P. 1
Vjekoslav Klaić - POVIJEST HRVATA 5 - svezak treći - dio prvi - 1527-1608

Vjekoslav Klaić - POVIJEST HRVATA 5 - svezak treći - dio prvi - 1527-1608

3.67

|Views: 2,216|Likes:
Published by starfucker226
POVIJEST HRVATA 5
POVIJEST HRVATA 5

More info:

Categories:Types, Research, History
Published by: starfucker226 on Feb 04, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF or read online from Scribd
See more
See less

07/23/2013

pdf

j»»Ht»»

oof »*«wwww> v«i cacwwo aw hwti* j*«». o«)m
)

-

tsv

%sx

s?S!f

'

5%sY

I

res?

r*T
J:S^

:^^

JiisV

'^

%y;

VcSx

5%Sv

5?>V

/tSX

^

>cJ\

^

^ix

/C3\

%Sn

^Cis

Tcy:

^C5s

•/Jjs

^C5s
''^-

,

yCs<

^

'

V'
iV^

'V-

VCJ'
>(::^

^^CV
^(Clv

«• ^C3' 'Vrcy;:

T ^^

"«S

4^^
t.

,<?<;'

/i^?;i',.v'>s.?^

J*.^^'..^

>?.% 4, ;^;;;
-^

,.

;«.%i

^
,t.

J*.?4 .^

^?^

.*:

-9-^

.t.

^.'^

4=.

>^?a

.<-.

>^?a 4.

X9^

4..

^?a

,.

k^pA

..^

!^?a

..-^

i^?A

•.

;

•*•

<|*

*

5%'

^j:?4 ,.

%*
*
.v.

<|^

-^^

<|t

<|>

*

tt>
...

* <|^

-^

tit
,.

* -^^^
>^?a

^;^

^

Aca; 4.

x<t.% 4,

is?a

>^?a

x«?4

^

!S^

4.

x«%

4. ;^?^ 4. x«%i 4. ^^?a 4. xw>^

4

X9-4 4, ^V'^

4-

<|>

4- -frl*

t|>

^ f|> * tit * *|^
^9>;
A:
.1,

*•

tit
..^

*•

^^
,t.

^-

tit
..^

*

<|t
i%S.

•*•

tit

*
A.
•'

^|t * fit
i^^X tl^t
.t.

*

tit
.u.

*
^

tit
.f
jL^jC

•*•

tit
.-i.

* tit * ^It
>^?A 4.
-i.

f.^ 4. -9/i
.i.

^.?<

A
:.

^f.%
Jf.

,i.

i^?A
'.^.

,t.

X9^

X9^

X9>i

^9^

.^ i^?A 4.

X9-

4. ^9;^ 4. J^9«
A.^X.

^9^

><^?a

X9^

.

;..

?

jfti * <s> * ijfet. ^ JLS?X t^t * -ft

-

^^ * t5t * W:
J^'i.

^vi ts>
4,

1
•*•

PA
.w-4

* #A
J^Ji

i<^A. 1.

<St
..

%"> * * JiAC 1

t^t

*

J:.

X^ t^
v.

^

i^^A.

V-

••*

••
'V«

.t.

'J^Ji

JlA

"V*

.V-

'V>

^ X9>;

.i.

Jf.K

X9/i 4. X«%i 4.

x:.2<

A<:?4\*XW;;

X«%'4,'X«i5 4. X«%; 4. >S^A

4, ^9-^ 4. X«.?^ 4. >^?A 4v X9/i

* <$tJ^t5^t * t*t
i.

;,

<^> 7^^
4.

* ^^^ :, 7vr
^PA

X9X

4.

^?A

.t

^9^

*• ^^-fr •*• ^• :: j;^?: :<: 7: 4. ?<9>; 4. ?s?< 4=. x«^ 4.

4^

t^t

4^> # <$» t^t ^ t^t
•*• "C> I x?% I
•*•

t^-*^9a

.^.
J^9/. 4.

;^"/ 4. >^?A 4.

I
.1.

,v
-9/5
.:,

'V*
J*.Vi

'V'

'V-

'>•
^9/.

I

>^.^ 4.

«9A

4.

-9A

;.

4

;

J9bj; x^. -frgt * *5t "^S^ "^St * ti-t tS> t^t 9>i .t J^*^ ,t. ^'^.^ 4. X9>i .+. ^9>i 4. >^?A ,^ X«%i ;^?4 *^ " yen ^""^ '«v %>v ^<^^ ^'^'^ '^'^

*

x*.

*

*

x*.

*

*

* ^^

1^ *
.1,

iA:

"^Kt

5^
K9A

%^

*

^

iii:;>i

^«%
'""^

X

I

%"5"

^^^"^

I^

I

^^'^

I ^^

-^

^?.% .^ ^S.V^ 4. ^9>i

^^

1

'""

.+.

J<9>J

4. >^?A

^""^

r '""

4

|> * t|>
^
Sis
/t3\
.i.

-^

-9>s
.„.-

^

i^?A

1

x«?i

I

^|> * rif * tit * t|f * tit

*

i^?A

:..

kzpA^k^pA
.

4.

;^W/;T>9>i
.,_,
....

I

^?A

^

>S'?a

...

x<:.?4

...

i&?A

t|t * tif * t|t * tit A9/4 4. X9X ^ >.oa ^ j<9x 4. X9« ^ X9/
...
'

.

*
.^^

T^T
9>;

Ti%fT
.t.

TyT
^9^

'

T^T
.i.

Tj^T
i§?A 4.

TvT ^
?»?.^ .L

^ - x9/i
-^

4. ^9-^

X«%S
#•

tS^t T^T T^jt; T^T '*vt T^T TlST " li^?A li^?Al'^?A I X«?4 1 .^?-4\.^*^.%'4.'j*.?4\.."x«?(;'4.*X9;;\^'jS;;^\.;,'x?^4'

4p>

•*•

f^* * ^it
t|t
4.
^*6»'

*

tit * "^vt *
t|t
**^'
•*•

"^

* v^^
f^
4.

<}&^
.-^

*

-^s*

*

m4
^
- 69>i

<|f

4-

f|>
*A»

f|f
.i.

* fit * f|>
^9A
**A»'

•*•

f|f
**^'

•*•

tit * t|t
.+.

•*

*•

t|t
*'^*

•*•

t|t
.+. ^

'^

rlf
*^'

t|>
^

"9r

*"

if?A 4. X9/; 4. >§.^ 4. .A_ -*.» -

X9r

4. X9>^

4. >s9>5 4. ^^?A 4. Jf.%5
^VW'

^9/i
*

4
"^
'

x«M

^«^

4. X«%5 4, X9'^

^9-^ 4. -9*^ .t

^'Ak'

**^'

"^

.<^»
.+.

,<^.

,^»
>f;>J
.L.

.^.

,^^
x«%; 4,

."^i

Pc
•*•

*
^
,.41

^'d ^

^''6

i

^'-^

X9-^

...

^?A

,.

^;x

..•'.
J*S.?>;

••^'
,.

'"^^

'•^-

'-^^
?$;/^
.-K

..

.V"

..

•*''
.;.

*^
K9^
4"

4. J^«%C 4.

x?^

4,

x9a

.+.

^?A

,v X9-^

<-|t

*

tj^t

* 'M^ * f%^ *
#-

t^"*

«V>

..

»"¥*•

"V'*

P6

d"g

*
..1. ..h.

6"d

s"g

4-

o9^

*^ -9/4 4. ^;>i 4, >s^?a ,.

X9x

'V"
4.

'V^

'V*

^?a

'V'

'V>

'V>
.;=.

'V*
x9/<^ ?f.%? 4.
.^u

4, ^.%5 4. x9/i

4

^9^

.^ x9<i

?s9-^ 4.

-9/

.i.

^

tit •*• tit •*• tit * t|t * tit * tit •*• tl> •*• t|* •*• <!* •*• t|t * tit ^ t|> * <|> * t|* * <|> * t|> * ^1^ * t|^ V......V..... v..„.'v.... V *^"" 9A .i. eV.V* «V.y» I fiMrJ >S^?A .1. J^.Vi .4. X9A I X9;i I XPA I J^>X I\>S.?/I'.^.5X I >&J^ 1 J*;/ T 'isr 4. tv% 4. pMq .v «>,v4 4. tv% 4-. r^/A 4. r cSfl^ ^?A «VV» /0\ %^ T '^cii ^ Y(n r %iV %^ %5V * ^ •*• * iff * t|f * <§ * <|> * <|> * -^If * -^If^ <|> lif * tj >» 4=. ^•'g •*• * h ^.''^ ^ ^?^ * ^.^ -^ ^9-*^ -i, i^%5 4. ^9^ 4. ^.^ 4u s^9A .+. Jf.%^ 4. >S?A ..^ Jf.% 4. X9A .+. x<%5 4, X9A .i. ?

*

>".V>

.-1.

i'^ *W-*-^
J?:

I3<*^?^

"*^

*^^ ^ ^^

^

*^

/ii\

VtSi

* tit
s9A
.1.

•*

X9/i

tit * <lt * tit * tit * tit ^9>i .;. iS^PA .1. ^?A .t X9-*i
..fe

*

tit

* tIf *

t^^

.1.

^«?^

.t.

X9>i

vAV

^ t^r^'t^^ 'i^^ i^ 4^4
sjf;

'

Ycti

•*

%iV

VcSi

YrtV

^cii
''^>

^
»V»

r
'V^•A'
.

>A'

>>•
''^'

>^«

<


'V"A'

••
*A'

.V«

••

^

t|f

^4 *

^
*

<|*

'*

tit *

'A'

<'»

<$>

+•

^.^

4. i^?A

\«%

^$*
*A' 'A* *A*

A.'

>JV

'A'

*A'

'>A'

*A-

^A'

*A'

*A'

«A'

*A'

*m
3*
SS54

4- ^i^^

-t

<i^> 4-

<$>
oX'

4-

«i>
*A'
;.

4-

<$>
'A1

4-

4^>

4-

^$>

''^

4^
<y>
*A' -A*

4^

<S>
'>A' <§ 'A-

4-

<$>
"A' •A>

4-

<g> 4 4^ ;y:

••

4- <|:> 4-

«A* .^.

«A>

<5* -A"
:.

4-

S*' -A'

4-

<S» 4 <S* »A* .v«
>?.?^

*A'' '^A' 4- -frS* 4- -frS> 4-

4-

-A*
.1

'A4^.

>
4-

4y>> 4>

<K>
.*.

^.%5 4. AS.^
x>-

i^P^

K x9/.
i-

!S?A
4-

^.%i

x«;^ 4. x«?^
4^

^

<A' 'A*

4-

<«>
.J,

"A' 'A*

4-

<«>

*A' .A>

*
4-

-Ǥ
.^

;5;^ 4. x«%i
(L?A <S>

xc?^

)^PA
4^

^

"A' "A' *A' 4- '«5> 4 4y> -A* 'A» »v»
;<;;x
..^

'^'

4- -« *«v»

>$pA

;*.^
4-

.

;<i!s

^

;«;
*•
i

4- <:<>

A-

4

V

'M>- 4>

•A>

<S* 'A«

AS>

<Js-

AS»

•«>>

* S*

+

<g> 4 <£>

<g>

<S>

4^

<S>

<S>

4-

40f

f>

4>

<g>
^A

<A'

4-

<^^ 4 <$>
..

-A

<i^

<^
.i.

4>

<«>

4-

<$>
.;,

4-

<§>
j.

*
*

<$>

^ <Sa + A$> + <«>
,.

-f

A$A
.-.

4-

<S>

4-

4^>
.t

X";
i>

i^PA

X94
-^

,.

ispA
4-

x«;>; ,s.

4 •««> A

r>

<^>

M

?f;^

x^.^

x«u

.^ x<;x

x9a

fe.

>?.%;

.*.

^pa

xwx

* x^

?«<

4^>

4- <J^^

*

<^t ^

%t

t$t

*

-^it

^ t0t *

^f

^ t|f

*

"^t

* f|f

llf

»J^ » * * ^
••

4$»

4-

•«•

-<

JM*

sf.vj

-^ lit *

•<

»
>

4- '^$> 4 <0> 4- <f:> * 4$> 4 A*^ 4a|> ^ 4^* 4 <p^ 4- A$-> i> <|> 4- <0>-1:- <0> 4f|> -^ 4|> 4- 4|> * <* <|f * '^PA'Ti^pA,\^>A'Z'k^^A'T'kOAT>s^PA 4. X9-=;'4. -^.'-^ 4.'-<=?r .* •^.'- 4. ^.^'.^.'^^-^^i -«5« ... ^9-^ .:.'>S?A'.J>^pAT'^/^Ti^M'
-4

«<

4 Ai^> A

1^

4-

<>$> 4^

Av

A$>
.A»

4.

«^> * <«» 4 «§» 4- 4Sa Av-- 'A' 'V"',.. -V-

A?:> 4-

A*

A$^
-A«

4- -i-^ 4-

..

-A^

<$A
-A'

..

* ..

<-$> 4>

-A*

4^A
'A*

4_

.,

<^ * AgA 'A* .A«

4!^ 4 <

»4<«0f4-«0f44|>*<|fJ<0»*^^ ^4:S?".

^

^
..,..

4-

4|f

-^

fr*A * <^ t}t^:L'^^li^^^i <|fj^l|t*^^1$t=='^
"

."A

r;jT

^

i^PA

X"^

...

J^?>;

I

;i:2i;

I

^;>i

^

>$?A

.*,

X9^

?$?A

.i.

XV>;

^

xwx

^

X9^

...

xox

.i.

}^pA

^..

>SPA

.i.

X9ri

.*.

>SiPA

j,

?*?>

-i>

A?^A 4";*??=;

4*A

-i-

*^A

fl^
..I

4|>

4-

<§f 4

4•::><^ <|>*<|f-*-^*<|f-*-4|f4-4|>4'^4-^-i:>-^
.;

;
> 4•

x<:^

;

>S%"I

I
>A'

^ ^

"(•

4-

<f

xw^I'xs;/^

x«%i\fc*x«?4' :/x9«'^"x9/4\^'x9x'4.'x9<^'.k*x9/.\^'^^^^^

X9/

A^A .A>

4- <?:> 4^
.

«v-

»A' "<^A

'A

.^??^

.fe

«A' A§» •*• <i> tit 'A 'A' ., -A' 55% I AS^ I X9-4 4, iSpA .i. X<.?« .i.
4'

M.,

<«>
-*-

4-

w* ^* "
\At'

^ 4^A
>S^PA
..^,

4^

A$>
..

4-

^^
^
X«?4
^...

<^^
X"^
-^^
.i.

<&
.

•.^.

.,^.

-^

*st

*

f

X«:i4

X9/?

<A>

«^>
7;(P;

* ..

<^S* 4_.

'A' .A>

^

<g>

"A' 'A*

* <£> * 'V»
'A*

'A*

-frS*

*A' -A*

* <«> * -A"
'V*

*A'

,

„^ *A'
»V«

X'.^
4'

4S> 'A*

<&^ -A"

»A'

'A»

X9>; yciJ? : 5^«V

4y> 'A-

• /oV "^ 9ft!f 'X» 'A' • 'A* -A' <Sa 4 <«i;;i> * <£> ? "#> r < -A* 'A*.^. .^« -A^

I

.c.

X«?4 Ycti

Xi?;;

. »:iA

."W*-

-V'

/A»

-A'

.'A'.

'V*

'A**

'V*

'V*

'V-

'^«

'V'

> 4-

a|a 4 a|>

4-

^> *

<^|a

•«•

4t^>

•*•

4k>

+ <|f 4-

<-|> 4^

4«>

4-

4SA

4-

4s>

4^

-^>

4-

<S>

4-

^^

4- <;

*•

^

4

<i

/

/

laic. Hrv. povj. HI.

(5.J

POVJEST HrVATA

PoVJEST HrVATA
OD
NAJSTARIJIH

VREMENA DO SVRSETKA

XIX.

STOLJECA

NAPISAO JU

VJEKOSLAV KLAIC,
JAVNI REDOV. PROFESOR

OBCe POVJESTNICE NA KR. SVEUCiLISTU FRANJE JOSIPA

I.

SVEZAK TRECI

:

DIO PRVl.

CETVRTO DOBA: VLADANJE KRALJEVA

IZ
1.,

PORODlCE HABSBURGA
MAKSIMILIJANA
I

(1527-1740).

PRVA KNJIQA: DOBA KRALJEVA FERDINANDA

RUDOLFA

(1527.-I608;.

SA 160 ILUSTRACIJA.

\

TISAK

1

NAKLADA KNJ|2ARE

I..

HaI^jJiANA

(STJ. KUGLI).

ZAGREB, ILICA

30.

603533
7. 3. 5-5-

SADRZAJ.
XI.

HRVATSKO KRALJEVSTVO U
I

XV. STO-

tavom zupanijom
3 3

(srpnja

i

kolovoza

1536.),

LJEClI

PRVOJ CETVRTI

XVI.

STO-

LJECA

(1409.— 1526.)
banovci. Sabori.
.

zatim grad Klis (12. ozujka 1537.). Vojna poraz krScana kod Kocijianova na Turke
i

Teritorijalne promjene

Gorjana

(9.

listopada
i

1537.)

105

NaCin vladanja. Ban

i

...

7
14

Ban Tomo Nadazdi
do 1542.);
niir u

Petar Keglevic (1538.

Upravne
2itelji
i

oblasti

i

oblastnici.
i

po narodnosti Sudjenie pravo Vojska mornarica
i

po stalezima

16

22 29
33

Velikom Varadinu (24. vesmrt Ivana Kocijana (27. listopada 1539.); smrt Ivana Zapolje {22. srpnja 1540.); Cetvrta provala sultana Sulejmana u
Ijace 1538.);

Dace
Vjera

i

porezi

Ugarsku
(1.

(1541.)

i

posljedice njezine; junai-

i

crkva
i

35

tvo Nikole Zrinskoga u boju pred Pe§tom
listopada
1542.)

Knjizevnost latinska

slavensko-hrvatska.

.

.

40
44

128

Umjetnosti
Materijalna kultura
XII.

48

FERDINAND
1564.)
I

I.

HABSBURGOVAC
I.

(1527.

Banovanje kneza Nikole Zrinskoga (1543. do 1556.); peta provala Sulejmanova u Ugarsku; pad Valpova. Orahovice. Caklovca,
Bijele Stijene. Voc^ina, StupCanice
i

DO
i

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540).
(1.

53

Brezo-

Izbor kraija Ferdinanda

sijeCnja

1527.)

vice (1543.); nastavak turskih osvajanja u

kraija Ivana Zapolje (6. sije(3nja 1527.); borbe izmedju protukraljeva do krunisanja kraija Ferdinanda u Stolnom Biojjradu
(3.

Ugarskoj
(1544.)
i

i

Slavoniji;

pad Kraljeve Velike

utvrdjivanje Siska; poraz Bilden-

steina

i

studenojja
osvojiSe

1527.)

55
s

nja

1545.)

Zrinskoga kod KonjScine (4. svibpad grada Moslavine; petogoi

Turci

Jajce

(1527.— 1528.).

Ferdinanda
(27. rujna

I.

i

5itavom banovinom Obnovljena borba izmedjiu Ivana Zapolje; provale suli

di^nje primirje s

Turcima

(19. lipnja

1547.).

Erdeljski poslovi od godine 1548. do smrti

Jurja Uti§eni(Ja (17. prosinca 1551.);
rata
s

obnova

tana Sulejmana u Ujrarsku
u Slavoniji

podsada BeCa
listopada 1530.
i

do 14. listopada do primirja od
u

1529.); ratovanje
8.

Srednja stranka (1531.— 1532.)

URarskoj

Hrvatskoj
82

Bezvladje u Hrvatskoj Slavoniji (1532. do 15.^.). Treda provala sultana Sulejmana u
i

pad Virovitice Dubrave; mejdan Nikole (1552.), Cazme Zrinskora kod Qjurgjevca (24. kolovoza 1554.). Prva podsada Sigeta (11. lipnja do bojcvi Nikole Zrinskoga 31. srpnia 1556.) 23. srpnja 1556.); pad Kokod Rinje (22.

Turcima

(15.52.)

i

i

i

i

stainice (17. srpnja god. 1556.). Nikola Zrlnski

U^arsku

i

podsada jrrada Kiseka (9.—30.
Turci osvojiSe Po2egu s
Ci-

rijeSen

banije

(25.

prosinca

1556.).

a 156

^K

kolovoza

1532.).

Ivan Ungnad vrhovne kapitanije

....

Posljednje

gocihe Ferdinandova vladanja (1557.— 1564.). Ban Petar Erdedi vrhovni kapitan Ivan Lenkovic. Pobjeda Ivana Leni

povjerava Ugarsku
(6.

i

Hrvatsku bratu Karlu
i

veljace 1575.); sin njegov Rudolf okrunje-

njen ceskim kraljem (22. rujna 1575.)

kovica kod Svete Jelene (19. lipnja 1557.); provale bosanskoga pase Malkocbega u Hrvatsku (1558.— 1561.) pad Otoka, Busei

mackim

studenoga 1575.); Maksimilijan zaludo se trudi, da stece poljsko.prijestolje.
(1.

Ponovna turska cetovanja
1575.;

u Hrvatsk:)j god.

vica, Ljesnice (1558.)
1560.);

Novigrada (6. lipnja poraz Malkocbega na Kupi blizu
i

Hrastovice (8. listopada 1561.). Ban Petar Erdedi provalio u tursku Slavoniju gotovo do Pozege, a sigetski kapitan Nikola Zrinski razbio pozezkoga sandzaka Arslanbega kod Moslavine na Dravi (26. ozujka 1562.); mir s Turcima na osam godina (1. lipnja 1562.). Maksimilijan okrunjen za kralja ugarsko-

smrt Herbarta Auersperga kod Budackoga (22. rujna 1575.); pad Buzima (lipnja 1576.) Cazina (16. srpnja 1576.). Smrt cara kralja Maksimilijana (12.
poraz
i

i

i

listopada 1576.)

301

XIV.

(1576.— 1608.) Borbe s Turcima god. 1576.— 1578., pad Podzvizda (29. rujna 1577.), Qornje Doljne Kladuse, Bojne i Sracica, Ostrozca (13. stu(II.),
i

RUDOLF

319

hrvatskoga (8. rujna 1563.); zakljucak crkvenoga sabora u Tridentu (6. prosinca 1563.); Juraj Draskovic postao zagrebackim biskupom (19. studenoga 1563.). Smrt kraljia Ferdinanda (25. srpnja 1564.); razdioba njegove drzavine medju sinove; osvrt na njegovo vladanje u Ugarskoj Hrvatskoj
i
. .

denoga 1577.), Zrinja (20. prosinca 1577.) Qvozdanskoga (13. sijecnja 1578.); ban Krsto Ungnad (1578.— 1883.), krall Rudolf poi

vjerava hrvatsku
Karlu
(25.

i

slavonsku krajinu stricu
s

veljace 1578.), koji osniva Karlo-

vac
211

(13.

srpnja 1579.); ratovanje

Turcima
ziteljima
Klis
i

god.
Solin

1578.
i

do

1582.,

Uskoci

sa

XIII.

MAKSIMILIJAN
i
i

(II.)

(1564.— 1576.)

.

.

247

Spljeta
(2.

Poljica

nastoje

predobiti

Kralj Maksimilijan

nadvojvoda Karlo; nove borbe s Erdeljem Turcima; pad grada Krupe (23. lipnja 1565.) pobjeda bana Petra Erdeda kod Obreske (10. rujna 1565.). Sesta vojna Sulejmana II. na Ugarsku pad Sigeta (7. rujna 1566.). Smrt bana Petra Erdeda (26. travnja 1567.); hrvatskim banima postadose biskup Juraj Draskovic knez Franjio Frankopan Slunjski; hrvatski sabor u Zagrebu (21. rujna 1567.). Mir sa sultanom Selimom II. na osam godina (17. vei

sijecnja 1583.)

321

i

i

Ugarski sabor u Pozunu (1. ozujka 1583 ); ban Tomo Erdedi (1584. 1595.) njegova pobjeda nad Turcima kod Slunja (26. listopada 1584.); dalje borbe s Turcima do pada Bihaca (19. lipnja 1592.) u turske ruke razorenfiC Baga (Karlobaga) po mletackoj mornarici (u srpnju 1592.); slavna pobjeda krscanska kod Siska (22. lipnja 1593.) poslje-

i

i

i

dice

njezine

350

Ijace

1568.)
i

249

Veliki cetrnaestgodisnji rat s
i

Turcima

(1593.

Banovanje Jurja DraSkovica Franje Frankapana Slunjskoga (1567. 1572.). Zavjerapro-

tiv

kralja

Maksimilijana

(1568.

— 1569.)

i

smrt Ivana Sigismunda (14. ozujka 1571.); izbor Stjepana Batora za erdeljskoga voj-

banovanje Ivana Draskovica do 1606.) (1596.— 1607.); borbe za Petrinju (1593. do 24. rujna 1595.), proglas kralja Rudolfa na Bosance 14. travnja 1595., borbe za Klis (6. travnja do 31. svibnja 1596.); seoba Vlaha
u

vodu
rat

(25.

svibnja

1571.).

Mletacko-turski

radi Cipra (1570.-1573.); krscanska pobjeda kod Lepanta (7. listopada 1571.). Krunisanje nadvojvode Rudolfa za kralja ugarskoga hrvatskoga (25. rujna 1572.).
i

268

Seljacki

pokreti

u

Slavoniji

(1565.
i

— 1572.);

Slavoniju (1596. Hrvatsku 1600.), podsada pad Kanize (8. rujna do 20. listopada smrt Josipa Rabate 1600.), Uskoci u Senju (t 31. prosinca 1601.); ustanak Stjepana Bockaja (rujna 1604.), Be5ki mir (23. lipnja mir u 2itva Toroku (11. studenoga 1606.)
i i i
i

1606.)

393

velika seljacka buna u Slavoniji

susjednim

Posljednje godine Rudolfovakraljevanja (1607.

slovenskim zemljama (29. sijecnja do 9. veIja5e 1573.); smrt Matije Qubca parnica protiv ostalih seljackih vodja (1573.-1574.)
i

do
282

1608.),
I.

ugovor

u

Libnu

(25. lipnja

1608.)

457

PRILOZ
I.

Borbe

s

Turcima god.

1573.

i

1574.;

Juraj

Prilog. Izvori

i

pomagala za povjest HrI

Draskovic dobiva za druga Qa§para Alapica (19. prosinca 1574.). Kralj Maksimilijan
II.

vata u cetvrto doba
Prilog. Transkripcija izprava

IX

SLIKE
Qrbovi kraljevina Dalniacije. Hrvatske
vonije
i

1

IZPRAVE
3
7

Sla-

Stranica hrvatskoga (glagolskoga) misaia od godf 1483
ProCelje carinare (dogana, sponza) u Dubrovniku

43

Maruli(Seva kuda u Spljetu

Naslovni
dite«

list

prvoga izdanja Maruliceve »Ju1521

45 46

od
list

{jod.

9

Knezevska pala^a u Dubrovniku

Naslovni
dite«

drugoga izdanja Maruliceve »Ju1522
11

od god.

Orb nadbiskupa Erdeda

i

kardinala

Tome Baka^a od
47
48 55

Orb kraljevine Slavonije Nadgrobna ploCa Marka Marulica
Stolna crkva sv. Jakova u Sibeniku

15

19

....

Podor grada Cetina
21

Stecak na grobu Ivana (IvaniSa) Pavlovi<Ja u Hrvatskoj
Izvorna izprava o izboru kralja Ferdinanda u Cetinu 1. sije^nja 1527
I.

Srebrna posuda biskupa Andrije de Scolaris iz XV. stolje(5a
Biskupski §tap (pastorale) od godine 1460. u
riznici stolne

23

56
.

crkve u Zadru

26

Ferdinand (I.) kao austrijski nadvojvoda Kraljica Ana, zena Ferdinanda 1 PeCat Nikole Juri§i(ia
Kralj Ivan Zapoija

.

60
61

63

2ak (balSak) sredovie^noga maCa bosanskoga
Sajka
ili

69
71
I.

29
33

RuSevina grada Cetina

nasada
iz

Pismo
1527.,

kralja

Ferdinanda
Ivanii

od

21.

svibnja

Stranica

misaia, koii se iuwa. u prvostolnoj

poslano

Ka$telanovi«^u

...
I.
.

75 79

crkvi sv. Stjepana u Zagrebu

37

Stari grad u Vara2dinu

Stranica hrvatskoga (glagolskoga) brevijara

od god. 1493

41

dvogubi peCat kralja Ferdinanda PeCat kralja Ivana Zapolje
Veliki

83

87

Pismo zagrebaCkoga biskupa Simuna od Erdeda od 10. sijeCnja 1529., pisano Ivanu KaStelanovicu
89

Qrobnica kraljice Izabele Antun Vrancic Kralj Ferdinand 1
Noviji banski pecat Petra

227
229
233

Spomenlca
Pismo
1.

prigodom provale sultana Sulejmana do Be£a god. 1529.
kralja Ferdinanda
kralja Ivana Zapolje izdano u
.

Erdeda

235

91

Budimu
95

Nikola Olah Tri podpisa Jurjia DraSkovica

239
243
.
.

rujna 1530.

Naslovni

list stampanoga govora, §to ga je knez Vuk Frankapan 24. kolovoza 1530. drzao na iijemackom drzavnom saboru u

Varo§ Krupa s podorom staroga grada Sultan Sulejman II Qrad Krupa u prvoj polovici XVI. stoljeca

.

249
251

.

253 255 257

Mehmed
99

Augsburgu
.ledna

stampanoga Vuka Frankapana
stranica
i

govora

kneza
101

Sokolovic Oporuka kneza Nikole Zrinskoga Siget u drugoj polovici XVI stoljeca Knez Nikola Zrinski
Sultan

....

259
261

Selim

II

263

Nikola Jurisic
JanjiCar
.
*.

Josip

Lamberg

103

Lik Ivana Lenkovica

265 267 269

107 109
.

Podpis Ivana Banida Pecat Jurja Utisenica

Kaciga Biskup

Mehmeda Sokolovica
ban Juraj Draskovic ban Franjo Frankapan Slunjski
i

113

Knez

i

...
i

271

Qrad

Spljet, Solin

i

Klis god. 1571

117
121

Podpis Ivana Kocijana Qrad varos Klis god. 1571 Spljet s blizom okolicom god. 1571
i

Zajednicki banski pe5at Jurja DraSkovica Franje Frankapana Slunjskoga

273 275

123

127
131
(1538.)

Podpis
Izprava
s

Tome Nadazda
o

Lazar Schwendi PeCat biskupa Jurja DraSkovica Odlomak iz kronike Antuna Vran5i6a
Hrvatsko pismo kneza kapana Slunjskoga
Kralj
i
i

277
.

.

.

279

velikovaradinskom miru podpisom kralja Ivana Zapolje

bana Franje Fran281
(II.)

133

Qrobni spomenik Ivana Kocijana Podpis kraljice Izabele
Cirilski

137

car

Maksimilijan

283
285 287 293 295 297 299
301

139
141

podpis Nikole JuriSida

Franjo Tahi Najstarijii grb grofova Dra§kovi6a

Ivan Sigismund

143

Pismo

kralja

Maksimilijana

Podpis Jeronima Laskoga Podpis Jurfa Utisenica Barunski grb Nikole JuriSica
Sajkas
ill

147
149
151

PozoriSte seljacke bune god. 1573

Nadvojvoda Karlo
Stubi5ko polje

nasadista

153
155

Kraljica Izabela

Srebreni gro§ kneza Nikole Zrinskoga Starijega
157
II

Trako§dan prije obnove Herbart barun Auersperg Podpis Herbarta Auersperga
Adresa na pismu, §to ga
5.

303 305

je kralj

Maksimilijan

Sultan Sulejman

159 163
. . .

sijeSnja

1575.

upravio

na

bana

Jurja

Nikola Zrinski Sigetski

Banski pecat kneza Nikole Zrinskoga

165

Draskovica Pecat kralja Maksimilijana
Sultan Murat
III

307 307 309 313
313

Qrad knezova Zrinskih u Cakovcu
Cirilski podpis

167
169
.
.

Petra Keglevica Kraljica Ana, zena kralja Ferdinanda I. Podpis kneza bana Nikole Zrinskoga
i

.

173

.

.

.

177
179
181

Juraj Utisenic (Martinusius)

Pismo nadvojvode Karla PeCat nadvojvode Karla Sultan Murat III Bitka kod Siska 22. lipnja 1593
Kralj
i

317
321

Qrad Nehaj kod Senja
Podpis Jurja Utisenica car Ferdinand 1 Kralj Ivan Ungnad Qrb Ivana Sigismunda, vojvode erdeljskoga
i

car Rudolf

325

183 187
191

Nadvojvoda Ernest
Ivan Ferenberger Podpis nadvojvode Ernesta Padr>is nadvojvode Karla

329
331

335
3.19

195 197

Knez Nikola Zrinski Sigetski Dva mala pecata kneza Nikole Zrinskoga Hrvatsko pismo kneza Nikole Zrinskoga
.

.

.

199

.

.

203

Pismo Jurja Draskovica sigetskomu kapitanu Marku Horvatu (Stan5i6u) od 14. kolovoza
1556
Zrinski grad u Kostajnici na Uni

207

Banski pecat Krste Ungna'a Podpis bana Krste Ungnada PeCat nadvojvode Ernesta Podpis kralja Rudolfa Nadvojvoda Karlo Banski peCat Tome Erdeda

341

347

349
351

357 359
363 365

209 213

Ban Petar Erdedi
Stariji

Nadvojvoda Maksimilijan Vid Halek
Podpisi eianova ugarskoga drXavnoga vijeda na izpravi, izdanoj u Po2unu 16. prosinca
1591

banski pecat Petra Erdeda

217
219 223

Mali pe5at bana Petra Erdeda Podpis bana Petra Erdeda

371

PozoriSte bojeva kod Siska, Bresta, Petrinje

i

Hrastovice
Andrija Auersperg
Veliki vezir Sinan pa§a

373

379
381

Karlo markgrof Burgavski

385 389 393
397

kod Siska 22. lipnja 1593 Ruprecht Eggenberg Podpis bana Tome Erdeda
BojiSte
Veliki

Podpis nadvojvode Maksimilijana Kralj car Rudolf Senj Nehajgrad u XVI. stolje(iu Usko^ka gostba Smrt Josipa Rabate Mihajlo Veliki, vlaSki vojvoda Qrobni spomenik grofa bana Tome Erdeda Stjepan BoCkaj god. 1605
i i i

4^
425
431

435 439
443 447 449

peCat kraija Rudolfa

399
401

Kruna

Stjepana

Bo5kaja,

darovana
1

njemu
453

Sigismund Batori Podpis nadvojvode Matije
Sultan

god. 1605. po sultanu

Ahmetu

403
405

Muhamed

III

Podpis bana Ivana Dra§kovi<ia Banski peCat Ivana DraSkovica Qrobna plo5a Ivana Albertija Pe(^at nadvojvode Matije

409
411

Posljednja stranica izvornoga ugovora o beCkom miru zajedno s peCatima i podpisima
povjerenika, koji su mir ugovarali

...

455

415
417
20.

Punomod
1606.,

Podsada Petrinje
1596
Juraj Lenkovid

i

obrana njezina

rujna

sultana Ahmeta I. od 5. kolovoza kojom ovla^tuje Stjepana Boikaja, da sklapa mir s carem kraljem Rudolfom
i
.

457 459
461

419
421

Kralj

i

car Rudolf
II

Kralj Matija

CETVRTO DOBA
VLADANJE KRALJEVA
IZ

PORODICE HABSBURGA,

(1527.— 1740.)

PRVA KNJIGA:
DOBA KRALJEVA FERDINANDA
I 1.,

M AKSI MILIJ AN A

RUDOLFA.
(1527.— 1608.)

XI.

HRVATSKO KRAUEVSTVO
U
XV.

STOLJECU

I

PRVOJ CETVRTI
(1409.— 1526.)

XVI.

STOLJECa.

Teritorijalne promjene.
nici.

Nacin vladanja. Bani
i

i

bannvci.
i

Sabori.

Upravne
i

oblasti

i

oblast-

Ziteiji

po narodnosti
i

po stalezima.

Sudjenje
i

pravo.

Vojska

mornarica.

Dace

I

porezi.

Vjera

crkva.

Knjizevnost latinska

slavensko-hrvatska.

Unijetnosti.

Materi-

jalna kultura.

Klaid, Hrv

povj.

III.

(5.)

Grbovi kraljevina Dalmacije, Hrvatske

I

Slavonije.

HRVATSKO KRALJEVSTVO U
PRVOJ CETVRTI
XVl.
(1409.— 1526.).

XV-

STOLJECU

I

STOLJECA-

eritoriialne

vita

I.

promjene. Neprestane borbe, koje su iza smrti LjudeVelikoga (t 1382.) bjesnile u svim oblastima hrvatskoRa

kraljevstva, bi§e zavr§ene tako, da je kralj Ladislav Napuljski

srpnja 1409. Mi e t c i m a za 100.000 dukata prodao ne samo svu svoju tada§nju drzavinu u D a m a c j i. nego sva svoja prava na tu kraljevinu. Time postadose nakon pol stoije^a Mletci opet gospodari na izto^noi obali Jadranskoga mora.
9.
1 i i

Wc6

u

koiovozu 1409. preuzeii su Mietci ono, §to
i

ie krali

Ladislav

dotle dr^ao u Dalmaciji
i

Hrvatskoj, poimence grad
i

Z

a d a

r s
i

tvrdjom
grad

kotarom, otok

Pag, kao

hrvatske gradove

Novigrad Vranu.
Rab
i
i

Malo zatim,

u ruinu iste godine, pokorili su se njima otok

N

i

n,

a iza ovih do konca godine otoci
Opirucii se

Cres

Osor

(LoSinj).

o ugovor s kraljem Ladislavom nijesu Mletci odsad propuStali ni jedne prilike, da obladaju preostalom Dalmacijom Hrvatskom. Za prvoga rata s kraljem Sigismundom kupili su od bosanskoga velikoga vojvode Sandaija Hranica znamenitc hrvatske gradove Ostrovicu Skradin (13. travnja 1411.), koje su im medjutim Hrvati poslije oteli; no zato im je poSlo za rukom, te su nakon dvogodi§nje podsade \ prinudili grad Sibenik, da im se preda (30. listopada 1412.). Kad je nakon pet godina planuo drugi rat s kraljem Sigismundom, pokorili su se MIetcima u travnju 1420. otoci
i
i

4

HRVATSKO KRALJEVSTVO U

XV.

STOLJECU

I

PRVOJ CETVRTI

XVI.

STOLJECA.
iste

Brae,
jili

Hvar
T
i

i

Korcula
i

sa susjednim manjim otocima; dne 21. lipnja

godine osvo-

su oni

r

o g

r,

a 28. lipnja 1420.
bili

predao se

je

njima grad
sijecnju
je

Sp

1

j

e

t.

No
cinu

ni s

time nijesu Mletci
i

zadovoljni.

U

1444. predobise plemicku obvelilci

Po

1 j

c a

grad

O m is

na uscu Cetine, koje

od god. 1440. drzao

vojvoda

Stjepan Vul^cic; iza nekoliko godina (1452.) napokon otese recenomu hercegu jos i Kra(Neretvu, danas Makarsko Primorje), te se tako prikucise kotaru grada Dubrovnika. j i n u

i

hrvatsko) otocje Hrvatsko kraljevstvo izgubiio je ovako citavo primorje (dalmatinsko usca rijeke Zrmanje. Pace i sjeverni otoci u Kvarod Dubrovnika do podnozja Velebita neru bili su u mletackoj vlasti, izuzevsi jedini Krk, koji su zajedno sa knezijom Vinodolom gradom Senjem drzali hrvatski knezovi Frankapani, dok je preteziti dio Podgorja s grai i i i

dovima Bagom

Obrovcem ostao krbavskim knezovima Kurjakovicima,
je kralj

Ali

i

tu su Mletci
nji-

neprestano snovali, da se ugnjezde u torn ostatku hrvatskoga primorja. Nastojanje
hovo, da ugrabe Senj, osujetio
te

Matijas Korvin;
t

ali

zato im

je

poslo za rukom,
je

su 22. veljace 1480. prevarom zauzeli o

o k

Krk. Hrvatskomu

kraljevstvu ostalo

doduse krsno primorje od Obrovca do Senja i dalje pitomi Vinodol do Trsata; ali kako su Mletci driali sve otoke pred tim primorjem, bilo je receno kraljevstvo posve potisnuto e k o m iztocnom Istrom, koje su tada od mora. Mletci su se napokon pomamili za R
i i j i

bile

u

vlasti

austrijskih
i

Habsburgovaca;
ipak
je

ali

premda su Rijeku dva puta
stalno zadrzati.

(1508.

i

1509.)

osvojili,

a drugi put

spalili,

nijesu mogli
II.

Qod. 1510.

1512.,

za kralja Vladislava

Jagelovica,

mnogo

se je

snovalo, kako
I

da se mletackoj obcini otme ugrabljena Dalmacija; ali do rata ipak nije doslo. Mletcima ostalo i dalje sve, sto bijahu kroz godine 1409. 1480. od hrvatskoga

tako

je

kraljev-

stva odkinuli.

U

toj

svojoj pokrajini Dalmaciji uredise oni vladanje na svoj nacin; namjei

stise u pojedine gradove svoje knezove (comites)

imenovase za citavu oblast zasebbraniti posjed Dal-

noga

providura

(proveditor). Jake posade u

gradovima imale su

macije, a brojno brodovlje imalo je osigurati njihovu neogranicenu prevlast na Jadran-

skom moru,

koje se je pocelo nazivati »mletackim zatonom« (culphus Veneticus). $to su
oteli
i

god Mletci poslije ciji, Medjutim su

oni izgubiU Krajinu na jugu Cetine

godine 1499. ugrabili,

hrvatskomu kraljevstvu, sve su pridavali svojoj pokrajini Dalmaprema Neretvi, koju su im Turci te tako odvojili mletacku drzavinu u Dalmaciji od kotara obcine
i

grada Dubrovnika.

Dok

su Mietcani odkidali mjesta
i

i

kotare u primorju, nastojali su u prvoj polovici

XV. stoljeca bosanski kralji vojvode, da obladaju budi citavom zagorskom HrvatOstrovica, zatim Sinj KHs, naskom, budi znatnijim mjestima u njoj. Gradovi Knin pokon Omis, Poljica Krajina bijahu vazda izlozeni njihovim napadajima. Stoga su bani Talovci (1438. 1453.) onda ban Pavao Spirancic (1459. 1463.) imali pune ruke posla,
i i
i

i

da obrane svoju banovinu na medjama bosanskoga kraljevstva.

Padom recenoga kraljevstva iztoku prosiriti. To se doduse nije
bosanskih, koje
j

(1463.)

cinilo
ali

se,
je

da ce se hrvatsko kraljevstvo na
Matijas Korvin od onih oblasti
J a-

zgodilo;

kralj

je

u zimi 1463.
i

i

1464. oteo

Turcima, stvorio dvije banovine, naime
je

a c k u

(Bosansku)
tako da
je

Srebrenicku,
ili

kojima

poslije

pridodao
i

jos

i

Sabacku

jugu opasan zasebnim Bosanska banovina obuhvatala je poglavito podrucje rijeke Vrbasa, Srebrenicka nekadanju bosansku oblast Usoru, a ^abacka bivsu banovinu Macvu. Do Sabacke prostirala se je banovina Beogradska, a ovoj na iztoku banovina S everinska. Tima banovinama, koje su bile na vojnicku uredjene, mislio je kralj Matijas odoljeti najezdi turskoj, te obraniti juzne medje svoje drzave.
(1476.),

veci dio hrvatskoga kraljevstva bio na iztoku

banovinama. Jajacka

Medjutim Jajacka banovina
ljevstva,

nije bila

od velike
i

premda

je

vise puta jedan ban upravljao

koristi za obranu hrvatskoga krahrvatskim zemljama recenom bai

novinom. Turci su naime jos od pada bosanskoga

kraljevstva

zadrzali

podrucje

rijeke

TERITORIJALNE PROMJENE.
Sane
sa tvrdim
i
i i

5

gradovima KlJu»Sem Kamengrad(Jm, pak su odatle, kao sa Hlivanjskoga Duvanjskoga poija mogli svaki c5as s vecim ili manjim Cetama provaljivati u hrvatsko kraljevstvo, ostavljajuci na stranu utvrdjene gradove JajaCke banovine. Samo tako mogu se razumjeti nebrojene navale turske na hrvatske zemlje po^ev od 1468. do
sedmogodi^njega primirja. utanacena
20.

Turci osvojili nijednoga hrvatskoga grada

kolovoza 1503. Za to citavo vrijeme ipak nijesu ni oblasti, vec su njihove provale bile ogranii

dene naprosto na pustosenje otvorenoga poija

hvatanje roblja.
je
prijetiti

Padom
kraljevstvu.

Srebrenicke banovine

(1512.) stala

Vec

u sijecnju 1513. udarahu Turci na Sinj

gotova propast hrvatskomu u zupi Cetini; taj se je grad tada

doduSe spasao,

ali
i

zato osvojise oni blize manje gradove. kao

CaCv
Ali

i

n u u PosuSju,

N

u-

tjak na
rin
i

Cetini,

Vir kod Imotskoga.

Slijedece godine 1514. uzese Turci gradove
i

KaDne

Korlat
je

izmedju mletackoga Zadra

hrvatske

Ostrovice.

jo§

veca

nevolja

stigla

hrvatsko kraljevstvo nakon pada gradova
Turci siavni grad
i

Sabca
n,

i

Beograda

(1521.).

28. svibnja 1522. osvojih su
I

K

n

i

n,

nekadanju
i

stolicu hrvatskih kraljeva

poslije

banova; malo dana zatim udjose
1523. predobise izdajom

u

Sk

r

a d

te

se tako primako§e nioru.

Na

koncu godine

Bribirskih od plemena Subic. Cini se, da su god. 1524. osvojili

znamenitu Ostrovicu, nekadanju djedovinu knezova napokon tvrdi grad Sinj,
i

valjda u isto vrijeme, kad su obladaH

i

Severinskom banovinom na iztoku Ugarske.

U
u

oci boja na
i

Muhackom

mletackim

turskini

gotovo nedobitni K li s Velebita uz rijeku Zrmanju. Na sjeveru Velebita drzaii su Turci grad U n a c na istoimenoj rijeci, a jamacno Rmanj na sutoku Une Unca, odakle su se zalijetali u Krbavu, Liku Qacku. Qradovi uz Unu (od Ripca BihaCa do Dubice) ostali su doduse u vlasti hrvatskoga kralja bana; no zato je Blagaj na Sani, djedovina knezova Blagaja, jos
i
i

polju (1526.) bila je vec citava Hrvatska na jugu Velebita rukama; u vlasti hrvatskoga kralja ostala su samo jos dva grada: bUzu mletackoga Spljeta, onda Obrovac na juznom podnozju

i

i

i

i

oko god.

pao u turske ruke. Tim bi nacinom Bosanska ili Jajacka banovina gotovo posve odijeljena od hrvatskoga kraljevstva; tek na sjeveru hvatala se je na Savi kraljevine Slavonije, iz koje se je kod Q r a d § k e (»brod kod Qradisca«, »in vado Qra1512.
i

dysche«,
linu

»in

Qradischi brod«, »na brodu

savskom na Qradiscih«)
i

prelazilo na jug u do(s
je

Vrbasa. Iztocni dio Slavonije, narocito velik dio Srijemske zupanije Mitrovica, Kupinik, Baric, Berkasovo, Karlovci, Slankamen Zemun) bio
dine 1521. u turskoj vlasti; u oci boja kod

gradovima
jo§

od go-

Muhaca

osvojili su Turci tvrdi

Pe tro vaove
i

ra d

i

n (28. srpnja 1526.), zatim
i

I

Vo

k,

slabo utvrdjeni

O

s

i

j

e k (14. kolovoza), a uz

druge gradove
k o V o).
u

ka§tele
i

u

Vukovskoj zupaniji (kao

stolicu

Tako

je

u iztocnoj Slavoniji doprla turska vlast do Valpova, Qorjana

bosanskoga biskupa gradova
j
i

D

a-

Pozezkoj

zupaniji.
je

Dok
i

hrvatsko kraljevstvo u XV. stoljecu
je

i

u prvoj Cetvrti XVI. sve vi§e gubilo

opadalo, obcina

grada

Dubrovnika,

priznavajuci

vrhovnu vlast ugarsko-hrvat-

razmakia svoju drzavinu du2 primorja na sjever Stonski Rat (PeljeSac) gotovo do Neretve, a na jug do Boke Kotorske. Kako je Ston drzala jos od god. 1333., dobila je 1399. od bosanskoga kralja Stjepana Ostoje primorje
skih kraljeva, a poslije turskih sultana,
i

Radood Zatona do Stona (Terrenove). a god. 1419. 1427. od vojvoda Sandaija Hranica sava Pavlovi(5a 2upu Konavie sa starim gradom Cavtatom. Napokon je 1451. primila Vrsinje (Mrcine) iznad Konavala, tim je zaokru^ila svoj kotar onako, kako ga je odriala
i

i

i

do svoje propasti

(1808.).

Hrvatski narod, gledc^i kako
govu. bolno
je

mu

Mletci

i

Turci neprestano grabe djedovinu njc-

osjecao veliku ncvolju svoju. Vec 1494.

iza boja

na Krbavskom polju


je

zovu se hrvatska gospoda na saboru u Bihacu »prclati et magnates potioresque nobiles ct proceres universi, totum infelix Croatie representantcs.* To »nc-

regnum

sreiino kraljevstvo* stalo se smatrati tek

»ostatcinia« nekadanje

dr^ave. pa tako

6

HRVATSKO KRALJEVSTVO U
taj

XV.

STOLJECU
Dne
15.

I

PRVOJ CETVRTI

XVI.

STOLJECA.
II.

i

naziv usao u diplomatick^ spise.
:

prosinca 1525. pisao

je

kralj Ljudevit

banu Franji Bacanu
s

»Knezovi

iostatciplemica kraljevine nase Hrvatnama
da se kane
s

k e (comites et

reliquiae
smo

nobilium Regni nostri Croatiae) posiali su ovih dana k

svoje oratore, od kojih

doznali,

Turcima
afflictis

nagoditi,

ako mi njima ne po-

mognemo
Ali

u skrajnjoj nevoiji njihovoj (extremis et

eorum
su

rebus).

knezovi
ili

i

plemici nijesu
<

samo

jadikovali,

nego

takodjer

odlucno

branili

»ostatke

relikvij'

su posjedovanja medjasila s turskim zemljama.

svoga kraljevstva. Narocito su se u tom pogledu izticali Tako je za te njihove gradove

oni, kojih
i

posjede

uz tursku medju postalo ime Qrenitzen«

krajina
i

ili

granica
ili
i

(latinski

c o n

f

i

n

i

a,

njemacki »die
ugar-

=

Qrenzen). Za obranu krajine

granice brinuli su se ne

samo neposredni
i

gospodari onih predjela, nego
ski sabori,

hrvatski bani, pace

ugarsko-hrvatski kraljevi, kao

Napokon od god.

1522. stao sc jc za
je

obranu hrvatske krajine zanimati

i

habs-

burzki nadvojvoda Ferdinand, jer
(Kranjsku, Korusku
i

tim nacinom mislio osigurati svoje nasljedne zemlje

Stajersku) od provala turskih.

Vec

u

lipnju

1522.

imenovao

je

on

grofa Nikolu Salma vrhovnim kapitanom
pitan

(generalis capitaneus) svojih ceta, te je taj kai

imao pomagati hrvatskoga bana kod obrane gradova

kotara na krajini hrvatskoj,

narocito uz rijeku Unu.*)

Sve
je

to veci gubitci

hrvatskoga kraljevstva na jugu Velebita
na sjeveru Qvozda prema Kupi, Savi
i

dali su

povoda, da se

firvatsko ime stalo

siriti

doljnoj Uni.

Dok
i

su se

XIV. stoljecu pribrajale Hrvatskoj na sjeveroiztoku Qvozda tek Modruse, Plasi
nik (sa Slunjem), u drugoj su polovici
i

Drez-

XV.

stoljeca

i

na pocetku XVI.

stall
i

nazivati Hri

vatskom onaj dio Zagrebacke zupanije, koji se prostire na jugu Kupe Save, koji su nekad obuhvatale zupe Qoricka Qorska. Ovamo se je izpred turske najezde sklanjalo sila hrvatskoga plemstva puka iz juznih krajeva, da se je citav kraj od Qvozda do Kupe Save (izmedju Siska Dubice) na sjeveru, a Une na iztoku sve vise smatrao hrvatskom zemljom u uzem smislu. Qradovi Bihac, Krupa, Kostajnica, Zrinj, Toplica ili Topusko, Stenicnjak Dubovac, koji su prije bill u Slavoniji, jesu na koncu XV. stoljeca vec u Hrvatskoj. Prema jednomu spomeniku od god. 1469. dijelila se je kraljevina Hrvatska u ono doba na gornju doljnu (Croatiam inferiorem sue maiestatis, et Croatiam
i

i

i

i

i

i

superiorem
Brinja,

serenissimi

imoeratoris).
i

Radobilja na Cetini do Otocca

Qornja Hrvatska zapremala je zupe oblasti od Vrhovina pod Qvozdom; doljna Hrvatska dopirala je od
i
i

Modrusa

i

Dreznika do Kupe
je

Une.
i

Kraljevina Slavonija ostala
(doticno Kupe), te je

Sav^ po tom ogranicena na zemlju izmedju Drave obuhvatala poglavito cetiri zupanije: Zagrebacku, Varazdinsku, Kri-

zeva^ku

i

Viroviticku.

U

XV.

stoljecu protegla se je osobito

Krizevacka zupanija, koja

je

*

U
i

zborniku »Corpus
t
i

iuris

castra
I.,

f

n

i

m a«,

»castra et fortalitia

Hungarici« spominju se vec od god. 1490. neprestano »loca et in confinibus regni« (Corp. iuris Hung., mil. izdanje,
i

Qod. 1518. stvorio je ugarski sabor ovaj zakljucak: »Bani castrorum f n ieisdem castris finitimis maneant. (Corp. iur. Hung. I. art. 21. str. 762). Dne 5. studenoga 1517. pise kralj Ljudevit II. Bodrozkoj zupaniji, kako su »confiniorum pericula augmentata«, kako im treba pomoci, »nam sine vestro subsidio confinia ipsa, que sunt clipei vestri, non possunt nee defendi nee conservari« (Rad jugosl. akad. III. p. 61 62). Hrvatski ban Ivan Karlovic zahvaljuje se 15. ozujka 1522. iz svoga grada Udvine austrijskomu nadvojvodi Ferdinandu, §to je dao 300 dukata »pro tenendis exploratoribus«, nadalje sto se je pokazao zabrinut »erga nos et confinia nostra*. Napokon javlja ban, kako bosanski pasa »ad nos Hodinka, Codex et confinia nostra intendit venire«, da osvoji Krupu ili Bihac (Thalloczy diplom. partium regno Hungariae adnexarum, I: str. 47). Namah zatim, 28. ozujka 1522. javlja Ferdinand, da je sve udesio za »versicherung der slosser und ortflegken an den grenitzen« (Ibid. str. 50). Qod. 1524. utanaCio je Ferdinand ugovor s hrvatskim plemicem Ivanom Kobasicem od Brikovice (kod Une), da drzi »c u s t o d a s seu zthrasas in hiis confinibus* (lb. str. 294 195). Te su straze na krajini imale vituljacama (kreidschuss) dojavljivati dolazak turskih
str.

476,

582, 618).

t

i

morum

semper
i

in

i

i

i!eta.

Zametci potonje vojniSke krajine sezu

dakle u doba prije boja kod Muha5a.

NACIN VLADANJA. BANI

I

BANOVCI. SABORl.
i

zapremala velik dio Podravine, gotovo do Valpova
Srijemska zupanija smatrale su se
i

Osijeka.
ali

Poieika,
nijesu
bile

Vukovska

i

tada za cesti Slavonije;

izravno pod

upravom hrvatskih
a

i

slavonskih banova, nego su
najprije

Po^egom

Cesto upravljali vojvode Usore,
i

Vukovskom
Sve

i

Srijemskom

kapitani.

to dogadjalo se je
i

ban MaCve, a poslije Sabacki poradi lak§e obrane od Turaka.

Beogradski bani

i

Na^in vladanja. Bani
koji kralj

banovci. Sabori. Poslije god. 1409.

nema spomena, da

bi se

krunio na

tlu

hrvatskoga kraljevstva. Medjutim, kako su se kraljevske porodice

mijenjaie, dogadjalo se je viSe puta,

da su Hrvati
III.

pristali

uz jcdnoga protukraija, a Ugri

uz drugoga. Tako je liabsburgovac Fridrik kao takmac MatijaSa Korvina god. 1458. do 1462. imao najviSe privrzenika ba§ u hrvatskom kraljevstvu. Jednako se je desilo, kad se je god. 1490.— 1491. Habsburgovac
Maksimilijan borio
s

kraljem Vladislavom

II.

Jagelovicem za ugarsko-hrvatsko

prijcstolje.

U

obce se opaza, da u vrijeme 1409.

— 1526.
i

Hrvati

mnogo

naginju habsburzkim vladarima
i

u Kranjskoj, Koru§koj

Stajerskoj; biva to

poradi susjedstva
Kraljevi

i

poradi pogibli od Turaka.

Sigismund (1409.— 1437.), Al(1437.-1439.),

brecht Austrijski

Vladislav

I.

Varnencik (1440.
(1444.-1457.),


i

1444.),

Ladislav Postumus
II.

Vladislav
II.

Jagelovic

(1490.

do

1516.)

i

Ljudevit

(1516.-1526.) drzali su
ta-

osim ugarskoga
Poljsku
ske).
vili

hrvatskoga kraljevstva
i

kodjer druge kraljevine
i

zemlje, kao Cesku,

Njema^ku (n^rocito zemlje austrijTako se je zgadjalo, da su mnogo boraili

izvan Ugarske, dok su u hrvatsko kraljev-

stvo male

nikako

dolazili.
je

Jedini

Matijas

Korvin (1458.-1490.) boravio
s

poradi ratova

Turcima vi§e puta

u

zemljama hrvatskoga

kraljevstva.
Kralj Sigismund boravio je u

dva maha
je

(1412.— 1429.
tudjini;

i

1430.-1434.) po vi§e godina u

za njegova izbivanja zastupao ga

ostrogonski nadbiskup kao »kraljevine Ugarske, Dalmacije
i

Hrvatske upravitelj
je

i

vrhovni

zamjenik*.

Ako

bio potrebit upravitelj vec
je

MARULICEVA KUCA U SPLJETU.
S druge strane ulaza u
ulici

za izbivanja kraljeva, kako

tek

bio nuz-

staroga grada.

dan, kad je kralj bio jo§ nedorastao.
je
ili

Tako

za Ladislava Postuma postao upraviteljem

(1446.
ili

gubernatorom ugarskoga kraljevstva glasoviti junak Ivan Hunjadi ili Sibinjanin Janko 1452.). Za hrvatsko kraljevstvo namjestio je Ivan Hunjadi zasebnoga podupravitclja vicegubernatora. I za malodobnosti kralja Ljudevita II. zahtijevalo je ugarsko

ni^e plemstvo. da se imenuje gubernator, a taj da bi bio Ivan Zapolja;

ali

dvorska stranka

umjela

je

vazda

to zaprijetJiti.
i

Vladari u XV.
Siljali

prvoj Cetvrtini XVI. stolje<Sa
(duces),

nijesu

viSc

u

hrvatsko kraljevstvo
i

zasebne

hcrcege

viti

razlog tome bit 6c ta

kako su to nekad Cinili ArpadoviCi okolnost, §to gotovo svi vladari toga doba
herceg u
nije
toj

An^uvinci. Poglanijesu imali

komc

da povjere reCenu
sin

cast. Jedini

perijodi bio je

I

v a n

i

s

Korvin,

nezakoniti

kralja MatijaSa;

no

ni

taj

bio

hercegom hrvatskim za 2ivota otCeva, nego tek

8

HRVATSKO KRALJEVSTVO U

XV.

STOLJECU

I

PRVOJ CETVRTI

XVI.

STOLJECA.

kad su ga stalezi htjeli odstetiti za to, sto ga nijesu htjeli birati za kralja. Medjutim Ivan Korvin ostao je hercegom hrvatskim posve kratko vrijeme (1490. do 1493.); k tome nije njegova vlast vrijedila toliko, kao nekad, kad su hercezi bill ili
poslije smrti njegove,

braca

ili

sinovi vladajucih kraljeva.
kraljevi

Kako
podigla

Ijevstvo, a nijesu

ovoga doba (osim Matijasa Korvina) nijesu zalazili u hrvatsko siljali u nj ni hercega od svojega roda: to se je sada vise nego ikad
u prvoj cetvrti

kr.a-

prije

vlasticastbanska.
i

Bani hrvatski XV. stoljeca
vlasti

XVI. ne samo da su
u

vrsili

prava

i

duznosti banova za proslih stoljeca, nego su takodjer
i

mnogim stvarima

preuzeli
vlasti

po-

poslove nekadanjih hercega, pace
i

i

samih kraljeva. Sve to vecoj
(celjski

banskoj

doprinijelo je jos
ili

to, sto

su zaredali na banskoj stolici

po svom srodstvu

s

kraljevskom kucom

mnogi znameniti muzevi, koji su knezovi Herman, Fridrik Ulrik) ili
i

svojim licnim vrlinama (Matko Talovac, Petar Berislavic, Ivan Karlovic) povjerenu im
cast podigli do velikoga ugleda. Najznamenitiji ban
ski

Pctar Berislavic (1513.

1520.),
ili

kojega

je

ovoga doba bio je bas biskup vesprimpapa Leo X. u svojim poslanicama nazivao

podkraljem (prorex
bane smatrati podkraljima,
1525.

vicerex).
i

Cini se, da se je u obce tada pocelo hrvatske

Vincenzo Guidoto pise u kolovozu ovako: »Druga cast medju svjetovnjacima (u drzavi kralja Ljudevita II.) jest ban ili kapitan Hrvatske, koji je kao p o d k r a toga kraljevstva, te ga je duzan braniti (la secunda dignita neli laici e il banno oner capitano di Croatia, el quale e quasi vice re
jer

mletacki poslanik

1

j

de quello regno, quale e obligato ad deffender

.

.

.).

su uz ostale prihode jos

doba bila poglavita zadaca, da brane kraljevstvo, primali zasebnu placu za uzdrzavanje svoje banske cete. Ban Ladislav od Egervara pobirao je godimice po 10.000 zlatnih forinti. God. 1491. zalaze kralj Vladislav II. recenom banu neke gradove (Bihac, Krupu dr.) za 20.000 zlatnih forinti, buduci da je ban tvrdio, da posljednje dvije godine nije nikakve place primio. Jednako se u proracunu za god. 1504. odredjuje »banu kraljevine Slavonije Hrvatske za placu
je

Buduci da

banima u
i

to

i

i

kroz godinu 10.000 mjestao
Ijude
ili
i

za 1000 for. soli«. Bane je kao gotovom novcu skidao sam kralj; ali je pri tom morao paziti, da ta cast zapane
forinti u
i

i

prije na-

ili

domace

imadu posjedovanja u obsegu hrvatskoga kraljevstva. Mimo to trebalo je gledati, da novi ban bude pocudan hrvatskomu plemstvu, jer se je inace njemu opiralo. Tako su se hrvatski slavonski stalezi god. 1505. svom snagom oprli banu Franji Balasi od Gjarmata, jer nije imao posjeda u zemlji, jer je bio na zlu glasu kao okrutnik
bar takove,
koji
i i
i

smutljivac; napokon

je

morao

kralj

Vladislav

II.

popustiti, te je
iz

na pocetku god. 1506.

mjesto Balase imenovao za bana
bio je odpor
dili,

Marka Misljenovica (Horvata)

Kamicca. No jos zesci
II.

protv bana Ivana Taha (1524.— 1525.), dok
do 1463. upravljala su hrvatskim

nijesu kralja Ljudevita

prinu-

da ga napu^t!.

Od

1409.

kraljevstvom

o d

i j

e

1 j

e n o

po

dva

bana: jedan kao

ban citave Slavonije

(banus totius Sclavoniae), a drugi kao

ban

Dalmacije iHrvatske
je
i

(banus Dalmatiae et Croatiae). Jedini Matko Talovac bio neko vrijeme (1436.— 1444.) ban Dalmacije, Hrvatske citave Slavonije, dok su braca njegova (Perko Franko) u isto vrijeme vrsili bansku cast u samoj Dalmaciji Hrvatskoj.*)
i

i

* Od 1409. do 1463. bill su bani u hrvatskom kraljevstvu: a) bani 5itave Slavonije: izpraznjeno (1408.— 1411.), Pavao Cupor od Moslavine (1412.-1415.), David Lackovic de Szanto (1416.— 1418.), Dionizije de Marczaly (1419.-1421.), izpraznjeno (1422.), celjski zagorski knez Herman II. (1423.— 1435.), Matko Talovac (1435.— 1444.), celjski zagorski knezovi Fridrik Ulrik Zajedno (1445.-1454.), celjski zagorski knez Ulrik sam (1454.— 1456.), Ivan de Marczaly
i i
i i

Nikola Ilocki (de Wylak, 1457. Ivan Vitovec od Qrebengrada do 1463.); b) bani Dalmacije Hrvatske: izpraznjeno (1409.), knezovi krbavski Ivan Pavao Kurjakovici (1410.— 1411.), Petar ili Petermannus od Medvedgrada (de Alben, 1412.-1413.),
(21./III.

1457.),

zagorski grof Jan

ili

i

i

i

NACIN VLADANJA. BANI

I

BANOVCI. SABORi.
iedaii
je je

9
dio
tu

Kad je u zimi 1463. 1464. kralj MatijaS Korvin Turcima oteo drugim gradovima u dolini Vrbasa, povjerio Bosne s gradom Jajcem novinu Bosansku ili Jaja5ku vrstnomu Emeriku Zapolji, kojega
i i

on

zapadne novu ba-

podjedno ime-

God. 1464.

Slavonije, a uz to mu podijelio Topusku opatiju. novao banom Dalmacije, Hrvatske 1465. zove se Cmerik Zapolja u sluzbenim izpravama »regni Boznensis

gubernator, Dalmatiae, Croatiae nee non Sclavoniae banus*. Uz
toga vrhovnoga bana spominju se zagorski grof Ivan Vitovec kao ban Slavonije, a Nikola
IloCki

kao ban Slavonije
1466.

i

Macve. Emcrika Zapolju zamijenio
iz-

je

Ivan T

u z o d

L

a k a

Johannes Tuz de Lak), kojega u

pravama
cie,

— 1467.

pisu »r e g n o-

rum Bozne, Dalmacie, Croaac tocius Sclavonie banus et capitaneus generaSlijedecih

lis«.

godina

1468.

— 1469.
ci-

spominje se Ivan Tuz tek kao ban
tave Slavonije (godine
1469.

ofd^

!i

'-^'^r;3

6ftrteudouiCC t«ui

— 1470.)
i

uuijii

drug
Ivan

mu

OlophcrnjPofriduuoif

je

u baniji pecujski biskup

Cesmicki);

dok u Dalmaciji
(vacat),

chegncgouc/ibflodobi pu-' ch ifraelfchiddoeli

lirvatskoj

nema bana
Pavao Tar.

nego
ko-

che pcgibtli.

njima

upravljaju
i

banovci

Ladislav
12.

Markus
lazimo

Od
bana

lovoza 1470. do 28. sijecnja 1471. na-

hicih annrdni'ufljicu
chidarfi

kao jedinoga

Podmanickoga
koji se u

ili

B aza Magjara,
I

Hbar fafi^nao,

sluzbenim izpravama zove

et

»regnorum Bozne, Dalmatie Sclavonie banus »regno(ili

rum Dalmacie, Croacie nee non Bozne
ac Sclavonie banus). Medjutim u drugoj polovici 1471. odijelio je kralj
tijas

Ma-

Bosnu od hrvatskoga
i

kraljev-

stva

povjerio ju knezu Nikoli Ilockralju;

komu kao

dok su Slavonija

i

uz nju Dalmacija s Hrvatskom ostale

Blazu Magjaru (Podmanickomu)

i

nje-

govu
vath

drugu
de

Damnjanu Hor(Damianus Hor-

vatu od Litve
Lythwa).

Nakon
je

nevjere
1472.

NASLOVNI LIST PRVOQA IZDANJA MARl'LI-

Blaza Magjara ostao

god.

CEVE »JUDITE« OD QOD.

1521.

Damjan Horvat
do
20.

jedini
i

ban kraljevina
Slavonije sve
je kralj baniju u Slavoniji
is to

Dalmacije, Hrvatske

studenoga 1473. Toga dana povjerio

Ivanu ErnuStu,

koji

je tu Cast
i

obnaSao do smrti svoje

1476.; u

vrijemc vrSio

je

bansku vlast u Dalmaciji

Hrvatskoj gore reCeni Damjan Horvat (Chervat).

Ivan od Medvedgrada (de Alben, 1414.— 1419.), VranskI prior Albert de Ungh (1419.— 1426.). knez ili Mikula Frankapan (1426.— 1432.). knezovi Ivan (An?.) Stjepan FrankapanI (1434.— 1436.). knez Stjepan Frankapan sani (1437.). Perko Talovac (de Thallowch. 1438.— 1453.) uza nj brat Franko Talovac (1444.— 1448.). Ladislav Hunjad (30. III. 1453.), izpra^njcno sod. 1454.— 1457.. Pavao
Nikola
i i

SpiranCi<3
(12./IX.

(Paulus

Horvat de

Speranchich

1459.

— 1463.),

knez

Stjepan

Frankapan

drugi

put

1463.).

10

liRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOL.IECU

I

PRVO.I CETVRTI XVI. STOLJECA.
jer su

Od
s

kolofoza 1476. nastaje zamasna promjena,

odsad

i

Slavonija

i

Dalmacija

Hrvatskom sjedinjene pod upravomjednogabana,
s k u p n o

koji se

zove »reKnorum
stoji

Dalmacie, Croacie et tocius Sclavonic banus.« Citavo hrvatsko kraljevstvo

odsad

pod
ne

dijele

m upravom. Taj zajednicki ban dobiva koji put iznimice druga, ali tada medju se kraljevstva, nego sporazumno upravljaju citavom drzavinom svojom.
Muhaca
(1526.)

U
1476.),

vrijeme od 1476, do boja kod
i

stoluju

u hrvatskom kraljevstvu

kao bani Dalmacije, Hrvatske
skoga Dalmacije
ill

citave Slavonije:

Andrija Banic
iz

(Banfy,

30./VIII.

Ladislav od Egervara
i

(Vladislav

Egervara, rusagov kraljevstva ugar-

Hrvat

i

Slovinskoga dostojni ban, 1477.
(1482.),

1481.),

B az Po
1

d

man
i

i

c k

i

Mag
i
1

j

a

r

po drugi put

Matijas Qereb

(de

Wyngarth, 1483.— 1489.), L

a-

drug mu s a V o d Ege r v a r a po drugi put (1489. — 1493.), Emerik Derencin Ivan B t od Bajne (1493.), Ladislav Kanizaj (1493. — 1495.), opavski liptovski herceg Ivan is Korvin (1495. — 1498.), Juraj Kanizaj (1498. — 1499.), opavski liptovski herceg Ivanis Korvin po drugi put (1499. — 1504.), Andrija Bot od Bajne (1505. — 1507. drugovi mu Franjo Balasa od Qjarmata (1505.) Marko (H o rvat) Misljenovic od Kamicca 1506.— 1507.), Juraj Kanizaj Ivan Ernust od Cakovca (1508.-1509.), Andrija Bot od Bajne po drugi put (1510.-1511.).
d
i i i i i

palatin

i

senjski kapitan

Emerik Perenj
i

(1512.

1513.),

vesprimski

biskup

Petar
(1521.

Berislavic
1524.)
i

drug

(1513.-1520.), krbavski knez Ivan Torkvat Karlovic njegov v a n T a h (1524.-1525.); napokon Franjo Bacani (de
I

do

Batthyan,

1525.— 1526.).

Ako
bani,
Ijudi.

su stalezi hrvatskoga kraljevstva budno
su
vise
pazili,

bdili,

da im se ne nametnu nepocudni

jos

da

banovci

(podbani,

vicebani)
i

budu vazda domaci

Banovce

(za Slavoniju obicno dva, za Dalmaciju

novali su sami bani.*)

Qjulaja (de Qywla, Qyulay), koji nije bio rodjen u zemlji imao posjedovanja, slavonski su se stalezi tomu uzprotivili, iznoseci »kako se je u kraljevini Slavoniji vazda od starine po banima vrsio obicaj, da cast banovca nijesu mogli dati ni podijeliti drugim osobama, nego moznijim plemicima, koji u istoj kraljevini Slavoniji imadu posjeda imanja.« Ban Ivanis Korvin nastojao je staleze umiriti, on u buduce jednako postupati. Ali staobrekavsi im pismom od 26. travnja 1495., da ce
niti

Kad je cem svoga pouzdanika Ivana
je

Hrvatsku redovito jedan) imeban Ivanis Korvin god. 1495. imenovao slavonskim banov-

u

njoj

i

i

i

lezi

koji

kao da nisu banu Ivanisu Korvinu vjerovali, pak su se obratili na kralja Vladislava II., je 5. prosinca 1496. u pismu na bana staro pravo potvrdio, te zapovjedio, da ga on
*

Slavoniji: Paulus de Fizezd (1417.), Petrus Ade de ZenthHermannus de Qreben (1439.), Oeorgius de Bykzad et Thomas de Zyrak (1450.), Jan Bythowecz de Qreben (1453.), Ladislaus de Qreben (1467.), Johannes de Mendszenth et Ladislaus Hermann! de Qreben (1469.), Nicolaus de Posega (1475.), Petrus Bochkay de Razinakerezthur et Andreas Capitan de Desnicze (1480.), Petrus Bochkay et Ladislaus Rohfy de Deethe (1483.), Petrus Bochkay de Razina et Michael Kerhen de Beliossowcz (1485.— 1488.), Bernardus de Thurocz et Ludovicus de Peker (1494.), Johannes Qywlay et Bernardus de Thwrocz (1495.), Johannes de Qywla et Stephanus Bradach (1496.). Balthasar de Alap et Marchynko (1497.), Petrus Bochkay de Razynakerezthur et Balthasar de Alap (1500.— 1501.), Bernardus de Thwrocz de Ludbregh et Balthasar de Alap (1503.), Paulus Chaulowych de Qywrkowecz (1510.), Balthasar de Bathyan (1512.), Balthasar de Bathyan et Balthasar de Alap (1513.— 1517.), Nicolaus Dersfy de Zerdahel et Emericus Bradach de Lodomercz (1518.-1519.), Paulus Kerecheny de Kanyafelwde (1521.— 1524.);
Poznatiji banovci jesu: a) u
lelek
et

b)

Hrvatsko j: Jakov, sin Pavlov iz Bribira od plemena Subic (oko 1428.), Vladihovic (Domsa de Vladichovichi, 1430.-1432.), Ivan Vlatkov Milinic (1435.), Tomas Tvrtkovic iz Bilaja (1446.— 1451.), Tomas BojniSic iz Plavna (1451.-1453.), Mihovil 2ivkovic od Prozora (Sifkovich de Prozor, 1459.), Paulus Bosychcovich (1466.), Ladislaus Markus de Theryen (1467.), Ladislaus Marcus et Tar Paulus (1469.), Tar Paulus (1470.— 1472.), Caspar Perusic (1484.
u

Dalmaciji
'z

i

Pomsa

1493.),

knez Mihovil Blagajski (comes Michael

de
et

voyuoda Coxule (1500.-1501.), Martinus Simonis Torkvat Karlovic (1512.-1513.).

Blagay, 1498.), Conte Paolo Starbaz et Ladislaus Vrdugi (1503.), krbavski knez Ivan

NACIN VLADANJA. BAN!
i

I

BANOVCI. SABORI.

11

njegovi nasljednici savjestno vr§e. NaCelo, da
je

provodilo se
leza

do kraja, tako
15.

te je

pismom od
i

lipnja 1503.

vrijednom obicaju kraljevine u
tes)

svagdje sluze samo domaci urodjenici, napokon kralj Vladislav II. na zahtjev slavonskih stanalozio banu Ivani§u Korvinu, da prema starotn hvale pojedinim zupanijama namjeSta za podzupane (vicecomii

plemicke sudce (iudices nobilium) samo takove

plemenite muzeve,

koji

pripadaju

onoj zupaniji, kojoj treba reCenlh castnika.

Bani su
vrhovni s u d c

i

u
i
I

XV.
o

stoljedu
oj

i

u prvoj Cetvrti XVI. vrhovni u p
e

r

a v

1

1

e

1

j i

kraljevstva,

vrhovni v
r
i

vod

hrvatske vojskc. Kao vrhovni upraviteiji rade bani

sporazumno sa

s a b

m a.

Sabori se u ovo vrijeme zovu
u latinskom jeziku

congregatio
ili
i

genera

diaeta diaeta general! s, pace c o nventus generalis; u njemaclis,

zatim

kom
1

Landtag
a u

ili

Versamms
t

u n g,

hrvatskom
Redovito

ana k

ill

mice 'Judjtii verftl? t>aruacc(?i flo
fcna:cbac^oonavt)i voivo du j© loplperna TDofridu
(odobipud>irracir<>

spraviSce.

se

sastaje

sabor Slavonije posebice (vecinom u
Krizevcima, rjedje u Zagrebu, Cazmi,

Doljnim Zdencima), a sabor Dalmacije
i

dpiodvdtci^c
pogibilu

Hrvatske
osobito
stalezi

opet

zasebice
i

(u

Kninu, Bihacu,

Topuskom
u

Ripcu);

*
'g>jodaiufcv5adrit)iCTOlima
-^

samo

osudnim casovima
svih
triju

vijecaju

kralievina

Zajedno. Saborima predsjedaju obicno
bani;
celu
ali

ima sabora, kojima
kralj.

je

na
bill
/

sam

Takovi-su sabori
i

//f
i^.

u Krizevcima god. 1466.
1481.,
tija§
tici

u

Zagrebu

kojima

je

predsjedao kralj

MaII.

S

if^^

Korvin; zatim sabor u Virovi1495.

pod kraljem Vladislavom

Na one

sabore, kojima su predsjedali
ili

bani, §iljao je kralj po jednoga

dva
r

poslanika svoja, zvana o

r

a

t

o

e

s,

koji su stalefima saobcivali kraljeve

predloge

ili

propozicije, a

1525. spominju se
tori

zelje. Qod. kao kraljevski orai

NASLOVNI LIST DRUQOQA IZDANJA MARULICEVE .JUDITE. OD QOD.
1522.

najprije

dvorjanik Stjepan Des-

hazy, a poslije budimski prepoSt Ivan
Statileo.
i

Za potonjega izdao

je

kralj

vjerovno pismo, upravljeno na bana Franju Ba(iana. Kralj pi§e banu ovako: »VelemoZni vjerni na§ Ijubljeni. Saljemo na taj sabor (diaetam) kraljevine na§e Slavonije vjernoga naSega Castnoga Ivana Statilea, prei

savjetnika naSega, kojemu smo povjerili, da tvojoj vjernosti u naSe ime neke stvari priobdi. Nala?.emo stoga, da svemu, §to 6e reCeni na§ orator kazati, bez ikoje sumnje povjerujeS. Dato u Budimu dne 8. listopada 1525.*

poSta budimskoga, tajnika

i

sabori Dalmacije Hrvatske bavili su se u kako da se kraljevstvo obrani od vanjskih neprijateija, naroCito od Turaka. No pored toga izdavali su odredbe za osiguranje mira reda u samoj zemlji, dozvoljavali su redovite kapitana vojvanredne da(ie, birali protonotara kraljevstva
i
i

Tako

sabori kraljevine Slavonije, kao
time,

ovo doba poglavito

i

i

i

12

HRVATSKO KRALJEVSTVO U

XV.

STOLJKCU
d.

I

PRVO.I CtfTVRTI XVI. STOLJECA.
rjesavao
je

ske, vijecali glede crkvene desetine

i

t.

Na saborima napokon

ban parnice

izmedju prucih se stranaka.

Za XV.
kraljevine

stoljece

i

za prvu cetvrt XVI. sacuvani su
li

nam
Da

brojniji

podatci za sabore

Slavonije,

nego

za

Dalmaciju

i

Hrvatsku.

ogledamo

neke

slavonske

sabore.

God. 1432. dne

1.

svibnja sastao se je slavonski sabor (prelati, baruni, velikasi
i

i

ple-

mici zupanije krizevacke, zagrebacke, varazdinske

viroviticke)

pod banom
i

i

grofom
zu-

Hermanom
pani Emerik

Celjskim,

tastom kralja Sigismiinda.

Od

nazocnih prelata

velikasa spominju
viroviticki

se izrijekom kninski biskup Ivan, vranski prior Albert de Ungh,
i

napokon

Ivan de Marczaly.
i

Na
je

torn

saboru bise izdane odredbe, kojima

bi se stalo

maha za boravka kralja Sigismunda u ban Herman Celjski. Znameniti su nadalje zakljucci slavonskoga sabora, drzana u Krizevcima 9. 11. ozujka 1439. pod banom Matkom Tana put bezakonju

metezu,

koji

bijase preoteo

tudjini.

Zakljucke sabora potvrdio

lovcem.

Tomu

saboru pribivala su takodjer braca

Matkova:

hrvatsko-dalmatinski
i

ban ban

Perko
stvo.

i

vranski prior Ivan Talovac, nadalje kninski biskup Dimitrija Cupor
i

brojno plemje

Najprije bise stvorene uredbe, da se osigura mir
si

red u kraljevini; a zatim
ili

potvrdio stalezima staro pravo, da

sami biraju protonotara

cuvara banskih pecata.

Znamenit
1477.
diti

je nadalje sabor, sto ga je na poziv kralja Matijasa Korvina od 18. listopada obdrzavao u varosi Zdencima ban Ladislav od Egervara. Tomu je saboru bilo odrei

shodna za obranu Slavonije od Turaka,
je

podjedno izabrati zasebnoga kapitana,
1.

koji

ce rukovoditi tu obranu. Jos
1481. u
Ijen

spomena vrijedan sabor slavonski, drzan

12.

svibnja

Krizevcima pod istim banom Ladislavom od Egervara, kojom bi prigodom sastavtocan cjenik za mitnice na posjedima velikasa plemica, te odredjena kazan za vlastelu.
i

koja bi od trgovaca trazila vecu dacu na svojim mitnicama.

Napokon je znamenit jo§ slaimao za kraljevinu Slavoniju zrtve, sto ih je ugarski sabor u studenom 1521. doprihvatiti sve one vanredne dace zvolio u samoj Ugarskoj. Ugarski je sabor onom prigodom clankom 27. odredio: »Item quod regna Sclavoniae et Transylvaniae singulas illas solutiones et contributiones, que superius declaratae sunt, aeque ac in Hungaria pro hac vice subire facereque debeant, et
vonski sabor, drzan
6.

travnja 1522. u Krizevcima, koji
i

je

superinde maiestas regia

quamprimum oratores suos ad

ipsa regna transmittere dignetur«
i

prvoj cetvrti XVI. sabora u XV. stoljecu ostalo je posve malo pisanih spomenika. Sacuvano nam je znamenito pismo hrvatskih staleza na rimskoga papu Aleksandra VI., kojim su iz svoga sabora u Bihacu 10. travnja 1494. zatrazili pomoc za obranu svoje tuzne domovine od Turaka. .Tednako se je sacudjelovanju

O

hrvatsko-dalmatinskih

valo pismo, koje

je

»fidelis

universitas nobilium regni Croaciae« 18. srpnja 1526. upravila
j?

na austrijskoga nadvojvodu Ferdinanda; to

vjerovno pismo za Bernarda Tumpica, po-

slanika hrvatskih plemica, sabranih tada na saboru u Bihacu.

Treba osobito
cijom

iztaknuti,

da

p o c e

1

a u

XV.

stoljecu

je kraljevina Slavonija — a ne Hrvatska s Dalmaredovito siljati svoje zastupnike ili po-

uzdanike na ugarske sabore. Ovakovi zastupnici Sclavoniae* »o r a t o r e s regni S c a v o n a e.«
ili
1 i

zovu se »nuncii
stoljeca

regni
na one
i

Cini se, da su plemici

i

velikasi

slavonski zalazili vec od XIII.
bio ne

ugarske sabore, kojima
slovima, koje

je

predsjedao
nije

kralj, koji je

hrvatskoga kraljevstva. No to
je

bilo
i

samo vladar Ugarske, nego redovno, nego samo iznimice, to u onakim poi

jedini kralj
iH

rjesavao

obavljao. Takvi slucajevi
i

bill

su,

kad se

je

radilo

o navjestaju rata

sklapanju mira, a valjda
je jos,

onda, kad se

je

odredjivalo nesto o nasljedi

stvu na prijestolju. Vjerojatno

hrvatski, dolazili na te ugarske sabore budi

da su pojedini velikasi, ne samo slavonski, nego kao posjednici u Ugarskoj. budi kad su pred

samim kraljem
korporacija.

vodili

parnice medju sobom.
nije ni

No sve

to bilo je iznimno

i

neodredjeno, jer
je

do konca XIV. stoljeca

ugarski sabor imao

odredjena oblika,

niti

bio

stalezka

NaCIN VLADANJA. BAN!

!

BANOVCI. SABORI.
je

13

Ugarski sabor kao neko stalezko zastupstvo dobivao
polovici

stalne oblike tek u prvoj

XV.

stoljeca.

U ono

vrijeme po^eli su

i

stalezi

kraljevine

Slavonije

premda

su imali svoj posve samostalni sabor

Siljati

svoje izabrane poslanike (nuncii, oratores)
biti

na ugarski sabor. Kazlog tome postupku ne 6e
vrijedila

nikako podredjenost slavonskoga sabi

bora prema ugarskomu, nego nasuprot te^nja, da
i

povlasti

i

prava ugarskih staleza

za slavonske.*)

bili na okupu sa zastupnicima Ugaro izmirenju kralja Vladislava I. VarnenCika s obudovljelom kraljicom Elizabetom, majkom Ladislava Postuma. Na saboru u Budiinu 17. kolovoza bili su osim prelata magnata ne samo zastupnici zupanijskoga pletnstva u Ugarskoj (comunitas regni Hungarie nominibus et in personis comunitatis

Prvi poznati slncaj, da su zastupnici Slavonije

ske

i

Erdelja, desio so god. 1442.

kad se

je

radilo

i

regni Hungarie)

i

onda

poslanici erdeljski (nuncii

partium Transiluanarum), nego

i

cetiri

po imenu Benedictus Nelepecz de Dobrakuchya, Ladislaus Roh de Deeche, Petrus literatus de Zeanahraszthya, Johannes filius Viti de Corbowa. Namah zatim, 20. rujna 1447., nalazimo na saboru u Budimu sest
glasnika kraljevine Slavonije (nuncii regni Slauonie),
i

izabranih
ti

poklisara

(e

1

e c

t

i

nuncii)

iz

kraljevine Slavonije (de regno Slavoniae), a
filius

se zovu:

Qeorgius

filius

Simonis, alter Qeorgius

Juan, Johannes

filius

Viti,

Pe-

trus de Fizesd, alter Petrus de Zenaharaszt, et Qeorgius de Magalocz,

Od
zamasnim
jo§

toga casa (1447.),

cini

se,

da su sve vise
je

dolazili
je to

»electi

nunciii

regni

Sclai

vonic* na sabore u Ugarskoj. Vjerojatno
pitanjima, koja su se ticala ne

medjutim, da

bivalo

samo

iznimice,
i

u

samo Ugarske, nego
ni

takodjer Slavonije

Er-

delja. Stalezi

Dalmacije

i

Hrvatske nijesu
J e

sada

dolazili u

Ugarsku (osim pojedinaca), a
i

manje njihovi

poslanici.

d

i

n

i

slucaj u

citavom XV. stoljecu
i

prvoj cetvrti XVI.
i

desio se je godine 1492., kad su »baruni, velikaSi
(njih

plemici kraljevina Hrvatske
te

Slavonije*

63) na saboru u

Budimu

7.

ozujka potvrdili mir Pozunski,

zajamcili kuci Habs-

burg pravo nasljedstva na

prijestolje.

Kad

se je poslije toga opet sastao sabor na Rakosu,

koji je 12, listopada 1505. izkljucio s prijestolja

sve tudjince,

nije
i

na torn saboru bilo hrto

vatskih- staleza, nego tek cetiri poslanika slavonske kraljevine,

protonotar Emericus
(orato-

Hassagh, Qeorgius Castellanfy, Bernardus de Thurocz
res regni Sclauonie).
Ali ni
ti

i

Elias

Bosnyak de Busthincz
razprave
ni

nunciji

kao da nijesu mnogo

utjecali u

zakljucivali,

nego su tek

zahtijevali,

da im se dade jedan pismeni primjerak
hrvatske staleze

jur

stvorenoga zakljuCka »u

zaStitu svojih

prava« (iurium eorum ad cautelam), jamacno da ga pohrane u pismari svoje
i

kraljevine. Pojedini kraljevi nastojali su koji put

skloniti,

da u zamaSnim
i

pita-

njima

ill

svi dodju

ill

bar svoje oratore po§lju na ugarski sabor. Kad se
je kralj

je g. 1509.
11.

1510. radilo o
sije(5nja

tom, da se Mletcima silom otme Dalmacija, pozvao

Vladislav

6.

1510.

hrvatske
poziv

i

slavonske staleze na sabor u Ostrogon za dan sv. Qregorija pape
javlja
11.

(12. os^ujka).

Medjutim mletacki poslanik Petar Pasqualigo

veljaCe

iz

Zagrcba, da se kraljcv

nije najbolje dojmio hrvatske gospode, jer nije bio obiCaj, da ih zovu na sabor u Ugarsku (non era consucto in le diete de Hungaria chiamar li signori di Croatia), budui^i da su po starom obiCaju pravu imali svoj vlastiti sabor u Hrvatskoj (perche dicono, haver loro auctorita ex concessione eis atributa far la loro dieta in Croatia da per se).
i

Ako skupimo sve u jedno, razabiramo, da zamaSnim poslovima (nasljedstvo na priestolje,
od god. 1442.
Siljala

je

kraljevina Slavonija u nekim osobito
ili

rat

mir sa stranim drfavama) poCev
je to,

svoje nuncije

ili

oratores na sabor ugarski; Hrvatska uCinila

§to

• U jednoj izpravi od Kod. 1517. eitamo: »de iure et consuetudine regni HulfKariae et per consequens rcRni Sclauonie, quod eisdem iuribus et consuetudinibus, quibus rcKnum HunRarie utitur, Kaudcrc solet...« No uza to povrh toKa shi?,e se slavonski stalezi »consuetHdinaria... leRe dicti regni Sclai

vonic...*
ktija

Starine

jujtosl.

akad. V.
i

su

i

slavoiiska.

a onda

str. 172—173. Slavonija poscbna siavonska.

dakle

ima

dvojaka

prava:

ugarska.

14

Hi^VATSKO KRALJEVStVO U XV. SToLJECU

I

PRVOJ CETVRT

I

XVl.

STOLJeCA.

se znade, kad se je radilo o nasljedstvu Habsburga, a prije ni poslije nikada sve do boja

na

Muhackom

polju.
je

Tek u XVI.
taj

stoljecu,

slavonskim, stao

sjedinjeni sabor

kad se Hrvatske

je
i

sabor hrvatski konacno zdruzio sa
Slavonije

redovito

siljati

svoje

iza-

brane nuncije na ugarski sabor.
Hrvatske, od kojih je u Jos nesto o grbovima kraljevina Slavonije, Dalmacije ono vrijeme sastojalo hrvatsko kraljevstvo. Najstariji grb, cini se, da je imala Slavonija; XIV. u torn grbu bila je slika kune, koja se takodjer vidi na pjenezima banova u XIII. stoljecu. I na pecatu kralja Vladislava II. vidimo grb kraljevine Slavonije (kunu u stitu).
i i

Ali

bas

taj

kralj podijelio je
i

diplomom od
boja.

8.

prosinca 1496. kraljevini Slavoniji novi
ni

i

doni

punjeni grb, koji se

danas jos rabi; ipak toga novoga grba nema

na pjenezima kao

na pecatima

prije

Muhackoga
(tri

Orb Dalmacije

leopardske glave) nalazi se, sto se znade, prvi put na
1400.

dvogubom
i

pecatu kralja Sigismunda oko god.
nadalje na

Grb

kraljevine

Hrvatske napokon (crvene
kralja

srebrene kocke) nalazimo najprije na jednoj spomenici
1525.;
slici

(taliru)

Ljudevita od

god.

istoga kralja Ljudevita
i

II.

od Hansa Burgkmaira (1472.— 1559.).
i

Uprava, upravne oblasti
dolazili

oblastnici.

Uprava, upravne oblasti

oblastnici

bill

su

u ovo doba gotovo jednaki, kao u XIV. stoljecu.

Naravno, da

je

u
ill

krajevima, koji su

pod Mletke

ili

Turke, bila uprava uredjena po mletackom
je

turskom nacinu.

2upanijsko uredjenje po ugarskom kalupu provodilo se

u Slavoniji sve do kraja.

Qod. 1486. ukinuta
Varazdinskoj

bi knezija
i

Zagorje

sa svojom zasebnom sudbenoscu, te bi privaljena
stolu.

zupaniji

banskome sudbenomu
je

U XV.

stoljecu razsirena

bi

osobito

Krizevacka zupanija, koja

sezala daleko u danasnju

slavonsku Podravinu, gotovo

do

Valpova

i

Osijeka. Najmanja je bila Viroviticka zupanija, koja je bila
prilici

odasvud opasana

jedino su krajeve na jugu

Krizevackom zupanijom. Zagrebacka zupanija zadrzala je po Kupe stall nazivati Hrvatskom.

svoj prijasnji obseg;

panije:

U staroj Hrvatskoj na jugu Qvozda obstojale su u prvoj poll XV. stoljeca cetiri zuLi5ka, Lucka, Kninska iPoljicka. Medjutim u Lickoj zadobise mnoge grai

dove Krbavski knezovi
nitimi
Ijudi

Frankapani, tako da

je

»knez

ili

span stola k
Novi)

r

a

1 j

e

v a meju pleme-

Mogorovici v Lici« imao razmjerno malenu oblast, dok su poglaviti gradovi
ili

(Pocitelj, Belaj

Bilaj,

Lovinac, Barleta, Novigrad
ili

ili

bili

u vlasti nasljednih kne-

zova. Zupanija Poljicka

zupanija Poljica dosla

je

opet god. 1444. konacno pod Mletke.
i

Tako su

u Hrvatskoj ostale

samo
su

dvije prave zupanije (Kninska
ili

Lucka), dok

i

te

nijesu

u prvoj cetvrti XVI. stoljeca spale sasvim

dijelomice pod tursku vlast.

Uz
(kneztva)
pani,

zupanije
ili

obstojale

u

to

vrijeme

u

staroj

Hrvatskoj
ili

brojne

k n ez

i j

e

grofovije, kojima

su gospodovali nasljedni knezovi
drugi. Takove su gradom Cacvina, K
i 1

grofovi: Frankas

Kurjakovici, Nelipici, Talovci
Sinj
i

knezije bile:
i

Cetina
Klis
i

grado-

vima

Travnik,
s

Po

s u s

j

e s

s s

gradom

vise sela,

P e-

trovo polje

gradom

Kljuc,

Promina

sa vise sela; napokon poznate vec odprije
i

knezije Krbava, Buzane, Qacka, Vinodol,

Modruse

t.

d.

Qod. 1469. oteo je kralj Matijas Korvin knezovima Frankapanima znameniti primorski grad S e n j s kotarom, a poslije jos kneziju Qatansku ili Qacku s gradom O t o ccem 1 jo§ nekim gradovima u onoj okolici. Od toga citavoga podrucja stvorio je na to
i

zasebnu upravnu vojnicku oblast, naime Senjsku kapitaniju. Qlavaru te oblasti, zvanu k a p t a n, bilo je poglavito s kraljevskom cetom braniti povjerenu mu oblast od navala turskih od Mletcana; no pored toga bilo mu je paziti i na susjedne
kralj
i i

i

knezove hrvatske. Ne zna
je
i

se, koliko je
i

kraljevska ceta brojila

Ijudi;

godine 1504. primao
forinti

kapitan senjski za obranu Senja
forinti soli.

ostalih

gradova svoje kapitanije 2000
s

u zlatu

za 500

Senjska kapitanija obuhvatala

je
i

ne samo grad Senj

Qatansku knezevinu

s

Otoccem, pace

grad Brinjski

(1479.).

nekadanju kotarom, nego Qod. 1489. spadaju na Senji

UPRAVA, UPRAVNE OBLAStI

I

OBLAStNlCl.
i

15

Novigrad. Citavom kapitanisku kapitaniju gradovi: Senj, OtoCac, Starigrad na moru, iijcgov zamjenik, vicckapitan; u pojedinim gradovima stoluju kajoin upravlja kapitan
i

stelani (castellani)

ili

porkulabi (Burggrafen). Vec 1472. izdao

je kralj

Matijas Korviii graih

djanima Senja slobodno pismo, kojim je potvrdio njihove stare povlastice, te kaStelana. Po uzoru Senjske kapitanije bi§e od nasilja kraljevskih kapitana
i

zastitio

poslije

u

XVI.

stoljecu

iiredjene

i

druge

kapitanije uz

tursku medju,

od kojih

je

onda postala

krajina.'^

Prvi po imenu poznati kapitan senjski bio
njega spominje se god.
I486.

je

god. 1473. Bolffgangus Frodnar. Poslije

Dubrovcanin Maroje 2unjevic kao kapitan. Godine Mak§ak (Petrus Tarnok de Machkas); godine 1496. nalazimo u jedan mah zajedno dva kapitana: Nikolu Kolunica (Nikoiao Ko1495. Zagrebcanina Ivana Pastorija (Johanni Palonych, Nikolaus Horvath. Nicolao Croato) Soan de Zagrabia, Johannes Qyoan). Iza ovih zarcdase: Oeorgius Orbanas (1496.), stori,
1477.

— 1482.

— 1494.
i

vrsi

tu

sluzbu Petar Tarnik

1

Benedictus de Werner (1499.)
tus

i

Alber1505.).

Lonyay

(de

Lonya,

1501.

Od

godine 1506. pak do 1518.

nema

po-

sebnih kapitana u Senju, vec tu cast

vr§e tadanji bani hrvatski, koji uz svoju

bansku placu primaju za kapitaniju 2000

gotovom za 1000 foPocev od lipnja 1518. nalazimo opet po dva kapitana. Najprije su
zlatnih forinti u
rinti
soli.
i

Jeronim Petelinic
peci
(1518.),

i

knez Ferenac Nelei

onda Jeronim Petelinic

Gregorije Orlovcic (1521.).
1523.

Od

godine

upravljaju

kapitanijom Gregorije

Orlov5i6

(Qregorius

Orlowchyth

de

Choka)
rena

i

Petar Kruzic (Petrus Krwsyth
bi

de Kroog), kojima
i

podjedno povje-

obrana grada

Klisa.
et

Oni se zovu
Clis-

»capitanei
siae«.

Segnae
je

castellani

Kad

Gregorije OrlovCid u boju
polju

na

Muhackom

poginuo, ostao

je
i

QRB KRALJEVINE SLAVONIJE.
Snimak
s

Petar Kruzic sam na braniku Senja
Klisa

grbovnice kralja Vladislava
Kodine 1496.

11.

od

(capitaneus

Segnensis

et

Cli-

siensis).

Jednako kao Senjsku kapitaniju
uredio
ta
je

kralj MatijaS

Korvin
ili

i

onaj dio Bosne, koji

je

god. 1463.

i

1464.

Turcima

oteo.

1

banovina Bosna
je biti

JajaCka banovina

kao

i

susjedna

SrebreniCka

imala

bedernom za suzbijanje osmanlijskc

slle, te je bila

na vojniCku uredjena.

prvo vrijeme (1464.— 1471.) upravljali su Bosnom hrvatski bani (Emerik Zapoija, Ivan Tuz, Bla^ Magjar); no god. 1471. imenovao je MatijaS kneza Nikolu IloCkoga kraIjem Bosne. Po smrti Nikolinoj (1477.) zaredaSe samostaini bani Bosne ili Jajca; najprije

U

jedan (Petrus

Doczy

1480.,

Fichwr

1486.)

a poslije (1494.) po dva zajedno. Najpoznatiji

bani u to vrijeme

jesu:

Balthasar de Batthyan

(1494.— 1505.).

Franciscus

Beryzio

dc

srpnju 1527. uredio.

RipaC). kojii je Nikola JurlAie n B h a e k a (Bihae bana IvaniSa Korvina (1504.) u grad Biha(i doSao je po smrti hercesa kraljevsku vlast, te su njim u kraijevo ime upravljali bani. Ve(5 od 1512. namjeStali su bani u Rradu Ivan BihaCu zasebnc kapitane. Poznati su kapitani lurai Straiemanski (Strcsemley) cod. 1512. SvctaCkl (do Zempchc) cod. 1526.-1527.

Iza senjske kapitanije najstarija je

I

i

Sam

i

I

16

HRVATSKO KRAUEVStVO U
«
(1494.

XV.

StOLJECU

I

PRVOJ CETVRTI
(1507.),

XVI.

STOLJECA.
Zthresemley
(1522.),

Grabarya

1503.),

Bartholomeus prior Auraiiae

Qeorgius

(1508.— 1512.),

Nicolaus Zekel de

Kewend

(1508.),

Petrus Keglewych de

Bwsyn
i

Nicolaus Gylethffy (1522.— 1527.), Johannes

Horwath de Zedlak (1525.— 1527.).
ne

Bosanskoj
1

ili

Jajackoj banovini pripadali su

samo gradovi Jajce
i

Banjaili

u k a (Banya-Luka), nego takodjer gradovi
ili

Vjencac, Levac
(Orbazvara).

Grebe n, Sokoi, Jezero, Vijenac Vrbaski grad Livac, Komotin, Bocae, Zvecaj
i

je banovina obuhvatala citavo podrucje rijeke Vrbasa od izvora svima su gradovima bile vece ili manje posade; najjace utvrdjeno vojskom snabdjeveno bilo je Jajce. God. 1504. odredjeno bi za uzdrzavanje kapitana, vojnika (pjesaka konjanika), kao straza u Jajackoj banovini do 20.000 zlatnih forinti. Oko obranu Jajca ovaj: 1512. bio je proracun za uzdrzavanje god. 1506.

Po tome

do utoka u Savu.

U

i

i

i

Banima Jajca za 200 konjanika
Istim (banima) soli za

i

300 pjesaka u ime place

...

.

.

.

.

.

.

.

12.000

2.000

Za obnovu zidova, kao za popravak drugih zgrada Pjesacima (150), koji sluze u Jajcu ostalim gradovima Lakim konjanicima (120), koji sluze u Jajcu ostalim gradovima Za uzdrzavanje straza kod Jajca gradova ostalih Za uzdrzavanje redovnicima sv. Franje u Jajcu
i
i

3.000 3.600

...(...

3.000

i

700
200
150

Mestru, koji pravi solitar (barut)

Gradjanima

i

ziteljima u Jajcu
i

i

ostalim gradovima

300
150

Topnicima u Jajcu

njihovim pomagacima

Svega
zlatnih forinti
ili

.

.

25.100

dukata.

Izneseni podatci objasnjuju se jos bolje racunima kraljevskoga dvora za kralja Lju-

devita

II.

u vrijeme od 12. sijecnja do 16. srpnja
vrsili cast

1525.

Iz
i

tih

racuna doznajemo, da su u
koji

ono doba

bosanskih bana Nicolaus Gylethffi

Joannes Horwath de Zedlak,

su u ono pol godine primili u ime place (sallarium) 1700
zlatnih forinti.

+

2200

+

2000

+

400

=

6300

Uz oba bana spominje
koji je primio

se »provisor« grada Jajca, po imenu Ivan Hober-

danac (Oberdanci),
se je jamacno

za sest mjeseci place 100
i

+

66

+
i

100

=

266

forinti, te

morao
i

brinuti za

obskrbu vojske, kao
huzara
i

za popravak

uzdrzavanje samoga
zitelja

grada. Gradska posada sastojala je od pjesaka,

naime

300 domacih
bili

(Jajcana),

zatim od konjanika,
tana, po

to dvorskih

ili

katana. Konjanicima

su na celu
je
i

dva kapiimala

imenu Mihajlo Turak (Therek)
i

Petar Keglevic; jednako

pje^adija

kapitana (Erews Petrus)

vojvodu (Lukarith Martin wayda).
je

Vrlo
proglasiti
i

je

znacajno, da se

nadvojvoda Ferdinand na pocetku god.

1526. smijerao
la

kruniti

kraljem bosanskim, »jer Bosna pripada Hrvatskoj«

(appartenendo

Bossina a

la

Croatia).

Zitelji

po narodnosti

i

po stalezima.

U XV.

stoljecu

sve se vise mnoze

V
i

1

a s

i

i

Mor
Istru.

1

a c

i

(Murlaci) na teritoriju hrvatskoga kraljevstva, narocito u samoj kraljevini Hr-

vatskoj na jugu Kupe. S kopna prelaze na otoke (Krk), pa odanle u austrijsku

mletacku

Nelipica,

mnogo Vlaha Morlaka spominje se oko god. 1412. na imanjima knezova poimence u zupama ili knezijama Cetini (oko gradova Sinja Travnika), Posusju (oko grada Cacvine), Petrovom polju (grad Kljuc), Odorji (grad Zvonigrad) na Zrmanji,
Osobito
i
i

i

zatim oko gradova Omisa, Klisa

i

Kamicca. Ti su Vlasi pomagali Nelepice u borbi

s

Mlet-

cima, pa su stoga uzivali posebne povlastice.
lipic,

Kad

je

god. 1434.

umro

posljednji

knez Ne-

je svu njegovu bogatu bastinu zet njegov Ivan (Anz) ozujka 1436. u gradu Klisu, izdao za Vlahe u zupi Cetini oko Sinja poseban statut, kojim je »svim dobrim Vlasima« potvrdio »dobre postene

po imenu Ivanis, preuzeo
je,

Frankapan. Taj

boraveci

18.

i

i

:^ITELJI

PO NARODNOSTI
su im
bili

I

PO STALEZfMA.

17

0rave

njih

navadne zakone,
i

ki

za

njih

biv§ega gospodina bana Ivanisa Ivanoje statut

vica (Nelipica)

za njegova otca, kneza Ivana.« Buduci da

sastavljen hrvatskim

jezikom
docuju
i

i

pisan cirilicom,

nema sumnje, da

su

ti

Vlasi govorili

tada hrvatski.

To

posvje-

njihova imena, koja se u statutu spoiiiinju,

kao Viganj Dubravcic, Ninoje San-

kovic, Tonias Kocevic, MatijaS Vukcic, Milic Ostoic, Dragic Prodanic, Blaz Kocic, Hrelia

Oolesevic, Vukat Voinovic, Ivanis QrobaCic,
Drazivojevic, Radivoj
Vitkovic,

Bulat Kustrazic
»i

Budan GrubSic, Bilosav Drazevic, Jelovac Ivan Poznanovic. Neke ustanove recei

noga

statuta, kojima se odredjuje
»i

da ne drze
otdati na

Hrvati Vlahov mimo
1

jednoga bra1 i

vara«, zatim

S
ti

r

b

1

i

n da

nemore

V

a h

a, ni

ni

Vlah

na S

r

b

n a«,

jasno

dokazuju, da se

Vlasi ne

mogu

pribrojiti ni

Hrvatirna

Srbima. Znacajno
t

je

medjutim,
iz

da se

ti

»dobri Viasi« nazivaju takodjer »dobri muzi k a

u n a

r i«,

kako se razabira
taj

posljednje stavke recenoga statuta, gdje se kaze: »I na to im
jere svi ovi vise pisani dobri

dasmo

nas otvoren
i

list,

muzi katunari svojom bracom
i

i

svojimi katunami
i

svojim

opcinami obitovase se
oni
i

i

prija§e
i

ob(v)ezase virami
sluziti

njih

ostanak bote virno
i

pravo

dusami svojimi, da nas na§ ostanak svojimi glavami svojim blagom svom svoi

i

i

jom mocu

ne ostaviti nas

i

nas ostanak protiv

vsakomu

cloviku*.

Vlasi

u

zupi

Cetini

zasebne knezove, koje su sami izabirali; jos god. 1476. izdao je Vladislav Talovac, sin bana Franka, u gradu Cacvini otvoren list, kojim je potvrdio MiklouSa Dehojevica za kneza vlaskoga u zupi Cetini. U tom listu pise Vladislav Talovac: ». da vi. .

imali su svoje

divsi

mi prave

i

verne sluzbe Miklousa Dehojevica

i

njegovih prvih sluzbe, ke su sluzbe

sluzili, da mu ucinismo tu milost, da ga ucinismo kneza VlaSkoga strane Vlaske po zakonu Vlaskom, onako, kako ga su Vlasi obrali, onako ga mi potvrdjujemo potvr.« dismo ga za njegova zivota, da ga hocemo za njegova zivota u tomu uzdrzati

nasoj kuci

i

.

.

Lici

Qotovo u isto vrijeme, kad su Vlasi u Cetini dobili svoj statut, izticu se Vlasi u na sjevernom podanku Velebita. Ti Vlasi imadu svoju obcinu, te izdaju 16. srpnja 1433. ovu hrvatsku izpravu u prilog franjevackom samostanu sv. Ivana vise dana§njega
i i

Medka: »Mi Antun Tukovic
po
inieni:

Ivan Herendic, knezi, vladiki, Paval voivoda.
i

i

sudci Vlaski,

Dian Muskovic, Juraj Ruzic, Matias Vlkotic
i

Matias

Jelcic,

takoje

pristava

stola
visic,

Vlaskoga: Matul Rubanovic

Mikula Mulgasic,

i

takoje Ivan Sopkovic, Milota Pra-

Lukac Milunovic, Tomas
i

Aladinic,

sevic

Bartol Ceprnic,
list

i

vsi dobri Vlasi

v Hrvatih: damo

Franko Danilovic, $imun Bilkovic, Orgur Bekoviditi vsim, kim se dostoji, pred
v Kozlu rogu v Nadbrdu
i

kih obraz ta nas

pride,

da ucinismo slobodscinu vsemu imanju svetoga Ivana crikve
i i i

V Lici na gori, najprvo v selu Celopekam

drugdi, gdi je

imanje svetoga Ivana crikve, ca k

na 'nom imanju
imi

i

ki

njim kmetom, ki su rccenomu imanju napred budu, da nijedan Vlah s nami nas brat Hrvatskih Vlahov ne
njoj
pristoji
i

rccenomu imanju nijednoga
zeti,
ni

zla uciniti, ni gajev pasti, ni zit ni

senokoS
i

trti,

ni

recenih

kmetov hasan

ukrasti ...

A

to

ucinismo cic Ivana svetoga

cic

nasih du§ spagovorili,
i

senia.« Licki dakle Vlasi, kojih

imena svjcdoce, da su tada vec hrvatski
kiicz,

imadu

poput Hrvata svoj »vlaski stol« (sud), kojcnni su na cclu
njih

vladika

vojvoda. a uz

sudci

i

pristavi:

oni

nadalje izdaju slobodni
i

list

franjevackoj crkvi sv. Ivana, po iiemu

bi mogli nagadjati, da su sami bili rimokatolicke vjere. Licki Vlasi razasuli su se poslije po Citavom Velebitu sve do Senja. Jedna se obcina vlaSka (universitas Valachorum) spominje u primorju kod Starigrada u zupi Podgorju; tim je Vlasima god. 1521. zapovjedio

kralj Vladislav

II..

da se niorajn pokoravati senjskim kapitanima

Jeronimu

Pctcllni«iu

I

(Iregoriju

Orlovcicu.
je

Osobito nniogo Vlaha okupilo se
lika)

u

Oinarskim planinama.

U
le

2upi Vrhrika (Vr-

spominju se Vlasi od plemena Tulic (dc gcnere Thwlich); te
13.
iz

Vlahe

kralj
i

MatiiaS

Korvin, boravcci

prosinca 1463. u Jajcu, darovao hrvatskomu
je

vlastelinu

plcmiCu

Ivanu Cuhrcticii
/iiiK.

Vrhrikc, koji ga

pomagao
k^dic

pri

podsadi recenoga grada. Vlaha nalai

i.s

na Zrmanji oko Kegal-grada.
povj.
111.

sc uod. 1486.

1487. parbe s Keglevi^i^a radi.

Klaie. Hrv.

(5.)

2

18

HRVATsKO KRALJEVSTVO U
ti

tV.

STOUECU

1

PRVOJ ceTVrti
jer se

XVI.

STOLJECA.

nekih zemaljaM
mil Babic,

su Vlasi jamacno
Quljevic,
i

bili

vec pohrvaceni,
Skalic,

zovu Radic Quljevic, Rad-

Mozgota

Radovan

Matija Terehimcic
i

Uz imena
imena
nije

Vlasi

Morlaci spominje se u XV. stoljecu jos
li

poznato; jednako se ne zna, da

je

i i. toga ime Cici vrijcdilo za sve Vlahe u obce ill

Toma Kalcic. ime C c Porijekio
i

samo za neka

zasebria piemena. Ali svakako

stoji,

da su Cici takodjer Vlasi, mozda

ta-

kovi, koji se ne bijahu jos

posve

pohrvatili. Cici spominju se

vec god. 1463. u
zupnik

Istri

oko

Pazina kao podanici
citavu
1

i

vojnici

kneza Ivana Frankapana; koruski
se prostire

Jakov
z

Unrest
h n-

opet u svojoj njemackim jezikom sastavljenoj kronici Ugarske znade oko god. 1499. za

Cicku zemlju,
t

koja

izmedju Hrvatske

i

Bosne (C

y

s c

a n d

lig

zwischn Wossen und Krabaten).

Vlasi na tlu hrvatskoga kraljevstva nijesu ni u

XV.

stoljecu

bili

oslobodjeni od voj-

nicke sluzbe.
okupljati

Po vojnickom registru kralja Sigismunda od god. 1432. morali su se oni pod hrvatskim banom u taboru, koji je bio smjesten protiv Mletaka Turaka
i
i

duz Hrvatske
u

Dalmacije.

U tom

su taboru stajali »citava kraljevina Hrvatska

i

Vlasi
in
n u
r

njemu zivuci

sa svim svojim silama« (totum

regnum Croatiae

et

Valachi
i

eo existentes cum potentiis eorum). Uz dacu, kako se razabira iz jednoga popisa
se popisu spominju Vlasi

vojnu sluzbu placali su Vlasi lakodjer

a

t

ratne dace u Hrvatskoj od god. 1504.

U tom

kod Knina (Walachi Tinninienses), kod Obrovca (Walachi Petri Tarnok ad Obrowacz), kod Vrlike (V/alachi Pauli Chobrethyth in finibus), napokon uz grad Nutjak na Cetini, koji je tada pripadao knezu 2arku Drazojevicu.

Turska najezda
V o d o m, da se
stvo.
je

na Srbiju, Bosnu
zemalja stao

i

Humsku

zemlju (Hercegovinu) bila

je

po-

narod

iz tih

seliti

u tada jos zasticeno hrvatsko kraljev-

Odkad je srbski despot Qjuragj Brankovic ustupio kralju Sigismundu godine 1427. Macvu s gradovima Beogradom Qolubcem, pocelo se je sve vise Srba naseljivati po Ugarskoj iztocnoj Slavoniji, a narocito po Srijemu. Ta je seoba Srba ili Rasana (Rasciani) postala jos zivlja, kad su Turci nakon pada Smedereva Srbiju pretvorili u turski pasaluk (1459.). Pad Bosne (1463.) Hercegovine (1482.) bijase opet povodom, da je hri
i i

vatski narod

iz

tih

zemalja stao grnuti u Hrvatsku
i

i

Dalmaciju, pace

i

u Slavoniju. Bje-

gunci

iz

Srbije,

Bosne

Hercegovine,

koji su se
r
i

pred turskom silom zaklanjali u slobodne
j

hrvatske zemlje, zvali su se u ono doba p
polovici

b

e z

i

(prybeg, pribeg, prebeg).
je

U

drugoj

XV.

stoljeca

i

prvoj cetvrti sestnaestoga bilo
je
i

vec mnogo pribjega na

teritoriju

hrvatskoga kraljevstva. Medju njima bio

srbski despot
iz

Vuk Qrgurovic (Zmaj
1504.

ognjeni
i

Vuk), zatim jedan ogranak hercega sv. Save

Hercegovine, humski knezovi Vlatkovici
(Bistrica

druga gospoda, a
gius

s

njima

sila

puka.

Tako

se

primjerice god.

spominje neki »Qeorpolju u

M.

Milithich una

cum

fratre suo, qui de Bistricia

na Hlivanjskom
kralj Ljudevit
i

Bosni) ad Klyz (Klis) venerat«, kako prima za svoja 32 konjanika godisnju placu od 320
zlatnih forinti,

da

sluzi protiv

Turaka. Qod, 1525. zapovijeda opet

II.
i

Petru

Keglevicu, da u kotaru svoga grada Bijelc Stijene doznaci zemljiste

seliste

Tomi

Antunu
a.

Qvozdenovicu, kao

i

Jurju Varjacicu, koji su od

Turaka
je

vi

nasu drzavu pobjegli« (qui
to,

Turcis ad nostrum regnum transfugerunt). Dogadjalo se
bili

i

da su

i

onaki

Ijudi, koji

su

silom poturceni, ostavljali svoju domovinu, te se pobjegavsi u Hrvatsku opet povratili

Tako je oko god. 1503. kralj Vladislav II. darovao kasteo Majkovec u Krizevackoj zupaniji nekomu Hadar vojvodi, koji se bijase ponovno pokrstio (agili
u krilo krscanske vjere.

Hadar waivode,

qui derelicta secta Machometica ad fidem veram cristianam exiit). God. 1511. opet darovao je isti kralj posjedovanja »Podplaw et Dolywacz ad castrum Ottochacz pertinentes in regno Croatiae in comitatu de Gaczka existentes« pribjezima
.
. .

»strenuis militibus Petro, Qregorio et altero Petro Dorothych, qui nuper sectam

Machosve vise

meticam spreverunt

.

.

.

(et)

se in sanctam religionem christianam contulerunt«.
(1493.)
bila

Kad

je

Hrvatska nakon strasnoga boja na Krbavskom polju
je

izlozena turskim provalama, zapocelo

takodjer

i

razseljivanje hrvatskoga

2ITELJI
a

PO NARODNOSTI
juzne Hrvatske

1

PO STALE21MA.
preko Qvozda
Rrniiti
i

Id

tl

f

od

a.

Najprije su

ziteiji

iz

stali

u tada jo§ zakoji

klonjenu Slavonijii, narocito u krajeve izmcdju Gvozda, Kupe. tada
i

Save

Une,

su se

prozvali lirvatskoni; u prvoj pak Cetvrti

Sestnaestoga

stoljeca.

narocito

nakon

pada

Knina

(1522.),

Skradina
se

(1522.)

i

Ostrovice

(1523.)

javija

o

prvim

seobama Hrvata
17.

u

tudjinu. Dne

svibnja 1524. dozvolio je kralj Ljudemestrii

vit

svojih se
iia

peharnika Franji Ba-

canu,

da
et

njegovim

posjedima

(Enyng

Bathyan) u Ugarskoj smiju na-

I

staniti

»Mrvati, koji u na§oj kraIjevini Hrvatskoj radi straha
i

neprekidnih provala
i

i

navala

predivljih neprijatelja Turaka mirno sigurno prebivati
ne mogu, te kojima su vec isti dusniani kuce, prebivalista
i

zgrade ognjem u pepeo obratili, a imanje sve stvari kao plijen razgrabili« (annuensve
i

dum duximus
qui in

et

conccdendum,

ut Croati,

regno nostro Croatie propter meincursiones et invasio-

tum
et

et continuas

nes ferocissimi hostis Thurcarum quiete

secure habitare non possunt, quorum
.

iam hostes
edificia

ipsi

domos, habitacula

et

omnia

igne in cinerem, bonaque et res
in

universas
sent, pro
et

predam ipsorum convertisad bona
dicti

ipsorum ampliore quiete, salute
Francisci
.•'HMtr^tK.:
ii^:

tranquillitate

Alt

Batthyani morandi causa venerint vel venire voluerint,

quantocumque numero
et

sint,

ubi hostium invasiones evitare et se vi-

tamque ipsorum unacum uxoribus
rebusque
et bonis custodire et

filiis

defcndere
in

possint, libera et sine

uUo impedimento

bonis

suis

Enyng
et

descendere

Batthyan vocatis descensum facere ibique
et

pro se habitacula ac domos et edificia parare possint et valeant godine
1527.
. .

.).

Slijedece

teitti*Mti*Ki

tffe

bjcze opet Hrvati
a
1
i

preko
NADQROBNA PLOCA MARKA MARULICA.
U
crkvi Franjevaca konventualaca u Spljetu.

mora

u

1

1

j

u,

gdje su osnovali nai

seobinc u Apuliji,

Markama
tih

Abruzzama.
pokrajini

Kukavni ostatci
2ive jo§
Molise,
i

hrvatskih bjegunaca
talijanskoj

danas u
u

te

svojim

pjcsmama spominju tadanjega krbavskoga kneza

i

bana, slavnoga

Ivana Karlovica.

Prigodom selenja
estoga dolazilo
je

u

drugoj polovici petnaestoga
Iirvatskoga naroda takodjer

stoljeca
ii

i

prvoj

polovici

Sestna-

mnogo

one primorskc gradove
2*

20

HRVATSKO KRALJEVStVO U
1

XV.

STOLJECU

I

PRVOJ CEtVRti
Spljet,

XVI.

