RAMAZANSKI POST

(FIKHSKI PROPISI)
Autor:
Muharem tulanovi
Lektor i korektor:
amija Halilovi
Recenzent:
Halil Mehanovi
efik Kurdi

1428 2007

Prvo idzadnje, 1428/2007

Copyright. Pomoni ured za da-wu Rabwah. Sva
prava pridrana.
Ovu knjigu je dozvoljeno reprodukovati ili emitovati
na

bilo

koji

nain,

elektronski

ili

mehaniki,

ukljuujui fotokopiranje, snjimanje ili bilo koji drugi

sistem za biljeenje, uz sljedee uslove:
1) ne smije se koristiti u profitabilne svrhe;
2) u sluaju koritenja materijala obavezno je
spomenuti izvor i vlasnika prava;
3) prilikom prenoenja tekst mora zadrati svoj
kontekst.
Izraavamo najiskreniju zahvalu svakom onom ko na
bilo koji nain doprinese distribuciji ove knjige.
Neka ih Allah Uzvieni nagradi za njihova iskrena
djela. U sluaju da imate bilo koju korekciju,
komentar ili sugestiju u vezi ove publikacije, javite
nam se na sljedeu adresu:

bosnian@islamhouse.com
Izdava:

Pomoni ured za da'wu Rabwah

Tel. +4454900 4916065
e-mail: bosnian@islamhouse.com
www.islamhouse.com

Sadraj:
1. Uvodna biljeka...............................5
2. Mudrost propisivanja posta..............6
3. Fikhski propisi o postu.....................8
4. Teravije..........................................13
5. Uenje Kurana...............................16
6. Adabi posta....................................20
7. ta je dozvoljeno postau...............23
8. ta kvari post..................................25
9. O tome kako napostiti.....................29
10. Itikaf...............................................33
11. Post i neklanjanje............................35
12. ta poslije ramazana.......................38

UVODNA BILJEKA
Dolazi nam neosjetno jedan dragi gost, koji
nama, bosanskim muslimanima, vraa sjeanja na
predratna

vremena

kada

smo

ga

doekivali

pripremajui svoje damije, otvarajui mu irom

vrata.
Taj nama dragi gost je mjesec ramazan,
kojem sada mnogi muslimani ne mogu otvoriti
domove i svoje damije, jer su im ih dumani
poruili, ali tom gostu, ramazanu, dumani nisu
unitili jedan dom, uvijek otvorenih vrata, a to je
vjerniko srce bosanskog muslimana.
Ramazan

je

mjesec

posta,

koji

iziskuje

istinsku panju i koji pripadnik islama ne bi dao za

hiljade drugih mjeseci. Vrijednost toga mjeseca ne
moe osjetiti svako. Neupueni u vjeru doivljavaju
ga kao teret koji ne mogu izvriti. Meutim, Allah,
d. ., nije nita propisao u Svojoj vjeri, islamu, kao
obavezu, a da se u tome ne krije duboki smisao,
ljepota i dobro ovoga i drugoga svijeta.
Na stranicama koje slijede, ramazanski post i
ono to je vezano uz njega tretiraju se sa stanovita

fikha, odnosno islamskih propisa. U prvom redu za

one koji duhovni smisao, ljepotu i dobro posta
doseu

izvravanjem

ove

temeljne

dunosti

islamu, ali se o erijatskim propisima posta i

ramazana ele obavijestiti dublje i detaljnije.
MUDROST PROPISIVANJA POSTA
Allah, d.., stvorio je ovjeka na poseban
nain. Kao njegov Stvoritelj najbolje zna ta mu
odgovara i ta je dobro za njega, a ta ne.
Zato mu odredi svrhu njegovog bivstvovanja
na dunjaluku u izvravanju ibadeta: "Nisam stvorio
dine i ljude osim da bi ibadetili."
Post je specifini dio tog ibadeta. Pored
onosvjetskih, ahiretskih sevapa i nagrada, ima i
neosporne

ovodunjake

koristi.

Post

je

zdrav.

Postoje klinike u nekim najrazvijenijim zapadnim

zemljama koje lijee neke kategorije bolesnika
kurama uzdravanja od hrane.
Mi, pripadnici ehadeta, gledamo na ibadet i
Ailahov koncept ivljenja na dunjaluku upravo s
aspekta sehadeta; da ibadetimo, postimo, klanjamo
iz razloga to je to Svevinji Allah naredio,a ne zato

to

medicina

ocjenjuje

post

kao

odreenu

zdravstvenu vrijednost, pa ak i sredstvo lijeenja.

Stalnim postom mjeseca ramazana podstie
se jedna ibadetska samokontrola i osjeaj blizine
Allaha, d.., i Njegovog konstantnog praenja, to
ini

ovjeka

odgovornim

da

kontrolira

svoje

postupke i bude koristan lan svoje zajednice. Time

savladava svoja ehveta (prohtjeve), porive, postaje
gospodar svojih strasti, ne dozvoljavajui da njime
upravljaju

emocije

umjesto

razuma.

Posta

se

pribliava sferama "Ihsana" definiranog u hadisu

Dibrila, a.s.
"Da Allaha oboava kao da ga vidi, pa i ako ti
Njega ne vidi. On tebe vidi."
Postaa, doista i ne moe niko kontrolirati
osim Allaha, d.., u etiri zida, kada ga niko ne vidi
osim Allaha, d.. Samo su imanske vrijednosti
regulatori i stimulansi posta ili mrsenja.
Postom je u riznicu islamskih vrijednosti
uvedena komponenta masovne jednakosti, gdje
pripadnik sehadeta koji je pametan, puno-ljetan,
zdrav, obitava kod kue; solidarizira postom sa

svojim bratom muslimanom u itavom svijetu ma

kakvog

ekonomskog

stanja

bio.

Tako

itavog

ramazanskog dana ne jede, ne pije, i ne uiva ni

onaj koji ima kule i gradove, peene volove, janjad i
prepelice, kao ni onaj koji jedva ima za zalogaj
nasunog somuna ili gutljaj vode...
To je jedna nova dimenzija jednakosti, koja
zadire ak i u privatni ivot. Naime, ne ogleda se
samo na izvanjskim pokazateljima nego zadire i u
subjektivni kuni ivot gdje stavlja u ravnopravan
odnos bogatog i siromanog, i to traje itav mjesec
posta koga Allah, d.., propisa strogom (farz vadib) naredbom i dunou.
A koliko je to strog propis i ne smije se
prekriti moemo shvatiti iz ovog hadisa:
Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik a.s. rekao:
"Ko se omrsi na dan ramazana bez erijatski
opravdanog razloga, ne moe nadoknaditi taj dan
kada bi poslije toga itavo vrijeme postio."

