Professional Documents
Culture Documents
BU&CW
Chita(m)
Stephen King
BU&CW
Chita(m)
BU&CW
Chita(m)
BU&CW
Chita(m)
BU&CW
Chita(m)
BU&CW
Chita(m)
BU&CW
Chita(m)
Samo nemoj pasti i ubiti se, enska. Nikad si ne bih oprostio ako bi...
O, daj ne gnjavi, odgovorila je i ovaj je put ona poljubila mene. Ljubav u ruevinama.
To vjerojatno nekima od vas zvui smijeno a ostalima groteskno, ali da ti neto kaem,
prijatelju: I svakakva je ljubav bolja nego nikakva.
Gledao sam je kako odlazi, korakom sporim i ukoenim (ali je ila sa tapom samo u
vlane dane, i samo ako ju je strano boljelo; bio je to njezin mali danak tatini), i poekao.
Prolo je pet minuta, pa deset, i kad sam ve poeo pomiljati da je izgubila hrabrost ili da se u
detektoru dima istroila baterija, u zapadnom je krilu proradio protupoarni alarm i zabrenao
silnom zvonjavom.
Smjesta sam krenuo prema kuhinji, ali polako nije bilo razloga za urbu dok jo nisam
bio siguran da mi se Dolan maknuo s puta. Iz TV-sobe (koja se ovdje zove Zabavni centar;
mislim, to je groteskno) izletjela je bulumenta staroga svijeta, veinom jo u kunim ogrtaima,
da vidi to se to zbiva. Meu njima je bio i Chuck Howell, i bilo mi je drago to to vidim.
Edgecombe! prohripao je Kent Avery, jednom rukom oslonjen na hodalicu, dok je
drugom opsesivno kroz pidamu natezao prepone. Stvarna uzbuna ili opet lana? to ti veli?
Vrag bi ga znao, odgovorio sam.
Ba su u tom trenutku prokaskala tri bolniara, sva trojica na putu prema zapadnom
krilu, pa doviknula svijetu skupljenom oko vrata TV-sobe da izae van i prieka da proe
opasnost. Trei je u nizu bio Brad Dolan. U prolasku me nije ak ni pogledao, i ta me injenica
beskrajno razveselila. Dok sam nastavio silaziti prema kuhinji, pomislio sam kako bi ekipa
sastavljena od Elaine Connelly i Paula Edgecombea bila dorasla itavom tucetu Bradova
Dolana, sve kad bi se u to ubacilo i pola tuceta Percyja Wetmora da se napuni mjera.
Kuhari su u kuhinji nastavili s pripremanjem doruka, ne obraajui ni najmanje
zanimanje na zavijanje poarnih sirena.
Ovaj, gospodine Edgecombe, rekao je George. ini mi se da vas je neto traio Brad
Dolan. Upravo ste se mimoili.
Sretnog li mene, pomislio sam. A glasno sam rekao da u se s njim uti kasnije. Onda
sam upitao je li iza doruka moda ostalo malo tosta.
Naravno, odgovorio je Norton, ali je ve tvrd kao kamen. Jutros ste zakasnili.
Jesam, suglasio sam se, ali sam gladan.
ekajte minutu, napravit u vam novi i vru, rekao je George i dohvatio kriku kruha.
Ma pustite, bit e dobro i ovako, rekao sam kad mi je pruio dvije krie (sa zbunjenim
izrazom na licu zapravo su ga na licu imala obojica), nakon ega sam pourio kroz vrata,
osjeajui se kao nekad, kao djeak, kad bih brisnuo iz kole i poao na pecanje s izgnjeenim
ostacima umotanim u masni papir zataknut pod koulju.
Kad sam se naao pred kuhinjskim vratima, hitro sam zamiljenim pogledom potraio
Dolana, pa kad nisam opazio nita to bi me moglo uplaiti, pourio preko igralita za kriket i
golf, vaui usput komadi tosta. Kad sam se naao u zaklonu ume malo sam usporio, i dok
sam iao stazom, otkrio sam kako mi se misli vraaju u prvi dan nakon jezivog pogubljenja
Eduarda Delacroixa.
Tog sam jutra razgovarao s Halom Mooresom, i on mi je ispriao kako Melinda zbog
tumora na mozgu dobiva napade psovanja i prostaenja... koje je moja ena kasnije nazvala (ne
ba sasvim sigurna da je to ba to) Touretteovim sindromom. Drhtanje njegova glasa, udrueno
sa sjeanjem na to kako je John Coffey izlijeio i moju upalu mokranih putova i prebijenu
kimu Delacroixova mia-mezimca, na kraju me gurnulo preko one crte to dijeli pomisao da
emo neto uiniti od stvarnog injenja.
Ali bilo je tu i jo neto. Neto u vezi s Coffeyjevim rukama i mojom cipelom.
BU&CW
Chita(m)
I tako sam pozvao ljude s kojima sam radio, ljude kojima sam godinama povjeravao
svoj ivot Deana Stantona, Harryja Terwilligera, Brutusa Howella. Oni su dan poslije
Delacroixova pogubljenja doli k meni na ruak, i dok sam im izlagao svoj plan, barem su me
sasluali. Svi su oni, naravno, znali da je Coffey izlijeio mia; Brutalnije to ak i vidio
vlastitim oima. I zato oni, kad sam izjavio kako vjerujem da bi se moglo dogoditi jo jedno
udo ako Johna Coffeya odvezemo do Melinde Moores, nisu smjesta prasnuli u smijeh. Ali je
zato Dean Stanton postavio najmunije pitanje: to ako nam John Coffey pobjegne dok ga
budemo vodili na tu terensku operaciju?
I to ako ubije jo nekoga? Ne bih volio izgubiti posao, i ne bih volio zavriti u zatvoru
kod kue me ekaju gladna usta ene i djece ali sve bi mi to bilo mnogo, mnogo drae nego
da na savjesti imam jo jednu mrtvu djevojicu.
Uslijedila je tiina, i svi su me pogledali, ekajui da vide kako u na to odgovoriti.
Shvaao sam da e se, izreknem li to mi je bilo na vrh jezika, sve izmijeniti; povlaenje iza
toga vie ne bi bilo mogue.
Samo to ono za mene ve nije bilo. Otvorio sam usta i rekao:
BU&CW
Chita(m)
To se nee dogoditi.
Kako, za ime Boje, u to moe biti tako siguran?
Nisam mu odgovorio. Zapravo nisam znao kako da ponem. Znao sam da e se i o tome
povesti rije, naravno da sam to znao, no ipak nisam znao kako da im ponem priu o onome to
znam. A onda mi je pomogao Brutalni.
Ti, Paul, ne misli da je on to uinio? Pogledao me s nevjericom. Ti misli da je taj
veliki bilmez nevin.
Sasvim sam siguran da je tako, odgovorio sam ja.
A kako to, za ime Isusovo, moe biti?
Zbog dvije stvari, odgovorio sam. Jedna je od njih moja cipela.
Tvoja cipela? uskliknuo je Brutalni. Kakve veze ima tvoja cipela s time je li John
Coffey ubio te dvije djevojice?
Sino sam skinuo cipelu i dao mu je, odgovorio sam. Mislim, poslije pogubljenja,
kad su se stvari opet malo slegle. Gurnuo sam mu je kroz reetke, i on ju je dohvatio onim
svojim velikim akama. Rekao sam mu neka je zavee. elio sam biti siguran, zato to
problematina djeca obino nose samo papue iako ovjek koji se stvarno eli ubiti to moe
uiniti i bez povezica. To nam je svima jako dobro poznato.
Zakimali su glavama.
Uzeo ju je u krilo i prebacio krajeve, ali je onda zapeo. Rekao je kako je sasvim siguran
da mu je netko pokazao kako se to radi dok je jo bio mali moda otac, a moda i koji mamin
prijatelj nakon to je tata otiao ali je zaboravio u emu je tos.
Ja sam na strani Brutalnog ja i dalje ne vidim kakve veze ima ta cipela s pitanjem je li
Coffey ubio Detterickove blizanke, rekao je Dean.
Zato sam im ponovno ispriao priu o otmici i umorstvu sve ono to sam proitao
onog vrelog dana u knjinici dok me je palilo u preponama a Gibbons hrkao u kutu, kao i sve
ono to mi je onaj reporter Hammersmith kasnije ispriao.
Pas Detterickovih kao ujedalac i nije bio ba neki, ali je zato kao lajavac bio prva liga,
rekao sam. ovjek koji je oteo djevojice uutkao ga je kobasicama. Kod svake bi se sljedee,
pretpostavljam, primakao jo malo, i dok je psina derala posljednju, ispruio je ruku, uhvatio
je za glavu i zakrenuo. Prebio joj vrat.
Kasnije, kad su sustigli Coffeyja, erifov zamjenik koji je predvodio potjeru a zvao se
Rob McGee opazio je u depu na prsima Coffeyjeva kombinezona nekakvu kvrgu.
McGee je u prvi mah pomislio da bi to mogao biti pitolj. Coffey je rekao da mu je to
ruak, i pokazalo se da je ba tako dva sendvia i kiseli, umotani u novine i zavezani
mesarskom uzicom. Coffey se nije sjeao tko mu je to dao, nego samo da je to bila neka ena u
kecelji.
