You are on page 1of 15

AKADEMIJA PRIMIJENJENIH UMJETNOSTI SVEUČILIŠTA U RIJECI

Odsjek likovna pedagogija
I godina diplomskog studija

ART TERAPIJA

Mentorica: Prof. dr. sc. Sofija Vrcelj
Studenti: Doris Klopotan
Dina Krajačić
Nicol Nefat
Toni Žufić

Rijeka, 16. Travanj, 2015

ART TERAPIJA 2. ART TERAPIJA U HRVATSKOJ 10.1. SUVREMENI TRENDOVI 9. POVIJEST ART TERAPIJE 3. ZAKLJUČAK 11. UVOD 2. FUNKCIONIRANJE ART TERAPIJE 4. ART TERAPIJA ZA DJECU 7. KREATIVNOST I ART TERAPIJA 8. KORIŠTENJE ART TERAPIJE 6. NAČIN RADA U ART TERAPIJI 5. LITERATURA .SADRŽAJ: 1.

Pojmovi art terapija i art psihoterapija se koriste jednoznačno. Zbog svojih je značajki u velikoj prednosti pred ostalim metodama kada govorimo o malim pacijentima – zlostavljanoj djeci i djeci sa psihičkim traumama prouzročenima iznimno . Kako su u mnoge europske zemlje art terapiju donosili art terapeuti kvalificirani u Velikoj Britaniji.Uvod Svrha ovoga seminarskog rada je dati uvod i kratak pregled profesije art terapije koja je još uvijek slabo prisutna u Hrvatskoj iako se u svijetu primjenjuje već više od pola stoljeća. Britanski pristup u art terapiji je najrazvijeniji i najutjecajniji u Europi. možda će i Hrvatska pratiti taj put. Crtež nema samo funkciju prikazivanja vidljivog svijeta već se crtežom mogu prikazati i unutrašnji osjećaji. s trenutno tri hrvatske art terapeutkinje kvalificirane i registrirane u Velikoj Britaniji. Praksa art terapije. zajedno s glazbenom terapijom (Music Therapy). osobama s razvojnim poteškoćama. te razrješavanja psiholoških konflikata. te terapijom plesom i pokretom (Dance and Movement Therapy). iz tog razloga uviđamo kako je potreba za likovnim izražavanjem urođena te kako je iz istog razloga vrlo bitna. zahtijeva visoku stručnost. psihički oboljelima. zrelost i iskustvo terapeuta. osobama u palijativnoj skrbi. Art terapija se provodi u individualnom ili grupnom kontekstu često s najranjivijim populacijama klijenata – djecom. te svijest o potrebi za kontinuiranim osobnim i stručnim usavršavanjem. starijim osobama itd. osobama u žalovanju. visoku stručnost. Art terapija spada u grupu kreativnih terapija ili terapija umjetnošću (Arts Therapies). stavovi itd. poput ostalih psihoterapija. te su mnoge zemlje preuzele model britanskih studija. Začeci art terapije sežu do 40-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u i Velikoj Britaniji. Najstariji ljudski oblici izražavanja bile su slike na zidovima pećina prije više od 30 000 godina. Art terapija Art terapija je vrsta psihoterapije u čijem je fokusu likovno izražavanje kao sredstvo ekspresije emocija i misli. drama-terapijom (Drama Therapy). Praksa art terapije. poput ostalih psihoterapija. zahtijeva edukaciju. zrelost i iskustvo terapeuta. Pojam art terapija (Art Therapy) se odnosi na terapiju kroz likovni izraz.