FIKHSKI PROPISI O POSTU

Definicija
Post je uzdravanje (imsak) od svega to ga
kvari {npr. jelo, pie, puenje, spolno openje i si.) u
vremenu od pojave zore do zalaska sunca dana koji
se posti. To je stroga obaveza propisana l potvrena
Kur'anom, Poslanikovim a.s., sunnetom i idmaom.
U suri EI-Bekere, u 183 i 185 ajetu, Allah, d..,
kae: "O vjernici, propisan vam je post kao to je bio
propisan

onima

prije

vas,

da

biste

bili

bogobojazni." "Ko od vas bude prisutan kod kue

tog mjeseca, neka ga posti."
(EI-Bekare;185)
Muhammed, a.s., veli: "Islam se temelji na pet
stvari: ehadetu - svjedoenju da nema drugog boga
osim Allaha, d.., klanjanju propisanih namaza,
davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hadu.
Post

je

potvren

idmaom

konsenzusom

islamskog ummeta. Svi islamski uenjaci i svi

muslimani slau se da je to jedan od ruknova islama
- stupova, ijim se nijekanjem izlazi iz islama i

postaje murtedom, renegatom i otpadnikom od

vjere.
Post je propisan kao stroga obaveza 2.
a'bana druge godine po Hidri. Mjesec ramazan se
rauna po lunarnom kalendaru. Broji se da je poeo
vienjem mlaaka i svjedoenja makar jednog
svjedoka.
RUKNOVI POSTA
Post se sastoji iz dva rukna. To su:
1.

Uzdravanje (imsak) od onoga to kvari

post od zore do zalaska sunca.

Dokaz za to je 187. ajet sure EI-Bekare, u
kome se dozvoljava sastajanje sa enama u noima
ramazana, a zabranjuje danju.
Zatim se dalje u ajetu veli: "l jedite i pijte dok vam
ne bude jasan bijeli konac od crnog konca zore (dok
zora ne zabijeli), zatim upotpunite post do noi,"
(EI-Bekare, 187)
2. Nijet (odluka), a potvrda za to je hadis
Allahovog, d.., poslanika Muhammeda,a.s., koji

10

kae: "Djela se raunaju po namjeri..." Potvrda za to

je i hadis koji prenosi Ibn - Omer od Hafse, da je
rekao Muhammed a.s.: "Ko ne zanijeti ovaj post prije
sabaha, nema posta." Ovaj hadis prenosi pet od est
hadiskih zbirki. Nijet se ne izgovara jezikom, on se
samo srcem zanijeti i odlui. Tako se nijeti bilo koji
drugi ibadet osim hada i umre. Dakle, nijet je
unutarnja odluka srca da se izvri odreeni ibadet i
ta

odluka

nema

nikakve

veze

jezikom

izgovaranjem bilo kakve formule.

VRIJEDNOST RAMAZANA, POSTA I IBADETA U NJEMU
Od Selmana, r.a., prenosi se sljedei hadis:
Odrao nam je Poslanik, a.s., hutbu na kraju
mjeseca a'bana i tom prilikom rekao: "Ljudi, dolazi
vam velianstveni mjesec, mjesec pun bereketa, u
kojem ima jedna no vrednija od hiljadu drugih
mjeseci."
Allah, d.., odredio je u tome mjesecu post
kao strogu obavezu, a teraviju - namaz koji se
obavlja u tim noima kao dobrovoljni vid ibadeta.
Ko

se

Allahu,

d..,

priblii

kakvim

dobroinstvom, raunat e se kao da je obavio

11

strogu obavezu u nekom drugom mjesecu. Ko obavi

strogu obavezu (farz), raunat e mu se kao da je
obavio

sedamdeset

farzova

nekom

drugom

mjesecu. To je mjesec strpljivosti, a nagrada je za

nju Dennet. To je mjesec pomaganja, mjesec kada
se poveava nafaka vjernika.
Ko u njemu priredi iftar i nahrani postaa, bit
e mu to oprostom grijeha i oslobaanjem od vatre,
a dobit e nagradu kao i posta bez umanjenja
njegove nagrade.
Tada prisutni ashabi povikae:
"Poslanie,

nismo

svi

mogunosti

nahraniti

postaa".
Muhammed, a.s., na to im je odgovorio: "Ta nagrada
pripada i onome ko ponudi postau hurmu (datulu)
ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka".
To je mjesec iji je poetak milost, sredina
oprost, a kraj - osloboenje od vatre. Ko olaka
onome stoje pod njegovom komandom u tom
mjesecu, Allah, d.., tome e oprostiti grijehe i
osloboditi ga od vatre.
Nastojte u ovom mjesecu raditi etiri stvari:
dvije kojima ete stei Allahovo, d.., zadovoljstvo,

12

i dvije kojima ste potrebni i koje su vam neophodne.

Dvije

stvari

kojima

ete

stei

Allahovo,

d..,

zadovoljstvo jesu ehadet - svjedoenje da nema

drugog boga osim Allaha, d.., te da od Njega
traite oprost. Dvije druge stvari, koje su vam
neophodne, jesu da Allaha, d.., molite za Dennet
i traite zatitu od vatre.
A ko napoji postaa, Allah, d.., napojit e ga
sa Svoga havda (pojila), tako da nee oednjeti do
ulaska u Dennet.
Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik,
a.s., rekao:
"Pet dnevnih namaza, duma do dume, a ramazan
do

ramazana,

briu

grijehe

izmeu,

ako

se

izbjegavaju teki grijesi".

Takoer se prenosi od Ebu-Hurejre slijedee:
"Ko ispasti ramazan s imanom, iskreno traei i
elei Allahovo zadovoljstvo i nagradu, Allah, d..,
oprostit e mu prijanje grijehe."
Ebu-Hurejre takoer prenosi da je Poslanik,
a.s., rekao: "Allah, d.., kae: Sve aktivnosti ovjeka
su njegove, osim posta; post je Moj i Ja za njega

13

dajem nagradu. Post je tit pa kada neko od vas

posti, neka ne govori rune rijei i neka se ne dere.
Ako ga neko napadne i uvrijedi, neka kae ja
postim, ja postim. Tako mi onoga u ijoj je ruci moja
dua, dah iz usta postaa je kod Allaha, d.., na
Sudnjem danu ljepi od mirisa mika. Postat Ima
dvije radosti; prva radost mu je ona prilikom iftara, a
druga kad sretne svoga Gospodara. "(Ovaj hadis
prenose Muslim, Ahmed, Nesai, a prenosi ga i
Buharija u malo izmijenjenoj formi.)
Iz ovih nekoliko hadisa Poslanika, a.s., o
postu, moe se vidjeti izuzetno velika vrijednost
ramazana i ramazanskih ibadeta. U svjetlu tih
vrijednosti jasan nam je hadis koji prenosi EbuHurejre, a u kojem se kae: "Ko se omrsi jedan dan
ramazana,
olakica

bez

opravdanog

(musafiru)

ili

razloga;

bolest,

ne

kao
moe

stoje
ga

nadoknaditi makar i itav ivot postio."

Zato se obraamo svima koji se boje Allahove,
d.., kazne, a ude za Njegovom nagradom, da
ovome mjesecu posvete posebnu panju, da ga ne
smatraju

teretom

tekom

najmilijim gostom.

