You are on page 1of 12

HUMAKA PLOA

Humaka ploa pronaena je na Humcu kod Ljubukog. Duga je 68 cm, visoka 60 cm i iroka
15 cm, napravljena od krenjakog kamena modrulja koji nije bio pogodan za klesanje jer su
uoljiva oteenja uzrokovana dlijetom. Tekst je uklesan spiralno od invokacije u lijevom
gornjem uglu du etiriju strana do sredine, organiziran u dvanaest redova razliite duine,
tako da se hodajui oko nje tekst lako mogao itati.

Transliteracija teksta glasi:


U IME O(T)CA I S(I)NA I S(VE)TAGO D(U)HA SE C(R)KI
A(RHAN)(E)LA MIHAILA A ZIDA U(S)KRSMIR
SIN BRET UPI ?RUC I (E)NA EGA P(AV)ICA

Tekst bi trebalo razumijeti ovako:


U ime Oca i Sina i svetoga Duha. Ovo je crkva arhanela Mihjla, a zida ju Ukrsmir, sin
Breta, upi ?ruc, i ena njegova Pavica.
Na Humakoj ploi nalaze se 23 rijei, ukoliko se polazi od pretpostavke da nazal ima
samo grafijsku vrijednost ili ako se smatra nastavkom za 3. l. mn. asigmatskog aorista.U svom
tekstu Marak Vego navodi 25 rijei gdje slovo A predstavlja samostalnu rije u slubi veznika
ispred pokazne zamjenice SE, a nazal predstavlja zasebnu rije koja bi se trebala razumjeti
kao JU. Milan Nosi navodi da tekst Humake ploe ima 24 rijei.
On nazal tumai kao JU, a grafem A koji je Vego vidio (transliterirao) kao samostalnu
rije pripaja rijei duh to bi bilo ispravno, jer je iza njega klesar uklesao jednu uspravnu crtu,
te njome odvojio invokaciju od ostalog teksta. Iznad skraenih rijei nisu uklesane title to je
vidljivo na Humakoj ploi i na fotografiji.
Ime Mila Rupi, Nosi i Niki transliteriraju kao Mihovil, dok Vego transliterira kao
Mihailo (Mihajlo).
U ovom diplomskom radu transliteracija imena prihvaena je od Vege, a objanjenje za tako
transliterirano lino ime pronaeno je u Etimologijskom rjeniku hrvatskog ili srpskog
jezika.
Ime Mihailo nastalo je od biblijskog linog imena Mihail i to itanje prema Skoku vrijedi i za
pravoslavce i za katolike (Skok 1971-1973: 420).

HUMAKA PLOA | 1

FONETIKA I FONOLOGIJA
Uvidom u tekst Humake ploe dolazimo do odreenih spoznaja razvoja vokalnog
sistema od praslavenskog do starobosanskog jezika. Izjednaavanje jerova, denazalizacija i
glasovne promjene samo su neke