StOLJECA.
j
i

Da mac t mletackoj
i j

i

Hrvatske

(Nin, Zadar, Sibenik,
i

Trogir,

Omis), k o

s

u

b

i

I

i

u

grada Dubrovnika. Tako se je zgodilo, da je u onim dalmatinskini gradovima, u kojima je do 1420. bio pretezan romanski zivalj Diibroviiik), sada sve vise preotimao maha hrvatski elemenat, na(Zadar, Trogir, Spljet

vlasti, pa

u slobodnu obcinu

i

rocito
siriti

medju pucanima.
talijanski

U

drugu ruku se
prvotno

je

opet za mletackoga viadanja iza god. 1420. stao
i

hrvatskim gradovima, kao u Sibeniku, Omisu, Hvaru Korculi. U obce se je u svima gradovima mletacke Dalmacije (i Hrvatske) u ono doba u javnomu zivotu rabio latinski, doticno talijanski jezik (mletacko narjecje), dok se je u prijezik

u

vatnom zivotu
vecina
zitelja

i

u porodicama govorilo

mnogo

hrvatski.
ili

Moze

se

reci,

da

je

ogromna

u mletackoj Dalmaciji tada govorila
ili

bar razumjela dva jezika: romanski

(starodalmatinski

opet talijanski)
i

i

hrvatski (doticno srbski).
i

razseobe nijesu ipak b t n o promijenile etnografske priSve izbrojene doseobe hrvatskom kraljevstvu sve do god. 1526. U citavom kraljevstvu sacinjavaju jos uvijek ogromnu vecinu Hrvati, doticno Slavonci (Slovinci). To posvjedocuje savremeni dubrovacki povjestnicar Ludovicus Tubero (Crijevic ili Cerva, t 1527.), kad opisujuci tadanju Ugarsku Hrvatsku do god. 1522. ovako govori: »0d dalmatinskoga primorja, koje oplakuje Jadransko more, do rijeke Drave jesu r s k koje Ugri djelomice p u c Hrvatima, a djelomice Slavenima il^asanima zovu. Od Drave pocinje malike u
i
i

i

1 i

i

i,

gjarski govor«. (A littore Dalmatie,

quod mari Adriatico
et

abluitur,

gentes lUyricae sunt,

Quos Hungari partim Crouatos, partim Sclauenos
ricus incipit sermo.)

Rascianos dicunt.
f

A Dravo Hunga''m!
I

Pored bitno nepromijenjenih narodnostnih
prilike.

prilika

nijesu se

promijenile ni stalezke

Za
stva,

slabih kraljeva u prvoj polovici

XV.

stoljeca
i

znatno se dize vlast visega plemili

koje

sacinjavaju

nasljedni
1449

kn e z o v na

(comites)

g
r

r

o
i

f

o v
ili

i.

U

kraljevini Hri

vatskoj jesu po izumrcu Nelipica (1434.) najodlicniji knezovi
z o vi (Frankapani), koji se god.
dijele

K

c k
te

M o d r us k

k n e-

o

s

a

m

1

o z

a,

drze
se

izmedju Kupe, Une, Zrmanje

i

Jadranskoga mora. Uz

njih

izticu

ogroman posjed u tom prijedjelu jos

i

kao gospodari Krbave, jednoga dijela Like, Podgorja nekih oblasti oko doljnje Zrmanje. Djedovinu izumrlih knezova Nelipica na jugu Krke porijeklom Dubrovcani (ili Korculani), koji se preuzeli su god. 1437. knezovi T a o v c
krbavski knezovi
1

Kurjakovici

i,

jos god.

1476.
i

ponose naslovom »knezovi cetinski
i

i

kliski«.

Tako krcko-modruski knei

zovi,
niji,

kao

knezovi Kurjakovici
ili

Talovci drze brojna posjedovanja
ili

u kraljevini Siavo-

koja su stekli

kraljevskim darovnicama

zenitbama.

U kraljevini Slavoniji knezovi, koji uz kneziju

sve do god. 1456. silno utjecu u sve
velikim

javne poslove

Ce

1

j

s k

i

Zagorje gospoduju prostranim posjedima diljem citavoga hrje

vatskoga kraljevstva. Njihovu bastinu preuzeo

dijelom

»pan Jan Vitovec od
r s

Qrebengrada«, kojega su opet
(grofovi) Juraj, Ivan
i

naslijedili (1468.)

njegovi sinovi, »z a g o
tih

k

i

k n e z o v

Tek vonskim krajevima izmedju Save
Vilim.
12
i

god. 1488. skrsena bi vlast
i

zagorskih knezova.

U

sla-

Une

nalazinio knezove

Ba
1

bo n
i

i

iztocnoj Slavoniji izticu se u drugoj polovici

XV.

stoljeca

1

oc k

knezovi,
I

(t 1524.) ponosi se

knez Nikola podigao do casti bosanskoga kralja (1471.— 1477.). naslovom hercega bosanskoga.
Kralj Matijas Korvin (t 1490.) radio je za

e-B a g a j s k e. U od kojih se sin njegov Lovrinac
c
1

citavoga viadanja svoga svima silama.

da ne samo u Ugarskoj, nego
sivao do najvisih casti.

i

u Hrvatskoj

i

Slavoniji skuci silne nize plemstvo,

knezevske (grofovske)
i

oligarhe. Zatiruci njih na svaki nacin podigao je

Tako
i

se za njegova viadanja osilise ne

je kmetove uzvisamo mnoge porodice ni-

pace

zega plemstva, nego

medju inim
je

prvotno

familije. U hrvatskom su se kraljevstvu tada Berislavici drugi. Osobito pak podigao se osilili plemici Keglevici, kmetski rod B a k a c a (Bakocz, Bakolcz), koji bi 1459. uzvisen na plemstvo

neke kmetske

i

2nt:LJl
primivsi pridjevak

PO NARODNOSTI

I

PO STALE21MA.
mjestu
ii

21

E

r

d e d

i

(de Erdod) pc istoimcnoin
i

szatmarskoj

ziinaniji
si-

Znameniti nadbiskup
riovcu Petru god.

Tomo

Erdedi pomo.irao
ostaviti

obosatio

je

svoj rod tako. da je

svome

1521.

mogao

ogromna imanja

u kraljevini Slavoniji (Moslavimi,

\

''.Ij

#,-.

m^"'Mln

.

STOLNA CRKVA
ju
i

SV.

JAKOVA U SiBENIKU.

Zasnovao

zapoCeo Kraditi Juraj Matejevid (1441).

Cesargrad, Okie
toj

s

Jastrebarskim), po kojima

je

potonjega zapalo jedno od prvih rnjesta

ii

zemlji.

Stari kne^evski

rodovi lirvatski
i

stali

su u

XV.
se,

stolje(3u
Ii

izvoditi svoje porijeklo

od

prastarih porodiea rimskih

talijariskih.

Ne zna

da

se je

to zgadjalo pod

dojmom

Ii

22

HRVATSKO KRALJEVSTVO U
ili

XV.

STOLJECU

I

PRVOJ CETVRTI
i

XVI.

STOLJECA.

humanizma,

su se oni htjeli tim odijeliti od n o

v h velikasa. Krcko-modruski knezovi

prozvali su se

Frangepani
je

(Frankapani), a Babonici-Blagajci opet
je

U

r s

i

n

i

(Orsini).

Knez Ivan Karlovic (Kurjakovic) poceo
(Torkvata); god. 1519. pjevao

izvoditi svoju lozu
dalji

od starorimskih
i

Torquata

o njemu

mu

rodjak, knez

zagrebacki kanonik Stje-

pan Posidarski ovako:
sManlius arces Romanas
j

et

templa repulso

Defendit Qallo saepius hoste procul. Hie noster Torquatus agros defendit avitos,

Et saepe a nobis Turkica signa fugat;

Tarn gratus patriae quantum ille Quiritibus olim, Et si fata dabunt prospera, maior erit!«

Pokusalo se

je

i

S

u

1

pi c

1

j

i

m a,

ali

to

knezove Zrinske od plemena Subic dovesti u srodstvo nije poslo za rukom.
s

s

rimskim

obogaknezevsklm (grofovskim) rodovima, pretezna se je vecina malih plemica morala boriti za svoju slobodu protiv nasilja premocnih velikasa. Dogadjalo se je, da su citave plemicke obcine podlegle premoci tih velikasa, koji bi obladali njihovim plemenskim gradom, pa im onda nametali razne dace
su se brojne porodice nizega plemstva, obavljajuci razne javne sluzbe
i

Dok

tivsi se

kraljevskim darovnicama, stale takmiti

i

druge duznosti. To se

je

narocito dogodilo slobodnoj

plemickoj
podigla

obcini

u

Tu

r

o po

1

j

u.

Ona
su
molili

bijase

radi

obrane od Turaka oko godine
1469.

1467.

kasteo

Lukavec.
provaljivali,

Kad
zaje

na

to

godine
receni

Turci

preko

Turopolja

su

plemici

tadanjega

bana

Ivana

sve do Zagreba Tuza od Laka za

pomoc.

Ban

kad su Turci otisli, nije vise htjeo plemicima kastela povratiti, vec ga je pridrzao za se, te je onda silio plemice njihove podanike, da cine razne sluzbe ne samo u tome kastelu, nego u njegovu gradu Medvedgradu. Poslije Ivana Tuza drzali su Medvedgrad i Lukavec herceg Ivanis Korvin, braniborski markgrof Juraj, kraljica Marija napokon knez Ivan Karlovic; za svih tih gospodara turopoljski su plemici nemilo stradali. Jos godine 1527, tuzi Krsto Frankapan kneza Ivana Karlovica u jednom hrvatskom pismu na senjskoga biskupa Jozefica ovako: »Ovo je knez Ivan (Karlovic) v Lukavci, tr razcinja one uboge plemenite
u kasteo
svojih, koji su

Lukavec smjestio dvanaest puskara
i

ga

branili; ali

i

i

Ijudi, otijuci je

poda se podbiti

i

s e

b

r

i

je uciniti«.
je

Slicno kao s Turopoljcima desilo se
koji su

i

drugim nizim plemickim obcinama. Bilo
nite zemlje predavali

pace malih plemica,
te

sami svoje pleme-

knezovima

i

drugim velikasima,

stupali

u njihovu sluzbu, jer se

inace nijesu mogli odrzati.

Tako

su se god. 1432. plemici »de generatione

Lokochew«

do-

brovoljno podvrgli zastiti knezova Blagajskih.

Nada sve nepovoljno
druge bijede zatirala jos
i

postajalo u ono

t

u

r s

ka

s

i 1

zom sabor
pogibali.

je

ugarski u listopadu 1514.
i

pravo slobodnoga selenja,

doba stanje k m e t o v a, koje je uza sve a. Osobito nakon seljacke bude pod Jurjem Dosasvim skucio nevoljne kmetove, oduzevsi im nametnuvSi im toliko tereta, da su pod njim
njoj

Mletacki poslanik Oiustiniani kaze god. 1503. za Ugarsku, da su u
Ijaci,

samo
i

se-

vojnici

i

svecenici domaci

Ijudi,

a sve drugo da su stranci. Donekle vrijedi to
u XV. stoljecu u nas
i

za

hrvatsko kraljevstvo, premda se ne moze pore6i, da
i

medju g r aje djanstvom bilo sve vise domacih Ijudi, to ne samo u primorskim gradovima Dalmacije u Senju, nego takodjer u slavonskim gradovima, a narocito u gradovima Zagrebu
i
i

Krizevcima.
Siidlenie
i

pravo. NajviSi sud na banski
i

tlu

hrvatskoga kraljevstva bio
bilo

je

i

u

ovo doba
na
dvije

ban

s

k

i

sud

ili

stol.

Kako

je

hrvatsko kraljevstvo

podijeljeno

upravne
Slavoniji

oblasti, bila su

dva

obdr2avao se

je

banska suda: jedan u Slavoniji, a drugi u Hrvatskoj. U u Krizevcima Zagrebu, a u Hrvatskoj u Kninu poslije u
i i

PihaCu.

SUDJENJE

I

PRAVO.

23

U

Slavoniji

bili
i

su za redoviti banski siid odredjcni stanoviti rokovl. Sastaiao se ie

blagdana BoRojavljenja (octava to u sijecnju nakon osmice iza svakoga osmice sv. Jakova (octava sancti Jacobi); Epiphaniarum Domini) u kolovozu nakon trajao je pak svaki put tako dugo, dok se nijesu svrSile sve parnice.* Tako se je dogapreko petdeset dana (quinquagesimo sexto die octavarum dialo, da je sud bio na okupu festi Epiphaniarum doniini). Buduci da se je banski sud sastajao nakon reCenih osmica
polugodista,
i
i

ili

octava, prozvali su ga

osmickim

ili

oktavalnimsudom
je

(iudicia octavalia

ili

octavae).

Banskoniu
I

ili

oktavalnomu sudu predsjedao
bili

ban, a zamjenjivali su ga banovci.
vr§ili

kad

je

ban predsjedao,

su nazoCni banovci.

Uz ove

su sudaCku slu2bu p

r i-

SREBRNA POSUDA BISKUPA ANDRIJE DE bLULAKlb
Riznica prvostoine crkve u Zagrebu.

IZ

XV. STOLJECA.

s

j

e d n

i

c

i

ili

a s s e s s o

r

e

s,

koje su slavonski stalef

i

sami
je

izabirali.

liuduci da su se
i

o odiukama suda izdavale pismene izpravc, prisustvovao

sudovanju

protonotar
i

kraljcvstva
*

(prothonotarius
Rod.

regni
1432.

Sclavoniae), koji
bi§e odredjena

je

bio podjedno

izvjestitel]

u

Na slavonskom saboru
fieorjiii.

Cetiri

roka (quatuor octavas, videlicet
»ita

festivitatum sancti
i|)se

Jacobi.

Michaelis et Epiphaniarum

domini),

videlicet,

ut

semper

octave inchoentur fcria secunda (ponedeljak) proxima post octavum diem festorum predictorum. ci l)irsagia distribuantur feria tertia (utorak) videlicet die sequent!.* Banski sud zapoCinjao ic dakle prvi ponedeljak iza osmice odredienoga blagdana.

24

HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV STOLJECU
je

I

PRVOJ CETVRTI
koji se ie

XVI.

STOLJECA.

parnicama. Protonotar imao

zamjenika (pomocnika),
se

notarius.** Sastav banskoga suda ogleda
izprave o odlukama toga suda: »Nos
octavis festi
tario,
. .

.

.

zvao viceprothokojom redovito zapocinju banus commendamus, quod nobis in presentibus
u
formuli,

.

.

proxime

preteritis,

unacum vicebano
in

(vicebanis)

ac magistro prothono-

necnon nobilibus huius regni Sclauonie, iuratis soribus, pro faciendo moderativo iudicio causantibus,

scilicet sedis nostre iudiciarie asses-

grabie) sedentibus
rjesavati
koji su u

Po sve parnice, izuzevsi
.

.

.«.

odredbi kralja Matijasa

(Crisii, ZaKorvina imale su se na banskom sudu
infidelitatis),
i

sede nostra iudiciaria

parnice o veleizdaji (nota

zatim onih

Ijudi,

Ugarskoj sluzbe obnasali, nadalje banskih
je

krali

oslobodio od banskoga suda. Prizvati se

napokon onih, koje bi moglo od banskoga suda na kraljevski
podanika,
(iudex curiae regiae).
ili

dvor,

doticno na sudca kraljevskogadvora
Premda
su
bili

odredjeni stalni rokovi za banski
i

oktavalni sud, dogadjalo se

je

ipak, te

se radi turskih provala

nutarnjih smutnja koji put po vise godina nije sastajao

*"

Cast »pr()tonotara kraljevinc Slavonije« kao pomocnika
(krizevacki, zagrebacki) imadu
se

1

izvjestitelja

potjece jamacno od onda, kad su se pocele izdavati pismene izprave o
panijski sudbeni stolovi

na banskom sudu odlukama toga suda. I zusvoje

vec u XIV. stoljecu

protonotare

i

notare
a

(god.

1432.

sponiinje

Nicolaus de

Drenowa

prothonotarius sedis iudiciariae Zagrabiensis,
s banovcima, da budu zamjecitamo vise puta »prothonomagnifici domini regni Sclavonic

1434.

magister
Vrlo rano

Michael
stali

prothonotarius
se

sedis Crisiensis).

su

protonotari kraljevine Slavonije takmiti

nici

banski na oktavalnom sudu.

U

poveljama god.

1364.

— 1376.

tarius et
b a n
i«.

in

iudicatu vicesgerens
i

(zamjenik)
je

.

.

.

Bas

radi toga do§lo je

do smutnja izmedju banovaca
ih

i

protonotara. Buduci da
je

je

proto-

notar izdavao odluke banskoga suda, te

on takodjer 5uvar banskoga pecata. Bana je imenovao kralj, a banovce ban; protonotara pak b irali su stalezi sabrani na saboru. Stoga je plemstvo smatralo protonotara za svoga zakon. pouzdanika jamca, da ce se na banskom sudu vrsiti pravo Vec god. 1398. izdao je ban Nikola Qorjanski plemstvu kraljevine Slavonije povelju, kojom potvrdio staro pravo njegovo jos od kralja Ljudevita I. (1342. 1382.), da po svojoj ie obnovio skidati notare za zupanijske sudbene stolove. Podjedno je ustanovio nadlezvolji smije birati zupani ne smiju b e z plemickih sudaca (sine iudicibus nonost tih sudova, te odredio, da notari bilium) sami plemicke parnice rjesavati. Na saboru pak u Krizevcima 9. ozujka 1439. obnovio je ban Matko Talovac od nekih njegovih predsastnika plemstvu zakra(?eno pravo, da samo bira skida protonotara (prothonotarios seu conservatores sigillorum banorum). Kralj Matijas Korvin takodjer je plemstvu 23. lipnja 1465. potvrdio staro pravo, da slobodno bira protonotara; ali kad se plemstvo dvije godine zatim nije moglo sloziti pri izboru njegovu, te su se stoga rodile smutnje, onda je kralj sam 26. kolovoza 1467. imenovao protonotarom magistra Ivana Korotnaja (de Korothna), koji je onda tu sluzbu obavljao preko dvadeset godina (svakako jo§ 1487.). Qod. 1498. izdao je kralj Vladislav II. povelju slavonskomu plemstvu, kojom je odredio, da nakon odstupa svakoga bana mora protonotar po starom obiCaju njegov peCat predati plemstvu, koje 6e ga na komade razsjeci, da se njime ne cine zloporabe. Poslije Ivana Korotnaja spominju se jo§ ovi protonotari kraljevine Slavonije: magistar Nikola Vojkovic (Woykffy) od Vojkovca (1494. 1504.), koji se je 10. svibnja 1504. utopio u Dunavu, kad se je u camcu iz Budima u Pestu prevazao; zatim magister Emericus de Hassagh (Hassaghy, 1505. 1507.); onda magister F r an c s cu s de Marocha (1510. 1514.), koji ie podjedno bio »personalis presenciae regiae«; nadalje magister Stephanus Henczelffy de Pethrowcz (1516.— 1523.), koji je uza to vrsio cast dvorskoga sudca (iudex curiae regiae). Kad je po smrti ovoga potonjega bilo izpraznjeno mjesto protonotara kraljevine Slavonije, pisao je kralj Ljudevit II. banu Bacanu 7. lipnja 1525. iz Budima, neka poradi kod slavonskih staleza, da bude izabran »fidelis noster egregius magister Nicolaus (Mylethynczy), personalis praesentiae nostrae prothonotarius*. Kako se vidi, kraljevski je dvor nastojao, da ugledna cast protonotara kraljevine Slavonije zapadne vazda takove muzeve, koji su bili njemu po(5udni. Kao viceprotonotari regni Sclavoniae spominju se u poznatim dosad spomenicima ovi muzevi magister Petrus de (1474. 1494.), magister Petrus Wrathysa de Wratysyncz (1517.— 1518.), nadalje magister Qeorgius de Qregoryancz (1519. do 1521.), napokon Balthasar Hobethych de (god. 1524.).
i
i i

podkrjepljivao banskim pecatom, bio

i

i

i

i

i

:

Qwdowcz
sastavljali

i

Dobowcz

Protonotari

i

viceprotonotari

su takodjer zapisnike slavonskih sabora, pa

i

spise,

koje su sabori izdavali.

SUDJENJE
taj Slid. I^ilo je radi to.ica

I

PRAVO.
i

25

Ccstih tu2ba

i

na slavonskim

na

uRarskini

saborima.

Cidjckad

trebalo

je

odluCnih poziva kraljevskih, da se sud teda negda nadje na okupu.

Evo jednoga
kralje-

primjera.

Qodine
banu
Petri!

1516.

dne
je

8.

prosinca javlja kralj Ljudevit

II.

iz

Budima staleiima
nj
iznijeli,

vine Slavonije, kako

na njihovu naroc^itu molbii, koju
i

sii

preda

zapovjedio zapo-

Bcrislavicu

njegovim banovcinia, da obiCajnim naCinom oglase oktavaini
i

sud na osmicu
vijeda,

Bogojavljenja (u sije5nju) nastajne godine 1517. Podjedno nalafe
i

imadu ma kakve parnice. Istoga dana izdaje kralj zapovijed slavonskomu protonotaru (magistro Stephano Henzelffy, regni on na banov poziv pristupi re(Jenomu sudovanju. nostri Sclauonie prothonotario), da Tako se je izravnim posredovanjem kraljevim u polovici sijeCnja 1517. zaista sastao u protonotara pribivali jos oba slavonska baZagrebii banski sud. kojcmu su iiz bam
da se banovu pozivii odazovu svi
pojedinci, koji
i
i

novca, po imenu Baltazar Bacan

i

Baltazar Alapic. Bilo

je

na njemu obilato posia,
ili

jer se je

sudovanje oteglo do polovice
dijalo,

oziijka. Cini se,
i

da

je

banu

drugim sudcima sudovanje doplemici.
koji

pa su

htjeli

obustaviti posao

odgoditi neke parnice na drug! rok, toboze jer 6e naali

skoro zapoceti u Budimu kratki sud (indicia brevia);
cekali na rije§enje svojih parnica, poslali su u

sabrani

su

te2ko

imenu

literata

Pavla od NespeSa, da se radi

Budim pred kraija zasebnoga poslanika, po toga potuzi. Na to je 18. veljaSe 1517. kralj posebi

nim ukazom zapovjedio banu, banovcima, protonotaru zaprisegnutim prisjednicima banskoga suda, da nastave sudovanje sve dotle, dok se ne obredaju sve parnice (ad finem
usque continuare ac causantibus
nistrare debeatis).
I

et litigantibus quibuslibet

secundum Deum
i

iustitiam

admirije§ili.

tako se

je

banski sud otegnuo, dok nijesu sve tuzbe
i

parnice

Sud se

je

narocito

mnogo bavio tuzbama nizega plemstva
i

varoSkih obcina protiv markje

grofa Jurja od Branibora

njegovih silovitih slu^benika u Slavoniji. Najzamasnija bila

tuzba plemicke obcine u Turopoliu protiv recenoga markgrofa radi kaStela Lukavca, kao

plemicima nanijeli njegovi kapitani kastelani Medvedgrada, RaLukavca. Markgrofa je zastupao njegov prokurator Ivan od MiSkovca (de Myskolcz). Kad je banski sud osudio markgrofa njegove sluzbenike radi dokazanih nasilja, r z V a o je receni prokurator na kraljevski dvor, doticno na sudca kraljevskoga dvora p
i

radi nasilja, koja bijahu
i

i

kovca

i

i

(in

curiam regiam, eiusdem po
s
t

scilicet

iudicis

curie regie presenciam).

Na

to je banski sud

zakljucio. da se
in

a

r

o

m

ob

i

c$

a

j

u (consuetudine et libertate dicti regni Sclauonie

hac parte ab antiquo
koji ce

fieri solita

requirente)

ustupi

^itava

parnica kraljevskomu

dvorali je

skomu sudcu,

o

njoj

razpravljati na dojdncoj osmici iza blagdana sv. Jurja,

podjedno nalo^io strankama, da pismenu odiuku toga suda imadu donijeti pred banski sud, koji ce se obdrzavati na osmicu Bogojavljenja slijcde<Se godine 1518.* U drugoj parnici,

koju bijahu podigli gradjani slobodnc obcine Oradca kod Zagreba, osudio
iz

je

banski
ili

sud markgrofa Jurja

ogluhe, jer nije do^^ao pred sud, a
in

niti je

poslao zastupnika
misit).

pro-

kuratora (legittime evocatus nostram

presenciam non venit neque
Slavoniji.
ili,

Ovo je slika banskoga ili oktavalnoga suda u banskoga suda redovito u Kninu (Tninu): tu ie ban,
i

U

Hrvatskoj

bila je stolica

sto se vrlo Ccsto dogadja, mjesto

njega banovac Dalmacijc

i

Hrvatske sudio »zajedno sa nekim plemicima kraljcvine Hret aliis assesta,

vatske
soribus,

i

drugim prisjednicima* (una cum nonnulis regni Croatie nobilibus

cum

universis

nobilibus assessoribus nostris).

Razlika

je

jedino

Sto

se

kod

U

povelji kraija Vladislava
. . .

I!,

od

5.

prosinca 1496. iztiie se kao stara povlastica (antiqua

regni Sclavonic) pro quocunque facto vel neeocio inter sese pro tempore mote vol suscitate, p r m u m in presencia bani eiusdem rejcni tractari et adiudicari. ct dchinc pars lititianciuni non contcnta. in curiam nostram rcjjiam per vlam
i

preroRativa), »quod

omnes cause ipsorum (nohllium

appcllationis

suam causam deduccre, scd

et

de ipsa

curia

nostra

indicium,

ct

sentenciam ipsius

hani nostri infirmatam aut confirmatam.

rursusad eundem banum pro exccutione

semper rcducere debuerit

et debeat*.

6

HRVATSKO KRALJEVSTVO U

XV.

STOLJECU

I

PRVOJ CETVRTI

XVI.

STOLJECA.

till

sudbenih fazprava ne spominje sudjelovanje protonotara.

Od

odluke banskoga suda

u Hrvatskoi bio je

Ijevskoga dvora. Vrlo
1467.

doticno na sudca krapoucna u torn pogledu jedna parnica. koja se je god. 1466. vodila izmedju plemica Mekinjana Bobinaca (Bobinjana) u zupi ili kneziji Krbavi.
kralja,
je
i

jednako dozvoljen priziv (appellatio) na

i

Bobinjani
sjeda,

ili

Bobinci naime
si

tuzili

su

»svoju bracu«

Mekinjane radi smetanja poi

narocito sto su

toboze

utirali

putove kroz njihove posjede,

sto

su

pasli

na

njihovim livadama.

Prva

razprava

bila je

namah

poslije 15. svibnja 1466.

pred sto lorn
i

Krbavskim,

u kojem su bila c e
i

t

r

i

podknezina
rotni pristola

gospode knezova Krbavskih
stav (iuratus pristaldus).
nijesu
bili

tri

rotna sudca stola
je
i

Krbavskoga. Pri sudovanju sudjelovao

Osudom Krbavskoga
na
7.

zadovoljni Mekinjani, pa su prizvali (exhibuezupanijski

runt sententiam appellationis)
stol u

sudbcni

Kninu, pred kojim se

je

srpnja 1466. vodila

d
s

r
t

u g a razprava.

Zupanijskomu sudbenomu
bio je na celu namjestnik (locumte-

o

1

u u

Kninu

ngns) banovca dalmatinsko-hrvatskoga
kovic, a uza nj su bila
tri

Pavao Bozlc-

plemicka sudca (indices no-

bilium croatorum sedis Tyniniensis). Medjutim Mekinjani nijesu
prizvali,
i

bili

zadovoljni ni tim sudom, vec su opet
s

to
je

na b a n

k

i

s

u d bana Ivana

Tuza od

Laka, koji
ske
i

tada bio ne samo ban Dalmacije, Hrvati

citave Slavonije, nego

vrhovni kapitan Bosne.
(in tertio iudicio)

Na

to je namjestnik
t

banovca Bozickovic ustanovio za
s

obje stranke

r e

c

i

u d

ili

razpravu
taj

banom Ivanom Tuzom, cim pa je o torn obavijestio samoga
pred
i

u Hrvatsku dodje,

bana.

Banski sud

sastao se
1467. u

je

medjutim tek 23. ozujka slijedece godine

gradu Kninu. Bana Ivana Tuza nije bilo, jer je bio zabavljen drugim poslovima; zato je sudu predsjedao dalmatinsko-hrvatski banovac Ladislav Markus
(Ladislaus

Markus de Theryen). On
kraljevine
trazili

je

zajedno

s ple-

menitim prisjednicima

Hrvatske rijesavao
(causas cuncto-

parnice svima, koji su pravdu

rum

iustitiam postulantium). Dosli su uz ine stranke
i

takodjer Bobinci

Mekinjani, trazeci sud od banovca

'3ISKUPSKI

GODINE

STAP (PASTORALE) OD U RIZNICI STOLNE CRKVE U ZADRU.
1460.

kao zamjenika banova (petentes a nobis de iudicio nostro tanquam persona prefati domini bani). Banovac svjeta s prije sve izpitao, pak je nakon dogovora
i

sjednicima (habito maturo colloquio et diligenti consilio

Darovao ga zadarski nadbiskup Maffeus Valaressus.

ac tractatu
ljevine

cum

nobilibus assessoribus) po pravu kra(iure

Hrvatske

regni Croatie requirente, lege

regni Croatie suadente) izrekao osudu, po kojoj su Bobinci izgubili parnicu, te
bili

osudjeni na globu. Sad su pak Bobinci,

premda

je

parnica tekla

pred

tri

suda,

prizvali na
je

samoga kralja
to kralja
i

Matiju Korvina, doticno na sudca njegova

dvora. Banovac
njoj parnici
je
i

Markus na

posebnim pismom obavijestio o citavoj dosadakninskoga stola; a podjedno
je

prilozio

osude krbavskoga

kralju javio. da
(1.

pruce se stranke pozvao pred kraljevski sud na osmicu iza sv. Jurja

svibnja).

I

zaista je sudac kraljevskoga dvora, po
1.

svibnja)

zajedno

s

imenu Ladislav Palocz u odredjeno vrijeme (poslije ostalim prisjednicima dvorskoga suda citavu parnicu ponovo pre-

SUDJENJE
tresao, osiidu
vjedio,

I

PRAVO.

27

banovca Marku^a potvrdio. te oiida 7. lipnja 1467. kaptolu u Kninu zapolice mjesta svoga zastupiiika, pa da taj zajedno s kraljevim povjerenikom pred siisjedima osudu provede. Kaptol je odredio za taj posao popa Petra Zuba^ida, koji je onda zajedno s kraljevim dovjekom Vukom Bobojeli(5eTn 28. lipnja osudu pred brojnim svjedocima izvr§io. Napokon je kaptol 13. srpnja 1467. samoga kralja izvijestio, da
da iza^alje na
je

nalogu zadovoljio.

Uz
Pavao
zitelja

redoviti banski sud u Kninu dogadjalo se

je,

da su ban

ill

banovac, putujudi po

zemlji, izricali

osude

i

na drugim mjestima. Tako

je

primjerice dalmatinsko-hrvatski ban

Spirancic, boraveci 13. rujna 1462. u Kiisu, izrekao osudu u parnici izmedju kli^kih

Marka Santica
stol«,
stol,

pred »Kli§ki pred
taj

Jakova Kozunica. Santic hijaSe svoga protivnika pozvao tri put naime pred sud varoSke ob(^ine u Klisu; ali Kozuni6 nije htjeo dolaziti
i

nego je svaki put prizvao na banski sud (modo se appellauit vestram in presenciam). I sada je tek ban izrekao odiuku, ali ne sam, nego sporazumno s plemcnitiin habito exinde maturo colloquio cum prislednicima (consedentes cum nobilibus Croacie

nostris assessoribus).

O

sastavu

i

djelovanju

zupanijskih sudbenih stolova

u

XV.
i

stoljecu

kninske. imade vrlo poucnih podataka iz juzne Hrvatske. narocito iz zupanije lucke Osobito su zgodni primjeri sudovanja u zupaniji Luki (izmedju Obrovca, Skradina Vrane u danasnjoj Dalmaciji). Na Celu suda stoji zupan (span, comes) te zupanije, koji je vise
i

puta

i

kastelan kraljevskoga grada Ostrovice; uza
(§ubici, Karinjani, Kukari, Virevici)
i

nj

su cetiri plemicka sudca od
sjediSte

c^etiriju

plcmena

dva pristava;

suda

bilo je najprije u

Podgradju, a poslije u Vuksi<Jima. Sve su izprave toga suda pisane krasnim hrvatskim

puckim jezikom,
suda od
3.

te se odlikuju jezgrovitim, a ipak

jasnim slogom.
i

Evo

jedne osude toga

svibnja 1492. u parnici izmedju KaSicana

Milote NeSustovica:

»Mi Luka Jurhanid (i)z Otres, Span rotni stola LuCkoga. Ivan Markovid od plemena Subi<5. Dujmovid od plemena Karinjani, Pavao Hatezevi(J od plemena Kukari. Ivan Banid od plemena Virevic, sudci rotni stola LuCkoga; Juraj sin Qrcura PaviCi<5a z Otres, TomaS Sadrobi(5 s PolaCe. mi sidece s plemenitimi Ijudmi kupno na na§em misti navadnom u takoje pristavi rotni stola pridoSe prid nas plemeniti Ijudi VukSicih, u punu stolu sudaCkom, pravdu dile^e od nas potribujucim. prokurator KaJiicane, imenom rvani Stojan Mundic z bracom, Mihovio Mlat£i(J z bradom, JuraiSr§i(J, po^eSe govoriti Qospodo. njih, pristupivSe prid nas izprosiSe govorenje od nas, kako je zakon na§,
luraj

i

i

i

i

:

§pane, sudci, poiSteni stole; pozvali
i

smo Milotu NeSustovica. ki dr2i na§u plemenStinu naSe brade Kasi(ian', radi bismo od njega sliSati, po 5em ju drii, ali po kupu, ali po zakladu. 1 mi (sudci) rekosmo: Milota odgovarai, jur su vsi zakoni roci svrSili, sada je pravem rok zabaSni. Milota pristupiv njegt)v prokuratur, rekoSe: Imamo na to pravi pisane, gospodo: ovo su, ogledajte je. I pokaza jedan list, u prodaja, da (ali) ne uvod. I u tom pristupivSe reCeni plemeniti Ijudi kom listu biSe ponuda
i
i
i i

njegovu prokuraturu: Ima5 II njih prokuratur, po5e§e govoriti Miloti KaSicane zgora pisani, ve(5e pravi na tu plemenStinu? A on i njegov prokuratur reCe: To, Ca smo imali, to smo ukazali. I mi (sudci) sliSav obi strani, vsi kupno dogovorlsmo se cilim dogovorom, zakonom naSim: dasmo re^enim plemenitim Ijudem viSe pisanim Ka§i<^a(no)m za dobito, a Miloti za izgubljeno, pokle ne ima.^e Milota vsih pravi zakonlh. I u torn prIstupivSe vi^e pisani plemeniti Ijudi Ka§i(5ane s pnikuraturom svojim poCeSe prosltl na to od nas Sentencije na§e. I ml vIdlvSe. da je zakono. dasmo dana na VukSidih. u lltlh gospodinih teim tu naSu Sentenciju pod na§e peCatI navadne. Pisana
i i i

ku(5e tisuda

i

Cetirista

i

devetdeset

i

drugo

teciSe.

na dan naSastija svetoga kriia dana«.

SaCuvano
skih

je

takodjer vi§e odiuka fupanijskoga

sudbcnoga
je

stola

u

Kninu, pisanih

takodjer hrvatskim jezikom. Iz njih se razabira. da se
i

na
je

taj

sud prizivalo od plemenlistopada
1451.

knc2evskih stolova (srbskoga, krbavskoga). Tako
?Jtelja iz

25.

na tom

Srba (na Uni) za neki vinograd, radi kojega se pru(5e stranke bijahu prije parbile pred srbskom stolom. Znaiajno ie, da su obje zakonu stranke od suda u Kninu (Tninu) tra?jle: *... od uCite, Ca Ie pravda hrvatskomu ugodno«. Pred isti sud u Kninu poslao je takodjer god. 1435. kncz Nikola Frankapan svoga prokuratora Andriju Vuk§i(5a iz Stare vasi u Bu^anima moled, neka sud izjavi po obiCajnom pravu kraljevine Hrvatske (de consuetudine regni Crouasudu rijeSena parnica izmedju nekih
I i

28

HRVATSKO KRALJEVSTVO U
da
li

XV.

STOLJECU

I

PRVOJ CCTVRTl
ili

XVI.

STOLJECA,

zaloziti neka posjedovanja u pokojnomu otcu njegovu. Sud je 10. sijecnja ocitovao, da je to po obicaju hrvatske kraljevine (secundum consuetudinem na banski sud obracali su se svi regni Coruacie) dozvoljeno, Na zupanijski sud, kao zakone u Hrvatskoj. Tako je god. 1459. htjeli doznati za pravne obicaje u obce, koji su nacelnik mietackoga tada Zadra zamolio, da mu se izlozi nasljedno pravo hrvatskoga plemstva od dvanaest plemena; toj je mo.bi zaista banovac Mihajlo Zivkovic zajedno s plemenitim sudcima kninskoga stola u posebnom pismu zadovoljio.
cie),
je

njefhu (knczu) slobodno darovati,

prodati

zupi Buzanima, koja bijase kralj Sigismund dao u zalog

i

i

sitionem
regni

Znamenito ovo pismo glasi doslovce ovako: »Magnifice domine amice noster! Ad requieiusdem vestre magnificencie nobis littoritorie factam in facto et consuetudine huius
in

Crovatie

possessionibus videlicet hereditariis, eviticiis ac acquisitis, vestre magnificentie

ccrtiflcamus,

easdem consuetudines notificamus, qualiter descendunt liereditaria et patrimonialia nobiiiuni Chrohatorum, quod omnes possessiones omnium nobilium duodecim generationum regni Crovatie descendunt in prolem masculinam germanis propinquis de eorum prole descendentium de uno
in

eorum
tum
ct

preiudicio,
et

aliud, que possessiones dictorum nobilium non sunt allenande extraneis' in neque pro anima testare neque legare ultra tres gognaios; de possessionibus vero

eviticiis

acquisitis

per

postmodum
illo,

relicte

antecessores nobilium sive per predecessores eorum pro ut est descripeorum heredum, ipse possessiones transire debent per omnes descen-

dentes ab

a quo ipsa

monialia antiqua transeunt
sitis,

bona fuerunt acquisita slmili modo et conditione, prout in prolem ut suprascriptum est. Item de possessionibus
evicisset

alia

bona

patri-

evictis et acqui-

quod

si

aliquis

nobilis

seu

acquisivisset

suo solo evictu et acquisitu, ipse nobilis

ipsum evicta et acquisita, alienare, eo quia ea, que solus acquisivit, solus distribuere potest. Feminina autem proles non habet partem in possessionibus patrim:)nialibus, sed de bonis nobilibus debet adornari, cum transiverit ad vir(um). Quas consuetudines per presentes nostras litteras vestre magnificencie declaramus. Data Thinini feria secunda proxima ante festum beati Martini episcopi et confessoris, anno domini 1459. Michael Sifkovich de Prozor
Iiabet libertatem, ipsa bona, per

regnorum Dalmacie

et

Croatie vicebanus. Judices nobilium Croatorum sedis Tininiensis«.

Izmedju

plemenskih stolova
Ijudi

(sudova)

iztice se u
i

XV.
i

stoljecu osobito »pleSijelo

meniti stol kraljev meju plemenitim!

Mogorov
je

c

1

v L

c

i«.

(»va obranom

mesti«) toga plemenitoga stola (suda plemickoga)
a poslije »u
Ijudi

izprva »u svete Marije v Crnoj Vasi«,

Mogorovici v

svetoga Jurja na Skurini«. Na celu stola je »s p a n (zupan) meju plemenitimi Lici«, ili, sto je isto, »knez plemenitoga stola kraljeva meju plemenitimi
nj

Ijudi

Mogorovici v Lici«; uza
Sijelo
ili

su cetlri rotna sudca (iudices iurati), zatim po dva rotna

pristava, koji izvrsuju odluke suda.
ljak«.

Dan sudovanja
bilo je

ili

»dan navadni pitanja« bio

je

»pondii

plemenskoga

stola
je

Lapcana

u

gradu Rmnju na sutoku Unca

knez

span toga stola bio

podjedno kastelan (gracscak, porkolab)

Une; grada Rmnja; uz

kneza

bila su

samo

tri

sudca.
i

Banski sud, zupanijski
p
r

plemenski sudovi

sudili

su

pretezno

po

obicajnom

a V u.

I

u Hrvatskoj

i

kone« (consuetudinaria autem lege
requirente,

u Slavoniji pozivaju se u sudbenim odlukama »na obicajne zadicti regni Sclavonic, iure huiusmodi regni Croatie
u jednoj izpravi

secundum nostram consuetudinem Croatorum). Ipak citamo
Hungarie
et et
si

od

god. 1517. »de iure et consuetudine regni

per consequens regni Sclavonic,

quod eisdem iuribus
Slavonija prisvajala

je

consuetudinibus, quibus regnum Hungarie utitur, gaudere solet«. dakle uz svoje obicajno pravo takodjer ona prava i obicaje, ko-

jima se

je sluzila

Ugarska.

(odluke) pisane su u Slavoniji beziznimno latinskim jezikom, a u Hrvatskoj pretezno hrvatskim (glagolicom ili rjedje cirilicom). Kaptol u Kninu imao je povla-

Sudbeni

spisi

da sluzbene spise (a narocito sudbene) prevadja iz hrvatskoga jezika na latinski, te da izdaje te spise u ovjerovljenom prevodu. Zanimljivo je, da kninski kaptol kaze, da su te hrvatske izprave pisane »i d e o m a t e b u g a r c a« (1456.), »i n littera et lingua Bulgarica« (1462.), »i d e o m a t e v u 1 g a r c a« (1467.), aU tasticu

kao locus

credibilis,

1

i

i

kodjer »in litera
je

Knin dopanuo turskih ruku (1522.), preuzeo prevodjenje hrvatskih izprava na latinski jezik kaptol crkve zagreba^ke.
s c
1

a u a« (1498.).

Kad

je

VOJSKA
Vojska
iircdjcini
i

I

MORNARICA.
zesce
navalc
Turaka,
koji
i

?9

I

mornarica. Sve to ce§ce
silile

i

su

imali

izvrstno

oboriizanu vojsku,
svojc drzave.
koje su
bile

su ugarsko-hrvatske kraljeve, da su im najvi§e brige

oni podignii obran-

benu

snajAii

Dakako da

zadavale zemlje lirvatskoga

kraljevstva,

prve na udaru.
je

boravka svoga u

1432., da je za osnovu (regulamentum insurrectionale generale) o uredjcnjti \ ojnictva u Ugarskoj Hrvatskoj, kojim hi sc moglo odolijevati tako Mletciiiia CeSkim Husitima. F^o toj osnovi mogla bi Ugarska s Hrvatskom Turcima, kao podici do 80.000 konjanika; za obranu od Turaka 60.000, a za obranu od Husita 20.000. Medjutim ugarski sabor, koji se je sastao u
Sieiii
(Italiji)

Ziva briga za obranu drzave potakla

vec kralja Sigismunda god.
i

izradio potan'
i

i

i

ozujku

1435.,
te

izpravio
je 12.

je

i

dopunio kraljevu
iste

osnovu,

tako

ozujka

godine izdan
i

dekret o vojnom uredjenju Ugarske
ske, koji sastoji od devet clanaka.
bi

Hrvat-

pridrzan

U glavnom banderijaini sustav, samo
Ugarska
d a
s Er-

bi radi

lakse obrane podijeljena
i

deljem

Hrvatskom
Zitelji
tri
ili

na

s e

m

doticno

osam) tabora.
bill

hrvatskoga kraljevstva
tabora.

su razvrstani u

P
U tom
banderij

r

V

i

tabor
i

h

r

va

t

s

k

i

bio je

uz

Jadransko more
od

uzduz mletacke Dalmacije.
kraljevski

taboru imali su ratovati:

1000 konjanika, banderij

hrvat-

skoga bana, cete obcine grada Dubrovnika, tri knezevska banderija (kneza krbavskoga,
cetinskoga
mici
i

i

senjsko-modruskoga), svi

pler

svi Vlasi kraljevine Hrvatske.
ili

D

u g

i

tabor

s

1

a v o n

s

k

i

prema

rijeci

Uni sazagrei

stojao je od pet banderija, koje su imali uzdr-

zavati

ban slavonski, vranski

prior,

backi biskup, Vladislav Toth od Susjedgrada

knezovi Blagaji.
bio je najveci; u
i

Treci

ili

usorski
bill:

tabor

njemu su

despot srbski

bosanski velikasi sa svojim 5etama, zupan
peCujski biskup sa banderijem,

pozezki sa 100 konjanika, bosanski biskup sa
100 konjanika
i

velikasi iztocJne Slavonije (Marczali, Qorjan
ski,

Morovici, Petar Ceh Levanjski

i

drugi)

s

Cetama po 100

— 1000 konjanika,

nadalje

ma-

Cvanski bani sa 400 konjanika, Matko Talo-

vac na racun Srebrenika sa 1000 konjanika; napokon Cete sviju ^upanija slavonskih (zagrebaCke,
ticJke,

DR2AK (BALCAK) SREDOVJECNOQA MACA BOSANSKOQA.

kri^evaCke,

vara^.dinske,
i

virovii

poze^ke, vukovske

srijemske), kao

nekih ju?.nougarskih (zaladske, Sime^ke, tolnanske, baranjske, baCke i bodro2ke). Cete fAipanijske brojile su po 2(M) do 600 Ijudi prema veliCini dotiiJne 2upanije (virovitieka. vu-

kovska

i

srijemska po 200, po2e2ka 300, Simeika, baranjska

i

baCka

po

500,

a

zalad-

ska 600).

U
liko

dekretu od god. 1435.

iztiCe se jo§,

da
i

je

kraljeva du^nost braniti sa svolim (krakotare, ve6
i

Ijcvskim) <5etama ne
nni

samo medja§ne gradove njlhove sredstva dosczii; samn /a onaj sluCaj, ako bi

Citavu dri'.avu, ko-

se neprijatclj digao. kojemu ne bi

I

30

HRVATSKO KRALJEVSTVO U
same

XV.

STOLJECU

I

PRVOJ CETVRTI

XVI.

STOLJECA.
i

kraljevske cete Ihogle

odoljeti,

imadu se podici
i

prelati, zupani, zastavnici

plemidi

posjednici onoga tabora, koji je odredjen za obranu od neprijatelja napadnute oblasti, pak
sjedinjeni stati sa svojim banderijirna

cetama pod kraljevskom
zaprijeti

zastavom,

te

svi

Za-

jedno ratovati s neprijateljem.
glasi
lati,

Kad pak

velika opasnost za drzavu, te se pro-

obci ustanak
baruni
i

(tempore universalis exercitus generaliter proclamati), moraju prejos

bogati plemici povrh svojin banderija
i

od svaka 33 podanika
koji

(kmeta)

svoja dati po jednoga dobro opremljena

oruzana konjanika; oni pak,

imaju manje

od 33 podanika, moraju se zajedno sloziti, i tako prema broju svojih podanika doprinositi za opremu takovih kmetskih konjanika. Napokon plemici jednoselci, koji u obce nemaju podanika, moraju tada osobno i o svom trosku ici u rat; braca nerazdijeljena, bila dva ili
vise
tijih,

salju

jednoga izmedju sebe na vojsku. Plemici opet,

koji budi

sami budi sa svo-

jom druzinom sluze za placu ili u kraljevskom ili kojem velikaskom banderiju, obvezani su ipak, da prema gornjem kljucu opremaju salju svoje podanike u rat. Tko se ne odazove pozivu na vojsku, ili svojom krivnjom zakasni, ili ako bez dozvole vojsku ostavi, kaznit ce se gubitkom svojih imanja.
i

*Kraljevski banderiji, zatim banderiji velikasa

i

zupanija

nijesu

ipak

bill

dostatni.

Kralj je na osobito izlozenim tockama, narocito na granici

stalne posade
zvani poslije k a p
i

s

redovitom placom
an

iz

prema Turcima morao drzati kraljevske blagajnice. Te su posade bile smjebill

stene u pogranicnim tvrdinjama, a zapovjednici njihovi
t
i.

su kastelani

tih tvrdinja,

pro-

g

r

ad

u,

kad

je taj

grad zajedno
ili

Kao

prvi kastelani

mu

Vladislav; poslije

Prva takva kapitanija osnovana bi 1427. u srbskom B e oMacvom presao u vlast kralja Sigismunda. s Qolubcem brat 1428.) kapitani Beograda spominju se Ivan Titusevic (1427. su tu cast obnasali braca Talovci, po imenu Matko (1433.), a za njim
i

i

Ivan (1438.— 1440.).

hrvatskoga kraljevstva. To
jacke)
i

Nakon propasti bosanskoga kraljevstva (1463.) je dalo povoda osnutku

trebalo je jos bolje osigurati medje
dviju

banovina:

bosanske

(ja-

srebrenicke.
je

Suvise

je

kralj Matijas

Korvin osnovao
bile

ni

j

u (1469.), posto
i

grad Senj oduzeo knezovima Frankapanima.
su
u
iz

senjsku kapitaU svim tim banovipoglavitim

nama

kapitanijama, koje su bile na vojnicku uredjene,

utvrdjenim

mjestima razmjestene kraljevske posade, koje su primale placu
kojima su zapovijedali od kralja imenovani bani, kapitani
i

kraljevske blagajne, te

vojvode.

Sve
je

te vojnicke
je kralj

uredbe

vrijedile su poglavito

za obranu, Za navalni rat na strane

zemlje ustrojio

Matijas stalnu

redovitu stajacu vojsku
i
i

u ratno vrijeme brojila 20.000 oklopnika
i

od placenika, koja lakih konjanika, zatim 8000 pjesaka, napokon
podvoznika.

puskara

topdzija, pekara, kovaca, tesara
je

U

toj

redovitoj

stajacoj

vojsci

osobito se

izticala

crna ceta,

tako prozvana po svojoj crnoj opremi (oko 6000 moi

maka), koja
je bila

je bila

sastavljena poglavito od ceskih ,moravskih, poljskih
je

srbskih ceta, te

jezgra vojske u velikom ratu. Kralj
i

Ugarske
163.000

Hrvatske, da
s

je

Ijudi,

kojima

je

obce tako podigao vojnu snagu u skrajnjoj potrebi mogao podici kopnenu vojsku od 148.000 do mogao ratovati u jedan mah na dvije strane.
Matijas
u
i
i

U XV.
1

stoljecu javlja se u
i j

j

e

v n
i

e

S avon
I

»k a p t a n k r ahrvatskom kraljevstvu uz bana jos dozvolio je 8. travnja e« (capitaneus regni Sclavonie). Vec Sigismund
i

1434. stalezima kraljevine Slavonije,
skupili
i

da za »cete

i

vojnike,

vjeste

ratu«,

koje bi

sami

placali

za rat

s

Turcima, smiju nekoga izmedju sebe izabrati za kapitana (ad-

de vestri medio per vos eligendo ipsis gentibus exercitualiSlavoniju u nakon zestokih provala turskih u Hrvatsku Ijetu 1477. slavonski sabor posebnim poslanstvom trazio od, kralja Matijasa izdasnu pomoc. kralj je poveljom od 18. listopada 1477. povjerio kraljevini Slavoniji, da sama upravlja vojnictvom obranom svojom, pozvav§i podjedno staleze, da u svojem saboru, koji ce se sastati, »sloznom voljom i skupnim dogovorom izaberete onoga, koji vam se najsposobniji
iuncto sibi

— bano — aliquo
je

bus pro capitaneo). Kad

i

i

VOJSKA
uCini,

I

MORNARICA.

31

za
te

posebnuga kapitana
da zajedno
s

boku,

potrebito,

na§emu banu po oko vase obrane nastoji, a kadgod se ucini kraljevinu ovu cuva da po vasoj odredbi sve digne na noge, pak da vas
(capitancutn specialcm), da bude
udili

nasim banom

i

i

brani od neprijateljskih iiavala.* Kapitan kraljevine Slavonlje bio je dakle prvobitiio voi-

voda plaOenickih
pala zadaca jos
zllo
je
i

ceta, koje su stalezi Slavoniie
ta,

da dize narodni ustanak,
i

te
i

o svom trosku uzdrzavali; poslije ga je zada ga vodi. iiuduci da je radi toga dolai

do opreka iztnedju bana
Vladislav
II.
i

kapitana, paCe
1499.

izmedju vi§ega
s

nizega plemstva, izdao

kralj

due

24. svibnja

sporazumno

drzavnini
ino,

vijecem odredbu o

si ban kraljevine Slavonije ne smije pris'vajati cast kapitana siavonskih placenika, nego da ce kapitana sam kralj izabirati (quod banus regni nostri
iiredjenjii

vojske

obrane kraljevine Slavonije, ustanovivsi uz

da

Sclauonie capitaneatum stipendiariorum vestrorum
capitaneuin

sibi

vendicare non possit; sed talem

nos ex auctoritate

nostra
poci,

eligemus). Taj pak kapitan

mora sa stalezkim
i

pla-

cenickim cetama vazda
treba trazila.

onamo

kamo

niu kralj

i

ban zapovjede,

gdje bi to po-

Po imenu

poznati kapitani jesu:

Faulus Kerecheny de Kanyaffelde, capita(1525.).

neus regni Sclavonic

(1521.), zatim Ludovicus de Pekher, regni Sclavonic capitaneus

Tako je bilo u kraljevini Slavoniji. U kraljevini Hrvatskoj, koja je iza krvavoga poplemici bijahu tako osirokolja na Krbavskom polju (1493.) dnevice propadaia, knezovi masili, da nijesu vise sami o svom trosku mogii braniti svoju zemlju, vec je sve vi§e morala kraljcvska blagajna za uzdrzavanje vojske prinositi. Ban je
i

primao veliku placu za uzdrzavanje svojih ceta, a tako

isto

i

knezovi za svoja banderija.

Po jednom sacuvanom proracunu za
1512.)
trosila
je
i

kralja Vladislava (po prilici
i

kraljcvska blagajna za obranu granica

krajiskih

od god. 1506. do gradova prema Tur-

skoj od Erdelja

123.594 zlatne forinte u

Severinske banovine pa do Hrvatske na Jadranskom moru na godinu gotovom za 21.384 forinti soli, svega dakle 144.878 forinti. Za
i

samu

kraljevinu Hrvatsku (bcz Slavonije) trcbalo

je

40.720 forinti, za .lajaCku banovinu
16.800,

25.100 forinti, za Srcbrenik 3000 forinti, za
6600, za

Sabac 4050, za Beograd
forinti itd.

za Severin

Temesvar

10.500,

za Erdelj 12.000

Kako
i

se razabira, stajala^je najviSe

bas obrana Hrvatske.
vjcrenih gradova
kapitanijii

Sam

ban primao

je

za 200 konjanika
i

za obranu njemu izravno posuvise primao
je

10.0(K)

forinti
forinti.

gotovog novca

za 1000 4800
1508.

forinti soli;
je

za

u

Senju 2(M)0

Uz bansku

cetu konjanika bila
forinti,

njanika od 200

momaka,
in

koja

je

stajala godisniih

a

druga ceta lakih kokapitanom bio joj je
re-

Baltazar Alapic, koji se u jednoj izpravi od godine

zove »capitaneus gencium

giarum
je

levis

armature
daljih

Croacia«. Za posehnu cetu pje§aka od 200
Pojedini knezovi
forinti."
i

momaka
su

troSilo se

na godinu

4800

forinti.

plemici

hrvatski

primali

opet za

uzdrzavanje 752 konjanika godisnjih 7200

Tako

sc jc u

svemu o

kraljevu troSku
je joj^

uzdrzavalo u Hrvatskoj 1152 konjanika
znatnih svota za uzdrzavanje
i

i

200 pjesaka. Osim placa vojnickih trcbalo
i

utvrdjivanje gradova, kao Klisa, Sinja, Knina
i

Rmnja. Za
4600.

obskrbu

i

popravak

Klisa, Sinja

Rmnja

trcbalo

jc

6000

forinti,

a

za

sam Knin

U

plemide Pripomoe za uzdrzavanje konjanika bila je podijeljena medju hrvatske knezove knez Ivan Karlovie od Krbave primao je za 200 konjanika (po 10 forinti svakomu kroz Kodinu) svcKa 2000 for.; 2) knez Mihovio Frankapan za 60 konjanika 600 for.; 3) knez Ani^ Frankapan za 70 konjanika 700; 4) knez Bernardin Frankapan za 100 konjanika 1000; 5) knez Antun Blairajski s bratom za 50 konjanika .SOO; 6) knez Nikola Zrinski za 25 konjanika 250; 7) knez Nikola Frankapan za 50 konjanika 500; 8) knez Petar Mrsinjski za 25 konjanika 250; 9) Mihajlo Turak (Thewrewk) za 25 konjanika 250; 10) Vojvoda Ko^ulid za 25 konjanika 250; 11) Bence Ratkaj za 25 konjanika 250; 12) kninski biskup (Brikcije od FRervara) za 25 konjanika 250; 1.3) Juraj M. Mi•
i

ovako:

1)

litic

s

bratom svojlm,

koji

su

iz

Bistrice (na

HIivanjskom polju
400

doSli u Klis), za 32 konjanika 320;
forinti.

14)

plemi(ii, koji

se bijahu sklonili u Kninu. za 40 konjanika

Neki

knezovi.
i

kao

Ivan

KarIovi<3, kojih su zemljc mcdjaSile s

mIetaCkom nalmacijom, doblvali su podporc

place takodjer

od mletaCkc ohcine za uzdrzavanje svojih Ceta.

32

HRVATSKO KRALJEVSTVO U

XV.

STOLJECU

I

PRVOJ CETVRTI

XVI.

STOLJECA.

forinti za kopanje jarka, koji bi spajao dva potoka, zatim za pooko kninskoga kapitula; 200 varosi Kninu u iine pripomoci; 2000 za popravak varosi Knina kapitula; napokon 400 forinti za uzdrzavanje straza. Nije zato nimalo pretjerano, kad no se kraij Ljudevit II. nakon pada Ostrovice u jednom pismu od 8. ozujka 1524. tuzi, da se za Hrvatsku u mirno vrijeme lako potrosi iz kraljevske blagajne svake godine 32.000 forinti za placu banima za drzanje posada na potrebitim mjestima; a nista manje da treba za Jajce, koje stoji usred neprijatelja, kamo se samo s jakom vojskom moze hrana unijeti.

Kninu trebalo*je: 2000
dizanje zida

i

i

i

i

Nemoc
bila je

kralja Ljudevita
i

II.
i

i

hrvatskih staleza,
traziti

da sami obrane hrvatsku zemlju,
ponioci n a d v o
j-

vode Ferdinand a,
bedemom
ski
i

od austrijskoga gospodara Kranjske (s Istrom), Koruske Stajerske. 1522. sudjeluje nadvojvoda Ferdinand vec znatno pri obrani Hrvatske, jer ju
kralj

povodom, da su

stalezi stall

i

Od
je

godine

smatrao

i

predstrazom svojih zemalja. Po njegovu nalogu dolazi u
kapitan
(generalis

llpnju

1522. austrij-

stajerski

capitaneus Styrie et Austrie)

grof Nikola Salm
je

(stariji)

u Hrvatsku, te

zborom

i

tvorom pomaze bana Ivana Karlovica. Tako
i

Salm

prvi vojvoda Ferdinandovih ceta, koji god. 1522.

1523.

budi

s

velikim budi s manjim
je

cetama dolazi na
d
i

tlo

hrvatskoga kraljevstva. Salma zamijenio
koji se

god.

1524.

B

e r n a r-

zove »capitaneus generalis archiducis«. Iza Ricana slijedi Katzianer) god. 1525., all taj je tada samo zamjenik vrhovnoga kapitana za rat s Turcima (locumtenens supremi capitaneatus exercitus contra Turchas, Verweser der obersten Feldhauptmanschaft wider Tiirken), te je tek nakon pet godina postao pravim kapitanom. Kocijana zamijenio je god. 1526. glasoviti hrvatski plemic N ikola Jurisic, zvan od Hrvata Mikulica, koji je kao vrhovni kapitan Ferdinandov (veldhauptmann unseres Kriegsfolks wider die Tiirken) mnogo djelovao na politickom
n
i i

R c a n (Ritschan), Ivan Kocijan (Hans

polju,

narocito poslije osudnoga boja na

Muhackom

polju.

Nadvojvoda Ferdinand pomagao
nego
i

je

izravno, primivsi brojne hrvatske plemice u svoju sluzbu
i

Hrvate ne samo po svojim vrhovnim kapitanima, preuzevsi obranu nekih
i

knezevskih gradova na Uni (kao gradova Novigrada
skoga). Suvisc
rajnskih forinti,
i

Dobre

njive

kneza Nikole

Zrinj-

je

hrvatskim knezovima pod jesen god. 1524, obecao pripomoc od 1200 da bi se mogli kroz zimu odrzati Turcima odolijevati. Ferdinand je pace
i

o torn snovao, kako

bi se

Turcima

oteli

bosanski gradovi Kamengrad
i

i

KHuc, odakle su

Turci spremali svoje navale na hrvatsko Pounje

na austrijske zemlje.

Odkad
Ijima ostalo

je

citava Dalmacija spala u mletacku vlast, te je ugarsko-hrvatskim kra-

samo hrvatsko primorje od Obrovca do
je

Trsata,

propala

je

gotovo sasvim
su od god. 1469.

nekadanja mornarica. Ostalo

tek nesto

brodova

u

Senju, kojima

zapovijedali senjski kapitani. Senjski kapitan Maroje

Zunjevic,

porijeklom

Dubrovcanin,
je

preveo
zatim
n a
i

je
taj

god. 1480. na brodovima cete Blaza Magjara na otok Krk. All kad

namah

otok Krk dosao u mletacku vlast, ne spominje se vise mornarica hrvatska na

s Turcima podigla se je znatno mornarica na DuVu njegovim pritocima. Ta je mornarica bila razmjestena uz poglavite dunavske gradove tvrdinje, pa na nekim mjestima uza Savu. Sastojala je pak od velikih ratnih brodova, zatim od manjih s a k a ill n a s a d a, po kojima su mornare u obce prozvali

moru. Medjutim za ratovanja
i

i

i

j

sajkasima
je

ili

nasadnicima
i

(nasadistae.)

Po nekom

talijanskom izvjestaju brojila
ladje,

ratna mornarica na
s

Dunavu za Matijasa Korvina do 364
strojevim'a;
sluzili

medju njima
je

i

velikih

galija

topovima

podsadnim
je

vojnika 10.000.
staja sajkaska

U

dunavskoj mornarici

mornara (sajkasa) su od velike cesti

bilo

na njima 2600, a

doseljeni Srbi.

Qlavna po-

kod Beograda, a odavle redjale su se postaje po Dunavu do Qjura, a po Savi negdje do Jasenovca. Qod. 1504. bilo je kod Beograda 1000 sajkasa s godisnjom placom od 4700 forinti u gotovom 2250 forinti soli; kod Sabca bilo ih je samo 100, za 225 forinti soli. Po proracunu od godine te su imali na godinu 400 forinti u gotovini
bila
i
i

Dace
i506.--l/5l2.
bilo je
i

1

Poi^Ezt.

33

kod Ikograda samo 500 sajkasa, kojima
i

je

zapovjedalo 50 desetnika

2 vojvode; drugih 500 §ajka§a sa 50 desetnika 2 vojvode bilo je smjeSteno (decuriones) kod Slankamena; kod Sabca bilo je 100 sajka§a kao prije. SajkaSi nijesii tada davali nikakvih daca; placa biia im je po 2 3 forinte na jjodinu, osiin toga imali bi dobivati soli
i

i

sukna za

odijelo.

Dakako da toga

nijesu redovito primali; pa tako se je

moglo

dogoditi, da

su sajkasi u oci podsade Beograda (152J.) doplovili pred Budim, da traze zaostalu placu.

Kad

je nijesu primili, skinuli

su sa svojih Sajka dvije kraljevske zastavc, privezali ih za
vratili
si

zdenac pred kraljevskim dvorom, pa se onda zemo vi§e ostati u kraljevskoj sluzbi. Propalo

na svoje nasade

kliCuci:

ugarsko kraljevstvo! Bog bio

»Mi ne mos tobom!«

Medjutim

je
i

ipak malo zatim Hrvat

Marko

SkobIi6 branio

Zemun

sa 400 §ajka§a.

I

Da(ie

porezL Za vladanja kraija Matijasa Korvina bijahu prihodi kraljevske bla-

gajne (fiska) dosegli najvecu visinu; iznosiii su nairne po izvjeStaju mleta^koga poslanika

Antuna Suriana godisnjih 940.000 ugarskih forinti ill dukata. Kralj je nairne primao: 1) Od vadjenja zlata iz rijeka 400.000 forinti; 2) od majdana soli 140,000 fomajdana ceterdesetine u Ugarskoj Slavoniji 50.000; 4) od rinti; 3) u ime tridesetine, dvadesetine posjedovanja (12 kastela tri kraljicinih gradova 4 zemlje, medju njima kraljevskih otoka u Dunavu) 50.000; 5) napokon u ime ratne dace (dica) od 74 2upanije 300.000 fozlatnih
i
i

i

i

i

i

i

rinti.

dine 1503. iznosiii su

Za nasljednika njegovih spali su prihodi kraljevske (drzavne) blagajne znatno; gosamo 249.000 forinti,
ili

god. 1516. tek 220.000, a god. 1519. ciglih
140.000 zlatnih forinti

dukata. QIavna

vrela kraljevskih prihoda bijahu za Jagelovica gotovo sasvim

presahnula.

Tako

bise zlatni majdani dani u
i

Fuggerima,

te

je

zakup Thurzu zakupnina (36.000 do

40.000 for. na godinu) iznosila tek desetinu

prijaSnjega

prihoda.

Jednako

je

i

ratna daca (dica) radi pusto§enja turskoga
i

kraljevskih privilegija napokon spala na
ili

ciglih 60.000 forinti

na

p e

t

i

n u

pri-

Sajka

ili

NASADA.
Ugarili

jasnjega prihoda.

I

tridesetina je

malo doi

nasala, jer je Hrvatska bila gotovo sasvim opustosena, a uz nju

jiigoiztocne strane
ili

ska; od kraljevskih
razgrabljeni.

i

kraljicinih

imanja
je

nije

bilo

nikakve

koristi, jer su bili

zaiozeni

Tako

se je zgodilo, da
forinti,

kralj Vladislav

na samrti

(1516.),

ostavio za so-

bom duga

nekih 400.000

dok

je

Ljudevit

11.

tako oskudno 2ivio, da

nije

imao

koji put

da namiri potrebe svoga kraljevskoga stola.
(jiavna izravna daca u Slavoniji ostaia
jc
i

nakon Ljudevita
kralj

I.

(t

1382.)

k u n o-

V

i

n a

ili

mar

t

u

r

i

n a.

Godine

1439.,

kceri kraija Sigismunda, ustupio svoju

kad je naime kunovinu u

Albrecht svojoj 2eni Elizabeti.
iznosila
je

Slavoniji,
1453..

je

ta

data jedva
u Sla-

6000 zlatnih

forinti

u

jednoj godini. Poslije,

oko god.

spao

prihod od kunovinc

jo§ na manje, tako te je brojao tek 4000 (crkvenih) forinti. Po^laviti neizravni
voniji
i

porez

i

u Hrvatskoj bio je opet

tridesetina
i

(tricesimae) od robe, koja se je iz tudjine

u zemlju uvazala.

Dok

su kunovinu popisivali

pobirali »dicatores et exactores

proventuum
bile su

mardurinalium«; primali su tridesetinu »tricesimatores regni Sclauonie* (god. 14%.~1499.
Benedictus de Werner, 1511.

Thomas Zechy

et

Johannes de QywJa). Tridesetnice
s tudjinorti.

namjeStene poglavito na mjestima, koja su mcdjaSila
Budu(Ji da je od kunovine (u Ugarskoj lucrum

camerae)

i

tridesetine bilo razmjerno

malo prihoda,
i

jer su citavi krajevi
bili

i

plemena, pace brojne (naro<iito duhovne) korporacije
tih da<ia:

pojedinci tijekom stoljecia

kraljevskim privilegijama oslobodjeni od pla(ianja
njih

to je kralj MatijaS

Korvin mjesto
Mi.
(5.)

pokuSao zavesti

nove por e zc,

za koje ne

bi vrije-

K

I

a

i

c.

Hrv. povj.

3

34

HRVaTSKO K^ALJEVStVO U

XV.

STOLJECU

I

PRVOJ CETVRf

I

xVl. STOLJfiCA.

dile podijeljene povlastice. Kralj je zaista u ozujku 1467, predlozio saboru u Budimu svoju reformu daca: neka se ukine dobit komore (lucrum camerae) u Ugarskoj kunovina (inarturina) u Slavoniji, zatim i tridesetina, a s njima sve privilegije, bile ma komu podijeljene;
i i

mjesto dobiti komore
galis,

i

kunovine neka se zavede

komorna daca
podanici

(tributum

fisci

re-

prouentus

fisci

regalis), a tridesetinu

neka zamijeni

krunska carina
zemljoradnici

(vectigal

sacrae coronae); komornu dacu neka placaju

svi
i

bez

iznimke,
je

kmetovi svjetovnih
Ijev

i

duhovnih posjednika, pace

samih kraljevskih imanja. Sabor
stall

kraAli

predlog prihvatio, na sto su kraljevski poreznici

nove poreze

utjeravati.

mogla odrzati. Dvije godine iza smrti Matijaseve vec je na ngarskom saboru od god. 1492. clankom 26. odredjeno, da se u Slavoniji po starom obicaju (more ab antiquo consueto) placa kunovina onako, kako se je davala za kralja Sigismunda Albrechta Austrijskoga, naime po 20 dinara od kmetskoga selista, ill po jedna zlatna forinta od pet dimnjaka (kmetskih). I tako
svijet se je
i

opro novotariji, osobito u Slavoniji

Erdelju, pa tako se nije

i

je

ostalo sve do boja na

Muhackom
s

polju.

Poradi vjecitih borba

daca, prozvana ratna Ta ratna daca bila je izvanredna
birati

Turcima .zavedena bi u XV. stoljecu nova izvanredna daca ill riz (taxa, contributio, dica, subsidium ill iuvamen).
poglavito po tom, sto se nije mogla razporezati
staleza
i

ni

po-

bez

posebne dozvole

redova, sabranih na saboru budi ugarskom

budi slavonskom

(hrvatskom). Nadalje

nije se ta

daca dozvoljavala

samo onda, kad
k o
1 i

su to stalezi smatrali za potrebito;

napokon su
i

k a da bude ta daca u pojedinim slucajevima

v a k e godine, nego sami odredjivali, u pojedinim godinama. Izvanrednu
s

stalezi

ratnu dacu, koja se javlja vec za kralja Sigismund^l, htjeo
u redovnu,
ali

je kralj

Matijas Korvin pretvoriti
okaniti.
ju nije kralj Vladitri

stalezi prisilili su

ga god.

1462.,
je

da se

je

morao toga
i

Izvanrednu ratnu dacu prinosila
slav
II.

uz Slavoniju

Hrvatska, dok
je

od toga sasvim oprostio.

U

pogledu ratne dace uzivala

Slavonija poglavito

osobite povlastice.

Vec od postanja ratne dace vrijedilo je pravilo, da Slavonija (doticno Hrvatska) placa uvijek samo p o o v c u one ratne takse, koja se je placala u Ugarskoj. Ako su u Ugarskoj u ime ratne dace podavali od svakoga selista (porta, fumus) po jednu ugarsku forintu ill dukat, placali su u Slavoniji (doticno Hrvatskoj) od dimnjaka samo pol forinte. Ta osobita povlastica uzakonjena bi, sto se dosad znade, prvi put clankom XII. od god. 1472., koji kaze: »Quod regnum Sclauonie etiam in hac parte maneat in antiqua
1 i

in taxis, censibus, et aliis omnibus reditibus medietatem dunregnum nostrum Hungarie solveret, aut solvere consuevisset.« Druga je povlastica, da je Slavonija vazda sama na svome saboru dozvoljavala polovicu one ratne dace, koju bi Ugarska dozvolila na ugarskom saboru. Redovito je kralj,

sua consuetudine, ut videlicet
taxat solvat, quantum

i

cim

bi

ugarski sabor prihvatio ratnu dacu, poslao svoje oratore na slavonski sabor, da
ucini.

i

taj

iednako

Napokon ako

se gdje koji

zitelji

u Slavoniji nijesu pokorili kraljevskim poih nijesu globile

reznicima, vec se kratili
u Ugarskoj, nego bani.

platiti

dozvoljenu ratnu dacu, onda

zupanije

kao
(bii

Od

podmirivanja ratne dace

bila su u Slavoniji

oprostena sva crkvena imanja
svjetovnih
i

skupa, kaptola, opata, zupnika, samostana), zatim

posjedi

dostojanstvenika

castnika (hercega, bana, banovaca, zupana, plemickih sudaca), a

pokon

nije se nista placalo

od kraljevskih imanja, pace
je

je

kralj

mnogih velikasa; naposebnim dekretima osloill

badjao od placanja ratne dace mnoge posjednike,
kretima duzni
bill ciniti.

koji bi to

po obicaju

saborskim de-

Tako

u jednu ruku redovito sav teret padao na ledja manjih poje

sjednika, doticno njihovih

kmetova; dok

opet prihod te dace bio razmjerno posve nei

znatan. Sacuvani su popisi (registri) o uplati ratne dace u Slavoniji god. 1494.
to

1495. koji

posvjedocuju. Iz popisa za prvu godinu doznajemo, da su kraljevski dikatori u cetiri
i

zupanije slavonske (virovitickoj, krizevackoj, varazdinskoj
popisali 31.225 (tocnije 32.225) selista
ili

zagrebackoj na sjeveru Save)
je

dimnjaka (fumos). Buduci da
ili

bilo
bi

odredjeno,
uni6'

da se od svakoga dimnjaka ubere pol zlatne forinte

50 dinara, imalo

svega

VJERA
16.112)4 forinte. Ali u istinu ubrano bi
i

I

CRKVA.

35

samo 4.73()>a forinti, ne ubrojivSi amo place porezzakonom oslobodjenih Cinovnika; preko dvije trecine (lO.OSOK- forinti) nika ostale su pak neuplacene. Medju onima, koji nijcsu niSta platili, bili su herceg Ivanis Korbrojni drugi veiikaSi. Oodine 1495. placala je Slavonija izvanvin, herceg Lovro Ilocki
posjede
i

rednu dacu d v a puta, u

lipnju

naime
i

i

studenom.
riije

U

lipnju

izbrojeno bi u zemiji medju
^.upanije
je

Dravom

i

Savoni (na jugu Save

Kupe
bi

se brojilo)

u

Cetiri

29.390 dimnjaka,
K-

^to bi iznosilo 14.695 for.

Od

toga

uplaceno 8525

for.,

a ostaio
platili
ili

neutjerano 5521

for.

U

studenom izbrojeno bi jednako 29.390 dimnjaka. koji bi
i

14.695 for.

Od

toga

bi

banu

hercegu Ivanisu Korvinu ustupljeno 18.890 dimnjaka
1000
forinti,

9445

for,,

kraljevskomu
forinti,

blagajniku predano bi
najvise prelatima
i

a oproSteno po kraljevu nalogu 4190

dakako

velikaSima.
ratne dade pripadao
je

I

Sav prihod izvanredne

kraljevskoj blagajni.
i

Za namirenje do-

macih potreba kraljevstva (za placanje prisjednika banskoga stola t. d.) htjeo je sabor u Krizevcima god. 1523. zavesti manji porez po nekoliko dinara od svakoga ognjiSta. To
je

tako zvana

dimnica

ili

pecuniae fumales.
li

Ali

tomu se
i

je

opro velik dio

plemstva krizevacke zupanije, pa se ne zna, da
Bilo je u Slavoniji u

se je dimnica tada

pobirala.

XV.

stoljecu jo§ nekih daca,

kao v o
no

j

§

(i

i

n a (iudicium exer-

tus) za one, koji nijesu vrsili vojne duznosti,


u

zatim

odkupnina
te su

od obccga
dace

ili

gene-

ralnoga suda (taxa racione prorogacionis

iudicii generalis);

bile viSc globe,

nego pravi porezi. Osim toga nijesu
Vjera
ske
i

bile ni trajne ni obcenite.

crkva. Sve pored brojnih seoba
ziteljstvo
bilo

zcmlje

hrvatskoga kraljevstva ipak
dvojbe, da

je

domace rimokatolicko
prilike.

tako brojno, da se nijesu znatno promijenilc
je
i

ni vjcr-

Oospodujuca vjera ostala

dalje

rimokatolicka. Nema
li

je

vecina doseljenih Vlaha bila vjere grcko-iztocne; no da

su imali ovi Vlasi kakvo cr-

kveno uredjenje, ne moze se
prelazili iz

ustanoviti. Isto se ne zna ni za patarene (bogomile), koji su

Bosne. Srbi
je

ili

Rasani u Srijemu priznavali

su
u

svoga
varosi

patrijarhu.

H
i

u s o v a

n a u k a udomila se

u jednom dijelu Srijema,
je

narocito

K

a rn e n

c

i.

Protiv

Husovih sljedbenika gorljivo

Dne

26. prosinca 1437. svjedoci u

revnovao bosanski franjevacki vikar Jakov de Marchia. Djakovu bosanski biskup Josip, a 18. srpnja 1438. u Baje

noStoru srijemski biskup Jakov, kako

re^eni

vikar

»u

srijemskim stranama, gdje su
i

BoSnjani

i

Rasani, protivnici katolicke vjere, izpremijesani, te izmedju Save

Dimava

Za-

jedno prebivaju, brojne krivovjerce, narocito zarazenc

zlocom prokletih

liusita,

svojom

trudom izkorijenio na katolicku vjeru obratio. te narod propovijcdanjcm u gokatoliSkoj vjeri utvrdio«. Jednaku svjedocbu izdao je Jakovu de Marchia istoga dana dine u Valpovu velikas Vladislav od Morovica, koji kaze, da su u Srijemu »neke varoSi sela kroz mnogo godina bila zarazena sljedbom krivovjernih Husita (quedam villac et civitates sectis Husitarum hereticorum infecte per plurimos annos cxtiterint)*, ali da ih je reCeni vikar s Bozjom pomoci obratio. Medjutim uza sav trud vikara Jakova odr^ali
i

mudroscu

i

i

i

su se Husite u Srijemu, paCe su se razSirili

i

po Moldaviji, gdje

ih

nalazimo jo§ god. 1461.
podigli

Borbe

s

Turcima

i

razni dodiri s krScanskim

inovjercima

su

vjerski

duh

rimokatoliCkih Hrvata. Taj se oCituje poglavito

osnivanjem brojnih samostana
kao
i

pavlinskih
stoje

i

franjevaCkih
s

tako u Hrvatskoj

u

Slavoniji.

Na
t

Celu

svima
je

knezovi Frankapani;

njihova najodliCnija zadu^bina u to vrijeme jest glasoviti sa-

mostan Franjevaca
1453. sagradio
i

crkvom

bla?.ene djevice Marije n a

T

r s

a

u.

koje

god.

obilato nadario pobo^ni knez Martin Frankapan.

jo§ su pavlinski
1476.).

samostani u Crikvenici

(1412.),

Novom
i

(1462.)

i

Frankapanske zadu?.bine Brinjama (prije godinc
tako su plemeniti
Ijudi

Za knezovima Frankapanima povodili su sc
iz
Zaf.'iCna.

uifA

plenii(ii;

Dra§kovi(Si

mostan
viti

(danas PazariSta) doljnoga u Lici god. 1489. osnovali pavlinski saglasovrhn OradCini (danas KloStar), kojcmu je bio dobrotvorom junak 2arko Draio'ieviC. U Slavoniji osnovao je plemici Bencdikt Nclipic god. 1412.
sv. Marije na
i

3*

36

Ht^VAtSKO KRALJKVSTVO U XV. STOL.IRCU

I

PRVO.I CfiTVRTI XVI. STOLJFXA.

pavlinski samostan sv.

Ane

u Dobroj kuci (kod danasnjeg Daruvara); pace siloviti celjski
i

knezovi okajavali su svoje grijehe podizanjem
dine 1447. u

darivanjem samostana

i

crkvi. Zloglasni

inace kiiez Fridrik Celjski, ubojica svoje zene Clizabetc Prankapankc, podigao je oko go-

medjumurskom Strigovu novu crkvu na
je

cast sv, Jeronima, za kojega se je

tada mislilo, da se
voniji, brinuli

u

recenom mjcstu

rodio.

I

knezovi Zrinski,

ma

da su

zivjeli u Sla-

su se za zaduzbine svojih pradjedova u juznoj Hrvatskoj.

kola Zrinski god. 1514. dosao u stari franjevacki
te

ga

je 4,

listopada zajedno s

je knez Nisamostan u Bribiru na jugu Velebita, ostalim plemicima od plemena Subic (Jurjem Krivcicem,
i

Tako

Krstom Krivcicem, Stjepanom Ugrinovicem, Petrom Obradicem
sebnirn

Jurjem Stojsicem) poi

pismom primio
». ..

u svoju zastitu
listini

ogleda se u jednoj- hrvatskoj
ino citamo
:

obranu, Vjersko niisljenje kneza Anza Frankapana od
i

osjecanje onoga doba
lipnja
1495.,
i

5.

gdje uz

mi smisljajuci nestanovito stanjesega svita poznavajuci kratkost zica telesnoga, u kom jesmo postavljeni, prihodeci na pamet
i

pisma svetoga recenje, ko rece David prorok: Clovik kako trava, a dni njega kako cvet
poljski tako procvatut
i

paki usahnut
i

.

.

Znatna neprilika za jedinstvo
su od god. 1420. (doticno 1409.) ne
i

napredak katolicke crkve u Hrvatskoj
obje nadbiskupske stolice (Spljet
i

bila je ta, sto

samo

Zadar), nego

neki primorski gradovi dalmatinsko-hrvatski, u

kojima su

bile

biskupske stolice (kao

Nin, Sibenik, Trogir, Hvar) bili u vlasti mletacke republike. Tako se je zgodilo, da su mnogi crkveni kotari spljetske nadbiskupije podrucnih joj biskupija spadali politicki pod hrvatsko-ugarske vladare, dok su opet nadbiskup biskupi bili mletacki podanici. Radi toga trpila je mnogo ne samo crkvena stega ugled crkve, nego su receni biskupi stradali u materijalnom pogledu. 2itelji primjerice zupa Cetine Klisa kratili su se placati spljetskomu nadbiskupu duznu desetinu, premda su spadali pod njegovu duhovnu vlast. Dne 31. svibnja 1442. izdao je u Klisu Pctar Talovac, ban Dalmacije Hrvatske, na molbu spljetskoga nadbiskupa Jakova Badoarija pismo, kojim je zabranio svima kastelanima drugim sluzbenicima u zupama Cetini Klisu, da pobiru desetinu druge prihode, koji po
i
i

i

i

i

i

i

i

i

pravu pripadaju crkvi spljetskoj (quatenus dictas decimas
praefatam ecclesiam spalatensem de iure spectantia, a

et

alia
in

iura

ecclesiastica,

ad

modo
i

posterum non

exigatis).

U recenom

pismu

iztice

ban izrijekom, da su neki
i

kralji

bani hrvatski

uzkratili
i

nadbi-

skupiji spljetskoj desetinu

druga prava »radi neke opreke izmedju svete krune

kraljeviiic

Dalmacije* (propter quandam differentiam inter sacram

coronam
i

et

regnum
u

Dalmatiae
vlast pro-

exortam), pa su te prihode namijenlli uzdrzavanju gradova

tvrdinja
je

Hrvatskoj. Jed-

nako su

stradali

i

pojedini biskupi,

kao primjerice

ninski,

kojega se

dnhovna

tezala na Liku.

Od

hrvatsko-dalmatinskih biskupa ostali su u drugoj polovici XV. stoljeca pod vlascu

ugarsko-hrvatskih

vladara

samo
od

k n

i

n s k

i,

s

k

r

a d

i

n s k

i,

k

r

b a v

s

k

i,

s e n
.

j

s

k

i

(i

do god. 14S0. krcki).

".

Kninska biskupija

bila je

njih najznamenitija,
je
i

premda
joj

je bila

najvise izlozena boCetine,

sanskim patarenima

i

poslije

Turcima. Ona

obuhvatala podrucje gornje
pritoka

gornje

Krke

i

njezinih pritoka, zatim gornje

Une

Unca.

U

njoj

se spominju cetirj
polje),

arcidjakonata:

vrhricki
Lapac)
i

(Vrlika),

hrvatski
(Bihac,

(Knin,

Kosovo
su

lapac.ki
put
prisva-

(Unac,
jali

Rmanj,
si

hum ski
i

Ripac,

Otoka, Cazin).
koji

Koji

su
su

kninski

biskupi

druge

crkvene kotare,
biskupi

pripadali
bili

onim biskupima,
su
ovi:

sto

biU

mletacki

podanici.

Kninski

godine

1409.

— 1526.

Ladi-

(1409.— 1412), Ivan (1427.— 1436.), Dimitrija Cupor (1438.— 1457.; ovaj se je mnogo otimao za zagrebacku biskupiju), Franjo (1459.), Marko (1464.— 1466.), Nikola (1468. do
slav
1469.),

Benedikt

(1471.),

Nikola (1474.-1489), Brikcije od Egervara (1493.-1517.).
je

Kad

su

Turci osvojili Knin (1522.), biskupija

velikim dijelom bila razasuta, te

je

tadanji biskup

Andrija TuSkanic

KHsanin (1522.

— 1534)

prenio svoju stolicu u Topusko, buduci da ie

VJERA

!

CRKVA.
je,

37

podjcdno bio predstojtiik topuskc opatije. Zna(^ajno

da se Andrija TuSkanic dugo

nije

dao

posvetiti za biskupa; jo§ 20. lipnja 1525. pozivao

ga

je

papa Klement
poslove.

VII.

na tu2bii
biskupija

svjetovnjaka, da jednom primi posvetu, pa da vr§i

biskupske

Kninska

kao zaduzbina hrvatskih kraljeva
vatskoj zemlji.

iz

narodne

dinastije imala je prostranih po§jeda

po hrs pro-

U

okolisu Knina spominje se jos god. 1494. biskupski utvrdjeni grad, nai

zvan

Oazi

(in

castro episcopali (lazi); .siiviSe pripadao je biskupu

grad

Cazin

n'orqcir^rpm.
tobuc 'Bhoi.onorI

I

!
I

ncir qi\oc- Ixciih ccuor
i I '

rnur'dgriic mc bii mcttoma on bine clw^ H nun aranircocqiu pill
loe
(;;;iUo:iini

b.ipnfin.mf
f.ta.u'

it{!tiicr.in

'

bn itncnr.ihatt jucrtin. f curc.tpTn.^no
j

ncia^ms I

l.^ciTiCiic'. <V.I>ri mifiiTa if

Uib:ie

fUrnux^ fitvlib? U
I]

Ituani fptmi accIt in ^
JmtSrc

"hD cctcputclr.c.Jir. cjo.r L^S'lEuci qui p.ttcl>3fc c

B^iob rcmci'iu cbm
iifh. (rtrccccrc brj icj> ,n«'mncnunj:pplinai !;im cclcfti wnoaiftcdi

qfnm

cifa. U

I

J

ccixTfan-fiarc I?j"c I cifa qua cv.i n

atmm

uria:}.>tniCiT'"'a.^ri\

cxtpi'oiuinnicii;

ttccfi

mtlira-criUu-l IC ctr.iftuni.cummTn IfjOilTain Intromit.

amine

b? ccmcctiir: ci bii't'

ctcci'm


I I

far.'.nemr llxniu?.

aUftiigiunu ^rp?

'Jf^..'-2M

j^tf^^ntiCQnU'an.
[ccrt^oJUtrnr ctxnc

jqiu ifti f4h»ftll.':(^JUa ."IXGoiiftH,^ I vpnmx oif o X-qm at^'vc'
utr

oicimr jU J

:

ue qin

.id crn.i

m
I

_'

hiiTm T jobuc txcnnv
iUr.i

.nn irpi nrc'cn c o [nofttpaitiij.nnplcvic ranenicicifnbiicijcni
r

fitm au:t pcnintiiVmciivf'

niuu nta
)»fc

immbil fu

c ictc»m.i ttia air.\ Jlti.^

mcnimrutaiinuicfti

piobaiti inc iCi)^

M^wi^^^
%^
STRANICA
IZ

MISALA, KOJl SE CUVA U PRVOSTOLNO.!
SV.

CRKVl

STJEPANA U ZAQREBU.

straniiti

inianjem, u kojemu je Cesto boravio

i

stolovao.

Kaptol

kniiiski

sv.

Bartolomcja

imao

je

(kao locus credibilis) pravo, da izdaje javne izprave.
je
i

Krbavska biskupija obuhvatala
grad, pa
i

2upe Krbavu, Dre?Jiik, ModruSe, PlaSki
kaptoia bila
je

I

Novi-

ne^to Like. Stolica
in()ll)u

biskupa
Stjepaiia

izprva

U

d v

i

n a

(Udbina, civltas

Corbaviae). Na

Frankapana papa je i^io II. izdao bullu 4. lipnja pre146()., kojoni je stolicu krbavske biskupije sa svima pravima (cum oinni iurisdictione) bi dotadanja iupna crkva sv. Marka pretvorena u stoinu nesao u M o d r u § e, gdje no
kiieza

38

HRVATSKO KRALJEVSTVO U
sv. Mafije.

XV.

STOLJECU

I

PRVOJ CETVRTI
1493. stradale

XVI.

STOLJECA.
je ta-

crkvu

Medjutim kako su Modruse god.

od Turaka, prenio

danji biskup

krbavsko-modruski Kristofor Dubrovcanin svoju
i

stollcu u

Nov

i

(Novigrad u

Vinodolu), gdje su ostali

njegovi nasljednici sve do druge polovice sestnaestoga stoljeca.
koji
nije

Na molbu kneza Sigismunda Frankapana,
dozvolio
je

htjeo

zaostati

za bratom Stjepanom,

receni papa Pio

II

.god. 1461.,

da se crkva sv. Nikole u
(biskupsku) crkvu.

Otoccu, kojom
te

su

dosad upravljali
Dubrovnika.

opati, pretvori u stolnu

Kao patron

novo osnovane
iz

biskupije izabrao je knez Sigismund za

prvoga otockoga biskupa dominikanca Blaza

Senjska biskupija zapremala

je

ne samo citavu zupu
i

ili

kneziju Vinodol (od Trsata

do Ledenica)
koja se
je

i

kotar grada Senja, nego

Senju na jugu dio zupe Podgorja do Cesarice,

vec pribrajala ninskoj

biskupiji.*

U

nutarnjoj

zemlji

obuhvatala
ili

je

do osnutka

biskupije u

Otoccu zupu Gatansku (Gacku), zatim Busku zupu

Buzane (Krasno, Pe-

rusic, Stitar, Kosinj).

Uz

gubitak gatanske zupe bilo
i

je

senjskim biskupima od god. 1469.

podnositi koje sta od senjskih kapitana
je

njihovih sluzbenika.

Bas

radi tih kapitana izrekao

biskup

Fran jo Jozefic
(interdikt)
27.

crkvenu kletvu

(imenovan 6. veljace 1521.), franjevac, rodom iz Rijeke, nad ^itavim Senjem, kako se to razabira iz poslanice pape Kle-

menta
stom

VII.

od

kolovoza 1526.

U

Slavoniji ostalo je uredjenje katolicke crkve onakovo,

kakovo

je bilo

u cetrnaebi-

stoljecu; tek sto je

porazom na Muhackom
i

polju obladala turska sila

srijemskom
I

skupijom (biskup Stjepan Brodaric)
pozezki ostao gotovo netaknut.
Najznatnija bila je u
te biskupije
pija je
s

stolicom bosanskoga biskupa u Djakovu.
i

od pe-

Cujske biskupije stradala su tada dva arcidjakonata, po imenu morovicki
je

vukovski, dok

ovo doba

od god. 1501., doduse izgubila na jugo-iztoku zupanije vrbasku,
i

Sacuvan je popis zupa pak po njemu doznajemo za obseg njezin u ono vrijeme. Biskusansku,

zagrebacka biskupija.

donekle

i

dubicku,

a

njima

sve katolicke zupe; no uza sve to imala

je

veci broj zupa (nekih 457),**
zupaniji.

nego u

polovici 14. stoljeca. Osobito se je
je.

pomnozao

"broj

zupa u krizevackoj
bilo

Znacajno

da se u nekim mjestima oudi kao zupnici budi kao kapelani spominju popovi glagoljasi
i

(glagol th

a),

medju njima

i

dva u Turopolju. Uz zupnike
i

je

u pojedinim mje-

stima po vise kapelana, prebendara

altarista.

Tako

je

u samoj Rasinji bilo

sedam svei

cenika; u Koprivnici zupnik sa dva kapelana, zatim dva altariste (sv. Mihajla

sv. Kriza),

rektor tamosnjega hospitala sa pet drugih svecenika

(dva graciani,

tri

mansionarii).
i

U

Prodavicu (Virju) opet bio
kapela.

je

zupnik sa dva kapelana, zatim osam altarista
su drugove (socius eiusdem),
suditi,

upravitelja
dijelili

Mnogi zupnici
prihode.

imali

s

kojima
je

su

valjda

posao

i

Prema svim ovim podatcima moramo

da

duhovnicki stalez u za-

grebackoj biskupiji bio osobito brojan.

Mnogo
je
i

je

smutnje prouzrokovalo popunjivanje biskupskih stolica

i

opatija.

Za

sla-

bih vladara otimali su se za to (patronatsko)

pravo pojedini knezovi
su

i

velikasi.
i

Radi toga
tri

u zagrebackoj biskupiji nastao
1433.

razkol, koji je trajao trideset
svoje
je

go-

dine, naime
Zolio
i

— 1466.

Celjski knezovi nametali

pouzdanike (Benedikta de

Baltazara de Montschiedel), dok

Ivan Hunjadi radio u prilog kninskom biskupu
je

Dimitriju Cuporu.

Tek god.
1466.

1465.

dokrajcio

smutnje kralj Matijas Korvin, predlozivsi
Szentlaszlo, kojega je papa

papi za zagrebackoga biskupa Osvalda

Thuza de

Pavao

II.

dne

16.

travnja

zaista imenovao.

Receni Osvald Thuz, postav§i vrlo mlad bisku-

* Qod. 1500. bilo je pravde izmedju ninske biskupije i senjske radi Cesarice. U jednom pismu od 25. travnja 1500. pise netko iz Senja vikaru ninskoga biskupa, »da nigdar po nijedno vrime Cesarica ni bil' kumfin Ninski ni Baguski, nego bilo vazda senjsko duhovnim telesnim zakonom, kako cemo istrunienti verovanim pokazati.«
i

*

Danasnja (nad)biskupija zagrebacka, kojoj pripada

i

velik dio pozezke zupanije, broji

same

348 zupa, dakle za 109 manje.

VJKRA
pom, upravljao
je

I

CRKVA.
kroz trideset
je
i

39
tri

povjercnom

mu

biskupijom
je

godine (1466.

1499.).

Umiruci u ZaCezamu (Cazmi) sastavio
obraiiu crkve.

oporuku, u kojoj
forinti

odredio 10.000
bi

forinti

za uz-

dr^avanje stolne crkve sv. Stjepana, a 7000

za dvije kule, koje

se

podigle za

Osvalda Thuza naslijedio je dotadanji Canadski biskup Luka (1500.— 1511.); protektorom* zagrebaCke biskupije svemocni tada poslije ovoga postao je »patronom ostrogonski nadbiskup Tomo BakaC od Erdeda, koji je pomogao do biskupske Cast! dvojici svojih rodjaka, najprije Ivanu od Erdeda (1514. 1518.), a onda znamenitomu Simunu
i

od Erdeda (1518.
stva. Znacajno

1543.),
je

koji

je

mnogo
te je

utjecao

i

u politicke prilikc
i

hrvatskoga kraljev-

god. 1513. sklonio papu

Tomo BakaC od Erdeda njemu nakon smrti senjskoga biskupa Jakova Blatu biskupiju, na §to je Tomo imenovao svojim namjest^evida podijelio u upraviteljem senjske biskupije tadanjega modruSkoga biskupa Simuna Ko^icica nikom Begnu, koji je njom upravljao nekih sedam godina (1513. 1520.). U Hrvatskoj prisvajali su si pravo patronata knezovi Frankapani za biskupije (senjsku, modrusku, otocku) u svojim oblastima. Oni su se pri tome pozivali na povelju kralja
je,

da

pomenuti ostrogonski biskup

kardinal

Lava X., »commendu«

i

i

Ladislava IV.

Kumanca od

11.

lipnja

1289.,
i

kojom

bijase njihovim predjima potvrdio pa-

tronatska prava u biskupijama krbavskoj

senjskoj (iura patronatus ecclesiarum de Ck)rsi

bouia et de Scenya). Knez Nikola Frankapan dao
kaptola izdati ovjerovljeni prepis
te povelje, sto

je

18.

rujna
je

1418.

od zagrebaCkoga
njih

dokazuje, da

njegova porodica vazda

budno pazila na
i

to svoje pravo. Ali bas radi toga doslo je cesto

do sukoba izmedju
u
Senju.

papinske

stolice, narocito
je

kad se

je

radilo o

popunjenju

biskupije

Bernardin
I

Frankapan radio
brani

pace, da

svomu

sinu Ferdinandu

namakne
i

biskupiju modrusku.

zaista
»iza-

se Ferdinand u kraljevskim poveljama od god. 1501.
i

1508.

zove »izabrani«, doticno

potvrdjeni« (electus et confirmatus) biskup modruSki.

Kad

je

u to papa

7.

stude-

noga
poslije

1509.

zadarskoga kanonika Simuna Koziclca Begnu imenovao biskupom modruSkim,
je

uzkracivao

ga

je

knez Bernardin potonjemu neko vrijeme investituru (denegat vestum); no ipak priznao, te je biskup Simun postao gorljivim zagovornikom njegovim pri
pade

rimskoj

stolici,

mu

je

posvetio

i

svoj govor, §to ga je god. 1513. drzao na lateran-

skom

koncilu u Rimu.

Odkada
mletaCku
nametnuti
i

je

hrvatsko-dalmatinsko primorje od Zrmanje do u§ca Cetine doslo pod
i

vlast, stall su nadbiskup!
Ijudi,

biskup! primorskih

gradova,

vecinom

od

MletCana

revnovati u svojim biskupijama
je

protiv slavenske sluzbe bo^je

glagolice. Tako

spljetski

nadbiskup Bernardo Zane god. 1511. odredio, »da nijedan

svecenik, budi kojega god cina ili reda, ne smije tumaciti sveto pismo na jeziku slavenskom, osim jedino evangjelja (i) epistole, a uz to (vr§iti) izpovijest. priCest na odredjeni dan red mrtvih* (quod null! presbyter! cuiuscunque conditionis et gradus audeant interi

pretari

sacram scripturam

in

lingua illyrica, nisi evangelia, epistolas, et confessionem ac

communionem

et in die proprio sequentia
vlast, izdala je

mortuorum). Kad
24.

je

pak god.
1481.

1480. otok

Krk

doSao pod mletaCku
providuru Franji

mletaCka vlada
vr§e

travnja

novomu krCkomu
ti

Bembu

ovaj nalog: »Nalaze se na
koji
!

onom otoku

(Krku) u stanovitom sa-

mostanu nek! kaludjeri Hrvati,
se (kaludjeri)
tebi,
iz

slave slufbu Bo2ju po obiCaju hrvatskom;

stanovitih razloga moraju ukloniti s rec^enoga otoka. Stoga zapovijedamo
otjerati tc

da mora§, Cim na otok stigneS,

hrvatske redovnike,

te

im zabraniti, da se

ikad vi§e vrate na reCen! otok. Pobrini se jo§ za druge redovnike,

koji Cc u

reCenom

sa-

mostanu boraviti

i

slu2it!

po naSem, latinskom

obii^aju*.

Providur

je

jamaCno izvrSio nalog

svojih gospodara. Jo§ prije toga bijaSe kralj MatijaS Korvin.

boravccM u drugoj polovici

studenoga 1480. u gradu Jajcu, primio neke franjevce, koje bijahu MletCani s otoka Krka protjerali (religionis fratribus ordinis sanct! Francisci, quos Vcneti de insula Vegie eo.

quod

nostri fuissent subditi.

bivanje neke manastire

de quibusdam claustris exclusisscnt). pa im je odredio za preu okoliSu Skradina, Sto no su prije pripadali fratru Aleksandru
kralj

Dubrovcaninu. VrativSI se na to

u Zagreb, izdao je tu 24. sijeCnja 1481. banima

i

40

HRVATSKO KRALJEVSTVO U
i

XV.

STOLJECU
i

I

PRVOJ CETVRTI
grada
i

XVI.

STOLJECA.
posebni
stite

banovcima Hrvatske
svih, koji bi

Dalmacije, kao

kapitanima

varosi

Skradina
brane
i

pismeni nalog, da bjegunce Franjevce u darovanim

njima samostanima

od

im smetali.
i

Knjizevnost latinska
nstrb knjizevnosti, pace

slavensko-hrvatska.
i

Vjecito

komesanje

na
nije

tlu

hrvatskoga

kraljevstva tijekom petnaestoga stoljeca
je

u prvoj cetvrti sestnaestoga
i

nimalo bilo na

sve to vecim obcenjem
raztrganost prijecila,

prometom urodjenika

uznapredovala. Politicka

je

te se nijesu stvorila

s doselicama veca kulturna knjii

zevna

sredista,

izuzev jedino obcinu grada Dubrovnika.
1

K tomu
(Italljii,
i

je

nevolja od

Turaka

gonila brojne ucenjake, knjizevnike

umjetnike

ii

tudjinu
radili

Ugarsku,

Njemackii,
i

Ffancuzku), gdje su nasli sigurnija zaklonista, pa onda
narode,
ii

privredjivali za one zemlje

kojima su

zivjeli.

Obcenje izmedju hrvatskih zemalja (narocito
Italije bilo je

primorja

hrvaisko-dalmatinskoga)
je

i

od starine zivahno, a postalo
izravno
i

je

jos zivlje,

odkad

velik dio toga primorja
bise u dalmatinskim gra-

dosao (1409.

— 1420.)

konacno pod inletacku

vlast.

Tim
i

dovima
s

(Ninu, Zadru,

Sibeniku, Trogiru, Spljetu, Hvaru), pa
kiilture,
Italiii

li

sirom otvorena vrata utjecanju tadanje talijanske
i

pa tako

slobodnom Dubrovniku preporodu klai

c k

i

h

n a u k a

(h u
i

man

i

z

m a),

koji

je

tada u

slavlje slavio.

U
Talijani,
nici

Dalmaciju
koji

primorsku Hrvatsku presadjivali su humanizam u prvi kraj brojni
dolazili
i

su

ovamo

kao svecenici

(biskupi, opati),
ucitelji.

politicki

i

sudbeni cinovi

mletacki, kancelari

notari, a
izucili u

napokon kao
Italiji.

Za njima su se povadjali

uro-

djenici, koji su vise

nauke
je

Tako

se je dogodilo, da se je narocito u primor-

skim gradovima Dalmacije sve vise zanemarivalo
(dalmatinsko), kojim se
p u
1

do mace narjecje romansko
i

dosad u

obicnom zivotu govorilo,
pa
je

koje

je

bilo

srodno

na-

j

s

k o

mu

d

i

j

a

1

e

k

t

u talijanskomu;

mjesto njega u obicnom zivotu

timalo mletacko narjecje talijansko, a u javnim

poslovima

klasicna
i

mah preolatinstina.

Taj se preokret

moze potanko

pratiti

u Dubrovniku, a obcenito

po ostalim gradovima na

otocima

i

u primorju.

U

Dubrovniku govorilo

je

urodjeno plemstvo jos na koncu

14.

stoljecu

pretezito
bio
je

domacim dijalektom dalmatinskim, slicnim napuljskomu narjecju;
u gradu
i

hrvatski

jezik

vecini plemica takodjer poznat, a govorili su njim brojni doseljenici s iztoka, zatim pucani

podaniCx obcine po kotaru. Talijanski humanista

i

ucenik Petrarkin, po imenu

Ivan Raven janin
ie

(Ser Joannes

quondam

magistri

Conversini

de Fregnano), na nepriliku,
ucio

koji s
t

god. 1384.

— 1387.
pace
je
i

u

Dubrovniku

sluzio

kao obcinski kancelar,

tuzi se

o

njega nitko ne razumije,
t

a ni

on nikoga, pa
osnovali
skolu,
to
te

mu treba sve
u
kojoj

raditi po
klasicki

u

m a c u.
Luke,

Dubrovcani su doduse
i

poslije

se

je

latinski
iz

jezik,

starogrcki
1434.

jezik;

no uza sve
bio

pise

koji

godine

— 1440.
i

rektorom

gradske

Filip de Diversis skole, ovako: »U
sudci
i

svim vijecima
jim govore

uredima gradjanskim
latinski,
s

kaznenim govornici,
ali

odvjetnici,

konzuli

po odredbama zakona govore
i

a ne slavenski;

ne nasim italskim jezikom, ko(sed

razpravljaju

nama,

vecunekakvom drugom puckom govoru
pen, otca (patrcm) tata,

njima osobitom, sto se od nas Latinaca ne moze razumjeti
quodam
alio

vulgari idiomate eis speciali, quod a nobis Latinis intelligi nequit), ako nijesi

vican nekoliko, pace

mnogo takvomu govoru. Kruh (panem) zovu
ciniti

kuca (domus) kaze se chexa,

(facere) fachir, pa tako dalje, sto sve cini

govor nama

nepoznatim«. Medjutim vec u drugoj polovici petnaestoga stoljeca javljaju se u Dubrovniku urodjeni humaniste, koji se izticu
nosti njegove. Izmedju njih proslavili su se svojim

Ce Bun
ili

r

V

a,

jedan kao latinski pjesnik,

poznavanjem klasickoga latinskoga jezika knjizevknjizevnim radom dva C r e v c a a drugi kao latinski povjestnicar, pa onda Jakov
i i

j

i

i

c (Bonus).

KNJ12EVN0ST LATINSKA

I

SLAVENSKO-HRVATSKA.

41

Aelius Lampridius Cerva
Julija

(1463.

1520.),
i

hrvatski

Ilija

Crijevic, odu§evio

se je u Riniu za svoga naukovanja u kolu pjesnika

uc^enjaka,

koji

sii

se

skiipljali

oko

Pomponija Leta, predsjednika rimske akadeniije, tako za latinsku
nje}3:ovoj ovjen^ali pjesni(3kim

starinu,

da su ga

ondje vec u 22. godini
11

vijencem. VrativSi se oko god. 1490.

Dubrovnik bio je jedan od govorima nastojao svojim sugradjanima utuviti listovima cati potomci starih Rimljana (propago vera, verior colonia
i

najgorljivih pobornika

humanizma,

te je u

svojim pjesmama.

u giavii,

da su oni pravi prav-

bis prolesque Quiritium). Nje-

gov imenjak
ondje
pritnio

Aloysius de Cerva
pridjevak Tu-

(1459.

1527.). koji je vi§e

nauke izucio u Parizu

i

bcro
V
jc
i

(odatle

zvani

Lu

d o-

c n s

Tuber o).
u

napisao
jeziku

opet

latinskom

povjestnicu svoga vijeka od

god. 1490. do 1522., u kojoj
je

'<

'nap a^truana la-frnnflf) 53

ihprfrg/nrfm.h-^.ih'c rftnlie

prikazao ne

samo
i

tadanje

zgode u Hrvatskoj
skoj,
ropi.

Ugar-

flDuj3vs.Dr.jjwitajF8<3ffiafl
iffal>'<?ntijfnii3 prfisj'iiiljjitfi

BH/gK-gRicffitfrfiJODvawAa^ii

nego

i

po ostaioj Ev-

MTb
stfti

«>inw^> jnadlia^n.

[j|]

8A8 5atTWtfDn<vimjber8 nt: jtfta •n-fuamayxmb frobflBa*

Radi elegantnoga sloga
aiia<3nacs «>afi5a ionviliidi
(il

latinskoga prozvan bi dubro-

vackim Sallustijem
lustio

Sal<n>aEuara3!rafl8R>tfljg />li

Raguseo).
I

Jacobus Bonus
hrvatski
je

t biUd'ijoj;* ""Ci [fi:;?CijCM'^[h
^»b(n)liR/.

(1469.— 1534.),
Bio
i

Jau

t-3.'3^jti|i!nm3U)BfiRi'3*?m.i

kov Bunic, svrsio
Italiji.

nauke

je

trgovac
pleinic

po
•£i'3*viiimihi.»rh.vS'«ai'iU'0£i'

zvanju
Ijao je

kao

obavsluzbe
se mi-

j^aobiMWOTgrtiij «0baiJm«»

u

mnoge visoke svomu zavicaju, ali
bavio
i

niogred

latinskim
1500.

Clbunc bjcuian'nj
tp:cmt magiitcr

3.'e^*«vg/.« jgntn;^'

pjesnictvom.

Jos oko
je

M.n

^^1^^,,

godine stampao

f^^^ yg^ .-u^tB

on, valjda

dread OC

tbo:cfaniC5

Bwswasia+rvxsvanurtm-*

u Bologni, epsku pjesmu

»Dc
je

raptu Cerberi«, najstariju po-

znatu epsku pjesmu, sto
nikia na

hrvatskom
je

tlu.
i

Dopopapi

§av§i po njoj na glas
svetivsi

naknadno

mm ^
STRANICA HRVATSKOGA (GLAGOLSKOGA) BREVIJARAOD GOD. 1493.
^

Leonu X. dobi on od pape
Castni zadatak, da u epskoj

pjesmi

obradi evangjeosku nauku o 2ivotu radu Isusa Krista. Na§ je DubrovCanin izvrSio
i i

1526. godine za

zadatak prije talijanskoga pjesnika Jeronima Vide pape Kiementa VII. bude doStampana u Rimu njegova pjesma »De vita
taj

et gestis Christi«, koja

ima 16 pjevanja

i

prcko 1000 heksametara.
polju.

U

istoj knjizi

Stampao

jc

Bunic sav svoj dotadaSnji rad na pjesnii^kom
i

lim

Uz oba Cerve, Jakova Buni(ia druge Dubrovdane javljaju se humaniste po ostagradovima Dalmacije svc do Nina. U Trogiru iztiCe se osobito Johannes Soi

bota

ili

Ivan

Subotic
neki

(t

1469.)

su dosad

samo

listovi,

Sto ih
i

kao gorljiv hutnanista. Od njegovih radnja poznati iiadbiskupu Mafeju Vallarcssu, je pisao zadarskomu

takodjer prijatelju rimske starine

starolatinske kulture.

No

najodliCnlji

od svih dahnatin-

42

HRVATSKO KRALJEVSTVO U
je

XV.

STOLJECU

I

PRVOJ CETVRTI

XVI.

STOLJECA.
(Sisgoreo),

sko-hrvatskih humanista bio

bez dvojbe Sibencanin
i

Juraj
1477.

Sizgoric

stampana u MIetcima s naSisgorei Sibenicensis elegiarum et carminum libri III. Impressum est hoc pisom: »Georgii opusculum in Venetiis per magistrum Adam de Rodueil, sub anno incarnationis domini latinskom prozom o povjestnici svoga rodnoga grada, kao 1477.« Pisao je u obce o Dalmaciji narodu u njoj.
kojega
je

zbirka latinskih elegija

pjesama

izasla god.

i

i

i

U
1

Slavoniji,

pa onda u Ugarskoj utro

e

t

i

c?)

Vitez od Sredne
nauke u

(1400.— 1472.),
bio je

panije. Izucivsi vise
telj

Italiji

humanizmu jedan od prvih Ivan (Q j esiromasnoga plemica iz krizevacke zutajnikom gubernatora Ivana Hunjada i odgojije

put

sin

sina njegova, potonjega kralja Matijasa Korvina,
i

kojemu

je

u srce zasadio Ijubav za

humanizam

preporodjenu
i

uifijetnost.

Vrseci

zatim razne duhovne casti (kao biskup ve-

napokon nadbiskup ostrogonski) bio je glavni suradnik kralja Matijasa na kulturnom polju. Njegovom pobudom osnovao je kralj Matijas sveuciliste u Pozunu, zatim akademiju nauka glasovitu knjiznicu u Budimu. Na svim ovim zavodima ponamjestao je kralj pretezito umne muzeve iz Hrvatske Dalmacije, a narocito iz Dubrovlikovaradinski
i

i

nika.

Na

sveucilistu naucali su uz ine

Dubrovcani Serafin Bunic

i

Toma

Baseljic,

dva

ucena bogoslovca; u akademiji

izticu se

uz predsjcdnika Ivana Viteza mladjega (biskupa
Julio Dalmatin;
i

vesprimskoga
nici

i

sinovca nadbiskupova) jos Ivan Cesmicki (Janus Pannonius), zatim Troi

giranin Ivan Statilic (Statileo), knez Juraj Frankapan,
i

a kao predstoj-

cuvari knjiznice spominju se Feliks Dubrovcanin
je bio

zemljak njegov Petar Zamanjic.
latin-

Prvi

na glasu radi podpunoga znanja jezika kaldejskoga, arapskoga, grckoga,
i

skoga, talijanskoga

hrvatskoga, kao
i

i

radi vjestine

svoje

u

sitnoslikarstvu;

drugi

opet

bio je znamenit kao bogoslovac
ili

filozof.

No od

svih je najpoznatiji

Ivan Cesmicki
je

Janus Pannonius

(1434.

1472.),

po majci svojoj Barbari necak nadbiskupa Ivana
rano

Viteza od Sredne. Rodjen u Cesmici (de Chesmicze) u krizevackoj zupaniji izgubio

otca; na sto ga je ujak Ivan Vitez u trinaestoj njegovoj godini (1447.) poslao na nauke u

u

Italiju.

Ucio

je

kod Ivana Quarinija u Ferrari, a zatim

je

zivio

u Padovi

i

Mantovi,

odakle

je

zalazio u Firencu,
i

Rim

i

Napulj. Qod. 1458. vratio se je kao vec dobro poznati
je

pjesnik latinski

ovjencani doktor prava u domovinu, te
je bilo

1460. postao
i

biskupom pecujItaliji

skim,

premda mu
je
i

tek dvadeset
II.

i

sest godina.

Kao pouzdanik
je

poslanik kralja Matijasa

poSao
knjige

god. 1465. papi Pavlu
rukopise, do kojih je
i

u Rim,

kojom
doci.

prigodom pokupovao u
god.
1471.

sve

samo mogao

Ali

stupi

zajedno sa svojim
iz

ujakom
te

drugim velikasima u zavjeru protiv

kralja,

na sto morade pobjeci

Ugarske,
polovici

se skloni u pavlinski samostan u

Remetama

kraj Zagreba.

Tu

i

umre u drugoj
je

god. 1472., te bi sahranjen u samostanskoj crkvi.

Na grobnicu mu

stavise napis, koji bijase

sam za

zivota izpjevao,

i

u kojemu kaze, da tu pociva Ivan, koji
s

prvi

k zav

i

c a

j-

nomu Dunavu priveo
qui

Helikona lovorom ovjencane bozice,
i

te moli,

»neka zavist bar postedi njegov grob
primus ad Istrum
permitte
livor
i

napis na njemu«

(Hie situs est Janus,
deas.

patrium
titulum

— Duxit laurigeras sepulto; — Invidie non est

ex Helicone
in

Hunc saltem

monumenta
i

locus).

Od

njegovih historijskih

pjesnickih djela sacuvane su

samo njegove pjesme (Panegyricon,
Krakovu.

Elegiae, Epigrammata),

koje su god. 1512.

— 1518.
i

stampane u Becu, Bologni

Humaniste
je bilo

bavili su se poglavito latinskom poezijom, povjestnicom
razlike. Jedni su se zanosili,

i

starinama. Ali

medju njima znatne
slog;

da sto bolje izuce
te

i

oponasaju klai

sicni latinski jezik

drugi su se opajali

sadrzinom

stare

knjizevnosti

pogan-

skim duhom njezinim. Medju humanistima dalmatinsko-hrvatskoga primorja razabiru se nadalje jos dva smjera: jedni odisu strastvenom mrznjom na sve, sto nije latinsko, te preziru narocito slavensku
i

hrvatsku
i

rijec;

drugi se opet, potaknuti bas

humanizmom, za-

nimaju za hrvatski govor, kao
stoji

za tvorevine puckoga duha hrvatskoga.

Na

celu

prvima

Dubrovcanin

Ilija

Crijevic,

Ijubav za klasicku starinu cini

dok kolo drugih vodi Sibencanin Juraj Sizgoric. Crijevica gotovim odrodom; on se obara na hrvatsku rijec, koja se

KNJI2EVN0ST LATINSKA
u

I

SLAVENSKO-HRVATSKA.

43

Dubrovniku tada sve viSc ozvanja. U jednoj pjesmi svojoj vapi on: »Uz ponioc predobrih bogova neka se povrati stari kviritski (latinski) govor, koji je nedavno izumro
pritisnut
je

poplavom divljeg susjedstva.
Skit
a... Tako te nestati
je

Neka

povrati Epidavru Plauto, §to
(stribiligo

mu
illu-

oteo nezgrapni
.
.

ilirskoga kriCanja
kao
primjerice
i

rlca)

Ali

ti

vapaji nijesu koristili, jer
i

u Dubrovniku sve vi§e preotimao
vlastele,

maha

hr-

vatski govor, pace se javljalo

dubrovaCke
i

(1451.— 1502.), koja su uz grCke

latinske stihove gradila
i

Ivan QuCeti(S hrvatske.
je

Sizgoric nasuprot s najvedim zanimanjem

Ijubavl
Ilirije
i

prouCava sve, §to
varoSi

hrvatsko,
1487.«
_

kako to svjedoc^i njegov latinski (De situ Illyriae et civitate
"

spis

»0

polozaju

Sibenika godine
.

Sibenici

a.

1487.).

Govoreci

u
jih

17,

glavi o obicajima svo-

"IT^

Sibenskih sugradjana, koji
bili
i

su tada

pretezno Hrvati,

spominje

ovo: »Uz zakone
i

>•'

"fijjricuira

imaju na§i gradjani

obicaje,
tudjin-

^\

ilidlnujii'.irii ;

.

•;rrt0

neke zasebne, a neke
ske, koje
sjeda,

prihvatiSe od suse

^.

Sluze

naime
koje
i

ilir-

skim (hrvatskim) poslovica-

ma
smo

CO

.

(proverbiis),

smo
koje
;>;;^!

mi prozvali
iz

dicteria,

domacega

jezika (ex
iiiii/arvawia
*

UBasW.-iiXIUlpjl.'f.U;

*' muiJKw:

iriiR>!b:j

i

lingua vernacula) preveli na
latinski

zajedno sa
i

J.

Nauda
njih

pleom, ucenim

razboritim
se
bo,

dovjekom.
nijesu

Cini

oStroumniji
ni

od

(poslovica)

zakoni Solo-

novi, ni §to je
lij

Numa Pompisama nauka
n a r
ii

"iJiti^UJ.:-

„-..

-Talo

U'TUJDODO

fIR? PiO[Dtjrg +t^ltt)F«B

izmislio,

ni

Pitagorina.

2ene osim toga
pjevaju
.1/

na
c a
1

pogrebu
j

llm '.nUJWSi

K<-.;

k e (nenias), dirajuci

potiCuci na suze srca gordih

muzeva;
Tetide

te

su

(naricaljke)

fe§(5e (ferventiores)
i

od placa

majke

Eurialove,

kad su za izgubljenim sinovima barbarski jadikovale. I
na
vjenCane

STRANICA HRVATSKOGA (OLAQOLSKOQA) MIS ALA OD QOD. 1483.
(epithalamia), kakovih nijesu Culi pjevati
ni

dane

igraju6i

kolo pjevaju

poskoCnice
i

KatuI

ni

Klaudijan.

Obijestna nadalje

stra§6u obuzeta mlade2 pjeva nodu
je saCinio

Ijubavne pjesme
ili

(amatoriuni

carmen), kakovih jedva da

ugladjeniTibul,

ili

meki Propercije,
ulja

puteni Likoridin
i

Qal
e k
1

ili

Lesbijka Safo.

A

vrte(ii

tijest
bi,

za priugotavljanje

smiSljaju

z

m

j

e n

i

C n e

o g e (eglogas alternas), rekao

da Damet

i

Menalka pripjevaju prcd Palemonom«.
i

Si2gori6 poznavao je dakle poslovice hrvatskoga naroda, a
koje

sve vrsti narodnih pjcsama,

zovemo

?.enskima.

Nesumnjivo da su

mu

bile

poznate
i

i

gdjekoje junaCke pjesme, koje

su se pjevale o Filipu Mad^.arinu, Sibinjanin Janku
kralju

sestri(iu

mu

Sekuli, a

mo2da

ve(5

i

o

MatijaSu,

Zmajognjenom Vuku

i

banu Doj^inu.

44

HRVATSKO KRAUEVSTVO U
Sizgoric
je

XV.

STOLJECU

I

FRVO.I CETVRTI XVI. STOLJhXA.
iiarodno
pjesnictvo,

toliko

cijenio

i

zavolio hrvatsko

da
n

je

cudo,

sto

nije

i

sam propjevao hrvatskim jezikom. Medjutim
(1450.

je to uciiiio

mladji suvremenik njegov,

Spljecanin

Marko Marulic pjesnictva hrvatskoga,
Picentini.