14

obavezom,

nego

Takvima se obraa i Poslanik, a.s., u svom

hadisu, koji prenosi Dabir bin Abdullah el-Ensari,
r.a.:
"Kada zaposli; neka poste ui tvoje, i oi tvoje, i
tvoj jezik neka posti od lai i zabranjenih stvari, i
ostavi se uznemiravanja i ezijeta komije. Neka se
na tebi ogleda post i smirenost, l uini da ti dan
posta ne bude kao dan kada se mrsi."
Takvima se Allah, d.., na poseban nain
obraa: "Post je Moj i ja za njega nagraujem."
Mjesec posta je mjesec svakovrsnih ibadeta,
iz kojih se izdvaja dnevni ibadet - post, i noni klanjanje teravih-namaza te uenje Kur'ana, a.s.
Poslanik, a.s., rekao je: "Allah, d.., propisao vam je
post

ramazana

kao

strogu

obavezu,

nono

klanjanje vam je sunnet. Ko ga isposti i isklanja s

imanom,

iskreno

traei

elei

Allahovo

zadovoljstvo i nagradu, izii e iz ramazana ist od

grijeha kao na dan kada gaje majka rodila."
Dakle, po danu se ibadeti postom. Postom
tijela i due. A posti se uzdravanjem od hrane,
vode i drugih prohtjeva, dok se noi kruniu
neobaveznim, dobrovoljnim ibadetom, klanjanjem

15

teravih-namaza, nastojei da se provede to dui

dio noi na kijamu, rukuu i oivljavanju ramazanskih
noi ibadetom.

TERAVIJE

16

to se tie ramazanskog dobrovoljnog ibadeta

(teravije), to je sunnet za mukarce i ene (mada se
prenosi od Alije, r.a., kako je on nareivao klanjanje
teravije odreujui mukarcima jednog imama, a
drugoga za ene).
Muhaddisi, osim Tirmizije, prenose od Aie, r.a., da
je rekla: "Poslanik, a.s., klanjao je teraviju u damiji,
a za njim je klanjalo mnogo svijeta. Potom je klanjao
i druge noi pa se broj klanjaa poveao. Tree noi
su se iskupili, ali Poslanik, a.s., ne izie meu njih.
Ujutro im je rekao: Vidio sam da ste se okupili i nita
drugo me nije sprijeilo da vam se pridruim osim
bojazni da vam se teravija ne propie kao farz."
Muhaddisi prenose od Aie, r.a., da Poslanik, a.s.,
nije u ramazanu, a niti u nekom drugom mjesecu
klanjao vie od jedanaest rekata.
Ibni-Huzejme i Ibni-Hibban prenose u svojim
vjerodostojnim zbirkama od Dabira da im je
Poslanik klanjao osam rekata i vitre, a kada su ga
ekali idue noi, nije iziao medu njih. Ovo je
sunnet Poslanika, a.s., koji se navodi u hadiskim
predajama.

17

Meutim, pouzdano se zna da su ashabi u

vrijeme hilafeta Omera, Osmana i Alije klanjali
dvadest rekata teravije, to je miljenje veine
pravnika hanefijske, hanbelijske i afijske kole.
Od nekih islamskih uenjaka se prenosi da je
sunnet klanjati teraviju i vitre jedanaest rekata, a
ostatak do dvadeset rekata je mustehab. To je
miljenje i hanefijskog pravnika - imama Kemal
ibnul-Humama, koji to obrazlae na ovaj nain:
"Dokazi presuuju da je sunnet u dvadeset rekata
ono to je bilo u praksi Poslanika, a.s., a ostatak je
mustehab (lijepo). U Buharijevom i Muslimovom
sahihu je zabiljeeno daje to jedanaest rekata s
vitrama. Prema tome, sunnet je po usulu naih
(hanefijskih) ejhova osam rekata, a ostatak (od 12
rekata) je mustehab."
Noni namaz teravije u ramazanu dozvoljeno
je klanjati u dematu.
Kod veine islamskih pravnika vrednije ga je
klanjati u dematu. Nije posebno odreeno to e se
uiti na teraviji. Meutim, prenosi se da su ashabi
dugo uili na teraviji oslanjajui se na tapove zbog
dugog kijama - stajanja u namazu. Nisu izlazili iz

18

damije do pred zoru, kada bi pourili pripremanje

sehura da ne proe vakat. Uili bi suretul--Bekare
na osam prvih rekata (to je 49 prvih stranica iz
Kur'ana), a ako bi se to uilo na dvadeset rekata,
brojali bi to kao olakicu. Buharija i Muslim prenose
od Aie, r.a., da je Poslanik, a.s., klanjao deset
rekata predajui selam na svaka dva rekata i
zavravajui s jednim rekatom vitr namaza.
Kada usporedimo nain na koji su teravihnamaz klanjali ashabi i kako se sada klanja,
primjeujemo da gotovo nema mjesta za poreenje.
Ne bi trebalo pretjerivati s dugim klanjanjem
da se otea onima koji teko podnose (ali ne bi
trebalo,

takoer,

praviti

od

teravije

obino

gimnasticiranje). Uobiajeno je da se ona klanja kod

nas dvadesetak minuta s brzim rukuom i seddom, s
kratkim uenjem tako da se ne udovoljava osnovnim
namaskim ruknovima i takav namaz se ne broji
namazom nego obinom gimnastikom.
Poslanik, a.s., jednom je prilikom u damiji
svoga ashaba, gledajui ga kako brzo klanja bez
smirenosti u namazu, tri puta vraao da klanja,
rijeima:

19

"Klanjaj, nisi klanjao", a onda ga pouio: "Kada hoe

klanjati, lijepo uzmi abdest, potom se okreni prema
kibli i donesi tekbir, pa proui iz Kur'ana to zna,
potom idi na ruku i budi smiren na njemu, zatim se
pridigni dok se potpuno ne ispravi, potom idi na
seddu i ostani najmanje toliko dok se ne smiri na
seddi, zatim se pridigni i smiri se sjedei, potom
uini drugu seddu i smiri se na njoj, a na takav
nain klanjaj i ostatak namaza."
Poto je teravija namaz kao i ostali namazi, ne
bi trebalo da se njeno izvravanje i klanjanje
razlikuje od ostalih namaza. Fatiha, koja se ui na
sabahu i jaciji, ista je kao i ona to se ui na teraviji.
Zato bi se trebalo odnositi prema teraviji kao i
prema ostalim namazima, ne uriti, i ne kvariti je
urbom. A sedde i rukue izvravati onako kako je
to propisano, sa smirenou (ta'dil erkan) i pravei
propisne pauze izmeu seddi i nakon rukua (na
stajanju i uope ponaati se u namazu kako i
dolikuje tome ibadetu, putem kojeg se obraa
Stvoritelju, Vladaru svega).
Poslanik, a.s., kae: "Najgori kradljivac je onaj
koji krade od svog namaza." Upitae ga: "Allahov

20

Poslanice, kako neko krade od svog namaza?" On

odgovori: "Kada ne upotpunjava rukue i sedde."