od pojava koje su se deavale u historiji jezika, a

osvjedoene su u tekstu koji je predmet istraivanja. Analiza e obuhvatiti sve


fonetsko/fonoloke osobitosti koje pokazuje Humaka ploa. Paleografsko istraivanje e biti
izostavljeno, ali e biti zadrana panja na glagoljinim grafemima koji se nalaze na natpisu
Humake ploe.
SAMOGLASNIK U
Tekst Humake ploe poinje samoglasnikom U koji vodi porijeklo iz praslavenskog jezika, a
u naem tekstu je u funkciji prijedloga. U staroslavenskom jeziku ovaj prijedlog je glasio V
i slagao sa akuzativom i lokativom. Na Humakoj ploi stoji uz imenicu koja je u akuzativu.
Prijedlog U umjesto stsl. prijedloga V na Humakoj ploi predstavlja utjecaj
starobosanskoga jezika na stsl. Normu toga vremenskoga perioda. Prijedlog V u ovome
obliku javlja se u Povelji Kulina bana, te u drugim bosaninim tekstovima iz kasnijega
perioda. Zakljuujemo da postoji staroslavenska i starobosanska norma, jer se oba prijedlona
oblika pojavljuju u istome dokumentu.
NAZALI i
Indoevropske grupe vocalis + n, m + consonantis i vocalis + n na kraju rijei na
praslavenskom terenu su se u izvjesnim, ne uvijek tano odreenim sluajevima, razvile u
nosne samoglasnike i .Imenica ime i prisvojni pridjev Bret uklesani su bez nazalnog
, to upuuje na kasnije datiranje Humake ploe.
Razvoj rijei ime odvijao se ovako:
prasl. *im > stsl. im > stbos. ime > bos. ime
Denazalizacija nazala zapoinje u drugoj polovini X vijeka u svim slavenskim jezicima, a ve
u XI vijeku nazala nije bilo bar u nekim dijalektima bosanskog, hrvatskog, crnogorskog i
srpskog jezika. Nazal u bosanskom jeziku je dao e, to je karakteristika svih junoslavenskih
jezika.Pored denazaliziranog na Humakoj ploi uklesan je i stranji nazal koji nije
denazaliziran.

HUMAKA PLOA | 2

Upravo ovaj nazal kod istraivaa izaziva nedoumice, pa zbog toga lingvisti i filolozi
Humaku plou vremenski smjetaju u kraj X i poetak XI vijeka (Vego).
U svim transliteracijama (Vego, Rupi, Nosi) nazalu daje se vrijednost rijei ju koja
predstavlja A jd. line zamjenice ona. Istina, u stsl. jeziku nazal bio je nastavak za A jd.
ove zamjenice, ali se postavlja pitanje da li je kao nastavak mogao imati vrijednost cijele
rijei.
U ovom radu polazi se od pretpostavke da nazal na Humakoj ploi moe imati ili samo
grafijsku vrijednost ili vrijednost nastavka jer stoji uz glagol zida.
Nazal u stsl. jeziku bio je nastavak za prvo lice jednine prezenta i tree lice mnoine
asigmatskog aorista. Ako bi se shvatio kao nastavak za prvo lice prezenta, onda bi umjesto
prisvojne zamjenice ega morala stajati prisvojna zamjenica moja da bi tekst bio koliko
toliko logian. Objanjenje bismo mogli traiti kod glagola zida u treem licu asigmatskog
aorista, pa bi trebalo itati: a zidae Uskrsmir sin Breta i njegova ena Pavica.
Meutim, S. Damjanovi i J. Hamm u historijskim gramatikama eksplicitno navode da se
asigmatski aorist tvorio od glagola ija osnova zavrava na suglasnik, tj. od glagola sa nultim
sufiksom i od glagola sa sufiksom -n-, dok R. Bokovi ne navodi eksplicitno takvu tvorbu,
ali daje primjer glagola ii u 3. l. mn. koji glasi id (upor. 2. i 3.l.jd. ide, 2.l.mn. idete).
Ukoliko se nazalu da samo grafijska vrijednost postavlja se pitanje ta je klesar ponukalo
na takav in, tj. da li je klesar bio pismen ili nije bio pismen pa je Humaku plou klesao sa
ve napisanoga predloka iz kojega je moda izostavio koji grafem ili rije. Do danas nam
paleoslavisti nisu dali odgovor na ova pitanja.
POLUGLASI (jer) i (jor)
Poluglasi su bili samoglasnici nepotpunog obrazovanja: redukovani kako u pogledu svog
kvaliteta (neodreene boje, individualno neizraziti) tako isto i u pogledu svoga kvaniteta
(krai od obinih kratkih).U stsl. jeziku postojali su meki ( / jer) i tvrdi ( / jor) poluglasi
koji su naslijeeni iz praslavenskog jezika. Mogli su biti u jakom i slabom poloaju.

(jer) vodi porijeklo od praindoevropskog kratog *, a (jor) od praindoevropskoh


kratkog * (praind. > ; praind. > ).