Sendvii i kiseli, ali ne i kobasice, rekao je Brutalni.
Ne i kobasice, suglasio sam se.
Naravno da ne, rekao je Dean. Zato to ih je dao psu.
Mislim, to je rekao i tuitelj na sudu, suglasio sam se, ali ako je Coffey razmotao
ruak i dao psu kobasice, kako je opet mogao zavezati zamotak mesarskom uzicom? Ne znam
BU&CW
10
Chita(m)
je li za to uope imao prilike, ali ostavimo to zasad po strani. Taj ovjek ne zna zavezati ni
najobiniju manicu.
Uslijedio je trenutak zgromljene utnje, koju je na koncu prekinuo Brutalni.
Svetog ti govneta, rekao je tihim glasom. Kako da to nitko nije iznio na suenju?
Nitko o tome nije ni mislio, rekao sam i otkrio da opet razmiljam o Hammersmithu,
onom reporteru Hammersmithu koji je bio na koledu u Bowling Greenu, Hammersmithu
koji je sebe volio smatrati prosvijeenim, Hammersmithu koji mi je rekao da su psi mjeanci i
crnci u neemu isti, da te i jedni i drugi mogu najednom ugristi, a ni zbog kakvog razloga. Samo
to ih je on i dalje zvao vaim crncima, kao da su oni jo uvijek u neijem... ali ne njegovom
vlasnitvu. Ne, ne njegovom. Nikad njegovom. A u to je doba Jug bio pun Hammersmitha.
Nitko zapravo nije ni bio opremljen da o tome misli, iz ega ne izuzimam ni Coffeyjeva
odvjetnika.
Ali ti jesi, rekao je Harry. K vragu, deki, mi ovdje sjedimo s gospodinom
Sherlockom Holmesom. Glas mu je zvuio i kao da se zeza i kao da je pun strahopotovanja.
O, daj okreni plou, rekao sam. Ni ja to ne bih pomislio da nisam ono to je onaj dan
rekao zamjeniku McGeeju spojio s onim to je rekao nakon to mi je izlijeio upalu, i to je
rekao nakon to je izlijeio onog mia.
to? upitao je Dean.
Kad sam uao u njegovu eliju, osjeao sam se kao hipnotiziran. Mislim da ne bih
mogao prestati initi to to mi veli sve da sam i pokuao.
Ovo mi se ba ne svia, rekao je Harry i nervozno se promekoljio u stolici.
Upitao sam ga to eli, a on je rekao: Samo pomoi. Toga se sjeam sasvim jasno. A
kad je to bilo gotovo, i kad mi je bilo bolje, on je to znao. Pomogao, rekao je. Pomogao sam
vam, zar ne?
Brutalni je zakimao glavom.
Ba kao to je bilo i s miom. Ti si rekao: Pomogao si mu, a Coffey je ponovio kao
papagaj: Pomogao sam Delovu miu. I tada si shvatio? Tada, zar ne?
Da, mislim da je tako. Sjeam se to je rekao McGeeu kad ga je McGee upitao to se
dogodilo. A toga ima u svakoj prii o ubojicama, skoro svakoj. To je bilo jae od mene, gazda.
Pokuao sam to ispraviti, ali je ve bilo prekasno. Kad ovjek govori tako, a u rukama dri
dvije mrtve djevojice, bijele i plave, a on je velik kao kua, onda nije nikakvo udo da su ga
shvatili krivo. Oni su to to je izgovorio doveli u sklad s onim to su vidjeli, a oni su vidjeli da je
on crnac. Oni su mislili da on to priznaje zloin, da govori kako je osjetio kompulzivnu potrebu
da otme te djevojice, siluje ih i ubije. Da se onda osvijestio i pokuao stati...
Ali je tad ve bio prekasno, promrmljao je Brutalni.
Da. Dok im je on zapravo htio rei da ih je pronaao, pokuao ih izlijeiti vratiti u
ivot ali da u tome nije uspio. Jer su ve preduboko utonule u smrt.
Paul, ti u to vjeruje? upitao je Dean. Ti u to iskreno, doboga iskreno vjeruje?
Jo sam jednom ispitao srce svoje, najdublje to sam mogao, pa kimnuo glavom. Ne
samo da sam to znao sada, nego je u meni oduvijek bio jedan intuitivni dio koji je znao da u
itavoj toj prii s Johnom Coffeyjem od poetka neto ne tima, da se tu neto ne slae jo od
onog trenutka kad je Percy stigao u blok vukui Coffeyja za miicu i dreljei se Mrtvac hoda!
koliko ga grlo nosi. Ja sam se s njim rukovao, zar ne? Jo se nikad nisam rukovao s ikim tko je
doao na Zelenu milju, ali sam se s njim rukovao.
Isuse, rekao je Dean. Isuse Kriste blaeni.
Tvoja je cipela jedno, rekao je Harry. A to je drugo?
BU&CW
11
Chita(m)
Malo prije nego to je potjera pronala Coffeyja i djevojice, ljudi su izali iz ume kraj
june obale rijeke
Trapingus. Tu su nali krpicu ugaene trave, puno krvi i ostatke spavaice Core
Detterick. Tu su se psi malo smeli. Veina je eljela poi na jugoistok, nizvodno obalom. Ali su
dva od njih rakunari eljela poi uzvodno. Pse je vodio Bobo Marchant, i kad je rakunarima
dao da onjue spavaicu, i oni su krenuli za ostalima.
To znai da su se rakunari smeli? upitao je Brutalni. Oko usana mu je zaigrao udan,
muni smjei. Oni ba, strogo govorei, i nisu stvoreni za tragae, pa su se malo zbunili, ne
znajui to im je posao.
Da.
Nita nisam shvatio, rekao je Dean.
Rakunari su zaboravili to im je to Bobo stavio pod nos da ih pokrene, rekao je
Brutalni. U trenutku kad su izbili na obalu, rakunari su traili ubojicu a ne djevojice. to nije
bio problem sve dok su ubojica i djevojice bili zajedno, ali...
U Deanovim je oima poelo svanjivati. Kod Harryja se osvit ve dogodio.
Kad malo razmislim o tome, rekao sam, pitam se kako je itko, pa ak i porota koja je
taj zloin eljela prikaiti crnom lutalici, i u jednom trenutku mogla pomisliti da je John Coffey
ovjek koga trae. Ve i sama ideja da utia psa hranom, i onda mu zakrene vrat, daleko
nadilazi Coffeyjeve sposobnosti.
On farmi Detterickovih nikad nije priao blie od june obale Trapingusa, eto to ja o
tome mislim. Deset kilometara, moda i vie. On se naprosto klatario, vjerojatno je mislio otii
do pruge i uhvatiti teretni vlak koji e ga odvesti nekamo drugamo kad jednom siu s
papuice, obino im se dugo vie ne da skoiti kad je na sjeveru zauo nekakvo komeanje.
Ubojicu? upitao je Brutalni.
Ubojicu. Moda ih je ve silovao, ili je Coffey uo ba to. U svakom sluaju, krvava je
mrlja na travi oznaila mjesto gdje je ubojica dovrio posao; tresnuo im je glave, bacio ih i dao
petama vjetra.
Vjetra prema sjeverozapadu, rekao je Brutalni. U smjeru u kojem su htjeli krenuti
rakunari.
Tako je. John Coffey prolazi kroz umarak joha malo jugoistonije od mjesta na kojem
su djevojice ostavljene, vjerojatno privuen bukom, i nalazi njihova tijela. Jedna je od njih
moda jo iva; mogue je da su bile i obadvije, iako ne jo dugo. No to John Coffey nije mogao
znati, to je sigurno. On zna samo da u rukama ima iscjeliteljsku mo, pa je pokuava primijeniti
na oru i Kathe Detterick. Kad u tome ne uspijeva, on se slama, pa plae i histerizira. I u tom ga
stanju i nalaze.
Zato nije ostao tamo gdje ih je naao? upitao je Brutalni. Zato ih je odnio na jug,
rijenom obalom? Moe li i to nekako objasniti?
Kladim se da je ostao skamenjen, isprva, odgovorio sam. A na suenju su stalno
govorili o velikoj ugaenoj povrini, o tome kako je sva trava upravo zdrobljena. A John Coffey
je krupan ovjek.
John Coffey je krupan u piku materinu, rekao je Harry, no pritom jako snizio glas da
ga moja ena, ako sluajno slua, ne uje da psuje.
Kad je vidio da mu naum ne polazi od ruke, moda ga je uhvatila panika. Ili je moda
pomislio da je ubojica jo u blizini, u umi uzvodno, i da ga gleda. Coffey je, znate, velik, ali ne
ba junaina. Harry, sjea se kako nas je pitao ostavljamo li poslije lijeganja upaljeno svjetlo?
Aha. Sjeam se da sam pomislio kako je to smijeno, kad je tako velik. Harry je bio
oito potresen i u dubokim mislima.
BU&CW
12
Chita(m)
BU&CW
13
Chita(m)
Ako to uope mislimo izvesti, onda nam je bolje da to uinimo to prije, odgovorio je
Harry. Budem li o tome puno razmiljao, mogao bih izgubiti ivce.
Ma bar da mi prepustite stacionar, rekao je Dean. Da napravim bar to, ha?
Samo ukoliko to moe izvesti tako da te ne uhvate, rekao je Brutalni.
