Sveuilite u Zagrebu

Hrvatski studiji
Odjel za hrvatski latinitet

Pristup latinskom tekstu

Prirunik za studente

Zagreb, 2015.

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

Osnovno naelo za rad s latinskim tekstom

Cilj uenja latinskoga nije razlaganje reenice na osnovne dijelove. Gramatika je analiza samo
sredstvo dolaenja do cilja, a on se sastoji u potpunom razumijevanju reenice pri prvom itanju, kao
to razumijevamo i reenicu na hrvatskom. Naravno, to je vjetina koja se stjee postupno i polagano.
Poetak itanja znai i susret s prvom rijeju. Premda ta rije u reenici ima samo jednu funkciju, mi
jo ne znamo koja je ona. To e nam otkriti ostatak reenice.
Ako npr. reenica poinje rijeju "Grad...", moemo pretpostaviti da je ona subjekt. Meutim, ako se
reenica nastavlja "Grad su zapalili...", vidimo da je predikat u mnoini, i shvaamo da prva rije ne
moe biti subjekt, jer se ne slae s predikatom. Prema tome, mi smo proitavi rije "Grad..." nesvjesno
"znali" da ona moe biti u nominativu ili u akuzativu, i da o tome ovisi njezina funkcija reenici. No,
tek kad smo doli do glagola pokazalo se da je ta rije objekt.
Na isti nain moramo razmiljati i o latinskom jeziku. Ako reenica poinje s "Oppidum...", mi emo
mirno nastaviti s reenicom, ne isputajui iz uma mogunost da je taj oblik nominativ ili akuzativ, pa
emo kad doemo do glagola iskoristiti tu spoznaju. Nerijetko e tek zadnja rije u reenici "povezati
sve konce".
To je jedini put do uinkovitog razumijevanja latinskog teksta.

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

Predikat
Predikat je element koji dri reenicu na okupu. On moe biti na samom kraju reenice idui kroz
reenicu do predikata sakupljamo informacije, a kad do njega doemo, cijela se reenica spaja u
smislenu cjelinu. Nositelj je predikata glagol.
Glagolske oblike koji imaju lice zovemo i finitnim oblicima, a one koji
nemaju lice zovemo glagolskim imenima.
Finitni su oblici nositelji predikata, a glagolska imena imaju druge slube.
Nositelj predikata (finitni oblici)
indikativ
imperativ
konjunktiv

Signal za predikat:
finitni oblik (ima lice)

Glagolska imena (nisu nositelji predikata)

infinitiv
particip
gerund
gerundiv
supin

Vjebe
1.

Podcrtajte ravnom crtom glagolske oblike nositelje predikata, a valovitom crtom glagolske oblike
koji nisu nositelji predikata. Navedite glagole od kojih dolaze svi ti oblici.
a. Caesari renuntiatur Helvetiis esse in animo per agrum Sequanorum et Haeduorum iter in
Santonum fines facere, qui non longe a Tolosatium finibus absunt, quae civitas est in
provincia.
b. Ibi Ceutrones et Graioceli et Caturiges locis superioribus occupatis itinere exercitum
prohibere conantur.
c.

Hac oratione adducti inter se fidem et ius iurandum dant et regno occupato per tres
potentissimos ac firmissimos populos totius Galliae sese potiri posse sperant.

2. Zaokruite oblike koji mogu biti predikati:

sumus, fumus, tetigimus, quominus, promimus, mimus, demus

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

Valentnost
Valentnost odreuje to jo uz glagol mora stajati u tekstu
kako bi reenica bila potpuna.
S obzirom na valentnost, glagole dijelimo na:

Glagoli s obzirom na valentnost:

- nevalentni
- jednovalentni
- dvovalentni
- trovalentni

1. nevalentne

2. jednovalentne

3. dvovalentne

4. trovalentne

npr. snijei

npr. spavati

npr. imati

npr. davati

ne treba mu nijedna
nadopuna

mora se rei:
- TKO spava

mora se rei:
- TKO/TO ima
- KOGA/TO ima

mora se rei:
- TKO/TO daje
- KOMU/EMU daje
- KOGA/TO daje

Glagol i elementi koji zadovoljavaju njegovu valentnost (subjekt, komplementi, objekti) ine
reeninu jezgru.