U X vijeku dolazi do izjednaavnja jerova, da bi se u XI vijeku prestali izgovarati, ali su


uvani u pisarskoj tradiciji u svim bosaninim dokumentima srednjovjekovnog perioda.
HUMAKA PLOA | 3

Uobiajeno je bilo pisanje mekog jera , kao pisarska manira dijaka srednjovjekovnog
perioda. Humaka ploa specifina je po tome to je njen klesar koristio tvrdi poluglas , i ta
specifinost ovaj spomenik vezuje za glagoljicu.
VOKALNO R
Vokalno r na Humakoj ploi uklesano je samo jednom u rijei Ukrsmir. U stsl. jezik
voklano r naslijeeno je iz praslavenskog jezika. Obiljeavalo se na dva naina r, r.
Praslavensko vokalno r vodi porijeklo od indoevropskog r, ali nije njegov neposredni
historijski kontinuant, dijeli ih baltiko-slavenska faza sa ir, ur.
praind. + r > r
praind. + r > r

U stsl. jeziku po nainu pisanja nema razlike izmeu r i r i izmeu r i r: jednako se


piu sve vokalske vrijednosti u rijeima kao: krst. (Vukovi 1974 : 98).

JERI
Jeri je samoglasnik koji je u staroslavenskome jeziku naslijeen iz praslavenskoga jezika.
Nastao je od praindoevropskog dugog samoglasnika u (praind. > ).
Na Humakoj ploi nije uklesan samoglasnik , ali su uklesane rijei koje su u stsl. jeziku u
svom sastavu imala ovaj samoglasnik, a to su rijei sna i cki koje su u stsl. jeziku
umjesto vokala i imale .
U stsl. jeziku imamo oblike rijei u nom. jd. sn i crky, dakle pretpostavljamo da je vokal y
je imao funkciju vokala i.
Razvoj rijei sin iao je sljedeim redom:
lit. sns > prasl. *sn > stsl. sn > sin
U stsl. jeziku skraivane su sakralne rijei, a u starobosanskome jeziku i druge vrste rijei,
osobito u tekstovima koji nisu pripadali crkvenoj upotrebi.
Skraena rije oznaavala se titlama, tj. posebnim znakovima koji su se pisali iznad rijei. Na
Humakoj ploi iznad rijei nisu uklesane title. Rije sin klesar je skratio isputajui
HUMAKA PLOA | 4

samoglasnik i, to je u skladu pisanja kraenica u staroslavenskome jeziku. Kontinuitet


pisanja skraenica nastavljen je i u starobosanskom jeziku. U dijelu teksta sin Bret klesar
je uklesao samoglasnik i na mjestu , te zakljuujemo da je y ve u ranoj fazi
starobosanskoga jezika zamijenjen samoglasnikom i.
Samoglasnik i u starobosanskom jeziku srednjovekovnog perioda egzistirao je i naporedo sa
jerijem. Humaka ploa poznaje zamjenu jerija samoglasnikom i to moe biti i jedan od
argumenata da Humaka ploa potjee iz XII stoljea.
GRAFEM ERV
Na Humakoj ploi grafem erv je uklesan samo jednom u rijei ala.Starobosanski jezik
nije imao ortografski znak kojim bi se oznaio glas , pa je taj znak preuzeo iz glagoljice, tj.
glasovna vrijednost erva u starobosanskom jeziku bila je i . U istoj glasovnoj
vrijednosti pojavljuje se i u Povelji Kulina bana, kao i u drugim starobosanskim
tekstovima.
GLAGOLJINO E i T
Samoglasnik e uklesan je etiri puta (ime, se, Bret, ega). Svaki put uklesano je glagoljino
e (), dok je suglasnik t uklesan u dvije rijei jednom kao irilini grafem, a jednom kao
glagoljini grafem. irilino t uklesano je u pridjevu stago, a glagoljino t u imenu
Bret. Meutim, pojavnost nazala i glagoljinih grafema e i t navode istraivae da
Humaku plou smjeste u kraj X ili poetak XI vijeka.
PALATALIZACIJE
Sklonosti velarnih suglasnika da se asimiluju prema susjednim mekim samoglasnicima iza
njih, osobina je praslavenskog jezika od najstarijih vremena. Asimilacijom velarnih
suglasnika prema prednjonepanim samoglasnicima obiljeena su tri perioda u razvitku
suglasnikih promjena:
najstarije promjene u smislu prve palatalizacije,
prilikom dobijanja novih prednjonepanih samoglasnika nastajale su
ponovo promjene velara ispred njih, druga palatalizacija,
HUMAKA PLOA | 5