tako da prolijevanje boje po papiru ili kidanje papira može biti jednako terapijski vrijedan likovni proces i produkt kao i estetski najprivlačnija ili tehnički najvještije izvedena slika. vraća to moćno sredstvo na korištenje svima. pojašnjavanje i komunikaciju misli. izraziti i dijeliti značenja“. Likovnim procesom se izražavaju svjesne i nesvjesne misli i emocije. Takav pristup pomaže djetetu da stekne povjerenje u svog terapeuta. da s njim ostvari bliskost te da posrednim putem iskaže svoje emocije i nadvlada traumatično iskustvo. Terapijski potencijal likovnog izražavanja zasniva se na tome da likovni proces i produkt pružaju mogućnost izražavanja. .se zato u art terapiji nikada ne promatraju izdvojeno od konteksta cijelog procesa. slikanje i modeliranje u najširem značenju riječi. Art terapeuti odlično poznaju stvaralački proces. sadržavanja i procesuiranja emocija. Pod stvaralačkim likovnim procesom u art terapiji se podrazumijeva crtanje. kao što su nasilje ili rat.stresnim događajima u njihovoj okolini. Ako se izloži. U suvremenom društvu umjetnost je rezervirana za elite. Ruski slikar i teoretičar umjetnosti Wassily Kandinsky definirao je umjetnost kao vanjski izraz unutarnje potrebe. a one nesvjesne su od većeg značenja jer donose nove uvide. stručni su u području neverbalne i simboličke komunikacije. te teže osigurati okruženje u kojem se pacijenti osjećaju sigurnima izraziti jake osjećaje. Nije svako likovno izražavanje terapijsko. Produkt tog kompletnog (i kompleksnog) procesa .slika ili skulptura . te ambivalentnost ljudskog stanja učiniti podnošljivijim. pa art terapija. strukturiranje. ali jednaku potrebu. na neki način. ističući kako se. Povijest Art terapija se razvila iz iskustvenog i intuitivnog prepoznavanja terapijskih učinaka likovnog izražavanja. Art terapija služi kao sredstvo komunikacije između terapeuta i djeteta. da bi se koristile blagodati likovnog procesa. Likovni izraz ne mora biti manje moćan kada ga prakticiraju osobe koje nisu umjetnici i imaju manje umjetničkog talenta i tehničke vještine. tu je i proces dijaloga koji slika uspostavlja s gledateljem. nije potrebno baviti „visokom umjetnošću“ već mu pristupiti kao „duboko ozbiljnom obliku igre“ koji „pomaže konstruirati. nego terapijski potencijal likovnog izražavanja ovisi o tome koliko je osobnog (emotivnog i misaonog) u njega uloženo i kroz njega ostvareno.

počele su razvijati art terapiju neovisno od britanskog sustava. ‘Insuficijentan život mašte’..Kroz povijest psihijatrije usporedno se javljao interes za umjetnički izraz pacijenata. što je omogućavalo pacijentu da izgradi obranu od negativnih emocija. U Velikoj Britaniji je umjetnik Adrian Hill 1942. dvije pionirkinje art terapije u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon Drugog svjetskog rata. Iako likovni izraz može imati dijagnostičko značenje. . Britanski umjetnik Edward Adamson se smatra ocem art terapije u Velikoj Britaniji. no nažalost više u dijagnostičke nego terapijske svrhe. Za Hilla je vrijednost art terapije ležala u oslobađanju kreativne energije. godine psihijatar i povjesničar umjetnosti iz Beča Hans Prinzhorn napisao prvi rad o umjetnosti psihijatrijskih pacijenata. te objavio knjigu „Umjetnost mentalno bolesnih“ koja je sadržala djela desetero „shizofrenih majstora“. mogli bi se vidjeti ‘poremećaji’ kao ‘Poremećaj patološko-mediokritetske ličnosti’ ili ‘Emotivna beživotnost’. U isto vrijeme. Tako je 1922. kao rezultat tih istraživanja.. godine Reitman. britanski psihijatri Francis Reitman i Eric Cunningham Dax služili su se likovnim djelima psihijatrijskih pacijenata za istraživanje psihičkih poremećaja i 1950. kako ih je Prinzhorn nazvao. Do spoznaje o terapijskim svojstvima umjetnosti došao je tijekom liječenja od tuberkuloze u jednom od sanatorija potičući ostale štićenike sanatorija na slikanje i crtanje. objavljuje knjigu „Psihotična umjetnost“. Margaret Naumburg i Edith Kramer. već i značajna verbalna komunikacija s art terapeutom u čijem su središtu pacijentovi konflikti i problemi. psihologinja Margaret Naumburg razvila je „psihodinamsku art terapiju“. Njegov pristup je bio „neintervencijski“ i uključivao je vrlo malo razgovora i interpretacije. ‘Averzija prema umjetnosti’. pristup koji karakterizira ne samo pacijentova ekspresija kroz spontano stvaranje slika. ‘Opsesija realnošću’ ili ‘Nespiritualna ličnost’“. Proširio je Hillov rad na psihijatrijsku bolnicu Netherne kraj Londona u kojoj je osnovao otvoreni studio gdje su pacijenti mogli slobodno doći i slikati. godine prvi koristio izraz „art terapija“ za likovno stvaralaštvo s terapijskim ciljem. Kasnih 1940-ih. koliko je bit umjetnosti udaljena od dijagnostičkog pristupa u psihijatriji pokazuje i sljedeći citat britanskog psihologa Petera Chadwicka (2001): „Kada bi umjetnici umjesto znanstvenika pisali dijagnostičke priručnike mentalnih bolesti .

