoviie

dan

1.

sviboja za krunisanje njegovo. Izpravu sastavio je tadanji protonotar

kraljevstva ugarskoga, Ivan Vitcz

od Sredne (Joannes de Zredna), kanonik iuvar kaptola
se

zagrebadkoga, koji bijaSe
Ugarski
i

s

poslanicima poiao u Krakov.
bijahu

hrvatski

velikaSi, koji

u to u

Budimu
utanadili,

skupili,

primiSe

ved

12 oiujka radostno sve, ito bijahu poslanici
slava,

u

Krakovu

pa£e pozva§e Vladi-

da

Sto prije dodje u Ugarsku.

Od

poslanika

ostado&e biskup Ivan de

Dominis

i

Ladislav Paloc u Poljskoj, da doprate Vladislava u novo kraljevstvo njegovo; ban Matko

Talovac pak zajedno

s

Emerikom Marczalijem
utanadene
ugovore.
vijece,

i

drugovima pohita u Komoran, da preprimi
ih prividno Ijubezno.
i

dade

kraljici Elizabeti

Kraljica

Uz ko-

lijevku

svoga sina skupi ona driavno
Ladislavu.

kojemu prisustvova§e

ban Matko. Jedan
i

od ieikih

velikaia, koji je takodjer bio nazo£an, klekne pred kolijevku

priseie vje£itu
milosti ved
i

vjeru djetetu

Ban Matko na
za

to reie kraljici:

>Da
jer
ni§ta,

je sinu

Va§e

deset godina, ne bi ga mogli uzeti
biti

svoga gospodara,

nama

treba kralja, koji de
ali

jak obraniti nas od Turaka<. Kraljica ne odgovori

ved zatomi svoj gnjev;

kad se je driavno vijede raziSlo, te se ona na§la sama sa svojim odanim pouzdanicima, Ulrikom Celiskim, nadbiskupom Dionizijem Sedem, i bratom njegovim, kao s knezom Bartolom Frankapanom, pograbi ona bijesno donesene joj izprave, skide s njih pedate pogazi listove. Ban Matko Emerik Marczali bijahu ostali kod Komorana, da dodekaju poljske poslanike, koji de kraljicu pozdraviti i donijeti joj bogate darove; kraljica medjutim dade oba po nodi uhvatiti, te zatvoriti najprije u Komoran, a onda u ^opron. CuvSi za to
s
i i
i

poslanici poljski, koji su

bili

ved u

blizini,

vratiSe se kuci, ni ne vidjevSi kraljice.
i

Sve to zgodilo se
kako
je kraljica bacila

je

na koncu oiujka 1440. Kad se je produlo po Ugarskoj
i

Hrvatskoj,
i

u tamnicu bana Matka

Emerika Marczala, ogordilo se malo
I

RODOSLOVLJE HaBSBURGOVACA
Albrecht
II.

jAOKLOVldA.

Madri.

+ '358.
Radolf IV.

Fndnk
t «36a.

Albrecht

III.

Leopold

III.

t 1365.

t »395-

t 1386.
loti

'AlbrechtoTk
Albrecht IV.

(LeopoidoTa
Vilim Leopold t 1406. t 1411

los«)
Kridrik

t '404
Vladar Aastrtje.

Eroest Jaki t »4»4jerike,

IV.

t »439.
Vladar
Tirola.

Albrecht
Svpraga
Aiu,

(V.).

(Kao njema£ki car Albrecht
i

Vladar SUKoraikc

II.),

knij agarski
1347.

hrrataki

-

a7/X

1439
144a.),

Elisabeta
k6

(f tg./XII

V. (kao DjemACki car
III.
ill

Fridnk

_Lfl':i!l!!:. SiRiamand Albrecht VI f 1 496. t 1463.

kralja Sigiamnnda.

IV),

Eltsabeta,

Mkoga

udat* wojtodt
Vilitna

M

Ladiaiav Poatamua,
rodjen aa./ll. 1440 t aj. XI. 1457
;

protttkralj tt|;arald
i

•data ta Kail* mira IV
Jagelorida,
kralja pol|a£kof[a.

hrrataki

1459— 14<>3
t 1493-

kralj a|{aiaki

i

hrvataki
II..
i

1440.-1457.

Makaimilijan
t I5»9
protukralj
u|{arak<
>

Ivan Albert
t »5o«.
protbkralj agaraki
I

Vladi«lav
kralj aicaraki

hrvatfki

brraUki

1

490.- 1491

1490.-13
II.

/III.

1516

hrrataki

Ljadevtt
i

1490
Ana, aaptnga Ferdi*
Flltp

— 1491.
I.

kralj agafaki

L'jepi

hrrataki

151*

99./VIII.

15*6

oanda I. Uababarga.

t «S »
lUrlo (I.Tv.)

Ferdioand
kralj ngaraki

1
i

.

Manja,

mpr««»
Ljode-

hrrataki

i^a6 —1504.

ita

II.

/8«lovi6^

BLIZABBTA
veliko.

I

VLADISLAV

I.

VARMBT4&IK (1440.

— 1444.).
dugo u

IJI

Pa£e
je s

i

nelci

odani privr2enici njezini, kao

rodjak njezin Ladislav Gorjanski, osu«
tamnici. Pripovijeda

djivahu njezino osvetoljublje. Medjutim ban Matko ne ostade
se,

da

pomodu svoga
svibnja 1440.

brijada

pobjegao
iz

iz

zatvora u Sopronu. Posljedojih dana travnja
§to

bio je ved Slobodan.

To doznajemo
iz

jednoga pisma,

ga je madvanski ban Ladislav

Gorjanski

3.

svoga grada SikloSa pisao kraljidinu pokladniku Ladislavu
glasi

Titu^vicu od Bathmonostre. Pismo
na§
predragi, bratinski
ti

po

prilici

ovako:

>Velemo2ni gospodine, brate

smo proiloga petka
velemozni gospodin

omnium

creatore

a

djemo. Mi smo pak

Ivanom od Korogja
ino zakljudili poslati
nje,

Cov']e\ca va§ega zadriali smo dosad ovdje zato, §to kad smo od naie ku6e oti§li, ondje blizu £uH, da je ban Matko po odredbi stvorca sviju oslobodio se zatvora (disponentc sua detencione est liberatus), i da nas je pozvao, da k njemu dobili kod njega ju6er (2. svibnja) zajedno s velemoinim gospodinom Ivanom od Marczala, to u selu Pati (in villa Pata). Tu smo uz na§e sluiEbenike k presvjetloj na§oj gospodji kraljici, zahtijevajudi od

pozdrav.

(29. travnja),

i

i

da dozvoli

iz

zatvora otici

se u Boga, da njezino velidanstvo nede inade

su

gospodin Matko
et

i

htjeli podiniti
banus

Emeriku Marczalu zajedno s ostalim suznjevima. Nadamo diniti. Neka znade to va§e bratimstvo, da Ivan (Marczali) za osvetu nanesenih im nepravda veliko zlo u tom kraljevstvu (ipsi dominus Mathko
i
i

Johannes pro vindicta iniuriarium

eis

illatarum

volebant

committere grande

malum in hoc regno); ali mi smo se toliko trsili, da de privremeno ostati mtmi (pacifici), dok se redeni poslanici na§i povrate. Kad se pak povrate, znat demo, $ta da u budude dinimo. Mi smo se s redenim Ivanom povratili kudi odludili smo do dolazka naiib sluibenika doma ostati. Pozivamo zato vaSe bratimstvo, da izvolite vi kod kude boraviti, te od nas izdekivati vrijeme sahat. Kad redeni poslanici dodju s novinama, vidjet demo, sta da radimo. Dano u Siklosu na blagdan na^Sda svetoga kriia, godine goi i

i

i

spodnje 1440. Ladislav Gorjanski, ban madvanski, kapetan viSegradski

i

liptovski*.

ban Ladislav Gorjanski drugu poslanicu svomu pobratimu Ladislavu Tituievidu. >Nemojte se Ijutitic, govori mu on, >&to zadriajemo vaSega dovjeka. Na§i Ijudi, kao oni velemoinoga Ivana Korogja vrati^e se-od kraljidine milosti, koja nam je zapovjedila, da dodjemo ugovaramo u stvari Emerika Marczala, da so uzmogne §to koristnije svrSiti. Eto juder (23. svibnja) pozvani smo po poslaniku presvi24. svibnja piSe
i i

Dne

jetloga

gospodina Viadislava, kraija poljskoga (da dodjemo k njemu). Primiv&i (poziv) kanimo dojdudega petka (27. svibnja) zajedno s istim Ivanom Korogjem, s gospodo.n Matkom banom, s Ivanom Marczalijem i s drugom bradom na§om podi na put u susret gospudinu kralju poljskomu, pak demo nastojati, da utanadimo >zgodan sporazumak
i

z m ed j u n a §e g o sp o dj e kraljice kraija poljskoga, da bude na korist dast ditavoga kraljevstva Ungarije, da nam to kraIjeTstvo ne postrada< (unionem inter dominam nostram reginam et eundcm
i i

i

regem Polonie commodam, utilitatem et honorem tocius regni Mungarie concernentem, ut ipse hoc regnum non periclitetur, laboraturi). S toga molimo Sto viie vaie bratimstvo, vi na put kreoete, da da se s nama sastaoete u Zeku (Zeek) ondje se pridrulite. Dato u SikloSu, u utorak pred Braiandevim godine 1440. Gospodin Petar Agmandus, kancelar kraljidina velidanstva, desio se je kod nas po nalogu redene gospodje kraljice.
i t
i

Mi smo ga obratno
poljskoga, neka
vatra

poslali

k njezinoj

presvijetlosti, te

smo

zamolili

i

kraljicu

i

kraija

do naiega dolazka o svemu iute (i miruju), da te ne uzpiri joS veda (petimus eciam ipsos reginam et regem Polonie, ut omnia tamdiu, donee aos
i

ascenderimus, sub silencio starent, ne maiur ignis succendereiur). Ladislav Gorjanski, baa

madvanski, kapetan viiegradski

liptovski«.

diti

ban ladislav Gorjanski u svibnju 1440. joA snovao, kako bi mogao nagotvoju rodjaku s poljskim kraljem, gorljivi su privrienici jedne druge stranke joi
je
i

Dok

jade razvalili jaz

medju

njima.

Kraljica

Elizabeta, potaknuta

knezom Ulrikom,

radila je

17a

ALBRECHT

AtiSTHIJSKI,

VLiOISLAV

I.

VARNKSfilK

I

LADISLAV POSTUMUS (1437. —1457.).
povjeri
10. travnja

odlu£oo, ne laledi ni jedne irtve.

SUrbni&tvu oad sinom

Albrechtu,

malu mario za svoga mUdjemu iti^enika. ZUtim ponamj&»ti za kapeiane odanili joj gradova najpouzdanije muieve: Tomu Se£a u Komoranu, Ulrika CHjskoga u Gjuru, a Nikolu Ilo^koga u Stolnom Biogradu.
bratu &tajerskoga vojvode Fridrika, koji je dosad vrlo

CuvSi u
sina
si

to,

da je Vladislav ve€ pre^o u Ugarsku, odIu6i svoga protivnika prete6,

te

ovjeD^ati

krunom

sv.

Stjepana
zaloii

prije,

nego

ito

poljski
i

kralj

dopre do Budima.
austrij-

Bududi da

nije imala novaca,

svoju

vlastitu

krunu

druge dragocjenosti
10.

skomu

vla&telinu Ulriku Kizingeru za

2500

zlatnih forinti, te ostavi

svibnja sa svojim

siokom Komoian. U Totisu (Tati) pridruii joj se vi§e odanib velikaSa sa 2000 Ijudi, a u Stolnom Biogradu doCeka ju Nikola Uoiki sa 500 Ijudi. Na same Duhove, due 15. svibnja, dade tu ovjeniati sinka Ladislava krunom sv. Stjepana. Jelena Kottannerica donijela dtjete u stolnu crkvu, gdje su osim nadbiskupa Dionizija bili nazoini Ulrik Celjski, Nikola Ilo^ki, knez Bartol Frankapan, Toma Set, Andrija Botoi, Lndislav Emerik TamaSi,
i

biskupi gjurski

i

vesprimski,

i

drugi.

Nadbiskup pomaza

dijete, driedi

nad njim krunu,

dok

je

majka govorila prisegu; za mise

leialo je dijete na

suknu

s

hermelinom, a knez

Ulrik driao je krunu nad njim. Poslije toga proglasi Nikola Ilo^ki dijete vitezom.
je to slava bila: dijete je neprestano plakalo,

^udna
majka
u

ne znajudi,

§ta se s

njim zgadja; a

i

je

gorke suze ronila od

ialosti

i

zabrinutosti.

Medjutim bija&e Vladislav

ostavio

Poljsku

i

22. travnja

sa

4000

Ijudi

stigao

Keimark Tu ga

prvi pozdravi ratoborni jegarski biskup

vrienik njegov, a krvni duSmanin kraljice Elizabete.

U

Simon Rozgon, najgorljiviji priKeimarku ostade kralj dvanaest
svjetovahu
ga,

dana, krzmajudi, da

11

bi dalje
ali

poSao.

Ncki poljski
skloni

velikaSi

da se okani

Ugarske
F>ohita

i

povrati kudi;

biskup Rozgon prikaziva§e mu,

da 6e lako

pobijediti, pak,

pomagan krakovskim biskupom Zbygniewom,
napred
s

napokon

kralja na dalji put.

Rozgon

jednim odjelom vojske, da

mu
i

osigura Budim.

§to se

je

kralj bliie

primicao tomu gradu, sve je viSe rastao broj njegovih privrienika; svojom IjubezljivoSdu,
STOJim plemenitim
i

muiEevnim pona§anjem, kao

tim, §to je
je srca

umio

s

narodom

ob<5iti

bez

tumaCa, napokon
lazili.

i

svojom dareiljivoSdu osvajao

sviju, koji su

mu

u susret do"et

(Aeneas Sylvius piSe o njemu: Erat Wladislaus adolescens, quamvis facie
liberalitate

cor-

pore deformis,

tamen

et

animi magnitudine dignus laude. AUoquebatur populum

absque interprete: quos virtute praestantes viros nouit, muneribus sibi conciliauit; plura donauit, quam sibi retinuit). Dne 14 svibnja udje sa slavljem u Je^ar, a 19. svibnja, ietiri dana poslije krunisanja Ladislava Postuma u Stolnom liiogradu, dodje pred Budim. Palatin Lovro Hedervar bijaie onamo
Stolnoga Biograda sa
do^ao, da

mu

zakr£i
I

uiaz u tajggrad;
bijaSe

]ali

ved 21. svibnja uvede ga sam u kraljevske dvore u Budimu

Ulrik Celjski

iz

500 konjanika pohitao pred Budim, da posjedne taj grad prije ulaza njegova; ali dodje prekasno, a k tomu ga suzbiie Cete jegarskoga biskupa. Obladavftt Vladislav Budimom razasia s mjesta ni sve strane poslanike po zemlji, pozivajudi velika&e plemide, da dodju na njegov dvor.
i

Kraljica Elizabeta odlu^i s oruijem obraniti pravo svoga krunjenoga sina.
hita iz

Ona

po*

Stolnoga Biograda u Gjur, grad odanoga
sluibu
}oi prije kruni^nja sinova
bijaie u

si

biskupa, pak stade vojsku kupiti.

Ne

imajudi domadih vojnika, uzimaie u svoju
sitskih deta.

deSke pladenike, vedinom ostatke hu-

Komoranu

uzela u svoju sluibu Ivana

Smikavskoga sa 700 Ijudi, a sada imenova za kapetana svih de&kih pladenika Ivana Jiskru od Brandita, koji je joi za otca njezina sluiio, te mu povjeri sjeverozapadne strane Ugarske od moravskc medje do Ko&ica, gdje je preteiito slavensko njemadko liteljstvo prijanjalo uz nju sina joj Ladislava. Nadalje utanadi ona 31. svibnja savez za obranu navalu s austrijsktm vojvodom Atbrechtom, zatim dade po Ulriku Eizingeru odvesti mladoga kralja u Sopron, a napokon podje sama u Poiun, nosedi sa sobom krunu sv. Stjepana. Ulrik Celjski ostade u Gjuru, da sa svojim deUma deikim pladenicima odrii taj
i i i

i

i

ILIZABRTA

I

VLA^>lSr-^V

I.

VARNFK^JK (1440

— 1444.\
i

»7J

graJ. All naskuro osvanu pred
juri^ati,

Giurom biskup Simon Rozgon
spasiti.

stade na nj tako silno

da je Ulrik odluiio bijegom se
preili

Bjegunci radovahu se vet, da 5u pogibli
aii ali

umakli, po§to su
telji

preko vode, koja je tvrdinju pasala;

ih

najednom
i

neprija-

i Ulrik se sakri u &a§u, odvedose, gdje ga je Vladislav neko vrijeme u zatvoru driao.

spaziie

za njima u potjeru podjo§e

ga nadjo&e

u Budim

U
Vijest,
dolazili

to sabirahu se u

Budimu vehka^i

i

plemidi, pozvani na sabor za 29- Itpoja 1440.

da je Elizabeta uzela u sluibu deSke

placenike, djelovaSe
i

tako,

da su u Budim
izmiriti

ne samo odludni privrzenici Vladislavljevi, nego onakovi, koji su ieljeli obje protustranke, pak slozne silc obratiti na obranu domovine, jer joj je neprestano

prijetio

Pk^at KiuuiCE Elizabktk.
I'ovl

krnaom od kriaova
<i(cji

drii

l«v

kuitrjtki.
sab(e)t(e)

Vii« kruoe atoji cance, kojega
g('at)a)

Miri grb* a kolob»r m*: agartki igrcdt), Mki (lav), laktenbaiiki (crao), i trad tiUvo polje pe£ata iapanjuja Nadpit D*okol): tf Sflgiltim) KH<
c(etera>,

tegioa

ICangarc DalaMc(te) Croac(ie) e(t)

hettt

Bocnia Aa«t(n^e

(t)i !>uii«

dadata ac nardyt»(B)i«a« Moravia

(a}t e(ttara)<.

DriavBl arktv u Bada.

turski sultan

Murat

II,

koji

je

baS u
koji
je

taj

2as podsjedao Beograd.

Medju ttma bio

je

i

Ivan

Hunjad, severin&ki
i

ban,

ugatske, hrvatske
I

pjljske driave zapodoe
i

sv>ma silama radio, da se sjedinjenom snagom osudoi boj s Turcima. joi prije odredjena

oka dolazahu
I

prelati

bilo je

takoTih, koji su
i

kola liodki, pa£e

redom u Budim, da se Vladitlavu poklone; medju njima nedavno prisustvovali kninisanju Ladislava Postuma Isti Niostrogooski nadbiskup Dioniiije Stt dodjok: napokoa u Budim, poito
baruoi

174

ALBRBCHT AUSTRIJIKI, VLADISLAV

I

VARNKNdlK

I

LADfSLAV POSTUMUS (1437.— 1457.)
ni£ta

im

bija^e Vladislav tzdao slobodno pismo, da

im ne 6e

na iao
i

udiniti.

Jamadno so

Eiizabete. Ban ditave o^kivali, da ce dodi do kakve takve nagode izmedju Vladislava piSe pismo svomu komorBudimu, gdje no Slavonije Matko Talovac ve<5 je 21. lipnja u niku u Segedinu. Jedino knez Fridrik Celjski ne dodje, a uza nj izostade srbski despot Gjurgje BraDkoTi<5, tast zarobijeooga celjskoga kneza Ulrika. Sijedi despot bijaSe Ijuto
i

£ast; pak ne mogudi se Hrvatsku, nego se pokloniti kralju Ugarsku Vladislavu (ipse despotus nobis pridem hoc regnum iure eleccionis nostre ingredientibus se de ipso regno a nostri facie, nulla racionabili causa motus absentans, et ad alias terras conferens, rebellionis pocius quam obediencie et fidelitatis observande de se iudi-

ovrijedjen, ito je

i

njemu

i

sinu

mu

Lazaru izmakla kraljevska
i
i

vratiti u Srbiju, odlu£i

radije

ostaviti

ciura prebuit). Ba§ u

ono

vrijeme, kad je kralj Vladislav dolazio u Ugarsku,

spremao se
i

je despot,

da

iz

Senja na mleta£kim galijama preko Dubrovnika odplovi u Bar

onaj dio

vlast, pak da odande pokuSa izmirenje Budvi do travnja 1441 ali cilja svoga Muratom. Despot ostao u Baru Skradina vratio u Ugarsku. oije postigao, ved se je u kolovozu 1441. preko Dubrovnika vijest, sina Grgura da je sultan oba Stjepana, koji je groznu mu Na povratku doznao su bili kao taoci kod njega, dne 8. svibnja 1441. dao usijanim zeljezom oslijepitil

zetskoga primorja, koji je jo£ priznavao njegovu
i

sa sultanom

,

i

i

Ugarski sabor otvoren
plemstva
i i

bi 29. lipnja.

Bilo se skupilo

mnogo

velikaSa

i

zastupnika

gradova Stalezi
birati

izjavi§e,

da

je

smrdu

kralja

Albrechta prijestolje izpraznjeno,

da

ih

zapada pravo

novoga

kralja.

SuviSe proglasiSe krunisanje

nedorasloga Lakralja.

dislava

Postuma niitetnim,
svi

te iz^braSe
i

jednodu§no Vladislava za svoga
i

Na

to pri-

segoie ovomu

zajedno

svaki pojedince vje6nu vjernost,

sastavi§e

izbornu izpravu

sa 88 pedata, koju

mu palatin Lovro Hedervar predade. Sutradan, 30. lipnja, vijedalo se o krunisanju. Kovieg, u kojem bijaSe sahranjena kruna sv. Stjepana, donesen bi iz
Na
prvi

Viiegrada u Budim.
gradski,

pogled

spaziSe,

da je silom

razbijen, jer nije bilo pravih

pedata; a kad ga otvori$e, ne nadjoSe u njemu krune. Ladislav Gorjanski, kastelan viSe-

njegova znanja;

kojemu bija^ povjereno duvanje krune, zaklinjase se, da je kradja podinjena bez ali staleii drzahu ga za sukrivca, sasuse na nj najljude pogrde osudiSe
i

ga kao

veleizdajnika

na smrt.
bi

Ali

sad se

umijeSa

kralj

i

umiri

razjarene

duhove.

Na
i

Djegov predlog predan
utalaiio, opet pusti&e

Ladislav
tri

Gorjanski

palatinu

Hedervaru, biskupu
ga,

Rozgonu

Nikoli llodkomu, koji ga driahu

dana zatvorena, a onda
pravu
krunu, odlu£i§e

kad se

je gnjev staleia

na slobodu uz obedanje, da 6c

ostati vjeran kralju Vladislavu.
staleii

PoSto

nije

bilo
iz

nade, da

bi

mogli dobiti

vjen£ati

Vladislava

knioom
obavio.
itivmti.

grobnice

gdje je dva

Tom
Doe

sv. Stjepana. Dne 15. srpnja 1440. krenule svi zajedno u Stolni Biograd, dana zatim (17. srpnja) nadbiskup ostrogonski Dionizije Set krunisanje prigodom priseie Vladislav, da 6e sloboStine prava kraljevstva vazda po*
i

20. srpnja

izdade joS posebnu
II.

povelju,
i

jinu,

sakone

kralja Andrije

(III.)

od 1298.

kralja
i

kojom potvrdi zlatnu bullu AndriLjudevita od 1351. Stale2i mu uz

vratifte

izpravom, kojom ga prizna&e za kralja

nepokolebivu
javi

mu

vjernost zajamiiSe. Joi
je

19. srpnja poiuri se Vladislav, te

posebnim pismom

Dubrov£anima, da

pred dva

dana vjen£an za kralja »u oazodnosti veltkoga broja gospode i plemiiU dtavoga kraljevstva*.
Vrativii se Vladislav 23. srpnja

prelata, baruna, vitezova

u Budim, imcnova najprije biskupa Simona Rozgooa za vrhovnoga kancelara svoga, a onda nagradjivaie svoje vjerne privrienike. Ved 9 kolovoza 1440. tzdaje > Vladislav, po boijoj milosti Ungarije, Poljske, Dalmacije,

knez Litve baitinik Rusije< svedanu povelju bradi Hunjadima, mladjemu. kojom ojima xa osobite zasluge njihoTe u obrani severinske baoorioe (presertim Orsauam, Zevryniem Myheld et Gyewren aliaque fortalicia hys propioqua), kao prigodom izbora krunisanja njegova dariva viie imanja u hunjadskoj i
itd.

Hnratske

kralj, veliki
i

i

Ivaou starijemu

i

i

tetneivarskoj

iupaniji.

Malo dana

zatim,

15.

kolovoza,

dariva opet

Nikoli

Vardi neki

PRVA PODSAOA BKOORADA (1440)
posjed a baikoj iupaniji, kojt
ali

I75

je

dosad pripadao srbskomu despotu Gjurgju Brankovidu,
1440.)

ga je

taj

izgubio, poSto je u tudjinu oti^ao.

(Prva podsada Beograda
biti kralj, zaprijetila je veltka

Dok

su

si

Ugti

i

Hnrati razbijali glavu, tko
i

pogibao grada Beogradu, braniku Ugarske Slavonije. ce im hrvatskih staKad je ono Vladislav u Krakovu 6. oiujka primio poziv ugarskih leia, da bude njihov kralj, posve je naravno, da nije mogao prihvatiti saveza, ito tru ga
i

je tada nudio sultan
trebiti

gradjanske
i

smutnje

Murat po svojim poslanicima. PoTrijedjeni snltan odlu^i na to upoHrvatskoj, te s velikom vojskom udariti na u Ugarskoj
i

Beograd
junak

osvojiti

ga zajedno
je

s

onim dijelom
vec vi§e
i

Srbije (Ma£vom), koji je pripadao Ugarskoj.
prior vranski
s
i

Kapetan Beograda bio
i

tada

Ivan Talovac,
godina

brat

bana

Matka, srian

vjeit

vojvoda, koji je

bratoin

Frankom (Franjom) odbijao
i

turske navale na Kovin, Beograd

Madvu.
Azije
i

Skupivsi
i

ogromnu

vojsku

iz

Tracije, a uz nju

brojno brodovlje na Moravi

vojvoda

Dunavu, podje Murat na koncu travnja 1440 pre ma Beogradu. Uz sultana bio je glavni Alibeg Arvanazovi^, brat Isakbega. Kapetan beogradski Ivan Talovac imao je
i

uza se osim svoga banderija jo§ de^kih

talijanskih pladenika (strijelaca), a

pomagali su

ga
jalc

i

domaci srbski
da se

iitelji.