isti suglasnici se prema mekim vokalima mijenjaju u postpozitivnom


poloaju (progresivno djelovanje vokala), trea palatalizacija.
Prva je regresivna palatalizacija glasovna promjena koja se vrila u sljedeim uvjetima:
k, g, h + e, i, , , > , (< d), + i, itd.

Pr.

Do prve palatalizacije dolazi u rijei ena jo u paslavenskome jeziku:


praind. *gwen- > prasl. ena > stsl. ena > ena

Trea progresivna palatalizacija glasovna je promjena koja se vrila u sljedeim uvjetima:


i, , + k, g, h + vokal (osim y, , u) > c, z, s

Treu palatalizaciju na Humakoj ploi nalazimo kod imenice oca.

Pr.:
N jd. otk
G jd. otka

c > otca
GUBLJENJE SUGLASNIKA
Druga glasovna promjena koja se javlja kod imenice otac u kosome padeu, jeste gubljenje
suglasnika. Suglasnik /t/ se naao ispred afrikate /c/ koja kao svoj prvi dio sadri elemente
glasa /t/. Na taj nain dolazi do udvajanja suglasnika /t/ sa onim /t/ iz afrikate i njihovog
svoenja na jedan, onaj koji je u afrikati.
Pr.:
otca

> oca

HUMAKA PLOA | 6

MORFOLOGIJA
IMENICE
Imenice nae gramatike slino definiraju.Promjenu imenica nalazimo u najstarijem
slavenskom knjievnom jeziku (Damjanovi 1984:86). U gramatikama staroslavenskog ili
opeslavenskog knjievnog jezika nailazimo na temeljite informacije o sistemu deklinacije
imenica (substantva), ija promjena obuhvata tri gramatike kategorije:
roda (genus)
muki (masculinum) rab, no, gost, med, kamy,
enski (femininum) ena, dua, kost, loky, mati i
srednji (neutrum) selo, polje, im, otro, slovo;
broja (numerus)
jednina (singularis) rab, ena, slovo,
dvojina (dualis) raba, en, sloves i
mnoina (pluralis) rabi, eny, slovesa;
padea (kazus)
nominativ (nominativus) rab, ena, slovo,
genitiv (genitivus) raba, eny, slovese,
dativ (dativus) rabu, en, slovesi,
akuzativ (accusativus) rab, en, sloveso,
vokativ (vocativus) rabe, eno, sloveso,
instrumental (instrumentalis) rabom, enoj, slovesm,
lokativ (locativus) rab, en, slovese;
Na Humakoj ploi uklesano je jedanaest imenica od kojih se imenica sin pojavljuje u dva
oblika. U radu e biti analizirane po redosljedu kako su uklesane na ploi.Imenica ime u
staroslavenskom jeziku se mijenjala po konsonantskoj n-promjeni imenica srednjeg roda.
Ova promjena je karakteristina po tome to u nekim padeima (genitiv, dativ, instrumental i
lokativ) pred gramatikim morfemima dolazi do proirenja osnove sa -en- po kojem je
promjena i dobila ime. (Pr. G jd. im-en-e > imene)
U staroslavenskom jeziku ova imenica je u nom. jd. imala oblik im, a razvoj je iao
sljedeim redom:
prasl. *im > stsl. im > bos. ime

HUMAKA PLOA | 7

Na Humakoj ploi staroslavenska imenica im uklesana je u obliku A jd. i njen nastavak je