21

UENJE KUR'ANA
Uz ramazan je, pored ovog nonog ibadeta teravije, od izuzetnog znaaja i vanosti za vjernika,
takoer, da to vie vremena provede u uenju
Kur'ana, a.s. Poslanik, a.s., kae u hadisu koji
prenosi Ibn- Mesud: "Ko proui samo jedan harf od
Allahove Knjige, imat e za to kao daje uinio
dobroinstvo,

dobroinstvo

se

obraunava

(nagrauje) deseterostruko."
Poslanik, a.s., rekao je i ovo: "Uite Kur'an,
a.., jer e on na Sudnjem danu biti zagovornik
svome sahibiji.
KO JE DUAN POSTITI?
Islamski uenjaci sloili su se da obaveza
posta pada na pametnog i punoljetnog, spolno
zrelog i zdravog muslimana, koji se nalazi kod kue.
A za ene je uvjet da su iste od hajda i nifasa (tj. da
nisu u menstrulanom ciklusu ili u periodu nakon
poroaja).
Prema tome, obaveza posta ne odnosi se na
nevjernika, luaka, dijete, bolesnika, putnika.

22

Neki od ovih ne mogu ni imati obavezu posta,

kao to su nevjernik i luak. Od nekih skrbnik e
traiti da poste makar neke dane, kao to je dijete,
nekima je nareeno da ne poste ali poslije moraju
napostiti, kao to je sluaj sa enom u hajdu i
nifasu, a nekima je dana olakica da ne poste, ali su
duni davati otkup - fidju, kao to je sluaj s
iznemoglim starcem i staricom.
Pojasnimo sve ove kategorije.
1. Kategorija onih koji ne moraju postiti
(nevjernik, luak i dijete).
Post je islamski ibadet i ne pada kao obaveza na
nemuslimana, tako da se on u islamskoj dravi ne
smije prisiljavati na post.
Luak ne potpada ni pod kakvu obavezu
(teklif) jer ne posjeduje pamet koja je uvjet da bi na
nekoga pala ta obaveza. Poslanik, a.s., kazao je:
"Kalem (pero) ne zapisuje djela trojici ljudi: luaku
dok mu se ne vrati pamet, spavau dok se ne
probudi i djetetu dok ne dostigne zre/ost."(Hadis
prenose Ahmed, Ebu Davud i Tirmizija.) to se tie
djeteta, iako mu nije obaveza da posti, ipak bi ga
njegov skrbnik trebao navikavati na post.

23

2.

Kategorija onih kojima se dozvoljavaju

mrsenje uz obavezu davanja fidje (otkupa za post).

U ovu kategoriju spadaju: starac, starica,
bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje, oni
koji rade na tekim poslovima a nemaju drugi izvor
prihoda za osnovne ivotne potrebe osim taj posao,
uz uvjet da im je taj post nepodnoljiv u svim
godinjim dobima. Svi ovi trebaju umjesto posta da
nahrane po jednog siromaha za svaki dan u koji se
mrse.
U ovu kategoriju neki ubrajaju enu koja je u
drugom stanju i dojilju ako e post tetiti njoj ili
njezinoj djeci. One se mogu po Ibn-Omeru i IbnAbbasu mrsiti i podijeliti fidju, tj. da za svaki dan
koji nisu postile nahrane siromaha.
Po

hanefijskom

mezhebu

one

treba

samo

da

naposte u drugom vremenu, i nisu dune davati

otkup.
3.

Kategorija

onih

kojima

mrsenje s obavezom da naposte:

24

se

dozvoljava

Dozvoljeno je da se omrsi bolesnik koji se

nada

ozdravljenju

musafir

putnik,

ali

sa

obavezom da naposte. Bolest u kojoj se dozvoljava

mrsenje je ona koja se pojaava postom ili postoji
bojazan da e usporiti ozdravljenje.
to se tie putnika, uenjaci su se razili u
vezi s pitanjem da li mu je vrednije postiti ili mrsiti
se. Miljenje je Ebu Hanife, afije i Maiika da je
vrednije i efalnije postiti za onoga ko je snaan i
moe izdrati, a za onoga ko je slabiji, vrednije je
mrsiti. Omer ibni Abdul-Aziz smatra da je vrednije
ono to mu je lake, pa ako mu je lake postiti a
poslije teko napostiti, onda mu je bolje postiti
odmah.
4. Kategorija onih koji ne smiju postiti, a
moraju napostiti. Svi uenjaci su se sloili da ena u
hajdu i nifasu (u menstrulanom ciklusu i poslije
poroaja) ne smije postiti i post joj je haram, a ako
bi i postila u tom stanju, post joj ne bi bio primljen.
ena u oba ova stanja ne smije postiti, ali mora
poslije napostiti, im joj se ukae prilika.

25

POST VOJNIKA
U ovoj naoj sadanjoj situaciji teko je dati
jednu generalnu fetvu za post vojnika, ali svakako
da razliite situacije u kojima se nalazi ili se moe
nai, ine da on moe ui u jednu od spomenutih
kategorija. Od Ebu Seida el-Hudrija se prenosi da je
rekao: "Ratovali smo uz Poslanika, a.s., u mjesecu
ramazanu. Bilo nas je koji smo postili, a bilo je i
onih koji nisu postili. Niti je posta zamjerao
nepostaima, a niti neposta postocima. Smatrali su
daje lijepo postiti za onoga ko ima snage i kuveta.
Smatrali su, takoer, daje lijepo za onoga ko osjeti
slabost da se omrsi." (Hadis biljee Ahmed i
Muslim.)
Post vojnika u ratu je obaveza ako se nalazi
na obinom zadatku i ako se ne smatra putnikom.
Ako je u akciji i smatra se putnikom, tada ima izbor
kao i putnik: da posti ili da se mrsi s obavezom da
naposti. Ako je u tekoj i opasnoj akciji na koju bi
mogao post negativno djelovati, ili da dovede u
pitanje uspjeh, ili njegov ivot ili ivot njegovog
suborca, bilo da je kod kue ili na putu, onda mu je
obaveza da se mrsi i naposti poslije, kada mu se
ukae prilika.

26

Ovi propisi se mogu izvesti iz analogije

(kijasa), a, takoer, moe se upotrijebiti kijas za
druge, sline situacije.

27

ADABI POSTA
Lijepo

je

da

se

svaki

posta

pridrava

sljedeeg muslimanskog ahlaka:

l. Ruak (sehur)
Cijeli islamski ummet se slae s time da je mustehab
ruati prije zapatanja, ali nema grijeha onome ko
ga ostavi.
Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:
"Ruajte, zaista je u ruku (sehuru) bereket." Rauna
se da je ovjek ruao, odnosno ispunio formu,
makar popio gutljaj vode. Od Ebu--Se'ida elHudrija, r.a., prenosi se: "U sehuru je bereket, ne
ostavljate ga pa makar pijenjem gutljaja, jer Allah,
d.., i Njegovi meleki donose salavat na one koji
ustaju na ruak." (Prenosi ga Ahmed.)
Vrijeme sehura je od polovice noi pa do
pojave zore. Od Amr bin Mejmuna se prenosi:
"Ashabi

Poslanika

Muhammeda,

a.s.,

nisu

odugovlaili s iftarotv, a sehur su odgaali do

zadnjeg

momenta.