Deana je to oito uvrijedilo, pa sam ga potapao po ramenu.
im ti pone smjena, to moe prije... u redu?
Dogovoreno.
U tom je asu moja ena, kao na dani znak, gurnula glavu kroz vrata.
Tko je za jo malo ledenog aja? upitala je vedrim glasom. Ti, Brutus?
Ne, hvala, odgovorio je on. U ovom bih asu najvie volio da me zdrma jedna
konjska doza viskija ali, s obzirom na okolnosti, mislim da to ne bi bila ba jako dobra ideja.
Sad je Janice pogledala mene. Na ustima joj je bio smijeak, u oima zabrinutost.
Paul, u to to uvlai deke? Ali prije nego to sam mogao i smisliti to da joj
odgovorim, ona je podigla ruku i rekla: Nije vano, drae mi je da ne znam.
BU&CW
14
Chita(m)
Kasnije, dugo nakon to su ostali otili i dok sam se odijevao za posao, ona me uhvatila
za miicu, naglo me okrenula i pogledala u oi sa silnom estinom. Melinda? upitala je.
Kimnuo sam glavom.
Moe li joj ime pomoi, Paul? Mislim, stvarno pomoi ili su to samo puste elje
zbog onog to si sino vidio?
Pomislio sam na Coffeyjeve oi, Coffeyjeve ruke, i o tome kako sam, kad me je pozvao,
krenuo prema njemu kao hipnotiziran. Zamislio sam ga kako prua ruke prema slomljenom,
umiruem tijelu gospodina Jinglesa. Dok jo nije kasno, bio je rekao. I pomislio sam na ono
crno to se kovitlalo i pobijelilo i nestalo.
Mislim da joj je to moda zadnja preostala ansa, odgovorio sam napokon.
Onda je iskoristi, odgovorila je dok je zakapala moj novi krzneni kaput. On je bio u
ormaru jo od mog roendana na poetku rujna, ali sam ga sad obukao moda tek trei ili etvrti
put. Onda je iskoristi.
I onda me skoro izgurala kroz vrata.
BU&CW
15
Chita(m)
Svoju sam smjenu te na mnogo naina najudnije noi itavog svog ivota preuzeo u
est i dvadeset. inilo mi se da jo njuim zaostali slabani smrad spaljenog mesa u zraku. To je
zacijelo bila iluzija jer su vanjska vrata, kako u zatvorskom bloku tako i u spremitu, itav
dana bila otvorena, a prethodne su dvije smjene satima ribale i strugale ali mi zbog toga nos
ipak nije prestao dojavljivati to isto, i ne vjerujem da bih mogao ruati ak i da se nisam nasmrt
preplaio veeri to je jo leala preda mnom.
Brutalni je u blok doao u etvrt do sedam, a Dean u deset do. Upitao sam Deana bi li
otiao do stacionara da vidi imaju li termofor za moja nesretna kria koja sam, bojim se, jutros
nategnuo dok smo odnosili Delacroixovo tijelo dolje u tunel. Dean je odgovorio da e mi to
rado uiniti. Mislim da mi je poelio ak i namignuti, ali se svladao.
Harry se pojavio u tri do sedam.
Kamionet? upitao sam.
Gdje smo rekli.
Dosad sve po planu. Potom je uslijedio kratak odrezak vremena kad smo svi stajali za
stolom deurnog, pili kavu i trudili se da ne govorimo o onom to smo svi mislili i emu smo se
svi nadali: da e Percy zakasniti, da moda uope nee ni doi. S obzirom na neprijateljske
prikaze svog voenja pogubljenja, to se inilo bar moguim.
Pa ipak, Percy se zacijelo bio pretplatio na onaj stari aksiom da se na konja koji te je
zbacio mora smjesta opet popeti, jer evo ti njega kako u sedam i est minuta prolazi kroz vrata,
uparaen u modru uniformu, dok mu je o jednom boku pitolj a na drugom orahova palica
zataknuta u one njegove smijene, rukom raene korice. Procvikao je radnu karticu pa nas sve
redom oprezno pogledao (osim, naravno, Deana, koji se jo nije vratio iz stacionara).
Zezao me starter, rekao je. Morao sam kurblati.
Au, rekao je Harry. Siroto dijete.
Trebao si ostati kod kue i popraviti to sranje, rekao je Brutalni umiljatim glasom.
Zato, deki, da si napree svoju njenu ruicu?
A, to biste vi voljeli, je l da? Percy se prezrivo nacerio, ali mislim da ga je ipak
umirila srazmjerna blagost odgovora Brutalnog. To je bilo dobro. Jer emo se nekoliko iduih
sati morati malo poigrati s njim ne ba jako dumanski, ali bogami niti ba jako prijateljski.
Nakon onog sino, njemu je zacijelo bilo sumnjivo sve to je imalo makar i malo topline.
Neemo ga zatei sputenih gaa, u to smo bili sigurni, ali ih, budemo li na pravi nain igrali
igru, nee ba sasvim ni podii. U svemu je bila bitna brzina ali je podjednako bilo vano bar
meni da pritom nitko ne strada. Pa ak ni Percy Wetmore.
Dean se vratio i lagano mi kimnuo glavom.
Percy, rekoh, sad lijepo otii u spremite i obrii pod. I stepenice do tunela. Onda
moe napisati izvjetaj o onome sino.
To se zove kreativan posao, zamijetio je Brutalni pa zataknuo paleve za pojas i
zagledao se u strop.
Smijeni ste kao fukanje u crkvi, rekao je Percy, ali je to bio i kraj njegove pobune.
Nije nam ak ni ukazao na oitu injenicu da su taj pod danas ve dvaput prali. Mislim da je to
bilo zato to se htio maknuti od nas.
Ja sam preletio izvjetaj prethodne smjene, pa kad u njemu nisam vidio nita to bi me
BU&CW
16
Chita(m)
se ticalo, proetao sam se do Whartonove elije. Sjedio je na krevetu; koljena je bio privukao do
brade i obgrlio noge, pa me pogledao s bistrim, neprijateljskim smijekom.
Vidi, tko nam to ide, veliki ef, rekao je. U prirodnoj veliini i dvaput toliko ruan.
Izgleda mi sretno kao svinja do pupka u vlastitom dreku, gazda Edgecombe. Sigurno ti je ena
pred polazak malo pomuzla pimpaa, ha?
Kako ivot, Kid? upitao sam ravnoduno, i na to mu se lice stvarno razvedrilo. Pustio
je noge, uspravio se i protegnuo. Smijeak mu se rairio i iz njega je nestalo bar malo
neprijateljstva.
Mislim, k vragu! rekao je. Jednom da mi zna ime! to je to s tobom, gazda
Edgecombe? Da nisi bolestan, ili koji ti je vrag?
Ne, nisam bolestan. Ali sam bio bolestan, no za to se pobrinuo John Coffey. Njegove
ruke vie ne znaju kako se vezuju cipele, ako su ikad i znale, ali su zato znale druge trikove. O,
da, i jo kako.
Dragi moj, odgovorio sam mu, ako eli biti Billy the Kid a ne Divlji Bill, i za to me
zabolje.
On se na ovo vidljivo napuhao, kao one gnusne ribe iz junoamerikih rijeka koje te
mogu nasmrt izbosti bodljama na leima i bokovima. Za svog ivota na Milji imao sam ve
posla s kojekakvim opasnim tipovima, ali ih je bilo zaista jako malo odbojnijih od
Williama Whartona, koji je sebe smatrao velikim odmetnikom, ali ija su se junatva u
zatvoru svodila uglavnom na pianje i pljuvanje kroz reetke. Mi mu sve do sada
nismo iskazali svoje strahopotovanje, na koje je on, po vlastitom uvjerenju, polagao
pravo, ali sam elio da ba veeras bude obradiv. Ako mu zbog toga bude trebalo prati
guzicu djejim sapunom, ni toga se neu libiti. Bosnaunited.net
Ja sam po toliko toga slian Kidu, i ako si pametan, onda to vidi i sam, rekao je
Wharton. Nisam ovamo dospio zbog krae bombona. Gordo, kao ovjek koga su primili u
Brigadu junaka francuske Legije stranaca, a ne kao seronja kome su zakljuali guzicu na
sedamdeset dugih koraka od elektrine stolice. Gdje je moja veera?
No daj, Kid, u izvjetaju pie da si je dobio u pet i pedeset. Mesna truca s umakom,
graak, pire. Nee me samo tako preveslati.
On se iroko nasmijao pa opet sjeo na krevet.
Onda ukljui radio. Taj je radio izgovorio onako kako su se ljudi tada zezali, vie
kao radijo. udno je ega se sve ovjek sjea iz trenutaka kad su mu ivci bili tako napeti da
su skoro svirali.
Moda kasnije, veliki deko, odgovorio sam. Odstupio sam od njegove elije i
pogledao niz hodnik. Brutalni se ve odetao do njegova kraja, i tu provjerio jesu li vrata
disciplinske sobe zakljuana jedanput a ne dvaput. Znao sam da jesu, jer sam to ve provjerio i
sam. Kasnije emo ta vrata morati otvoriti najveom moguom brzinom. Tad nee biti vremena
da iz nje vadimo svu tu tavansku kramu to se skupljala ve godinama; sve smo to ve bili
izvadili, sortirali i spremili na drugo mjesto nedugo nakon to se Wharton pridruio naem
veselom drutvu. Vjerovali smo da e se soba s mekim zidovima esto upotrebljavati, i to bar
dok se Billy the Kid ne proee Miljom.