1524.),

koji

se

smatra

o

t

c e

m
je

m

j

e

t

n o

ga

a po torn lijepe knjigc hrvatske. Bio
iziicio je

potomak stare
je

vlasteoske porodice spljetske, a
glasoviti

vise nauke u Padovi, gdje

mu

bio uciteljem

on samo vanjsku formu humanizma, dok je inace ostao vjeran vjersko-crkvenomu smjeru sredovjecne knjizevnosti. To dokazuje sav

Uza sve

to

prigrlio

je

obilati
jest

rad njegov u latinskom
i

i

hrvatskom

jeziku. Najznamenitije

epska pjesma »J u d

t

a«, koju je dovrsio 22. travnja 1501. u

hrvatsko djelo njegovo gradu Spljetu. Pjesnik je

n sest pjevanja (libara
je

ili

knjiga) obradio starozavjetnu pripovijest o junakinji Juditi, koja

Olofernu glavii odrubila;
i

a gradio

je

stibove,

kako sam kaze, »po obicaju nasih
i

(hr-

vatskih) zacinjavac

josce po zakonu onih starih (grckih
s

latinskih) poet«. Judita bi stani-

pana latinicom prvi put u Mletcima god. 1521.
u

napisom: Libar Marka Marula Splicanina,

kom

se iidrzi istorija svete udovice Judit u versih hervacki slozena,
i

kako ona ubi voj-

vodu Oloferna posridu vojske njegove
slijedece godine 1522. izaslo je

oslobodi piik izraeiski od velike pogibili«.

Namah
i

stampom drugo izdanje te knjige. Marulic je spjevao jo§ drugu epsku pjesmu manjega obsega, naime S u s a n u, zatim mnogo lirskih pjesama poglavito vjerskoga

Tu
je

poboznoga sadrzaja, medju kojiina je »M o t v a suprotiva svemogucemu, da spftsi krscanstvo suzbije Turke, kako pobio vojsku Idumejaca Moabite, kad su htjeli unistiti puk izraeiski.
i

i

1

i

r

k o m«.

U

toj

se pjesmi moli
i

i

Prilicno u isto vrijeme,

mozda malo

prije

ili

poslije Marulica, pojavili su se u

Dubrovje

niku
1501.).

hrvatski

pjesnici

Sisko Mencetic
1498.

(1457.
i

— 1527.)

i

Gjore Drzic

(1463.? do

Prvi

je

bio svjetovnjak, koji je god. 1521.

1524. vrsio

knezevsku sluzbu; drugi

bio svecenik, te je god.
I

obavljao sluzbu notara u kaptolu stolne crkve dubrovacke.

ako se spominje, da

je

vec god. 1420.
i

— 1430.
je

bilo u

Dubrovniku mlade

vlastele, koja su
i

gradila hrvatske stihove;

ako se znade, da
i

vec Ivan Gucetic uz grcke
jer

latinske pjesine

pjevao
zvani

i

hrvatske: Mencetic

Drzic ipak su prvi, kojih su se pjesme sacuvale. Oni su prosu sc povodili za juzno-francuzkini
(Kastiliji),

prvim hrvatskim trubadurima,
je

trubadurima, kojih se
puljskoj kraljevini u

pjesma

razsirila
je

i

po sjevernoj Spaniji

pa odanle
1500.),

i

po nanajmla-

Italiji.

Narocito se

Mencetic ugledao u Serafina (t
hrvatske mnogo
je

djega izmedju znamenitijih pjesnika napuljske skole.
Sirenju knjizevnosti tako latinske kao
i

doprinijelo
i

k n

j

i

g o-

tiskarstvo.

Latinske knjige stampale su se u Mletcima, Becu, Krakovu
s

drugdje; hr-

vatske pak knjige, narocito one
Najstarija glagolicom
je

glagolicom pisane, u Mletcima

i

Senju.
1483.,

tiskana knjiga hrvatska jest

misal od god.

na kojoj

nastampano: »Let Qospodnjih 1483. meseca pervara (februara) dan 12. ti misali bi§e svrseni«. Qdje je stampana, nije zabiljezeno; ali se nagadja, da je tiskana u Mletcima. Deset godina iza toga izasao je u Mletcima glagolski brevijar ili casoslov, kojega je 13. ozujka ,1493. dostampao rnletacki knjigotiskar, magina posljednjem
listu

star Andrija de Thoresanis de Asula, tast najslavnijega
cija.

mletackoga tiskara Alda Manur

U

Mletcima
i

je

izucio

Stamparsku vjestinu

Q

r

gu

S

e n

j

a n

i

n,

kojega

je

poslije

arcidjakon

vikar senjske crkve Silvestar Bedricic pozvao u Senj, da nastampa nekoliko

glagolskih knjiga. Njegovim trudom dovr§ena bi 27. kolovoza 1507. knjiga »Narucnik plc-

po Tomasu djakonu«. kanonicima crkve senjske. Grgur Senjanin stampao je iza toga jo§ pet drugih kojc obrednih koje bogoslovnih knjiga, medju njima misal god. 1509. Prva latinicom stampana knjiga hrvatbanusev«, sastavljena »po Urbanu
iz

Otocca

i

i

ska

bit

ce.

koliko se dosada znade, spomenuta

ve6 »Judita« od
umjetnosti u
Italiji

Marka Marulica
doimao se
je

(go-

dine 1521.).

Umjetnosti. Preporod

(r e n

a

i

s s a n s c)

silno ta-

kodjer susjedne Hrvatske

i

Dalmacije. Pojavilo se mnoztvo umjetnika sviju grana, koji

su slavno djelovali budi u domovini budi u tudjini

UMJRTNOS>T(.
()d Hnijctnika, koji su sc proslavili izvan
koji

45

domovine, da

spomenemo
i

najprije

one,

su radili
t
i I i

II

U^arskoj na dvorn kraija Matijasa Korvina. Tu sc osobito
iz

iztide J a k

ov

Sta

c (Statileo)

Trojiira, jcdiiako odIiCan «raditeij.

kao
i

kipalf ()d .icradjevina njc-

govih spoininjcmo biskupske dvorc u Novigradu (Ncograd)
god. 1467. izradio.
je

stolnu crkvu u Vacu.
i

Oko

od mjedi Ijevene kipove kraija Matijasa
tri

otca
je

rnii

Ivana Hunjada,

zatim kip Minerve, sva
kiila,

za kraljevski grad u Budimu. Nadalje
bi

stvorio kipove Hor-

Diane
a
1

i

Apolona, kojima
t
i

ureSen trg sv. Jurja u Budimu. Drug! Trogiranin, po imenu
je

Ivan D
tuarius

ma

n

(magister Johannes Dalmata de Tragurio) bio
sculptor).

znamenit kipar

(sta-

sive

marmorum
l\.

ProslavivJi se u Rimu, gdje
je

je

god. 1471. izradio grob-

nicu pape Pavla
je

za cikvu sv. Petra, posao

na poziv kraija Matije u Ugarsku, gdje
kaSteo Majkovec u

djelovao svc do smrti kraljeve. Kralj

mu

je

ostao duzan vece svote za njegove radnje,
i

pa da

mu

se oduzi,

darovao

mu

je

vi§e posjedovanja, medju njima

krizevackoj zupaniji. Jos god. 1489. dne
10.

srpnja izdao je kralj Matija§ pismo na
i

slavonske bane

banovce, da magistra
stite

Ivana Trogiranina

u

posjedu rece-

noga ka^tela. Po smrti Matijasa kraija
vratio se je magistar Ivan u
je
Italiju,

gdje

radio poglavito u gradu Jakinu. Treba
iztaknuti

jos
jii
i

Feliksa Dubrovcaje
i

n a,

predstojnika knjiznice kraljeve u
koji

'ilBudimu,

bio

vrstan

sitnoslikar

(fniniaturista)

poglavica sitnoslikara na

kraljevskom dvoru.
•'

Mnogo
ili

je hrvatskili

uiiijetnika bilo

Vazasuto po
Vrsili

Italiji,

koji su sc
trazili.

ondje

ili

usa-

zasluzbe

No
da

ostalo ih je
je

hjnogo

i

u domovini, tako

go

t

o v o
i

p

svakom gradu Hrvatske
i

pa'Imacije bilo vise znamenit1 h g r a d
i

t

e

1

j

a,

k

i

p a

r a,

s

1

i

ka

r

a

PROCELJE CARINARE (DOQANA, SPONZA) U DUBROVNIKU.
Zsrada
je

iimjetnih
i

obrtnika
i

(zlatara,

je

dovrSena god.
renaissance,

1520. ProCelje sagradjeno

mjedorezaca, yezilja

t.

d.).

Pojedinaca
u

u

slogu

a

veliki

prozori

u

nile-

imadc u Slavoniji, narocito po samostanima. Najvise sc
,skupii()
iijim u

Zagrebu
u
to

i

taCkoni slogu,
je

U

udubitii

drugoga sprata snijeSten

doba

kip sv, Vlalia, zastitnika obcine dubrovackc.

umjetnika bas u Dubrovniku, a za
Trogiru.

Od
J

crkvi. kojo

sii

ii

to

vrijeme gradjcnc,
je

iztiCe

se osobito

stolna crkva
crkva
pokazuje

s v.

a k o V a u

S b
i

c n

i

k

ii,

koju

zasnovao

i

zapoCeo graditi Juraj Matejcvic (1441.), a od
Prekrasna

icod.

1475.— 1517, nasiavio Trogiranin Ivan Fiorentino.

dva

sloga; od temelja do stropa pobocnih ladja razabire se mietacka gotika, a u gornjem djelu

Zajedno s kubetom plemenita renaissanca. Sazidana

je

od samoga mramora
njoj

i

tesanog ka-

mena, a

i

krov

joj je

od kamenitih
na

plo(ia,
tri

tako da na

nema

nijedne opekc.

Crkva ima
i

sliku bazilike, a razdijeljena je

ladje; srcdnja
i

ladja

pociva na pet visokih
je

vitkih

stupova. Osobito

je

znamenit glavni zrtvenik
i

visoko kiibc; u obce

crkva iznutra sva
crkvi u Trogiru

od kamena
naissance.

(irtvenici,. krstionica
je

kanoniCke

stolice), a to

sve u slogu najplemenitije reStolnoj
je

Spomena
bi

vrijedna joS crkva sv.

Marka

u

KorCuli.

prigradjena

god.

1468.
je

pokrajna kapela sv,
i

Ivana Ursina, koja

krasnim kipovima
i

ureSena, a gradili su

Nikola Fiorentino

Andrija Aleksijev.

U

Trogiru, Spljetu

Dubrov-

niku |K)digiiuti sn takodjer krasni nadgrobnl spomenici u slogu

renaissance; najodliCniji Je

46

HRVATSKO KRALJEVSTVO U

XV.

STOLJECU

I

PRVOJ CeTVRTI

XVI.

STOLIECA.

grobni spomenik Ivana Sobote (Subotica) od god. 1469. u dominikanskoj crkvi u Trogiril.

U

Slavoniji podignuto bi u to

doba vise gotskih

crkvi;

tako

je
je

herceg

Ivanis Korvin

(1490.

1504.)

sagradio pavlinsku crkvu u Lepogiavi, od koje se

do danas sacuvao sanio

presbiterij.

Kako

je

u

obsegu hrvatskoga kraljevstva

bila

do polovice XV.
pregradjivale
r
i

stoljeca

vecina

crkvi izgradjena, to su se tada crkve pretezito
goj polovici toga stoljeca grade se vise s

samo

popravljale.

U

dru-

v

j

e

t

o v n e (profane) z g

a d e tako u Hrvat-

skoj

i

Dalmaciji, kao

i

u Slavoniji.
koji su

U

primorskim gradovima,
je

pod mletackom
graditi

vlasti,

pa

i

u

slobodnom Dubrov-

niku stalo se

po

mletackom uzoru

palace za gradske knezove.

KNE2EVSKA PALACA U DUBROVNIKU.
stanice za obavljanje javnih posala

(1

ogg

i

a\ zatim razni javni
i

uredi,

kao

c a r

i

n a

r

e

(dogapa)

itd.

Najznacajnije zgrade te vrsti jesu knezevska palaca

carinara u Dubrovniku.
all

Knezevska palaca
ta je
friju

u Dubrovniku podignuta bi vec u cetrnaestom stoljecu,
bi

prigodom pozara
Onosiforo
di

9.

kolovoza 1435. izgorjela. Na to
nje ostala
je

napuljskomu graditelju Ono-

La Cava

povjereno, da gradi novu palacu.

AH
i

i

ta je god. 1464. stradala

od pozara, tako da
liko vijece

je od dubrovacko pozvalo

samo dvorana u

prizemlju

skaline s lijeve strane. Vei

na to graditelje Michelozza Michelozzi

Jurja Mate-

jevica (graditelja sibenske crkve). Potonji je izgradio krasno procelje palace, koje je pri-

godom

potresa god. 1667. dosta stradalo.

Uza sve

to je

knezevska palaca,
je

i

kakova

je

sada, pravi biser javne gradjevine u slogu rane

renaissance s gotickim primjesama.
(dogana, sponza), koja

Ne-

daleko od knezevske palace

stoji

carinara

takodjer neka

UMjETNOSti.
mjesavina gotskih oblika
lina.
i

47

renaisance,

ali

se uza sve to prikazuje kao posve skladna cje-

Dovrsena

bi

Kod.

1520.
je

Neprestana pogibelj od Turaka dala

povoda, da se

je,

osobito u krajevima, izlo^ei

i

nim turskim navalama, pocelo podizati gradove, kaStele, kiile tvrdinje, a uza to stalo se dvore utvrdiivati, opasujiici ih zidovima vec obstojece varoSi, crkve kui

i

!

a

m a.

Tako nastadoSe brojne
i

gradjevine za obranu

hrvatskih zemalja.

Tako

su

primjerice plemici u Turopolju za obranu

svoje obcine oko god. 1467. podigli kaSteo Lu-

kavec. Jednako su se biskupi

kaptol
jace
i

zagrebacki

pobrinuli,

da

sto

utvrde stoinu crkvu sv. Stjepana
kaptol. Biskup
je

Osvaldo Thuz ostavio

za utvrdn stolne crkve 7000 zlatI

nih forinti.

zaista ie poslije nadbii

skup ostrogonski
pije

protektor bisku-

zagrebacke

Tomo Bakac
i

od Er-

deda dao crkvu
opasat' zidovima
bi je

biskupske dvore
kulaina, od koiih

i

jeuna prozvana Bakaceva kula.
kula
stajala

Ta

do

najnovijeg

vre-

tnena; nad njezinim zagradjenim vra-

tima bio

je

smjesten

kamen

s

nadbi(Tho.
je jav-

skupovim

grbom
i

i

napisom

Car. Strigon. A. D. 1517.), koji

Ijao, da su kule ograda oko crkve dovrsene god. 1517. Nakon potresa

od

6. (ili 26.) ozujka 1502., kojom bi prigodom u varosi na brdu Qradcu sru§en zvonik crkve sv. Marka, te

oStecene
gradjani,

i

varoske
da

z'idine,

pregnuse
varos.
je

obnove
11.

svoju

Kralj Vladislav

darovao im

u to

ime god. 1505. sto zlatnih
1511. opet
tri

forinti

a

dohodke od tridesetine za godine, koje bi dva gradjana platiti

morala.
torn
tiCe,

U

izpravi

KARDINALA TOME ORB NADBISKUPA bakaCa od RRDEDA.
I

kraljevoj, koju je

prigodom izdao, narocito se izda su onako od starinc troSne
i

zidinc

potresom pretvorenc
a

u

gotovu
je
in

ruSevinu,

jedan

toranj

da se

napisom bio je uzidan u neKamen s grbom davno poru!^enu (polu)kulu BakaCevu pred stolnom crkvom sv. Stjepana u Zagrebu. Sad je kamen pohranjen u zemaljskom arheolo?.kom muzeju u Zagrebu. Napis se 5ita ovako: Tho(ma)s cari

posve
meniis

sruSio
et

(cum

intelligamus
civitatis

(dina)l(is)

StriRondensis) a(nno) D(omini)

1517.

edificiis

nostre

montis Qrecensis alioquin longa vestutate

ruinosas

per

terremotum

proximum
id

magnam ruinam
ipsa,

factam

fuisse,

unam

vero turrim penitus collapsam esse, et ob
tas ipsa sita
sit,

menia

presertim

cum

in

confinibus civi.

necessaria reformacione et restauracione plurimum cgcre
i

.

.).

R

i

z n

i

c e biskupskih crkvi u Zagrebu, Zadru, Spljetu
i

Dubrovniku, koje su ve6 u
su
se

proSla stolje(ia bile krcate umjetninama

dra?ocjenostima,

obogatile
i

novim daro-

vima. Herceg IvaniS Korvin, obnovitelj pavlinskoga samostana

crkve u Lepoglavi, da
1)

rovao

je

oko god.

1491.

samostanskoj

riznici

ove dragocjenosti:

dva kaleia. ureSena

dragim kamen jem,

s pliticama; 2)

dva kale^a bez

dragulja, s pliticama; 3) Cetiri misnice

48

HRVATSKO KRALJEVSTVO U
i

XV.

SToLJEdU

I

PRVOJ CETVRTI XVL STOLJECA.
ili

(casulae) ures^ne biserjem
sv. tijela),
i

dragim kamenjem;
i

4) monstraciju

pokaznicu (za pohranu

veliku, vrlo staru

tezku kadionicu od srebra, pozlacenu; 5) iiaKlaviiike (hu-

meralia)
i

s

gemmama;

6) veliku

srebrenu kupu (phiala)

s

lijevkom (fusoriuin); 7) srebretie

pozlacene vrceve sa srebrenim svijecnjacima. Suvisc

je

herccg dao samostanu vrlo drai

gocjeni plast svoga otca kralja Matijasa, koji je kralju na frigijski nacin vezla

darovala

zarucnica njegova. Bas
lalo

taj
i

dar hercega Ivanisa svjedoci, kako se

je

u to vrijeme gomi-

blago u biskupskim

samostanskim riznicama.
zahirile.

U
bitnici
Ijica

Bosni su nakon pada kraljevstva umjetnosti posve
i

§to se bijase dotle
ili

pribralo dragocjenosti

umjetnina,

ili

raznesose bjegunci na sve strane,

razgrabise do-

Turci, Bogatoj riznici porodice

Kosaca nestade

traga,

dok

je

predposljednja kra-

Katarina ponijela svoje drasa

gocjenosti

sobom

u

Rim.

U

Bosni ostadose razvaljeni zamci
i

porusene crkve, koliko

ih nijesu

Turci pretvorili u dzamije. Suvise preostadose jos s
t

e c c

i

ili

mramorovi
vajuci

(maseti), prekripolja.

citava

Medju
i

ta-

kove
Ivana

stecke

spada

grobnica

(Ivanisa)

Pavlovica

kod
prose

Bukovice, sjeveroiztocno od Jablanice na rijeci Neretvi.
celju

Na
je

grobnoga kamena
s

vidi

cvatuce stablo,

desna

oru-

zano celjade, a
zenskinja.

s lijeva

okrunjena

Na

gornjoj strani ka-

mena
s

vidi se opet s
koji

desna kaciga
se

pokrovcem,
»Sije

svrsava

krinom, a
zapisano:
Ivana«.

s lijeva stoji cirilicom

grob Pavlovica

Materijalna

kultura.

Tije-

kom XV.
tlu

stoljeca stalo se je na

STECAK na OROBU ivana
PAVLOVICA.
Kod Bukovice,
rijeci

(IVANISA)

hrvatskoga kraljevstva raz-

vijati

rudarstvo. Dne
u

21.

vesjevero-iztocno

Ijace 1463. izdao je kralj Matijas

od Jablanice

na

Korvin

Budimu knezu Petru
povelju,
i

Neretvi. Cirilski napis »Sije grob Pavlovica

Zrinskomu
ovlastio

kojom

Ivana*.
je

njega

njegove

po-

tomke,
jim

da smiju svuda na svotraziti
i

posjedima

kopati rude zlatne,

srebrene,

olovne

i

razne

druge,

a

da
ili

zato

ne placaju nikakvih daca.* Na temelju

te ovlasti uredili su
i

knezovi Zrinski rudnik
i

maji

dan u

Qvozdanskom,
a.

te su stali raditi

o

n o V a c

Dne

15.

sijecnja

1525. desio se je

kako da ondje osnuju k o v n c u na kraljevskom dvoru u Budimu jedan sluztorn,
i

benik (Joannes Cherneky) kneza Nikole Zrinskoga »u poslu kovanja novaca srebrenih majdana gospodara svoga« (in facto et negocio cussionis monetarum et fodinarum argenti

domini

sui).

U

svibnju iste godine slao je opet kralj Ljudevit

II.

cetiri

rudara

(magistris

*

Knezovima Frankapanima
11.

bijaSe
1392.,

gismund poveljom od

studenoga

pravo bezplatnog kopanja ruda podijelio jos kralj izdanom u prilog knezu banu Ivanu Frankapanu.
i

Si-

MATERIJALNA KULtURA.

49

inontanistis) iz Zvolena u kraljevimi Hrvatsku (ad regnum Croacie), da pregledaju rudnike knezova Zrinskih (ad reuidenda montana domini Zriny). Te je rudare 4. svibnja odveo u

Hrvatsku neki Mihajlo Radaj, sluzbenik bana Franje Bacana,
10 forinti.

te je

za putni tro§ak primio

Za knezovima Zrinskima povodili su se
je kralj

i

drugi velikaSi

i

prelati.

God. 1523. dozvoho
srebro,

Ljudevit

II.

kiiezu Petru Keglevicu, tada jajackoimi kapitanu, da smije kroz dva-

deset
Ijezo,

i

pet godina svuda na zemljiStima grada
i

B

u 2

i

n a

vaditi

zlato,

bakar, ze-

olovo

kositar, rude

taliti

i

kovinu obradjivati

i

rudama

se koristiti, placajuci jedino
1525., sklopio je

propisanu dacu kraljevskoj komori. Dvije godine zatim, naime
nacio

Petar Ke-

glevi6 ugovor s nekim rudarskim majstorinia radi kopanja ruda u Buzimu; podjedno uta-

pogodbu s kovacem novaca (conductio impressoris monetarum per Petrum Keg.'evich). Napokon je kralj Ljudevit II. 12. prosinca 1521. zagrebackomu kaptolu izdao povelju, kojoni je iijeinu dozvolio, da po svima gorama, gradovima posjedima, koje ima u
je
i
i

Ugarskoj

i

Slavoiiiji,

smije kroz deset godina traziti
i

i

kopati rude zlatne, srebrene, bakorist, je-

krene, zeljezne, olovnc, kositrene

ostale,

i

sav njihov prihod upotrebiti u svoju
pristojbu (lucrum camcrae).

dino da od prihoda placa kruni pristojecu
Sijela
vista).

joj
i

obrta

i

trgovine

bili

su

u

ovo doba gradovi
je
i

(varo§i)

i

trgovi (trgoi

Qradjanski stalez bijase se tako podigao, da
odlicnijih

poceo zastupnike

gradskih obcina pozivati

vec Sigismund god. 1396. 1397. na sabore (u Temesvar Senj). Neki
i

su kraljevi osobito pogodovali

obrtnim zadrugama
et artificum

ili

cehovima. Tako
23.

je

kralj

Matijas Korvin, boraveci u varosi na brdu Qradcu
1466.,

kod Zagreba, potvrdio

kolovoza
c z e h),

obrtnu zadrugu

i

ceh sostara (sutorum
i

societatem vulgariter

sve slobostine uobicajene povlastice, koje su uzivali slicne zadruge u drugim slobodnim varosima. Jednako slobodno pismo izdao je kralj istoga dana za zadrugu ili ceh krznara, uzdara ili remenara (pro parte universitatis pellificum et artificum frenorum, ac corrigiatorum). Oko god. 1480. pristupili su potonjoj zadrugi jo§ sedlari. SoStarskomu
podijelivsi joj
i

cehu potvrdio
c^etvrti

je

statut

ponovno herceg
i

i

ban Ivanis Korvin

11.

travnja

1504.

U

prvoj

XVI. stoljeca poceli su

obrtnici drugih zanata na brdu
i

Qradcu osnivati cehove.
i

Tako

je

nastao ceh ostrugara, bravara, kovaca

cestara (potonji su pravili mac^eve

no-

zeve), koji nije

pravilnik, vec je god. 1521. priili imao jednaki ceh u Krizevcima. Velikomu obrtu tvornicama nalazimo traga samo u Dubrovniku. Tu je Fiorentinac Petar Pintela godine 1490. osnovao prvu tkaonicu sukna, a god. 1520. utemeljio je vlastelin Nikola Lukaric dilja (skverova) za graprvu tvornicu svilenih tkanina. Suvise bilo je u Dubrovniku

doduSe sastavio posebni novi statut
je

hvatio onaj statut, sto ga

od god,

1510.

i

i

djenje brodova.
Kraljevi, bani
i

pojedini velikaSi

trsili

su se, da podjeljivanjem
ill

sajamskih

pri-

vilegija
Kralj

podignu trgovinu onih varoSkih
podijelio
i

trgovistnih obcina, koje su im podlo^ne bile.

Matija§ Korvin
i

je

22.

svibnja 1489. gradu
i

Senju
r

privilegij,

da mo?-e na
kralj

dan sv. Petra
d
i

Pavla, kao

nckoliko dana prije

poslijc

toga blagdana obdrzavati go-

§ n

j

i

s

a

j

a

m

(nundinas sen fora annalia). Trgovi§tu

K

a p

i

n

i

podijelio je

isti

19.

studenoga 1489. prava za dva

godiSnja sajma; jedan na Florijanovo, a drugi na Ladije

slavljevo (prvi sajamski privilegij dobila

Krapina jo§

g.

1418.

skoga).
(1448.)
i

Va

r

a f d

i

n primio je privilegija sajamska
(1462.) za

od

kneza
1372.).

i

od kneza Hermana Celjbana Ulrika Celjskoga
sv.

bana Ivana Vitovca

sajam

poslije
i

blagdana

Jakova.

Zagreb

imao

je

slicna privilegija jo§ iz proSlih stoljeCa (1256.
i

Nema

sumnje, da su sliCnc
i

povlastice imali jo§

drugi gradovi

i

trgoviSta,

kao Kriievci, Kopnvnica

drugi.

Huducii da su nutarnjoj trgovini po
dini
rali

vclika^i

i

plemic^i
ili

kopnu mnogo smetale mitnicc, koje su pojepodizali na svojim posjedovanjima, te od putujuCih trgovaca pobije

mitniearirtu
i

maltarinu, to

trebalo vi^e puta odrediti, tko

i

gdje smije mitnicu dri

latl

koliku maltariiui pobirati. SuviSe su pojedini kraljevi davali
povj.
III.

obnavljali povlastice
4

Klaie, Hrv.

(5.)

50

HRVATSKO KRALJEVSTVO U

XV.

STOUECU

I

PRVOJ CETVRTI

XVI.

STOLJECA.

za neke graflske (varoske) obcine, kojima su njihove trgovce oslobadjali od svakoga placanja maltarine.

Jos u XIV. stoljecu (god. 1349.) bise ukinute u Slavoniji sve nepravedno podignute
mitnice.
Ijen

Na saboru

kraljevine Slavonije u Krizevcima
je

12.

svibnja 1481. opet bi ustanov-

tocan cjenik za svaku robu, od koje se

placala mitnicarina, te odredjeno, da se
bi

vlastela,

kojima pripada pravo pobirati mitnicarinu, kazne gubitkom svoga prava, ako

pobirali

vecu dacu, nego sto

je

bila

cjenikom ustanovljena.
je

Frenia cjeniku od god. 1481. placala se
(suknoni)

mitnicarina

natovarenih, jedan forint.
i

Od
i

kola,

natovarenih

ovako: Od pojedinih kola sapetih, suknom, a nesapetih, pol forinte. Od
i

skupocjenog sukna talijanskoga, od mirodija, ulja, smokava tkane svile juzno-talijanskih stvari, od svake funte 4 denara. Od limuna narandza po iunti 2 denara. Od kola natovarenih svinutom kozom pol forinte. Od kola kamene soli, bude li sto kamena ili vi§e, po cetiri denara i jedan kamen soli; ne bude li sto kamena, 4 denara. Od morske soli od svakih kola polovica vaganice

gradske mjere, zvane cetvrtinka, od
nara.
ili

iste soli jos

i

4

denara.

Od

kola natovarenih zeljezom 4 de-

Od

kola svjezih riba 4 denara.

Od

kolica natovarenih
i

ribama 2 denara.
zitom 4 denara.

Od

kola nasoljenih

osusenih riba 7 denara.

Od

kola natovarenih psenicom

Od

kolica recenoga zita

Od kola natovarenih vinom ili pivom 4 denara. Od kola natovarenih (suhom slaninom suhim mesorn, voskom, krznom za krznare, subama, lanom, platnom, bijelim darovcem, medom, uzetima, loncima, postolarskim pepelom) po 4 denara. Od kola malvazije 12 denara. Od konja trhonose svake robe 2 den. Od dvokolice svakovrstne robe 2 den. Od vola 1 denar. Od svinja zdrebica po 1 denar. Od velikih osedlanih krava po K' denara. Od manjih konja nepodkovanih konja 4 denara. Od pet ovaca 1 denar. Od sira, jaja i slicnih stvari, koje obicavaju zene nositi na ptica, ako ne glavi, /^ denara; ako je manje od 10 siraca i 50 jaja, ne placa se nista. Od pilica vrijede 10 den., ne placa se nista; ako vrijede 10 den., H den. Od covjeka trhonose 1 den. Od pjesaka H den. Od 20 koza 1 den. Od 20 odojaka 1 den. Od dva prazna lagva za prodaju 34 den. Od tri bednja 1 den. Od roguznih kosara, koje covjek nosi, 1 denar. Od skoranja ostale obuce do pet pari skoranja do deset pari cipela Yi denara; sto je manje, ne placa se nista. Od dvije ugotovljene koze 1 denar. Od cetiri neugotovljene (koze) 1 denar, Od novih kola 1 denar. Od dva nova kotaca 34 denara. Od brenta i skafa, koliko se na krkacu moze ponijeti, 34 denara. Od lemesa, sjekira, motika, lopata, svjedara, kosa, po funti 34 denara. Od voca kakve drage vrsti neka se uzme primjerena pristojba. Mesari, ako prodadu meso i kozu, neka plate 1 denar; ako ne prodadu, 34 denara. Od kozjednoga lica ili janjica jednoga ili dva, od pet pilica, odojka jednoga ili dva, jednoga kamena soli zeca ne placa se nista, ako se ne mogu prodati za 12 denara; ako se mogu za toliko prodati, Yi denara. Kupci soli, koja vrijedi izpod 12 denara, ne placaju nista. Trgovci od jedne bacve ulja denara. Od kola, u koja je upregnuto Cetiri ili sest 1 denar. Od luka, maca, strjelice i stita po 34
2 denara.
ih
i i i i
i

i

svatovskih kola

od kola sa dvije zivotinje 2 denara. Od kolica, koja covjek vuce, 1 denar. Od svatova ne placa se nista. Od zita plemica i neplemica, koje se vozi u mlin, ne placa se nista. Oni, koji prate kmetove, ne placaju nista. Od svinja, koje se gone u sumu na zirovinu, od sto glava 6 denara; od petdeset 3 denara, a sto je manje od dvadeset, 1 denar. Od stvari ili pokuctva plemica, ako se prevazaju ili prenose iz jednoga posjeda na drugi, ili kad ga nabave Jos bi odredjeno, da se placa onakim denarima, kojih sto za kucnu potrebu, ne placa se nista. vrijede jednu forintu; zatim da se pristojba, placena na glavnim mitnicama, ne smije opet zahtijevati
zivotinja, 4 denara;
i

na podruznicama.

posve oprostene od placanja maltarine, iztice se osobito siobodna obcina na brdu Qradcu kod Zagreba. Njezin privilegij potvrdjivali su ban Matko Talovac, godine redom kralji ban! hrvatski, kao god. 1435. kralj Sigismund
Izmedju varoskih obcina, koje su
bile
i

i

1449.

knez

i

ban Ulrik
veljace

Celjski,

i

1464. kralj Matijas Korvin.

Uza sve
i

to nijesu pojedini veli-

ka§i postivali slobodu zagrebackih trgovaca, pa je stoga kralj Matijas na

obcem sudu u
i

Zagrebu

22.

1481.

ponovo zapovjedio tuzenim velikasima
Iz

prelatima, da se poplemici nepra-

kore kraljevskim nalozima.

doticnoga spisa doznajemo, koji su knezovi
ovi:

knez Stjepan Frankapan pod gradom vedno utjerivali maltarinu. Bili su to poimence Ozljem, u Lukovdolu, Ribniku, Hojsicu, Moravicama, Delnicama, Lokvama, Brodu, HreDubovcu; knez Dujam Frankapan u Ledenicama; Ijinu, Modrusama, Tounju, Grobniku
i

knez Ivan Frankapan u Cetinu; knez Nikola Frankapan u Trzcu na Korani; knez Zrinski pod Zrinjem Pedalj-gradom; Juraj Mikulicic u Buzimu Juraj Herendic u Lipi, Ivan KrupMihajlo Tomo Feci, Qregorije Bradac u Bistrici, pan Luzicki u ski pod Krupom
1

i

i

.

.

.

.

,

i

MATERIJALNA KULTURA.

5l

Tompa od Horsove

u mjestu Jaxabrisda,

vojvoda Ivan Humski u mjestu Chorgd

i

Oara,

Bernardin StoCic u mjestima Skradu, Frajlihoviti u Komogojni, Juraj upravitelj opatije to-

puske u Topuskom, Qrangji

i

BerkiSevini,
i

i

napokon knez Ivan Kurjakovic u Mutnici.

Ali ni to nije koristilo, jer je

dalje bilo velikaSa, koji nijesu marili za kraljeve za-

povijedi. Jos 24.

kolovoza 1498. zabranjuje

da

trazi maltarinu

kralj Vladislav knezu Bernardinu Frankapanu, od zagrebacke robe, koja se dovaza u ModruSe; a istoga dana javlja
i

svim crkvenim dostojanstvenicima, velika§ima, knczovima, kastelanima, plemicima njigradovima, trgovi^tima, selima hovlm sluzbenicima, kao njihovim upraviteljima, sudsvima drugima, da su Zagrebcaiii za svoju robu oproSteni cima, vesnicima, mitnicarima
i

i

i

od svake maltarine; tko se njegovoj zapovijedi ne
novcima, da ga svom silom na posluh
prisile.

bi

pokorio, nalo^it cc banima

i

ba-

Od

god. 1420., dotiCno 1480., sva je

morska trgovina

u

rukama mletac^ke obostao pod zaStitoin
i

cine, koja je

gospodarica Jadranskoga mora. Jedinl Dubrovnik,
je

koji je

hrvatsko-ugarskih kraljeva, umio

odrzati svoju slobodnu trgovinu na moru, pa(ie je

za svoju kopnenu trgovinu na balkansko-grc^kom poluotoku stekao od turskih sultana zasebnih
povlastica.

XII.

FERDINAND HABSBURGO VAC
I.
(1527.— 1564.).

IVAN ZAPOLJA
(1527.— 1540.).
Izbor kralja Ferdinanda I. (1. sijecnja 1527.) kralja Ivana Zapolje (6. sijecnja 1527.); borbe izmedju protukraljeva do krunisanja kralja Ferdinanda u Stolnom Biogradu (3. studenoga 1527). Turci osvoji§e Jajce s Citavom banovinom (1527.— 1528.). Obnovljena borba izmedju Ferdinanda I. Ivana Zapolje; provala sultana Sulejmana u Ugarsku podsada Beca (27. rujna do 14. listopada 1529.); ratovanje u Slavoniji do primirja od 8. listopada 1530. Srednja stranka u Ugarskoj Hri
i i

Treca provala sultana Sulejmana u Ugarsku podsada grada Kiseka (9.-30. kolovoza 1532.). Turci osvojiSe Pofegu s Citavom zupanijom (srpnja kolovoza 1536.), zatim grad Klis (12. ozujka 1537.). Vojna Kocijanova na Turke poraz krScana kod Qorjana (9. listopada 1537.). Bani Toino Nadazdi Petar Keglevic (1538.-1542.). Mir u Velikom Varadinu (24. veljaCe 1538.). Smrt Ivana Kocijana (27. listopada 1539.). Smrt Ivana Zapolje (22. srpnja 1540.). Cetvrta provala sultana Sulejmana u Ugarsku (1541.) posljedice njezine. Junactvo kneza Nikole Zrinskoga u boju pred PeStom (1. listopada 1542.). Banovanje kneza Nikole Zrinskoga (1543. 1556.). Peta provala sultana Sulejmana u Ugarsku; pad Valpova, Orahovice, Caklovca, Bijele Stijene, Vocina, Stupcanice Brezovice (1543.); nastavak turskih osvajanja u Ugarskoj Slavoniji; pad Kraljeve Velike (1544.) utvrdjivanje Siska, poraz Bildensteina Zrinskoga kod Konjscine (4. svibnja 1545.) pad grada Moslavine; petogodiSnje primirje s Turcima (19. lipnja 1547.). Erdeljski poslovi od god. 1548. do smrti Jurja Uti§eni(ia (17. prosinca 1551.); obnova rata s Turcima (1552.), pad Virovitice (1552.), Cazme Dubrave; meidan Nikole Zrinskoga kod Qjurgjevca (24. kolovoza 1554.). Prva podsada Sigeta (11. lipnja do 31. srpnja 1556.) bojevi Nikole Zrinskoga kod Rinje {22. 23. srpnja 1556.); pad Kostajnice (17. srpnja 1556.). Nikola Zrinski rijeSen banije (25. prosinca 1556.), a Ivan Ungnad vrhovne kapitanije. Posljednje godine Ferdinandova vladanja (1557.-1564.). Ban Petar Erdedi vrhovni kapitan Ivan Ltnko\'\6. Pobjeda Ivana Lenkovi(3a kod Svete Jelene (19. lipnja 1557.); provale bosanskoga pa§e MalkoSbega u Hrvatsku (1558.-1561.) pad Otoka, Bu§evi(ia. LjeSnice (1558.) Novigrada (16. lipnja 1560.); poraz MalkoSbega na Kupi blizu Hrastovice (8. listopada 1561.). Ban Petar Erdedi provalio u tursku Slavoniju gotovo do Po2ege, a sigetski kapitan Nikola Zrinski razbio pofezkoga sandzaka Arslanbega kod Moslavine na Dravi (26. ofujka 1562.); mir s Turcima na osam godina (1. lipnja 1562.). Maksimilijan okrunjen za kralja ugarsko-hrvatskoga (8. rujna 1563.); zakljuiak crkvenoga sabora u Tridentu (6. prosinca 1563.); Juraj Dra§kovi(i postao zagrebaCkim biskupom (19. studenoga 1563.). Smrt kralja Ferdinanda (25. srpnja 1564.); razdioba njegove drfavine medju Hrvatskoj. sinove; osvrt na njegovo vladanje u Ugarskoj
i i i i

vatskoj

(1531.-1532.).

i

Bezvladje

u

Hrvatskoj

Slavoniji (1532.-1537.).

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

Podor grada Cetina

u

Hrvatskoj.

FERDINAND

I.

HABSBURGOVAC

(1527.— 1564.)

IVAN ZAPOLJA
(1527.— 1540.).

zbor

kraija

Ferdinanda

I.

(1.

sije^nja

1527.)

i

kralja

Ivana Zapolje

(6. sijednja

1527); borbe izmedju

protukraljeva do krunlsanja kraija
(3.

|L^^.
'^--

Ferdinanda u Stolnom Biogradu
5.

studenoga

1527.).

Namah
i

iza

rujna

1526.

mozda vec sutradan
glasi,

stigli

su u Slavoniju
11.

Hr-

vatskij
s

izvjestni

da

je

nesre(3ni
ie

kralj

Ljudevit

na bijegu

Muhackog
i

polja

tuzno poginuo. SuviSe

prestravljenomu narodii za-

prijetila

pogibao, da ce Turci, koji bijahu vec obladali iztocJnom Slavoriijom

(Srij'emom
voniju
i

jednim dijelom Vukovske 2upanije), provaliti u zapadnu Slaje

Hrvatsku. Kako

ban Franjo Badani pobjegao za kraljicom MaHrvatskoj
jedino

rijom u Pozun, a onda se sklonio na svoja posjedovanja u zapadnoj Ugarskoi, bio je tada

narodu u Slavoniji
a uza
nj

i

uzdanje

knez

Krsto Frankapan,

knez Ivan

Karlovi(J.

jahu oba kneza u Zagrebu skupila, udariSe najprije

S prema

(!3etama, koje bi-

Dravi, da zakrCe

turskim Cetama prelaz preko te rijeke; a onda predje Krsto sam preko

Drave, da brani jugo-zapadnu Ugarsku. Jednu Cetu od 500 konjanika posia pade sve do Stolnoga Biograda, da ondjeSnje 2itelje ohrabri, da se ne
razbjegnu na sve strane.

Medjutim bijaSe

i

nadvojvoda Ferdinand
je

8.

rujna
je

svoga Surjaka. Desio se
Ferdinand se
je

ba§ u Innsbrucku, gdje se
F.
i

doznao za smrt spremio, kako 6c
je

pomagati svoga brata Karia V. protiv francuzkoga kraija Franje
s

njegovih saveznika.

mjesta okanio daljega uplitanja u poslove zapadnc Kvropc. pak

svu
za

brigu posvetio nastojanju, da se zadobavi prijestolja

ugarsko-hrvatskoga

i

CeSkoga,

56

57

u

^BM*

I

1^

58

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC
i

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
i

koja je mislio, da ga idu

po nasljednom pravu supruge Ane

po zajamcenim ugovorima
torn

izmedju Habsburga
Marija.

i

Jagelovica.

Nadao
i

se

je.

da ce ga
a

pri

pomagati upravitelji
obudovljela
i

i

velikasi njegovih nasljednih austrijskih zemaija,

uz

njih

poglavito

sestra

od poiedinih velikasa ceskih, ugarskih hrvatskih, mnogi od njih drzali imanja u Kranjskoj Stajerskoj. jer ih je jos za ziva Ljudevita pomagao s vojskom novcima, da se obrane od Turaka. Ta njegovi »kapitani vojske protiv Turaka«, po imenu Nikola Jurisic Ivan Kocijan (Katzianer) bratimili su se vec vise godina s hrvatskom gospodom, koja su jos nedavno
je

K tomu

ocekivao podpore
i

narocito pak od posljednjih,

jer su

i

i

i

i

htjela

Ferdinanda proglasiti kraljem bosanskim!
Jos
8.

rujna izdao

je

Ferdinand zapovijed svojim austrijskim namjestnicima u Be^u,
i

da sto

prije razasalju u

sve kraljevine
ili

zemlje,

koje

su smrcu Ljudevita

II.

ostale

bez
rujna

vladara, pouzdane povjerenike

komisare,

koji ce

ugovarati sa stalezima, da ga priznadu
izdaju namjestnici u

za svoga kralja

i

gospodara.

Po njegovom nanutku
bit

Becu vec
centi

15.

vjerovna pisma za komisare, Za Hrvatsku
je

ce komisari knez Krsto Frankapan, kojemu
polju

Ferdinand dva dana pred bojem na
i

Muhackom

darovao sest

baruta,
i

tri

centa olova

dvadeset pusaka; nadalje kapitan austrijske vojske Nikola

Jurisic,

na-

pokon Ivan Puchler, zapovjednik grada Mebova na medji hrvatsko-kranjskoj.
poci ce opet zemaljski kapitani susjednih austrijskih
oblasti:

U

Slavoniju
iz

Sigismund Dietrichstein
poziva, da

$tajerske

i

Ivan Auersperg

iz

Kranjske. Svi

ti

komisari ponijet ce sa sobom pisma Ferdii

nandova na pojedine knezove, biskupe, plemice
poklone,
i

gradove, u kojima

ih

mu

se

da u njegove ruke predadu utvrdjena mjesta u svojim oblastima.
iza toga,

Malo


je

dne

23. rujna

,

sastao se

je

sabor kraljevine Slavonije u gradu
je,

Koprivnici. Tko

sabor sazvao,

nije

izvjestno, no vjerojatno

da

je to ucinio
je

knez
sulali

Krsto Frankapan, zeleci udesiti sve za obranu hrvatskoga kraljevstva, buduci da
tan Sulejman jos uvijek boravio u Budimu.
se znade,

Ne spominje
»Hocemo da
et

se,

tko

je

sve bio na saboru;

da su sabrani

stalezi s
klicali

najvecim odusevljenjem pozdravili kneza Frankapana.

Iz

jednoga grla (una voce)
vitelj
i

su stalezi:

tvoje gospodstvo bude nas upra-

vrhovni branitelj (nostro governator
si

defensor generale), te se svi podajemo pod
toa). Jer
ti

tvoju vlast (et u

damo

tutti

sotto

1'

obedienza

si

u svoje doba pohitao Jajcu

pomoc
i

i

oslobodio ga od Turaka, a sada u casu razsula ovoga kraljevstva ostavila su

nas sva nasa gospoda osim tvoga gospodstva. Stoga ne cemo nikoga nego tebe za svoga

glavara
glasivsi

branitelja«.

Na

to su stalezi pograbili kneza, te
i

ga

tri

puta podigli u zrak, proih

ga tako svojim starjesinom (superior)
i

zastitnikom.

Neka
je

on brani od sva-

koga: tako od Turaka kao

od krscana,
miritelj

koji

bi

im

htjeli

nasilja

ciniti;

neka podjedno
dozvolio knezu

bude u samoj zemlji sudac
bi

i

medju strankama. Sabor

nadalje

izvanrednu dacu, po jednu zlatnu forintu

ili dukat od svakoga ognjista (ili dimnjaka). Jos zagrebackomu biskupu Simunu od Erdeda povjereno, da na celu poslanstva podju kraljici udovici Mariji u Pozun, pak da joj izkazu sucut zalost staleza poradi

knezu Krsti

i

i

smrti kralja

i

supruga njezina. Kako se

je

poslije javljalo iz Ljubljane

u Mletke, predla-

gah su vec tada neki plemici nadvojvodu Ferdinanda za
oprla vecina staleza.

kralja;
iz

ali

se Cini, da se je

tomu

Sam

Krsto Frankapan pise

29.

rujna

Koprivnice svomu

prijatelju,

mletackomu patriciju Dandolu, da se nadvofvoda doduse sprema zauzeti ovo kraljevstvo »oruzanom rukom« (armata manu); ali »da jednim glasom govore sva gospoda, plemici puk, da se vole pokoriti Turcima, nego biti pod Nijemcima« (che prima vono rendersi zaStitnik al Turco che essere sotto alemani). Krsto se u tom pismu podpisuje »branitelj kraljevine Slavonije zupanije Pozege« (tutor protectorque regni Sclavoniae et comitatus Posegae). Ne zna se, da li je saboru pribivao ban Franjo Bacani; namah nakon svrSena kliskim kapitanom Petrom Krusabora, dne 30. rujna, boravi on zajedno sa senjskim Xidem u gradu Varazdinu, odakle zaklinje Ferdinanda, da §to prije poslje recenomu kapii

i

i

i

tanu novaca

i

vojnika, »jer ako oni gradovi (Senj

i

KHs) propadnu, sto Bog odvratio, to

STANAK U HAINBURQU.
ce
i

59

zemlje
et

perierint:

va§ega velicanstva snaci velika §teta« (nam si castra ipsa quod deus auertat regna vestre maiestatis dampna capient maxima).
je

sabor u Koprivnici odredio tek najpotrebitije za obranu zemlje; u pikao da nije ulazio. JamaCno su slavonski stale2i htjeli ciekati, tko koga ce zapasti ceska kruna. Ina^e je vecina hrvatskih stalei^a pretegnuti u Ugarskoj 6c
tanje, tko ce biti kraljem,
i

Svakako

naginjala nadvojvodi Ferdinandu,

dok

je

slavonsko plemstvo
je bi

bilo

oduSevljeno za vojvodu
zemiji

Ivana Zapolju. Ta kolijevka roda Zapoljina stajaia
izmedju Vrbove
i

u

slavonskoj

(grad Zapolje

Nove Qradiske), pak kako da ne
je

slavonski plemidi stajali uza svoga

zemljaka »Janu§a«. Kraj takih prilika sasvim

prirodno, da sc knez Krsto Frankapan
Zapolji,

I

nije

u prvi kraj priklonio ni Ferdinandu ni Ivanu
je

pak

ta

njegova

neodlucnost

mogia
je

roditi

misao, kao da on

sam Cezne za kraljevskim

prijestoljem. Jo§ je vi§e uda-

sto se on nije pridruzio poslanstvu, koje je polazilo kraljici Mariji u Po2un. On vodstvo poslanika prepustio zagrebacikomu biskupu Simunu od Erdeda, a sam je nakon sabora na ^elu svojih ceta opet presao preko Drave u jugozapadnu Ugarsku, kamo ga
rilo u oci,

pozivahu u pomoc zupanije izmedju Dunava
okrilje (accetar sotto V

i

Drave, zaklinjuci ga da

ih

prime pod svoje

ombra et protezion sua). Od dvanaest ondjesnjih zupanija svakako zaladskom, a valjda drugima. U svim je zupanijama obladao baranjskom, Simezkom je ponamjestio straze posade za obranu onih krajeva; u Simegu Baranji ostavio je Cetu
i i

i

i

konjanika pod svojim dvorjanikom Jerolimom (Jurisicem) Zadraninom, koji

je jo§ 22.

li-

stopada ondje stajao.

te u obsirnoj poslanici

mletackoga

patricija

Ivana Antuna Dandola
boja na

svemu obavijestio. Dok se ovako hrvatsko kraljevstvo u prva dva mjeseca nakon
polju nije izjavilo ni za Ferdinanda ni gom. da steku priznanje u Ugarskoj. Moglo se
je

MuhaCkom

za Ivana Zapolju, radila su oba takmaca svom snanagadjati, da ce nekadanja dvorska
prionuti za Ferdinanda, a

stranka u vrijeme kralja Ljudevita

II.

da ^e plemicka

ili

ni-

vodjom svojim Stjepanom Verbecom ostati vjerna svomu Ijubimcu Ivanu Zapolji. Medjutim je Ferdinandu trebalo redom prije predobiti clanove bivse dvorske stranke, ako je 2elio, da se oko njega okupe. Tu mu je u prvom redu pomagala sestra Marija u Pozunu, gdje se bijahu oko nje skupili vodje recene stranke. Uz nju vrijedio je Ferdinandu osobito nekadanji tajnik kralja Ljudevita, po imenu Toma Nadazdi, kojega zavolio. Jo§ prije bijaSe nedavno na njemackom drzavnom saboru u Speieru upoznao 20. rujna nalazimo Nadazda pri Ferdinandu u Linzu; tu mu predaje popis od dvadeset devet velikaSa ugarskih slavonskih, koje bi morao svakako predobiti, ako hode postati kraljem ugarskim hrvatskim. Od slavonskih velika§a spominju se poimence zagrebaCki biskup Simun od Erdeda, ban Fran jo Ba6an, Ivan Tab, Ladislav More, Ivan Bani^
rodna stranka
s
i i i i

(Banffy)

i

drugi; od ugarskih biskupi

Pavao Varda, Toma Salahazi

i

Stjepan
i

Brodaric:
jo§ neki.

nadalje palatin Stjepan Bator, vojvoda Ivan Zapolja, ^uvar krune Petar Perenj

Na osnovu toga

popisa gledao

je

mu

do biskupa Salahaza noga duvara blaga Aleksija Thurza
je

bilo

i

sada Ferdinand, da predobije reCenu gospodu. NajviSe Brodarida, zatim do palatina Stjepana Batora, vrhovi

po^unskoga kapitana Ivana Bornemise; oni

bi
jc

bili

kao ncka matica, oko koje

bi se

okupila austrijska stranka u Ugarskoj. Ferdinand

tima

velikaSima obe(iavao, da de poStivati temeljne zakone drfavne, da 6e braniti zemlju od silama Citavoga svih neprijatelja, naroCito od Turaka. to ne samo svojom silom. nego
i i

njemu vecina reCenih velikaSa ugarskih, to radije, Sto im je nadvojvoda obe<5ao jo§ bogate nagrade. paCe gotove novce. Da bi se sve potrebito udesilo, ureCe Ferdinand sporazumno sa sestrom Marijom stanak u Hainburg za 14. listopada 1526.; onamo 6e doC\ Ferdinand sa svojim austrijskim savjetnicima sestra njegova Marija iz PoJ!una sa najpouzdanijim ugarskim velikaSima. on dodje na Kraljica Marija obratila se je takodjcr na kneza Krstu Frankanana, da
carstva njemaCkoga.
se
prikloni
i i
i

Tako

i

stanak,

i

poslala

mu

je

ovo pismo:

»OdluCili

smo

sastati

se s prejasnim principom Fcrdiurekli ro^iSte za

nandom, nadvojvodom austrijskim, predragim bratom naSim. pak smo

60

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

dojducu nedelju u gradu Hainburgu, koji je odavie dvije milje udaljen. Buduci pak da je onako na onom stanku potrebita nazocnost vase vjernosti, za koju razabrasmo, da je
i

od vjerne nase gospode za oratora k prejasnomu bratu nasemu: stoga opominjemo vasu vjernost, da odlozivsi poslove zajedno sa svojim drugovima bez oklevanja doci izvoli sve druge stvari
i i
i

podanika Hrvatske

Slavonije zajedno s drugovima odredjena

i

mora, tako da vec buduce nedelje ill sutradan u Hainburgu budete. Inako da ne ucinite. Dato u Pozunu 1526.« All Krsto Frankapan nije se odazvao pozivu kraljicinu, dok su ostali posianici s biskupom Simunom od Erdeda malo zatim zaista u Pozun stigli.

Medjutim

nije

mirovao

ni

Ivan Zapolja

sa

svojim

poglavitim

privrzenikom

Stje-

paiiom Yrbecom. Najprije su

htjeli

predobiti obudovljelu kraljicu Mariju tim, sto ju je Ivan

Zapolja zamolio, da podje za njega;

ali

kad

je

ponosita kraljica ponudu njegovu

odbila, stali su pribirati svoje privrzenike,
14.
1

pak
i

i

oni

urekose
u

stanak za
k a
j

s

t

o p a d a

To

u,

koji je

tada bio u vlasti Zapob'inoj. Tako su se
u
isti

dan nasla na okupu dva zbora:

jedan u Hainburgu, a drugi u Tokaju,
a sve to nedelju dana iza toga, sto je
sultan Sulejman ostavio
voniju.

Ugarsku

i

Sla-

Na stanku
Ivana Zaoolju
jegarski biskup
cin,
i

u

Tokaju

bili

su uz

Stjepana Verbeca jos

Pavao Varda, Ivan Dojgradova
i

Petar Perenj, zatim zastupnici ne-

kih gornjo-austrijskih

mnogi

manji plemici. Odluceno bi nakon dvo-

dnevnoga

vijecanja,

da se sto
kralja.

prije sa5.

zove sabor za izbor

Dne

stu-

denoga imade se sastati u Stolnom Biogradu izborni krunitbeni sabor; tko ne
i

dodje onamo, proglasit ce se izdajicom
i

lisiti

svih imanja svojih. Naravno, da
ni

nazocni skupstinari nijesu

pomisljali

na drugoga kralja, nego na svoga druga

FERDINAND

(I.)

KAO AUSTRIJSKI NADVOJVODA.
nizozemskoga umjetnika u
Budimpesti.

Ivana

Zapolju.

U

isti

mah

vijecao je

Ferdinand sa sestrom Marijom u Hainburgu. Sigurnosti radi bijase ona vecinu

Po savremenoj
narodnoj

slici

galeriji slika u

velikasa
u

ugarskih

i

slavonskih
a

ostavila

Pozunu,
i

da ga cuvaju,
Thurza.

sobom
se je

je

povela

tek

vesprimskoga biskupa
rijesio,

Tomu
on dade

Salahaza
birati
je

Aleksija

Tu
iz-

medju inim Ferdinand

da se

i

za kralja na zasebnom
je

bornom saboru. Kako je bio o svemu obavijesten, sto se sazvati sabor u Komoran na isti dan, kad ga je urekla
predomislio, te

radilo u Tokaju, mislio
ali

izprva

Zapoljina stranka,

poslije se je

je odabrao blagdan sv. Katarine (25. studenoga). I zaista je namah nakon svrsena stanka palatin Stjepan Bator razaslao pozive za buduci sabor, oznacivsi kao dan izdanja tih poziva 9. listopada, da se ne bi razabralo, kako su ih .Zapoljci pretekli. Jed-

nako

dva svoja pouzdanika, Ijubljanskoga dekana Jurja Erazma Dornberga u Pozun, da ugovaraju sa zaostavsim ondje poslanicima Kreutzera Slavonije, kao s njihovim vbdjom, zagrebackim biskupom Simunom od Erdeda. Medjuje

Ferdinand
i

18.

listopada poslao

i

SABOt^ U
tlm ve6 22. listopada putuje biskup

STOLNOM BIOQRADU.

61

Simun k nadvojvodi u BeC, a 23. listopada svjetuje Nadazdi nadvojvodu, neka naprosto obeca biskupu sve, §to bi zatrazio; kad jednom Ferdinand vlast svoju utvrdi, zadovoljit ce se Simun s manjim, nego §to sada zahtijeva.

Toma

i

U
me Bog

to je

vojvoda Ivan Zapolja io§ iednom pokuSao, da predobije

kraljicu

Mariju
ja,

^enitbenim ponudama. Ali

mu

je

kraljica

udova

odlu(^no odgovorila:

»Ako

bih

Cesa

oslobodi, to ucinila, smatrala bi

me moja
biti

braca Karlo
u

i

Ferdinand za svoju ne-

prijateijicu.

Brat moj Ferdinand vec se
i

je

na stanku

Hainburgu zavjerio, da ce za krunu

svoga brata*. Uvrijedjeni proda se izvrSe zakljueci stanka u Tokaju. S pomocu Petra Perenja, svoga privrzenika, ugrabio je krunu sv. Stjepana, a zatim je smjestio svoje cete u poglaizdajica

toga kraljevstva zivjeti
je

umrijeti; ja ne

mogu

sac pregnuo

sada,

vite

gradove Budim, Ostrogon, Vi§ei

grad

Stoini Biograd.

Napokon

je

sam

poSao u Budim, kamo
listopada.

je

stigao na koncu

Medjutim osvanuo

je

5.

studeni,

a narod se jos ne bijase skupio u Stoi-

nom Biogradu. Sam Zapolja krenuo je onamo tek 8. studenoga, te je onda
sutradan

dao sve^ano sahraniti

tijelo

pokojnoga kralja Ljudevita. Sabor bi otvoren 10. studenoga. Tu su se nasli
na okupu svi biskupi osim Salahaza
Brodarica, koji su
stajali
i

uz Ferdinanda,

zatim svjetovni velikasi, koji su nedavno
bili

u

Tokaju.

Velikasi

vijecali

su u
i

gradskoj crkvi, a nize plemstvo
stupnici

za-

gradova na otvorenom
velikasa procitan
bi

polju.

U zboru
stranci
stolja,

najprije

zakljueak od god. 1505., kojim biSe svi
izkljuceni
s

ugarskoga

prije-

a na to bi Ivan Zapolja jedno-

duSno proglaSen za kralja. Poslije toga po§ao je Stjepan Verbeci k sabranomu plemstvu na otvorenom polju, te mu je
progovorio: »Znadete
prejasni
li,

KRALJICA ANA, 2ENA FERDINANDA

I.

gospodo, da se

nadvojvoda Ferdinand otima da budc nas kralj? liocete li ga izabrati?« »»Ni za koju cijenu,«« kliknuSe plemiei u jedan glas.

Po izvornom bakrorezu od godine 1530., koji imade Sir Montague Cholmeley. Ne zna se, da
11

je

izvornik od Holbeina, Baldunga

ill

Brosa-

mera.

»Koga dakle hoI

*

cete«, pitao je on dalje.
pristupili poslanici

opet se slozno odazvalo plemstvo: »»Vojvodu Ivana.«« Sad su
i

Marko Beck, Sigismund Weichselberger Filip Breuer; no tek §to je jedan od njih stao govoriti, prekinuo ga je Verbeci, te je nataknuvSi na koplje saborski spis od god. 1505. stao klicati: »0j Ugri, vidite li ovdje zavjet velikaSa plemstva, da cemo po smrti Ljudevitovoj birati vojvodu za kralja, to bez odvlake. jer
Ferdinandovi, po imenu
i
i

nam je duSmanin svaki cas za vratom?« Na to je pridodao nema razlike mnijenja, Citavo plemstvo 2eli vojvodu Ivana
Citava skupStina
i

Franjo liodo: »»Medju
za kralja.««

nama

To

je

potvrdila

stala prijetiti

Ferdinandovim poslanicima, tako da su morali §to br2e
(11.

ostaviti skupStinu,
polja

da iznesu iivu glavu. VeC sutradan
je

studenoga) okrunjen
jer

bi

Za-

za kralja; vjenCao ga
i

njitranski biskup

Stjepan Podmanicki,
polju.

su oba nadbi-

skupa (ostrogonski

koloCki)

bili

poginuli na

MuhaCkom

Poslije

krunisanja vije(ialo

62

FERDINAND
*

I.

HABSBURQOVAC
Uz

(1527.— lS64.)

I

IVAN ZAPOLJA

(1527.-1S40.).

se o vaznim stvarima.

ino bise pozvani svi, koji ne bijahu dosli na izborni sabor, da

se za petnaest dana poklone
kralj

novomu

kralju, jer ce se inace proglasiti

za izdajice,

Na
i

to je

Vardu imenovao je ostrogonskim nadbiskupom, Stjepana Verbeca svojim kancelarom, a cuvarom kriine krunskoga blaga ostavio je dalje Petra Perenja. Napokon je kralj razaslao glasnike na strane dvorove, da njegov izbor objave priznanje zatraze. Senjskomu biskupu Franji Jozeficu povjereno bi, da ide u Mletke, papi Klementu VII. francuzkomu kralju Franji.
Ivan stao nagradjivati svoje
i

privrzenike. Biskupa Pavla

i

i

Medju prvima,
kapan
i

koji su se

novomu

kralju Ivanu pridruzili,
se,

bill

su knez Krsto Frannije

zagrebacki biskup Simun od Erdeda. Cini
cilja,

da biskup Simun

u listopadu

ono u Becu boravio. Zlovoljan vratio se u domovinu, gdje ga na dan izbora Zapoljina nalazimo u Cazmi. Malo pred tim, prvih dana studenoga, bijase sam Krsto Frankapan posao u Pozun, da se u oci sabora u Stolnom Biogradu pogadja Ferdinandom. Ne zna se tocno, sta je sve od njih trazio; nagadja s kraljicom Marijom se, da je zahtijevao, neka mu se povjeri vrhovno zapovjednictvo vojske povrate njegovu
postigao svoga

kad

je

i

i

rodu oteta imanja, narocito grad Senj; suvise se prica
biskupiju u Jegru. Sta se je u

i

to,

da

je

za Simuna Erdeda trazio
je
i

Pozunu dokoncalo, ne znamo; no moguce, da se

knezu

Krsti obecavalo, sto se nije kanilo izpuniti. Jos 23. studenoga 1526. pise kraljica Marija iz

Pozuna Frankapanu, da »prema njihovom dogovoru njegovoj privoli« dodje svakako na izborni sabor (ihr wollt unserer Abred nach und Ewer Verwilligung zu diesen Rakusch kommen), a to je svakako dokaz, da se je jos uvijek u nj pouzdavala. Medjutim bas u to
i

vrijeme okanio se

je

Krsto posve Ferdinanda,

te je

odlucno stao uz Ivana Zapolju.
s

Mozda

ga

je

na to sklonio biskup zagrebacki Simun od Erdeda,
iz

kojim se bijase na povratku

prigodom utanacila, nije zabinjemu poklonili kao svomu kralju gospodaru. Zapolja je kneza Krstu svim mogucim nacinom odlikovao; imenovao ga je svojim banom Hrvatske Slavonije, vrhovnim kapitanom Ugarske izmedju Dunava Drave, vratio mu Senj kraljevski grad druge posjede njegova roda, pace povjerio mu
torn

svomu

Pozuna sastao u Corgu. Sto su oba velikasa

Ijezeno;

ali

se znade, da su ravno posli k Zapolji, te se

i

i

i

i

i

Bihac. Javljaju jos, da

mu

je podijelio

Vransku
je

prioriju,

jer

je

tadanji prior Ivan

Tah

u

onaj par bio uz Ferdinanda, pace da

mu
a

izbrojio gotovih 20.000 dukata,
nije zlo
i

da opremi vojje

sku

i

zapocne borbu

s

Ferdinandovcima. Ni biskup Simun
ju
je

prosao; on

dobio

je-

garsku biskupiju, kako

trazio,
i

mogao

je

uz nju zadrzati
je

zagrebacku.

Pristupom kneza Krste
Ijevini Slavoniji.

biskupa Simuna pretegla

posve Zapoljina stranka u kra-

No

zato se

je

kraljevina Hrvatska to odlucnije priljubila Ferdinandu, kojega

su u to

i

Cesi dne 23. listopada 1526. izabrali za svoga kralja. Poslanici hrvatskih staleza
i

borave u polovici studenoga u Pozunu; jesu to dva starohrvatska plemica Ivan Perusic

Caspar Krizanic. S njima
ih

je

dosao

i

knez Ivan Karlovic.

Dne

16.

studenoga preporucaju

osobitoj paznji Ferdinandovoj Ijubljanski biskup Kristofor Rauber, zatim velikasi Juraj

Herberstein,
Marije.

Erazam Dornberg
25.

i

Stjepan Pempflinger, koji su sabrani u Pozunu oko kraljice
u

Oko

studenoga hrvatski su poslanici

Becu,

te

ugovaraju

s

Ferdinandom.

Knez Ivan Karlovic, kojega je zavicaj Lika tako da mu starica majka Dora nema kamo
gove, prima od

i

Krbava

nemilo opustosen od Turaka,

skloniti glavu,

vec mora

obijati tudje prai

Rakovec, koje
nastoji

je

nadvojvode za 4000 dukata u zalog slavonske gradove Medvedgrad dosad drzao stajerski velikas Ivan Ungnad od Sonnecka; osim toga
i

njegovim drugovima, pace nakonacnoga sporazuma ne moze doci, jer hrvatski poslanici nemaju obseznih punomoci. Ferdinand stoga salje hrvatske poslanike
miruje za njih trosak boravka u Becu. Ali do

Ferdinand u svakom pogledu ugoditi knezu Ivanu

natrag u Pozun, da ondje (mjesto u Komoranu,
i

koji je u to dopanuo Zapolju) pribivaju izbornomu saboru ugarskomu da rade njemu u prilog; poslije svrsena sabora, prije nego se vrate u domovinu, doci ce oni jos jednom u Bee, da ga pozdrave od njega upute primu. U Hrvatsku pak poslat ce sam Ferdinand svoje zasebne poslanike ili orai

IZBORNI SABOR U POi^UNU.
tore s vjerovnim
tinu

63

punomocima za hrvatski sabor, koji 6e se skupiti u gradu Ceprosinca 1526. Za oratore izabrao je Ferdinand detiri svoja pouzdanika: beckoga prepoSta doktora filozofije prava Pa via Oberstaina, vrhovnoga kapitana Nikolu Jurisica. kapitana Ivana Kocijana, Ivana Puchlera. prefekta u Mehovu.
i

pismom

na dan sv. Tome,

21.

i

i

i

Njima

je

takodjer

5.

prosinca izdao vjeroyno pismo s generalnom punomo^i.

Medjutim skupljala su se u Po2unu ugarska gospoda na izborni sabor. U oCi sabora Ferdinand 30, studenoga dvije znamenite povelje. Prvom obvezao se je palatinu Stjepanu Batoru, biskupima Salahazu Brodaricu, hrvatskomu banu Franji Ba(ianu, pokladniku Aleksiju Thurzu, vranskomu priorii Ivanu Tahu. vrhovnomu stolniku Qa§paru Horvatu, pecujskomu prepostu Ladislavu Macedonskomu, kraljevskim tajnicima Tomi Naizdao
je
i

dazdu

i

Nikoli

Olahu, palatinskomu protonotaru Franji Revaju
ili

i

ostalim kraljicinim sa-

vjetnicima, da ce za slucaj, ako bi izgubili svoja imanja
dvije godine povratiti
ili

casti,

sve izgubljeno njima za

im u svojim zemljama
doznaciti primjerene

jednako

podijeliti,
ih

a dok to bude, davat ce
placu
i

im zapadajucu

stanove; napokon da ce se u buduce kao kralj

kod razdavanja
na
rio
njih

casti

i

posjedovanja osobito
zavje-

obazirati.
je

Drugom poveljom

ce

citavomu narodu ugarskomu, »da duhovne svjetovne velikase, plemice,
se
i

gradove

i

sve

staleze

drzavne
i

uzdrzati

u

svima zakonima, pravima
kad
bi

priviiegijama, koja
i

su od predjasnjih kraljeva primili, pace

onda,

oruzjem morao zemljom obladati, bas
je

kao da
sluzba,

jednodu§no proglasen za kralja;
ne
ce ce
ih

strancima
niti

davati

prelatura,

casti

ni

primati u drzavno vijece; a
II.,

zlatnu bulu Andrije

na koju kraljevi

pri-

godom
vati*.

krunisanja prisizu, vjerno ce obdrza-

Sam

sabor vijecao

je 16.

prosinca

u

pecat nikole jurisica.
Snimljen s izprave od 21. o2u}ka 1528., koja se cuva u c. i kr. kucnom, dvorskom i dr-

crkvi Franjevaca.

U

uvodnom govoru prikaBator nevoljno stanje
Turcin
i

zao

je

palatin Stjepan
joj prijeti

drzave, kako

kako

zavnom arhivu

je raztr-

gana na stranke, opomenuvsi staleze, da biraju takova kralja, koji ce moci zemlju od Turaka
braniti
i

rane

joj

zacijeliti.

Napokon prepo-

u Beiu. Orb razdijeljen je na dva polja; na gornjem vidi se gavran; na dolnjem Skorpijun. Obje se zivotinje razabiru na kacigi. Napis naokolo pec^ata je njemaCki: NICLAS JVRESCHITSCH RITER
i . .

ru^io
to

je

Ferdinanda kao takova vladara. Na
rijec^

1527.

su

prihvatili

Ferdinandovi poslanici,
te

na Celu im Ijubljanski biskup Kristofor Rauber,

su govorili po
i

prilici

spodar branit ce Ugarsku ne samo svojom snagom, nego
osobu, svoj iWot

silama, koje 6e

mu

ovako: »Na§ gocar, njemaCki

knezovi injegoviostali rodjaci podati; onje gotov, da za va§ spas irtvuje svoje imanje, svoju
i

krv

.

.

.

Kao
i

zetu kralja Vladislava

i

na osnovu ugovora, sklopljenih
bi

od njegovog pradjeda Fridrika
ugarsku,
i

djeda Maksimilijana, imao

doduSe pravo, da

traii

krunu

da podigne oru^je na vojvodu,

koji si ju prisvaja; ali

on ne 6c prolijevati krSdannije ni-

ske krvi, a najmanje krv Ugara, koji se ved odavna hrabro bore za vjeru. Stoga

kada
ih

ni

pomiSljao, da na njih zaratuje, ve6 izCekuje njihovu privolu
istiniti;

i

izbor

.

.

.

QIasi, §to
i

njegovi neprijatelji raz§iruju, nijesu
uzdriati, pomno^ati
i

kralj

Ferdinand obriCe, da 6e zakone
vije<ie, niti

pri-

vilegija

proSiriti,

stranaca ne Ce primati u drzavno
ni

6e im
i

podjeljivati
stojati,

ugarska posjedovanja, slu2be

duhovne

Casti;

on 6e nasuprot ustanoviti

nase.

da sve to ostane onima, koji potjeCu od ugarske krvi. NiSta manje brinut 6e

64

FERDINAND

1.

MaBSBURQOVAC
i

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

Nijemaca, koju su ziobni Ijudi razpirili, prometne u medjuda se mrznj^ izmedju Ugara sobnu bratinsku Ijubav. On obecaje, da ce tako vladati drzavom upravijati, te vam ne ce
i

Posto su Ferdinand suprug Ane, bastinice starih ugarskih kraljeva, predlozili su saboru, neka ga po zenskom nasljedstvu prime za
ni

najmanje uzmanjkati njegove

milosti,

blagosti, darezljivosti ni dobrocinstva«.
je

zatim ugarski savjetnici kraljice Marije iztaknuli, da
Jos

kralja.

bi

na predlog paiatinskog protonotara Franje Revaja izbor Ivana Zapolje pro-

Stolnom Biogradu nije sazvao palatin, kako to zakon izrijekom odredjuje. Sada dade palatin Bator prvi svoj glas za kralja ceskoga, innadvojvodu austrijskoga Ferdinanda. Svi nazocni ucinise isto, tako fanta spanjolskoga
glasen nistetnim, jer izbornoga sabora u
i

i

bi

Ferdinand izabran za kralja ugarskoga. Zvonjavom zvona

sten bi narodu izbor Ferdinandov.

O

krunisanju nije bilo

ni

pucnjavom topova navijespomena, jer je kruna sv. Stjei

pana tada

bila u

rukama njegovog takmaca.
u
u,

Prema dogovorima
u gradu
i

Becu imao
da
i

se je 21. prosinca 1526. sastati
i

i

hrvatski sabor

varosi

Ce
je

t

i

n

on izabere

prizna

Ferdinanda za
18.

kralja.

Knez Krsto

Frankapan sazvao
iz

u to sabor kraljevine Slavonije za
i

prosinca, na kojem se je pred-

stavio stalezima kao ban, te su ga oni

primili,

premda
je

je

Ferdinandov ban Franjo Bacani
s

grada svoga Nemethujvara (Gussing) u Ugarskoj poslao posebnog poslanika
(ut

prosvjei

dom
b
r

ilium

nullomodo acceptent). Na torn

saboru jamacno knez Krsto radio

o
u-

tom, da osujeti sabor u Cetinu.
a V
u,

Bez sumnje
6.
i

varos biskupa zagrebackoga, za

je vec tada Krsto urekao izborni sabor u sijecnja 1527., te na nj pozvao hrvatske
i

D

sta-

leze,

da se kralju Ivanu Zapolji poklone

za svoga vladara priznadu. Ako ne dodju, proi

glasit ce ih

sve do sedmoga koljena nepostenjacima, a suvise dat ce im
si

oci izkopati (mit

diser angehengter dronuss, das er

vill

biss in die subent generation zu eerlass

machen

und innen darzu die augen austechen

iassen).
i

Sve pored prijetnja Krstinih sastala se gospoda hrvatska ipak u Cetinu, gradu varosi sa samostanom Franjevaca. Medjutim poslanika Ferdinandovih ne bijase u odredjeni dan (21. prosinca), pak tako se gospoda hrvatska opet razidjose svojim kucama, da
proslave bozicne blagdane.

Na sam Badnjak
Tek
30. prosinca

stigose u Cetin Ferdinandovi poslanici, zaskupljati gospodu,
i

kasnivsi poradi losih putova.

Posebnim pozivima moradose opet

da se

nadju na okupu poslije Bozica.

nakupilo se toliko velikasa

plemica, da

se je u ponedjeljak 31. prosinca

nazocni: kninski biskup
lovic

i

moglo zapoceti saborovanjem. Po imenu spominju se kao topuski opat Andrija Tuskanic KHsanin, knez Ivan Torkvat Kari

od Krbave, knez Nikola Zrinski, knez Krsto
Slunjski,

Vuk Frankapani
Krsto

Brinjski,

Juraj Fran-

kapan

knez Stjepan Blagajski, nadalje

plemici

Subic

Peranski,

Bernard

Tumpic Zecevski, Ivan Kobasic od Brikovice, Pavao Jankovic, Caspar Krizanic, Toma Cipcic, Mihajlo Skoblic, Nikola Babonozic, Gregorije Otmic (plemicki sudac zupanije zaStjepan Zimic. grebacke), Antun Otmic, Ivan Novakovic, Pavao Izacic, Caspar Cusic Ban knez Krsto Frankapan nije, naravno, dosao, kao ni otac njegov, stari knez Bernardin, koji je ipak poslao svoje zastupnike s punomocima. Udara jos u oci, sto se u Cei

i

tinu ne

spominje ban Franjo Bacani, koji se

je

naumice uklanjao svim izbornim saborima,

samo da ne mora

odrjesito pristati ni uz koju stranku.
s

Ferdinandovi poslanici, sastavsi se
Franjevaca, nijesu tako lako mogli

hrvatskim stalezima
svoju zadacu.

31.

prosinca u samostanu

izvrsiti

U

jednu su se ruku hrvatska go-

spoda ipak zacala kneza

bana Krsta Frankapana; u drugu opet nijesu bila zadovoljna, odlucno odgotrazbine mogh jasno sto im Ferdinandovi poslanici nijesu na sve upite voriti. Narocito su trazili najupornije, da im se osigura obrana domovine tim, sto bi se Feri i i

200 pjesaka, trosku uzdrzavati u zemlji 1000 konjanika 200 pjesaka razpolagati njegov vrhovni kapitan, dok bi se plemice, da njima brane preostalih 800 konjanika razdijelilo medju hrvatske knezove svoje gradove na turskoj krajini. Bas radi toga zahtjeva otegle su se razprave na sutra-

dmand obvezao, da

ce o

svom
i

i

od kojih ce sa 200 konjanika

i

i

IZBORNI SABOR U CETINU.
dan, te se je pogadjalo sve do kasnog poslije podneva
1.

65
sijeCnja 1527.

Tek kad su

Ferdi-

nandovi poslanici

taj

zahtjev Hrvata prihvatili, progiasiSe staleii jednoduSno Ferdinanda
te

svojim kraljem, prisegose inu prisegu vjernosti,

mu
i

opremiSe ovu svoju spomenicu:
i

»Mi Andrija bozjom
ski,
ski,
blic,

i

apostolske stolice miloscu biskup Kninski

opat TopIiCki, kne-

zovi Ivan Torkvat od Krbave, Nikola Zrinski, Krsto

Vuk braca

i

Juraj

Frankapan Senj-

KrCki

Modru^ki, Stjepan Blagajski, (zatim) Krsto Peranski, Bernard Tumpic ZeCevIvan Kobasic Brikovicki, Pavao Jankovic, UaSpar Krifanic, Toma CipCic, Mihajlo Skoi

Nikola Babonozic, Gregorije Otmic, plemicki sudac zupanije zagrebaiike, Antun Ot-

mic, Ivan Novakovic,
velikasi,

Pavao

IzaCic,

QaSpar Qusic, Stjepan Zimic

i

svikolici ostali plemici
i

i

kao sto

i

savkolik narod plemenitih zupanija, gradova
i

kotara kraljevine Hr-

vatske izpovijedamo, priznajemo
je prejasni
i

premoguci princip

spanjolski infant,

na vjecito znanje dajemo ovim listom svakoniu! PoSto gospodin Ferdinand, bozjom miloScu CeSki i hrvatski kralj, svetoga rimskoga carstva izbornik, nadvojvoda austrijski, vojvoda buri

gundski, brabantski, stajerski, koruski, kranjski,
ravski, burgovski
itd.,

slezki,
itd.,

virtenberzki

itd.,

markgrof mokrajine,

grof tirolski, celjski, goriCki

gospodar slovenske
itd.,

luke

naonske

i

solila,

svetoga rimskoga carstva glavni namjestnik

vladar

i

gospodar na§

premilostivi, poslao k
i

nama ovih dana
naime u

savjetnike svoga svetoga kraljevskoga velicanstva

poslanike,

castnoga

Isukrstu

otca

i

gospodina
i

Pavla

Oberstaina,
doktora,

bofjom
Nikolu

miloscu
Jurisica,

beckoga

preposta,

umjetnosti,

mudroslovlja

obojeg

prava

vrhovnog vojvodu, vojvodu Ivana Katzianera i Ivana Puchlera, prefekta grada Mehova, gospodu osobite nase prijatelje; ovi nas u ime spomenutog kraIjevskog velicanstva, od kojega imadu dovoljnu punomoc, zamoliSe, da priznamo njegovo velicanstvo za nasega zakonitoga naravskoga kralja gospodara, a prei
i

i

jasnu

viadaricu
i

i

gospodju Anu, ugarsku, cesku
gospodaricu, pak da o tome
i

i

hrvatsku

kraljicu,

za na§u premiloi

stivu viadaricu

poiozimo

prisegu
je
isti

vjernosti

poklonstva.

Uvaziv§i potanko

promotrivsi pomljivo pravo, kojima

na§ prejasni kralj s reCei

nom svojom suprugom, prejasnom gospodjom
ugovora, koje

kraljicom podpuno

dovoljno podkrijepljen,

da dobije ugarsku kraljevinu nasljednim pravom, osobito pak krijepoScu vi§e nepobitnih

smo mi

temeljito razgledali, procitali

i

proucili,

i

najposlije

krijepoScu

izi

bora, dne 16. prosinca prosle godine po zakonima kraljevine Ugarske u saboru stale^a

Pozunu valjano zakonito obavljenog progla§enog, pak uzevSi na um takodjer tolike milosti, podpomoci blagodati, kojima, izmedju tolikih kr§canskih vladara, samo njegovo posveceno kraljevsko velicanstvo nas kraljevinu Hrvatsku evo vec vise godina milostivo darivase od bijesnih Turaka branijase, da nas njihovo tbjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravoslavne drzave krScanstva, te kako je isto osobitom svojom I kraljevsko velicanstvo druga nebrojena dobrocinstva nama podijelilo sa §tomiloScu darezljivo§cu oko svih naSih prava nastojalo: zato pristajemo smijerno vanjcm na pravedno poSteno zahtijevanje spomenute gospode poslanika, te danas prijc ruCka dok jo§te bijasmo na ta§te (hodie ante sumptum prandium, quum adhuc ieiuni jednoglasno izacssemus), bivSi u na§em saboru, svi pojedini u dobri tias jednoduSno brasmo primismo, uCinismo, ustanovismo, proglasismo po ulicama proglasiti dadosmo gore cijele ove slavne kraimenovanoga prejasnoga gospodina kralja Ferdinanda za nasega gospodara, kao naravnoga kralja || Ijevine Hrvatske pravoga, zakonitoga, nedvojbenoga
redova
iste

kraljevine a u gradu

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

pomenutu prejasnu gospodju kraljicu Anu za na§u cijele kraljevine Hrvatske pravu, po glasu ovoga lista izakonitu, ncdvojbenu naravnu kraljicu gospodaricu, kao §to ih izabiramo, priznajemo, Cinimo, ustanovljujemo, proglaSujemo poStujemo oba veliCanstva I
Sto
i

i

i

i

i

i

gospodaricu, a sve to putom, naCigospodara, kraljicu je reCeno, kralja nom, pravom, obi(3ajem, svcCanoSdu koliko mogosmo mo^emo, morasmo moramo boprisegu Ijom. usrdnijom uspjeSnijom. Podjedno pak prisegosmo s najvedm vescljem
za naSe, kako
i i

i

i

i

i

du2ne vjernosti
ruke u
vis,

i

poklonstva,
je

i

to takodjer javno, glasno

i

razgovjetno te dIgavSi prstc
prepoSt

i

kao Sto nam
povj.
Ill

reCeni Castni gospodin

beCki

svojim

glasom pred5

Klaie, Hrv.

(5.)

66
njacio.

FERDINAND

I

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (i527.— 1540.).
obecajemo, da cemo
biti

Evo
i

rijec

po

rijec te zakletve:
i

»»Prisizemo

i

odsad u

buduce
kralju,

uvijek vjerni

poslusni prejasnomu vladaru

i

gospodaru

Ferdinandu,
i

ceskomu
itd.,
i

njegovoj supruzi, prejasnoj gospodji Ani, rodjenoj kraljici ugarskoj
i

ceskoj

gospodarima nasima preblagostivima
nasljednicima,
i

premilostivima, kao pravim, zakonitim

naravnim

kralju

i

kraljici kraljevine

Hrvatske, kao sto
korist
i

i

njihovim nasljednicima, na-

mjestnicima

i

silama pomagati, a stetu

drugo

ciniti,

i po svojim ju kvar po mogucnosti nasoj od njih odvracati i prijeciti, pak i sve obveza dobrih podanika i vjernih sluga kako se pristoji kako je duznost
i
i i

upraviteljima; da

cemo za njihovu

srecu promisljati

prema svomu gospodaru,
canstva
i

niti

cemo ikad

vise u buduce drugoga koga osim njihovih veliili

i priznati. Kad bismo duhovnoga iU svjetovnoga staleza ili reda, na stetu njihovih velicanstva a na korist drugoga ili drugih, rijecju ili cinom uz drugoga pristati namjeravaju, to cemo, cim za takve Ijude doznamo, odmah o torn nasa velicanstva ili poglavarstva od njih nam postavljena obavijestiti i opome-

njihovih nasljednika za
ili

svoga gospodara
ili

kralja primiti
njih,
bill

pak svi Zajedno

posebice razabrali, da tko,

vise

nuti,

te

pomoci, da se svi ovaki neposlusnici k duznomu posluhu dovedu,
i

i

to

sve bez

ikakve himbe
slavu
i

lukavstine, tako

nam Bog pomogao

i

sveto evangjelje!««

Zatim odpje-

vasmo svecano u crkvi pohodjenja sv. Marije ovdasnjega samostana male brace u cast, hvalu svemogucega Boga pjesmu: »Tebe Boga hvalimo«, uz neprestanu tutnjavu zvonjavu zvona. Tako dakle postadosmo svi pojedini, zajedno s nasim potomcima, bastii i i

nicima

nasljednicima za sve vijeke pravi, naravni, zakoniti
i

i

nedvojbeni podanici spoi

menutoga prejasnoga gospodina kralja njihovih buducih nasljedod njih proizteci. Za sve ovo, sto rekosmo nepobitno za podpuno vjerovanje izdasmo ovo pismo, kao za dovoljno svjedocanstvo sastavismo utvrdismo ga svoprejasne kraljice nase
nika, koji ce
i

i

i

i

jim obicnim pecatima, dijelom vlastitima, a dijelom obcima, da vrijedi za sve vijeke.
u varosi

Dano

Cetinu na nasem saboru, drzanom u gori spomenutom manastiru na prvi dan mjeposlije

seca sijecnja godine
set

rodjenja

Spasitelja nasega Isukrsta tisucu pet sto

i

dvade-

sedme.«

Ovu spomenicu,

utvrdjenu sa sedam pecata (medju njima

i

pecatom kraljevine Hr-

vatske sa kockama) predadose hrvatski stalezi poslanicima netom izabranoga kralja Ferdinanda, na sto su opet receni poslanici u ime kraljevo posebnim

pismom zajamciH hrvatobranu svoje kraljevine
tri

skomu kraljevstvu ove pogodnosti

i

povlastice:
kralj
s

»0 b

r

i

c e

mo

n a

j

p

r

v

o,

da ce preiasni nas

za

Hrvatske drzati u

istoj

kraljevini jednu tisucu
i

konjanika
i

(mjesecnom) placom od
da ce
te

dukata za svakoga konjanika,

dvije sto pjesaka,

to tako,

pjesake

i

dvije sto
ili

konjanika slobodno snubiti (voditi) vrhovni kapitan njegovog kraljevskog velicanstva
tko drugi, komu to njegovo velicanstvo nalozi,
niti

tomu moci receni stalezi redovi ili tko drugi opirati; a ostalih osam sto konjanika podijelit ce se medju recene stadolicnom stanju svakoga od njih (secundum honestam et redove prema castnom lezc
ce se
i i

i

convenientem uniuscuiusque conditionem).* Ako pak njegovo velicapstvo naredi, da se ti konjanici izvedu izvan kraljevine, duzni ce biti samo prvi mjesec sluziti takodjer za placu
od
tri

dukata, a kad

taj

mjesec mine, dobivat ce onoliko place, koliko

i

drugi njima slicni

konjanici«.
*

popisu Ferdinandovih poslanika imali knez Ivan Karlovic 200 konjanika, Nikola Zrinski 80, Vuk Frankapan Brinjski 50, Krsto Frankapan Brinjski 50, Juraj Frankapan Slunjski 80, Stjepan Blagajski 50, Andrija biskup kninski Izacic Zimic, Budacki opat topuski 50; nadalje: Kobasic, Tumpic, Krizanic Novakovic po 15. Ajtic po 4, Tomasic, Stjepan Otmic, Qregorije OtBartol Draskovic, Pavao Patafic po 5, Suvise predlaZu poslanici kralju, koliku bi m\6, Farkasic, Mihajlo Skoblic jos neki po 3, itd. Klis, zatim u kraposadu morao metnuti u gradove Senjske kapitanije (Senj, Otocac Starigrad) Ijevske gradove na Uni: u Bihac Ripac. Za Klis predlazu najmanje 80 puSkara (Puchsenschiitzen), za Senj 60, za Bihae 50, RipaC 15, OtoCac 28, Starigrad 12.
dijeliti

onih 800 konjanika, sto ce

Jos na saboru u Cetinu utanaCili su knezovi ih kralj uzdrzavati.

i

plemici hrvatski, kako ce medju se raz-

Prema

bi

dobiti:

i

i

i

i

i

i

i

i

IZBORNI SABOR U CETINU.

67

»n

r

u

ji

o.

Njegovo posveceno veliCanstvo drzat ce na medji vojvodine Kraniske

prcma Hrvatskoj primjereni (condecentem) broj vojnika«.
»
1

r

c

e.

vatskoj) pregledatl, te ih

Njegovo ce velicansivo dati gradove svim potrebltim obskrbiti«.

i

tvrdinje

u ovoj

kraljevini

(Hr-

»C
ljevini

e

t

V

r

t

o.

Uvjeravamo

iste

staleze

i

redove, da ce njegovo posveceno kraljevi

sko velicanstvo svekolike njihove
Hrvatskoj
i

privilegije, prava, sloboStine
i

zakone (decreta), kraprejasnih vladara nei

i

njezinim prebivaocima

ziteljima

od

prijaSnjih

kad dane

podijeljene, zajedno s njihovim starim
i

hvale vrijednim obicajima

navadama
i

nepovrijedjeno uzdrzati, potvrditi

obdrzavati,
njih
i

niti

ce za svoga zivota iste staleie

re-

dove bez obrane
gu^e, braniti
i

ostaviti,

nego te

slavnu
i

tu kraljevinu uvijek, §to bolje

bude mo-

stititi,

kako dolikuje najvecemu

najboljemu vladaru*.
stalezima
i

Jos za vijecanja prije izbora smetali su

mnogo

Ferdinandovim poslanipristajali
(vil

cima punomocnici kneza Bernardina Frankapana. Ti su prividno
ali

uz Ferdinanda,

su u potaji radili protiv njega,

samo da

staleze od njega odvrate
i

seltzamen vernjih
i

giften red

under

si

gestraet zu abwendung). Doslo

do sukoba izmedju

Ferdinannipo§to

dovih komisara, koji im ovako stadose spocitavati:

»Njegovo velicanstvo

nije

ovo ocekivalo od vasega gospodara, vec

je prije mislilo,

da ce on kao otac zajedno sa

svojim sinom, primivsi toliko dobra od austrijsko kucc, poslove njegova velicanstva kod

punomocnika nestade na to iz Cetina, bana Krste, pozivajuci staleze, da se pridruze Ivanu Zapolji. Mamio ih ponovo, da dodju na ureCeni sabor u Dubravu; ako ne mogu doci, neka odrede dan, da ih knez pohodi, jer mu je s njima razpravljati o blagostanje. Ali stalezi odgovoriSe zamasnim stvarima, o kojima zavisi njihova cast privole ne po savjetu komisara, da su vec izabrali kralja, pak da bez njegovog znanja siniju ici na sabor izvan zemlje, ni kakav novi sastanak udesiti; ako Krsto zeli njima §ta kazati, neka to priobci njihovu kralju, jer se oni samo njemu pokoravaju. Stalezi iznijeSe razloge, radi kojih su Ferdinanda izabrali. Krstin glasnik upozori na to staleze, kako su oni odavna sluzili Nijemcima, pak da dobro znadu, sta su time postigli. Ovi opet Krsto odvratiSe: »Knez Krsto znade posve dobro, sto se je njemu u Ugarskoj dogodilo, kad su
drugih promicati, a ne zaprijecivati«. Bernardino
ali

;ih

zato osvanu dan po izboru

(2.

sijecnja) glasnik

kncza

i

i

i

i

i

ga ono za bradu cupali« (so man
i

in pei

seinem part daselbst umbzogn

hat).

obratili

Bas poruke kneza bana Krste doprinijele su, da su se stalezi hrvatski 3. sijeCnja posebnom predstavkom na netom izabranoga kralja svoga Ferdinanda. Javljaju kako su mu postom (per postas) poslali spomcnicu o mu, kako su ga netom izabrali,
i

Nadalje preporucaju Ferdinandu, da primi to slavno kraljevstvo u svoju zastitu, kako se pristoji tako uglednu modnu vladaru; knezove pak hrvatske vjerne podanikc, te da ih §titi u to burno vrijeme pru2i zgodnu da uzme za svoje prave
izboru
i

zakletvi

vjernosti.

i

i

i

pomoc

protiv

piijetnja

vojvode Ivana Zapolje, Krste Frankapana
bi

i

njihovih privrzenika.
ali

Narocito

izticu,

da se ne boje samoga Krste, kojemu
tolika

se mogli oprijeti,

njega po-

made Zapolja, pa talto je silniji; prema prejasnoj kuci austrijskoj, od koje
i

oni 6c ipak progoniti Krsta radi njegove oCite ncharnosti
je

dobroCinstva primio. Zato
i

i

mole

kralja,

mjeda im u roku od deset dana poSlje placu (stipendia) za konjanike gradove sebe obraniti. Neka nadalje obskrbi seca, ier 6e samo tako modi kraljevinu druga mjesta u kraljevini zgodnim posadama drugim stvarima; a one gradove tvrdinje.
pje§ake kroz
tri
i
i

i

koje

mu

se nijesu jo§ predale, neka gleda Sto prije zauzeti (recuperari faciat).
vrSiti

Da

bi

se

pak u kraljevini mogla
molili su

pravda (ad regimen

iusticie

in

hoc
i

regno tenendum), za-

vrhovnoga kapitana njevelemoinoga gospodina Nikolu Juri§i(Sa, savjetnika njemu pridali. Tako bi Juri§id gova, da on preuzme sudovanje uz Cetiri plemica. koje su bio kao neki namjestnik (locumtenens) njegova veli(:5a:istva» pak stoga mole kralja, da tu potvrdi. Napokon javljaju. da su htjcli poslati svoie svenjihovu odredbu primi, odobri
i

Cane poslanike, da

mu

se poklone

i

obavijeste o saborskim zakljuCclma,

ali

su na 2eliu

68

FERDINAND

i.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).

njegovih oratora privremeno od toga odustali, da ne bude prevelikoga troska.

S molbom,

da im

mjesecnu placu od tri dukata za 800 konjaiiika, uvjeravaju ga o svojoj odanosti, te mu zele, da jos dugo (ad Nestoreos annos) kraljuje, Ovoj predstavci prilozise Ferdinandovi oratori svoj obsezni, njemacki vlada pisani izvjestaj o svom boravku i djelovanju u Cetinu, pak se onda 4. sijecnja stadose
kralj
zlo, sto
trazili
i

ne upise u

su uporno

vracati

prema Kranjskoj. Putem stavljahu im zasjede Krsto Frankapan
i

i

otac
i

mu

Ber-

nardin, pace posjedose sa svojim konjanicima
zeleci ih zarobiti.

500 pjesaka sve znatnije klance

prevale,

umakose ipak zasjedama, te stigose srecno u Ozalj, koji je Vuku Frankapanu Brinjskomu, Iz Ozlja predje prepost Oberstain s Nikolom Jurisicem u Kranjsku, te bijase vec 6. sijecnja u Metlici, odakle je kralja izvijestio o svojim putnim neprilikama jos jednom preporucio zahoratori

No

tada pripadao Ferdinandovu privrzeniku, knezu

i

tjeve hrvatskih staleza.
»jer je sigurno,

I

Jurisic je trazio,

da se nesto ucini protiv Krste Frankapana,
se napokon ne stane na put, jos

da ce knez Krsto, ako na sramotu, stetu
nit
i

mu

mnogo

gorjih

stvari

pociniti

kvar njegova velicanstva«. (Dan es gewiss
vil

ist,

wan

man

Qr. Cristofn der enden

widerstand thuet, das es

poser sahen, so euerer maje-

stat zu schimpf,

schadn und nachtail raichn mochte, handln und wurkn wirt).*

Bas onoga dana ovako
tuzili

6.

sijecnja

1527.

naime,
je

na kneza

i

bana Krstu, sastao se
(in

sabor kraljevine Slavonije

praesenti diaeta

kad su se poslanici Ferdinandovi u varosi D u b r a v (in oppido Dombro) seu conventione universitatis dominoi

rum

et

nobilium regnicolarum huius regni Sclavoniae).
i

kapan, koji se ponosito zove »knez Senja, Krka,
dina Ivana bozjom miloscu kralja ugarskoga
cije,
itd.

Tu je Modrusa
i

bio knez

ili

grof Krsto Fran-

prejasnoga principa gospoi

vrhovni kapitan, kao

kraljevina

Dalma-

Hrvatske
i

i

Slavonije ban,
nj

i

zupanije Simezke

Pozezke

itd.

jednako vrhovni zaza-

stitnik

protektor«; uza

bio je slavonski

banovac

i

krizevacki zupan Emerik Bradac od
jo§ drugi velikasi, plemici
i

Ladomerca, zagrebacki biskup Simun od Erdeda, zatim
*

Rodoslovlje porodice Habsburg.
1.

Ferdinand
(1527.-1564.)

I.

2.

Maksimilijan
I

(11.).

Ferdinand Tirolski

Karlo §tajerski, Kranjski
i

(1564.- 12./X. 1576.).

f
supruga

24./I.

1595. Filipina Welser

Tirolski
1590.

f

10./ VI.

Jl
3.

Andrija, Karlo

Rudolf

(II).

Ernest
(1

(1576-1608, 1 1612) f 1595.
5.

Maksimilijan Albrecht 4. Matija (II). 608- 20./m. 1619,) f 1618. f 1621. Maksimilijan Ernest

Ferdinand
III.

II.

Leopold Tirolski

Karlo

(1619.— 15./II. 1637.)
6.

t
Leopold Vilim

1616.

f
f
Karlo

1633.

f f

1624.

Ferdinand
(1637.-1657.)
(IV.)

Ferdinand Karlo
1662.

Sigismund Franjo
1665.

t
Franjo
1.

1662.
7.

Ferdinand

t

1654.

L (1657.-1705.)

Leopold

2.

3.

supruga Margareta Terezija f 1763., kdi Filipa IK. od Spanije. supruga Klaudija Felicitas od Tirola. supruga Eleonora Magdalena od Pfalz-Neuburga.

Marija Antonija (1) f 1692. Suprug Maksimilijan

sTlosip L (3) (1705-17./IV. 1711).
Marija Amalija
"

9.

Karlo

HI.

ili

VI.

(.3)

(1711.— 1740.).

Emanuel od Bavarske
Josip Ferdinand

f

1699.

Karlo Albert izbornik Bavarski

Maria Josipa Suprug Fridrik
AugustllLizbornik Saski i kralj
Poljski.

f

1745.

Leopold

IZBORNI SABOR U DUBRAVl.
stupnici
i

69

oratori kralja Ivana Zapolje bijahu doSli Ivan Kradova. Kao poslanici (nuncii) drujjih brojnih posjedojcospodar Virovitice Banic (Banffy) od Doljne Lendave, zupan vanja u Slavoniji. zatim plemid Mihajlo KeSeri. Poslanici Ivanovi donijeSe pred sabor
i

i

poznati spis od jjod. 1505.. kojim bi§e izkljuCeni stranci s ugarskojca prilestolia, pak taj
spis proCitaSe
sutni stale;?!
javlja iz

hrvatskim jezikom protumaciSe (sermone vul^ari declarandiim). Na to priizabraSe Ivana Zapolju za kralja. No kako Nikola JuriSid 22. sijeCnja primi§e
i i

Crnomlja, ipak
torn

ie

morao Krsto stalezima
da dodie do mira

prise(5i
i

i

obedati. da 6c po najboljim

si-

lama svojima o

sporazuma izmedjii oba protukralja. Onda tek dozvoli§e mii stale^i zatrazene dace (An den vergangen lantajf, den er zu Dogehalten, hat er under andern der landschaft daselbst schweren muessen und braii zujjesajJTt. das er zwischen euer konigliche Maiestat und des wayuoda frid und aini?:nastojati,
.

.

.

kait zu

machen nach seinem hochsten ver-

mu?:en darinnen zu bemuen. Darauf hat im die beruert landschaft ain steuer zu

geben

bewili?:t). Zanimliivo,

da

!e

za^repriffo-

baCki biskup §imun od Rrdeda torn

dom
»za

zatra?io prepis spisa od Rod. 1505.
za^titu

svoga prava*

(juris

sui

ad

cautelam); taf bi

mu
i

spis izdan tredi

dan

sabora

(8.

sijednja)

podkrjjepljen peCatom

banovca Emerika Brada5a.

Ovako

}e

hrvatsko kraljevstvo na

osvitku Rod. 1527. bilo podijeljeno na dva
velika tabora: kraljevina Slavonija imala
Ie kralja

Ivana Zaoolju, a kraljevina Hr-

vatska kralja Ferdinanda.

Tadanje stanjp
§to
sra

zRodno
8.

se

oRleda

u

pismu.

}e

sijednja

OaSpar Pastor,

odlidn! Rradjanin

varo5i na brdu Oradcu

tik Zas:reba,

pisao

svomu znancu u Mletcima: »Ovih dana
sticrla je

zapovijed od naSesra kralja (Ivan^

Zapolje), da Nijemci ni kojim

naCinom

ni

putom ne mosru ma kakvu robu,
tako
nije

iz
i

ovih krajeva izvoziti
to

pod najvede kazni:
nri-

mosnide izva^ati volove za

KRALJ IVAN ZAPOLJA.
Po drvorezu
iz

nomod presvijetle sJenorije Knez Krsto Je ovdje. te fe pro^le
(6.

(mletadkoV
nedjelje

djela

»Mausoleum

Potentissi-

morum Regum*

(NurnberR.

1663.).

siiednja) bio obdr^^avan

sabor ove eoi
i

spode slavonske (de SchiavoniaV VeliCanstvo kralj imenovao

vrhovnim kaHrvatske (kneza Krsta) banom Slavonije pripadcuna: na ovom saSen] s njegovim nitpnom. te wu ie dao prioniti fvransku) veIi<^anstvo podijelilo .ijeinu neke svoje vlaboru bio je potvrdjen. Jo§ je njegovo tim je (knez) postao tako velik. kako stite kaStele. kao i neke od odmetnika krune; za krSdanstvo. neka Ka Bor nzzaista ni jedan od njegovih nije bio; ako bude dobar Velieanstvo kralj dalo mu boljemu, ako bude protivno. neka Ka poniSti dr^i u dobru imade uza se do 2000 konjanika, a unoje nadalje novaca da unovadi 5000 konjanika; ved
je

njejra

i

.

.

.

i

vaCuje

ih

dnevice.

Ne znam. kako Ce se sve

te

stvari svrSiti:

ma koliko

razabiram, biteeveHkrat(bellaKuerra) izmedju naScKa kralja principa Ferdinanda. Jedna stranka stoji uz principa, a druRa uz kralja; Roi

spoda u Hrvatskoj, kao knez Ivan (Karlovie) od Krbave

i

sva druRa Rospoda u Hrvat-

70

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC
mu

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
vjernost,

skoj podloina su principu, te su

ovih dana

prisegla

a

princip
all

dao im

je

placu (soldo) za neki broj konjanika, za koliko, nijesam jos doznao;
su se svi podvrgli principu izuzev kneza Krsta
i

to je istina,
i

da

njegovog otca. Bacan Stjepan

veliki

Ferenac

s

mnogo plemica

stoje svi uz principa, te su ovih

dana

s

mnogo konjanika odpui

tovali put Beca,

da prate principa na krunisanje u kraljevinu Cesku
rat:
s

Slezku
s

,

.

.

Sudim
s

da cemo ovoga prolieca imati velik
cima.
chi

jedne strane

s

Nijemcima, a
kralj

druge

Tur-

Blazen onaj, koji ce se moci zakloniti na mirno mjesto
si

(beato

che

potra

retirare

a

loco

pacifico).

Sudim

jos,

da se nas

ne ce moci odu-

prijeti

Nijemcima, ako ne pozove Turaka; tako bar narod govori.
t

Boze sacuvaj

kr-

s c a n s

V

o.

Sta ce dalje slijediti, javit cu
r

vama. Ali to je sigurno, da

bez rata

n e

cemo

p

oc

i.«

Medjutim

rat ipak nije

namah

planuo, jer su se

i

Ferdinand

i

Ivan Zapolja zacali

novaca za ratovanje. Tako su oba protivnika tek skupljala sile za eventualnu borbu. Ferdinand posao je u Cesku, gdje bi 24. veljace 1527, u Pragu okrunjen za kralja, a zatim je jos neko vrijeme ostao u zemljama ceske krune, da u njima svoje vladanje utvrdi. No zato nije ni za jedan cas odvracao oci s Ugarske Hrvatske. Kad se je 20. veljace Zapoljin poslanik senjski biskup Franjo Jozefic vracao kuci iz Italije Mletaka, nije mogao poci u svoju stolicu u Senj.
da borbu zapocnu.
nijesu ni jedan ni drugi imali dosta
i i i

K tomu

jer je

posve odan Ferdinandu, nego se je izkrcao u Novom, gradu Bernardina Frankapana. Medjutim tu malo da ga nije zarobio rijecki kaondjesnji kapitan Petar Kruzic bio
i

svoga dolazka u Novi obavijestio je Jozefic mletackoga duzda o svome putovanju, a suvise mu je javio kao novinu, da se je knez ban Krsto nedavno ozcnio sa Katarinom Dragicevom, udovom iza Ladislava Kanizaja, zenom preodlicnom, mhdom bogatom (la qual donna e nobilissima et ricca et zovene et honesta). Iz Novoga posao je Jozefic, uklanjajuci se oprezno zasjedama, u Ugarsku, te ga vec 10. ozujka nalazimo u Segezdu, odakle odgovara knezu Krstu na njegovo pismo, pisano 3. ozujka u Sarvaru. Biskup pise knezu uz ino: »Znaj vasa milosti,
pitan
iza
i i

po nalogu svoga gospodara.

Namah

da sam to

slisal,

i

po

listih

prijatelj

razumil v Rimi

jos,

a navlastito u Benetcih, da bi

me

volili

Nimci

uhititi

nego basu bosanskoga«.
iz

Jozefic bijase kralju Ivanu donio

Mletaka

i

Rima samo

pustih obecanja;

ali

vec

po tom moglo se
kralj

je razabrati,

da evropski vladari vise naginju

Ivanu nego Ferdinandu,
je

kojega su se zacali radi premoci brata

mu

Karla. Odlucno pristao

uz Zapolju francuzki

dusmanin kuce Habsburg. On je s mjesta poslao u Ugarsku zasebnog poslanika, po imenu Antuna Rincona, Spanjolca, koji se bijase Karlu iznevjerio. U pismu kralju Ivanu veli Franjo, da je izbor njegov srecan dogadjaj po krscanstvo; pobuFranjo
I.,

zakleti

djuje ga,

da uztrajno brani svoje pravo na
i

prijestolje,

obecaje

mu

krjepku podporu svoju,

englezku, papinsku

mletacku,

te

mu napokon
i
i

nudi francuzku kneginju za zenu.

U

dalj-

nim pismima na palatina Batora, bana Bacana sav narod ugarski odvrada ih od Ferdinanda opominje ih, da budu vjerni odani kralju Ivanu. Rijeci svoje potvrdio je frani

cuzki kralj

i

cinom, saljuci svaki mjesec kralju Ivanu po 30.000 talira podpore.
u Cesku, a jos

Odlazkom Ferdinandovim

vise

podporom

stranih

vlasti

postajase
je

stanje Ivana Zapolje u Ugarskoj dnevice sve povoljnije.

U

citava zemlja izuzev tek krajeve uz austrijsku granicu

s

gotovo gradovima Pozunom, Starigranjegovoj vlasti bila

Sopronom; pace neki Ferdinandovi privrzenici stall su kolebati, ne bi li mu se Tako se iznevjeri Ferdinandu srijemski biskup kancelar Stjepan Brodaric, zatim vranski prior Ivan Tah. Napokon zaprijetio je ban Franjo Bacani, da ce se odmetnuti od Ferdinanda. Vec u sijecnju 1527. javljao ie Nikola Jurisic, da se Bacani kani izmiriti s Krstom Frankapanom, pak da ce onda zajedno na Stajersku navaliti; u prvoj poi i

dom

pridruzili.

i

i

lovici

veljace javljala je opet kraljica Marija

svome

bratu, da Bacani ne

u njegovoj sluzbi, jer

nema cime

placati svoje vojnike.

Malo zatim

stigao je

moze dulje ostati sam Bacan u

BAN FRANJO BACANI.
Pofun,
te je

71

ondje

16. veljacJe s

kraljicom Marijom
je

i

sa savjetnicima kralja Ferdinanda utai

naCio formalan ugovor, u kojemu

oznaciio uvjete, pod kojima bi
iz

dalje ostao u slu2bi

Praga 9. o^ujka Franju Ba(^ana ponovno imenovao banom kraljevina Dalmacije, Hrvatske Slavonije, te zapovjedio staleiima HrSlavonije, da ga »ponovo za bana priznaju, duinu mu Cast Stovanje izkazuju, te vatske
Ferdinandovoj. Ferdinand
ie
i i i

na to pismom

se njegovu sudu

i

vlasti

pokoravaiu«

(ut

deinceps eundem Franciscum pro bano indubiet

tato agnoscatis et ea

qua decet reuerentia

honore prosequamini ipsiusque
se ostali uvjeti

iudiciis

et

nedavno sklopljenoga ugovora, narocito §to se tide novaca, nijesu izpunili, izjavio je Franjo Badani oko 12. o^ujka u Pozunu odiudno, da se mora, ako ga smjesta ne izplate, kako je utanaCeno, io§ danas s Ferdinandom oprostiti, da uzmogne ved sutradan k Zapoiji pod. Kraiurisdictioni paretis et obtemperetis).

No budud da

RUSEVINA QRADA CETINA,
pod kojim
je stajala varo§ Cetin sa

samostanom Franjevaca.

IJica

se
i

je

Marija

te prijetnje

tako prepala, da

je

od poiunskih gradjana uzajmila

500()

du-

kata,

tako bana bar za neko vrijeme namirila.

Ban
r
17.

je

birao ugarski sabor, §to ga bijaSe jo§

Franjo Badani jamaCno samo zato tako odIuCno postupao, jer se je u to sa6. veljaee kralj Ivan Zapoija sazvao u Budim za

o2ujka 1527.. da se ukloni prijeteda pogibao kraljevstvu, bududi da ima preinnogih zatoru ovoga naroda i jeobrane kraljevstva rade o pogibiji koji »pod izlikom zaStite knez Krsto svima silama tegnuo, da iz Slavonije dodje ban zika ugarskoga*. Kako je
i i
i

i

na

taj

sabor §to vi§e velikaSa
biti

i

plemida (u pismu

iz

Sarvara od
i

3. o2iijka

poziva

i

biskupa

JoJefida »k stanku, ki 6e

drugii nedilju korizme«),
i

kako

je

zaista

mnogo

biv§ih pri-

vr?xnika Ferdinandovih u Ugarskoj
zumljivo, da se je
i

Slavoniji prelazilo na stranu Zapoljinu: posvc ie raosigurati,

ban Franjo Badani htjeo

ako uztraje uz Habsburga.

72

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

Zap«ljom ureceni sabor sakupio se je u Budimu u odredjeno vrijeme. Palatina Bapokladnika Thurza nije bilo; ali zato je bila zastubana Bacana, biskupa Salahaza tora, ostala Ugarska. Naslo se je na okupii devet biskupa (medju njima jepana gotovo citava zagrebacki Simun od Erdeda, srijemski Stjepan Brodaric senjski Franjo Jozefic), garski
i i i

zatim

tri

preposta (budimski Ivan Statileo),
slavonskih dostojanstvenika

trinaest baruna,
panija.

dvorskih dostojanstvenika, osam drzavnih osam zupana, napokon po dva zastupnika plemstva iz gotovo sviju zui
i

Od

velikasa bio

je

ban

i

knez Krsto Frankapan, vran-

Tah, zatim Petar Erdedi, viroviticki zupan Ivan Banic (Banffy), pozezki zuoratori kraljevine Slavonije bili su Mihajlo KeDezevic (Desewffy); nunciji pan Ivan Matija Brodaric, u ime pozezke Serev, Ladislav Ratkaj, Caspar Kecer, Ivan Turoc
ski prior Ivan
i

i

zupanije dosli su Ivan

Lewkws

i

Andrija Dresneky, u ime viroviticke Ivan

Fanchy

i

Ivan

Fekethe, a za vukovsku Mihajlo

Wolkowyth
liseni

i

Petar Rachyth. Sabor

je

u kratko vrijeme

stvorio 45 zakljucaka, izmedju kojih su najzamasnija dva: jednim bise privrzenici Ferdi-

nandovi proglaseni izdajicama
mica.

i

svojih imanja; drugim bi kralju za obranu zemlje
i

'dozvoljen deseti dio od gotova novca,

zlata, srebra

stoke svih podanika, plemica
je

i

neple-

I Ferdinand bijase 7. ozujka 1527. iz da se dulje ne dadu zavadjati od da se pokore njemu kao svome zakonitome kralju, vojvode Ivana. Ali stalezi odgovorise mu 24. ozujka ostrom poslanicom, u kojoj uz drugo
i

Praga poslao pismo, u kojem

staleze pozvao,

izjavise,

da kraljevstvo ugarsko nikada

nije
i

bilo

ni

miraz a

ni

tributarno

(dotalitium,

vel tributarium, venaleque),

nego slobodno

prosto od vlasti

ma

kojega stranoga vladara

(sed liberum et a cuiuslibet externi principis iurisdictione exceptum); pak stoga nije ni-

jedan

ma

ni

krunjeni vladar

mogao

preuzeti kakve obveze u pogledu nasljedstva. Oni su

svi slozno ustanovili,
i

da ne ce nikada strana vladara uzeti za kralja; stoga ga opominju mole, neka se u buduce vise ne zove kraljem ugarskim, niti njih svojim podanicima,

i

neka se vise ne mijesa u poslove toga kraljevstva. Dok je Ferdinand u Ceskoj Slezkoj svoju vlast utvrdjivao, a Ivan Zapolja privrSlavoniji okupljao, dotle je nesrecna kraljevina Hrvatska opet zenike svoje u Ugarskoj
i

i

krvarila. Ferdinand bijase svoja obecanja, zadata u Cetinu, slabo

ili

nikako izpunio, a tokojega su Hr-

boznjega bana Bacana
jvati
:i

nije

bilo ni blizu.
je

Vrhovni kapitan Nikola
je

Jurisic,

od miloste zvali Mikulica, radio
ni

zajedno sa senjskim kanitanom Petrom Kruzicem

s

hrvatskim knezovima za obranu zemlje, sto
novaca.

samo mogao;

ali

ni

on

nije

imao do-

voljno vojske, zaire

Dok
i

je

Ivan Karlovic stajao na strazi uz

Unu kod grada
i

Krupe, stao

je

bosanski pasa Usrefbeg sa drugim sandzacima provaljlvati u njegovu djei

dovinu, u Krbavu
19.

Liku, da ju

onako vec opustosenu
iz

do

kraja

pohara

osvoji.

Vec

veljace 1527. javlja Petar Kruzic

Senja rijeckomu kapitanu Ivanu Apfaltereru, kako

je

velika turska vojska stigla u

Qacku, pak da ondale robi sve do grada Kastva.

Namah

Podgradu (CastelIstri, kako je turska konjica sa tri pase posla preko Like, pak harala na jednoj nuovo) u Novigrada, a s druge do Modrusa. Sama kraljica Marija u pismu od strani do Metlike
zatim, 24. veljace, javlja stari Bernardin kapitanu svoga sina Krste u
i

28.

Pozuna na bana Bacana zali nevolju Hrvatske, koja ju je snasla s turske provale (de Turcorum in Croatiam irruptione et depraedatione istic facta). Cini se, da je povodom te turske provale sam ban Bacan teda negda dosao u Hrvatsku, te se negdje oko Udbine s Turcima ogledao. U isto vrijeme, kada su jedne cete turske haracile preko Modrusa sve do Istre Kranjske, dolazile su druge cete u predjele Krbave, Like, Qacke Zadra. Tu je jos stajao jedini veci grad O b r o v a r, juzno od Velebita izmedju Knina
ozujka
iz
i i i

na uscu rijeke Zrmanje, a u susjedstvu mletackoga Novisrrada

i

Posedarja. Prinadao
u

Obrovac knezu Ivanu Karlovicu kao ostatak njegovoszapovijedao
je

silnog nosjeda

onom

kraju,

a

njemu kao kastelan knez J u r k o ili Juraj Posedarskl, daiji rod kneza Ivana Krbavskoga. Jo§ u oci boja na Mubackom nolju odrekao se je knez Jurko kastelanije, jer je zdvajao, da bi grad mogao dulie odr^ati. Ali n^ nismenu molbu Ivana
u

Karlovica od

12.

kolovoza ostao

je

knez Jurko

i

dalje u gradu.

Medjutim ve6

26. veljace

PAD OBROVCA LIKE
1527. iavljaju zadarski
je

I

KRBAVE.

73

knez Vetor Barbadigo

i

kapitan Zakarija Valaresso u Mletke, da
je

500 turskih konjanika doSlo pred Obrovac, u kojemu
poslije, 26. o2ujka, io§

tada bilo tek 25 pravih vojnika.
je

Mjesec dana

su dva turska sandzaka doSIa pred kaSteo; stoga

kaStelan Juraj poslao preko Zadra u Senj svoga sinovca, da tra2i pomoc.
Seta, kojih je bilo

Na

(5elu

turskih

oko 2000, stajao

je

Sibenski poturica Muratbeg, osobiti Ijubimac bosan-

skoga pa§e Usrefbega.

U

turskoj vojsci bio je takodjer neki krScanski odmetnik, po imenu

Damjan

KlokoCic, koji je ved vi§e puta
je
i

mjesta. Cini se, da

taj

pomogao Turcima, da prevarom uzmu kr§6anska posadu u gradu, kojoj ne bija§e ni odkuda pomodi, naput main
je

govorio, da se predade. Knez Juraj Posedarski govorio
naci, braco,

vojnicima (drobantima): »Ju-

mi glavu usicite, nego se daste begom«. AH oni odrekoSe: »Brani se, ako oce§; mi cemo se predati«. Dne 30. o^ujka vrgo§e svoje »puk§e« stado§e Turci iz topa pucati na grad, ali vec nakon 13 ili 14 hitaca predade se posada. Jurko Posedarski bi zarobljen odveden na robiju; cini se, da nije bio ni§ta kriv, premda
arvimo
se! Bra(io, prija
i
i

su ga poslije

bijedili.

da

je

izdao grad za veliku svotu novaca, tako da se

je io§

u srpnju

vodila protiv njega iztraga. Ferdinand bio je poradi gubitka

Obrovca duboko potresen;
i

poziva iz Jagerndorfa svu hrvatsku gospodu plemide, da svoje granjemu predadu. Medjutim malo dana iza pada Obrovca osvojiSe Turci posljednje gradove u Krbavi, medju njima iUdbinu, Komic Mrsinj, koje su s mjesta

dne

27. travnja 1527.
ili

dove

utvrde

ili

i

poceli utvrdjivati, da ih njih udaraju na ostatke hrvatske

kraljevine.

kuje knez Krsto Frankapan:
bi§e,

»Ono 5a smo

imili

u Hrvatih, to

nam

li

Vec 29. svibnja jadisavsema Turci razro-

do danaska ni nijedan dan bil, ki mi otca nisu robili*. Udbine nemilo se je dojmio hrvatskih knezova plemida. Duboko potreseni sastadoSe se 28. traynja u C e t n u na sabor. Bijahu tu biskup opat Andrija TuZrinski, knez Krsto Vuk Frankapani Brinjski, Skanid, Ivan Torkvat Karlovi($, knez Nikola
je

pokli

Udvina vzeta;
i

Pad Obrovca

i

i

i

i

Juraj knez Franpakan Sluniski

i

Cetinski,

knez Stjepan Blagajski,

i

uz njih brojno malo

plemstvo (universitas nobilium regni Croatiae). Razpolozenje staleza ogleda se najbolje u
predstavci, koju su upravili na kralja Ferdinanda,
i

koju su oratori saborski Bernardin

Tomoid
ih

i

Mihajlo Skoblic imali kralju odnijeti. Hrvatski stalezi spotidu Ferdinandu. da su
kralja, ostavili svi dotadanji prijateiji
i

od onoga dasa, kad su njega izabrali za
paCe
i

i

pomaod
s

gadi;
njih
joj

Slavonija, koja je kroz stoljeda podnosila dobro
je

zlo s njima, sada se je

odvrgla. Hrvatska

odiieljena

od svakoga saobracaja

s

ostalim svijetom

;

mora

brane dovoz MIetci, a sp Save slavonski privrzenici Zapoljini. Silan glad zavladao narod umire od
je

je u zemlji, a

g'^di.