Kad

se je

turska

vojska pribliiavala, izadje Ivan Talovac na

ctvoreno polje, da se
i

njom ogleda. Iza duljega boja uvjeri se medjutim, da nije dosta ne moze uspjeSno s Turcima ogledati; s toga se opet vrati u grad spremi
s
i

se na obranu.

Murat opasa Beograd na sve
utvrdjene grabe, te namjesti

strane.
i

S kopnene

strane

podiie nasipe, §anCeve
i

i

onamo

stare pokretne tornjeve, a
ili

topovc, male
Iz

i

velike,

koje je dao
sipao je

lijevati

ili

u Smedereva

pred samim Beogradom.

tomjeva

i

topova

neprestano

strane opet opasa na
branile svaku
iz

ogromno kamenje na zidove gradske, da ih Dunavu Savi grad sa preko stotinu galija
i

razvali.
i

Sa sjeverne
koje su tako
ni

ladja,

pomoc

s

ugarske strane. ObkolivSi tako grad ivrsto, da nije
nj

miS mogao

njega

izletiti,

udarao je na

kroz viie mjeseci.
sila

Ali ni branitelji
nitelji

ne ostado§e skrltenih ruku. §to je turska

danju razvalila, braiz

bi

nodu opet popravili.

K

tomu

je

kapetan Ivan

Talovac viSe puta provaljivao

grada; juriSe pak turske odbijao je lako, jer su

ga Srbi u turskoj vojsci za vremena o

svemu obavjescivali. Osobito pak bilo mu je u prilog, Sto se je jedan dio posade branio novim oruzjem, naime puSkom. Mihajlo Ducas kaze izrijekom, da jc prcd Beogradom mnogo Turaka palo ne samo od nekakve zarazne bolesti, koja se je u logoru pojavtla» nego od »sprava<, kojima su obsjednuti pucali. »Iz Beograda su<, pi§e Ducas, >bacaU na Turke zrna od olova, krupna od prihke kao Ije&njaci, to po 5 do 10 zma na jedan put iz nekakve sprave od tu£a. Sprava je ta kao cijev. Napune ju nekakvim prahom, ugljena, kad ga prinesete k nosu, miriie po koji je sastavljen od salitra, sumpora sumporu. Prah ovaj po prirodi svojoj lako hvata vatru, a vatra stiinjena u cijevi, potisne zmo najbliie, ovo opet ono drugo do njega. te tako sva izlete iz cijevi. Zrna lete do na £itavu milju, mogu da probiju konja £oTJeka, baS ako su u oklopu. Pak joi ne gube drugoga, koji je iza njega. Zrna se ftilu, kad probiju jednog dovjeka, nego mogu raniti ova od olova prave okrugia; ali ih ima od ieljeza drugih kovina, pak se jol klatada takvo smo probija kao munja«. divom sabiju izkuju u oblik dugoljast, Podsada Beograda otegla se tako dulje, nego ito je Murat slutio. Da vojsku svoju Save, da robe udobrovoiji, dopu^tao je pojedinim odjelima prelaziti preko Duoava plijene. Tako su se turske £ete zalijetale sve do Erdelja, a nije poitedjena ostala ni iztodna Stavonija, naro^tto Srijem. Turski spisatelj Seadeddin prida, kako su Turci za tih provala sila roblja pohvatali, tako da se je lijepa robinja mogla dobiti za par £izama« a najljepii momak za 150 solda. Ved je saltmo tri mjefleca tujao pod Beogradom, kadno kralj Vladislav nakon krunisanja tvoga posla k njemu na koncu srpnja poslanika Petra
i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

176

ALBRECHT

AlISTRIJSKI,

VLADISLAV

I.

VARNFN^IK

I

LADISf.AV POSTUMOd (1437.

-145^

).

Lan^ickoga (Petnim Lancziczki de f^nkesino). Taj <*c sultana obavijestiti, da je gospodar hrvatskim, i podjedno 6e ga pozvati, da se njegov nedavno postao kraljem ugarskim okani daljega podsjedanja Beojjrada. S telkom mukom provere se poslanik do sultana,
i

od Turaka. Muiat primi poslanika Petra na Vradaru podje u Smederevo, neka ondje kroz tri dana neka onda ga uputi, pod iatorom, a deka na odgovor. Sada upre sultan svu snagu, da budi s dobrim, budi silom oblada podsjednutim gradom. Strjelicama dobaciva§e u grad listove, nudc<5i posadu najsjajnijim obedanjima, samo neka mu grad predade. AH zaludo, jer mu se nitko ne odazva Na to odludi
buduci da su
svi putovi bili nesigurni
i

udiniti

sveob<5i

juri§

s

kopnene

i

rijedne

strane.

strjelicom u grad pisamce, kojim

javi

kapetanu

Ivanu

Po^to

ie

jedan dio gradskih zidova bio razvaljen

Netko u to iz turskog tabora dobaci osnovu juriSa. Talovcu vrijeme od turskih lumbarada, dade sultan jarak
i

naokolo tvrdinje izpuniti drvom, da

mu

se £ete lakie
i

gradu priku6e.

No

kapetan Ivan

dade.po noci drvo u jarku posuti pu^anim prahom

drugim upaljivim stvarima. Kad su Turci skakavaca stall prelaziti preko jarka, te nebrojeni poput (quasi locustae) sutradan poku^li Ijestvama penjati se na zidine, stadoSe branitelji na raznim mjestima bacati gorazareni ugljen na drvo, §to je bilo u jarcima, koje je bilo posuto tu6c baklje, klade barutom. Planula silna vatra, u kojoj nemilo izgibe velik broj Turaka, a ostatak morade
i i

uzmaknutt.

I

galije

turske

na Dunavu postradaSe
vjetar

Ijuto.

Mnogo

njih

spaliSe
ih

i

potopiSe

branitelji iz topova,
nici zarobi^e.

a

mnoge dogna

sve do

zidova tik rijeke, pak

hrabri voj-

Veliki, osudni juriS turski trajaSe

od rana
§est

jutra

sve do veSeri (ab hora prima diei
uvidi,

usque
grada

in

vesperam), a svr§i se pobjedom krscana

Murat

da ne moze

taj

put Beo-

os^ojiti.
Ijudi.

Ta

stajao je
s

pod njim
vraliti

do sedam

mjeseci, a

izgubio je

zaludo do

17000

Odlu6i

toga

se u svoju prijestoljnicu Drinopolje. Polazeci ku6i posla

poslaniku kralja Vladislava u Smederevo odgovor, da za sada odustaje od osvajanja Beograda, »ier ieli njegovu
kralju dati

vremena, da promisli,

nije

li

za nj bolje,

da drago-

voljno Turcima ustupi Beograd zajedno s
1

onim krajem
mir,

Srbije, koji Ugri drze

(Ma6vom)«.
(ut

poljski Ijetopisac

Otugoss kaze, da
iavivSi

je Murat, digavSi

podsadu, Petra Landickoga poslao

natrag
si

k Vladislavu,

mu:
joli

>Ako hoce

neka

mu

ustupi

grad

Beograd «

pacem

veUet, castrum Albanandor, a

cederet).

Po nekim izvorima

je

quo repulsus erat, sibi resignaret et terris Rasciae sultan dodao ove ponosite rijedi: »Turci trebaju da
ill

dobiju Beograd; oni ga moraju dobiti, a dobit ce ga prije
i

poslije*.

(Gradjanski rat u Ugarskoj Hrvatskoj [1440.— 1442.]; smrt kraliice Elizabete 19. prosinca 1442.\ Odkad su Ugarska Hrvatska imale dva krunjena kralja, bilo je jasno, da ce se mo6'\ jedino madem odluditi, tko ce zatsta ostati kralj. Na koncu srpnja 1440. biia je stranka kraljice Elizabete sina joj Ladislava Postuma
i
i

spala na oizke grane.
Jtskra

U

sjeverozapadnoj
i

Ugarskoj branio je vlast njezinu kapetan Ivan

od Brandisa, a na zapadu u Slavoniji Fridrik Celjski. Njima sc pridruiili i neka bra6i Frankapani, kao knezovi Stjepan, Bartol, Sigismund, Martin Ivan, od kojih je St)epan tada obnaSao £ast zemaljskoga ka|>etana u Kranjskoj. Sva ostala Hrvatska, Erdelj Ugarska stajale su ut netom krunjenoga kralja Vladislava. Ali odvaina iena Ijubeibi
i i
i

mati Elizabcta nije zdvajala, nego je napela svu snagu, da
za koja je

svomu

sinu pribavi kraljevstva,

krunjen
i

bio.

Vcd

3.

kolovoza 1440. proglasi prosvjetl proti krunisanju kralja
i

Viadi«lava

posla ga »8vim plemtdima
i.

posjednicima erdeljskih strana* (partium nostrai

rum Transiluanorum
>IzvjcstQo

Bez sumnjc je jcdnake prosvjede razaslala po Ugarskoj
>da jc re£cni sin na$
naslijedio vladanje

Hrvatskoj.

jes

pik> ona,

ovoga kraljevstva kao
ba$tinik
i

baitinik

i

naravnt

gospodar.

PromisUte, dragi vjerni, ako
liJiti

se

taj

naravni gova"5im sino-

spodin toga kraljevstva moic

svoga nasljedstva,
torn
i

$ta

se

mo£e dogoditi
zavesti,

vima

i

baitintctma, jcr

ce

sc

po

tno6\

kao

zakonom

lisavati

otdiaskih

stvari,

po<>jcdovanja

dobara?

Nadaljc, budu<Ji

da se sinovi smiju da je presveta kruna

GRADJ4NSKI RAT U UOARSKOJ
ugarska, kojom su se kralji ugarski
vali,
i

I

HRVATSKOJ; gMRT KRAUlCK ELIZABETft.

tn

od vremena svetoga kraija Stjepana vjen^ati obi^kojom je takodjer reieni na§ sin krunjen, u vlasti naiega sina i na§oj, kojom je krunom kralj poljski, koji se je umije§ao na 7^tor prava reienoga sina na^ega na§ih, od nekadanjih naSih protivnika okrunjen? S toga moiete slutiti, da iz takova knintsanja poljskoga kraija ne <^e uzslijediti drugo, nego bijes gradjanskih ratova, pusto§enje .c Mekraljevstva i gubitak prava povlastica ne samo toga kraljevstva, nego i va^ih djutim kraijica Elizabeta nije se zadovoljila jedino takim proglasima, nego je stala raditi na sve strane. Najprije se obratila na glavu roda Habsburga, na Stajerskoga vojvodu Fridrika, od nedavna kraija njemadkoga (Fridrik III.*). Njemu bijaSe vec pokojni kralj na*
i
i
.

.

i

mijenio

skrbnicitvo
ali

svoje

djece.

Elizabeta

bija§e volje
i

se

prije

povjerila

Fridrikovu

bratu

Albrechtu,

taj

ne bija§e kraj sve dobre
se baci u okrilje
i

juna£kog srca svoga
Fridriku,

niSta udinio za

svoje Stidenike. Sada
i

re^enomu

novcem, a uz
rodu

to

tromu
i

zilavu, koji je

odsad kroz vi§e

muiu pohlepna za slavom od pol stoljeca mnogo utjecao

u poslove ugarske
osigura
kraljeva Sigismunda

deSke, radeci da

Habsburga svu baStinu
i

Albrechta. Eliza-

beta

zalaga§e

Fridriku

redom
i

svoje

dragocjenosti,
joj je za

gradove
placati

posjede, koji

njih uzajmljivao gotovih no-

vaca,

da

moie
s

Jiskru

i

druge

ieike placenike.

U

kolovozu sastade se
1440. u

napokon

Fridrikom u Hainburgu,
staleza,

te utanadi ondje 23. kolovoza

nazo^nosti austrijskih

Kaspara

Schlicka
vode,
s

i

triju

poslanika saskoga voj-

njime poseban ugovor, kojim ga
sina

priznade za stitnika svoga
slava,
sv.
<*e

Ladi-

te

mu namah

predade krunu

Stjepana. Nasuprot obeca Fridrik, da svoga Stidenika pomno odgajati njei

gova prava
forinti, za

Stititi;

suviSe dade joj
je

5000
do-

koje

mu

morala

zaloziti

hodke austrijske vojvodine. Ovom islom prigodom izmirio se je kralj Fridrik sa sTojim bratom Albrechtom, s celjskim
i

Krau
Fo drroresu
is

Vladislav
kronike

i.

VARNKNdiK.
^taiapaiw

knezom Fridrikom, pade s Frankapanima, bradom Stjepanom, Martinom
i

Waiu rartatukoga,

i

Ivanom.
PovjerivJi

• Brno.

se

posve kralju
raditi

Fri-

driku stade Elizabeta

takodjer

oko
supamika.
I

ugarskih

i

hrvatskih velika§a, da ih odvrati od svoga

to joj podje

donekle

za rukom.

Ostrogonski

nadbiskup Dionizije Set sa svojim
i

bratom

Tumom, madvanski
i

ban Ladislav Gorjanski, Ivan Korogj nedavno prisegla Vladislavu vjeditu
Elizabetu.

mnoga

vlastela

jugoistodnih krajeva, koja su joS
se opet

vjeru, odmetnufte

od njegm

pristadoie ui

Ohrabrila

ih

na to povjerljivost Vladislavljeva, koji je
i

namah nakoa svoga

krunisanja velik dio poljskih velikaSa

deta poslao kudi, misledi, da

mu

ih
i

ne de

trebati.

U
*
piamena
erdreich
:

kolovozu

i

rujnu 1440. bjesnio je ved gradjanski rat u Ugarskoj
koit
bi gradio.

Hrvatakoj na
aklcMti
i

Na *!» tKradtma,
a
iat

kao

I

os drsgocjenoctima •trojim d«o
i

jt Fridrik

artaatt

« t o m, ito

aam protama Ao

latioak)

njemaW ovake

:

Aattriaa tat imptrarc

orM

aatvarao (alk

Oatarricb aodarlhaa).

Hrr. poTJ.

H

II.

»

tfi

ALfeRBCHt AUSThlJSlCI, VLAOISLAV

I.

VARNEN^.IK

I

LAtllSLAV POSTUMU8 (1437.-1457)

sve strane.

U

sjeverozapadno)

Ugarsko)

raiali

su iei\d

kapetan

Ivan Jiskra
i

i

njegove

Koczky, koKomorowsky, Aksamit, Talafus od Ostrova zauzeo je Nikole. sv, Jiskra magjarski hajduk Pongrac od liptovskoga jima »c pridruii redom svc gradove u karpatskim gorama, obladao je LevoCem, PreSovim Bardjevjovim, a

podvojvode Juraj Jiskra, Petar
i

i

Talafusa u KoSicama. na to je namjestto Aksamita za zapovjedaika u &ipu§kom kraju, dao kovati zlatne Kremnici Poljskom, a poSto je u s svezu prekinuo Vladislavu Tako je novaca za daija poduzeda. skupio dosta Postuma, je Ladislava srebrnc pjeneze u ime suzbija Jiskru Vladislav povjerio je doduie Nikoli Perenju, zapovjedniku Kezmarka, da
i i i

i

njegove dete;

ali

taj

nije bio dosta

jak,

da odoli tolikim

du^manima.
koji

Dok

se je Jiski-a

borio na sjeverozapadu, harao je

na

jugu u zapadnoj Slavoniji
ili

drugi £e§ki placenik, po
bijaSe proSle

imenu Ivan Vitovec

(Jan Bithowecz
i

pan Jan Bittowecz),
celjskih

godine

knezova (Jann Wittowecz stupio u sluibu sa trt konjanika doiao u Slavoniju der kahm zu der zeit als die grauen von Cilli mit den von Oesterreich kriegten, soldner weisse mit dreyen pferden an der von Cilli hoff; und der was eines armen
rittermessigen

geschlechts

in

Behaimb).

Ivan

Vitovec
i

§irio

je

vlast svojili

gospodara

i

po progoned privrlenike kralja Vladislava. Ban fitave Slavonije Matko Talovac sa svojim bratom Petrom nije mu mogao odoljeti, jer je u isti mah morao pohitati na jug hrvatskih zemalja, da ih brani od velikoga vojvode bosanskoga Stjepana Vukdica. Taj nije mogao braci Talovcima oprostiti, Jto bijahu proSle godine po zapovijedi svoga kralja stali na svojim svojacima Frankapanima udari sada obranu Dubrovnika; a potaknut valjda jo§ na posjedovanja brace Talovaca u juinoj Hrvatskoj. Ne zna se potanko, kako se je ratovalo; ali je izvjcstno, da je jo§ u veljadi 1440. Stjepan Vukdid podsjedao grad
kraljice Elizabete

£itavoj

zapadnoj

Slavoniji

Ugarskoj uz medju

Stajersko-ugarsku^

i

Omi^
se
pKxlje

koji je tada

kraljica Elizabeta

nudila
se

DubrovCanima.

Ali

Dubrovdani

ne usudiSe

stati

na put
Stjepanu

mocnomu
Vuk6icu

vojvodi, jer
za

bojahu njegovih saveznika Turaka; pak tako

rukom, te osvoji ne samo Omi§, nego pokori svojoj lasti i Poljica. Dakako da je Matko Talovac namah nakon krunisanja kralja Vladida slava morao pohitati na jug svoje banovine, da obrani bar ostatak svoje vlasti pomogoe bratu si Petru. Grada Omi^ nije dodu§e mogao osvojiti, ali je za to zadavao mnogo jada svomu protivniku. U prvoj polovici rujna borave poslanici vojvode Stjepana mole u njih pomoci, >jerbo gospodin vojvoda Stjepan kani se osveVukiica u Mletcima titi radi povreda, nanesenih mu od kneza Matka< (cum dictus dominus voyvoda Stephanus intendat facere vindictam suam de iniuriis sibi illatis per comitem Maticonem). Ali Mletci odbiie 13. nijna molbu Stjepanovu, >jer imadu primirje s krunom ugarskom, a
i i

mjesta, koja drii reieni knez Matko, pripadaju kruni ugarskoj «.

Odiazak poljskih (eta
betine,
rali
iz

iz

Ugarske, slavodobice Ivana Jiskre na sjeverozapadu

i

Ivana

Vitovca u Slavoniji, a odsutnost bana

Matka Talovca: sve

to ohrabri

privrlenike Eliza-

da u niinu 1440. pokrenu odludnu vojnu na Vladislava, ne bi li ga kako protjeBudtma Ugarske. Brat ostrogonskoga nadbiskupa Dionizija, po imenu Toma Set,
i

provaljivao viie puta

iz

Ostrogona prema

Budimu,

te spalio

pa6e jednom
i

i

predgradje

budimsko.
banovine
i

U

isti

mah skupio

I^adislav Gorjanski
iz

gotovo sve velikaSe

plemice maivanske

pridruienih joj iupanija, pak

§iklo$a grada vodio vojsku uz

Dunav prema
i

Budimu.

Bili

su u toj vojsci osim bana joi Ivan Korogj, Andrija Botoi, Henrik Tama§i

drugi

priTrienici kralji(^ini.

Dok
i

de

ta

vojska

stidi

do Budima,

pribrat de se
svi

i

druge vojvode
i

i

kape-

taoi is drugih krajeva

pred tim gradom, pak de onda

zajedno provaliti u nj

protjerati

nametnika
je
i

iz

grada

zemlje. Kraljica Elizabeta bila je gotovo sigurna,

da de

pobijediti,
i

pak

sama

iz

varoSa Poiuna pohitala u Ostrogon, da bude bliie pozori^u svoje pobjede
taj

slave.

Kralj se Vladislav naiao u

par u velikoj

bijedi

i

opasnosti.

Na njegovu molbu

dosvolio
ali

mu

je

doduie

poljski sabor u Korczinu 8. rujna

lijepu

mu

trebalo uxtrajati,

dok

ta

vojska stigne.

U

taj

osudni das

pomod od 5000 momaka, pomogoie mu severinski

r.RAIUANSKI RAT V rr.AI\>KOJ

I

IIHVATSROj; SMRT KitAUICK RLiZAPETE.

179

Njima povjeri sve poljske ugarske na najopasnijega neprijatelja, na ma£ete, s kojima je dvanskoga bana Ladtslava Gorjanskoga. Negdje na koncu rujna ili na podetku iistopada sukobiSe se obje vojske na desnoj obali Dunava, kod mjesta Batte ili Bdtasz^ka (circa oppidum Batta, secus monasterium de Czykador, quern locum vulgus Zek appellare solei)
bani Ivan Hunjad
i

knez Nikola Ilodki
razpolagati,

(PVistacki).

i

mogao

pak

ih posla

na sjeveru Muhada. Obje vojske bijahu brojem prilidno jednake.
ubilaiki boj

Planuo zestok, brato-

od mnogo

sati (pluribus horis), koji se

napokon

svrSi

porazom bana Gorjan-

skoga, kojega je vojska

nagnala u

divlji bijeg.

Andrija Boto§ poginuo u boju, Hcnrik
i

Tama§i

Ladislav Ivan Korogj sredno umakoSe. Ivan Ivan Korogj bili doduSe krupna tijela (grada su Ladislav Gorjanski uiore corpore), ali da su bjeiali poput drugili. Utekav srecno zavjeriSe se, da se ne de nikad viie s neprijateljima boriti na otvorenom polju. Ladislav Gorjanski pribjegao u
i

drugi dopadoSe robstva, a ban
pi§e,

Turfanski

i

Ostrogon, da javi
nastavi,
ili

kraljici

Elizabeti poraz svoj
forinti

i

njezin.

Kraljica

ga

zaklinjala,

da

joj

bar

uzajmi 100.000

za

produljenje rata po drugima;
ratu.

da borbu ali banu

bijaSe sve dodijalo,

pak ne htjede

vi§e ni 6uti

o

Tako
i

i

kraljici

ne preostade drugo,
i

nego da uzmakne natrag u Pozun.
podsjedali

Dotle

su

slavodobitni

Ivan

Hunjadi

Nikola Uoiki

gradove kraljevih protivnika, kao SikloS
pokoriSe vedinu
protivnika

Simontornju; gradove doduSe ne
krajevima.

mogo$e

osvojiti, ali zato

u onim

Sve zarobljene

ZlATNA FORINTA VlADISLAVA
Na
lic«

I.

VARNENdlKA.

Tidimo

itit,

podijeljen na iettri polja: n

prvom

•« itmjcnjnje

oum
i

srebrnih
kril.

i

crreoib Kreda, a
:

drafom
tf Wla-

je poljtki orao, n

tredem
r(ex)

.

Jnraj na konju, a a tetrrtom

nganki dvognbi

Nadpia naokolo niba

diaUaa d(d) g(raiia)

Ungariec.

Na

saliija

vidimo •. Ladialava
Ladialans rex<.

sigle

N

C. Nadpis naokolo: »S(anct«i)

Narodni

mua^

o BadiapalU.

dovedoSe k Vladislavu, no
tako

taj

ih

ved nakon nekoliko dana pusti na slobodu
slabo paieni

i

predobi

mnoge

njih za prijatelje.

Pobjedom kod Bdtaszdka

izadje
i

doslije

Ivan Hunjadi na glas.
i

I

prije

za njegove borbe doduSe znalo se za junadtvo bojnu vjeitinu severinskoga bana s Turcima: ali odsad stao je utjecati u javne poslove kraljevstva viie, nego ikoji tt' likai staroga plemstva. Ivan Hunjadi popeo se je na prvo mjesto medju velikaStma, te je
i

bio ne

samo

najugledniji vojvoda,

nego
obranu

i

najodlldntji

savjetnik

kralja

Vladislava
i

Kralj

iupanom imenovao ga erdeljskim vojvodom Beograda. Nljc praznih ruku ita^o ni Nikola IlodkL On bl imenovan dnigom Hunjadovim u Erdelju, a k tomu i madvanskim banom mjesto odmetnoga Ladislava Gorjanskoga, koji bi liien svih svojih posjedovanja. te je ku6ita. odsad lutao neko vrijeme bez kude No pobjeda kod B^taszdka spasila je ukodjer Vladislava od sigurne propasti. Mori
ga obasuo

novim
te

milostima

i

dastima:

temeSvarskim,

mu

povjerio

i

i

da se je pobjeda silno dojmila protivnika, jcr malo zatim dodjoie u Budim poslanici njemadkoga kralja Fridrika, ititnika Ladislava Postuma. Ti poslanici, jedan biskup i jedan

iSo

ALBRKCRt AUSTRtJSKI, VLADISLAV L VARNBN&IR
o^itovaSe ielju
s

I

LADISLAV POSTVMUS (1437.— 1457.)
mir izmedju Elizabete
Vladislava.
i

vitex,

svoga gospodcra, da

utana£i

i

Potonji se

mjesta

odazove ponudi,

te povjeri

ugovaranje
i

svomu poljskomu kancelaru Podjedno sazove

Vladislav
i

o miru vackomu biskupu ugarski sabor za 1. studenoga

u Budim, na koji pozove sve podanike svoje, pa^e

prottvnike.

Tako

pisa 20. listopada

zasebno pismo Vladislavu TituSevidu od Bathmonostre, u kojem
okant u torn pogledu svakoga odpora (quatenus omni
dissimulacione
postposita),
i

mu

zapovijedaSe, da se

in

hac parte renitencia posttergata,

da nefaljeno dodje
i

na sabor,

kamo

su jednakim nadinom
kralj

pozvani

i

ostali prelati,

baruni

ugledoiji plemidi.