kao i njihovo razumijevanje i prihvaćanje. kao što se ranije javlja i u individualnom razvoju čovjeka. Slika tako postaje nosačem emocija na siguran način. publicirati niti pokazivati bez klijentovog dopuštenja. te se tako na svjesnoj razini uzima ono što je projicirano na sliku na nesvjesnoj razini. jer iako npr. dok se dijete ne nauči verbalno izražavati. zanimljivo je istraživanje doživljaja Goyinih radova iz ciklusa Strahote rata. Margaret Naumburg. Zato što se dotiče pre-verbalnih osjećaja. Emotivnu snagu slikovnog izražavanja i doživljavanja potvrđuju i istraživanja iz neuroznanosti i neuroestetike. svaki gledatelj slike. likovno izražavanje može prije dovesti do razrješenja konflikta nego verbalno izražavanje. Slika se u art terapiji promatra ne samo kao gotov produkt. Funkcioniranje art terapije Naš um pohranjuje i priziva sjećanja te procesuira informacije na dva načina: vizualizacijom i jezikom. Ne ide se ni za nekim univerzalnim značenjima simbola ili boja. Slike sadržavaju metafore koje mogu biti onoliko izazovne koliko im je pacijent spreman to dopustiti. slično slobodnim asocijacijama i snovima. Sustav mentalnih slika postoji prije verbalnog sustava. prepoznala je da čovjekove osnovne misli i osjećaji koji dolaze iz nesvjesnog i predsvjesnog. kombinira višeznačnost snova s tenzijom budnosti. slike nastale u art terapiji su povjerljive kao i cjelokupni proces. već u pomaganju klijentu da dođe do svojih značenja. Jedna od pionirki art terapije. te omogućava postepeno izražavanje i pristup emocijama. Naravno. no svrha nije u direktnom interpretiranju. One su dio klijentovog unutarnjeg svijeta i pristupa im se s poštovanjem i bez prosuđivanja. zahvaljujući zrcalnim neuronima. Način rada u art terapiji Za razliku od slika nastalih u radnoj terapiji. ima subjektivni doživljaj slike. Spontano slikanje. puno prije nalaze svoj izraz u slikama nego u riječima. . aktivira u mozgu iste one centre koji bi bili aktivirani kada bi gledatelj doživljavao takve muke i bol na vlastitom tijelu. Na primjer. pa tako i terapeut. te se ne mogu izlagati.Recentni porast zanimanja za umjetnost i art terapiju unutar psihijatrije povezan je s razumijevanjem razvoja kreativnosti kao prevencije te shvaćanjem zdravlja ne samo kao odsustva bolesti već i kao stanja ravnoteže cijelog čovjekovog sustava. već i kao dio terapijskog procesa. jer se javio ranije u razvoju ljudske vrste. koje je pokazalo da gledanje tih radova na kojima su prikazani strašni prizori ranjavanja i osakaćivanja ljudi u ratu.