Mnogi podanici hrvatskih knezova
i

bjej^e u toj nevoiji u

susjednu Bosnu, te se

bojati.

da de velik dio naroda ostaviti

vjeru krSdansku,

samo

da spase 2ivu glavu. Novi kralj Ferdinand slabo mari za Hrvatsku; on ne drii zadatih
obedanja svojih prigodom izbora,

da de Hrvatsku sjediniti sa svojim naalia

sljednlm zemljama
u sloboStinama
«so
i

(nos

coagregare erga

regna sua hereditaria), saduvati
i

ju

privileeifama, uzdrJ^avati u njoj tisudu konjanika

dvije sto pjeSaka (koji
i

7.0V' HiT'-foio'^i^. tp 'h~'tr^(^no r»b(«afi. grradove na krajini obskrbiti »pu§kama« hraza bana nom. Nekad su kraljevi troSili u ime brane Hrvatske jedino za topnike 60.000 forinti. Hrvatska je gotovo sva opustoSena do Kranjske. Turci se sprcmaju na novu navalu, a gradovi uz Unu, koji su branik Hrvatske, nemaju ni vojnika ni drugo za sto obranu. Pade kljud Hrvatskoj. grad Bihad, u kojem je uvijek bilo po sto konjanika
i^

i

i

i

puSkara, imade sada
i

samo
i

pet

momaka. Ban Badani,

koji bi

morao

biti

zamjenik kraljev,

sudac kraljevine, ne boravi nikad u zemlji, ved ostaje na svojim posjedima u Ugarskoj. Hrvati su se ved vi§e puta poradi svega toga Uif.Wl vrhovnomu kapitanu Nikoli JuriSidn, koji je kralja izvjeSdivao o svemu, ali zahman. Napokon
ujedno vrhovni vojvoda
zahtijevaju
prepo^^t
i

Pavao Oberstain
te tu?.bc
i

mole, da kralj ipak jednom svojim pismom potvrdi ona obedanja, koja bijahu drugovi u njegovo ime na izbornom saboru u Cctinu zadali.
i

Uza sve

tegobe

odi.^e

predstavka mjestimice

i

mu^.cvnim ponosom, kao ondje,

gdje staleJi kralju poruCuju: »Neka znade va§e vclidanstvo. kako se ne

mo2e

nadi,

da

b!

i

74

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC
sile

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
kralja,

koji

gospodin » pomocu
poslije

Hrvatskom obladao. Jer po smrti nasega posljednjega

srecne uspomene Zvonimira,
Ungarije, a
niri

slobodne sevolje
vasemu

pridruzismo svetoj kruni kraljevstva

toga sada

velicanstvu. (Nouerit maiestas vestra, quod inveNisi post disces-

non

potest, et nullus

dominus potencia mediante Croaciam occupasset.

sacram coronam regni Hungariae, et post hoc nunc erga maiestatem vestram). Na tu odlucnu predstavku kao na ustmena izlaganja hrvatskih poslanika odgovorio ohraje kralj Ferdinand porukom od petnaest tocaka, kojom je nastojao udobrovoljiti prava kraljevlne Hrvatske briti ojadjene staleze. On obecaje, da ce privilegija, slobode postivati, on ce ih po svima silama pomagati hranom cvrsto cuvati bojnom netaknuta zairom, on ce preuzeta placanja tocno izpunjati. Buduci da nijesu s banom Bacanom zacirca
i
i

sum mus

regis nostri ultimi

Zvonymer

dicti,

felicis

recordacionis, libero arbitrio se coadiunxi-

i

i

i

i

dovoljni, poziva

ih,

da imenuju nekohko sposobnih
ih

i

dostojnih

lica,

izmedju kojih ce no-

voga bana imenovati. Jednako

poziva, neka

mu

oznace vise zgodnih Hca, izmedju kojih
da nastoji pronaci nacin, kojim

ce cetvoricu izabrati, da zajedno s vrhovnim kapitanom vrse pravdu u zemlji do daljne

odredbe njegove. Recenomu Jurisicu zapovjedio
bi
i

je

jos,
ih

grad

i

varos Bihac dosH u kraljevsku vlast, pak da
i

branik kraljevine

domovine. Nadalje ce Jurlsic
bi

i

onda tako utvrdi, da budu zastita gradove na krajini pregledati prema
i

potrebi utvrditi; jednako ce vrhovni kapitan vazda
i

biti

na oprezu sa svojim konjanicima

topnictvom, da priskoci u pomoc, ako
s

tko silovito u zemlju provalio.
bi

Neka

se stalezi

ne boje, da bi se

vojvodom Ivanom pogodio; on toga ne
je

htjeo uciniti, ako

mu

ne

ustupi kraljevinu Ugarsku. Poslat ce takodjer posebno izaslanstvo, da razvidi stanje u Hr-

vatskoj; Petra Keglevica, kojega su preporucili, vec

primio.

Samo
i

dvije zelje ne

moze

im za sada

izpuniti;

on ne moze drzati u zemlji 1000 konjanika
rat u

200 martolosa za obranu

njezinu, jer se

sprema za
njihovu

Ugarskoj protiv odmetnika (contra rebelles); jednako ne
i

moze
koji su

udovolji^^i

predlogu glede unije izmedju austrijskih zemalja
et Croatie)

Hrvatske (contereta

cernentem unionem patriarum austriacarum
ga zaokupiH. Ali
i

poradi

ogromnoga

posala,

o tome odlucit ce u zgodno vrijeme (congruo tempore).
ie

Prema svim
jos
i

izlozenim prihkama bilo

stanje u Ugarskoj, Slavoniji
je

i

Hrvatskoj u

prvoj trecini 1527. za Ferdinanda dosta nepovoljno, to vise, sto se

u polovici svibnja

ban Franjo Bacani svoje

casti

odrekao,

jer

mu

nije

mogao

izpunjavati zadatih obje

veza.

Da

se je tada Ivan Zapolja

svom snagom
bi

latio oruzja,

kako ga

knez

i

ban Krsto

Frankapan neprestano sahjetao, bio
dovih pokorio
ili

u

tinji

cas malu cetu ocitih privrzenika Ferdinan-

bar prinudio, da bjeze

iz

zemlje. A!i u Zapolje nije u osudni cas bilo po-

vec se je stao sa svojim protlvnikom pogadjati. Obratio se je na poljskoga kralja Sigismunda 1. Jagelovica, svoga surjaka (po sestri svojoj Barbari), da bi pokusao nagodu s protukraljem Ferdinandom. Na predion: poljskoga kancelara SzydJowieczkoga
trebite energije,

utanaceno

bi primirje

izmedju oba takmaca; to

je primirje

potvrdio Zapolja

14. travnja, a

Ferdinand jo§

26. ozujka.

Tek

1.

lipnja sastat ce

se punomocnici obiju stranaka u

O

1

oi

mucu
15.

na dogovor, pak ce tu pod predsjedanjem poljskih

poslanika (Szydtowieczkoga

druga mu) kroz petnaest dana razpravljati o nagodi. Za citavo to vrijeme, dakle do
Hpnja, obvezuje se Zapolja, da ne ce dirati ni u Ferdinanda
u
ni

u njegove privrzenike.

Na zboru

Olomucu zastupat

ce Ferdinanda

Aleksije

Thurzo, austrijski kancelar Leoi

nard Harrach, vratislavski biskup Jakov, vijecnik Adler
kolocki nadbiskup Franjo Frankapan, kancelar

dr.

Stjepan
i

Verbeci,

Beato Widmann; a Zapolju viroviticki zupan Ivan
u prilog Ferdinandu, jer

Banic (Banffy), napokon preposti: Andrija ostrogonski Utanaceno primirje pogadjanje u Olomucu bilo
i

Ivan Statileo budimski.
je

samo

se je

mogao dovoljno
je

pripraviti za
i

osudnu borbu.
rat.

Dok
i

je

Ivan Zapolja plandovao, Ferdi-

nand
cinio,

sa sestrom Marijom,
i

sa svojim ugarskim

austrijskim savjetnicima sve

moguce

da skupi novaca

vojnika za

Mimo

to gledalo se

na svaki nacin, da se sto vise

Zapoljinih privrzenika predobije za Ferdinanda, osobito u Slavoniji, gdje dosad austrijske

Stranke

nije

nj

bilo.

Uz Petra Keglevica, kojega

bijahu vec hrvatski stalezi prepo-

BAN KRSTO FRANKAPAN.
rucili,

75

primio

je

Ferdinand u svoju sluzbu takodjer srbskoga despota
ili

Stjepana Beri(Pakrackoga)
I

slavica;

u isto vrijeme

poslije

prcdobio
i

k o u, nadalje od Fetrovine, gospodara gradova Rasinje Ivana Kastelanovica od Svetoga Duha (Castellanfy de Zenthlelek), Ivana, Krstii
i i i

Ljudevita Pekrija QiiScerovca, kao brata mu N
je

Franju od picmena 2 e

mp^e
i

(Zempche =. Svetaikije),
je

Ivana Alapica

ili

Hlapt^ca

i

druge. Stranka Ferdinandova osjecala se

naskoro

vec tako jaka, da su Ljudevit

(Lau§) Pekri, KaStelanovic

braca Zempce sa 400 konjanika doSli 23. svibnja 1527. u Krite stali

zevcc na sabor, sto ga bijaSe Krsto Frankapan ondje sabrao,

njemu

prijetiti,

Tek
130(1

kad

je

Krstu stiglo u

pomoc uz
i

onih 200 konjanika, koje
te se je

je

uza se imao, jo§

daljih

momaka, uzmako§e Pekri

drugovi uz prosvjed,

mogao sabor

nastaviti.

Medjutim

/V

"
-

''-

y

i

ncfhthmnak nitvu ymnlU mt n,vmd}ilh nkn/ulij-iut at a

arm ffsfty O^'cm cxKcifm, -nttottitir
'

m yauM ^mu

nmisHuuiAnih^'.t.Mciiim Siufrnioi^c ncfhicjKtanpldtiieie ncitfehmh^m mtjuhrt S::*

^fnfh .xi etOM

PISMO KRALJA FERDINANDA
Na pismu podpisau

I.

OD

21.

SVIBNJA

1527.,

POSLANO IVANU KASTELANOVICU

(2

.

se je Ferdinand

sam svojom rukom.

Izvornik pisma u arhivu jugoslavenske aka-

demije u Zagrebu.

nakon svrSena sabora knez Krsto svratio sa svojim Cetama u Velikii, dodje od nedavna privr?.enik Ferdinandov, pak stade njega odvraciati od Zapoljc. Sam Krsto piSe o tom u pismu biskupu
kad se
k
je

njemu

bivSi njegov dvorjanik Jerolim (JuriSic) Zadranin, a
i

Jo?.eficu

14.

lipnja
list

ovako: »Bil

je

pisal

Jerolim

knezi

milosti

naSemu otcu

i

gospodinu

jedan takajSe

Ceskoga;

da bi na to stal knez, ako ne budu kraija Ceskoga sluga, da je to kraija Ceskoga odlu»ienjc vsega njegova tanaCa, da imaju rat po(ieti nad nami trimi vojskami; jedna da gre na (o)vo imenje, ko imamo u Hervatih tere u Vinodolu, Ca je vse z Nimci na meji; ova druga voji i

da bih ja postal sluga kraija

ska, da gre na (o)ne grade
s tretu vojsku

moje 2ene, ke imam na Ugrih,
uprav kadi nas
sliSe.
I

ki

su takoje na meji nim§koj; a
i

da ote

pojti

na to se

je klel

rotil,

da

Je

tako odiu-

76

FERDINAND
i

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
i

ceno,
I

obrh svih

da su fe jure ganule pukse z Beca, z Novoga mesta gospodinu rot, ke je nasemu otcu tih pisam
i
i

z Praga, sto velikih pukas.
ucinil,
ni

se otel zadovoljiti;
i

juceraka

(13,
to,

llpnja)

je

bil

k

nam

ovdi prisal, ponavljajuci sve

te rici

zalagajuci svoju
odgovorili: da

glavu na

da

je

sve to

isto,

da na

me gredu

najprvo.

Mi smo mu pako
je

mu

zahvaljamo, da

nam

se sluzbu kaze, kuliku on oce; mi to znamo, kada bi

nam

bil

tuliku sluzbu rad kuliko se obisce, bil bi pri nas ostal;

da zac se

zbojal tih vojask, za

pride pred li kuli tr je proscenje vzel? Kavojskakadakuli grad, ki mi derzimo, ote poznati, dasu dobriljudiugradih, idaion dite ni ciji su gradi; to stanovito znaj, da moj gospodin kralj ugarski ni toga obike pripovida
i

caja,

da

bi svoje sluge ostavil u koj nevolji,

u ku bi zainj pali ...

I

ide dosti zle volje re-

ceni Jeronim

od nas

.

.

U recenom pismu javljao je Krsto svomu prijatelju Jozeficu jos ovo: »Mir za ki V O o m u c truditi, povida Jerolim, da Nimci nete nistare zaklopiti, nego da na prehinu t o c n e«. pravo je Krsto javljao: dogovaranja u Olomucu
i

se ote

1

i

i

I

svrsila

su se bez

ikakva uspjeha, Ferdinand bijase u to skupio dovoljno vojske
Karlo poslao 100,000 dukata u mjenicama, ceski stalezi
i

i

novaca

za

rat.

Brat

mu

je

sabori na-

tomu je uzajmio novaca od novcara Fuggera grada Vratislave. S tim je sredstvima opremio malu, ali vrstnu vojsku. Poslali mu jos pomocnih ceta vojvoda saski Juraj vojvoda Erich od Braunschweiga. Tako je skupio u sve 8000 pjesaka 3000 izabranih konjanika. Vrhovnim vojvodom imenovao'je braniborskoga markgrofa Kazimira, a podvojvodama Nikolu Salma, Ivana Kocijana, Leissera druge. Ta ce vojska poci niz Dunav ravno u Ugarsku sve do Budima. U isto vrijeme treba u Slavoniji odmetnika Krstu Frankapana pokoriti. Ta bi zadaca namijenjena u
sljednih zemalja dozvolili
i

mu

subsidija, a k

i

i

i

i

prvom redu
zovi, na celu

Franji Bacanu, koji bi od palatina

i

ostalih savjetnika kraljevih zamoljen,

da

ne razglasi svoje ostavke, vec da se opet primi banije; njemu ce pomagati hrvatski kne-

im knez Ivan Karlovic, zatim velikasi
6.

i

kapitani juzne Stajerske

i

Kranjske.

Franjo se Bacan pismom od
sto bi se kratio sluziti
id

srpnja
i

iz

Race

izvinjavao, da se nije odrekao banske casti,

Ferdinanda
je

drzavu, vec od skrajnjega siromastva (sed paupertas

nos coegit facere). Ta tako

ubog, da svega imade

samo

sestnaest forinti (quod

in

tanta

paupertate sum, ut vix 16

flor.

sum

possessor). »Vasa gospodstva javise nam, da ne bi

nasu ostavku

razglasili,

Ali

sto je treba razglasiti,
i

u toj sluzbi dulje ostati radi najvece potrebe
pise kralju

siromastva svoga«.
je

kad svaki covjek znade, da ne mogu I knez Ivan Karlovic
razumio zapovijed njegovu, po
krscanske krvi,
zeli
ali

Ferdinandu
i

11.

srpnja

iz

grada Krupe, da
;

Nikoli Jurisicu

Ivanu Puchleru dostavljenu regno

da

nije zeljan prolijevati

da
iz

je

sa svojim

sluzbenlcima gotov poglnuti za njega.
(a
isto

Ako ga
neka
ili

dakle kralj

maknuti
osta-

ovoga kraljevstva
i

movere

et allienare),

mu

osigura placu za 300 koill

njanika

podjedno

mu posadom

obskrbi grad Krupu, »jer

idem u one krajeve

nem Bog

ovdje, bojim se, da cu ga bez pripomoci vasega velicanstva izgubiti. Ako ga, sto odvrati, Turci zaposjednu, opustit ce citava kraljevina Hrvatska Kranjska«. Na tu
i

jadikovku dopustio

je

doduse Ferdinand pismom
i

»da za sada kod ku6e ostane
nosti
i

Beca od za obranu kraljevina udesava
iz
ali

19,
i

srpnja Ivanu Karlovicu,
sto se njegovoj vjers

cini,

odanosti

prema njemu

pristoii«;

nesto poslije ipak Ivan Karlovic polazi

Fra-

njom Bacanom,
bije boj s

koji se je opet prihvatio banije, u sjeverne strane

prema Kupi

i

Savi, da

Krstom Frankapanom. U isto vrijeme nekako imenovan bi Karlovic banom uz Franju Bacana; vec 9. kolovoza 1527. izdqje Ivan Karlovic kao ban u Novigradu povelju turopoljskim plemidma Tomi Qregoriju Pogledicu od Kurilovca.
i

Medjutim bijase
polji

kralj

Ferdinand
srpnja

jos

29. lipnja

izdao proglas na Ugre, kojim
je

je

Ivana
je

Zapolju proglasio usurpatorom, a u polovici srpnja poslao
navijestio
rat.

glasnika u Budim, koji
s

Za-

One

30.
;

dosao
31.

je

Ferdinand sam

pratnjom od 600

lica

na

granicu austrijsko-ugarsku

tu su

ga

srpnja docekali njegovi ugarski privrzenici, na

BAN IVAN KARLOVIC.
celu im palatin Stiepan Bator, pred kojima ie polo2io zakletvu» da 6e

77

vazda poStivati zaII.

kone

i

slobode ugarskoga kraljevstva, a narodto zlatnu bullu Andrije
u Ugarsku. Gradovi
i

Na

to udje s voi-

skom svojom uz desnu obalu Dunava
i

tvrdinje

u torn

kraju,

kao

Visegrad predale su se njemu redom ili s mjesta Hi nakon Ojur, Totis (Tata), Ostrogon kratka odpora, tako da ie vec 20. kolovoza mogao unici u Budim, iz kojega bijaSe Ivan
Zapolja jo§ na Veliku Gospu izaSao
i

zaklonio se u liatvan.

bonaime 31. srpnia Bas onoga dana, kad je Ferdinand provalio u Ugarsku, ravio ie knez i ban Krsto Frankapan sa svoiim Cetama »u Ivanicih«. Krali Ivan Zapolja, koji mu gotovo niie vierovao, kad mu ie po Jozeficu Siliao poruke, kako se »Nimci kruto
spravliaiu«, bio ie

sasvim prenerazen, te ie sada saliietao Krstu, da §to brie skupi slavonske cete, pak da mu pohita u pomoc. Ali Krsto nije mogao niegovoi ielii ugoditi s viSe razloga, koie ie iznio u svome pismu biskupu Jozeficu. Tu pi§e uz ino: »Krali hoce, da ia gori grem ov vas orsag; ia cu gori poiti, kako mi pride ta miloSnak, kako sam rusag, ako budu mogal koga spraviti. I ovo ie iure iedan misec, da sobu ovo spravljam
i

i

ih

spraviiam, spovidaiuci pod vicnu nemilost, tere
z Velike
tr

nis'

mogal nikogare

spraviti.

Ovo

ie

danaska osmi dan, da sam
prisal,

da sam u tabori samo svoiimi
liudi

liudi; ni
i

nigdo ioSCer

ca

bi iedan,

mimo vceraka
ni ie

pridose 50

gospona Hampova,

Kere^ini Paval
kupiti,

s niimi.

To

su vsi Serezi slovinski, ke

sam

skupiti

mogal u iednom misecu. Nete se

dokle iim nigdor ne paci,
kupiti, navlastito,

voiske nepriiateljske v orsagi; ako pride gdoie, taki se hoce
i

kada

ia

tamo poidem, k tomu
i

skupiti.

Ovo
liudi,

ie

knez Ivan (Karlovic) v Lukavci

(u

rusaga onuliko, koliko se bude ga otelo Turopolju), tr razCinia one uboge ple-

menite

sebri je uciniti. K tomu ie porucil ka vsim plemepoda se podbiti nitim liudem, ki su meju Kupi tr Savu, da se Ferdinandu predadu; ako li ne, da ie hoce prvo pisali. Ki sada to tail na§emu poslu receni glave iim sici, kako smo vam visati knez Ivan koliko za (o)ne plemenite liudi meju Kupu tr Save; ali ne ce poiti z LukavCan, nego ie tare razcinia. Hotih na ni poiti i ne dase mi Slovinci. Ki knez Ivan, kako sli§i, da sam ia k(a) kraliu sal, tako hoce zauieti Zagreb, za voliu moci mirniie spati u Rakovci;
otiiuci ie
i i i

i

ob dan; takaise z Varazdina, ter hoce imati u niih rukah vse brode na Savi, tako da ne ce moci nistare videci, da jim nigdove orsaga ne brani, shaiati iz Vlaske zemlie (Italije) u (o)v orsag; ostanak zauieti. Ako tako ne bude, tako recite, da ie knez KriStofor slagal netr hoce podobno. Kada bi krali poslal pinezi, tako bih ja Ijudi imil, tr bih kas

toga Zagreba hoce moci vas orsag

robiti,

zderkuju6i z niega ob no6

i

i

i

Stigal, ki se ne htie spraviti, tr bi ie
ostavili bi se, ca bi
bilo
i

vse tudie spravil.

Jurve spravilsi
i

sluzeno kralievi
e«.

ovamo vzel bih sobu ca ie vridno, tr bi tamo orsaga branilo, nigdore svitlosti. Aovakoho<5e biti ve6e zla, nego ga
tom pismu, knez
ie

V e rui

Uza svu

zlovoliu, koja se ocituie u

Krsto

svom snagom

radio,

da §to prije pohita svomu kraliu u pomoc. Buduci da su clavonski stale2i svedier io§ otekolozali, da sa svoiim Cetama dodju u niegov tabor, ureCe on sabor u Kriievce za 25. morali doci. Mcdiutim plemici sa svoiim podanicima oruzani voza, na koii bi svi velikaSi
i

nego se ie sabor sastao, dogodilo se ie, da se ie knez Krsto sukobio s Ferdinandovim privrienikom Liudevitom Pekriiem, te u boiu dopanuo rane u neki se iarak svalio. Jedino s pomocu svoga dobroga konia teikom se ie mukom spasio iz grabe. U to je osvanuo dan odredien za sabor, a u Kriievcima nema staleia. Stoga ie knez Krsto
priie
i
i

27.

grada Velike ponovno odredio rok za sabor na 4. ruina, te ie pozivnice razaslao na sve strane. U pozivnici na plemi(ikoga sudca krii^evaCke ?.upaniie, Pavla Zewlu, pi§e ovako: »Nedavno sazvali smo sabor u Kriievce, na koii niie nitko doSao od plemiekih liudi u kralievini. Ne bi mi drug^ije u tako kratkom roku sabora sazivali. da se
kolovoza
iz

niiesu Niiemci pribli2avali
pohitati

Budimu,

te

smo

§to brie s podanicima
Ali
je

ovoga kraljevstva
niie

htjeli

I

niiesmo

ni

a pomo^ naSemu mi doSli. Danas su nam

kralievskomu veliCanstvu.
stigli

nitko

do§ao,

pak

stoga

glasi,

da se

naS premilostivi kralj utaborio u

78

FERDINAND

I

HABSBURQOVAC
tri

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA

(1527.-1540.).

Kerepesu kod Hatvana,
Pise
te
i

milje

od Peste, da ima mnogo vojske,
sviju.
i

k( ja

se dnevice mnozi.

nalaze kraljevsko velicanstvo nama, da sjetimo citavu kralje/inu na zadatu vjeru,

ocekuje duznu

pomoc od nas

u kraljevo ime, da svi velikasi

plemici

Zapovijedamo zato tebi oviin pismom, da oglasis ove kraljevine dodju u srijedu po blagdanu sv,
kako sa svojim seljacima. I mi cemo ne ce doci, kaznit cemo zasluzenom kaznom.
kraljevine, zatim

Egidija

(4.

rujna) oruzani u Krizevce, tako sami,
biti.

glavom ondje
Razpravljati
hitaii u
i

vijecati

One pak neposlusnike, koji cemo o spasu boljku nase
i

kako

bi sto s

brze po-

pomoc nasemu premilostivomu
misle neki, da
toliko vojske,
. . .

kralju, koji ce se

bez sumnje sukobiti
bi ih trebali

Nijemcima.
(incompleta

Neka ne imademo
licanstvu,

ih

zato sazivamo

na okup, sto

za svoju pomoc; mi
izaci

da

mozemo

s

Ljudevitom Pekrijem na
je

kraj

complere).
i

Tko

dodje na ureceni sabor, pokazat ce, da
vjeri
. . .

pokoran kraljevskomu ve-

da zadovoljava zadatoj
i

Ti pak plemicki sudce

moras sam glavom
Inace da nikako

k ne

svakomu gospodinu
cinis.

plemicu poci, da se nitko ne bude

mogao

izpricati.

telja.

nasega grada Velike u utorak tik pred blagdanom glavosjeka sv. Ivana Krstimodruski, kraQodine gospodnje 1527. Kristofor Frankapan, knez senjski, krcki
Iz
i

Ijevski

vrhovni
itd.«

kapitan, ban

kraljevina Dalmacije, Hrvatske

i

Slavonije, kao

i

zupan so-

pronski

Krsto se
cati.
i

je

Frankapan pobrinuo

jos

i

za novce, da

bi
i

mogao

svoje konjanike pla-

Kako

je

bio vec zalozio gotovo sve svoje

gradove

imanja svoje zene u Slavoniji

Ugarskoj, bijase jos u lipnju odlucio »poslati prodati u Benetke vse ca bolje marhe imamo«; no kad je zaista nekoliko stotina volova u srpnju poslao preko Hrvatske Kranjske prema Mletcima, zaplijenio ih je Ferdinandov kapitan Ivan Puchler od Mehova. Sada
i

je

Krstu preostalo tek jos »nic zeninih prstenov
ih

i

veruge«, pak
ili

je

sve

te zlatns

i

srebrnc

dragocjenosti zenine pokupio, da

u Mletcima

zalozi

ili

prodade.

Dne

1.

rujna 1527.

predaje on u

svome gradu
te

Velikoj posljednje blago svoje vjernomu sluzbeniku svojemu

Martinu Hotkovicu,
dola salje u Mletke.
cjenosti
zaloziti
ili

ga

s

preporucnim pismom na svoga
prijatelja

prljatelja

Ivana Antuna Danrecene
je

U

pismu zaklinje
da

svoga, da

mu pomogne
kralja,

drago-

prodati,

uzmogne

pohitati

pred

svoga

koji

nedavno

morao uzmaknuti
Iz

iz

svoje prijestolnice.
jos se doznaje,

pisma Krstova

da su ce

1.

rujna vec
.

i

cete Ferdinandovih privr. .

zenika
rijeke

bile

primakle do rijeke Drave. »Qospodin Juraj Bator
s

ceka nas kod brodova
a

Drave

citavom svojom vojskom, vitezovima

i

seljacima,

zajedno su
je

s

njim
i

Franjo Bacani, Ladislav

More

i

mnogi drugi privrzenici njegovi«. Trebalo
iz

napokon

Krsti zapoceti osudni boj. Sta je Krsto u rujnu radio, pripovijeda potanko

suvremeni hru Ugar-

vatski plemic
te

Ivan Zermegh
djelu

krizevacke zupanije,

koji je

sam

u Krstinoj vojsci bio,
i

poslije

u

posebnom

opisao ne

samo

tadanje dogadjaje u Slavoniji, nego

skoj.

Evo

sta on pripovijeda.
i

»Kad smo (Johannes Rawony
niju

Johannes Zermegh)
rijeke

dosli

(iz

Ugarske) u S

1

a

v o-

(prvih dana rujna), zatekli
je

smo kneza Krstu Frankapana
blizu

u varosi

Q

j

u

r

g

j

e

v

c u (in

oppido Sancti Qeorgii), koja
dinu

Drave,
p o v

te
u.

je

pripadala
je

velemoznomu gospovelikasi,

Ivanu Ernustu,
B
a n
i

s

pridjevkom
i

Ham

Tu

knez skupljao cete protiv
vjerni kralju
i

njemacke stranke, tako plemice kao
Ivanu, kao Ivan
odlicni plemici.
liko

seljake.

Slijedili

ga su neki

c (Banffy),

Ivan Tah, PetarMarkusod

Kereksalasa,

mnogi

on skupljao vojsku, posao sam u to na svoj dom, kojega od nekogodina nijesam vidio. Knez, sabravsi mnogo seljaka, oko 10.000, vodeci sobom 3000

Dok

je

i

borbu protiv odmetnika svoga kralja Ivana, te je najprije navalio na Ljudevita Pekrija, koji ga bijase izranio. Pekrijevi kasteli Pakrac, Guscerovac, Sveti Duh Rasinja bise osvojeni i razvaljeni. Dok se je knez time bavio, sabrala se je Ferdinandova stranka; vodja joj je bio ban Franjo Bacani, a uza nj ratovala su mnoga gospoda
konjanika, poduzeo
je
i
i

velikasi kraljevina

Hrvatske

i

Slavonije, kao Ivan Karlovic, Petar Keglevic, Zrinski, Sluni-

KRStO FRANKaPaN PRED VARA2DIN0M.
ski,
(^ete

79

Blagajski,

i

drugi odlidni plemidi.
Stajerske, KoruSke
je
i

Uza

to pridruzile su se njemu

i

znatne pomocne

Nijemaca
odluCi.
i

iz

Kranjske.

Cuv§i knez za priprave neprijateljske
prije

nije ni§ta

krzmao, nego
I3ijase

na

njih

podigao vojsku, vrlo zeljan. da §to

mogude stvar
i

bojem
mladic

se

utaborio kod varoSa

Kriievaca. Onamo
u taboru sve

doSao sam

ja,

bivSi

do konca rata zajedno s Mihajlom Tomadocijem, s kojega sam kcerju po zelji majcinoj jo§ kao djeCak zaruCen bio Krenuv§i odavle (iz Krizevaca) do§Ii smo do blizu Ludbrega, te smo se utaborili koa D r a V e. U to su stigli vjestnici javljajud, da njemaCka stranka ho6e sre(5u u boju poku§ati. Veseo stoga knez ustao je ranom zorom, kako bija§e navikao, pak je stao redjati
zeljan vidjeti, §ta se radi; ostao

sam

cete: smjestio ialangu konjanika, te inaCe sastavio bojni red, a iza njega postavio je koliju

sa slabijim konjima, djecacima, tovare

i

druge zapreke.

U tom

stra^njemu bojnomu
i

redu bio
telji,

sam
i

i

ja.

I

nama
i

(djecacima) dana bi zastava, te bi§e odredjeni vodje
je knez obilazio bojne

upravi. . . .

ravnaju, Sam redove; bodrio vojnike da nas vode do nase skupine, te nam visokim glasom govorio: »Mladici, djecaci, budite je hrabra srca; sada se naucite, kako treba neprijatelju odolijevati; neka vas ne stra§i vika.

Dosao

STARI GRAD U VARA2DINU.

niti

jeka topova

i

bubnjeva.

To

su bo slasti vojnickoga zivota, a ne znaci u^asa.
jer strasan je

Tko od
Izrc-

vas imade mac, neka ga trgne,
kavSi ovo svratio se
je

neprijatelju

sjaj
iSIi,

svijetloga

oruzja*.

drugamo. Dok smo tako poredjani
kad su doznali, da
je
i

eto se vratiSe, koji bijahu

napred poslani, da razvide, gdje nas neprijatelj ocekuje; oni javiSe, da nigdje nijesu mogli
neprijateljske vojske zateci. Jer

knez spreman, nijesu se

usudili

po mostu preSli preko Drave kod s njime se ogledati, veC su brzo uzmakli (subita fuga), O r m u 2 a, grada Luke Sekelja. RazumjevSi to knez poveo je vojsku prema Z a m a vi (Zamlachia), varoSi Franje Banana, te se je ondje utaborio. Sutradan (24. rujna) u doba
I

i

zajutarka dodjoSe pred kneza poslanici varoSa Varafdina,
ro§kih vrata predadoSe.

te

mu

se pokloniSe

i

kljuCc va-

nedavno kraljica Marija darovala palane htjede se predati; u njemu je zapovijedao palatinov slu^benik tlnu Stjepanu Batoru) Pavao KeCkeS. Slijedecii dan (25. rujna), koji je bio srijeda. smjeStcn bi tabor pred Vanarednoga raidin, da se grad silom uzme. Ovoga dana, Cim bi tabor uredjen, kao (26. rujna) razpravljalo se je u vije(^u, da li bi se podsada grada nastavila do kraja, ili bi
grad
(koji

Samo

bijaSe

i

se preSlo preko

Drave

i

poSlo u one 2upanijc, kojc su kneza zaklinjalc

i

molile,

da k njima
kralja, koji

dodje, jer su spravne pod njegovim

vodstvom

podnijeti sve

nevoUe za svoga

FERDINAND
«
je

1.

HABSBURGOVAC

(1527.— 1564.)

I

iVAN ZAPOLJA (l527.— 1540.).

vec protjeran iz svoje stolice. Odluceno bi, kako sam cuo od svoga tasta, koji je u vijecu nazocan bio, da se s obzirom na to, sto je gospodin knez sve zapoceto dosad srecno kraju priveo, ne dade da grad ostane zaposjednut od neprijatelja, nego da se pismima javi onim zupanijama, neka se hrabro drze, a on ce s mjesta, cim grad osvoji, sto se nada
za kratko vrijeme
zakljucka
i

uciniti,

k njima doci, pak ono pruziti, sto
je

Bog

i

sreca dade. Nakon toga
ciniti:

zavrsenog vijecanja knez

stao sve priprave za podsadu

kopali se

sancevi, ugotovili se bojni strojevi, namjestili se pjesaci u jarcima za cuvanje strojeva.

Sve

to radilo se u nazocnosti knezevoj

i

cerrije (4

—6

poslije

podne) Ivan Banic (Banffy), Ivan Tah
stajali,

pod njegovim nadzorom. Nekako u vrijeme vemoj tast igrali se karata, a mi
i

smo
da da
je

mladici do njih

kadno se

iz

grada oglasise dvije bombarde (bombardae, quos

barbatas vocant), a malo zatim rucna puska. Nemaio zatim doleti

momak
i

knezev

javljajuci,

prestravijeni ostagospodar njegov ranjen zrnom lumbarde. Kao gromom osinuti eto, knez sjedeci na konju, kao vise igru poletise iz satora. I mi podjosmo za njima,
i
i

je

neozledjen, dolazi. Priskoci Ivan Tahi
se

i

zapita ga, kako

»Kako
prijeci;

Bogu premda

svidjelo«,
je

pak ce saci
bila,
i

s konja.

Ivan Banic
icije

hitjede

mu mu

je?

Knez odgovori:
ali

pomoci,

ga on zadove-

rana smrtna

ipak bez

pomoci udje u svoj
lijeka

sator. Bise

deni kirurgi, da ogledaju ranu,

da ranjeniku pomognu, ako
i

imade.

No

vidivsi ranu,

sam knez, da mu nema lijeka, (jer mu je rana kojom su izmetine izlaziie, pak osjecajuci stegna) odustalo se je od lijecenja. Bise dozvani svi, koji su bill bila izmedju pupka plemici; na to ih je knez opominjao, da od zapocetog ugledniji u vojsci, tako velikasi kao ne odustanu, vec da svrsivsi podsadu, koju im je osobito preporucivao, predju preko Drave, zatim da se s Ugrima zdruze, pak da kralju bjeguncu djelima svoju vjernost doi
i

kazu. Kralj bo, cim razbere njihovu spremnost, vratit ce se sa svojima, te ce protivniku

svomu sve
krajini

pomrsiti.

Vrhovnu pak upravu povjeri Ivanu Tahu kao muzu,
vidio

koji je

na turskoj

odgojen, te

je

mnoga preslavna
i

djela

ili

je

za

njih cuo.

Svi se zavjerise, da

ce uciniti, kako zapovijeda. Ali se posve drugcije svrsilo. Slijedece naime noci (od 26. na
27.) nije

ostao nijedan pjesak u logoru;
i

mene su

neki moji kmetovi, koji su
poslije,

bill

na

vojsci,

kroz bezpuca, klance

gore odveli na moj dom, Cuo sam

da se

je

citava vojska

razstrkala, preostao je

sam knez
i

sa svojih 1000 konjanika. Ti su svoga vec izdisucega gogdje
je

spodara doveli do kastela
to

Martijanca,

predobri

taj

muz umro

(27.

rujna).

Na

ga metnuse u kola
za njim
i

stadose voditi u Koprivnicu. Ali cuvsi to njemacka stranka posasuo. Ali ga
je tijelo

hita

sustavi ga na putu. Kaze se, da je narocito Ljudevit Pekri, kojemu bijasc
nj

gradove razvalio, mnogo pogrda na

je

zato Ivan Karlovic, koji bijase rodjak

knezev, ostrim rijecima ukorio. Tako

mirno dopremljeno u Koprivnicu.

Ovamo

bi

dozvana knezeva zena, za pravo jos zarucnica Katarina Dragic, udova Ladislava Kanizaja, te bi sve za svecani pogreb pripravljeno. Tako bi u pratnji supruge tijelo odvedeno u Modruse, te bi castno u grobnici predaka sahranjeno«. sam Bas istoga dana, kad jc knez Krsto Frankapan izdahnuo (27. rujna), bude kralj Ivan Zapolja u boju kod T o k a a razbijen, a njegova vojska razprsena. Svladao ga
i j

je

grof Nikola Salm, kojega bijase Ferdinand
je

iz

Budima za njim
»Isti

poslao, da ga progoni.
I

Tako

sada Ferdinand mogao na sve strane razglasiti slavodobice svoje.
je

Ferdinandov
je

pouzdanik Ursinus Velius zabiljezio

u svojem djelu ovo:

dan (kad

bila

bitka

knez Krsto, koji jedini jos bijase kod Tokaja) tko od smrtnika da se tomu ne cudi Ivanu Sipuskomu sve uzdanje kod Hrvata, kada se je, hoteci izviditi, priblizio tvrdinji zadobiv kod Varazdina, covjek duha smjela neoprezna, pogodjen iz mjedenog topa smrtnu ranu, brzo na rukama svojih dusu izpusti«. A kraljica Marija, doznavsi za Krstinu smrt, ali ne vjerujuci pravo toj vijesti, pisa bratu Ferdinandu: »Svakako molim Boga, ako
i

i

nije istina,

da se to dogodi«.
boja kod Tokaja
i

Dva dana nakon
1527.

smrti Krste Frankapana

naime

29.

rujna

je u Budimu sabor, sto ga bijase Ferdinand jos 20. Vec prvih dana zgrnulo se je onamo mnogo dosadanjih privrzenika Zapoljinih; kad

sastao se

kolovoza sazvao.
se

KRUNISANJE KRALJA FERDINANDA
je

3.

STUDENOGA
i

1527.

8i

pak razglasila njegova nesreca,
je

pohitali su pred

Ferdinanda
i

neki dosad gorljivi pri-

stasc njegovi, kao ostrogonski nadbiskup
koji

podjcdiio bio ciivar krune sv.

Pavao Varda Stjepana. Prcmda
bi

erdeljski
je

vojvoda Petar Percnj,
kralja,

Ivan Zapoija protiv zakljui

Caka sabora ulozio nekaki prosvjed, ipak
6.

Ferdinand ob(ienito priznat za
i

to

listopada u zboru velikasa, a
3,

7.

u skupstini zastupnika plemickih

varoSkih. Jo§ bi odrc-

djenO, da se

doci ne

samo

obje kraljice, supruga

studenoga u Stolnom Biogradu obavi krunisanje Ferdinandovo, na koje ce Ana sestra Marija, nego velikaSi i pleini(ii hrvati

i

skoga kraljevstva.
Jo§ prije krunisanja imao se
je

sastati

i

slavonski sabor u

Kri2evcima,
taj

na ko-

jem

bi

odredio

mu
u

je

sabor Ferdinand kao svoga zastupnika Ijubljanskoga biskupa Kristofora Raubera, te u to ime 20. listopada izdao vjerovno pismo instrukciju. Dne 25. listopada bijahu
je
i

dosadanji privrzenici Zapoljini priznali Ferdinanda za svoga kralja. Za

Budimu

poslanici slobodne kraljevske ob(iine na brdu
je

Qradcu kod Zagreba, da se Ferslobodne obcine.
u Stolni Biograd, gdje su

dinandu poklone; kralj im
vicu
i

istoga dana izdao pismo, kojim je zapovjedio Ivanii Karlo-

Franji l^acanii. da postivaju
Ve<S 29. listopada

prava

i

privilegija te
s

posao
i

je

Ferdinand

obima kraljicama

se u to skupljala ugarska
bi
3.

hrvatska gospoda na krunisanje,
je

Samo

krunisanje obavljeno

studenoga, a izvrsio ga

njitranski biskup

Podmanicki, buduc da ostrogonski nad-

biskup

Pavao Varda ne

bijase jos
i

potvrdjcn od rimskoga pape. Nakon krunisanja pola-

gali su 5.

studenoga velika§i

drugi zakletvu vjernosti.

Medju njima spominju

se

i

stariji

privrzenici

Ferdinandovi (kao kninski biskup Andrija Tuskanic, ban hrvatski Ivan Kardespot Stjepan Berislavic, Petar Keglevic, Ladislav More, Valentin Turak.
kapitan Petar Kruzic, Ivan Kastelanovic, Stjepan Deshazi od Susjedgrada,
Slunjski), ali takodjer
i

lovic, srbski

senjski

i

kliski

Juraj

Frankapan

neki

biv§i

Zapoljevci,

kao zupan u 2eIjeznom
i

gradu Petar Erdedi od Monjorokereka, jajacki bani Ivan Horvat
Ernu§t liampov od Cakovca
i

Nikola

Qiletfi,
iz

Ivan

drugi.

Najodlucnijih

Zapoljinih

privrzenika

Slavonije

ipak nije bilo; stoga bi na saboru, koji se je zatim nastavio u Budimu, posebnim Clan-

kom
i

odredjeno, da se zagrebacki biskup Simun od Erdeda, viroviticki zupan Ivan Banic

prior vranski Ivan

Tab pozovu, neka
i

se najdulje do

blagdana sv, Katarine

(25.

stude-

noga) Ferdinandu poklone
te

prisegu vjernosti poloze. Inace ce se smatrati za veleizdajicc,
i

ce se proglasiti za proskribovane

osudjene (statim et de facto proscripti et condem-

nati habeantur).
je u

Prvi se

je

pokorio Ivan

Tab

u Ostrogonu; na pocetku godine 1528. doSao

Ostrogon

i

biskup zagrebacki, te polozio prisegu vjernosti. Jedini Ivan Banic (Banffy)

nije htjeo ni duti,

da se iznevjeri svojemu kralju Janu§u.
biti

Salijetala

ga

i

2ena Margareta,

sestra

Luke
i

Sekelja, koja se je placuci preda nj bacila, pak ga zaklinjala, da ne upropasti
liSen

sebe

djecu svoju, jer ce

tolikoga imanja, koje su stariji njegovi stekli. Ali je
li,

on odgovorio zeni: »Oj draga zeno, znades

da dobar muz nema vise nego jednu vjeru?
dr/^ati

Ako

tu jedan put pogazi, ne

moze

se poslije pravo

za Covjeka, nego tek za krinku

od t^ovjeka. Stoga dokle znadem, da 2ive moj kralj Ivan, kojemu sam jednom prisegao, nikad ne cu priznati ni stati uz drugoga gosp^dara, pa makar izgubio sve svoje imanje,
te

morao

Cistiti

konja Ivanova«.
je,

Ferdinand

naravno, nagradjivao svoje privr^.enike, a progonio kralja Ivana
je

i

njegove pristaSe. Kralju Ivanu oduzeo
i

kao Zelinu, koju jc daIlch u vukovskoj Ivanu Milialjevi^u, nadalje Nijemce rovao vjernim plemicima Petru /.upaniji, koje je poklonio kapitanu nasadnika ili §ajka§a Stjepanu Revaju. napokon Kasva imanja
u Slavoniji.
i

varoS Bagjanovec u kriievaCkoj. koje je podijelio svojemu mcngrad u po?-ezkoj zupaniji knez odanomu Ivanu Hoberdancu od Slatine (Johannes Hoberdanacz de Zalathnok
i

Ivan OberdanCa). Takodjer imanja Ivana Banida biSe razdijeljena medju Ferdinandovce.

Sam

grad Virovitica doznaCen

bi najprije kraljici Ani,

a onda knezu

i

banu Ivanu Karloi

vi^u; grad Sopronca (Soproncza, StupCanica)

u

kriievaCkoj 2upaniji

kaStco Borovo u
6

K:a

=

(f

Hrv. povj.

II!.

(5.)

82

FERDINAND
*

I.

HABSBURQOVAC
bi

(1527—1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

vukovskoj dodijeljen
dalji

Valentinu Turku (Therek de Ennyng), a predija u distriktu Or-

Tomi od Kamarja. Znacajno je, da je bana Ivana Karlovica, knez Petar Mrsinjski, 23. studenoga izgubio svoja posjedovanja Miholjanec Qlogovica u virovitickoj zupaniji, jer je bio privrzenik
boni (Obrena) u krizevackoj zupaniji namijenjena
i

rodjak kneza

i

i

Ivana Zapolje.

Boraveci Ferdinand nakon krunisanja u Ostrogonu pozvao

je

17.

prosinca

i

obcinu

grada Dubfovnika, da
zica svojim

mu

se pokloni. Podjedno je

imenovao senjskoga kapitana Petra Krui

povjerenikom, da se urede odnosi izmedju Dubrovnika
placaju

ugarsko-hrvatske
i

krune. Ali Dubrovcani ne odazvase se njemu, kao ni potonjim pozivima od god. 1528.
1529,,

dohodak u ime zastitnine. Dubrovcani medjutim nisu marili ni za Ivana Zapolju, vec su odsad davali nekadanji dohodak ugarsko-hrvatskih kraljeva turskim sultanima, koji ih bijahu pod svoje okrilje primili. Naravno da je taj dohodak bio kud kamo znatniji; po mletackom piscu Ivanu Krst. Qiustinianiju iznosio je god. 1553. dubrovacki danak turskomu caru svake godine po 13.000 ugarskih dukata. No zato se je dubrovacka trgovina razsirila po citavom turskom carstvu.
da
i

mu

Turci osvojise Jajce s citavom banovinom
ittedjii

(1527.

1528.).

Obnovljena

borba
i

iz-

Ferdinanda
(27.

I.

i

Ivana Zapolje; provala sultana Sulejmana u Ugarsku
8.

podsada
listopada

Beca

rujna do 14. listopada 1529.); ratovanje u Slavoniji do primirja od

1530. Srednja stranka u

Ugarskoj

i

Hrvatskoj (1531.— 1532.).
koji je
je

Dok
cijan)

je

Ferdinand slavio slavodobice nad Ivanom Zapoljom,
i

nakon ponovnih
razbio Ivan Ko-

poraza u Erdelju

sjevernoj

Ugarskoj (bhzu Jegra

i

Kosica, gdje ga

morao

Jajce, s

bjezati u Poljsku, dotle je dosadanji branik hrvatskoga kraljevstva, grad citavom banovinom jajackom konacno dosao u vlast Turaka.
i

Bani jajacki Ivan Horvat
nici Zapoljini.

Nikola Qiletfi jos su u oci boja kod Tokaja

bili

privrze-

Na

polju

za duznih 8000

forinti

kod Mohija izdao je Zapolja 13. rujna 1527. povelju, kojom je njima dao u zalog svoj posjed Regecz u Abaujvarskoj zupaniji, neka ga
i

drze tako dugo, dok se trosak za grad Jajce

njihova banska placa namiri.

No vec

5. stu-

denoga polozila su oba bana zakletvu vjernosti dobitniku Ferdinandu, zapala obrana grada banovine jajacke. Ferdinand medjutim kao da
i

te je
nije

tako njega

i

svu paznju

gradove u njoj dovoljno obskrbio posadama, hranom zairom. U samom Jajcu namjestio je za kapitana nekoga Stjepana QrabroQrabrovnik ili Grabrovnica, danas Klostar izV a c k o g a (Qorbonoc = Qrabounok Virovitice), dok je po ostalim gradovima valjda ostavio dosadanje kamedju Qjurgjevca stelane, od kojih su neki jamacno biU potajni Zapoljevci. To kukavno stanje upotrebio je
svracao na tu udaljenu oblast, pak
i

nije

=

i

prvih dana 1528. bez velikog na koncu godine 1527. ostale gradove jajacke banovine, kao Vrbaski grad, truda zauzeo Jajce, a namah zatim druge. Ferdinandov Banjaluku, Levac, Sokol, Bocae, Zvecaj, Komotin, Jezero, Oreben

bosanski sandzak Usrefbeg, te

je

i

i

i

povjestnicar, Siezanin Vel (Caspar Ursinus Velius), javija za godinu 1528. o padu Jajca u

kratko ovo: »Grad Jajce, inace osobito utvrdien, ali sad nimalo dostatnom posadom snabdjeven, tako da je tek d e s e t v o n i k a u njemu bilo, bude nekako u ono vrijeme od
j

Turaka.
jim

koji su s

one strane na

nj

udarili,

lako
je
i

osvojen«,

Mnogo

kasniji

ugarski

po-

vjestnicar

Nikola Istvanfi pripovijeda, da

bosanski sandzak Usrefbeg zajedno sa svos drugim turskim vojvodama navalio kojemu je zapovijedao Stjepan Qrabro-

sticenikom, sibenskom
je

poturicom Muratom,
i

na grad Jajce, koje
vacki.

bilo slabo obskrbljeno,

Vec

deseti dan podsjedanja zdvojio je kapitan Stjepan, da bi
i

mogao grad

obraniti,

otici, prtljagom pak ga je predao uz pogodbu, da smije s posadom, konjima samo da ostavi topove. Cuvsi za predaju Jajca kastelani ostalih gradova ili ih bez odpora predadose ili se zajedno sa svojim cetama razbjegose. Tako je Andrija Radatovic tvrdi grad varos Banjaluku zapalio, pak sramotno umaknuo. Turski Ijetopisci napokon (Pecevi
i

slobodno

ili

Ibrahim efendi Pecujlija) pricaju o padu Jajca: »Jedan krscanin

iz

grada Jajca otisao

Pad jajca
je

i

jajaCke banovine.

63

k vojvodama bega Usrefa,

nvesti u Krad.

tc im je ponudio, da cc ih kod stare kapije s pomo^u Ijestava Vojvode su namah obavijestile o torn bega; ali nijesu cekali na njegov do-

lazak, da ne bi kr§cani u to doznali za stvar,
osvojili Krad,

vec su

jo§

iste

noci

na recenom mjestu

tako da

je

Usreibeg, do§av§i pod Jajce, ondje vec doznao za pobjedu*.
i

Usiijed nehaja, a jamacno izdaje, palo je Jajce s Citavom banovinom u zimi 1527.— 1528. u turske ruke, te je tako nestalo posljednjega traga kr§(ianskoj vlasti u nekadanjoj bosanskoj kraljevini. Sada je stajao otvorcn put Turcima ravno u zapadnu Slavoniju, dok su prije tek prcko Hrvatske (na Uni) mogli u nju provaijivati. Sasvim je

stoga naravno, da se

je
i

pad Jajca nemiio kosnuo slavonskih staleza, osobito velikasa
Ali
i

i

plemstva u Pozezkoj
nchajne

Krizevackoj zupaniji.

nula vijest o predaji gradova jajacke
i

samoga kraija Ferdinanda zivo je dirbanovine. On je redom drzavnim progonom kaznio

Ostrogonu,

kukavnc kapitane kastelane; tako je listinom od 10. veljaCe 1528., izdanom u lisio Andriju Dresnekyja njegovih posjeda u Pozezkoj zupaniji, proglasivsi ga
i

VELIKI

DVOQUBI PECAT KRALJA FERDINANDA

I.

Na prednjoj strani sjedi kralj na prijestolju, drzeci u rukama znakove kraljevske vlasti. Njemu na desno vidi se grb Ugarske pod njim Spanije (Kastilije, Leona, Aragonije Navarre); na lijevo je grb CeJ^ke pod njim grb Dalmacije. Nad kraljevom jjlavom dr2e dva orolava (gryphus) grb njei i i

inaCko-rimskoga kraija s krunom; do kraljevih nogu izpod stepenica prijestoija vidi se na iietrri poija razdijeljeni grb liabsburzke porodice (u 1. 4. polju austrijski, u 2. 3. burcundski grb). Napis u dva redka: Ferdinandus: d(ivina) f(avente) cle(mentia) Romianoruni) rex senip(er) aui
i : :

:

:

:

:

«ust(us)

:

ac
:

:

Qerman(ie)
:

:

Hung(arie)
:

:

Boem{ie)

:

Dalm(atie)

;

Croat(ie)

:

Bosne: Lodonicrie

:

Bulgarie

Sclavon(ie)

Rame

Servieq(ue).

orao rimskoga kraija. kojemu je na grudima grb Ugarhercezkim krunama. kao hrvatski, ramski. IialiCki. tirolski, luzidki. habsburzki, elzaSki, kranjski. wirtenberzki, moravski, siavonski (?), vladimirski. Napis (kao nastavak napisa na prednjoj strani): Rex infans Hispan(iaruni) archid(ux) Aust(rie) dux Burgundde) marchio Morav(ie) copies Habsp(urgi): Fland(riae): etc(etera)
stra^-njoj strani vidi se u sredini

Na

ske; naokolo redjaju se razni grbovi s kraljevskim

i

i

:

:

:

:

:

:

:

:

:

:

:

TiroKis)

:

e(t)c(etera).

nevjernika, jer je izgubio grad ZveCaj (per notam infidelitatis in quam idem Andreas ob ammissionem arcis finitimac Zwechan vocatae incurisse dinoscitur).

za izdajicu

i

.

.

.

,

Dok

su Hrvati zdvajali radi gubitka Jajca. a Ferdinand progonio kapitane

i

kaStckr-

lane. koji su

ga

skrivili,

bjegunac

je

Ivan Zapoija gotovo u2ivao, Sto

je

mogao pred

84

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).
i

svibnja 1528. scanskim svijetom tuzakati svoga protivnika. Tijekom mjeseca travnja salje Zapolja iz svoga zaklonista, iz Tarnova u Poljskoj, neprekidno pisma na papu Klena drzavne staleze njemacke, te nastoji svu krivnju menta VII., na cara Karla V., kao
i

U pismu na papu kaze dok se onaj slavni branitelj prisegom mojim Ugrima obecaje, da ne ce ugarkrscanske vjere (Ferdinand) hvasta ostaia prijasnjih ske krune posaditi na svoju glavu, prije nego opet predobije Beograd godina izgubljena mjesta: da je izgubio sramotno (turpiter) takodjer preodlicni grad Jajce,
svaliti

na Ferdinanda, sto

je

Jajce izmaklo krscanskim

rukama.

izrijekom: »Uz

ino zelim pred

vasom

svetosti

ustanoviti,

i

i

stoiicu kraljevstva

bosanskoga

i

jedini branik
(in

Hrvatske, Slavonije

i

doljne Ugarske, p r oi

mijenivsi na moju stetu
j

iniuriam

meam)

p

r

i

j

as n

j

e

kap

t

a n e«.

U
i

posla-

s p anicama opet na drzavne staleze njemacke bijedi Ferdinanda, kako je »s r a m o t n o V a u c i« (turpiter ac dormitando) dopustio, da »najtvrdji« grad krscanstva zajedno

s

drugim susjednim gradovima padne u turske ruke.
Zapoljina pisma na papu
i

krscanske vladare tek su jedna strana njegova nastojanja,

da omrazi svoga takmaca
poljsko
odlicnije

i

sebi

omoguci povratak na ugarsko

prijestolje.
je

Kako mu

je

plemstvo zajedno sa svojim kraijem pogodovalo, skupio
privrzenike
svoje,

on u Tarnovu naj-

izmedju kojih su

mu

najvise vrijedili bas Hrvati, kao biskupi
i

Stjepan

Brodaric
i

i

Franjo Frankapan,

zatim prepost Statileo

drugi. Ali

glavnim saJ u-

vjetnikom
r

a

j

U

t

i

s e

pomagacem postade mu naslioro hrvatski redovnik sv. Pavla, po imenu n c. Umni taj Pavlin, prozvan »brat Juraj« (frater Qeorgius), rodio se je
i i

go-

danas vidi Kamiccu u Hrvatskoj (danasnjoj Dalmaciji), gdje se jos podor toga grada (Kamicac) uz lijevu obalu rijeke Krke iznad otoka Visovca. Otac mu je bio Gregorije Utisenic od plemenite porodice hrvatske, koja je pripadala plemenu Mogorovica; majka mu Ana bija je takodjer od plemenite porodice hrvatske Martinusevica, te se je poslije Juraj cesto podpisivao porodicnim imenom svoje majke u polatinjenom obliku Martinusius (odatle mu talijansko prezime Martinuzzi). Djecakom o*osam godina ostavio je Utisenic
dine 1482. u gradu

god. 1490. svoj zavicaj, te je dosao na dvor hercega Ivanisa Korvina;
svoj

taj

ga

je

poslao u

grad Hunjad u Erdelju, gdje
je

je

ostao nekih trinaest godina.
je

presao

na dvor majke Ivana Zapolje, a poslije

sluzio u vojsci

Po smrti Ivanisevoj samoga Zapolje. No

najednom dodijao mu je vojnicki zivot, te je stupio u pavlinski manastir sv. Lovre kod Budima, gdje je zapoceo svoje nauke naucio latinski jezik. Pokazavsi osobite umne darove napredovao je tako, da je naskoro postao nacelnikom ili priorom glasovitoga mai

nastira pavlinskoga u
glas, te se je

Czenstochowu u Poljskoj (kod Krakova). Tu
s
je

je

jos vise izasao

na

upoznao

brojnim velikasima poljskoga kraljevstva. Malo iza boja na
bio

Murijeci

hackom
u dobru

polju preselio se je u Ugarsku, gdje

priorom manastira Lada na
Zapolji, te

Slanoj (Sajo) u sjevernoj Ugarskoj.
i

Tu

se je

ponovo pridruzio Ivanu

mu

ostao

zlu vjeran sluzbenik sve
ti

do smrti njegove.
radili
i

Bas

odani sluzbenici Zapoljini, sabrani oko njega u Tarnovu,
i

su za njega

tako u tudjini kao u Ugarskoj

Slavoniji. Jedni su obijali

dvore englezkoga
plemic

francuzkoga

kralja, drugi su potajice dolazili u
te

Ugarsku

i

Slavoniju, da bodre njegove privrzenike.

Uz

hrvatske

i

ugarske sluzbenike
s

iztice se jos osobito poljski

Jeronim Laski,
da zatrazi pomoc u
predobio

koji

ga bijase zajedno
s

francuzkim poslanikom Rinconom
1527. bijase
22.

sklonio,'

sultana.

Jos u studenom

Ivan Zapolja poslao recenoga Jeronima Laskoga
prosinca
u

k Sulejmanu, da

njime ugOvara. DosavSi Laski

Carigrad

je

s pomocu prepredenoga draguljara Ljudevita Qritti-ja (naravnoga sina mletackoga duzda Andrije Qrittija) velikoga vezira Ibrahima, koji je kod sultana zagovarao zelje Zapoljine. Dne 27. sijecnja 1528. izjavi Sulejman Laskomu, da on Ugarsku, koju je svojim macem stekao, ustupa Zapolji, te da ce ga pomagati protiv Ferdinanda. Nasuprot zakune se Laski, da ce gospodar njegov vazda biti prijatelj sultanovim prijateljima, a neprijatelj njegovim

neprijateljima.

Mjesec dana zatim,

29.

veljace, predan bi

Laskomu savezni ugovor,

s

ko-

IVAN ZAPOLJA
jim se je vratio u Ugarsku. Uzdajuci se u
skih

PONOVO SE

DI2E.

85
tursku, a

pomoc francuzku

i

i

nekih protestant-

knezova
11.

u Njemackoj,

mogao
iz

je

sada Zapolja snovati, kako

bi se vratio u

Ugarsku.
Slavoniji

Vec

svibnja 1528. pi§e on

Tarnova svomu privrzeniku Pavlu Keredenju u
i i

pismo puno pouzdanja. Hvaleci njegovu dosadanju vjernost poziva ga, da dalje uztraje, njegove potomke. A onda dodaje: »Jer budi siguran, da jer ce to biti koristno za njega
su nase stvari s bozjom pomo(ii tako napredovale
doznati,
i

u

takovu stanju,

te

ce§ radostna srca

kako smo se netom

povratili

u nase kraljevstvo ugarsko. Protivnik naime na§

imade
jasnije

toliko neprijatelja, te ce jedva

razabrati«.

Nema

suninje, da su jednake
i

moci zadrzati svoju djedovinu, kako de§ naskoro jo§ poruke primali drugi javni tajni prii
i

vrzenici Zapoljini po Ugarskoj

Slavoniji. Neki su paCe opet
i

backi biskup Simun od Erdeda, koji se bijase

nandu poklonio. Vec

5.

lipiija

pise

Ferdinand

iz

stali za nj raditi, kao zagreonako samo od skrajnje nuzde FerdiPraga svojim ugarskim savjetnicima,
i

kako
u

je

razabrao, da

je
i

zagrebacki biskup razpisao

skupio nekaki sabor (conventum),

kojemu bez znanja

ovlastenja njegova razpravlja o stvarima, koje

mogu

biti

samo
te

protiv

njega naperene. Stoga poziva savjetnike,

da u njegovo ime

postupaju,

da*

oduzmu
Ne da
jedino,

imanja svima onima, koji urote kuju (conspirationes faciunt), te se vojvodi Ivanu
ili

pridruzuju

k njemu putuju, pak da ta oteta imanja razdijele medju one, koji

ih

traze.

se ustanoviti, sta je zagrebacki biskup tada sve radio u prilog Zapolji;

doznajemo

da

je

bio zasuznjio

nekoga glasnika Ferdinandovcg, odlucnog privrzenika Ivana

Radi toga sufnja posredovao je i sam ban Franjo Badani, te pismom pozvao biskupa Simuna, da ga pusti na slobodu; ali biskup odgovorio je banu 4. svibnja 1528. iz Ivanica prilicno ostro, poricuci da je zarobio ma kakva poslanika, nego da je
KaStelanovica.
biskupski kastelan u Hrastovici, po imenu Franjo Pozegaj, ulovio nekoga
je

zlodinca,

koji
njih

Zajedno sa svojim ortacima

i

Petrom Delijem orobio dva svecenika
izprika, jer
12.

i

jednoga od
kralj
iz

ubio. Cini se medjutim,

da

je

to bila pusta
i

rujna kori
nije

sam
pustio

Bu-

slavonskoga sabora dima biskupa Simuna, sto na zahtjev bana neka to s mjesta uCini, reCenoga poslanika, te mu zapovijeda,
nasim banima, sta da u tom poslu ucine, pak
vijedi,
i

na slobodu

»jer ina5e nalozit

cemo

mi cemo se pobrinuti, da se na§e zapo-

narocito pak tako pravedne

i

zakonite, ne ce prezirati«.
i

Uza sve smutnje biskupa Simuna njegovih drugova jo§ se je u prvoj polovici 1528. Franje Ba(5ana. po svoj Slavoniji priznavala vlast Ferdinandovih bana Ivana Karlovida 19. travnja obdrzavao je ban Ivan Karlnvic slavonski sabor u Krizevcima, na kojemu Dne Labi§e uz ino izabrani »dobri ljudi«, koji ce suditi u parnici izmedju Petra Keglevida
i
i

dislava Ratkaja radi neke livade na
bora.
pili

medjama

njihovih

gradova Kostela

i

Velikoga Ta-

Sud dobrih Ijudi potvrdili su bani u Selnici 18. lipnja, te su svoju izpravu podkrijeIvana krizevackih zupana Rmerika Rradaca od Ladomerca pecatom banovaca od ZempCa. Iz izpravc doznajemo, da je procelnikom obraniCkoga suda bio protonotar
i i

kraljevine Slavonije Petar Konjski (de Konczka), a prisjednici

Pavao
je jo§

KereCenji. Mihajlo

od Zempca, Nikola Vojkovic od Kloko^a, Ivan od Komora
i

Boltizaric

od Zaboka, Ivan Bedekovi**
u lipnju 1528. u Sla-

jo§

neki drugi.

Ba§

ta

izprava svjedoCi, da se
i

voniji ob(Senito priznavala vlast

Ferdinanda
i

njegovih banova.
s

Dok
|i
i

su bani Ivan Karlovic

Franjo Badani zajedno

kapitanima Petrom Keglevi-

6em Ivanom KaStelanovicem guSili u Slavoniji svaki pokret u prilog Ivanu Zapolji. nastojao je sam Ferdinand, da se na ma koji naCin pogodi sa sultanom Sulcjmanom, pak da tako svomu takmacu onemogudi svaku pomod sa strane Turaka. To je bilo potrebito
I

stoga, Sto su se bosanski Turci

nakon pada Jajca svaki Cas zaiijetali u preostalu Hrvatsku, te preko nje u Ferdinandove nasljednc zemlje, naroCito u Kranjsku. Za poslanika k sultanu izabrao je Ferdinand poznatoga junaka Ivana Hoberdanca iz Slatine (de Zalathnok; Hrvati zvali su ga knez Ivan Oberdanea). kojemu je jo§ 1. veljaCc 1528. za brojne Kamcngrad u Po5^.c?.koj ^.upaniji. zatim varoS Bagjazasluge darovao gradove Po^egu novec u Kri2evaCkoj zupaniji. Njemu je pridruiio kranjskoga veiikaSa Siglsmunda
i

86

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

1

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.)

Weichselbepgera (Visnjegorskoga). Hoberdanac boravio je 9. travnja 1528. na savskom brodu (ex portu Zawe), a 29. svibnja stigao je u Carigrad. Ali ni veliki vezir Ibrahim ni sultan ne htjedose cuti o kakvoj pogodbi; pace veliki vezir izjavi, da bi o miru moglo

samo onda
sultan

biti

govora, kad
u

bi

se Ferdinand .sasvim odrekao .Ugarske. Jednako rece
28.
lipnja, pridavsi, da ce sa

sam

poslanicima

audienciji

svom

silom pohoditi Fer-

dinanda, te

mu glavom
i

povratiti gradove, koje su njegovi poslanici trazili (Beograd, Jajce,

Knin, Petrovaradin
je

druge).

Napokon dade

sultan poslanike baciti u tamnicu,

iz

koje

ih

tek u studenom izpustio.

Nedaca Ferdinandovih poslanika u Carigradu ohrabrila je bosanske Turke na novc Kranjsku. Bosanski sandzak Usrcfbeg, koji nije mogao pregorjeti, provale u Hrvatsku sto je nakon druge provale bosanskih Turaka sve do Ljubljane u srpnju one godine slavonski velikas Ivan Tab uzvratio nemilo za nedrago, te udario na Bosnu, spalio grad odlucio je s velikom stoke mnoga sela, pak zarobio dosta Ijudi Kotor na Vrbanji vojskom poduzeti treci napadaj na Hrvatsku Kranjsku. Vec 2. listopada javlja iz Senja "Petar Kruzic podkapitanu na Rijeci, kako je vrlo velika turska vojska (el campo de Thurchi grandissimo e zonto) stigla do Otocca, pak ga moli. da to razglasi svim svojim
i
i i

i

susjedima. Bosanski pasa udario

je

prema

Metlici. Ali se je taj put Ijuto prevario.

Hrvat-

ska
kala.

i

kranjska gospoda bijahu vec obavijestena o njegovu dolazku, te

su ga dobro doce-

U

okolisu Metlike

prema
je

Ljubljani cekala ga je vojska od nekih 5000

njima 1000 Hrvata, koje

vodio sam ban Ivan Karlovic, zatim braca
Kranjaca, Stajeraca
i

momaka, medju Vuk Kristofor
i

Frankapani Brinjski. Bilo
tanima,
s

je tu jos

Korutanaca pod njihovim kapi-

a

vrhovni kapitan bio

je
t^i

Bernardin Rican,

Turcima. Posto su Turci dva

dana

harali

i

pustosili

stopada poslije podne do boja izfod grada

Belaja

je dobro poznavao ratovanje oko gornje Kupe, doslo je 5. liKorane. a izmedju rijeka Mreznice

koji

i

nedaleko od Novigrada. Nakon dva sata, kad se je stalo smrkavati, bise Turci potjeranjenih, medju njima vise rani u bijeg. Oni ostavise na bojnom polju do 700 mrtvih
i

vojvoda (de Turchi sono morti il bassa Mostazi, et Skender vicebassa de Bossina et el Couazeg, Turcho famoso, et uno altro Turcho, nominate Bellissa). I od krsranjenih. No najgore prosao je ban Ivan Karlovic. canskih vojnika bijase dosta mrtvih
pasa
i

odlicnih

i

od Turaka, nego od krscana, koji su ga drzali za turskoga vojvodu. Protivnici banovi govorili su doduse, da su ga njemacki vojnici
koji je

dopanuo osamnaest rana,
jer
je

i

to ne

izranili,

htio bjezati

(perche
te

volcano scampar);

ali

kranjski stalezi hvale u

svome

izvjestaju

njegovo

junactvo,

ga

poradi

njegovog viteztva preporucuju kralju Fer-

dinandu.

Dok

se je

ban Ivan Karlovic borio u Hrvatskoj
pa tako
je

s

Turcima, dotle

je

Slavonija ostala

bez njegove
Zapolji,

zastite,

u drugoj polovici

1528.
je
i

stranku Zapoljinu u onoj kraljevini. Pomoglo

mu

mogao biskup Simun opet podici samomu to, sto je napokon uspjelo
i

da se slavodobitno vrati u Ugarsku. Posto

je

naime njegov vjerni privrzenik

Simun Athinaj 25. rujna razbio Ferdinandova kapitana Stjepana Revaja kod Sarospataka, osvanuo je sam Zapolja 27. listopada u Homonni, gdje mu se je pridruzilo vise odanih privrzenika sa 8000 Ijudi. S njima posao je preko Ungvara, Debrecina u Veliki Varadin Mako, gdje se je urocio sa smederevskim sandzakom Mehmet-begom. Na to je zelio poci u Temesvar; no buduci da mu kapitan Andrija Sokol nije htjeo toga grada predati,
i

sklonio se je u Lipu, da ondje prezimi

i

sultana Sulejmana doceka.
bijahu
se
podigli

Vec na prve glase o pobjedi Simuna Athinaja kod Sarospataka
Zapoljevci u iztocnoj Ugarskoj, Erdelju
i

Slavoniji.

U
i

potonjoj

kraljevini

pridruzili

su

se
i

Ivan Banic, a uz zagrebackomu biskupu rodjak njegov Petar Erdedi drugi. Vec od Pozege Franjo Tahi, Pavao Kerecenji, Petar Markov
i

njih

jamacno

jos

26. listopada

znalo

se

je

u Mletcima, da je zagrebacki biskup sa

tri

velikasa

i

s

nekih 700 konjanika
te
je

uzmakao

prema mjestu, koje

se zove Sazina, a koje je

prema Dunavu,

40 milja dalcko od

ZAPOLJEVCI U SLAVONIJI GOD.
Zagreba, a vrlo jako utvrdjeno. Vjerojatno
je,

1529.

87

da se

je

biskup sklonio u svoj grad

Cazmu
je

(Sazina?), pak ondje skupljao privr2enike kralja Ivana.

Tu kod Cazme morale
i

do^l

Zapoljevaca, ili izdo festokih sukoba izmedju Ferdinandovaca »turske« stranke. U tim okrSajima cini se, da su »Cete zagrebaCkoga mnoge druge gospode razbile Cete principa Ferbiskupa, velemoznoga Ivana Banida a gran confusione). Borbe izmedju njemaCke turske dinanda*, te ih razpr§ile (rotte

mjeseca listopada medju »njemacke«

i

i

i

.

.

.

i

stranke u Slavoniji trajale su takodjer kroz zimu.
iz

Dne

in. sijeCnja 1529. pi§e
i

biskup Simun
KaStelanovicu.

svoga grada Cazme pismo Ferdinandovu dvorjaniku
et

kapitanu

Ivanu

neka se okani dirati u grad Zelinu (ab
inquietacione

desolacione

bonorum

ipsorura Zelyna), jer je taj grad povje-

ren njegovoj za^titi.

S
(ili

proljeca 1529. bijahu Zapoljevci

turska stranka) u Slavoniji vec tako

pretegli,

da su se bani Ivan Karlovic
1.

i

Franjo Bacani morali

oznjka na kralja

Ferdinanda obratiti ovim pismom: »Va§e velicanstvo moci ce se sjetiti, da smo
5esto. a osobito

kad smo kod va§ega
bill,

velicanstva u Becu

prilike u kralje-

vini Slavoniji prikazivali,
(sinistre)

kako pogubno
te

buntovnici

postupaju,

da

smo vase
banskoj ne

velicanstvo molili, neka se

pobrine za pomoc, jer mi inaCe u sluzbi
bi

mogli

ostati.
je,

Va§e

veli-

canstvo obecalo
poslati 5eta
i

nam

da ce nama
rat,

drugih potreb§tina za

kao topove; ali te pomoci nijesmo sve do danas primili. Sada pak stole

PECAT kralja IVANA ZAPOLJE.
U
sredini izpod krune veliki grb ugarski, razdijepolje grede, a 2. i 3. dvogrba opet manji grb porodice Zapolja, razdijeljen takodjer na Cetiri polja (1. 3. vuk). Naokolo srediSnjega 4. jednorog, a 2. velikoga grba ni2e se od desna na lijevo §est manjih grbova, i to ugarski (s dvostrukim kri?.em),
ijen

stvari

u

toj

kraljevini kud
prije
jer
§
t
. . .

i

kamo gore nego
vremena ne§ta
uCini,

Mo1

na

detiri polja (1.

i

4.

limo stoga va§e velicanstvo, da jo§ z?

struki kriz); sred toga

o d u

j

e

ote2e, sve vi§e raste snaga

i

i

reCenih buntovnika«.
ko

I

ugarska
javljala

mora
ona
10.

podupirala

je
iz

molbe hrvat-

dalmatinski, kumanski (lav), slezki (orao), slavonski

skih banova; u pismu
je

Budima

(kuna),

i

napokon bosanski
: :

ili

haliCki
:

(dvije
:

o2ujka 1529. kralju ovako:
bani
tra2e
njih nije

krune). Napis: Sigillum

serenissimi
:

principis
:

domini

:

Joannis

Dei gra(cia)
:

regis

Hungarie:

•Hrvatski

neprestano

no-

Dalmacie

Croacie.

vaca; jedan od

paCe mogud da

onamo podje, drugi javlja o velikoj opasnosti, jer su Ivanovci (Zapoljevci) u preteznoj veCini. Despot (srbski) jadikuje u
i

svome

pismu, da mora sa svojima od gladi umrijeti; poznato je. da tako njega kao njegove Turci ugarski savjetnici Ivanovci (Zapoljevci) salijetaju, neka se odmetnu«. Napokon pi§u sabor slavonski osu4. o2ujka Ferdinandu, kako je hrvatski ban javio, da je biskup Simun jetio kako je s vrhbosanskim paSom u tijesnom savezu. Sam kralj Ivan ima u Slavoniju
i
i

i

doei,

da Zajedno

prijeti

Turcima opustoSi KoruSku. Banu treba 5000 momaka njemaekih skrajnja opasnost. Neka ih kralj §to prije poSlje.
s
i i

Ceta, jer

ugarskih savjctnika potakll su Ferdivapaji hrvatskih banova Ba5 te tu2be nanda, da se ozbiljno pobrine za sudbinu svojih privr^ciiika u Slavoniji. Kako se Je obCe-

§8

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
s

nito mislilo j^vjerovalo,

da su slavonski Zapolievci sporazumni
i

Turcima, pace da pobui

dom zagrebackoga

biskupa
je

njegovih drugova bosanski sandzaci

begovi udaraju na hrrado pomanije

vatske zemlje, nadao se

Ferdinand, da ce

mu

stalezi nasljednih pokrajina
i

gati protiv Zapoljevaca, jer

da ga tim podjedno pomazu
4. lipnja

protiv Turaka.

I

se pre-

vario.

Na stanku

u

Doljnom Dravbrku dne
(u

1529. dozvolise odbori triju nutarnjo-

austrijskih vojvodina

ime Stajerske zemaljski

kapitan

Sigismund

Dietrichstein,

Ungnad, Erazam Trautmannsdorf
deiser

— u ime Kranjske biskup Kristofor Rauber
i

Ivan

u ime Koruske opat sv. Pavla Ulrik, Augustin Parai

Ivan Rauber)

znatne svote za uzdrza-

vanje spanjolskih ceta na hrvatskoj krajini, kao uz 700 kranjskih konjanika, koje
je

za placanje uhoda.

Tako

je

sada Ferdinand

vodio poznati Ivan Puchler od Mehova, imao jos do 1500
takodjer suzbijati Zapoljevce u Slavoniji.
I

spanjolskih vojnika, s kojima je
je

mogao

zaista

on polovicu

tih

spanjolskih ceta smjestio u slobodnu obcinii na brdu
i

Qradcu kod Za-

grcba,

da

ju

brane od navala zagrebackoga biskupa
i

njegovih drugova.

Biskup Simun bijase naime u travnju

svibnju

1529. obladao

gotovo citavom Sla-

vonijom, te se napokon na pocetku lipnja s vojskom od nekoliko tisuca

Ijudi, vecinom kmetova, utaborio izpod kraljevske varosi Qradca, koju je branilo 700 Spanjolaca. Ferdinand je svemoguce pokrenuo, da to znamenito mjesto opet ne dodje u vlast Zapoljevaca.

Podsjednutim Spanjolcima u Qradcu neka pohita u pomoc

Ijubljanski

biskup
sa

Kristofor

Rauber
iz

sa
i

svojim

cetama,

onda

mehovski
je je

kapitan

Ivan Puchler

svojim
16.

konjasrpnja
i

nicima. Ali

na stajerske staleze obratio se

Ferdinand posebnim pismom od
kralj,

ceskih Budjejovica. »Buduci da se

zagrebacki biskup«, pise

»obijestno

ne-

opravdano ponovo od nas odmetnuo, vojvodi se Ivanu (Ihanischweide) pridruzio, te dosad sa svojim privrzenicima nepokorno se prema nama ponio, pace se sada drznuo javno sabor u Slavoniji sazvati s tom namjerom, da one vjerne stranke podanike nase u Slai

voniji,

koji
te ih
i

se ne bi

njegovu pozivu odazvali, zajedno sa svojim ortacima djelotvorno na-

padne

razpisali
odredili,

razglasili

na stranu vojvode Ivana privede: to smo mi, cim su nam glasi o tom stigli, slavonski sabor za posljednji dan ovoga mjeseca (31. srpnja), te
bi

da se odmetnici, ako
trepet protivnika
ih

zatrazili,

opet u milost primu. Suvise
taj

smo

nalozili,

da na

strah

i

dodje neki broj ceta na
i

sabor, koje ce zajedno s konjanibiti

cima, sto ce
i

oba nasa bana Hrvatske

Slavonije uza se imati,

dovoljne, da se opru
to zagrebacki bii

Turcima Ivanu vojvodi, ako bi ovi odmetnicima u pomoc dosli, kako skup javno navijesta«. Ferdinand napokon poziva stajerske staleze, da
djeni broj konjanika, koji bi

oni skupe odre-

na poziv zemaljskoga kapitana stajerskoga takodjer provalili

u Slavoniju. Jos prije toga,

pismom

iz

Budjejovica od
i

10.

srpnja 1529., bijase kralj Ferdi31.

nand izdao nalog banima Franji Bacanu
stala

Ivanu Karlovicu, da za

srpnja sazovu sla-

vonski sabor u Qradac kod Zagreba »poradi prijeke potrebe, koja
prijetiti<;

je radi

turske navalc
cepit).

(ob imminentem necessitatem, que

ex Turcorum insultu ingruere

Zagreba skupilo toliko Ferdinandove vojske, da je biskup Simun morao odustati od dalje podsade tvrdoga Qradca. pak sa svojim privrzenicima cetama uzmaknuti u sjevero-iztocne krajeve Slavonije. Sad se je »njemacka stranka« spremila, da vrati Zapoljevcima nemilo za nedrago, pa je stala
u prvoj polovici srpnja 1529. bijase se
i i

Vec

oko Qradca

podsjedati biskupski grad u Zagrebu.

O

toj

podsadi, za koje

je

mnogo
i

stradala

i

stolna

crkva

sv. Stjepana, pripovijeda

ocevidac Ivan Zermegh ovako: »Neki velikasi u Slavoniji,

kao zagrebacki biskup Simun, Ivan Banic (Banffy) od Lcndave Petar Markov, cuvsi da se je kralj Ivan, kojemu su oni tajno vjeru odrzali, vratio iz Poljske u Lipu, da je turi

ski

car takodjer posao na Ugarsku, ohrabrise se te skupise sto
i

moguce

brojnije cete ko-

njanika

pjesaka. a najvise seljaka. Sabravsi tako dolicnu vojsku podsjedose varos Qra-

dac (civitatem Montis Qraecensis), u koju bijase Ferdinand smjestio posadu od 700 spa-

Dok su ondje stajali, Ijubljanski biskup (Kristofor Rauber) neki njemacki velikaS, po imenu Pullar (Puchler), skupise cete njemackih konjanika pjesaka, te ih povedose u pomoc podsjednutoj varosi. Njima se pridruzise sva ona gospoda Slavonci
njolskih vojnika.
i i

PODSADA ZAGREBA GOD.
i

1529

89

Hrvati, koji su pripadali stranci Ferdinandovoj. Qovorilo se. da je u
ili

njemaCkom taboru

ne§to vi§e

manje od 10.000 vojnika. Kad

je

stranka Ivanova zamijetila dolazak te voj-

ske, dize podsadu, skloni se u nutarnje krajeve Slavonije, pak opasa grad Ladislava
rea,

Mo-

po imenu Jelisavac (Szent-Ersebet). Nijemci pak, do§av§i iza toga, opasaSe Cvrsto grad biskupa zagrebaCkoga, koji je nasuprot varoSi na brdu Qradcu. U torn (biskupskom) ja nazoCan, budu($ da sani obavljao slufbu ra^unovodje (ratiogradu (Zagrebu) bio sam
i

nista).

Podsjednut

bi

pak grad (biskupov) oko blagdana svete Margarete

(13. srpnja)

go-

PISMO ZAQREBACKOQA biskupa SIMUNA OD ERDKDA
od
10.

sijeCnja

1529.,

pisano Ivanu KaStelanovi^u radi grada Zeline.

(3.).

Arkiv lucotUvenske akadcniije.

sve do blagdana rodjenja Marijina (8. rujna). U to vrijeme. biiduci da je Nijemcima manjkalo topova za ruSenje zidova, kopali su sve pod zidove podzemne prorove, te su ognjenim oru?,jem kuSali, da bi ma kojim naCinoin mogli
dine
1529.,

a

podsada

je

trajala

grad
i

osvojiti.

Ali

sva nastojanja neprijatelja

bila su zaiudo, Jer su na§i Cesto provaljivali
i

laguinc razvalili, tako da su mnogi Spanjoici

Nijemci

ili

poginuli

ili

pak

zarobljeni

u grad odvedeni.

Napokon

je

zapovjednik grada

Ivan Vagerovid

(Vagorovits), io-

hrabar, uvidivSi, da Nijemci nastavljaju podsjedanje, spustio po zidu nekoga sve(Senika s pismom na biskupa, u kojem je javio, da je grad u opasnosti, jer hrane dnevjek star,
ali

90

FERDINAND
je

I.

HABSBURQOVAC
zajedno

(1527— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
i

s posadom od tolikoga bdijenja naprezanja vrlo izmoren; propadajucemu gradu pomoc privede. Glasnik stigao je s pismom stoga moli biskupa, da povratio s povoljnim odgovorom. Bisrecno do biskupa, pak se je jednakim nacinom skup je naime porucio, da ce brzo stici, pridruzivsi si pomoc Turaka. Stoga se je sve radovalo, a sutradan su sve lumbarde, sto su u gradu bile, u znak radosti izpaljene; jos se

vice nestaje,*a on

i

je
je

trubljama
stvari

i

talambasima neprijateljima
jos
i

oglasilo,

da su podsjednuti veseli
je

i

bodri. Nasoj

pomogao
je

njemacki uhoda, kako smo poslije doznali, koji
je

Nijemcima do(bi-

glasio,

kako
i

svojim ocima vidio, da
je

velika turska vojska dosla u tabor nasih
(sv. Stjepana) izvjesena

skupa

njegovih drugova). Bila

na vrhu crkve da
je

nekakva stara
i

zastava, za koju su Nijemci

mislili,

turska; pak tako prestravljeni digo§e podsadu

odose. Mi pak oslobodivsi se svakoga straha zahvalismo se Bogu«.

Podsjedanje biskupskoga grada Zagreba trajalo
hovni vojvoda Ferdinandovih ceta bio
k sultanu Sulejmanu,
je

je

dakle gotovo dva mjeseca. Vr(Nicolo

za to vrijeme

Nikola Thurn

dc

la

Torre, Nicolaus a Turri) mjesto Nikole Jurisica, kojemu bi povjereno, da ide za poslanika
daljih provala u Ugarsku; uz Nikolu Thurna bio mehovski kapitan Ivan Puchler s kranjskim cedrugi privrzenici Ferdinandovi iz Hrvatske tama, nadalje hrvatski ban Ivan Karlovic Slavonije, napokon stajerski zemaljski kapitan Sigismund Dietrichstein sa stajerskom
i

da ga odvrati od

je

Ijubljanski biskup Kristofor

Rauber

i

i

i

i

i

njemacki vojnici pocinjali su nasilja takodjer pomocnom vojskom. Medjutim spanjolski pristasama njemacke stranke. Dne 15. kolovoza 1529. izdaje vrhovni kapitan (supremus cai

pitaneus ad confinia Croatie Sclauonieque) Nikola Thurn u Zagrebu tjeralicu »protiv

Tome

Trnkovica (Ternkouiz)

i

ortaka, koji su pod gospodinom
je

spodina Stjepana Deshaza od Susjedgrada, kad se
i

Ivanom Puchlerom vojevali, te good Nikole Turna vracao u svoj grad.

macevima kopljima grdno izranili, pa onda iz logora gospodina Puchlera pobjegli«. Tko te zlotvore ulovi, neka ih predade ili vrhovnomu kapitanu ili banu Karlovicu, da ih
kazna ne mine. Tri dana zatim, 18. kolovoza, salju Ijubljanski biskup Kristofor Nikola Thurn (supremus capitaneus in confinibus regni Croatie) pismo Petru Keglevicu, u kojem uz ino porucuju: »Ne dvojimo, da vase gospodstvo znade, kako nas je njegovo velicanplemica ove kraljevine kaznimo. stvo ovamo poslalo, da izgrede nevjeru nekih baruna
i

i

i

Mi smo
nuti

se sada utaborili pred

gradom Zagrebom,
do6i
s

te

ga podsjedamo. Stoga zelimo opome-

va§e gospodstvo, da bude sa svojom druzinom spremno, pak cim se pokaze potreba,
i

da bez krzmanja

otezanja

uzmogne
je

.

.

U

isto vrijeme,

dok

Thurn

hrvatskim, kranjskim

i

stajerskim cetama podsjedao

biskupski grad u Zagrebu, bijase se pod zastitom te vojske o koncu srpnja sastao na

brdu Qradcu sabor Ferdinandovih privrzenika u Slavoniji. Biskupa Erdeda

i

njegovih

drugova

nije

dakako

bilo;

no zato su se uz bana Ivana Karlovica
i

nasli

na okupu jamacno
se potanko, o

Ljudevit Pekri od Petrovine, Ivan Kastelanovic

drugi plemici.

Ne zna

cemu

odgovora Ferdinandova na saborsku predstavku. Stalezi stranke Ferdin^dove na saboru na Qradcu izticaU su najprije, kako su oni u pogledu rata s Turcima vazda pravo zdravo svjetovali, ali kralj nije slusao
se je sve vijecalo; za neke zakljucke doznaje se tek iz
i

vjerovao, vec je slijedio one, koji su pravo mu svagdje na ustrb radili. Nadalje su stalezi od kralja trazili 4000 forinti, koji bi se prema njihovoj namjeni mogli koristno upotrebiti, da se sacuva kraljevina Slavonija; napokon su
njihovih savjeta
i

opomena, pace im

nije

ni

se gorko potuzili na svoju nevolju

i

siromastvo, jer su imanja njihova opustosena
i

i

raz-

valjena ne

samo od

protivnika njihovih, stranke Zapoljine, nego
ni

od

istih

Ferdinandozahtije-

vaca, narocito od njegovih vojnika, koji ne stede
vali,

kraljevih prijatelja. Zato su

da im kralj dade

ili

odstetu

ili

pak druga imanja.
taj

Kralj Ferdinand nije

medjutim u
je

mah

bio

moguc, da odgovori
je

i

pomogne svojim

prlvrzenicima u Slavoniji; on

pace bio prinudjen, da sve svoje cete pod Thurnom odanajveca opasnost od Turaka zaprije-

zove izpred Zagreba

i

poslje

prema Becu, kojemu

SULTAN SULEJMAN PODSJEDA BEC.
tila.

91

Tako

je
i

Zapoljina stranka u Slavoniji posve

pretegia,

dok su Ferdinandovci

ostali

bez za§tite

obrane. Sultan naime Sulejman, icleCi odr^ati obe^anje zadato Ivanu Zapolji.

poSao s vojskom svojom na Ugarsku. Dne 17. srpnja stajao je kod Beograda, a 31. srpnja kod Vukovara. Ferdinandov poslanik Nikola JuriSId bijaSe tada stigao tek do Metlike u juznoj Kranjskoj, pa tako nlje mogao ni misliti, da bi sultana odvratio od dalje provale. Pre§av§i Sulejman 15. kolovoza kod Osijeka preko Drave,
bija§e jo§ 10. svibnja 1529.

dopro

je

18.

kolovoza na Muhacko

polje, gdje

ga

vrzenicima, te

mu

se poklonio

i

ruku

mu

poljubio.

do^ekao Ivan Zapolja sa svojim priNakon toga udarila su oba sa svojim vojje

skama uz Dunav prema Budimu, gdje se malena njemaCka posada nije mogla odriati, ve<i 14. rujna grad predala. Malo dana zatim posadio je drugi zaje 8. rujna varo§ povjednik janji(5ara Ivana Zapolju na kraljevsko prijestolje; sam sultan pak po§ao je s Citavom vojskom svojom ravno pred Be^, da ga osvoji. Dne 27. rujna 1529. utaborio se je Sulejman pred gradom BeCom. Vojska mu je 300 topova. Protiv te ogromne brojila 270.000 Ijudi (od toga tek 100.000 pravih ratnika)
i

i

SPOMENICA
Na
prednjoj
.

(TALIR)

KRALJA FERDINANDA
1529.
.

prigodom provale sultana Sulejmana do Be5a god.
strani
iik
.

gracia

Dei naokolo u dva reda napis: Ferdinandus Ferdinanda anno Domini M. D. XXIX. etatis suae XXV. rex Na straznjoj stranici u sredini grb austrijsko-kastilski, a naokolo ovoga grbovi Ugarske. hostes contra virtutem mihi da Dalmacije, Hrvatske CeSke. Napis u dva redka: Doinine
kraija
i

.

.

Hungariae

Boemiae
i

et c(etera)

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

tuos

.

quia

.

tu

.

adiutor

.

mens

.

es.

Izvornik u arkeolosifkom muzeiu u Zagrebu.

malena posada od 16.(KK) do 18.(HK) Ijudi, kojoj je zapovijedao stari grot Nikola Salm sa svojim Surjakom Vilimom Rogendorfom, zatim podvojvoda Ivan Kocijan napokon iz Slavonije nadoSli Nikola (Katzianer), Leonardo Vels, Eiteleck Reischach, Thurn s Petrom Keglevieem drugima. Podsada Beca otegla se je do 14. listopada. kad bi§c od hrabrih brapiteija suzbijeni posljednji juriSi turski. Jo§ one no(ii di?.e Sulejman
sile

branila je grad

i

i

podsadu,

Budim zadriao se je ondje tri dana; 6. studenoga bio je ved u Petrovaradinu. Na polazku iz Budima bija§e svomu stideniku Ivanu Zapolji obrckao, da de mu do godine jo§ s vedom vojskom u pomod prite

se stade brzo kuci vracati. StigavSi 25. listopada u

tcci,

ako se dotle

ije

utanadi mir s deSkim kraljem Ferdinandom.
i

uzpostava Ivana Zapolje na prijestolje po njemu dojPohod sultana Sulejmana nckih svjetovnih vladara. Papa Klimcnt mila se boino ne samo rimskoga pape. nego
i

VII.

kaznio
I.,

je

Ivana Zapolju crkvenim proklctstvom
se u to izmirio s

(21.

prosinca 1529.), a francuzki kralj

Fratijo

koji
i

carcm Karlom
je

V.,

uzkratio

mu

je

dosadanju novdanii
je

|)omoc.

Pade

narod u Ugarskoj stao se

odvradati od njega, odkad se

ponizio do

92

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC
Ferdinand
s

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

turskoga vaeala.

Da

je

mjesta

s

velikom vojskom provalio u Ugarsku, tezko

da

bi

mu

Zapolja bio dugo odolio.

je pohod sultana Sulejmana ojacao stranku Zapoljevaca. Thurn zajedno s Petrom Keglevicem morao pohitati u pretegla je u Slavoniji posve Zapoljina stranka. Biskup Simun od Erdeda osjecao se je pace tako siguran, da je posao u Budim, te se sa svojim rodjakom Petrom Erdedom poklonio kralju Ivanu. Jamacno je biskup boravio onda u Budimu, kad se je vracao Sulejman, valjda ga je vec tada Ivan Zapolja imenovao za svoga bana mjesto kneza Krste Frankapana. U studenom 1529. vracao se je biskup Simun u Slavoniju, vodeci sobom izabranu cetu, koja je pratila njegovo poslanstvo. No putem docekao ga je Ljudevit Pekri sa 300 konjanika. Zametnula se borba, u kojoj bi biskupova pratnja razpr-

Jedino u Slavoniji kao da
rujnu grof Nikola

Kad je ono u pomoc Becu,

i

i

sena, a

sam biskup tezko
ban Simun
je

ranjen. Pekri zarobio je

bogat

plijen,

koji

je

razdijelio

medju

svoje vojnike.

Biskup

i

nije

poradi te nesrece

duhom

klonuo. Oporavivsi se od zado-

bivene rane pozvao

privrzenike Zapoljine, da se skupe na sabor u Krizevcima prvih
torn saboru priznat bi

dana

sijecnja 1530.

Na

Simun za bana,

te se je

odsad podpisivao

»Simon episcopus ecclesiae Zagrabiensis, nee non Dalmatiae, Chroatiae et Sclavoniae baplemici sakupe na novi sabor, koji Ferce biti u Ivanicu 25. sijecnja 1530., pa da se ondje kralju Ivanu Zapolji pokore. Pace dinandov ban Bacan bi pozvan, da dodje na taj sabor. Medjutim Bacan odbio je poziv
nus«. Jos bi zakljuceno, da se svi slavonski velikasi
i
i

kojemu je Zapoljevcima uz ino porucivao ovo: »Vi ste nas pozvali na sabor u Ivanic. Ali mi bi na taj sabor dosli niposto kao prijatelj ili pristasa, nego kao neprijatelj protiv pogana (ut hostis contra paganos). Vi mi pisete, ako na taj sabor ne dodjem, da ne ce nitko biti kriv nego ja, kad bi kraljevstvo
u pismu iz
i

Nemethujvara od

19. sijecnja

1530.,

u

snasla kakva opasnost. Jamacno, braco

i

gospodo premila,
htjeti

ni predji

moji
ciniti,

ni ja

ne prouzro-

cismo nikada opasnosti kraljevstvu,
s cijelom
lickoj,

niti

cemo
i

to

u

buduce

jer

smo vazda
i

porodicom

i

svojtom nasom
i

radili

nastojali, da uztrajemo u onoj vjeri kato-

u kojoj su roditelji

predji nasi zivjeli;

mi cemo

i

dalje ostati u castima, slobodi
sluziti

imanjima, koja su

nam od Boga
je

podijeljena, te ne

cemo

poganina

i

neprijatelja krs-

canske vjere«.

U

daljem pismu spotice ban Bacan biskupu Erdedu,
i

da Slavoniju tura u
i

i

pace tijelo svoje, krscansku vjeru, onda dusu ovu kraljevinu teznje za vremenim dobrom«. Lako je biskupu vlastitu domovinu izdao zbog zavisti ne zagrebackomu, koji u tome kraljevstvu nema djece ni potomaka, a ni bastine, pa se
propast »onaj, koji
i i

boji,

da

bi

Stogod

mogao

izgubiti.

No

ostali Zapoljevci (svjetovnjaci) izgubit ce svoja poi

djecom potucati po tudjim zemljama. Jos zaBacan svoje drugove, neka ne vjeruju laznim prorocima. Moglo bi se dogoditi, da dodju pod vlast Turcina, dosadanjega saveznika svojega. A onda ce izgubiti troje: vjeru, kraljevstvo slobodu«. Medjutim poruka bana Bacana slabo je djelovala: velika vecina njegovu banu Simunu slavonske gospode ostala je vjerna kralju Ivanu (Janusu) Zapolji
sjedovanja, pa ce se onda sa
klinje

zenama

i

i

od Erdeda. Na saboru u Ivanicu odlucise utanaciti savez s Turcima, te se oboriti na svoje protivnike u Slavoniji, narocito na slobodnu obcinu na brdu Qradcu kod Zagreba, koje
prosle godine nijesu mogli svladati.

Onda

ce se jos osvetiti Hrvatima, koji bijahu Qradcu

u

pomoc

pritekli,

kao

i

Kranjcima

i

Stajercima, koji su jednako s grofom Nikolom

Thurnom

grad obranili.
Zaista su

namah

i

Hrvatska

i

Kranjska

osjetile

posljedice

saveza slavonsko-tur-

skoga. Vec u veljaci 1530. robili su Turci po Kocevju u Kranjskoj; u isto vrijeme provalili

su Turci, sporazumni sa Zapoljevcima, u Hrvatsku, te su ju nemilo poharali.

Bas
vali, te

ta

posljednja provala nemilo je razcvilila
je

i

skup Andrija Tuskanic obavijestio

pismom od
javi,

24. veljace kralja
li

onako tuzne Hrvate. Kninski biFerdinanda o toj prosto ucinio za

ga

je zaklinjao.

neka ipak jednom

da

je

obranu nesrecnoga

SaBOI^ HRVaTSKI dOD.
kraljevstva.
tuju

lS3d

03
oni posavje-

Malo pred tim
i

sastali su se

i

hrvatski stalezi na sabor, da se

i

o obrani svoje domovine. Oni se takodjer obratiSe poslanicom na kralia Ferdinanda.

Najprije kazu u njoj, da

Ferdinand

i

svi krScanski

vladari dobro znadu, koliko vec goi

dina

mora Hrvatska
i

podnositi silne nevolje od Turaka,

kako su

staie2i

Hrvatske prvi od

svih stanovnika ugarske krune Ferdinanda priznali za svoga vladara, te ga dosad vjerno
sluzili

zivot svo] za nj ulagali,
i

premda
vjeru;

nijcsu za to ba§ nikakve nagrade primili.

Spremni

su

i

dalje gubiti zivot za kraija
i

ali

nikada

nije

Hrvatskoj

prijetila

tolika opasnost

prije iz Bosne udarali na Hrvate, sada su gotovo pobijeskao ba§ sada. Turci, koji su nili, te bez prestanka provaljuju na imanja baStine njihove, osobito odkad su nedavno bill
i

u Ugarskoj, te u samo] zemiji (hrvatskoj) osvojili

vi§e

gradova,

iz

kojih

se

obaraju na

svoje krscanske susjede.
ja§nje vrijeme

K tomu

su gospoda

i

plemici kraljevine Slavonije, koji su u pri-

Hrvatima u svakoj
ipsi,

nevolji pomagali, prometnuii se u

duSmane

i

protivnike
slo-

njihove, tc nanose stetu njihovim
ziU u

glavama

i

imanjima kao sami Turci, s kojima su se

savcz (prout Thurci
bila ie

qui et ahoquin

cum

ipsis confederati sunt).

Nadalje rijeka
(Beri-

Una

od

starine Hrvatskoj glavnim branikom;
prijeti

no odkad

je

srbski despot

slavic) dobio

grad Kostajnicu,

ba§

s te

strane najveca opasnost.

Pogovara se naime
Hrvatska dobi-

pod izvjestno, da ce despot

izdati

grad Turcima. Ako se to zgodi, bez sumnje 6e 5itava
i

Hrvatska za sve vijeke propasti. Napokon
teljstva.

s

morske
joj

strane, odakle je
joj

vala dosad hranu, te u obce imala oduska, prijete

Mletci, cinedi

neprekidno neprija-

S obzirom na

te

priUke mole

i

zakUnju stalezi kraija, da ved radi svoje Casti kra-

Ijevske izplati njima duzne svote, koje im duguje, §to su sluzili pod

zastavom njegovog

kapitana. Buduci da nadalje hrvatski ban (Ivan Karlovid) sa svojim neznatnim sredstvima

ne

moze sam

suzbijati turske navale,
vlastitih
bi

mole

kraija,

da poslje za obranu zemlje svoju zanesrecniji

sebnu vojsku od svojih
jer

Ijudi.

Hrvati se nadaju, da ce on izpuniti njihove molbe,
biti

ne znadu razlog, zasto

bas oni morali
ih

od

ostalih
i

vjernih podanika

kraljevih.

Ako im pak ne
i

ce pomoci, neka

bar ne bijedi s nevjere

potraze drugo utociste

nacin,

kako

bi

spasli za

neko vrijeme

jo§

opornosti, ako sami ono malo imanja bai

§tina, sto ih je turski bijes

njima ostavio.
pridali su

Svojcmu ultimatumu
da
kralj

hrvatski stalezi jos neke molbe

i

tu^be.

Tako mole,
je

pomiiuje senjskoga biskupa Franju Jozefica, privrzenika Zapoljina, kojega

Fer-

dinand tada drzao zarobljena. Nadalje javljaju, kako
placaju desetinu
i

neki posjednici u Hrvatskoj ne 6e da

zagrebackomu biskupu kaptolu; da se ti ne bi osvecivali, mole kraija, neka zapovjedi banima, da doticnike na placanje desetine prinude. Jo§ se tu2e na kneza Krstu Frankapana Brinjskoga, §to je nedavno poharao imanja plemida Zimida; suviSe mole
kraija,

neka kazni reCenoga kneza, Sto dozvoljava, da njegovi podanici voze
dojmila kraija Ferdinanda. 2e\e6i
u
Cetinu,

2ito,

vino

i

drugu hranu u turski grad Udbinu.
Poslanica hrvatskih staleza zivo se
je
i

sam

iediz

nom
Karla

izpuniti obecanja,

zadata na izbornom saboru

odgovori

im

8.

oiujka

Praga vrlo
i

utjesljivim

pismom. Najprije

javlja, koliko je radio

kod pape, kod svoga brata
i

njemaCkih knezova izbornika, oko staleza CeSke krune
njih

svojih nasljednih zemalja.

da izmoli od

pomo(i protiv Turaka. Jednako nastoji
Ciniti

o tom

i

sada, pa se nada uspjehu.
i

a onda 6e rado sve
(in

»za utvrdjenje

i

obranu kraljevine Hrvatske
gdje Ce
se
s

njezinih iitelja*

confortationem et defensionem regni Croatie et incolarum eiusdem).

Na

poziv svoga
zdruiiti,
te

brata poci de na dr?.avni sabor njemaCki u Augsburg,
ozbiljno
i

bratom
PoruCuje

revno razpravljati o opasnostima, koje

prijete

Hrvatskoj.

Hrvatima,

neka
stiti
i

oni po§lju na taj sabor svoje poslanike, koji 6e o svojoj domovini znati bolje izvijeod drugih, koji 6e, poznavajudi dobro Turke njihov naCin ratovanja mo(ii savjcstniie
i
i i

bolje savjetovati, te kazati sredstva,

kako da se Hrvatska obrani od Turaka. Ako meih

djutim Turci u to vrijeme udare na Hrvatsku, ne 6e
dopuStati, da tako staro
I
i

kralj ni tada zaboraviti,

i

ne 6e

odliCno kraljevstvo propadne (regniim tani vctustum et nobile). za vojsku pobrinut 6e se Ferdinand, da se Sto prije poSlje u zemlju; hrvatskim svoiim

94

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(l527.— 1564.)

I

IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).

« siuzbenicima placat ce tocno, cim a glede dovoza hrane po

samo

dobije subsidija.

Tako

isto namirit ce
bi

i

stare du-

gove. Olede Kostajnice odredit ce se, da ne bude opasnosti, te

dopanula turskih ruku,

moru

kaze, kako bas sada nastoji oko mira s Mlctcima, pa se
i

nada, da ce se Mletcani nakon ovoga mira ponasati prema Turcima kao
krscani. Jos potanje izlozio je kralj svoje namjere

ostali pristojni

oko obrane Hrvatske

u

pismu na vjer-

kom

noga kninskoga biskupa Andriju Tuskanica, kojega bijase u to imenovao svojim savjetni(consiliario nostro). Odgovarajuci mu 17. ozujka iz Praga na njegovu tuzaljku od

prosloga mjeseca javlja mu, kako revno nastoji oko ceskih staleza, da
izdasnu pomoc, da s njom najprije ponovo zauzme Ugarsku, Erdelj
obrani Hrvatsku. Suvise odredio
je,
i

mu podadu

brzu

i

Slavoniju, a onda da

da se po Stajerskoj, Kranjskoj

i

Koruskoj skuplja vojili

ska, pa da se sto prije smjesti na granicu Hrvatske.

Vojvodom pak
od provala

vrhovnim kapitapovra-

nom
titi

te krajiske

vojske imenovat ce

Ivana Kocijana
i

(Katzianera), u kojega se puno
braniti, te joj

uzdaje, da ce stare nevolje ublaziti

popraviti, zemlju

nekadanji mir

i

red.
i

Ivan Kocijan, odsad giavni kapitan kraljevske vojske na krajini hrvatskoj
vonskoj, nije bio Hrvatima nepoznato
lice.

sla-

Rodjen u gradu Katzensteinu u Kranjskoj

jos je

god. 1525. kao »zamjenik vrhovnoga kapitana«

(locumtenens supremi capitaneatus exer-

citus, contra Turchas, Verweser der Hauptmanschaft

wider

Tiirken)

zapovijedao

ce-

tama tadanjega nadvojvode Ferdinanda u Hrvatskoj*; poslije je bio poslanik Fcrdinandov na saboru u Cetinu, a onda se je proslavio razbivsi Ivana Zapolju u boju kod Tokaja. Napokon je god. 1529. znatno doprinio srecnoj obrani Beca. Sada ga jc pak zapalo, da na
celu kraljevih ceta iz nasljednih zemalja brani
te

zemlje kao

i

kraljevstvo hrvatsko od
u Slavoniji do po-

turskih

provala, a podjedno da

pomaze Ferdinandovim privrzenicima

bjede nad Zapoijinom strankom.

Tek
krilje

sto je Ivanu Kocijanu stiglo imenovanje,

vec se sa svih strana utjecu pod za-

njegovo.

Ne
iz

cine to
i

Bihaca, Ripca), nego

isti

samo zapovjednici kapitani kraljevskih gradova (KHsa, Senja, hrvatski bani. Na samu Cvjetnicu, 10. travnja 1530., pise ban
i

Ivan Karlovic
i

grada Mutnice pismo,
jos

javljajuci Kocijanu,

da se Turci

s

velikom vojskom
i

moda osvoje Hrvatsku (ad occupandum regnum Croatiae). Ako ne bude brze pomoci od kralja, Hrvatska mora propasti. Zato moli Kocijana u Isusovo ime, neka sto prije skupi vojsku, kojom bi se zemlja mogla obraniti. Jos ga zablagonaklonost, koju mu je vazda izkazivao, klinje, da mu s obzirom na prijateljstvo poslje nekih 20 puskara (pixidiarios) za njegove gradove, narocito za Krupu; jer ako taj
topovima dojducega Uzkrsa spremaju
doslo
je

udariti

na Hrvatsku. Osim pase bosanskoga

starskoga

drugih pet pasa,

i

grad propadne,

bit

ce Ijute pokore.

I

hrvatski sabor, sabran

u

Perni,

salje

24.

travnja

vrhovnomu kapitanu zasebnoga poslanika Mihajla
i
i

Budisica, jamacno da trazi pomoci. Na-

kninski biskup Andrija Tuskanic pisao je 1. svibnja 1530. iz Topuskoga Kocijanu pokon ovo pismo: »Vas list primili smo po slugi razumjeli, sto zelite. Uslijed toga neka nam vasa o dobru dodoba, gdje bi se s vama sastali velemoznost sto prije naznaci mjesto, dan redove uputilo, da se u vojmovine vijecali, jer je kraljevsko velicanstvo sve staleze
i
i

i

nickim poslovima na vas obracamo«.

Vrhovnoga kapitana Kocijana potrazio
dovih privrzenika u Slavoniji. 2eleci se
juznoj Stajerskoj, odakle je
vini izvijestio
9.

je

i

Ljudevit Pekri, giavni vodja Ferdinan-

s

njime sastati,

dosao

je

Pekri

u

Brezce

u

svibnja kralja Ferdinanda o dogadjajima u

recenoj

kralje-

ovako: »Posljednjih
turski nacin
te je

branom vojskom na
vasega velicanstva,
*

je dana zagrebacki biskup (Simun od Erdeda) sa sapoharao imanja Ivana (Ernusta) od Cakovca,. privrzenika dao velik dio njihov spaliti. Na to je svoje Ijude, oko 6(50 konja-

Ferdinandovi vrhovni zapovjednici vojske za obranu od Turaka bili su dosada: Nikola Stariji (1522.— 1523.), Bernardin Ri5an (1524.), Ivan Kocijan (samo zamjenik 1525.), Nikola JuriSic (1526.— 1528.), Nikola grof Thurn (1529.).
grof

Salm

VRHOVNl KAPITAN IVAN KOCIJAN.
nika, dobrih vojnika,

95

medju kojima

je

bilo

i

Turaka, posiao da podju poljem kraj rijeke
i

bi sve gradove Varafdin Zagreb osvojili«. Pekri nadalje pripovijeda, kako je on jo§ prije dolazka biskupova udario na njegovu konjicu, te jii potukao. Jedan od kapitana tih konjanika, po imenu PenoSi^, sre(5no je umakao, ali su mu vojnici koje zarobljeni, koje poubijani; drugi vojvoda, zvan Kunovic,
i

Cazme; on sam sa svojim bratom Petrom Erdcdom, kao sa (^itavom pjeSadijom, drugim bojnim spravama po§ao je za njima. Oni su naime snovali, kako vima
kraljevine Slavonije

s topo-

dijelove

podvrgli vojvodi. Ivanu, pa

i

i

dopanuo
(3ete iz

je

rana, te se je s velikim gubitcima

spasao. Sada su medjutim

biskupu stigle

Ugarske, pa on oCekuje takodjer pomoci od Turaka. Zato moli Pekri od kraija za

:i-;

fS:i(Pr
„ Vu^tf-!^'

>.-^w.

A- iV"i^

w«..^.^ ^-.ijf^

l..fi.^^ y--f<iy- 9-^tfi^-eu

^^

i

y

iX

PISMO KRALJA IVANA ZAPOLJE,
izdano u Budimu
1.

rujna 1530., kojim nalaze biskupu
i

Hrvatskoj

i

Slavoniji, da plemi(5ima Petru

Simunu od Erdeda, svome banu u Daltnaciji, Stjepanu od BogaCeva povrati Rasinjicu. koju im bijaSe
Pekri

Ljudevit

ugrabio

(4).

Arkiv lusoslavenske akademije.

brzu pomoc. Kocijanu predlo2io
I

je

Pekri, da se u Bre2cima sastanu, pak je stoga

ovamo

doSao;

ali

Kocijana nema, pa tako se mora bez ikakve koristi opet povratiti.
je

Medjutim
3. lipnja

Ivan Kocijan odluCio, da svu gospodu hrvatsku

i

slavonsku skupi za
ratujude

1530. na stanak u Breicima.

Tu

bi najprije

pokuSao

izmiriti

stranke u

Siavoniji^a tjnda udesio neSto za obranu Hrvatske od turskih provala. Naravno da je privr2enike Ivana Zapolje. Medjutim Ivan Bani<i (Banffy) od Virovlpozvao na stanak tice boravio je na dvoru kraija Zapolje, koji ga bija§e izabrao za svoga palatina. dok su ban §imun od Erdeda odgoostali vodje Zapoljevaca izrijekom poziv odklonili. Biskup ovako po prilici: »Odkad se je prcjasni kralj vorio je iz Cazme 3. lipnja 1530. Kocijanu
i
i

06

FERDINAND

t.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA

(1527.-1540.),

rerdinand podigao, da spravi pod svoju vlast Ugarsku, tako se
voniji pustosiio
silni
i

je silno je

po Ugarskoj

i

bla-

haracilo, da je to teK nesto
i

manje, nego sto

prosaste godine cinio

car turski. Pogiiiuli su toliki Ijudi
i

vitezovi, kojih su predji krvlju

svojom kraljevinu

Ugarsku
neka

citavo krscanstvo hrabro branili. Koliku su

samo pustos

prosle godine pocinile

spanjolske cete kralja i^erdinanda u glasovitom kaptolu nase
i

crkve zagrebacke, o torn
i

sad jos svjedoce rusevine. Kolika su sela

i

posjede crkve zagrebacke
Ljudevit

gospoi

dina Petra trdeda, nasega brata, minulih dana spaliii

Pekri

iz

Varazdina

Svega toga ne smije krscanin ciniti; medjutim to svjedoci, da je vama vise stalo, da se ovo kraljevstvo opustosi, nego da se oslobodi. Jer ako se koji vladar za stalno nada koje kraljevstvo zadobiti, on ce htjeti, da to kraljevstvo bude citavo ineo s t e c e n o (nam quicumque principum spem firmam potiundi regni habet, is integerrimum et salvum regnum esse velit). I mi smo lanjske godine (1529.), kad smo se za boljitak mir ove kraljevine na noge podigli s gospodom prijateljima, mogli sva imanja FerdiNijemci
iz

Zagreba, mozete doznati

iz

usta vjerodostojnih svjedoka.

i

i

nandovih privrzenika opustositi

i

spaliti. Ali

buduci da

je

to za krscanina grijesno, a za
ni
i

pobjednika vladara stetno, nijesmo to

htjeli ciniti,

pace nijesmo na to
je

u dusi pomislili.
zatiranju imanja

Promotrite dakle svojom pameti
i

i

razumom, tko

vise kriv haranju

neduznoga puka,

sest milja od

tko to svedjer ne prestaje ciniti. Pozivate nas u varos Brezce (Rann), Zagreba udaljen, pa da se ondje poradi o miru. Mi vjerujemo vasoj velei

moznosti, da iskreno

zelite,

o

cemu

pisete; a

i

mi, da ne zelimo mir
nije to nacin,
i

i

obce dobro, nikad
jer

ne

bi

vama

pisali.

Ali
i

da

vam

istinski

kazem,

da se poluci obce dobro;

veca sloboda stanovnicima kraljevstva poslanicima morala dati. Najvise bi se morala zabraniti pokarati drzkost Ljudevita Pekrija, koji za svoju vlastitu korist a bez straha robi, a to bar za ono vrijeme, dok se sto u torn poslu dokonca. Velemoznost vasa neka zato iz Zagreba odredi nacin, kako da se obustave neprijateljstva Ljudevita Pebi se
i

krija

i

ostalih, koji
ili

rade na zator ove kraljevine a za svoj
ili

vlastiti dobitak,

svakako

dotle,

pomocu Bozjom ne sporazumimo o boljku domovine. Znadem, da je vasa velenioznost mnogo mladja od nas, da bi pravednije pristojnije bilo, da se k nama u varos Ivanic potrudite, jer vam u Zagrebu radi razsula konaka dati ne mozemo. Ako to hocete uciniti, dati cemo vama slobodno pismo
dok se
sami glavom
po svojim poslanicima
s
i
i

(litteras salvi

conductus); ako pak

zelite,

da nas poslanik dodje k vama,
poradi, da

posljite
i

nam

sto

obim domovinama svemu krscanstvu bude na korist, a ne na stetu. Simun, biskup zagrebacki, ban Dalmacije, Hrvatske Slavonije«. Malo dana poslije, 9. lipnja, pise opet iz Moslavine Petar Erdedi od Monyorokereka susjedgradskomu vlastelinu Stjepanu Deshazyju, kako je sporazuman s biskupom, pa ni on ne ce nikoga poslati u Brezce. »Bili smo ovdje na okupu s gospodinom biskupom gospodinom Ivanom Tahijem. Danas su otisli od nas. Mnogo smo razpravljali stanju spasu ovoga pretuznoga kraljevstva (de statu et salute huius miserrimi regni), sam Bog nam je svjedok, da kao dobri krscani nijesmo zelili drugo nego dobro«. Jos prije snovanoga stanka u Brezcima prijetila je pogibao, da se u citavoj Slavoniji razplamti obci gradjanski rat. Vec na koncu svibnja tuzila se je Margareta Sekelj, supruga Ivana Banica, iz grada svoga Virovitice u posebnom pismu na Petra Erdeda, kako je cula, da ce »namah nakon izminuca primirja« Ljudevit Pekri sa svojim ortacima njezina dobra poharati grad Viroviticu podsjesti. Ona moli Erdeda za pomoc, jer Zapolja
prije

takav

list.

Vasa velemoznost neka tako

i

i

i

i

i

ne dopusta njezinomu

muzu

javija opet kninski biskup Andrija iz

poslao k pasi
i

je
i

vec dva put moliti

svome palatinu, da se kuci povrati. Dne 5. lipnja 1530. Topuskoga kapitanu Kocijanu: »Zagrebacki biskup pomoc u Tursku, koju mu dosad uzkracivahu. Sad opet salje
a

sultanu dva poslanika, naime kopilana pokojnoga kneza Bernardina (Frankapana)

Matiju Matkosica, moleci za

pomoc

(subsidia). Isti biskup
je

ponovo skuplja

sile

i

daje sve
i

svoje gradove utvrdjivati. Sad netom ovih

ga obskrbljuje po svojim silama. Hoce da se vaSoj velemoznosti opire.

dana unio ziveza u svoj grad Zagreb svim Ali vjerujemo u

QRADJANSKI RAT U SLAVONUI
Boga
i

60t). 1536.

07

za stalno drzimo, da ce ga nada prevariti.
zitelji

To znademo: Cim vaSa velemoznost
zemaija, koje

dodje, svi cc se

kraljevine Slavonije
iz

vama

pokoriti«.

Fod zaStitom Ferdinandovih Ceta
utvrdjenim gradovima Vara^dinu
privrzenici njegovi
bani, kninski biskup
iz
i i

nasljednih

su

bile

smjeStene u

(jradcu kod Zagrcba, sastali su se u potonjem gradu
10.

Hrvatske

i

Slavoniie dne

srpnja na sabor.
I

Bill
i

su tu nazoCni

ostali »vjerni sluzbenici«

Fcrdinaiidovi.
2iteiji

saboraSi

obcina

grada

Oradca obratise se na Ivana Kocijana za pomoc.
pje§aka u njiliovu gradu ne prima place,
Ljudevit Pekri nije dosad branio, ne
se,

Qradca tu^e se, kako posada od pa zavrsuju: »Da nas vrhovni kapitan konjanika
§ta bi se bilo
izmiriti
i

znamo

dogodilo

ovome

gradu«. Cini

da

je

uslijed toga Kocijan jos

jednom poku§ao

Zapoljevce s Fcrdinandovcima
i

Cazme biskup ban I^imun Petar Erdedi pismo na njemu javljaju, kako su oni jo§ 18. srpnja poslali k njeniu Kocijana, u kojemu odgovarajuci dva svoja punomocnika, po imenu Baltazara Hobetica Jurja od Kapele, koji su doprli do Oborova, ali se dalje ne usudjuju. Ljudevit Pekri, kojemu su javili, da imadu od Kocijana slobodno pismo, ne ce da za nj znade, ve6 §kodi iijihovim Ijudima, gdje samo mo2e. Na posjede zagrebacikoga to se Erdedi potanje tuzi na Pekrija, kako on »imanja obojice kao
u Slavoniji.

Dne

22. srpnja salju iz

i

i

kaptola
nih

i

sad jos opustosuje«. Ali to nije dosta, jer on hara takodjer po imanjima »nevoljje

plemica«. Suvise

poslao svoje cete, da se zdruze s cetama Ladislava Morea, pa
i

palatina Zapoljina. Pismo da se sve zajedno obore na imanja Ivana Banica, privrzenika 2e§ce borbe: »Mi tolika zuluma vise trpjeti ne mo2emo, svrSavaju navijestajuci nove
i

nego cemo

s

gospodom

i

prijateljima

nasima u

toj kraljcvini kazniti

njegova zlodjela. Ne
u
Slavoniji,

cemo

dirati u oblasti

prejasnoga kralja Ferdinanda, ako

nam one

ne dadu povoda«.
koji
je

Sada

je

na koncu srpnja 1530. planuo zestoki
i

gradjanski

rat

trajao kroz mjesece kolovoz

rujan.

Dne

31. srpnja javlja kralj

Ferdinand svome dvorzapovijedamo, da na§u
poslati,

janiku Pctru Keglevicu,

kako

je

odlucio svoje privrzenike braniti od navala biskupa zatebi
i

grebackoga
vojsku, koju

i

njegovih ortaka, pak zavrSuje: »Stoga

tvrdo

smo

u na§u kraljevinu Slavoniju poslali,
i

koju

cemo

svakim naciti

nom

pomazes, pa da se ne kratis satirati
prufi«.

ostecivati one neprijatelje,

gdje

se

samo

zgoda
Ijeziti.

Potankosti o gradjanskom ratu nijesu poznate; tek pojedine

Dne

8.

rujna pise ban Ivan Karlovic
htjela sto

iz

vijesti mogu se zabiNovoga vrhovnomu kapitanu Kocijanu: »I

ako
bi
9.

bi

va§a velemoznost
i

sada vnjeme

cas, jer biskup ne

god protiv redenoga biskupa (Simuna) poduzeti, bilo moze ni od koga pomoci dobiti«. Namah sutradan,

rujna, javlja Karlovic iz Mutnice: »Pi§e

nam

Ljudevit Pekri

i

drugi

podanici
ici

kraljev-

skoga velicanstva, da k njima posljemo svoje cete. Ali na§i Ijudi mi sami ne mozemo bez njih niSta uCiniti. Neka izvoli vaSa velemoznost krenuti s Cetama put Slavonije, jer zagrebacki biskup skuplja mnogo vojske, pa se bojimo, da ce stradati
oni sluzbenici njegovog veliCanstva, koji su zajedno s

ne ce

bez novaca, a

gospodinom Ljudcvitom (Pekrijem). da neka nam sve doglasi, da li 6e put Slavonije po(ii ili ne, Molimo va§e gospodstvo, pismu od 14. rujna javlja ban iz Mutnice Kocijanu nam hoce slati novaca ili ne«. U trecem ove novine: »Qospodin Ljudevit Pekri boravi sada u KriZevcima s ostalim sluibenicima kraljevskoga veliCanstva. I ve6 dva put poSli su robiti oblasti zagrebaCkoga biskupa.
i

li

naime u Dubravu,

ali

nijesu niSta zarobili, jer su se svi ondje razbjegli sa svojim stvarima.

koji su ostali u Dubravi. jcdnako su pobjegli. te nema nikoga. Ljudcvitu. Ovaj o(iekuje va§u velemoznost. dok dodjete s topovima da se opre gospodinu vojskom. Stoga vas molimo, ako ste naumili §to protiv biskupa preduzeti, da podjete na

Oni pak biskupski konjanici,

i

odmetnike kraljeve. Bolje je da vas zapane slava pohjedc. nego koga drugoga. Mi smo pak sprcmni na sluZbu kraljevskomu vcliCanstvu, tc ja gospodin Ljudevit oCekujemo dolazak va§e velemoZnosti*. Ljudevit Pekri robio je ne samo po imanjima zagrebaCkoga biskupa, nego po oblanjega, pa cete modi svladati one
i

i

stima Zapoljevaca, naroCito u kri?.evaCkoj 2upaniii.