"

(Hadis

biljei

vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

28

Bejheki

Ako se posta dvoumio oko poetka zore,

moe jesti i piti sve do momenta dok ne bude
siguran da je nastupila zora.
2. Pourivanje s iftarom
Postau je mustehab pouriti s iftarom im nastupi
njegovo vrijeme. Od Sehl ibn-Sa'da se prenosi da je
Muhammed, a.s., rekao: "Ljudi e biti na dobru sve
dok budu pourivali s iftarom". (Hadis biljee
Buharija i Muslim.)
Iftar bi trebao da se sastoji od nekoliko hurmi
(datula). Lijepo je da to bude neparan broj (3, 5, 7) i
si. ili isti toliki broj gutljaja vode.
Od Enesa, r.a., prenosi se da je Poslanik, a.s.,
iftario s nekoliko hurmi prije klanjanja akama, a
ako ne bi bilo toga, onda se mrsio uz nekoliko
gutljaja vode. (Hadis biljee Ebu David, koji ga
smatra vjerodostojnim, kao i Tirmizi, koji ga smatra
hasen hadisom.)
U ovom hadisu je dokaz da je lijepo iftariti na
ovaj nain, a posije obavljanja akam namaza moe
se nastaviti s veerom.

29

3. Dova za vrijeme iftara i u toku posta

Ibn-Madde prenosi od Abdullaha ibni Amra
ibni el-Asa da je Muhammed, a.s., rekao: "Postau
nee biti odbijena dova koju uputi Allahu, d..,
prilikom iftara." A Abdullah je uio ovu dovu: "Moj
Gospodaru,

molim

Te

Tvojom

milou,

koja

obuhvaa sve, da mi oprosti." Spominje se i ova

dova koja se ui prilikom iftara: "Moj Gospodaru, u
Tvoje ime sam postio, u Tebe vjerujem, i iftarim
onim ime si me Ti opskrbio." "Allahumme leke
sumtu, ve bike amentu, ve bi rizkike eftartu."
4.

Ostavljanje

svega

onoga

to

je

suprotnosti s postom
Posta se treba uvati svega to moe da
pokvari ili umanji vrijednost posta. Od Ebu Hurejre
se prenosi da je Poslanik Muhammed, a.s., rekao:
"Nije post samo uzdravanje od hrane i pia nego i
od bespotrebnog govora, svoenja, a ako te neko
vrijea ili napada, reci ja postim, ja postim." (Hadis
biljee: Ibn-Huzejme, Ibn-Hibban i EI-Hakim, koji
ga

ocjenjuju

"vjerodostojan

po

Muslimovim

kriterijima".)
Muhaddisi, osim Muslima, biljee hadis kojeg
prenosi Ebu-Hurejre, po kojem je Muhammed, a.s.,

30

rekao: "Ko ne ostavi ogovaranje i postupanje po

njemu, Allahu, d.., nije potrebno to to on ostavlja
jelo i pie."
Od istog prenosioca se navodi da je Muhammed,
a.s., rekao: "Ima postaa koji od posta imaju samo
glad."
5. Upotreba misvaka
Lijepo je da posta upotrebljava misvak za
vrijeme posta, i nema razlike u tome da li ga
upotrebljava na poetku ili na kraju dana. Analogno
ovome, mustehab je za vrijeme posta prati zube
etkicom poto kod nas nema misvaka.
6. Dareljivost i provoenje vremena u uenju
Kur'ana
Lijepo je biti dareljiv i baviti se uenjem i
izuavanjem Kur'ana, a.s., u svakom vaktu, a
posebno u ramazanu.
Buharija biljei hadis koji prenosi Ibn-Abbas,
r.a.: "Poslanik, a.s., bio je najdareljiviji ovjek, a
najdareljiviji je bio u mjesecu ramazana kad mu je
dolazio Dibril. Dolazio mu je svake ramazanske
noi da bi ga poduavao Kur'anu, tako da je

31

Poslanik, a.s., postajao blai od blagog povjetarca u

injenju dobra."
7. Pojaavanje ibadeta u posljednjih deset
dana Ramazana Buharija i Muslim biljee hadis koji
prenosi Aia, r.a., po kojem je Poslanik, a.s.,
obiljeavao

noi

posljednje

treine

ramazana

ibadetom, budei ene, da bi i one to inile, i

usteui se od spolnog openja.

TO JE DOZVOLJENO POSTAU (MUBAH)

1.

Postau

je

dozvoljeno

kupanje

rashlaivanje vodom
Ebu-Bekr ibn-Abdurrahman prenosi da mu je
neko od Muhammedovih, a.s., ashaba rekao: "Vidio
sam Poslanika, a.s., kako za vrijeme posta sipa vodu
na glavu zbog ei ili vruine." (Hadis biljee
Ahmed,

Malik

Ebud-Davud

vjerodostojnim

lancem prenosilaca.)
Ako ude voda u eludac bez namjere da se to
desi, post nije pokvaren.

32

2. Podvlaenje surme i upotreba kapi za oi i

si. dozvoljeni su makar i osjetio okus toga u grlu, jer
oko nije prirodni put hrane u eludac.
3. Poljubac postaa
Od Aie, r.a., prenosi se da ju je Muhammed, a.s.,
ljubio dok je postio, a poznato je da je bio
najsavreniji ovjek u samosavladivanju.
Od Omera, r.a., prenosi se da je rekao:
Poljubio sam svoju suprugu i ako sam postio. Otiao
sam Poslaniku, a.s., i rekao mu: "Danas sam uradio
uasnu stvar, poljubio sam suprugu a postim ".
Muhammed, a.s., upitao me je :
"Sto misli o ispiranju usta dok posti?"
"To mi ne smeta, odgovorio sam mu."
"Pa zato, onda, pita za ovo?", kazao mije Allahov
Poslanik, a.s."
U hanefijskom mezhebu poljubac je mekruh
samo ako izazove strast, ali u svakom sluaju za
postaa je bolje ostaviti se toga. U istoj ravni je i
doticaj rukom i zagrljaj.

33

4. Injekcija
Dozvoljena je svaka injekcija pa ak i infuzija,
bilo da se daje pod kou ili u venu. lako to stie
unutar tijela ovjeka, ipak ne kvari post, jer ne ulazi
prirodnim putem.
5. Putanje krvi
Postau je dozvoljeno putanje krvi, osim ako
to utie na fiziko slabljenje postaa. U tom smislu
putanje

krvi

je

mekruh.

Davanje

krvi

za

laboratorijske analize i si. ima isti tretman, to znai

da je dozvoljeno.
6. Ispiranje usta i nosa
Dozvoljeno je ispiranje usta i nosa, ali je
mekruh u tome pretjerivati. Ebu-Hanife i Malik su na
stanovitu da e onome koji ispira usta i nos pa se
omrsi tako to mu voda ode niz grlo, makar i ne
htijui, post biti pokvaren.
7. Stvari od kojih se ne moe uvati
Isto, kao i za ispiranje usta, vrijedi, i za stvari
od kojih se ne moe uvati, kao to je pljuvaka,
praina koja je na putu ili od brana, slina i si. IbnAbbas dozvoljava da se okusi kiselost hrane ili

34

onoga to se kupuje. Ibn-Tejmija smatra da udisanje

mirisa ne kvari post.
8. Dozvoljeno je u ramazanskim noima jesti,
piti i spolno opiti, sve do pojave zore.
Ko ima hrane u ustima, mora je izbaciti, a
onaj ko spolno opi sa enom mora prestati s
pojavom zore.
9. Postau je dozvoljeno da osvane dunup,
kao to je dozvoljeno eni koja je bila u haidu ili
nifasu pa joj je prestalo krvarenje, da zaposti prije
kupanja, a kupanje moe odgoditi do iza zore s tim
da mora zanijetiti post, a kupanje mora obaviti prije
isteka namaskog vremena.
TA KVARI POST
Radnje koje kvare post dijelimo u dvije kategorije:
1. Ono to kvari post koji je dovoljno napostiti.
2.