Dok
skloni

je tako njemadki

posredovao
je

oko

izmirenja, nastojala je Elizabeta ptotajno,

da

zapovjednika tvrdinje u Poiunu,
ruke.
I

Stjepana Rozgona, da preda povjerenu
Stjepan Rozgoa
<5e

mu

tvrdju

u

njezine

zaista
joj

napokon

18.

listopada utanadio s

njom neki

tajni

ugovor, kojim

se obveza, da

do Gjurgjeva dojduce godine bez ikakva otezanja predati njoj povjerenu mu tvrdju, dok su njema£ki iitelji u varo§i onako bili gorljivi privrienici njezini. Da li je do§lo do uredenoga sabora 1. studenoga u Budimu, ne znamo; tako isto ne zna se mnogo o zgodama posljednjih mjeseci godine 1440. Dne 1. studenoga nalai

zimo doduie

kraljicu Elizabetu u
5.

Budimu, gdje no
opei u
bijaSe

izdaje

povelju iiteljima grada Vrati-

no vec meitru njemadkoga reda,
slave u Slezkoj;
protiv

boravi
joj

Zeljeznom, gdje

no se zahvaljuje velikomu
poljskoga
kraljica
kraija

koji
sina.

obrekao, da ne ce pomagati

Ugarske
22.

i

njezina

U
joj

drugoj polovici

studenoga

u

sina.

Novom Dne

mjestu u Austriji, gdje no opet ugovara s

vedinom kraljem Fridrikom, skrbnikom svoga
desi

se

studenoga obriie

Fridrik,

da ne 6t bez njezine privole

i

savjeta >niSta

osobita* (nichts merkliches) poduzeti
vjeren, ntti s kderju joj Elizabetom,
brinuti.

Sutradan
i

posudjuje

kraljici

niti sa sinom Ladislavom, koji je njegovoj brizi ponego da 6e se za oboje zajedno s Austrijom vjerno prima od nje u zaiog grad 9000 ugarskih forinti
i

Steyer
dati

druga mjesta; a 26. studenoga obedaje opet Elizabeta Fridriku, da ce mu presvoga sina, dim samo dobije koje sigurno mjesto u svoju vlast. Napokon 2. propiSe

sinca

Elizabeta

iiteljima

varoSi

Pozuna, da priprave kola
7.

i

Ijestve,

i

da

ih drie

pripravne,

dok ona onamo dodje. Dne
i

prosinca kraljica je u Zeljeznom, 11. u Sopronu.

U
1.

to se je plemeniti

velikodu^ni kralj Vladislav
najglavnijega

sam dobavio novih
6.

neprilika.

Oko

studenoga pustio
*sada

na slobodu

protivnika

svoga, naime celjskoga kneza

Ulrika, kojega je nekoliko mjeseci driao zarobljena.

Vec

studenoga

1440. izdaje knez

Ulrtk,

puSten

iz

suianjstva
. .
.

preblagoga

gospodina

Vladislava, kraija
izpravu,

Ungarije

i

Poljske« (nunc de captivttate
^aje,

emissus) u gradu

Budimu svedanu

kojom obe-

da dc uz ine obveze (inter cetera obligamina), koje je prihvatio, povratiti kralju grad TrenCin, kao tvrdinje (castra Kemend, Marmankew, Kigowkw. druge gradove Netnpthy et Paka), za koje se kaie, da su osvojeni od Ijudi kraljice Elizabete njegovib. Suviie je knez Ulrik torn prigodom Vladislavu predao 24 taoca obedao mu, da de ga izmiriti sa supamicom njegovom Elizabetom. Namah zatim, 11. studenoga, nalazimo kneza Ulrika u Ostrogonu, gdje no Rynoldu Losoncu dariva neki grad (Traburg) u Koru^koj iz zahvalnosti, &to je njegovim nustojanjem pu^ten od Vladislava iz suzanjstva (eo quod, quum captus esset, ab Vladislao ex hac captiuitate per legationes, ultro citroque a Rynoldo dc Losontz obitas, praecipue fuerit liberatus). Cini se, da na slobodu pu^teni knez Ulrik svojih obveza nije mogao ili nije hUo
i
i

i

i

izpuniti.
je,

Ostavio taoce Vladislavu, pak se opet rotio s njegovim protivnicima. Zanimljivo
i

da se je u polovici prosinca 1441. desio u Mtetcima poslanik kraija Vladislava slavonskoga bana Matka Talovca. Taj poslanik, vitez Nikola od S. Severina, uvjeravao je obdinu mletadku o dobrom prijateljsvu kraija bana, molio ju, da pomogne banu Matku otimati grad Omii, koji mu bijaie Stjepan Vukdid ugrabio, zaklinjao ju, da stane uz njih
i
i

u borbi s Turclma. Suviie se ban

Matko

tuli

na knezove Frankapane
17.

i

Celjske,

i

kao

da se

boji itgubiti baoiju. Mletdani

na to odgovorii(e

prosinca uz ino, da su spremni

GRADJANSKI RAT U UOARSKOJ
pisati

I

HRVATSKOJ; 9MRT KRAUICB KMZABBTS.
te

iSi

senjskim

i

celjskim

knezovima u prilog banu Matku,
upravitelje
poslati
i

ga kao svuga gradjanina
u slufaju, ako bi ban

preporuiiti.

Jo§ de obavijestiti svoje

u Dalmaciji, da

Matko

htio

sam do6
i

ill

svoje

stvari u njihove oblasti,

prime njega kao gradja-

da tako s njime postupaju. U borbi s bosanskim vojvodom Stjepanom Vukiidem ne mogu mu pomodi, jer moraju ostati neutralni, poSto su to obecali redenomu vojvodi, kad je traifo pomoci od njih. Uza sve to dozvoljavaju banu Matku kupovati u
nina njihova,

njihovu gradu bombarde, prah

i

razlidito oruije.
i

Kraljica Elizabeta boravila je 5

7.

sijednja u Ostrogonu, a poslije opet

u

Komoon sred
polji

ranu

i

varoli Poiunu.

U

to stiie kralju Vladislavu

obecana pomod
Svijecnicu,

iz

Poljske, te

najieSde zime odiudi zapodjeti osudnu vojnu.
iz

Na samu

2.

veljade 1441., podje
i

Budima, povjerivSi ga palatinu
vitezu Pavlu

Lovri

Hedervaru, krakovskomu dekanu Nikoli
i

skomu
ieljezna

Vojnickomu.

S poljskim detama

s bandeiijima

svojih ugarskih

hrvatskih privrfenika podje
i

prema medji
zupaniji

austrijsko-Stajerskoj, gdje su zupanije lopronska,

zaiadska bile poplavljene od privrzenika kraljice
i

Elizabete
kaSteli,

i

Tu

u ieljeznoj

zaladskoj
all

stajali

su gradovi

i

koje
s

obe<5ao povratiti,
stajao
s
1,

svoga obecanja

nije odriao.

Dok

je

sam

kralj

knezova Celjskih. bijaSe knez Ulrik glavnom vojskom

izpred

till

gradova, poslao je kao

prednju

straiu

Stjepana Banida od Lendave

jednim odjelom u Slavoniju. Banid prodre do Samobora, gdje se na samu pepelnicu, oiujka 1441., sukobi s Ivanom Vitovcem, vojvodom celjskih knezova. Planu zestoka

borba, koja se svrSi
hvaliti

porazom

Stjepana

Banida.
je
i

Celjska

kronika

ne moie se dosta nazarobio.

slavne

pobjede

Vitovdeve, koji

samoga vojvodu Banida
Roienberku
i

Izabrani
Celjski
zafo-

biskup praiki Nikola piJe 15. oiujka Ulriku

iz

Beda ovako:

»Knez

potukao

je Poljake

piijeoio je ditava
rinti.

Ugre tako, da ih je tisudu pol ostalo na mjestu mrtvih. Suvi§e kola s pu^kama zarobio mnogo njih. Jedan se ieli odkupiti sa 40.000
i

i

Ugre kroz dva tjedna, tako, da su na tisude izginuli mnogi robstva dopanuli. 1 tako ide Poljacima Ugrima zlo<. Malo dana iza boja kod Samobora, dne 10. oiujka 1441. stoji sam kralj Vladislav s glavnom vojskom svojom (in descensu nostro exercituali sub castro Kemend) izpod grada Kemenda u zaladskoj Zupaniji, za koji su se otimali Ivan Kakas od Ludbrega i Stjepan Rechnitzer s jedne strane, a Ladislav Pethew de Gerse s druge. Namah zatim, 14. ozujka, stoji izpod kaStela Marmankcw, 27. ozujka pod gradom Nempthy, 2. travnja kod doline Zcntgwrgwelge, a 9. i 11. travnja blizu varoSi K6rm6nda. Jo§ 2. travnja izdaje u logoru znamenitu povelju Simonu Palocu, meStru svojih konju§nika, Mihajlu Orsagu, svojemu pokladniku, u kojoj potanko prida o njihovim zaslugama, te im u priznanje velikih zasluga dariva grad Kiseg u ieljeznoj iupaniji. koji je prije pripadao odmetniku I^dislavu Gorjanskomu. Od K6rm0nda ide kralj k sjeveru, te ga vcd 17. travnja nalazimo kod Sombotelja (prope oppidum Sabarie) Jamadno je uzmicao prcd slavodobitnim Ivanom Vitovcem, koji bija^e nakon pobjede svoje kod Samobora provalio preko Dravc u Ugarsku, da obrani Elizabetine gradove uz dtajersku i austrijsku medju. §ta se je izpred Sombotelja zgadjalo, da li je bilo boja ili ne, nije nam poznato; samo to je izvjestno, da je Vladislav dne 19. travnja, stojedi s vojskom svojom kod Sombotelja, utanadio mir s celjskim knezovima Fridrikom Ulrikom. Celjske knezove zastupali su tom prigodom Martin od La^koga Trga (de ThyfTeru) i Ivan Meusenreatter de Pakenstein. U kraljevu taboru bili su nazodni od ugarskih hrvatskih vclika&a: vrhovni kancelar danadski biskup jegarski Simon Rozgon, varadinski biskup Ivan de Dommis Petar, erdeljski vojvoda madvanski ban Nikola Uodki, ban ditave Slavonije. Dalmacije i Hrvatske Matko Talovac, iimeiki virovitidki iupan Emerik Marcxali, vrhovni vmotod Simon Cudar Oinodski, vrhovni konjuSnik Simon Paloc pokladnik Mihajlo Orsag. Celjski knezovi prizna^ kao posjednici imanja u Hrvatskoj Ugarskoj Vladislava svojim kraljem gospodarom, te mu prisegoie vjednu vjemost pokomost; tuviie pustiie na slobodti
i

Pak

Jiskra pobjedjivao je
i

iz

KoSica Poljake

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

t

i

i

i

l8a

ALIRICHT AUSTnUSKI, VLADISLAV L VARNBn£iK
i

I

LADISLAV P08TUMU8 (1437—1457.).
vratiti

zarobljenoga Stjepana Banida
kojc bijahu za proilih smutnja

njegove dnigove,

i

napokoD obrekoSe

sve gradove,
<5e

osvojili. Kralj
i

Vladislav obveza se opet prisegom, da

kne-

zovima Fridriku
(ut veris
biti

i

Ulriku »kao pravim

zakonitim

udovima krune kraljevstva Ungarije<
njih,

atquc legitimis membris coronae regni
i

Hungariae) kraljevskom blagohotno§<5u

vazda sklon

milostiv,
i

da

6e

utoliti

svaku mrinju na
njih

pade

da de

ih

§tititi

i

braniti

od svih
iznide.

neprijatelja

protivnika njihovih. SuviSe

odpustt kralj taoce,

koje

mu

bi-

jaie knez Ulrik dao,

zadriav

samo deset
se
kralj
i

dotle,

dok

mu
i

celjski

knezovi obedane

gradove

Uz

celjske
VI.,

knezove

bijaSe

Vladislav

pogodio

s

austrijskim

vojvodom

Albrechtom

bratom
iz

kralja Fridrika

Itiinika Ladislava

Postuma. Albrecht VI. bijaSe

}oi prije pustio

suianjstva Emerika Marczala, kojega mu bijale predala kraljica Elizakralj ban Matko Talovac austrijmoradoSe se poslije, naime 30. svibnja, skomu vojvodi pismeno obvezati, da 6e se na slobodu puSieni Emerik Marczali do Bobeta; no zato
i i

iida vratiti u suianjstvo u Forchenstein.

Ako
s

ne

bi

toga udinio,

platit

ce kralj 50.000 forinti

jamdevine, a ban Matko Talovac 20.000

forinti.

Odkad

se

je

Vladislav

izmirio

celjskim

knezovima,

pretegnu

posve

njegova

stranka u zemljama hrvatskoga
oblastima, bila je
dislava s
i

kraljevstva.

AH
(in

u Ugarskoj, narodito

u sjeverozapadnim

dalje jaka vlast kraljice Elizabete.
pri

Dne

29. travnja nalazimo jo§ Vlain

vojskom
je

podsadi grada Ugoda
vocati)

descensu nostro exercituali,

obsidione

scilicet castri

Wgod
u
toj

u vesprimskoj zupaniji, gdje

no
qui

izdaje povelju, u kojoj se
(in

hvali,

kako

vojni gotovo sve svoje

odmetnike pokorio
nostros
ali

hoc nostro exercituali
et

progressu,

quo

felice

Deo omnes pene

rebelles,

perfide

contumaciter

contra nos calcitrare satagebant, domauimus);
te nastoji mirnim putem nagoditi se Ulrik, pomaiu celjski knezovi Fridrik zumka izmedju njega kraljice Elizabete.

vec prvih dana svibnja vrada se opet u

Budim,

s

preostalim protivnicima. Pri torn ga u veIjeto,

like

i

radedi kroz ditavo

da dodje do spora-

i

U
jahu

isto

vrijeme nastoji

gradjanskoga rata
poradi

da do kraja izmiri hrvatske zemlje. Jol za pristajahu gradjani na brdu Gradcu kod Zagreba uz njega, te moradikralj

Vladislav,

toga pretrpjeti

svakojaka nasilja od celjskih

knezova.

Ba§

isti

dan, kad je

Vladislav ulanadio pred Somboteljem mir sa zastupnicima celjskih knezova, pisa posebno

pismo redenim knezovima, >svojim iskreno Ijubljenim vjernima«, te im zapovjedi, da se okane dirati u te slobodne gradjane. Jednako utjeSi drugim pismom od 6. svibnja same gradjane, javivii im, kako je pisao celjskim knezovima, da ih viSe ne uznemiruju. >Ako me oni (knezovi) posluSaju, dobro je tada; u protivnom sludaju odredili smo, da vam se ito bria pomod namakne. Pozivamo vas s toga molimo, da duvate medjutim
i
i

sami svoj grad

i

sebe od

nasilja

(a

surrepcione), dokle
biti

vam odredjena pomod
(ab
ilia

stigne.

Nemojte
Ijevstvu.

dvojiti

o lom, da dete naskoro
i

od

te

nevolje

tribulatione) oslobo-

djeni*. Kralj je Vladislav

nagradjivao vjerne dosad privrienike svoje u hrvatskom kra-

Dne

23.

lipnja

1441. izdade povelju
i

vojnu sluibu >radi siroma$tva
vjerne sluibe njihove.

turske nevolje<;
i

Klokodkomu plemenu, kojom mu olakia namah zatim, 29. lipnja, potvrdi knezograd Ostroiac, da
i

vima Blagajima (Ivanu, Nikoli, Gregoriju

Franji)

ih

tako nagradi za

Napokon

nastojaie

predobiti

dosadanje svoje

protivnike,

medju

njima Vladislava TituSevida od Bathmonostre, koji je posjedovao Blinju i druga imanja u zagrebadkoj iupaniji. Za predjaSnjih smutnja bijaSe kralj Blinju darovao Petru Zrin-

skomu
lovcu,

njegovim sinovima; no sada, 8. nijna, zapovijeda iz Budima banu Matku Tada redeni posjed oduzme Zrinskima i povrati prijaSnjemu gospodaru. U obde je kralj Vladislav tvima silama radio, da blagoidu i darovima predobije svoje protivnike u Ugarskoj. I sama Elizabeta zabrinula se s toga iivo za svoga sina Na
i

podetku lujna 1441. dodjoie u Budim svedani poslanici njezini, nudedi kralju Vladislavu mir. Vladislav jedva to dodekao, pak ved 9. rujna izabrao sporazumno sa svojim odanim

ORADJANSKl RAT U UOARSKOJ

I

HRVAT^KOJ; SMRT ERAUICS KLIZABKTK.
Bili

183

velika^ima punomocnike, kojt ie s kraljicom ugovarati.

su to jegarski biskup

Simon
i i

od Kuilja, sudac kraljevskoga dvora zupan poiunski Juraj Rozgon, zupan Stjepan Bator, napokon zupan viiegradski iupan heveSki. Sutradan, 10. rujna, primiie ovi izabranici od sabranih privrzenika kraIjevih podpunu punovlast, da utanade s kraljicom Elizabetom njezinim Ijudima svc, §to
Pctar, Mihajlo

Rozgon, danadski

biskup

JakSic

i

bi biio

na korist drzave
s

i

na umirenje domovine.

Poslanici podjo§e kraljici u Poiun, da

ugovaraju
glasova
iz

njome. Medjutim
odbi

bija^

Elizabeta

Ceike, pak se jc opet predomislila.
Vladislavljeve

vec naprosto
rede 00a
sinu svomuI<
Kraljevi

poslanike.

od Ulrika Roienberka povoljnih Ne htjede sada duti ni za kakve pogodbe, >Kako bi mi samo na pamet dodi moglo<,
primila

prkosno, »te bih ja voljela ugarsku

krunu poljskomu

kralju,

nego vlastitomu

punomodnici
sve

vratiSe se, a nesredni gradjanski rat opet se obnovi. Ratovalo

se poglavito u sjeverozapadnoj Ugarskoj, gdje je

Ivan Jiskra

od Brandisa u sred zime

junadki
trail

suzbijao
kralja

protivnike

kraijidine.

Privrzenici
i

njezini stadoie ju salijetati,

od

Fridrika, da joj
joj

povrati

sina

krunu

ugarsku, a

neka podjedno da pusti na

slobodu rodjaka
Elizabeta podje

Ladislava Gorjanskoga, kojega bija§e nedavno zarobio, kad je s kra-

do^o. Jednako zahtijevahu austrijski stalezi, a i poslanici de§ki. sama u Bed, da se namoli Fridrika. Ali taj okorjeli bezdutni kralj ogluSi se svima njezinim molbama. On oditova, da mu kao skrbniku pristoji pravo, svoga kiceljicom na njegov dvor
i

SrEBRBNI PJKNKZI VlaDISLAVA
I.

I.

VARNBNdlKA.
;

Denar.

Na

lies

vidi

te

poljtki

okraajeni

orao

i

knuiom ovjeoiani
3.

grb, razdijeljen na dva polja: n

nadpU detaom

:

>Moneta WUditlai Dei gn(tia)c

na

talifiia

.)«

>n

aganke grede,
na
ttli^ja

a n lijevom dTogvbi krii.

S obj«
krii)

•traoe grba ttoje tigle

BN;
tigle

na rnbn

m

nBitavlja nadpit lica ri'iriiroa:

>regii Ungarie et ceterac.

Obol.

Na

licn
i

knioa

i

BP;

nadpit:

»MoneU

Wladitlaic

;

ngaraki grb (grede

i

drogabi

bes krmoe,
3.

Obol.

Na

nastarak nadpita >f regis Ungarie et c(elera). lien aganki grb, ovjenian kmnom, i sigle B N, satim nadpit: »M(oneta) Wladitlai Deic;
tr. Jsraj

na

laliija

grb bes kmoe, a grbo

na koojn;

i

naitarak nadpita: >f regit Ungarit et c(«tcra)c.

Narodni

mu*^

u BudimpelU.

nika uza se pridriati;

kruoe ne moie

vratiti, jer

mu

nije

povracen zajam, a Ladislava
u Stajerskoj.

Gorjanskoga pridriat dc u zatvoru,
i

jer su

njegove detc

plijenile

Da

se rijeil

neugodna mu moljakanja salijetanja, odvede Fridrik namah zatim nedorasloga Ladi* slava Postuma sa sobom u Stajersku Kad je poslije ipak Elizabeta kroz poslanike i pisma zaklinjala Fridrika, da joj vrati sina i krunu, uzkrati joj ne samo svaku pomod, nego ju
stade Ukodjer goniti, da

mu

ved jednom oamiri uzajmljene novce.
i

okolice njegove. Godine 1442. bjesnio je gradjanski rat poglavito oko Poiuna varoS okoli&em u rukama kraljice s Poiunska tvrdja bila je u vlasti kralja Vladislavs, a Elizabeic njczinih privrieoika. U veljadi digao se Vladislav, da osvoji varoS Poiun. Dne 22 veljade piJc Emerik Marczali Vladislavu TituicTidu od Bathmonoslre, kako se nada, da de kralj Vladislav za koji dan obladati torn varoii. All se prevario, jer je kralj malo
i

poslije

morao podsadu

varoSt dignuti, ne poludivii tvoga

cilja.

Dne

14.

olujka 1422. piie

opet vojvoda Henrik Tamaii, privrlenik kraljice

Elisabete,

redenomu Vladislavu Tituie-

lt4

ALBRECBT AT78TRUSK1, VLADISLAV
kako

I.

VAHNKn£|K
javlja,

I

LADISLAV POSTUMUS (1437.
»kralj

— 1457.).
s

vidu,

mu

ostrogonski

nadbi$kup

da je
u

polja6ki«

morao

velikom

itetom odstupiti od podsade Poiuna, te sada boravi
blaga gospodja

Sombotelju.
i

Zatim dodaje: >Prezdravlju boravi
iz

na^

kraljica s velikim veseljem
iste kraljice naSe,

i

radosti, a
iz

u

dobrom
i

u Poiunu;
Ijndi
i

iz

gradova pak
te su
ih

naime
i

Gjura

i

Ostrogona,

Njitre

i

Tothe,
i

vojske pomenute kraljice lirabro pustoSe

robe pokrajinu

kotare

Budima

Stol-

noga Btograda,

netom iznova

opusto§ili«.

gradjanskoga rata silno jc stradala iitava Ugarska, a nije bito nade, da bi koja mogla pretegnuti prevladati. Nevolju zemlje uvedale su i provale turske, koje stranka je Ivan Hunjadi teikom mukom odbijao. Cini se, da je u to vrijeme slavonski ban Matko Talovac doSao na tu misao, da bi se kralj Vladislav izmirio sa sultanom Muratom ustupio mu Beograd, da bi se onda mogao svom snagom oboriti na svoje domace protivnike. Ali do toga ipak ne dodje. Nasuprot stalo se osbiljno raditi, da se dokrajii gra* hrvatskih staleia povede djanski rat, pak da Vladislav s pomocu poljaikih, ugarskih kriiarski rat na Turke. Tu je misao zastupao i papa Eugenije IV., koji je u lipnju 1442.
i i i

Od

poslao u Ugarsku
dinal

kardinala

Julijana

Cesarinija, za

svoga legata. Umni
za
kraija

taj

i

rje6iti

kar-

Julijan Cesarini
i

bija§e

se

proslavio

jo§

Sigismunda na koncilu u
stao raditi, da izmiri obje

Baselu

u ratovima u

s

Husitima, te je sada upravo

neumorno

Mladoga Vladislava, koji je gorio od 2elje, da se prodi^i u spremna na svaku irtvu, a i kraljica Eiizabeta bila je sklonija izmirenju nego ikad prije. Ne same da nije njemaiki kralj Fridrik mario za nju njezina sina, nego prilike u CeSkoj bile su po Ladislava Postuma vrlo nepovoljne. Napokon gubila ie Eiizabeta i u samoj Ugarskoj redom svoje privrzenike. Neumornomu nastojanju legata Julijana Cesarinija po§lo za rukom, te se u drugoj
protustranke Ugarskoj.
ratu s Turcima, zatekao je
i i

polovici godine 1442. stalo ugovarati o miru. Elizabetu
privrienici njezini,

bodrili

na izmirenje najodluiniji
i

kao

ostrogonski

nadbiskup

Dionizije
iz

Set,

rodjak

njezin

Ladislav

Gorjanski, kojega bijaSe kralj Fridrik odpustio
brata svoga Ivana za taoca. Prvih dana
legat Julijan zajedno s

robije u Gradcu, poSto

mu

bija§e

dao
za-

kolovoza 1442. dodje u Pozun
Ilodkim
i

kraljici

Elizabeli

banom (madvanskim) Nikolom

Stjepanom Batorom,

stupnicima kraija Vladislava.

Tu

utana£i§e

oni

najprije primirje

do

24. lipnja

dojdude

godine, a onda stadoSe kraljicu nagovarati, da privoli na sastanak s kraljem Vladislavom,
koji bi

imao

biti

22. rujna
8.

razumu. Eiizabeta izdade
doti na uredeni sastanak,

u Ostrogonu, gdje bi se jamadno vijedalo o podpunom spokolovoza pismo, kojim zaista obeda, da ce u ustanovljeni dan
uz
niti
tri

ali

uvjeta,
joj

od kojih

bijaie

glavni,

da je ne

sile

na

ni-

kakve

zaruke

ni

vjendanje,

da

ograniiuju podpune slobodne volje (quod non

compellemur ad sponsalia vel matrimonium contrahendum, aut aliud aliquid faciendum, praeter spontaneam et bonam nostram voluntatem). Jo§ 14. kolovoza javlja kraljica jemim gradjanima u Kremnici, da je pristala na taj stanak, pak ih poziva, da i oni poilju onamo dva ili tri razborita sugradjanina.