Tako

je

plemieu Petru od Bogaeeva
7

Klaie. Hrv.

povj.

111.

(5.)

'9^

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA
iia

(15^7.-1540.);

i

sinu

mu

Stjepanu razgrabio citav posjed Kasinicu;
i

sto je kralj Ivan Zapoija

1.

rujna

baim svomu Simunu od Erdeda, da nastoji Pekriju Kasinicu oteti, te ju prijasnjemu vlastnikii povratiti. S druge strane opet poslo je Zapoljevcu Ivanu Tahu, upravitelju Vranske priorije za rukom, te je Pekriju ugrabio njegovu djedoiz

Budima zapovjedio biskupu

vinu, Petrovinu.

Bas gubitak Petrovine, cini se, kao da je djelovao, te su F'erdinandovci ill njemacka stranka stall o torn radlti, da se nagode s protlvnom (turskom) strankom. Ferdinandovcl Petar Keglevlc od Buzima Ivan Kastelanovlc od Svetoga Duha obratlse se u to
1

ime u drugoj polovicl rujna na Ivana Taha, da povratl Pekrlma Petrovinu; podjedno
ponudlse »slogu
i

mu
pl-

savez«. Tahl se

je Iz

grada svoga Pakraca odazvao
1

29. rujna

ovlm

smom:

»List vas

razumlsmo, u kojem nas opomlnjete, da Ljudevltu

Nlkoll Pekriju po-

vratimo Petrovinu.

Nama

do toga grada

nlje

mnogo

stalo;

mi

bl radije htjeli Imatl bra-

tlnstvo gospodlna Ljudevlta Pekrlja«. Tahl se nadalje raduje predlogu, da se

medju ratuda se u
taj

juclm strankama sklopl »sloga

1

savez« (concordlam et unlonem), samo

trazi,

savez prune

1

njegovl

prljateljl,

kao blskup Slmun
trl

1

Petar Erdedi. Stoga predlaze, neka
tl

svaka ratujuca stranka Izabere
i

do

cetlrl

muza, pa da
bit!

dobrl Ijudl ugovore pravi mlr
spalili

savez (pax vera
se to
ciini

et unio). Jos dodaje:
jer

»Culi smo, da ste vl
stete

cazmanskl kaptol;
kraljevlni
i

nama

manje dobrim,

ce od toga

ovoj

citavoj

nasim

potomclma«.

Posredovanjem dobrlh Ijudl utanaceno bi napokon dolsta prlmirje 8. llstopada 1530. O torn bl Izdana ova Izprava: »M1 Slmun, po Bozjoj apostolskoj mllostl blskup zagrebacke crkve kraljevlna Daimaclje, Hrvatske Slavonlje ban, Ivan Tahl gubernator priodrugl neki rije Vranske, Petar Erdedi od Monyorokereka, zupan zupanlje zeljezne, kao
1

1

1

1

vjernl

podanicl prejasnoga prlnclpa

1

gospodlna Ivana kralja Ungarije

ltd. s

jedne strane;

zatlm Ljudevlt Pekrl od Petrovine, vrhovni kapltan lakog konjanlctva kraljevskoga vellcanstva, Petar Keglevlc od Buzima, Ivan Kastelanovlc od Svetoga Duha, Ivan, Krsto
i

Franjo Svetackl (de Zempche), Nikola Pekrl od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuce, Ivan Qolec od Sutiske, kao
Ferdlnanda,
Isto
1

neki drugl vjernl podanlci preblagoga prlnclpa
kralja s druge strane,

1

gospodlna

Ungarije

itd.

dajemo na znanje, kako smo u subotu

namah
rlma
trlvsl
1

iza

blagdana blazenoga Franje Izpovjednlka stojeci jednl protlv drugih u logo-

(in

castrls nostris) blizu Dlsnlka

(Desnycze)

1

Novog Dvora (Uyudvar),
1


1

promoubljanje,

uzevsl u obzir prolijevanje krscanske krvl, kao
1

medjusobno bratsko

druglm prlpadnlclma ovoga kraljevstva bjesod vise godlna nazad medju nama ubljanje nilo, pa do sada, oj zalostl, potrajalo, pa da bl se takovo prolijevanje krvl posredovanjem stanovltlh dobrlh Ijudl, izabranlh od ustedjelo svaka nesloga smirlla
koje
je
1

nas

iz

sredine nase, utanaci ovaj sporazum mira
1

1

sloge.

Prvo da se sva imanja, kao
staleza
i

1

sva posjedovna prava sve gospode
vrijeme ovih borba
i

plemica

ma

kojega

stanja,

koja

su

za

Ugarsku ma od imadu prljasnjim vlastnicima svjetovnoga duhovnoga staleza otvosva Imanja reno podpuno povratiti. Nadalje da se kasteo llterata Jurja od Kapele, kao Kanonici crkve zagrebacke, prlCazmanskoga kaptola za trl dana odpuste povrate svakl neka imanja svojlh, stajucl uz oba kralja, neka jednako prlmaju prlhode crkve
razmirica, a narocito nakon pohoda turskoga cara u
i

koga

1

ma kako

oteta,

1

i

1

.

.

.

1

1

se zadovoljl svojim zakonltlm dijelom. Svikollkl leza
1

ziteljl
1

kraljevlne Slavonlje
prolazltl
1

ma

kojega sta-

zanlmanja

mogu slobodno
i

1

mlrno ovamo

onamo

trgovati tako, da nltko
stetu nanositl.
1

drugoga ne smeta, ne

prijeci, nltl se

ne usudl pod kojom izllkom

mu

Slobodna
bl zltelji

obcina na Qradcu brdu

grad Zagreb neka kroz vrijeme ovoga primirja nasega
te

utanacenja

budu slobodnl

1

mirnl,

neka nijedna stranka ne dlra u drugu. Nadalje ako
nl

(regnicolae) taksu od pol forlnte drage volje
Jbude, all se nltko

davall gospodlnu Ljudevitu Pekriju,
prlgonitl.

neka
koji

ne smije prljetnjama

pustosenjem Imanja na to
stoji

Nadalje Stje-

pan Deszhazy, podanlk Istoga kralja Ferdlnanda, neka

na mlru zajedno sa svima,

njemu prlpadaju. Jo§ neka

svl

i

pojedini

zltelji

ove kraljevlne Slavonije, gospoda, plemici

t»l^lMmJE

OD

8.

LISTOPADA

1^30.

9d

nizega stanja, ostanu u svojim domovima zajedno sa svima pripadninepiemici, viSega spokojni bez ikakvog ma Cijeg zanovetanja. Jo§ cemo ovai cima svojima slobodni, mirni savez dati na znanje na§ sporazum obavijest velemo?,noj gospodi Ivanu Banicu od Lendave, knezu palatinu, kao Doljne Urbanu Bacanu, podanicima gospodina kralja Ladislavu Moreu de Chula, podaniku reCenoj^a kralja Ferdinanda, da se Ivana, kao oni nasoj nagodi pridruze, ako bi htjeli. Nadalje ova na§a pogodba sporazum neka traje
1 i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

vrijedi do blagdana Triju kralja (6. sije^nja), sto ce doci (1531.), to uz taj uvjet, da svaka stranka svoga kralja do recenoga roka uzmogne obavijestiti o tom, pa ako koii od pomenutih vladara ne bi ovoga naSega utanacenja htjeo prihvatiti ni potvrditi, vet bi
i

i

unatoc

toj

pogodbi naSoj

podigao svoje

cete na protivnu stranku, da je prinudi na
posluh,
i

u to ime poslao kojega

posebnoga
tada

kapitana u tu kraljevinu Slavoniju:
ce

morati ovakva stranka

privrzenicima
prije navijestiti

drugoga kralja deset dana
i

obznaniti dolazak istoga kapitana u kra-

ljevinu,

da se

i

ta (protivna) stranka zrelo
i

uzmogne
slove.

pobrinuti za svoje stvari

po-

ORATIOAD, CAROLVM
SERENISSIMNM
:

V.

Da cemo sve
i

Saoi Romani ltnp«rii

Catfctctn ir.cJjiuir;
j

dino tvrdo

svako pojenepovrijedivo tako sami kao
izlozeno
i

Acad llluftrilTiiros
ofpCJ

6r potctitillmos Pnn4 Romani In-p«ij,f3(rta,cxparteRrg. I
j

i

po nasim podanicima drzati, obvezali
se
i

smo

obecali mi gore napisana gospoda svoi

nicoIjrunjCroaciarptrVuomgangum dc frangcpanibus Comitem &; c, Oratorem ipftiis Croacix, Au« giiftac xMui.AueufiijAn
iK>i^3
0,hac)tca.

jom ca§cu, covjecnosti vjerom svom kr§canskom, pak se obvezujemo obecajemo,
i

potvrdjujuci

to

krijeposcu

nasih

RESPONSIO ILLVSTRISSIMI
-r

PRINCIPIS
Ek #
]

pecata.

loachimiMarchiore'sBrandenburgcnlis Sa
cri

logorima gore spomenutima, rec^ne subote naredne iza blagdana svetoga
u

Dato

4

Romani

Imperij Arcliicamcrarii

(floris,Stctinenfiiim,Pom«raniar,Cjifl'ubi»,

Sdauorum

Franje izpovjednika
(iospodnje 1530*
.

Duc»s,Bijrgrauii Norcm. beigcri.acRiigij Piincipis.

(8.

listopada), godine

M D XXX.

Dok
rat,

je u Slavoniji je bila

bjesnio gradjanski
i

vecim turskim provalama. Ban Ivan Karlovic
kninski biskup Andrija Tuskanic neprestano su vrhovnoga kapitana Kocijana izi

Hrvatska

izlozena manjim

vjeScivali o pokretima u susjednoj Bosni

i

pozivali ga, da Hrvatskoj

pomogne. Jed-

NASLOVNI LIST STAMPANOQA QOVORA.
§to
1530.

nako su

i

hrvatski stale2i, sabrani na sabo(24.
i

rima u Perni
(8.

travnja), u SteniCnjaku

ga je knez Vuk Frankapan 24. kolovoza drzao na njemaikom drJavnom saboru u Augsburgu.
Po primjerku
iz

svibnja),

(22. lipnja),

po drugi put u Stenienjaku neprestano razpravljali »kako
premilostivomu kralju

kr.

svcu£iliitnc

knjiinice u Zagrebu.

bi se

mogli dulje braniti od duSmana turi

skih

ostati vjerni
Iz

svomu.«

stale^i Kocijanu, kako su izabrali odli^noga plemica Qaspara Bartakovi(5a za svoga poslanika komisara (oratorem et comissarium), koji ce u njihovo ime pod pred njegovo carsko kraljevsko veliCanstvo, kao ostale krScanske vladare, da trail od njih pomov^i (ad eximia et ardua nostra negocia

potonjega sabora javljaju hrvatski

i

i

i

nunc exequenda). Ocito

je

Bartakovi(iu bila namijenjena zada(^a, da podje
je kralj

i

na njemaCki

dr2avni sabor u Augsburg, kako
poslanici na hrvatske staleie.
Nije poznato,

Ferdinand jo§ u o2ujku bio predloi^io u svojoj
zato na saboru u Augs-

da

li

je
i

Bartakovi(5 poSao u NjemaCJku,

aii Je

burgu

izloi.io

svu bijedu

nevolju hrvatskoga kraljevstva

knez Vuk Frankapan

od

iOO

FERDINAND

I.

HABSBURGOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

od kralja Ferdinanda, da mil doba nekako nudio se je stajerskim stalezima, da ga prime u svoju sluzbu kao vojvodu lakih konjanika. Dne 9. kolovoza pise iz grada Trzca kneginja Margareta, udova brata mu Krste, kapitanu Kocijanu: »Znademo,
ioze Brinjske.
trazio je jos u prvoj cetvrti 1530.
isto

Knez Vuk

podijeli gospostiju

Ljutomjer u Stajerskoj, u

da vasoj velemoznosti

iiije

skrovita nasa nevolja

i

bijeda, jer

ih

je

prikazao knez

Vuk
rijese

(13oiphangus)«. Ocito je tada

Vuk

bio vec na putu u
i

Njemacku, gdje se bijase u Augsburgu
i

skupio drzavni sabor, da se u nazocnosti cara
vjersiie

kralja Karla V.

njegovog brata

razpre izmedju njemackih katolika
(posiije
18.

i

Lutherovih sljedbenika. Vec prvih dana nasu pred sabor poslanici habsburzkih nai

kon otvorenog sabora
Dietrichstein oduljim

lipnja)

dosii

sljednih zemaija (Austrije, Stajerske,

Koruske Kranjske), pa je u njihovo ime Sigismund njemackim govorom zaklinjao cara knezove, da »za sva buduca
i

vremena skrse bijes turskoga neprijatelja, da osvete tolike po njemu pocinjene stete nedjela«. Knez Vuk Frankapan dosao je u Augsburg tek u kolovozu, te je onda 24. kolovoza drzao na latinskom jeziku svecan govor, kojim je cara knezove zaklinjao da pomognu
i
i

i

Hrvatskoj. Pozdravivsi cara i gospodu u ime hrvatskih staleza (magnates ac nobiles regni Croaciae) zivim je bojama prikazao sve strasne nevolje, sto ih je bijedna Hrvatska (misera Croacia) kroz tako dugo vrijeme (tam diuturnis temporibus) od bijesa turskoga podnosila.

Pa

i

danas stoje Hrvati kao privezane ovce, izcekujuci smrt
occisionem exspectamus). »Gledajte dakle
li
i

(in

hodiernumque ut
i

ouis

alligata

razmislite, presveti care
koji
bi bi

vi kne-

zovi rimskoga carstva, imade
vrijemCi,

na citavom svijetu slican narod,

kroz tako dugo

moren od
nijeste

tolike nevolje, uztrajao u vjeri

krscanskoj? Mogli

nam

spotaknuti:

zasto

se

borili

za domovinu

i

slobodu svoju? Nitko ne moze uztvrditi, da se

nijesmo

koji put odrzali

muzevno branili. Evo vec je osamdeset godina minulo, sto se neprestano borimo: smo pobjedu, a koji put smo Ijuto stradali ne mogavsi odoljeti jacoj sili,
i

koja
niju.

je

oborila grcko carstvo, bosansko kraljevstvo, te svladala Bugarsku, Srbiju
sto se je

Alba-

netom dogodilo prebogatoj Ugarskoj? Sve je turska sila svladala, samo Hrvatske nije posve osvojila! Ali mi toga dulje podnijeti ne mozemo. Na vas se obrajer se vec zlo jer vas zapada veca briga za obranu krscanstva, camo, care knezovi, pogibli primicu vasim nasljednim zemljama. Ako ne dobijemo pomoci, mi preko zime u svojim sjedistima ostati ne mozemo, vec cemo se ili nezasitnomu zmaju podvrci ili po citavom svijetu razasuti. Promisli, care, kako ces Bogu poloziti racun radi propasti tolikih
i i i
i

A

dusa!«

obseznu poslanicu, Knez Vuk Frankapan predao je caru u ime hrvatskih staleza potanko bile izlozene molbe njihove. Na to je u ime cara knezova knezu Vuku drugovima (magnificis dominis totius universitatis regni Croaciae oratoribus) odgovorio izbornik Joakim. Najprije je Hrvate pozalio radi tolikih nevolja,. braniborski markgrof napokon im objavio, kako car Karlo sto su ih dosad snosili, hrabrio ih za dalji odpor, stalezima rjemackim razpravljaju o ratu na Turke kao Zajedno s kraljem Ferdinandom o drugim potrebama krscanstva. AU uza sve to Hrvatska nije ipak primila nista, vec dalje ostala izlozena neprestanim navalama turskih susjeda. Cak modruski biskup Simun morao je u to vrijeme ostaviti svoju stolicu u Vinodolu, te se skloniti na Rijeku. Odatle
i

u kojoj su
i

i

i

i

i

i

j

i

pisao

je

18.

listopada 1530. Kocijanu ovako: »2ivim sada na Rijeci, jer se ne usudjujem-

dalje prebivati u

Vinodolu radi Turaka, kojih sam rukama jedva
in

umaknuo« (Hie nunc

vitam vivo

in

terra Fluminis, quia esse
6.

Vinodolo non audeo propter Turchos, ex quosastali su

rum manibus vix alias evasi). Dne na sjeveru Kupe u Turovom polju

studenoga

se hrvatski stalezi na sabor

(in

campo Twrowo), pa

su onda poslali svoga pouzda-

nika Jurja Zimica kapitanu Kocijanu u Ljubljanu.

Kroz citavu godinu 1530. nije dakle Ivan Kocijan nista ucinio, budi da pomogne Ferdinandovcima u Slavoniji, budi da obrani Hrvatsku. Pa sam Ferdinand uklanjao se je odluShom postupku, vec je, zabrinut za poslove u Njemackoj, nastojao, da u sultana izi

SREDNJA STRANKA U UQARSKOJ
prosi mir, a sa
se

I

SLAVONIJI.

101

punomocnici obaju protukraljeva
i

suparnikom svojim Ivanom Zapoljom da se nagodi. U listopadu 1530. bijahu sastall u Poznanju, da posredovanjem poljskoga
j'e
i

kralja
ali

saskoga hercega ugovaraju o miru, na §to
25.
bi

sultan bulejman pristao. Mira ne

hi,

su posrednici predlozili, da se od 13. prosinca utanaCi primirje na godinu dana. Ferdi-

nand prihvati primirje mjesecno primirje, koje
dinand
stojao.
bi

studenoga; Zapoija pak privoli tek 23. sijeCnja 1531. na tro-

onda

s

privolom sultanovom produljeno do

1.

svibnja 1532. Fer-

u to

5.

sijeCnja 1531. izabran za

rimskoga (njemadkoga)

kralja,

pa

ie

onda na-

da

ga

priznaju
koji

protestantski
bijahu sklopili
.^oflTcf quifpiam o Sadratidlmc Cvrir^SacriA Ro mani Imperii proccrcs Sif dommi iiliiltnirimiobicci

knezovi njemaCki,

savez u Schmalkaldenu na obranu svojega vjeroizpovijedanja.

Bas

to preveliko

zanimanje Fers jedne

dinandovo za njemac^ke poslove
raka
s

re.Curnonpiignaftispropafria.'achbcrcatcueftra: Maicftati ucftraj Cxfarce , ccrtc&'omnifrauJc pro
cul

strane, a zavisnost Zapoljina od

Tuje

po(rumdiccrc;Qt ha^c prouinciaab o^Truaginta

druge bijase uzrokom, da se

abundanci cffimonc aniiisjConcinuo'afmis, fanguiniSjOon parccns pjcrfonis, dimJcarc non cdTa
uiCi Aliquando ui<floria Si.'cf iumpho pocira cftrAli* quandorandcmfiepiusinipar hoftiuinbus tcrucuj lenfcr cxciticproftrara:Q* ccrtum cfl:,Turci magni hubcrrimc uircs cdoccc,n5 modo, quid huicmikrg prouitidsc cxigu j uif cs: fed quid grarcis; fumma fa*

Cum

najprije u Ugarskoj, a

onda

i

u hrvatkoji

skom
nijesu

kraljevstvu
bili

javljalo

Ijudi,

zadovoljni s nijednim kra-

Ijem. Jo§ u sijecnju 1530. bija§e ostro-

gonski

nadbiskup

Varda

pokrenuo

picnria

:

incxplicabilcfq? diuida:; contra tyranm'dc

misao, da se vodje obiju protustranaka

p ^
'

illiusS^pocaitiaprofcccrunt.Qui poft^ banc oar*
rcmpclagiingrcflus,brcuiori tempore, fcdctnimi
pcTT)

sastanu na dogovor. Kasnije prihvatio
je tu

Grxcorum obtinuit: Rcgnum Bozne, Bulga^

misao

Petar Perenj,
nije

koji iza

Sulejmanova pohoda
zili

pristajao ni

tiam,Scruiam Albaniamcp occupauit r cp hanc mife ra'mprouindam, pcnitus dclcrcualuit;Quotintes

uz koju stranku. Njemu su se pridru-

rim duccs.'Comitcffp profligauit: Quid hrjs tempo
hbusclapfis,ditiflimo Rcg.io HungariarcucnictoJ

mnogi odmetnici Ferdinandovi
pa
i

i

Zapoljini,
bili

takovi muzevi, koji su
ali

to orbipatct.Omnia hare minori memento tempo* fis: fyda gens Turcalis fupcr tam diCilTimis ac opu<
IcntifTimis

vjerni

svojim kraljima,
i

im

Regius effccit^ ipfam Croaciam rotalu

je

ter cxpugnauit: Idcirco
ipfi

nemo pofcft affcrerc :Qf
fc

bilo vise

do mira

srece svoje

domogovo-

Rcgnicolj usrris cafibus forrunae

fubmittcn?

vine. Protivnici Petra Perenja
rili

tcs:

pro fua

uirili fcfc

non

dcfcndiiTcnt.

su doduse, da smijera ukloniti oba
te

Igitur Sacratiflime Ca:far,uorq; prindpcs &: do;
ininillluIlrifTimj
:

protukralja,
kralja
i

se

sam nametnuti za
ta

noucririsnosharcdiutjusfoJlcn

re,

non pofTc; Quonianj; Res, &: negoaa noftra
Aiij^

m

bar drzavnog kapitana pod zaali

stitom turskom;

objeda

nije ni-

I

cim dokazana.

JEDNA STRANICA STAMPANOQA QOVORA
kneza Vuka Frankapana. Knez priCa njemaCkim
stalezima, kako se Hrvatska \tt osamdeset go-

Dne

6.

o2ujka 1531. sastali su se

Petar Perenj, Juraj Suljok, Valentin Turak, Juraj Bator, Ljudevit Pekri,
Ivan Lengjel
b
i

dina odupire Turcima.

Toma Pethew
da
je

u

B

o-

v c u

(Babolcsa),

vijecaju

o
in

spasu domovine, koja

»spala na najnize grane« (iam
i

extremis laboret), pa da urade
fidei et
i

ono, Ȥto im se cini koristnije za obranu vjere
triae utiliora viderentur).

domovine« (quae ad tuitioncm
ugarske

pa-

Tom

prigodom

sastavili su poziv na staleie
ili

hrvatske.

da se do
nc ce
ni

19. o?.ujka

sastanu na skup§tinu
vijecati,

sastanak u

Be

1

ov a

r

(u Ugarskoj), gdje se

o Cemu drugomu

nego o spasu domovine

i

obrani vjere. Pozivu

tomu

najviSe su se odazvali ba§ u hrvatskom 'kraljevstvu. koje je dosad toliko stradalo radi prijestolnih borba. (lotovo svi poznatiji velikaSi hrvatski i slavonski do§li su ili sami na

sabor,

ili

su poslali svoje zastupnike.

Tu

je

bio ban Franjo Badan, kapitan Ljudevit Pekri,
i

zatlm Antun Banic, Urban BaOan, Ivan Ka§tclanovie, Nikola Pekri, Ivan

Krsto od ple-

102

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

mena Zempce
Ivan Tahi
Blagajskih,
i

(Svetacki), a zastupnike poslali su zagrebacki biskup

tim Petar Erdedi, kninski biskup Andrija Tuskanic,

ban
bilo

Petar Keglevic. Udara tek u
ali ti

oci,

da

nije

^imun od Erdeda, zaLadislav More, knezova Zrinskih, Frankapana
Ivan
Karlovic,

i

nijesu u
stigli

obce u potonje doba

utjecali

u

gradjanske borbe. Skupljenoj u
nj

Belovaru gospodi
izjave;
ali
i

su doduse od Zapoljinih gorljivih privrzenika pozivi, da se za

stalezi nijesu se dali

obmanuti, vec su jedino razpravljali, sto bi bilo na korist
21.

domovine
18.

vjere.

Napokon izdase

ozujka proglas na narod, kojim
i

ga

pozvase
i

za

svibnja na sabor u

Ve

s

p

r

i

m. Tu ce se bez mrznje

strasti vijecati

o slozi

jedin-

stvu naroda, o obrani drzave o uzcuvanju svete vjere. Pripovijeda se, da je nakon ovoga sastanka Petar Perenj skupio zbor svojih pouzdanijih prijateija, da je torn prigodom primljena njegova osnova, koja bi se u Vesprimu predlozila; tako isto da je Perenj
i i

poslao bogat dar velikomu veziru, da

si

tako osigura zastitu
ni

i

pomoc Turske.
pocudan sastanak u Belo(i

Sasvim

je

prirodno, da

ni

Ferdinandu
travnja

Zapolji nije bio

varu, a jos su manje mogli dopustiti, da se bez njihove privole

njihovih palatina) saziva

drzavni sabor. Ferdinand

je

27.

1531. iz

Praga razaslao brojna pisma na hrvat-

sku

i

slavonsku gospodu (kao na Ivana Ernusta od Cakovca, Ivana Kastelanovica, Petra
i

Keglevica

druge), u kojima se svima zaprijetio

svojom nemiloscu

i

kaznama

(indignacione
je
i

nostra grauissima et pena pro arbitrio nostro), kad bi se odazvali. Jednako
ucinio,

Zapolja

pace

je

razglasio sabor svojih privrzenika za 21. svibnja u Stolnom Biogradu. Zaje

Vesprim tako malo velikasa plemica, da se sabor nije ni otvoriti mogao. Premda je Perenj ocekivao brojnu gospodu iz Slavonije Hrvatske, nije odanle gotovo nitko dosao. Mnogi se bijahu na putu vratili svojim kucama, doznavsi za zabranu obaju kraljeva. Medjutim ni na saboru Zapoljinu u Stolnom Biogradu nije se skupilo dovoljno Ijudi, tako da se ni jedan zamasniji zakljucak nije
brana obaju kraljeva
djelovala; na urecerii dan doslo je u
i i

mogao

stvoriti.

Nastojanje srednje stranke, da se gradjanske borbe smire, ostalo

je taj

put jalovo.

Rat izmedju Ferdinanda
se ojacaju
i

i

Zapolje imao se
je

je produljiti,

pa su oba suparnika pregnula, da

i

prikupe saveznika. Zapolja
je

u to ime slao Jeronima
s

Laskoga na francuzki

englezki dvor, a uza to

neprestano stajao u sporazumu
i

Ferdinandovim protivnihtijuci
bill

cima u Njemackoj, poimence sa saskim izbornikom
nasuprot nastojao
suparnika zapoceti
je

bavarskim vojvodama. Ferdinand
ni

novim poslanstvom

izraditi

mir sa sultanom. Ne
sud.

jedan od
poslanici
bi
ili

rat,

privolise pace na obranicki
i

Na

torn
i

sudu

bi

poljskoga kralja, pa njemackoga cara, francuzkoga, englezkoga oba takmaca dosli sami na sud, ako bi potrebito bilo. Ali razprave o tom, tko ce predsjedati sudu (car
poljski kralj),
bilo
i

gdje ce sud vijecati (Passau

ili

Krakov) otegnule su se tako dugo, dok

nije

prekasno.
Kralj je Ferdinand jos
6.

Praga izdao nalog banima Ivanu Karlovicu Franji Bacanu, da rijese neku parnicu izmedju Stjepana Deszhaza od Susjedgrada Klare udove Martinove od Qornje Stubice radi posjeda Dubovca. No malo zatim stigla je oba bana kraljeva nemilost, mozda zato, sto se bijahu nedavno pridruzili srednjoj stranci pod Petrom Perenjom. Vec 10. lipnja tuzi se Ivan Karlovic kapitanu Kocijanu iz Novigrada ovako: »Qospodine sinko moj! Mi smo ti osobito hude srece: gdje god sluzimo, svagdje nas bije bijeda. Pokojni kralj Ljudevit bijase nas otjerao sa svoga dvora povjerovavsi rijecima nasih protivnika. Bojim se, da me ne ce takodjer prognati iz sluzbe
svibnja 1531.
iz
i i

i

moga preblagoga
dusmani kralja
nijesmo nikada
bi bilo

i

premilostivoga kralja Ferdinanda.

Cull

smo naime, da
koji

su

ovi

nasi

obavijestili,

da smo mi netom sa zagrebackim biskupom
a

stvorili
i

nekakav
da

zakljucak, naperen
ni

proti

kraljevskomu velicanstvu. Onaj,
ni mislju,
ni

sve znade,

to znade,

pismom,

rijecima nista zajedno radili s recenim biskupom, §to
je

protiv njegova velicanstva

ili

protiv na§e casti. Jedina
cinili.

nasa krivnja, sto nijesmo
bi sluziH

htjeli

paliti ni

obarati kraljevstva, kako su to drugi

Mi naime ne smatramo, da

nasega

SMRT BANA IVANA KARLOVICA (KOLOVOZA
kralfa.

1531.)

103

kad

bi robili
li

i

palill

po krallevstvu niegova veliCanstva
i

.

.

.

U ostalom vas molimo, javite
bl,

nama, dolazi

njegovo veliCanstvo
bi tada
i

gdje sada boravi, jer <5emo k njemu podi, da se opravbiti

damo. Oj kad

mogli nazoCni

na§i

duSmani,

vidleli

da

nam

ne

bl

mosrif

nadamo. da njegovo veliCanstvo ne 6e vi§e vjerovat! lafima naSfh Malo zatim, 2. kolovoza pi§e opet iz ?rada svoga Lukavca u TiiropoIJii protivnika«. kranjskomu podkapltanu Kristoforu Purgstalleru ovako: »List va§es:a gospodstva primismo
niSta uCiniti; zato se
i

razabrasmo, §to

nam

pi§ete,

da 6e se obdr^avati nekaki zbor plemfda Hrvatske, gdle 6e

da se plada danak turskomu caru (pro ordinacione dandl* tributum imperatorl Turcarum). Neka znade vaSe gospodstvo, da ne 6e biti druj^i zbor, nes:o zato, da se hrvatsko
odrediti,

plemstvo po^odi radi nekoRa spora
znajte.

s

knezom Stjepanom Blagalskfm. Olede danka pak

da su

zsl

s:ospoda mapfnati Hrvat-

ske ved odavna (iam diidiim) davali tur-

skomu

caru. Jedino ia nijesam
koji

jsra

davao.

A

isti plemi(5i,

ga nijesu

pladali,

kazu

svi,

da 6e danak davati Turcima zato,

§to

nemaju nikakve pripomoci od niegosluzbe. Medju-

vog veliCanstva za svoje
tim neki
i

iz

KoruSke u velike ocrnjuju nas
mi

plemide hrvatske, te Cine na§e sluzbe
to

mrzkima njegovu velicanstvu; a
nijesmo
zasluzili,

jer

kad ^od mozemo.

jesmo vjerni njegovu veliCanstvu kao premilostivomu ?:ospodaru. Z a k r a t k o

hodemo da osobno odputuiemo k njegovom velicanstvu.«
Medjutim banu Ivanu Karlovidu
Jos prije
gradu,
crkvi
te nije bilo

vi§e mogude, da se pred kraljem opravda.

puta
bi

umro

je

on u Medvedu

sahranjen

Remetama
gdje

u

pavlinskoga
Zrinski

samostana,
rodjaci

mu
NIKOLA JURlSlC
1

knezovi
latinskim

kao
s

postaviSe
i

JOSIP

LAMBERQ

nadgrobnu ploCu

porodi5nim grbom

napisom.

Nad grbom

bila

je

uklesana Karlovideva lozinka: »Scio quod

kao poslanici kralja Ferdinanda pred sultanotn Sulejmanom u Carigradu 7. studenoga 1530. Po slici, Stampanoj u savremenom njemadkotn putopisu „Itinerarium Wegraysz kun. may. potschaft

redemptor meus vivit* (Znadem da moj
spasitelj 2ivi).

gen Constantinopel zu dem Turcischen

keiser Soleyman,

Anno XXX.-MDXXXI. Putopis
je

napisao je Benedikt Kuripe§ic, koji

poslanike

Jedva
je

§to je

kralj

Ferdinand do-

pratio.

znao za smrt bana Karlovi(ia, upravio

redovima kraljevine Hrvatske 27. kolovoza iz varo§a Scherdingena poslanicu, u kojoj im je javio da se io§ nije rijeSio, koga bi imenovao banom, pa stoga je kninskomu biskupu Andriji Tu§kanidu povjerio, da zamjenjuje bana obavlja sve poslove njegove, dok se ban imenujc. Podjedno je pozvao stale^e, da se biskupu u svemu pokoravaju, te tako izpunjaju obveze prisegom preuzete.
stale2ima
i
i

Tako
lis),

je

Ferdinand stvorio novu Cast
je doslije

banskoga namjestnika
bila

(locumtenens bana-

koja

u hrvatskom

javnom fivotu

nepoznata, te se

je protivila

starinskomu

ustavu.

Mo2da vec
Casti, jer

prije,

no svakako sada odrekao se

je

i

drugi ban Franjo Badani svoje
u
posljednjoj
Je

se nikad viSe ne spominje kao ban.

Tako su sada

Cetvrti

1531.

bila

na delu hrvatskoga kraljevstva dva biskupa: u Hrvatskoj bio

banski namjestnik

.104

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

kralja Ferdinanda kninski biskup Tuskanic, a u Siavoniji bio je

pravim banom kralja Ivana listopada kao ban izdao u Cazmi povelju, kojom je svomu rodjenomu bratu Ivanu Tompi i necaku Petru Palffyju od Erdeda za vjerne sluzbe, ucinjene kralju Ivanu, podijeiio posjedovanja Lemes kod QjurZapolje zagrebacki biskup Simun od

Erdeda, Potonji

je

29.

Preseku u krizevackoj zupaniji. Medjutim se je jos jednom pojavila srednja stranka, da utre put sporazumu miru hrvatskom kraljevstvu. Taj put stao joj je na celo Toma Nadazdi. Dne u Ugarskoj 1. studenoga 1531. skupili su se clanovi te stranke u gradu Zakonu (2akanju). Po imenu spominju se pecujski biskup Suljok, Valentin Turak, Ivan Salaj, Pavao Bakic Stjepan
gjica
i

i

i

i

Majlath. Oni su se dogovorili

i

sazvali za prvoga sijecnja dojduce godine

1532.

sabor u

kod Blatnoga jezera, da se ondje vijeca o boljku drzave (de permansione K huius oppressi regni) bcz obzira na oba protukralja. Zapolja zabranio je Naet bono valjda drugim svojim privrzenicima, da podju na taj sabor; Ferdinand nasuprot, dazdu Stjepanom Majlathom, koji ga bijahu potaknut svojim privrzenicima Ivanom Salajem 5. studenoga o svemu izvijestili, nadao se je od sabora koristi za svoju stvar, pak je 50zivao na nj svoje odane Ijude, da sto brojnije dodju, ne bi li njemu nepovoljne zakljucke
grad
e n e s e
i i

osujetili

i

kojega Zapoljevca premamili. Ferdinand

je

pace molio brata

i

papu, da

i

oni

onamo

poslju svoje zastupnike.
i

Sabor se je zaista skupio u ureceno vrijeme, a doslo je na nj sila magnata plemFerdinandovih poslanika stva tako iz Ugarske kao iz Slavonije. U nazocnosti carevili stvorili su ovaj zakljucak: »Mi svi nazocni ovdje priznat cemo za kralja onoga od takmecih se vladara, koji ce moci drzavu sacuvati. Zato saljemo poslanike tako Ferdinandu
i

kao

i

Zapolji.

Poslanici,

koji

podju k Ferdinandu, neka ga pitaju, ima
i

li

u njega volje

i

snage, da zemlju od Turaka brani

da

ju iz njezine

nevolje pridigne; za odgovor pak neka
to

ne primu prazne

Drugi poslanici neka opet pitaju kralja Ivana, uzdaje

cemo ga priznati. pomoc tako, da bi mogao drzavu osigurati bez pomoci Turaka, koji su opasni kao prijatelji. Moze on pomoze li u sultana stici, da se u buduce ne bi Ugarska morala bojati turskih navala, izraditi, da mu povrati medjasne tvrdje osim Beograda Sabca. Ako to zaista moze, onako neka bude nas kralj. Inace cemo se mi radije dobre voljc pokoriti Turcima, jer
rijeci,

nego golove cine; pa ako

moze
li

uciniti,

svi

se

u

svoju

i

li

i

i

i

moramo

zapasti pod njihovu vlast, ako borba izmedju oba kralja dulje
12.

potraje«.
bit

Jos

bi

odredjeno, da se

ozujka ponovo sastane sabor u

Berenhidi. Onamo
i

ce po-

zvani jos poljski poslanici; jednako ce se saobciti odgovori obaju kraljeva na poruke, pa
ce se

prema tomu konacno
i

odluciti.

O

ponasanju hrvatskih

slavonskih magnata na sai

boru u Keneseu znademo samo, da su bivsi ban Franjo Bacan, Valentin Turak
dazdi najvise rogoborili
najvjerniji privrzenik

Tomo Naje

receni zakljucak zagovarali; jedini Ivan Tahi izticao se
te je

kao

Ferdinandov,

»deset

i

vise puta na ocigled sviju ozbiljno opo-

minjao plemstvo (uulgus nobilium), neka se svima silama cuva,
ruke«. Ali drugi su

da ne padne

u

turske
i

maca

(se vel

mu odgovarali, da ne znadu za nikakvu razliku izmedju Turaka Thurcas vel Qermanos nullo discrimine habituros).
nije bila

Nije-

Odluka staleza u Keneseu
sebe.

pocudna

ni

Ferdinandu
je

ni

Ivanu, te su oba od-

vracala svoje privrzenike od sabora u Berenhidi. Svaki

opet svoje Ijude skupljao oko

Medjutim svako dalje dogovaranje bilo je suvisno, jer je u to sultan Sulejman po treci put s velikom vojskom dolazio u Slavoniju Ugarsku. Vec 5. travnja 1532. pise Ivan Tahi iz Pakraca Ivanu Kastelanovicu: »Znademo za stain o, da je turski car na putu... S Ljudevitom Pekrijem izvolite govoriti ovako: Ako je njemu milo nase prijateljstvo, neka nam vrati nasa imanja. Inace cemo nakon svrsena primirja (1. svibnja) imanja nasa natrag uzeti, kako cemo moci. Ali bolje je, da gojimo medjusobno
i

prijateljstvo,

nego da budemo
i

neprijatelji.

Ne zna

se,

komu
1532.).

bi

se sreca nasmijala«.

Bezvladje u Hrvatskoj
u Ugarsku
i

Siavoniji (1532.
(9.

1537.).

Treca provala sultana Sulejmana
Turci osvojise Pozegu s cita-

podsada grada Kiseka

—30.

kolovoza

PODSADA KISEKA GOD.
vom zupanijom
ianova na Turke
(srpnja
i
i

1532.

105

kolovoza

1536.),

zatim j^rad Klis
(9.

(12.

oiujka 1537.). Voina Koci-

poraz krsi^ana kod Goriatia

listopada 1537.). Sulejman bijaSe privolio

na

do svibnja 1532. samo zato, jer nije bio spreman, da povede veliku vojsku na Spanjolskoga kraija Karla V. Znajuci to Ferdibrata mu, njemaCkoga cara Ferdinanda nand pokuSao je, da posianstvom odvrati sultana od zasnovane vojne. Qrof Leonardo Noprifnirje
i

i

Josip Lamberg bi§e jo§ u studenom 1531. odredjeni, da idu pred Sulejmana obse^nom punomoci, Neka ponude sultanu godiSnji dar od 100.000 dukata, ako preSlavonijom); ako mu ostavi samo ono, pusti Ferdinandu citavu Ugarsku (s Hrvatskom §to zaista drzi, neka mu bude 50.000 dukata svake godine. Ako Sulejman na to ne privoli, uz uvjet, da Ugarska pripadne Ferdinandu tek iza neka izmole bar dulje primirje, ma

sarola
s vrlo

i

i

i

Zapoljine smrti. Medjutim poslanici poSli su djose

iz

Ljubljane na put tek

3.

svibnja 1532., pa do-

juznom Srbijom do Nisa, gdje su zatekli cara, koji bija§e 26. travnja iz 120 topova. FerdiCarigrada poSao na vojnu. Imao je sultan vojsku od 140.000 Ijudi nandovi poslanici stupise preda nj 13. lipnja, te mu izlozi§e ponude svoga gospodara. Ali on ne htjede cuti ni za mir ni za primirje, vec povede poslanike sa sobom. U Bcograd
i

Bosnom

i

vojska kod Osijeka preko Drave. Ferdinandu ovo pismo: »Kod vas ondje varaju se vec dugo ubogi kr§(5ani, jer im se neprestano govori, da ce ih povesti na Turke, pa im se u to ime otima novae. Zato sam odlucio podici vojsku na spanjolskoga
stize

Sulejman
prije

21. lipnja, a tek 19.

i

20. srpnja presla

mu

je

Malo

toga

17.

srpnja

napisao

je sultan kralju

kraija (Karla V., kojega nije priznavao za cara, jer je
zemlji).

samo jedan

car

— Sulejman —
su

na

Na

granici

Ugarske

dosli su tvoji poslanici

preda

me

i

javili

mojemu zastavkraija.

niku Ibrahimu, sto zele. Znaj, da se nijesam digao

na tebe, nego na spanjolskoga

Cim dodjem do njemacke
on svoju zemlju ostavio
i

granice, neka mi dodje u susret, jer se ne bi pristojalo, kad bi

Kralj spanjolski govori vec dugo u sav glas, da sada na celu moje vojske. Ako je on hrabar muz, neka iwi doceka. pa da bude, §to Bog hoce. Ako me pak ne ce docekati, neka salje danak mojemu

pobjegao

.

.

.

ce udariti na mene: eto

me

carskomu veli^anstvu«. Medjutim Sulejman ipak dalje vodio sa sobom. poslanicima, ve^ ih je
i

nije to

pismo odpravio po Ferdinandovim
je

Jo§ 23. svibnja bijahu kralju Ferdinandu

javili

ugarski savjetnici, da se

sultan

podigao

s

volskom.

i

da

je

Ivan Zapolja nakon minuloga primirja obnovio borbu, podsjedgledao
je
i

Ferdinand skupiti §to vecu vojsku oko Be^a. koncu svibnja 40.000 pje§aka 8000 konjanika, koji NjemaCki drzavni sabor dozvolio je na druge zemlje se pod falcgrofom Fridrikom moraju do 15. kolovoza skupiti u BeCu. CeSkia Ferdinandove obedale su velike svote novaca ili vojnika. Pa car bio je gotov poslati nekih 40.000 §panjolaca. Talijana inozemskih placenika. Sam papa poslao je kralju 100.000 zlatposvedenu zastavu, koja bi nih forinti za 10.000 ugarskih pladenika; suvi§e darovao je
nuvSi grad Vi§egrad.
te glase
i
i

Na

i

i

i

se nosila pred
je,

da sjajno

Cetama Valentina Turaka doCeka Sulejmana. Na koncu svibnja pozvao
i

Pavla

Baki(ia.

Medjutim
je

i

Zapolja spremao se
24.

sve velikaSe, da se do

skupc u PeSti, pa da odanle podju pozdraviti sultana. Ali naroCito slavonska gospoda nijesu se htjela odazvati pozivu. Biskup Sime od Erdeda odpisao je paCe Nada2du: »Budi uvjeren, da ne 6u pred sultana dodi, van ako me do njega odvuku okovana, Cega me
lipnja

ipak

Bog

oslobodio*.
nije

Pre§av§i Dravu

Sulejman poSao uz Dunav prema Budimu, \e6
i

je

udario jugo-

zapadnom Ugarskom
jaSnjih

?.eljeznom), koju bijaSc za pri(?.upanijom baranjskom, zaladskom pohoda poStedio, kojom ga je vodio kraci put prema Austriji BeCu. Ne na§av$i nigdje odpora dopro je napokon do malenoga grada K s e k a blizu medje Stajerskc, izmedju Sombotelja Sopruna. U tom je gradu tada bio kapitanom poznati hrvatski lunak pouzdanik kraija diplomata Nikola (Mikulica) J u r § (i, Ijubimac hrvatskc gospode ravno prema BeCu udario, bio bi jo.^ Ferdinanda. Da je Suleiman mimo taj grad proSao
i
i

i

i

i

i

i

i

i

nepripravne zatekao svojc neprijatelje. Ali on

si

bijaSc utuvio u glavu,

da mora

prije taj

grad

uzeti.

106

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC
je

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
10 tezko oruzanih konjanika,

Nikola»Jurisic imao

uza se samo 28 lako

i

kad

je

pred Kisekom osvanuo
spremio,
seljaka
braniti.
iz

6.

kolovoza

veliki vezir, a 9.

sam

car Sulejman. Jurisic bijase se
ali

da

s

ceticom svojom podje glavnoj vojsci u Becu;

biiduci da se je
i

mnogo

okolice sa
je

zenama

i

djecom u grad

sklonilo, odluci ostati, te Kisek
je

narod u njemu
i

Premda

grad bio slabo utvrdjen, ipak

on od pridoslih seljaka

domacih gra-

djana sastavio malu posadu od 700
»braniti ovaj maleni
i

momaka. »Ja sam
i

se usudio«, javljao je Ferdinandu,

slab! grad protiv turske sile, ne zato, sto sam se nadao, da cu ga tako krscanskim vladarima pribanego da samo koji casak neprijatelja zabavim vim vremena, da se priprave za odpor. Samo zato izlozio sam se najvecoj smrtnoj pogibli.« Dok se je JuriSic jos spremao na obranu hrabrio zdvajajuce gradjane, smjestili su
spasti,
i

Turci svoje topove na obliznja brda
je

i

vinograde, pak su
bila
cetiri
i

sipali

vatru sa svih strana. Sreca

bila

po Kisek, da topovska zrna nijesu
stall

veca od
su

jaja.

Nakon trodnevne neprekidne
i

pucnjave

su Turci

13.

kolovoza sa

strane jurisati, lagume kopati

na zidove

se uzpinjati. Branitelji suzbili su sve jurise

dizali

neprekidno lagume protiv turskih

laguma. Ali jedan turski lagum razvalio
stall prodirati u grad. Ali
taj

je

zid na nekih 16 metara, te su
i

onda pukotinom

put suzbili su branitelji navalu
ih
je

zatrpali pukotinu.
s

Na

to su

Turci podigli dva sanca (Jurisic
grad.

prozvao drveni bregovi), pa su
zidu,

njih

pucali na

Tako

su domala nacinili opet dvije rupe u

naSto su

juriSali

bez prestanka,

pace su nekoliko puta prodrli tako daleko, da su vec nataknuli na zidove svoje barjake,
koje su medjutim opet morali skinuti. Osobito zestok bio
je

dvanaesti juri§ dne 28. kolo-

voza, kada su se vec
pisao
je Jurisic jos

cetiri

zastave vijale na gradskim zidinama. Nakon odbitog juriSa

istoga dana Ferdinandu pismo, koje je zavrsio rijecima:
je

»0d

nasih 700
forinti

oruzanih zemljaka vec
kupio,

polovica poginula; od puscanog praha, sto
centu.

sam ga za 300

imadem Tek

jo§

jednu

Samo Bozja

milost cuva nas; budi ona milostiva

mo-

joj du§i«.

sto je Juri^id

ovo pismo

kralju odpravio, eto turskih glasnika

kod razvaljenoga
2ivi.

zida, pozivajuci ga,

da preda grad.

On

odgovori, da ne ce grada predati, dok

Za

pol

sata vrati^e se opet glasnici javljajuci, da je sultan planuo
kornosti,
all

ce

mu

veliki vezir pomo6i,
je

2000

forinti

za uvijek. Juri§i6

gnjevom radi njegove tvrdoako odkupi grad budi godisnjim dankom budi za odgovorio: »Qrad nije moj, ja ne mogu za nj danak pla6ati,
je isto.

ovako veliki vezir Juri§ica na predaju grada, Za jedan sat udarili su turski talambasi pozivaje nagrade. »Svaki je ju6i vojsku na juri§. Ibrahim obe6avao je dobitnicima ve6u pla6u uzeo du§u na jezik«, pi§e turski povjestnicar Pecevi, te je klicao: »Ili 6\i duSmaninu odrua 2000 forinti
all

nemam«. Tri put pozvao

svaki put odgovorio

mu

junak

1

biti

glavu,
i

ili

cu

tine

natakli su
je dvije

zadobio

druge je sam izgubiti«. Bijesni janjicari osam zastava na zidove. Posada izgubila rane. S ostatkom posade sklonio se je za
i

cete oborile su se na sve pukoje

60 momaka, pa.i sam Jurisic
djeca

sanac, koji bi iza pukotlne poi

dignut, pa ce sada biti posljednji boj.

U

taj

osudni cas udarili su zdvojni starci, zene
i

u tako grozan jauk

i

zapomaganje, da su se Turci prepali
neki konjanik s ognjenim

stall

uzmicati.

Kasnije su

Turci govorili, da
pripisivali

ih je

macem

gonio sa zidina, dok su krscani

posve potrosen; sto
ne bi

pobjedu sv. Martinu. »Moj puScani prah«, pisao je Juri§i(5 kralju, »bio je vec je od mojih Ijudi ostalo na zivotu, vec je svu volju izgubilo, te se
ni

mogao

jedan sat vi§e braniti«. Tri sata nakon odbijenog juriSa javio je veliki ve-

zir JuriSicu,

dogovor.
zelji

mu je u sultana izprosio milost, te ga je pozvao, da dodje k njemu na Tu mu je Ibrahim javio, da mu je sultan poklonio grad Kisek. Po JuriSicevoj
da

smje§teno
bi

djedno
se
30.
je

bi pred pukotinom deset Turaka, da brane pristup ostaloj vojsci; pona zidovima nataknuta turska zastava. Kad su na to sultanu dojavili, da mu toboze grad predao, zapovjedio je on, da vojska krene izpod Kiseka. Bilo je to

kolovoza 1532.

Medjutim minula

je

sultana volja, da ide
i

na Bee. Posto su
prosle,

mu
s

cete,

koje

bija§e

poslao, da haraju po Austriji

Stajerskoj, zlo

udario

je

on

glavnom vojskom

RASINJA SPALJENA QOD.
jugo-zapadnim pravcem na Stajersku, pa se
je

1532.

107

preko Friedberga, Hartberga, Qradca
i

i

Maribora spuStao prema Dravi, progonjen od Ivana Kocijana

Pavla Bakica. PreSav kod

Maribora Dravu i§ao

je

uz desnu obalu njezinu, te

je

u drugoj polovici rujna iza Zavrca

dirali,

kod grada Vinice u§ao u Slavoniju. Prolazeci Varafdinskim poljem nijesu Turci ni u sto tek kod Rasinje, koja je pripadala Ferdinandovu kapitanu Ljudevitu Pekriju, utaborili

su
iz

se

pred

gradom. Tu
te je

izpali

netko

grada pu§ku,

zrno pogo-

dilo odIiCnog Tur^ina Sabana, brata Sulejmanova tefterdara. Bijesni janjiCari

navalili su

na to na grad,
a grad su
i
I

te

su svu pozapalili.
ziteija,

sadu

poubili,

varo§

Fodjedno
je poslije

zarobili
je

mnogo

medju kojima
putovao

bio

Juraj Hus, koji

citav iztok sve do Indije proi

svoje putovanje opisao. Naje

kon razsula Rasinje poCivala
vojska jedan dan; na to
dijelio

turska

je sultan raz-

vojsku u dvoje. Jedan odio pokraj

vjerio je velikomu veziru Ibrahimu, koji
je

Krizevaca, Qudovca, Cazme, Moslavine, Kraljeve Velike
i

po§ao

Zapolja

(djedovine
u

kralja

Ivana

kod
je

Nove Qradiske)

Posavinu,
i

dok

drugi odio (sa spahijama

janjicarima)

sam
niju,

sultan vodio
i

privnice

Podravinom kraj KoVirovitice u Pozezku zupaje

koja

tada

bila

jos

uvijek

u

krScanskim rukama.
su
i

Oba

odjela robila

harala

citavim
je

putem;
sultan

tek

kod

Qorjana
carskoj

zabranio

svojemu
sastala

odjelu dalje haracenje, jer je sada na
zemlji.

Kod Beograda
te

su

se

oba

odjela,

su

se

zajedno

vratila u Tursku.

jom
je

Prolazak turske vojske Slavonibija§e velik udarac za zemlju, koja
krvarila od gradjanskoga rata. uz tursku bijedu gradjanske borbc
i

jo§

All

zatirale su
silja

i

Slavoniju
i

i

Hrvatsku naJANJICAR.
i

baruna

knezova, poCinjana ne
na

samo na ubogim kmetovima, nego
ni^emu plemstvu. Osjedalo se
granice, da
bi

je

u ii-

Po

slici

iz

17.

stoljeea,

koju Cuvaju

grofovi

tavom kraljevstvu od Drave do turske

Kuefstein u

zamku

QrillenberKU.

nema pravoga
i

bana, koji

Stitio

progonjene

branio pravo.

U
i

Slavoniji priznavali su
poljevci; u

zagrebaCkoga biskupa Simuna od Erdeda za svoga bana tek neki ZaHrvatskoj nije banski namjestnik biskup kninski Andrija TuSkanie imao gotovo
ni

nikakve vlasti

ugleda. Sudci plemidki u kri^evaCkoj iupaniji iztiCu

7.

sijeCnja 1532. izrije-

kom,

daje»banska stolica izpra2njena«
mogao
stati

(sede banatus vacante).

U

Hrvatskoj

nijc

biskup Andrija Tu§kani<3

na put naslljima kneza

Stjepana

Blagajskoga,

koji

108

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC
i

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
svojim sebrima
ili

je

zatirao plemice Smrckovice

Siravice, hoteci
i

ih uciniti

kmetovima;

kmetovi pak, izlozeni samovolji svoje gospode
i

neprestanim turskim navalama, a-k tomu
hrpimice ostavljati svoju domovinu, te
ih

nemilosrdnomu utjerivanju

razlicitih daca, stali su
i

bjezati u susjednu Kranjsku

Stajersku,

kamo

su

ondjesnja gospoda
tuzi

i

plemici nepre-

stano obecanjima mamili. »Ako se toga ne okane«, a tuzbe na kralja tako ceste, da
dilo,

se

hrvatski

sabor Ferdinandu,

»ostat ce s mjesta ovaj dio kraljevstva pust«. Bijeda u Hrvatskoj bila je
je

napokon
tako se

tolika,
je

Ferdinand bio prinudjen posredovati.
te

I

zgo-

da

je

iz

tamnice izvadio senjskoga biskupa Franju Jozefica,
Cini se, da se je toliko povjerenje
zelji.

ga poslao u Hrvatsku,
jer
je

da

ucini

red.

dojmilo

senjskoga biskupa,
24.
i

on

zaista ugodio kraljevoj

Stalezi

naime hrvatski, sabrani
ovih dana u

kolovoza 1532. u Kladusi

(u danasnjoj turskoj Hrvatskoj), javljaju

vrhovnomu kancelaru
nasu
sredinu
i

jegarskomu biskupu Tomi
stovani

Saiahazu o torn ovako: »Dosao
biskup Josip, te

je

gospodin,

senjski

nam smo mi sa svim pocitanjem saslusaU kazati, da nije bas u zgodan razumjeH. Sada napokon vasoj precastnosti mozemo pisati u to vrijeme borba smutnja isti gospodin biskup u nase kolo dosao, te mnoge cas opreke razmirice medju nama svojim izvrstnim duhom (suo optimo ingenio) izravnao,
je

nam

predao pisma nasega veHcanstva

cara rimskoga, podjedno

je

u ime obaju vehcanstva kojesta saobcio, sto

i

i

i

i

i

mogla

je

ovu prenesrecnu zemlju zateci
Jozefica vrijedio
je

i

snaci nemalena pogibao«.
i

Uz Franju

u Hrvatskoj kao pouzdanik kralja Ferdinanda jos
je

Petar Keglevic, osobito od onoga casa, kad

u prvoj polovici 1533.

umro

kninski bi-

skup Andrija Tuskanic. Po nalogu kraljevu
koju
je

bilo je

Keglevidu preuzeti opatiju u Topuskom,
i

dosad Tuskanic drzao. No protiv toga digia su se druga gospoda hrvatska
i

sla-

vonska, poimence Ljudevit Pekri
natjecao za bansku cast.

Nikola Zrinski
i

Stariji.

Pekri se

je

pace

s

Keglevicem

Jamacno je bilo drugih takmaca za baniju, pa tako nije Ferdijednomu povjerio te casti, nego je Keglevica imenovao svojim komisarom ili namjestnikom (regnorum Croacie et Sclauonie commissarius, regnorum Dalmatie, Croatie et
nand
ni

Sclauonie locumtenens).

Kao takav predsjedao

je

Keglevic saboru u Zagrebu

24.

lipnja

1533., na kojemu su sabrani stalezi ustali na obranu biskupa Jozefica, kojega bijahu neki protivnici (valjda knez Stjepan Blagajski) ponovo opadnuli pred kraljem. Vrlo je znacajno,

da su na tom saboru
zajedniCki sabor.

bill

sabrani stalezi Hrvatske

i

Slavonije zajedno,

§to se je poslije sve vise dogadjalo, tako da su

napokon obje kraljevine imale samo jedan

Nesredjene

prilike u

Hrvatskoj

i

Slavoniji ponukale su opet Ivana Zapolju, da po'
i

digne stranku svoju u Slavoniji na noge. All biskup
se nije odazvao, jer ga Zapoljin palatin Ivan Banid u

ban Simun od Erdeda kao da

mu

svom pismu od
ni

25. travnja 1533. iz

svoga grada Virovitice
krscansku krv,

tuzi

papi Klementu VII. kao silnika, koji se ne 2aca prolijevati
i

te progoniti plemenite

neplemenite Ijude. Medjutim

druga gospoda

sla-

vonska nijesu bila voljna da obnove gradjanske borbe, pace su se na saboru u Qradcu kod Zagreba 8. rujna 1533. potuzila kralju Ferdinandu »na Ivana kneza sipu^koga, koji nastoji privuci k sebi gospodu podanike kraljevine Slavonije«. Ferdinand je u pismu od
i

25. rujna tjesio

i

bpdrio svoje privrzenike, da uztraju u vjernosti; podjedno im
s

Je

Javio,

kako
bi
je

je

zapovjedio kapitanu Ivanu Kocijanu, da

vojskom pohita u pomo6 onima, kojima
boja, to manje, §to

Ivan Zapolja zaprijetio.
u
to

Tako

nije

ove godine doSlo do otvorenoga

umro
i

najodlicniji

privrzenik

Zapoljin, nepokolebivi palatin njegov Ivan Bani(5

od

Lendave
jer

Virovitice. Povjestnicar Isthvanffi kaze, da je kralj Ivan za njim osobito zalio,
fidei integri-

ga

je

drzao za svoga najvjernijega pristasu (quum eum prae caeteris ob
ostali
ti

tatem charum imprimis haberet). Nakon smrti Baniceve
biskup
i

su od
nijesu

Zapoljine
voljni,

stranke

ban Simun Erdedi, onda Petar Erdedi
s

i

jos neki. ali

bili

da zapo-

djenu nove borbe

njema5kom strankom,

to manje, sto bijase u to po§lo kralju

Ferdinandu

za rukom, da bar za neko vrijeme primiri sultana Sulejmana.

MIR S TURCIMA QOD.

1533.

109

Velika vojska, koja se bijaSe u jcseni 1532. skupila oko BeCa,

namah
da

se je nakon
iztjera

povratka Sulejmariova opet

i

razi^la.

takmaca

iz

Ugarske, vec
je

je

jedino

Tako mogao
26.

nije

Ferdinand smio

ni misliti,

svoga
u torn
je

odrzati ono, §to je dosad imao.
i

A

da ga

i

ne smetaju, stao

opet ugovarati tako sa Zapoljom kao
koji je
je

s

Turcima.
iz

K

sultanu poslao

Hrvata Jerollma Zadranina,
Carigradu. Foslije pridruzio
nelija

vec

studenoga 1532.
de

Ferdinand Jerolimu jo§
1533. pi§e»Jerolim
list

Dubrovnika krenuo prema jednoga poslanika, po imenu KorZara,
kraljeve
i

Scheppera. Dne
iz

11.

veljacie

svitlosti

i

pro-

caja oratur*

Carigrada hrvatski, cirilicom pisan
javlja,

na »izvelicenu

zmoznu gospodu
prijaznjivo susedIjudi

bane hrvatske«, u kojem
vijed

da
i

je

turski car

spreman na

mir, te da je izdao zapoi

svojim sandzacima, basama
i

vojvodaina, da »imajii mir, Ijubav

stvo vi§e imenovanim
podloznici
i

cestitem kraljem rimskim (Ferdinandom), na§im gospodinom,
»I

zemljami drzati«. Jerolim dodaje:
ki ta
i

zato vise imenovani cestiti car od

mene

kao poklisara,

mir versi

i

duguje, potribova,
i

da imam
i

vam

slovinskim

i

hrvackim

banom

pisati,

tolikoje

gospodi beckoj,

kranjskoj,

u Pozegu, tolikoje

svude inude, kude
i

se drze pokrajine na§ega kraija s cestitim carem, da imaju tolikoje mirno prijaznjivo

su-

secki na

svili

pokrajinah s Turci
bi

ziviti,

i

nedavati nijednoga uzroka jedan drugomu u nijednoj

neprijazni,
ali

ka

uzrok mogla nazadovati
mir
ne
i

skrsiti vise receni
zaci
ali

Bozju

prija-

zan;

ce dobro

biti,

samo za
ki

hrvri-

vacku

slovinsku zemlju,

dugo

yi f

--

'

mena da nimaju nijednoga mira, da ufan sam u Bogu, da cc dobro mir biti za sve
hristijanstvo«.
losti

/ 1V ify^^/'nfyi^\j </rn

-^ V^
/

Zato moli »da vase miuciniti
i

hotite

sami

svim ostalim
i

vasim podloznikom u Pozegi, Slovinije

Hrvatih, u ime kraljeve svitlosti zapovidati,

da imaju vi§e

rec^eni

mir za svakim

podobnim zakonom
nah
drzati,
i

s

Turci na pokraji-

PODPIS IVANA BANICA.
Snitnljeno s njegova pisma od
11.

po oni

put, ki se
drzati,
i

budu oni
je

rujna 1526.

mirno suprotiva

vam

kako
vi

po-

Cita se: Johannes Banffy (e)t (cetera),

dobno
njini

i

dostojno da se

suprotiva

drzite«.

Sultan Sulejman, kojemu

je

nedavno brodovlje cara Karla pod vojvodom Andrijom
i

Doriom
je

otclo tvrdinju

Koron na Moreji,
mir.

kojemu

je prijetio rat s

Perzijancima u

Aziji, bio

zaista

spreman na

U

sveCanoj

audienciji 2Z. lipnja izjavio je on,

neka Ferdinandu
svoju pogaziti,
priznati.
I

bude mir, dokle ga sam hoce

drzati. Zapolju ne

mo2e maknuti
zasebnom

ni

rijeC

ali

ako se Ferdinand sam pogodi sa svojim takmacem, sultan ce pogodbu
Karlo V.

car

moze

se dobaviti mira, ako ga zatrazi po

poklisaru. Vra(^u(ii se poKiis,

slanici kuci pisali s
i

su 28. kolovoza 1533-

iz

Zadra kapitanu Petru Kruii^u u

da

je

mir

Turcima ugovoren, pa su ga pozvali, da ne dozvoljava vi§e svojim Ijudima dirati Turke udarati na njihove oblasti. Malo zatim doSli su poslanici preko Bakra. Rijcke i Kranjske
Bee, gdje su kralju 27. rujna predali pismeno izvjeS^e. Ferdinand
je

u

sada mir s Turcima

razglasio na sve strane; posebnim poslanicama od 6. listopada 1533. objavio je mir sloPetru KegleviOu, svomu komisaru za bodnoj ob(iini na brdu Oradcu kod Zagreba, kao Slavoniju. Radost s tih vijesti bila je u hrvatskom kraljevstvu vekraljcvine Hrvatsku
i

i

lika.

Dne

15.

listopada pi§e Ivan KaStelanovi^
javiti,

iz

Bisaga Stjepanu Ucszhazu u Susjedgrad:

•Novosti

mogu vam
. . .

da je kraljevsko veliCanstvo s turskim carem utanaCilo mir. dok
iz

I

njih

dva 2ivu

Kralj Ivan otiSao je

PeCuha«.

no

Ferdinand

i.

habsburqovac

(i5^7.-i564.)

i

ivan zapolja (1527.— iS4o.).

Medjutim za nekoliko mjeseci promijenile su se prilike opet na gore. Kad su Ferdinandovi poslanici na pocetku god. 1534. ponovo posli u Carigrad, a Schepper stao ugovarati u ime Karla V., sultan nije htjeo ni da cuje o prijasnjim uvjetima mira. U posljednjoj audienciji 2. lipnja govorio je sultan Schepperu ovako: »Kraljevina Ugarska pripada meni,
i

sam u njoj namjestio svoga roba Ivana kralja, koji ne moze nista da nacini bez mene. mogu mu je opet uzeti, ako hocu, Mogu s njom raditi sto me Ja sam mu onu drzavu dao koji su svi moji robovi. Neka se ne paca Ferdinand, jer ju ja ne sa ziteljima, je volja, kao
i

ja

i

i

moje ime; stoga neka se Ferdinand cuva, da sto do novih borba izmedju Ferdinanda protiv njega preduzme«. Doslo bi sada mozda da nije u Erdelju (u Megjesu) 29. Turske, da nije sultan bio zabavljen ratom u Aziji,
cu napustiti. Sto
cini kralj Ivan, radi u
i i

i

rujna 1534, tuzno poginuo turski pouzdanik Ljudevit Qritti, te je stoga sultan slabo pazio

svoga

sticenika, kralja

Ivana Zapolju.
i

Tako su

i

zemlje hrvatskoga kraljevstva godina 1534.
i

1535. bile

mirne od Turaka.

No

zato su

i

Hrvatska

Slavonija patile od drugih nevolja. Ferdinandoy namjestnik Pe-

tar Keglevic

umio

je

izraditi,

da

je

kralj

opatiju u

Topuskom
turskoj«

30.

sijecnja

1534. podijelio

njegovu sinu Franji,
koji

jer je

recena opatija »na

granici
biti

trebala

takova

glavara,
i

ne ce samo obavljati sluzbu Bozju, nego ce

sposoban za obranu njezinu
bila
je

poda-

nika njezinih. Ostala

gospoda hrvatska

nijesu

medjutim

sporazumna
smutnja
i

s

tim darovanjem,
radi toga, sto je

jer se je njim jos vise osilio

rod Petra Keglevica. Jos

bilo

Ferdinand bio Ivana Kastelanovica imenovao svojim pobiracem daca (dicator ad exactio-

nem

et

connummeracionem

subsidii

in

regno Sclauonie) u Slavoniji, pa

je

taj

utjerivao
i

dace ne samo od privrzenika svoga

kralja,

nego

i

od Zapoljevaca. Zagrebacki biskup
lipnja

ban

Simun od Erdeda ogradio se
upravljenim
iz

je

protiv toga posebnim prosvjedom od 23.
»Iz

1534.,

kastela

Dubrave na recenoga Kastelanovica.
i

prituzaba podanika na-

sega vladara razabiramo«, tako pise biskup

ban, »da vase gospodstvo neku dacu (taxam)

hoce uz navijestanje prijetnja

i

od

njih

iznuditi.

Kakva

je

to daca,

mi nimalo ne znamo,

buduci da podanici nasega vladara ne spadaju na stranku vasega gospodara, pa nijesu
nikad od prvoga pocetka nikakve takse
ni sto slicno

vasemu vladaru

placali.

Moci ce se
i

vase gospodstvo

sjetiti

clanaka (utanacenih) izmedju vladara, kojima

je

nepobitno

nepo-

vredivo zabranjeno, da za trajanja primirja jedna stranka smeta stranci drugoga vladara.

Stoga vas ponovo molim, da se u to ne mijesate

i

u podanike nasega vladara s

kakvim

nepravednim postupkom ne
trie)

dirate,

kao sto mi za volju mira u domovini (causa pacis pa-

ne cemo

dirati u
je

stranku vasega vladara«.

Mnogo
je

nadalje smetalo, sto kraljevstvo jos uvijek nije imalo bana. Keglevic bio
ili

doduse komisar
kralj,

zamjenik, te

mu

je kralj

povjeravao banske poslove (dne
i

19.

srpnja

poziva ga

da pokusa nagodu izmedju udove Ivana Karlovica
21. listopada u
31.

kneza

Zrinskoga;

poslije nalaze

mu, da dodje do

Bee

i

da

mu

donese oporuku pokojnoga Stje-

pana Deszhaza od Susjedgrada;

prosinca zapovijeda
je

mu

najstrozije,

da ne pusta

ni-

koga putovati u
otimali za
je

Italiju

bez putnice,

ali

bilo velikasa, koji

ga nijesu

slusali,

vec se sami

bansku

vlast.

Samo

tako

mozemo

razumjeti hrvatsko nize plemstvo, koje se
(koji je

30.

studenoga sastalo u gradu Ripcu (Rypach, Repach) na Uni
s

tada Keglevic

po nalogu kraljevu utvrdjivao), pa se na kralja obratilo

ovom znacajnom predstavkom: najmilostiviji, da vam je »Posveceno kraljevsko velicanstvo, gospodaru nas prirodni najsmjernije preporucena nasa vjernost. Razabrali smo iz izvjestaja nekih (Ijudi), da imade nekoliko gospode u ovom hrvatskom kraljevstvu vasega velicanstva, koji, kako
i

kazu, takodjer u nase ime zele po nekim posredujucim licima, kao nasim poklisarima, kod

vasega velicanstva

izraditi,

neka vase velicanstvo
iste

privoli,

da

bi

ovo pretuzno kraljev-

stvo moglo izabrati bana izmedju

gospode.

Ako

je tako,

neka bude vasemu velican-

BISKUP ^IMUN OD ERDEDA PRIKLONIO SE FERDINANDU

(1535.).

m
sumnjamo

stvu znano, da mi takvirn poklisarima nijesmo dali svoje vjerovne listove. Ne
pak, da vase velicanstvo

od hrvatske gospode dorastao za vrsenje takove sluzbe; ta oni sami nijesu podobni da sobom upravljaju i da sami sebe dovoljno zasticuju. Nije toj stvari, preblagi gospodaru, drugi uzrok, nego §to neki (koji onako sada nas ne prestaju dnevice tlaciti) nastoje nasim sijama nametnuti jaram vjeCitoga kmetstva i robstva, bjesneci protiv viastite krvi i pravoga piemstva. Stoga molimo vase velicanstvo, neka se ne obazire na takove zahtjeve da posve ne propadnemo; vec neka nam dade bana, koji ce biti za vrsenje toiike sluzbe u svakom poprosuditi,
ii

moze (samo)

da

je

koji

i

.

.

.

,

gledu sposoban

i

dostatan. Predobri

Bog neka

uzdrzi vaSe veiiCanstvo za boljitak krSnije
i

canskoga

svijeta*.
je

Vapaj hrvatskoga nizega piemstva jamacno jos
4.

dopro do Ferdisavjetniku

nanda, kad

ovaj u Becu

prosinca 1534. izdao

poveiju

kapitanu

svomu
i

Ljudevitu Pekriju od Petrovine, kojom

mu

je

zadao kraljevsku

rijec,

da ce ga najdulje
Slara-

do Ojurgjeva
vonije s

(24.
ili

travnja) dojduce godine imenovati za bana Dalmacije, Hrvatske

drugom

bez druga,

te

podjedno odredio, da

mu
i

se pol banske place

mora

ova povelja izdana. Suvise je kralj istomu Pekriju za dosadanje sluzbe darovao gradove Medvedgrad, Rakovec Lukavec, obe(^v§i mu jo§, da ce recene gradove do 24. travnja 1535. odkupiti od udovice i djece nedavno preminuloga
cunati pocev^i od dana, kad je

Nikole Zrinskoga.
Pitanje o popunjenju banske stolice u
senije
tina,

hrvatskom kraljevstvu postojalo
ni

je

sve zamr-

tijekom slijedecih godina, to vise, sto kralj nije
je

u Ugarskoj popunio cast pala-

vec

kraljevskoga sudca Aleksija Thurza de Betthlenfalva imenovao za svoga nataj

Thurzo zajedno s kancelarom (i jegarskim biskupom) biskupom Nikolora Qerendijem poradio, da su u Slavoniji prvih mjeseci god. 1535. zagrebacki biskup Simun od Erdeda njegovi ortaci odrekli se kralja Ivana Zapolje, te se napokon pokorili Ferdinandu. Vec 9. svibnja javlja Ferdinand Tomi Nadazdu, kako su zagrebacki biskup Simun Petar Erdedi kod njega bili, pa poziva Nadazda, da on to ucini. Ferdinand je zagrebackoga biskupa nagradio time, §to je njemu njegovim rodjacima darovao Susjedgrad, 2elin Stubicu, posjedovanja nedavno preminuloga plemica Stjepana Deshaza. Tako se je Slavonija konacno odrekla

mjestnika. Cini se, da je bas

Tomom

Salahazijem kao

i

s erdeljskim

i

i

i

i

i

i

Zapolje,

kojemu

je

i

onako

prijetila

osveta turskoga sultana radi smrti Ljudevita

Grittija.

Od onoga
banije, stale su
i

Casa, kad se je zagrebacki biskup

Simun pokorio Ferdinandu
traziti,

i

tim odrekao

Slavonija

i

Hrvatska sve upornije

da se jednom imenuje ban. Pe-

tar Keglevic, koji se

na pocetku godine 1535. zove samo komisarom, pace tek savjetni-

kom, jamac^no

je bio ozlojedjen, sto je kralj

se je zato u svoj grad Kostel u Zagorju, pa odanle Ferdinandu
dalju sluzbu, to vi§e, §to

obecao bansku cast Ljudevitu Pekriju. Sklonio 11. srpnja odkazao svaku
sluzbe
nije

mu

kralj ni

za dotadanje

pogodjenu

p\a6u

namirio.

§to skoriji obraCun za uCinjenu sluzbu, te

je njemu obe(^o ga uvjeravao, kako je sve uCinio, da se ne bude mogao na njega potu2iti (ut iustae de nobis querimoniae causam habere possis). Dotle dobro naSih kraljevina pak neka bude miran (aequo animo) neka dalje radi »za korist

Kralj je na to iz Be(5a 31.

kolovoza upravio pismo na Keglevi(ia, u kojem

i

i

i

podanika«.

Medjutim bijahu se prvih dana rujna
zovi kraljevine Hrvatske* na sabor u

1535. sastali »baruni, velikaSi. plemidi

i

vite-

Topuskom.
i i

Bila su

tu

lietiri

kneza Frankapana

I

Nikola TriaCki), knez Stjepan Blagajski Stjepan Ozaljski od Bu2ima, Franjo Tahi Ivan Alapi(i od Velikoga Kalnika, nadalje GaSpar SubiC od Perne, Ivan Imprid od Jamnice, Juraj KobasiC, Stjepan Zimi<i, Ivan BudaCki Nikola Spi§i(i od Qorice, napokon plemi<iki sudac Juraj PisaO. Sabrani staleii icUe na kralja, te su iznijeli su u posebnoj predstavci od 9. rujna sve svoje tegobe Mihajla Budi§i(5a, da kao poklisari njihovi odpodjedno izabrali plemide Ivana Tumpida nesu predstavku kralju. pa da mu jo§ naustice izloie neke stvari. U predstavci mole sta(Jural
Slunjski,
Brinjski,

Vuk

(Ursinus), Petar Keglevi(i

i

i

i

112

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— i564.)

I

IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).
i

lezi iiajprije
i

da

Jeleni,

udovi Nikole Zrinskoga (Starijega) kao
i

njezinrm sinovima Ivanu

Nikoli ostavi

gradove Medvedgrad, Rakovec
i

Lukavec; nadalje da se parnica izmedju

Tome Nadazda radi triju sela, spadajucih pod grad Stedo onoga vremena, kad se urede poslovi izmedju kraljeva Ferdinanda Zapolje. Stalezi mole jos kralja, da im prema obecanju na izbornom saboru u Cetinu zaJurja Fraiikapana Slunjskoga
nicnjak, odgodi

i

datom

plati

duzne svote za izvrsene sluzbe, koje su
tri

mu

dosad

cinili,

i

za koje

bi

ucinjen
iz

obracun vec pred

godine u Varazdinu. Jos se ogradjuju protiv toga, sto gospoda

nasJjednih zemalja kraljevih (Kranjske, Koruske, Stajerske)

mame

i

odvode kmetove

hr-

vatskih staleza u svoje oblasti, pace salju
vaju, pa ih

kmetovima svoje

poslanike, koji svasta obeca-

numero) naseljuju u onim pokrajinama. Stalezi zahtijevaju od kralja, neka strogo zapovjedi, da se to vise ne cini, pace da se vec odvedeni kmetovi podanici opet povrate. Izticu jos, neka se kralj pobrine, da se zemlja brani od turskih navala, da se vrsi pravda u samoj zemlji (cim neizravno zahtijevaju namjestenje
onda sve bez broja
(sine
i i

bana).

Napokon porucuju: ako

ih kralj
i

kani ostaviti vjernost

i

zapustiti,

neka im vrati pismo, kojim

su ga izabrali na Cetinu za kralja
titi

mu

prisegli, a oni ce

njemu nasuprot povrai

pismo, kojim su njegovi poklisari zajamcili Hrvatskoj stara prava
i

obecali razne po-

laksice

pomoc za obranu

zemlje.
je

Jos tijekom rujna pozurio se
govarajuci
poraditi,
ira

Ferdinand, da umiri ogorcene hrvatske staleze. Od-

na predstavku obecao

je,

da ce zadovoljiti svim njihovim tegobama.

da ce knezovi Zrinski doci do svojih prava;
i

On ce on ce smjesta bane izaostati u svojoj
i

brati

namjestiti
On
i

(quod banos propediem eliget et constituet); on ce se pobrinuti,

da se kmetovi vise ne primaju u susjedne zemlje, vec da budu primorani
domovini.
ce napokon u

svakom pogledu

svima

ziteljima kraljevine, a

pokoj nastojati, da osigura dobar mir napokon ce u svoje vrijeme nagraditi vjerne sluzbe hrvat-

ske gospode

plemica.
je 4.

Jos nijesu hrvatski stalezi primili poruku kralja Ferdinanda, sastao se
1535. ugarski sabor u Trnavi.
iznijeli

listopada

Na

taj

sabor poslala

je

i

Slavonija svoje poklisare, koji su

tegobu, sto njihova domovina jos uvijek

nema

bana. Sabor

je

na to u predstavci
iz

na kralja iznio tu zelju ovako: »Potaknuti molbama nase brace, koja su

Slavonije, kra-

ljevine vasega velicanstva, ovomu saboru prisustvovala, prepokorno molimo vase velicanstvo, da udostoji ipak jednom milostivo pobrinuti se, da se ondje namjeste bani, pa da se

red ucini radi javnoga mira«. Slavonski pokUsari obnovili su svoje tegobe
boru, koji se je malo zatim 19. studenoga 1535. sastao u Pozunu.
ski sabor zakljucio
I

i

na drugom sa-

tom

je

prigodom ugar-

clankom petdesetim: »NadaIje u kraljevini Slavoniji pobrinut ce se za povratak obozbiljno njegovo velicanstvo, da se namjesti ban za obranu kraljevine zato, da se ondje sve obavlja svojim redom«. Kralj je na to u odgovoru cega mira, kao (danom u prosincu iste godine) svecano odgovorio ugarskomu saboru, da je gotov sklon imenovati bana (ad banum Sclavonic preficiendum sua quoque maiestas se paratam offert drugim tegobama slavonskih poklisara. et benignam), pace da ce zadovoljiti
i i

i

i

Medjutim prolazih su prvi mjeseci godine

1536., a

Hrvatska

i

Slavonija ostale su
u

i

dalje bez bana, pa je tako sve vise preotimalo maha obce nama. Za hrvatsko kraljevstvo bilo je to sve opasnije, jer su se obce

bezvladje

obim

kraljevi-

prilike

znatno pro-

mijenile u prilog Ivanu Zapolji. Sultan, koji je bio srecan u ratu s Perzijancima, oprostio
je Zapolji

smrt Grittijevu, pa
i

mu

je

opet naklonio svoju milost. Stoga
i

je

Zapolja gledao
prije

prekinuti ugovaranje

s

carem Karlom V.

s

kraljem Ferdinandom, koje bijase

sam

zapodjenuo. Prema poslaniku cara Karla, lundskomu nadbiskupu Ivanu Weseu, pona§ao se je Zapolja u Velikom Varadinu mjeseca lipnja 1536. vrlo oporo, pace nije htjeo ni cuti o kakvim pogodbama, koje bijase pred nekoliko mjeseci sam iznio. Pouzdavao se je u

svoga vrhovnoga pokladnika Jurja Utisenica, biskupa u Velikom Varadinu, koji u novoga velikoga vezira Ajaspasu u Carigradu. glavnim savjetnikom, kao
i

mu

je

bio

TURCI UDARaJU NA POIeQV
Vec
u prvoj polovici 1536. nagadjalo se
je,

(1536.)

113

da de se sultan Sulejman opet podidi na

13. srpnja vjernomu knezu Urbanu Bacanu, kako je sultan Ferdinandovog poslanika Ivana Mariu Barzizia pozvao, neka kaze svomu gospodaru, da Zapolji povrati zupaniju Pozegu (iitavu kraljevinu Slavoniju (ut referret domino suo, quo Posegam et regnum totum Sclauonie nobis restituat), macem opustoSiti. U isto vrijeme, 18. srpnja, spojer ako toga ne ucini, da ce ih ognjem ticie kralj Ferdinand bosanskomu sandzaku Usrefbegu, §to sprema brojne Cete za provalu

Ferdinanda, da pomogne svome Sticeniku.

Sam

Zapolja iavlja

i

i

u Slavoniju; jednako 18. srpnja obraca se Ferdinand na zagrebaCkoga biskupa

Simuna od »kako se dnevice sve vise sabire golema vojska turska, koja kani u kraljevinu Slavoniju provaliti, te ju osvojiti*. Kralj je doduSe poslao sultanu svoga poslanika, da mu se radi toga potuzi, ali je podjedno zapovjedio vrhovnomu kapitanu Ivanu
Erdeda, gdje

mu

javija

pomoc recenoj kraljevini. Stoga poziva biskupa, koji spada medju prve velikase Slavonije, da ustane na obranu svoje domovine, pa da sporazumno s Ivanom Kocijanom sve poradi, kako da se turska sila suzbije kraljevina odrzi.
Kocijanu. da prite(^e u
i
i

Opasnost za zupaniju Pozegu citavu preostalu Slavoniju bila je u taj mah to veca, §to su mnogi velikasi bill u ocitoj zavadi sa zemaljskim kapitanom Ljudevitom Pekrijem, koje radi njegova haracenja, koje
i

opet radi toga, §to

je

prema pismenom
da
je

obecanju

kralja

Ferdinanda gramzio za
Pekriju bio

banskom

casti. Cini se,

najveci protivnik bas zagrebacki biskup

Simun od Erdeda, koji se bijase tek proSle godine odmetnuo od Zapolje priklonio
i

Ferdinandu.
radi

Protivnici

tuzili

su

Pekrija
je

nevjere

samomu

kralju,

na sto

Pekri po§ao u Bee, da se pred kraljem

opravda. Ferdinand

je mislio,

da ce svima

smutnjama
voniju
i

ako poslje u SlaHrvatsku za banskoga namjeststati

na

kraj,

nika erdeljskoga biskupa
r

N

i

ko

I

u

Q

PECAT JURJA UTISENICA.
Cita se: F(-ater» G(eorgius).

.

e-

e n d

i

j

a.

Pekri

je

izprva odvracao kra-

kruh u kljunu
reda);

drieci

U grbu vidi se odozgo gavran (znak pavlinskoga
je

lja

od

te

nakane, jer se protivi »slobodi
(contra libertatem regni non

pod gavranom

jednorog.

Vraljevine«

esse mittendum);

no

poslije

je

privolio,

gospoda ne ce namjestnika priznati. I zaista, kad je na to Nikola Qerendi do§ao u Slavoniju, te sabor sazvao, da se kao banski namjestnik prika2e, stale^i slavonski nijesu se htjeli njemu odazvati niti ga slusati (quum per dominos ct regniznajuci dobro, da slavonska

colas pro voto maiestatis vestre dominus

Qerendy non

esset acccptatus).

Tako
kapitana.

je

u oci turske provale hrvatsko kraljevstvo bilo bez

bana

i

bez zemaljskoga

dana srpnja 1536. bosanski sandfak Usrefbeg, utvrdivSi gradove Brod (Brodt) KobaS (Kowatsch) na Savi, provalio u Zupaniju F^o^egu. Jednako je poMehmetbeg JahijapaSic, »sand2ak smederevski, belgradski, podunavski, posremski

U

to je posljednjih
i

i

i

savski* s iztocne strane udario na Po2egu, pa da
Cito u virovitieku
iz
i

iz

njc prodre u

kriievaCku Zupaniju.
20.

O

toj

provali javija

zapadnu Slavoniju. narolundski nadbiskup Ivan Wese
ih je

Velikog Varadina

kolovoza caru Karlu V. ovako: »Turci su netom minulih dana

provalili u kraljevinu Slavoniju, koja je

pod vlaSdu prejasnoga kralja rimskoga. Bilo

18.000 Ijudi. Vazali one kraljevine bill su za dobe obavijeSteni o njihovu dolazku. pa su suzbiju skupili vojnika i svojih podanika na broj 25.0(K), tako te je dostajalo, da se Turci

Kad

se bijahu skupili, porodila se je

medju njima svadja, tko ee

biti

vrhovni volvoda

ili

kapitan.

Nijesu

se
povj.

mogli
III.

sporazumjeti

glede kapitanije, paCe radi privatne mrfnje (ob
8

Klald, Hrv.

(5.)

ii-4

FERDINAND

I.

HABSBURuOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).
razpra, da su se svi kuci vratili, raz-

privata odia^ planula je medju njima tolika nesloga
pustivsi sve svoje podanike, koji su inace
brali,
t

i

bill

odusevljeni za borbu.

Kad

su to Turci razaili

napredovali su bez otezanja, te su
i

zauzeli pet vrlo cvrstih gradova
i

V

r

d

n

j

a,

koje su

namah

potrebitim stvarima snabdjeli, pa su onda onu citavu pokra-

jinu

opustosili.

Sada drze Turci slobodne prelaze preko Save

Drave, tako da mogu
Turcin ucinio, premda

ci-

tavu Slavoniju pokoriti, kad god im se bude prohtjelo.

To

je

je

vjeru zadao prejasnomu kralju rimskomu. Bojim se, da ce napokon seljaci u
stoga, sto se s njima najnemilosrdnije postupa,
ustati

toj kraljevini

na noge, pa se listom pridruziti

naime u jednom vrlo utvrdjenom gradu, u koji ih bijase kapitan za obranu njegovu primio, cim su doznali za dolazak Turaka, primivsi od njih neznatne darove, kapitanu noge ruke svezali, te ga onako sputana
seljaci

Turcima. Za ove posljednje turske provale

su

i

Zajedno

s

gradom Turcima
kako
je

predali«.

Weseovo
i

pricanje dopunjuje povjestnicar, Isthuanfi,

koji pripovijeda,

smederevski

beogradski sandzak Mehmetbeg

na Pozegu

te ju lako

osvojio, jer ju je slaba

posada branila.

Tom

iz Osijeka posao prigodom zauzeo je

takodjer glasoviti kaptol sv. Petra na
nonici pobjegli preko

pozezkom polju (danas selo Kaptol), kojega su kaDrave prema Pecuhu, te se sklonili u sigurnija mjesta.
i

Dok
polju,

su Turci na koncu srpnja
je

prvih dana kolovoza osvajali
i

i

haracili
i

po pozezkom
slavonske u

skupio

zagrebacki biskup

poglavite velikaSe

plemice hrvatske

svojem kastelu Dubravi na stanak. Bili su tu Petar Erdedi, Franjo Bacan, Toma Nadazdi, knez Ivan Zrinski, Petar Pogan, Stjepan Gjulaj, a uz njih brojni nizi plemici. Ljudevita
Pekrija nije bilo; on se najavio bolestnim, te
8.

je

ostao

u

svom gradu Varazdinu. Tek
Kocijan, kojega su sa-

kolovoza stigao

je

u

Dubravu Ferdinandov vrhovni kapitan Ivan

brani stalezi s velikom radoscu docekali.
je,

Na dan

sv. Lovrinca, 10. kolovoza, vijecalo se

da

li

bi se

poslo na Turke, da im se

otmu

ugrabljeni gradovi.

Odluceno

bi
i

napokon,

kolovoza ponovo sastane sabor u Krizevcima, na koji bi pozvan Ljudevit Pekri. Ali on nije ni ovaj put dosao. Zato su stalezi, sabrani u Krizevcima, izabrali zemaljskim kapitanom Ivana Alapica. Podjedno odredili su sve potrebito, da se sustave dalje
15.

da se

provale turske.

Tako

su razpisali sveobcu ratnu dacu od jedne forinte, koja se

mora za
blagajni-

petnaest dana pobrati ne

samo »od ubogih kmetova
priorije
i

i

plemica jednoselaca«, nego takodjer
i

od zupnika, opata, vranske

drugih duhovnih staleza. Pobiracem dace

kom

bit

ce zagrebacki biskup Simun od Erdeda. Nadalje bi odluceno, da se utvrde neki
je

medjasni gradovi prema Turcima, po imenu kasteo plemica Zempce (Svetacki), koji
prvi na udaru. Jos bi

bio

zakljuceno poslati pred kralja zasebnog poslanika, da
ta povjerena bi

mu

prikaze

svu nevolju

i

izmoli

pomoc; zadaca

kon obvezali su se svi nazocni
Ivan Alapic.

velikasi,

da ce sa svima silama
ce
se

bivsemu banu Franji Bacanu. Naposa svojim cetama stajati
i

uz vrhovnoga kapitana Kocijana, kojemu

takodjer

pokoravati zemaljski kapitan

Saborski zakljucci u Krizevcima nijesu

bili

pocudni Ljudevitu

Pekriju.

Iz

svoga

grada Varazdina
nije

salje

on

25.

kolovoza prosvjed kralju Ferdinandu.
i

On

se opravdava, sto

dosao na sabore u Dubravu

Krizevce, jer
i

je

za izvjestno cuo, da su ga odlucili

zagrebackoga biskupa za pobiraca te dace proglasuje nezakonitim (contra libertatem regni), te javlja, kako su mnogi plemici namah nakon svrsenoga sabora k njemu dosli, te ga zamolili, da o svemu tomu njegovu
ondje umoriti. Razpis

sveobce ratne dace

izbor

velicanstvu pise. Napokon se ogradjuje protiv

toga,

sto

je

za

poklisara

na

kraljevski

dvor poslan bivsi ban Franjo Bacani. Medjutim prosvjed Ljudevita Pekrija
ni§ta koristio.

nije

ovaj put

Premda
tili

se bijahu bosanski

i

smederevski sandzaci
i

jos u polovici

kolovoza povra-

svojim kucama, ipak su se stalezi slavonski

kralj

Ferdinand spremali, da odole daiz

Ijim

provalama njihovim. Dne

30.

rujna

1536. pi§e

Ferdinand

Bjelaka u Koruskoj pismo

Aleksiju Thurzu, pozivajuci ga, neka ga izvjescuje

o turskim namjerama. Podjedno

mu

BORBE ZA
javlja,

KLIS.

115

kako

je

mentem). Malo zatim,
i

pozvao preda se Ljudevita Pekrija, da ga svrati na bolji put (ad meiiorem 17. listopada §alje Ferdinand pisma smederevskom sandfaku Meh-

metbegu caru Sulejmanu; u posljednjem pismu tuii sand^aka, §to dopuSta svojim Cetama, da provaljuju u medjaSne oblasti, naroCito u 2upaniju Po2egu Slavoniju, zatim sto su tvrdjice (castella et fortalitia) vec zauzele; neke kaStele napokon Sto reCeni sandfak brodovlje, da siiom osvoji poglavite gradove Slavonije, a uz skupija nove kopnene 5ete
i
i

i

i

to

porucuje gospodi

i

plemicima slavonskima, da
(si

ih

ne ce

vi§e

uznemirivati,

ako se

dobre volje podloze Ivanu Zapolji
subiecerint).

se sua sponte Johanni Scepusiensi aduersario nostro
iz

Namah

sutradan,

18.

listopada piSe kral]

stajerskoga Qradca vlastelinu Ga-

sparu Ernustu od Cakovca u Medjumurju: »Razabrav§i da su Turci
u

ponovo
poslali
i

(rursum)

velikom broju u ovu kraijevinu

doSli,

pa da su

stali grabiti

i

paliti,

vjernoga vrhovnoga kapitana Ivana Kocijana sa stanovitim naSim cetama Zagreb, da se ondje s tobom
jim c^etama
i

smo naSega osobama u
i

drugim na§ima vjernima sastane
i

i

ono

radi, Sto bi se ^inilo

potrebito za osiobodjenje one kraijevine.

recenom kapitanu podjeS,

Pozivamo stoga tvoju vjernost, da ti sa svopa ako bude nu^dno, na njegov poziv zajedno sa

svojim podanicima na neprijatelja udaris*.
lim
i

Nema

sumnje, da su jednaki pozivi

stigli

i

osta-

magnatima gospodi u Slavoniji. AH kao da sve to nije koristilo, jer se zagrebaCki biskup Simun od Erdeda kralju Ferdinandu u pismu, pisanom u kaStelu Dubravi 3. prosinca 1536., ovako tuzi: »Netom (novissime) javio sam po svojim Ijudima, poslanima vasemu velicanstvu, da su cete bosanskih Turaka pograbile oruzje, da su na na§u pogibao
i

preSle preko rijeke Save.
i

Kako su one malo zatim

u kraljevini vaSega velicanstva robile

grabile, jasno ce vase velicanstvo doznati iz
i

prilozenih

pisama.

Evo

je

i

Mehmetbeg,
u

smederevski
bojne topove

beogradski sandzak, skupio ogromno mnoztvo vojske, pa uprtivSi na ladje

prijeti

sada razsuiom ovoj zemiji (patriae), a narocito mojemu kaSteiu S o p
spasitelja prihvaca

j

(Zopya, na Dravi), kojega podsadu dnevice izcekujem. Ubogi pak puk, zdvojivSi u skrajnjoj
je

nevoiji,

i

odmetnuvsi se od vjere Krista
i

Muhamedov

zakon, pa

dotle doslo, da se
i

moji kmetovi, na imanjima kastela Sopja stanujuci, od
to velicanstvo

mene odvr-

gavaju

Turcima pokoravaju, kako ce
i

va§e

iz

pisma svoga vjernoga Ladirazabrati. Sto vise, toliki

slava More, kao

sluzbenika

moga

u
i

recenom Sopju bjelodano

se glasovi cuju po Slavoniji, kako puk
vlasti,

plemstvo koje gdje koleba, da se pokori turskoj

osobito jer

je

ova kraljevina

lisena nazocnosti gospode.

Gospoda naime,

i

to

Petar

Erdedi boravi onkraj Save, a
ili

Hampo

(ErnuSt) onkraj Drave; neki drugi jesu u Ugarskoj
s

opet kod vasega velicanstva. Ja

sam

gospodinom Zrinskim ovdje se znojim.
biti
i
.

OtJe-

kivao

sam novi dolazak bosanske
imade malo

vojske, pa mislim da ce to naskoro

.

.

Buduci da

u kraljevini

tvrdinja, u koje bi se ubogi

puk sa stvarima
pasati ...
I

vojnicima

mogao

sigurno skloniti, po(3eo
lila,

sam ovu moju varos nasipom

Drava
.

se je silno raz.«

tako da se onuda (Podravinom) nikako kolima ne mofe prolaziti

.

slati

sklonile su Ferdinanda, te je u studenom 1536. odIuCio posvoga poslanika Franju Sprinzensteina k sultanu Sulejmanu njegovu velikomu veziru AjaspaSi. U pismu na potonjega tuzi se kralj, kako su sand2aci beogradski (smederevski) bosanski pred malo mjeseci (perpaucis ante mensibus) s mnogo vojske u Slavoniju provalili, te svake vrsti zuluma po^injali. Nadalje osvojili su t r n a e s t g r ado Va mnoga druga mjesta, od kojih su neka posadama snabdjcli, a druga do temcija razorili. Napokon su pa§a bosanski Usrefbeg paSa hercegovaCki Piribeg nctom s nebrojenom vojskom doSli pod kraljevski grad K s, te blizu njega dvije tvrdinje jednu za drui

Ponovne provale turske

i

i

i

i

1

i

gom

podigli,

da tako posadu u gradu prinude gladom na predaju,
koji je

jer ina^e

njom obladati

ne mogu. Kralj moli sultana, neka za volju mira,
i

medju njima utanaCen. zapovjedi onim sand^acima ostalim svojim podanicima, da se okane daljih napadaja; otcte gradove u Slavoniji zarobljenike neka povrate, a pred Klisom neka dignu podsadu. te ga posve na miru ostave. Mcdjutim je Sprinzensteinu stiglo sultarovo slobodno pismo
i

8*

il6

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

tek u veljaci 1537,, a kad je na to prvih dana travnja dosao u Carigrad, bila je sudbina

grada Klisa vec odlucena.

Nakon sudbonosnoga boja na Muhackom
grad Klis crni dani. Okruzen
stajao je
taj

polju

i

iza

pada Obrovca svanuli su za
a
s

s

jedne strane mletackim posjedom,
i

druge

turskim

grad posve osamljen

odijeljen

od ostale Hrvatske kao malen otocic sred

morske pucine. S kopnene strane nije mu Ferdinand mogao pomoci poslati, tek na brodovima mogao je primati hranu i zairu iz Senja Rijeke. All tu su mu Mletci mogli
i i

zakrciti svaki dodir s ostalim svijetom.

Junacki kapitan Petar Kruzic tuzio se

je jos u

prosincu 1530. Ivanu Kocijanu ovako:
ali

»Nadao sam se

primiti

pripomoc za

taj

prenevoljni grad,
rijesiti
i

nijesam nista dobio. Ja

sam

se stoga pred njegovim velicanstvom htjeo

toga grada (izjavivsi), da ne cu nikad

vise u nj unici. Ali cuvsi, da je grad podsjednut

sjetivsi se vjernosti,

pa da grad ne protopove

padne, skupio

sam

sve, sto

sam imao u

kuci,

i

usao sam u grad. Medjutim u velikoj sam
i i

nevolji zajedno sa svojim slugama.

Stoga opremite, gospodine, Ijude
I

drugo po-

trebno za grad, jer su dvije pase pripravne da ga podsjednu.

ti

tuzni gradjani hoce svi

da ostave grad,
iz

Spljeta

.« Dne 22. ozujka te da se razprse vrhovnomu kapitanu Kocijanu: »Qrad Klis
.

.

1531. javlja opet Andrija Mihaljevic

u

skrajnjoj

je

opasnosti.

Ocekuju

Turke svaki dan

i

sat,

da ga podsjednu, a grad
je,

je

slabo obskrbljen, narocito Ijudima. Qo-

spodin Petar Kruzic pak otisao

mislim, pred kraljevo velicanstvo; bojim se, da se za
zlo,

njegova izbivanja ne dogodi kakovo
Solinu kasteo,
prinuditi

ako

mu

ne predusretne«. Zaista

je

13.

lipnja

osvanuo pred Klisom bosanski sandzak Usrefbeg,
i

te je

za petnaest dana podigao u blizom

metnuo u

nj

jaku posadu, koja ce Klisu braniti svezu s
je

morem

i

tako ga

na predaju. Siijedece godine 1532. osvanula

pod KUsom opet oveca turska voj-

ska, koju je vodio Mletcanin Nikola Querini. Petra Kruzica nije bilo u gradu.

Tom
je

se je

zgodom
tvrdinju
rini

usuljao u grad neki izdajica, koji je bio obucen u redovnicke haljine, pa je gra-

djane nagovarao na predaju.
i

Tako

je

Nikola Querini

4. lipnja

unisao u Klis, te

zauzevsi

varos stavio u

njih

jaku posadu.
je

No malo
je

zatim, kad je

nekom prigodom Que-

posao na sajam u Poljica, doplovio

Petar Kruzic iznenada sa 2000
s

momaka

iz

Ja-

kina, pa udariv

snazno na varos osvojio ga
i

pomocu
sklonio.

svojih privrzenika u njemu. Ne-

koliko dana poslije predala se njemu

tvrdinja, gdje su razjareni vojnici razsjekli toboz-

njega redovnika, koji bijase Klisane na predaju

Kruzic
tana.

i

tursku tvrdjicu u Solinu, posto
VII.,

mu
i

je stigla

Napokon 18. pomoc od senjskoga
26.

rujna
i

osvojio

je

rijeckoga kapi-

Papa Kliment

kojega bijase car Karlo V. jos

srpnja

zamolio za pomoc

Klisu, podijelio je 22. listopada

Kruzicu

njegovim vojnicima oprost, sto su pogubili tobozkralja Ferdinanda,

njega redovnika, a u istinu izdajicu. Znajuci Petar Kruzic dobro, da Turci ne ce mirovati,

vec ce
nevolje.

htjeti

da osvete svoj poraz, svjetovao
bi se

je

neka

i

on sagradi na
opet doslo do
nije ni re-

solinskom polju tvrdjavu, u koju

mogla posada

kliska skloniti,
i

kad

bi

Medjutim Ferdinand
sii

nije

se obazirao na njegove savjete

molbe, pace
i

dovito placao vojnike, koji

cuvali grad.
i

Osim Turaka
nije

prijetili

su Klisu

Mletcani; bu-

duci da im Kruzic uza sve molbe

ponude
su

htjeo

grada predati, da bude branikom

mletackoga posjeda u Dalmaciji,

stall

mu

otimati na

moru

ladje,

a na kopnu posjede,

samo da ga tako prinude, pa da ga ostavi. U toj nevolji pomagali su Kruzica jedino pape Pavao III. Oni su siljali vojske novaca toliko, da je sultan Sulejman jedKliment VII. nom uzkliknuo: »Ta to je papinski grad«.
i

i

Premda

je

1533.

— 1536.
njemu

u obce bilo primirje izmedju Ferdinanda

i

Sulejmana, nijesu
bi

ipak nikad prestale borbe oko Klisa.
uskoci, koji se bijahu u
25.

Sad

bi

Turci podsjedali grad, sad
u turske oblasti
i

opet brojni

nastanili, zalijetali

ondje cetovali.

Dne
pred-

listopada 1533. tuzio je Vespazijan, sin Jeronima Zadranina, Petra Kruzica kralju Fer-

dinandu, sto sa svojim uskocima udara na turske

kotare;

sam Jeronim Zadranin
kapitanije,
jer

lagao

je 27.

veljace 1534. kralju, da skine Petra Kruzica s

njegovi uskoci

PAD KLISA
nikada ne ce da miruju.
Klis kroz dvadeset
i

12.

OZUJJCA

1537.

117

U

lipnju 1534.
ali

opet sandi^aci su bosanski
nijesu

i

hercegovaCki podsjedali
1535.

osam dana,
(9.

mu

mogli nauditi.

Qodine
ali je

pokuSali

su

Turci, da zavladaju Klisu izdajom. Podmitili su uskoka

Matu

TvrdosaIi(Ja, da ih

uvede u
i

grad zadnju noc poklada

veljade).

On

je

tobo^e privolio,
no<Si

smjesta obavijestio

svoje drugove, da budu na oprezu.
zidine,
je

U

ureCeno doba

spustio je Tvrdosalid Ijestve niz
je

pa

je

tako nekih 30 Turaka u§lo u grad. Ali sad se
je provalila iz
i

na

njih digla

posada, pa

ih

sve sasjekla, na sto

grada, te ostalu dru2inu raztjerala.
prvih dana kolovoza 1536. osvojili Poiegu
je
i

Cim

su Turci na koncu srpnja

druga

mjesta u poze^koj zupaniji, vratio se

namah sandzak bosanski Usrefbeg u Bosnu, da

I
" ChUSA
"7*
.

GRAD SPLJET, SOLIN (SALONA)
Iz atlasa (Isole

I

KLIS (CLISSA)'QOD.

1571.

famose), Sto ga

je

nacrtao mletaCki mjernik Qianfrancesco Camotio, te ga godinc

1571,-1572. u Mletcima izdao.

odanle podje na

Klis.

VeC

31.

kolovoza stajao

je

izpod Klisa. Njemu se bijaSe pridruiio

i

hercegovacki sandiak Piribeg.

Borbe oko Klisa

trajale su ovaj put viSe

mjeseci.

Turci su
stall
htjeli

najprije

za

dvadeset

dana obnovili razvaljenu tvrdinju u Solinu, a na to su djice, jednu u Ozrini, a drugu u KuCini. Tim naCinom
te

graditi jo§ dvije

nove tvrje

su Klis ograditi od svijeta,
je

ga napokon gladom

prisiliti

na predaju. Medjutim posada se

junaCki driala, a u to

kapitan Kruiii trafio pomodi na sve strane. Napokon je izradio, da mu je u oiujku 1537. kralj Ferdinand poslao 30(H) njemaCkih vojnika pod grofom Nikoloni Thurnoni. a papa Pavao in. 7(K) momaka pod Lukom Jakinjaninom. la je pomo(i dolazila morem na brodo-

vima, na kojima

je

bilo takodjer

dovoljno topova, puSCauoga praha

i

hrane.

Cim

se je ta

118

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
turske tvrdinje. Dvije bijase
Solinu.

pomocna vojska
vec
je
i

izkrcala, Kruzic je

razvalio, pa se
i

namah stao udarati na onda svom snagom oborio na trecu u
kad no
je

Krscanska vojska

bila

na jednom na Solinskom polju osvanuo Ijubimac bosanskoga sandzaka, krscanski poturica Muratbeg Sibencanin zajedno s Malkocbegom, vo1000 konjanika. Murat udario je na krscane tolikom zestideci sa sobom 1000 pjesaka

vec

u nju provalila,

i

nom

i

vikom, da su se Talijani

i

Nijemci silno prepali, pa misleci, da
obali,

je

Turaka kud
stali

i

kamo
i

vise, stali bjezati
Ijao je rijecju
i

prema morskoj

da se ukrcaju u brodove, Hrabri Kruzic sustavnije

cinom bjezece vojnike,

ali ih

mogao

zadrzati;

napokon

su

nje-

govi Hrvati bjezati k moru, te se gurati na ladje. Videci to Kruzic, on

je posljednji zajasio
i

na konja
taj

i

pohitao za bjeguncima. Stigavsi do obale skocio

je s

konja

posao na brod.
s

Ali

bise prenatovaren vojnicima, pa

ga veslaci nijesu mogli u
sjeci.

plitcini

mjesta maknuti.

Tako su

se

i

Turci prikucili brodu, te poceli

Prepoznavsi

Kruzica oborili se na

njega, te ga

napokon nadjacali

i

ubili,

premda

se

je

osobito hrabro (acerrime) branio.
ladji,

Konjanicki vodja Atliaga brzo

mu

je

odrubio glavu, pa ostavivsi Ijesinu njegovu u
i

odnesao

ju

slavodobitno Muratbegu. Qrof Nikola Thurn
ali

Luka
i

Jakinjanin spasli su doduse

zive glave,

su izgubili veci dio svojih ceta.
je

Kruzica dosao
predadu.

Muratbeg pred KHs,
bill

te je

S odrubljenom glavom kapitana Petra pozvao posadu gradjane, da se dobre volje
inace
ih

Ako

to ucine, poklonit ce im zivot;

ne ce pomilovati. Buduci da su

Turci malo prije

zauzeli jedini izvor, koji je Klisanima
I

vode davao.

nije

im preostalo

drugo, nego da se odazovu.
1537.

tako

je Klis
i

dne

12.

ozujka, na blagdan sv. Qregorija, godine

dosao u tursku

vlast.

Qradjani

uskoci, koji se bijahu udomili u gradu, razselili su

se na sve strane;

mnogi uskoci

sklonili su se

u Senj.

Dne

10.

travnja pisao

je kralj

Ferti

dinand

iz

Praga svojoj

sestri Mariji, koja
ti

mu

bijase tuzne vijesti doglasila,
12.

ovako: »Da

vratim nemilo za nedrago, javljam
bise

bas takve glase; dne

prosloga mjeseca naime
poslali.

porazeni moji

i

papinski

Ijudi,

koje bijasmo Klisu u

pomoc

Na
i

to se je taj

grad predao Turcima, premda

je

u njemu jos za dugo vrijeme bilo zaire

hrane«.

Padom
cale taj

Klisa u turske ruke izgubilo je hrvatsko kraljevstvo posljednje upori§te na
i

jugu Velebita, a u danasnjoj Dalmaciji. Preostala Hrvatska

Slavonija kao da nijesu osje-

ogromni
je
je

gubitak, jer su

i

same

bile u onaj

mah

tezko zabrinute za svoj obstanak.

Kolika

bijeda bila u Slavoniji, pokazuje povelja kralja Ferdinanda od 10. sijecnja 1537.,

kojom
rijeci

dozvolio

Ivanu Salaju od Kerecenja
i

Muri izmedju svojih posjeda Legrada
iz

Qasparu Ernustu od Cakovca, da na Dubrave podignu brod (vadum) s ladjama
i

za prevazanje. Ferdinand kaze izrijekom, da gunce, koji od straha pred Turcima
i

je

to dozvolio

»s

obzirom na nevoljne bjei

krajeva kraljevine Slavonije

drugih mjesta u onim
i

stranama zajedno sa stokom je za obce dobro za ocuvanje kraljeza obranu kraljevine Slavonije. vine Ungarije«. Ali Ferdinand bijase se ozbiljno pobrinuo
drugim svojim, »sto
i

kao

i

Ugarske, a
i

pri

tom pomagale su ga izdasno ne samo

te

zemlje. nego
i

i

nasljedne

pokrajine, kao

zemlje ceske krune.
i

Tako
je

je

Ferdinand u prosincu 1536.
misliti

prvih mjeseci

1537. primio toliko vojske
21.

novaca, da

mogao

na navalni rat na Turke.

Jos

prosinca 1536. bijase u Becu povjerio Ivanu Kastelanovicu, da podje u Slavoniju, pa da
s

ondje u kraljevo ime razpravlja

gospodom
je

»sto je za obce dobro

i

za ocuvanje kralje-

vine* (Slavonije); medju gospodom, kojoj

Ivan Kastelanovic imao poci. izrijekom se spo-

minju knez Juraj Frankapan Slunjski, knez Stjepan Blagajski, Ljudevit Pekri od Petrovine

(zupan varazdinski

i

kraljevski kapitan), Franjo

se je Ferdinand tada nagodio s

TaM, Petar Erdedi drugi. 05ito je, da odmetnim Ljudevitom Pekrijem, premda su potonjega mnogi
i

hrvatski

i

slavonski velikasi
13.

i

nadalje neprestano tuzakali radi njegovih zuluma.

Tako

je

Franjo Bacan jos

veljace 1537. podnio tuzbu protiv Pekrija, u kojoj je kralja

ovako

opominjao:
kapitanije.

vi§e

»Cujem da se je vase velicanstvo opet s njim (Pekrijem) pogodilo glede neke Neka promotri vase velicanstvo, da je dostojno unapredjivati onakvoga, koji obara nego gradi (si dignum sit, talem proficere, qui pocius destruit quam edlficaret)«.
li

Po nalogu

kralja

Ferdinanda sazvan

bi slavonski

sabor u Kri^evce za

4.

ozujka 1537.

SABOR U KRI2EVCIMA U TRAVNJU
Podjedno
je kralj

1537.

119

poslao

onamo vrhovnoga vojvodu Ivana Kocijana
toj

s

vojskom

iz

nasljed-

da onda sve pripravi za velikii vojnu, kojom bi Turke posve potisnuli iz te zemlje. Medjutim kao da se slavonska gospoda nijesu odazvala u dovoljnom broju, pa zato bi ureCen novi
kraljevini ob(ii mir, pa

nih pokrajina,

da zajedno sa staleiima Slavonije zavede u

sabor

u

Kri^evcima za
i 1

15.

travnja
koji je

iste godine.

Kocijanu bilo

je

osobito stalo,

ono doba obavljao slu2bu kapitana u kraBihacu Ripcu na Uni. Dne 13. travnja pi§e Kocijan iz Zagreba KaIjevskim gradovima nama pisao, da radi vrlo izmorenih Stelanovicu: »Premda je gospodin Petar Keglevic konja ne moze dodi na sabor u Krizevce, ipak smo ga ponovo pismom zamoliii, pa se nada na sabor dodje
Petar Keglevic,
u
i

damo, da ce

doci«.
je

Sabor sastao se

zaista 15. travnja u Krizevcima. Poznati su
je

nam

zaklju(3ci
)»na

toga

sabora. Najprije se stale2i zahvaljuju kralju, §to

Kocijana poslao s vojskom

krajinu

ove prenevoljne kraljevine*,
godbe, na koje
je
i

te ocituju,
i

da su toga vrhovnoga kapitana rado

primili

uz po-

on pristao,
i

koje ce

redom

izloziti.

Buduci da su medju stale2ima nenjih
nije

prestano bjesnile razmirice

pravde, koje se nijesu mogie umiriti, pa se radi

moglo
mir

niSta uCiniti za

obranu zemlje, proglasuiu sada do dojdudega Bozi(ia obdi zemaljski
»iz

(ut universi
sint

domini nobiles regni Sclauonie usque festum nativitatis domini nunc vensese pacific!). Buduci nadaije da kralj
stanovitih

turum

inter

razloga« jo§

nije

mogao imenovati

bana, te kraljevina

nema redovitoga
i

sudca, izabiru oni izmedju sebe Ce-

tvoricu za upravu zemlje (ad dirigenda negocia regni).

To

su zagrebac^ki biskup

Simun

Erdedi, Ljudevit Pekri, Franjo Bacani

Petar Keglevic. Oni ce sporazumno s vrhovnim
dotle,
zelji

kapitanom Kocijanom brinuti se za sve oko obrane kraljevine
bana. Videci veliku opasnost, §to
stalezi,
prijeti

dok

kralj

imenuje
odredjuju

kraljevini,
i

i

ugadjajuci

kraljevoj

da se podigne ceta od 800 konjanika
bi

200 pjesaka za obranu zemlje. Za tu Cetu

mstva« poobicaju kraljevine izabrati kapitana; no buduci da je vrijeme kratko za skupljanje takve cete, mole Ljudevita Pekrija, da ju on s pomocu druge gospode sabere, pa da joj bude kapitanom. Pekri mora medjutim vazda raditi sporazumno s kraljevskim vrhovnim kapitanom Kocijanom. Jo§ bi zakljuc^eno, da svaki velikaS plemic od svojih deset seli§ta opremi po jednoga pjeSaka, jednako neka
morali

doduse

»iz sredine

sveukupnoga

pie

i

cini

po deset plemica jednoselaca zajedno.
kralja,

I

tu

ce vojsku voditi Ljudevit Pekri. SuviSe
scilicet et

mole

da sto

prije poslje u

zemlju jo§ druge cete (pedites

armigeros), koje
i

bija§e obecao,

da

ih

Kocijan razmjesti gdje bude trebalo. Napokon pobrinuSe se

za uzdr-

zavanje
fioreni),

tolikih Ceta. Citavoj kraljevini

nametnuta
pobrati
i

bi

daca od jedne forinte (subsidium unius

koja se

mora za osam dana

predati blagajniku Emeriku BradaCu.

Tko
C:c-

ne plati milom, prinudit ce ga Bradac silom, a

pomagat ce ga Ljudevit Pekri sa svojim
i

tama.

Da

ne

bi

pojedinci hranu za vojsku preskupo prodavali, ustanovljen bi cjenik

odbor,

da se cjenik obdrzava. Vojnici placat ce hranu gotovim novcem. Staleii zakljuc^uju svoje odredbe ovako: »Ako bi se tko otimao gore receno obdriavati, neka se na nj dize vojska, a mi cemo glavom ustati na njega. da ga kao gazitelja naSih odrekoji ce paziti,
i

daba kaznimo*.
Ferdinand bio
SuviSe
bijaSe
je

sa zakljuCcima sabora zadovoljan, jer se je ubijedio, da su stalc2i

gotovi na sve zrtve, da obrane svoju domovinu.
je

On

ih je

pismom od

2.

svibnja odobrio.

stale^e pozvao, da
izvijestio

potanko

vi§e, te je

njegove ?xlje

sporazumu s Kocijanom, koji ga o po2rtvovnosti njihovoj. Medjutim kralj je od njih tra2io jo§ saobdio Kocijan poscbnim pismom od 17. lipnja. NaroCito je kralj
i

dalje ostanu

u najboljem

I

zahtijevao, da se svi velikaSi slavonski podignu

listom na oru?Je zajedno

sa svojim

bander ijima;
su
isti

nadaije

pokon da nadju nekoga,
dolnjoaustrijski

koji 6c

da se pobrinu za kola, koja Ce hranu za vojskom voziti; nahranu dobavljati. U tom pismu iztaknuo je Kocijan, kako
doSli

stalezi
i

sa svojim <ietama na obranu Slavonije, a mediu njima

su mnogi odlicni plemiCi

grofovi, koji su gotovi poginuti za vjeru krSCansku.

I

12C

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC
je jos

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
i

spreman na te vec lijepa vojska iz svih zemalja kraljevih, te se utaborila oko Koprivnice. Odredjeno bi, da za banderijalnu vojsku stave pojedini veliplemici: zagrebacki biskup Simun od Erdeda 300 momaka, Ljudevit Pekri 200, braca kasi Nikola) Zrinski 100, Caspar Ernust od Cakovca 200, Franjo Bacani 100, Petar Er(Ivan dedi 200, Tomo Nadazdi 100, Petar Keglevic 60, Franjo Tahi 25, Stjepan Banic (Banffy) Stjepan Qjulaj 25, 60, Ladislav More 100, knez Vuk Frankapan 25, Stubenberger 32, Pavao Ratkaj 12, Emerik Bradac 6, imanje Susjedgradsko 32, grad Samobor 25, zagrebacki kaptol 40, cazmanski kaptol 20, pavlinski samostan u Lepoglavi 8, udova Drzic 12, bastinici Pavla Kerecenja 8, dakle svi zajedno 1690 momaka. Glede podvoza ustanovljeno bi, da ce dati kola: Petar Erdedi 32, Ladislav More 25, braca Zrinski 25, Caspar Ernust 36, Franjo Bacani 25, zagrebacki kaptol 20, cazmanski kaptol 15, Cesargrad 20, Susjedgrad
Slavonski sabor, koji
istoga dana (17. lipnja) vijecao, bio je
zrtve, to vise, sto se bijase u to skupila
i

i

10,

Samobor

5,

Petar
10,

i

Vuk Keglevic

15,

Stjepan Qjulaj
6,

5,

grad Krizevci

obcina Qradec kod Zagreba

Ivan Thuroz

upregnuto sest konja, placat ce se dnevice 20 krajcara.
zagrebacki biskup Simun od Erdeda. Napokon
potajno prodavali hranu Turcima.
deda, Ladislav
bi

Pavao Ratkaj 5, doljni gornji 6. Za svaka kola, u koja je Za dobavljaca hrane odredjen bi
i

proglasena odredba protiv onih, koji su

Na

te

kriomcare pazit ce u Podravini Simun od Eri

More

i

Ladislav Banic, a u Posavini porodica Zempce (Svetacki)

sluzbenici

grada Kraljeve Velike. S tima zakljuccima slavonskoga sabora mora da
bito zadovoljan, jer je 29. lipnja Ljudevitu Pekriju

je kralj

bio oso10.

darovao grad Mali Kalnik, a

kolo-

voza Ivanu Kocijanu Susjedgrad
Jos 29. kolovoza 1537. bio

i

Stubicu.
je

Ivan Kocijan u taboru
i

kod

Koprivnice

(ex

castris

prope Kaproncza), odakle

je s

ostaMm vojvodama

kapitanima pozvao Petra Keglevica,
i

da se

i

on sa svojim cetama vojsci pridruzi. Tako brojne
na okupu 24.000 momaka,
iz
i

lijepe

vojske

nije

Slavonija davno

vidjela. Bilo je
bill

to 16.000 pjesaka, a 8000 konjanika. Konjanici

su pretezito

Hrvatske

i

Slavonije, a vodili su ih uz Ljudevita Pekrija jos Franjo
i

Pavao Bakic, Baltazar Banic, Ivan Tahi, Ivan Zrinski Ladislav More. Pjesaka iz svih zemalja: Cehe je vodio grof Albrecht Schlick, Stajercc zemaljbilo je od svih naroda ski kapitan Ivan Ungnad, Korusce Erazmo Mager, Austrijance Hardeck, a ratoborne Tirolce
Bacani,
i

i

talijanske strijelce grof Ljudevit Lodron. Kranjske cete vodio je Kocijan, koji je bio

i

vr-

hovni vojvoda citave vojske, premda ne bijase jos nigdje pokazao, da je podoban zapo40 manjih (poljskih). vijedati u velikom ratu. Topova imala je vojska 7 8 velikih

i

Ferdinand ocekivao
mirice izmedju

je

od

te lijepe

vojske velike stvari. Prvih dana rujna stala

je

vojska slavonskom Podravinom micati se prema Virovitici.
Schlicka
i

No vec putem
Stajeraca.

planule su raz-

Kocijana, jer ceski vojvoda nije htjeo slusati zapovijedi vrje je

hovnoga kapitana. Suvise nastalo
je

trvenje izmedju

Ceha

i

Dne

10.

rujna stigla

vojska do Virovitice, gdje

ioj

ponestalo hrane, za koju bijase brigu preuzeo zagrei

backi biskup Simun.
nevolje
i

K tomu

zaharacile su usiijed jesenskih kisa

bolesti,

tako da

je

od

bolesti poginulo

do 8000 pjesaka. Iz Virovitice poslao
vojska u Valpovu, pa se

je

Kocijan Pavla Bakica

sa 1000 konjanika k Sopju, da ga otme Turcima, koji ga bijahu pred vi§e mjeseci osvojili.