John Coffey, koji bi u to vrijeme ve leao, lica okrenuta zidu i njiui dugakim,
debelim nogama ovjeenim preko ruba kreveta, sad je prekrienih ruku sjedio na rubu leaja i
promatrao Brutalnog kao da je sasvim budan i sasvim prisutan to njemu uope nije bilo
svojstveno. A ni iz oiju mu se nisu cijedile suze.
Brutalni je provjerio vrata disciplinske sobe, pa se vratio Miljom. U prolazu je bacio
pogled na Coffeyja, a onda je Coffey rekao neto udno;
BU&CW
17
Chita(m)
BU&CW
18
Chita(m)
Stari su Tu-Tu i njegova kolica zadnju nonu turu u bloku E imali oko etvrt do devet.
Nakupovali smo toliko tih njegovih sranja da se nasmijeio od pohlepe. Recite, deki, jeste
vidjeli mia? upitao je.
Odmahnuli smo glavom.
Moda ga je vidio lijepi deko, rekao je Tu-Tu i pokazao glavom prema spremitu,
gdje je Percy ili prao pod, ili pisao izvjetaj, ili eprkao po guzici.
to te briga? Kako god okrene, nisu tvoja posla, rekao je Brutalni. Pokreni kotae,
Tu. Tu si nam ve sve zasmrdio.
Tu se nasmijeio onim svojih neobinim, neugodnim smijekom, krezub i potunjen, pa
se dao na njukanje zraka.
Ne smrdim vam to ja, rekao je. To vam Del veli zbogom.
Zacerekao se pa odgurao kolica kroz vrata na vjebalite. I tako ih je nastavio gurati jo
deset godina, jo dugo nakon mog odlaska k vragu, dugo nakon to je otiao i sam Cold
Mountain gurati i prodavati okoladne tortice i slatku sodu straarima i zatvorenicima koji su
si to mogli priutiti. Ponekad ga jo i danas ujem u snu, kako vie da se pee, da se peee, eto
peen puran.
Nakon to je Tu otiao, vrijeme se rasteglo, i sat kao da je puzao. Jedan smo i pol sat
imali ukljuen radio, i Wharton je revao od smijeha na Freda Allena i Allenovu aleju, iako ne
dajem ni crnoga vraga da je razumio i pola tosova. John Coffey je sjedio na kraju leaja,
preklopljenih ruku, a oi su mu rijetko silazile s ovjeka za stolom. Viao sam ve ljude gdje
tako sjede na autobusnom kolodvoru ekajui da ih pozovu u njihovo vozilo.
Oko etvrt do jedanaest iz spremita je doao Percy i pruio mi izvjetaj, pedantno
napisan olovkom. Mrvice od gumice leale su posvuda po papiru u ljepljivim mrljama. Vidio je
kako preko njih prelazim palcem, pa je urno rekao:
To je samo prva verzija. To u poslije prepisati. to ti misli?
A ja sam pomislio da je to najodvratnije svinjsko pranje od svega to sam proitao
otkako sam ispao iz mamice. A rekao sam mu da je to u redu, i on je zadovoljno otiao.
Dean i Harry su igrali kribid, govorili preglasno, i preesto se natezali oko bodova, i
svakih pet sekundi pogledavali na puzave kazaljke sata. U posljednjoj su partiji te noi plou
obili ne dvaput, nego triput. U zraku se osjeala takva napetost da se mogao mijesiti kao glina,
a od svih je ljudi, po svemu sudei, nisu osjeali samo Percy i Divlji Bili.
Kad je ve bilo deset do dvanaest, ja to vie nisam mogao izdrati, pa sam Deanu lagano
kimnuo glavom. On je uao u moj ured s bocom R. C. Cole kupljene od Tutua, i nakon
minutu-dvije se i vratio. Kola je sad bila u limenoj alici, kakvu zatvorenik nije mogao potrgati
i potom njom zaklati nekoga ili sebe.
Uzeo sam je i osvrnuo se oko sebe. U mene su gledali i Harry, i Dean i Brutalni. A
gledao me je, kad smo ve kod toga, i John Coffey. Ali ne i Percy. Percy se vratio u spremite,
gdje se bar ove noi vjerojatno osjeao nekako ugodnije. Brzo sam je njunuo, i ona nije
mirisala ni po emu osim po R.C. koli, koja je u to doba mirisala udno ali ugodno po cimetu.
Odnio sam je do Whartonove elije. Wharton je leao na krevetu. Nije masturbirao ne
jo ali mu se u gaicama diglo rebarce, pa bi ga svako malo krepko zveknuo, kao drogirani
basist po posebno debeloj ici E.
BU&CW
19
Chita(m)
Kid, rekoh.
Skini se, odgovorio je on.
U redu, suglasio sam se. Donio sam ti malo kole zato to si se itavo vee ponaao
kao ljudsko bie to je za tebe skoro rekord ali je moda bolje da je sam popijem.
Kao da elim napraviti ba to, podigao sam alicu do usta alicu istuenu uzdu i
poprijeko mnogim lupanjima o mnoge zatvorske reetke. Wharton je skoio s kreveta kao
munja, to me nije iznenadilo ba nimalo. To i nije bio nikakav ba jako riskantan blef, jer su
mnogi teki robijai doivotnjaci, silovatelji kao i ljudi u adresaru Stare Iskrilice bili prave
svinje na slatko i slatkie, i ovaj nije bio iznimka.
Daj mi to, bilmezu, rekao je Wharton. Izgovorio je to kao da je on silni pan, a ja samo
jedan od mnogih bijednih kmetov. Daj to Kidu.
Pruio sam mu je s vanjske strane reetaka, i pustio ga da je dohvati kroz njih. Uiniti
obratno recept je za grdnu nevolju, kao to e vam rei svaki dugogodinji zatvorski uvar. Mi o
tome mislimo ak i kad ne mislimo da o tome mislimo onako kao to znamo da ne smijemo
dopustiti zatvorenicima da nam se obraaju imenom, onako kao to znamo da brzo zveckanje
kljueva znai frku u bloku, zato to je to zvuk to ga proizvode uvari u trku, a uvari nikad ne
tre ukoliko se nije zakuhala nekakva nevolja. Sve su to stvari koje Percyju Wetmoru nee
nikad ui u glupu glavu.
Veeras, meutim, Wharton nije bio zainteresiran ni za grabljenje ni za davljenje.
Zgrabio je limenu alicu, strusio kolu u tri duga gutljaja, pa se gromoglasno podrignuo.
Sjajno! rekao je.
Ispruio sam ruku.
alicu.
On ju je na trenutak zadrao, izazivajui me oima.
to ako ne?
Slegnuo sam ramenima.
Onda ulazimo da je uzmemo. Onda ide u onu sobicu. I onda ti je to zadnja R. C.
Ukoliko je, naravno, ne posluuju dolje u paklu.
Smijeak mu se izgubio.
Zna da ne volim viceve o paklu, pederino. Gurnuo je alicu kroz reetke. Na.
Uzmi.
I uzeo sam je. A iza mene, Percy je rekao:
A za koga vraga takvom blesotupu daje kolu?
Zato to je u nju udrobljeno toliko droge iz stacionara da e se izvrnuti na etrdeset
osam sati, a da nije nita ni osjetio, pomislio sam.
Zato to Paul, rekao je Brutalni, ne krtari milosrem; ono iz njega sipi kao blaga
kiica s nebesa.
Ha? upitao je Percy i namrtio se.
to znai da ima meko srce. Uvijek ga je imao i uvijek e ga imati. Percy, hoe igrati
lude osmice?
Percy je prezrivo otfrknuo.
Poslije ribe i usidjelice, to je najgluplja igra na karte to su je ikad izmislili.
Ba zato sam i mislio da bi volio baciti koju partiju, rekao je Brutalni i medeno se
nasmijeio.
Blago vama kad imate pameti kao govana, rekao je Percy i mrgodno se povukao u
BU&CW
20
Chita(m)
moj ured. Nije mi se ba svidjela misao da e taj mali takor parkirati dupe za mojim stolom, ali
sam zadrao jezik za zubima.
Sat je nastavio puzati. Dvanaest i dvadeset, dvanaest i trideset. U dvanaest i etrdeset,
John Coffey je ustao s kreveta i stao uz vrata elije, i onda se lagano uhvatio za reetke. Brutalni
i ja smo otili do Whartonove elije i pogledali unutra. Oi su mu bile otvorene, ali su izgledale
kao goleme staklene pekule. Jedna mu je ruka leala na prsima; druga je mlitavo visjela preko
ruba kreveta, i zglobovima brisala pod.
Isusek, rekao je Brutalni, od Billy the Kida do Willie Plaljivka za manje od sat
vremena. Pitam se koliko mu je tih morfijskih pilula Dean stavio u tonik.
Dovoljno, odgovorio sam. I glas mi je malo zadrhtao. Ne znam je li to uo i Brutalni,
ali ja sigurno jesam. Idemo. Daj da to obavimo.
A neemo priekati da na ljepotan otplovi?
