You are on page 1of 2

Dan ašure

Zaista sva zahvala pripada Allahu. Od Njega pomoć i oprosta tražimo. Utječemo se Allahu
od zla naših duša i zla naših djela. Koga Allah uputi na pravi put doista je upućen a koga u zabludi
ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Neka je mir i spas našeg Poslanika Muhammeda
s.a.v.s., kao i na ostale poslanike, na ashabe, tabiine, naše hrabre šehide i na sve one koji slijede
Poslanika milosti do sudnjeg dana.Draga moja braćo u imanu i islamu.
Danas je 09. Muharrem 1431 hidžretske godine, a ujedno je i 25. Decembar 2009 godine.Za
nas muslimane ovaj mese je značajan po tome što ovaj mjesec označava početak nove godine kod
muslimana, i što ovaj mese spada u jedan od 4 sveta mjeseca ešhurul-hurum, i što se u ovom
mjesecu nalazi dan ašure tj. 10. Muharrem. Taj dan je za nas značajan zbog nekoliko stvari. Tog
dana je Allaha dž.š., spasio Musaa a.s., i njegov narod od faraonove tiranije. Tog dana se zaustavila
Nuhova lađa na brdu Džudij nakon duge plovidbe po moru. Tog dana se desilo ubistvo jednog od
unuka Allahova Poslanika s.a.v.s., hazreti Husejna.
Ovaj dan je lijepo provesti u postu na što nas upućuju sljedeći hadisi Allahova Poslanika
a.s.,: Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 'Najbolji post poslije ramazana je post
mjeseca muharema, a najbolji namaz poslije fard namaza je noćni namaz!' (Muslim)
Kako stoji u predajama, Poslanik s.a.v.s. je za vrijeme svoga boravka u Meki postio deseti dan
muharema. Nakon dolaska u Medinu našao je da Jevreji poste Ašuru, pa je u tom smislu i slijedeća
predaja:
Prenosi Ibn Abbas da je Poslanik s.a.v.s. kada je došao u Medinu, našao Židove (Jevreje) kako
poste Ašuru, pa je rekao: 'Šta je ovo?' Rekli su: 'Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa a.s.
sa Benu Israelćanima, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio.' Rekao je: 'Meni je Musa bliži
od vas!' – pa je postio i naredio drugima da poste. (Buharija)
U Ahmedovoj predaji se još nalazi:
'...To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh postio...' (Ahmed)
Ibn Abas nam pripovijeda da je Muhammed a.s. poslije posta mjeseca ramazana, najrađe
postio Dan Ašure, kao što stoji u slijedećoj predaji: Prenosi se od Ibn Abbasa r.a.:
‫مسا رأيت النبي صلى ال عليه وسلم يتحرى صيسام يوم فضضضله علضضى غيضضره إل هضضذا‬:‫عن ابن عاّبساس رضي ال عنهمسا قسال‬
‫أخرجه البخساري ومسلم‬. ‫ يعني رمضسان‬,‫شهر‬ ّ‫ وهذا ال ا‬،‫اليوم يوم عساشوراء‬
'Nisam vidio Poslanika s.a.v.s. da sa više želje posti neki dan od Ašure i ovoga mubarek
mjeseca (misleći na ramazan).' (Buharija i Muslim)
U Ahmedovoj zbirci se nalazi hadis, koji govori o tome da je post Ašure uzrok opraštanja
grijeha učinjenih u protekloj godini:
Rekao je Allahov Poslanika s.a.v.s.: 'Post Ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su
učinjeni protekle godine!' (Muslim)
Preporuka je Poslanika s.a.v.s. da se pored desetog dana muharema posti dan prije (ili dan
poslije), kako bi se i na taj način Muslimani razlikovali od sljedbenika prošlih knjiga, pa u slijedećoj
predaji stoji:
‫صوموا يوم عساشوراء وخسالفوا اليهود؛ صوموا يومسا قبله أو يومسا بعده‬:‫ًسا‬:‫عن ابن عبساس مرفوع‬
Od Ibn Abbasa se prenosi da je Poslanik a.s., rekao: „Postite deseti dan muharrema i
razlikujte se od židova time što ćete postiti dan prije ili dan poslije.“
Isto tako se prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa r.a. da je Poslaniku s.a.v.s. nakon što je postio i
naredio ashabima da poste Ašuru rečeno: 'O Allahov Poslaniče, to je dan koji obilježavaju Židovi i
Kršćani!' Rekao je Poslanik s.a.v.s.: 'U narednoj godini ćemo inša-Allah postiti i deveti dan!' Pa on
nije dočekao narednu godinu, jer je Poslanik s.a.v.s. te godine preselio!' (Muslim)
Posteći deveti dan Muharema sa desetim, ili deseti i jedanaesti Muslimani se i u ovom
ibadetu razlikuju od Jevreja.
Dakle, onaj ko želi da mu budu oprošteni grijesi iz prethodne godine on će se potruditi da
ove dane provede u postu.
Naveli smo na početku naše hutbe da je danas ujedno i 25. Decembar, dan kojeg kršćanski
katolici obilježavaju kao dan rođenja Isa a.s. Taj dan se naziva i Božić ili Badnjak ili ovdje u
Njemačkoj Weihnachten. Kršćani za taj praznik kažu: “Božić ili Weihnachten je jedan od najvećih
kršćanskih praznika. Slavi se u čast rođenja Isusa Hrista i simbolizuje svetlost, radost rađanja i
obnavljanja života. Na Nikejskom saboru, 336. godine, Kršćanska crkva je prihvatila da se Božić
slavi 25. decembra. Posle raskola, Pravoslavna crkva ga obilježava 7. januara, po julijanskom
kalendaru. Bugari, Rumuni i Grci, iako pravoslavci, slave ga 25. decembra po reformisanom
julijanskom kalendaru. Postoji mišljenje da Božić pada baš na taj datum jer se tada u još paganskom
Rimu slavilo rođenje boga Sunca Sola, pa je crkva, u želji da potisne taj praznik, počela slaviti
rođenje Isusa Hrista.”
Danas su sve češće kritike (ne samo od vjerskih zajednica) da je Božić potpuno
komercijaliziran tako da se izgubio njegov pravi smisao. Mnogi više i ne znaju što se zapravo na
Božić slavi nego ga povezuju isključivo s jelkom, darovima i Weihnachts Geldom-božićnica.
Božićna poruka da je Bog postao čovjekom da spasi ljudski rod te se kao dijete rodio u staji jer za
njega nije bilo mjesta u svratištu kao da je u drugom planu iza potrošačke groznice.

Što se tiče Islama, Islam prizna Isa a.s., kao pretposljednjeg Allahovog poslanika. U
Kur'anu se spominje njegovo čudesno rođenje, mada se nigdje ne spominje kada je tačno rođen, jer
sam taj događaj nema velikog značaja za nas. Mi volimo Isa a.s., i cijenimo kao što volimo i ostale
poslanike i smatramo ga jednom od karika poslaničkog lanca koja započinje sa Adem a.s., a
završava se sa Muhammedom s.a.v.s.
Muslimani mogu uputiti čestitku svojim komšijama i čestitati im ovaj praznik, ali ne smiju
uzimati učešća u njegovom proslavljanju, jer Islam od nas to ne traži. Mogu se primiti pokloni i
darivati, ali ne smiju sadržavati harama u sebi. Ako bi musliman dobio poklon u kojem ima harama
dužan je da ga uništi i ne smije ga davati nemuslimanu. Jer poklanjanjem alkohola nemuslimanu mi
ga podstičemo da ga haram čini.
Čućete zasigurno i drugih tumačenja glede čestitanja ovog praznika, ja sam se oslonio na
fetvu najpoznatijeg alima današnjice dr. Jusufa El-Karadavija koji je upoznat da je bilo i da će biti
onih koji će imati drugačije mišljenje od ovoga pa je stoga odgovorio na fetvu imama Ibn Tejmije
sljedećim riječima: „Da se uočiti da je Ibn Tejmijje donio fetvu o ovom pitanju u svjetlu prilika koje
su vladale u njegovom vremenu, da je živio-Allah mu se smilovao- u našem vremenu i da je vidio
isprepletenost veza među ljudima i međusobno zbližavanje svijeta, tako da je svijet postao poput
malog sela, i da je vidio potrebe muslimana da sarađuju sa nemuslimanima, koji su nažalost postali
profesori muslimanima u velikom broju nauka i tehnologija, i da je vidio potrebu islamske da’ve da
im se približi i potrebu da se musliman predstavi u ljubaznom a ne u nasilničkom liku, koji će oko
sebe okupljati a ne razgoniti, i da je vidio da čestitanje muslimana svom komšiji, kolegi i profesoru
ovih praznika ne nosi sa sobom nikakvu saglasnost muslimana sa kršćanskom dogmom, niti
opravdanje za njihovo vjerovanje. I ne samo to, već kad bi vidio da ni kršćanin više ne slavi te
praznike kao čin vjere kojim će ga Bogu približiti, već da je to, u ogromnom broju slučajeva postalo
navika, ili državni ili nacionalni običaj, na koji su se ljudi navikli, da je živio do našeg doba i sve to
vidio-Allah najbolje zna-ali bi zasigurno, promijenio svoje mišljenje ili bi malo popustio u svom
strožijem stavu. Jer on je rahimehullah, u svojim fetvama uzimao u obzir vrijeme, mjesto i prilike“.
I još jednom ponavljam, a svi mi bi trebali tako činiti, jer ovo nisu moje riječi nego riječi
alima kojeg uvažava manje ili više čitav islamski svijet. I mi ne bi trebali kod ovakvih ili sličnih
pitanja sami po sebi donositi fetve ako se nismo konsultirali sa našom ulemom.

Molim Allaha da nas učvrsti na siratul-mustekimu, da osnaži islam i muslimane i da ih


pomogne gdje god oni bili i gdje god se oni nalazili. Amin.

Imam i hatib: Bilal Hodžić 25.decembar, 2009


I.K.C. Ulm 09.muharrem, 1431