Od

13.

do
i

20. rujna

boravila

je

je

spremala da udari odanle na
iz

Osijek,

da tako preotme Turcima najznatnije mjesto na prolazku
krscani tvrdi Osijek, sustavit ce se
i

Beograda u Ugarsku.

Ako uzmu

dalje

napredovanje Turaka prema zapad-

noj Slavoniji.

Medjutim
nekih 5000

nijesu ni Turci mirovali.

Smederevski

i

beogradski sandzak
i

Mehmedbeg
na redo-

Jahijapasic bijase za dobe pohitao Osijeku u pomoc, pa je primivsi

od bosanskoga pa§e
ni pomisliti

momaka

udesio obranu grada tako, da Kocijan nije
nije

mogao

vitu podsadu, a

sandzak Mehmedbeg
nista
Ali
i

opet htjeo da zametne bitku na otvorenom polju.
s

Ne izvrsivsi bas renom vojskom vracati.

pod Osijekom stade se Kocijan prvih dana listopada
tu su

izmo-

ga Turci

pretekli,

pa su

mu

zakrcili najkraci

i

najbolji

PORAZ KOD QORJANA
put od Osijeka prema Valpovu. Tako moCvarne krajeve uz rijeku Vuku. Ali
Turci, zadavajuci
je
joj

(9.

LISTOPADA

1537.).

121

bi
i

krScanska vojska potisnuta prema jugozapadu u

na torn

putu

oblijetali
je
i

su

vojsku

progonedi

ju

mnogo

jada.

Na

torn

uzmaku poginuo

junaCki

Pavao

Baki(S, koji

je

kao posljednja straza sa svojim konjanicima zadr?.avao Turke. Od toga Casa obladala krScanskom vojskom velika strava, to vi§e, §to joj bija§e ponestalo hrane za Ijude
i

konje.

Kad

je

tako smalaksala

i

obnemogla vojska

stigla 9. listopada
i

do

Qor

j

a n a neda-

leko od Djakova, odlu5i§e vojvode, da de ondje ostaviti sva kola

topove, pa udariti prav-

cem

k sjeveru prema Valpovu, jer su se nadali, da ce ondje nadi hrane. Vojska de krenuti
joj

tim putem dojduce noci, kad ce
je on,

Kocijan zvekljom znak podati. Ali jo§ prije toga doznao
ve(5 otiSli.

da su Ljudevit Pekrl
tolik strah, da je
i

i

zagrebacki biskup sa svojim Ijudima

Tad

je

njega
ni-

spopao

on sa svojom 5etom kukavno pobjegao, ne pobrinuvSi se
i

malo za preostalu vojsku. Za njim poveo se je Stajerski zemaljski kapitan Ivan Ungnad Cesima preuzeo je vrod Sonnecka. Nad preostavsim Tirolcima, Talijanima, Koru§cima hovno zapovjednictvo grof Lodron. Sad je planula straSna, zdvojna borba protiv kud
i i

kamo
s

pretezitijih

Turaka.
i

Namah

na pocetku boja pobjegao
poginuli

je

grof Albrecht Schlick. Vedina
bi
je

preostalih,

medju njima

Erazmo Mager,
bija§e

su

posljednjim ostatcima vojske (Tirolcima) potisnut u

junaCkom smrdu. Grof Lodron moCvaru tefko ranjen, pa se
i

napokon predao, kad
zajamdio, da ce

mu

Mehmedbeg
vec

mu

zivot pokloniti. Medjutim
rijeci,
i

nevjerni sandzak nije odrzao

mu

je

/->

dao odrubiti glavu,

jer bi

toboze

onako mosve preoveliki top

/^
-

I

^^j<5*Vk»-»^

^

^m/^^T-k^t^v^^v^

rao putem u Carigrad umrijeti od zadobivenih
rana. Turci zarobili su citav logor
stale topove,
i

^^ ^^

^s^M^
PODPIS IVANA KOCIJANA.
s

medju njima osobito
koji

»Kacijanerica«,
stoljeca
stradali
i

su

oni

poslije

kroz pol

vise vodili na kr§cane. Najvise su
toj

Snimak

njegova pisma od

19.

pro-

na
ni

vojni ba§ Cesi: od 5000 nije se

^'"^* ^^^^^ ^**^ ^^=

"^""^ Catzianer

gotovo

jedan kudi povratio.

Poraz Kocijanove vojske kod Osijeka
i

Qorjana dojmio se

je

nemilo
ditali

krscanskoga
se stihovi:

svijeta.

U

Njemadkoj zaredalc su rugalice; na

crkvenim vratima u Becu

»Kazianer,

Ungnad und

Schlick,

Die mochten hangen an einem Strick«.
(Kocijan,

Ungnad

i

Schlick neka vise na uzetu).

I

kralja Ferdinanda kosnula se je
i

duboko

nesreda njegove vojske, to vi§e, §to su sada Slavonija
skoj
ih.
sili.

Hrvatska
i

stajale

otvorene tur-

K tomu
19.

je

i

Ivan Zapolja

Siljao

svoje glasnike Slavoncima
rije§e daljih nevolja.

Hrvatima. pozivajudi

neka se njemu pokore, ako

zele,

da se

Vec

listopada 1537. pisao je Ferdinand tridentiriskomu kardinalu pismo,
i

ukojemje
pastiri po-

korio Kocijana

drugc kapitane, da su »sramotno ostavivSi ovce kao nevjerni

bjegli« (capitaneos illos turpiter relictis ouibus

tanquam
i

infidos

pastores aufugissc). Istoga

dana imenovao

je

Ferdinand vjernoga, junaCkoga
i

prokuSanoga Nikolu JuriSida zcmaljkrajini.

skim kapitanom Kranjske
je,

vrhovnim kapitanom svoje vojske na
nije se

U

isti

mah

radio

da kazni glavne krivce posljednjega poraza. Kocijan
je
iz

usudio ostaviti Slavoniju.

ved

Susjedgrada

6.

studenoga molio mi lost
zaista

i

kraljcvskoga savjetnika Trojana Auersperga poslao

kuSao da se opravda. Suvi§e jc kroz kralju obscinu spomenicu o Citatri
ii

vom

ratovanju. Kralj

mu

je

dao slobodno pismo na
je

mjeseca, da do

11.

pro-

sinca dodje

glavom
je jo§

u

Krems, pa da se ondje opravda. DoSavSi
glavni uzrok

Krcms predao

je

pismcnu

obranu, te

ustmeno dodao, »da

uzmaku

izpred Osijeka bile pomanj-

122

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC
je

(1527.- -1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
ali

kanje hrane; povratak bio

prihvacen u bojnom vijecu od svih vojvoda,
se nije
s

se je poslije
je

prometnuo u gotov

bijeg,

koji

mogao
izdaje«,

zaprijeciti.

On sam umaknuo
i

posljednji,

pa ga zato nitko ne moze

obijediti

se smatralo dovoljnim, pa bi

Medjutim to opravdavanje Kocijanovo nije kao veleizdajica bacen u tamnicu. Sve molbe vapaji nijesu
i

mu

koristili. je

Pozivao se

je

na slobodno pismo, kao
te

na svoje vjerne sluzbe; spominjao
je

je,

koliko

puta slavno vojevao za Ferdinanda,

ga

zaklinjao,

da

mu

oprosti posijed-

nju »nespretnost njegovu«. Ali sve
staleza,

molbe nijesu

koristile,

kao
je

ni
je

posredovanje kranjskih
zahtijevao, da ga stave
je

odlicnih

prijatelja

i

samoga poljskoga
to nijesu ucinili,

kralja.

Napokon
i

pred redoviti sud, pa kad
31. sijecnja

ni
iz

pobojao se

gorega, te

nocu od

30.

na
je

1538.

pobjegao

zatvora u Becu. Ostavivsi srecno gradske zidine nasao
s

seljaka, kojega je prisilio,

da

njim jasi do predjela, koji
i

je

seljaka provodica, te je putovao dan
1538. boravio je opet u

noc,

dok

nije stigao u

sam poznavao. Onda Slavoniju. Vec oko 15.

je

ubio

veljace

odsad gotovo kroz dvije godine neprestano prebivao u Slavoniji Hrvatskoj, okupljajuci oko sebe nezadovoljnu gospodu roteci se s njima protiv Ferdinanda njegovih privrzenika.
te je
i
i
i

svom tvrdom Susjedgradu,

Kralj je kaznio

i

kapitana Ljudevita Pekrija.

Dozvao ga
i

je

u

stajerski
je

Qradac na

dogovor, kako ce ga imenovati za bana. Ne sluteci nikakovo zlo dosao
dac,
ali

Pekri u Qra-

ga

je

na

to kralj,

potaknut jos

Thurzom

Bacanom, dao
nj

baciti u tamnicu, u kojoj

ga

je vise
i

godina drzao zatvorena, premda su se za

zauzimali slavonski stalezi, ugarski

sabor, a

supruga njegova

Sofija,

herceginja od MUnsterberga.

Kad

je

napokon Pekri
je

pusten

iz

tamnice, nije vise utjecao u javne poslove. Isthuanffi pripovijeda, da
je
i

Ferdi-

nand zamrzio najvise na Pekrija zato, sto ga
Pelbartom.
ali

A

taj

Pelbart bio
i

je

valjan

mu

se je svijet rugao

smijao radi

jednom u druztvu Ugara Nijemaca nazvao koji je pisao pobozna razmatranja, nakaznoga lica. njegovog silno zavinutoga nosa
i

mudar muz,

i

Ferdinandu

nije

bilo

samo do

toga, da kazni poglavite krivce nesrecne vojne na

Osijek, nego da takodjer osigura hrvatsko kraljevstvo od
je

podpunog

Nikolu Jurisica imenovao nasljednikom Kocijanovim, ohrabrio
i

voniji
je

Hrvatskoj. Jurisic, Ijubimac hrvatskoga naroda
i

i

razsula. Vec tim, sto nanovo narod u Slaje pouzdanik Ferdinandov, doveo
i

namah

nesto nove vojske (5
je

—600
je

konjanika oklopnika, nekoliko stotina pjesaka
i

do

2000 lakih konjanika), kojom

zaustavljao dalje napredovanje Turaka
kralj nastojao
i

zastitio poglavite

gradove na turskoj medji. Suvise
Ijenu

o tom, da Turcima preotme ugrabs

Slavoniju, pace da dojduce
i

godine poduzme veliku vojnu na Turke u savezu

bra-

tom Karlom V., Mletcima rimskim papom. Za to poduzece medjutim trebalo mu je znatnih pomocnih sredstava od podloznih zemalja, pa stoga je svoje nasljedne zemlje austrijske sazvao za
zelio je,
je

11.

studenoga 1537. na zajednicki stanak u stajerski Qradac. Na
i

taj

stanak
koliko

da

i

slavonski stalezi poslju svoje zastupnike, koji bi svjetovali
i

izvijestili,

Slavonija voljna

podobna da prinese za snovanu vojnu

i

tim za oslobodjenje izgublje-

nih oblasti svojih.

Da
ski

bi

slavonski stalezi mogli izabrati zastupnike za Qradac, sazvao
5.

je kralj

slavon-

sabor za

studenoga 1537.
ili

uDubravu. Na

tom saboru

iznijet

ce kraljeve zelje nje-

govi poslanici

oratori,

po imenu Nikola
Sekelj,
ili

Jurisic,

Franjo Bacani, pecuvski prepost Albert
primili su

Pereg,

i

napokon Luka

gospodar grada Ormuza u Stajerskoj. Oratori
instrukciju.

27. listopada

obsezni naputak
i

Tu

se izlaze najprije, sto je kralj sve cinio, da

osigura mir s Turcima

Ivanom Zapoljom. Turcin je doduse pristao na primirje, ali uza nedavno osvojio Klis, pace provalio u kraljevinu Slavoniju, te tako prekrsio primirje. Da bi Slavoniju spasao, skupio je kralj veliku vojsku, koja je bila podobna tursku silu ne samo zaustaviti, nego unistiti. Vodjama ili kapitanima te vojske bijase zapovjedio, da budu oprezni razboriti, pa da nista ne preduzmu, sto bi se moglo zlo svrsiti. Ipak je vojna nesrecno prosla, mnogo gore, nego se je misliti moglo, jer kapitani nijesu pazili na njegove naloge, vec su ostavivsi za sobom hranu prtljagu posli s vojskom iza neprijasve to
je
i
i
i

i

SABOR. U DUBRAVI U STUDENOM
telja,

1537.

123

pa

mu ovako
ali

omogu(5ili,
je

da

ih

obkoli

i

zive2 im otme. Taj poraz silno se je kosnuo

Ferdinanda;

se

s

mjesta
je

pobrinuo,

kako

da

prestravljenoj

Slavoniji

pomogne.
te odredio,

Mjesto Kocijana imenovao

slavnoga Nikolu JuriSica za vrhovnoga kapitana,
te

da bez krzmanja povede u Slavoniju novu vojsku,
stima.
zeti,

da
i

ju

razmjesti na izlo^enim mje-

No da

se

uzmogne

jo§ jaCe odolijevati

Turcima

neSto zamaSnije protiv njih predu11.

sazvao

je

kralj

mimo

dosadanji obiCaj na stanak u Qradac za
i

studenoga stale^e

Stajerske, Kranjske, KoruSke

Qorice. Sada pozlva

i

slavonskl sabor u Dubravi, da iza-

bere

iz

svoje sredine nekoliko odlicnijih

muzeva

(potiores et primores), koji bi doSli na
et po-

stanak. Ti bi zastupnici morali imati najobseinije
testatem), da sa zastupnicima ostalih

punomoci (plenissimam facultatem

zemaija vijecaju
se

i

odlucuju, »kako bi

sada

i

poslije

trebalo

oduprijeti
et

turskoj

sili«

(quemadmodum nunc
potentie

posthac
oporteat).

Turcarum

resisti

Ferdinand

je

dobro osje^ao, da

ne§ta trazi, §to doslije nije hrvatski

ustav

poznavao.
staleza

Sta
u

ce

zastupnici

Gradcu medju stalezima njegovih nasljednih zemaslavonskih
ija?

Bas zato gledao

je

razlicitim

razlozima prikazati veliku korist za
Slavoniju od toga stanka. Suvise
je

u

naputku za svoje poslanike potanko
izlagao, §ta je
polju

vec na diplomatskom
da oslabi tursku
o
silu.

uradio,

On
s

pripovijeda

svojim
i

savezima

Mletcima, s

papom
i

bratom KarHrvatsku

lom, pa nagovijesta, kolika ce hasan

od

njih

za Slavoniju
bit

biti,

Bosanski sandzak

6e prinudjen da

se bori s Mletcima u Dalmaciji, te se

ne ce usuditi, da udara
niju.

i

na Slavo-

Napokon

javlja kralj,

kako na-

stoji skloniti
i

perzijskoga kralja, da se

QRAD (FORTEZZA)
Iz atlasa, §to

I

VAROS (BORQO)
1571.

KLIS

on podigne na sultana. Tako de se

(DE CLISSA) QOD.
ga
je

u jedan

mah

oboriti na

Turke

s vi§e

nacrtao Qianfrancesco Camotio.

strana, pa stoga ne 6e oni vi§e

mo6i
zaista 5. studenoga.
i

mnogo

Skoditi Slavoniji.

Sabor slavonski skupio se

je

Kao Ferdinandovi

poslanici doSli su

na sabor u Dubravu samo Nikola JuriSid
Franjo BacJani
je JuriSic

pe(3uvski

prepoSt Albrecht; Luka Sckelj desio

se je tada, s jednim odjelom JuriSicevih deta u Virovitici, da brani slavonsku granicu. a
nije

valjda za

vremena primio kraljeve
i

pozivnice.
stale?.i s

Dne

6.

studenoga izlagao

prcd stalezima ieVic
koji ce

predloge kraljeve,
ill

te

su

mjesta izabrali nekoliko
7.

mu2eva,
da(ie.

kao zastupnici

delegati njihovi po6i u Qradac. Sutradan
kralja

studenoga
za-

izvijestio je JuriSid jo§ iz

Dubrave

posebnim pismom o sre<inom uspjehu svoje
i

On

javlja,

kako
u

je

zatekao stale^e osobito vjerne

odane Ferdinandu
je

(in

vestram

regiam maiestatem

fideliter et sincere affectos). nadalje
le

da

govored
je

s odlidnijim velika-

Sima posebice

i

saboru zamiietio. kako

staieiima drago, §to

Ferdinand ba§ njega

124

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

izabrao za vrhovnog kapitana. Stalezi su pace Jurisica molili, da ostane uza njih (u Varazdinu),
bi

dok se njihovi zastupnici ne povrate

iz

Qradca, na sto

je

on

i

privolio,

ako

kralj

ne

inace odredio.

Qlavna zadaca sabora u Dubravi
Qradac. Medjutim obavljali su se
i

bila je

ta,

da poslje zastupnike

s

punomocima

u

drugi poslovi.

Tako

je

Kocijan poslao molbu, da ga kao

gospodara Susjedgrada
stalezi znajuci,

i

Stubice primu u svoje kolo, da

mu naime
su,

podijele indigenat. Ali

da

je

on u kraljevoj nemilosti, odgovorili
bijase Kocijan izjavio,
s

da bez kraljeve privole ne
i

mogu

da je gotov s njima podnosisti svako zlo obzirom na veliku opasnost, koja prijeti domovini, zavadjeni veiikasi medjusobno izmire. To se je vecinom postiglo; isti Ljudevit Pekri iznista uciniti,

premda

dobro. Jos se

je radilo

na saboru, da

i

mirio se

je

s

Tomom Nadazdom.

Pojedini veiikasi
i

tuzili

su se, da su im gradovi uz tu^sku
bi

granicu slabo providjeni momcadi, topovima
vojnici, koji su

puscanim prahom: stoga

odredjeno, da se
iz-

bas u zemlji, zgodno razmjeste po izlozenim gradovima, dok ne stigne

dasnija pomoc.

Medjutim su zastupnici sabora dosli u Qradac, gdje ih je sam Ferdinand radostno On je izticao, kako mu je njihov dolazak drag radi toga, sto oni, buduci da se radi o Hrvatskoj Slavoniji, najbolje znadu potrebe tih zemalja, kao s toga,
i

Ijubezno primio.

i

i

i

sto su im najbolje poznata sredstva

kako da se pomogne. Kralj im je u to ime predao spis sa vise upita, zamolivsi ih, da na njih savjestno odgovore. Najprije pita ih kralj, kako da se doskoci tako sadanjemu kao buducemu udaranju Turaka na Hrvatsku
i

nacini,

i

i

Slavoniju a

i

na druge kraljeve zemlje, pa sto

i

koliko bi sami Slavonci, koji su najvise

izlozeni pogibli, u to
dicije

ime mogli uciniti? Buduci da su se nadalje prigodom posljednje ekspei

na Osijek opazili brojni nedostatci

pogrijeske, koje su uspjeh vojne osujetile, neka
li

svjetuju,

kako da se u buduce
pjesaci
i

rat vodi,

da

na kopnu
li

Hi
i

na vodama (rijekama), kako da
koliko,
i

se upotrebljuju

konjanici;

zatim treba

ladja

gdje bi se mogle naj-

lakse

i

najjeftinije

sagraditi? Koliko bi vojske trebalo za te sajke (nasade)? Koje su na-

pokon utvrde najznatnije za obranu zemlje? Buduci da je kralj saznao iz vjerodostojnih izvora, da je nedaci posljednje vojne bila kriva poglavito nesta§ica hrane, pita sada, gdje
bi se

dista za

mogla kako dobavljati hrana, kako bi se vojsci dovazala gdje bi bila zgodna sklahranu? Kralj pita jos, kako da se odsad unovacuju sabiru laki konjanici, kolika da im bude placa? Trosak za lake konjanike bio je prevelik, a konji bili su im posve losi.
i
i

i

i

Napokon

zeli kralj znati, sto

su slavonski stalezi spremni uciniti

i

zrtvovati, gdje se radi

poglavito o spasu njihove domovine.
Delegati odgovorili su na stavljena pitanja po
prilici

ovako.
kralj

Na prvo

pitanje,

kako

da se doskoci buducim turskim provalama, svjetuju
i

oni,

neka

sto bolje utvrdi gra-

sake

dove na granicama preostale Slavonije Hrvatske, neka ondje namjesti konjanike, pjesajkase s dostatnim oruzjem zairom. Za to treba u Hrvatskoj 1000 lakih konjanika,
i i
i

a u Slavoniji 2000 lakih konjanika, 500 oklopnika
(nazadista).

1000 pjesaka,
i

napokon 1000 sajkasa
Slavonija tako poha(deserta
i

Te

bi

se cete morale

poslati jos
biti

ove zime

prije velike vojne, §to ju kralj
i

smijera preduzeti; ako se to ne ucini,
rane, da ce za

ce do proljeca Hrvatska
kralju tek

buducu veliku vojnu
i

ostati

»opusto§ene kraljevine«

regna). Slavonci

Hrvati gotovi su kralju pomagati, koliko samo mogu, ta oni su

za prosle
forinti;

vojne, koja je u sve do pol godine trajala, od

pojedinoga kmeta davali po pet
krajini
i

suviSe pograbili su svi listom oruzje,

premda su im na

mnogi gradovi
a

razvaljeni,
i

tako od njih nemaju nikakvih prihoda.
zastupnici jos ove stvari:

Da

se Hrvatska

Slavonija,

uz

njih

ostale

zemlje kralja Ferdinanda osiguraju za sva dojduca vremena od turskih navala, predlazu
1) Neka se kralj najprije pomiri sa svim svojim protivnicima, a Ivanom Zapoljom, jer ce onda one cete, sto ih dize na njega, moci protiv Turaka voditi, pa ce mu onda Ivan Zapolja pomagati u borbi s neprijateljima krS^anstva. 2) Kralj neka gleda, da obje obale tako Dunava kao Dr^ve biidu uvijek slo-

narocito neka se nagodi s

i

i

SLAVONSKl POkLlSARl U STAJERSKOM QRADCU.
bodne,
i

125

da se na tim rijekama ne

prijeCi

prolaz kraljevskim ladjama

i

Sajkama. 3) Delei

gati zele,

da za dojduce velike voine
i

kralj

Ferdinand po primieru svoga brata Karla

dru-

gih kr§canskih vladara, a
ske, jer ce tada
i

po obicaju nekadanjih ugarskih kraljeva,
i

sam

stane na Celu vojhrlit

svi velika§i podici svoja banderija, a

strani

vojnici

ce pod za-

stavu vojske, koju
i

§ajke, te
i

sam kralj vodi. 4) Delegati svjetuju kralja, neka osobito pazi na ladje neka pri svakom podhvatu protiv Turaka opremi bar toliko ladja §ajka, koi

liko

Turci, »jer tko ce
in

biti

prete2itiji

na vodama, njegovo 6e
onih

biti

kraljevstvo« (qui erit

forcior

aqua,

iilius

erit

regnum). 5) Neka naro^ito nastoji, da steCe saveznika, imei

nito MletCane,

koji bi

eventualno mogli placati
i

1000 konjanika za Hrvatsku, bu-

duci da bi

isti

mogli braniti

mleta^ki posjed.

Na drugo
\eii

pitanje kraljevo

o ladjama
ladje, ali
bi

i

rado preuzeli teret da grade

§aikama oCituju delegati, da bi slavonski stanemaju smrekovine, a hrastovina ostale vrsti
i

drveca nijesu za to zgodne. SuviSe ne obranu od Turaka; napokon nemaju ni
bi

mogli

ni

§ume

sjeci

bez

vjeCitih

strata za

graditelja, ni radnika, a ni pila vodenica.
bi

Pa kad
Ijudi,

za to doznali Turci,

te bi

onda, kad

se rijeke smrzle, poslali koju tisucu
ili

da

spate sve ladje. Zato svjetuju kralja, neka gradi §ajke

nasade u svojim nasljednim pograditelja.
i

krajinama uz gornji tok Mure, Drave
nika, a nije pogibli
bi

i

Save, gdje ima jelovine, vje§tih

rad-

od Turaka,

jer bi se ladje

samo onda

spu§tale u donji tok rijeka, kad

potrebito bilo. Sto se tice vojnika na Sajkama, opominju na prvaSnju izjavu, da broj
i

'Sajka
rijeke

poSlje
legati,

mora biti tolik, da bude ravan turskoj mornarici, te pridaju, da <te se uz to valjanih. samo neka kralj Savu, Dravu Dunav medju narodom naci sajkasa, vjeste muzeve, koji ce ih izabiratl. Na trece pitanje u pogledu hrane odgovaraju desajkasa
i i

da za naumljenu vojnu ne

bi

bilo

dosta zivezai u Hrvatskoj
i

i

Slavoniji, tako radi

netom minule vojne, kojoj je mnogo trebalo, kao hranom obskrbljuje. K tomu se radi provala turskih
i

zato, sto se
nije

i

sada neprestano vojska
sijati,

u

nekim krajevima moglo

dok se mjestimice nije prirod mogao pobrati. No ipak neka kralj po banu ili vrhovnom plemica, pa ako se suviSe nadje, neka se odkupi kapitanu dade pretraziti dvore velikasa uz primjerenu cijenu odveze u odredjena skladiSta. Glede mjesta, gdje bi se hrana spreVarazdin. U Zagreb neka se uvaia iz mila, preporucaju kao osobito zgodna Zagreb Hrvatske, pa onda neka se odanle odprema kopnom ili vodom (Savom); VaKranjske
i i
i

razdin neka opet bude skladiste za hranu
gati svjetuju kralja,

iz

Stajerske,

Medjumurja
i

i

Slavonije.

Dele-

da oslobodi zupanije zaladsku, simezku

baranjsku u Ugarskoj, jer su

one prave

zitnice.

Osim

toga,
i

vele delegati, primat ce vojska hranu, ne
i

samo od

gra-

dova

i

imanja nasih, nego

od kuca

posjeda plemickih, samo neka kralj naredi, da se ne
su hranu dova^ali, silom otimala. paCe

dogadja kao za prosle vojne, kad se

je Ijudima, koji

kadkada
mjesta.

i

blago, a koji put
je

i

gotovi novel, koje
ali

bi

za prodani

iWei

primili.

I

za proSle

vojne bilo

dovoljno hrane,

se nije radi nesigurnosti mogla dopremati na odredjena

Na

cetvrto pitanje glede lakih konjanika svjetuju slavonski zastupnici. da im se ne

smanje
sebe
placu
i

place, jer

od kraljeva nastupa na
5ini
forinti,

prijestolje

imaju

po dva forinta na mjesec za
konjanike,
snizi,

za konja; neka toga ne
a
i

osobito sada, jer MletCani plaCaju lakim konjanicima
2eli

mjeseCno po §est
i

Zapolja

premamiti

te

lake

nude(5i

im

ve(iu
ta
i

slobodno

plijenjenje.

Mnogi 6c
je

zato,

ako im se plaCa
po 3
forinta
i

ostati

kod

ku(ie;

onako slu2e
i

jeftinije

od pjeSaka,

koji imaju

20 denara na mjesec.

K tomu

ie

hrana poskupila, odkad se
placi;

kraljevstvo umanjilo. Ferdinand neka dakle ostavi lake kouiiiniti
i

njanike pri staroj

jednako 6e
pitanje

slavonski staleii s konjanicima. koje oni uzbi

drfavaju.

Napokon na peto

o pomo(ii, Sto

ju

Slavonija

doprinijela.

izjavljuju

zastupnici, da 6e Slavonija kao i dosad davati kralju njegove prihode (proventus regii ab antiquo consueti); nadalje Ce svaki velikaS opremiti za svakih 36 kmetova svojih po jed-

noga vojnika,
nici

dati

mu

hranu

i

odijelo, te 6e se Citavu

godinu u ob<ie za

nj

brinuti.

Konja-

ovako

opremljeni slu^at de zapovijedi vrhovnoga kapitana.

Ako

bi

pak kraU sam gla-

1^

FERDINAND
i!a

I.

HABSBUROOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).
(prelati,

vom posao

vojnu, pridruzit ce se njemu svi

velikasi

barones,

nobiles

et

alii

possessionati homines) zajedno sa svojim banderijima.

Ovomu

mnijenju svojemu pridali su delegati jos nesta. Dopunjujuci svoj odgovor na
ko'ie bi

prvo pitanje o obrani zemlje nabrajaju poimence sve pogranicne gradove,
obskrbiti pjesacima
i i

trebalo

puscanim prahom.
i

U

Hrvatsko] trebalo

bi obskrbiti

gradove:

Bihac
i

R

i

p a c (Bihegh, Repacii), koji su
r

dosad kao kraljevski gradovi
n

bili

pod posebnim

kapitanima; zatim

B

u s e V

i

c

Wywar) knezova K (Otiirok, Bwssowyth) knezova Blagajskih, C e t n S u
u p u
i
i

No V
I

g

r

a d (Krupa,

Zrinskih,
j

Otok

i

i

1

(Ciiethyn, Zlwn)
i

Dreznik Brekovicu Jurja Kobasica, G r ad e c (Qradecz, Veliki Gradec) zagrebackoga kaptola, Hrastovicu (Hrazthowycza) jos dva grada zagrebackoga biskupa, napokon KostajnicuiDubicu (Kozthanycza,
kneza Frankapana Siunjskoga,
z a c
i

c

(Isaciiych)

Pavla Izacica,

Trzac

(Thersacz, Dresnyk) kneza Frankapana Trzackoga,

i

i

Berisiavica. U Slavoniji: Veliku (Velyke, Kraljevu Britvicevinu Tome Nadazda, Subotski grad, Novsku (Zombathel, Vywar, Brijthwijchewijna) plemica od Zempca Svetackih, R a s u P ak r a c (Rassa, Pekrecz) knezova Zrinskih, Bijelu Stijenu (Feyerkew) kneza Kegle-

Dwbycze) nekad despota Stjepana
Veliku)

gospodina

i

ili

i

vica,

.Petrovinu
samostan S
r e

(Pethrowijna) gospodina

Pekrija,

Caklovac
Zyrch)

i

Kamengrad
Kastelano-

(Chakovcz) gospodina Taha,
vica,

Zelinjak

i

Sirac

(Selnyak,

plemica

d

i

c e (monasterium Zerdahel) gospodina Nadazda,

(Krystaloocz) gospodina Bacana,

Dijankovec
n (Athyna)

(Dijanvara) Petra

Kristalovec Palfija, D s n k (Dei i

snycze)

razlicitih plemica,

Voc

i

Urbana Bacana,
Oporocz)

Orahovicu

(Rahocza) La-

dislava Morea,

Drenovac
Ko
r

og
i

j

Franje Kapelskoga (Kapolnay), nekad Ladislava Banica (Banffy), (Korogh) Baltazara Banica (Banffy), Brezovicu (Berzewcze) plemica Kerei

Belu

Oporovec

(Bela et

i

Miklous
Pas
i

(Darnocz, Zenth Myklos)

cenja

Kruzica,

n e c (Paschijncz) Jurja Paske,

i

Racicu svetoga Stjepana
i

(Rachyza zenth Isthwan) gospodina Tahija.

terdeset sajka (nasada) za slucaj, ako bi promet na

Mure spremi do ceDunavu bio zakrcen; a uza Savu, u koju se ne mogu ladje prevesti ni iz Drave ni iz Dunava bez neprilika, neka takodjer na blizim mjestima sahrani do sestdeset sajka. Suvise sude, da bi kralj namah morao imenosatnike. Napokon vati kapitana sajkasa, koji bi skupio vojnike, te im trazio vojvode
Delegati svjetuju jos kralja, da u nekim mjestima blizu Drave
i

zaklinju Ferdinanda,
nika, koje bijase
tih

neka preko zime ostavi u Hrvatskoj

I

Slavoniji bar onih 3000 voj-

po Jurisicu na saboru u Dubravi obecao,

jer

ako toga ne

ucini, zitelji cc

zemalja zdvojiti.
posljedku

Ta Keglevic moze mu

kazati, sta stanovnici

Hrvatske vec sada snuju.

Na

mu

osobito preporucaju, da nanovo sagradi grad
taj

Jasenovac.
grad
ili

Oni

priili

spodabljaju Jasenovac s Beogradom, te mole Ferdinanda, da

sam
i

obnovi,

zapovjedi banima

i

kapitanima, neka nastoje Turcima zaprijeciti obnovu toga grada. Jer

ako
illius

to Turci ucine, propala je citava

Hrvatska

i

Slavonija
tota

izmedju Une
pars
ille

Save

(si

Turce


Na

castelli

Jazenocz

edificationem preripuerint,

Sclavonic et

Croacie

que Savo

et

Vn

fluminibus est vicina, pereat

nam

locus

et

exercitui terrestri et

classe alenda longe est Belgrado commodior).

savjete

i

predloge slavonskih izaslanika odgovorio
i

je

Ferdinand za
i

koji dan.

On
i

ih

u obce odobrava

prihvaca.
i

On

ce zaista kroz zimu drzati u Slavoniji

Hrvatskoj 3000

vojnika (2000 konjanika

1000 pjesaka), on ce krajiske gradove po mogucnosti utvrditi
i

opremiti. Suvise ce nastojati, da sklopi mir sa Zapoljom, a savez s Mletcima

krscanskim
tek

vlastima. Nadalje prima njihove predloge glede sajka

i

njihova razmjestaja, onda glede

dobavljanja hrane

i

skladista u

Zagrebu
stati

i

Varazdinu.

U

obce

prihvaca
i

sve,

dodaje

neke svoje
(tarn

zelje

i

primjetbe. Najprije se izpricava, sto radi zamasnih
nije

zamrsenih posala

ardua negocia)

mogao

na celo vojske za proSle vojne,

all

da ce

to u

buduce

vrlo rado uciniti. Nadalje ocituje svoju radost, sto su stalezi spremni za dojducu vojnu

BANI
sve moguce doprinijeti;
cini
ali

TOMO NADA2DI
da
bi

1

PETAR KEQLEVIC.

127

se od svakih 36 su delegati

mu

se premalo.

No buduci da
ih,

izjavili,

kmetova opremio samo jedan konjanik, kako nemaju punomo(ii da pristanu
i

na vece zrtve, opominje Hrvatsku, porade
i

neka na buducem saboru, §to 6c ga on sazvati za Slavoniju
obskrbljena.

uznastoje oko staleza, da bar od svakih 25 kmetova dozvole po jedi

starinskih
i

noga konjanika posve opretnljena kraljevskih dohodaka;

Napokon

je kralju

drago, §to su se

sjetili

on

ce

zato na sabor poslati svoje oratore, pa neka se
i

delegati tada pobrinu zajedno s njegovim oratorima, da se dozvoli po jedna forinta
kralj ce ditavu

pol

od svakoga dimnjaka, a
Slavonije
i

ubranu svotu upotrebiti jedino za obranu kraljevina

Hrvatske.
su tako slavonski izaslanici vijecali u Oradcu, bio je sabor u Dubravi jo§ neko
nj do§li
i

Dok

vrijeme na okupu, pa su na

hrvatski stalezi. Sabrani stale^i hrvatski

i

slavonski

SPLJET S BL120M OKOLICOM QOD.
(Qianfrancesco Camotio).

1571.

zamolili

su sada posve ozbiljno kralja, neka ipak jednom imenuje
i

dva ban a,
koji

koji

6e

kraljcvstvo braniti
hrabri
i

sud

suditi.

Za bane neka

izabere

takove

mufeve,

su

»(iestiti,

pravedni« (qui sunt
je

viri probi, militares et iusti).

Hrvati zaista izpune svoja obeiSanJa glede pomo^i molbama, da kraljevstvu za snovanu vojnu, morao je napokon ugoditi tolikim vapajima eelu bane, kojih nije imalo jo§ od godine 1532. I tako napokon kralj nakon dopostavi na govora u Qradcu izdade u Kremsu 9. prosinca 1537. sveCano pismo, kojim objavi stale-

Ako

Ferdinand htjeo, da

mu

i

iima kraljevine Dalmacije, Hrvatske

i

Slavonije, da je po starom obiCaju

i

uredbi

tih

kra-

na opomene slavonljevina (ex veteri more institutoque regnorum istorum nostrorum). a Nadaida Petra Keglcskih izaslanika u Qradcu svoje Ijubljene vjerne

Tomu

i

128

FERDINAND

I.

1

ABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).
i

vica
te

Bu5imskoga
i

imenovao zakonitim
da
ih priznaju,

i

pravim b a n

ma

(legitimos et veros banos),
i

poziva staleze

zitelje,

primu, svaku im cast izkazuju
i

u

svemu im
i

se

pokoravaju. Istoga dana sazove kralj takodjer
koji ce se sastati

sabor kraljevina Hrvatske
1538.

Slavonije,

na sveta Tri kralja
i

(6.

sijecnja)

u

Krizevcima.

Na

torn

svecanom
i

saboru predstavit ce se
rima,
kojih
nijesu

uvesti novi bani (ad declarandos banos), zatim ce se izabrati

protonotar za citavo kraljevstvo. Iza toga izvijestiti ce slavonski delegati o nekim stva-

mogli u Qradcu dokrajciti, jer nijesu imali povlasti; suvise ce

i

ora-

tor! kraljevski
Ijati

iznijeti

neke kraljeve predloge, o kojima se u Qradcu

nije

moglo razprav-

ni zakljuciti.

Dne

18.

prosinca 1537. imenovao

je

kralj

za svoje oratore na dojducem saboru u
i

zupana zeljezne zupanije Franju BaKrizevcima vrhovnoga kapitana Nikolu Jurisica kako da rade. Kralj u instrukciji hvali pricana, podavsi im naputak iii instrukciju, sta
i i

pravnost slavonskih staleza, sto su u Qradac poslali svoje delegate,
sto su se neprestance pozivali na odluku sabora,

ali

se tuzi na potonje,

bill su, da mu se po jedan konjanik od svakih 25 kmetova. Kralj se sada obraca na sabor, neka to nuzdni za obranu dozvoli, pa razlaze obsirno, kako su njegovi zahtjevi opravdani zemlje. U dodatku prica kralj potanko, zasto je Ljudevita Pekrija vrgao u tamnicu. On

govi zahtjevi pak
njaka
i

premda su imali obsezne povlasti. Njedozvole po dva ugarska forinta od svakoga dimi

pise

po

prilici
i

ovako: »Motreci vec dugo nesnosno stanje ovih zemalja, osobito pak
razmirice izmedju gospode u
toj kraljevini,

turi

ske provale
tako,

odlucih u zemlji uvesti red

mir

da namjestim jednom bane. Cinilo mi

se,

da

bi

za tu cast bio najpouzdaniji Ljui

devit Pekri, pa
s

sam vec

odlucio potraziti
i

njim ugovarati zahtijevajuci, da
bi
i

on,

Pozvao sam ga u Qradac stao kad se bude pravda vrsila, bude vazda spreman
druga.

mu

odgovarati svakomu, koji
niti,

protiv njega tuzbu podigao. Ali Pekri nije bio voljan to uci-

bezstidno odbio, pace je bez svakoga razloga trazio svavec je zahtjev osorno kakve stvari govoreci i prijeteci, da ce se drugacije za se pobrinuti, ako ne ugodim njegovim zeljama. U svojoj drzkosti nije se zacao pridati takove prijetnje, kojima je odao svoju zlu nakanu, da bi se mogao opet od nas odmetnuti bunu u Slavoniji pokrenuti. Pobojavsi se mi za dobro sigurnost ovih nasih kraljevina, da zaista on ne bi svojih prijetnja izvrsio, bill smo prinudjeni, da ga uhvatimo bacimo u zatvor, a to ne manje za mir nasih podanika, koliko za sve one zulume, koje je dosad ucinio«. Ferdinand dobro
i
i

i

i

i

i

dodaje

jos,

da

je

Pekrija zasuznjio po savjetu slavonskih delegata (non absque consilio
istis

suasuque unanimi eorum, qui a regnicolis

ad nos oratores missi fuere), pa se nada,

da ce

i

sabor njegov cin odobriti.

Baiil

Tomo

Nadazdi

i

Petar Keglevic (1538.— 1542.); mir u Velikom Varadinu
(27. listopada

(24.

veljace 1538.);
1540.); cetvrta

smrt Ivana Kocijana

1539.);

smrt Ivana Zapolje
i

(22.

srpnja

provala sultana Sulejmana u Ugarsku (1541.)

posljedlce njezine; junactvo

Nikole Zrinskoga u boju pred Pestom (1. listopada 1542.). Novi hrvatski bani spadali su medju najznamenitije velikase u hrvatskom kraljevstvu. Tomo Nadazdi bio je od stare porodice Prodavica; njegov jedan pradjed (Mikac Prodavic) bio je jos za Karla Roberta
hrvatski ban. Porodica drzala
je

znatna imanja u Hrvatskoj

i

Slavoniji; njima je pripadao

Stenicnjak u Hrvatskoj
tih

i

Kraljeva Velika u Slavoniji,
sin Franjin, bio je

kraljevina.

Sam Tomo,

dva znamenita grada za obranu vele obrazovan muz. Humanisticke nauke
i

bijase izucio u stajerskom Qradcu, a filozofiju u Bologni

Rimu, gdje se

je izvjestio

u ta-

lijanskom jeziku tako, da

je

govorio talijanski kao rodjeni Talijan.
su
rujna 1529.

Tomo

je

u prvi kraj

bio odlucan privrzenik Ferdinandov, te ga je svjetovao,

i^garsku

i

hrvatsku.
i

AH kad

8.

kako da predobije ostalu gospodu njemacki vojnici predali caru Sulejmanu

grad Budim
kojl

njega,

ga

je

poslije

svoga vrhovnoga zapovjednika, presao je na stranu Ivana Zapolje, imenovao svojim pokladnikom. Qod. 1531. 1533. pripadao je Nadazdi

srednjoj stranci, koja je radila

oko izmirenja protukralja;

ali

jos iste godine

1533. radio

i3ANI

TOMO NADAZDI

I

PETAR KEQLEVlC.

129

da ga Ferdinand primi u milost svoju. Jegarski biskup Thurzo javljaju 6. kolovoza 1534. Tomi Nadazdu, uz koie
je,

Toma

Salahazi

i

Aleksije

bi ga pogodbe kralj Ferdinand opet uzeo u svoju sluzbu. Medju inim obecavao mu je kralj sva imanja Ladislava Kanizaja, s kojega se kcerju Ursuiom bijaSe tada Nada^di zaruCio; suviSe je kralj bio njegovim prijateljima oprostiti sve, §to bijahu protiv njega rijeCju, pisspreman njemu
i

mom
9.

i

cinom

sagrije§ili.

Na
je

to je

Nadazdi opet pristupio stranci Ferdinandovoi,
kad

koji

ga

je

svibnja 1535.

posebnim pismom pozvao, da
to tek onda,
je je

Medjutim Nadazdi ucinio
pismo, kojim
kraljevoj, koji

mu
ga

zajamcio

mu se za dvanaest dana dodje pokloniti u BeC. mu je kralj 1. sijecnja 1536. dao slobodno podpunu sigurnost. Od toga je casa bio opet u punoj milosti
i

napokon imenovao

banom hrvatskim.

Drug Nadazdov Petar Keglevi^ od Buzima (Buzina) bijaSe vec ostario u borbi u vjernoj sluzbi kralja Ferdinanda. Osim djedovskih imanja s posjeda, bastinjenih po Jurju Mikulicicu izmedju Une Save, drzao je znameniti grad Bijelu Stijenu (Feyerkew) u krizevackoj zupaniji vise gradova (kao Lobor Kostel) u Zagorju. Sin njegov Franjo bijase god. 1534. primio od kralja Ferdinanda opatiju u Topuskom, a kdi njegova Ana bila je udata za Qaspara Ernusta, gospodara gradova Gjurgjevca Koprivnice, kao citavoga Medjumurja s Cakovcem mjestom Strigovo. Sam Petar Keglevic
Turcima
i

i

i

i

i

i

i

i

vrSio je god. 1533. do 1535. sluzbu kraljevskoga namjestnika

ili

komisara (commissarius,

locumtenens) za Hrvatsku

i

Slavoniju; u posljednje vrijeme
i

(1535.

— 1537.)
s

bio je

kapita-

nom
jo§

kraljevskih gradova Bihaca

Ripca na Uni.

U svima borbama

Turcima, onamo

pa se

od obrane Jajca pa sve do posljednjih dana ponio se je Petar Keglevic vazda junaCki, je moglo nadati, da ce sada kao ban jos bolje proslaviti se hrabroscu ratnom vjei

§tinom. Jos 21. kolovoza 1537. tuzio se je Keglevic
uvijek
nije

kralju
iz

iz

Novigrada na Uni, da
niti

jo§

primio obecanih

zavanje 200 konjanika,
i

mu 150 kojima mu je

pjesaka puskara
bilo

Ljubljane,

novaca za uzdr-

braniti

hrvatsku medju uz

Unu

kod Bihaca

Ripca.

Zakazani sabor Hrvatske

i

Slavonije sastao se
i

je zaista 6. sijeCnja

1538. u Krizev-

cima. Sabrani stalezi najprije primise
i

nove bane, a onda se pozuriSe, da ugode zeljama kralja Ferdinanda Franjc Bacana. U svemu njegovih oratora Nikole Jurisica stvorise 26 zakljucaka (articuli), koji se ticu poglavito obrane zemlje pomoci kralju za snovanu vojnu. Clanci ti jesu: I. Dozvoljuju kralju za ovu godinu dacu (subsidium) od
ustolicise
i

i

dvije forinte,

i

to u

placanja dace oprosteni su

dva roka: jedna forinta pobirat ce se namah, a druga o Duhovima. Od samo oni seljaci, kojima posjed ne vrijedi vi§e od §est forinti.
ili

Stoga se mora preduzeti novi popis

mic mora za svakih 36 kmetova
njanika,
te

oporezovanje svih podanika. II. Svaki velika§ plei dimnjaka opremiti za obranu zemlje po jednoga koi

ga uzdrzavati kroz
ici

cijelu

godinu.

Ta

6e vojska

biti

pokorna kapitanu

kralje-

onamo, kamo ban zapovjedi. Od opremanja konjanika nije nitko oproSten: ona goni bani, ni banovci, ni mestar protonotar, a ni plemicki sudci. III. Svi magnati, pa sada Ciniti, a njihova spoda, koja dosada nijesu opremali vlastitih banderija, moraju to iitelji (regnibanderija bit ce podlo2na kapitanu kraljevstva. IV. Sva gospoda. plemici colae) moraju vazda biti spremni na rat, tako da u slu(^aju, ako ncprijatelj s vecom silom
vine, te Ce
I i

provali u zemlju

sa svima
rectio)

ili podsjedne koji grad, uzmognu namah s petinom podanika, a u nu^di kmetovima onamo pod, kamo bani zapovjede. V. Ako bi takav ustanak (insur-

bio

potrebit,

kapitan 6e kraljevstva, primivSi

upute od

banova, razaslati svoje

Ijude, koji 6e s pomocu plemickih sudaca u pojedinim kotarima narod pozivati na oru2jc dovoditi ga kapitanu. VI. Za prevaianje topova, koje je kralj za zasnovanu vojnu udostojao prirediti, dati de grad Kriievci Sestnaest konja. a obdna Oradec ili Zagreb dvai

praha Cetiri konja zajedno sa svim, §to tomu pripada. Za vo2nju puSCanoga i drugim samostanima drugih topovskih sprava dati 6e redovnici pavlinski u Lepoglavi u kraljevstvu dvoja kola i dvanaest konja. Zato «ie biti oproSteni od voinje f.iveia. VII.
deset
i

I

Klaie, Hrv.

povj. MI. (5.)

9

130

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZaPOLJA (1527.— 1540.).

Zamolit c© kralja, da drzi pouzdana covjeka u kraljevstvu, koji ce zajedno sa zemalj-

skim kapitanom svake cetvrt godine pregledati gradove na krajini, te o potrebi popravka izvjescivati, doticno popravke odredjivati. VIII. Ako bi se zgodile takve turske pro vale,
koje bi mogle
biti
i

opasne kraljevstvu

i

susjednim austrijskim pokrajinama, moraju poje-

dina gospoda

plemici pod prijetnjom kazne u dekretu odredjene susjedima oglasivati te
i

provale pucnjavom lumbarada, krijesovima (vituljacama)
se dati mogu. IX.

svim drugim znamenjima, koja

Sve

ostalo, sto se tice

obrane zemlje (kao namjestanje straza) a sto ne
i

treba ocito
vrsti
i

biti,

povjerava se banima. X, Cete

placenici (gentes et stipendiarii)
i

ma

koje

ne smiju se nastanjivati (condescendere) po kucama

dvorovima

(curiis)

gospode
staleza,

plemica, kao ni zupnika. XI. Molit ce se kralj, da u kraljevstvo poslje jednoga obskrb-

nika (magister victualium), osobito vjesta, koji ce se uz covjeka, pridana
brinuti za zivez
i

mu od

ostale potrebe. XII.

dimnjaka imati uvijek
skrbnik ziveza odredi.

Sva gospoda zitelji moraju od svakih dvadeset pripravna hranom natovarena kola, te ih odvesti onamo, kamo obZa tu hranu ustanovit ce se posebni cjenik. Vozit ce se hrana odrei

djenim po obskrbniku redom, da ne
XIII.

bi

jedni

na korist drugih

bili

suvise

obtereceni.

Kola moraju se pripraviti
je

prema prijasnjem

popisu, jer sadanji popis ce se otegnuti,

a potreba hrane

velika.

XIV. Spremista (loca depositionis) hrane, u koja ce se zivez
(Ujudvar)
u
i

dovazati, bit ce

Virovitica, Novi dvori
i

Kralj eva Velika. Varazzagrebacka
zupanija
i

dinska zupanija
s

u obce

Podravina vozit ce zivez
nutarnji dio kraljevine

Viroviticu,

obje strane

Save do Kupe, zatim imanja zagrebackoga biskupa
i

kotar grada Moslavine

u Kraljevu Veliku, a treci

(ostatak

krizevacke zupanije) u Nove
i

Dvore. XV.
mici,

Da
i

ne ostanu krajiski gradovi bez hrane, moraju sva gospoda, velikasi
ltd.)

ple-

pace

kaptoli jednu dvadesetinu svoga ziveza (zita, prosa

odijeliti,

te

na za-

povijed banovu o

svom

trosku

i

trudu odpremiti onamo,

kamo ban

odredi.

Ostali clanci saborski ne ticu se obrane zemlje,

kraljevstvu povrati mir

starim vlastnicima,

i

nego sadrzavaju odredbe, da se u Clanak XVII. ustanovljuje, da se vrate ugrabljena imanja nacin, kako da se pri tome postupa; clanak XVIII. odredjuje pocetak
i

red.

sudbenih razprava za

17.

ozujka, te da se na njima vode parnice gradjanske

i

kaznene

(tam factum bonorum
gentes), Clancima XXI.

et iurium

possessionariorum,

quam etiam actum
i

potentiarium tan-

XXIV. odredjuje se, na koji nacin uz koje uvjete mogu kmetovi od jednoga gospodara preci k drugomu. Clanak napokon XXV. odredjuje nagrade odi

stete onima, koji su u posljednje vrijeme u

poslovima kraljevstva kuda
prosle

isli

i

sto izvrsili,

a nijesu dobili place (Bacanu Franji 216 forinti za put kralju
i

godine;

delegatima u

Qradac po deset forinti, sudskim prisjednicima plemicima za svaki tjedan sudovanja po dva forinta). Clankom XXIV. ustanovljena bi vrjednota novca (75 krajcara vrijedi forintu)
i

cjenik za zivez (pinta vina 2 denara, vol
1

za oranje 12

forinti,

krava muzara 2
1

forinta,

svinja od pol godine 50 denara, pile
njetine 2 denara,

denar, funta govedjega
ltd.).

mesa

krajcar, funta svi-

guska

3—4

denara, koza 25 denara,

Tek

sto se bijase sabor svrsio, pojavise se

nove smutnje dolazkom bjegunca Ivana
bijega njegova
4.

Kocijana u Susjedgrad. Kralj Ferdinand bijase
u Pragu izdao pismo, kojim ga
xius)
i

namah nakon

veljace 1538.

je

proglasio veleizdajicom

(laesae

maiestatis

crimini

obnoi

javnim neprijateljem (publicus hostis),
ill

Hrvatskoj, da ga nastoje sto prije ziva

samo

Nikoli Jurisicu, nego govo ime obecaju 6 do 10.000
i

te pozvao sve vlastodrzce u Ugarskoj mrtva uhititi. Poziv stigao je medju inima ne banima Nadazdu Keglevicu; kralj ih je ovlastio, da u njei

forinti

onima, koji

bi

ga ziva zarobili

i

kralju u ruke predali,

a polovicu ucjene onima, koji bi ga mrtva donijeli.
djelovala; nasuprot je Kocijan
iz

Medjutim

tjeralica

kraljeva

slabo
i

je

Susjedgrada sve moguce

imanje.

Dne

15.

veljace

trazio

je

svoje cinio, da odrzi sebe od Stajerskih staleza, da izmole u kralja za njega opro-

stenje; u isto vrijeme

kao da

je radio, je

da hrvatsku
iz

i

slavonsku gospodu odvrati od Ferdi-

nanda. Vec 21. veljace javio

netko

Hrvatske na dvor kralja Ferdinanda: »Hrvatski

kOCIJANOVO ROVARENJE.
knezovi dr^ali
veliCanstva*.
sli

131

U

Ovozdanskom (majdanu knezova

Zrinskih) stanak protiv kraljevskoga

Medjutim bijahu oba bana,
u jugo-iztocne krajeve Slavonije.

Tomo

Nadazdi

i

Petar Keglevi^, sa svojim i^etama po§Ia
ih u

U

drugoj polovici veljaCe nalazimo

Keglevicevu gradu

i

na uscu Lonje u Savu (Wzthylonya) u kotaru TituSevini ili Totu§evini, na koji je spadao grad Blinja. U jednu ruku paze tu na Turke, a u drugu na pokret medju hrvatskom
16.

i

slavonskom gospodom. Dne

veljaCe javljaju odavle kralju Ferdinandu: »Listove vai

§ega velicanstva za Franju Taha

Franju Zaya u poslu Kocijanovu zadrzali smo, jer ta
Matija,

dva iednake su
skrovitije.

misli

kao

i

Kocijan, a vase je velicanstvo pisalo, da se ta stvar izvrSi §to

Dok

to pisemo,
i

doSao

je literat

odlican

gradjanin
javiSe,
je

zagreba^kl,

poslan

k

nama od sudca

obcine zagreba^ke, po kojemu
Ijudi,

nam

povjedio, da ne puste u grad ni nas ni na§ih

buduci da

kako im je Kocijan zaon sporazuman sa zagre-

hrvatskom gospodom. SuviSe je Kocijan pokazivao recenomu sudcu neko pismo va§ega velicanstva, u kojemu da je va§e velidanstvo njemu zapovjedilo, da bi morao dati svu gospodu pogubiti. ako bi vojna na Turke sredno po§la za rukom. Po tomu moze va§e velicanstvo razabrati, da svakako hoce neSto protiv vasega velicanstva pokrenuti, Spomenuto pak pismo va§ega velic^anstva pokazao je gospodi, koja su kod njega bila. Neka se
bac^kim biskupom,
i
i

Valentinom Turkom

stoga §to brie pobrine va§e velicanstvo

za tu stvar. Mi

smo

gotovi s nasim glasluziti,

vama vasemu
kad
bi imali s

velicanstvu

samo

kime«.
obseznije
iz

Kud

i

kamo

je

izvjesce,

x
^

k7£,.
(

§to ga bani salju kralju

istoga mjesta

^^^VYl^a^,^..^^

nakon jedanaest dana
vec«,
pi§u
oni,

(27. veljace).

»Sada
veli-

»mozemo vasemu
pisati.

canstvu

izvjestnije
i

Jer

gospodin

drug moj
brace
i

gospodin Ka§telanovic imadu

prijatelja u

Hrvatskoj

i

Slavoniji,

PODPIS TOME NADA2DA.
Snimljeno s njegova pisma od
^]^\
Jdern Tho(mas)
^X^
p(ri)a. Izvornik u
22.

koji su potajno

kao posve izvjestno (cer,

travnja

1543.

tissime)

javili,

spoda
s
1

da ...su se,, sva gokraljevine Hrvatske
i

Nadasdy "wnu P(ro).

narodnom tnuzeju u Budimpe^ti.

o2

i

1

a (confoederati)

u

r

o

t

i

1

a coni u

niurati) s

Kocijanom. da jedan drugoga
je
i

kojem siuCaju ne

tt ostaje

V

i

t

i.

Nadalje da

Valentin Turak (Therek) zasebnoga Covjeka k njima poslao, po kojemu
javio,
i

da turski car kraljevine Slavonije Hrvatske ne te pustoSiti, paCe da 6e im Citav Sri em Po2egu, kao onaj dio Slavonije, §to ga je osvojio, povratiti, samo ako budu slofni ostave vaSe veli(ianstvo, te se pridru2e Ivanu. O svemu tomu da je konaCna odluka uCinjena izmedju Valentina, KociKocijanu kao

Hrvatima

kako

je

Ivan (Zapolja) njima obe(iao,

j

i

i

i

jana

i

ostalih ortaka, pa je radi toga

ve6

i

Kocijan odputovao u Hrvatsku u pratnji hrvat-'
Valentin pak krenuo
je

ske gospode sve do

Qvozdanskoga;
i

k Ivanu (Zapoiji), da

preteCe poslanike Kocijanove
s

hrvatske, poslane k Ivanu.
tu

Cim

se Valentin vrati od Ivana.
i

velikom te silom provaliti u
vijesti,

kraljevinu

i

namjestiti bane«. Bani nadalje javljaju
i

druge

koje su im stigle, kako se Kocijan hvali, da ima 200.0(X) forinti
mislio.

jo§ vi§e primiti sa strane, odakle nitko ne bi

Tu

se jo§ tu2e,

kako tt ih kako malo vojske
poJII

imadu, pa ka2u: »Sve do ovoga 5asa nitko
Krste

nije

k

nama do§ao osim gospodina KaStelanovi^.
Baciana;

ZempCea (SvetaCkoga)

i

Ceta gospodina

paCe od ostalih neki su

k Ivanu, neki k Valentinu, neki Kocijanu, a neki k Zrinskima ...

nama dalo one dvije tisuCe konjanika tisu(5u pjeSaka, samoga Kocijana u Susjedgradu zatvoriti«. Napokon mole
i
i

Da je va§e vellCanstvo mogli smo sve to zaprijeCiti, te
kralja,

da §to brie (citisslmc)
9*

132

FERDINAND

I.

HABSBUROOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA

(1527.-1540.).

posije iz btajerske, Kranjske

za

i Koruske pjesake i konjanike u Zagreb zajedno s novcimd uzdrzavanje lakih konjanika. Tada ce moci oni sve nezadovoljnike dobrim ili silom

po zemlji dacu pobrati, koju sada uzkracuju. Suvise moci ce kraljeve protivnike razstaviti, tako te Kocijan s Hrvatima ne ce moci preko Save u Slavoniju, a ni Valentin Turak iz Ugarske preko Drave. A k tomu ce nastojati, da s Bozjom pomoci
pokoriti, te

i

Turcima odole. Bani zavrsuju: »Da nam vase velicanstvo
i

nije

obecalo onih 2000 konjanika

1000 pjesaka, pa

i

nama

stalnu placu, voljeli

bi

u

tamnici

vasega velicanstva

trunuti,

nego ovu cast (bansku) primiti. Bojimo se naime, da se ne ce o
propale

nama

govoriti,
bi

kako

je

za nasega banovanja vase velicanstvo izgubilo ove kraljevine, po kojima
i

nesumnjivo

susjedne zemlje vasega velicanstva«.
je

Bojazni hrvatskih bana nijesu se ipak izpunile, jer se
sa svojim

u to kralj Ferdinand nagodio
i

Qorjana u prosvoga brata Karia V, svojih ugarskih savjetnika, da sklopi mir sa svojim protivnikom. Ali dugo nijesu se mogli pogoditi, jer nijedna stranka nije htjela popustiti. Tek kad je na Zapoljinu zelju lundski nadbiskup Wese dosao oko 20. prosinca u Veliki Varadin, cinilo se je, da ce dogovori uroditi nekim plodom. NadLeonhard Fels zastupali su Ferdinanda brata mu Karla, dok su Zapolju zabiskup Wese
prije

takmacem Ivanom Zapoljom. Jos

nedace kod Osijeka
i

Ijecu 1537.

— pokusao

je

Ferdinand po

zelji

i

i

stupali biskupi Franjo
nic.

Frankapan
s

i

Stjepan Brodaric, a njima na celu brat Juraj Utiseu

Napokon
i

bi

ipak utanacen

mir

Velikom Varadinu
s

24.

veljace 1538. izmedju

Ferdinanda
jesu ovi:

cara Karla
i

jedne strane, a Ivana Zapolje

druge.

Poglaviti
(in

uvjeti

mira

Car Karlo

kralj

Ferdinand prima ju kralja Ivana za brata
i

fratrem adopti-

vum),
jedno

te
s

mu

priznaju naslov kralja ugarskoga, hrvatskoga

dalmatinskoga, pace ce za-

njim nastojati, da pogranicne gradove Ugarske zajedno s
i

Beogradom Turcima
ce
poslati
i

Ferdinanda, te oduzmu. Ivan odrice se svih saveza protiv Karla francuzkomu kralju Franji I., da ga odvrate od neprijateljstva protiv savez protiv dusmanina krscanstva, sultana Sulejmana. Ako se Ivan sina, Ferdinand ce toga sina ozeniti kojom kcerju svojom. Svakome
ske, sto ga ovaj cas drzi, a

poklisare

Karla V.

sklone na
i

Zapolja ozeni

dobije

ostaje onaj dio Ugarstra-

medje njihovu posjedu ustanovit ce povjerenici obiju
i

naka;

Slavonija

s

Hrvatskom

Dalmacijom neka bude Ferdinand u,
cum
s

a Erdelj Ivanu Zapolji (ponendis Sclauonia
regis

Croatia et Dalmatia

in

manibus serenissimi
permanente).
sinu, a

Romanorum, Transilvania vero sub
i

ditione potestateque

nostra
ili

Iza

smrti Ivanove pripasti ce c

t

a v a Ugarska

Erdeljem Ferdinandu

njegovu

kad

ne

bi

imao

burgovaca, dobit ce
ce prelati,

njegovim potomcima; jedino ako bi izumrla muzka loza HabsUgarsku potomci Zapoljini. Ovaj ugovor o nasljedstvu potvrdit magnati, drzavni cinovnici nacelnici gradova stranke Zapoljine posebnom prisina,

caru Karlu
cijelu

i

i

segom. Zapoljin
imanja; sta
je

sin naslijedit

ce

sva djedovska

i

stecena imanja otceva, pa
i

i

zalozena

u tudje ruke doslo, Ferdinand ce

Zapolja za dvije godine na zajednicki

Ta ce posjedovanja uzvisiti car na Sipusku knezevinu, a Ferdinand ne ce moci postati kraljem citave Ugarske, dok Zapoljinu sinu ne predade tu cijelu knezevinu
trosak izkupiti.

sa svima imanjima.
•car,

Ako

Zapolja ne ostavi sina,

polovicu

ce

njegova posjeda

naslijediti

da

mu bude

vise stalo do obrane Ugarske;

drugom polovicom moze Zapolja razpolaako se po
i

gati

po svojoj

volji.

Ostane

li

iza Zapolje udovica, uzivat ce polovicu drzavine;

Ako bi prema njihovu stalezu dostojno poudati. Ferdinand ce, cim ga Zapoljin dio zapane, ponovo prisegom se zavjeriti, da ce cuvati braniti pravice zakone ugarske, te ce o tome izdati svojim novim podanicima posebnu zavjernicu. Sve nepravde, sto su ih dosad oba kralja njihovi privrzenici medjudrugi put udade, platit ce
joj

car 100.000 dukata

preuzet ce njezinu drzavinu.
ih

Zapolja ostavio kceri, obvezuje se Ferdinand, da ce

i

i

i

neka se zaborave, oteta dobra imanja neka se povrate prvotnim vlastnicima, a zarobljenici pustit ce se na slobodu. Prelaz od jednoga kralja k drugomu nije vise
nanijeli,
i

sobno

dozvoljen.

Ako

neprijatelj navali, branit ce se

kralju Ivanu osobito stalo, da zadrzi svoj

dio

oba kralja zajedno kao braca. Buduci da je Ugarske, ne ce se ovaj ugovor o

MIR U VELIKOM VARADINU

(1538.).

133

mini razglasiti,
ostale casti
je
i

nego ce se drzati tajnim, dok car ne pronadje za shodno, da ga
volji.

bez opasnosti za drzavu objelodani. Za Citavu Ugarsku birat Ce se samo jedan palatin,
sluzbe popunjavat ce svaki kralj po svojoj

Objavit te se

samo

to,

da

izmedju oba kralja utanaCeno primirje za godinu dana.

Mirom
se vi§e

u Velikom Varadinu svrSen bi gradjanski rat u Ugarskoj

i

Slavoniji, koji je
nije

uz neke stanke bjesnio nekih jedanaest godina. Osudjeni Kocijan sa svojim ortacima

mogao pouzdavati
ili

u

pomoc

kralja Ivana,

vec

je

morao
iz

ili

traiiti

milost u Ferdi-

nanda

izravno se dati pod okrilje turskoga sultana. Medjutim Sulejman bijaSe se jo§

god. 1537. zaratio s Mletcima, pa tako su njegovi sandzaci

Bosne

i

Hercegovine morali

vtcfcnptvs, cr ommA.
f

arum

conttntd (uctttntnui aPju^Pamus
ct

ratifi

«»Mus<t IX

confiitn»mH''M r^tn aiAta

hrma. .pre novn

tt

h-ftfdt<
(t

bii»

fi\\hv.

hADcnmn

.

ptgnntlrntrs

m

urtbc

HoHro V^CAio
(t

m

fidr

noStrd

Cpitii-Tiana

q^unnauw

super ho* V-^^tUc etiitm
(t

Cftpural^

luTfinicntuw ccrdm py^jvtv dcrmno 'oraniTf Ce^^fCO

cffmnnfidtu)
tunu-,

m
et

niu

pfl»tT

ipim^ C cCajcc'.

(t

y^^nt^norum
.

IkjTiffj*

fAaui ca

(OTKm Consiliaru\no)'rn^ yycstirtmn^ cir.mx
tt

tt

imduia bteniip*
a

firnntei

rnwOiADiiittt OD'>ciuAi(

.

Cmni dilo

(J

frmiJx iHMibd
frnnttttrMq

tnacnmaciotu t(met\i. jh<uui^ V^ti

tncryiffritfiyi

Pffpf

mam
>it

f»>c>c»!rr5 litciAi no5}>ar>
(t

^ladlt noitrc Qj^P nt
.

I^

c

x

KundA

vtimut mjt>cnaenti
coyicedcnda*

'>upscrit>arne

munuA Hollre commiAmttn
in

iuttww

i^ann}i\rii>adnti

fdlo'hcm

ktAttbtC \jfft

nne Donim^^lllciitro Qitmji(tncnmo -rtueinne oCinuc

K^Stncrum^

\me

IZPRAVA O VELIKOVARADINSKOM MIRU
Izvornik u
c.
i

(1538.)

S

PODPISOM KRALJA IVANA ZAPOUE
manu

(5).

kr.

drzav. arhivu u BeCu. Podpis Ivana Zapolje: Joannes rex

p(ro)p(ri)a.

vojevati

u

mletaCkoj Hrvatskoj

i

Dalmaciji.
I

Kako
tako

Mletci
bi 8.

nijesu

ba§ srednl

bili

u

prvo

vrijeme rata, ogledali su se za saveznicima.

veljaCe 1538. u
i

Rimu

ugovorciia
je

sveta liga izmedju Mletaka, pape Pavla
bila

III.,

cara Karla V.

kralja
je

Ferdinanda, kojoj

zadaca, da se skrSi turska

sila.

osobito na moru, gdje se
i

b^nio zloglasni hajredin

Barbarossa, gospodar Tunisa. kao §ticenik

vojvoda turskoga sultana.
i

U

torn

ratu stra-

()mi§). na koje su dali su osobito primorski gradovi Dalmacije (Hercegnovi, Kotor, Risan na kopnu. gdje su se Mletci udarale izmjenice obje mornarice; no bilo je 2estokih borba druge, dok su opct turske Cete osvojile obarali na turske gradove Obrovac, Skradin
i
i

mletaCka mjesta Nadin
turskoj
sili,

i

Vranu,

te

podsjcdale Zcmunik

i

Nin.

Da

bi
i

Mletci lakSe odoljeli

uzimali su s privolom kralja Ferdinanda u svoju slu2bu

hrvatske

U s k o k c.

134

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC
ne

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
i

Koji se bijahu ugnijezdili

samo u Senju

i

senjskoj kapitaniji, nego

po ostalom hrvatobcine grada Du-

skom primorju od
stima, cetovali
i

Rijeke do Obrovca. Ti su Uskoci, prolazeci na kopnu mletackim obla-

provaljivali u turske krajeve sve do rijeke

Neretve
i

i

brovnika, dok su se na moru na svojim malim ladjicama

zalijetali

u juzne krajeve Ja-

Turcima pomagao francuzki kralj, nijesu Mletci sa svojim saveznicima mogli odrzati premoc nad svojim neprijateljima, pace su izgubili brojna posjedovanja svoja u Levanti. Napokon bi mletacka republika prinudjena, te je 2. listopada 1540. sklopila mir s Turcima, na sto se je sveta liga sasvim razpala. Rat s Mletcima svetom ligom (kao istodobna navala na Moldavsku) prijecio je Hrvatsku. Uza sve Sulejmana, te nije onih godina preduzimao vecih vojna na Ugarsku
dranskoga mora.
All

kako

je

i

i

i

to bilo je ipak vecih

i

manjih okrsaja na granici hrvatskoj
1538.

i

bosanskoj.

Nekako namah

iza
i

toga, sto je bosanski sandzak Usrefbeg 20. travnja

oteo Mletcima kastele Nadin

Vranu u Dalmaciji, ugrabile su
ski

ili

njegove
te

ili

druge turske cete bosanske znameniti hrvatSavu.

grad

D

u b

i

c u

na Uni blizu utoka

rijeke u

O

torn

nesrecnom dogadjaju

pise

Qvozdanskom 1. svibnja ovako: Ivan Kocijan stajerskim stalezima iz »Prvo mi je javiti, da je 24. (travnja) krajiski grad Dubica po izdaji onih, koji su ga Tim je Turcima otvoren SlodrzaU (durch Verraterey der Inhaber), od Turaka osvojen
svoga skro vista u
.

.

.

bodan proiaz do Zagreba. Bojati se je, da ce sada Hrvati biti prinudjeni s Turcima se naNeka razmisle vase milosti, da ce njima se pokoriti, ako ne ce da propadnu gadjati
i
. . .

onda

zaprijetiti

propast Stajerskoj

i

Kranjskoj
i

... "Ja bih

rado posluzio krscanstvu,

ali
.

ne
.

smijem, jer znadem, u kolikoj

sam

nemilosti,

kako se

radi protiv

moga

tijela

i

zivota

Posve inace dojmio se je pad Dubice bana Petra Keglevica, jer je sada zaprijetila pogibao njegovim gradovima (Wzthylonya, Bijela Stijena), jer se je bilo bojati, da ce Turci preko
i

Hrastovice
koji bi se

i

Siska prodrijeti do Zagreba. Keglevic

je

stoga

imao

sastati u drugoj polovici svibnja. Ali na
joj

namah sazvao sabor u Zagreb, tom saboru pojavila se je jaka
to, sto kralj

stranka, na celu

Baltazar Hobetic, koja je

s

obzirom na

Ferdinand Hrvate

dovoljno ne pomaze u tezkoj borbi, otvoreno trazila, da se Turcima placa danak (ceperunt aperte loqui, ut Turcis tributum daretur).
kralju
iz

Sam ban

Petar Keglevic izjadao se
je

je

Zagreba

21. svibnja

ovako: »Vase velicanstvo moglo

Dubica odprije (iampridem) izgubljen. Tim je stvo, narocito u Hrvatsku. Cim je grad pao, odlucio sam podici vojsku
prije

kako je grad Turcima otvoren sirok put u ovo kraljevrazumjeti,
i

opet ga osvojiti,

nego ga

neprijatelji
nj

utvrde

i

obskrbe. Sazvao

sam

zato sabor za citavo kraljevstvo
dodju, pa da ih s mjesta bez
i

u Zagreb, da na

svi zitelji oruzani sa svojim

kmetovima
zitelji

krzmanja povedem onamo. Dosli su zaista gospoda
i

spremni

gotovi za sve, poslala

gospoda magnati svoje oratore, ali ipak nije se kraljevstvo moglo brzo podici na su oruzje, poglavito jer nije bilo ceta vasega velicanstva. I hrvatski stalezi poslaH su svoje za svaku stvar; ali ja sam se oratore, izjavivsi, da su gotovi na obranu domovine
i

ubijedio,

da smo bez ceta vasega velicanstva

posve

nesposobni,

da

izvedemo

svoju

odluku.

Morao sam stoga
i

promijeniti svoju prvu namjeru, da ne bi kojim nepromisljenim

cinom u ovo vrijeme kraljevstvo nastradalo. Vase velicanstvo dobro znade, koje cete imademo ja moj drug uza se; ima medju njima takovih, koji od Triju kralja nijesu primili ni pare place. Tuzio se je gospodin Kastelanovic Ijuto, da nije imao, cim bi s mei

nom na
i

sluzbu

vasemu velicanstvu

krenuti

sa svojim sluzbenicima, nadajuci se, da bi ovdje

mogao; on je dosao ovamo sa svom opremom kakvu placu dobiti mogao, ali mu se
iz

nista nije dati moglo. Stigli su takodjer

ovamo gotovo
i

citave krajine vrlo mnogi, tubill

zeci se

na svoje siromastvo
iz
i

i

nestasicu u krajiskim gradovima; mnogi od njih

su prinji-

pravni izaci

svojih bastinskih

domova
ni

tvrdinja, te ostaviti pustos,

Buduci da na

bove tuzbe
stiti

prosvjede nijesam
11.

bor u Krizevce za
i

lipnja,

pomoci

dobiti.

Utjesiv

mogao pomoci, sazvao sam ponovo sanadajuci se, da cu u to o svemu va§e velicanstvo ubavijeih ovako dobrom nadom krenuo sam sa svojim cetama
kojim nacinom
stici,

i

s

Cetama svoga druga, kojega svaki cas ocekujem da ce k meni

u one krajeve kra-

r
I
i

BORBE OKO DUBICE.
koji

135

Ijevine Hrvatske,

sada stradaju

i

trebaju zaStite, a na to 6u morati bez krzmanj'a
jer

vratiti se u

zemlju medju

Savom

i

Dravom,
za

su tu turski martolosi duboko u zemlju

prodrli.

Molim zato va§e velicanstvo, da
i

medje,

da poslje

pla(Su

za mene

i

pomoc ovomu kraljevstvu, da osigura moga druga kao za na§e 5ete. PoSljite nam §to
pritece u
i

vise vojske, jer inace uz na§e nedostatne sile propade kraljevstvo.
iivot, ali ne

Ne zalimo na§e glave
kralja,

6emo da

u ludo ginemo*.

U
i

dodatku k ovomu pismu moli Keglevic
Ripac, te da
ih

da ga oslobodi brige za gradove Bihad

predade u druge ruke,

jer

ne

moze na
njaci,

dvije strane stra2u straziti.

osvojivSi

Napokon javlja kao posve izvjestno, kako neke gradove mletacke, ponovo spremaju na Hrvatsku.
dalje dogadjalo, nije dovoljno poznato.

se Bo§-

Znademo, samo, da je Ferdinand jo§ 10. svibnja bio iz Praga oba hrvatska bana obavijestio, kako je stajerskoga zemaljskoga kapitana Ivana Ungnada imenovao predsjednikom ratnoga vijeda, kojemu 6e biti sjedi§te u gradu Optuju, pa je podjedno banima zapovjedio, da podju u Optuj, ako bi ih Ungnad onamo pozvao. Dne 26. rujna 1538. boravi Keglevic »u svom gradu* Topuskom, pa nalaze odanie Kastelanovicu, da drzi na okupu svoje 5ete da bude pripravan, ako ga pozove na vojnu. Dva mjeseca poslije, 20. studenoga, bodri Ferdinand bana Keglevida, da uztraje u svojoj sluzbi, te mu obecaje brojne cete, s kojima ce moci o v e z m e suzbiti turske navale. Napokon 28. veljace 1539. priznaje kralj Ferdinand, da je Keglevicu
Sto se
je
i i

za baniju

i

za uzdrzavanje konjice do sad duzan 20.000
i

forinti, te

obecaje njemu, zeni nje-

govoj Barbari Sthresemlyey, kceri Ani
Petru,

sinovima (Jurju, Ivanu, Franji, Gasparu, Nikoli,
tri
li

Simunu
Iz

i

Matiji),

da ce receni dug kroz

godine

izplatiti,

ovih podataka ne da se ustanoviti, da

je

ban Petar Keglevic
se
je

ista

uradio, da

opet predobije grad Dubicu.

Prema tomu
s

obazrijeti

nama na potonjega
bili

povjestni-

5ara Isthuanfija, koji o tome ovako prica: »Cim su Turci s malo napora (parvo labore)
obladali

Dubicom, prestravise se

toga oni vojnici, koji su

u posadi u Jasenovcu
ili

i

Novskoi, gradovima na obali Save a u vlasti gospode od Zemp^a
li§e te
i

SvetaCkih, pa zapa-

gradove onda se razbjegose. Te stvari skloni§e Keglevica Nadazda, pa da oslobode od prijetece pogibli preostale jo§ gradove Sisak, Hrastovicu sam druge, paCe Zagreb, odluciSe vojsku podici Turcima u susret poci, da ih suzbiju. Medjutim je Keglevit radi slaboga zdravlja ostao kod kude, pa tako je sam Nada^di iznenada navalio na Turke u Jasenovcu, te ih s pomo(iu Marka TomaSovida iz grada otjerao. RazdijelivSi zai
i

i

i

robljeni
po^i,

medju svoje vojnike pa ploved na Sajkama uz Unu
plijen

i

razvalivSi grad Jasenovac odlucio je Nadazdi dalje

nju osvojiti. Ali se je toga okanio do5uv§i

vojskom poSao na Ugarsku,

te

da

je

kopnene vodene strane Dubici, te od uhoda, da je sultan Sulejman s ogromnom ved dopro blizu Beograda«.
prikuCiti se s
i

i

Nema
stigle

dakle nikakve sumnje, da

je

u turskim rukama. Bani jama(^no nijesu

uza sve nastojanje hrvatskih bana Dubica ostala bili dosta jaki za kakav podhvat, jer im ne bijahu

su
je je

Tek u sijeCnju 1539. doSle u Slavoniju toli ieljkovane (Jete njegove. Bili su to Spanjolslfi pladenici, kojima kralj dao za vodju savjetnika svoga Ivana Ka§telanovi<ia. Dne 12. sijednja 1539. izdao
pomo(ine Cete
iz

austrijskih zemalja kralja Ferdinanda.

je javljao

druge iitelje kraljevine Slavonije, kojim svih vas na§e Spanjolske ovako: »Poslali smo na obranu ovoga kraljevstva Cete, s kojima 6e biti vjerni na§ Ivan Ka§telanovi(i od Svetoga Duha, na§ savjetnik. Zapovijedamo dakle vama tvrdo pod prijetnjom na§e nemilosti, da kadgod reCeni Ivan Ka§telanovi(i bude zahtijevao, ovim Spanjolcima priskrbite sve vrsti hrane uz pravednu
Ferdinand proglas na sve velikaSe, plemi<5e
i
i i
i

pristojnu cijenu,

i

da im

i

mate svakim naCinom budete

u pomo(i

Cinom

i

savjetom*. Spa-

njolske Cete nijesu medjutim svagdje nalazile dovoljno susretanja, paCe zagrebaCki biskup Simun od Erdeda odluCno se je kratio, da ih prima u svoja mjesta, ved im je nasuprot prijcCio prolaz kroz svoja imanja. Radi toga se je Ivan KaStelanoviC pismom od
23.

veljaCe

izravno potuiio kralju Fcrdinandu. Medjutim bilo

je

plemiCa, koji su radostno

136

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.)

od Ladomerca

Tako je Emerik Bradac ovako pisao Ivanu Kastelanovicu: »Dajemo na znanje vasemu gospodstvu, kako su knezovi Zrinski, ne zna se zasto, iz Rakovca poslali svoje Ijude na posjedovanja, koja pripadaju nasemu kastelu Ladomercu, te su nanijeli ogromne Toga radi pisali stete nasim ubogim kmetovima, odvedavsi im vino iz njihovih klijeti smo takodjer gospodinu banovcu Pavlii Ratkaju, jer bi nas on morao od takovih stvari braniti... Molimo vas, da nam pismom obznanite, hoce li se gospoda bani stititi
docekali kraljevu vojsku, jer im bijase dodijao zulum velikasa.
2.

ozujka

iz

Bistrice

.

.

.

i

naskoro od kraljevskoga velicanstvapovratiti(si
et tempestive a regia maiestate venient),
i

domini bani proxime

da

li

nam

je

iz

Qermanije ocekivati kakva

ratna pomoc, koja bi nas mogla od toga

zastititi.

Napokon molimo vase gospodstvo, neka

nas

zeljeli

kada ce sa Spanjolcima kraljevskoga velicanstva u Krizevce doci, jer mi bi vasim se gospodstvom ondje sastati, kako smo vec prije ugovorili. Molimo jos za vijesti, ako ste ih primili, narocito sa strane Turaka«.
izvijesti,

s

Kralj je Ferdinand

pismom od
i

8.

ozujka 1539. dao Ivanu Kastelanovicu naputak, u

kojem je uz ino osudio postupanje zagrebackoga biskupa. Ali podjedno odlucio je sazvati Slavonije, pa od njega traziti, da pomaze ne samo u svakom sabor kraljevina Hrvatske vojsku iz austrijskih zemalja, koju je dovodio u Slavoniju pogledu spanjolske cete, nego vrhovni kapitan Nikola Jurisic. Svojim oratorima za taj sabor izabrao je kralj Franju Bai

cana

i

Luku Sekelja od Ormuza.
Za oratore sastavljen
bi

naputak

ili

instrukcija

28.

ozujka

1539.
tih

Neka kazu
i

stale-

zima, »da

je

kraljevsko velicanstvo vazda se brinulo za obranu

kraljevina,

da

nije

nista zanemarilo, sto je spoznalo

da spada na njihovu

zastitu.

Ako

se je

aduersi) ovih dana njemu (kraljevstvu) od neprijatelja dogodilo, nije

kakvo zlo (quid tomu krivo njegovo
je

velicanstvo, nego onaj neocekivani poraz, koji
Kralj je vec poslao stanovitu vojsku

je
i

vojsku pod vodjom Kocijanom zadesio«.
pjesaka, pa ne ce prestati da
i

od konjanika

mnozi;

hrane, a kralj kao ali ta vojska ne moze uztrajati u sluzbi za obranu kraljevstva bez place pojedinac ne moze sve iz vlastitoga svoga dzepa namirivati. Stoga poziva staleze, da
i

oni svoje cine, pa da dozvole dacu (subsidium) za uzdrzavanje pjesaka, konjanika

i

saj-

kasa (nazadistarum). Neka zrtvuju sto vise, ako Ijube domovinu, zene
je

i

djecu svoju. Jos

obsezniji drugi naputak za poslanike,
s

izdan

14.

travnja.
je

opremio

dobrim brojem ceta

i

s

drugim stvarima, a tako

Tu javlja kralj, da je bane vrhovnomu kapitanu Nikoli
i

Jurisicu pridijelio

stanovite savjetnike, koji ce svi zajedno poraditi, da se Turcima one-

moguce

dalje provale.

Sabor sastao se je 8. svibnja 1539. u Dubravi, gradu biskupa Simuna od Erdeda, te je pregnuo da u svemu ugodi zahtjevima kraljevskih oratora. Stalezi zahvalno spoHrvatsku za obranu »pretuznoga kraljevstva« minju, kako je kralj poslao u Slavoniju novu jaku vojsku spanjolsku (novum validumque exercitum hispanicum), zatim kako je vrhovnoga kapitana Jurisica gospodu bane obskrbio s dovoljnim cetama (cum gentibus
i
i i

non contemnendis). Za'obskrbu
nika,

i

hranu

tih

ceta odredjuje se, da se
i

mora od

svih poda-

gospode

i

plemica po jedna cetvrt zita pobrati

u Krizevce donijeti, gdje ce se uz

prouentuum) prodavati. Suvise dozvoljava se od svakoga kmeta po jedna cetvrtinka hrane za obskrbu medjasnih gradova, to bezplatno. Kao skladista za taj zivez odredjuju se gradovi: Koprivnica Qacijenu

od 25 denara za cetvrtinku obskrbniku vojske

(magistro

i

§para Ernusta, Kristalovec Franje Bacana

i

Kraljeva Velika bana
ju

Tome Nadazda. Tu
razdijeliti

se

mora

skupiti

hrana do

25. svibnja,

a onda ce

bani

prema potrebi

po kra-

jiskim gradovima.

Da

se nadalje stane na put turskim

martolosima, koji prodiru daleko
bani, te razmjetih

u zemlju, te se klate po gorama, unovacit ce se 300 pjesaka haraclija (haramija), koji ce se drzati na
stiti

okupu kroz citavo

Ijeto

i

takodjer u jeseni. Unovacit ce
i

ih

po zgodnim mjestima, gdje bude potreba. Za uzdrzavanje

placanje

haramija
te

razpisuje se daca od jedne forinte od svih imanja

po

novom

popisu;

polovica

dace

SABOR U DUBRAVI
mora
je

1539

137

se skupiti do 25. svibnja, a ostatak do 15. kolovoza. Pobirat ce pak da(Su protoi

notar kraljevstva Mihajlo Ravenski (de Rawen), koji ce ju

silom utjerivati. Buduci da

zemlju pritisnula skrajnja bijeda, ne
i

mogu

se od dace oprostiti ni duhovnici; stoga ce

se oporezovati

zupnici, pace

i

kapelani. Potonji moraju dati pol forinte; 2upnlci bez ka-

GROBNI SPOMENIK IVANA KOCIJANA
na juznom vanjskom zidu zupne crkve sv.
Fortunata
i

Mohora

u Qornjeni

Qradu (Oberkoji

burg) u Staierskoj.
je

Na

torn

spomeniku,
iz

prenesen oko god. 1757.

starije

tada

poruSene crkve

vidi se vitez u bojnoj opremi,
desnici.
je

dried zastavu u
njegovu prikazana
koja
je

Uz desnu nogu
lisici,

u reliefu basna o

zdrala pozvala u goste, te

mu onda

vrat izgrizla. Izpod toga vide se dvije zmije;

jedna proviruje kroz mrtva5ku glavu, dok se

druga

na

tlu

previja.

Obje

zmije

imadu

CovjeCje glave, kojih crte opominju (toboze)

na

lica

knezova Zrinskih. Nadpis (jama5no
na podnozju spomenika giasi

nije prvobitni)

ovako: Oenerosi D. Joannis Khazianneri Baronis in Khaczenstein et Flednick etc. sta-

tura qui miserabiiiter in Costanovicza Croatiae
perijt
je
taj

an(no) nadpis

MDXXXVIII. mnogo
mladji

Oct.

XXV.

Da

od samoga

spomenika, razabira se vec po krivom da-

tumu smrti Kocijanove.

Vjerojatno

je

taj

nadpis dometnut prigodom prenosa spomenika
iz

stare crkve

u

novu.

Od
je

staroga

i

prvotnoga nadpisa preostalo

samo one,

§to se vidi uz lijevu ruku Kacijanerovu na

samom spomeniku,

gdje

Citamo:

»aetatis

suae anno XLVIII.*

pelana

i

altariste

po Jednu
tri

forintu, Zupnici s

Jednim kapelanom dvije forinte, s dva kapehi

lana Cetiri forinte, a sa

po §est

forinti.

Napokon
ill

ustanovljciio,

da svaki put, kad
zajedno s banima

Turci s jakom vojskom u zemlju provalc
listom ustati na noge svi velika§i
i

koji

grad podsjediiu, moraju na poziv banova
te

plemid sa svojim podanicima,

138

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC
se oglusi

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
svoja, koja ce bani

poci na neprijatelja.

Tko

banskomu pozivu, gubi sva imanja

zauzeti

i

za kraljevsko velicanstvo drzati.
je

je vrhovni kapitan Nikola Jurisic s vojskom Qasparu Paradeiseru, upravitelju u Optuju, je ban Petar Keglevic sa sabora u Dubravi izvijestio, da pismo, u je 5000 turskih konjanika preslo preko Save, da preko Cazme provale do Zagreba; no cuvsi, da je velika vojska pod Jurisicem oko Krizevaca, udarili su Turci drugim putem

Dok

sabor vijecao u Dubravi, stajao
11.

u Krizevcima.

Odanle pisao je kojem javlja, kako ga

svibnja

na sjever, pa ce provaliti u Podravinu do Koprivnice
Paradeisera, da stajerske cete, ako
ih

i

Varazdina.

Jurisic

poziva stoga

imade na okupu, poslje u Vinicu kod Varazdina, pa

da
je

mu
ban

to

onda

doglasi.

O
23.

daljim okrsajima s
lipnja

Turcima nema
pismo,
iz

vijesti;

znademo samo, da

Tomo Nadazdi
s

boravio na krajini u svojem gradu Velikoj (Kraljevoj
kojega

Velikoj), odakle je pisao Barbari Kastelanovic

doznajemo za nedavne

okrsaje

turskim cetama. Medjutim vecih bojeva kao da
i

nije bilo.

Spanjolska vojska, kao

cete

iz

austrijskih zemaija

pod Jurisicem imale su medju-

tim jos jednu zadacu, naime da

ma

kojim nacinom dobe u svoje ruke izdajicom proglase-

noga bjegunca Ivana Kocijana. Taj bijase nakon svoga bijega iz Susjedgrada u Qvozdansko knezove Ivana Nikolu Zrinskoga pozvao, da mu ustupe za neko vrijeme svoj grad
i

Kostajnicu na Uni, koji bijahu oni primili u zalog za neki drugi s\oj grad.
ski

Premda

su Zrin-

smatrali Kostajnicu »za glavu

i

vrata citave kraljevine Hrvatske

i

svoga vladanja«,
ni mislio,

predali su ju ipak Kocijanu, jer im bijase prisegao, da ce im ju s mjesta vratiti, cim stece

milost kralja Ferdinanda.
zatrazi milost u

Obladavsi medjutim Kostajnicom

nije

Kocijan vise

da

svoga kralja, vec se je stao s Turcima pogadjati. Napisao je pace knezovima vlastitom rukom pismo, da ce preci k turskomu sultanu (qualiter ad caesarem
transibit), te ih je

pozvao, da jedan od
nastojao
je
i

njih

zajedno
je

s njime k

caru podje.

Ako

to ne ucine,

predat ce Kostajnicu u turske ruke.

Dok
je

ovako Kocijan u jednu ruku knezove
iz

Zrin-

ske gonio pod tursko
je

okrilje,

vojvodu spanjolskih ceta u Slavoniji
travnja 1539. pisao
prijatelju

uvjeriti,

da

skroz neduzan.

U

pismu, sto ga

19.

grada Kostajnice vrhovhoce

nomu

kapitanu spanjolske vojske

svome

(Ivanu Kastelanovicu), brani se on

ovako: »Javljam vam, kako sam doznao, da
(familiares)
to

vase

gospodstvo
je

moje

sluzbenike

pohvatati

i

imanja njihova razgrabiti.
jer

Bog mi

svjedok da ne znam, zasto

vasa velemoznost

cini,

moji sluzbenici odrzali su poput vjernih Hrvata vjernost
s

kraljevskomu velicanstvu cuvajuci
opadnuli su

menom
i

krajinu na korist kraljevine. Neprijatelji moji

me doduse

zlobno pred vama, da

dem

neprijatelja u kraljevinu

Hrvatsku

protiv njegova velicanstva.

sam poganskim nacinom poradio, da doveMolim vas, da tako-

vim rijeCima ne d o g o V a r a o, kojoj prebivam
1

vjerujete ...
ali
.
.

Mnogo

se je
ciniti,

doduse izmedju mene
ako se
su
.

i

Turaka

inace nije se moglo

je

htjelo

sacuvati ovu krajinu, u

.

Suvise

sam docuo, kako
i

me
. .

obijedili,

da zelim protiv vas povesti
Ijudi

tursku vojsku, u kojoj imade

mojih sluzbenika

Medjutim Turcin imade dosta
se nijesam nikad posluzio,
niti

za vojsku, da provaljuje
ikad posluziti.

i

pustosi u kraljevstvu.

Tim

cu se

Smiono kazem, da
je

bih sve

Turke utamanio,
iz

gao

.

.

.

Kao novinu vam
se,

javljam, da se je moj uhoda

Bosne vratio

te

kad bi to moposve izvjestne

glase donio, kako

bosanski pa§a skupio sve svoje

Hrvatsku. Bojim

da

prijeti kraljevini

veliko
i

zlo,

sile, pa hoce da provali u kraljevinu .«. ako ne bude pomoci
.
.

stajnicu,

prijetnje njegove, da ce sultanu predati Kos Turcima knezova Zrinskih. Stoga stadose snovati, kako da se oslobode nemiloga gosta svoga. Dne 9. srpnja 1539. borave oni u Ivanicu kod vrhovnoga kapitana Jurisica, te ugovaraju s njime. Jurisic im obecaje, da ce njima u prilog poraditi kod

Surovanje Ivana Kocijana
silno

se

dojmise

kralja.

On

ce izmoliti u kralja za njih slobodno pismo (literas, quae vocantur salvus con-

ductus), kojim ce im sve oprostiti,

de nadalje braCi

i

ako su ikad protiv njegova velicanstva sagrijesili. Kralj njihovim sluzbenicima predati gradove Susjedgrad, 2elin, Kostajnicu

i

SMRT IVANA KOCIJANA.
Petrovljan; a za gradove Medvedgrad,
(literas

139

Rakovec
i

i

Lukavec
do
1.

izdat ce im nasljedna pisma
sijeCnja 1540.,
ih

hereditarias).

Ako
s

to JuriSic u

kralja ne izradi

bude njegov grad Kiseg
toga nije trebalo, jer

varoSem, selima
je

prihodima, kako

on sada

drzl.

neka im onda Medjutim

Juri§i(iev ve6 24. srpnja izdao braci sva obedanja, po JuriSicu zadata, sveCano potvrdio obecao, da ce ih do nove godine izpuniti. ZnaCajno je, §to Ferdinand kaze, da je buducih sluzba, nego takoon to Zrinskima u5inio ne samo poradi njihovih dosadanjih
je kralj

Ferdinand na predlog

Zrinskima posebnu povelju, kojom im
i

i

djer »iz stanovitih, inaCe razlo^itih uzroka*.

Nema
Sto se
27.
je

sumnje, da su dogovori izmedju Zrinskih
doprinijela,

i

Juri§ica u Ivanicu,

kao

i

obecanja

kralja Ferdinanda jos vi§e

da

su se braca odlucila osloboditi Ivana Kocijana.
je to stalno,

dalje zgadjalo, nije izvjestno;

samo

da

je

knez Nikola Zrinski dao

listopada u Kostajnici ubiti Ivana Kocijana. Isthuanffy pripovijeda o
list

tom ovako. FerKoci-

dinand, kaze on, pisao je potajno

Nikoli Zrinskomu, u
ill

kojem ga
zasuznji

je korio, sto je

janu ustupio Kostajnicu, te ga
to

je je

pozivao, da Kocijana

ili

pogubi. Nikola je na

poSao u Kostajnicu, gdje ga
je

Kocijan pogostio.

Kad

je poslije

gostbe Kocijan otisao u

svoju loznicu, poslao
Jurja

Zrinski k njemu
je

dva svoja
i

vojnika,

rodom Hrvata, po imenu
s raz-

Qrabusa
i

i

Ivana Hojsica, a sam

sasao do gradskih vrata, govoreci sva§ta

strazarima, da se ne bi nim Ijudima ona dva hrvatska vojnika u gornji
sprat zgrade
pritajili

dosjetili

njegovu namjeru pomrsili. Uzpevsi se

su se, kao da ce

Kocijanu ne§to saobciti, §to se njega
tiCe,

pa kad
i

je

on svoju druzinu odoborio se
je

rot^c^^

>Y^cft^y}^^y

pustio

njih primio,

na

nj

prvi Juraj Qrabus, te ga je

bodezem
rana bila

cT
Snimljeno s izprave od

ranio

u

trbuh.

Premda
je

je

smrtna, pobrzao

Kocijan da pograbi

svoje oruzje, koje je o stijeni visilo;
ali

u

tom ga
te

je

Hojsic sjekirom udario

PODPIS KRALJICE IZABELE.

Y

po

glavi,

se je Kocijan

mrtav na
IjeSinu ba-

zemlju sru§io.
cili

Na

to su

mu

4. kolovoza 1542, koja se Suva u narodnom muzeju u BudimpeSti.

na gradsko dvoriSte, odsjekavSi
prije glavu, koja bi poslje

mu

poslana

imenu Franjo ForgaC, pripovijeda opet, da je sam Nikola Zrinski ubio Kocijana, pomamivSi se za njegovim blagom. Jednoga dana objedovao je knez Nikola s Kocijanom u Kostajnici. Poslije objeda izvukao je Kocijanu maC iz korica,
u I3ec kralju Ferdinandu. Drugi pisac, po

kao da ga

2eli ogledati,

a onda ga

je

njim umorio.

Tri dana iza katastrofe u Kostajnici (30. listopada 1539.) pi§e kaStelan grada Kra-

banu Tomi Nada^du, koji je 16. listopada zajedno s banom Petrom Keglevidem u Zagrebu boravio, posve kratko ovako: »Za ubojstvo. poCinjeno po knezu Zrinskomu na Ivanu Kocijanu, vjerujem da je va§e velemo?.no gospodstvo \^t doznalo* (Decollationem autem Johannis Koczianeris per comitem Zryny factam credo vestram magnificam dominationem iam intellexisse). KaStelana Mikuli(ia kao da se to
Ijeve Velike,

po imenu Nikola

Mikuli(5,

nije

ba§ osobito kosnulo; njega su vi§e zanimale priprave Turaka u Bosni
i

i

Po^egi. pa

je

pjeSaka prema Po?-egi, CaSiljao stra^.e od konjanika prema Savskom Brodu kod QradiSke, gdje je kliSki sandiak Muratbeg skupIjao vojsku za nove provale u preostalu Slavoniju. ViSe se je dojmila smrt Kocijanova oCitih tajnih protivnika kralja Ferdinanda. Valentin Turak odgovara iz grada Pape 6. studenoga banu Tomi Nada2du na njegovu vijest o smrti Kocijanovoj, da se ta »bezsmislena« (absurda) pogibija »ubogoga« (misero) Kocijana ne mo2e ni od koga odobriti. pa onda do-

po nalogu banovca slavonskoga
klovcu, kao
i

i

daje: »Jedino to vaSoj velemoinosti

piSemo

i

po dufnosti vjernoga

prijatelja

svjetujemo.

140

FERDINAND
i

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

I

IVAN ZAPOL.IA
bi se

(1527.-1540.).

da cuva glavu
krsiti

moglo vjerovati, kad je gazenje prisege svima tako obcenito, da se nijedna stvar ne smatra tako neznatnom, kao sto prevjeru, koju
je,

imanja svoja. Ne znamo dosta,

komu
s

vjerujemo, Kocijan uglavio

knezovima,

jer

im

se

inace

ne

bi

bio povjerio«,

Bas
bila su

radi toga, sto su

mnogi proglasivali knezove Zrinske vjerolomcima

i

ubojicama,
i

braca prinudjena, da se sklone pod osobitu zastitu kralja Ferdinanda. Ivan

Nikola

kako su Kocijana uklonili s puta »ni za imanja ni za vladanje« (pro nullis bonis nee dominio), nego jedino »s obzirom na krscansku njegovo posveceno velicanstvo«, pa ga onda mole, da im izdade milostivo pismo, vjeru da se ni njima ni njihovim potomcima nikad ne bi moglo isto spocitavati. Suvise ga mole, da im zapise gradove Susjedgrad, Stubicu, Kostajnicu, Petrovljan 2elin, nadalje da im za Lukavec, a oni ce mu za to oprostiti sav sva vremena potvrdi Medvedgrad, Rakovec
Zrinski izlazu u posebnoj spomenici kralju,
i
i i

dug, koji duguje njihovim predjima

i

njima. Jos traze od njega, da im osigura imanja Vranili

ske

priorije,
ih

dok se ne povrate njima

njihovim

potomcima onih

12.000

forinti,

za

koje su

oni odkupili.

Napokon ga
s
i

zaklinju,
sluziti

neka im odredi godisnju placu za uzdrzavjerno kralja
i

vanje 500 lakih konjanika,
gati

kojima ce

citavo krscanstvo, te izlasto su

za

njih

svoja imanja

glave. Ferdinand je

knezovima rado oprostio sve,
nemilosti,

ma

ikada (eo vel alio nomine)
zili,

pocinili, rijesio ih je

kraljevske
ni

koju

su

zato zaslu-

te je

odredio izrijekom »da nitko ne smije njima
niti

njihovim potomcima receni cin spo-

citavati,

tako njihovu cast vrijedjati« (quod a nemine vobis vel heredibus vestris iam
objici debeat,

dictum factum improperari sive crimini verti aut contumeliose
i

neque adeo

honorem vestrum offendere possit). No zato ce knezovi izdati zasebnu izjavu, da ce ga vazda zakonitim kraljem svojim priznavati, svakoga se pogadjanja s Turcima ili drugim
neprijateljima kloniti, te uvijek

kao vjerni podanici u duznoj vjernosti
i

i

posluhu uztrajati.

Qradova Susjedgrada,
zapisati, jer

kavca, kao
za

i

moze im za sada nijesu u taj mah u njegovim rukama; glede Medvedgrada, Rakovca Luglede imanja Vranske priorije ucinit ce, kako zele. Napokon sto se tice place
Stubice, Kostajnice, Petrovljana

Zelina

ne

i

uzdrzavanje 500 lakih konjanika, ugovarat ce
kralj

s

njima vrhovni kapitan Nikola Jurisic;
te

osim toga poslat ce

komisare, koji ce krajiske gradove pregledati,

sve

udesiti,

da budu zgodniji za obranu.

Dok
uklonili
s

su tako knezovi Zrinski od Ferdinanda mogli ocekivati cak

i

nagradu, sto su

puta Ivana Kocijana, zamrznuli su na njih javni

i

tajni privrzenici kralja

Ivana

gnjevom na hrvatske knezove, te je zahtijevao od kralja Ferdinanda, da ih radi toga umorstva kazni. Ako to ne ucini Ferdinand, kaznit ce ih sam sultan, pa ce na njih poslati svoje sandzake (bosanskoga smederevskoga), da satru njih njihovu djedovinu. A buduci da su posjedovanja knezova ZrinZapolje. Sto vise,
sultan Sulejman planuo je silnim
i i

sam

skih »vrata

i

stit

Hrvatske«, zaprijetila

je

velika

opasnost citavomu

kraljevstvu

hrvat-

skomu. Stoga

je

mnogo

zavisilo o tom, sto ce u Carigradu izraditi

Ferdinandov poslanik
i

Jerolim Laski, nekad Zapoljin privrzenik, a od dvije godine natrag pristasa
kralja Ferdinanda. Laski bijase poslan k sultanu,
i

pouzdanik
i

da

mu

omrazi Ivana Zapolju,

da onda

njega Ferdinand lakse ukloni

s puta.

u

Ivan Zapolja naime slabo je mario za to, da se izpune uvjeti mira, koji bi utanacen Velikom Varadinu. Vec radi toga bijase ponovo doslo do opreka izmedju protukraljeva.

No

jos veci jaz nastao je medju njima, kad se je Ivan Zapolja 2. ozujka 1539. ozenio u Stolnom Biogradu Izabelom, kcerju poljskoga kralja Sigismunda I., te se je moralo bojati, da ce potomci iz toga braka svom snagom pregnuti, da Habsburgi ne obladaju citavom

Ugarskom. Stoga
mira, ne bi
li

je

Laskoga zapala zadaca, da obznani sultanu uvjete velikovaradinskoga
i

on neharnoga Zapolju odvrgao sudbini njegovoj prepustio. I zaista je Laski prigodom audiencije 7. studenoga 1539. sultanu priobcio sve potankosti tajnoga
mira. Medjutim ipak nije postigao
cilja.

Sultan bijase vec prije obavijesten o miru; k tomu

IVAN
se
je

UNGNAD KAO VRHOVNI KAPITAN.
poslati

141

opet priklonio Ivanu Zapoiji, koji bijase odlucio
i

mu

poslanstvo

pod Juri

jem Utisenicem

godisnji

danak. Tako

je
i

Laski malo ne stradao, jer su neki veziri
usi odrezati, te

piSe svjetovali sultana, da

mu dade

nos

ga u tamnicu

baciti.

Tek boizrijekom

gatim darovima izmolio

je

Laski za sebe Slobodan povratak, a za svoga kraija primirje
1.

na pol godine pocevSi od
izkljuceni,

sije^nja 1540, Ali

knezovi Zrinski bise
uzkratili, koje

Iz

primirja

koje zato, §to bijahu nekadanji danak

opet radi toga, §to su Koci-

Jana pogubili.

Medjutim bijaSe se
Najprije poniilovao je kcer
zinga, zabranivsi

i

Ferdinand pobrinuo za dalju obranu hrvatskoga kraljevstva.
i
1

sinove nesrecnoga Kocijana, kao zeta njegova Ulrika Eitmedju ostalim hrvatskomu banu Petru Keglevicu pismom iz Beca od 27. prosinca 1539., da silom utjeruje duznih 600 forinti od kmetova njihovih na imanjima Susjedgrada Stubice. Suvise povratio je kralj kceri sinovima Kocijanovim neka djei
i

dovska imanja, kao
dalje je kralj rijesio

i

razlicite

prihode u Kranjskoj

i

Koruskoj.
i

Tim milostivim djelom udou nasljednim zemljama.

brovoljio je brojne prijatelje toga roda tako u Hrvatskoj kao

Nacast

vrhovne kapitanije vjernoga Nikolu
i

Jurisica, ostavivSi

mu samo
sijecnja

zemaljskoga kapitana za Kranjsku

brigu za hrvatske gradove na Uni;

vrhovnijn pak
1540.

kapitanom svojih ceta

iz

nasljednih pokrajina u Slavoniji

imenovao
je

je

12.

Stajerskoga zemaljskoga kapitana

Ivana Ungnada,

koji

jos

prije

boja na

Muhac-

kom
ne§ta
se je
1539.

polju

mnogo

utjecao u poslove kra-

Ijevine Slavonije.
i

Napokon

je

kralj uredio

u poslu hrvatske banije. Buduci da

Tomo
odrekao

Nadazdi posljednjih mjeseci
banije, ostao je

Petar Kedruga, vec

glevic jedini

ban u citavom kraljevstvu.

Ferdinand

nije

mu imenovao

je 12. sijecnja 1540.

izdao u Becu ovaj zna-

ClRILSKI PODPIS NIKOLE JURISICA
na iednoj izpravi od 21. ozujka 1528. Cita se: •Mikula Jurisi6 moje ruke pismo«. Izvorua drizprava a c. i kr. kuinom, dvorskom zavnom arhivu u BeCu.
i

meniti dekret:

»Ferdinand po Bozjoj miUngarije, Ceske,
i

losti kralj rimski,
cije,

Hrvatske
i

Slavonije.

DalmaVelemozni

vjerni

Ijubljeni.

Proslo

je

vec

mnogo
poslano nijesmo

dana, sto

smo
nj

primili tvoje pismo,

nam po zasebnom
htjeli

covjeku;

ali

da na

naSih kraljevina, da bi tako

odgovorimo, dok ne uredimo sve stvari glede odrzanja odiucan odgovor tebi vi§e doliCan
i
i

i

obrane recenih
mogli.

dati

Javu

Ijam

ti

dakle

milostivo,

da smo, spoznavsi naime stalnu
i

tvoju

vjernost,

hrabrost
naSih

vojniCkim
slova,

poslovima, kao

razboritost

i

pravednost
collega

pri

upravljanju

ovih

po-

odredili,
1

da
tu

ti

sam bez ikakvog druga bansku slu2bu
sine

za sada
modr-

obaV

j

a §
ti

(ut

solus

aliquo
i

banatus officium

pro

nunc geras). Ne

dvojimo, da
2e§, te
2ati
tri

sam upravi

tih stvari

vladanju (kako sada stvari stoje) zadovoljavati
sluzbu lagodnije vrSiti mogao, odluCili

da

ti

druga ne treba.

Da

bi tu

smo

ti

prema potrebi slu^iti. A za uzdrzavanje, cemo s nekim drugima na dojdudem saboru, koji smo veC u Slavoniji sazvali, te se nadamo, da 6e se stale?-! kraljevine naSemu zahtjevu u tom pogledu odazvati. Dano u naSem gradu BeCu, dana devetnacstoga .« Tako je Keglevici ostao banom bez mjeseca sijeCnja, godine tisu(Su pet sto cetrdesete druga, te je iza njega pretegnuo obiCaj, da hrvatskim kraljevstvom upravija vazda samo
sto lako orufanih konjanika, kojima ce§ se

koje bi se tebi u svako doba podati imalo, razpravljat

.

.

jedan ban.

Na po«Jetku veljaCe 1540. vratio se je Jeronim Laski iz Carigrada u BeC. Ali Ferdinanda nije ondje zatekao, jer je ovaj odputovao u Nizozemsku, gdje se je s bratom Karlom sastao vije(Sao, kako da se dokrajCe vjerske smutnje u NjemaCkoj. U BeCu je ostala
i

142

Ferdinand

i.

habsbui^qovac
5.

(i527.-i564.)

i

ivan

zapoua
izvijestila

(1527.-1540.).

kraljica Ana, koja je

vec

veljace

bana Petra Keglevica

o dozvoljenom

pri-

mirju na pol godine, te
odrzati mir.

mu
i

podjedno zapovjedila, da nastoji na
primirju obavijesti
ali

krajini

pod svaku cijenu

takodjer kapitane u Senju, Otoccu, uza to neka po uhodama neprestano razpituie, sta Bihacu i Turci snuju i rade. Cim sto dozna, neka joj sto brze javi, jer ona zeli, da za svaki slucaj sigurna. Slicna pisma razaslala je kraljica takodjer namjestniku u Ugarbude pripravna
Ripcu, da ga
oni drze;
i

Neka o sklopljenom

skoj, Aleksiju

Thurzu, zatim vrhovnomu kapifanu Ivlnu Ungnadu, a
je

i

supruga svoga Fer-

dinanda obavijestila

o svemu, sto

joj

je

Laski priobcio.
ipak

Premda
vatsku, te

je

tako bilo proglaseno primirje,
i

hrvatsko kraljevstvo

nije

uzivalo
i

mira. Sandzaci bosanski

smederevski sve pored primirja udarali su na Slavoniju Hrsu narocito pregnuli, da satru knezove Zrinske. Prve zesce navale zaredale su

vec mjeseca ozujka 1540. Knezovi Ivan i Nikola Zrinski stali su sada vapiti za pomoc u drugih drzavnih castnika. Kraljica Ana kralja Ferdmanda, kraljice Ane, band Kegievica
i

salje 4. travnja

Jeronima Laskoga u Hrvatsku, da odanle

podje

Usrefbegu

i

smederevskomu Mehmedbegu

Jahijapasicu, pa da ih
8.

bosanskomu sandzaku makar mitom odvrati od
i

daljih provala.

U

isti

mah

porucuje Ferdinand
s

travnja

iz

dalekoga Qenta knezovima

njegovim vrhovnim kapitanom Ivanom Ungnadom, pa im uza to salje pismo sigurnosti, kojim prima sve njihove gradove na krajini u svoje ruke s obecanjem, da ce ih njima opet vratiti, cim sultana sklone, da se okani dalje osvete.
Zrinskima, neka se sporazume

Jerolim Laski vec

je

10.

travnja u Zagrebu,

gdje

no skuplja darove (vrceve)
je

i

dukate, koje ce sandzacima odnijeti.
trazi,

Dne

16.

travnja opet

u Kraljevoj Velikoj, odakle

da

mu

se za njegove vjerne sluzbe najdulje do Qjurgjeva ustupi Susjedgrad.

U

po-

sebnom pismu vrhovnomu kapitanu Ungnadu javlja, kolika pogibao prijeti Pakracu, gradu knezova Zrinskih, u kojemu nema ni hrane ni puscanoga praha. Ako taj inace jaki grad
Turci osvoje, propasti ce citava Slavonija sve do njemacke medje.
pisao je Laski
vise

Da ga

ipak obrani,

smederevskomu

i

beogradskom sandzaku Mehmedbegu, da
i

Pakrac

nije

knezova Zrinskih, vec njegov, da ga stoga pusti na miru. Laski ce poci u Qradisku, gdje ce ugovarati s kliskim sandzakom Muratom, a onda ce na povratku uci u Pakrac, te ga preuzeti. Ungnad neka stoga sto brze poslje Savom dovoljno hrane za taj grad. Knezovi su Zrinski medjutim ugovarali s vrhovnim kapitanom Ivanom Ungnadom. Oni su bili spremni sve svoje gradove na krajini ustupiti svojemu prijatelju Tomi Nadazdu ili ih
i

predati u kraljevske ruke, ako

im

kralj

mjesto

njih

podijeli

druge

gradove

i

imanja
"

u

Ugarskoj.

U
pismom

dogovorima u pogledu predaje gradova
iz

izvijestio je

Petrovljana

13. lipnja
i

1540.

Uza

to javljao je,
je

da udare na gradove njegove

brata

mu

Ivana, pa ju

knez Zrinski kraljicu Anu kako se Turci ponovo spremaju zaklinjao, neka zapovjedi vrhovtih

nomu
erit).

kapitanu Ivanu Ungnadu, da im pritece u pomoc, »jer ako ijedan (od
je

gradova)

dodje u turske ruke, propala

sigurno kraljevina Hrvatska (de regno Croatiae actum
i

jim

»Prosvjedujem pred Bogom vasim kraljevskim velicanstvom (i ocitujem), da bratom recene gradove protiv tolikog neprijatelja dulje odrzati ne mogu«.
I

ja s

mo-

zaista spremali su se Turci u
i

vima Zrinskima. Smederevski

beogradski pasa

ono vrijeme na sve strane, da obraCunaju s knezoMehmedbeg sa svojim sinom Oroslanbe-

gom

skupljao je svoje cete koje u Qorjanu koje u Pozegi; u isto doba sabirao je bosanski sandzak Usrefbeg sa svojim gojencem Muratbegom, sandzakom kliskim, druge cete oko QradiSke na Savi. Prvih dana srpnja javljaju kastelani iz krajiskih gradova potanko o
tim turskim pripravama: Ivan Horvat
hajlo Knilosy
i

iz

Pakraca, Stjepan Bosnjak
Velike.

iz

Dianovca, a MiIvan
i

Sebastijan

Ember

iz

Kraljeve

Pakracki

kastelan

Horvat,
despota

znade

i

to,

da su u Qradisku (Qradische brod) dovezeni topovi nekad Kocijanovi
i

Stjepana Berislavica, nadalje da su onamo stigli janjicari, kao kliski sandzak Muratbeg. Jedno samo ne zna sigurno, kojim smjerom naime kane Turci poci: jedni kazu, da 6e
i

SMI^T IVANA 2AP0UE.
udariti

143

na Pakrac, drugl opet, da 6e krenuti prema Uni, te podsjesti Kostajnicu, Zrinj gradove u kotaru Totu§evini. Zagrebacki biskup Simun od Erdeda javlja opet u druge ostalih grapismu iz Dubrave 10. srpnja, kako su Turci odlucili nakon pada Kostajnice dova knezova Zrinskih podsjesti takodjer njegove gradove varoS u Hrastovici, pak moli stoga ratno vijece §tajersko za §to brzu pomoc.
i
i i

U
s
je braniti

polovici srpnja 1540. provalili su zaista bosanski
Ijudi stali

i

kliSki
i

sandzak prema Uni,

te

su

vojskom od 30,000
Cete.
tuzi,

podsjedati gradove Kostajnicu

Zrinj. Potonji
i

grad preuzeo
u ko-

mladji brat Nikola Zrinski, dok je stariji brat Ivan

iz bliza

daleka skupljao po-

modne
jem se

Dne

14.

srpnja pi§e knez Ivan iz

Qvozdanskoga pismo Ivanu Ungnadu,
i

prazne kako su Turci sve njihovo vladanje pozgali, ostaviv§i tek puste radi krscanske vjere ipak gradove. Knez zaklinje kapitana, neka mu za volju Bozju jednom pomogne. Teda negda dobio je knez Ivan toliko pomoci, da je mogao do6i pod
i

Zrinj

i

prinuditi

Turke na uzmak. Oslo-

bodivSi braca svoje vladanje predjose

malo zatim sa svojim sluzbenicima prijateljima preko Une na tursko zemIjiSte,

i

da ondje cetuju.
i

Tom zgodom
Dubicom

spaliSe
i

razvaliSe varo§i pod
te

Kamengradom,

odvedose odanle

mnogo naroda

u suzanjstvo.

Turske navale na vladanje kne-

zova Zrinskih prestale su neko

vrijei

me
tan

iza posljednje nedace, jer su
i

sul-

pase njegove morali obracati svu

paznju
Erdelju.

na

dogadjaje
Erdelju

u

Ugarskoj

i

U

naime bijase se
je radio,

vojvoda Stjepan Majlath podigao protiv kralja Zapolje,
s

pak

da se
budi

pomoci

budi

Sulejmanovom
zemiji.

Ferdinandovom uzpne na knezevsku
stolicu
je

u onoj

Kralj

Ivan bio

stoga prinudjen da zaratuje na Maji

IVAN SIQISMUND.
Snimljeno s mjedene medalje u narodnom muzeju Sigismund(us) u BudimpeSti. Napis: Johannes
.

latha

njegova druga Emerika BabuntovniCkih graje

laSu. OsvojivSi vi§e

.

dova u Erdelju dao
sjedati tvrdi

napokon podkoji se

D(ei)

.

Q(ratia)

.

Rex

.

Ung(arie).

grad FogaraS, u
i

bijahu Majlath

BalaSa

zatvorili.
je

Ali

malo zatim pala kap, tako da mu je lijeva strana tijela posve obumrla. Te2ko bolestna dopremili su ga po savjetu lijeenika 10. srpnja u Szdszsebes, gdje ga je zatekla radostna vijest, da mu je supruga
za vrijeme podsade obolio
Ivan
Zapolja, a na to
je
i

mu

Izabela

7.

srpnja u

Budimu

rodila sina
i

IvanaSigismunda
i

(Stjepana). Radostni taj doje

gadjaj proslavljen bi u gradu

u logoru s velikim slavljem

sveCanostima, kod kojih

sudjelovao

No vet sutradan pala mu je kap po drugi put. Slute(ii, oko sebe poglavite privr^enike svoje, kao Petra PetroviCa, peCujskoga biJurja UtiSeni^a, Stjepana Verbeca, Valentina Turka, Antuna VraniiCa sina, kojega neka dadu proglasiti za skupa Ivana, te im je preporuCio svoju suprugu kralja. Podjedno je tada ve6 velikovaradinskoga biskupa Jurja UtiSenida imenovao skrbtvorom slo2no ponikom svoga sina, te zamolio ostalu gospodu, da Jurja zborom maiu. Neka se okane misli, da bi se ikad podvrgli kojemu kralju od habsburfke porodice, veC neka si osiguraju milost sultanovu, pa neka u to ime §to prije poSiju k njemu
i

sam

bolestni Zapolja.

da

mu

je umrijeti,

skupio

je

i

i

i

144

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC
je

(15?7.— 1564.).

poklisare s bogatim darovima. Iza toga lezao
te je

Ivan jos devet dana nijemo

i

bezsvijestnoi

napokon umro

22. srpnja 1540. u 53. godini
je

dobe svoje.

Smrt Ivana Zapolje pokrenula
Sigismunda nijesu snivali o
beci
torn,

da

bi izpunili

nove borbe za Ugarsku. Skrbnici djeteta Ivana pogodbe velikovaradinskoga mira od goi

dine 1538., vec su nastojali, da njemu osiguraju vladu u Ugarskoj
i

Erdelju. Kancelar Veri

pecujski biskup Ivan posli su u Carigrad,
i

da znatnim novcima

bogatim daroi

njegovih savjetnika. Juraj Utisenic, Petar Petrovic vima steku miiost sultanovu Valentin Turak pohitali su na poziv kraljice Izabele sa svojim cetama u Ugarsku, gdje su najprije u Stolnom Biogradu sahranili Ivana Zapolju, a onda u polovici rujna skupili

sabor svojih privrzenika na
glasili

Rakoskom

polju, te

ondje jednodusno Ivana Sigismunda pro-

kraljem. Jos bi tada odluceno, da

kraljica zajedno sa svojim savjetnicima upravlja

drzavom; Utisenic neka ostane vrhovnim pokladnikom, Petar Petrovic neka kao temeski zupan upravlja doljnim krajevima, a Valentin Turak da bude vrhovni vojvoda vojske. Uza
sve to nijesu
prilike

za kraljicu Izabelu

i

njezinog sina bile najpovoljnije.

U

jednu ruku

od Jurja Utisenica, prikloniti se Ferdinandu, kao kolocki nadbiskup Franjo Frankapan, mocni Petar Perenj Sigismund Balasa; u drugu ruku opet
odlucili su neki velikasi, zaziruci
i

kratio se je erdeljski vojvoda Stjepan Majlath sa svojim
nosti kraljici
i

drugom, da polozi prisegu vjer-

njezinu sinu, vec je gledao da odrzi svoju samostalnost, bilo to s

pomocu

sultanovom

bilo s

Ferdinandovom.