Radnje koje kvare post a poslije kojih je

obavezno napostiti, a za te radnje slijedi i kazna.

RADNJE KOJE KVARE POST I KOJI JE DOVOLJNO
NAPOSTITI

35

1. Jelo i pie
Jelo i pie spadaju u prvu kategoriju radnji
koje kvare posta onome ko pokvari post jelom i
piem dunost je napostiti proputene dane. Pod
ovim se podrazumijeva namjerno jedenje i pijenje.
Meutim, ako bi neko jeo ili pio u zaboravu ili
grekom, ne mora napostiti niti za to treba izvriti
keffaret - kaznu. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je
Poslanik, a.s., rekao: "Ko zaboravi da posti pa pojede
neto ili se napije vode, neka nastavi s postom, jer
Allah, d.., nahranio ga je i napojio." (Hadis biljei
est hadiskih zbirki.)
2. Namjerno povraanje
Ako osoba povrati zbog toga to ga je
nadvladao nagon za povraanjem, ne mora napostiti
niti initi keffaret.
Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Muhammed, a.s.,
rekao: "Koga nadvlada nagon za povraanjem, nije
duan

napostiti,

ali

ko

namjerno

prouzrokuje

povraanje, neka napasti taj dan."

(Hadis biljee Ahmed, Ebu-David, Tirmizija, IbnMadde, Ibn-Hibban, Darekutni i EI-Hakim,koji ga
smatra vjerodostojnim.)

36

3. Hajz i nifas
Ako ena dobije menstruaciju ili se porodi, pa
makar se to desilo na trenutak prije zalaska sunca,
post je pokvaren i nuno ga je napostiti.
4. Namjerno izazivanje sjemena (ejakulacija)
Bez obzira da li je to izazvano meusobnim
ljubljenjem branih drugova, grljenjem ili upotrebom
ruke, to kvari post i obvezuje poinitelje da naposte
pokvareni post.
Ako

je

to

izazvano

samo

pogledom

ili

razmiljanjem, post nee biti pokvaren niti je

potrebno napostiti. Takoer, post ne kvari izlazak
sluzi koja prethodi izlasku sperme.
5. jedenje na prirodan nain neega to inae
nije prirodna hrana kvari post, kao to je npr. so i si.
6. Onaj ko odlui da se omrsi, a posti, post e
mu biti pokvaren ak i kada ne bi nita pojeo ili
popio, poto je nijet temeljni dio posta, i ako se
pokvari, odmah se kvari i post.

37

7. Ako bi posta jeo, pio ili spolno opio

mislei da je nastupilo vrijeme iftara, ili da jo nije
nastupila zora, pa se potom pokae suprotno, mora
se taj dan napostiti kod sva etiri mezheba i nekih
drugih imama.
Ono to kvari post koji je obavezno napostiti,
a zbog ega slijedi i kazna (kefaret)
Od svih stvari koje kvare post, samo spolno
openje kvari post s obavezom da se naposti i
kaznom

(kefaretom)

prema

veini

islamskih

uenjaka.
Kefaret je iskupljivanje za namjerno pokvareni
post na taj nain to e poinitelj osloboditi roba, ili
postiti

ezdeset

dana

uzastopno,

ili

nahraniti

ezdeset siromaha, a onaj dan u kojem je pokvario

post duan je jo i napostiti.
Ebu-Hurejre prenosi da je doao neki ovjek Boijem
Poslaniku, a.s., i rekao:
- Propao sam, Boiji Poslanie!
- A to te upropasti? - upita ga Poslanik, a.s.
- Opio sam sa enom uz ramazan.
- Da li ima roba da ga oslobodi? - upita ga
Poslanik a.s.

38

- Ne - odgovori.
- A da li moe postiti dva mjeseca iz dana u dan?
- Ne - odgovori.
- A ima li ime da nahrani ezdeset siromaha?
- Ne - odgovori.
Potom je sjeo, a Poslanik, a.s., otiao i donio
koaru hurmi, rekavi mu: - Podijeli ovo kao sadaku.
- Hou li dijeliti siromanijim od nas? Pa zar
ima u kamenjaru Medine nekoga kome su ove
hurme potrebnije od nas? - odvratio je Poslaniku
ovaj siromani ashab.
Poslanik, a.s., nasmijao se tako da su mu se
sjekutii pokazali od smjena, i rekao mu: - Idi i time
nahrani

svoju

porodicu.

(Hadis

prenosi

grupa

poznatih muhaddisa.)
Hanefijski mezheb je na stanovitu da svako
namjerno

kvarenje

posta,

pa

bilo

to

spolnim

odnosom, jelom, piem i dr. povlai za sobom

obavezno izvravanje erijatske kazne.
Mezheb veine uenjaka je da su ovjek i ena
u istom poloaju to se tie kazne (kefareta) ako

39

namjerno spolno ope svojom voljom u ramazanu, a

bili su pod nijetom posta.
Meutim, ako se openje dogodilo u zaboravu
ili nisu to uradili po svom izboru, nego su bili
prisiljeni ili nisu nanijetih post, nema kefareta ni za
jedno od njih dvoje.
Ako je ena prisiljena od ovjeka, ili nije
postila iz nekog razloga, onda kefaret pada samo na
njega.
afijski mezheb je na stanovitu da enu ne
obavezuje kefaret ni u kojem sluaju: niti kada to
radi svojevoljno niti kada je prisiljena na to. A to je
jedno od miljenja u hanbelijskom mezhebu.
Kefaret se po veini islamskih pravnika uzima
redoslijedno, kako je spomenuto u prethodnom
hadisu. Ako nije u stanju da oslobodi roba, postit e
ezdeset dana uzastopno bez opravdanog prekida, a
ko nije ni to u stanju, nahranit e ezdeset
siromaha.

40

41

O TOME KAKO NAPOSTITI

Napostiti proputene ramazanske dane ne
moramo odmah, niti iz dana u dan, nego kada
ovjek stigne tokom godine. Ako se desi da se nije
napostilo, a doe novi ramazan, onda se isposti
ramazan, a potom se naposti ostatak iz prolog
ramazana.
Nema potrebe za otkupom (fidja) bez obzira
na to jesmo li u ovom sluaju odloili da napostimo
bilo

opravdanjem

ili

ne.