te faze nastanka djela. bez grupne diskusije i s minimalnim razvojem grupne dinamike. i tako dalje. Ovdje donosimo fuziju klasifikacija autorica Liebmann i Hogan koja ide od većeg naglaska na likovnom do većeg naglaska na psihoterapijskom. Samo „jedna“ crna boja može. U kompleksnost značenja ulazimo dalje kada idemo vidjeti kakva je ta crna boja – teška. duljini trajanja itd. Takav način rada može biti koristan za prvih nekoliko seansi prije nego članovi razviju osobne teme koje mogu dalje istraživati.većini crna boja može značiti depresiju ili tugu. jednolična.. ovisnici. vrijeme za crtanje i vrijeme za razgovor u grupi. Takve grupe mogu biti i uvod u strukturiraniji način rada. likovne materijale. izbor teme. je li je od prašnjavog ugljena ili glatkog akrila. tempiranje i ostajanje na razini vizualnog i metaforičkog istraživanja. nekima ta boja znači sigurnost ili ljepotu. Na deskriptivnoj razini se navode karakteristike slike. teorijskom pristupu. metodama rada. u koji se klijent može uključiti kada se poveća sposobnost za refleksiju i grupnu interakciju. dakle. odnosno refokusiramo pristup slici. Slika se nikada ne promatra van art-terapijskog konteksta niti bez klijenta. Načini grupnog rada razlikuju se prema nekoliko kriterija: populaciji klijenata. Proces može biti usmjereniji na likovno istraživanje. a ne direktno je objasniti ili prevesti''. Ponekad takav tip grupa mogu biti tematski bazirane (npr. Nekada je sam proces likovnog izražavanja i istraživanja dovoljan za taj trenutak u terapijskom procesu i bilo bi preuranjeno sadržaj verbalno istraživati. a verbalna analiza je minimalna. Maclagan kaže da sliku treba ''dodirnuti drugim slikama koje rezoniraju s njom. Preuranjeno verbaliziranje sužava iskustvo i tada se teško vratiti na početak. uglavnom su ograničenog trajanja i strukturirane na uvod. žalovanje. ciljevima. Glavni fokus je na likovnom procesu. Maclagan smatra da se slici može pristupiti na deskriptivnoj. Individualni pristup unutar grupe je rad s refleksijom na slike i osobne procese. ono što vidimo (ikonografija). bez uključivanja grupne dinamike. te je zato u art terapiji važno strpljenje. Svaka slika u art terapiji ni ne traži uvijek verbalni pristup. Na interpretacijskoj se razini uspostavlja veza između slike i individualnog ili kolektivnog simbolizma. U grupno-interaktivnom pristupu fokus je na individualnim . koliki dio papira zaokuplja. imati mnogo značenja i izvlačiti je iz konteksta i gledati interpretacijski ili dijagnostički je nesvrhovito. nijansirana. oživljavamo unutrašnost slike i stvaramo asocijacije. analizu emocija.. To je povijesno bio prvi način rada u grupnoj art terapiji i još uvijek se koristi pretežno s težim psihijatrijskim pacijentima. Na elaboracijskoj se proširuje ono što ''vidim''.). što bi naravno mogle biti i dvije strane istog novčića. elaboracijskoj i interpretacijskoj razini. prozračna.