U

to se bijaie sastao

i

ugarski sabor u Budimu, dakako sve sami privrienici kraija

Vladislava. Bijaie tu jegarski biskup

Simon Rozgon, velikovaradinski Ivan de Dominis,
Brankovic, celjski
i

vesphmski
Lx>vro

Matija, danadski Petar,

bosanski Josip;

prvom redu

srbski

despot

Gjuragj
erdeljski

od svjetovnih velikala spominje se u zagorski knez Fridrik, palatin
i

Ilodki, ban ditave Slavonije Matko Talovac, iimeiki iupan Ivan Marczali, Stjepan Bator mnogi drugi. Znadajno je, da se na tom saboru nalaze zastupnici kraljevine Slavonije (nuncii rcgni Slauooie), njih dctiri: po imenu Benedictus Nelepecz de Dobrakuchya, Ladislaus Roh de Deeche, Petrus literatus de Zeanahraczthya, Johannes filius Viti de Corbowa. To je prvi put, ftto »e zaMupnici kraljevine Slavonije uz zastupnike ugarske (comunitas regni
i
i

Hedervar, vojvoda

ma£vanski ban Nikola

Hungarie)
Hrvattke
i

i

erdeljske

(nuncii

parcium

Transiluanarum)
ni

dese

na

ugarskom saboru;
Svi
velika^i

iz
i

Dalmacije

nema

ai

OYom prigodom

velikaia, ni

zastupnika.

ORADJANSKl RAT U UOARSKOJ
zastupnici, sabrani na saboru
dislava,

I

BRVATSKOJ; SMRT KRAUICB KLIZABKTE
17.

185

u Budimu, potvrdiSc
Elizabeti
iz

kolovoza
i

1442. pismo

Icralja

V^Ia-

kojim

zajamdi
i

kraljici

Slobodan

dolazak

boravak u Ostrogonu za
£ini

22. rujna,

kao

Slobodan odlazak

toga grada.

Uza sve to

se ipak,

da do ugovo-

rena sastanka u

Ostrogonu

nije

doSlo, poSto

kraija

Vladistaya

nalazimo joS 21. rujna

u Budimu. Medjutim papinski legat Julijan nije klonuo duhom. On i uza rade uporao, da se sporazumak poIu£i. Kraljica Etizabeta, koja od
Gjuru, izdaje

nj celjski
3.

knez Fridrik

listopada boravi u

ondje

11. listopada

svomu predragomu

ujaku, celjskomu knezu Fridriku,

da kao povjerenik poljskoga kraija Vladislava dodje sa 50 do 100 svojih konjanika u Gjur, da s njome ugovara (pro faciendo nobiscum tractatibus). Slobodno pismo kraljidino potvrdjuju ostrogonski nadbiskup CMonizije
slobodno pismo, kojim
dozvoljava,

mu

Set

i

brat njegov

Toma, vrhovni pokladnik
drugi
velikali,

kraljiiin.

Knezu celjskomu Fridriku

pridru-

iiSe se

jamadno
iz

i

duhovni

i

svjetovni.

Dne

14.

studenoga pi§e Vladislav

TituSevid

Budima

svojoj
iz

supruzi

Ani

i

sestri Sofiji:

»Znajte,

kako smo po Bozjem
i

goBudima, da utanadimo slogu izmedju gospodje kraljice da <fe, ako Bog dade, biti dobar mir medju njima. Nemojte se nimalo zalostiti, nego zivite §to bolje moJete« (scitote tamen, quomodo Deo duce iam hodie ... ad concordiam inter dominam reginam ac dominum regem de Bada exivimus, quod Deo dante speramus, quod fiet bona pax inter ipsos; nullam tamen tristiciam
vodstvu ved danas poSli

spodina kraija.

Nadamo

se,

habere

velitis,

scilicet

quanto
i

melius vivere potestis ac manere potestis, maneatis). Na-

pokon dodje
protivnicu.

25.

studenoga

sam

kralj

Vladislav

u Gjur, da posjeti svoju dosadanjq.
kralj

Svojim iskrenim, Ijubkim

pona^njem predobi mladi
i

posve Elizabctu.

Prvih dana prosinca utanadena bi medju njima konadna pogodba, a na to bi 16. prosinca

u stolnoj crkvi svedano progla§eno
znate.

njemadkom jeziku, da je u magjarskom, poljskom napokon sklopljen mir izmedju obiju stranaka. Pogodbe mira nijesu nam potanko po-

Dne

17. prosinca pi§e kraljica

gradjanima u Pozunu, da ne de pogaziti
i

ni

prikratiti

pravo svoga sina; istoga
Ilodki

mir

i

madvanski ban Nikola dana pi§e iz Gjura erdeljski vojvoda svomu prijatelju Rafaelu Herczegu de Zekchew ovako: >Kad jc s voljom previSnjcga sporazumak izmedju gospodina kraija naSega gospodje naSe kraljice netom u
i
i

Gjuru utanaden
svih prelata
i

proslavljen, tad bi uz ine
i

pogodbe mira

s

privolom obiju strana kao
i

i

baruna, pak

svih driavljana posebice odredjeno
i

ustanovljeno, da se svi

i

pojedini gradovi, kaSteli, varoSi

sela, za

vrijeme smutnja silom oteta, pak budi po redenom

gospodinu kralju budi po spomenutoj
onih, kojima su

kraljici

ma komu
i

podijeljena

i

darovana, imadu od

dana

i

poklonjena, bez

ikakva protuslovlja povratiti prvaSnjim gospodai

rima. Mi smo to narodito obedali gospodinu kralju gospodji kraljici, kao barunima kraljevstva, da bi se tako utanadeni m<r bolje mogao odriati

prelatima
potrajati

i

i

u

kralievstvu».

Obdenita radost poradi utanadena mira ialiboie
iza proglaSenja njegova, bi

nije

dugo

potrajala.

Ved

treci

dan

dne

19.

prosinca 1442.

umre
je

kraljica Elizabeta

naglom

smrti, tc

sahranjena u Stolnom Biogradu uza supruga svoga
je

Albrechta.

Svijet je nagovijeltao,

da

umria od otrova;
je lijednicima tajila.

no vjcrojatnije
pristupiSe

je,

da

nastradala od teike boli u maternici,

koju

doduSe neki njezini prijatelji stranci kraija Vladikao ostrogonski nadbiskup Dionizije Sed, I.adislav Gorjanski Ivan Jiskra zabacile svaki sporazumak, tc stadoie odiudno oa obranu nasljednoga prava nedorasloga sina njezina Ladislava Postuma. Oni pozvaie i skrbnika njegova, njemadkoga kraija Fridrika, u pomod. Taj se odazva u prvi kraj njihovu pozivu, te podmitivii kapetane grada Gjura sa 3000 dukata skloni ih na predaju grada Ali poslije toga ne maknu se viie u prilog svomu gojencu. Tako podje napokon *paptnskomu legatu, kardinalu Julijanu Cesariniju za rukom, te gt u Ijeto 1443. skloni na pogadjanje.
smrti
Elizabetinoj
slava.

Po

Ali

najodlidnijt
i

privrienici

njezini,

|86

ALBRKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV
bi

I.

VARMKMfilK

I

LADISLAV P08TUMUS (1437.—

1457.).

Napokon
hvati^
i

Vladislava, koje priugovoreno primirje na dvije godine izmedju Fridrika stranka zadriat 6e kroz to vrijeme ono, §to u taj privrienici njihovi. Svaka
i

ias imade.

(Vladislav I. Varnen£ik vlada sam, 1443. — 1444; ratovi sTurcima; Kunovice, poraz kod Varne [10. studenoga 1444.]). pobjede kod NiSa
i

GradjaDski rat u Ugarskoj

i

Hrvatskoj ne

samo da

je pretvarao u pustoi Dajbogatije kra-

jeve tih kraljevina, nego je takodjer slabio odpor

njihov

proti

sve ja£oj

bujici

turskoj
II.

Hrabri junak hrvatski Ivao Talovac suzbio je doduie godine 1440. sultana Murata

izpred

Beograda;
sreda
bila,

ali

ta

nedada potakia je turskoga cara samo na sve ieSde navale.
kralj

Prava je

obranu najizloienijih krajeva, kao severinske banovine, Beograda erdeljske vojvodine, grada teme§ke iupanije bio povjerio rodjenomu vojvodi,

da je

Vladislav

i

junaku Ivanu Hunjadu, kojemu je pridniiio Nikolu Ilodkoga, vojvodu erdeljskoga

i

bana
vje§ti

madvaoskoga.

Dok
i

se je kralj Vladislav

bono

za

krunu
i

i

prijestolje, dotle

je pouzdani

i

vojvoda njegov Ivan Hunjadi godine 1441.
jugoiztodne granice ugarskoga kraljevstva.
Srbiji,

1442. srdano odbijao navale turske na juine
proslavio se
je

Vec godine 1441.

Ivan Hunjad,

po imenu isakbega, nedaleko od Beograda, kad ga bija&e zasko^io na povratku s detovanja po Srbiji. Ali jo§ vecih jada zadade Ivan Hunjad Turcima 1442. Vojvoda turskih deta u Evropi, po imenu Mezitbeg, beglerbeg od Rumclije, provali u oiujku sa svojim detama u Erdelj, pak harajuci paleci po obidaju straSno na sve strane, prodre sve do (erdeljskoga) Biograda. Ivan Hunjad, koji se je ba§
suzbiv&i vojvodu turskoga u
i

u

taj

par desio u Erdelju, skupi

na

brzu

ruku neSto vojske
rijeci

i

podje

mu

u susret,

ali

zadje 18. oiujka kod mjesta Szent
sjedu, te bi

Imre na

MoriSu (sjeverno od Biograda) u zabiskup Juraj
i

od

preteiitijih

Osmanlija sa svih strana obkoljen. Tek sa znatnim gubitcima
mjesta.

spase se

iz

toga nepovoljnoga

Erdeljski

Lepe§, koji je prelazeci
Zarobivii silan
iza

preko nekoga potoka spao
plijen
i

s konja, zarobljen bi

od Turaka

pogubljen.
Ali

mnogo

Ijudi

nastavi

Mezitbeg pustoliti erdeljsku
koji bijaie u to brojniju
te

zemlju.

vec

nekoliko

dana zatede ga Ivan Hunjad,
boji^ta, navali

vojsku skupio, blizu

predja§njega

na

nj

svom snagom,

ga svlada

i

natjera u bijeg (25. oiujka).
i

Na

bijegu

pogibe Mezitbeg zajedno sa sinom svojim, a Hunjad ote Turcima sav plijen
ito ih bijahu zarobili.

suznjeve,

kr^ana Turaka. Vla^ki vojvoda Drakul, pokoravao sultanu, namah se odmetnii od njega pokloni ugarskomu kraljtt. Toga ne mogaie sultan Murat podnijeti. S toga izda s mjesta zapovijed, da se sabire nova vojska kod Sofije, koju ce sanj povesti na VlaSku Ugarsku Ali na salijei i

Pobjeda Ivana Hunjada dojmi se silno

koii se je doslije

i

i

Uvanje svojih vczira okani se toga nauma, pak povjeri sabranu vojsku, kaie se, do 80.000 Ijudi, Sehabedin paSi, novomu bcglerbegu od Rumelije. Taj provali najprije u VlaSku, da kazoi Drakula, a onda de podi u Erdelj, da osveti poraz svoga predSastnika. Ali toj
i

pak se obori na nju 6 rujna na gornjoj Jalomici, prije nego 4to je mogla kroz Karpate provaliti u Erdelj. Tu >na Jalovnici na vlaikoj zemlji« odrli Hunjad sa 15.000 svojc vojske drugu sjajnu pobjedu. Sehabedin pogibe
vojsci

podje Ivan Hunjadi

u

susret,

u boju, pored njega
ialili

i

s

njime

i

cvijct

turskih

junaka, medju

kojima

su Turci naro^ito

za

Osman

(^elebijom,

unukom slavnog

Timurtaia. Pet tisuda Turaka bude zarobljeno,

dvije stotine zastava oteto.

Sjajne pobjede Hunjadove oduieviie ditavo kridanstvo. Ako je slavni junak s neznatnim silama svojih oblasti odriao uko sjajne pobjede, iu bi se tek moglo uraditi, kad bi se u Ugarskoj dokrajdio nesredni gradjanski rat, te se onda sloina zemlja s pomodu Poljske drugih driava krSdanskih digla na Turke? Jamadno bi se postiglo vrlo
i

mnogo, moida

i to, da se Turci protjeraju iz Evrope. Bai s toga je razloga i legat pape Eugenija IV^ po imenu Jultjan Cesarini, skupio bio svu snagu vjeitiou svoju, da izmiri
i

VLADISLAV
kraija Vladislava s kraljicom
torn

I.

VARNKNdlK VLADA SAM (1443-1444.).

187

nodu ne mislim ni o 6em drugomu, o ratu na Turke<, pisao je on 28. lipnja 1443. njemadkomu kralju Fridriku. Mimo to bodrio je neprestano vatrenim besjedama kraija Vladislava, njegove savjetnike, a i ugarske staleie, da se rijeSe na veliki rat s Turciina. ditavoga krScanskoga svijeta. Obe<5avao im pomoc papinu Medjutim osim pape njegova legata vapili su za ratom s Turcima i Dubrovdani,

EHzabetom. »Danju
i

i

ncgo o miru u

kraljevstvu

i

i

zatim

bosanski

kralj

Stjepan

Tvrtko

II.

Tvrtkovic,

a

najviSe

srbski

d^pot, nevoljni

Gjuragj Brankovic.

Dubrovdani su joS tijekom godine 1441. u vi§e mahova svjetovaU i kraija Vladislava i baoa Matka Talovca, kojega zovu >najodli£nijini udom kraljevstva Ungarijc*
(regni
.
.

.

Hungarie
kralju
i

membrum

prestantissimum), da se dignu proiiv Turaka.

Dne

17. nijna

javljaju

i

banu, da se Osmanlije silno

spremaju na krSdanski

svijet,

a narodito

^

PEdAT Vladislava
Grb
rudijeljen oa ietiri polja: a

i.

VarnenCika.
poljaki orso,

prTom ag»rske

grcde, a

dragom

• tf«d«B ar. Jataj o* kooja, a
Poloni(ei DaloMti*

a'ictvrtoia dvof^abi krii

Nadpis naokolo raba: >VVUdisla8« dei
c(etera) rex«.

((racia

Hanitarie

Cfoad*

(t)t

Oriavsl arklv « Bvdo.

na Ugarsku; pak gotovo mole bana, neka skloni kraija Vladislava, da se zdruii sa srbtkim despotom ostalom gospodom velikaiima one driave, te da onda poput Rodjana traie pomodi u pape drugih vladara evropskih, kojom bt se mogli ne same branitt, nego na Turke napadati »za prolirenje kridanskoga vladanja* (ad Christianorum impeHum propagandum). Molbu svoju obnav'jaju Dubrov6ani 17. listopada javljajudi, Sta sve Turdin sprema, >da potisne kri6ine provali u Ugarsku« (ad oppresslonem Christicolarum et potiitsinie ad regni Hungarie invasionem). Dakako da su Dnbrov&ini bill poglavito zabrinuti sa se, bududt da je turska sila prijetila sve viie njihovoi obdioi, narodito odkad je
i
i i

i

Its

ALBHKCHT AUSTBUSKI, VLADISLAV
vojvoda Stjcpan VuWiid, njihov

I.

VABNKm6iK

I

I^DISLAV POSTUMUS (1437—1457)
turskoga sultona,

veliki

najbliii susjed, bio vazal

i

spreman
danak.

sve

fiiniti

po
u

rapovijedi svoga gospodara.

Videdi

napoleon, da

im

nije druge, nastojahu
i

Dubrovdani ugoditi sultanu Muratu,
I

Siljajudi

mu
i

poslanike

i

darove,

pladajudi

mu

xaista je

dubrovadkih poklisara izdao gradu

moru
zemlji,

i

veliki amira sultan Murat beg< na molbu Dubrovniku povelju, kojom im dozvoli >hoditi po po suhu bez ijedne zahave po Natolije, po Romanije, po bugarskoj i po vlaSkoj po vseh inch misteh, zemljah grapo Srbljeh, po Arbanaseh, po Bosne

veljadi

1442.

> veliki

gospodar

i

i

dovch gospodstva* njegova. Kad je ponositi Dubrovnik bio prinudjen traiiti milost u turskoga sultana, kako je tek bilo bosanskomu kralju Stjepanu Tvrtku H. Tvrtkovidu, kojega je zemlju sultan smatrao svojom pokrajinom. Kad je ono kralj Vladislav bio u svibnju 1440. uSao u Stjepan Tvrtko njegovu dolazku, nadajudi se boljim vremenima, Budim, poveselio se
i

poSto je na ugarsko prijestolje
poslati
moliti.

stupio vladar

slavenske

krvi.

Bosanski
i

kralj

pozurio se

u Budim zasebno poslanstvo, koje ce Vladislava pozdraviti

pomod

O

torn

bosanskom poslanstvu

pile

iivotopisac

kraija

Vladislava,

Turaka po imenu Filip
protiv

Kalimah (Callimachus) ovako:
muieva. Ovi su izpridavSi
dovi
bili,

»Dodje i od kraija bosanskoga sjajno poslanstvo odlidnih porijetlo svoga plemena izticaii, da su BoSnjacima isti pradje>

kao

i

Poljacima, te da
i

im

je
kralj

zajednidki jezik, kojim govore;
iivo
raduje, $to je

i

da se poradi

te srodnosti jezika

porijekia

njihov

Vladislav
izticaii

pronio glas
se poradi

srecan u svujim
i

podhvatimamogli,

Mnogo
i

su nadalje

priliku,
i

kako se je kako bi
savjetom

srodnosti

susjedstva

pade

morali ujedinjenom

snagom

medju sobom pomagati proti uiasnomu zulumu turskomu, koji im prijeti. Osim toga zatraii§e, da se ugovor 1 prijateljstvo, koje su svi dotadanji kraljevi najvecom svetoScu poUgarskom sklopi, dotidno obnovi. Poslanicima bi miloStivali duvali, medju Bosnom stivo odgovoreno, kako je pravo, §to uspjesi i napredak Vladislavljev njihovu kralju gode, porijekia, koje spominju, kao radi toga, §to je jednima tako radi onoga srodstva jezika i drugima gotovo jednako do toga, da se §to prije ditava Ugarska smiri, te krepkim silama rat na zajednidkoga duSmanina povede. Zatim im zahvali^e, §to je njihov kralj tvorom, sam obrekao, da de u zgodan das pomagati Ugrima protiv Turaka zborom pak ih obodriSe, neka bi kralj do kraja uztrajao u toj namisli. Napokon bi ugovor kraljevina utvrdjen*. Medjutim od toga poslanstva bilo je slabe koristi izmedju kraljeva bosanskomu kralju. Vladislav se sam morao boriti za prijestolje, a u to je onako njegove vojvode nevoljno stanje bosanskoga kraija bivalo sve nesnosnije. Sultan Murat slugu. Ved u tmatrahu Bosnu za pokorenu zemlju, a bosanskoga kraija za vazaia sijednju 1441. molio je kralj Stjcpan Tvrtko II. po svom protovistijaru Restoju mietadku vladu, da mu dozvoli poslati u mletadke oblasti sve svoje imanje, pade da se sam sa svojom porodicom skloni a MIetke, ako bi potrebito bilo. Tom prigodom nudio je takodjer bosanski kralj mietadkoj obdini, neka preuzine vladati javno iii tajno njegovim kraljevstvom ako pak ne bi to htjela ili mogla, neka ga bar izdaSno pomogne, te mu dade oruija drugo za obranu iz svojih dalmatinskih gradova. Mletadka obdina odgovori kralju 21. veljade, da je voljna primiti njcga s porodicom imanje njegovo, kamo se god skloniti ieli; tako isto moie iz Mletaka izvesti oruija ine stvari po voiji, da usmogne obraniti kraljevstvo svoje; ali driave njegove ne moie preuzeli, pak mu se s toga za njegovu Ijabav zahvaljuje, i ieli mu od srca, da se u svom kraljevstvu srcdno uzdrit.
i
i

i

i

i

i

i

i

i

;

i

i

i

i

Slijedece godine 1442. ialje bosanski kralj srebro
dito u Dubrovnik.

i

dragucjenosti

svoje u tudjinu, naro-

U

isto

vrijeme radi neprestano, da se s

pomocu Mletaka
koji
i

osigura od

Turdina. Moli MIetdane, da poSlju
vorio; zattm

k sultanu Muratu svoga poslanika,

bi za nj

go-

da bi mu koji dalmatinski grad dali u zamjenu za bosanski, da bi poslali u Bosnu kojega piemida svoga, koji bi staino prebivao na njegovu dvoru. JoS ih uposonije, da turski sultan snuje velike stvari u pogledu Bosne i Dalmactje, te ih ponovo

VLADISLAV

r.

VARNKnTiik

VIJ^I^^

<AM

(1443—1444)

IS9

I a

.

n
S

N

'
Jt

I •
-s

^ 1 5
^o

^
E

*

<

«

>
%
a

3 ^
S

^ 3
2
<
cs
:>£

i i
a s

M

OL4

M
a

'^9

t^
inoli,

ALBRRCRT AUSTRIJSKI, VLADISI.AV
da
bi

I.

VARNKN&IK

I

LADISLAV P0STUMU8 (1437.— 1457.)

izvesti orufja iz pokoroih im gradoTa dalmatinskih. Lukavi ielje, >uvjereni, da de prejasni kralj medjutim gotovo sve molbe pripravama znatt modi driavu svoju uzdriati i uajboljim svojom velikom mudro&cu braniti, kako su dioili blage uspomene predSastnici njegovi*. Najoepovoljotje stanje bilo je jamadno srbskoga despota Gjurgja Brankovida. On bijaie u prvi kraj prezrio kralja Vladislava, uvrijedjen moida, §to ugarsko prijestolje ne

mu

dozvolili

Bfletci

odbiie

mu

i

i

i

bijaSe zapalo ni njega, ni sina
das,

mu

Lazara.

Ved

bi

spomenuto, kako

je

despot ba§ onaj
i

Hrvatsku, kad se je spremalo krunisanje kralja Vladislava, bio ostavio Ugarsku Budvu, da pokuSa izmirenje sa sultanom Muratom II. Ali despot pak poiao u Bar Gjurgie bio loie srede. Murat oije htio duti za izmirenje; pade je 8. svibnja 1441. dao Stjepana, a malo zatim, 27. srpnja 1441. palo je Novo oslijepiti despotove sinove Grgura slobodnim gradovima i oblastima srbskima u turske ruke. Gorko Brdo s posljednjim stao vapiti za pomod u onoga, koga je ucviljeni despot vratio se na to u Ugarsku nedavno prezrio. Najprije poslao poslanstvo, a ved 17. kolovoza 1442. boravi sam glavom u Budimu uz kralja Vladislava, radedi zajedno s ostalim privrienicima toga kralja, da ga izmiri s kraljicom Elizabetom. Podjedno bodri despot neprestano kralja svoga na navalni rat s Turcima, nadajudi se tako opet zadobaviti izgubljenih zemalja svojih. Despota poi
i i

i

dupiru Dubrovdani, papa

i

legat njegov Julijan

Cesarini, a

najviSe

slavodobitni

vojvoda

Ivan Hunjad. Taj Salje despotu pismo, u kojem javlja po kazivanju nekoga uhode, da su

karamanskoga vladara sultana Murata tri put razbili; sultan je na to pobjegao na ondje umro. Sin sultanov da nema nikakve vlasti. Citavu Aziju do Bruse neki otok drie karamanski knezovi, a u evropskim oblastima turskima ima malo vojske. Ako samo
sinovi
i

30000 konjanika

provali

iz

Ugarske u

Srbiju, Turci

de

bez

ikakva odpora ostaviti sve

zemlje do samoga mora.

Neprestane molbe

i

salijetanje, pretjerane vijesti

o

propadanju turske
i

sile:

sve to
zelje,

skloni kralja Vladislava, te se stade spremati na rat.

Ta

on sam gorio je od zive

da se proslavi u boju
uz ino zakljudi, da se

s

Turcima. Ved u sijednju 1443. sastade se sabor u Budimu, koji

imade razpisati opdeniti porez po ditavoj driavi, kojim ce se Turke (dica seu taxa generalis pro instauracione exercitus svibnju utjerivao se novae na sve strane. Traiila se pomod contra Turcos). U travnju njemadkoga kralja Fridrika. Na u ostalim krSdanskim driavama, a narodito od Poljske Duhove, 9. lipnja, sastao se opet ugarski sabor u Budimu, te se vijedalo poglavito o ratu
opremiti vojska za rat na
i
i

na Turke. Legat Julijan Cesarini obecavao pomod od pape
despot suze
iz
i

i

drugih

kridanskih

vlasti,

a

lijudi

zaklinjao,
i

da se

rat zapodne.

Dne

28. lipnja
i

1443. pi&e kralj Vladislav

Budima Nikoli Vardi

bradi njegovoj ovako:

»Mili

vjernil

Eto na blagdan
a

sv.

Petra

Pavla (29. lipoja) odiudili

smo

se

na put.

Idemo prema Beogradu,

onda

dalje na-

stavit

demo

svoje putovanje protiv Turaka.
s

S toga zapovijedamo
i

tvrdo tvojoj vjemosti,

da primivit ovo pismo

onim detama, koje od obdenitoga poreza imadei na razpoloienje natega velidanstva, namah se spremite na put da §to prije dodjete do Beograda, da se pridruiite naioj zapodetoj ekspediciji. Inade da ne dinitel« Medjutim kraij Vladislav zadria se joS preko mjesec dana u Budimu, gdje ga nalazimo
i

prvih dana kolovoza.

Tek

poslije 9. kolovoza podje s

legatom Julijanom u juinu

Ugarsku, gdje

mu

se pridruiiie despot Gjurgje Brankovid, zatim Ivan

Hunjad sa svojim
naime

detama
Hrvati

I

s

drutinom

svoga
se

bolestnoga dniga
i

Nikole

llodkoga.

C)itava vojska, dini se,

brojala )e
i

samo 25000 konjanika
ne btjahu
podigli

strijelaca;

svakako

nije bila osobito jaka. Ugri
rat za

listom
dozvolili

na ooge, jer to nije bio

obranu, nego za

navalu;

s

toga

bijahu

saboru

samo vanredni
dete

porez, da

se sabranim

novcem
i

kupe

pladeoici.

Piadenim detama
Poljaci,

pridruiili se neki kralju osobito

odani velikaSi sa svojim

banderijima,

zatim

onda

pomodne

vlaikoga vojvode

Vlada

ili

Drakula,

oapokon neito

kriiara.