Ovo

je

miljenje

hanefijskog mezheba i Hasana el-Basrija, za razliku

od ostalih pravnih kola. Malik, afija i Ahmed
smatraju da ako je odlaganje bilo bez opravdanja,
onda se naposti poslije ramazana i daje fidja za
svaki dan. Ovo miljenje nema podlogu. Imam
Ahmed i autori Sunena prenose od Ibn-Abbasa, r.a.,
slijedei hadis: "Doao je neki ovjek Boijem
Poslaniku, a.s., i rekao: "Poslanie, majka mije umrla
pod dugom posta mjeseca ramazana. Da li da
napostim za nju?" Poslanik ga upita: "Da ti je majci
ostao dug, bi li ga vratio za nju?" "Da,"ree mu. "Pa,
pree je da se vrati dug Allahu, d..", kazao mu je
Poslanik, a.s."

42

Kako se odreuje duina posta u predjelima i

zemljama gdje su dugi dani a noi kratke ili
obratno?
To se odreuje analogno zemljama i mjestima
umjerene duine dana i noi kao to je Meka i
Medina ili najblie zemlje normalne duine dana i
noi.
LEJLETUL-KADR
To je najvrednija no tokom itave godine, a
dokaz su rijei Allaha d..:
"Mi smo ga (Kur'an) objavili u noi Kadr.
- A to ti misli ta je no Kadr?
- No Kadr je bolja- vrednija od hiljadu mjeseci."
Odnosno, ibadet u toj noi, tj. klanjanje
uenje i zikr bolji su i vredniji od ibadeta hiljadu
drugih mjeseci u kojoj nema te noi.
Lijepo je traiti tu no u neparnim noima
posljednje treine ramazana.
Islamski uenjaci su se razlili u odreivanju
ove noi. Ima vie miljenja oko toga:

43

1. da ova no pada dvadeset i prve noi ramazana;

2. da ova no pada dvadeset i tree noi ramazana;
3. da ova no pada dvadeset i pete noi ramazana;
4. da ova no pada dvadeset i devete noi ramazana;
5. da ova no prelazi iz jedne u drugu neparnu no
posljednje treine mjeseca ramazana.
Veina

smatra

da

je

no

Lejletul-kadr

dvadeset i sedma no ramazana.

Ahmed biljei hadis s vjerodostojnim lancem
prenosilaca od Ibn--Omera, r.a., da je Poslanik, a.s.,
rekao: "Ko je bude traio, neka je trai dvadeset i
sedme noi."
Buharija i Muslim biljee hadis koji prenosi
Ebu-Hurejre- po kojem je Poslanik, a.s., rekao: "Ko
provede no Kadr na kijamu s imanom, iskreno,
traei Allahovo zadovoljstvo i nagradu, bit e mu
oproteno ono to je uinio od grijeha."
Ahmed, Ibn-Madde i Tirmizi (koji ga dri
vjerodostojnim hadisom) biljee hadis od Aie, r.a.,
koja kae: "Rekla sam: Poslanice, to misli ako
saznam koja je to no Kadr, ta da uim u njoj?

44

Poslanik ree: Reci: Allahumme inneke 'afuvvun

tuhibbul 'afve fa 'fu'anni."
(O moj Gospodaru, Ti si Taj Koji oprata, voli
oprost pa mi oprosti.)
Treba posebno naglasiti da nema nikakve
posebne nafile "Lejletul-- kadi" s nekim posebnim
nijetom i posebnim uenjem.
Nafila te noi je obina nona nafila koja se
nijeti srcem i klanja kao bilo koji dvorekatni namaz.
Cilj je to vei dio noi provesti klanjajui nafilu,
uei Kur'an i inei zikr Allahu, d..
ZEKATUL-FITR i SADAKATUL-FITR
Obaveza je podijeliti sadakatul-fitr na svakog
muslimana, velikog i malog, na muko ili ensko, na
slobodnog ili roba. Buharija i Muslim biljee od
Omera, r.a., da je rekao: "Poslanik, a.s. propisao je
sadakatul-fitr

ramazanu,

"sa"'(etiri

pregrti)

hurmi, ili "sa" jema, na slobodnog, na roba, na

muko, na ensko, na malo i veliko od muslimana."
Ebu-Davud, Ibn-Madde i Darekutni biljee
od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Poslanik, a.s.,

45

propisao je sadakatul-fitr kao ienje za postaa od

nepotrebnog, runog govora, i kao hranu siromaha;
ko

je

podijeli

prije

Bajrama,

rauna

se

kao

sadakatul-fitr, a ko je podijeli poslije Bajram namaza

rauna se kao obina sadaka."
Sadakatul-fitr je obaveza svakog muslimana
koji ima ("sa"' etiri pregrti) hrane preko potrebe
njegove porodice u 24 sahata (dan i no).
Daje se "sa" etiri pregrti penice, jema, rie
ili kukuruza itd.
Ebu Hanife, polazei od toga ta je korisnije za
siromaha, dozvoljava da se da protuvrijednost.
U dananjim uvjetima (vrijeme rata) u Bosni i
Hercegovini, veu vrijednost ima hrana od novaca,
pa je tako, u duhu ovakvog razmiljanja, sadakatulfitr korisnije podijeliti u naturi. Takoer, miljenje je
Ebu-Hanife da je, ako se daje u penici, dovoljno da
to bude pola saa.
Islamski uenjaci su se sloili da obaveza
sadakatul-fitra pada na koncu ramazana.

46

Ebu-Hanife, afija u starom mezhebu i jedan

rivajet od Malika su na stanovitu da je vrijeme
obaveze

sadakatul-fitra

poetak

zore

na

dan

Bajrama.
Veina islamskih uenjaka je na stanovitu da
je dozvoljeno dati sadakatul-fitr prije Bajrama na
dan ili dva, dok Ebu-Hanife smatra da je to
dozvoljeno ak i prije ramazana.
afija dozvoljava dijeliti sadakatul-fitr od poetka
ramazana.
Islamski uenjaci su se sloili oko toga da ako proe
vrijeme za davanje sadakatul-fitra, ono ostaje kao
obaveza da se vrati bilo kad do kraja ivota.
Sadakatul-fitr

se

moe

podijeliti

istim

kategorijama kojima se dijeli zekat, a najprea

kategorija od njih je kategorija siromaha, kao to to
odreuje spomenuti hadis.

47

ITIKAF
Islamski uenjaci su se sloili u tome da je
boravak u itikafu stvar koju je erijat ozakonio. Zna
se da je Poslanik, a.s., svakog ramazana boravio u
itikafu posljednjih deset dana ramazana. Takoer su
u itikafu boravile njegove supruge za njegova ivota
i poslije. Boravili su i ashabi ali nema nita od
vjerodostojnih predaja o vrijednosti itikafa kao to
tvrdi Ebu--Davud od Ahmeda.
artovi za onoga koji hoe da se zatvori u
itikaf su: da bude musliman, da bude pametan i ist
od dunupluka, hajda ili nifasa.
Ruknovi itikafa su da se boravi u mesdidu i
to da bude s nijetom itikafa.
Ebu-Hanife,

Ahmed,

Ishak

Ebu-Sevr

smatraju da se moe zatvoriti i u itikaf u mesdidu

gdje se dematile obavlja pet dnevnih namaza.
Malik i afija smatraju da se itikaf moe
obaviti u bilo kojem mesdidu.

