SVEUILITE U SPLITU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA I BRODOGRADNJE U

SPLITU

SRAN PODRUG

ELEMENTI STROJEVA
Predavanja za struni i preddiplomski studij BRODOGRADNJE
za kolsku godinu 2007./2008.

Split, 2008.

1. POJAM I PODJELA ELEMENATA STROJEVA

Svi strojevi, koliko god na prvi pogled izgledali razliito po obliku, veliini, funkciji i namjeni
imaju veliki broj jednakih ili slinih dijelova, podsklopova i sklopova, sa istom funkcijom, koji se
u radu podvrgavaju jednakim zakonima. Ovakvi dijelovi, sklopovi, podsklopovi, grupe i podgrupe
koji u svrhu funkcije stroja vre razliite osnovne funkcije nazivaju se elementima strojeva.
Elementi strojeva se mogu podijeliti na:
1) Elementi strojeva ope primjene
2) Elementi strojeva specijalne primjene
1) Elementi strojeva ope primjene:
a) Elementi spajanja
vijani spojevi
zavareni spojevi
zakovini spojevi
lemljeni spojevi
nerastavljivi stezni spojevi
rastavljivi stezni spojevi
spojevi klinovima
b) Elementi za prijenos i pretvorbu sile i gibanja
osovine
vratila
leajevi
spojke
zupani prijenosnici
remenski prijenosnici
tarni prijenosnici
lanani prijenosnici
c) Opruge i elementi osiguranja
d) Elementi za prijenos tekuina i plinova
2) Elementi strojeva specijalne primjene:
a)
b)
c)
d)
e)
f)

Elementi motornih vozila

Elementi stapnih strojeva
Elementi hidraulinih pogona
Elementi krunih pogona
Elementi dizalica i transportnih ureaja
Elementi alatnih strojeva

U kolegiju Elementi strojeva izuavaju se iskljuivo elementi strojeva ope primjene i to

njihova konstrukcija, oblik, dimenzioniranje i izbor materijala ovisno o njihovoj namjeni.

2. VRSTOA ELEMENATA STROJEVA

Pod vrstoom elementa stroja podrazumijeva se njegova sposobnost da u predvienom roku
trajanja ne pretrpi nedozvoljena oteenja.
Radna naprezanja moraju biti manja od graninih gr koja mogu uzrokovati nedozvoljena
oteenja.
gr

< gr

gdje je:

=S >1

S stupanj sigurnosti, koji pokazuje koliko su puta stvarna naprezanja manja od

graninih.
gr - granina naprezanja su mjerodavne karakteristike vrstoe materijala, koje se
oznaavaju sa R. To znai da ih treba odabrati prema onoj (karakteristinoj)
vrijednosti vrstoe, koja se ne smije dostii. Ako su naprezanja npr. statika
(mirna), a vano je npr. samo da ne doe do loma, mjerodavna karakteristika
vrstoe e biti statika vrstoa materijala Rm. Ako pri statikim naprezanjima
nisu doputene plastine deformacije, mjerodavna karakteristika vrstoe e biti
granica teenja Re. Ako su naprezanja vremenski promjenjiva (dinamika),
mjerodavna karakteristika vrstoe e biti dinamika vrstoa RD (granica zamora
materijala). U sluaju dugotrajnih statikih optereenja, posebno pri povienim
temperaturama, mjerodavna karakteristika vrstoe e biti granica puzanja ili
dugotrajna statika vrstoa, itd. Jasno je da su vrijednosti ovih graninih
naprezanja razliite za razliite vrste optereenja (vlak, tlak, savijanje, smik,
torzija).

Stupanj sigurnosti mora biti vei ili jednak potrebnom stupnju sigurnosti:
S S potr
gdje je:

Spotr potrebni stupanj sigurnosti, uzima se iskustveno, a granice su mu odreene

procjenom visine tete, koja bi nastala nedoputenim oteenjem (gornja granica),
te to manjim utrokom materijala, tj. cijenom proizvoda (donja granica).
Vrijednost mu naroito raste, ako bi oteenjem bili ugroeni ljudski ivoti.