tako. Kako takav način rada nije dominantno usmjeren temom.procesima (slike. likovni proces i osobna refleksija) i na grupnoj dinamici. mora se voditi računa o tome koliko one odgovaraju svakom članu i njegovom individualnom procesu. te može biti izvrsno sredstvo za poticanje refleksije na te procese. U analitičkoj art terapiji naglasak je na analizi transfera i kontratransfera između klijenta i terapeuta. Teme se u spontanom likovnom (i osobnom) procesu često javljaju ciklično. te se javlja rezonancija među članovima. Može uključivati i analizu transfera. ali to nije najvažnije. osoba s problemima u razvoju i osoba s težim psihijatrijskim poremećajima. Mc Neilly smatra da zadavanje teme može ograničiti razinu koju bi grupa mogla dosegnuti time što terapeut kontrolira dubinu procesa i nema istraživanja međusobnih odnosa članova. na primjer u rezonanciji tema koje se javljaju u slikama a koje su vezane za cjelokupnu grupnu dinamiku. Ovaj način rada prati individualni proces i ritam te time zahtijeva više vremena za postepeno odmatanje i diferencijaciju osobnih tema. u traženju razrješenja. ili se fokusirati na grupni rad. te prema slici. Ako se grupi zadaju teme. Kod nedirektnog pristupa teme se spontano javljaju kroz vrijeme. Korištenje art terapije . no tematski rad može biti koristan kod populacija kod kojih se traži veća struktura i sadržavanje. Takav način rada daje prostor pozadinskim (nesvjesnim) temama. Art terapijske grupe mogu biti otvorene. ponavljajući se u različitim kontekstima i pojavnostima. Slika se. mogu biti snažnije i dinamičnije. U takvim grupama ima previše materijala za rad. na primjer kod djece s problemima u ponašanju i ADHD-om. te je omogućen razvoj transfera i kontratransfera. jer neusmjerenost može potaknuti nesigurnost i intenziviranje intrapsihičkih procesa. tako da se art terapeut u svakom momentu mora odlučivati da li raditi sa slikama i individualnim procesima. suptilnije su. te omogućava razvoj mašte. Najbolje teme su one koje ne dolaze od terapeuta već nastanu u grupi spontanim grupnim gravitiranjem ili rezoniranjem o istoj temi. materijali mogu biti fokus i polazište likovnog istraživanja. zatvorene ili poluotvorene. U grupi nema određene teme za rad. kreativnosti i igre. slike i likovni proces u takvim grupama daju dodatnu dimenziju. može promatrati i kao izraz osobnih procesa i kao izraz grupnih procesa.

ili se pak djetetu prijetilo od strane počinitelja ako progovori o zlostavljanju. Djeca su svjesna svoje nemoći i nemogućnosti da utječu na tijek događaja. razvija vlastiti identitet izvan identiteta osobe s psihičkim poremećajem. dijete se osjeća zaštićeno i sigurno te ima beskrajno povjerenje u svoje roditelje. Traumatizirano dijete najčešće skriva osjećaje i ne priča izravno o događajima koji su doveli do traume. te stvaraju slike koje mogu dozvoliti pristup samoj traumi.Art terapija nije rekreacijska aktivnost ili nastava likovne umjetnosti. Tumačeći s djetetom njegov likovni izričaj. terapeut dopire do njegova emotivnog svijeta koji . Traumatizirano dijete gubi povjerenje u ljude koji bi mu trebali biti najbliži i najvažniji te je zatvoreno i nepovjerljivo prema svima ostalima. Pođemo li od slučaja obiteljskog nasilja. jer se zlostavljanje dogodilo u preverbalnoj fazi razvoja. jer nema vokabular za ono što spada u iskustveni svijet odraslih. seksualno zlostavljanu djecu. Verbaliziranje tih iskustava je djetetu teško. Dobar primjer za to su osobe sa shizofrenijom kod kojih art terapija omogućuje dozirano uključivanje u odnos s drugom osobom i terapijom na način na koji to verbalni terapijski modeliteti ne uspijevaju. premda same seanse mogu pružiti užitak pacijentu. u terapijskom procesu osoba razvija osjećaj da postoji u svijetu i da može ostaviti svoj trag. a cilj art terapije je facilitirati pozitivnu promjenu kontaktom s terapeutom i materijalima u sigurnom okruženju. Za posebno osjetljivu grupu. možemo si predočiti u kolikoj se mjeri djetetu može nanijeti šteta. gdje vladaju zdravi odnosi među njezinim članovima. Za pohađanje art terapijskih seansi nije potrebno prethodno iskustvo u likovnom izražavanju ili stručnost u likovnoj umjetnosti. Terapeutova je zadaća da dijete dovede do izražavanja traume. razvojnim i problemima u ponašanju. U sretnoj obitelji. suočavanja s njom i oslobađanja osjećaja kako bi naposljetku uspostavilo emotivnu ravnotežu. Osim toga. uporaba ''vizualnog jezika'' je od posebne važnosti budući da istraživanja potvrđuju da se traumatska sjećanja enkodiraju u ''primitivnu vizualno-baziranu memoriju koja pamti događaj kao cjelinu''. te osjećaj prihvaćenosti i pripadanja kako terapeut prihvaća što god je izraženo na papiru. Art terapiju se koristi i u radu s djecom i adolescentima s emocionalnim. To su razlozi zbog kojih su nacionalne smjernice za izvrsnost u liječenju u Velikoj Britaniji uključile art terapiju kao jednu od mjera u liječenju shizofrenije. Art terapija mu pomaže da putem crteža iskaže svoj doživljaj proživljenoga. Snaga art terapije leži u tome da se komunikacija (bilo na svjesnoj ili predsvjesnoj razini) može ostvariti bez verbalizacije koja nerijetko može biti doživljena kao preintruzivna od strane psihijatrijskog bolesnika.