Vjebe
1. Odredite valentnost sljedeih glagola: odjekivati, darovati, kupovati, naljutiti se, crvenjeti, stanovati,
pjevati, htjeti, bjeati.
Valentnost glagola pronalazimo u RJENIKU. Iz ondje navedenih primjera zakljuujemo to stoji uz
koji glagol.
Latinski i hrvatski glagoli nemaju uvijek jednaku valenciju. Npr. Aediles ludos curant prevodi se "Edili
se brinu za igre / o igrama", premda je u latinskome isti akuzativ.
Vjebe
1.

Pronaite, pomou rjenika, znaenja i valentnost navedenih glagola. Navedite za svaki glagol
pitanja koja se nameu uz pojedina znaenja i primjere iz rjenika koji pokazuju koji oblici daju
odgovore na ta pitanja:
damno, removeo, studeo, praetermitto, possum

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

Subjekt, kopulativni glagoli, komplementi

Svi glagoli osim bezlinih imaju subjekt, koji se s glagolom slae u licu i broju.
Npr. jednovalentni glagoli imaju samo subjekt:

Dvije su osnovne skupine dvovalentnih glagola: prvi su od njih

kopulativni glagoli. To su glagoli ija valentnost trai dva
nominativa: subjekt i komplement. Subjekt izrie ono o emu se

Signal za subjekt: nominativ

Signal za komplement subjekta:
nominativ

govori, a komplement daje subjektu neko svojstvo ili ga neim imenuje.

Najei je kopulativni glagol sum ("biti"), a ostali su kopulativni glagoli pasivni.

Kopulativni glagoli: sum (je)sam, videor inim se, nominor imenovan sam, appellor, dicor
nazivan sam, creor uinjen sam, deligor izabran sam, declaror proglaen sam, putor, ducor,
habeor smatran sam itd.
Komplementi se esto ne prevode nominativom, ve instrumentalom ili izrazom za+akuzativ.

Aristides iustus appellatur. Aristid je nazivan pravednim.

Servius rex deligetur. Servije e biti izabran za kralja.

Vjebe
1.

Pronaite subjekt i komplement u sljedeim reenicama.

a. Apud Helvetios valde nobilis fuit et dives Orgetorix.
b. Ea res erat Helvetiis nota.
c. Extremum oppidum Allobrogum est proximumque Helvetiorum finibus Genava.
d. P. Considius peritus habebatur.
e. Videbitur Caesar fortis.
f. Declarabimur consules.

U malom broju sluajeva sum znai "postojati, egzistirati", i tada je jednovalentan.

Npr.:

Non fuit spatium tali tempore ad pugnam. U to vrijeme nije bilo vremena za borbu.

Erant omnino itinera duo. Ukupno su postojale dvije staze.

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

Objekti
Druga je osnovna skupina dvovalentnih glagola ona koja ima objekt ili sloeni infinitiv.
Objekti glagola mogu biti izravni i neizravni. Objekt u akuzativu zove se izravnim objektom i
glagoli koji ga imaju zovu se prelaznim glagolima.

Gallos consul devincit. Konzul pobjeuje Gale.

Dvovalentni glagoli:
- izravni objekt (A.)
- neizravni objekt
- sloeni predikat (inf.)
Trovalentni glagoli:
- izravni + neizravni objekt

Neizravni objekti nisu u akuzativu:

Cives Caesari parebant. Graani su se pokoravali Cezaru.

Trovalentni glagoli mogu imati i izravni i neizravni objekt:

Vigiles rem regi nuntiant. Straari javljaju kralju stvar.

Ako prelazni glagol prijee u pasiv, izravni objekt

postaje subjekt, subjekt postaje tzv. logiki
subjekt, a ostali dijelovi ne mijenjaju se. Samo
prelazni glagoli mogu imati pasiv sa subjektom.

aktiv > pasiv:

- objekt > gramatiki subjekt
- gramatiki subjekt > logiki subjekt
- ostali dijelovi > bez promjene

A vigilibus res regi nuntiatur. Stvar se kralju javlja od straar.