. Kod imenica srednjeg roda formalno se podudaraju N, A, i V u sva tri broja (Damjanovi
2005:89), a da se kod ove imenice radi o akuzativu ukazuje prijedlog u.
Imenica otac u staroslavenski jezik je naslijeena iz praslavenskog. Njen staroslavensi oblik
u nom. jd. je otc, a razvoj je iao sljedeim redom:
lit. otkos > prasl.* otk > stsl. otc > bos. otac
Na Humakoj ploi ova imenica ima oblik G jd. jo-promjene oca i kod nje su vidljive dvije
glasovne promjene (usp. Poglavlje: Fonetika i fonologija).
Imenica sin uklesana je dva puta, jednom u N jd. sa nastavkom , drugi put u G jd. sa
nastavkom a. U stsl. jeziku ova imenica je glasila sn, razvoj je iao sljedeim redom:
lit. sns > prasl. *sn > stsl. sn > sin
U stsl. jeziku imenica sn mijenjala se po u-promjeni imenica mukog roda.
Na imenice koje su se mijenjale po u-promjeni snano je utjecala promjena imenica oosnove, to potvruje i oblik sna. Naime, oblik G jd. ove imenice nema genitivni nastavak
u-promjene, nego genitivni nastavak imenica o-promjene.
Tako na Humakoj ploi nije uklesan oblik G jd. u-promjene sinu kako odgovara stsl.
normi, nego oblik sina, to predstavlja utjecaj starobosanskoga jezika na staroslavensku
normu.
Imenica duh na Humakoj ploi ima oblik G jd. o-promjene i njen oblik glasi dha.
Imenica crk se u stsl. jeziku mijenjala po v-promjeni imenica enskog roda.
Na Humakoj ploi ona je neuobiajeno skraena, tj. isputeno je voklano r i njen oblik
glasi cki. Kod ove imenice nije vidljiv utjecaj imenica a-promjene jer ona ima nastavak N
jd. v-promjene , iako je dolo do prelaska jerija u i.
Neke imenice ja-osnove u N jd. imaju nastavak i, meutim, imenica crk nema platalnu
osnovu, te je sigurno da ona ima deklinaciju po v-promjeni.
Imenica Mila je vlastito ime koje je na Humakoj ploi skraeno. Ima oblik G jd. opromjene imenica mukog roda.
Ime potie od gr. biblijskog linog imena M i trebalo bi ga itati kao Mihail (Skok
1971: 420).

HUMAKA PLOA | 8

Imenica Ukrsmir vlastito je ime, ime ktitora crkve. Na Humakoj ploi uklesana je u obliku
N jd. O-promjene imenica mukog roda. Ime bi u svojoj osnovi trebalo imati rije krst. U
staroslavenskom jeziku ova rije glasila je krst, to predstavlja ogromnu razliku u usporedbi
sa imenom Ukrsmir. Naime, uoljivo je da u imenu nije vokalno r iz rijei krst to moe
upuivati da ime u svojoj osnovi nema rije krst.
Imenica upa ima oblik D jd. upi.
Znaajno kod ovog oblika jeste

to da imenica nepalatalne osnove ima nastavak i, tj.

nastavak za D jd. imenica palatalne osnove, a ne nastavak - koji je prema staroslavenskoj


normi bio nastavak za D jd. imenica nepalatalne osnove.
Pojava kod koje dolazi do izjednaavanja nastavaka palatalne i nepalatalne osnove, u kojoj
preovladavaju nastavci imenica palatalne osnove, karakteristina je za kasnije period, te se
moe uzeti kao jo jedan argument da Humaka ploa datira iz XII vijeka.
Imenica ?ruc izaziva najvie interesa i diskusije kod istraivaa Humake ploe, tj.
najdiskutabilnije pitanje je koje je prvo slovo.
Po nekima to je U (Vego), a po nekima V (Rupi). Klesar je iznad ovog slova uklesao jednu
kosu liniju, vjerovatno kao znak upozorenja da je tu dolo do neke greke.
Fra Bonicije Rupi pretpostavlja da je prilikom klesanja dolo do oteenja ploe pa je bilo
nemogue zavriti zapoeto slovo. Dalje u svom tekstu navodi toponim Vrulja koji
povezuje sa upom ije je ime uklesano na Humakoj ploi.Pitanje povezivanja toponima
Vruc sa Humake ploe sa toponimom Vrulja prilino je diskutabilno, tj. u historijskim
gramatikama nije zabiljeen razvoj suglasnika c u suglasnik lj.
Imenica ?ruc je u N jd. JO-osnove imenica mukog roda. U stsl. normi nastavak za N jd.
imenica JO-osnove bio mehki poluglas (), a ne tvrdi kao to je sluaj na Humakoj ploi.
Meutim, nakon to su jerovi izjednaeni i nakon to su se prestali izgovarati predstavljali su
samo pisarski manir. U cijelom tekstu Humake ploe klesar je klesao samo tvrdi poluglas,
iako je za bosanicu bilo uobiajeno pisanje mehkog jera, dok je tvrdi jor bio karakteristika
glagoljice.
Imenica ena uklesana je bez samoglasnika e kojeg je klesar, vjerovatno, ispustio.
Ima oblik N jd. A-promjene imenica enskog roda. Kod ove imenice vidljiva je prva
palatalizacija, o emu je bilo govora u prethodnom poglavlju.
Imenica Pavica je uklesana bez dva slova a i v.