Art terapija za djecu Kroz crtež djeca iskazuju misli i osjećaje koje još ne umiju izraziti ili im je neugodno govoriti o njima. Ono samo bira što će crtati i kakvu će tehniku upotrijebiti. Najvažniji je razgovor s djetetom. Sagar opisuje kako seksualno zlostavljana djeca često odabiru stvarati umrljane mješavine boja koje raširuju po površinama ili stavljaju u posude kako bi ih terapeut sigurno pohranio. jačati pozitivne stavove prema životu i budućnosti kako bi dijete usvojilo pozitivne obrasce ponašanja. Ova se terapija provodi kao primarna intervencija u prepoznavanju i tretmanu akutnih trauma. ali i kao prevencija psihičkih poremećaja. Također je primijećen poriv da se pokvare ''dobre'' i ''nedirnute'' slike. Nije važno koliko dobro dijete zna crtati. Agresivni. razvije toleranciju prema svojoj okolini i stekne samokontrolu. što govore. koji je čak ponekad i korišten za stvaranje njihovih likova te uništavanje. pa čak i agresivno. pa se ono sve više izolira od okoline.govori kako se dijete osjeća i kako vidi odnose u svojoj obitelji. . Art terapija ne bavi se dijagnostikom kroz crtež. poraditi na samosvijesti i sposobnosti opuštanja. Smireno i opušteno crtanje govori nam da se dijete bavi motivom koji ga opušta. Terapeut ga ispituje što se s likovima zbiva. koji voli i koji ne doživljava kao prijetnju. kakvi su odnosi među njima. tako da ih se uništi. depresivno. nervozni pokreti pričaju posve drukčiju priču. ciljevi art terapije su jačati pozitivna sjećanja. Ljutnja i želja za kažnjavanjem počinioca mogu biti sigurno preusmjereni kroz likovni materijal. Katkad terapeut u cilju terapije sam sugerira što će dijete crtati. te način na koji ono crta. postaje nepovjerljivo. Osobito je važno da se dijete osposobi suočavanju s vlastitim iskustvima i zbunjujućim osjećajima. osjećaj sigurnosti. Ta umrljana djela mogu predstavljati tajnu koju je dijete moralo čuvati. Najčešće je to djetetova obitelj. Kreće se od pretpostavke da se svako dijete može likovno izraziti i da je crtež samo sredstvo pomoću kojega terapeut dopire do djeteta. Art terapija počinje kraćim razgovorom tijekom kojega dijete počinje crtati. nego terapeut zajedno s djetetom otkriva značenje crteža. spali ili probode. tjeskobno. S obzirom na to da traumatična iskustva imaju kumulativni učinak na dijete. gradi lošu sliku o sebi.