Ve je otplovio, Brutalni. Samo je toliko smlavljen da ne moe ni zatvoriti oi.
Ti si ef. Pogledom je potraio Harryja, no Harry je ve bio tu. Dean je sjedio ravno
kao metla za stolom deurnog, i premetao karte tako estoko i urno da me udi kako mu se nisu
zapalile, i pri svakom bi proputanju karata kroz prste pogledavao nalijevo, prema mom uredu.
Drei na oku Percyja.
Je li ve vrijeme? upitao je Harry. Njegovo je dugo, konjsko lice bilo vrlo blijedo nad
modrom kouljom uniforme, no ipak je stvarao dojam odlunosti.
Da, odgovorio sam. Ako mislimo krenuti, onda je ve vrijeme.
Harry se prekriio i poljubio se u palac. A onda je otiao do disciplinske sobe, otkljuao
je i vratio se sa stezuljom. Predao ju je Brutalnom. Potom smo sva trojica poli Zelenom
miljom. Coffey je stajao na vratima elije; gledao nas je kako idemo, ali nije rekao ni rijei.
Kad smo stigli do stola deurnog, Brutalni je stavio stezulju za lea, dovoljno iroka da je
sasvim sakriju.
Srea, rekao je Dean. Bio je blijed kao i Harry, i drao se jednako odluno.
Percy je sjedio za mojim stolom, da, sjedio u mojoj stolici i mrtio se nad knjigom to ju
je vukao sa sobom posljednjih nekoliko veeri ali nije to bila ni Argosy ni Stag nego Bolnika
njega duevnih bolesnika. A po pokajnikom, zabrinutom pogledu koji nam je dobacio kad smo
uli, ovjek bi pomislio da ita Posljednje dane Sodome i Gomore.
to? upitao je i urno zatvorio knjigu. to hoete?
Razgovarati s tobom, Percy, rekao sam, to je sve.
Ali nam je on na licima proitao ne samo elju za razgovorom nego i jo svega vraga, pa
je poletio kao metak i pourio ne ba potrao, ali skoro prema otvorenim vratima spremita.
Pomislio je da smo ga doli bar dobro ispljuskati, ako ne i ubiti boga u njemu.
Harry mu je presjekao put i zagradio vrata, s rukama prekrienim na prsima.
Heeej! Percy se okrenuo prema meni, pun straha koji se trudio ne pokazati. to je sad
ovo?
Nita ne pitaj, Percy, odgovorio sam ja. Mislio sam, kad jednom zaplovimo u tu
ludost, da u opet biti u redu mislim, vratiti se na normalu ali nije ispalo tako. Nisam mogao
povjerovati da radim to to radim. Sve je to bilo kao ruan san. Stalno sam oekivao da e me
ena probuditi i rei da jeim u snu. Bit e mnogo bolje za tebe da se naprosto prepusti.
to to Howell dri iza lea? upitao je Percy iskrzanim glasom, pa se okrenuo da malo
bolje pogleda Brutalnog.
Nita, rekao je Brutalni. Mislim... ovo...
Naglo je izvukao stezulju i zatresao njome kraj boka, kao matador crvenom krpom kad
BU&CW
21
Chita(m)
BU&CW
22
Chita(m)
BU&CW
23
Chita(m)
Ti zao ovjek i zasluuje spreme te na mrano mjesto, rekao je, ali ja ne vjerujem da
ga je Percy uo.
I onda smo uli u disciplinsku sobu. Percyju su obrazi bili crveni i mokri od suza, a oi
su mu se okretale u dupljama, a razmaeni mu uvojci lupkali po elu. Harry je Percyju jednom
rukom izvukao pitolj a drugom njegov dragocjeni orahov glavobojac.
Dobit e ih natrag, nita se ne boj, rekao je Harry. Glas mu je zazvuao malo
zbunjeno.
Bilo bi mi drago da to i ja mogu rei o tvom poslu, odgovorio je Percy. Da to mogu
rei svima vama. Niste mi to smjeli uiniti! Niste smjeli!
On se oito spremao nastaviti jo neko vrijeme u istom stilu, ali mi nismo imali vremena
za njegove propovijedi. Ja sam u depu imao kolut izolir-banda, to je predak iz tridesetih
godina dananjeg selotejpa. Percy ga je ugledao i ustuknuo. Brutalni ga je zgrabio iza lea i
zagrlio ga, a ja sam mu pljesnuo vrpcu na usta i za svaki mu sluaj zakruio kolutom oko glave.
Kad mu skinemo traku imat e nekoliko uperaka manje na glavi, a povrh toga i ozbiljno
ispucale usne, ali me za to vie ba i nije bilo briga. Bio mi je pun nos i Percyja i Wetmora.
Odmaknuli smo se od njega. Stajao je u sredini prostorije, pod aruljom u ianom
kavezu, odjeven u luaku koulju, a disao je kroz rairene nosnice i kroz vrpcu isputao
prigueni mmmmh! mmmmh! Sve u svemu, izgledao je lui od ijednog zatvorenika to smo ga
ikad ubuturili u tu sobu.
to bude tii, prije e van, rekao sam. Pokuaj to ne zaboraviti, Percy.
A ako te pone muiti samoa, samo razmiljaj o Olivi, posavjetovao ga je Harry.
Ak-ak-ak-ak.
Potom smo izali. Ja sam zatvorio vrata, a Brutalni ih je zakljuao. Dean je stajao malo
podalje na Milji, tono ispred Coffeyjeve elije. Ve je u gornju bravu stavio zajedniki klju.
Nas etvorica samo smo se pogledali, no nitko nije prozborio ni rijei. Za to nije ni bilo potrebe.
Pokrenuli smo maineriju; sad smo se jo mogli samo nadati da e poi svojim putem a ne
negdje usput iskoiti iz tranica.
Johne, ti jo uvijek eli poi na taj izlet? upitao je Brutalni.
Da, gospodine, odgovorio je Coffey. Mislim da da.
Dobro, odgovorio je Dean. Okrenuo je klju u prvoj bravi, izvadio ga, pa ga gurnuo u
drugu.
Johne, hoemo li te morati okovati? upitao sam.
Coffey kao da se nad time malo zamislio.
Moete ako hoete, rekao je napokon. Ali ne morate.
Kimnuo sam Brutalnom, i on je otvorio vrata, pa se okrenuo Harryju, koji je drao
Percyjev .45 uperen manje-vie u Coffeyja dok je ovaj izlazio iz elije.
Daj to Deanu, rekao sam.
Harry je zamirkao kao ovjek koji se budi iz kratkoga drijema, opazio da su mu
Percyjev pitolj i palica jo u rukama, pa ih predao Deanu. Coffeyjevo se glomazno tijelo u
meuvremenu nalo u hodniku, a elava mu se glava zamalo oeala o svjetlo u ianom
kavezu na stropu. Dok je stajao tako, s rukama ispruenim prema naprijed i ramenima to su se
koso sputala s obje strane bavastih prsa, jo me jednom podsjetio, kao prvi put kad sam ga
ugledao, na golemog uhvaenog medvjeda.
Zakljuaj Percyjeve igrake u stol deurnog dok se ne vratimo, rekao sam.
Ako se vratimo, dodao je Harry.
Hou, rekao je Dean ne obazrijevi se na Harryja.
BU&CW
24
Chita(m)
BU&CW
25
Chita(m)
BU&CW
26
Chita(m)
Znao sam da vrataca izmeu ureda i stepenica to su se sputale u spremite nisu bila
izgraena za Coffeyja i njemu sline, ali sve dok nije stao pred njih i pogledao ih nekako
zamiljeno, ja nisam ni shvatio koliki je tu nesrazmjer.
Harry se nasmijao, ali John kao da nije vidio nita smijeno u tome to krupan ovjek
stoji pred uskim vratima. A nije, naravno, ni trebao; ak i da je bio za nekoliko stupnjeva bistriji
nego to je bio, ak ni tada ne bi trebao. On je skoro itav ivot bio tako krupan, a ta su vrata bila
samo dlaku ua od veine ostalih.
Coffey je sjeo pa se tako provukao kroz njih, a onda ponovno ustao i siao niza stube
gdje ga je ve ekao Brutalni. I tu je zastao, i pogledao na drugi kraj prazne prostorije, prema
podiju na kojem je ekala Stara Iskrilica, nijema i sablasna kao prijestolje u dvoru mrtvoga
kralja. Na jednom je od stranjih stupica nekako uplje prpono visila kapa, vie nalik kapi
dvorske lude negoli kraljevskoj kruni, neemu to bi nosila luda, ili time tresla da bi se njezina
visokoroena publika slae smijala njezinim dosjetkama. Sjena stolice, izduena i pauinasta,
uspinjala se zidom kao prijetnja. I da, inilo mi se da u zraku jo njuim spaljeno meso. Smrad
je bio slabaan, ali jai od onog koji bi mogla stvoriti mata.
Harry se pognuo i proao kroz vrata, a za njim i ja. Nije mi se sviao sleen, razrogaen
pogled to ga je John uputio Staroj Iskrilici. A jo mi se manje svidjelo ono to sam mu vidio na
rukama kad sam mu priao: najeurenu kou.