HUMAKA PLOA | 9

Na ploi je vidljivo udubljenje na mjestu gdje bi trebala stajati ta dva slova, pa je klesar,
vjerovatno zbog nemogunosti da ih u takav prostor uklee, taj prostor ostavio prazan.
Ime Pavica je tvorenica, na korijen Pav- dodan je mocijski tvorbeni sufiks ica. U tekstu
Humake ploe ima oblik N jd. A-promjene imenica enskog roda.
U junoslavenskim jezicima sufiks -ica je glavni deminutivni nastavak kod imenica enskog
roda na a u N jd., a njegovo deminutivno znaenje je praslavensko (Bokovi 2000: 276).
Meutim, raspored deminutivnog nastavka ica u junoslavenskim jezicima poklapa se
potpuno sa rasporedom ovog nastavka u mocijskoj slubi, tj on je bio osnovni nastavak i za
deminuciju i mociju (Bokovi 2000: 277).
GLAGOLI
Glagol zidati
PRIDJEVI
Pridjevi su nesamostalne rijei koje stoje uz imenicu i imeniki upotrijebljene rijei i odreuju
ih po kakvu svojstvu.U gramatikama staroslavenskog jezika nailazimo na informacije o
sistemu deklinacije pridjeva, gdje su oni mogli imati neodreenu ili odreenu slubu te su
prema tome imali dvije promjene: neodreenu ili prostu i odreenu ili sloenu.
U tekstu Humake ploe nalaze se dva pridjeva, jedan dekliniran po sloenoj, a drugi po
prostoj promjeni.
Pridjev svet (< prasl. *svt) deklinirao se po sloenoj promjeni, u tekstu Humake ploe
ima oblik G jd. U staroslavenskom jeziku padeni oblici sloenih pridjeva tumae se kao spoj
imenikog i zamjenikog oblika. U gradnji sloenog oblika ne sudjeluje cijela zamjenica,
nego samo ono to je u njoj gramatiko.
Njegov oblik za G jd. trebao bi glasiti sveta+jego, s tim to ovo j nije ono iz osnove, nego
ono koje premouje zijev, a ego je gramatiki morfem (Damjanovi 2005: 109).
Na granici osnove i nastavka dolo je do promjene, tj. nakon ispadanja intervokalnog j
saeta su dva kratka vokala a i e u jedan dugi , pa je dobijen oblik svetgo.
Zbog sakralnog znaenja pridjev je skraen, pa imamo oblik stago.
Interesantno je da kod tvorbe sloenog pridjeva u njegovom zamjenikom dijelu (-ego) nema
utjecaja narodnog jezika kao kod zamjenice ega, to je potpuno razumljivo jer se ovaj oblik
koristi u invokaciji.
Pridjev Bret stoji uz imenicu sin koja je u N jd., starijeg je oblika (Breta) i dekliniran po
prostoj promjeni.