Prethodni izrazi se mogu saeti u izraz prema kojem stvarna naprezanja u presjeku strojnog dijela
moraju biti:

gr
S potr

dop

To je uvjet vrstoe elemenata strojeva, a dop je doputeno naprezanje:

dop =

gr
S potr

2.1

Naprezanje

Pod djelovanjem vanjskih sila na neko vrsto tijelo javljaju se u svakom presjeku tijela unutarnje
sile, od kojih ne zavisi ravnotea tijela (promatranog u cjelini) sve dok njihov iznos ne pree neku
granicu. Prekoraenjem ove granice, koja je vezana uz pojam vrstoe materijala, dolazi do loma
tijela u tom presjeku. Djelovanje unutarnjih sila prestaje, a vanjske sile vie ne ispunjavaju uvjete
ravnotee.
Zamislimo li tijelo prerezano nekom ravninom, ostat e
prerezani dio u ravnotei samo pod pretpostavkom da na
povrini presjeka umjesto drugog dijela djeluje
odgovarajui sustav unutarnjih sila (slika 2.1). Tada na
konanu povrinu A presjeka djeluje dio unutranjih
G
sila, ija se rezultanta moe predoiti vektorom F . Da bi
se uvela veliina kojom e se opisati djelovanje
unutranjih sila definiran je vektor naprezanja.
G
JG
F
p = lim
A 0 A
G
G
Vektor F pa prema tome ni vektor p u opem
sluaju se ne poklapa s pravcem normale na povrinu
G
presjeka. Tako da se vektor p moe prikazati pomou tri
skalarne komponente , 1, 2
JG
JG
G JG
p = e n + e 1 1 + e 2 2
JG JG JG
gdje su e n , e1 , e 2 tri meusobno okomita jedinina
Slika 2.1
vektora koji definiraju pravac normale n i pravce dviju
tangenti t1 i t2 na povrinu presjeka. se tada naziva normalna, a 1 i 2 tangencijalne komponente
naprezanja.
Ovakva vektorska predodba odgovara dok se promatranja vezuju uz odreenu povrinu.
Usporeuju li se naprezanja ili njihove komponente s razliito orjentiranih povrina u istoj toki,
gube ove veliine odlike vektora, te po svojstvima odgovaraju komponentama tenzora.
2.2 Ekvivalentno naprezanje
Ukoliko u presjeku strojnog dijela djeluju normalna i tangencijalna naprezanja, potrebno je
odrediti ekvivalentno naprezanje, koje na razliite naine ukljuuje utjecaj tangencijalnih
naprezanja na stanje naprezanja.
Ekvivalentno naprezanje se odreuje pomou razliitih hipoteza vrstoe:
Hipoteza najveih normalnih naprezanja (za krte materijale):

e = 0, 5 + 0, 5 2 + 4 2
Hipoteza najveeg deformacijskog rada (energetska hipoteza po von Misesu) (esto kod
vijaka, te za rastezljive materijale):
e = 2 + 3 2
Hipoteza najveih tangencijalnih naprezanja (za rastezljive materijale):
e = 2 + 4 2
Niti jedna od hipoteza vrstoe ne slae se u potpunosti s rezultatima eksperimenata, pogotovo
ne za sve vrste materijala i za svaki vremenski karakter optereenja. Zbog toga je za izraun

4
ekvivalentnog naprezanja u poprenom presjeku tapa predloen iskustveni izraz, koji uzima u
obzir i mehanika svojstva materijala:

2
e = 2 + ( o ) dop = gr
S pot
gdje je: o =

gr
gr

odnos mjerodavnih karakteristika vrstoe pri normalnom i tangencijalnom

naprezanju

2.3
2.3.1

Mjerodavne karakteristike vrstoe

vrstoa u sluaju statikih naprezanja

Kada su strojni elementi izloeni statikim, vremenski nepromjenjivim optereenjima, naprezanja

u njihovim najnapregnutijim tokama ne smiju prei mjerodavnu karakteristiku statike vrstoe.
Osnovne karakteristike statike vrstoe dobivaju se iz tzv. dijagrama rastezanja koji predstavljaju
vezu izmeu naprezanja i deformacija za odreeni materijal. Ovisnost naprezanja i uzdune
relativne deformacije je ovisna o vrsti materijala. Za razliite vrste materijala ta veza se odreuje
jednostavnim statikim testiranjima standardnih epruveta. Pri odreivanju statike vrstoe
materijala epruvete se optereuju mirnim optereenjem, koje se poveava sve dok ne doe do
njihovog loma.
Na slici 2.2 je prikazan karakter meusobne ovisnosti naprezanja i deformacija za razliite
materijale.
Pri
manjim
deformacijama
postoji
proporcionalnost
izmeu
naprezanja
i
deformacija, to se izraava Hookeovim,
zakonom:
= E
E - Young-ov modul elastinosti je isti ili
zanemarivo razliit za sve elike i iznosi 210
GPa.
Re granica elastinosti za naprezanja do
granice elastinosti nema trajnih (plastinih)
deformacija.
Rt granica teenja materijal nema dovoljno
energije da se vrati u prvobitni poloaj, te se
produljuje i bez poveanja sile
Slika 2.2
Rm statika (vlana) vrstoa