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

Sloeni predikati
Neki glagoli trae infinitiv kao dopunu. Taj
emo infinitiv biljeiti na mjestu objekta u
akuzativu.

Galli pugnare non poterant. Gali se

nisu mogli boriti.

Glagoli koji ulaze u sloene predikate:

- modalni (possum mogu, debeo moram,
volo, cupio elim, nolo ne elim, malo
vie elim, conor pokuavam...)
- fazni (incipio, inchoo poinjem, pergo,
continuo nastavljam, desisto, desino
prestajem...)

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

Reenina periferija
Atribut
Atribut moe biti pridjevski (slae se s imenicom u rodu, broju i padeu) ili imeniki (najee
imenica u genitivu). Imeniki atribut u genitivu nikad ne mijenja pade, bez obzira na to u kojem je
padeu njegova imenica.
Hostem suum Gallorum rex superat. Kralj Gala / galski kralj nadvladava svoje neprijatelje.

Genitiv je u reenici najee atribut.

Vrlo je est genitivni atribut koji u formi zamjenice oznaava pripadnost, a u mnoini i dio:
eius
illius

njegov, a, o
njezin, a, o

eorum, earum
illorum, illarum
cuius
quorum, quarum

njihov, a, o
od njih
iji, a, e
od kojih

Post eius mortem nihilominus Helvetii id fecerunt. Nakon njegove smrti Helveani su ipak
to uinili.

Vjebe
1.

Pronaite genitivne atribute u formi zamjenice i prevedite reenice.

a. Haedui Sequanis obsides dant et sub illorum dicione atque imperio sunt.
b. Orgetorix ad iudicium omnes clientes suos, quorum magnum numerum habebat,
conduxit.
c. Tum demum Liscus dixit: "Adsunt nonnulli, quorum auctoritas apud plebem
plurimum valet."
d. Odit Dumnorix Caesarem et Romanos, quod eorum adventu potentia eius deminuta
est.
e. Casticus, Catamantaloedis filius, Sequanus, cuius pater regnum in Sequanis multos
annos obtinuerat et a senatu populi Romani amicus appellatus erat, regnum in
civitate sua occupat.

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

Apozicija
Apozicija se sa svojom imenicom slae u padeu.

Caesar Orgetorigem, Gallorum regem, vincet. Cezar e pobijediti Orgetoriga, kralja Gala/
galskoga kralja.

Vjebe
1.

Pronaite genitivne i pridjevske atribute te imenice uz koje stoje.

a. Genava est extremum oppidum Allobrogum.
b. Totius exercitus animi alieni sunt a Curione.
c.

Homines bellicosos, populi Romani inimicos, videbat.

Prilone oznake
Prilone oznake oznaavaju okolnosti radnje (mjesto, vrijeme, nain, uzrok, namjeru, posljedicu,
mjeru...).
Prilone oznake mjesta mogu uz glagole smjetaja i kretanja (sum biti, habito stanovati, venio
dolaziti, exeo izlaziti, praetereo prolaziti...) biti obvezatne.
Consul ad urbem pervenit. Cezar stie do grada.

Prilone oznake mjesta:

- gdje (in+Ab., ante/apud/prope+A...)
- kamo (in/ad+A...)
- odakle (de/ex/ab+Ab...)
- kuda (per+A...)

Vjebe
1.

Pronaite prilone oznake i poveite ih s njihovim glagolom. Prevedite reenice.

a. Per agrum Sequanorum iter fecerunt Helvetii in fines Santonum.
b. Eo die ad ripam Rhodani omnes convenerunt.
c.

Ob eas causas ei munitioni T. Labienum legatum praeficit.

d. Post eius mortem nihilominus Helvetii id fecerunt.

e.

Erat in exercitu Vari Sextus Quintilius.

f.

Curio dux se in castra ad Bagradam oppidum recipit.

g. Caesar ad oppidum primum Thessaliae pervenit.