48

Onaj koji je u itikafu ui ezan na munari ako

su joj vrata unutar damije, ali ako su van damije,
bio bi pokvaren itikaf ukoliko bi izlazio i ezanio.
Itikaf se rauna po noima posljednjih deset
dana ramazana. Ulazi se u itikaf prije akama
dvadesete li dvadeset i prve noi (u zavisnosti od
toga koliko traje ramazan).
Izlazi se nakon akama posljednje noi mjeseca
ramazana po miljenju Ebu-Hanife i afije, dok je po
miljenju Malika i Ahmeda mustehab ostati sve dok
mutekif (onaj koji je u itikafu) ne izae klanjati
Bajram.
Lijepo je (mustehab) da mutekif klanja mnogo
nafila, da se uposli namazom, uenjem Kur'ana, a..,
da

izgovara

tespih

(subhanellah),

tahmid

(el-

hamdulillah), tehlil (la ilahe illellah) i tekbir (Allahu

ekber), da izgovara istigfar salavat i selam na
Poslanika, a.s., da ui dove i da vrijeme provodi u
ibadetu, pobonosti i takvaluku.
U ovo spada uenje, itanje i studiranje
tefsirskih, hadiskih i fikhskih knjiga, i knjiga iz
oblasti ivotopisa Poslanika, a.s. Mekruh je osobi u

49

itikafu da se bavi neim to je se ne tie, bilo da se

radi o rijeima ili kakvim radnjama, kao i prekidanje
kontakta i razgovora sa svijetom mislei da se time
pribliava Allahu, d..

50

POST I NEKLANJANJE
Nije rijedak sluaj da imamo muslimana koji
se uz ramazan vrate u okrilje vjere i aktivniji su u
ibadetskom

smislu

nego

prije

ili

poslije

tog

berietnog mjeseca.
Ima ih opet koji uz ramazan poste ali ne
klanjaju. Neklanjanje je teki grijeh koji dri ovjeka
na granici kufura i nevjerovanja, kao to je dolo u
brojnim hadisima Poslanika, a.s.
Dabir, r.a., kae da je Poslanik, a.s., rekao:
"Izmeu

ovjeka

ikufra

(nevjerovanja)

je

samo

ostaviti namaz" (prenose ga Ahmed, Muslim, Ebu

Davud i Tirmizija).
Burejda, r.a., kae da je Poslanik, a.s., rekao:
"Ugovor meu nama i njima je namaz, pa ko ga
ostavi postaje nevjernik" (prenose ga Ahmed i pisci
Sunena).
Na osnovi ovih i nekih drugih hadisa, neki
ortodoksni islamski pravnici smatraju da onaj koji
propusti

namaz

ne

klanja

51

ga

njegovom

propisanom vaktu, time postaje nevjernik, murted,

iju krv je dozvoljeno prosuti.
Ebu-Hanife, Malik i afija smatraju da ovjek
ne postaje nevjernik samim ostavljanjem namaza,
nego postaje time veliki grjenik, od koga se trai
pokajanje. Ako se ne pokaje, ubija se propisanom
kaznom "hadda" (kod Malika i afije).
Ebu-Hanife je u svome stavu liberalniji i
smatra da se takva osoba treba istui i zatvoriti dok
ne proklanja.
Vrlo je interesantna rasprava afije i Ahmeda o
onome koji propusti namaz.
Rekao je afija Ahmedu: "Ahmede, smatra li
daje takav nevjernik?'
Ahmed: "Da."
afija: "Ako postane nevjernik, pa kako bi i sa ime
ponovo postao musliman?"
Ahmed: "Da kae: La ilahe illellah, Muhammedun
Resulullah."
afija: "On i dalje govori te rijei. Nije ih napustio i
ostavio."
Ahmed:

"Postaje

musliman

proklanjavanjem."

52

ponovnim

afija: "Namaz nevjernika nije ispravan, niti mu se

svjedoi da je postao musliman klanjanjem..."
Na to je zautio imam Ahmed...
Ovome svemu treba pridodati da namaz ima
izvjesne specifike koje ga doista izdiu i odlikuju
iznad svih drugih vrsta ibadeta.
- Namaz je prvi propisani ibadet.
- Propisan je direktno Poslaniku, a.s., dok su drugi
ibadeti propisani posredstvom Dibrila.
- Od pet islamskih ruknova samo je namaz rukn
islama i rukn svakog muslimana. Naime, ostali
ruknovi ne moraju biti u praksi svakog muslimana.
Kako to ?! Naime, neko moe biti siromaan, pa s
njega spada obaveza zekata ili hada.
Moe biti na putu, bolestan, star i iznemogao,
pa s njega spada obaveza posta itd.
Meutim, namaz ostaje muslimanu stroga, stalna
obaveza, i kad je bolestan, i na putu, i u ratu.
- Namaz je zadnji vasijet - oporuka Poslanika a.s.
- Zadnje to propada od vjere.
- Prvo za ta e ovjek biti pitan na Sudnjem danu.
Odnosno namaz e biti na Sudnjem danu vid
prijemnog

ispita

(po

hadisu

koga

prenosi

Taberanija): "Prvo za to e ovjek biti pitan na

53

Sudnjem danu je namaz, pa ako bude ispravan bit e

i ostala djela. A ako ne bude ispravan, nee biti ni
ostala djela."
U svjetlu svega prethodnog, ta rei za
ovjeka koji posti a ne klanja? Hoe li njegov
ramazanski ibadet biti primljen?
Ako uzmemo u obzir hadise, jasno nam je da
je to neklanjanjem dovedeno u pitanje.
Zbog toga savjetujemo svakom muslimanu da
ne dozvoli ni jednom namaskom vaktu da mu
promakne i da ne bude klanjan. A musliman treba
biti musliman i uz ramazan i poslije ramazana.
TA POSLIJE RAMAZANA
Dunjaluk je prolazan, l mi smo svjedoci i
uesnici te prolaznosti. Na to podsjea Kur'an: "Ti si
mejjit, a i oni su, doista, mrtvi..."
Svaka osoba je svjedok svoje prolaznosti.
"Svaka osoba e smrt okusiti i time se nama vratiti."
Kao i narodi - ummeti: "Svaki ummet ima svoj
edel(kraj). l kada im doe, ne mogu ga pouriti a
niti odgoditi'

54

Mnogi moda nee sami sebi da priznaju

kako i sami potpadaju pod tu prolaznost i svakim
trenutkom su blie smrti.
Kur'an kae: "Reci: Doista, smrt od koje bjeite,
zadesit e vas..."
Ovoj opoj prolaznosti ne izmie ni nama
uvijek dragi gost, mjesec posta, mubarek ramazan.
Njegov odlazak ispraamo jednim od dva velika i si.
praznika, Ramazanskim bajramom.
U tom veselju ne bi se trebalo zaboraviti ili
samo sabrati ramazanske rezultate pa se onda
ponovo vratiti dunjaluku.
Ramazan bi trebali est mjeseci ispraati, a pet
ostalih provesti u pripremi za slijedei dolazak...

55