Za materijale koji nemaju izraenu granicu

teenja uvodi se tehnika granica teenja
odnosno naprezanje pri kojem je plastina
deformacija 0,2% originalne duljine. (slika 2.3)

Slika 2.3

5
2.3.2

vrstoa u sluaju promjenjivih naprezanja

Strojni dio koji je dulje vremena podvrgnut naprezanjima promjenjivim u vremenu, lomi se pri
naprezanjima koja su znatno manja od statike vrstoe i granice teenja. Ovo je posljedica tzv.
zamora materijala.
Proces zamaranja uvijek poinje zaeem inicijalne pukotine, koja se ne da vidjeti golim okom, ali
predstavlja mikrokoncentraciju naprezanja. Izvori mikrokoncentracije naprezanja su najee na
povrini napregnutog elementa, i to pri dnu udubina povrinskih neravnina, u okolini oksida
koji djeluju kao strano tijelo (ukljuina), te na mjestima svih ostalih nehomogenosti izazvanih
okoliem i obradom (npr. gubitak ugljika pri kovanju ili ukljuine pri ljevanju). Takva
koncentracija naprezanja pogoduje klizanju kristala te irenju pukotine.
Proces irenja pukotine traje sve dok se ostatak presjeka ne smanji toliko da naprezanja u njemu
dostignu vrijednost statike vrstoe materijala, pa se on odjednom nasilno prelomi. Tako
povrina loma uslijed zamora materijala ima dvije jasno izraene zone: zonu irenja pukotine, koja
je glatka, i zonu statikog loma vrlo grube i nepravilne povrine, karakteristine za statiki lom
(slika 2.4).
mjesto zaea pukotine
glatka i sjajna povrina
nepravilna i hrapava
povrina statikog loma
Slika 2.4

Mjerodavna karakteristika vrstoe pri promjenjivim naprezanjima strojnih dijelova jest

dinamika vrstoa strojnog dijela, koja se dobije ispitivanjem na zamor samog strojnog dijela, ili
ee, izrauna se na temelju ispitivanja na zamor probne epruvete, izraene od materijala
jednakog materijalu strojnog dijela.
Epruvete su izloene periodino promjenjivim optereenjima odreenog intenziteta (slika 2.5),
sve do pojave loma. Ispitivanja se provode za odreeni koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja:
r=

gdje je:

min
max

r
- koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja
min - minimalno naprezanje ciklusa naprezanja
max - maksimalno naprezanje ciklusa naprezanja

Slika 2.5

6
Najee je r = -1 i r = 0, ali za nekoliko razliitih nivoa maksimalnih naprezanja. Za svaki od
ovih nivoa naprezanja biljei se broj ciklusa naprezanja N, nakon kojeg je dolo do loma
epruvete. Rezultati ispitivanja unose se u N dijagram (slika 2.6), a dobivena krivulja odgovara
eksponencijalnoj krivulji poznatoj pod imenom Whlerova krivulja (po njemakom inenjeru,
koji je prvi izveo opisane eksperimente).

Slika 2.6

Whlerova krivulja se asimptotski pribliava pravcu = Rr, pri emu se Rr naziva trajnom
dinamikom vrstoom materijala izloenog cikliki promjenjivim naprezanjima s koeficijentom
asimetrije ciklusa r. Oito, trajna dinamika vrstoa materijala je ono maksimalno naprezanje
ciklusa asimetrije r pri kojem epruveta doivi beskonano mnogo ciklusa, tj. neogranienu
trajnost. Whlerova krivulja se obino crta u logaritamskim koordinatama (slika 2.7), gdje postaje
karakteristini pravac s "koljenom" u toki Ngr.

Slika 2.7

2.3.2.1

Smithov dijagram

Kao to je i ranije reeno ispitivanja dinamike vrstoe redovito se izvode za probne epruvete ili
strojne dijelove izloene ciklikim promjenjivim naprezanjima na vlak, tlak, savijanje i torziju s
koeficijentima asimetrije ciklusa r = -1 i r = 0, a samo iznimno sa r 0. Budui da strojni dijelovi
u svom radu mogu biti izloeni ciklusima naprezanja s koeficijentima asimetrije ciklusa u rasponu
od -1 r < 1, potrebno je na osnovi poznavanja obino dviju mehanikih karakteristika vrstoe
(jedne dinamike i jedne statike), odrediti dinamiku vrstou materijala (ili strojnog dijela) za
proizvoljni r, odnosno proizvoljno srednje naprezanje. Za tu svrhu slui Smithov dijagram.