Vijestnici

kriiarskoga

rata

ne

bijahu nigdje

pokrenuli velikog

VLADISLAV

I.

VARNKNilK VL*D\ SAM (1443—1444).

19I

zanimanja; jednako ostade jalovo nastojanje, da »e u njemaikoga kralja Fridrika izmoli

pomo<5 za

vladaru, koji bija&e njegovu rodjaku

malo bio spreman, da pomogae podidi vlast ugled §ti<5eniku ugrabio krunu ugarsku! Uza sve to zapoiela je vojna na Turke u jeseni 1443. vrlo sredno. Sve f>olagano prodirao je kralj od Beograda na jug, valjda preko Kragujevca prema Kru&evcu. Poito se nije nigdje veca turska vojska ukazala, nego samo manja neprijateljska ieta, koju je vrbovni kapetan Ivan Hunjad bez velika truda svladao, posta napokon kralj Hunjada sa 12000 konjanika napred, da razgleda i pretraii, imade li gdje vede neprijateljske vojske. krene prema NiSu, koji oplijeni onda spali. Tu kod Niia Hunjad predje Moravu vojena odjela, tri turska koji bijahu onamo doSli, da se sjerazbi u jedan dan redom dine onda na nj udare. Progone<^i zatim te odjele doznade, da mu o lijevom boku
rat.

Ta

Fridrik nije

ni

i

i

i

i

i

stoji

velika turska vojska, kojoj

su se pridruiili

ostatci

razprSenih

odjela,

i

koja polazi

prema taboru kraljevu. Zaduvii sve to obmu se Hunjad, pak se 3. studenoga blizu Ni§a kamo brojniju tursku vojsku, te odrzi sjajnu pobjedu. Do sa svom silom obori na kud vi§e begova, bude za2000 Turaka palo je u boju, a 4000, medju njima jedan paia devet turskih zastava, koje zajedno sa suznjima preda robljeno. Suvi^e ugrabi Hunjad svomu kralju. O toj sjajnoj pobjedi svojoj piSe sam Ivan Hunjad svomu drugu prija>Velemoinomu gospodinu Nikoli od lloka, telju Nikoli Iloikomu 8. studenoga ovako: vojvodi erdeljskomu, naSemu predragomu bratu. Velemozni gospodine, predragi moj brate. Mislimo, da nije potrebito va§oj velemoznosti pisati ponovo o onoj pobjedi, koju kr§danskomu puku udijelio, poito vjerujemo, je pred malo dana svemogudi bog nama da ste o njoj podpuno upudeni ne samo po kraljevom pismu, nego podjedno po mojemu, kao po javnom glasu. PustivSi s toga to na stranu, prelazim pisati o onom, §to nam je previSnji po svom milosrdju ponovo (iterum) udijelio Kad smo naime poslije prva&nje pobjede provaljivali dalje u zemlje neprijateljske, traiedl ponovo nadin, da se borimo s redenim neprijateljima, a ipak ih nijesmo mogli nigdje nadi: tad smo po na« logu dozvoli kraljevskoga velidanstva, odabrav§i dvanaest tisuda konjanika k tomu joi va§u druiinu (Nikola llodkoga), te ostaviv&i tabor (kraljev) kod rijeke Morave, pre&li preko redene rijeke, trazedi (explorando), da li su mozda gdje sakrivene dete neprijateljske. I kad smo doSli do varoSi, koja se zove NiS (Nyssa), zauzeli smo ju, oplijenivSi ju prije, zapalili smo nju. I kad smo neko vrijeme ondje boravili, eto osvanu na jedan
i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

put neki glavar (princeps) Ezebeg, kojega
je

smo

dosta lako suzbili
bi

i

u bijeg natjerali; kad
i

OD

protjeran, pojavi

se

opet

novi

paSa, koji

jednako u bijeg nagnan
slidno,
i

razbijen.

Tredi dodje Turahan-beg (Twrhanibeg), kojega
nili

smo naime, da
Ni^,
i i

je

medju njima

bilo

kao druge, protjerali. Cijeugovoreno, da se onoga dana sastanu kod redene

smo

varo§i

da skupivii svoju snagu navale na naS tabor.

AH Bog
i
i

je odluke njihove

pretekao

poniitio.

Medjutim kad smo

iili

za njima

u potjeru

u nekoj varo&i neko

vrijeme podivali, javiie

nam

na&e uhode, da neka druga velika

jaka vojska s lijevoga

boka

da svoj put sve do kraljeva tabora upravlja; toj vojsci ved se bijahu pridruiile one razbijene tete, koje smo gore imenovali. Razabravii to oamah bes vrativfti se, na ravoici nekog krzmanja krenuli smo prema kraljevu taboru; pak tu smo,
dolazi,
i

i

i

polja

ugledali

veliko

t

straSno

mnoitvo
s

neprijatelja,

tako da

smo

neki das

bill

u duii

uznemirenl
krzmanja
s

AH

razabravii se zatim, poredjali

smo bojne

redove, te

smo
i i

se bez ikakva
valih svladani,
hvaliti

njima ogledali; oni bile
i

velikom boijom miloidu od naith

a bez velike povrede

gubitka naiih.

S

toga se

moramo Bogu

moliti

mu,

ftto

je udostojao toliko milosrdje

paia, zatim

kridanskomu puku udijeliti. Bili su pak u redenomu boju novi Ezebegh (filiui Kwrenycz); ooda Kezebegh, vojvoda vidinski (Bodonieosis); Sinanbeg, vojvoda od Kruievca (Zyuambegh, wayda de Kwrsolch) satim dnigi Turahanbeg (Turhambeeg) s banderijima (de Kursangh); onda Omarbeg s banderijima od Sofije (SofTya); onda Sinanbeg (Zywambegh) s banderijima od Kumaoova (Koywaoow); onda
;

t9a

ALBRECfIT AUSTBIJ8KI, VLADISLAV
Balab<:r, s

I.

VARNBNfilK

I

LADISLAV POSTOMOS (1437.—
gubernans); onda

1457.).

Hermen
8

pridjevkom JaDon; onda Alibeg (Samly
zatim

Hamzabeg
Plovdina

bandenjem

(de Beze); onda Kabuzbeg, carski kaocelar;

onda

Izak, upravitelj

(regeos
sli^oi

Plowdensis);
tih je stari

Dawbegh,
malo

vladar

Sitnice

(tenens

Zethnicze),

i

drugi Djima

Od

pala zarobljen, novi pak je pobjegao. Ulovljeni su takodjer
ubijeni, a
te ih

druge Tojvode; neki su
hvalu
i

je umaklo.

Nakon svrSena boja

podali

mnoge smo

Bogu svemogudemu,

na&e zarobljenike, koji ih je primio sa

smo kraljevskomu velidanstvu predali neprijateljske zastave svom skromno§<fu, hvaledi Bogu. Medjutim sam
glavom
ruci
tri

sultan Murat (Omoreth) sada je

dana hoda (ad

tres dietas)

daleko od nas,
biti

tako te nije drugtije mogude, nego da se s njime ogledamo. Ono, §to

mora, znade
fedanput
se

Bog unaphjed,
treba umrijeti,
i

jer

mi smo u

Bozjoj.

Ono neka

bude, ito
i

Bog

uzhtije.

mnoii Ijudi, Bugari, BoSnjaci, Arbabo velidanstvo mnogi pred kraljevsko dan na dan; dolazi vesele na§emu dolazku. Ziveia imademo obilato, Raiani s darovima, te se raduju nasi tako te nijesmo dirnuli ono, §to smo sa sobom na kolima dovezli. Takodjer vrijeme je,
narodito za vjeru. Na§a je vojska

netaknuta

oduSevljena, te

i

i

kako se samo
razabrali

poieliti
iz

moie, a

i

trg

m
iz

hranu

je najbolji.

PoSto smo, predragi
prijatelja,

prijatelju,

da ste ved poneSto svjetujemo vaSu velemofnost, da k nama, kako god mozete, dodjete, ozdravili, molimo da tu dast nikomu ne priuStite; nego da dokazete ono, §to ste vazda mislili diniti kratako

vaSega

pisma, kao

izvieStaja

vaSih

i

i

ljevskomu velidanstvu

i

kraljevstvu.

Ne

dajte se

od

te stvari ni dijim
i

savjetom

odvratiti.

Tko

bi

inade vaSu velemoznost svjetovao, bit de va§ izdajnik
stidi
i

varalica.

Ta mozete

bez

ikakve opasnosti najbolje

sa

demo vama u susret (Ijudi), koliko vepisma, komu vjerujte. Druzina (va§a) u najboljem je stanju, zdrava, netaknuta, iiva sela. Dato u kraljevskoj vojsci (m descensu regali Scarouensi =: Sardicensi?) na osmicu
i

lestnaest konjanika. Kad pak udjete u RaSu, poslat hodete. Ostalo redi de vama Antonije, donosilac ovoga

Svih Svetih, nasuprot razvaljenoga grada
Ijeta

(castri rupti),

zvanoga Balran (mutatio Ballunstra?),
kapetan vojske* (capitaneus

gospodnjega 1443. Ivan Hunjad, vojvoda

erdeljski, glavni

exercitus generalis).

Hunjadove 3. studenoga kretala je krScanska vojska polaprema Balkanu, da predje preko njega, da onda prodre do Plovdina, a moida do Drinopolja (Odrina), tadanje evropske stolice sultanove. Gni se, da je upravo 8. studenoga Hunjad stajao kod Pirota. Odanle se je vojska vrlo sporo spaljen. micala prema Sofiji ili Sredcu, koji bi nakon nove pobjede osvojen Doe 4. prosinca javlja kardinal Julijan Cesarini u pismu, pisanom >kod Softje<, mletadkomu duidu o velikoj slavnoj pobjedi, *koju je Bog, prostrvii desoicu svoje nesjajne

Nakon

pobjede
Sofije

gano preko Pirota

i

i

i

i

i

izmjerne milosti, podario vojsci kridanskoj*.

Tek nakon pada

Sofije

zapode
kroz

najteia

zadada za krSdansku vojsku.

Trebalo je

usred zime predi preko klanaca Balkana, iza kojih bijaSe sultan u Plovdinu skupio veliku
vojsku. Poito je najkradi put
glasoviti

klanac
claustra

Trojanova

vrata

(Kapidiik-dervent,

iii Succi) bio od Turaka ne samo kamenjem: mislio je Vladislav taj gotovo neprohodni klanac obadi, pak je iz Sofije poSao iztodno od Sofije do Zlatice (Isladi), da se ondje dnigim klancem, a onda uzkom dolinom Topolnice protude do grada Plovdina. Medjutim jakom vojskom taj drugi klanac kod Zlatice bija&e od Turaka utvrdjen zaitiden. Na sam Badnji dan 1443., oko osam sati u jutro, zapode se straina borba oko vitova, ito no gospoduju klancem od Zlatice. Kriidanska je vojska morala svladati ogromne teikode. Morala se je boriti ne samo s najboljom, najfanatidnijom vojskom onoga doba,

Markova

kapija, u

rimsko doba Succorum

posjednut, nego takodjer zagradjen drvljem

i

i

i

ved

i

u takim poloiajimm« koji su
udinili.

od prirode

bili
i

gotovo nepristupnima
vis,

Pak ipak je stvar da je od prirode nepristupan, te ga nijesu ni zauzeli bili, uzpne se jedna deu odvainih kridaoa. Za njinu dodjoie druge dete, te podeie udarati
koji

teiko pristupni, a koje bijahu Turci toga dana pro^la dosta dobro. Na jedan

su

Turci

smatrali,

i

VLADISLAV

I.

VARNENilK VLAOA SAM (1443

— 1444.).

t9J

na Turke pu nizim visovima. Turct bi^ prinudjeni neke visove napustiti, te se na druge povuci Pol dana bijaSe provalilo, kad su kridani gonedi Turke doSli na odkos jedne
jela

duboke jaruge. S one strane jaruge stajale su guste tete Turaka, koje bacahu rpe strioa kr§6ine. Hunjad zapovjedi, te se na onaj vis iznese s naddovjednim Daporom nekoiiko topova. Ali kad ih gore izvukoSe, ne pomogoSe mnogo, jer Turci polijegoie po zemiji, te im kamenje iz topova malo itete naoese. Neke se iete kr&danske spustiie u jarugu, da se iz nje popnu na brdo, gdje su Turci bili. Ali mnogi popado^ od strje* lica turskih pri torn smjelom poduzedu. Videdi kralj, da ne moze uspjeti, zapovjedi, da
i

se vojska s uzetih visova vrati u logor.

Nedada kod
kala
i

Zlatice skloni kraija,
i

da se okani daljega oapredovanja.

Na

to ga nuje srbski

jaka zima

sve

osjetljivije

pomanjkaQJe hraue, narodito za konje. Premda
i

despot Gjurgje Brankovid sve moguce dinio, pade
nudio, bojno vijede ipak je zakljudilo, da se vojska

100.000 dukata za dalje ratovanje
vradati
je sila

podne
Po^to

prema Ugarskoj. Mekonja izginulo, trebalo
je trebalo
i

djutim

i

povratak stajao je golema napora
uniStiti,
spaliti,

i

zrtava.
i

je veltk dio prtljage

a poneSto

zakopati.

K

tomu
potjeru.
i

odbijati

tursku konjicu, koja bija^e za krsdanskom
i

vojskom poSla u

velikim gubitcima dopre kr§canska vojska do klanca

Kunov

c

e,

S tezkom mukom oekako na pol puta

izmedju Ak-Palanke i Nila. Ali tu ih na ulazu u klanac stigne beglerbeg rumelijski Kazimpa§a s velikom turskom vojskom zametae s njom osudni boj. Najvi§e su se u
i

torn boju borile

dete

srt^koga despota
iz

i

Ivana

Hunjada.

Bilo je
je

to 5. sijednja

1444.

Mihajlo Konstantinovid
su Turci do nogu robstva dopanula;
zastupao, poginuo
i

Ostrvice
i

piSe o torn boju:

>Tu

tako velika bitka
u vojsci

bila.

da

bili

potudeni,

da su mnoga velika gospoda turska
i

izgioula, a

druga

jedan carev rodjak, koji je u torn boju bio

turskoj cara

je,

kao §to se

i

danas jo§ nalazi znamenje na njegovu grobu u varoii
Izmedju zarobljenika spominje se po imenu

jednoj, koja se zove Tamjanica<.

Mehmed

Celehija, iurjak sultana Murata, zatim

Kazimpa^a uz
je vojsku

viie

manjih vojvoda.
mudile, kao zima, glad

Pobjeda kod Kunovice oslobodila
napastovaoja sa turske
strane.

krsdansku na povratku svakog daljeg
i

No

zato su ju
koji je

druge nevolje

posvemalnji umor.

Neki de&ki vojnik,

vratku ovako: >Tada nas stize bijeda, prije nego $to
Ijuta glad,

tako da se je
i

momak jedva
iili,

za

sam na toj vojni bio, prida o daljem posmo u§li u Srbiju, da je zavladala jedan dukat mogao pogade najesti. I kad smo uili

u srbsku zemlju

jahu ved
pjeSke,

spalili.

nijesmo imali viie ni petdeset kola (od 600), jer ostala biKonji naime bijahu izginuli, te je hrabra momdad morala putovati viie
dalje

nego na konjima. UiavSi zatim u srbsku zemlju udarismo drugim putem, gdje smo jedam kuhali jeli, a nalazilt smo takodjer i'lre vina. Kad smo bili u sred Srbije, dodje k nama vojvoda od Anatolije, govoraie s kraljem vojvodama, te molja^e slobodni sultana na dvadeset ili list za nekoga Turdina, koji bi posredovao mir izmedju kralja
i
i

i

i

trideset godina, te bi izradio,
vratila

da

bi se tvrdinje

Smederevo, Golubac

i

ditava srbska zemlja
je despot

despotu,

i

podjedno njegovi

sinovi

oslobodili suianjstva.

Tada

mnogo

da u prilog stnova njegovih, koji su bili suinji sultanovi, ostane s vojskom svojom joS dctiri tjcdna u srbskoj zemiji; podjedno je despot bio spreman dati kralju
salijetao kralja,

40000

dukata, da bi tim

novcem uzdriavao

svoje dete u oblasti njegovojt.
i

Medjuttm ni kralj Vladislav ni vojvode Ivan Hunjad Nikola Ilodki (koji bijaie naknadno doiao na vojsku) ne mogoie ili ne htjedoie ostati dulje na vojni. Ved 25. sijednja 1444. boravi kralj u Beogradu (in castro nostro Naodor-Albensl), gdje itdaje povclju Petru Pavlu od Sokola, a odanle se iuri u Budim, kamo stiie prvih daoa veljade. Narod dodeka kralja vojsku s velikim oduSevljcnjem. Gradjani grada Budima bijahu sa svedenstvom
i
i

i

zastavama

koji bijaie udinio) udje pjeiice
i

daleko prod vojsku, te ju odulevljeno pozdravili. Vladislav (po zavjetu, u grad, praden despotora Gjurgjem, kardinalom Julijanoro vojvodom Hunjadom. Najprije svrati&e se u crkvu sv. Bogorodice, gdje odpjevaie svedanu
izaili

Hrr. poTJ. IL

II.

*^

1^

aLBRKCHT AUSTRU8KI, VLADISLAV
i

I.

VARMKMeiK

I

LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

uhvalnicu,

gdje

ostaviSe

zastave,

urade

velike sitke kardinala julijana,

Turcima u boju otete. SuviSe naredi kralj, da se despota, pale da se duvaju u istoj crkvi Hunjada
i

na spomen potomstvu.
Svrietak vojne kraija Vladislava, koja bijaie tako sjajno i sredno zapoCela, Dije sa pravo xadovoljio oiekivanju, poSto je kralj napokon praznih ruku izaiao, pustivSi sve, Sto Bugarskoj. AH krSdanskoga svijeta dojmila se ipak bijate tt prvi kraj osvojio u Srbiji su kr^dani u dvije tri velike bitke i vi§e manjih da pro£ulo, je se ta vojna silno, kad
i

straine Osmanlije pobijedili, te ber odpora gotovo
svih straoa dolaiahu u

do

prijestolnice sultanove prodrli.

Sa

Budim poslanici, da destitaju kralju, te ga za daiji rat na Turke bogati vojvoda od Burgundije obedaSe, da 6e Papa Eugen IV., Mletfiani, paCe poslati svoje ratne brodove u Helespont, da prijede preiaz turskih data iz Azije u Evropu. da posveti svoju Premda su Poljaci svoga kraija zaklinjali, da se okani daljega rata
ohrabre
i i

painju svomii Dasljednomu kraljevstvu. premda je Ivan Jiskra, privrzenik Ladislava Postuma, joS neprestano prijetio u sjevernoj (gornjoj) Ugarskoj, ipak je ugarski sabor, koji
se bija^e na koncu travnja 1444. sastao u Budimu, zakljuiio
i

obnovu

rata, te je

u to ime

dozvolio pobirati ratni porez.
i

vojvode Ivana Hunjada bija§e silno djelovala Slavodobitna vojna kraija Vladislava na narode balkanskoga poluotoka. Namah negdje iza pobjede Hunjadove kod Morave 3. studenoga bijaSe se zgodila znamenita promjena u bosanskom prijestolju. Dosadanjega
i

kraija Stjepana

Tvrtka

11.

Tvrtkovida nestade

— hrvatski

Ijetopisi javljaju za

godinu 1443.:
prijestolje bo-

>tada ubiJe BoSnjani istoga Tvrtka drugoga, kraija bosanskoga*

a na

sansko uzpe se Stjepan Toma, nezakoniti
piie mleta£ka vlada svoje-mu knezu
javio
i

sin Stjepana

Ostoje.

Vec

20. prosinca 1443.

kapetanu u Zadru, kako
strica

joj je

novi bosanski kralj

•namjeitenje svoje
8ui),

u kraljevstvima da
joj

svoga*

(promotionem suam ad regna
oblasii

patmi
i

budu preporu£eni njegovi podanici, dolazedi u mjesta mletad:ke Dalmacije. Da je Stjepan Toma do§ao do prijestolja s pomodu
te ju zamolio,
i

kraija

Vladislava
3. lipnja

vojvode

Ivana

Hunjada, svjedodi

njegova
izdao.

povelja, koju je poslije,

naime

1444. Ivanu Hunjadu u gradu
»

Bobovcu

u poveiji,

kralj

bosanski, javljamo

svima, kojih

se

tide,

>Mi Stjepan Toma<, govori kralj da poSto je prijestolje ovoga

kraljevstva iza smrti slavnoga

izprainjeno, a ja

spomenuda kraija Tvrtka, naSega predragoga strica, bilo krunskih posjeda sam po njegovoj odredbi ostao gospodar gradova
i i

istoga kraljevstva: to je preblagi gospodin naS Vladislav, kralj ugarski

poljski,

po

savjetu,

dobroj
vojska,

voiji

i

odredbi

moinoga gospodina Ivana Hunjada, vrhovnoga vojvode
za kraija bosanskoga namjestio
i

svojih

mene sveCanu
i
i

Ijabav
kralju

sklonost oduiiti,

mi za toliku obvezujemo se Ivanu Hunjadu, da demo vjerno slu2iti redenomu
potvrdio.

Zeledi se

kruni njegovoj, a vojvodu Ivana priznajemo za istinitoga
Ijubiti
i

i

vjernoga

prijatelja, te

demo ga iskrenim srcem
Stjepan

vazda

u

svima potrebama pomagati*.

SuviSe obeda

Toma

svedano, da de Ivanu Hunjadu u znak zahvalnosti
i

svake godine na odreprijaostati

djeni rok pladati

teljima pomagati, dopustiv&i

svakom zgodom sa svojim po 3000 dukata, da de ga svagdje mu uza to, da moie dodi u Bosnu, kad ga je volja^
i

a

njoj,

dokle bode.
osobitim oduftevljenjem bijahu vojnu
kraija

S
Za

Vladislava

pratili

Dubrovdani, tezko

aabrinuti za svoje na^eobine u Srbiji,

i pritisnuti od velikoga vojvode Stjepana Vukdida. naputke tvojim poslanicima, koje bijahu poslali kralju Vladislavu, a 20. listopada 1443. javljaju vetelo rimskomu papi, kako je krSdanska vojska pod kraljem Vladislavom u nazodnosti legata Julijana >drugi poraz zadala ncvjernim Turcima« (aliam

ditave vojoe daju

i

stragem perfidis Turcis intulisse). Tek Jto se je Vladislav povratio kudi, eto ved u Budimu po•bnika dubrovadke obdine, Nikole Marinova Kaboiida, Vlaha Ranjine Ljudcvita Restida, ptk ga mole za potvrdu povelja kraljeva Sigi<«munda Albrcchta. Kralj im to rado dini radi
i

i

i

proUih xasluga

i

radi

obedtoe pomodi a dojdudem

ratu, te

im 22 veljade izdaje svedanu povelju.

VLADISLAV L VARNENCiK VLADA SAM (1443—1444).

i9{

medju barunima na prvom mjestu tapisana srbskoga despota Gjurgja Braokovida (illustre principe Georgio despoto EUsciaeX a za ojim tek palatina Lovru Hedervara, onda Nikolu llodkoga Ivana Hunjada kao vojvode erdeljske zupane sikulske (Nikola Ilotki je povrh toga ban ma£vanski zajedno s palatinovim sinom Erne* rikom Hedervarom, a Ivan Hunjad ban severinski), nadalje bracu Matka, Franka Pctra Talovca kao knezove cetinske bane kraljevina Daimacije Hrvatske (Matko Franko takodjer su bani Slavonije), napokon dvorske (astnike. Pobjeda kod Kunovice uzpirila je napokon plamen ustanka medju Arbanasima,
toj

Na

povelji

nalazinio

i

i

i

i

i

i

i

i

kojima je u to vrijeme stajao na delu slavni junak Juraj Kastriotid, zvan i Skenderbeg. Arbanasi bijahu jo§ u vrijeme Sigismundovo odriali vi$e sjajnih pobjeda nad Turcima, a sada ih opet podize na noge pjesmom i pridom proslavljeni Skenderbeg,
sin Ivana Kastriote, a
kralj
iz

gospodar Kroje (Ak-Hisara). Na njega se bijaie ptsmom obratio
u dojdudem ratu, a junadki
i

i

Vladislav za
4.

pomod

mu

je

Skenderbeg
sa

poslije

(pismom

Kroje od

kolovoza)

obedao, da

de

ma

se

pridruiiti

30000

svojih Arbanasa.

Ivana
s

Sjajne pobjede Hunjada posljednjih triju godina, vijesti o pripremama zapadnih vlasti, da se velikom mornaricom pridruie podhvatu kraija Vladislava, a osobito ustanak pobjede
i

Priprave za novi rat godine 1444.

dojmi^

se silno sultana Murata.

PoDPis

KRAUA Vladislava

i.

VARNBNdiRA.

Soimljoi I jedoe izprare od l8. travnJA 1441. Cita

m

ovako: »SabKript(i)o nuna p(ro)p(ri^ W(UdisIu) rcgps*.

Arbanasa: sve to
godi 8

uvijek ratovali u Maloj Aziji s

K tomu morao je joS knezom od Karamanije, pak se je zato trsio, da se po. najopasnijim protivnictma u Evropi. Ved bi spomenuto, kako je namah iza boja
djelovaSe

na sultana tako, da je polelio mir.

despotu povratiti ditavu driavu

ponuda, da se izmiri sa sultanom, koji je gotov oba sina njegova. Cmi se, da je despot poslije nastavio dogovaranja, pade i Ivana Hunjada predobio za mir. Zahvaini despot dariva sa to Hunjadu grad Vilagoi druga neka svoja mjetta i zemlje u Ugarskoj; u dotidnoj izpravi
stigla

kod Kunovice

kralju

Vladislavu
i

i

od

3.

srpnja kaie despot izrijekom,

nije,

ako samo bude
u
i

voija Boija, nesumnjivu

kako >za podpuni povratak kraljevine R«ftke i Albanadu imade*. Nekako u isto vrijeme doiao
vojvoda Huojad.

je kralj Vladislav
lati

Segedio,

gdje te bijahu u driavno vijede Mstali najodlidoiji pr»i

baruoi kraljevstva, medju njima despot Gjurgje
sultanov,

Na&ao te

tu

i

potlanik

neki poturica

spahija. Sad te stale ozbtljno doduie proiivan miru, ali je pretegia

rodom Grk, koji bijaie doiao s pratnjom od stotine razpravljati o mim. Paptnski legat Julijan Cesar ni bio je
rijed

Huojadova.