Da

je

u kralja Ferdinanda u onaj

mah

bilo

dovoljno vojske, te da
dijelom

je

s

mjesta pronije

valio u Ugarsku, bio bi vjerojatno obladao pretezitim

kraljevstva.

No kako

imao dovoljno novaca za opremu vojske, a
pomoci, nastojao
je

nije se ni
i

od brata Karla mogao nadati kakvoj

da

i

u kraljice Izabele

u sultana izradi priznanje velikovaradinskoga

mira, pa da tako mirnim
kraljici

Izabeli

putem oblada citavom Ugarskom. U Budim poslao je u tom poslu grofa Nikolu Salma mladjega, a u Carigrad ponovo Jerolima Laskoga.
Ivana Zapolje bijase Ferdinand namjeravao, da opet poslje Laskoga
i

Jos

prije smrti
i

u Carigrad,
dijelio

da izmoli produljenje primirja

da uredi neke druge poslove.
je

U

to

ime po-

mu

je

vec

8.

srpnja 1540. posebnu instrukciju, a podjedno ga
i

Ijevina Dalmacije,
bicu, koji su jos
je

Hrvatske

Slavonije, te

mu

je

imenovao banom krak tomu ustupio gradove Susjedgrad Stui

nedavno pripadali Ivanu Kocijanu, a poslije su ih trazili knezovi Zrinski. bilo prolaziti Slavonijom, Hrvatskom Bosnom, izdao je kralj Ferdinand, vrativsi se iz tudjine u Bee, 23. kolovoza za nj vjerovna pisma na hrvatskoga bana Keglevica, zagrebackoga biskupa Simuna od Erdeda, kao na zagrebacki kaptol. Jerolim

Kako

Laskomu

i

i

Laski bio

je

vec

27.

kolovoza 1540. u Optuju, a

31.

kolovoza u Susjedgradu kraj Zagreba,
i

odakle izvjescuje kralja o
kraljevstvu zatekao.
bill

svom dosadanjem putovanju

prilikama, koje je u
je,

hrvatskomu
da su Turci

Od nekoga

sluzbenika bana Petra Keglevica doznao

posli u Srijem. Nadalje je

vec sve spremili za podsadu Kostajnice, ali u to su doznali za smrt Ivana Zapolje, pa su dosao k njemu Krsto Zempce (Svetacki), koji drza dva grada

dvije milje daleko od Gradiske, pa

mu

je

pripovijedao, da je stigla
bi ih

iz

Carigrada zapovijed
htjeli

bosanskomu sandzaku
zaustavljati,
jer je
bi

i

Muratbegu, neka podju u Budim; ako
i

Ugri

na tom putu
hrane, da

neka sve spale

opustose. Jos se Laski tuzi na nevoljno stanje u Susjedgradu,
te nije ostalo u

Kocijanova udova sve sobom odnijela, tako

njemu

ni toliko

oko moglo metnuti«. Zato moli kralja, neka nalozi vrhovnomu kapitanu Ivanu Ungnadu, da od kraljevskoga zita, sto je u Zagrebu pohranjeno, uzajmi bar toliko, da bude dovoljno za sjeme. Malo dana zatim, 10. rujna, javlja Laski kralju iz kastela
se »u jedno

Stubice

ovo:

»Neka znade vase velicanstvo, da
i

je

bosanski
je

sandzak sve svoje

sile

skupio, ladje (sajke) opremio

hranu u

njih

metnuo, kako

to svojim

ocima vidio moj

sam u Qradisku poslao. Qospodin Krsto Zempce (Svetacki), koji ima dva grada do dvije milje daleko od Gradiske, dosao je jucer k meni zajedno s Nikolom Tarcovjek, kojega

noveckim (Tarnoczy). Oni su mi

govorili,

kako njihove uhode sude, da ce (Turci) poci u

J.

LASKt U SLAVONlJi.

145

Ugarsku
kon mi
viiedao,
je

i

pokusati da

skupljaju, te

zauzmu Peduh. Jo§ su mi saobcili, da se brojni (Turci) u Beogradu da se u velike spremaju poci prema Budimu. Receni gospodin Krsto napo-

kazao, da

mu

je

jedan zarobljeni Turcin, koji

mu

je

odkupninu

donio, pripokralja
volje.

kako

je sultan

Ivana, a na to je

beogradskom sandzaku, da potece u pomoc udovici reCeni sandzak poslao kraljici u Budim vijest, neka bude dobre
nalozio
ni§ta,

Drugo novo nemam
nike izgubio«.

nego da

je

gospodin ban Keglevic^ od nemale cesti svoje vojkralju

»Jucer dosao
koji je

Dne 18. rujna boravio je Laski u Qradiskoj, odakle je opet sam ovamo, tu sam zatekao ^au§a Topukliju, covjeka meni
i

pisao:

prijateljskoga,

jednom devet mjeseci boravio
i

u

Budimu.

On

je

zato pohitao ovamo, da sandzake
je

od Bosne, Zvornika
gradu, a dosao
je

Krusevca opremi u Srijem. Ostavio

sultana zdrava
i

i

citava u Carinosi sa

od njega ovamo za devet dana. Sutra pak vraca se on mora takvu novinu

novinu, da vase velicanstvo salje 20.000 vojske za osvajanje Budima. Ja

sobom sam mu uz prite

segu govorio protivno,
i

ali

donijeti,

buduci da njihove (turske) uhode
se

zarobljenici, koji su

netom izmedju sluga Keglevicevih dovedeni, jednako govore,
je

podudaraju glede broja vojske, Jos mi
jer

rekao, da zaiudo putujem, ako se radi o Budimu,
.
. .

ga sultan ne ce nikad

dati

vasemu velicanstvu
i

Nadalje tvrdi, da ce se sultan svaje

kako podici na va§e veliCanstvo
iz

gospodina brata vasega. Vec

naredjeno, da se hrana

Qrcke dovozi u Smederevo. Stoga neka to vidi vase velicanstvo, da za vrijeme bude pripravno. Neka se za Bozju volju najprije oboruza na rijekama, jer ako dobro Dunav Savu oruzjem obskrbi, prinudit ce Turke, da kod kude ostanu. Ja pak, ako pozivim
Citave
i
i

vasemu

se velicanstvu povratim, obecajem, da cu
i

Turke

prisiliti
ili

da se ne micu. Samo neka

mi dade na Dunavu 20.000 vojske,
zatim 4000 ugarskih sajkasa
tisuca stupova.
i

to

6000 Spanjolaca

Talijana, toliko isto Nijemaca,

toliko lakih konjanika, suvise jos brodove,
bi
biti

most

i

nekoliko
veli-

Sve

to

moralo

gotovo do prvoga ozujka. Ako take udesi va§e
5000 vojske,
te

canstvo, zaustavit cu Turke.
objesi
i
. . .

Ako
bi

to ne ucinim,
biti

kako obecajem, neka me vaSe velicanstvo
i

Na Savi opet moralo

to 3000 Talijana, a 2000

Slavonaca

Hrvata, Bojim se medjutim, da cu ovdje zaostati
se to zgodi,

Ako

preporucam ponovo va^oj

visosti

ne cu moci vase velicanstvo sluziti. .« Iz Gradiske promoju zenu djecu
i
. .

lazio je Laski

Bosnom na

jugoiztok, te je 31. listopada 1540. stigao u Carigrad.

Turski caus u Qradiskoj bijase dobro nacuo, da kralj Ferdinand sprema vojsku na

Budim. Qrof Nikola Salm naime
odgovora, da
li

nije

od

kraljice

Izabele nikako
ili

mogao

primiti

izvjestna

prihvaca pogodbe velikovaradinskoga mira

ne. Kraljica je zatezala odlu-

kom
je

izvinjuju(ii se, da deka upute od svoga otca, poljskoga kralja Sigismunda. Medjutim ona po savjetu sinovih skrbnika izcekivala pomoc od sultana, kao povratak ugarskih poslanika iz Carigrada. RazabravSi sve to Ferdinand skupio je mornaricu na Dunavu
i

zapovjednikom Leonarda Velsa, te ga poslao u Ugarsku. Na poCetku listopada 1540. zapoceo je Vels vojnu. krenuvSi iz Ostrogona prema Budimu. Zauzevsi uzput varoSi Visegrad Vac utabcrio se je 22. listopada vi§e Staroga Budima.
i

malenu vojsku, imenovao

joj

i

jednom poku§ao, da se pogodi s kraljicom Izabelom. Ali ve(i 24. 25. listopada, nakon sastanka s kraljicom u Budimu, javio je Salm kralju Ferdinandu: »Kraljica rado bi uCinila, sto va§e velicanstvo trazi; no ona imade tek ime a nikakve vlasti. Sve stoji do kaludjcra (Jurja). Taj pak zajedno s Turkom (Tortikom) snuje samo o prcvari*. Sad se je spremio Vels, da podsjeda sam Budim, premda se je slabo nadao. da ce ga zauzeti. U jednu ruku bio je u novije doba znatno utvrdjeni Budim snabto je grof Nikola
i

U

Salm

jo§

djeven jakom posadom, u drugu opet

bill

su Ferdinandovi vojnici nezadovoljni, jer nijesu

primali plaCe, a nijesu imali ni hrane ni za se ni za konje.

Tako

je

19. studenoga podsadu dignuti. OstavivSi posadu u Pe§ti osvajao je gradove ViSegrad Tatu, dok mu se je Stolni Biograd po naputku Pctra Pcrenja sam
i

napokon Vels morao s preostalom vojskom

predao.

K a
1

I

<i.

Hrv. povj.

III.

(5.)

10

146

FERDINAND
Nekako u
isto

I.

HABSBURGOVAC

(1527.— 1564.).

vrijeme, kad je Leonard Vels provalio u Ugarsku,

stigli

su posld-

nici

Verbeci
9.

i

pecujski

biskup

Ivan

u

Carigrad,
i

gdje

su
ih je
je

vrlo

prijazno

docekani.

Dne

listopada primio ih je sultan prvi put
17.

buduci da

francuzki poslanik Rincon

podupirao, mogli su vec

listopada javiti u

Budim, da

sultan

mladomu

kraljevicu
I

prepustio citavu Ugarsku zajedno s Erdeljem, te da ce oni vec za dva dana kuci poci.
zaista je

sultan izdao njima pismo, u kojem
je

je

Zapoljinu sinu za godisnji danak od 50.000
bi

dukata zapisao Ugarsku, »koju
Ijevic

on svojom sabljom osvojio«. Ako

pak mladi kra-

umro, vrsit ce ugarska gospoda ono, sto ce im zapovjediti.

Kud
docuo, da

i

kamo gore prosao

je

Jeronim Laski, osobito radi toga, sto
je 7.

je

sultan

u

to

je

Ferdinandova vojska provalila prema Budimu, Kad

studenoga Laski pred

sultana dosao, oborio se ovaj na njega bijesno: »Zasto je tvoj gospodar poslao vojsku na

moju zemlju? Zaista umije on da vara. Tu moli primirje do konca Ijeta, a onda se oruza, da udari na Budim. Sada je zima, ali nakon zime svanut ce proljece i ljeto«. Laski htio je da opravda svoga gospodara, ali je na to sultan jos zesce planuo, tako da je veliki vezir poslaniku namignuo, neka zasuti ode. Sad se je tri sata vijecalo, sta da se uradi. Narumepokon bi odluceno, da sultan podje u Drinopolje ondje proglasi rat. Treci vezir lijski beglerbeg dobise nalog, da sa 3000 vojske s mjesta pohitaju Budimu u pomoc. Neki se predlagali, da se Laskomu odreze nos, usi ustnice, ali sultan nije to prihvatio, vec ga je dao zatvoriti u kuci velikoga vezira, gdje je ostao zasuznjen do sultanova polazka u rat
i i i
i

(20. lipnja

154L).

Sultan bijase

Laskomu

zabranio, da ista javlja

ili

pise

svome gospodaru. Uza sve

to Laski je neprestano dopisivao s kraljera

Ferdinandom. Oko L prosinca 1540. opisuje
u najvecoj opasnosti.
rat.

mu

svoju audienciju kod sultana, te kako
ni

je bio

O

miru

ili

primirju

nema

govora; zato neka se

i

Ferdinand dobro pripravi za

Javlja nadalje, kako je 20. stude-

noga dosao k sultanu slavonski plemic Kristofor Zempce (Svetacki), da mu predade cetiri grada; sultan ga je primio, te mu zapisao godisnju placu od 600 forinti. Taj Kristofor Zempce, koji je »Turcima prodao cetiri grada domovinu«, govorio je takodjer mnogo
i

opasno za Laskoga. Nadalje svjetuje kralja, neka dozvoli, da zagrebacki biskup poslje u ime Slavonije u Carigrad poslanike ponudi danak. Neka zapotoga, sto je bilo nepovoljno
i
i

vjedi kralj, da

biskupov poslanik donese Laskomu u to ime pismo sa mnogo pecata, pa ce

onda (Laski) kao clan one kraljevine (tanquam illius regni membrum) posao izvrsiti. Jedino tim nacinom mogao bi kralj svoje nasljedne kraljevine odrzati za bolja vremena. Ako
bi kralj htio sinu

Zapoljinu ono ostaviti, sto
bi se

mu

je

otac drzao,

i

suvise jos sultanu

kakav go-

disnji

darak davati, mogao

mozda
i

poluciti

mir; ako pak kralj osvoji Budim, neka

poslje u Carigrad jos

mogao

drugoga poslanika, natovarena zlatom (onustum auro), pa bi Laski ugarsko kraljevstvo. U drugom pismu od 5. prosinca predlaze isti Laski kralju po drugi put, neka dozvoli zagrebackomu biskupu njemu, da sultanu ponude danak za Hrvatsku Slavoniju. Ako pak toga ne ce, neka onda te zemlje dobro pripravi za obranu namjesti vrstnoga kapitana. U Slavoniji neka skupi 3000 martada kralju pribaviti mir
i
i

i

toloza

i

jednaki broj konjanika, pa neka ih drzi u gradovima: Kraljevoj Velikoj, Plovdinu,

Moslavini,

skom
Ijicu
i

Dubravi. Javlja jos, kako je poslan caus beogradskom i smederevi ondje ceka sultana do Ijeta. Krada dulje ne zateze, vec da podje u Budim Izabelu neka poslje poljskomu kralju, a mladoga kraljevica zajedno s bratom Jurjem
pasi,
i

Cazmi

ostalim poglavicama neka odpremi u Beograd.

I

u daljim izvjestajima tijekom prvih mje-

neka dozvoli, da zagrebacki biskup kao toboze bez znanja kraljeva (tamquam sine maiestatis vestre scitu) poslje pismo s pecatima, kojim u ime Hrvatske Slavonije nudi sultanu godisnji danak; s tim pismom ce onda Laski u ime biskupovo kao ban (nomine suo et meo tanquam banus) ugovarati s Turcima obecati im danak. Tim ce nacinom ne samo Hrvatska Slavonija biti oslobodjene od daljih turskih provala, a nasljedne pokrajine zasticene od njihovog haracenja,
i i i i i

seci 1541. Laski neprestano salijeta kralja Ferdinanda,

PRANJO t^RANkAPAN U REOfiNSBURQU
kralj Ferdinand, kako ne Ce trebati Hego 6e takodjer slavonsku, skupiti sve svoie sile na jinu hrvatsku tu odrzi pobjedu, neka se narocito Ugarskoj. A da Dravi, da tako zakrci napredovanje turskini Dunavu
i

(1541.).

l47

osobitu paznju svracati na kra"

i

jednom

mjestu za osudni boj u
i

i

obskrbi sajkama

§aika§ima na

cetama. Laski javlja jo§ kralju o o svemu drugomu, §to pripravama sultanovim, o ratu njegovu s Perzijancima, kao moze doznati u svome zatvoru. U jednom pismu svjetuje kralja, da utvrdi gradove ValSiklos, nadalje da skupi sve svoje brodovlje blizu usca Drave u Dunav. U pismU povo
i i i

napokon od
nuti iz

10,

lipnja pi§e Laski,

da ce sultan svakako (omnino)

20. istoga

mjeseca kre-

Carigrada u rat na Ferdinanda.
Kralj
je je

Ne samo da

Ferdinand zaista sve moguce radio, da se pripravi za borbu s Turcima. ceskih zemalja, nego od njemackoga trazio pomoci od svojih nasljednih
i i

drzavnoga sabora. Posebno poslanstvo ugarskih staleza, na celu mu nadbiskup Franjo Frankapan, poslo je u Regensburg, da izmoli pomoc od njemacke gospode. Dne 9. lipnja kraljem Ferdinandom sabranim knezo1541. drzao je Frankapan pred carem Karlom njemacvima sjajan latinski govor, koji je namah zatim stampan u latinskom izvorniku
i

i

i

kom prijevodu. Najprije je izlozio kako je Ugarska nakon pada Beograda Srijema izlozena neprestanoj pogibli od Turaka, koji drze u svojoj vlasti usca Save, Drave Tise, pa tako po tim rijekama prodiru daleko u zemlju. »Izmedju Save Drave tako su napredovali
i i
i

u nutarnjost Slavonije, da su gotovo vec na

pragu Stajerske

i

Kranjske«. Sultan

zali,

§to

usavsi dva put u Budim, nije toga grada za
se pridrzao, jer sada tek uvidja, koliko
vrijedi

mu

/

/

/
_7
j
'^

/

/

/^
raCi,-

ugarsko kraljevstvo, tako za odrzanje
vladanja

//
C

l-^^' ic{>

svoga

kao

i

za

osvajanje

ostalih
je

kr§canskih zemalja. Iz Ugarske
udarati na Qermaniju, Qalliju
i

mu

lako

^

r-j-^i'*^c\TH*ji4^

S^

/"

samu

Italiju, jer

ga tek gdje koja rijeka zaustavlja. Frankapan poziva njemacke staleze, neka bar odgode
vjerske razmirice, pa neka se slozno dignu na

PODPIS JERONIMA LASKOQA.
s izprave od
dien(sis)
27.

listopada

1541.

Cita se:
sua.

Hier(onim)us de Lasko P(a)l(atinu)s Sira(e)t

obranu Ugarske, koja
biju u

je

dosad
je,

bila

bedem
nji-

c(etera)

manu

ostaloga krScanstva. Bolje

da Turke suzzateku u

Ugarskoj, nego da

ih oni

hovoj domovini. Neka se ne uzdaju u svoje tvrde gradove, jer ovi Turcima ne smetaju. Turci su tirani, koji sve u pustoS obra(5aju, a narod zasuznjuju, ne §tede(Si ni plemide ni
vladajucie porodice.

K tomu

sile

postanu poturice, »Molimo vas
gibaju(^u
i

mame krScane, da se odmetnu od stoga Bogom zaklinjemo, oslobodite
i
i i

svoje vjere, te da
potiStenu
i

ved po-

vama ruke pru2a.. Povedite se za Rimljanima, koje ste naslijediii, susjede Cesto samo radi slave oslobadjali od jarma Ako sloznim srcinia tirana Neka barem u toj te?.koj pogibli zanijcme vase razmirice ne ustanete za spas svoj Citavoga krScanstva, bojimo se, da vam poslije ne <ie preostati nikakvo mjesto za te razpre Nema sumnje, da tt sam Bog, za koga se radi, biti u
UgaiSku, koja k
koji

su svoje saveznike, prijatelje
. .

.

.

.

.

i

.

.

.

i

pomo(i.

Pod njegovim vodstvom oslobodit dete, suzbivSi Turke, Citavo krSdanstvo od golemoga straha, k tomu to. vas zapasti vjec^na dika, da ste spasili Ugarsku, te (ie va§u slavu navijeStati CovjeCja usta kroz sve vijekove«. AM ni vatrene rijcCi nadbiskupove
nijesu

mnogo

djelovale; tek nakon dugih razprava dozvolio je njema<iki driavni sabor mje12.000

seca srpnja »brzu pomo(i« od

momaka.
veliki rat, bjcsnio je

Dok
je

se je Ferdinand

spremao na

neprestano mali rat na mesu knezovi Zrinski neprejer

djama ostataka hrvatskoga kraljevstva. Da se suzbiju provale turskih martolosa, uzimao
Ivan Ungnad u slu?,bu kr§(ianskc martolose. SuviSe
u
stra?,ili

stano u svojim gradovima na krajini, narocito

Qvozdanskom,

su

susjedni

turski
10*

148

FERDINAND
htjeli

I.

HABSBUrQOVAC

(1S27.— 1564.).

sandzaci

ski poduzimali, jer su u

da osvete svoju nedacu od prosle godine. Ali vece vojne nijesu knezovi Zrinisti mah bili upleteni u borbu sa zagrebackim biskupom Simunom
i

biskupa obstojala je, ne zna se zasto, jos od od Erdeda. J\azmirica izmedju knezova Jurjem Vidosicem bio god. 1539., kad je knez Ivan Zrinski zajedno s Ivanom Alapicem kastela Qradca, Hrastovice Viposjede na jugu Kupe oko gradova udario na biskupove
i i i

u bijeg natjerao, te tako nodola. Ratoborni biskup Simun bijase tada kneza Ivana suzbio svoje imanje obranio. Sada u svibnju 1541. podigao se je knez Ivan, da osveti svoju
i

sramotu. Poharavsi najprije Hrastovicu dodje s topovima pod kasteo Vinodol, kojim

je

upravljao biskupski kastelan Ivan Suskovic od Qrabrovca. Za podsade Vinodola dogodi se,

da

je

kneza Ivana neprijateljsko zrno shvatilo,
Silovita smrt

te

ga ubilo

(19.

svibnja 1541.).

kneza Ivana Zrinskoga u oci cetvrte provale Sulejmanove u Ugarsku bila je kobna za hrvatsko kraljevstvo. Mladji brat njegov Nikola pograbio je oruzje, te se je digao na biskupa. Dne 24. svibnja 1541. tuzi se on iz Qvozdanskoga gorko svome prijatelju
titi
ili

Tomi Nadazdu: »Znajte za
umrijeti radi smrti

stalno,

da se

s

bracom
(sciat
fratris

i

prijateljima svojima

hocu osvefratribus ei

svoga predragoga brata«
je

pro certo, quod

cum

amicis meis vindicare voio aut mori pro nece
javija jos

mei charissimi).

U

istome pismu

knez Nikola, kako

pisao kralju »za svoj grad Pakrac na krajini slavonskoi« (pro
iz

arce

mea

Pekrecz), da ga kralj preuzme

njegovih ruku, jer ako to ne ucini do

Duhova

kako su zidovi grada ogromni, te se lako spaliti ni razvaliti ne dadu, mogli bi ga Turci obnoviti. Knez je Nikola ocito napustio obranu Pakraca, da se lakse obori na zagrebackoga biskupa. I zaista je poslije udarao na biskupska kaptolska imanja oko Zagreba (narocito oko Vugrovca). Jos 21. listopada javIja Andrija Tarnovecki, kastelan grada Stenicnjaka, u pismu iz Zagreba
(5. lipnja),

onda ce knez grad

upaliti

i

zapustiti. Ali

i

kralju

Ferdinandu:

»U ostalom cujem, da su gospoda slavonska (domini regnicolae Scla(intestina

voniae) zamolila vase velicanstvo, da smiri smutnje

discordia)

medju
cini
.«.

njima.
toj

Neka znade vase velicanstvo, da
Ijevini, te je

te razmirice

gospode mnogo (plurimum) skode

kra-

vrlo potrebito, da ih vase velicanstvo obustavi.

Za

taj

posao
. .

mi se do-

bar gospodin

Tomo

Nadazdi, moj premilostivi gospodar
(1.

ili

koji velikas

Kastelan jos

dodaje: »Na Sesvete

studenoga)

bit

ce dva puna mjeseca, sto se nije nista dalo mojim

sluzbenicima, koje drzim na krajini ovdje u Velikoj, a oni, kako citava kraljevina znade,
stalno sluze, te se neprestano
tiri

(assidue) bore s Turcima.

Meni pak
. .

nije

placeno vec cese je umije-

mjeseca ono, sto mi
kralj, te je
iz

je

vase velicanstvo milostivo odredilo

Napokon

sao

kneza Nikolu pozvao pred svoj kraljevski sud. Na

to je Zrinski 23. listo-

pada 1541.

grada Lukavca odgovorio kralju: »Ja sam najspremniji podvrci se zakonu
i

(legem accipere) po obicaju ove zemlje (iuxta patriae huius consuetudinem), ali neka biskup ceka na sud, te u mene ne dira. Ponovo prepokorno molim vase velicanstvo, da se

spomene poniznih sluzba mojih kao nekadanjih predaka brace moje, koji su u vjernosti vasemu velicanstvu umrli, pa da ne vjerujc tolikim izpraznim tuzbama biskupovim«. I opet moli knez kralja, da se pobrine za grad Pakrac, te da ga preuzme u svoje ruke, »da
i i
i

ne propadnu kraljevina Slavonija, Kranjska

i

Koruska, koje ce naskoro

opustiti,

cim Pabiti

krac dodje u vlast Turaka«. Nikola zavrsuje: »Ja grada dulje drzati ne mogu, te ne cu

povod njegovom gubitku«.
Kralj Ferdinand bijase skupio jedva 20.000

vojnika

dodje u
je

momaka, koje je povjerio staromu kod omrazenomu Vilimu Rogendorfu, da zauzme Budim prije, nego sto Sulejman Ugarsku. Vec 3. svibnja 1541. zapoceo je Rogendorf podsjedati grad Budim, koji
i

branio biskup Juraj Utisenic, buduc da
2.

je

Valentin Turak bio posao na jug do Save.

Dne
tri

lipnja

zapovjedio

je

Rogendorf, da se jurisa na grad. Ali nakon zestokog boja kroz

sata suzbise branitelji juris, pri

cemu
i

izgibe od Ferdinandove vojske 800 mrtvih

i

ra-

Medju smrtno ranjenima bio je Jerolim Zadranin, zapovjednik mornarice na Dunavu, te je malo zatim umro. Drugi pokus vojvode Rogendorfa, da zauzme Budim izdanjenih.
i

BORBE ZA BUDIM.
jom, izjalovio se
stigao
je
13. lipnja,

149

Budimu

u

Uza sve to nastavio je podsjedanje, dok nije 21, srpnja pomoc Mehmedpa§a zajedno s Valentinom Turkom, vodeci sobom turi

sku vojsku od 2000 janjicara
zaharac^ile
bolesti,

30,000 konjanika. Buduci da su poslije u kraljevoj vojsci
i

a uza to su stizavali sve sigurniji glasi, da se

sam

sultan primiCe,

napokon Rogendorf 21. kolovoza, da slijedece no6i vojska preko Dunava uzkonjanici bijahu se na ladjama vec srecno prevezli, kadno mamakne u PeStu. Topovi gjarski prebjeg obavijesti o torn neprijatelje, koji se sa svih strana oboriSe na logor. Preostali u njemu pjeSaci, nekih 5000 Ijudi, stadoSe sada grnuti na brodove, koji se Hi pretovareni potopise Hi bRe od turske mornarice pohvatani, Najveci pak dio vojnika ili izgibe ili one, koji se vec bijahu spasli, pa se razbjegoSe, dopade suzanjstva, Sada prevlada strah ostaviv§i neprijateljima Pe§tu s topovima obiiatom zairom. Sam Rogendorf, koji je vet prije dopanuo rana, trazio je smrt, ali ga silom odvedose, te je malo zatim umro na otoku Calokezu, Vojvodom postao je mjesto njega Leonard Vels, kojega zapade zadaca, da skupi ostatke razprSene vojske, ve^inom konjanike.
odlucio
je
i i i

Pet dana nakon razsula Ferdinandove vojske

26,

kolovoza

osvanuo
je

je

pred

Budimom
dalje,

sultan Sulejman,
je

Premda mu
je

je

stajao otvoren put do Beca, nije htjeo da podje

ve6

odlucio pokazati, da

zaista

gospodar Ugarske, Nakon sto
posalje, jer

dao pogubiti
da on k
njoj

vi§e stotina kr§6anskih suznjeva, ocitovao je 28. kolovoza kraljici Izabeli zelju, da vidi
njezina sina, pa ju je pozvao, da ga k

njemu

mu zakon

brani,

S djetetom neka dodju poglaviti savjetnici njezini, Tezkim srcem poslala
dodje,
i

je

kraljica 29,

kolovoza sina svoga u
u
turski
i

>*'*•

^y^
'

^
y
^>^^

pozla(5enim

kolicama

logor.

Pratile su ga dvije starije zene

dojka,

Jt^

^

zatim Uti§enic, Petrovie, Turak, Verbeci.

Urban Bacani, Petar Markov Ivan Podmanicki. Kad su stigli pred JJ J sultana, ogleda on dijete dade ga smu
,,
,

i

J ^
,

^KCVl'^^^^ fj^^ ^^ '^
p^^pj^ j^^j^ utiSENICA.

T^X

.

J.

i

Snimljen s izprave kralja Ivana Zapolje od ... /l^^ ^.. , v! f ^ \ n 14. svibnja 1533. Cita se: Fr(ater) Qeorgius
Her(enii)ta,

Bajazitu, da ga poljubi,

Na

to

ga pre-

Podmanickomu, da ga odnese; a ostalu gospodu zadrza uza se, da
dade

budu

nazoCni

u

vijedu,

gdje

bi

im

receno, da
jer

je

sultan odluCio

zadrzati

Budim

u

svojoj vlasti,

dok Ivan Sigismund doraste,
ih

se tako znameniti grad ne
ali

moze

povjeriti

slaboj zeni, Neki ugarski savjetnici stall su prigovarati,

im odgovori§e, da sultan svojc

odluke ne mijenja, pak

odvedoSe,
i

Na

to se dalje vije(Salo, §ta

da se

uCini.

lagao, neka se kraljica sa sinom
turski paSaluk; drugi je opet

savjetnicima poslje u Carigrad, a

Jedan je predUgarska pretvori u

neka se kraljica odpremi k otcu u Poljsku, sin u Carigrad na odgoj u saraju, ugarski velika^i neka se pogube, a Ugarska neka postane turskom pokrajinom. Ali po naputku drugoga vezira zeta Rustema izrekao je napokon sultan ovu
traj^.io,
i

odluku:

Budim zajedno sa zemljom naokolo Dunava pa sve do Tise

bit

6c turska zctnlja:

Ugarska onkraj Tise zajedno s Erdeljem neka ostane Ivanu Sigismundu kao turskomu kletveniku uz godiSnji danak od 10,000 dukata, Jo§ isti dan dao je sultan od svojih vojnika
iznenada Budim zapremiti
u
5,
i

gradjanstvo razoruj^ati.

Dne

2.

rujna u§ao

je

sam

sultan

u

Budim,

te se je

pomolio u crkvi sv, Marije, Cim
i

ju je

posvetio za tursku d^amiju.

Dne

rujna ostavili su kraljica sa sinom

savjetnicima I^udim, te su poSli u Lipu, ponesavSi

sa

druge driavne znakove za krunisanje. Na to je sultan imenovao poturicu SulejmanpaSu svojim namjestnikom u Budimu, pridavSi mu Stjepana Verbeca kao

sobom krunu

i

sudca za krSdane uz dnevnu
§eni(Sevoj, a

pla<^u

od deset dukata, SulejmanpaSa nastanio se u kudi UtiAli

Verbeci u kraljevskom dvoru.

Vcrbeci umro

je
i

vcC slijedede godine od
crdeljskoga vojvodu Stje-

kuge, te

bi

sahranjen na iidovskom groblju. Valentina Turka

150

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.).

pana Majlatha, kojega je u to nikopoljski sandzak zarobio, poveo Carigrad, gdje su u tamnicama poginuli.

je

sultan

sa

sobom

u

Tako

je

Sulejman obladao Budimom, kojijeodsadostaouturi

skoj vlasti kroz sto
varaju, nudeci

cetrdeset
i

i

petgodina.

Kralj Ferdinand bijase

doduse

poslao dva poslanika, grofa Nikolu Salma

Sigismunda Herbersteina, da sa sultanom ugoforinti,

mu

za citavu Ugarsku godisnji dar od 100.000
rujna nije
je

a za ono, sto kralj
siusati;

drzi, 40.000 forinti. Pri audienciji 8.

ih

Sulejman htjeo
je

ni

nakon dva

dana dao im
varat ce
godisnji

je

ovaj odgovor: Ugarska

sultanova, jer ju

macem
i

osvojio; o miru ugo-

samo onda, ako mu Ferdinand
danak obeca. Dne

vrati Visegrad, Totis

Ostrogon, a za ostatak
je

22. rujna stao se je

Sulejman vracati. Uzput osvojio

u Slavo-

niji grad Nasice, za koji se vec 21. listopada javlja, da je netom (nuper castrum fortissimum Nekche expugnatum) doslo pod tursku vlast. Tek u Beogradu pustio je sultan na slobodu Ferdinandova poslanika Jerolima Laskoga, kojega je dosad neprestano sa sobom vodio. Malo zatim, 22. prosinca, umro je tezko bolestni Laski, te bi sahranjen u Krakovu.

Postupak sultana Sulejmana duboko se je dojmio ne samo kralja Ferdinanda, nego hrvatskom. Mnoga ugarska gospoda, koja su se dosad tudjila od tudjinca Ferdinanda, pristupila su sada njegovoj strand. A ni Ferdinand nije
i

naroda u kraljevstvu ugarskom
gledati,

i

mogao mirnim okom

da Budim ostane u turskoj

vlasti,
6.

pa

je

stoga namjerio veli-

kom vojnom
godine.

nadoknaditi, sto je

dosad zanemareno. Vec

sijecnja 1542.

sazvao

je

u to

ime u Pragu ugarski sabor,

koji bi se iznimice sastao

u Banjskoj Bistrici 19. veljace iste
i

Na

taj

sabor bise pozvani takodjer stalezi hrvatski

slavonski, da zajedno s ugar-

skima vijecaju o oslobodjenju domovinc. Pored namjestnika ugarskoga Aleksija Thurza, nadbiskupa ostrogonskoga Pavla Varde kancelara Petra Perenja, vrhovnoga kapitana doljnoimali su na torn saboru zastupati kralja kao zasebni oratori Franjo Bacani austrijski kancelar Marko Beck, koji su u to ime dobili obsezne instrukcije. Znacajno je,
i
i

i

da su se kraljevu pozivu odazvali ne samo brojni
nija,

velikasi, nego zastupnici mnogih zupanedavno stajale uza Zapoljevce. Dosli su zastupnici od petnaest slobodnih gradova. Bilo je doduse izmedju pojedinih velikasa nizega plemstva opreka; ali ipak su se svi stalezi gotovo natjecali, koji ce vise zrtvovati, da se opremi sto jaca vojska mornarica. Svako citavo seliste dat ce jednu forintu, a imucniji plemici od svakoga svoga kmeta dvije trecine forinte; plemici jednoseici gradjani u slobodnim gradovima dati ce
i

koje su jos

i

i

i

i

sestdeseti dio svoje pokretnine, strani trgovci ceterdesetinu vrijednosti svoje robe, a svecenici desetinu svojih prihoda.
i

Ako sam

kralj podje u rat, pratit ce

ga svi

prelati,

magnati
po

plemici, a suvise ce oni

od svakih svojih dvadeset kmetova opremiti po jednoga lako
jos

oruzanoga konjanika. Za trajnu obranu krajine dat ce
konjanika.

od 100 kmetskih

selista

tri

se napokon dovrse sve razmirice, osobito radi posjeda, te povrati obci mir, prvim clankom saborskim (od njih 51), da se sva posjedovanja, koja su pocev od smrti kralja Ljudevita II. na ma koji nacin nepravedno (indebite) presla u tudje ruke, imadu ustupiti starim gospodarima. Tim bise narocito opozvane sve darovnice protukra-

Da

odluceno

bi

Ijeva, u koliko su

svojim privrzenicima razdavali imanja svojih protivnika.
i

Spomenuti saborski clanak ticao se je medjutim hrvatskoga bana Petra Keglevica. Petrova kci Ana bila je naime udata za Qaspara Ernusta (Hampova), gospodara citavoga Medjumurja, kao gradova Koprivnice Qjurgjevca. Qodine 1541. umro je Caspar Ernust,
i

i

posljednji

muzki potomak

te

bogate porodice,

te bi

sada imala sva njegova imanja

pri-

tomu opro se je ban Petar Keglevic tvrdeci, da ga je pokojni zet imenovao skrbnikom svoje udove djeteta, kojemu se je od •nje nadao. Kralj Ferdinand nije htjeo u prvi kraj nista odrediti, dok se ne vidi, da li je Ernustova udova zaista trudna ostala; ali da ne bude prevare, pa da se mozda tudje dijete ne podmetne, odluci ipak, da nekoliko odlicnih zena podje u Cakovac, pa da ondje budu pri porodu. Keglevic medjutim ne dopusti ni toga, pace kad je kci mu Ana oplakala
pasti kruni, koja ih bijase

njegovu rodu darovala.

Ali

i

PAD BANA PETRA KEQLEVICA.
svoga muza, udao
to ucini, liSio
ju je

151

po drugi put za Ladislava Banica od Doljne Lendave. Sad

je kralj

odlu^no zahtijevao, da

mu
i

Keglevic predade ErnuStova imanja; a kad ovaj

nije htjeo

da

ga

je

uz ino

mnogo

se je o torn

Ba§ na ugarskom saboru u Banjskoj nagadjalo, tko da bude njegovim nasljednikom. Nakon §to su
banske
Casti.
i

Bistrici

kraljevi

ugarski savjetnici (Thurzo, Perenj

Varda) nazocnim

ugarskim

i

hrvatsko-slavonskim

stalezima

izlo^ili

kraljevu zelju, da se §to vi§e ucini za obranu hrvatskoga kraljevstva, pa

da se za
se
s

to imenuje novi ban, predlozili su stalezi za tu cast Andriju

Bathora

i

Sigismunda

Balasu, »koji ne ce za Ijubav

prema domovini (amore
i

patriae) te Casti odkloniti,

ako im

ona

podijeli

valjanim

nac^inom
je stari

onim ugledom, kojim su
Jo§ svjetuju

bani
i

drzali«.

stalezi,

da se

»strane cete, kojima je na celu u Stajerskoj

gospodin

Ivan

Ungnad,

pod-

vrgnu zapovijedi banskoj (sub imperium banorum), ili pak da se njihov vojvoda
(praefectus) dade

banima za druga
biti

(in

collegam), kako je to nekad bilo obiCajno, pa da
nije

budu mogle
inace

sto

sprem-

za svaku obranu. »Jer obrane za

stalno ne

moze

ni biti,

ako se ne

pridruzi strana pomoc«.
ski

Medjutim ugar-

namjestnik Aleksije Thurzo izvijestio

je 14. travnja kraija

o banskom pitanju ovako: »Qlede izbora bana Hrvatske
i

Slavonije
jasno, §ta

za

cijelo

nije

mi
tako

dovoljno

da sudim. Vidim bo, da su

ona

kraljevstva
i

dosad

satrta,

bijedna

neuredjena, te se gotovo za

Citavu

Slavoniju

mo2e
i

kazati,

da se
velii

pretvara u pustos

samo(^u.

Vase

Canstvo ne ce moci ondje namjestiti
uzdr^avati bane nego
s

velikim troSko-

vima; suviSe ne 6e se bani radi pustode,

BARUNSKI ORB NIKOLE JURlSiCA
na grobnici njegove djece (Adania
crkvi sv. Jakova u Kisegu
je razdijeljen
(iz
1.
i

kao

i

radi nepokornosti

i

nerazAne) u
god. 1538.).
i

boritosti hrvatskih

knezova moci ondje

Grb
i

odrzati bez jako velikih pomocnih Ceta,
niti

na

(3etiri
i

polja;

4.

polje

imadc
2.
3.

razabiram, koliko bi se dace (sub-

crnoga gavrana
zidine
i

zlatnoga !^korpijuna, a
Rule (grada Kiseka).

sidium) u opustoSenoj pokrajini moglo
pobrati za placu vojnicima. Sto se pak
tiCe

zgodnih osoba za baniju u tim zem(iudi
i

Ijama: gospodin je Andrija Bathori doduSe mladia, dobre
vjeStina,

2cljan rata; no

buduc da se

sposobnost za vrScnjc pravde, jer mora za baniju ne tra2i samo bojna pravnim u ime va§ega velieanstva (in persona maiestatis vestre) upravljati ratnim za noScnje tolikoga tcrcta. stvarima, dr^im ledja gospodina Bathora slabim nedostatnima

nego

i

i

i

osobito kraj izloienih prilika u Hrvatskoj
voinik.
ali

i

Slavoniji.
i

Sigismund
je

BalaSa

dosta

je

dobar

odputovao u Mlctke, da si zdravlje povrati. Sumnjam, da bi on tu sluibu s tako obnemoglim tijelom priniio. Meni bi se Cinilo, da bi vaSe veliCanstvo odgodilo ovo imenovanjc bana sve do sre(inoga povratka Slavonije poSli za onako gotovo svi ratoborni Ijudi iz Hrvatske svoga k nama, jer su .« pla(iu sluiiti pokrajinama (nasljednim) va§ega veliCanstva
vrlo slaboga zdravlja; k

tomu

ie

odsutan, poSto

i

i

.

.

152

FERDINAND
Ne samo Ferdinandu

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.).

skloni stalezi na saboru u Banjskoj Bistrici, nego

i

privrzenici
i

Ivana Sigismunda Zapolje nerado su gledali tursku vlast u Budimu. Brat Juraj Utisenic
erdeljski biskup Statileo pokiisali su pace,

da se

s

Ferdinandom na temelju velikovaradinjos 29. prosinca 1541.

skoga mira pogode.

I

zaista su njih
i

dva

i

Petar Petrovic kao punomocnici kraljice Iza-

bele s Ferdinandovim kapitanom

zastupnikom Qasparom Seredyjem

ugovor prema uslovima recenoga mira. Ferdinand ce njezinu sinu predati sipusku kneziju do rijesenja ostalih spornih pitanja kraljici Izabeli godisnjih 12.000 dukata, a kraljica ce njemu ustupiti sve gradove placati varosi, sto ih Erdelju, drzi po Ugarskoj k tomu jos predati ugarsku krunu. Ako se sporna pitanja o svim posjedovanjima za dvije godine povoljno rijese, podvrci ce se obje stranke konacnoj
u erdeljskom gradu Gyali utanacili
i i i
i i

odluci cara Karla

i

poljskoga kralja Sigismunda.

Sam

Juraj
te

Utisenic
je

priznao

je

Ferdito

nanda posebnom izpravom zakonitim kraljem Ugarske, potvrdio je Ferdinand 23. travnja 1542.
Ferdinand ogledao se
bijahu
je
i

mu

obecao vjernost. Sve

u to za

pomoc

i

na drugim stranama. Jos u prosincu 1541.

mu

zastupnici ceskih

austrijskih zemalja na stanku u

Pragu obecali novcanu po-

moc od

1,146.000 forinti

(Ceska 375.000, Morava 150.000, Slezka 200.000, Luzica 50.000,
je

nasljedne zemlje 371.000), s kojom se

1300 tezkih

i

10.000 lakih konjanika, 12.350 pjesaka
s

macki sabor u Speieru

proljeca 1542.

mogla kroz osam mjeseci uzdrzavati vojska od 1000 martolosa. Napokon je njeobecao za sest mjeseci 40.000 pjesaka 10.000
i

i

i

konjanika pod uvjetom, da se Ferdinand pobrine za hranu prevoz, a uz to da sam opremi po 10.000 konjanika toliko pjesaka. Svakolika vojska imala se je skupiti kod Beca prviii dana svibnja. Medjutim mnoga obecanja ostadose neizpunjena, a k tomu se skupi
i i

Ijanje

vojske vrlo oteglo. Tek

8.

srpnja 1542.

pocela

je

vojska

primicati
i

se

Ugarskoj.

Njemacke drzavne vojske nakupilo se polagano 25.000—26.000 pjesaka 5000—6000 konjanika; njoj pridruzilo se je 3000 Talijana pod Vitellijem. koje bijase papa poslao, zatim 600 Talijana pod Sforzom Pallavicinijem, nadalje 10.000 husara pod Ivanom Ungnadom, koje su ceske austrijske zemlje placale, onda 10.000 drugih ugarskih vojnika pod Petrom Perenjem, napokon hrvatske cete pod Nikolom Zrinskim, a uza nj kapitan Juraj Poljicanin, vojvode Grgur Farkasic, Ivan Alapic, Juraj Matija Hrvat. Putem udario je Zrinski 17. kolovoza na Corgo, grad odmetnika Valentina Turka, a onda je krenuo prema Starigradu (Owar), gdje mu je zasjede stavio barun Ulrik Eitzing (Eyczing), zet umorenoga Kocijana. Ali Zrinski srecno je umakao zasjedama, pa se je onda potuzio pismom kralju Ferdinandu, spomenuvsi opadaju, sto je izdajicu Kocijana to, kako ga neprestano osudjuju pogubio. Kralj je na to 8. rujna svecanim pismom uzeo kneza Nikolu u svoju zastitu, te je nemiloscu svojom zaprijetio svakomu, koji bi se usudio Zrinskoga radi toga klevetati. Podjedno je kralj 17. rujna 1542. bodrio Nikolu, neka se ne boji nicega u logoru, jer je kralj vec poslao pisma sigurnosti tako na vrhovnoga vojvodu njemacke drzavne vojske, braniborskoga izbornika Joakima, kao na vrhovnoga kapitana lakoga konjanictva, Ivana Ungnada. Uza sve to ipak se nije Zrinski zurio, da se pridruzi ostaloj vojsci.
i
i i i i

i

sadnim topovima
od
20.

nekih 55.000 Ijudi Medjutim bijase se glavna vojska zajedno s vrstnim podjakom dunavskom mornaricom primakla Ostrogonu, gdje je pocivala
i

kolovoza do

4.

rujna.

Tek nakon mnogih razmirica
i

izmedju

vojvoda

odlucilo

je

bojno vijece, da podsjedne Pestu, a nipoSto Budim, koji bijahu Turci jace

utvrdili.
je

Posto

je iz-

mornarica zauzela Margaretin otok
se oborise na cete Vitellijeve

vojska presla Dunav, zapoceo

braniborski
iz

bornik Joakim 28. rujna podsjedati Pestu.
te
i

Dne

1.

listopada 1542. provalise Turci
je

grada,
upleo
i

Perenjeve. Planuo
je

zestok boj, u koji se

je

mladi saski vojvoda Mavro. Uza sve to naginjala

pobjeda vec Turcima, kadno u osudni
s

cas osvanu iznenada na bojnom polju knez Nikola Zrinski

maka,

te

pomoze krscanskoj

vojsci,

da
s

je

Turke suzbila

i

razprsila.

hrvatskom cetom od 400 moSuvremenici smatrali

su dolazak kneza Nikole kao

»pomoc

neba poslanu« (subsidium caelo veluti delapsum),

BORBE OKO BUDIMA
i
i

I

PESTE

1542.

153

njeROvo junac^tvo (Nicolaus Zrinianus comes eximiac Perenja uznosili te su uz Vitellija 5. listoac admirabilis iam tuam virtutis et fortitudinis adolescens). Cetiri dana poslije hrvatske cete juriS na zidine, koje su poduzele su doduSe talijanske, ugarske pada

i

bile topovima razvaljene, ali kako im nije htjela pomoci njemaCka vojska, napokon uzmaknuti. Sutradan izjavio je izbornik Joakim sa svojih osam ratnih morale su jer se Cuje, da rumelijski vijednika, da je vojna za ovu godinu svrSena, jer se zima primice, beglerbeg dolazi gradu u pomo(5. I tako se je vclika krscanska vojska razisla, ne ucinivsi Pe§te. Suvremeni hrvatski kronicar Antun Vramec zaba§ ni§ta za oslobodjenje Budima

na jednom mjestu

i

i

pisao

je

o
i

toj

tuznoj vojni ovako: »1542. Dvize sc
i

vojska Ferdinandu§eva
i

i

od imperioma
i

hercegi
naj pri

gospoda,

od

Italije

papina vojska,
i

i

vogrska gospoda,

od Horvat

Sloveni,

Du-

ih vece od sto tisuc ali jeOstiogomu prebrodiSe Pestu behu Tiirci, v Budimu besc da nemogose ga vzeti. A v Hudimu KaCarbeg, a v PeStu Ulambeg bosanski. Onde knezMiklovus Zrinski pred Pe-

pojdo^e podsesti Pest vara§. Bise
i

zer, rvase Pesta,

StomrazbiTurkesvoimiljudmi,
ianjicare
i

konjike na harcu.
a

1

tako se vojska dvize, vrnu se domom, n

1-

§tar dobra ne opraviv§i,
d o
s
t

zato
je

a p o g

i

n u n a §

1

h«.

Sam

kralj

Ferdinand izjadao se

radi neda^e u posljednjoj vojni bratu Karlu

ovako: »Nije manjkalo
ni

ni

oruzane vojske

Zaire, jer je

svega u

obilju bilo.

Samo

nije bilo
dila.

vrstne glave, koja bi vojsku vonije
je

Ve^e sramote

njemacka drzava
u tam-

do2ivjela«.

Pa

ipak

kralj bacio

nicu Petra Perenja, jer da je on bio u taj-

nom sporazumku
povrijedio
je
i

s

turskim pa§ama.

No

tim

drugu ugarsku gospodu, tako

da se

je

namjestnik Aleksije Thurzo na

svojoj casti zahvalio. Kraj takih prilika nije

sada Juraj Uti§enic

ni

snivao,

da

izvrsi

ugovor utanaCen u Qyali, pa da predade Ferdinandu iztocnu Ugarsku Erdelj. Ta
i

SAJKAS
Snimak
s

ILI

NASADISTA.

grba biskupa Stjepana BrodaricJa.

kako ce se

povjeriti vladaru, koji ne

mozc

Ugarske obraniti, a k tomu postupa s v?likaSima onako nemilo, bacajuc ih u tamnice, premda im ne moze krivnje dokazati! Ferdinand bio je jamaCno siguran, da mu Sulejman ne deoprostiti, §to se je usudio udariti na PeStu. Da se pripravi za obranu, bija§c vec 21. listopada 1542. sazvao ugarski
studenoga u Po2un, da se vijecia »o spasu sviju« (de vestra omnium salute). da kralj bodri staleze, neka se ne zacaju doci na sabor mo^da zato. §to je on zasu2njio Petra Perenja. Uza sve to izostala su od sabora brojna odliCna gospoda. Na1.

sabor za

ZnaCajno

je,

zo^ni dozvolili su ipak sve, §toje tr^balo .za obranu domovine, a mjesto Thurza odredjen
bi

je o bivSemu banu Petru Kegleviciu, koji ne samo da nije kruni povratio posjcdovanja svoga pokojnoga zeta QaSpara ErnuSta, nego je poc^injao novih nasilja. Ba§ na dan otvorenja
i
i

za namjestnika ostrogonski nadbiskup Pavao Varda. Na saboru razpravljalo se

sabora u Po^unu
bi stale2u«,

pi.sao je kralj iz

Sto je Keglevi(5 plemi(iu

BeCa Petru KeglevitJu pismo, u kojem mu je zaprijetio, Emeriku BradaCu htjeo oteti njegov kaSteo Ladomerec. »Tvoiemu
kneza, »vi§e pristojalo, da ne
id

opominjao

je kralj

samo nc

grabiS tudje, nego da

takodjer slabije brani§«. (Tue enim condicioni

potius appcterct, ut noii

modo

aliena

tibi

non usurpares, sed etiam infirmiores defenderes.) No kako sve opomene kraljeve nijesu

154

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC
9.

(1527.— 1564.).

hasnile, izrekao je

napokon sabor u Pozunu

studenoga clankom cetrdeset
i

i

trecim ovu

odluku:

Ako Petar Keglevic za dva mjeseca zadrzane- gradove (Cakovac
i

Strigovo u zas

ladskoj zupaniji, a Qjurgjevac

Koprivnicu u krizevackoj) ne povrati

i

tako se

njegovim

velicanstvom ne
i

izmiri, proglasuje se ocitim

nevjernikom, te se osudjuje na gubitak zivota
ili

sviju imanja svojih. Cini se,

da

je

Petar Keglevic stao

traziti

ova osuda milost u svoga
je

proskripcija napokon ipak djelovala, jer
i

kralja

gospodara.

Medjutim

Ferdinand
pozun-

izjavio je

pismom od

22.

prosinca 1542., da ce ga primiti u svoju milost

samo onda, ako

se odrece Ernustovih imanja;

ako toga ne

ucini, ostaje

u

krijeposti

proskripcija

skoga sabora.

Dva dana

iza toga
je


taj

24.

prosinca

— izdao

je

Ferdinand u Becu proglas na hrvatski
izabrao
glasi
i i

narod, kojim javlja, da

za

hrvatskoga bana
u hrvatskom prevodu

imenovao

kneza Nikolu
zmoznim,
spo-

Zrinskoga.*
odlicnim
i

Proglas

ovako:

»Zvelicenim,

plemenitim podanicima kraljevina Hrvatske

Slavonije, Ijubljenim vjernima, poi

zdrav

i

milost.

Hocemo da
i i

znate,

kako smo mi, uzdajuci se u vjernost, neporocnost
i

sobnost zvelicenoga

zmoznoga kneza Nikole Zrinskoga,
izabrali,
i

zeleci

podjedno udovoljiti potih

trebama vasim
jeva,
livsi

kraljevstvu tako u pogledu vrsenja zakona kao glede obrane

kra-

recenoga kneza Nikolu

imenovali

i

proglasili za

bana

tih kraljevina, podije-

mu

svu onu

jurisdikciju, ugled,

podpunu
ili

vlast, koje je

od davnih vremena ovo do-

stojanstvo na svakojaki nacin po pravu
i

po obicaju izvrsivalo. Stoga vas svekolike

ovim sadanjim (pismom) pozivamo nemanje strogo vam zapovijedamo, da recenoga kneza Nikolu za svoga bana priznate drzite, da mu izkazujete duzni posluh, da njegove pravedne uobicajene zapovijedi tako u ratu kao u drugim poslovima poslusno izvrsujete, da se osudama njegovim njegovih banovaca podvrgavate, a da inace (drugo) ne radite. Dato u Becu, dvadeset cetvrtoga prosinca godine Gospodnje tisucu pet sto cetri
i

i

i

i

*

Knezovl Zrinski od plemena §ub!c
do smrti Nikole
J

(IV.)
I.

Sigetskoga (1566).

u

r

a

j

(III.)

Zrinski
i

Ustupio Ostrovicu u Hrvatskoj

primio Zrin u

Slavoniji (31/VII. 1347). t oko 1361.

Magistar Pavao

(I.).

1362.— 1408. J
Petar
I.

Nikola
1435.

I.

1408.— 1446.

Pavao

(II.)

Juraj

(II.)

1435.— 1448.

1435.-M47.

Petar II. 1435.-1493.
-

n^^

i^

,1

t

9./IX.

1493.

na Krbavskom

1451

P°'J"- ^^ ^^^'^- ^^"^ (2-) J^" lena, kci kneza Gregorija Bla-

gajskoga.

Pavao
I

(III).

1475.-1492.

Nikola (III.) 1498.— 1534. (prije 3./V.). Zena Jelena, sestra kneza Ivana Karlovica.
Ivan
(I.)

Mihajlo

Nikola
Rodjen
1.

(IV.)

Si

t
na

29./VIII. 1526.

Muhackom

t

19./V. 1541.

polju.

1508. (ili 1518) 7/IX. 1566.
17./VI,
1543.).

gets ki Umro

fena Katarina Frankapan (od

2. iena.

Eva od Ro^emberka (od
lO./IX. 1564.).

Ivan (11.) rodjen 14./1X. 1545.

Ivan
sin

(HI.)

'

Eve od Rozem-

t kao

djecak.

berka, rodjen 1565.

t

24./1I.

1612.

BAN NIKOLA ZRINSKI
deset
i

(1543.— 1556.).

155

samomu knezu Zrinje kralj 27. prosinca dajemo na znanje ovim pismom svojim, kako su Slavonija kroznekoliko minulih mjeseci bile bez na§e kraljevine Hrvatska bana, pa je mnogo toga ludo propusteno, sto bi se tako za upravu stanovitoga vodje obranu onih (kraljevina), kao za vladanje nad podanicima u onim kraljevinama uciniti moralo. I tako su sve prilike tih kraljevina ve6 trazile, da im stavimo na Celo vodju bana.
druge.«

Osim ovoga proglasa izdao
»Mi Ferdinand
i

i

skomu ovaj

dekret:

itd.

i

i

i

i

Potaknuti dakle vrlinom

i

5estito§cu na^ega vjernoga, zvelic^enoga

i

zmoznoga kneza

Ni-

kole Zrinskoga, za kojega

smo
i

razabrali,

da

je

nadaren

i

duhom
seinel

i

valjanom ratnom vje-

Stinom, §to je ne jedanput vec
buit),
\

dokazao (quarum etiam non
Cast u

iam specimen de se praeimenujemo. Podjedno

to

smo
i

njega izabrali za bansku

reCenim na§im kraljevinama Hrvatskoj
i

Slavoniji, te

ga

i

ovim pismom (dokle nas
koja

volja bude) izabiramo

mu dajemo

podjeljujemo tu cast sa
(iurisdictionibus),

svima pravima
ali

su izvr§ivali njegovi predSastnici bani,
tako, da tu Cast obavlja najprije na
i

diku

slavu svemogucega Boga,

i,

ko-

liko je

do njega, da Sto vecim trudom
da drzi podanike u miru

svojim brani te kraljevine od svakoga
neprijateljstva,
i

pokoju, da ih brani od otimaCa, da ni od koga ne podnosi grabeza, da vrSi pravdu bez obzira na osobe, da nai

pokon sve ono cini izvrsuje, sto na dobroga vjernoga bana onih kraljevina
i
i

spada.

Da
smo
s

bi

pak

isti

knez Nikola znao
ucinili

tocno za svoju godiSnju pladu,

njim pogodbu za §est sto lako

oruzanih konjanika, te 6e za svakoga od
njih dobivati godiSnju placu

po dvade-

set forinti.
i

nalih

Kad pak bude u sluzbi na§oj kraljevina, dati 6emo njemu u
supruga

svakoga mjeseca za svakoga konjanika po dva forinta; suviSe morat ce on drXati Cetiri sto pjeSaka,

ime

mjeseCnine

KRALJICA IZABELA,
Ivana
Zapolje.
u muzeju

Po savremenoj

slid

Luke Kranacha

za

koje

Ce

mu

knezova Cartorijskih u Krakovu.

se

svaki

mje-

po dva forinta. A za uzdr2avanje njegova stola, za drzanje uhoda Siljanje poklisara, kako potreba vremena trazi, dati ce se njemu kroz godinu Cetiri tisuce ugarskih forinti. Za podkrepu ove naSe odredbe izdali smo dajemo ovaj na§ list knezu Nikoli Zrinskoniu. U Ikcii, dvadcset scdplaCati
i i i

sec

moga

prosinca godine Qospodnje 1542., kraljevanja naSega rimskoga dvanaeste, a u osia-

lim kraljevinama §estnaeste«.

Tako je u oCi novih te^kih borba junaCkoga kneza Nikolu Zrinskoga.
i

s

Turcima dobilo hrvatsko kraljevstvo za bana

Banovanie kneza Nikole Zrinskoga (1543.— 1556.); peta provala Sulejmanova u U^arsku; pad Valpova, Orahovice, Cakiovca, BIjele Stljene, Voeina, StupCanice I Brezovice
(1543.);

nastavak tursklh osvajanja u Ugarsko]
i

l

Slavonlil;

pad Kraljeve Velike
(4.

(1544.)
i

I

utvrdjivanje Siska: poraz Bildensteina

Zrinskoga kod Knnj^Cine

svibnja 1545.)

pad

grada Moslavine; petogodi^nje primirje s Turcima (19. lipnja 1547.). Erdeljski poslovl od godine 1548. do smrti Jurja UtiSeniCa (17. prosinca 1551.); obnova rata s Turcima (1552.)

156

FERDINAND
(1552.),
i

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.).

Cazme Dubrave; mejdan Nikole Zrinskoga kod Gjurgjevca Prva podsada Sigeta (11. lipnja 31. srpnja god. 1556.) i bojevi Nikole Zrinskoga kod Rinje (22. i 23. srpnja god. 1556.); pad Kostainice (17. srpnia god. I556J. Nikola Zrinski rijesen banije (25. prosinca god. 1556.), a Ivan Ungnad vrhovne kapitanije. Odkad su Bribirski knezovi presli u Zrinj, te postali knezovi Zrinski (1347.), oni su vise od jednoga stoljcca slabo utjecali u razvoj hrvatske povjestnice. Tek
i

pad Virovitice
kolovoza

(24.

1554.).

za kneza Petra

II.

(1435.

1493.),
je

napose od onoga casa, kad se
take
djer
i

djeda bana Nikole, pomaljaju se opet iz svoje zabili, nakon pada Bdsne turska sila primakla k rijeci Uni, pa
i

njihovim gradovima: Zrinju, Qvozdanskomu, Pedlju
21. veljace 1463.

drugima. Petar bijase takoje
i

od kralja Matijasa Korvina
i

dobio poveliu, kojom
traziti

kralj

dozvolio

njemu

njegovim potomcima, da mogu na svojim posjedovanjima
i

kopati rude zlata,

srebra, olova

drugo bez ikakve dace. Take bise vec za Petra u Qvozdanskom otvoFerdinanda
I.

reni rudnici, uz koje je poslije za kralja

nastala kovnica novaca. Petrov sin
18.

Nikola

III.

(1498.

— 1534.)

primio

je

od recenoga kralja

studenoga 1529. povelju, kojom

mu

je podijeljeno

dina u

Qvozdanskom novci

pravo kovanja srebrnih ugarskih filira, pa su se zaista kroz nekoliko gokovali. Suvise je knez Nikola III. kao surjak posljednjega kri

bavskoga kneza Ivana Karlovica (po zeni svojoj Jeleni) nakon smrti njegove (1531.) s kraIjevom dozvolom preuzeo njegove gradove Medvedgrad, Lukavec Rakovec u predjelu izmedju Kupe Drave. Napokon su sinovi njegovi prikupili svojoj drzavini jos neke gradove vranske priorije, narocito Kostajnicu na Uni, Bozjakovinu kod Zagreba Pakrac na
i
i i

i

skrajnjemu iztoku tadanje krizevacke zupanije.
Sin Nikole
III.,

novi ban hrvatski Nikola
je

(IV.), bio je

po torn jedan od najuglednijih
tada jedini muzki potomak od

velikasa hrvatskih, kad ga

zapala banska cast. Bio

je

roda Zrinskih. Jedna

mu
je

je

sestra bila udata za Franju

Ivana Alapica od Velikoga Kalnika. Bansku cast

Taha od Susjedgrada, a druga za preuzeo je na samu novu godinu 1543., a
su Franjo
i

malo zatim sastao se
i

kojemu bi svecano za bana priznat Bacan Luka Sekelj, te je prvi o torn 31. sijecnja 1543. izvijestio ostrogonskoga nadbiskupa ugarskoga namjestnika Pavla Vardu ovako: »2elim da znade vase precastno gospodstvo, kako je kraljevi

sabor Hrvatske

i

Slavonije, na
bill

uveden. Kraljevski komisari na tome saboru

i

sko velicanstvo mene
slove dobro
izvrsili,

i

Luku Sekelja poslalo

u kraljevinu Slavoniju, gdje

smo sve

po-

primili, jer je

bana Zrinskoga njima postavili, kojega su drage volje (grato animo) tezko kada ban bio tako nuzdan kao sada. Jos smo odredili da drze sudove,

te
i

smo

i

prisjednicima (suda) place ustanovili. Oni su napokon u
su,

svemu najvecu

vjernost
veli-

pokornost kraljevskomu velicanstvu pokazali. Prihvatili
s

da ce dati kraljevskomu

canstvu ratnu dacu (subsidium) od dvije forinte; jednu
tovi,

mjesta, a drugu na Duhove.

Kme-

koji

stoje

pod gradovima spremni na
forintu. Jer
.

bijeg, platit ce

po pol

forinte, a oni, koji su

po selima, dat ce citavu

ti
.

su kmetovi stradali ne toliko od Turaka, koiiko od

pomora
saboru,

i

gladi,

pa

i

sada pogibaju

Sacuvan

je

popis ratne dace, dozvoljene na torn
je

iz

kojega doznajemo, da

je

Slavonija bila tada tako opustosena, da se
1501.).

u njoj

moglo oporezovati (u krizevackoj zupaniji tek jugu Kupe pak do Une do mora nijesu ni oporezovali; ona je jos od bila oprostena od ratne dace, jer je bila nemilo poharana.
10.645 ognji§ta
i

samo

Hrvatsku na
II.

kralja Vladislava

Novoga bana Nikolu Zrinskoga zapala

je

prva zadaca, da brani povjereno
i

mu

kra-

Ijevstvo od Turaka, koji su se spremali na nove provale u Hrvatsku, Slavoniju

Ugarsku.

U

je zivahne sveze s Tomom Nadazdom, vrhovnim kapitanom UgarIvanom Ungnadom, kapitanom Stajerske vrhovnim kapitanom kraljevskih ceta u Ugarskoj, Slavoniji nasljednim pokrajinama. Uza to je banu bilo u samoj zemlji

to

ime podrzavao
i

ske,

kao

s

i

i

sku5iti odmetnike, kao Petra Keglevica. Dne 14. veljace boravi Zrinski u Varazdinu, odakle poziva Nadazda, da'obskrbi hranom svoj grad Veliku; uza to mu javlja, kako se knez Juraj II. Frankapan Slunjski krati Nadazdu ustupiti grad Stesmiriti

borbe izmedju velikasa

i

TURCl OSVOJISE VOClN. STUPCaNICU, BIJELU STIJENU
niCnjak, tvrdeci, da je njegova plemenStina.

I

VALPOVO.

157

Malo dana

poslije, 21,

veljace, boravi

ban u

§tajerskom Optuju, odakle moli Nadazda, da prime u svoju sluzbu njegova §urjaka Ivana
Alapica, koji imade vrstnu ^etu konjanika, podobnih za svaki posao. Prvih dana ozujka vec
je

ban u svom kastelu Lukavcu u Turopolju, pa se
nije

tuzi

Nadazdu, da od slavonske ratne

date
nike

ubrana
nije

ni

prebita para (neque

in

partibus Sciauoniae unicus obolus est exactus),

a k tomu
i

od kralja primio obecane place, pa nema cime da namiri svoje sluzbe-

vojnike. Ipak se

sprema poci na jug

u Hrvatsku, gdje ce se sastati s
je

knezom
i

Slunj-

skim, jamaCno radi Stenicnjaka. Medjutim knez Juraj Slunjski ostao

tvrd, pace

se je

zdruzio s ostalim Frankapanima, sa svojim svojakom

knezom Blagajem, a

sa

odmetnim
i

Petrom Keglevicem, da obrani svoj posjed. Zaprijetio se pace, da ce zatraziti tursku pomoc, ako inace ne bi moglo biti. Ban se je na to vratio u Lukavec, pa je odanle 30. travnja pisao Ivanu Ungnadu, neka mu sto prije poSlje topove za podsadu Stenicnjaka, jer inaCe ne bi mogao svladati odpornika, a tim bi stradao samo kraljevski ugled u onim
Israjevima.

U recenom
morala
c a
r a,

pismu zaklinje ban Ungnada, da izpuni njegovu molbu,

»jer bi se stvar

izvrSiti prije

nego nas zapadne drugi posao
doznali od nasih

povodom dolazka turskoga

za kojega

smo

zarobljenika, da ce se

ove godine svajer se

kako
je

podici na Ugarsku.* Nikola je Zrin-

ski bio zaista

dobro obavijesten,
II.

sultan Sulejman
t

bio vec spremio

za p e

u

provalu

u

Ugarsku, da se
kroz

osveti za proslogodisnji napadaj na Bu-

dim
Ijudi,

i

Pestu. Pripravljao se

je

ci-

tavu zimu, da podigne vojsku od 200.000
a 26. travnja posao
je iz

SREBRENl GROS, KOVAN U QVOZDANSKOM
za kneza Nikole Zrinskoga Starijega god. 1527. do
1534.

Drinopolja
prije

na sjever prema Savi.
podigao se
provalio
piSe Ivan
u
je

Mnogo
Vec

njega
te je

Na
i

prednjoj strani vidi se

ilk

kralja Ferdiet pro-

bosanski pasa Ulama,
15.

nanda

naokolo napis: Dominus adiu(tor)
7.

Slavoniju.

t(ector) meus. Ps.

travnja

Na

straznjoj strani

ili

zalicju

(orlova krila)

i

naokolo napis: Moneta Nicolai

Ungnad Tomi Nadazdu, da su
1

comiti(s) Zr(iniensis).

Turci naglo nahrupili (subita irruptione),
te
i

osvojili C a k o v a Bijelu Stijenu

c

(Schakocz)

i

(Wallestinum),

pace

i

varo§

Cazmu

ili

ZaCezan.

I

hrvatski

Ijetopisac

sku gradi
priCa

Vramec javlja za godinu 1543. ovako: »Ulama basa bosanski vuze z vojOcin, StupCenicu, Cakovac Bijelu stenu«. Povjestnii^ar Isthuanffi o toj provali potanje. Po njemu je Ulama namah s prolje(^a provalio u preostalu
i

Slavoniju.

Njemu se

bijaliu

pridru^ili kliSki

sandf ak Muratbeg (SibenCanin)

i

jo§

neke paSe.

Granice Slavonije

bile

su tada slabo uredjene; narod se bijaSe ved odavna od straha na

sve strane razbje2ao, a u pojedinim medjaSnjim gradovima prema Po2e?.komu sand?.aku bile je malo vojske s malo ognjenoga oru2ja jo§ manje hrane. Ulama pao je najprije pod
i

grad

V

C

i

n

(VuCin, Athina) izmedju
je u

Krif evaca

i

Po^ege,

koji je

pripadao Urbanu Ba-

malo posade Stjepan Paprotovi^. Turci su poCeli udarati na grad iz topova; junai^ki Paprotovii uzpeo se je na zidine, da razvidi, odakle bi se Turcima moglo najviSe naSkoditi. No u to ga je shvatilo neprijateljsko zrno, a malena se je posada predala Turcima pod pogodbu, da smije slobodno otiCi. Malo zatim doSao jc
6anu, a zapovijedao

njemu

s

u

tursku vlast
i

i

jedan grad Stjepana Banida, po imenu
(Belostina), koju bijaSe

S

t

u p C a n

i

c a

(Sophroncia),

i

napokon
Ba(^ani.

Bijela stijena

nedavno Petar
je

KegIevi<S oteo Kati

udovi srbskoga despota Jovana.

Oba grada

zaprcmili su Turci lako, jer su se

njihove posade veC prije od straha razbjegle. Iza toga poSao

Ulama na

iztok

prema

gradu

Orahov

i

c

i

(Rahocia), u kojemu je

tada gospodovao

zioglasni Ladislav More. Taj

158

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC
je

(1527.— lS64.).

se je prepao

grad.

More

ipak nije

ogromne turske sile, pa umakao svojoj
je

pobjegao u Ugarsku, dok su Turci zauzeli njegoV

sudbini, jer su

ga Turci malo zatim sa dva njegova

sina u Ugarskoj zarobili, te poslali u Carigrad, gdje su ga bacili u tamnicu.
robije,

Da

se

rijesi

presao

sa svojim sinovima na moslimsku vjeru,
i

Cekajuci sada bosanski pasa Ulama, kojemu se bijase pridruzio jos
i

pozezki sand-

njegove velike vojske, posao je pod znazak Muratbeg, na dolazak sultana Sulejmana meniti grad Valpovo, koji je pripadao zarobljenomu od kraija Ferdinanda Petru Perenju, te je bio jedino nijesto u iztocnoj Slavoniji, koje je
skoj.
(vir

dosad ostalo u
vrli

viasti krscan-

Qradom
apprime

je

zapovijedao kapitan Mihajlo Arky (Archius),

junak

i

izkusan vojvoda

militaris ac
i

plurimorum stipendiarum veteranus),
te je

koji

bijase

grad obskrbio
navaie.

dobrom posadom
9.

hranom,

mogao kroz
iz

dulje

vrijeme

odbijati

turske

Dne

svoga grada Lukavca kranjskomu kapitanu Nikoli Jurisicu o podsadi Valpova: »Grad Valpovo nijesu Turci niposto jos uzeli, ali su ga cvrsto opasali (strictissima obsidione) pozezki pasa Muratbeg bosanski pasa Ulama. Mi pak zapolipnja javlja

ban Nikola Zrinski

i

vjedili

smo

svoj

gospodi ove kraljevine,
ucinilo,

da poteku onomu gradu u pomoc.

I

vase

bi

cim pomogne tomu gradu, jer mi sami sa 600 konjanika ne mozemo njima (Turcima) ni najmanje odoljeti«. Ali ni banu ni Valpovu nije bilo pomoci ni odkuda. Ban se 22. lipnja iz grada Lukavca tuzi Tomi Nadazdu ovako: »Pisao sam gospodinu namjestniku i savjetnicima kraljevskoga velicanstva u Pozun tako o mojim zasebnim poslovima. o tom, kako bi se pohitalo u pomoc gradu Valpovu, kao Neka znade vase velemozno gospodstvo, kako mi je receno, da vasa velemoznost skuplja vojsku na obranu toga grada. I ja sam bio svedjer pripravan sa svojim cetama, a spreman vase velemozstojim sada, te svaki sahat ocekujem zapovijed od gospode savjetnika zaklinjem vasu velemoznost, neka se pobrine, da se onomu nosti. Sada ponovno molim sluziti ondje, gdje mi gradu pomogne. Ja sam gotov sa svime, sto mogu podici, poci

velemozno gospodstvo dobro

da

ma

i

i

i

i

i

zapovjedite, te pokazati, da su lazne potvore onih, koji

me

pred kraljevskim velicanstvom
i

opadnuse, da ne drzim podpuni broj svojih ceta.

povu)
jiske

s

mjesta ne pomognemo, stalno

je,

Ako Ijudima onim kastelanima (u da ne cemo moci vise dobiti kastelana za

Valkra-

vidjeli, da ih tako ostavljamo.« Medjutim molbe bana Nikole nijesu hasnile: Valpovu ne stize pomoc ni odkuda. U to je glavna turska vojska pod Sulejmanom, za koju bise jos na pocetku lipnja saOsijeka, stigla pod Valpovo, te je stala na nj udagradjeni mostovi kod Petrovaradina Lukavca namjestniku ugarskomu iz rati iz najtezih topova. Ban Zrinski pise 24. lipnja
i i i

gradove, kad budu

vrhovnomu kapitanu Tomi Nadazdu, kako je Valpovo (caesar est sub Walpo), pa dodaje: »Qotov. sam
Pavlu Vardi
opet ostati u Slavoniji na granici te
i i

sultan

poci

sam glavom stigao pred u Bee ili u Ugarsku, ili

kako se god zgodnije vidi njegovu velicanstvu 23. vasemu precastnomu velemoznomu gospodstvu«. Ali vec dan prije toga pisma, lipnja bila je sudbina Valpova odlucena. Junacki Arky branio je grad neko vrijeme seljaci, koji se bijahu u protiv sultana; no napokon pobunila se je protiv njega posada vojvodu, te 23. lipnja predadose sultanu njega grad sklonili. Buntovnici zarobise svoga grad. Po jednoj vijesti dao je sultan Arkija potajno smaknuti; druge vijesti kazu, da je poklonio mu zivot darovao mu neko imanje kod Budima. Sulejman junaka pomilovao Dne 3. srpnja obavijestio je Franjo Bacan stajerske staleze o padu Valpova ovako: »Taj (neki Turcin zarobljen kod Pecuha) prica, da se je Valpovo branilo dva mjeseca, dok nije sam sultan onamo dosao, te v a r o s topovima razasuo. Ali grad ipak se nije htjeo predati, dok njega nijesu tako razvalili, da se nije moglo dulje u njemu zadrzavati. K tomu je grozni smrad od Ijesova gore dolje onemogucio dalji boravak. Posto se je na grad predao, turski je sultan one, koji su se u njemu tako dugo odrzali, pomilovao to
sluziti,

i

i

i

i

i

i

i

i

i

placu im obecao, tako da bi

i

ostali

uza

nj

na njegovu dvoru«.
lipnja

Za podsade Valpova umro je u gradu Cazmi ili Zacezanu 2. skup Simun od Erdeda, te bi sahranjen u stolnoj crkvi zagrebackoj.

zagrebacki
iza

bi-

Namah

njegove

SMRT BISKUPA SiMUNA ERDEDA.
smrti moli ban Nikola
4.

159

lipnja iz

Lukavca
i

kraija Ferdinanda,

da

bi

mu gradove

i

posjede

zagrebacke biskupije,
vati placu, »jer

koji su

na granici

izlozeni neprijateljskim

napadajima podijelio bar
ili

n^ tako dugo vrijeme, dok ga inaCe namiri. Jo§ pita Zrinski, odakle ce primati

oceki-

ako mi se placa moja ne izplati, to nioze vase velicanstvo samo nagadjati, da 6u biti posve nesposoban (omnino insufficiens), da vrsim sluzbu va§ega velicanstva«. Kralj je moibii banovu, da mu dade imanja zagrebacke biskupije, vec 22. lipnja odbio; ali mu je podjedno navijestio, kako je nalozio ugarskoj komori, da mu izplacuje placu, kako
je to
i

prijasnjim

banima

cinila.

Medjutim Nikola ipak

nije

nista

primio.

Dne

23.

srpnja

tuii se

kralju

svoga grada Rakovca Ferdinandu, kako od nastupa
on
iz

banije

do onoga dana
nista,

nije
je

dobio gokralj

tovo

tako da

mu

vec
to

dosad duzan 12.000
drzi na granici
je

forinti.

Uza sve

do 1000 konjanika, pa

spreman
ili

poci,

kamo god

zapovjedi

kralj

vrhovni kapitan Ivan Ungnad.
najponiznije,

»Molim

neka se vase ve-

licanstvo za

mene

pobrine, da ne

mo-

ram
6u
ne

odpustiti svojih vojnika, koje ne

mod

u Ugarskoj drzati, ako mi se

dade novaca. Neka stoga zapoistomu

vjedi

gospodinu

Ivanu

Un-

gnadu, da mi novaca dade. Ja sam

glavom
l)ude

biti

cu ondje tako dugo, dok

volja

vasega

velicanstva;

ali

sluzbenika svojih ne bih bez novaca

mogao
8.

pridrzati.«

Zrinski se je
te je

ipak

spremio na put u Ugarsku,
u Varazdinu.

vec

kolovoza, putujuci onamo, boravio

Sultan

Sulejman bijase namah

nakon

pada

Valpova

preSao

preko

Drave

u Ugarsku, gdje je za nekoliko
Siklo§.
i

SVLIMANOTOMAN-KEX TVRCSULTAN SULEJMAN
H.

X-

dana osvojio tvrdi grad
zatim predao

Namah

mu

se je

Pecuh. Dne

22. srpnja bio je

vec u Budimu, gdje

Po drvorezu AuKUStina de Musi u narodnom muzeju u BudinipeSti. F^oCetna slova na
stinus)
slici:

ga

je

sveCano doCekao pa§a
Slijede^ega
je

Muhamed
kolo(10.
1.

A(ukui

V(enetianus)
godinu,
koje

1535.
jc

Jahioglu.

mjeseca

ozna^uju unijctnika drvorez izradien.

voza osvojio
voza)
i

Ostrogon

kolorujna

neke manjc tvrdinje, a
je

obladao

Stolnim

f3iogradom,

odakle

je

razaslao
i

na

sve

strane
haraCile

glase

o

svom

slavodobidu.

Dok

je

redovna vojska otimala gradove

tvrdinje,

su

ncredovite

Cete na sve strane.

ra^dina jaSio

S jednom takvom Cetom sukobio se je ban Nikola Zrinski, kad je iz Vaprema Gjuru, gdje se je sabirala vojska kraija Ferdinanda. Bill su to Tatari,
oko F^latnoga
jezera. Zdru2iv§i se s viSc ugarskih plcmiOa (s
s

koji su haraCili

Andrijom Ra-

Pavlom Ratkajem, kapitanom u Papi, udari Zrinski prema §omljovu. gdje je bilo najviSe tatarskih haraClija. Kad su Tatari spazili kr§<ianske Cete, pohitali su sa svih strana, da se brane. Kao (laid obasule su njihove strjelice banovu vojsku. Ali prvi bojni red njegovih vojnika. medju njima Pavao Ratkaj s Nikolom Ratorom
i

Emerikom Verbecom), zatim

160

FERDINAND
i

I.

HABSBURQOVAC

(l527.— 1564.).

dovicem sa dva Bartola Hrvata, udario je na njih ostrim kopljima, te ih je mnoge poubio. Tatari medjutim sipali su neumorno svoje strijele, pa tako je i vise Hrvata poginulo, kao poimence Gregorije Farkasic, banov castnik, kojega je shvatilo deset neprijateljskih strjesam u borbu, pa udalica. Boj je bivao sve zesci. Vidivsi to ban Zrinski umijesao se je s boka natjerao ih je napokon u bijeg. Uo 3000 Tatara utopilo se rivsi na Tatare s prijeda
i

i

na bijegu u susjednoj mocvari, a Zrinski zarobio
boju dopanuo
je
i

je

bogat

plijen,

narocito

sila

konja.

U
i

sam
isti

rane,

ali ju je

lako preboljeo.

mah, kad se je Zrinski ponovno proslavio u Ugarskoj, odrzala su hrvatska gospoda pobjedu nad Turcima u svojoj domovini. Hrvatski kronicar Tomasic pise: »Qodine gospodnje 1543. dodjose Turci u Hrvatsku, pustoseci naime Ribnik, Metliku, premnoge druge (gradove), te vodeci sa sobom sila nesrecnih Novigrad, Krupu, Bosiljevo dusa. Tada se podigose gospodin Petar Keglevic, knez Juraj Frankapan Slunjski, knez Bla-

Nekako u

i

gaj

i

knez Frankapan Trzacki, pa zajedno
sv.

s citavim

plemstvom Hrvatske, pace
(24.

i

sa bijed-

nim kmetovima oborise se na dan
te

Bartolomeja

kolovoza) u Qackoj na neprijatelje,

razbise nemilo Turke«.
s

Turke gospoda hrvatska

Vramec zapisao je vijest o hrvatskoj pobjedi: knezom Petrom Keglevicem pri Otoccu v Qatskoj«.
I
i

»Razbise

Junactvo Nikole Zrinskoga
u veiiki rat. Sultan Sulejman,
iz

pobjeda hrvatska
sto je

pri

Otoccu

nijesu

medjutim utjecale
je

nakon

zauzeo Stolni Biograd, stao se
je

u polovici rujna
Ijudi,

Ugarske vracati svojoj

kuci,

ostavivsi na polju

Rakosu vezira Rustema sa 50.000
40.000
Ijudi,

da brani tecevine posljednje vojne. Sada se
tromedji Austrije,

tek prenuo kralj Ferdinand, koji bijase na

Morave
i

i

Ugarske sabrao
je

nekih

pace

i

sam dosao

u

Pozun, pa ce svoju vojsku povesti na Ostrogon, da ga opet otme Turcima. Ali tomu uzprotivili
I

su se Cesi
je

Moravljani, kojih

bilo polovica vojske,

pa

i

druge cete njegove.
i

tako se
stoga
i

opet vojska razisla, ne uradivsi nista za obranu Ugarske

Hrvatske. Posve
koja
se

je

prirodno,

da

je

u

ocituje

u pismu, sto ga je

oba ugarsko drzavno vijece
kraljevstva

preotela
19.

maha

velika

zlovolja,

rujna pisalo

samomu

kralju:
bit

»Budu
i

h se ostali narodi vasega velicanstva ogranicili tek na obranu vlastite zemlje,
bini svojoj prepusteni

ce

sud-

Ugri prinudjeni, da se za svoj spas pobrinu drugim nacinom, narocito

posto su njihovi podanici tajno podjareni od Turaka, da im se pokore, pa ce im pod turskim

vladanjem mnogo bolje
tih,

biti.

Tako
ih

se je zgodilo, da su se kmetovi vec na vise mjesta uro-

svoju gospodu pohvatah, te
4.

zajedno

s

njihovim

posjedovanjima

Turcima

predah«.
bill

Malo zatim,
i

listopada, sastao se je ugarski sabor u
ili

Pozunu, na kojemu su jamacno

zastupnici (oratores
i

nuncii)

Hrvatske

i

Slavonije.

Sabrani stalezi spoticali su kralju

isto, sto

drzavno vijece; a onda su
i

Ugarske
opet

Slavonije. Turci

traziU, da se ozbiljno pobrine za obranu preostale imadu u svojim krajiskim gradovima prema ovim kraljevinama
Ijudi,

najmanje deset do dvanaest tisuca

ne racunajuci

ovamo

cete u Bosni
bi
i

i

Pozegi, kojih

moze
i

biti

osam

do deset tisuca. Slicnu krajisku vojsku
ili

morao

kralj

Ferdinand uz-

drzavati. Suvise bi trebalo utvrditi

popraviti gradove Komoran, Visegrad, Qjur, Tatu,

Dobrogosce u Ugarskoj. Jos vise trebalo bi se pobriako je malo jos imade, ipak je preznamenita kao predzidje nasljednih zemalja austrijskih kao izlaziste turskih provala u Ugarsku. I ti ostatci tezko stradaju tako od bosanskih Turaka, kao od onih, koji su u Pozegi. Najbliza je Turcima tvrdinja Velika (Kraljeva Velika), a njoj su za ledjima PlodiniMoslavina oko rijeke Save. Kod Drave jesu Brezovica Virovitica, zatim neki drugi gradovi, kao P ai

Papu
nuti

Vesprim, a napokon Siget
1

za preostalu Slavoniju.

i

i

i

krac

i

Petrovina.
Sva su

Nadalje su
ta

K

r

i

z e

v

c

i

i

mjesta zagrebacke biskupije (Cazma, Du-

brava, Ivanic).

mjesta lisena svega tako, da se od svojih prihoda ne

drzavati; ni tvrdinje zagrebacke biskupije ne
i

mogu

se

same

drzati,

buduci da na

mogu uzmnogim

mjestima nema kmetova, pa ako ih imade, uzkracuju desetinu. »Buduci da se za obranu medja kraljevine Slavonije trazi posebna briga, neka vase velicanstvo milostivo misli na placu banovu kao na potrebitu zastitu (krajiskih) mjesta«. A ta krajiska mjesta nije dosta za§ticivati kroz godinu po jedan ili tri mjeseca, nego za 5itave vojne trajno.
i i

PAD BREZOVICE U SLAVONIJI.

161

S^bor dakle trazio je stainu organizaciju slavonske krajine, kao i redovitu placu za je medjutim u svome odgovoru 6. listopada ocitovao, da ne moze njesredstva, kako govoj molbi ugoditi, vec neka se stalezi sami pobrinu, da pronadju nacin ban Zrinski namiri. Malo dana zatim odvratili da se slavonski medjasni gradovi osiguraju su opet stalezi kralju, da se ne mogu domisliti nacinu, kako da se ban namiri. U prijasnje se je vrijeme ban placao od prihoda slavonske tridesetnice (ex tricesima sclavonica); no
bana. Ferdinand
i i

buduci da se
drfavati
i

taj

prihod od stanovitog doba upotrebljuje za drugo, a uz bana moraju se uzkoji

dva vrhovna kapitana,
ratne dace, koja
bi
i

drze vojske: to ne znaju, odakle bi sve to smogli.
i

Dok

se medjutim nesta ne odredi, neka se ban
i

tridesetine

oba kapitana placaju od prihoda komore, rudnicima. se nametnula slobodnim gradovima
i

Natezanje izmedju kralja
glasnika ugarskomu namjestniku
Casti zahvalio.
strici u

sabora ozlojedilo

je

bana Zrinskoga. Videci, kako duznu
za obranu zemlje, poslao
te
je

placu ne prima, a bez novaca ne
i

moze

nista

da

cini

svoga

drzavnim savjetnicima u Trnavu,
zauzeo sabor,
koji se bijase

se

je

na banskoj

Na

to se je opet za nj

sastao u Banjskoj Bi-

neka se pobrine, da se Nikola Zrinski uznetom odrekao. Nadalje podastrli su druge molbe glede Slavonije. Kralj neka zapovjedi vrhovnomu kapitanu Ungnadu, da pomaze bana pri pobiranju ratne dace na posjedovanjima pokojnoga Ernusta (Hampova), a Nadazda pri gradnji utvrda nasuprot gradova Cakovca Strigova, koje je svedjer Petar Keglevic drzao. Jos neka kralj nalozi onima, koji u Slavoniji vojuju, da pomazu bana tako protiv Turaka kao protiv buntovnika tajnih neprijatelja; napokon neka poslje dva pouzdanika, po imenu

studenom

1543. Stalezi molili su kralja,

drzi u banskoj casti, koje se je

i

i

i

Pavla Ratkaja

i

Tomu

Kamaraja,

koji

ce izraditi u staleza kraljevine Slavonije, da
Bistrici,

i

oni

prihvate sve zakljucke ovoga sabora u Banjskoj
se sada ondje pobira, upotrebi za namirenjc
propustili ni

pa da se citava ratna daca, koja

ove zgode, vec su zamolili

kralja,

bana Nikole Zrinskoga. Suvise nijesu stalezi da vrati jednom slobodu Petru Perenju
I

Ljudevitu Pekriju.

Dok
Iza

je

sabor u Banjskoj Bistrici vijecao, zadesio

je

kraljevinu Slavoniju nov udarac.

pada Valpova

bilo je najiztocnijc mjesto u slavonskoj Podravini kasteo
i

Brezovica

(Berzewcze) izmedju Vaske Virovitice. Taj je kasteo zajedno s trgovima Brezovicom, Ivancem brojnim selima pripadao ilockomu knezu Lovri; iza smrti njegove dobili su ga Petar Kruzic; napokon su ga 1524. senjski kapitan kliSki ka§telani Qregorije Orlovcic
i
i

i

po Orlovcicevoj udovici Marti, udatoj po drugi put za Pavla KereCenja, primili receni Pavao KereCenji sin mu Ladislav. U potonje je vrijeme uz gospodara Ladislava Kerei

^enja branio

taj

ka§teo kapitan Budanec, koji

je

s

jednim dijelom posade poSao na voj-

nicku vjezbu u Viroviticu.
s

To je docuo pozezki sandzak Muratbeg, pa je 5. studenoga 1543. vojskom svojom nahrupio na Brezovicu. Prije nego §to su Ceie iz susjednih gradova (Virovitice, Grabrovnika ili KloStra) mogle pohititi u pomoc, ye6 je sutradan (6. studenoga) Brezovica bila u turskim rukama. Padom toga kaStela biSe napuSteni gradovi Pakrac
i

Petrovina, pa tako se
vini.

jc

turska vlast primakla Virovitici u Podravini

i

Velikoj u
iz

Pon-

PaCe

i

Virovitici zaprijetila je najve<5a opasnost,
i

kako se

to

razabira

izvjeStaja

raznih kapitana

ka§telana u slavonskoj krajini na Stajerskoga kapitana Luku Sekelja od
i

Kevenda

Slavoniji, bijaSe radi

Ormuza. Ivan Ungnad naime. vrhovni kapitan kraljevskih Ceta u Ugarskoj obde neda(Se u ratu s Turcima tako ozlovoljen, da je od kralja Fcrdinanda zatra?-io odpust. Kralj se je neko vrijeme opirao. \)aic jc Ungnada nastojao sklovaros niti. da ostane, te mu jc u to ime povcljom od 9. listopada 1543. darovao grad kralja Fcrdinanda 27. prosinca. kao Vara?.din; ali Ungnad ostao je tvrd. Ni ponovne pohvale
i i
i

ni

molbe Stajerskih

stale?.a

nijesu koristile,

Ivana Ungnada

rijeSio

vrliovne kapitanije.

napokon Ferdinand Vrhovnim kapitanom imenovao
i

tako

je

12. sijeCnja
jc

1544.

vrstnoga voj-

vodu Leonliarda Velsa, a kapitanom za Slavoniju Jurja Wildensteina

(Bildcnstcin).

Nikola Zrinski bijaSe se medjutim ipak sklonio, te zadriao bansku Cast.
Klaic:-. Hrv. povj.
III.

Oko

13. stull

(5.)

162

FERDINAND
1543. boravio je u

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

denoga

svom gradu Qvozdanskom,
je kralj

gdje

je
iz

izdao jameevno pismo zd
tamnice. Poslije toga bavio

Ljudevita Pekrija, kojega

na njegov zagovor pustio

se je ban uredjivanjem svojih porodicnih posala. Jos 17. lipnja 1543. bijase se on u Ozlju

ozenio

Katarinom,

sestrom

Stjepana

II.

Frankapana,
surjak

posljednjim

muzkim

ozaljske loze.
1

Take su

se zdruzile dvije najmogucnije porodice hrvatske onoga doba.
i

potomkom Dne

Frankapan u Zagrebu, medjusobnom nasliedstvu. Promotrivsi ugovarajuce stranke (Nikola Zrinski Stjepan Frankapan) tezke prilike svoga doba, koje cine, da velike opasnosti prijete ne samo pojedinim velikasima, nego takodjer istim krunjenim glavama tako zbog domacih buna razmirica, kao zbog nepreudruziti svoje sile, da im tako lakse stanih navala turskih: odlucise, da ce se sjediniti da tim nacinom budu podobni sto vece sluzbe ciniti kralju bude stati terete nositi, svomu Ferdinandu, od kojega ih ne ce odijeliti nikakove tezkoce, drzavi, za koju su njihovi predji svagda najvece zrtve prinosili, osobito pak za Bele IV., kojega bijahu Tatari potrli. U to se ime dakle primaju ugovarajuci knezovi medjusobno kao rodjena diona braca, kao da su od jednoga otca rodjeni. Medju sobom uvadjaju oni podpunu zajednicu dobara odredjujuci, da Zrinskomu bude na sva Frankapanova imanja na njihove dohodke toliko prava, koliko ga ima sam Frankapan, a obratno. Dalje se obvezuju, da ce u vanjskim poslovima biti vazda slozni svojim nutarnjim jednodusni. Napokon odredjuju, da ce u slucaju, ako jedna stranka izumre, sva njezina imanja preci na prezivjelu stranku.
veljace 1544. sastali su se Nikola Zrinski

mu

Stjepan

gdje su pred kaptolom utanacili znameniti ugovor o zajednici dobara
i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

sedamnaest gradova imanja je spomenuti, da je Zrinski u taj mah drzao Gvozdansko, Pedalj, Krupu, Novi »u Kostajnici«, Mutnicu, Jamnicu, Ljesnicu, Novi Prekovrski grad, zatim Medvedgrad, Lukavec, »na granici«, Kostajnicu, Komogovinu Bozjakovinu, Vrbovec Pakrac), dok je drzavina kneza Stjepana Frankapana brojila d v adeset pet gradova (Ozalj, Ribnik, Dubovac, Novigrad, Zvecaj, Skrad, Lipu, Mlaku
Vrijedno
(Zrinj,
i
i i i

ili

Despotovicu u zagrebackoj zupaniji, Modruse, Vitunj, Ogulin, Plaski, Jasenicu, KUuc, napokon Qrobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, DriPec, Janjac Lukovdol u kninskoj zupaniji,
i

i

venik, Qrizane, Bribir

i

Novi u Primorju
je

ili

Vinodolu).

U
ska
i

isto

doba, kad

ban Zrinski ugovorom o zajednici dobara sa Stjepanom Franprotiv njega prosvjedovale ostale loze

kapanom Ozaljskim, premda su

Frankapana
i

(slunj-

brinjsko-trzacka; cetinska bijase 1543. izumrla), znatno podigao vlast svoju
je bila potisnuta

svoga

roda, te ju opet prikucio k moru, od kojega
i

do dva

stoljeca,

pobrinuo seje

uzmogne lakse odoljeti novim turskim provalama. Nema nikakove sumnje, da je bas njegovom pobudom zagrebacki kaptol stao o tom snovati, kako da utvrdi S s a k. Padom naime Jasenovca bijase Turcima otvoren Savom, te ih je jedina Velika (Kraljeva Velika) mogla neko put u zemliu medju Dravom
za ojacanje povjerenoga
kraljevstva, da
i
i

mu

vrijeme zaustavljati. Joste u travnju 1544. radilo se

je

o tom, da se bar jedno mjesto na
i

Savi utvrdi. Izbor pade na Sisak, koji
ne samo Pokupje, nego
i

je

svojim smjestajem na stjecistu Kupe

Save branio
jos za rim-

gornju Posavinu. Znamenitost Siska cijenila se

je

skoga vladanja

i

u prvo vrijeme srednjega vijeka za Ljudevita Posavskoga; no u drugoj

polovici srednjega vijeka

zanemaren

bi

Sisak gotovo sasvim. Sada, nakon sto

je

iztocna

Slavonija dopanula turskih ruku, postao je Sisak

ponovno znatno obranbeno mjesto za preostalu Slavoniju. Zagrebacki kaptol, kojemu je mjesto pripadalo, vec je u travnju 1544. poceo podizati tvrdinju, koja je pod jesen bila toliko vec dovrsena, da se je mogla smjestiti u nju malena posada. Dalje utvrdjivanje nastavljalo se je slijedecih godina, te je ban
Zrinski god. 1545.

sam dosao

u Sisak, da ogleda njegovu tvrdinju.
je

Utvrdjivanje Siska zapocelo
su zato pase

u srecan cas po Slavoniju

i

Hrvatsku,

jer

su u to
ali

Turci nastavili ratovanje od proSle godine.
i

Sam

sultan

nije

doduse posao na vojru,
i

sandzaci od

Budima do Bosne
prije
10.

otimali

redom krScanske gradove
je

kotare.

Budimski pasa osvojio

je jos

svibnja 1544. tvrdi Visegrad, na sto

obladao Novi-

w

FAU KkALJtVti VtLlKt.
i

163

gradom, Hatvanoni

braniti, jer kralj nije

nikako

drugim mjestima u Ugarskoj. Ferdinandovi kapitani mogli su se tek mogao skupiti vece vojske. Dok je budimski pa§a osvajao po
i

Ugarskoj, spremao se
Slavoniju.

le^ima,

je bosanski pasa Ulamabeg sa svojim sandzacima na Hrvatsku Dne 20. svibnja javlja kapitan Juraj Wildenstein iz Varazdina §tajerskim staMuratbeg presli Savu, pa da kane podsjesti sam Varazdin. Meda su Ulamabeg
i

djutim navala turska bila

je

ovaj put naperena na

V

e

1

i

k u (Kraljevu Veliku), za koju

je

ugarski sabor jos prosle godine molio kralja, da ju

iz

ruke

Tome Nadazda
ne

primi pod
ruke.

svoju skrb, pa da
Isthuanffi prica,

ju

ili

dobro obskrbi,

ili

posve
i

razvaH,

da

dodje

u

turske

da su bosanski pasa Ulama

hercegovacki sandzak Malkocbeg dosli pod
ih je

Veliku, te ju podsjeli.
bilo vise

U

gradu se bijase sklonilo od straha mnogo kmetova, tako da

nego vojnika. Neki Andrija Pilat, sluzbenik Vuka Svetackoga (de Zemche), koji bijase takodjer u grad pribjegao,
sklonio je

kmetove, da su grad protiv
vojnika Turcima prcdali.
to nagradi
i

volje posadnih

Kmetovi nadali su se za
bodi;
ali

slo-

Turci su

ih

s

mjesta poubijali,

dok su vojnike zarobili, pa ih poslije uz odkup pustili na slobodu. I Vramec pise u svojoj kronici za godinu 1544.: »Grad Velika zavjet be od Turkov izdan od
nekih kmetiCev.« Vijesti kroniSara potvrdjuje kapitan

Juraj Wildenstein, koji
javlja,

10.

srpnja

iz

Varazdina

da

je

(Kra-

Ijeva) Velika pala,

premda grad nije bio ni malo ostecen, kako pripovijeda sluga kapitana Marka Tomasovica.
ne

Pad Velike opet je silno uznemirio samo bana Zrinskoga kapitana Jurja
i

Wildensteina, nego
krajiSkih gradova.

i

kapitane preostalih

Napose se boje za Vipomoc gospodar njezin Stjepan Banic od Doljne Lendave kaStelan njezin Ivan Salaj provizor Martin Paxi. Ban Zrinski stoji na strazi u Qvozdanskom, pa javlja odanle 25. srpnja
roviticu, za koju vapi za
i

NIKOLA ZRINSKI SIQETSKI.
Po savremenom drvorezu
Matije Ztindta.

Wildensteinu:

»JuCer
i

vam

obznanih, da

.^

6e Turci

do(ii

podsjesti jedan na§ grad,

m^

Krupu ili Kostajnicu. Sada je k nama skokom doSao jedan pribjeg iz Kostajnice, koji
ostave, vec neka

zala^.c svoju glavu,
i

da

(3e

tako

biti.

Stoga vas

molimo, da budete spremni, pa da pi§ete gospodinu Velsu

ostaloj gospodi,

neka nas nc
u

nam budu
utvrdjen
i

u pomo(J. Vapaji

i

molbe

nijesu

ovaj put ostalc bezuspjeSnc,
bi

Qrad Zagreb

bi

posada u

nj

smjeStena,

Virovitica

hranom obskrbljena,

Ivani(5 grad posada poslana pod vojvodom

Markom Tomasovi(iem. Napokon
Turaka.

biSc razmjc-

Stene stra?x, koje ce paziti na kretnje neprijatelja. tako isto bi§e odredjena nijcsta za vituIjaCe (kreuthfeuer). kojc 6e

navijeStati dolazak

Izlo^enc pripreme zaustavile su dalje napredovanje Turaka u Slavoniji
Cinilo se je paCe,

i

Hrvatskoj.

kao da 6e zaredati mirnija vremcna, jer je Icralj Ferdinand u prosincu 1544. poslao jegarskoga prepoSta Jerolima Adurna u Carigrad, da u sultana izradi mir ili *bar primirje. Medjutim Adurno umro je u Carigradu 15. o^ujka 1545.. prije nego §to ga |c

164

FERDINAND

I.

HABSBURGOVAC

(1527.— 1564.)

sultan primio u audienciju, na sto se je ugovaranja o miru prihvatio Nikola Sicco.

No

i

to

se je oteglo,

premda

je

u Ijetu

i

sam njemacki

car

i

spanjolski kralj

Karlo V. poslao u

francuzkoga
krscanstvo

Carigrad Holandjanina Gerharda Veltwycka, da s pomocu poslanika (Jean de Montluc) kralja, s kojim se bijase Karlo jos prosle godine izmirio, utanaci za citavo
toll

potrebiti mir

na vise godina.
bi primirje s

Za vrijeme ovoga ugovaranja utanaceno
tako kroz citavu godinu 1545.
nije nije
je

turskim pasom u Budimu, pa

u Ugarskoj bilo vecih okrsaja. Ali bosanski pasa
s

Ulama
i

mario za to primirje, vec

pozezkim, hlivanjskim

i

hercegovackim sandzakom

dalje

udarao na Hrvatsku

i

Slavoniju.

Vec

u travnju 1545. javljale su se turske cete na

slavonskoj krajini, koje su skupljali bosanski pasa Ulama, hercegovacki sandzak Malkocbeg,
i

pozezki sandzak Muratbeg.

Cim

se je to proculo, podigose se

i

ban Zrinski
Tahi,

i

kapitan

Juraj Wildenstein, da im se opru. Wildenstein skupio je do 600 konjanika, koje su vodili

u sluzbi stajerskih staleza stojeci
(Dersffi)
i

kapitani

Pavao

Ratkaj,

Franjo

Stjepan

Drzic

drugi, a

banskoj ceti pridruzili su se sa svojim cetama neki hrvatski velikasi,
i

kao knezovi Juraj Frankapan Slunjski
Erdedi
i

surjak

mu

Stjepan Blagajski, zatim mladi Petar

jedan mladi Keglevic.
ili

Oba
7000

se vojvode pripravise, da pohitaju u pomoc, ako bi

Turci udarili na koju tvrdinju

grad.

Medjutim su Turci,
su se
2.

njih

— 10.000

Ijudi,

oko

1.

svibnja 1545.

iz

grada Velike,

koji
te

bijahu prosle godine osvojili, provalili kraj Ivanica na sjeverozapad

prema Varazdinu,

svibnja u vecer utaborili po bregovima kod Varazdinskih toplica. Sutradan u ne-

djelju 3. svibnja krenuli su

odanle medju gorama u Zagorje

mnogo

robili, jer ih je
i

pratio Wildenstein sa svojih

prema Zlataru, ali nijesu 600 konjanika. Tako su dosli (preko
i

Huma
bio

Hrascine) u dolinu Krapine do mjesta, gdje se Selnica u nju ulijeva,

gdje

je blizu

grad

Selnica
i

ili

Konjsko
je

(Conscae seu Selniciae arcis

planities,

pod Konjskim),

danasnja Konjscina, koja
je

tada pripadala plemicu Jurju Vragovicu. Nocu u nedelju stigao

onamo

ban Zrinski

s

vise stotina konjanika.
pratili,

Kad
i

je

ponedeljak

4.

svibnja jutro svanulo,

hrvatski su knezovi, koji su bana

predlagali, da se ne

skom vojskom, nego da manje
zeln und copi prochen, ut indictis
tissimi militum infestis hastis
protivili

cete dijele

mejdan

zametne boj s citavom turmedjusobno koplje lome (scharmutex utraque acie conspicui
i

momentaneis
ali

induciis

et

promps

sub publica fide concurrerent). Wildenstein
hrvatski su knezovi pretegli.
te sa
I

Pavao Ratkaj
tako
bi

su se doduse

tomu predlogu,
i

Tur-

cima primirje na neko vrijeme utanaceno,
na ocigled obiju vojska koplje lome
i

svake strane po sto

momaka

odabrano, da

dijele. U tim vitezkim igrama sudjelovali su medju ostalima Demirkan Spanakovic, zapovjednik cete bosanskoga Kamengrada, ogledao na mejdanu s krscanskim junakom Stjepanom Segovicem. Prije boja priskocio je Spanakovic k Zrinskomu, sjahao s konja, poklonio mu

mejdan

manji

odjeli,

a

i

pojedinci.

Tako

se je

i

se na tursku, te ga ogrlio, da tako izkaze pocast slavljenomu junaku.

ovako izabrane cete koplje lomile, hrvatskim je knezovima dodijalo gledanje, pa su mnogi ostaviU bojne redove, te se razisli. Ovaj nered u krscanskoj vojsci upotrebise Ulamabeg Muratbeg, da Hrvate zaskoce. Ulamabeg najednom proglasi, da
su
i

Dok

je primirje
dijelio,

minulo, pak presavsi brzo neki jarak, koji ga

je

od Zrinskoga
sile

i

Wildensteina

navali na njih

svom snagom. Oba vojvode uprese sve
i

svoje, da

im odole;

ali

odmakose u susjednu sumu, a za njima potekose konjanici, sjahavsi s konja ostavivsi ih Turcima za plijen. Posljednji ostadose na bojistu Zrinski Wildenstein; no oni napokon moradose pobjeci skloniti se u kasteo Selnicu ili Konjsko. Zrinskomu ubise Turci konja Mrkasa bas u onaj cas, kad je preko mosta ulazio u grad; Wildenstein, ne mogavsi se obraniti od progonecih ga Turaka, skoci
se njihove zatecene cete razbjegose. Pjesaci
i
i

i

i

s

konja

i

baci se u duboki jarak, gdje bi se bio u vodi utopio, da ga nije pograbio za dugu
te

bradu Stjepan Baletic,
drugi kapitani, kao

ga izvukao

i

ziva donio u kasteo. Slicnim nacinom spasli su se

i

Pavao

Ratkaj, Ivan Tahi, Stjepan Drzic.

U

obce

je

malo krscana po-

SUKOB KOD SELNICE
ginulo
ill

ILI

KONJSKOGA.

165

robstva dopanulo, jer se

je

vecina sklonila budi u ka§teo budl u §umu, gdje
je
i

ih

Turci nijesu mogli proRoniti. Medjutim njima
i

Turaka nesto ostalo na bojnom

polju, a

medju

junak Spanakovi(i. Ulamabeg
je s

nije

se koristio pobjedom, pac^e nije ni pustoSio po

Zagorju, ved se

mjesta stao vracati, te je preko Dubice oti§ao u Banjaluku.
I

Nedacu bana Zrlnskoga

mec za godinu
razbiSe
i

kapitana Wildensteina zabiljezio je hrvatski kroniCar Vraovako: »Miklovu§a Zrinskoga, bana slovenskoga, pod Konjskim Tnrci porobiSe dosta*. Premda turska pobjeda nije bila znatna, ipak je nemilo zastraSila
1545.

ne samo
nosili

zitelje

u Slavoniji, nego
vijesti.

i

susjedne austrijske pokrajine.

K tome
od

su

i

bjegunci raziz

pretjerane

Vec

5.

svibnja javlja Wildensteinov tajnik Bartol Lehner

Vanije

razdina §tajerskim stale^ima, da su krScani
uteklo
ni 300,

hametom
i

potiiceni:
je

1500

konjanika

a konji sy svi izgubljeni. Silan strah

obladao

ziteljima

slobodne

obcine

Qradca kod Zagreba. Varoski sudac Bogdan jiirati jadikujii 5. svibnja u pismu na kranjskoga kapitana Ivana Werneka u Kostanjevici ovako: » Sad vam javljamo kao posve izvjestno, da ogromna vrlo jaka turska vojska nedaleko od naSega grada po toj pretuznoj kraljevini naokolo mai

cem
opet

i

ognjem

bjesni,

da

je

dosla svakako podsjesti ovu

na§u varos,
otiSla.

ali je

zadovoljivsi se plijenom na neko vrijeme
i

Qospodin ban

gospodin Wildenstein

digli

su

vojsku, sto su brojniju mogli, pa su se oduprli njima (Turcima),
(Ijudi)
Ijaju,
ali

su posve razbijeni (penitus profligati)

i

s

main

umakli.

Sad nam vec uhode
i

i

zasuznjeni Turci jav-

da ce se Turci povratiti

podsjesti
i

ovu nasu varos.

Molimo vas stoga za Ijubav Bozju
puSkare, topnike
i

nasu, da
.

nam

posljete

praha za topove
i

.

.

Inace prosvjedu-

jemo pred Bogom

vama
te

(i

oCitujemo), da

smo

u toj pro-

stranoj varoSi posve nedostatni za suzbijanje tako preo-

BANSKI PECAT KNEZA NIKOLE ZRINSKOQA.
S
povelje,

krutnoga neprijatelja, movini

ne

c^e

biti
i

nasa krivnja, ako se
poslije onoj vaSoj doiz

izdane
1553.

u

Zagrebu

dogodi nesreca ovoj na§oj varoSi
.

26. srpnja

Izvornik u ar-

.

Dne

6.

svibnja izvje^cuje

Varazdina sam
vecinu konja,

kivu

juRoslavenske
vidi

akademije.
star!

Wildenstein §tajerske staleze o boju kod KonjScine, te

Na peCatu

se

grb

ka^e izrijckom, »da su Hrvati
ali

i

on

izgubili

vojske

nije

mnogo

izginulo, a ni robstva dopanulo.«
je

knezova Subica Zrinskih (orlova krila). Nadpis naokolo pecata: Sigil(lum) Nico(lai) Co.

.

Wildenstein medjutim navijeSta, kako

od svojih

(mitis)

.

Zrinien(sis)
.

.

RegCno.

uhoda

i

zarobljenih

Turaka saznao, da ce

turski pa§e, cim

rum)
et
.

.

Dal(macie)
.

Cro(acie)

se njihovi konji odmore, naskoro opet provaliti, da 6e im

Scla(vonie)

Bani.

Sni-

se pridruziti jo§ vi§e sandzaka,

i

da ce sa sobom povesti
i

mio

prof.

Qjuro Szabo.

zauzmu poharaju sva mjesta gradove na krajini. Tako im je zapovjedio sam sultan. Wildenstein se boji, da ne 6e mo(ii sa svoKranjske. jih 800 konjanika odugu granicu obraniti, pa zato trail pomoO od Stajerske
topove, jer 2ele da
i i

I

zaista su u lipnju 1545. zaredale nove 2estoke navale tako na Slavoniju, kao
je

i

na

Hrvatsku. Slavoniju branio
zaStidivao
je

Wildenstein, Pounje u Hrvatskoj od Kostajnice do
Bilia^u stajao je na stra?J kapitan Jural

Biha(ia

sam ban

Zrinski, u

Sauer

(u

RipCu

Erazam Sauer), a
vj(5a.

u Senju kapitan Martin Gall mjesto dosadanjega kapitana Ivana Lcnkosvibnja razaslao
i

vsaovo hrvatsko, glagolicom pisano pismo: »Vsim iz Dalmacije glasi istinno, da ov ba§a hiivanjski ovu miseCinu, ka nastane, ima van izajti, za drCati u ove primorske strane; ne s tolikom konjiCkom. Zato to sam otil dati na znanje za vojskom koliko prvo, neg s malom pi^om Bog s vami. Dan v Senju na 7. maja dobe, da se vsak i^uva; zaC tko zna kako obrne. vsako»nu 1545. Martin Qall, kapitan senjski«. ZnaCajne su rijeCi na hrbtu pisma: »Vsim
Qall
je jo§ 7.

komu dajem na

znanje: kako mi pridoSe

i

I

i

gornje strane da se da. Brzo, brzo, brzo!«

166

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

Od polovice lipnja pa do polovice kolovoza teku sada neprestano vijesti o turskim provalama na sve strane. Vec 19. lipnja javlja ban iz Ozlja, kako se Ulama sastaje sa Mehmetpasom u Bilaju, pa ce zajedno udariti na unske gradove (Bihac, Ripac, Krupu ili Novigrad); on poziva stoga Wildensteina, da sto prije dodje iz Varazdina u Zagreb, pa
Kupe na jug. Jos ga moli, da o svemu vrhovnoga kapitana Leonarda Velsa. U isto vrijeme poslije stizavale su Kranjsku. Neprestane borbe sklonise napokon vrvijesti o provalama u juznu Hrvatsku hovnoga kapitana Velsa, te je pismom pozvao bosanskoga pasu Ulamabega, neka on drzi primirje, kako je utanaceno s pasom u Budimu. AH kako ban Zrinski 12. kolovoza iz
i

da jedan dio konjanika svojih poslje preko Save
obavijesti

tomu

i

i

i

svoga grada Pedlja Wildensteinu
donio, dao zarobiti
i

javlja,

Ulamabeg
tri

je

poklisara,

koji

je

Velsovo pismo

okovati, te ga je kroz

tjedna drzao u tamnici.

Kad

se je

vec spremio

na vojnu, onda
poglavito

je

tekar pustio poklisara na slobodu, te
sto
i

mu

rekao: »Kazi svojoj gospodi, a

ni

vasemu kapitanu Velsu, da sam razumio, za kakvi mir, nego izmedju Dunava
li

mi pise o miru. Ali ja ne
car

znam

Drave.
i

Vidjet cete medjutim na-

mah, da
t

imadete mir
j

ili

ne, jer

meni

je

nepobjedivi

zapovjedio,
pitati

da

zauzmem
li

u z e

m

1

u

(Slavoniju
ne.

i

Hrvatsku).
je

Na

posljedku cu poslati

cara, da

je

uta-

nacio mir

ili

Ako vam ga
je

dozvolio, odpisat cu
i

vasemu kapitanu«.

Na ove

vijesti

zabrinuli se

ban Zrinski
bilo je

i

kapitan Wildenstein.

U

drugoj polovici
je

kolovoza pozvao

ban vojsku kraljevine Slavonije u Zagreb, a Wildenstein prikupio
i

Ulamabeg nesto prije 20. kolovoza kod Qradiske presao Savu, pa se sjedinio s pozezkim sandzakom. Pod konac mjeseca pljackao je Ulamabeg sa 1000 konjanika sv. Kriz (na Obedu) Cazmu, a koji je zauzeo, jer su se Ijudi Petra Erdeda onda je udario prema gradu M o s a v n prije razbjegli, nego sto je pasa pred grad dosao. Juraj Wildenstein u svom izvjestaju od
svoje cete u Varazdinu
Koprivnici.
I

skrajnje

vrijeme,

jer

je

i

1

i

i,

i

1.

rujna pise

iz

grada Varazdina, »da su kastelan

i

Ijudi

Petra

Erdeda b

e z

i

k a k ve

nuzde

(an alle Not)

davno

prije pobjegli

i

grad sramotno (schantlich) ostavili; u gradu
i

su ostala tek dva bolestnika, koji su Turke dozivali

zahtijevali,

da grad zauzmu«.

Nema
i

sumnje, da su tom prigodom dopanuli turskih ruku

i

drugi gradovi u
je

Moslavackim
s
t
i 1

Qaj

rickim brdima (Plodin, Kosuta, Qaric). Iza toga oborio se
i

Ulama na grad U

on

a

kod utoka Lonje u Savu, kojega se ostatci vide jos danas, Tomu je gradu pohitao Wildenstein u pomoc. Jos 1. rujna javljao je kapitan Marko Tomasovic iz Ivanica, da Turci
Ustilonju bijesno podsjedaju,
i

da

ju

topovima

biju.

Nema

vijesti

o svrsetku vojne,

ali

nije

dvojbe, da

Ulama
je

ipak nije
12.

mogao

Ustilonje osvojiti. Wildenstein vratio se je poslije u

Varazdin. gdje

studenoga 1545. zamolio, da bude rijesen kapitanije u Slavoniji.
i

Medjutim
rukom,
te
je

je

ipak poslanicima cara Karia

kralja

Ferdinanda poslo u Carigradu za
18,

su

10.

studenoga utanadili primirje na godinu dana. Malo zatim,
koji

prosinca,

sazvao
i

kralj

Ferdinand ugarski sabor,

ce se sastati u Pozunu 25. sijecnja. 1546.,
je

kojemu ce

pribivati

sam

kralj. Ali
iz

sabor sastao se

tek u veljaci.

Na

nj je

dosao

i

ban

Pozuna zamolio komesare vojvodina Stajerske, Kranjske Koruske, sabrane na zboru u Varazdinu, da mu §urjaka Franju Taha njegovih 100 konjanika dalje zadrze u svojoj sluzbi. Sabor u Pozunu stvorio je u drugoj polovici veIjace vise zakljucaka za obranu Hrvatske Slavonije. Clankom 42. moli kralja, neka povjeri banu ili kojemu od svojih kapitana (ili komesara), da tocno pregleda sve gradove, kaNikola Zrinski, koji
i

je 24.

velja5e

i

i

i

Stele

i

tvrdjice u kraljevinama Slavoniji
koji bi potrebiti bill
i

i

Hrvatskoj, koje su na turskoj granici, pa da one
te kraljevine,
je

gradove,

za obranu
svim, sto

primi u

svoje kraljevske ruke, te
ostale

da

ih

na svoj trosak utvrdi

nuzdno,

po mogucnosti obskrbi;
i

pak

gradove, koji su manje potrebiti za obranu zemlje, neka dade porusiti
u tursku vlast.

spaliti,

da ne dodju

Slavonije, a uz ino

da

bi

43. moli nadalje, neka se kralj ozbiljno (mature) pobrine za obranu neka banu namah (subinde) tocno doznaci novaca za njegove potrebe, sa svojim cetama mogao svakamo priskociti, gdje bi se nufda pokazala. Tako isto

Clankom

SABOR U P02UNU

1546.

167

moli sabor za brojne plemi(^e hrvatske, kojima su imanja uz tursku medju, te ne
svojih
poija

mogu

obradjivati, jer Turci
prije.

za sadasnjega primirja 5e§ce provaljuju u Hrvatsku.

nego ikada

Bududi da
da
bi

ti
i

plemidi ne

mogu od

svojih prihoda zivjeti, neka kralj njima
kraljevina.

doznaci stalnu

placii,

oni mogli stajati

vazda pripravni za obranu onih

3 O
> o
<

(/)

Z
< > o N U Z

Q
<:

Q^

O

Kralj
dovoljiti
je

Ferdinand, koji

je

za saborovanja zaista boravio u Po^unn. bio

je

gotov za-

svemu, §to se jc od njcga tra^ilo. Jo§ 20. veljaCc 1546. izdao je povelju, kojoni Jurju Poljicaninu, kapitanu bana Zrinskoga potvrdio pleniicike dvore u Zlataru, te niu
i

suviSe darovao posjedovanja QranCari
stelanu Martinu Bufani(iu.

Ratkovec, §to no su
potvrdio
je

prije pripadala

kliSkomu ka-

Dne

27. veljaCe

opet

kralj

sve Clanke saborskc. pa

168

FERDINAND
i

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

i

one glede obrane Hrvatske
i

Slavonije.

U

isto

vrijeme promijenio
i

je

i

svoje kapitane u
je

Ugarskoj

Slavoniji.

Vrhovnim kapitanom za Ugarsku
tri

Slavoniju

imenovao

mjesto
je

Leonarda Velsa
vica),

Nikolu Salma mladjega;
i

mjesto Jurja Wildensteina izabrao
i

za

kapitana Slavonije od

kandidata (Qaspara Herbersteina, Luke Sekelja

koje bijahu komesari Stajerske, Kranjske

najpodesnijega
prilika

L

u k u

Sekelja
s

od

Ivana LenkoKoruske jos u prosincu predlozili, kao Kevenda Ormuza, koji se bijase vec u vise
i

iztaknuo u bojevima

Turcima. Luka Sekelj imade odsad naslov »kapitan cetama

nasljednih pokrajina u kraljevini Slavoniji«.

Vrativsi se zatim u
koji je takodjer iz

Bee uredjivao

je

Ferdinand poslove

s

Pozuna, gdje

je jos 24.

veljace 1546. boravio,

banom Nikolom Zrinskim, onamo dosao. Jos 10. pro-

pismenom zaduznicom obecao, da ce mu 20.000 forinti, koje mu je dugovao u ime banske place, ili u gotovom izplatiti, ili mu za njih ustupiti Gaspara Ernusta od Cakovca, »cim ta imanja dodju u njegradove posjedovanja Vuka
sinca 1544. bijase Ferdinand Zrinskomu
i i

gove ruke«. Medjutim
Zrinski nije nikako

ta je

imanja drzao za sebe knez Petar Keglevic, ne mareci

ni

za

kraljevske naloge ni za saborske odluke, po

kojima

bi

ih

morao kruni
izplati
i

ustupiti.