Daj idemo, veliki deko, rekao sam. Uhvatio sam ga za zapee i pokuao povui
prema vratima to su vodila prema tunelu. U prvi se as nije htio pomaknuti, pa sam s jednakim
uspjehom mogao pokuavati iz zemlje golim rukama iupati kamenu gromadu.
Daj, idemo, John, moramo ii, ako nee da se etveropreg opet pretvori u bundevu,
rekao je Harry i opet se nasmijao onim svojim nervoznim smijehom. Uhvatio je Johna za drugu
ruku i povukao, ali John i opet nije elio poi. A onda je tihim i sanjivim glasom rekao neto.
Nije to rekao meni, nije to rekao nikome od nas, pa ipak to nikad neu zaboraviti.
Oni su jo tu. Dijelovi njih, jo su tu. I ujem ih kako vrite.
Harry se prestao nervozno smijuljiti, i na licu mu je zaostao samo smijeak koji mu je
visio na ustima kao iskrivljena roleta na naputenoj kui. Brutalni me pogledao pogledom skoro
uasnutim i odstupio od Johna Coffeyja. U manje od pet minuta, sad sam i drugi put osjetio da
se itav pothvat naao na granici sloma. Sad sam ja uskoio u igru; kad je malo kasnije
katastrofa zaprijetila i po trei put, red je bio na Harryja. Vjerujte mi, te smo noi svi dobili
ansu.
Kliznuo sam izmeu Johna i stolice, i stao na prste da budem siguran da sam mu sasvim
zagradio pogled. A onda sam mu pucnuo prstima pred oima, dvaput i otro.
Idemo! rekao sam. Hodaj! Rekao si da te ne trebamo okivati, sad to i dokai! Hodaj,
veliki deko! Hodaj, Johne Coffeyju! Ovamo! Ova vrata!
Pogled mu se razbistrio.
Da, gazda.
I, hvala budi Bogu, krenuo.
Gledaj u vrata, Johne Coffeyju, samo u vrata i ni u to drugo.
Da, gazda. John je posluno upro pogled na vrata.
Brutalni, rekao sam i pokazao prstom.
BU&CW
27
Chita(m)
BU&CW
28
Chita(m)
BU&CW
29
Chita(m)
BU&CW
30
Chita(m)
BU&CW
31
Chita(m)
BU&CW
32
Chita(m)
BU&CW
33
Chita(m)
On se na samo trenutak okrenuo u tom smjeru, lica smetena i oajna. Samo na trenutak,
kao to rekoh, ali dovoljno da mu taj pitolj duge cijevi istrgnem iz ruke. Samo to nisam mogao
ni podii ruke. Kao da mi je netko na njih privezao utege. U glavi mi je bilo samo kranje; kao
u radiju za vrijeme elektrine oluje. Jedine emocije kojih se sjeam bile su strah i nekakav tupa
zbunjenost zbog Hala.
Harry i John Coffey stigli su do dna stepenica. Moores se okrenuo iz smjera odakle je
doao enin glas i opet digao pitolj. Kasnije je rekao da je zaista kanio pucati u Coffeyja; da je
zakljuio da smo svi mi zarobljenici, i da je mozak koji je stajao iza svega to se zbiva ostao kraj
kamiona, i da sad viri iz mraka. Nije mu ba bilo jasno zato bi nas doveli k njemu, ali je osveta
bila najvjerojatnija mogunost.
Prije nego to je mogao ispaliti metak, Harry Terwilliger je prestigao Coffeyja i stao
pred njega i tako mu zaklonio skoro itavo tijelo. Na to ga nije natjerao Coffey; Harry je to
uinio od vlastite volje.
Ne, upravitelju Moores! rekao je. Sve je u redu! Nitko nije naoruan, nitko nikom ne
eli nikakvo zlo, doli smo pomoi!
Pomoi? Mooresu su se skupile zapletene, upave obrve. Oi su mu planule. Ja nisam
mogao skinuti pogled s povuenog oroza Buntlinea. Pomoi kako? Pomoi kome?
Kao da mu eli odgovoriti, u tom se trenutku opet digao stariin glas, svadljiv i siguran
i sasvim izgubljen:
Ulazi i proakaj mi guzicu, ti usrani seronjo! Dovedi i te svoje upine! Idemo, svi
redom!
Pogledao sam Brutalnog, potresen do dna due. Shvaao sam da mora psovati da je
tumor na to na neki nain tjera ali je ovo bilo vie od psovanja. Mnogo vie.
to radite tu? upitao nas je Moores ponovno, iz glasa mu se izgubilo mnogo
odlunosti za to su se pobrinuli kolebljivi krikovi njegove ene. Nita mi nije jasno. Je li to
bijeg iz zatvora ili...
John je maknuo Harryja ustranu naprosto ga podigao i preselio pa se uspeo uza
stube. Stao je izmeu Brutalnog i mene, tako velik da nas je skoro obojicu gurnuo, svakog s
druge strane, u Mellyno grmlje boikovine. Mooresov se pogled podigao da ga vidi, onako
kako se podie pogled kad se eli vidjeti kronja visokog drveta. I onda se svijet najednom
vratio na svoje mjesto. Onaj duh nesloge, koji mi je ispremijeao misli kao jaki prsti kad prolaze
kroz pijesak ili riu, najednom se izgubio. A shvatio sam i zato je Harry mogao djelovati dok
smo Brutalni i ja mogli samo stajati, bez nade i neodluni, pred svojim efom. Harry je bio s
Johnom... i bez obzira to bio taj duh koji se opire tom drugom, demonskom, on je te noi bio u
Johnu Coffeyju. A kad je John iskoraio i stao pred upravitelja Mooresa, kontrolu je nad
situacijom preuzeo taj drugi duh to neto bijelo, eto kako ga ja zamiljam, kao neto bijelo.
Ono drugo nije otilo, ali sam ga vidio kako se povlai kao sjena pred najednom nadolim
jarkim svjetlom.
Ja elim pomoi, rekao je John Coffey. Moores je na nj podigao pogled pogled
fasciniranih oiju razjapljenih usta. Ne vjerujem da je Hal, kad mu je Coffey izvadio iz ruke
Buntline Special i predao ga meni, uope i shvatio da se neto dogodilo. Paljivo sam spustio
oroz. Kasnije, kad sam pregledao bubanj, otkrio sam da je i tako bio prazan. Ponekad se pitam
je li to Hal znao. A John je u meuvremenu nastavio mrmljati: Doao sam joj pomoi. Samo
pomoi. To je sve to elim.
Hal! viknula je ona iz spavaonice sa stranje strane. Glas joj je zazvuao snanije, ali
i nekako uplaenije, kao da se to neto to nas je tako zbunilo i oduzelo nam mukost sad
povuklo do nje. Daj ih potjeraj, pa ma tko da bili! to e nam akviziteri usred noi! Ne treba
nam nikakav Electrolux! Nikakav Hoover! Nikakve francuske gaice da mi se uvuku u pizdu!
BU&CW
34
Chita(m)
Poalji ih pro! Neka se jebu u tri pizde lijepe ma... ma... ma... I onda se neto slomilo kao
staklena aa i ona je zajecala.
Samo pomoi, rekao je John Coffey do apta tihim glasom. Nije se obazirao ni na
enino jecanje, ni na njezine prostote. Samo pomoi, gazda, to je sve.
Ali ne moe, rekao je Moores. To ne moe nitko. Bio je to ton koji sam ve uo, i
trenutak sam kasnije ve shvatio da je tako glas zvuao i meni kad sam uao Coffeyju u eliju
one noi kad mi je izlijeio upalu mokranih putova. Hipnotiziran. Ti gledaj svoja posla, a ja u
svoja, eto to sam rekao Delacroixu... samo to je tada o mojim poslima brinuo Coffey, ba kao
sada o Mooresovim.
Mi mislimo da moemo, rekao je Brutalni. I nismo na kocku stavili svoj posao uz
mogunost da i sami odemo na besplatan stan i hranu samo zato da doemo, okrenemo se i
odemo, a da bar neto ne pokuamo uiniti.
Samo to sam prije tri minute ja na to bio spreman. A i Brutalni.
Sad je John Coffey preuzeo igru u svoje ruke. Progurao se u ulaz i kraj Mooresa, koji ga
je pokuao zaustaviti tek podizanjem jedne nemone ruke (samo ju je povukao Coffeyju preko
boka, i onda je pala; siguran sam da je taj div nije ni osjetio), a onda je krenuo hodnikom prema
dnevnom boravku, kuhinji iza njega, i stranjoj spavaonici iza nje, gdje se ponovno digao onaj
prodorni, neprepoznatljivi glas: Daj ne ulazi! Tko god da bio, da nisi uao! Nisam obuena,
cice su mi gole, i kurvinjak mi se lufta!
John na ovo nije obratio ba nikakvu panju, nego je tupo nastavio, pognute glave da ne
razbije arulju, dok mu se okrugla smea lubanja presijavala a ruke mu se zibale uz bokove.
Nakon jednog trenutka za njim smo poli i mi, najprije ja, pa Brutalni i Hal jedan do drugoga, i
Harry u zalaznici. I jedno sam shvaao savreno jasno: situacija se sasvim istrgla iz naih ruku,
i sad je u Johnovim.
BU&CW
35
Chita(m)
ena u stranjoj spavaoj sobi, koja je sjedila naslonjena na uzglavlje i zapanjeno zurila
u diva koji joj je doao na zamuene oi, nije uope sliila Melly Moores koju sam poznavao
ve dvadeset godina; nije izgledala ak ni kao Melly Moores koju smo Janice i ja posjetili malo
prije Delacroixova pogubljenja. ena to je sjedila u tom krevetu izgledala je kao bolesno dijete
koje se igra vjetice. Njezina pepeljasta koa bila je ovjeeno tijesto napravljeno od samih bora.
I bila joj je skupljena oko desnoga oka, kao da eli namignuti. S iste joj se strane kut usana
svinuo prema dolje; a preko pepeljaste donje usne virio joj je stari uti onjak. Kosa joj je bila
divlja tanka magla oko lubanje. Soba joj je smrdjela po onom to nae tijelo, kad sve
funkcionira kako treba, odbacuje s tolikim dostojanstvom. Noni lonac kraj kreveta bio joj je
napola pun nekakvog odvratnog ukastog smrada. Na koncu smo ipak doli prekasno,
pomislio sam uasnuto. Pred samo nekoliko dana jo se barem dala prepoznati bila je bolesna,
no jo uvijek ona. Od tada je to u njezinoj glavi zacijelo uasavajuom brzinom utvrdilo
poziciju. Nisam vjerovao da bi joj sad mogao pomoi i John Coffey.
Kad je Coffey uao, na licu joj je bio samo izraz uasa i straha kao da je neto u njoj
prepoznalo doktora koji bi napokon mogao doprijeti do toga i iupati to... posuti solju, kao
pijavicu kad je elimo natjerati da otpusti zube. Pazite to vam velim: ne kaem da je Melly
Moores bila opsjednuta, i svjestan sam toga da su, s obzirom na to koliko sam bio napet, sva
moja opaanja podlona sumnji. Ali ja nikad nisam ni posve odbacio mogunost da ju je opsjeo
demon. U oima joj je, velim vam, bilo neto nalik na strah. O, mislim da mi bar to moete
povjerovati; bio je to osjeaj kojega sam u ivotu vidio i previe a da bih se mogao zabuniti.
No togod da to bilo, toga je nestalo na brzinu, da bi ga zamijenio izraz ivahnog,
iracionalnog zanimanja. Ta neizreciva usta zatitrala su neim to je trebao biti smijeak.
O, tako velik! uskliknula je. Izgovorila je to kao djevojica koju je gadna upala grla
strpala u krevet. Izvukla je ruke spuvaste i bijele kao i lice ispod pokrivaa i zatapala.
Skidaj gae! itav ivot sluam o crnini i njegovoj kurini, a nikad ga jo nisam vidjela!
Iza mene je Moores tiho zajeao, prepun oaja.
John Coffey na sve to nije obratio ni najmanju panju. Nakon to je tako trenutak
postajao, kao da je eli promotriti izbliza, priao je krevetu, osvijetljenu jedincatom nonom
svjetiljkom. Ona je bacala sjajni krug svjetla na bijeli pokriva navuen sve do ipke na
ovratniku spavaice. Kraj kreveta, u sjeni, ugledao sam lealjku donesenu iz dnevne sobi.
Pokriva sastavljen od medaljona, a koji je Melly u sretnije dane isplela vlastitim rukama, leao
je napola na lealjci a napol na podu. Kad smo se dovezli, Hal je spavao ba na njoj ili bar
drijemao.
Dok joj je John prilazio, lice joj je doivjelo i treu promjenu. Najednom sam ugledao
Melly, ija mi je ljubaznost kroz tolike godine toliko znaila, a jo vie mojoj Janice kad su
djeca odleprala iz gnijezda i kad se ona poela osjeati tako samotno, tako beskorisno i
turobno. Melly se i dalje interesirala, samo to je sad njezino zanimanje, po svemu sudei,
najednom postalo zdravo i pri punoj svijesti.
Tko si ti? upitala je ona jasnim, razlonim glasom. I zato po akama i rukama ima
toliko brazgotina? Tko te je to tako gadno izranio?
Jedva se i sjeam kako je sve to nastalo, gospoo, rekao je John Coffey smjernim
glasom i sjeo kraj nje na krevet.
Melinda se nasmijeila kako je najbolje znala nacerena joj je desna strana usta
BU&CW
36
Chita(m)
zadrhtala, ali se nije htjela sasvim dii. Dotakla je bijelu brazgotinu, zakrivljenu kao sablju, na
lijevoj nadlanici.
Kakav je to blagoslov! A zna li zato?
Mislim, ako ne zna tko ti zlo uini ili pse na tebe nahucka, bar se ne prevre nou,
odgovorio je John Coffey skoro junjakim naglaskom.
Ona se tome nasmijala, i glas joj je u toj smrdljivoj bolesnikoj sobi bio ist kao srebro.
Hal je sad bio kraj mene i disao ubrzano, ali se nije ni pokuao uplesti. Kad se Melly nasmijala,
njegovo je brzo disanje na trenutak zastalo, usred udaha, a svojom me krupnom akom uhvatio
za rame. Uhvatio me tako vrsto da mi je ostala masnica vidio sam je sutradan ali sam je u
tom trenutku jedva i osjetio.
Kako se zove? upitala je.
John Coffey, gospoo. 1
Coffey kao pie.
Da, gospoo, samo to se drukije pie.
Ona se ponovno zavalila u jastuke, uspravila u postelji ali ne ba u sjedei poloaj, i
zagledala se u nj. On je sjedio kraj nje i uzvraao joj pogled, a svjetlo iz svjetiljke okruivalo ih
je kao da su glumci na pozornici glomaznog crnca u zatvorskom kombinezonu i sitnu
bjelkinju na samrti. A ona se s blistavim divljenjem zagledala Johnu u oi.
Gospoo?
Da, Johne Coffey? Te su rijei bile jedva daak, i jedva su kliznule do nas kroz
smrdljivi zrak. Osjetio sam kako mi bubre miii na rukama i nogama i u leima. Negdje sam, u
velikoj daljini, osjeao kako me ravnatelj vrsto stie za miicu, a na rubu sam vidnoga polja
vidio Harryja i Brutalnog gdje se grle kao djeca izgubljena u noi. Neto e se dogoditi. Neto
veliko. I svi smo to osjeali, svaki na svoj nain.
John Coffey joj se primakao blie. Opruge su na krevetu zakripale, plahte zautale, a
hladno nasmijeeni Mjesec pogledao je kroz gornje staklo prozora. Coffeyjeve su podlivene oi
pretraivale njezino podignuto, izmueno lice.
Vidim ga, rekao je. Govorei ne njoj ili mi se tako bar uinilo nego sebi. Vidim
ga, i mogu pomoi. Mirujte... sasvim se umirite...
Privio joj se blie, pa jo blie. Njegovo se golemo lice na trenutak zaustavilo na etiri
prsta od njezina. Podigao je jednu ruku, rairio prste, kao da neemu veli da prieka... naprosto
prieka... pa opet prignuo lice. Njegove su se iroke, glatke usne pritisle o njezine i prisilile ih
da se otvore. Na trenutak sam samo vidio kako joj se oko, ono to je zurilo kraj Coffeyja, puni
izrazom nalik na iznenaenje. A onda se njegova glatka elava glava pomaknula, pa je nestalo i
toga.
Zauo se tihi zvidukavi zvuk Coffey je udahnuo zrak koji joj je leao duboko u
pluima. To je na trenutak-dva bilo sve, a onda se pod nama pomaknuo pod i oko nas itava
kua. 1 to nisam izmatao; svi su to osjetili i poslije komentirali. Bio je to nekakav tupi udarac
od koga nam se najeila koa. I zauo se lom kao da se u dnevnoj sobi prevrnulo neto teko
kasnije se otkrilo da je to veliki podni sat. Hal Moores ga je pokuao popraviti, ali on vie nikad
nije mjerio vrijeme due od petnaest minuta odjedanput.
Iz manje je blizine dopro zvuk pucanja, nakon ega je uslijedio zveket razbijenog
prozora, onog kroz koji je virio Mjesec. Slika na zidu kliper koji plovi preko jednog od sedam
mora najednom je pala s kuke i tresnula o pod; zatitno se staklo razbilo u komadie.
Nanjuio sam neto vrue i opazio kako se s dna bijelog pokrivaa die dim. Jedan je
1
BU&CW
37
Chita(m)
komadi najednom pocrnio, onaj dolje, kraj uzbacakanog desnog stopala. Osjeajui se kao da
sanjam, otresao sam Mooresovu ruku i pristupio nonom ormariu. Na njemu je bila aa vode,
okruena s tri-etiri boice pilula to su se sruile od drmanja. Dohvatio sam au i izlio je na
zadimljeno mjesto. Zaulo se pitanje.
John Coffey ju je nastavio ljubiti duboko i intimno, i udisati i udisati, dok ju je jednom
rukom jo drao, a druga mu je bila na krevetu i podupirala njegovu golemu teinu. Prsti su mu
bili raireni; ruka mu je izgledala kao smea zvjezdaa.
I onda je ona najednom izvila lea. Jednom je rukom zamlatila po zraku, a prsti su joj se
poeli stiskati i iriti u seriji greva. Noge su joj zabubnjale po krevetu. A onda je neto
vrisnulo. I opet, to nisam uo samo ja, uli su to i drugi. Brutalnom je to zazvualo kao glasanje
vuka ili kojota kad mu nogu uhvati zamka. Meni je zazvualo kao kliktanje orla, onako kao to
sam ih nekada znao sluati kad bi se, s kruto rairenim krilima, kruei sputali kroz oblake.
Vani je vjetar zapuhao tako estoko da je kuu potresao i po drugi put i to je, znate,
bilo udno, zato to sve do tada nije bilo nikakvog, ni spomena vrijednog, vjetra.
John Coffey se odmaknuo od nje, i ja sam opazio da joj se lice izravnalo. Desna joj
strana usana nije vie visjela. Oi su joj ponovno zadobile normalan oblik, i izgledala je deset
godina mlaa. On ju je na trenutak-dva gledao kao oaran, a onda se zakaljao. Okrenuo je
glavu da joj ne kalje u lice, pa izgubio ravnoteu (to nije bilo teko; zato to je, kao prvo,
onako krupan kakav jest, sjedio na pola guzice na rubu kreveta) i pao na pod. Bilo ga je toliko
da je kuu potresao i po trei put. Doekao se na noge i objesio glavu, pa se zakaljao kao
ovjek u zadnjoj fazi TBC-a.
A ja sam pomislio: A sad kukci. Sad e ih iskaljati, i koliko li e ih tek sada biti.
Ali ih nije iskaljao. Samo je nastavio kaljati kao da duboko, tucavo laje, i pritom
izmeu napadaja jedva nalazio vremena da srkne jo jedan udisaj zraka. Njegova je tamna,
okoladna koa poela sivjeti. Uplaen time, Brutalni mu je priao, bacio se kraj njega na
koljeno, pa mu preko irokih plea koja su se grila prebacio ruku. Kad je gibanje Brutalnog
odagnalo aroliju, Moores je priao eninu krevetu i sjeo gdje je do maloas sjedio Coffey.
inilo se da jedva i opaa prisutnost orijaa to je kaljao i guio se. Iako mu je Coffey uao do
samih nogu, Mooresove su oi bile samo na njegovoj eni, koja je zaprepateno zurila u nj.
Izgledala je kao prljavo zrcalo koje je netko otro.
John! viknuo je Brutalni. Povrati to! Povrati to kao i prije!
John je nastavio kaljati kao da se gui. Oi su mu bile vlane, ali ne od suza nego od
naprezanja. Iz usta mu je izletjela pljuvaka u sitnoj magli, ali iz njih nije izilo vie nita.
Brutalni ga je nekoliko puta opauio po leima, pa onda pogledao mene.
On se gui! To to je isisao iz nje, to ga gui!
Poletio sam naprijed. Prije nego to sam napravio i dva koraka, John se na koljenima
odmaknuo od mene sve do u kut sobe, svo vrijeme estoko kaljui i teko uvlaei svaki
udisaj. Naslonio je elo na tapetu divlje crvene rue to su se prelijevale preko vrtnoga zida
pa ispustio jeziv, dubok i otro isprekidan zvuk, kao da iz grla eli iskaljati i samu sluznicu.
Ako ita moe istjerati kukce, onda je to to, sjeam se da sam pomislio, ali od njih nije bilo ni
traga ni glasa. No onda se ipak uinilo da se taj napad kalja pomalo smirio.
Dobro mi je, gazda, rekao je, i dalje naslonjen elom na divlje rue. Oi su mu ostale
zatvorene. Nije mi ba jasno kako je znao da sam tu, ali je to oito znao. Na asnu rije ja
jesam. Vidite to je s gospoom.
Ja sam ga pogledao dvojbeno, pa se okrenuo prema krevetu. Hal je milovao Melly po
elu, a ja sam iznad njega ugledao neto zapanjujue: malo je kose ne ba jako puno, ali bar
malo ponovno pocrnjelo.
BU&CW
38
Chita(m)
to se dogodilo? upitala ga je. I onda joj se na moje oi u obraze poela vraati boja.
Uinilo se kao da je s tapeta ukrala par ruica. Kako sam dospjela ovamo? Zar nismo trebali
poi u bolnicu u Indianolu? Doktor mi je trebao prozraiti glavu i slikati mozak.
Pssst, rekao je Hal. Pssst, mileno, sve to vie nije vano.
Ali ja nita ne razumijem! skoro je jauknula ona. Stali smo kraj cestovnog tanda... ti
si mi kupio kiticu cvijea od deset centi... i tada... evo me tu. Kako je mrano! Hal, jesi li ve
veerao? Zato sam u gostinskoj sobi? Jesam li ve bila na rendgenu? Oi su joj pole preko
Harryja a da ga skoro nisu ni vidjele vjerojatno zbog oka i zaustavile se na meni. Paul?
Jesam li bila na rendgenu?
Da, odgovorio sam. Nalaz je bio uredan.
Znai da nisu nali tumor?
Ne, odgovorio sam. Rekli su da e glavobolje sad vjerojatno prestati.
A kraj nje, Hal je briznuo u pla.
Ona se nagnula prema njemu i poljubila ga u sljepooicu. A onda joj se pogled odselio u
kut.
A tko je taj crnac? I zato je u kutu?
Okrenuo sam se i opazio da John pokuava ustati na noge. Brutalni mu je pomogao, i
John je i uspio uz zadnji trzaj. Pa ipak je ostao stajati okrenut zidu, kao dijete koje su poslali
stajati u kut. I dalje je grevito kaljao, no kaalj mu je ipak stalno slabio.
Johne, rekao sam. Okreni se, veliki djeae, i pogledaj gospou.
On se polako okrenuo. Lice mu je i dalje bilo sivo kao pepeo, i izgledao je deset godina
stariji, kao neko snaan mukarac koji gubi bitku sa suicom. Pogled mu je bio oboren na
zatvorske papue, i inilo se da mu fali eir da ga vrti po rukama.
Tko ste vi? upitala je ona ponovno. Kako se zovete?
John Coffey, gospoo, rekao je on, nato je ona smjesta odgovorila: Ali se ne pie
kao pie.
Hal se prenuo kraj nje. Ona je to osjetila, pa ga umirujue potapala po glavi, svo
vrijeme ne skidajui pogleda s crnca.
Ja sam te sanjala, rekla je tihim, zauenim glasom. Sanjala sam da luta u mraku, a
lutala sam i ja. i sad smo se nali.
John Coffey nije rekao nita.
Nali smo se u mraku, rekla je ona. Ustani, Hal, teak si mi.
On je ustao, i u nevjerici gledao kako prevre pokriva.
Melly, ti ne smije...
Ne budi glup, rekla je ona i spustila noge s kreveta. Naravno da smijem. Poravnala
je spavaicu, protegla se i stala na noge.
O, Boe, proaptao je Hal. Dragi moj Boe na nebesima, pogledajte ovo.
Ona je pola prema Johnu Coffeyju. Brutalni je odstupio od nje, a na licu mu je bio izraz
strahopotovanja. Pri prvom je koraku jo epala, drugim je tek izrazila tovanje drugoj nozi, no
tada je nestalo ak i toga. Sjeam se kako je Brutalni pruio Delacroixu obojeni kalem i rekao:
Daj, baci ovo. Da vidim kako tri. Gospodin Jingles je tada epao, ali je sljedee noi, kad se
Del proetao Miljom, ve bio sasvim u redu.
Melly je zagrlila Johna i stisnula ga. Coffey je na trenutak samo stajao, i pustio da ga
grli, a onda je podigao ruku i pomilovao je po tjemenu. Uinio je to s beskrajnom njenou.
Lice mu je i dalje bilo sivo. Kao da mu je jako slabo.
BU&CW
39
Chita(m)
BU&CW
40
Chita(m)
BU&CW
41
Chita(m)
BU&CW
42
Chita(m)
Ne, imam ga, odgovorio sam. Klju je napokon kliznuo u bravu i okrenuo se.
Trenutak kasnije bili smo unutra. unuli smo iza visokog okvira kapka dok je kraj zatvora
propukao pekarski kamion Sunshine Breada. Kraj sebe sam uo muno disanje Johna
Coffeyja. Zvuk je bio kao kad motor ostane bez ulja. Kad smo izlazili, on je bez napora
pridravao kapak, ali ga ovaj put nismo ak ni zamolili da nam pomogne; to naprosto nije
dolazilo u obzir. Tako smo Brutalni i ja podigli kapak, a Harry je poveo Johna niza stube. Na se
krupni prijatelj pritom spotaknuo, ali je ipak uspio sii. Brutalni i ja poli samo za njim to smo
bre mogli, pa za sobom spustili kapak i opet ga zakljuali.
Isuse, mislio sam da emo... poeo je Brutalni, ali sam ga prekinuo otrim udarcem
lakta u rebra.
Da to nisi rekao, rekao sam. Da to nisi ni pomislio, sve dok se sigurno ne vrati u
eliju.
A onda nam ostaje jo i Percy, rekao je Harry. Glasovi su nam u ozidanom tunelu bili
nekako uplji, kao jeka. No jo nije gotova sve dok jo i njega imamo na vratu.
I, kako e se pokazati, no je jo bila sve prije nego gotova.
Zavrit e se
MIGHTY
BU&CW
43
Chita(m)
BU&CW
44