Samo

je

ugovaranje zapinjalo radi
Srbiju,

uvjeta mira. Ugarski velikmii zahtijevahu, da sultan ustupi ne
i

samo

nego

1

Vla&ku

Bugarsku; dok tu opet saltanovi poslanici

htjeli,

da se zoamenit dio

Srbije, narodito

196

ALBRBCirr AUSTRIiSKI, VLADISLAV

I.

VARNBNftiK

I

I.ADISLAV P0STUMIJ8 (1437.— 1457.).

pak Novo brdo s njegovim srcbrcnim rudama, ostavi u turskim rukama. Napokon utadalje pokrajina sultanova. 2. VlaSka se vrada naiiie ove pogodbc: 1. Bugarska ostaje pod vrhovnu vlast krune sv. Stjepana, ali vojvoda vlaJki plada sultanu godiSnji danak. 3. Dcspotu Gjurgju vrai^a se sva njegova driava Srbija (s Zctom) sa svima gradovimai
i

koje su Turci

osvojili;

poimencc vradaju
»svi drugi

Kruievac,

Kovin, Sever in,

Smederevo, Golubac, Zrnov (Avala), Srebreoik, Ostrvica, Koznik, Koprijan, Prokuplje, Leskovac,
se

mu

Zeleni grad,

Novo Brdo

i

u

Srbiji
i

i

u

onom

dijelu

Albanije, koju je prije

pomagati ga s izvjestnim brojem vojske, kad to zatraii. 4. Ugri se obvezuju, da ne ce prelaziti Dunav, ni upadati u tursku carevinu jednako se obvezuju Turci, da ne de prelaziti Dunav, niti provaljivati u Ugarsku. 5. Za
diiao«. Despot de
pla<5ali

sultanu danak

svoga Surjaka

Mehmed-Cclebiju

i

za

ostale suinjeve
te

slavu odkupninu

od 100.000 dukata,

Turke plada sultan kralju Vladise obvezuje pomenutoga kralja u svakom ratu
i

vojvode vla^koga vrada sultan rodipomagati sa 25 000 Ijudi. Sinove despota Gjurgja de predaju srbskili gradova despotu da 6. obvezuju, odkupa. Turci se bez ikakva teljima odmah zapodeti ito prije svrSiti. Primiije ili mir neka traje deset godina. u dva jezika, a na to se na Ugovor o primirju sastavljen bi u dva primjerka svi odlidniji velikaSi. Po Djima podpisaie kralj Vladislav, despot Gjuragj, Ivan Hunjad
i i
i

da obje stranke poloze zakletvu, da de ugovor sveto poIvan Hunjad oditovaSe: >Valja da prije itivati i diiatl Tom prigodom despot Gjuragj zakletve promislimo, §»a dinimo, a kad se jednom zakunemo, onda valja da dr£imo«. Poslanik se sultanov zakune na koranu, a kralj Vladislav na evangjelju. To je bilo

ondaiDJem obidaju trebalo

je,

i

13. srpnja

godine 1444.
iza

Malo dana

uunadena

primirja u Segedinu

stiie

kralju

Vladislavu

pismo od
stigli

admirala ujedinjene krSdanske mornarice na iztoku, u kojem
Helesponta, pak da de nastojati, kako
kojoj imade
bi

mu

javljaSe,

da su
II.,

do

zakrdili

povratak sultanu Muratu
bila,

koji bija§e

preiao u Malu Aziju, da svlada kneza od Karamanije. Sada bi zgoda

da se Evropa, u

malo turske vojske, sasvim oslobodi od Osmanlija; neka dakle kralj ^Vladislav Sto prije s vojskom provali u Rumeliju. I od bizantskoga cara Ivana VIII. Paleologa stiie pismo (pisano u Misithri 30. srpnja 1444) slidna sadrzaja, u kojem odvradaSe kralja od primirja s vjerolomnim Turcima, a osobito sada, gdje je tako zgodna prilika, da se oni sasvim iztrijebe. Car pisaSe o svojim pripravama za rat, kako s velikom energijom snuje, da podpomogne svako poduzede protiv Turaka, kako je mnogu svoju gospodu iz'.oiio velikim opasnostima, radedi preko njih, da krSdanske narode, koji su pod Turcima, spremi na ustanak, kako svi ti narodi odekuju kralja Vladislava, da dodje, te ih spase od nesnosnoga jarma turskoga, kao ito su ono nekad sveti otci izdekivali Isusa Krista. Po turskim izvorima bijahu stigia u Segedin joS pisma od kneza (sultana) od Karamanije. >Evo sad
i

i

i

je vrijeme<, pisaie

knez Ibrahim, >Alah
vijesti

je

uzeo pamet Muratu, te ovaj predade carevinu

siou

Muhamedu, djetetu od
Sva
ta

detrnaest godina, a

sam eno gdje
iaiiti,

s

dervi^ima u Magneziji klanja*.
i

pisma

i

djelovale su siino tako na kralja Vladislava, kao

na prelate

i

banine, sabrane joi UTijek u Segedinu.
primirje.

Stado^

§to

su se prenaglili, te ugovorili
Cesarini,
i

Taj dat upotrebi

papinski

legat, kardinal Julijan

da

ih

opet nagovori

na rat
listina,

On
ni

stade dokazivati, da ugovor od 13
i

srpnja ba$

nije

ugovor, nego tek samo
i

na kojoj su neuredno

nebriiljivo razbacane rijedi
i

o miru
nijesu
i

prijateljstvu.

Ono

nije

ugovor
utanade.

po tome,
se je

ito kralj Vladislav

zbor segedinski

ni

imali pravo,

da ga

sama mir zakljudivati; Ugarska sama horila sa sultanom, mogla je ali odkad je Ugarska stupila u svezu s drugim kr&danskim driavama, pak s njima ugovorila, da ratuje s Turcima, odevidno nije imala prava, da sama na svoju ruku mir zakljuduje, po tome ugovor segedinski ne moie biti punopravni dokumenat, koji bi narode vezao. joft manje je on to, kad se uzme na pogled, da se papa nije niita o njemu pitao, a niti ga je odobrio ni blagoslovio. A da je to sve pravovaljan ugovor, opet je on
i

Dok

i

VLADISLAV

I,

VARNKN£iK VLADA SAM (1443.

— 1444).
i

197

svaku svoju obveiljivost izgubio. poito Turci sa svoje straoe svoje obveze izpunili Na ime, ako je ugovoreno, da u roku od osam dana predadu despotu Golubac
i

nijesu.

Smeda

derevo, ta dva grada oni jo§ predali nijesu
htjeti,

I

A

i

u obce je veliko pitanje, da H de sultan

da uslove svoga mira izpuni? Dosta je

odito,

da on

zeli

samo vremena
da

dobiti,

se bolje spremi. Kaiete: kralj je uzeo na se obvezu
je uzeo na se obvezu
vrijedt viie?

prema

sultanu,

drii mir! Ali kralj

prema kr^anskim

vlastima, da ce ratovati na Turkel
obidaji, vjera
i

Koja obveza

Zar obveza prema Ijudima, kojih su
zadatu
rijei!
s

cio
je

iivot tako protivDi

naSima
driali

?

Zar obveza prema Ijudima, kojima zadati tvrdu vjeni
drzati

ve<5

po

sebi krivica, a

joS veca

Razsudite

i

sami hiadno, ita vam je

diniti.

Ako

budete

ugovoreni

mir
vi

Turcima, onda su
i

vam uzaludne
sramotom,
i

sve one s

onolikim irtvama
priliku,

izkupljene pobjede,

se pokrivate stidom

propuslivSi

ovu zgodnu
<iete

do£ekat dete, da se ostavljeni od sviju
s
i

prijateija,

osamljeni

na vaSem zemlji§tu, branite
steci
i

dvojbenim uspjehom
uza
sve ono, ^to

Ako pak

ovaj mir s

Turcima pogazite,

neumrlu slavu

ste

tim mirom ugovorili, postidi dete jo$
i

to,

da Evropu sasvim

to izjaviti, kako ga je papa opunomocio prood Turaka oslobodite. Na posljedku ima mir vrijedi, da ga treba smatrati kao da ne postoji; sve6ano, ne da onaj javno glasiti
i

i

pak
vali,

s

toga

i

formalno odrije§ava kralja
i

i

sve one, koji su pri podpisu ugovora u^estvo-

od obveze

zakletve, koju su poloitli.

mleta^ki

Vatrene besjede papinskoga legata, kojega su jo§ pomagali podlegat papin Franjo, dubrova^ki poslanik Vlaho Ranjina, poslanik Ivan de Reguardatis, a valjda
i

dirnuSe kralja V'ladislava
pogaziti

i

sabrane velika^e tako, da
je

ih je

vedina bila spremna s mjesta

nettm utana^eni ugovor. Jedino

Ivan Hunjad neSto

krzmao,

ali

i

njega prekralje-

dobiSe tim, Sto
vinu.

mu
i

je

kralj

na predlog Julijanov obecao Bugarsku
bi

kao nasljedou

Dne

4.

kolovoza 1444. odiuieno

u kraljevskom vijedu, da se ugovor o primirju
i

izmedju

Turske

Ugarske

proglasi

niStetnim,

da se do
sastavi

1.

rujna sva vojska skupi

i

pripremi za prelaz

pismenu zakletvu, kojom se za&titnicima krasvi zaklinju spasenjem svojih du§a, svetim Trojstvom, Bogorodicom, sv. Ladislavom, da de se najdulje do 1. rujoa sastati Ijevine Ugarske: sv. Stjepanom kod Oriave ili na kojem drugom mjestu na Dunavu, koje se odredi, te predi rijeku i
preko Dunava. Kardinal
Julijan
i
i

svima silama

nastojati,

da se jo§ te godine
4.

Turci sasvim

protjeraju

iz

Evrope.

Izpravu

podpisaie u Segedinu jo§

Rozgon, varadinski biskup Ivan (de Dominis), izabrani bosanski biskup Rafael Herczeg vojvoda erdeljski Ivan Huojad u ime onih, koji de s kraljem podi.u rat; a palatin Lovro Hedervar, kraljevski sudac
i

kolovoza jegarski biskup Simon

Juraj

Rozgon,

najvi^i

kraljevski

pokladnik

Mihajlo
ali

Orsag, danadski
su pristali

biskup Petar

i

jo&

neki drugi u ime onih, koji de ostati kod kude,
i i

na

taj

zakljudak. Pozva§e

on pridruii toj vojni. Mihajlo iz Ostrvicc pile, da despota Gjurgja Brankovida, da se je $ta se hode<. I zaista je despot odbio posiv, kad sa'.nao, bilo, tezko vrlo >despotu je Radojevida Brankovida s pismom kralju poslanika, Dmitra vanrcdna pade je poslao
Vladislavu. da ga odvrati

od

rata.

Kad mu

to nije

po&lo

za

rukom, utaoadio je despot

kolovoza poseban mir sa turskim punomodnicima. Obedao je ostati neutralaa; s toga nije poslije ni arbaoaskoj vojsci, koju je junak Skenderbeg vodio u pomod kralju Vladislavu, htio dopustiti, da prodje kroz njegovu driavu.
15

Tek oko
pro&le

20. rujna

1444. predje
Galipolja
nijesu
1
i

Vladislav

tursku carevinu provmli do

kod Beograda preko Dunava, da kroi Carigrada. Vojska mu bijaSe jo& manja, nego
kraljevu
politiku, tako
iltetnu ta

godine.

Poljacl. koji

odobravalt

poij»ku

driavu, izostadoie

sasvim.
hrvatskih

od ugar^kih
doSao

velikaia
je,

pridruil

mu

se vrlo malo sa svojim

banderijima.

Od
i

velikaia

ito se snade, jedini
i

bana Matka

drug njegov u baniji kraljevina Slavonije, Dalmacije
;

Franko Talovac. brat Ilrvatske. Ban Matko
vrlo malo.

ostao je kod kude

dini se,

da

je

tada poboljevao. Krilara

iz

Evrope nailo te
koji

Tako

se

pod kraljevom zastavom okupilo jedva 16 (XX) konjaoika,

bijahu medjutim

198

ALBBBCBT AUSTRIISKI, VLADISLAV L VARNEnCiK
i

I

LADISLAV POSTUMUS (1437—1457).
6e ga zarobiti.

sobom nckih 2000 kola za liranu vojskom hitao kralj Vladislav svom snagom
poveli sa

plijen, ito

S

torn

malom

naprijed, uzdavajudi

se u pusta obecanja

bizantskoga

dan stiie do Vidina, §esti dan dopre do Nikopolja, kojega koji medjutim ne htjede podsjedati, a dvadeset predgradje bude spaljeno. Tu kod Nikopolja dodje k njemu vlaSki vojvoda Drakul sa sa 4000 vojske. UgledavSi malenu vojsku kraljevu gotovo se upropasti, svojim sinom vojvodama, >da te stade kralja odvradatt od rata. >Zar ne znatec, govorio je kralju sultan, kad samo u lov ide, vodi sa sobom ve<£u druiinu, nego ito je sva ova vojska?!
cara
i

krl<Jansku mornaricu na Helespontu.
i

Ved

Sesti

i

i

Ja

sam

se

napatio sam, pak

znam, kako
se

je strahovlta sila turska.
s

Kad

se hode ved, da

se po^oe borba s njima, onda neka

poCne bar

jednakim silama

Bolje bi bilo, da
odvratiti kralja

ovu vojsku dadc
kralju

pri6uvanr)o za

drugu bolju

priliku*.

No

videdi,

da ne moie

od

vojne, ostavi Drakul sina svoga s vlaSkim (etama, da

se pridruii kraljevoj vojsci; suviSe

dva momka, vjeSta putovima
uza
i

i

stazama po Bugarskoj, zatim dva najbolja

konja svoja, kojc neka vazda drii
udari Vladislav *ztodno preko

se, jer bi

mu

mogli dobro dodi.
se Balkanu

Od

Nikopolja

dopre
jeti

9.

Sumena Pravadija, te zauze studenoga do Varne. Vladislav naime uklanjao

obje tvrdinje juri§em; a onda
i

njegovim klan-

cima, ved je oba^ao Citavo gorje, te je sada 6ui crnomorskoga

primorja mislio prodri-

do Bosfora.

ugledaSe kr§6anske iete Vladislavljeve 9. studenoga veier Htoga dam neprijateljske vojske. BijaSe to turska nekakve svoga logora krijesove od nedaleko posve vojska pod sultanom Muratom II. CuvSi naime Murat, da je ugarski kralj pogazio pri-

Ve6 u


s

mirje,

utaoado
to
je

je

s

mjesta mir

karamanskim knezom, pak

je

onda

unatod; krSdanskoj
Ijudi,

moraartct, koja je na Helespontu strafila, sa svojom vojskom, nekih 40.000

preSao

u Evropu,

i

tako, da

se je

neopazice

na trgovaikim brodovima,

kaze se genoi

Crnoga mora. SkupivSi zatim u Evropi jo§ vi§e vojske, bija§e preko Balkana pohitao prema Nikopolju; no ne zatekavSi viSe ondje krSdanske vojske, poSao je za njom do Varne. Tako se je naSla krSdanska vojska u najnepovoljnijem poloJaju: pred njom je slajao kud kamo brojntji neprijatelj, a za njom bilo je more. Nije bilo druge, nego da se pobije

ezkim, koje

dobro

platio

dao

prevesti preko Bosfora izmedju Carigrada

i

8

Turcima. pak da
Osttdni boj

ih

ili

pobijedi

ili

slavno izgine.
10.

kod Varne bio

je

studenoga
bijaSe

1444 Ivan Hunjad bijaSe na lijevom
i

I

desnom

krilu smjestio Ugre,

kojima

na desnom pridruiio

ieticu
i

kriiara

pod

legatom Julijanom; a sredi§tu staja§e
fova, a uza
nj

kralj

s

izabranom

detom ugarskih

poljskih vite-

Desnim krilom zapovijedao je varadinski biskup Ivan de Domiois, a lij^Tim Hunjad sam. Kod Turaka stajahu u prodelju spahije iz Evrope Azije, gvoidjem okovanim Stitovima, za njima bijahu kao rezerva janjidari. zaSti<feni velikim ieljeznim kolcima. Sva turska vojska, kaiu, brojala je preko 100 000 Ijudi. Turci kao nagna^e ga u bijeg, u kojem izgiboSe izoenada navali&e s boka na desno krilo u^arsko velikovaradinski biskup Ivan de Dominis i jegarski Simon Rozgon. I Vlasi okrenu&e ledja. Tek maleni odio s kardinalom Julijanom banom Frankom Talovcem skupio se oko stijega tv. Ladtslava, te odolijevaie hrabro neprijateljima. Nasuprot Ivan Hunjad na
bijahu Vlasi.
i
i

i

i

i

lijevom

krilo

i

kralj

napredovabu
kralja,

svedjer.
i

Azijski

konjanici

biSe

suzbijeni,

beglerbeg

Karadia obtjen; na ito
slava

kralj oslobodi

onaj odio, koji se je borio

oko

stijega sv. Ladi-

Sada zamoli Hunjad
nastaviti

da se skloni na sigurno mjesto u rezervu, a on 6t
konjanicima, koji
naginjati.

sam

boj

proti
i

evropikim
tu sreda

se joi

opirahu.
kralj

Nakon iestoke

i

upome borbe

stala se

Ugrima

Sada se dade

od svoje druiine,
na netaknute

koja nije uitila Hunjadu, da sam abere slavu pobjede, skloniti, da udari
joi janjidare, iza kojih je
kralj pade, te

sam
je

sultan stajao. Usred 2estoka kre&eva ranjen bi kralievkonj;
€»d

mladjan izgibe

udaraca
prije

i

strjelica

janjidarskih.

Odrubiie

mu

glavu

i

donesoie ju sultana, koji

male

joi

mislio

pobjedi, te

su ga

gotovo silom

pri-

VLADISLAV L VABKEnCiK VLADA SAM (1443.
driali.

— 1444.).

199

bijeg. Ivan
I

Smrt hrabroga kralja djelovaSe porazno na kr$<5aoe, koji se malo zatim dadoie u Hunjad pokuSa jo& jednom, da hi se dobavio kraljeva trupla; ali onda stade sam brzo uzmicati pustim krajevima izto^De Bugarske prema Dunavu. Tako na bijegu, kao i kod osvajanja kr&^nskoga tabora pogibe jo£ mnogo Ijudi, papiDski legat Julijan Cesarini, koji je tim na^inom okajao, §to je mla* inedju njima
i

Sultan Murat
Po
Btaiatari
is

IL
koji

kodskta
II

>HUtoria imperAtonm T«rcUc«,

M

potve^M

kr«li«

VUdUUv«

Jagelotrka.

Kodeka

Mm

Can

m

gradtkoj kajitald

Nflraberfit.

doga

tu zarobi vojvoda Drakui,

Hunjad umakne sredno u VlaSku, ali ga nedavno pred kraljem t nevjere obijedio. Tek prijetoje ugarftke gospode iklonUe vojvoda, te je Honjadu povratio tlobodu. ostale kri6uiske vojske bio je osudan ne samo za Ugarsktt, oego Poraz ugarske
kralja zaveo, te je svoju prisegu pogazio.

kojega bijaie

i

MO
i

ALBRECHT AU8TRUSKI, VLADISLAV
i

I.

VARNKN^IK

I

LADISIJVV POSTUMUS (1437.

— 1457.).

za balkanske narode

driave.

S

tim porazom

rijeSeoa

bi

sudbina balkansko-grdkoga

poluotoka za viie stolje<U^ jer je nestalo svake nade, da
rati
iz

bi se

Osmanlije mogle protjedogadjaj kod Varne

Evrope. Griki povjcstnidar Chalkokondylas

pi§e:
i

»Nesrecni

Despota od prvog krivca svima nesredama. Ne davii Skenkao glavnog derb«gu slobodu, da sa svojom vojskom predje preko njegova zemljiSta, te da se zdruii Kr^dani su ga obtuiivali, da 8 vojskom ugarskom, on je odsjekao od ove jaku pomod. je podinio izdajstvo. Despot je sa svoje strane odgovarao, da nije htio raditi proti svojoj savjesti. Pokle je vec ugovorom uzeo bio na sebe neke obveze prema Muratu, udestvu-

dao

je

povoda mnogim

i

mnogim predbacivaojima
i

mnogim

pravdanjima.

Srbtje Gjurgja smatrali su

ju<5i

tome ugovoru zajedno s Vladislavom kao stranka interesovana, smatrao je za SToju svetu duinost, da ostane vjeran svojoj zakletvic. Uslijed poraza kod Varne Dastao je velik jaz izmedju Ivana Hunjada i despota Gjurgja Brankovida. Jaz je postajao sve vedi, kad je Hunjad malo zatim do§ao u sukob sa celjskim knezovima, a naro£ito s knezom Ulrikom, zetom staro^a despota. U oh6e i hrvatska razdvojila na dva velika tabora: jednomu je bio na su se tada gospoda ugarska delu Ivan Hunjad sa svojim iurjakom Mihajlom Silagjijem, bratom svoje supruge Elizau
i

bete, kojega

narodna pjesma hrvatska zove

Svilojevidem;
a

a

drugoj

celjski knezovi

Fridrik

i

Ulrik s

despotom srbskim Gjurgjem Brankovidem.

Poslije planula iestoka

borba

izmedju oba tabora: tabor Celjskih bio je leglo tudjinstva,

tabor

Hunjadov utodi^te
rata izn;iedju

domacega plemstva> koje
kraija Viadislava
i

se je borilo proti v tudjinske premodi.

(Hrvatsko kraljevstvo godina
kraljice Elizabete bilo

1440.
je

— 1444).
i

Za gradjanskoga
kraljevstvo

razdvojeno

hrvatsko, te se je

mnogo
izticali

krvi prolilo u

borbama izmedju prudih
Kurjakovidi,
bila

se stranaka.

Od

privrienika Elizabetinih
i

su se osobito njezini rodjaci, knezovi Celjski, Gorjanski, pade

Frankapani, a uz
Blinje.

ove takodjer
zovi Zrinski

krbavski

i

napokon
brata

TituSevidi,

gospodari

Na

strani

kraija Viadislava opet
i

su

sva
1

detiri

Talovca, knez Nikola Ilodki, zatim kne-

Babonidi, napokon
i

Marczali u virovitidkoj zupaniji.
i

Nesklad
prilog

borbe izmedju

velika§a

plemstva
i

u

hrvatskom kraljevstvu

bile su

u

samo susjedima hrvatskim: Mletcima
i

Vnkdidu. Narodito je potonji svima silama radio, da

onda
to

oblast Nerotvu

od

rijeke

bosanskomu vojvodi Stjepanu otme Hrvatskoj Poljica, Omi^ pak Cetine do Neretve. Ban ditave Slavonije Matko Tavelikomu
i

lovac sa svojim bratom Petrom,

banom Dalmacije Hrvatske, nije bio dosta jak, da u burno doba odolijeva mnogim domadim i vanjskim neprijateljima, pak tako se zgodi, da je napokon Hrvatska izgubila ne samo Neretvu Omi§, nego iupu Poljica, te su napokon banu Petru Talovcu preostali tek ostatci banovine hrvatske.
i
i

Stjepan Vukdid po zapovijedi svoga
brovniku.

nije

mogao

pregorjeti, Sto su braca Talovci, bani

Matko

i

Petar,

kraija

Albrecbta tijekoni

godine 1439. podavali pomod gradu Du-

dm

mu

btjaSe stigia vljest o smrti kraija Albrechta, sve joSte

na koncu 1439,
u juine oblasti

tkupi

ogromnu vojsku od
i

svojih

podanika

i

svojih

susjeda, te

provali

hrvatske, grabedi Neretvu

Poljica.

Tvrdi grad
i

Omii,

uporiSte vlasti u

onim krajevima,

jakom vojskom, stade na nj udarati. Dne 21. sijednja 1440. Budima pismo obdini grada Dubrovnika. pozivajudi ju, neka preusme u svoje ruke kraljcvski grad OmiS, te neka podjedno obskrbi hranom ostale gradove kraljtdine pokrajine Hrvatske. Jednaki poziv stile Dubrovdanima od bana Matka Talovca. Ali Dubrovdani, bojahu se bezobzimoga protivnika 9voga njegovih zai^titnika,
obkoli Stjepan Vukdid s
pik; kraljica Elizabeta
iz
i i i

Turaka, pak sc 7
i

Tako ne preojtade banu Matku, onako zaokupljenu prijestoljnim borbama, nego da se sam s bratom svojim Petrom bori proti v Stjepana Vukdida Tijekom godine 1440. postajaSe stanjc Talovaca sve nepovoljnije, jer jc Stjepan Vukdid naJao uporiJu u svojih rodjaka Frankapana, a po njima u knezova Celjskih, odludnih protivnika banima Talovcima i njihovu
kraljici
i

oiujka lijepim rijedima izpiidaie

banu.

i

HRVATSKO KIUUBVSIVO GODINA 1440.
izabraniku. kralju Vladislavu.

— 1444.

Ml

Uza sve

to, dini

se, ratovali

su

Talovci tako sredno, da je
Poslanici velikoga vojvodc

Stjepan Vukdid u rujnu 1440 siao

traliti

pomo<5i u Mletaka.

bosanskoga izlagahu mletadkomu
viodictam) za nepravde, naoesene

vijecu,

mu

kako se niihov gospodar ieli osvetiti (facere od bana Matka (de iniuriis sibi illatis per comitem

Maticonem), pak moli
oni imadu
primirje

s

toga MIetke, da

mu
;

pruie pomo<5

protiv f>omenutoga bana. Ali
ugodili

Mlet£ani odbiSe 13. rujna molbu Stjepaoovu.
s

Oni

bi

rado

njegovu zahtjevu,

ali

krunom ugarskom

mjesta

pak, koja drii

knez Matko, pripadaju
stu-

kruni ugarskoj.

denom

Medjutim ponovne borbe za 1440. odvratiSe bana Matka
nije

prijestolje
s

u Ugarskoj
boji&ta, a

i

Slavoniji u listopadu

i

juinoga

njegov brat, dalmatinsko-hrvatski
silu

ban Petar (Perko) Talovac
zgodi, da je u to vrijeme
Poljicima,

sam mogao
Stjepanu

suzbijati

velikoga
te

vojvode.