10

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

Hiperbaton
Rijei koje su meusobno sintaksno povezane (imenica i atribut, prijedlog i imenica, glagol i objekt
itd.) nisu uvijek u reenici jedna do druge. Kada se izmeu njih nalaze druge rijei, tu pojavu zovemo
hiperbatonom.1

Legatos ad eum mittunt suos. Upute k njemu svoje poslanike.

Vjebe
1.

Prevedite i naite koji su elementi i kako razdvojeni hiperbatonom.

a. Mons autem altissimus impendebat.
b. post eius mortem
c.

Oppida sua omnia, numero ad duodecim, vicos ad quadringentos, reliqua privata

aedificia incendunt.

Taj naziv dolazi od grkoga glagola hyperban, to znai "prekoraivati".

11

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

Zavisnosloene reenice
Zavisnosloene reenice sastoje se od glavnih i zavisnih. Pojedine se sureenice (tj. reenice koje su
dijelovi sloene reenice) mogu nazivati klauzama. Zavisne reenice stoje na mjestu nekoga od
funkcionalnih dijelova glavne reenice.
Poloaj zavisnih reenica
Zavisne reenice u odnosu na glavne mogu biti:
-

poloene do glavnih

Decima legio Caesari gratias egit, quod de se optimum iudicium fecerat. Deseta legija
zahvali Cezaru jer je o njoj donio izvrsnu prosudbu.

Tum Cassius cum classe Syrorum et Phoenicum et Cilicum in Siciliam venit et, cum
erat Caesaris classis divisa in duas partes, primum Cassius ad Messanam navibus
advolavit. Tada je Kasije s brodovljem Sirijaca, Feniana i Kiliana doao na Siciliju i,
dok je Cezarovo brodovlje bilo podijeljeno na dva dijela, prvo je Kasije s brodovima
doplovio u Messinu.

umetnute u glavne

Milites crebris Pompei litteris castigabantur quoniam Caesarem, cum primus

advenerat , non prohibuerant. Vojnici su estim Pompejevim pismima bili koreni jer
nisu Cezara, kad je prvi doao , sprijeili.

Kao to se vidi, zavisna reenica moe biti umetnuta u drugu zavisnu reenicu.

Tri su tipa zavisnih reenica:

- prilone (imaju funkciju prilonih oznaka nadopunjuju glagol)
-

atributne (imaju funkciju atributa nadopunjuju imenicu)

kompletivne (imaju funkciju subjekta ili objekta)

Prilone reenice
Prilone zavisne reenice uvode se zavisnim veznicima, i prema njima se dijele u vrste:
namjerni
posljedini
uzroni
vremenski
uvjetni
dopusni
nainski

ut, uti da; ne, ut ne, quominus da ne

ut da, tako da; ut non tako da ne
quia, quod, quoniam, cum jer, zato to
cum, ut, ubi kad; dum dok; priusquam prije negoli
si ako, kad; nisi ako ne, osim da, kad ne
quamquam, quamvis, etsi, cum premda, iako
ut, sicut kako, quam koliko (sic, ita tako, tam toliko)

12

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

Dumnorix Helvetiis erat amicus quod Orgetorigis filiam in matrimonium duxerat.

Dumnorig je bio saveznik Helveanima jer se oenio Orgetorigovom kerkom.

Vjebe
1.

Utvrdite vrstu sljedeih zavisnih reenica, naite im konektore i odredite gdje poinju i
zavravaju.
a. Quia frumentum omne comburunt, parati ad omnia pericula erant.
b. Ubi iam se ad eam rem paraverant, oppida sua duodecim omnia, vicos
quadringentos, reliqua privata aedificia incendunt.
c.

Post eius mortem nihilominus Helvetii id quod constituerant facere conantur, ut e

finibus suis exeant.2

d. Persuadent3 Rauracis finitimis, uti eodem una cum reliquis Gallis proficiscantur.