Springham opisuje ovaj fenomen na sljedeći način: ‘Ovi pacijenti su bili karakteristični po tome što bi se. Schaverien naglašava potencijalni transfer anoreksičnog pacijenta prema terapeutu u obliku roditelja koji ga želi kontrolirati. dok je i sam crtao. I Schaverien i Murphy smatraju da je pacijentova komunikacija sa samim sobom. Zanimljiv je probni projekt Springhama i suradnika koji su pokazali da art terapija može doprinijeti mentalizaciji u tih pacijenata. zbog važnosti koju je pridavao stvaralaštvu svojih pacijenata. suicidalni i homicidalni impulsi gdje se korištenjem likovnih materijala ljudima pomagalo u boljem razmijevanju vlastitih unutrašnjih nemira i pravodobnom prepoznavanju presuicidalnih stanja. smirili u tiho sanjarenje s vlastitim slikama’. Art terapija se koristi i u radu s osobama s graničnim (borderline) poremećajem osobnosti. terapeutska. Vjerovao je . Schaverien navodi da ako konkretizacija tog unutarnjeg doživljaja bude prenesena na umjetničke materijale može doći do otvaranja kanala za simboličku komunikaciju u terapiji. zbog čega pacijent nerijetko ima potrebu održati apsolutnu kontrolu zbog straha od preplavljivanja od strane roditelja. Dosad su opisani slučajevi art terapije i u drugim stanjima kao što su npr. koju on ostvaruje nesvjesnom projekcijom u sliku te njenim posljedičnim promatranjem. Za ove pacijente su karakteristične intenzivne i polarizirane emocije. te tenzije koje se javljaju između želje za socijalnim kontaktom i straha od povezivanja s drugima. Kreativnost i art terapija Jung je stvorio privlačan teorijski model za mnoge art terapeute.Kako je umjetničko stvaranje uglavnom narcistički osobni proces. Umjetnički pribor omogućuje tim pacijentima da se “igraju” dok istodobno održavaju kontrolu. što se očituje i u odnosu s terapeutom. unatoč prvotnom protestu. bolesnici postanu zaokupljeni svakim aspektom vlastitog imaginarija otkrivajući različite zanimljivosti tijekom stvaralačkog procesa. slikao i pisao poeziju. Schaverien smatra kako pacijenti s poremećajem hranjenja funkcioniraju na pre-simboličkoj razini gdje pacijent svoj unutarnji doživljaj izražava procesom ''acting out-a'' u svom odnosu prema hrani i svom tijelu. Mnogi autori naglašavaju transcendirajuće mogućnosti art terapije u propitivanju tih ambivalentnih osjećaja terapijskog odnosa koji neizbježno utječu na proces terapije i pacijentov su doživljajni spektar svijeta.

Na jednoj od dosad možda najznačajnijih međunarodnih konferencija art terapije održanoj u travnju 2013. Art terapija. čini se da art terapija još uvijek traga za pristupom koji bi učinkovitost sagledao na adekvatan način. Iako su istraživanja bitna za razvoj svake profesije. verbalne formulacije. osnovna tema bila je kako preživjeti kao profesija u suvremenom svijetu financijskih kriza koje se lome na najslabijima. odnosno gubljenje u nesvjesnom. te se slike u razgovoru „oživljavaju“. temeljena na ideji da i umjetnost i psihoterapija streme promjenama. u Londonu. za razliku od psihoze koja je nekontrolirana regresija. Za umjetnost je rekao da je regresija u službi ega. aktivna imaginacija. Proces slikanja za njega je istraživački proces. a to su „put kreativne formulacije“ u koji spadaju fantazija. cilj terapije je oslobađanje kreativnih snaga koje su latentne u pacijentu i koje tada postaju katalizator promjene. gdje sliku slijede druge slike koje istražuju određeni sadržaj. To je. Nekoliko zanimljivih prezentacija s prije spomenute konferencije uključuju art terapiju s izbjeglicama u Španjolskoj gdje su sudionici kroz likovno izražavanje istraživali i kasnije javnosti prezentirali iskustva dislokacije i pitanja identiteta. Dva su međusobno povezana načina integracije nesvjesnog i svjesnog. te time i dugotrajniji oblik rada. snovi. pa tako i art terapije. Prema njemu. kontrolirana regresija. . Suvremeni trendovi u art terapiji U posljednjih se desetak godina sa sve većim financijskim rezovima pred art terapiju stavljaju zahtjevi za kratkotrajnim intervencijama čiji su rezultati mjerljivi klasičnim istraživačkim instrumentima. Kako je art terapija po prirodi dubinski. Jedno od relativno novih područja u art terapiji je art terapija kao socijalna akcija. simboli i umjetnost. te potrebe za instant tretmanima i praksama temeljenim na tvrdim činjenicama. art terapiju s uličnom djecom i ženama žrtvama nasilja u Meksiku. pokušava korigirati disbalans koji je uzrokovan prevelikim fokusom na racionalnom mišljenju („putu razumijevanja“) u suvremenom životu i velikom dijelu psihoterapijske prakse. svijest i apstrakcija.da je kreativnost temeljni ljudski instinkt nužan za čovjekovo mentalno zdravlje. između ostalog. te s djecom s margina društva na Tajvanu gdje je dekica na otvorenom korištena umjesto sobe art terapije. gdje osoba dolazi u dodir s nesvjesnim ne gubeći dodir sa svjesnim. te „put razumijevanja“ koji čine intelektualni koncepti. dakle. kako osobnim tako i društvenim. kao da se počelo činiti nasilje nad strukom ignorirajući same temelje i bit struke. ne gubeći samu bit u procesu.