Tako

se

po&lo

Vukdicu za rukom,
u§<5u Cetine.

je

obladao Neretvom,
pokoriia

a

poglavito

gradom Omiiem na
statuta glasi:

Citn

se je Stjepanu

plemeoita zupa Poljica, naredi on, da se
i

stari

statut te

slobodne ob<5ine pooovo popi&e
poljiiki
jest,

dopuni. Prva ustanova novoga
ki je

>Prvi

zakon

vazimati kneza
i

(comitem) od gospodina,
Vladislava.

gospodinu

viran, a

Poljicem ugodan«

Gubitak OmiSa

susjednih oblasti njegovih bio je velik udarac ne

samo

za bane Talovce,

nego

i

za kralja

U

prvoj polovici prosinca 1440. boravi u Mletcima poslanik njihov Nikola

od

S. Severina,

pak

trazi
sibi

pomo<5 protiv
ablato). Mletci

Vukdida, da

mu

opet otmu ugrabljeni grad (pro
njihova grada ne-

recuperatione castri
neutralni;

ne

mogu

zadovoljiti njihovoj molbi, jer zele ostati
iz

no ipak

17.
ali

prosinca dozvoljavaju banu Matku, da izveze

koliko >bombarda«,

neka

ih

ne

Salje

kroz njihova mjesta u

Dalmaciju, nego kroz

koju odaljenu luku. Jo§ obecavaju Mletci banu Matku, da ce pisati senjskim knezovima i celjskomu knezu njemu u prilog, &to nam odaje, da Talovci nijesu mogli odriati Omi^
i

Poljica najvi$e s toga, Sto

su u

isti

nuih

morali boriti se

s

Frankapanima

i

celjskim

knezovima.
Prijestofjne

borbe god. 1441. nijesu dale odu§ka bradi Talovcima, da
je,

bi

i

misliii

mogli na odmazdu. Petar Talovac sredan
prijateljske veze s Mletcima.

§to

ima mira,

te nastoji podrfavati Sto viie
i

On

moli MIetke, da
4. travnja pi§e

mu

dozvole izvaiati iito
i

drugu robu

kroz luku zadarsku, na §to vijece
htijuci,

da u Solinu
i

i

Skradinu

poznati,

ieledi ugoditi

svomu knezu OmiSu bude luka s razloga, koji su vama predobro velemoinomu banu Petru Talovcu, naSemu predragomu prijaili

kapetanu u Zadru: »Ne

u

telju, dozvolili

smo njemu, da
i

smije u na§u luku zadarsku dovaiati hranu

i

oruije, a

da

ne plada ni tridesetine ni carine«. Lukavi Mletci stado§e ugadjati sve vi&e Talovcima. jer
se u to zavadiSe

sami

s

bosanskim velikim vojvodom
I

koja je prije pripadala despotu Gjurgju Brankovidu.
srpDJu 1441

Stjepanom Vukdidem radi Zete, Dubrovdani pozivahu u travnju

i

Talovce u ligu ili «avez proti Stj«panu VukCidu, pri 4emu je bio posrednikom njihov «ugradjanin Sigismund Gudetid. Dne 25. srpnja mole Dubrovdani njih uklju£e u mir, ako bi ga utanafiili a bosanskim vojPetra, neka bradu Matka vodom; ako pak ne bi dollo do mira, neka im jave, s koliko bi vojske mogli pobradu
i
i

modi Dubrovniku.
Poslije

gubitka

Omiia
stvarima

nije

se

ban

Matko
i

toliko

bavio
Brigu

posluvima

Dalmacije

i

Hrvatske, nego viie

u

Slafoniji

Ugar:»koj.
i

za Hrvattku prepustio je

gotovo svu bratu Petru, kojemu
je

je poslije pridrulio
ili

braia

Franka

Petar Talovac, koji 1442. u graJu

vedinom boravio

ili

u Sinju na Cetini

u Klisu, izdao je

31. svibnja

Klisu znamenita povelju spljetskomu nadbiskupu jakobinu Baduariju,
ntku,

mietadkumu

poda-

kliike (in comitatibus da se crkvena desetina od i^.upe cetinske nostrts Cethinae videlicet et Clissiae), koja te je od pada Spljeta pod MIetke (1420.) tro> i^ila za uzdriavanje gradova tvrdinja po llrvatskoj, imade opet pladali ftpl)etskomu

koiom

je odredio,

i

i

nadbiskupu. Ban u poveljl odituje, da je to u6nio »promotriv&i nevolju. koja je kridantke

tOS

ALBRIGHT AUSTRUSKl, VLADISLAV L VARNKn£|K
biiesnih

I

LADISLAV POSTVMUt (1437.— 1457.).
drugih duSmana svete knine
Ijudi

narode svete krune uganke snaila od
poradi
Ijudskih
grijeha,

pogaDa

i

a

najvi&e
je

poradi
torn

to^^a, ito

svjetovni

nepravedno grabe
spljet*

crkvena prava*. Ban Petar mislio
i

poveljom ugoditi ne samo nadbiskupu

njegovu svjetovnomu gospodaru, MIetcima, koji su tada ratovali s vojskomu, nego vodom Stjepanom Vuk£i<5em. Na poietku godine 1443. doe 2 sijeinja desio se je Petar iupi v ban u Cetini >poda Sinjem<, gdje je izdao hrvatsku, dirilicom pisanu povelju svojemu vjeraomu slugi Vignju Dubraviidu, kojom darova njemu njegovu sinovcu Miklouiu zimiSde Koprivno i druge zemlje. U toj se poveiji piSe b<n Petar: »Mi Petar

i

I Talovca, knez cetinski

i

kliSki,

ban Dalmacije

i

Hrvat'.<
i

bosanskoga Stjepana VukDoe 17. svibnja 1443. nalaie mletaCko vije<5e vrhovnomu kapetanu svojega brodovlja u jadranskom moru, neka kuia utanaiiti mir s vojvodom Stjepanom; ako pak to ne bi bilo moguce, neka se sporazumi s mleta^kim knezom u Spljetu rektorom u Trogiru, pak neka sloinim silama udare na Stjepana, te mu otmu sve, §to drii u primorju: Omi§, Neretvu, paie Hercegnovi u Boki Kotorskoj. Ohrabreni tin; postupkom
to je svedjer bjesnio rat izmedju MIetaka

U

vojvode

6i<5a.

i

i

MIetaka podigoSe se opet brada Talovci,
protiv zajednidkoga neprijatelja.

te

ponudiSe u srpnju

MIetcima savez

ili

ligu

No

Mletfiani odbi§e

ponudu Talovaca, toboi

5to baS ugo-

varaju o miru, a u istinu, Sto su sami htjeli ugrabiti primorje Stjepanovo. MIetdani napokon postigoSe ielju svoju. Spljetski knez Krsto Marcello skloni u sijeinju 1444. PoIjidanc mitom prijetnjama, te se iznevjeriSe vojvodi Stjepanu prizna^e vrhovnu vlast mletadku. RadoS Petrovid Ivan Grgurid ugovori§e kao poljidki poslanici pogodbe, pod kojima su se Poljica dala u mletadku zaStitu. Nekako u isto vrijeme pokori se OmiS
i
i

i

i

i

mietadkoj

vlasti.

Lukavi Mletci
lovcu,

zoali

su
i

posve

dobro, da dalaiatinsko-hrvatskomu banu Petru
iz

Tani-

njegovu bratu drugu Franku, koji se je tada vratio ugodno, §to su oni obladali Poljicima Omi§em. Dok su bosanskoga vojvode Stjepana, jo§ je bilo nade, da ce se kada tada
i

kao

tudjine,

ne

<5e

malo

biti

i

ta

mjesta bila u

vlasti

vratiti

hrvatskoj ba-

oovini; sad

da de se Talovci toj otimadini nestalo. Znajudi oprijeti, napisaie namah 2. veljade pismo Franku Talovcu, da ga bar nekako primire. Najprije mu destitaju, Sto se je povratio u domovinu (de reditu suo in patriam), to na njihovoj galiji (cum galeis nostris Tane), a onda ga uvjeravaju o svom osobitom prijateljstvu ieiji, da budu dobri susjedi njegovi Culi su nadalje, da velemoinost njegova
je te

nade posve

MIeici,

i

i

nije zadovoljna, ito se je njihov

knez u Spljetu umijeiao »u

stvari

Pojica

i

Omi$a<.

No

oni su

mnogo godma

bili

»u otvorenom ratu* (in aperto
iz

bello) s

pak su redena mjesta »oteU u ratu«
i

ruku svoga neprijatelja.

vojvodom Vukdidem, Cyi6e se s toga, da bi to

moglo biti komu zazoroo (molrstum). Oni iele s ugarskim kraljem iiviti u prijateljstvu dobrom susjedstvu, pak ga s toga mole, da se primiri. Cini se medjutim, da su
se Mletdaoi

sami

iacaii

svoje

drzkosti, te

su

se

ved 8

veljade

siali

izpridavati

radi

prvalnjrga pisma. Oni odituju, kako su

misl'li,

da

je

njihov knez u Spljetu
ali

mogao

s

punim

pravom

oteti Poljica

i

Omii ojihovu

oditu neprijatelju;

po^to su

duli,

da redeiia mjesta

pripadaju hrvatskoj banovini (d« iurisdicione banatus Croatie esse), pozivaju bana Franka,

neka poilje u MIetke svoga poslanika, koji bi izioiio pravo njegovo na pomenuta mjesta. U isti das nalaiu svomu knczu u Spljetu, da se dalje ne mljeia u poslove Poljica Omiia. koja je bcz njihova znanja (nobis intciis) primio u njihovu zaititu.
i

Ali

sve

to

bija^e

pusta

igra,

da

zaslijepe

bane

Petra
i

i

Franka

Talovca.

Ved
i

28

vcliade

1444 potvrdile Mletci

Omiftu
i

sve

povlastice

prava, Sto ih je uiivao pod

dosadanjima

vbdarima
i

Sve tuibe

tegobe hrvatskih bana

bijahu izprazne;

Poljica

Omt) ostadole
Maiko
tli

dalje u mietadkoj vlasti.

Dae

6.

oiujka daju naputak
Poljica

svomu po^laniku

Ivanu de Reguardatts na U{;ar«k()m dvoru u Budimu, kako de ih braniti. ako su ih bani
brat

mu

Fraojo poradi otmice Omiia

i

tuiili

kralju Vladislavu.

Neka

HRVATSKO KRAUEVSTVO 0«DINA 1440
izjavi

— 1444.
u ratu
oteli; a

SOJ

naprosto, da su oni reiena mjesta

svomu

neprijatelju

podjedoo nelca
toj stvari

se ute^e

papinskomu legatu

Julijanu Cesariniju, njihovu prijatelju, da
bolje,
ih

im bude u

na ruku. Neka jo§ kaze, da je
nilrama bosanskoga kralja, koji
joS se

ako su

OmiS
njih

i

Poljica u

njihovoj vlasti,

takodjer
bi

od

kao svoje

traii.

nego u Ban Petar Talovac
dirati

neko vrijeme spremao, kako
1444. smijeraju
Mletci

predobio otete

(esti svoje

banovine; pa£e joi u

kolovozu

poslati

k njemu

poslanika, neka

ga odvrati
se je

u

Poljica za to, hto su se njima pokorila.

Ako ne

bi htto

ban mirovati, neka ga
prijateljstTom, jer

tuii kralju

Vladislavu, koji je u

one vrijeme

tei^io

za mletaikim

spremao

na velik rat s Turcima. Vladanje kralja Vladislava urodilo je za hrvatsko kraljevstvo novim gubitcima. Pieznameniti primorski grad Omii zapadoSe Mletke, a Neretva ostade menita iupa Poljica
i

bosanskomu vojvodi Stjepanu Hrvatska bi posve potisnuta od mora, do^im su joj iupe njegove vojvode. Podhvatni ioa^e ban Matko u sred kopna stali grabiti bosanski kralj Talovac nije mogao toga zaprije^iti, jer su ga od godine 1442. posve zaokupili poslovi Siavoniji. Tu je trebalo najprije izmiriti dvije Ijute protustranke, a onda u Ugarskoj pomagati kralja Vladislava u osudnim bojevima s Turcima. NaroCito mu je trebalo u
i i

Siavoniji urediti posjedovne prilike, koje se bijahu za gradjanskoga rata posve pomrsile,

po&to je jedna stranka otimala drugoj gradove
i

i

posjedovanja.

K

tomu zadavala
dini,

je briga

zagrebadka biskupija, kojoj je bio biskupom Eenedikt de Zolio, kako se
i

protivnik

Opreka izmedju biskupa kralja bila je tolika, da je kralj Vladislav bio gubitkom svih imanja, zagreba^kim kanonicima zaprijetio gubitkom iivota, progonom ako bi se pokoravali pomenutomu biskupu. U ob<5e su privrienici kralja Vladislava u Siavoniji nastojali, da se dobave imanja svojih protivnika. Dne 23 lipnja 1441. izdao je Vladislav u Budimu plemenu Klokodkomu povelju, kojom mu je poradi siromaStva njegova turske nevolje znitno olak^o dosadanju vojnu sluibu. Namah zatim, 29. lipnja, izdade kralj povelju knezovima Blagajima (Ivanu Fraaji sinovima Antonijevim), kojom im za njihove osobito sinu Nikolinu, Gregoriju
kralja Ladislava.
i
i

i

vjerne

sluibe,

Sto

no su

ih

njemu
i

»t>ez

straha«
Siavoniji.

(intrepide)

izkazivali,

darova grad
u Ugarskoj,

Ostroiac u zupaniji zagrebaikoj

kraljevini

Kad
nego
i

su se podev od rujna 1441. podele miriti obje protustranke ne

samo

u Siavoniji, zahtijevahu privrzenici kraljice Eiizabete
i

od

kralja Vladislava,

da im

mrdju svoje pristalice. Tako dodje u od kralja povratak Blinje, koju Tituievi<f, gospodar Blinje, te moljaSe Budim Vladislav bija.^e kralj darovao knezu Petru Zrinskomu. I zaista zapovjedi kralj 8. rujna 1441. banu Matku Talovcu, neka uvede Vladislava Titu&evida u posjed Blinje, koju bijaie kralj ncdavno >s neznanja< podijelio svojemu vjernomu privrieniku Petru Zrinskomu. 20. prosinca u gradu Garidu (in Godine 1442. nalazimo bana Matka 5. velja^e
povrati imanja

posjede, koje

bijaSe

razdavao

i

Garich), gdje uz ino nastoji izmiriti Tituievida sa Zrinskima. Ali stvar ne ide lako.
5. veljade

Dne

pile

ban Vladislavu Tituievidu, neka
jer to nije

toliko

ne

sili

posjedovanja u kraljevini Siavoniji «,

lako

izvesti

»u pogledu povratka svojih
treba

polagano

i

pottei

peno
proti

radtti;
Joft

dne
3.

20. protinca poziva ga opet k sebi >poradi

stanovitih tegotnih stvari

posala*.

kolovoza 1443. prosvjeduje Vladislav Tituievid pred zagrebaCkim kaptolom

Petru

Zrinskomu, koji
je

mu

je

oteo Blinju, kako se govori, po darovanju kraljevu
ipak

Cini se,

da

napokun Petar
iz

Zrinski

morao

vratitt

pomenutu

Blinju

svomu

pro*

tivniku, ali

da se je poradi toga

Ijuto osvetio.

Doe

20. »tudenoga

1444. povjerava ban

grada Prodavida zagrebaikomu kaptolu, neka iztraii tuibu Vladislava Tituievi6i, koji tvrdi, da je knez Pctar Zrinski sa svojim sinom Jurjem oko proUoga Miholja (29 rujna) navalio na Blinju, oplijenio ju i Titu&evidti nanio fttete do 2(XX) zlatoih
BAatko Talovac
rorinti

0£ito

je,

da

je

PeUr

Zrinski

morao

povratitt

Blinju

svomu

proti vniku, ali

da se

je sa to

nemilo njemu osTetio.

a04

ALBRECHT AU8TRIJ8KI, VLAPISLAV
Godine 1443trsi

I.

VARNKN^iK

I

LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.)-

se

mnogo ban Matko
rat s

Talovac, da se u njigovoj banovini skupi
su
se pladanju toga poreza naji

razpisani vanredni porez ra
viie protivili stari
12.

Turcima.
Prodavidu

£tni se, da

duSmaoi kralja Vladislava, knezuvi Celjski
potvrdjuje

Vladislav

Titu§evic; tek
je

kolovoza

1443.

u

i^erman de Gerchen, da

mu

Vladislav

Titulevid »po naroditoj zapovijedi bana Matka«
(dicas) kaitela Virovitice.

predao 640 zlatnih

forinti u

Ban Matko
i

sa

svojom bradom
i

pomagao
je
i

je

ime poreza izdaSno svoga Iju-

bimca kralja u svim poduzedima

madem

novcem, tako da se

1444. bija^ svomu blagajniku Ivanu Barneliju iz pomenuti blagajnik >njemu brad njegovoj u ta burna vremena uzajmio, kad su bill na ekspeda nagradi ine sluibe svoga blagajnika, izdade dicijama kra]jevskim<. Da osigura taj dug
i i

sam zaduiio. U rujnu Padue duzan preko 5000 forinti, koje bijaSe

mu

ban Matko

30. rujna povelju u

ime svoje

i

brace svoje Franka, Petka u Ugarskoj

i

Ivana, te

mu

torn prigodum darova neki posjed (Supanch), koji je doslije pripadao gradu Gjurgjevcu.

(Ladislav Postumus, 1444—1457). Dugo
znalo za sudbinu mladoga
prozvali
i

nije se ni

ni

u Hrvatskoj

nesrednoga kralja Vladislava, kojega su potonji povjestnidari

glasova, koji su tvrdili, da Vladislav

M

>Vamendik«, dok se u srbskim Ijetopisima zove pridjevkom >Ledjanin<. Bilo je da se nije poginuo, pade da je slavno pobijedio, tajni prosvojom stavodobitnom vojskom vrada u Ugarsku, gdje su se mnogi javni
i i

kako jersku. Laine glase o pobjedama
tivoici

njegovi

ved

spremali,

de
i

pobjedi

kralju

Fridriku

III.

u Austriju
su

i

§ta-

slavodobidu
upotrebiti

kraljevu

podriavali

narodito neki
je

velika&i, koji su neizvjestno stanje htjeli

sebi u korist.

Svima na delu bio

palatin Lovro Hedervar, koji je tako zelio produljiti svoju vrhovnu vlast u zemlji, a pod-

jedno uhvatiti vremena, da se pripravi, kako bi
punjenja kraljevskoga prijestolja.

ostvario svoje

potajne

osnove oko pokralja Ladi-

Nema
i

nikakve sumnje, da je tako u Ugarskoj, kao u
zazirali

Hrvatskoj
slava

bilo
i

velikaSa,

koji

su

sada ]ok

od krunjenoga ved
111.,

Postuma

njegova skrbnika, njemadkoga kralja Fridrika

te koji su snovali,

da

•e Ui sami uzvise na kraljevsko prijestolje,
dara. Cini se, da je palatin
stolje

kraljem kojega stranoga vlaili da proglase Lovro Hedervar ved tada radio, kako bi na ugarsko prije* podigao burgundskoga vojvodu Karla, sina vojvode Filipa Dobroga, dok je opet
i

\w»n

Hunjad stao ^urovati s aragonskim, sicilskim od nedavna napuljskim kraljem Alfonsom I. (V.), ba&tinikom napuljskih Aniuvina. Kad je medjutim sve izvjestnije postajalo, da su vijesti o iivotu kralja Vladislava puste bajke, stall su velika&i staleii zahtijevati, da se neSta udini u pogledu zema^jske uprave. Palatin Lovro Hedervar ved 22. prosinca 1444. javija Ivanu Perenju, da de se
i

naskoro
prelata

sastati
et

>svedani zbor

prelata,

baruna

i

druge brade na$e«

(in

brevi

solemnis

prelatorum
i

baronum ac aliorum fratrum nostrorum congregatio celebrabitur). Zbor baruna bilo ih je vrlo malo sastao se je zaista prvih dana veljade 1445.

u Stolnom Biogradu.

Nazodni su

bill

ostrogoDski

nadbiskup Dionizije Sed, vesprimski
i

biskup Matija, palatin Lovro Hedervar, zatim erdeljski vojvode Nikola Ilodki

Ivan Hunjad.

Pomenuti velikaii poslali su 8. veljade velmoii Vladislavu Tituievicu od Bathmonostre ovo pismo: >Odavna smo se ved mi nadine, brada na^ budni trudili traiedi putove kako bi se taj prokleti pokret ratovanja, koji je iaiibog svojim bijesom zahvatio ditavo
i i

tijelo kraljevitva,

mogao

utaiiti.

I

premda smo iei6e
ved
zla

toj

stvari

uztuk

dinili,

kako

je u

koje rrijeme trebalo, te su time

mnogo

prestala, preostalo

je ipak tih zaia joi

premnogo, pak ako im se ne dade uztuka, ne samo da de po sebi ikoditi, nego de takodjer uroditi kud kamo fttetnijim posljedicama. Poradi te stvari imali fmo sada dogovor (cooventionem), razpravljajudi kako da se tomu do'kodi, ali smo odgodili zai i

kljodak (conclusioaem)
svija

do vaie drugih nazodnosti, jer iellmo, da se ono, ito se po savjetu va&em sviju drugih. S toga zaklinjemo bratimstvo vaie, ftto bolje moiemo, tc vas opominjemo pozivamo, da na osmicu dojdudega uzkrsa Gospodnjega (4. travnja) itvolite dodi u varol Peitu, kamo smo drugu bradu naiu po
sve
i

jrdoako

tide, udini

t

i

i

r.Anisijiv

posTL'Mus,

1444.— 1467.
o putovima, naCinima
i

«o5

ditavom kraljevstvu
zcmlju
na^i

pozvali.
i

Tu

6e

se vijecati

sredstvima, kalco

bi se uklonila sva zla
i

dokraj£ile borbe u iitavom kraljevstvu, jcr ne demo, da ostavimo

domovinu svoju opustoieou naiim razmiricama ilt stranih, zemlju, koju su predjt znojem trudom steklt. Da bi ipak va$e bratimstvo imalo sigaran put, OTim vam dajemo provodno pismo (salvum conduct um\ da slobodno dodjete i odete. Vjeru i tast vam zadajemo, da vam ne de biti nikakve Stete, ni da <5e vas itko robiti, kao 4to ne smii

jete toga ni

vi

diniti.

Oni, koji bi protivno

radili,

neka

znadu, da su tim zasluiili kazno
s

vjedne nevjere prema kraljevstvu, koju

demo kaznu zajedno
proti
kazniti
i

vama bez oproSteoja
i

izvr&iti,

DC Stededi
dobra
i

ni

brace

ni

prijatelja.

Mi demo
ustati, te ih

njima kao ruiiteljima driave
progoniti
i

obdega

s

mjesta jednako s

vama

svc do propasti njihove

stvari njihove.
diniti,

Ako
demo
i

dakle ielite oslobodjenje domovine
i

oporavljenje poti&tenih, nemojte
va$th, s ostalom

ioade

jer

bez obzira na odsude va§e

i

ma kogi od

bradom

naSom ono
pisinii

diniti

odrediti, §to

bude

za boljitak kraljevstva*. Skroz jednaka
biSe poslana na barune piemice pojedinih iupanija, narodito pak
i

zupaoije zalajske.
Poglaviti dakle velikaSi ugarski,

medju njima jamadno
je jo§ za

i

oni,

kojima

2iva

kralja Vtadislava, a

u

vrijeme
s

izbivanja
bila

njegova
povjerena

za

rata

Turcima

uprava

driave (quatuor principalium baronum
regni Hungarie, regentium ad presens

regnum
Ijadi

illud),

sastali se

dakie u ve-

1445.

u

Stolnom
za
4.

Biogradu
iste

i

urekli

sabor

travnja

gopo-

dine. §ta se je inade na

tom sastanku
todno
driavno

ijedalo
znato;

i

zakljudilo, nije
je,

no vjerojatno
sastanku

da su ved na
vi-

ovom
jede,

ustrojili

kojemu
vlast,

bi

povjerena
a
narodito

vrhovna
vrhovna
Ivan Hunjad
(Stbiai«iuo JiDko).

uprava

zemlje,

sudadka
vijece

koju je prije kralj sa
vriio.

syojim vijedem

To

je driavno

izdavalo driavne

spise, u

koPo drvom*

jima se zove >mi
midi.
te
i

prelati, baruni, pie-

it

kroaik* Ivmaa T«f<»mkog»,

prvaci

kraljevstva
i

Uogarije*,
svoj

fttanpane « Braa.

je

imalo
»

posebni

pedat
Hungarie). Vrlo je vjerojatno, da su na
i

8

oapisom:

Pedat

sveukupnoga kra(Sigillum
univertiutis

ljevstva

Ungarije«
zt>oru

regni

redenom
kojima
bi

sedam Irapetana ill vikara, privremeno do sastanka sabora imenovali povjereno, da drie red mir a pojedinim dijelovima kraljevstva. Take bi Ivan
i

Munjad

odredjen

za
i

kapetana

Erdelja

i

kotara

onkrmj

Tise,

Nikola Uodki ta juine

krajeve ovkraj Ttse

kotare s one strane Dunava; juraj Rozgon, Ivan Jitkra i Emerik Bubek postadoie kapetani fjeveroiztodnih iupanija ovkraj Ttse, a Mihajlo Orsag Stjepan Pongrac od sv. Nikole za zapadne krajeve izmedju Dunava Vaga sve do moravtke i austrijske medje. Palatinu Lovri Hedervaru povjeren bi glavni grad Budim s okolicom. Sabor ugarski skupio se tek u drugoj polovici travnja, te bi otvoren 26. travnja Na nj bijaie ponukom njemadkoga kralja Fridrika III. doilo mnogo odtudnih privrienika
i i
i

ao6

ALBRBCBT AUSTRIiSKI, VLADISLAV

I.