2
3

Konjunktiv, 3. l. jed., glagol exeo. Klauza je namjerna, u znaenju "da bi izili iz svoje zemlje".
Persuadeo + D. + namjerna reenica "uvjeriti nekoga (dativ) da uini neto (namjerna reenica)"

13

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

Atributne reenice
Atributne zavisne reenice uvode se odnosnom zamjenicom ("koji"), koja se tada nalazi u funkciji
anafore:

N.
A.
D.
Ab.
G.

m.
qu
quem
qu

Jednina
f.
quae
quam
cui
qu
cius

n.
quod

m.
qu
quos

Mnoina
f.
n.
quae
quas
quae
quibus

qu
quorum

quarum

quorum

Helvetios continet una ex parte flumen Rhenus, qui agrum Helvetium a Germanis dividit.
Helveane s jedne strane okruuje rijeka Ren, koja dijeli helveanski posjed od Germana.

Anafora dijelom ovisi o glavnoj, a dijelom o zavisnoj reenici. U glavnoj reenici nalazi joj se
antecedent rije u glavnoj reenici na koju se odnosna zamjenica odnosi. Cijela atributna reenica
daje dodatnu informaciju o antecedentu.

Ipse tres legiones, quae circum Aquileiam hiemabant, ex hibernis educit.

Rod i broj odnosne
zamjenice slau se s rodom i
brojem antecedenta.

14

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

No, anafora ima i svoju slubu u zavisnoj reenici.

Procillum, cuius patri Flaccus civitatem donavit, ad Ariovistum misit. Procila, ijem je ocu
Flak darovao pravo graanstva, poslao je Ariovistu.

Pade anafore ovisi o funkciji

koju ona ima u zavisnoj reenici.

Vjebe
1.

Utvrdite funkcije rijei u sljedeim reenicama. Pokuajte to raditi odmah, pri prvom itanju.
a. Boios, qui trans Rhenum incoluerant, ad se receperunt.
b. Belgae proximi sunt Germanis, quibuscum continenter bellum gerunt.
c.

Galliae una pars, quam Galli obtinent, initium capit a flumine Rhodano.

d. Helvetii una ex parte flumine Rheno, qui agrum Helvetium a Germanis dividit,
continentur.
2. Podcrtajte odnosne zamjenice i njihove antecedente.
3. Za svaku anaforu objasnite zato stoji u rodu i broju u kojem stoji.
4. Za svaku anaforu objasnite zato stoji u padeu u kojem stoji.

NAPOMENE
1. Cijela klauza kao antecedent
Cijela klauza moe biti antecedent, i tada je anafora u jednini srednjega roda.

Pater venit, quod mihi pergratum erat. Otac je doao, to mi je bilo vrlo drago.

2. Relativno povezivanje
Ponekad je bolje anaforu prevesti pokaznom zamjenicom:
-

onda kada se antecedent ponavlja u zavisnoj reenici

Erant omnino itinera duo, quibus itineribus domo exire potuerunt. Ukupno su bile dvije
staze; tim su stazama mogli izii iz kue.

ponekad onda kad se anafora odnosi na neto iz prethodne reenice

Ubi de eius adventu Helvetii certiores facti sunt, legatos ad eum mittunt nobilissimos
civitatis. Quorum Nammeius et Verucloetius principem locum obtinebant. Kad su Helveani

15

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

obavijeteni o njegovu dolasku, upute k njemu kao poslanike najuglednije u dravi. Meu
njima su Namej i Veruklecije imali najvaniji poloaj.
3. Supstantivirane zamjenice
Pridjevske zamjenice i pridjevi u srednjem rodu mnoine (illa, ista, haec, omnia...) koje ne
stoje uz neku imenicu esto se prevode jedninom ili pomou imenice "stvar".

Scio: illa vera sunt. Znam: te su stvari tone / to je tono.

His contradici non potest. Tome (tim stvarima) ne moe se proturjeiti.

16

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

Nezavisni veznici
Jezini elementi (rijei, sintagme, reenice, skupine reenic) koji su meusobno sintaksno
ravnopravni (npr. ''otac i majka'') najee su povezani nezavisnim veznicima.4
S lijeve i s desne strane nezavisnoga veznika nalazi se element u istoj funkciji.