HUMAKA PLOA | 10

Sufiks - koriten je za tvorbu pridjeva od linih imena, a kao primjer navodi se primjer
Bret sa Humake ploe (Bokovi 2000: 383).
To je nekadanji pridjev bret(<brt), breta, breto izveden od skraenog linog imena Bret
< Brt < Brtislav. Ovaj oblik ima posesivno znaenje pridjeva Bretov.
Prisvojni pridjevi u stsl. jeziku su imali samo neodreeni oblik koji se tvorio tako to se
uzimao oblik formalno jednak s nominativom.Prisvojni pridjev Bret ima isti oblik kao i
prisvojni pridjev ban zabiljeen u Povelji Kulina bana.
ZAMJENICE
U staroslavenskom jeziku zamjenice se, prema tome da li se morfoloki razlikuju ili ne
rezlikuju po rodu, dijele na line i neline.
Linim zamjenicama u stsl. jeziku smatraju se zamjenica za prvo lice az, za drugo lice
ty. Za izraavanje treeg lica upotrebljavale su se pokazne zamjenice, najee on ona
ono i i ja je.
U stsl. jeziku prve su se mijenjale po tvrdoj, a druge po mehkoj zamjenikoj deklinaciji.
Znaenje im se sve vie pribliavalo, pa se nominativ svih brojeva i rodova zamenice i
prestaje upotrebljavati i tako dolazi do sklonidbe on, ego, emu. Na Humakoj ploi uklesane
su dvije zamjenice, zamjenica treeg lica jednine za muki rod ega (G jd.) i pokazna
zamjenica se (N jd.).
Zamjenica ega (jega) u N jd. imala je oblik on, u stsl. jeziku mijenjala se po tvrdoj
zamjenikoj deklinaciji. G jd. ove zamjenice glasi ego, to odgovara mehkoj varijanti.
Oblik jego je genitivni oblik pokazne zamjenice i, koja je imala paradigmu po mehkoj
varijanti. Kako su se znaenja pokaznih zamjenica on ona ono i i ja je pribliavala i
prestala upotrebljavati to je dovelo do sklonidbe on, ego, emu, tako je oblik jego ostatak
pradigme pokazne zamjenice i.
Na Humakoj ploi imamo sintagmu na jega (njegova ena), genitivni oblici anaforike
zamjenice jego imaju prisvojno znaenje kada stoje iza imenice.
Meutim, u tekstu koji je predmet istraivanja imamo uklesan oblik ega (jega) to
predstavlja utjecaj narodnog govora na staroslavensku normu.
Zamjenica se u stsl. jeziku bila je pokazna zamjenica za srednji rod.U tekstu Humake
ploe javlja se u obliku N jd. koji odgovara staroslavenskoj normi.

PRIJEDLOZI
Prijedlozi su rijei koje povezuju rijei ili stavljaju rijei u meusobne odnose.
HUMAKA PLOA | 11

Veina staroslavenskih prijedloga stigla je iz praindoevropskog, a manji broj iz praslavenskog


jezika.Prijedlog u u staroslavenskom jeziku glasio je v i slagao se s akuzativom i
lokativom. Na Humakoj ploi ovaj prijedlog je vokaliziran o emu je bilo govora u poglavlju
o fonetici i fonologiji.
VEZNICI
U staroslavenskom jeziku nije uvijek jednostavno odvojiti veznike od estica.
Veznici / estice i, a nekad su sluili za uspostavljanje veze meu rijeima, a drugi put za
izraavanje znaenjskih nijansi.
U tekstu Humake ploe veznik i slui za uspostavljanje veze meu rijeima, a veznik a
za uspostavljanje veze meu reenicama.
Analiza vrsta rijei na Humakoj ploi pokazuje izjedanaavanje padenih nastavaka tvrdih i
mehkih osnova, vidljiv je utjecaj glavne promjene imenica mukog roda na imenice koje su se
mijenjale po u-deklinaciji, te utjecaj narodnog govora na stsl. normu.
Na osnovi uvida u tekst Humake ploe, ako posmatramo vrste rijei koje se pojavljuju u
natpisu, moemo konstatirati, da je Humaka ploa sastavnica spomenika koji pripadaju
historiji bosanskoga knjievnog jezika.

HUMAKA PLOA | 12