VARNKNCiK

I

LADISLAV POSTUMUS (1437. -1457.).

Ladislava Postuma. Palatin Lovro Hedervar jo& je svedjer tvrdio, da kralj Vladislav iive

jer su imali sebidoe ciljeve.
i

da se odgodi izbor kralja, da se na prijestolje podigne koji domadi vetakovih, koji su predlagali, da se u obde vi§e ne bira kralj, nego da likai, a bilo ih je zastupnici gradova zahtijese proglasi aristokra ska republika. Medjutim oiie plemstvo ^i su odluino kralja. koji de ih Stititi od zuluma velikaSa, te su spominjali ime Ladii

da boravi negdje u Poljskoj; drugi Neki su

velikaii opet predlagahu,
htjeli,

i

slava
7.

Postuma.

Ne

zna
on,

se, s kojih

je

razloga

uz

njih

pristao

i

Nikola

Ilodki.

Dne

svibnja

predlaie

da se

prijestolje

opet popuni, jer tako zahtijeva plemstvo, ne
i

htijudi viSc podnositi nasilje velike

gospode. Sad ustade zastupnik grada Ko^ica

zapita:

>Koga hode plemstvo za kralja ?« Nikola Ilodki odgovori: *Sina Albrechta (Austrijskoga), kralja<. Na to zakljudi sabor ovako: >Po§to je po skronalega pokojnoga gospodara domadim razmiricama i ratovima spalo vitim odlukama Boijima ugarsko kraljevstvo
i . .
.

s nekadanjega blagostanja; polto se je pored tih nutarnjih nevolja jo§ zgodio stra&ni sludaj, te je kralja proSle godine, kad se je na Crnom moru borio protiv duSmana vjere kraljevstva, nestalo, te se dosad ne zna izvjestno ni za njegovo boraviite ni u obce i

gradjanskoga rata urodilo o njemu; poSto bi nadalje dulje trajanje strandarenja zastupnici gradova posvemaSnjom propaidu kraljevstva: to su prelati, baruni, plemici ovako: Ako se zakljucili vijedanja o razliditim potezkodama oakon zrela svjetovanja kralj (Vladislav) ne povrati do prve nedelje iza Trojstva (30. svibnja), ill ako dotle poslaoici, poslani u Poljsku, ne priobde o njegovu zivotu nedvojbenih vijesti, to demo svi Zajedno Ladislava (Postuma), sina pokojnoga kralja ugarskoga Albrechta, ako ga rimski kralj s mjesta zajedno sa zaloienom krunom predade, primiti za svoga zakonitoga gokralja, te ga priznavati, dokle bude iivio. Ako pak nama namah Ladislava spodara zajedno s krunom ne izrude, ne smatramo se viSe obvezani prema njemu, ved demo si vladara, za kojega bi se kraprema prekim potrebama kraljevstva izabrati kralja pogibii nevolja*. proglasi sabor jo§ neke odredbe, rijeiiti sadanjih moglo SuviSe ljevstvo
niita
i
i

i

i

i

i

da se odrii zemaljski mir, zatim potvrdi cnih sedam kapetana za pojedine dijelove ljevstva; a ostalo prepusti driavnomu vijedu, koje de se §to ie^6e sastajati.
Poslanici, koji bijahu poSli u Poljsku,

kra-

da saznadu

§to izvjestna o kralju Vladislavu,

zadriaie se odvile

dugo u

tudjini.

Kad

se

napokon

povratiSe, te nije bilo ni najmanje

sumnjr, da Vladislava viSe na iivotu

podju od njemadkoga kralja
sv.

nema, odludi^e jo§ saborom odredjeni veUka§i, da krunu Fridrika III. traiiti svoga kralja Ladislava Postuma
i

Stjepana. Bilo je skrajnje

vrijeme, da

podju.
iitelji

Fridrik bijaSe naime u polovici srpnja
napastovali

udario s vojskom na grad Kisek, kojega su
i

njegove oblasti u Austriji
i

Stajerskoj,

te

je

grad
iztrage

zajedno
i

s

nekim
dao

okoliSnjim

zamcima osvojio

do osamdeset

gradjana

sve

bez

suda

u Bed.

Na

delu

mu

je bio ostrogonski

povjeSati. (J kolovozu spremalo se poslanstvo nadbiskup Dionizije Sed, a uz njega madvanski
i

ban Ladislav Gorjanski, krbavski knez Gregorije Kurjakovid, Osvald Rozgon
kaii 8

drugi veli'

broJDom druiinom.
^opronu.

I

Nikola Ilodki imao je podi,
zato podje u

ali

se je u zadnji das predomislio,

te je ostao u

No

Bed Ivan
17.

Jiskra, najjadi stup Ladislavljeve stranke

s tima poslanicima

Kralj Fridrik medjutim ne htjede Nikola Ilodki. S toga podjoie dok ne dodje Ladislav Gorjanski, grof Ulrik Schaunberg i Gaipar Schlick zajedno s drugima u Sopron, da i ojega doprate u Bed. Tek nakon mnogog moljakanja i znatnih obedanja (provodno pismo kralja Fridrika od 16. rujna) sklooi se gordi vojvoda, te podje na put. Dne

u Ugarskoj. Poslanstvo stiie u Bet ved

kolovoza

pravo

ni

ugovarati,

i

30. nijna odje sa sjajnom
prijettolnicu.

Vodio

je sa

sobom 24 detveropreina
do gradskih
s kooja.

pratnjom (500 lakih konjanika 200 oklopnika) u austrijsku kola, na kojima de mladoga kralja
i
i

krunu dovesti u Ugarsku. Njemadki

kralj Fridrik bijaie sa

svojim rodjakom Sigismundom

poUo
druga

Nikoli u susret sve
!svoga, ni

vrata; tu

ga pozdravi gordi vojvoda naprosto kao

ne salavli

LADIILAV POSTUMUS, 1444.
Ni nakoo dolazka vojvode Nikole IloCkoga
diti

— 1457.

J07

ne mogoie se ugarski po&lanict pogo>
kraj odbijao
je Ladislav

s

kraljem Fridrikom, skrbnikom
poslanika.
kraljevstvo

sve zahtjeve
baitioto

On

proglasi izbor
i

mladoga Ladislava. Fridrik je u prvi ugarskoga sabora suviSnim, jer
svojoj;

to

po otcu

majci

jednako je

i

krunisaDJe
sludaj bio

sutBdo, jer je

Stidenik njegov ve6 zakonito okrunjeo. Poslije je

samo
i

za

taj

spreman

pristati

aa ponovno kruoisanje bez pomazanja, ako

bi

Ugri izrijekom o^itovali, da se tim nipoito

ne kroje njegova prava, stedena prvim krunisaojem, ako bi suvi&e joi dovoljno zajam£ili, da 6e miadoga Ladislava namah nakon krunisanja povratiti zajedno s krunom skrbniku njegovu.
slava odgajati

Samo
i

onda, ako Ugri izrude Fridriku grad Poiun, tada 6e on ondje Ladijer

kninu pohraniti. Ugrima ne moze Ladislava predati,
s

jedoako zahtijevaju
prelati
i

Cesi

i

Austrijanci, koji su takodjer podanici njegovi.

Neka dakle ugarski
i

banini

dodju u Poiun, da se ondje posavjetuju

njime o krunisanju

driavnoj upravi. Ugarski

poslanici ne mogo^e medjutim nikako pristati na kraljeve uvjete, pak tako se napokon dogovaranja izjaloviSe Poslije 13. listopada ostavi§e poslanici Bed, odakle ih kralj Fridrik sa svima £astima izprati. Prije odlazka svoga podjoSe neki od njih posjetiti mladoga,

petogodi§njega Ladislava, kojega bijaSe kralj Fridrik dao dopiemiti u Laksenburg. Oairogonski nadbiskup donese djetetu sjajne darove, poljubi ga i uzklikne; >Oj koliko sam

podnio

jedaom vidim u

mi sladko, ako te on i>odje pokloniti se kralj u svomu. Ali taj odgovori: >Ne znam jo§, koga 6u imati za kralja; zato se ne du pokloniti tomu dje£aku prije, nego §to znadem, da mi je gospodar* (Nescio adhac, quern regem sim habiturus: nee puerum hunc venerabor, nisi prius sciuero, meum esse
zla poradi tebel

Koliko sam §tete pretrpiol Ali sve to

bit

<5e
i

kraljevsivut. Pozva§e takodjer Nikolu Uodkoga, da

dommum).
s kraljem Fridrikom ohrabri opet neke protivnike mladoga Driavno vijede bijaSe doduie sazvalo saber u Stoini Biograd za 8. prosinca, da se tu vijeca o daljem postupku prema kralju Fridriku, ali na taj sabor dodje tako malo Ijudi, da se nije mogao ni obdrzavati. S toga bijaie driavno vijece (kardinal nad-

Neuspjeh dogovaranja

Ladislava.

i

biskup Dionizije Se£, vacki

biskup

Petar

i

njitranski

Ladislav, palatin

Lovro Hedervar,

Nikola Iloikif kraljevski sudac Juraj Rozgon, ma^vanski ban Ladislav Gorjanski i drugi), sabrano 17. prosinca 1445. u Samboku blizu Budima, prinudjeno, da iznova sazove sabor
za 9. velja^u
iz

1446. u Stoini Biograd Vije<^e

iali,

§to

radi prekratka roka nijesu
staleie,
i

mnogi

na uredeni sabor, pak poziva sve dodju na dojdudi sabor, jer de se inade samo s nazodnima razpravljati sve, o 6emu <5e poslanici izvijestiti. Vijede uvjerava, da de poslove tako
udaljenijih krajeva mogli stidi

da svakaku konadno rijeiiti
da de se

udesiti,

saborovanje

svrSiti za

osam dana.
sastao, promijeniie
kaniti

Dok
Hedervar

se je sabor
nije se

se

prilike

u Ugarskoj znatno. Palatin Lovro

mogao

omiljele

mu

namisli,

da

zakrdi

mladomu

Ladislavu put

njemadkoga Fridrika, pak stao izticati kao kandidata Karla, sina burgundskoga vojvode Filipa Dubroga. Bilo je opet velikaia, koji su radili za aragonskoga i od nedavna napulj:»koga kratja Alfonsa I. (V.), po svoj prilici kao baltinika oapuljskih Aniuvinaca. Sam kralj Alfuns, koji je ved prije izdavao trgovadke povlastice gradu Dubrovniku, stao je nastojati, da !>e dobavi ugarskoga prijesto^a. Predobio sa se velikoga vojvodu bosanskoga Stjepaaa Vukdida, a onda zahtijevao od bosanskoga kralja Stjepana Tomaia, da i on uza aj priprijestolja.

do

Dobro

mu

je doila uzrujanost poradi tvrdoglavosti kralja

stane.

U

oiujku

1446. javlja

bosanski

kralj

u

MIetke,

kako

je

kralj

AKcns poslao

k Djemu dva Franjevca,
(daoas Gabela) na

zahtijevajudi

od njega, da
bi

mu

ustupi snamenito mjesto Drijeva

rijeci

Neretvi, jer

kros to mjesto

mogao
traiio

imati »pristup u kra-

Ijerttvo Uogarije, sa kojim teii<; oadalje

kako

je

od ojega

>slobodni proiaz sa

svoje poslanike. kad idu u Ugarsku, poftto se je s nekima barunima sporazumio, da
to kraljevstvo*

pnmi
ituris

(idem rex Aragooum

petiit

salvum cooductum pro oratoribus suis

aot

ALIlRKCHT AOSTRIISKI, VLADISLAV

I.

VARMBN^.IR

I

LADISLAV POSTUMUS

(143'^.

— 1457.)-

Hungariam, cum hab«at cum aliqaibus baronibus intelligentiam liabendi regnum illud). Bosanski jc kralj odbio zahtjeve Alfonsove, koji medjutim ipak nije odustao od svoje nakane, nego se je joi i poslije sve do godine 1453. trudio, da svoj cilj postigne. PoSto
in

ga poslije nalazimo

u iivahnom

obdenju

s

Ivauom
taj

tiuDJadom, kao

i

s

knezom

Stje-

p«iiom Frankapanom, nije

nemojjude, da je u

mah

nastojao po njima dobaviti se

ugarskoga

i

hrvaukoga

prijestolja.

No

bai u to vnjeme bilo je nastojanje
i

Alfonsovo

bezuspjeSno,

jer je vedioa veli-

kaia s najvedim dijelom piemstva
vajuci njegovo pravo
i

gradova odiuino

bila za

Ladislava Postuma, prizoaIvan Hunjad dakle,

nadajudi se miru, dim bude obdenito priznat.
i

ako

je

vidjeio

iurovao s aragonsko-napuljskim kraljem, nije mogao izaci na moida potajno s njegovom kandidaturom, ako nije htio stati u opreku s ogromnom vedinom
ugled
i

staleia, te izgubiti

privrienost

u narodu.

koji su vapili za
pri torn
i

Ladislavom Postumom, tc jamadno sebidni razlozi, a narodito, §to je mogao odsutnoga kralja nedvojbeno najvedi dio drzavne vlasti
i

Huojad pade stao na delo svima, stau na obranu njeguva prava Vodili su ga
Ivan
odekivati, da de za nedorasloga
zapasti ba§ njega.

Na
i

to

ga

banova Fridrika sina mu je sklonilo Ulrika, koji bijahu 6. sijednja 1446. utanadili savez za medjusobnu obranu s modnim Ni> kolom Uodkim, vojvodoin erdeljskim, banom madvanskim, zupanom sikulskim temeSkim. Da bi dakle svoga druga odvratio od celjskih knezova, stade Ivan Hunjad na delo brojnoj
zasiranje

od

celjskih knezova, tadanjih slavonskih

i

stranci Ladislava Postuma, te pritegne k sebi opet Nikolu Ilodkoga, koji je jo§

nedavno

bio protivnik nedorasloga kralja.
palatinu Lovri Hedervaru,
dijeliti vlast

Oba

ta

znamenita muia zdruziSe se u savez tako proti

kao

i

proti celjskim knezovima,

pak

utanadiSe,
bi lakle

da de zajedno
mogli provesti

u Ugarskoj, dok odraste mladi kralj Ladislav.

A

da

svoju nakanu, postage potajno glasnike kralju Fridriku, Stitniku Ladislavljevu, te obeca§e,

da de

izraditi

na dojdudem
i

saboru, da

bude Ladislav obdenito
sluibe u zemlji.

priznat,

ako im Fridrik
i

povjeri za maloljetnosti

odsutnosti svoga §tidenika dast gubematora u Ugarskoj,
dasti
i

pod-

jedno podijeli pravo, da razdavaju
svidje

Sumnjidavomu inade Fridriku
svoga
§tidenika,

se

predlog

njihov,

pak

s

mjesta zapovjedi

privrienicima
i

neka

porade na dojdudem saboru, da budu Ivan Hunjad
(gubei natore) kraljevstva.

Nikola Ilodki izabrani za upravitelje

U to se primicalo vrijeme, da se sastane sabor. Palatin Lovro Hedervar doznao nekako za tajne dogovore izmedju Ivana Hunjada Nikole Ilodkoga, pak videdi, da bi savez tih velikaia mogao sve osnove njegove pomrsiti, odludi th medjusobno zavaditi. Ponidi 8 toga Hunjadu, neka nikako ne dodje na sabor u Stolni Biograd, jer mu Nikola Ilodki, koji gradom zapovijeda, radi o glavi. I zaista se Hunjad sa svojim privrienicima ne dade u Stolni Biograd, ved stajaie jo§ 20. veljade u Debrecinu. Medjutim doznade
i

Nikola Ilodki

sa

spletke

palatinove,
i

pak

izgrdivSi

ga javno. podje goloruk

i

bez pro-

vodnog pisma k Hunjadu, opravda se tako od svake sumnje. Baft radi pomenutih spletaka palatinovih stize Ivan Hunjad mnogo dana iza odredjenoga roka u Stolni Biograd. Sabor stade vijedati tek prvih dana oiujka 1446. O kandidatu palatina Hedervara, o burgundskomu vojvodi Karlu nije bilo ni govora; ogromna vedioa sabora priznade ponovo ladislava Postuma za kralja, te odredi, da se opet po&lju poslanici kralju Fridriku, koji de s njime ugovarati. Za te je poslanike njihovu druitnu. svega 200 Ijudi, izdao kralj Fridrik ved 22. oiujka slobodno (provodno) pismo. Sabor stvorio je drugih zamaSnih zakljudaka. jol prije 13. oiujka bija&e odredio, da se moraju do Gjurgjeva vratiti sva za do^adanjih smutnja nepravedno oteta imanja prvotnim gospodarima; tko ne bi toga udinio, kaznit de se kao veleizdajica (sub poena infidelitatis). Nadalje bi odlu£eno, da de se izmedju uxkrsa (16. travnja) Duhova (4. lipnja) opet sastati sabor u Pcltl valjda dok se vrate poslanici od kralja Fridrika pak de se onda birati upravitelj ill gubemator, koji de upravljati zemljom, dok kralj Ladislav doraste.
i i

i

RAT NA CEUSKE KSKZOVF. FlUDUrKA

I

ITTRIKA V TRAVSJt'

I

SVIBNJU 1446

ao9

Napokon
Fridrika
i

bi

zakljudeno, da

se

podtgne
te

Ulrika;

vodja

pak
I

vojske

tivoik njihov Ivan Hunjad.

zaista

na celjske kneiove, oa slavooske bane neka bude pros'avljeni junak odludni proje Ivan Hunjad namah nakon STriena sabora udario
vojska
i

na celjske knezove.

(Rat na celjske
(Jgledni

knezove Fridrika
i

i

Ulrika

u travnju

i

svibnju 1446).

ban 6itave Siavonije, Hrvatske

Dalmacije Matko Talovac spominje se posljednji

Tada je borivio u svom gradu Prodavidu, jamadno teiko bokad ne prati svoga Ijubimca kraija Vladislava na vojnu s Turcima. Malo zatim, negdje na koncu 1444. ili na podetku 1445. umro je ban Matko u najgori £as tako za hrvatsko kraljevstvo, kao za preostalu bradu svoju. Hrvatska ostala u osudno rijeme bez kraija bez bana; a brada izgubila svo^a starjeSinu glavara. Brada Petar Franjo, koji se je sredno spasao iza katastrofe kod Varne, driali su doduSe dalje baniju u Hrvatskoj t
put 20. studenoga 1444.
lestan,
i i
i

i

i

i

Dalmaciji, a
odoljeti

tre<5i

brat Ivan ostao takodjer prior vranski;

ali

je bilo pitanje,

hode

li

mo6

tolikim

protivnicima
i

svojima:

Celjskim

knezovimi. Frankapanima, bosanskomu

TomaSu bosanskomu velikomu vojvodi Stjepanu Vukdidu? Napokon je smrcu bana Matka Talovca nestalo u hrvatskom kraljevstvu glavnoga vodje one stranke,
kralju Stjepanu

koja se je otimala
je slozno
radila
s

tudjinskoj

vlasti,

i

koja

glasovitim vec

vojvodom

Ivanom Hunjadom.
Celjski knezovi Fridrik
i

Ulrik jedva su

negdje dodekali smrt

bana Matka Talovca.

Dok je on zivio, nijesu ni misliti mogli, da pretegne njihova vlast u hrvatskom kraljevstvu, a narodito u Slavoniji.

Jedva Sto je

bana Matka nestalo, podigo§e se oni, da u ono doba obdega bezvladja ugrabe bansku
6a«t ditave Siavonije,

da otmu braci njegovoj

SYU imoTinu od Drave do Gvozda, da razgrabe

imanje zagrebadke biskupije, koja je ostala
bez svjetovnog upravitelja,
i

napokon da poje bio

segnu za priorijom vranskom, kojoj
£elu junadki branitelj Beograda,

na

Matkov

brat
§alu.

Ivan. Celjski knezovi nijesu znali ni za
ni za milost.

Pe£at Ivana Hunjada.
U
Itita )e

Stari

Fridrik, krvnik
ni

svoje su-

{avran, koji gleda n« decno; oj«ina mi

pruge Elizabete,
iivljaja

nije

poslije strainih do-

lii«TO

polamjesec.

NadpU: »t

S(iKillan) a;li«4)

mladosti svoje

poSao drugim putem.

Jobaoni* Hso]r«d«.

Gradio doduSe zadu&bine, hododastio u Rim;
ali

dudi

sToje

nije

promijenio.

Kad

su

mu

spoticali, ito se nije popravio,

premda

je bio

>1 postolar moj, nakon ito je yidio Rim, vratiu sc je k iivanju meus ad consuendas ocreas post uisam Romum rediit). Pri£a se, da si je sam sastavio nagrobni napis ovako: >Ovo su mi vrata u pakao. Sta <5u ondje na6, ne znam; znam, ito ostavljam. Obtlovao sam mnogim dobrima, ali niita sa sobom ae odnosim, osim ito sam popio, (K>jeo, ito mi je posrkala neizcrpiva pohlepa*. Mnogo bolji od otca nije bio ni sin Ulrik, same ito je, kako Aeneas Sylvius piie, bio >darofitiji rje£itijt< (ingeoio tantum et eloquentia maior). U ob^ je Ulrik, kako ga pomenati

u Rimu, odgovorio

je:

cipela* (et calceator

i

i

spisatelj prikazuje, bio visoka stasa, jakih prsa

i

kosti,

suh

i

vitak;

goTane

vlast, vclikc,
ali

krrave
i

i

nabrekle

o£i,

a hrapav glat.

K

imao je pomno njetomu je bio >smion
i

oitrouman,

birovit
i

nepoutdan; neumorno radin,

nesasitjjiv

pri uiivanju, nevjeran
I

t

bezvjerac, neiskren
Hr». pot)
II.

Taralica, pohlepan, raz^ipan, brs pri

goToru

pri djelu<

Odkad te
»4

IL

aio

ALBRIGRT AUSTRUtKI, TLADISLAV

I.

TARNKNdlK

I

LADISLAV P09TIJM13S (1437.

— 1457.).

odkad se je nagodio s Frankapanima, hlepio samo u zemljama ojemaikoga krau Ugarskoj, nego je Uirik za ftto Ijevstva. Ved \e s toga bio zazoran kralju Albrechtu, te ga j« morao skinuti s namjestntike dasti u (^e&koj, koju mu bija^e kao svomu rodjaku povjeho. Jedva §to je Matko Talovac umro, proglasili su se oba celjska kneza, otac Fridrik Hrvatskoj razbijali Dok su si drugi velikaSi u Ugarskoj *\n Ulrik, banima Slavonije. su knezovi bana Matka kralj, celjski stall ^biti pokojnoga glavu, tko ce biti imaDJa brade ojegove. Dakako da im je pri torn u prvom redu pomagao Jan Vitovec, Djihov
je oienio Katarioom, lc<ferju despota Gjurgja,
i

vedom

vla&cu ne

i

i

i

i

vrhovoi voivoda. Grabedi

i

osvajajudi gradove
i

i

posjede nijesu se ograni£ili na porodidoa vranske

imanja Talovaca, nego su otimali
bio svjetovQim upraviteljem, pade
Ivan Talovac
Petra
i

zemlje zagrebadke biskupije, kojoj je pokojni Matko

i

posjedovaaja

priorije. kojoj

je bio

na delu

odaljea od svoje brade, hrvatskodalmatinskih banova onako osamljen teiko odolijevao preteiitoj sili celjskih hrvatski suvremeni spisatelj Pavao Ivanid (de Iwanich) pripoknezova. Kronika celjska Tijedaju suglasno, kako je namah po smrti bana Matka Talovca knez Ulrik podigao veliku vojsku (einen grossen zugk von puxen), te stao osvajati gradove zagrebadke biskupije. Poslije toga oborio se je na grad Gjurgjevac (geschloss S. Georgen, castrum Szentb Gywrgh), koji mu se nije namah predao, ved ga je morao dulje vremena podsjedati. OsvojivSi napokon (nit gar in einem Jar) tu znamenitu tvrdinju, otima&e redom zagrebadke biskupije. Tako osvoji Gumnik ili Bosiljevo (Gumgradove priorije vranske letsch), Garid (Gartitsch), Hrastovicu (Chrastowetz), oba Pakraca (Pokertz), Radu (Ratscha), Goru (Gara). Kod podsade grada Pakraca pogibe, branedi grad, prior Ivan a napokon Talovac (Janusbann, magnificus Johannes Sowan dictus, frater dicti Mathkonis bani), a kod juriSanja na Hrastovicu prostrijeljeno hi kapetanu celjskih knezova Janu Vitovcu jedno oko, tako da je ostao dorav kroz sav zivot svoj. Borba celjskih knezova s nesrednim Ivancm Talovcem mora da je bila iestoka. Pavao Ivanid kaie, da su tmnogo zla podinili u kraljevinic (multa etiam alia damna fuerunt per eos in eodem regno illata). Ratovanje se je u glavnom svrlilo u prvoj poloici 1445, jer ved 18. lipnja te godine nalazimo kneza Ulrika kao bana Slavonije u gradu Kriievcima, odakle javlja svojim kapetanima u osvojenoj ved Hrastovici (Georgio Pyers et eius consocio, capetaneis nostris in Harazthowyc^a), da je primio u svoju zaiutu Vladislava TituSevida, pak im zapovijeda, da ga brane od svih protivnika njegovih,

Taj je bio suvi^e
je s toga
i

Franje, pak

i

i

koji bi
i

na nj udarali (castellum suum Kakaswara). Zadobaviv§t se

celjski

knezovi gradova

posjeda zagrebadke biskupije, namjestiSe opet za biskupa svoga Stidenika Benedikta de

Zolio (von Zoll

=

Solium