Complures milites, etiam nonnulli centuriones, interficiuntur. Brojni vojnici, ak i neki

centurioni, ubijani su.

Caesar ab Urbe procedit atque in ulteriorem Galliam pervenit. Cezar produi iz Grada i stigne
u onostranu Galiju.

Nezavisne veznike dijelimo u tri skupine:

1. SASTAVNI VEZNICI mogu biti potvrdni ili nijeni
a) Potvrdni:
et5, ac, atque, -que6 ("i, te, pa, a, takoer")
etiam, quoque ("takoer")

Id flumen Helvetii ratibus ac lintribus iunctis transibant.

Milites in itinere ab eo discedunt ac domum adveniunt.

Omnes viae ab Afranianis militibus equitibusque obsidebantur.

Omnibus his resistitur omnibusque oratio consulis, Scipionis, Catonis opponitur.

b) Nijeni:
ne, neque, et non, ac non ("niti, ni, i ne")

Omnes Germani Rhenum transierunt, neque conferri poterat Gallicus cum Germanorum
agro.

Ab hostibus constanter ac non timide pugnabatur.

Neki se veznici (etiam, quoque, tum, modo itd.) ponekad svrstavaju u priloge.
Et moe stajati izmeu svih lanova nabrajanja (polisindet), a lanovi mogu biti nabrojani i bez
ijednoga veznika (asindet).
6 -que je enklitian i prevodi se kao da stoji ispred rijei na koju je naslonjen (Senatus populusque
Romanus "rimski senat i narod").
4
5

17

Hrvatski studiji
Studij latinskog jezika

Pristup latinskom tekstu

2. SUPROTNI VEZNICI:
verum, vero, autem,7 sed, at, atqui,8 tamen ("a, ali, no, pak, ipak")

Tres iam partes copiarum Helvetii trans flumen traduxerunt, quarta vero pars citra flumen
Ararim manebat.

Milites muros ascendunt, sed moniti a Brundisinis subsistunt et ad portum perveniunt.

Etsi pars militum cecidit, at reliqui servari poterant.

Ipse, etsi res erat difficillima, tamen omnes naves subduxit et cum castris una munitione
coniunxit.

3. RASTAVNI VEZNICI:
aut, vel, -ve ("ili")
sive, seu ("ili ako", "bilo da")

Unus fuit ex omni civitate Haeduorum qui non iuravit aut liberos suos obsides dedit.

Lacus in Albano nemore sine ullis caelestibus aquis causave alia in altitudinem insolitam
crevit.

Ita sive casu sive consilio deorum immortalium ea pars civitatis Helvetiae, quae insignem
calamitatem populo Romano intulerat, princeps poenam persolvit. [is ... qui "onaj ... koji"]

4. VEZNICI U KORELACIJI (KORELATIVI)

Veznici se esto nalaze u parovima, odnosno uz svaki od dva elementa koje povezuju.
a) Sastavni potvrdni korelativi:
etet, cumtum "ii", "kakotako"
non solumsed etiam, non modovero etiam "ne samonego i"

Fortuna, quae plurimum potest, cum in reliquis rebus, tum praecipue in bello parvis
momentis magnas rerum commutationes efficit.

b) Sastavne nijene korelacije:

nequeneque "nini", "nitiniti"

Neque ab signis discedemus neque sine gravi causa eum locum quem ceperamus dimittemus.

Diviciacus Haeduus solus neque iure iurando neque obsidibus tenebatur.

c) Rastavne korelacije:
autaut, velvel, sivesive, seuseu "iliili"

Circiter hominum milia VI eius pagi, sive timore mortis perterriti, sive spe salutis inducti,
prima nocte e castris Helvetiorum ad Rhenum finesque Germanorum contenderunt. [timore
mortis perterriti uplaeni strahom od smrti; spe salutis inducti potaknuti nadom u spas]

Vero i autem ne stoje na poetku klauze.

Ako u prvom dijelu iskaza stoji etsi, quamquam, etiamsi, si minus ili si non ("premda", "ako ne"), u
drugom at i atqui znae "barem".
7

18