Tako

mogao

doci do svojih novaca, pace nije primao ni dalju bansku placu.
forinti,

Da mu
koja
je

namiri stari dug od 20.000

a jednako da
15.

mu

dalju dospjelu placu,

gotovo

istu

svotu iznosila, utanaci sada
je

ozujka

1546.

Ferdinand

s

Nikolom
fo-

Zrinskim poseban ugovor. Kralj
rinti,

za stari dug od 20.000

forinti,

za novi dug od 20.000
forinti,

kao

i

na racun place za buducu sluzbu banovu do iznosa od 10.000
forinti

dakle

Zajedno za 50.000

za sva vremena ustupio banu Nikoli Zrinskomu
i

i

njegovim potompri-

cima gradove
drzao

Cakovac

Strigovo
je
i

u

Medjumurju
ali

(u

zaladskoj zupaniji), koji

su nakon izumrca porodice Ernusta pripali kruni,
i

ih je

knez Petar Keglevic za se
i

svedjer jos drzi. Zato

opet ban Zrinski preuzeo zadacu, da nevjernika

odmeti

nika Petra Keglevica svlada

ponisti,
je

da

mu oduzme
i

ne samo recene gradove Cakovac
i

Strigovo u Medjumurju, koje
bastinjeni
i

samovlastno pridrzao, nego

sav

ostali posjed

njegov,
i

Topusko drugo). Kad Zrinski skrsi odmetnoga Keglevica otme sva dobra njegova, Cakovac Strigovo ostat ce njemu njegovu rodu za sva vremena; sve ostalo pak predat ce u kraljeve
Slavonije (Buzin, Lobor, Krapinu,
i
i
i

darovani, sirom citave Hrvatske

ruke.

No da

ne

bi

on vise za tim

isao,
je

da najprije dobije opatiju u Topuskom
imanja,
i

i

bastinjena

imanja Kegleviceva, obvezao se

Zrinski narocito, da ce boj zapoceti u Medjumurju, a
i
i

onda tek da ce udarati

i

na ostale gradove
te,

to tako dugo,

dok ne predade kralju

svih posjeda Keglevicevih,

ako bude moguce,

samoga Keglevica.
je

Ugovorom

u

Becu

15.

ozujka 1546. postigao
je

kralj

Ferdinand dvoje: u jednu

je

ruku namirio dug banu Zrinskomu, a u drugu

pokrenuo odlucan postupak protiv nepokornoga kneza, koji se je vec tri godine opirao osudi sabora kralja. Da bi Zrinski lakse svladao Keglevica, pozvao je kralj istoga dana kneza Petra Erdeda druge velikase, da pod kazan vjecne nevjere pomazu bana pri vrsenju kraljeve osude. Suvise je kralj zapoi

i

vjedio sluzbenicima

podanicima Petra Keglevica u Topuskom, Buzinu, Kostelu Loboru, svake vrsti ziteljima u Cakovcu Strigovu, da se odreku svoga dosadanjega gospodara, jer je od sabora kralja proglasen »ocitim nevjernikom odinetnikom« (manifestus et notorius indifelis et rebellis noster pronunciatus), a da poi

i

kao

i

kastelanima, sudcima

i

i

i

i

mazu onoga,
nalog,

koji ce vrsiti kraljevu osudu.

Napokon

je

i

novi kapitan
torn poslu.

Luka

Sekelj dobio

da

s

cetama nasljednih zemalja pomaze bana u
se je Ferdinand u isto
i

doba pobrinuo, da se sto prije sastane sabor kraljevina Hrvatske Slavonije. Vjerodajnicom (cum Uteris credencie) izdanom u Becu 20. ozujka 1546. povjerio je Luki Sekelju od Kevenda Ormuza, kao Krsti Bacanu, svojim savjetnicima, da kao njegovi poklisari ili oratori podju na sabor kraljevina Hrvatske
Kralj
i

i

i

Slavonije, koji

je
ili

on sazvao za
instrukciji,

2.

svibnja u gradu
18.

Zagrebu, Na

prema naputku

koja bi jos

ozujka sastavljena,

tom ce saboru oratori redovima sa stalezima
i

NIKOLA ZRINSKI DOBIO CAKOVAC
onih kraljevina vijecati
kraljevina.
i

I

STRIQOVO U MEDJUMURJU.
tiCe
je

169

zakljuCivati o

svemu, §to se

javnoga mira
ih

i

obrane re^enih
te

U

instrukciji

poruCuje kralj stalezima, kako

vec od po(3etka svoga vladanja
tako dugo
i

radio

oko

toga, da oslobodi svoje podanike
propiistio ciniti, sto bi

od nevoija, koje
bilo
sibi

ti§te,

da

nije

jos nikada nicega

za spas, obranu

odrzanje kraljevine Ugar-

ske

i

podlozenih
je
i

joj

strana
ob(ii

(parciumque

subiectarum). Ba§ najvi§e stoga raz-

loga sazvao

nedavno

sabor (generalem conuentum) u Pozun, da se izmire medju-

sobno pruce se
pokoj obnovili.

neprijateljske stranke, pa

da se neSta

ucini,

kako

bi

se ne

samo

sacuvali
i

ostatci kraljevstva (reliquie regni),

nego

i

izgubljeni dijelovi povratili, pa tako stari mir
i

U

to

ime dozvolili su
ili

mu
i

stalezi

redovi ugarski uz dobit komore takodjer
i

stanovitu ratnu dacu
oni

kontribuciju. Kralj poziva

staleze kraljevine Slavonije, da se

i

okane svih medjusobnih mrznja
i

razmirica,

koje

su

dosad bjesnile na veliku §tetu
i

zemlje, pa da

oni stanu raditi jedino za obranu

domovinc
od

svoje spasenje. Naro^ito im
jer

preporuca, da

i

oni pristanu na ratnu dacu, dozvoljenu
i

ugarskoga sabora,
te

ce

se

ubrani novae upotrebiti jedino za obranu zemlje
nevolje kraljevine,
all

za placu banu. Kralju su doduse poznate

on bas zato

trazi kontribuciju,
i

da se jednom

nevolje dokraj^e.

Kralj dalje javlja, da je uvazio

molbu staleza

redova kraljevine Slavonije, iznesene na
je

saboru u Pozunu u pogledu krajiskih gradova, pak

zato odredio svoga vrhovnoga ka-

CIRILSKI
Cita se: Petar KeKJevic

PODPIS PETRA KEQLEVICA.
s

rukom svojom. Snimljeno
venske akademije.

izprave od 21. prosinca
i

1523.,

kojom

je

markiz

Juraj Braniborski prodao Keglevicu zagorske gradove Krapinu

Kostel. Izvornik u arhivu jugosla-

Snimio

prof.

Qjuro Szabo.

pitana Nikolu Salma, koji ce

razgledati krajinu

zajedno s njezinim gradovima

i

tvrdi-

njama, pa ce se popraviti

i

utvrditi svi oni gradovi, koji su nuidni, a razvaliti oni, koji su
bi-

manje
skupu
i

potrebiti.
i

Jo§ opominje kralj staleie, da placaju crkvenu dcsctinu zagrebaCkomu
jer se

njegovu kancelaru (Nikoli Olahu),

samo tako mogu
Blagajskoga

braniti

i

odr^ati gradovi
kralj
i

tvrdinje zagrebaCke biskupije, koje su na turskoj granici.

Napokon govori
i

o razmi-

ricama, koje bijahu planule izmedju kneza Stjepana

plemicJa

od

plemena

Meni6
oteo
i

knezova Blagajskih, a ban ga je Zrinski njima dao plemenu Menid. Oratori neka toCno stvar razvide, posjed dosude onomu. koga
radi posjeda, koji bijaSe prvobitno
i

po pravu

patri.
i

Zagrebu sastao,

Slavonije 2. svibnja 1546. u da li se je sabor kraljevina Hrvatske ako se je skupio, §ta je na njemu zakljuCeno. Bana Zrinskoga nalazimo kraljevine Slavonije*. da 13. lipnja u Gvozdanskom, odakle pi§e Luki Sekelju, »kapitanu su Turci preko Save preSli, pa da su nakanili pustoSiti krajeve oko Zagreba. Ban f.c\'\ kapitanu svu sre<iu, da ih suzbije. On sam provalit 6e s Bo^jom pomo<ii u Tursku (Bosnu), Radonja Hrecikovac iz da bi na tom Cetovanju poharao koje to selo. Jcdnako javlja kaptolskoga grada Qradca, da su hlivanjski sand?.ak MalkoCbeg prcSli Savu. pa Ce se zdru^iti s poiefMlm sandXakom udariti prema Zagrebu. OCito su ovc turske provale bile mladoga samo uzvrata na Cetovanje zagrebadkoga 2upnika Matije Delije (Deli popa)
Nije poznato,
i
i

i

i

i

kneza Petra Erdeda,

koji bijahu u proljeCu

(svakako

prije

17.

travnja) udarili kraj Velike

170

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.)

preko Save, pa harajuci prodrli sve do Banjaluke. Malo zatim,
pitanu Sekelju »sa pasnjaka izpod svetoga Ivana«

18. lipnja, iavlja

Zrinski kaje

(ex pascuis sub sancto Joanne), da

turska vojska, koja se

je

oko Lendave.

U

to se je

spremala na Slavoniju, udarila na Ugarsku, pa da je harala ban stao dogovarati s kapitanima Pavlom Ratkajem, Ivanom
1

Alapicem, Ivanom Qezthyjem
Sekeljem, kako
bi
i

drugima, koji su

bili

u slu^bi stajerskih staleza pod

Lukom

Turcima

vratili

za njihova pustosenja. Oni su odlucili, da ce udariti
i

prema Sloboscini

Cerniku, pace su pozvali Sekelja, da se

to ne upise u grijeh ni kralj ni

se ni oni postedjeti«.

Dne

20.

on njima pridruzi. Neka im vrhovni kapitan Salm, »jer kad Turci nas pustose, ne mogu lipnja boravi ban vec u Ozlju, gdje je zajedno sa svojim
i

surjakom Stjepanom Frankapanom svojemu sluzbeniku
polju,

kastelanu grada Lukavca u Turo-

Ambrozu Qregorijancu, za njegove vjerne
i

sluzbe

na kraljevskom

dvoru

darovao

posjed Pobrezje u kotaru grada Ozlja

u zupaniji zagrebackoj.
i

Medjutim su carkanja
ban Zrinski mogao
misliti,

i

cetovanja na krajini hrvatskoj

slavonskoj prestala, te

je

da izvrsi osudu protiv kneza Petra Keglevica.
silu

Keglevic Petar bijase se pripravio, da
je

silom odbije.

sam boravio
i

sa sinovima

Qasparom

i

Matom,
i

povjerio

je

Obranu Cakovca, u kojemu Qasparu Pozezaninu; tvrdju

u Koprivnici branit ce Juraj Sisko, a Qjurgjevac

Prodavic Nikola Kerljevacki.
i

U
je

TopuKegle-

skom
vic

Ustilonji

bili

su stariji sinovi Keglevicevi, po imenu Juraj
i

Franjo. Inace
je

imao privrzenika medju plemstvom hrvatskim
i

slavonskim; tako

uza

nj

pristajao

plemic Ivan Forcic, gospodar Sutiske, Buzina

Beretinca u Zagorju. Napokon se Petar
sili

Keglevic

nije

zacao

traziti

pomoci u Turaka, samo da odoli
je

kraljevoj

i

banovoj. tada opa-

Na koncu

srpnja 1546. stigao
i

ban Zrinski pod grad Cakovac,

koji je bio
uzeti,

san tvrdim zidovima

okruzen dubokim jarkom.
je 31.

Da
iz

bi

ga lakse mogao

dozvao

je

onamo
i

i

kapitana Luku Sekelja. Taj

srpnja

grada Varazdina potanko obavijestio

stajerskoga zemaljskoga kapitana Ivana

Ungnada o dogadjajima kod Cakovca, Koprivnice

Qjurgjevca. Kapitan se tuzi na bana, da ne udara na Cakovac onako, kako se pristoji (wie

sich ainen

pomoci ne

khriegsman gebuert), pa se boji, da grad ne ce pasti, ako kralj ili Stajerska banu poslju. Cuje se, da su Keglevica ostavili najbolje sluge; pa prosle noci pobjeglo
i

mu
od

je

cetrnaest vojnika, tako da
pet
ili

mu

je

ostalo tek 40

—50

za oruzje sposobnih
je

Ijudi,

no
i

i

tih je

sest najboljih jucer za okrsaja

poginulo.

Priredio

sve na kopnu

na

vodi, da bi

mogao odanle umaknuti.
je
i

All se Sekelj nada,
jer
i

da

mu

to ne ce za

rukom

poci.

Ako pak
ziti,

pobjegne, onda se
biti

najgorega bojati,

ce se on smjesta Turcima pridru-

pa ce onda

zlo za

ubogu iztrosenu zemlju

njezinu krajinu. Jucer je Sekelj
ucinili;
je
ali

pozvao
nje-

gradjane varosi Koprivnice, da se kralju pokore, sto su oni rado govi Ijudi htjeli uci u grad, suzbio ih je porkulab Juraj Sisko. Jos
Qjurgjevcu, koji cak udara
i

kad su

gori Kerljevacki

u

na kraljeve Ijude u Virovitici,

i

koji je

netom razbio Qaspara
prijeti,

Nadazda, kojega
nicu,

je

Sekelj
i

netom onamo poslao. Kerljevacki pace

da ce Kopriv-

Prodavic

(Virje)

Qjurgjevac predati Turcima.
i

U to se je zaista Petar Keglevic spremao, da sa svojim sinovima Petrom Pozezaninom prebjegne u Zabjak kod Rovisca (Belovara), pa da zatrazi pomoc u Turaka. Ali mu je osnovu izdao Zrinskomu nevjerni Petar Pozezanin. Kad je na to zaista Keglevic nocu iz grada izasao, zarobise banovi vojnici njega sinove u sumici, koja je tada stajala izmedju grada pavlinskoga samostana sv. Jelene. Sutradan u jutro predala se je posada u Cai i

kovcu banu Zrinskomu. Bilo
»u taboru pod

je to

svakako

1.

rujna 1546. jer

je

vec

2.

rujna ban Zrinski

Cakovcem«
i

(in

castris sub Cliaktornya) izdao pismo, kojim je potvrdio,
i

da

Matom predao mu je zarobljeni Petar Keglevi6 zajedno sa svojim sinovima Qasparom topovima. gradove Cakovac Strigovo u zaladskoj zupaniji zajedno sa svim pripadcima sto sve da mu je oporukom ostavio pokojni zet Caspar Ernust. Istoga dana izdao je ban
i

Zrinski jos

tri

druga pisma: jednim

je

ocitovao, da 6e Petrove sinove sa svima sluzbenii

cima, vojnicima, novcima, rogatim blagom

konjima, koje

je

u

Cakovcu zatekao, po svo-

NIKOLA ZRINSKI PREMA PETRU KEQLEVICU.

171

jim Ijudima odpremiti u grad Kostel u Zagorju; drugim je zajamcio, da ne 6e Petru Keglc-

dok ga u kraljeve ruke ne predade, ni§ta na zao CinitI, da 6t njegova dva sina, po Franju, koji su sada u Topuskom, kroz mjesec dana ostaviti da slobodno imenu Jurja imanja; trecim napokon obecao je, da ce kod kraija posredovati, obilaze svoje gradove zarobljeni sinovi slobode zadobave. Pace ban je na molbu kne^evu sida se knez Petar
vicu,
i i
i

i

Matu naknadno pustio na slobodu, poSto se je Petar Keglevid 11. rujna nove mu Qaipara pismeno obvezao, da ce se sinovi s mjesta banu u suzanjstvo povratiti, ako bi to kralj vrhovnoga kapitana Nikolu Salma o zahtijevao. Dne 14. rujna obavijestio je ban kraija svemu, te je podjedno obrazlozio, zasto nije Petra Keglevica predao Luki Sekelju, kako je
i
i

vrhovni kapitan odredio,
Zrinskoga
potuzio
iz

i

za§to

je

oba zasuznjena sina pustio na slobodu. Jedan od
Radi toga doslo
i

njih

poci ce pred kraija, da izmoli u njega milost.
s jedne

je

i

do opreke izmedju

strane, a kapitana Sekelja
kralju. Kralj je
je

Pozuna samomu
ostale

Salma s druge; pa5e Salm se je 21. rujna medjutim pismom od 7. listopada iz Praga odo-

brio postupak banov, tek

mu
i

zapovjedio, da nastavi izvrsivanje osude, pa da Keglevicu

oduzme

i

gradove

imanja. Medjutim su poslije Keglevicevi sinovi sami predali
i

gradove Koprivnicu, Qjurgjevac Prodavic (Vine), na sto je najstariji sin Juraj po§ao u CeSku kralju Ferdinandu, da izmoli u njega milost. Mladi je knez Juraj u Litomeficama pao
pred kraija na koljena,
te

ga molio, da pomiluje bar njega

i

bracu njegovu. Kralj

je

zaista

sinovima oprostio,
Mati, Nikoli, Petru
i

te je
i

poveljom od

24. lipnja 1547. povratio braci Jurju, Franji,
i

Qasparu,

Simunu Keglevicima sve gradove, imanja posjede, tako djedovske kako su ih nekad drzali, izuzev jedino polovicu grada Krapine, koju bija^e kralj nedavno (12, travnja u Hebu) ustupio kapitanu Luki Sekelju za dug od 2000 forinti. Tako su sinovi do§li do svih svojih gradova imanja izuzev ona u Medjumurju (Cakovac Strigovo) Podravini (Koprivnica, Qjurgjevac. Prodavic), koja si bijaSe otac njihov protupravno pridrzao nedavno opet izgubio. Napokon je kralj pomilovao staroga kneza Petra Keglevica na molbe njegovih sinova drugih zagovornika. Poveljom, izdanom u BecJu 14. listopada 1548. povratio mu je slobodu milost svoju uz pogodbu, »da bude u rukama vlasti svojih sinova, pa da boravi u kojem gradu njihovom, koji oni oznaCe, ali da nikud ne izlazi iz njega«. Podjedno je kralj pozvao sve dostojanstvenike u Ugarskoj Hrvatskoj (ugarskoga namjestnika Pavla Vardu, dvorskoga sudca Tomu Nakao stecene
kupljene,
i i i
i

i

i

i

i

i

dazda, bana Nikolu Zrinskoga

i

njegova banovca), da vi§e u Petra Keglevica ne diraju,

vec da ga ostave na miru.
Nekoliko mjeseci iza toga, §to
je

ban Nikola Zrinski oteo Petru Keglevicu gradove
bi

sve5ano u posjed reUgarske Slavonije; iz Slavonije spominju se izrijekom Franjo Tahi iz Qrabrovnika (Qorbonok), Ivan Alapid od Velikoga Kalnika, Pavao Ratkaj od Velikoga Tabora, Franjo Bo(^kaj od Rasinje, Josip Vragoi

Cakovac

Strigovo u Medjumurju, uveden

on

1.
i

i

2.

sijeCnja 1547.
iz

Cenih gradova.

Uvodu

pribivali su brojni

susjedi

plemici

i

y\6 od

MaruSevca

i

Mihajlo Humski od Beretinca.
ali

Tom

je

najnovijom teCevinom rod Zrin-

skih znatno se podigao,

se je podjedno tjesnije priljubio ugarskoj gospodi, §to je poslije
je

osudno utjecalo
sijeCnja

i

na sudbinu njegovu. Kako

ugled bana

i

kneza Nikole
(Kri§Ci<5a)

silno

porastao.

najbolje dokazuje to,
1547.

da

je
i

starohrvatsko pleme Kre§Ci(ia

namah

zatim

26.

njegove potomke pred zagrebaCkim kaptolom primilo u svoje obranu svojih fjoS bratstvo, izabralo ga svojim »starje§inom«, te mu predalo upravu 1456. podignutih) gradova VranograCa Podzvizda. kojima je dosiije upravljao rod

bana Nikolu

i

i

Tumpi^a. Medjutim su poslanici kraija Fcrdinanda cara Karla io§ od jescni 1546. ugovarah Turskom. Ali protiv mira radio je opet u jednu ruku francuzki kralj; Poiegi, kao susjedni sand^aci u Bosni k tomu su utanaCeno primirje neprestano krSili
i

u Carigradu o miru s

i

i

i

sa hrvatske strane Uskoci u Senju

i

Vinodolu.

Oko

16.

o2ujka

1547.

nudio

je

mladi

Juraj Keglevi6 svoj grad Ustilonju zagrebaCkomu kaptolu. da ga preuzme u svoje ruke.

172

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(:527.— 1554.)

jer

mu

je

ban Zrinski sve kmetove razasuo, pa ga ne moze vise od Tiiraka
spaliti.

braniti.
iz

Ako
feo-

kaptol grada ne uzme, on ce ga

Dne

20. srpnja pise

opet ban Zrinski

Zagreba
je

kapitanu Luki Sekelju, da
sanski pasa
Sekelj

mu

javlja Ivan Karincic,

njegov kastelan u Krupi, kako
Sisak, pa

Ulamabeg odiucio osvojiti neka o torn obavijesti vrhovnoga

Ustilonju

i

onda

udariti

i

na sam Zagreb,

kapi':ana Nikolu Salma.
ni

Kraj cetovanja turskoga nijesu mirovali

U

s

k o c

i

u Senju

i

Vinodolu (osobito

ii

Bakru). Oni su se neprestano
pili

zalijetali u

turske pokrajine, a odkad su Mletci (1540.) skloi

mir

s

Turskom,

nijesu stedili ni mletackih oblasti

podanika. Pace

i

dubrovacka obna debelom

cina stradala je

mnogo od uskockih

provala. Obala Jadranskoga

mora od Rijeke do Koi

tora nije nikad bila sigurna ni mirna od uskockih brodova, koji su gusarili

prcma Obrovcu u Novigradsko more, pa onda prcma uscu Neretve. Ce+ovanja uskocka po kopnu moru zadavala su Turcima Mletcima drugi zatrazili zastite u kralja Ferdinanda. Na jedni toliko jada straha, da su napokon tuzbe mietacke zapovjedio je kralj pismom iz Vratislave 16. travnja banu Zrinskomu, neka mletackih podanastoji obustaviti dalje cetovanje Uskoka »tako protiv nasih krscana kao
moru. Najobicnije njihove navale
isle

bi

i

i

i

i

i

i

nika«; 21. travnja pace javlja mu, da je turski
udariti

sultan

odiucio

podici

jako

brodovlje

i

na Senj, da kazni Uskoke, pa ga poziva, neka svim mogucim nacinom zaprijeci

dalje provale

uskocke bar za vrijeme primirja.
bi zaista

TJ

ostalom neka pripazi

i

udesi,

da bude
je

sve pripravljeno, ako
bio na oprezu.

jaka turska mo.narica nahrupila u one strane.
\z

Ban
je

zaista

Dne

lO.lipnja 1547. javlja on

Ozlja kapitanu Luki Sekelju, kako
te

k njemu

dosao Mihajlo Desic, upravitelj njegovih gradova u Vinodolu,
poslao glasnika u Mletke, trazeci od republike, da
(Zadar, Sibenik),
ili

mu

saobcio, da je sultan

mu
i

ustupi svoje gradove u Dalmaciji

del

dade slobodu, da osvoji grad
i

varos Senj. Onda ce smrviti ne

samo Hrvatsku, nego

jos

Kranjsku
i

i

Stajersku.
je

Poslanicima kralja Ferdinanda
utanacise
19. lipnja 1547. s

cara Karla poslo
(ili

uza sve to ipak za rukom,
Sultan
je

te

Turskom mir

primirje)

na pet godina.
i

pristao
i

na mir,

jer

mu

je

bilo

ratovati s Perzijancima, a Ferdinand
je prijetio rat s

Karlo prihvatili su ga

uz

nepovoljne pogodbe, jer im

protestantima u Njemackoj.
i

Po

torn

miru za-

drzao

je

Ferdinand sve ono u Ugarskoj, Hrvatskoj
ostala je
dalje

Slavoniji, sto je

dosad imao; ali je

za to
k a
t

»dar« (pravo danak) o d 30.000 d uSlavonijom) razdijeljena Ugarska (sa Hrvatskom sjemedju t r gospodara. Ferdinandov dio Ugarske sastojao je od 35 zupanija zapadne vero-zapadne Ugarske, naime od 17 d o n o-u g a r s k h zupanija (simezka, zaladska, zeljezna, soprunska, vesprimska, gjurska, mosonjska, komoranska, pozunska, ostrogonska,
a.

morao sultanu obecati godisnji
Prema tomu
i

i

i

i

1

j

i

I'jitranska,

barska, zvolenska, hontska, trencinska, turocka
h

i

oravska)

i

18

go

r

n

j

o-

u g a

r s

k

i

(novigradska, gemerska, tornanska, heveska, borsodska, abaujvarska, zem-

plinska,

saroska, sipuska, liptovska, ungvarska,

berezka,

marmaroska,
mediocris).

satmarska,

sa-

bolcka,

ugocka,
je

krasenska

i

srednjo-solnocka

=

zolnok
i

Od

Slavonije
i

pripadala
tice,

Ferdinandu zupanija varazdinska, zagrebacka
Senja
i

krizevacka do Hove
Turski
dio

Virovise
je

a od Hrvatske zemlje na jugu Kupe do

Bihaca.
je

sterao

od nekih 15 sandzaka (budimski, ostrogonski, stolno-biogradski, hatvanski, segedinski, vesprimski, muhacki, sikloski, pecujski, pozezki, srijemski ltd.), koji su svi bill podlozni beglerbegu u Budimu. Ostatak
s

obje strane

Dunava od Budima do Beograda;

sastojao

citav Erdelj sacinjavao je Segedina) napokon jugo-iztocne Ugarske (iztocno od Tise dio kraljice udove Izabele sina joj Ivana Sigismunda Zapolje, dakako pod vrhovnom
i

i

i

vlasti

turskoga sultana.
Utanacivsi Ferdinand petgodisnji mir sa sultanom

mogao

je

sada brata

si

Karla

iz-

dasnije pomagati u
je

mogao ljice Ane

skrsiti

(t 27.

Njemackoj u ratu sa schmalkaldskim savezom koji se bijahu nakon smrti njegove supruge, krasijecnja 1547.), podigli, da ospore nasljedno pravo ku6e Habsburg na cesko
odpor ceskih staleza,

protestantskim; a jednako

MiR $ TURCIMA QOD.
prijestolje.

l547.

173

Ferdinand

je

na »krvavom saboru* u Pragu
Ferdinand, da

2.

rujna 1547. prinudio CeSke stai

leze. da su se odrekli mnogih povlastica, te priznali nasljedno pravo njegovo

njegovih

(!549.)

Rptomaka. Na osnovu toga izradio je najstarijega sina njegova Maksimilijana »primio« za (^eSkoga
je

ceski sabor vec nakon dvije godine
kralja.

Medjutim
jini.

je jo§

neko vrijeme proslo, dok

je

doslo do podpunog mira na turskoj kra-

Ni ugarskomu saboru, koji se bija^e sastao na koncu studenoga 1547. u Trnavi, nije

bilo drago, §to je kralj

uz tako nepovoljne pogodbe utanaCio mir;

ali

buduci da se

nije

moglo
u

niSta

viSe promijenlti, molili su stalezi kralja, neka bar poradi, da bi Turci mir
bi

savjestno obdrzavali. Suvise su ga molili, da
tudjini, sina

onda, kad u zamasnim poslovima boravi

svoga Maksimilijana
nije bio

sta-

vio na Celo vlade u Ugarskoj. Napokon,
cini se,

da

ni

ban Zrinski

osobito

zadovoljan

s

utanacenim mirom. Kralj
22. rujna 1547. banu,

Ferdinand pise

da

fnu je budimski pa§a dojavio,
i

kako on

sa svojim sandzacima vojnicima nije dosada nigdje mira pogazio, dok obratno
kraljevi vojnici
i

podanici bez obzira na

mir ne prestaju udarati na podanike tur-

$koga cara. Ferdinand stoga u ime svojc svoga vrhovnoga kapitana Nikole
i

Salma zapovijeda banu
on
mir
i

najstrozije,

da

njegovi podloznici vjerno drze mir.
bi

»Ipak ako

se desilo, te bi Turci sami

prekrsili,

pa
i

na

na§e
ih,

podanike

i

mjesta udarili

plijenili

onda

ti

ne
i

hocemo, da mjestima podanicima nasima u pomoc pohitas na njihovu obranu stanes, da nastojis
i
i

branimo, pace

i

neprijateljsku navalu.

kako
se

je

samo mostalo
je

guce, suzbiti.*

Da

bi

napokon

na put
kralj

i

^etovanju Uskoka, povjerio

uskoCkomu kapitanu Ivanu Lenkovicu Ivanu Wagenu, da sporazumno s banom Zrinskim, senjskim kapitanom Martinom Qallom bihackim kapitanom Jurjem Sauerom po Citavoj Hrvatskoj
i
i

KRAUICA ANA, 2ENA KRALJA FERDINANDA
Po izvorniku ambraSke zbirke
slid:

I.

slika u umjetniCkoBe(^u.

povjestnom dvorskom muzeju u

Napis na

Anna rcgina

F^()eniia(e)

uxor

Perdinan(di)

razglase

petogodisnji
fridlichen

mir

s

Turcima

Ro(manorum)

im(peratoris).

(funfjarigen

anstand mit den

turkhen), a naroCito da obustave pro-

vale

Uskoka
lista

u turske krajeve. Kralj je za te svoje

komcsare izdao

i

obSiran naputak 20.
krajini,

prosinca 1547. u gradu Augsburgu.

Kako
i

je te?.ko bilo osigurati

mir na

svjcdoCe jo§

dva

kralja Ferdinanda na bana, izdana u Augsburgu 2S. sijeCnja 1548. U jednome mu kako se sultan tuii, »da on (ban,) njegovi Ijudi na krajini boraveci ni najmanjc mir ne dr^e, nego ga mnogim naCinom gaze kr§e«; u drugom obavjc^Cujc bana. da je saznao za svadju razmirlcu izmedju njega vrhovnoga kapitana Salma. paCe za pisma. u kojima su se medjusobno grdili, pa ga opominjc, da toga vi§c ne im, vcC ako ima kakovu tegobu
javija,
i i i i

protiv kapitana, neka se
javija.

pritu?.i

njemu kao svomu

kralju. koji je

gospodar

i

kapitanu. Jo5

mu

da

je

jednako pismo upravio na kapitana.

1?4

FERDINAND
Pisma
kralja

I.

HABSBURCjOVAC
stigla
2.

(1527.— i564.)

Ferdinanda ne bijahu jos
krajini

banu u ruke, kad
1548.

je

na hrvatskoj
prijatelju
te

i

sla-

vonskoj krajini zavladao podpuni mir. Vec

veljace

pise

Zrinski

Franji

Bacanu: »Turci na ovoj
vracaju.

mir (primirje) dosta dobro obdrzavaju,
i

sada nista ne

poduzimaju, vec dolaze k pogranicnim gradovima sa 20

vise konjanika, pa se opet mirno

Kako ce Cim su se
i

se to svrsiti, ne znamo«.
vjecite

borbe

dinand
tarnji

na

to misliti,
i

da u Ugarskoj

poredak

mir, pa da ih

smirile, mogao je kralj FerHrvatskoj (sa Slavonijom) povrati davno zudjeni nuosigura od buducih navaia turskih. Tu je zadacu namijenio
s
i
i

Turcima bar za neko vrijeme

ugarskomu saboru, koji je sazvao u Pozun za 18. listopada 1548., na koji je sam glavom dosao. Saboru su prisustvovali takodjer nmiciji kraljevine Hrvatske Slavonije, pa sam ban Nikola Zrinski. Sabor je stvorio 71 clanak, koje je kralj u Pozunu 22. studenoga potvrdio. Neki se elanci ticu Hrvatske Slavonije. Tako se kaze u 24. clanku: »Qospoda pak plemici, koji tako u Ugarskoj, kao u Hrvatskoj Slavoniji imadu gradove na krajini
i

i

i

i

i

i

i

neka od njegova velicanstva primaju pomoc, koliko je moguce, za uzdrzavanje njihovo. One pak gradove kastele, koji su manje potrebiti, neka velicanstvo dade razvaliti«. Clankom 46. nadalje trazi sabor, da se gradovi, koji su u novije vrijeme po Slavoniji Ugarskoj bez dozvole kraljeve podignuti, poruse od zupanija, koje od njih trpe.
(turskoj),
i
i

Clankom

56.

opet traze stalezi, da se medju inim dosadanje slobostine varosi Qradca kod
i

Zagreba uzdrze
prijetnjom jace

zasticuju.

Clankom napokon
tam
in

58. trazi se,

da se svim onim plemicima,
et Croatia, qui

koji

su za proslih burnih vrernena silomice ucinjeni kmetovima, povrati njihova sloboda pod
sile

(Nobiles quoque

Hungaria,
in

quam Sclavonia

per

vim

et

potentiam his temporibus disturbiorum
facti

rusticitatem redacti sunt, in

suam

liber-

tatem restituantur sub poena

maioris potentiae).

Nema
to

sumnje, da
plemici

je

posljednjemu clanku poglavito dala povoda parnica, koju su u

vrijeme

slobodne obcine

Tu

r
i

o po

1 j

a podigli protiv kneza
literat

i

bana Zrinskoga.

Poslanici naime Turopolja, koje je vodio

svjetovao

(djak)

Matej Slatinski

(Zalathnoky

aliter

Zlathynzky), dosli su prigodom sabora u Pozun, te su kralju protiv

Zrinskoga predali pismenu tuzbu, da ban drzi njihov plemeniti grad
oni
i

L u k a v e c, koji su nekad za svoju obranu podigli, zatim da vrijedja gazi njihovu plemicku slobodu, kao sto su to vec prije njega cinili ujak njegov Ivan Karlovic (1527. 1531.), a iza njega

otac njegov Nikola
tvrde, da im je
i

i

brat Ivan.

Ban

Zrinski branio

Lukavec oteo tek njegov

prije u vlasti

drugih gospodara: najprije

nemaju pravo, kad ujak, ban Ivan Karlovic, jer je taj grad bio vec ga je imao Ivan Tuz, koji ga bijase dobio u zalog
se
je,

da

tuzitelji

od kralja Matijasa Korvina, zatim je spadao redom na hercega Ivana Korvina, Jurja Franju Bacana. Od potonjega presao je Braniborskoga, kraljicu Mariju, Ivana Ungnada
i

na Ivana Karlovica,
s

i

to ne silom,

nego prodajom;
njihovi

po

smrti

Karlovicevoj

presao

je

ostalim posjedovanjima njegovima na knezove Zrinske. Svim tima gospodarima grada
davali su plemici Turopolja
cinili
i

Lukavca
svinja)
i

kmetovi

razlicite

dace
i

(kao desetinu od

razne sluzbe, sto sve on

moze zivim svjedocima
i

pisanim

izpravama
je

dokazati.

Tako

je

doslo do znamenite parnice izmedju bana
je

Turopoljaca, koja se

otegla

kroz vise godina. Turopoljce zastupao

(director

cause

nobilium

campi
iz

Zagrabiensis
varosi Qradca
i

contra Nicolaum Zriny) spomenuti vec literat Matej Slatinski, gradjanin

kod Zagreba, kojega bijase
vila

jos

1539. plemkinja turopoljska Jelena Bezaj posinila

osta-

mu
i i

svoj posjed u Kurilovcu u Turopolju. Matej Slatinski bio je poslije biljeznik (no-

tarius)

stvo
nije

izabrali

napokon sudac slobodne obcine Qradca, a Turopoljci ga svojim plemenskim zupanom. Tko je kneza
Qregorijanec. Kralj
je

primili su
i

ga u svoje bratbana Zrinskoga zastupao,

izrijekom spomenuto; no bit ce da ga je najvise svjetovao njegov vjerni sluzbenik,

literat

Ambroz

Ferdinand na tuzbu Turopoljaca

i

obranu banovu,
je

saslusavsi prije drzavno vijece, izdao u
lozio

Pozunu

13.

prosinca 1548. dva pisma. Prvim
ili

na-

banu

Nikoli,

da se mora podvrci sudu kraljevskih komesara

oratora, koje ce on po-

SABOR U KRI2EVCIMA
felati

1.

02UJKA

lS40.

1^5

na dojduci sabor kraljevina Hrvatske
s

i

Slavonije, da oni zajedno s magistrom protoi

notarom kraljevine Slavonije,

plemickim sudcima, kao

sa zakletim prisjednicima sud-

benoga
dvora

stola kraljevine Slavonije sude u parnici
bi

Turopoljaca protiv

Zrinskoga.

Ako

se

koja stranka ne
(kurije).

odlukom toga suda, neka prizove na sudca kraljevskoga Ban ne moze recenomu sudu predsjedati, jer nitko ne moze biti sudac
zadovoljila
i

stranka u svojoj parnici (quia

nemo

in

propria causa index et actor

fieri

potest).

Ovim Ddredbama
je

mislio je kralj banski sud zamijeniti

sudom

svojih oratora. Inace

kralj

nastojao ugoditi obim strankama, da ne dodje do jacih opreka.

Tako

je

jos 25.

studenoga potvrdio Turopoljcima povelju kralja
jednoselci oslobodjeni od placanja ratne dace.
I

Matijasa Korvina,

kojom
je

bise

plemici

sa Zrinskim uredio

stvar u pogledu

banske place. Zrinski bijase io§ 1. kolovoza predao obracun, po kojemu je njemu kralj ponovno za vrijeme od 1. ozujka 1546. do 1. kolovoza 1548. bio duzan veliku svotu od 39.067)4 forinti. Kralj je 7. prosinca 1548. namirio svu duznu placu do konca te godine,
a podjedno
je s

njim ucinio novu pogodbu za dojducu godinu 1549.

mirnija vremena, drzat ce ban mjesto 500 konjanika

samo

250, a za

Buduc da su nastala svakoga dobivat ce
rajnskih

mjesecno po 4 rajnska
forinti,

forinta.

Za svoje potrebe primat ce svaki mjesec 312)4
ili

dakle za sve mjeseCno po 1312)4 rajnskih

1050 ugarskih
i

forinti.
rijesi

Da
bana
je
i

se urede nutarnje prilike Hrvatske
je

i

Slavonije,

da se

parnica

izmedju

Turopoljaca, odredio

kralj

Ferdinand u Becu
1.

12. sijecnja 1549.,

neka ban sazove

sabor recenih kraljevina u grad Krizevce za
kralj istoga
i

ozujka 1549. Svojim oratorima imenovao

dana Krstu Bacana kapitana Luku Sekelja, te im je podjedno dao pismenu neka izloze stalezima, koliko je dosad kralj doprinio za obranu i odrzanje svojih vjernih u kraljevini Slavoniji, nepriUka imao, da koliko je truda, troska
instrukciju. Oratori
i

i

svoje sveto nastojanje protiv

sile neprijateljske s

Bozjorn pomoci kraju privede. ProSle

je

godine kralj zajedno

drugim poslovima, narocito ratom u Njemackoj, pa je bio prinudjen, da sklopi mir ili primirje s Turcima na stanovito vrijeme. On je sklopio mir s Turcima na pet godina, poglavito zato, da Ugarska, Slavonija druge zemlje njegove uz tursku medju budu sigurne, dok kralj zajedno s carem bratom izvr§i druge
s

carem

bio zabavljen

i

i

zadatke.
§iti
i

No buduci da

stoji,
i

da Turci

i

za mira obicavaju prigodimice provaljivati, pustoi

otimati, stoga treba

u vrijeme mira krajiska mjesta

gradove utvrdjivati
ili

i

posa-

dama
^ini
i

obskrbljivati, a narocito bditi

nad Slavonijom, kako

su to nunciji
je
i

poklisari reCene

kraljevine na posljednjem saboru u

Pozunu

trazili,
i

pa zato

kralj odluCio,

da se tako

i

da se zakrci neprijatelju put za provale,

da se

stalezi

redovi Slavonije od svake

pogibli zastite. Kralj je za

obranu Ugarske
i

i

Slavonije neizmjerno

mnogo novaca
i

potro§io,
C^initi;

§to ih je primio

od

ostalih kraljevina

zemalja svoga vladanja, pa 6e to

dalje

ali

opominje
prinositi

i

stale^e

Slavonije,

da se ugledaju u primjer Ugarske, pa da
i

i

oni priloie §to

vi§e pripomoci (subsidium) za zajedniCku obranu.

Tako ce ostali krScanski vladari doza njihov spas. Napokon opominje kralj stale2e, da se prema zakljuCcima sabora
i
i

u Pozunu nastoje medju sobom izmiriti; da oni, koji dr2e tudja imanja, povrate onima, kojih zapadaju; da se kane uzkradivati desetinu, crkvenim Ijuu ob(ie da crkvi

dima

ni§ta ne otimaju.

Sabor se
i^lanaka, koji

je

sastao,

i

staleii su stvorili

prema kraljevim predlozima
je

i

2eljama vi§e

nam

nijesu viSe poznati. Oratori su Clanke uz svoje izvjeStJe kralju podastrii,

te 24. lipnja hvali

Ferdinand Krstu Ba(iana, §to ga
javlja,

onako vjerno na saboru

u

Kri^evcima

zastupao, pa
niku.

mu

Znademo

jo§,

da 6c odgovor na artikule saborske poslati po zasebnom poslada na taj sabor ban Zrinski nije do$ao, ved da je na nj poslao svoga
(iurl

zastupnika (procuratorem), koji medjutim nije htjeo k sudu pristupiti
kraljevski orator Krsto

stare),

kad

je

BaCan prema kraljevoj odredbi stao razpravljati o tu2bi Turopoljaca protiv bana. Nasuprot je banov kaStelan u Lukavcu, po imenu QaSpar Dr2ani(i, ba§ u isto vrijeme udarao na kolovodje Turopoljaca, te im opIjaCkao dvore imanja. Ban
i

176

FERDINAND
kojemu

I.

HABSBURGOVAC

(1527.— 1564.)

ocito nije priznavao suda,

nije

predsjedao redovni sudac kraljevstva, a uz to
tuzitelje.
i

je

smatrao

i

plemice Turopolja za buntovnike, a niposto za pravedne
u to vrijeme nastao citav pokret protiv kneza
ustali

Cini se, da je

bana Zrinskoga,
turopoljske
stari

te

da su protiv bana

brojni licni protivnici

i

zavidnici,

koji

su

plemice

svedjer jace podticali.

Nema

sumnje, da su kolovodje toga pokreta

biii

knez Petar

Keglevic sa svojim sinovima, koji nijesu banu mogli oprostiti, sto im
oteo Medjumurje
i

je

po kraljevu nalogu
Matej Slatinski,

gradove u Podravini. Zastupnik Turopoljaca,

literat

podjedno

je

zastupnik staroga Petra Keglevica, te ga u listovima zove svojim »miiosti-

vim gospodinom«. I u zagrebackom kaptolu bilo je protivnika banovih; dne 20. veljace 1549. moli ban iz Ozlja zagrebacki kaptol, da ga poceka, dok gotovim novcem namiri duznu desetinu, kad ne ce da primi od njega naplatu onim, sto imade.
nije mogao obdrzavati, odlucili su samoga kralja. Prvih dana kolovoza 1549., kad je Ferdinand u Pozunu boravio, doslo je onamo sedamdeset plemica turopoljskih, da obda se potuze radi novih nasilja banovog kastelana Drzanica. nove svoju staru tuzbu, Na to je kralj 7. kolovoza izdao nalog zagrebackomu kaptolu, neka po svomu pouzdaniku

Kad

se

zakazani sud na saboru u Krizevcima

turopoljski plemici po drugi put poci pred

i

saobci Zrinskomu kraljevsku zapovijed, da se petnaest dana nakon te dostave stavi pred

sud samoga kralja budi sam budi po
presentia comparere debeat).

Pozunu
ne

14.

rujna

coram nostra personali svome zastupniku (ut No taj nalog kao da nije imao uspjeha, jer kralj Izdaje u spomenutomu kaptolu ponovnu zapovijed, da radi daljih nasilja kaste.

.

.

lana Drzanica, pocinjenih u lipnju, srpnju

i

kolovozu, pozove pred kraljevski osobni

siid

samo bana, nego

i

njegovog kastelana.
i

Ban

je

mjeseca srpnja

se ukloni kraljevskim pozivima.

kolovoza navlastice boravio na jugu Kupe u Hrvatskoj, da Dne 15. srpnja boravi u Ozlju, gdje zajedno sa svojim
u kotaru ozaljskom. Iza toga boravi

surjakom Stjepanom Frankapanom daje Ivanu Hojsicu, kastelanu u Dubovcu, u ime duzne
place od 1000 forinti kasteo
1.

Mlaku na Mreznici, a

kolovoza u Dubovcu, odakle javlja Tomi Nadazdu, da je Bog poslao na nj nekakvu bolest, radi koje nije mogao k njemu doci, kako bijase obrekao. No 3. kolovoza vec je u
Perni, pa javlja Nadazdu, da je knez Juraj
je

Frankapan Slunjski odputovao u Pozun, pa da
i

na polazku njemu preporucio svoju zenu
16.

djecu.

U

drugoj polovici kolovoza (11.-19.!^
je

nalazimo bana u Qvozdanskom. Tek
Ferdinandu, da
je

listopada opet

u Cakovcu, odakle se tuzi kralju

Petar Keglevic odabrao dva svoja covjeka, kojih imena ban znade, a
prije ubiju

kojima

je

Keglevic povjerio uz velika obecanja, da bana sto

(ut vitae

meae

insidientur

meque extinguant
je je

Nema

sumnje, da se

ego opera illorum interimar atque quovismodo occidar). tada banu zaista radilo o glavi, jer je malo zatim posao u Ugar.

.

.

ut

sku u Sarvar, gdje

22.

listopada s

Tomom Nadazdom,
i i

svojim

prijateljem

i

sudcem
pristoji

kraljevskoga dvora, utanacio »medjusobno prijateljstvo

slogu« (amicitiam et concordiam),

obvezavsi
cestitim

se,

da ce jedan drugoga zasticivati

braniti u svakoj nevolji,

kako se

muzevima. Namah zatim ovlastuje kralj 28. listopada iz Praga Zrinskoga, da ona od Keglevica podmiceni, da ga ubiju, slobodno zarobi; ali da ih ne mece na muke, niti da im sam sudi, nego da ih preda stajerskomu zemaljskomu kapitanu Ivanu Ungnadu. Medjutim kao da se je kralj poslije predomisilo, jer 16. studenoga 1549. nalaze iz Praga zagrebackomu kaptolu, da banu Zrinskomu saobci neki kraJurja Keglevica od Buzina«, pa ljevski nalog »za stranu nasih v e r n h, odlicnih Petra da onda tocno jave, sta je ban na taj nalog odgovorio. Uza sve to ipak je ban Zrinski ostao u kraljevskoj milosti; pace Ferdinand mu je 5. studenoga u Pragu izdao povelju, kojom mu

dva

zlocinca, koji su

j

i

i

je

za vjerne sluzbe darovao posjed Otok u Medjumurju, koji sinu mu Franji. Da taj novi posjed zauzme, dosao Horvatu
i

je je

prije

pripadao Stjepanu

Zrinski u Medjumurje, te
je obavijestio,

se 24. studenoga
ski

Cakovca zahvaljuje Tomi Nadazdu, sabor odgodjen do 6. sijecnja 1550. Dne 13. prosinca
iz

sto

ga

da

je

ugar-

pi§e opet iz

Cakovca Nadazdu,

NiKOLA 2RINSKI
kako
je

I

TUl^OPOUCl.
je
10.

17?

pukao
2eli
li

glas,

da se

kralj

Ferdinand (poSto

studenoga

1549.

umro papa
ali

Pavao

III.)

popeti na papinsku stolicu (velle pontificatum

romanum assumere),
da
je

se

ne zna, da

je to istina Hi ne.

Osobito se pak raduje
taj

vijesti,

sultan Sulejman ne-

milo potucen od Perzijanaca, te dodaje, da se za
treba

»ogromni poraz« (de ingenti clade)
ban
pred

Bogu zahvaliti. Dne 6. sijeCnja

1550.

imao se
7.

je sastati

ugarski sabor u Pozunu, na koji

je

i

Zrinski po§ao. Uzput pi§e on
kralja u Pozun. SuviSe javlja

sijecnja iz varo§i

Ceprega Tomi Nadazdu, da
i

ide

mu. da su na novu godinu njega
radi

surjaka

mu

Stjepana Fran-

kapana
sa

tuziii

»neprijatelji na§i Qu§ici«

uvrede poStenja

(in

facto honoris), pa da vodi

sobom svoga surjaka

u Pozun.
i i

nunciji Hrvatske Sabor ugarski, na kojemu su po obicaju bili Slavonije, vijecao neko mjesec dana, te je stvorio 78 clanaka, koje je kralj Ferdinand 13. veljaCe u Pozunu potvrdio. Znamenit je clanak peti, kojim stalezi mole, da kralj Ferdinand, ako vec
je

sam ne moie
milijana, tada

staino boraviti u Ugarskoj,

dozove

sto prije

iz

Spanije svoga sina Maksi-

vec priznatoga kralja ce-

§koga, pa da ga ostavi u zemlji kao
upravitelja uz drzavno vijece (ad reipublice

moderationem curandam). Sposu vrijedni jos clanci, koji rade

mena
o

torn,

da

se

izaberu

odbori,
i

koji

ce uredjivati medje Ugarske
nije

Slavo-

prema

susjednim
granica
bi

zemljama.

Za
od-

uredjenje

Slavonije

prema
44.

Kranjskoj izabran

clankom

bor od pet

lica

(biskup bosanski, bi-

skup kninski, Bacani, magistar Mihajlo

Ravenski

i

Andrija

Choron), koji
1.

bi

PODPIS KNEZA

I

BANA NIKOLE ZRINSKOGA.
i

imao zapoceti svoje djelovanje
nja

svibje
5.

u

Samoboru. No najzamasniji
72.,

clanak

kojim se odredjujc »da se
glada, budi od
iz

Snimljen s izprave, izdane od njega u Varazdinu kolovoza 1543. punici udovi Ivana Horvata. Izvornik u arhivu Jugoslavenske akademije. Cita

oni seljaci, koji su se posljednjih go-

se:

dina budi

radi

straha

Nicolaws comes Zrynyens(is) banus m(anu) p(ropria). Snimio prof. Qjuro Szabo.

pred Turcima

Slavonije preselili u

Ugarsku, ako se dobre volje ho6e po-

moraju odpustiti od onih, na Cijim su imanjima da ih ovi ne smiju zadr2avati pod kazan (odredjenom) u Clancima o slobodnom selenju kmetova.
vratiti,
i

Poiunu iznesena bi opet parnica Turopoljaca protiv bana s Bla^om Pogledi(iem, Petrom Dijankovi(Sem Martinom Trclicem veC je 5. sijeCnja bio iznio ponovnu tuzbu pred kralja. Ferdinand je nakon svrSenog sabora 22. veljat3e 1550. u Pozunu izdao nalog onomu odboru, koji je bio odrcdjen Kranjske, da nakon izvrSena posia u Samoboru u za uredjenje granice izmedju Slavonije varoSi Qradcu kod Zagreba sasluSaju svjedoke obiju pru(iih se stranaka, pa da se onda prema izkazu tih svjedoka konaCna osuda izreci uzmogne. Kao odbornici ili kraljevski komesari spominju se ovaj put peCujski biskup Juraj Tompa, kninski biskup Matija ZaOrmu?.a, vara^dinski pod^upan Pavao Ratkaj brdin, kapitan Luka Sekelj od Kevenda arcidjakon (^azmanski Luka. Ti su se zaista poslije, dne napokon zagrebaCki kanonik
Prigodom saborovanja
u

Zrinskoga. Literat Matej Slatinski

i

i

i

i

i

plemicikomu sudcu zagrebaCke fupanije Filipu Horvatu bana Zrinskoga do prvoga lipnja u Zagrebu okupi. od Crnkovca naloXili, da svjedoke Turopoljaca svrSila se je napokon tek pod Dugotrajna parnica izmedju Zrinskoga konac godine 1553. Nije ju dokrajCio redovni sud. nego obraniCki sud, u kojemu su sudje21.

svibnja

sastali

u

Zagrebu,

te

i

Klaie, Hrv.

povj.

111.

(5.)

12

178

FERDINAND

I.

HABSBURGOVAC

(1527.— 1564.).

lovali pouzdanici obiju stranaka,

po imenu zagrebacki

i

gjurski biskup

Pavao Qregorija-

nec, kraljevski personal Mihajlo de Mere, podsudac kraljevskoga dvora rharja, i protonotar kraljevine Slavonije Mihajlo od Ravna. Ovi su bana
i

Toma

de Ka-

sklonili,

da

je

plemicima Turopolja obecao ustupiti kasteo Lukavec sa svima posjedima pravima, te se je podjedno odrekao svih daca, koje su mu plemici dosad morali davati; nasuprot su
Turopoljci odrekli se svake odstete za sve nevolje, progone
i

gubitke, sto su ih kroz tolike
i

Odluku obranih sudaca potvrdio je kralj sto su se ban Zrinski njegovi dosadanji proFerdinand 26. listopada 1553. u Pozunu, na tivnici 12. studenoga sastali u Brezovici, dvorcu literata Ambroza Qregorijanca, te su
godine od banovih sluzbenika
i

Ijudi

pretrpili.

i

pred izaslanicima zagrebackoga kaptola izmirenje

i

proveli.

Ban

je

ustupio
zla.

kasteo Lu-

kavec, a plemici turopoljski odrekli su se svake odstete za pretrpljena

Uz
odolio,

parnicu s Turopoljcima, zasjede sa strane Keglevica, kao
i

i

tuzbe
bi

zaokupile su bana Zrinskoga godine 1550. jos

druge neprilike. Tezko da
kapitan

s Gusicima im bio svima

da

mu

sudac kraljevskoga dvora

i

veliki

Tomo

Nadazdi

nije

bio

onako
iz

odan

Cakovca Tomi Nadazdu: »Novina nemamo gotovo nikakvih. Onoga dana, kad smo se povratili od vasega poglavitoga i velemoznoga gospodstva, doneseno bi nam pismo bosani

stalan prijatelj,

kako

mu

se bijase zavjerio.

Dne

4.

ozujka 1550. pise Zrinski

skoga pase
iz

s

pismom na njegovo kraljevsko
i
i

velicanstvo, koje

smo namah

dalje poslali;
ti

lista

stoje

utanaceno primirje

pak na nas upravljenoga nismo savez sto tvrdje

nista novih stvari razabrali,

nego da

Turci na-

neoskvrnuto drzati«. Iza nekoliko mjeseci,
je u

koje je ban vecinom u

Cakovcu probavio, dosao

Slavoniju
je

Toma

Nadazdi, da izmiri

Zrinskoga

s

poglavitim njegovim protivnicima, kojima se

na posljedku pridruzio sam

surjak njegov, knez Stjepan Frankapan.

Vec

7. lipnja

miri Nadazdi u

Zagrebu bana

s

Bla-

zem Krpicem, godom receni
da
je

a

13.

srpnja sa surjakom njegovim Stjepanom Frankapanom.

Tom

se pri-

Stjepan nagodio sa svojom sestrom Katarinom, doticno sa Zrinskim tako,
i

njima posve ustupio grad Ozalj
i

kasteo Dubovac u zagrebackoj zupaniji, a gradove

Qrobnik, Bakar

Hreljin u Vinodolu, pridrzavsi za sebe do smrti sve ostale
i

gradove u

modruskoj
zatim,
3.

i

zagrebackoj zupaniji, kao
je

Drivenik, Qrizane, Bribir

i

Novi u Vinodolu. Malo
i

ban svomu surjaku polovicu svega blaga pokretnina, sto je Stjepan Frankapan pred dvorskim sudcem posebnim pismom zajamcio. Medjutim nestalni Frankapan predomislio se je brzo, jer vec 1. prosinca 1550. poziva kralj Ferdinand
kolovoza, povratio

Augsburga bana na tuzbu kneza Stjepana, da ucini postenu nagodu (concordiam honejer ce inace kralj nakon povratka svoga sa svojim vijecnicima posredovati, da ne bude krivo ni jednomu ni drugomu. Uza sve to ne bi pravoga sporazumka izmedju njih, te vec 23. sijecnja 1551. tuzi se ban Nikoli Nadazdu na svoga Surjaka iz Ozija ovako: »Hocu da javim vasoj velemoznosti, kako je taj mudri svojak na§ (iste sapiens affinis noster), knez Stjepan Frankapan (assumta cum quibusdam rusticis
iz

stam) sa svojim surjakom,

animositate

sibi

simili)

dosta ludo (temerarie) stao

ziviti.

Evo

je treci

dan, sto je kasteo

nekoga plemica Zitomera dao kradom zauzeti, premda nikojim putom njemu ne pripada. Dosao je k nama onaj plemic s tuzbom, kojemu bi rado zadovoljili, da nam je imati posla
s

manje mudrim covjekom.«

Ban
protiynika
i

Zrinski ne bijase se posve izmirio ni nagodio ni s jednim od svojih brojnih

zavidnika u kraljevstvu, kad su Turci opet krvavo kolo zaigrali. Vec
iz

12.

pro-

sinca 1550. tuzi se on

Rakovca gjurskomu biskupu
krajini,

i

ugarskomu namjestniku Franji

Ilockomu, »kakb Turci na

a narocito Bosnjaci posve zlo drze primirje, dnevice

sve jace
javno
i

te jace

udaraju na kraljevine njegovog velicanstva.« Cine to sada krisom, a sada
je

ocito.

Tako
i

500 Turaka udarilo na Vinodol, grad zagrebackoga biskupa, te zate silu Ijudi odagnali.
i

robilo sve Ijude

stoku, koju su zatekli izvan grada; jednako su oCito navalili na grad

zagrebacke biskupije, po imenu Ivanic,
nili

Suvise su poharali
Zrinski,

i

oplijeje

okolis

gradova Jamnice, Kostajnice, Zrinja

Hrastovice.

Sam ban

kojemu

Pk\L\](t

U

fel^DELJU.

1?9

kralj
jinu

\T

to vrijeme
tolikih

od

neprijateljskih susjeda,

mira dodijelio samo 300 konjanika, ne moze braniti tako prostranu krakao §to su sandzaci bosanski, pozezki, hlivanjski i
ili

hercegovacki, od kojih svaki ima bar toliko, koliko dva

tri

sand^aka u Ugarskoj. »Ako

neka vjeruje va§a preostali gradovi Hrvatske osvojeni biti. I jednako, ako u SlavoCastnost, da ce naskoro niji propadne samo jedan grad zagrebacke biskupije, koja je Turcima skroz na domaku
u Hrvatskoj padne, §to
sa(5uvaj,
i

samo jedan grad uz Unu

Bog

i

prezgodna za pustosenje,

zaprijetit ce s

mjesta citavoj kraljevini Slavoniji ocita propast**

Dne

23. sijecnja 1551. javlja

ban

iz

Ozlja

Tomi Nadazdu: »Dosao
je

je

jucer k
i

nama posebni
je

na§ uhoda, koji boravi u Livcu (in Lewach), te svima svojim silama bili na okupu, prije nego sto silo, da smijeraju ovamo provaiiti. Ne znam ipak, da ii ce poci ovamo ili u Ugarsku. To sam medjutim od drugih
i

kaze, da su bosanski

hlivanjski pasa sa

ovaj snijeg zapao, pa se

razgla-

obaznao, da su zaista
i

bili

na okupu,

da

je

po Turskoj javno proglasena

careva zapovijed, neka se priprave za
rat u nastajno proljece.«

Tezka briga
odagnala
je

za

obranu

kraljevstva

bana sve do grada Vranograca, odakle
pise

Nadazdu

8.

veljace 1551.: »Mi bo-

ra vimo

ovdje u Hrvatskoj u pustim
ni

nasim gradovima, gdje nista dobra

novine ne cujemo; vidimo samo sve

kao opustoseno u domovini* (videmus
saltern deserta quasi

omnia

in patria).

Povod novim bojevima
cima
dali su dogadjaji u Erdelju

s
i

Turjugo-

iztocnoj Ugarskoj, gdje je vladala kraIjica

Izabela sa svojim nedoraslim
i

si-

nom Ivanom Sigismundom
nic
je

gdje

je

svedjer kolo vodio Hrvat Juraj Utise(Martinuzzi). Taj

umni muz,

koji

u jedan

mah

vr§io sluzbu »pokladi

nika, namjestnika

zemaljskoga sudne

ca«,

imao se

je boriti

samo

protiv
bijaSe
i

vlastohlepne kraljice, koja
uzkratila

mu

JURAJ UTISENIC (MARTINUSIUS).
Po
izvornoj
slici, koja se Cuva u vite^koj dvorani grada TrakoSCana (Krofova Dra§kovi(5a).

naslov gubernatora, nego

protiv njezinog rodjaka Petra Petrovi(5a, koji

mu

je

zavidjao, te se otimao
je

za njegovo mjesto. Petrovi(S
bio

tada
kapitan
doljne

2upan

temeSvarski

i

vrhovni

Ugarske,

te

je

radio, da ponizi

svoga mo(Snijega takmaca. Napokon

nije ni sultan

prijaznim

svakom prigodom okom gledao
je

suviSe mo(3noga »brata Jurja«, jer

mu

je

on mogao najviSe smetati, da Erdelj polagano

skuCi, te ga polagano iz vazalne kne^evine pretvori u turski paSaluk.

A da
i

sultan o torn

snovao, pokazao

je

ne

samo

tim, Sto je utvrdjivao

grad Segedin, nego
i

tim, Sto je tra^io,

da

mu

se izruCe tvrdi gradovi

TemeSvar, BeCkerek

BeCej, pa da

si

tako osigura prelaz

preko doljne Tise.

Ba§

te nestalne prilike u Erdelju
misliti,

i

jugo-iztoCnoj Ugarskoj uCiniSe, te je Juraj Uti§eni<*

kako da se s kraljcm Ferdinandom pogodi. Ta njcmu je zgodnije bilo, da upravija Erdeljem u ime Ferdinandovo, nego da vazda strepi od Turaka, ili da ga zbace

stao o tom

ly

IgO

FERDINAND
i

1.

HABSBUl^aoVAC
Napokon
je
i

(1527.— 1564J.

kraljica Izabela
niti

njezini privrzenici.

vecina erdeljskih staleza voljela .pokloi

pod turskim jarmom. Pa sama kraljica Elizabeta nije mnogo marila za to, da se kiti pukim naslovom kao kraljica Ugarske Erdelja, vec bi se skromnijim stanjem, samo da bude posve samosvojna slobodna. bila zadovoljila
se Ferdinandu, nego stenjati
i
i

i

Jos u studenom 1547. bijahu erdeljski stalezi, jamacno

pobudom

Jurja Utisenica, na
i

svom saboru
koji su
ih

u erdeljskom Biogradu

zakljucili,

da se poslju caru Karlu

kralju Ferdinandu,

tada boravili na njemackom drzavnom saboru u Augsburgu, zasebni poklisari, da

sklone, neka se dignu za oslobodjenje Ugarske, te neka se
je

pogode

s

kraljicom Izabes

lom, Ferdinand se

izprva kratio, da ne pogazi nedavno sklopljeni petgodisnji mir

Tur-

cima; tek
s

8.

rujna 1549. sastade se njegov opunomocenik,

vrhovni kapitan Nikola Salm

Jurjem Utisenicem u Nyir Bathoru jugo-iztocno od Tokaja, da ugovaraju o torn, uz koju Erdelj. Medjutim do da odstetu Izabela zajedno sa sinom ustupi kralju svoj dio Ugarske
i

sporazumka
1550. izdao

nije doslo,

a protivnici Jurja Utisenica, na celu im Petar Petrovic, opadnuse
je je

na to njega kod sultana, da kani izdati Erdelj kralju Ferdinandu. Sultan

stoga u srpnju

ferman na

kraljicu,

Petrovica

i

erdeljske staleze, u kojem se

zestoko oborio

na Jurja

i

zahtijevao, da ga pogube.
i

Bojeci se Turaka

Petrovica radio

je

sada Juraj Utisenic svima silama, da svoju na-

mjeru izvede.

U

sijecnju

1551. izjavio je pred erdeljsko-ugarskim stalezima u

Velikom Vaje 3.

radinu, da ih ni on ni kraljica ne

mogu

vise odrzati, pa da ce im potraziti drugoga gopostati.

spodara, ako ne ce zajedno
Ijace

s

Petrovicem Turci

Namah

zatim sastao se

vei

u Dioszegu (sjeverno od Velikog Varadina) s velikim

zupanom Andrijom Batorom
i

Erazmom Teufelom, kapitanom
dinand sto
prije

lakih konjanika u Ugarskoj, pa ih je zaklinjao,
Izabeli
bi

neka Fer-

dade Ivanu Sigismundu zgodnu odstetu za Erdelj
zaostali

naknadu za

miraz, pa neka pripremi jaku vojsku, s kojom ce Erdelj zauzeti.
mirio, poslao
je

Da

u to sultana pri-

mu
i

je

danak

i

uvjeravao ga

je

o svojoj odanosti. Napokon osvanula

u Erdelju

vojska kralja Ferdinanda. Vodio
sluzio, te

ju je

Napuljac Ivan Krstitelj Castaldo, koji

je

od rane mladosti kralja

na glasu bio kao vrstan vojvoda.
1.

svibnja sa 6 do 8000 Ijudi usao u Erdelj, te
klonili

lipnja stigao u

Kolozvar.
kralju.

On Dne

je
4.

na koncu
lipnja po-

su se zastupnici erdeljskih staleza Ferdinandu kao

svome

Deset dana zatim,
i

14. lipnja,

posao

je

Ferdinandov poklisar

Tomo

Nadazdi zajedno sa Castaldom

s

Jurjem

Utisenicem

kraljici Izabeli u

Szasz-Sebes,

kamo

se bijase ona jos u svibnju sklonila. Uti-

senic radio je
i

tom prigodom, da nagoda bude za kraljicu sto povoljnija. Radi toga se je ugovaranje dugo oteglo. Tek kad se proculo, da se primice turska vojska, utanacena
bi
i

i

podpisana

19.

srpnja 1551. u erdeljskom Biogradu konacna pogodba. Izabela ustupila je
i
i

svoga sina caru Karlu kralju Ferdinandu, kao njihovim potomcima Ugarskoj Erdelju drzala. Suvise predala je njima sve, sto je dosada u ugarsku krunu sv. Stjepana. Nasuprot je kralj Ivanu Sigismundu njegovim muzkim potomcima predao slezku
u svoje ime
u ime
i i

i

vojvodinu Opolje kao cesko leno
ta vojvodina izkupi

drzat ce kraljica

i

zajamcio mu godisnji prihod od 25.000 dukata. Dok se od braniborskoga markgrofa Jurja Fridrika, kojemu je bila zalozena, sin joj grad Kosice s jednakim dohodkom. Mladi Ivan Sigismund uzet ce
i

nadalje za zenu jednu kcer kralja Ferdinanda.

I

Petar Petrovic predao

je

svoja posjedoje

vanja Temesvar, Lipu, Beckerek
primio grad
te je
glasili

i

druga mjesta u jugo-iztocnoj Ugarskoj, pa

za njih

Munkac

s

gospostijom.
i

Vec

6.

kolovoza ostavila

je

Izabela se sinom Kolozvar,

sa svojim vjernima

s

Petrovicem

otisla u Kosice,

na sto su erdeljski stalezi pro-

Ferdinanda svojim kraljem.
Erdelj
tolike
s je

Tako je bas Juraj Utisenic najvise doprinio, da je skom u kolovozu 1551. dosao u vlast kralja Ferdinanda. Za
obasuo brata Jurja miloscu svojom; on
da ce

jugo-iztocnom Ugarzasluge
i

Ferdinand

mu

je

oprostio svu dosadanju nevjeru
i

obecao mu,
cast po-

mu
i

ostaviti

biskupiju velikovaradinsku

sve ostale dohodke, ostavio
je

mu

kladnika

imenovao ga erdeljskim vojvodom, a napokon

zamolio papu, da ga uzvisi

POSLJEDNJI DANI JURJA UTISENICA.
na kardinala, §to
jer su
je

181

papa u listopadu
je

i

u^^inio. Ali

uza sve to ipak

mu
i

nije

posve vjerovao,

ga mnogi zavidnici, na Celu im Castaldo, neprestano opadali
se razumjeti, za§to

sumnjicili.

Samo

tako

moie
staldu,
tra2i

Ferdinand jo§
Juraj §to

20. srpnja podijelio tajni nalog

da u slucaju, ako

bi

snovao na propast kraljevu,
i

s

reCenomu Canjime ono uc^ini, §to

probitak kraljev, njegove driave

njegovih podanika.
je
i

UtiSenicevo stanje postade jo§ opasnije, kad

sultan Sulejman pregnuo, da ob-

novi svoju vrhovnu vlast u Erdelju, Ferdinand bijaSe naime sve unatoc savjeta Jurjeva
jo§
tuje,
18.

lipnja
je

da se

njemu Erdelj poklonio

svojemu poklisaru u Carigradu, Malvezziju, zapovjedio, neka otvoreno da je njim zavladao, jer za pravo nije nikad u
i

ot\tur-

skoj vlasti bio, vec je njemu pripadao
jo§
je
i

od smrti Ivana Zapolje; u ostalom
on spreman, da daje sultanu ono,

^

§to su

mu

dosad

placali Izabela

i

brat

Juraj. UtiSenic nasuprot nastojao je iz-

vinjavanjem
niti

i

raznim obedanjima obsje-

sultana, koji bijaSe

vec zapovjedio

rumelijskom beglerbegu
Utisenic pace

Mehmedu

Soi

Ugarsku je danak sultanu u ime Ivana Sigismunda, kao da je on jo§ svedjer gospodar Erdelja, a podjedno uvjeravao je opetovano u likolovicu. da udari na juznu
Erdelj.

poslao

stovima beglerbega Sokolovica,
s

koji je

vojskom vec kod Petrovaradina
da
i

sta-

jao,

je

kao

i

prije

sultanu vjeran;

Erdelj

juzna Ugarska da jos uvijek
taj

QRAD NEHAJ KOD

SENJA.

pripadaju Ivanu Sigismundu, a

nije

oti§ao u tudju zemlju, nego u grad Ko§ice, koji

Grad Nehaj uzdize se na jugu grada Senja na
strmoi, 64 metara visokoj hridini. Sagradio ga je
u polovici XVI.
stoljeca

njemu pripada, da se vjenca
rimskoga
kralja,
koji
je

s

kderju

ne-

kapitan Ivan Lenkovi6.

hrvatski junak

i

senjski

Vet

1550. predlagao je

davno utana^io mir s Turcima. NjemaCki vojnici da su do§li u Erdelj samo
radi nemira, koje su njegovi protivnici

Ivan Lenkovid, da se na onoj hridini jufno od gradu Senja podigne jaka utvrda, da bude branik Senju Citavoj drazi senjskoj. Jo§ iste godine dozvolio ie kralj Ferdin?nd za gradnju te utvrde
i i

pokrenuli;

ali

neSto

njemacike
s

vojske

do 5000 rainskih
da
je

forinti.

Qradnja

bi

zapoCeta go-

vg6

je

opet

otiSlo,

a on ce
i

Bozjom

dine 1551., te se nastavljala kroz vi§e godina. tako

pomoci naci

put,

da
i

zaostale ukloni.

Sva
n\6
i

ta

pisma pisao
s

oda§iljao je Uti§e-

sporazumno

Tomom Nadazdom
mu
i

Castaldom, premda

bija^e

kralj

prigodom dao crkve samostane, koji su stajali izvan zidina grada Senja, da se nebi Turci u njima ugnjezdili. Nijemci su prozvali grcd Nehaj »Der newe Thurnc.
god. 1558. bila dovrSena.
razvialiti
je

Tom

Lenkovi6

sve

ku(ie.

i

saobcio svoju instrukciju

zapovjedio,

da se kloni Saranja
Medjutim
Priob(iiv§i

i

krivih izvjeStaja.

ni kralj ni

UtiSenid nijesu svoje svrhe postigli da zaprijeCe provalu tursku.
bi

Malvezzi kraljevu poruku zatvoren

u crnu kulu na Bosforu,

»jer

poklisari

jamCe za rijeC. zadatu od svojih gospodara*. Beglerbeg da 6e lakSe Erdelj oiistiti od njemaCke vojske, ako bi
tako
je

prvih dana rujna
i

1551.

Sokolovid sa nekih

Mehmed Sokolovid mislio je opet. mu pri tome UtiSenid pomagao. I 40.(KX) momaka kod Petrovaradina

je onda gotovo bez ikakva odpora osvojio gradove BeCej, BeCkerek, Canad Lipu. Dne 15. listopada stajao je vet pred TcmeSvanjemaCkih vojnika pod kapitanom Stjepanom rom, koji je branila posada od Spanjolskih Losonczyjem. Vrstni hrabri kapitan branio je povjereni mu grad tako hrabro, da je

preSao preko Dunava

onda preko Tise, pa
i

i

i

182

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC
Ijudi,

(1527.— 1564.).

Sokolovic za jurisanja izgubio

mnogo

te

napokon

27. listopada

od podsade odustao,

pa natrag k Tisi uzmaknuo.

Kad
Sokolovicu
je

bijahu Ferdinandu

stigli

glasi

o dolazku

i

napredovanju beglerbega Sokolovica

u jugo-iztocnoj Ugarskoj, zabrinuo se za siidbinu svojih ceta u Erdelju.
bile
to,

Buduc da su

se

pridruzile

i

brojne

bosanske

i

slavonske cete pod Ulamabegom, mislio

kralj

na

da
18.

bi

to

ime pisao
bi

je

listopada iz

ban Zrinski sada mogao poduzeti cetovanje u bosanske krajeve. U Beca Zrinskomu, da su mu kranjski stalezi javili, kako su

Turci ostavili krajinu hrvatsko-slavonsku, pa posli k beglerbegu u Erdelj; stoga predlaze,

senjskim kapitanom Ivaban zajedno sa slavonskim kapitanom Lukom Sekeljem kojoj nema vojske, pa vratio Turcima za tolika puSlavoniji. Ali ban neka nista ne poduzme sam, nego vazda sporastosenja po Hrvatskoj

da

i

nom Lenkovicem provalio u Bosnu, u
i

Lenkovicem. Potonji je bas u ovo vrijeme poceo graditi tvrdinju N e h a vise Senja, da tako osigura taj grad od turskoga podsjedanja. Ali Zrinski nije mogao zadovoljiti kraljevoj zelji. Dne 28. studenoga pise Zrinski iz Qvozdanskoga Tomi

zumno

sa Sekeljem

i

j

Nadazdu,

koji

mu

bijase iz

Szasz-Sebesa u Erdelju
jos uvijeke toliko

pisao,

»da

protiv

nade«, kako »na krajini
bosanski, hlivanjski
i

imade

Turaka, kao da
i

nije nitko otisao«.

Turaka ima dobre Pase

hercegovacki kroz citavo

Ijeto

jesen sve dosad stoje na granici, te
ceta, koje redovito ni place svoje

ima dosta brige
ne primaju.

i

truda, da im odolijeva sa

malo svojih

Medjutim

Zasnovana dakle diverzija, kako bi ju imao Zrinski poduzeti, nije bila izvediva. je markgrof Sforza Pallavicini doveo na koncu listopada nekoliko tisuca vojske Utisenic digao pucki ustanak u samoj zemlji. Svu tu vojsku vodili su u Erdelj, a k tomu je Nadazdi duz Morisa u Ugarsku prema Lipi, koju bijase Sokolovic sada Castaldo, Utisenic povjerio hrabromu Ulamabegu, da ju brani s posadom od 5000 Ijudi. Slabo utvrdjenu yaros uzeli su jurisem, a na to su stall podsjedati tvrdinju, u koju se bijase Ulamabeg sklonio sa preostalih 1500 do 2000 vojnika. Ali tom prigodom doslo je izmedju Castalda drugih kai i

i

pitana s jedne strane, a kardinala Jurja Utisenica s druge do opreke, koja se

je

napokon

krvavo

svrsila.
16.

Jos prije vojne,
Castalda, te

listopada u
i

dva sata po noci

bijase Jurjev tajnik

Pesty pohodio.

mu

je

suze

lijuci

Boga za svjedoka
i

gospodar drugo ne snuje, nego da njega
ce
s

pouzdano govorio, kako njegov njegovu vojsku Turcima izdade, jer se nada, da
zazivljuci

pomocu sultanovom sam
premda
je

zavladati u Erdelju.

Bas zato

je

i

namjerice udesio, da su
je toj

neprijatelji osvojili tolika

mjesta u jugo-iztocnoj Ugarskoj. Castaldo povjerovao
prije

po-

tvori,

dva dana

toga u svojemu izvjestaju pohvalio Jurja za
je s

to, sto

se je

toliko Erdeljaca diglo
istinitosti

na noge, pa

mjesta javio to Ferdinandu.

I

taj

nije

sumnjao o
iz

podvale, to manje, sto bijase doznao od nekoga covjeka, sto se bijase
i

Cari-

grada povratio, pa

od nekoga mletackoga trgovca, da se
Turcima. Zato
je

je

Utisenic ponudio, kako ce
inace.

Ferdinandove cete

izdati

ponovno Castaldu izdao nalog: »Ako se
i

ne moze stvari pomoci, neka fratra (Jurja) pretece,
loga krscanstva«.

neka ga

radije

makne

s puta,
i

nego
cije-

da ceka, kako ce ovaj izvesti svoje namjere protiv njega na stetu citave drzave

Sada prigodom podsade grada Lipe jos je jace Castaldo s drugima posumnjao na Dne 22. studenoga ponudio je naime Ulama, da ce predati tvrdju, ako ga puste slobodno s posadom otici. Utisenic zagovarao je odlucno ponudu, da bi se jos prije, nego
kardinala.

zima svane, mogli oboriti na beglerbega Sokolovica, te osvojiti ostale izgubljene gradove u podrucju Tise. Ali Castaldo druge vojvode ne htjedose o tom ni cuti, pace smatrahu Jurjevo pristajanje uz ponudu Ulamovu za novi dokaz njegovih izdajnickih osnova. No vec za nekoliko dana morado§e ipak na to privoljeti, jer su zaredale kise, a
sto
i
i

uz to
se

nije

vojska imala
i

ni

tezkih topova za podsjedanje, kao

ni

dovoljno hrane.
i

napokon

neredovite cete erdeljskoga ustanka pocele razilaziti

Kad su kucama svojima vra-

SMRT JURJA
dati,

UTISENICA.

183

a uz to se io§ proCulo, da se

je

budimski pa§a Alibeg zdru2io s beglerbegom MehLipi,
riie§io

medom
28.

Sokolovicem, da priteku u pomoc
iz

se

je

napokon

i

Castaldo, te
i

je

studenoga pustio Ulamu slobodno

grada

oti(ii.

Naravno, da su sada
s

Castaldo
ih

i

niejo§,
je

govi jo§ jade zamrznull kardinala smatrajuci, da
§to se je Uti§eni6 u noci

je

on sve to skrivio. Utvrdilo

je

nakon predaje Lipe sastao

Ulamom na
4.

tajni

dogovor, kojom

prigodom, kako se

iz

pisma na beglerbega razabira, jedino o torn nastojao, da Turke skloni
i

na povratak jo§ preostalih tvrdinja Bec^eja
kralju:
jati

BeCkereka. Dne

prosinca pisao

je

Uti§eni(i

»Za§to mi nakon predaje Lipe nijesmo neprijateija progonili, te s mjesta poSli osvai

Becej

Beckerek, doznat 6e va§e velicanstvo u svoje vrijeme. Sada su na§e Cete

uslijed dugotrajne
slu2ili,

podsade

i

nepogode vrlo izmorene,

te su vojnici, koji
ili

su ovaj put dugo

puSteni svojim kucama.
bi

Da

li

ce se rat nastaviti

ne, zavisi o odluci
i

vaSega
prije

veli-

Canstva; ako

se htjeio ratovati, morala bi se

nova vojska podici

§to

sazvati

sabor, na koji neka blagoizvoli vase velicansivo
6.

sam giavom

doci.«
i

U drugom

pismu od
bi

prosinca nuka opet kralja, da §to prije sazove ugarski sabor

da odredi, gdje
21.

se

s njime sastao; javlja

mu

nadalje, da je erdeljski sabor

urekao za

prosinca, te da ce
je

naskoro skupiti takodjer sabor za iztocnu Ugarsku. Sutradan

poslap

Utisenic

kralju

svu svoju korespondenciju
sinca
iz

s

Mehmedom

Sokolovicem. Ferdinand odgovorio

mu

je 14.

pro-

Stajerskoga Qradca pismom, u kojemu povladjuje svemu, sto bijase dosad ucinio,

hvali njegovu spretnost, te uznosi njegovu

mo2e ni cime potresti. Napokon ga poziva na sabor, sto ce ga obdrzavati u Pozunu 22. prosinca. Jednako
vjernost, koja se ne

y^

j

_
'

laskavo

bilo je

pismo cara Karla na Jurjevu

zahvalnicu, §to ga bijaSe preporucio papi za
kardinala. »Ti se iztice§«, pi§e car, »svojim
.

X
/

/

/

I^
J
/ I
'

Vx\Cj\'=^*''^^^^'^^^

^-w^^^^/vr^v^

34 ^^

'71^

/
/

/

duhom nad sve svedenike ovoga
ti

vijeka, jer
i

/

braniS kr§canstvo svojim savjetom
,.
.

mi§i.X

PODPIS JURJA UTISENICA.
S izprave
^.,

com
,

protiv bijesa nevjernika.« Medjutim ni
ni

kraljevo

carevo pismo

...

nije

,,,.x

.,

Utisenica vise

u

Cita

se:

narodnom muzeju u BudimpeSti. \ c / * \ *u / rr(ater) thesaur(arius) manu

zateklo na 2ivotu.
Uti§eni(5 bija§e

p(ro)p(ri)a.

nakon predaje Lipe ras-

pustio svoj banderij od 1500 Ijudi, §to ga je kao erdeljski vojvoda vodio, pa je uza se pridrzao tek svoju tjelesnu strazu. Po§av§i zatim na ureceni erdeljski sabor u Vasarhely svratio se je uzput u svoj grad Vinicu (Alvincz). Onamo doSli su takodjer Castaldo Pallavicini, koji su svoje Cete vodili u zimske stanove,
i

pa

ih je

kardinal lijepo primio. Htjeo

ih

paCe

i

sjajno pogostiti u susjednom Biogradu, pa je
i

stoga poslao
i

onamo

najvedi dio svoje tjelesne straze
17.

sluzincJadi.
je

To

su upotrebili Castaldo
i

Pallavicini,

da ga skonCaju. Dne
te je

prosinca jutrom u§lo
i

150 Talijana

Spanjolaca
je

kroz otvorene dveri u grad,
talijanskih
i

zapremilo sve ulaze

vrata; Pallavicini po§ao

sa §est

dva §panjolska Castnika

u predsoblje kardinalovo, a njegov sekretar

Marcos
pisa(iiip

Antonius Ferrari u§ao sa spisima u ruci u njegov
stolom, pa
je

kabinct.

Uti§eni(S

sjedio

je

za

pozvao sekretara da pristupi bli2e, te da mu mu je Ferrari zadao bodeiem dva udarca u zatiljak. Ali jaki, prcmda sedamdesetgodiSnji starac bacio je ubojicu pod stol. U to je provalio Pallavicini sa svojim ortacima, te su ga ranili na vratu lieu. UtiSenid uza sve to nije klonuo, vtt Im je dou spise, a u to
i

preda spise. Kardinal se zadubio

i

viknuo: »Bra(io, §ta radite?*;

ali
i

u to ga
I

je

Monino

iza ledja prostrijelio, na Sto se je svalio

na zemlju uzkliknuvSi: »Isuse
htjeo

Marijo!*

vjerni sluga njegov, koji bijaSe na

buku priskoCio
su

i

pomod prizvati, oboren bi na zemlju; do kraja nijesu ga zatukli, mrtvim. Mercada je na to mrtvomu kardinalu odrezao desno uho, da ga
70 dana lefalo
je

jer

ga driali

mrtvo

tijelo

kardinalovo na

is

kralju poSlju. Kroz tome mjestu, gdje ga bijahu umorili: tek onda

184

FERDINAND

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.).

zakopali su ga kanonici biogradskoga kaptola u grobnici svoje crkve.
stavili su

Na

grobni

kamen
vlasta-

mu

napis:

»Omnibus moriendum

est«

(Svima

je umrijeti).
i

njegovo Smrt Ivana Utisenica imala je kobnih posljedica samo za Ferdinanda Erdelju. Novi vojvoda erdeljski Andrija Bator nije pored svoje danje u Ugarskoj
i

rosti

i

bolezljivosti bio nimalo
je
i

podoban, da zamijeni okretnoga
i

i

neutrudljivoga kardinala.

K tomu
muza,
provala

koji
i

njegove ortake, ubojice onoga narod (narocito Sikulci) zamrzio na Castalda svojim umom i vjestinom umio kroz tolike godine sacuvati Erdelj od turskih je
i i

Napokon je sultan planuo pregnuo, da osveti muza, za kojega je bio uvjeren, da je samo zato nastradao, sto je njemu bio odan. Sultan je stoga odlucio sam opet u rat poci. Dne 27. veljace 1552. javlja ban Zrinski jos vecu silu podici, pace iz Cakovca Tomi Nadazdu, kako svi suznjevi, sto no se iz turskoga robstva vracaju, supustosenja.
i

glasno javljaju, »da ce car turski nastajnoga

Ijeta

izaci

i

pocl

iz

Carigrada« (caesarem
i

thurcarum ad proximam aestatem exiturum
Qjurgjeva svakoga petka navijesta
i

et

moturum ex Constantinopoli)

da se sve do

obznanjuje svima podanicima sirom carstva, neka za dojduci

se svatko pripravi za ratovanje kroz citavu godinu (ad integrum annum).

Ferdinandu

bi|o se je dakle ozbiljno spremiti

rat.

Stoga

je on,

sve jos po

savjetu pokojnoga Utisenica, sazvao ugarski sabor u

sam
je

sa svoja dva starija sina
ili

Pozun za 22. veljace onamo dosao. Sabor, kojemu je pribivao ban
i

1552.,

pace

je

i

Zrinski, stvorio

46 clanaka

artikula, koje je
i

Ferdinand

26.

ozujka potvrdio. Stalezi dozvolili su ratnu

dacu za
da svi

tu godinu,

to

po
i

tri

forinta u

prelati,

magnati

plemi6i imadu osobno poci u rat pod

dva obroka od kmetskoga selista; zatim su odredili, vodstvom kraljevim njei i

plemic od deset gova sina Maksimilijana. Suvise je sabor ustanovio, da svaki velikas kmetova opremi po jednoga konjanika, a dvadeset seljaka po jednoga pjesaka. Ali prvi

obrok ratne dace,

koji se

ubrao u proljecu, iznosio

je

samo nekih

80.000 forinti, cim bi se
zalagati, pa mogla podici samo nei

tek neznatna vojska mogla uzdrzavati. Stoga se je moralo opet uzajmljivati
se je tako financijalno stanje Ferdinandovo jos pogorsalo, a ipak se
dostattta sila. K tomu je Ferdinand malo zatim morao macku, gdje se bijase podigao saski izbornik Mavro,
s

svratiti
i

svoju
je

pozornost na Nje-

gdje

zatim morao ugovarati

protestantima u Passovi.
i

Rat s Turcima u Ugarskoj Erdelju vodio se nego donekle neslavno. Budimski pasa Ali bijase
i

je

stoga godine 1552. ne

samo nesrecno,

jos

u ozujku natrag osvojio Segedin,

koji

su Ugri malo pred tim jedne noci ugrabili, zatim je oteo Vesprim, kojega je posada nakon kratka odpora posluh uzkratila, a onda je redom obladao nekim tvrdinjama u dolini

Medjutim bijase se drugi vezir Ahmetpasa, kojega je sultan imenovao za vrhovnoga zapovjednika, zdruzio s rumelijskim beglerbegom Mehmedom Sokolovicem, te je s vojskom od 50.000 Ijudi posao iz Beograda prema Temesvaru, koji je stao podsjedati
rijeke Ipole.
26. lipnja.

trideset

i

Qrad je branio hrabri Stjepan Losonczy sa 1300 vojnika dva dana; no kad mu je ponestalo hrane zaire, morao se
i

i

250 gradjana kroz
je 27.

srpnja predati.
je

Malo zatim mogla dugo

zauzeli su Turci

i

Lipu, koju

je

kukavni kapitan Aldana ostavio, premda se
i

braniti, jer ju bijase

Castaldo dobro utvrdio

svim obskrbio, potrosivsi na
i

to

150.000 dukata.

Tako

su Turci zauzeli citavu zemlju izmedju Erdelja, Morisa, Tise

Du-

nava, pa su od nje stvorili temesvarski pasaluk, koji su povjerili Kazimpasi.

Castaldo morao je skrstenih ruku gledati podsadu Temesvara pad Lipe. Imao je malo vojske, a ta je bila ozlojedjena, jer nije kroz vise mjeseci dobila place. Kad mu je napokon na kraju lipnja grof Helfenstein doveo nesto pomocnih ceta iz Njemacke, stanje se je njegovo samo pogorsalo, jer nije imao novaca, da dosljake namiri. Stoga su se oni pobunili, pa udarili na Kolozvar na polak ga razorili; jednako su djelomice poharali
i i i i

Biograd. Sibinj spasao se
i

od njihova zuluma samo tako, da su gradjani pograbili za oruzje susjedne seljake u pomoc pozvali. Poradi svega toga narod je u Erdelju bio tako ogorcen, da je volio robovati Turcima, nego dulje gledati u svojoj zemlji njemacke vojnike.
je

TUR5KA PROVALA U SLAVONIJU
koii su,
ruSili.

1552.

185

kako sam Castaldo

javlja, seljake ubijali, te
bili

njihovo imanje grabili

i

ku6e njihove

Da

su tada Turci udarili na Erdelj,

hi

ga nesumnjivo smjesta predobili. Medjuvojvoda Bator obecao naskoro poslati
i

tim sultan zadovoljio se je time, §to

mu

je erdeljski

duzni danak; k tomu se
ioj

je

nadao, da ce Bator opet prizvati u zemlju kraljicu Izabelu

sina

Ivana Sigismunda.

Take
osvajao
je

je Erdelj

ostao

i

ovaj put poStedjen od turske

sile.

No

zato su turske vojvode

§to odluCnije vojevale u Ugarskoj, koja je pripadala kralju Ferdinandu. Alipasa

od Budima

redom gradove, uz koje je vodio put do znamenite tvrdinje Jegra (kao DregBujak dr.). Teda negda skupio je Ferdinand vojsku od 9—10.000 Ijudi (3500 talijanskih pjesaka pod Sforzom Pallavicinijem, 3000 njemackih placenika pod Detritzem, 800 Moravana, neSto domacih hajduka), te joj je imenovao za vrhovnog vojhrvatski kapi^ani (Pavao Ratkaj, Juraj vodu Erazma Teufela. Premda su ovoga ugarski ugarski veliKeglevid drugi) svjetovali, da ne zametne boja, dok ne stignu veliki topovi ka§i sa 7000 momaka, on se je ipak upustio 9. kolovoza s AlipaSom u boj kod Palasta
hely. Sag, Qjarmat,
i
i

i

i

jugoiztocno od Scavnice. Ali u
vatskih kapitana
je

dvodnevnom boju

bi

posve porazen. Vecina ugarskih
je poslije

i

hri

poginulo. Nijemci s Detritzom su se razbjegli, a Teufel, Pallavicini

4000 vojske dopanuli su suzanjstva. Pallavicini izkupio se
fela poslali su u Carigrad, gdje

sa 16.000 dukata; Teui

ga

je

sultan

dao

usiti

u koznatu vrecu

baciti u

more. Hr-

o torn krscanskom porazu ovo: »Vojska kralja Ferdinanda od turskoga ba§e Herrelt zvana, s njih kapitanom Erazmom Teiffel, kojega Ugri imenuju Matijas Ordeg, na Palaste ali Plesivice pobijen be. V (o)noj vojske boju poginu
vatski Ijetopisac
je
i

Vramec zapisao

vnogo dobrih vitezov, pusek, orozja, k boju dostojna. Biskup vacki Augustin Sbardalat vmorjen v (o)nom boju be. Turci po boju gradi Dergelt, Qjermar, SeSen i okolu ostale
gradi, kastele
i

imenja zavje§e«.
poci,

Nakon razsula Ferdinandove vojske mogli su Turci
zauzeo
a zatim
je

kamo

su

htjeli.

Vec

4.

rujna

Alipasa jako utvrdjeni grad Solnok na Tisi, kojega se posada bijase razbjegla;
vezir Ahmet, sjedinivSi se s Alipasom,
i

je

stolnobiogradskoga

druge sandzake,
i

s

prizvavSi smederevskoga, peCujskoga, vojskom od 100.000 momaka 9. rujna do§ao pod
i

grad

J e

ga

r,

da ga osvoji

tim

si

otvori put u sjevernu Ugarsku. Ali
iste

taj

grad branio

je

junacki Stjepan

Dobo
i

sa 2000 momaka, kojima su pomagale
polijevajuci ih

zene

i

djevojke, bacajuci
juriSa (osobito

na Turke kamenje
14.

kipucom vodom. Nakon mnogih zaludnih
18.

AhmetpaSa, da grada ne ce uzeti, te dize Junac^ki Stjepan Dobo imenovan bi poslije od kralja Ferdinanda
listopada) ubijedi se

listopada podsadu.

erdeljskim

vojvodom

mjesto Batora. Medjutim bijaSe io§ na pocetku listopada do§ao u Ugarsku sa 11.000 njemaCkih vojnika saski izbornik Mavro. pa se je utaborio kod Qjura, gdje je nekoliko tjedana
stajao,

dok

je

vezir zemlju ostavio.
u Ugarskoj tijekom godine 1552. stradalo je
i

Za turskoga ratovanja

hrvatsko kra-

nakon svrSetka sabora u Pozunu povratio u Slavoniju, gdje je onda zajedno s kapitanima Lukom Sekeljem Ivanom Lenkovi(iem mnogo radio, da pripravi povjereno mu kraljevstvo za odpor protiv Turaka. U to ime nalazimo ga sad u Kri^evcima, sad opet u Ormu^u u §tajerskoj. OsoIjevstvo, a poglavito kraljevina Slavonija.

Ban Nikola

Zrinski bijaSe se

i

bito gradjani slobodne ob(Sine

bio ni dovoljno utvrdjen,

niti

je

Qradca kod Zagreba bili su zabrinuti za svoj grad. jer nije imao dostatnu posadu. Obcina je stoga vi§e puta §iljala poda se pobrine za obranu grada. Lenkovi(iem
I

klisare (Mateja Slatinskoga) pred kralja zaklinjaju(^i ga,

Ferdinand

je

na to zapovjedio banu Zrinskomu, da zajedno sa Sekeljem
je

poCne utvrdjivati Zagreb, a za troSak ustupio
se je pobirala od

kralj

sav dohodak od tridesetine, koja
i

gradjana na brdu Qradcu. Zrinski, Sekelj
svibnja 1552., da zapodnu
obeciali su,

Lenkoviif sastali su se dona§li
ni

du§e u Zagrebu

16.

posao;

ali

nijesu

dinara

(neque
fo-

obulum) za troSak. Tek gradjani
rinti;
ali

da ce za utvrdu svoga grada doprinijeti 200

je

to bilo premalo, pa je stoga

ban odredio, da se Citava stvar iznese pred

186

FERDINAND
je

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564).

hrvatsko-slavonski sabor, koji
je

on sazvao za Duhove na
ali

5.

lipnja

one godine. Sabor se
je

u ureceno vrijeme

ili

nesto poslije sastao;
izgubljeni,

sto je zakljucio, nije poznato, jer su spisi

toga sabora zametnuti

ili

Znade se samo za jedan zakljucak, da
ali ni

dozvolio nesto

drva

i

vapna za utvrdjivanje gradova,

to nije izvrseno.
i

Dan

poslije

sastanka bana Zrinskoga sa Sekeljem

Lenkovicem, naime
zavrsio

17. je

svibnja
iz-

1552. izvijestio je on o

svemu svoga

prijatelja

Tomu Nadazda. Ban

svoje

nakon svrsena dogovora gospodin Sekelj posao u Susjedgrad, a gospodin Lenkovic u Kranjsku; ja cu pak sutra rano otici k svojim cetama u Rakovec. Stigli su nam naime glasi, da je bosanski pasa s jakom silom u Levacu (Livacu); Malkoc
je

vjesce ovako: »Tako

pak, koji je boravio u Bosni, te je sada postao

sandzakom

u Hlivnu, takodjer je spreman, Culi

da ovih dana provali
je
iz

u

Hrvatsku-ili Slavoniju.

turska vojska sakuplja oko Osijeka, pa ce ona izaci na pustosenje«.

smo to, da se druga I Luka Sekelj javljao
i

Ormuza

21.

svibnja Nadazdu:

Turske, pa su javile pod najtvrdju vjeru, da

vackoga (Livackoga) polja. Pozegu) stoji u Pozegi, ali ne s mnogo njih. Da li ce oni svoje sile sjediniti poci na put s topovima gdje bi ih trebalo ocekivati, nije poznato«. Mnogo potanje javlja vec ban Zrinski u svojemu pismu, sto ga je iz Novih Dvora u Medjumurju 30. svibnja pisao knezu Petru
i
i

»Ovih su se dana Lenkoviceve haramije povratile iz je bosanski pasa sa 5000 Ijudi sasao do LeUlamabeg (kojemu bijase sultan jos 1550. podijelio sandzak

Keglevicu: »Bosanski pasa

s

mnogo

ceta dosao je na Hlevacko polje, te je stanovite to. . .

pove

i

druge spreme u Qradiskom brodu u ladje ukrcao
koji

Neprijatelj Turcin odlucio

je,

da podsjedne

od gradova, kao Sisak, Kostajnicu

ili

Ustilonju (Hwsthylowyna), pa da

ga osvoji. Buduci dakle cujemo, da tolika opasnost

velemoznost pozvati
pripravna
i

i

ovim gradovima, duzni smo vasu opomenuti, da svoj grad Ustilonju svim potrebitim tako providi
prijeti
i

obskrbi, ako neprijatelj dodje pa ga podsjedne, sto

neuredjena«. Jamacno je cazmanskoga preposta Jurja Heresinca, zatim
i

Bog odvratio, da ne zatece vas neban ovako opomenuo upraviteija zagrebacke biskupije
zagrebacki
kaptol
i

napokon

mladoga

Petra Erdeda.

Ban

se je Zrinski ozbiljno spremao, da doceka tursku vojsku, koja se je u svibnju

1552. na granici

Hrvatske
ih

i

Slavonije skupljala.
i

On

je

ocekivao, da ce Turci udariti budi
prevarili, te su provalili u

na Kostajnicu budi na Ustilonju
Podravinu, gdje
nije nitko

Sisak.

Medjutim Turci su ga

ocekivao.

Tu

je

u Podravini bila povjerena obrana kapitanu

Luki Sekelju, kojemu bijase

kralj

Ferdinand

jos 22. prosinca 1548.
i

predao nekadanje Ernu-

stove (a poslije Kegleviceve) gradove Koprivnicu, Qjurgjevac
placu od 2000 rajnskih forinti drzi u njima svoje cete
i

Prodavic, da uz godisnju

sluzbenike.
i

Kao kapitanu Kopriv-

nice bilo je Sekelju braniti takodjer Qrabrovnik (Qorbonog)

Viroviticu, koja je najdalje

dopirala u tursku krajinu.

Jos
i

8. lipnja

pise Zrinski iz

Cakovca Tomi Nadazdu: »Pase
ali

hlivanjski,

hercegovacki
je

pozezki stoje na

Levackom
ih

polju sa svojim

cetama; pasa bosanski pak

u Pozegi.

Kako cujemo, zovu

neprestano u Ugarsku,

se oni krate, vec se ovdje na sve

mo-

guce nacine pripravljaju. §ta snuju, nije izvjestno; mi dovoljno bdijemo i brinemo se za obranu ovoga kraljevstva, ali nas je odvise malo. Koliko je do nas, ne cemo nista propustiti, sto bi se

kroz vise tjedana; na kojemu
bi

za obranu kraljevstva«. Poslije toga ne javlja nista Slavonije, ban tada obdrzavao sabor kraljevina Hrvatske izabran protonotar Mihajlo Ravenski, da ide pred kralja, pa da mu izlozi necinilo (potrebitim)
bit ce

da

je

i

voljno stanje ovoga kraljevstva

i

veliku opasnost, koja

mu

prijeti.
iz

Medjutim
Zrinski iz

je

Ulamabeg
te

u

drugoj polovici srpnja 1552. iznenada

Pozege krenuo
pise

na sjever u Podravinu,

banuo pred grad Viroviticu.

Vec

1.

kolovoza

ban

Cakovca: »Prosle subote (30. srpnja) obci je neprijatelj Turcin podsjeo grad Viroviticu, te neprestano udara zestoko na nju (illudque in horas strictissime et sine intermissione oppugnatur). Grad Viroviticu branio je Juraj Brodjanin s nekih petdeset hara-

PAD VIROVITICE

1552.

187

glasnike kapitanu mija. On je jos prije, nego §to su Turci grad zatvorili, poslao pisma Luki Sekelju, moleci ga za pomo6. Medjutim su Turci zauzeli franjeva^ki samostan pred gradom, te iz njega stali sipati topovska zrna na gradske zidove, koji su i onako stari
i

i

troSni

bili.

Juraj Brodjanin nije radi toga
i

mogao

docekati pomo(inih ceta, koje
poslao, vec je
iz 2.

mu

bijaSe

Sekelj pod
viticu

Ratkom Malicem Petrom Besedicem Ulamabegu. Dne 4. kolovoza javlja Sekelj
(2.
isti

kolovoza predao Virou Virovitici, prcdali

Varazdina Tomi Nadazdu: »Pro§le su
ijudi, koji

srijede

kolovoza) oni posve nevaljaiii (nequissimi)

su

bili

grad u ruke Ulamabega. Sada
gunci, koji su
iz

Ulama ne
utekli,

radi drugo,

nego daje

cistiti

jarak gradski. Bje-

onoga boja ovamo
je

govore, ^to Bog odvratio, da ce

(Ulama) za

kratko vrijeme podsjesti Koprivnicu, te
opet Sekelj: »Turcin se
pobrinuo, da
se spali kasteo Qrabrovnik (Qorbonog),

ju osvojiti*.

Dva dana

poslije, 6.

kolovoza

— javlja

pa je onda podsjeo tvrdjicu Prodavic (Prodawyz, Virje). Odavle pa iz Qjurgjevca pobjegao
ijudi
je

veci dio nevoljnih
je tolik

preko Drave; stoga
i

strah

obladao Koprivnicanima

samim Varazi

dincima, da bi tezko ostala
njih,

petina od

kad mi ne

bi

ovdje

bili.

Grad

i

varo§ Koprivnicu
jer,

odlucili

smo
vodi

braniti,

sobom mnogo lumbarada, samo ako budemo
kazu,

kako

Turcin

mogli na to skloniti haramije

i

ostale

neplacene

Ijude,

koje

smo

uzeli
i

za

placu«. Istoga dana javljao je

Zrinski
je

Tomi Nadazdu
vitica pala, te

iz

Rakovca, da
ju

Viro-

da su

»ne silom, nego
njoj
je

dobre volje kraljevske haramije u
stojeci

neprijatelju

predali.
(Se

Sto se
se
i

ondje dogodilo, dogadjat

u bu-

du6e« (non

vi,

sed spontanea volutante

haramiae
derunt.
accident).
se,

regii in

eo habiti hosti tradi-

Quae
I

hie acciderunt,
i

futurumque
na
sve
velii

Zrinski

Sekelj pozurili su

da

tu

nesrecu

razglase
i

KRALJ

I

CAR hKROlNAND

I.

strane, ne

samo
i
i

kralju

ugarskim

kaSima, nego
Kranjcima, pa
lih

Lenkovicu, Stajercima

Izvorna slika u ambraSkoj zbirci umjetniCko-historiCkoga dvorskoga muzeja u BeCu.

ostalim stale2ima osta-

austrijskih pokrajina.

Pad
sljedica
6.

Virovitice stra§no bi se bio

kosnuo hivatskoga naroda.

te bi

za kraljevstvo, da nijesu u

isti

mah

stigle

i

povoljne

vijesti.

U

imao nemilih poistome pismu od

kolovoza, u kojemu Zrinski obznanjuje pad Virovitice. javlja on podjedno, da jc mladi knez Petar Erdedi osvojio turski grad Veliku (Kraljevu Veliku). te u nju stavio hrvatsku
posadu.

O

tom
i

javlja

i

hrvatski kroniCar
i

Vramec za godinu
i

1552.:

»Qospodin Peter Rr-

devdi po?,ga
i

popali grad GradiSko
i

Veliku porobi

popleniti vCini.

Dober dobiCek vitezove

dobra srca odnesoSe*. Isthuanffi pripovijcda potanje, kako jc Rrdedi. ogorCen pustoSenjem Turaka u Podravini, skupio od svojih slu?.bcnika podanika lijepu
junaci jaki, mo(ini
i

Cetu,

pa slo2iv§i se s kaptolskim kapitanima u Sisku, s knczoni Jurjem Frankapanom Slunjskim drugima, te skupivsi main mornaricn od §ajka ili nasada, spustio se niza Savu
i

u turskc krajeve. Vodja

mu

je bio

poznati vec junak

Marko Tomasovic. NahrupivSi

izne-

188

FERDINAND
najprije na Qradisku, a

I.

HABSBURQOVAC

(1527.— 1564.).

nada
rosi

onda

pri

povratku na Veliku, spali

i

razvali

oba grada

i

va-

uz

njih,

Turaka

sila

poubi, suvise zarobi
i

mnogo

Ijudi

i

stoke, a osobito konja, pa se

kopnenim cetama gotovo bez ikakvog gubitka kuci drug njegov, knez Juraj Frankapan Slunjski, vrativsi se sa slavodobitnoga cetovanja bas na vratima grada Stenicnjaka nastradao. Udarila ga
slavodobitno zajedno sa sajkasima
povrati. Nesreca je

samo

htjela,

da

je

strijela

i

s

mjesta ostao mrtav.
taj

Bas
dina.

pohod kneza Petra Ejdeda bio

je

i

uzrokorn, da se

je

Ulama morao brzo
ili

povratiti iz Podravirie, pa tako nije

mogao

ni misliti

na podsjedanje Koprivnice
posli

Varazna
nj

Vec

8.

kolovoza pise Sekelj, da su Turci od Prodavica
ali

na Qjurgjevac,

te

udarali kroz sest sati;
i

junacka posada odbijala

ih

je

tako hrabro, da su poginule stai

vojvode. Napokon je Ulama nakon zaludnog jurisanja ostavio grad novite turske age krenuo jugo-zapadno prema Domanjkusu (versus Sanctum Dominicum) kod Belovara, pa ce, kako jedan pribjeg kaze, na povratku uzeti redom Cazmu, Dubravu, Ivanic, Sisak nai

pokon Kostajnicu.
I

zaista je
i

Zrinski, Sekelj

Ulama osvanuo pred Cazmom ili Zacezanom, prije nego su Erdedi mogli onamo pohitati. U gradu bila je malena posada od dvadeli

setak

Ijudi,

sve biskupskih sluzbenika,
otvorili,
te

koji su bill
I

tako prestravljeni, da su
i

s

mjesta grad-

ska vrata
se, te

se Ulami predali.
i

cuvari kastela

varosi

D

u b

r

a v e prepali su
bi

su kasteo zapalili
ili

razvalili,

pa se razbjegli na sve strane. Napokon razasut
i

tom

prigodom

od Turaka

ili

od vlastite posade

Keglevicev kasteo
je

Us

t

i 1

o n

j

a,

sve do-

sad predstraza grada Siska. Sve to dogodilo se

u

dva

tri

dana, jer su Turci jos u prvoj

polovici kolovoza ostavili Slavoniju, pa se sklonili u pozezki sandzak.

Vec 16. kolovoza obavijestio je ban Zrinski mladoga kralja Maksimilijana potanko o netom minulim dogadjajlma u tuznoj Slavoniji. I 21. kolovoza obznanjuje ban iz Krizevaca Tomi Nadazdu Franji Bacanu, da su Turci nedavno ostavili kraljevinu Slavoniju, ali da su medju inim osvojili grad Cazmu »u srcu ove kraljevine« (in regni huius visceribus), pa da ce odatle uzslijediti »posvemasnje opustosenje ovoga kraljevstva« (totalis huius regni desolatio). Javlja nadalje, kako je cuo, da su Stajerska Kranjska ustale na noge, pa da se je kod Optuja skupilo nekih 4000 Ijudi; stoga je on molio kralja, da poslje vojsku recenih pokrajina u Slavoniju, jer bi se samo onda, kad bi se ta vojska zdruzila sa svima cetama, koje borave u zemlji, moglo pomisljati, da se Cazma Turcima preotme. Ban sam dosao je sa placenicima ovamo u Krizevce, pa je okupio oko sebe cete kraljevine Slavonije, koliko ih je nakon potonjega poraza pribrati mogao; ali te slavonske cete tako su vojevati. Malo dana zatim, 25. kolovoza, pisao uboge, da ne ce moci dugo u taboru stajati je sam kralj Ferdinand iz Beca banu Zrinskomu kao odgovor na njegov izvjestaj o posljednjoj turskoj provali. »Tuznim srcem podnosimo«, pise kralj, »sto nam pises, da je Cazma oteta; ali sto se je dogodilo, ne moze se uciniti kao da se nije dogodilo. Ipak treba se pobrinuti, da se s Bozjom pomoci opet sto prije predobije, sto je izgubljeno. Glede onih pjesaka, koji su bill odredjeni za obranu grada varosi Dubrave, pa su sramotno mjesto ostavili, premda su primili placu, pobjegli, gdje god kojega od njih uhvatis, postupaj s njima prema krivnji njihovoj. Sto se pak tice tvojih plemenitih sluzbenika, koji unatoc tvojemu nalogu nijesu htjeli gradu varosi priskociti u pomoc, hocemo da ih sa Lukom Sekeljem Petrom Erdedom pozoves pred vojnicki sud, da oni radi primjera ne ostanu nekaznjeni. Sto nam pises, da su se pa§e vec kuci povratile, drago nam je; no buduci da su se vec vojska Luke Sekelja tebi pricete slavonske na noge digle, pa se je druzila; buduci da nadalje nas senjski kapitan Ivan Lenkovic u Zagreb dolazi, pa se onamo nase cete iz Koruske Kranjske spremaju: to bi se vi morali sporazumjeti, te po moguci

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

nosti pokusati,

da neke gradove, kako

vam

se cinilo bude, neprijateljima opet oduzmetc,
i

narocito pak Veliku,

Cazmu

i

Moslavinu, da se
kralj bana,

vrijeme zaludo ne gubi

i

da troskovi ne

budu u

tutanj«.

Napokon poziva

da pomaze na svaki nacin upravitelja zagre-

rURSKA PROVALA DO VARA^DINA
backe biskupije
i

l55l
varo§i.

ife

zitelje

Dubrave

pri

obnovi njihovog grada
sile

i

»Nalazemo

ti

i

pozi-

vamo

te«,

zavrsuje

kralj.

»da sve svoje

skupi§ (ut

omnes

tuos nervos intendas), da

se nikakvo zio ne dogodi kraljevini Slavoniji*.

Na koncu

dakle kolovoza 1552. stajao
i

je
i

ban Zrinski u Krizevcima,

te se je
i

spremao,

da Zajedno sa Sekeljem Lenkovicem, kao s cetama iz Kranjske, Koruske Stajerske uzvrati Turcima za netom proSlu provalu. Medjutim nijesu ni Turci mirovali, vec su skupljali sile za nova cetovanja. Dne 28. kolovoza javlja neki vojvoda iz Krizevaca Luki Sekelju, da se bosanski pasa
i

Malkocbeg
je

nijesu u

Bosnu
je

povratili,

nego da su se
ili

utaborili

kod

Trnave

(blizu

danaSnje Nove Gradiske), dok
zapovjedio,

Ulamabeg

u Pozegi, pa da su namjestili

topove u Velikoj. Sultan im

daili Zagreb osvoje

da se za

uzicu objese
i

(ut

aut Zagrabiam adimant aut sese laqueo suspendant), a kad

Zagreb, da navale na majdane gospodina bana.

U

to

ime dao im
s

je

u

uzmu pomoc jedan sandzak

mnogo
i

janjicara

i

Cim Ce nastati mladj (facto novilunio),

mjesta ce poduzeti, sto su

namjerili.

Buduci da ovoga mjeseca obdrzavaju nekaki post (ieiunium quoddam), ostat ce

dok se ukaze mladi mjesec. I sam ban pise 6. rujna iz Rakovca kapitanu Lenkovicu o turskim pripravama. Bosanski pasa utaborio se je u Trnavi, Malkocbeg u volove, kojima ce topove vuci. Ba^indolu, a Ulamabeg stoji u Pozegi, pa traze konje Turci smjeraju ravno na Sisak, onda ce udariti na Zagreb, ako radi nepogodna vremena
mirni
tihi,
i

ne

bi

dina.

mogli sobom povesti topove, onda ce cetovati prema Zagrebu ili sve do VarazBan stoga moli Lenkovica, da sve to saobci stalezima Kranjske Koru§ke, pa da
i
i

i

oni pohitaju, »da ne bi neprijatelj iznenada nahrupio
vini

nepripravne zatekao, pa ovoj kralje-

kakav poraz zadao (ne hostis ex improviso veniens nos imparatos reperiat, regnoque huic cladem aliquam inferat). »Ako bi se 5ete one gospode (iz Kranjske KoruSke) Stajeraca (jer ovima smo pisali) s nama zdruzile, mogli bi s Bozjom pomocu neprijatelju Mi smo sa svima svojima ovdje na odoljeti. te ga od granica ove kraljevine odbiti.
i
i i

okupu*.
(iivao

I

poslije je Zrinski

kroz citav mjesec rujan neprestano stajao na
i

strazi,

izvjes-

vapio za pomoc. Dne 13. rujna javljao je iz Cakovca, da je o turskim kretnjama banovca Qa§para Gusica poslao pred kraija, neka ga potanko obavijesti o velikoj opasnosti, jer cim prodje ovaj mjesec (rujan), neprijatelj ce se podici, te udariti ili na Zagreb
u Slavonji
zato,
ili na Kostajnicu. Ban Cuje, da se kralj na nj srdi, premda ne zna za§to; mo2da »§to nas jedan nije i§ao na deset« (quod uno contra decern non ivimus).

Medjutim sva izvjesca
Stajerske, Kranjske
i

i

svi vapaji

bana Zrinskoga

ostali

su bez uspjeha. Cete

iz

KoruSke, koje se bijahu u kolovozu podigle, opet su se iza nekoga
ostao u Slavoniji, ve(5
su ban Nikola
i

vremena

raziSle;

pa(3e ni Lenkovici nije

je

u Hrvatskoj nastavio

iz-

gradnju tvrdjice Nehaja kod Senja.

Tako

kapitan

Luka Sekelj sami
je

ostali

na braniku kraljevine Slavonije. Prvih dana listopada 1552. desio se
a Sekelj u Gjurgjevcu, gdje
s
i

ban u Krizevcima,
pa§a

je

pregledavao svoje

Cete.

kad

je

najednom bosanski

Ulamabegom MalkoCbegom nahrupio na Slavoniju, te u tinji Cas proletio zemljom do Vara2dina. Tek na VaraZdinskom polju zaustavili su ga Zrinski Sekelj, te su ga prinudili, da nakon nekoliko okrSaja 3. 4. listopada uzmakne prema Cazmi, te se povrati
i
i

na tursko zemljiSte.
kraija

O

toj

provali

i

okr§ajima

izvijestili

su ban

i

kapitan vet

4.

listopada

vaScmu veliCanstvu, da prvoga dana ovoga mjeseca (listopada) su se re«iena tri pa§e (bosanski, Ulama MalkoC) podigli, te kroz predjel Herbochya zvan vi§e Koprivnice provallli, pa su onda tre(iega dana ovoga mjeseca na VaraZdinskom polju uCinili nalet (excursionem) sve do grada Vinice do broda na Dravi, koji se zove ZavraC (Zawrachya). Kad sam la ban Zrinski, stojeCi s pla(ieniCkim Cetama u Krifevcima, doznao za tu provalu, smjcsta sam se digao
Ferdinanda
iz

Varai^dina ovako:

»Mozemo sada

obznaniti

i

i

te

danju

i

noCu

s

boka

te

vojske
s

hrlio,

da

prije

nje

stignem na Vara2dinsko
i

polje,

gdje

sam takodjer po mojim silama
kraljevstvu poslu2io, koliko
je

ovomu tu2nomu Boilom pomoCu vaSemu veliCanstvu do mene bilo. Ja pak Luka Sekelj bio sam pozvan u Gjur-

i90

Ferdinand

i.

habsburqovac

(1527.— i564.).
vojske, obskrbio

gjevac na pregledavanje ceta, pa kad
krajiske gradove
vojsci).

prema potrebi, Tako sam trecega ovoga mjeseca
(in
i

sam obaznao za dolazak sam s ostatkom svojih ceta pa
stigao

sam one

pohitao u susret (turskoj

amo
smo

u Varazdin, bas

kad se

je neprijatelj
i

vec sa svoga naleta u svoj tabor
svoje cete

stationem) vracao, pa
mogli.

smo onda ban
Ali

ja

zdruzili

borili se protiv neprijatelja, koliko
sile,

velicanstvo

vase znade

za nase nedostatne
telju odolijevati.

s

kojima ne

mozemo

ni

pod

koji nacin
bill

Da smo
koliko

imali pri ruci primjerene

cete,

tako prejakomu neprijabismo vasemu velicanstvu
i

bijednoi svojoj kraljevini lijepo posluzili,

premda

zarobljenici kazu,

da

je

Turaka

bilo

do

10.000

Ijudi. Ali

smo mi

s

nasim silama jnogli razabrati,

bilo ih je

jedva vise od 6000.

reci, da neprijatelj nije iz vase kraljevine odnio mnogo plijena, niti da je odimanja oko Varazdina u pripoveo sa sobom roblja. On je doduse nekoliko sela gorju do grada Vinice razorio, te je prosle noci ovdje kod Varazdina nocio; ali je danas u Koprivnici. Kako ce kroz ona mjesta proci jutro uzmaknuo posao prema Ludbregu

To mozemo
vise

i

i

i

i

koliko ce stete nanijeti, o
ljenici

tom ne mozemo sada
kiici

nista pisati. Ali

kako neki
razici,

odlicni zarob-

dok joj ne stignu zapovijedi od njezinog cara«. Dva dana zatim izlaze ban Zrinski u pismu na zagrebackoga biskupa Pavla Qregorijanca, pisanom 6. listopada u Cakovcu, vec potanje o svojoj
kazu, ta se vojska nakon povratka

ne ce tako dugo

pobjedi na Varazdinskom

polju.

Bosanski pasa

s

Ulamom

i

Malkocbegom

dosli su s ne-

odakle su posli na cetovanje do Vinice

brojenom vojskom pod Varazdin, pa su se onda 3. listopada u selu Biskupcu utaborili, Zavraca na Dravi. Ban je medjutim, cuvsi za
i

dolazak Turaka, smjesta ostavio Krizevce, te sa svojih 700 konjanika tako brzo jasio

prema Varazdinu, da

je

Turke prestigao,

te se

sklonio u kasteo

Marusevac na Varazdin-

na to jedan dio neprijateljske vojske udario iz Biskupca prema Vinici Zavracu, ban je na nj iz zasjede udario u bijeg nagnao. Tom je prigodom mnogo Turaka palo, a jos vise dopanulo suzanjstva; suvise je ban oslobodio sila krscanskoga
polju.

skom

Kad

je

i

i

roblja.
je s

Tim

je

druge strane

ban takodjer zaustavio dalje prodiranje neprijatelja prema Stajerskoj. U to iz Gjurgjevca dosao Sekelj sa svojim konjanicima, pa su nakon poi

novnih navala potisnuli Turke
svladati, jer su
bill
i

preslabi.

Varazdinskoga polja na iztok. Do kraja ih nijesu mogli Uza sve to, sto pobjeda krscanska nije bila podpuna, ipak
s

se je na daleko

siroko razglasila nedaca turskih pasa.

Cak

u talijanskoj kronici Omiskoj

zabiljezeno je za godinu 1552., kako su u lirvatskoj
tri

mjeseca rujna (listopada) razbijena
i

sandzaka turska, po imenu Malkocbeg, Ulamabeg kako je tom jos jedan sandzak prigodom poginuo jedan sin Ulamabega. Takodjer Isthuanffi opisuje potanko provalu poraz turski. On pripovijeda, da je turska vojska provalila kraj Krizevaca, Kalnika i Varazdinskih toplica na Varazdinsko polje, ali da se je ondje nasla izmedju dvije vatre: s jedne strane oborio se je na nju Sekelj iz predgradja varazdinskoga, a s druge ban
i i

Zrinski, koji
nulo,

se bijase zaklonio u Marcanskoj dolini kod Vinice.
i

Turaka

je

mnogo
je

izgi-

medju njima

neke vojvode, na celu im

najstariji

Ulamin

sin,

Dzafer, kojega

po-

gubio Ivan Margitic, konjanicki castnik u ceti bana Zrinskoga.
Ni nakon odlazka
jos u
triju

pasa

iz

Slavonije nije bilo mira na krajini. Turci bijahu naime

kolovozu namjestili

posebnoga sandzaka
i

u

osvojenoj Cazmi,

te

mu
je
li-

pridodali krajeve uz Ilovu

Pakru sve do pozezkoga sandzaka. Novi sandzak imao
13.

1400 pjesaka

i

konjanika, te se je neprestano zalijetavao u preostalu Slavoniju. Jos

stopada pise Zrinski kralju Ferdinandu: