You are on page 1of 7

Pregledni lanak

UDK 316.7

Tranzicijsko drutvo
i stvaratelji kulture
Suzana Mihajlovska
Osnovna kola Ljuben Lape
Skopje, R. Makedonija

Primljeno, 20. prosinca 2008.

Bivstvujui u svakodnevici u kojoj krik O, tempora, o, mores! postaje Dobro jutro naeg ivljenja, osobito u zemljama u tranziciji,
razumljivo je zato kultura postaje misaona imenica. To se ne dogaa
iz razloga historijske gladi, nego radi nesposobnosti onih koji mijenjaju drutveno ureenje da stvore kulturu u kojoj bi onaj koji plaa
tranziciju razumio da se ono to se u nekim demokracijama razvijalo
i postizalo stoljeima, ne moe postii za jedno-dva desetljea. Isti ti
mjenjai, u nastojanju da se odre kao ikone spasa, sve ee poseu
za vizualnim zasljepljivanjem onih na koje se te promjene drutva, od
jednog prema drugom ureenju, odnose.
rtve ovoga namjernoga vizualnog zasljepljivanja su oni zbog kojih
se postoji i stvara, oni koji predstavljaju budunost drutva djeca. Iz
tog razloga suoeni smo sa situacijom u kojoj obrazovni i kulturni procesi sve vie postaju svrhom zadovoljenja vizualne gladi, umjesto
graenja vizualne kulture ovjeka. Ako tako razumijemo poetke gub
ljenja kulture, ne treba uditi da se upravo u obrazovanju djece do 14
godina najvie susreemo s nedostatkom vizualne kulture, a time i kulture prihvaanja svijeta, to pak rezultira nesposobnou prihvaanja
razliitosti kao mogueg naina stvaranja kulture po mjeri ovjeka.
Prethodne lamentacije nisu same po sebi odgovor na pitanje to treba
initi, a to ne, ve prije vapaj za novim pristupom kulturi, ne kao
potronom dobru ili kao novom opijumu za mase, nego pristupu kulturi u kojem treba razviti sposobnost kultivirane percepcije svijeta kao
osnovnog uvjeta za kreativnost i kulturu smu.
Kljune rijei: proizvoenje kulture, percepcija, dehumanizacija, otu
enje
 Skraena

verzija ovoga teksta, pod neto drukijim naslovom, izvorno je prezenti


rana na meunarodnom simpoziju ovjek i kultura u organizaciji Hrvatskog filozofskog
drutva u okviru 16. Dana Frane Petria (Cres, 23.26. rujna 2007.).

71

S. Mihajlovska: Tranzicijsko drutvo i stvaratelji kulture

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 2, 7177

Euforino raspoloenje koje se poticalo potkraj prolog stoljea


bilo je usmjereno stvaranju slike da ulaskom u novi milenij poinje
uspinjanje ovjeka ne samo na neku viu razinu, ve i da je taj trenutak
zapravo raanje nove ljudske civilizacije s novim fantastinim odgovo
rima i rjeenjima koji e individui omoguiti udobnu plovidbu vodama
velikoga globalnog drutva.
Ovo je bila osobito dobra poruka, moni stimulans, uspjeno utka
na u svakoj slici i prilici kao nagovjetaj, ali i obeanje namijenjeno
obinom ovjeku i koja je posluila kao mamac za stvaranje globalis
tikog duha.
injenica je da globalno informiranje, a time i globalno miljenje,
danas ovise gotovo iskljuivo o jednom mediju televiziji, i da je ona
ta u odnosu prema kojoj su svi ostali mediji izgubili utrku za vanou.
Radio je postao eho prolosti, a tisak samo ponavljanje lekcije iz ma
terijala koje je televizija prethodnog dana objavila daleko dojmljivije,
uvjerljivije i prihvatljivije za konzumenta, zbog potrebe ovjekova uma
i njegova duha za kompleksnou percepcije. Tonije: da informacije,
rije ili misao koje prima, budu praene slikom i zvukom.
Ova ljudska osobitost ponudila je drugu vrijednost: brzinu prima
nja takve misaono-akustino-vizualne informacije. Na alost, ona se
zlorabi time to su se mediji tako revolucionirali da su doveli do uki
danja prostora za drukiji nain ili oblik izraavanja, nameui svoj
princip: Prilagodi se (promijeni se) ili umri!
Ovo je, pak, omoguilo otvaranje udesnoga Pandorina svijeta re
klame koji na mala vrata uglavnom putem televizije nudi infor
macije o svemu i svaemu prikazivanjem prekrasnih, zasljepljujuih,
zamamnih i primamljivih slika i prizora. Te, tako izraene i upakirane
informacije, oblikovale su i nain ivota suvremenog ovjeka u posljed
njih dvadesetak godina. Napravili su ga gladnim za brzinom, za brzom
reakcijom na svaki vanjski podraaj, za brzim odgovorom, brzim rje
enjima; gladnim za brzim autom, brzom hranom, a jo vie za brzim
uspjehom, profitom i odgovarajuim pripadnim statusnim simbolima.
Sva ta neutaiva glad izaziva se brzim i efikasnim umetanjem savrenih
sliica o poeljnom savrenom ivotu u ovjekovu podsvijest iz Pan
dorine kutije svijeta reklame, to pak izazva novu glad glad za superbrzinom svega. Ovo je pak izazvalo ivotnu filozofiju: nema vremena
za razmiljanje o uzrono-posljedinim vezama vlastitog postojanja i
djelovanja. Tako ovjek danas nema vremena za sebe, a jo manje za
obitelj, u utrci za svim suvremenim civilizacijskim ponudama.
72

S. Mihajlovska: Tranzicijsko drutvo i stvaratelji kulture

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 2, 7177

Potrebu zadovoljenja ovakve gladi prepoznali su i stvaratelji filmo


va sekvenciranim graenjem prie i znaenja. Naime, sve je manje
sadrajnih i znaenjskih scena, a sve je vie efekata i dugotrajnih eks
plozija; kamera se kree sve bre, ime se umanjuje mogunost analize
sadraja i informacija, odnosno mogunost perceptivnog obuhvaanja
ostalih ponuenih znaenja i vrijednosti. Posljedica je da filmovi sve
vie nalikuju na strip u dnevnim novinama jer gledatelj navodno nema
vremena za razglabanja.
No, zapravo se ne radi o tednji gledateljeva vremena. Ovakav sce
naristiki i reijski postupak omoguuje umetanja i prihvaanja u pod
svijesti unaprijed odreenih i oblikovanih vrijednosti i ideja po princi
pu: evo ti rjeenja i odgovora na sva pitanja, nema se to pitati i traiti
odgovore drugdje. Ovakvo pakiranje pokretnih slika usmjereno je na
podsvijest koja ih vrlo lako guta. Ono takoer ne pridonosi i ne potie
proces samostalnog prikupljanja, sistematizacije, analize i obrade infor
macija i donoenja zakljuaka, ve postaje idealnom podlogom za lake
usisavanje osobnosti u sve napueniji svijet onih koji ne stradavaju od
bolesti zapitanosti: to, zato i kako? Na djelu je okivanje ovjeka u
svijetu u kojem je pitanje quo vadis, homine mrtvo kao i jezik na kojem
je izreeno.
No, jo je vee zlo to se ovakva logika kreiranja procesa spoznaje
i miljenja podrava i proteira i u obrazovanju. Da je tako, oito je
i iz metodologije rada u nastavnom procesu, kao i iz udbenika koji
ma se koriste uenici. Naime, i u obrazovanju sve vie dominira ideja
o potrebi za brzim i efikasnim stjecanjem znanja i vjetina, ime se
gubi mogunost kvalitativnog poticanja percepcije, analize i sinteze.
Ovo, pak, dovodi do toga da je sve manje kreativnosti u djece, a sve
vie ponavljanja zadanih obrazaca. U opravdanost ove tvrdnje, ali i za
brinutost zbog posljedica takvog stanja, nema nikakve sumnje. Ve je
dovoljno pogledati testove zadane djeci, a koji su mahom svedeni na
zaokruivanje ponuenih odgovora da ili ne, pitanja prepoznavanja i
slino. Posljedica koja zabrinjava jest da ovakav nain obrazovanja i
testiranja dresira uenikov mozak da bude samo spuva, da pamti ili
brie informacije bez ikakve ili uz minimalnu analizu. Na alost, i ud
benici su idealna podloga za ovu metodologiju davanja znanja jer su
sadraji u njima izloeni sekvencionirano, praeni mnotvom jednako
tako sekvencioniranih sliica. Nema sumnje da je ovakav tip udbenika
sve na tanjuru ili na gumb odraz modela miljenja onih koji ih piu,
73

S. Mihajlovska: Tranzicijsko drutvo i stvaratelji kulture

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 2, 7177

tj. odraslih, a koji su i sami naviknuti da sve informacije dobiju gotove


i upakirane.
Da je tako, dokazuje i injenica da je kod mladih u posljednjih de
setljee ili dva sve izraenija ogranienost u kvantiteti i kvaliteti rijei,
vidljiva u sve siromanijim reenicama u sadrajnom i znaenjskom
pogledu. S druge pak strane sve je prisutnije koritenje, pa i zloupo
raba rijei iz svijeta tehnike, ekonomije ili reklama i to upravo kad se
govori o predmetima i sadrajima koji se tim rijeima najmanje mogu
opisati ili izraziti. Povrh toga, analiziraju li se svakodnevni razgovori
uenika, mogu se konstatirati dvije stvari. Prvo, doza agresivnosti i ne
giranja svakog autoriteta, posebice individualnog, toliko je velika da se
to ak moe primijetiti i u komunikaciji ne samo ueniknastavnik, ve
i u komunikaciji uenikuenik, ali ne manje i unutar obitelji. Drugo,
zbog razumijevanja meuljudskih odnosa ponuenog na ekranima, kao
i odnosa meu spolovima, uslijed nekritinosti i odsutnosti koncepcije
vizualnog, znaenjskog i etikog obrazovanja kod mladih do 14 godina
ne samo da je izraena seksualna zainteresiranost nerazmjerna tjeles
nom i mentalnom razvoju, nego se moe primijetiti i seksistiki odnos
prema pripadnicima drugog spola, ali i diskriminacija na osnovi stupnja
seksualne zainteresiranosti unutar iste starosne grupe uenika. Tako se
dogaa da uenik ili uenica koji ne pokazuju izraeniji interes za drugi
spol ili uope za razgovore na tu temu, budu iskljueni iz grupe, pa ak
i da budu seksualno klasificirani i zbog toga maltretirani.
U istom kontekstu umanjene sposobnosti sutinskog, sadrajnog i
znaenjskog izraavanja, uoljive su i promjene u razini i kvaliteti li
kovnog stvaralatva djece i mladih. Naime, iz provedenih istraivanja
jasno se vidi da je koritenje linije u crteu dominantno, ali da je on sam
po sebi nepotpun; da su boje u slikama intenzivne, ali da se malo inzisti
ra na istraivanju kolorita ili tonaliteta boje. Prostor se prikazuje i prima
 Naravno, tomu ne pridonose samo prethodno spomenuti faktori, ve u velikoj mjeri
i socijalno-politika i ekonomska situacija. Naime, u situaciji kad veina uenika zapoinje
dan sluajui pogrde na raun drave, ljudi koji je vode ili pak ekonomije koja veinu sta
novnitva jedva odrava na rubu gole egzistencije, pojava ovakove komunikacije nimalo
ne udi.
 Ovaj tekst je saetak doktorata nastalog na temelju kontinuiranog istraivanja u raz
doblju od 1990. do 2005. godine u Republici Makedoniji. Istraivanje se primarno usmjerilo
na utjecaj obrazovnih reforma tijekom tranzicijskog razdoblja, a u uem smislu na istraiva
nje upotrebe vizualne i tehnike informacije i promjenu njenog utjecaja na percepciju mladih
do 14 godina te, posljedino, njezina utjecaja na razvijanje njihove kreativnosti.

74

S. Mihajlovska: Tranzicijsko drutvo i stvaratelji kulture

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 2, 7177

kao dvodimenzionalan, to otkriva i problem realne percepcije prostora


koji nas okruuje i njegovih sadraja. Na alost, ovo nisu jedini nega
tivni zakljuci istraivanja. Naime, istraivanje likovnih radova djece
od 5. do 8. razreda upozorilo je i na njihovu sve veu otuenost, kako
od samoga sebe, tako i od obitelji i od svijeta, ali i na njihovu fiksaciju
na predmete kao zamjenu/kompenzaciju odsutnosti realnih meuljud
skih odnosa, odnosno njihove sve vee dehumanizacije. Do ovakvog
zakljuka se moglo doi na osnovi naina oslikavanja, pozicioniranja
ili dimenzioniranja u prostoru i u odnosu prema drugim objektima u
likovnom radu ili pak njihove odsutnosti, pogrenog predstavljanja ili
izoblienja.
Na alost, istraivanja su pokazala jo jednu injenicu koja zabri
njava. Analiza likovnih radova navodi na zakljuak da je takva situacija
rezultat i nedostatka dravne koncepcije nastavnih planova i programa,
kao i nepostojanja jedinstvenog pristupa nastavnom procesu. Jednako
vanom pokazuje se i neprilagoenost nastavnoga plana i programa
dobi kojoj su namijenjeni, a sve u nastojanju prekrojavanja prema tzv.
Zapadnom modelu efikasnog obrazovanja, vie usmjerenog stvaranju
odreenog profila lanova drutva, nego osvjetavanju jedinke o svoje
mu identitetu stvorenom na temeljima kulturno-povijesnog i prostornog
naslijea kojemu pripada. Drugim rijeima, istraivanje je jasno po
kazalo da je proces dekulturalizacije, kako i pojedinca, tako i drutva,
uzeo maha. Posljedice takvoga stanja mogle bi rezultirati stvaranjem
socijalno i kreativno nefunkcionalne linosti zbog odsutnosti njezina
osobnog suvereniteta i identiteta izgraenog na svijesti o vlastitoj pri
padnosti i razumijevanju raznolikosti kao osnove jedinstva i kulture i
umjetnosti. To bi, pak, na dui rok neminovno dovelo ne samo do po
svemanje dehumanizacije drutva, ve prije svega do ukidanja prilike
da se putem kreativne percepcije omogue kultura i umjetnost kao stru
je protusmjerne dehumanizaciji.
Istraivanje namee pitanje kako se to uope moglo dogoditi? Do
kakve nas kulture to dovodi i kako je ili zato dolo do ovakvih rezulta
ta, pogotovo u zemlji koja je nekada bila kolijevka slavenske pismenosti
i renesansne umjetnosti Zapada? Zato je i kako proputena mogunost
da se, upravo zahvaljujui osloboenju od ideolokog diktata obrazov
nog procesa, ne podigne razina perceptivne analize kao uvjeta za krea
tivno miljenje i stvaranje? A upravo bi ono bilo potrebno drutvu na
putu prema ostvarenju realno osloboenog, otvorenog demokratskog
75

S. Mihajlovska: Tranzicijsko drutvo i stvaratelji kulture

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 2, 7177

drutva slobodnih graana koji e svoje ukljuenje u drutvo podrediti


potrebi proizvoenja kulture.
No, u ovakvim uvjetima, gdje se drutvene vrijednosti i ciljevi
takorei svaki dan mijenjaju i prije nego to doive svoju potvrdu u
praksi, i to vie zbog potreba dnevne politike i onih koji je provode,
uzaludno je oekivati pozitivne rezultate u odnosu prema njegovanju ili
razvijanju djeje kreativnosti.
Nasuprot tomu, moe se oekivati da e nedovrenost ekonomskotranzicijskih promjena i nedozrelost onih koji ih provede izazvati priti
sak koji e iz korijena promijeniti ovjekovo razumijevanje toga to je
uistinu ovjek i kamo su se to uputile njegova kultura i civilizacija, te
gdje je ieznula humanistika potreba za kulturom kao nainom posto
janja i proizvoenja i sebe i svijeta. To nije pitanje preuivano samo u
drutvima balkanske tranzicije, nego i u zemljama tzv. izgraene gra
anske kulture i demokracije. Moda bi neka komparativna analiza li
kovnih radova djece iz tih zemalja i djece s ovih prostora pokazala je
li tako. No, ono to se moe vidjeti iz meunarodnih izloaba djejih
radova navodi na zakljuak da je inzistiranje na odreenom modelu
razumijevanja svijeta vie rezultat nastojanja za globalizacijom svijeta
po odreenom modelu ekonomskog ustroja, a manje svijeta koji e iz
svojih razliitosti graditi kulturu proizvoenja po mjeri ovjeka i o
vjenosti.
Literatura
Difren, Mikel (1982), Umjetnost i politika, Sarajevo: Svjetlost.
Facione, A. Peter; Scherer, Donald i Attig, Thomas (1991), Ethics and Society (2nd
edition), New Jersey: Prentice Hall Inc.
Kris, Ernst (1970), Psihoanalitika istraivanja u umetnosti, Beograd: Kultura.
Mekluan, Maral (1971), Poznavanje optila ovekovih produetaka, Beograd:
Prosveta.
eling, F. V. J. (1984), Filozofija umetnosti, Beograd: Nolit.
Trstenjak, Anton (1978), lovek in barve, Ljubljana: Dopisna delavska univerza,
Univezum.
Vajt, Lesli (1970), Nauka o kulturi: Studija o oveku i civilizaciji, Beograd: Kul
tura.
Wisser, Richard (1988), Odgovornost u mijeni vremena, Sarajevo: Svjetlost.

76

S. Mihajlovska: Tranzicijsko drutvo i stvaratelji kulture

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 2, 7177

TRANSITIONAL SOCIETY AND CREATORS OF CULTURE

Suzana Mihajlovska
Living at a time when the scream: O tempora, o, mores! becomes the Good
morning of our lives, especially in the countries in transition, its understandable
that culture becomes just a word. This does not only occur due to historic hunger,
but due to the inability of those in charge of changing the social order to create
a culture in which those that pay for transition can understand that something
developed and achieved in some democracies over centuries, cannot be reached in
only a decade or two. The very same changers, in their persistence to survive as
icons of salvation, resort more and more to blinding those that the changes of one
system into another, relate to.
The victims of this deliberate visual blindness are especially those which
are the reason of our existence and creation, more specifically, those who represent
the future of the entire human society children. This is why we are faced with
a situation where the processes of education and culture became more a way to
satisfy visual hunger, instead of a process of building and creation of the visual
culture of every human being. If the roots of the loss of culture are understood this
way, we should not be surprised by the fact that the education of children under 14
years of age has the greatest lack of real visual culture, and with that, the lack of
world acceptance culture, which all results with an inability to accept difference as
a possible way of creating a culture tailored to human beings.
The previous lamentations do not tell us what to do or not to do, but a cry
for a new approach to culture, not as a consumer good or a new opium for the
masses, but rather an approach to culture in which we must developed the ability
of a cultivated perception of the world, as a basic precondition for creativity and
culture itself.
Key words: producing culture, perception, dehumanization, alienation

77