udaranje. Kao što smo naveli.. Pritom likovni materijali mogu imati različiti kapacitet za sadržavanje emocija . te centrima za osobe s posebnim potrebama rade likovni terapeuti. odnosno čuvanje crteža u prostoriji art terapije tijekom cijelog terapijskog procesa. u art terapiji kao sadržavajući čimbenik postoji likovni proces i likovno djelo. primjenjuju likovno izražavanje u terapijske svrhe.).Širina primjene art terapije i raznolikost pristupa. odnosno likovni pedagozi i umjetnici koji. u Zagrebu osnovao Udruženje likovnih terapeuta za područje bivše države. u kojima je art terapija slabo razvijena. U Hrvatskoj takva edukacija još uvijek ne postoji. te ih potaknu na stvaralaštvo ili interpretaciju vlastitih radova. podstiče na pitanje možemo li uopće govoriti o jednoj art terapiji. .npr. studenti umjetničkih akademija ili volonteri vjeruju da se bave art terapijom kad ponude pribor za slikanje svojim pacijentima. medicinske sestre. najčešće bez nužne dodatne edukacije. u Velikoj Britaniji. zemlji gdje već niz godina postoji definirani model edukacije art terapeuta. Naime. nužno je završiti poslijediplomski studij art terapije. centrima za rehabilitaciju. a pristup se uvelike razlikovao od suvremene art terapije. te njihova povjerljivost. glina može pružiti veću mogućnost primanja i sadržavanja emocija direktnom fizičkom manipulacijom (gnječenje. to može biti i vrlo opasno. Često liječnici. osim terapeuta i granica psihoterapijskog prostora. Art terapija u Hrvatskoj Psihijatar Branko Pražić se 80-ih godina bavio analizom psihopatologije likovnog izraza i opisao je karakteristike likovnog izraza shizofrenih bolesnika te jasnu razliku likovnog izraza pacijenata prije i poslije psihotične faze. te recentna težnja da se razvije jedan pristup u obrazovanju art terapeuta na razini Europske Unije. rezanje . isto tako kao što postoji više psihoterapijskih škola. Klijentov osjećaj sadržanosti u art terapiji pojačava i način postupanja s crtežima. važno je naglasiti da art terapija nije metoda. ili postoji više art terapija.. Bionov koncept sadržavanja u art terapiji dobiva novo značenje razumijevanjem likovnog djela kao spremnika klijentovih emocija. Za zemlje kao što je Hrvatska. radni terapeuti. U psihijatrijskim bolnicama. On je 1981. S obzirom na to koliko slike mogu biti moćno sredstvo u doticanju nesvjesnog.

Zaključak .

com/printable/izdanje/clanak/637/ http://artterapija. Soc. 42 (2014) Br. Jovanović. 3.vasezdravlje..hr/skola/art-terapijom-do-djetetova-srca/ N. psihijat. N. Barun. str. Art terapija .teorijske postavke.blogspot.roditelji. 190-198 http://www. razvoj i klinička primjena.Literatura: http://www. Ivanović. Vol.com/ . I.