7
Smithov dijagram se dobiva unoenjem u njegove koordinate (max , sr) vrijednosti maksimalnog
max i minimalnog naprezanja min na nivou trajne dinamike vrstoe za pripadajuu srednju
vrijednost naprezanja sr, za nekoliko ciklusa razliitih asimetrija r (slika 2.8).

Slika 2.8

Simetrala dijagrama ucrtava se pod kutem od 450 i predstavlja pravac, ije su ordinate jednake
apcisama tj. srednjim naprezanjima ciklusa. Oito je da konture Smithovog dijagrama omeuju
polje trajne dinamike vrstoe. Prijelaz maksimalnog ili minimalnog naprezanja izvan konture
dijagrama znai zamorni lom.
Gornja krivulja (maksimalnih naprezanja ciklusa) Smithovog dijagrama predstavlja liniju trajne
dinamike vrstoe, i najee se crta samo ta linija. Na taj nain se Smithov dijagram moe
aproksimirati kao linija koja povezuje obino samo jednu (najee R-1) karakteristiku dinamike
vrstoe i jednu karakteristiku statike vrstoe (Rm). Kod rastezljivih materijala se ova linija
trajne dinamike vrstoe obino ograniava granicom teenja Re, jer plastine deformacije
najee nisu doputene (slika 2.9).

Slika 2.9

Najpreciznije se shematizacija Smithovog dijagrama provodi uz poznavanje 3 karakteristike

materijala trajne dinamike vrstoe za koeficijente asimetrije ciklusa r = -1 i r = 0 (R0 i R-1) te
granice teenja Re, to je prikazano na slici 2.10.
Svaki pravac povuen kroz ishodite je geometrijsko mjesto maksimalnih naprezanja razliitih
ciklusa jednakog koeficijenta asimetrije r. Naime, koeficijent smjera k tog pravca je
k=

max
2 max
2
=
=
m max + min 1 + r

8
Odatle slijedi da svaka toka pravca predstavlja ciklus naprezanja jednakog koeficijenta asimetrije.
Zato se taj pravac oznauje s r = const. i naziva pravcem optereenja. Granino naprezanje tj.
dinamika vrstoa za taj r se nalazi na tom pravcu. Kako se ona nalazi i na gornjoj konturi
Smithovog dijagrama, oito je da se trajna dinamika vrstoa za odreeni koeficijent asimetrije
ciklusa naprezanja odreuje kao presjecite pravca optereenja r = const i linije trajne dinamike
vrstoe Rr = f(m).

Slika 2.10

Smithovi dijagrami su razliiti za razliite vrste naprezanja. Najveu povrinu zauzima Smithov
dijagram za savijanje, a najmanju za torziju. To znai da su dinamike vrstoe na savijanje
najvee, a na torziju najmanje.
2.3.2.2 Dinamika vrstoa strojnog dijela

Dinamika vrstoa strojnog dijela manja je od dinamike vrstoe materijala (tj. standardne
probne epruvete od istog materijala) zbog itavog niza utjecaja, od kojih su najvaniji oblik
strojnog dijela, njegove apsolutne dimenzije i kvaliteta njegove povrinske obrade.
Utjecaj oblika (koncentracija naprezanja)
Utjecaj oblika strojnog dijela na njegovu dinamiku vrstou posljedica je neravnomjernosti
raspodjele naprezanja po presjeku strojnog dijela. Naime, presjeci strojnih dijelova se mijenjaju,
ponekad i vrlo naglo. U takvim sluajevima, na mjestima prijelaza, u blizini otvora ili na mjestu
djelovanja koncentriranih sila veliina naprezanja i njihova raspodjela po presjeku bitno se
razlikuju od onih za tijelo konstantnog presjeka (slika 2.11).

Slika 2.11

Dijagram rasporeda naprezanja po presjeku pokazuje nagli porast naprezanja na mjestu prijelaza,
utoliko izrazitiji, ukoliko je prijelaz nagliji. Ovakva pojava naglih skokova naprezanja na mjestima
promjene oblika, naziva se koncentracija naprezanja.
Razlikuje se teoretski i efektivni faktor koncentracije naprezanja.
Faktor koji pokazuje koliko puta je maksimalno naprezanje u odreenoj toki tijela iz idealnog
(elastinog, izotropnog i homogenog) materijala, vee od nominalnog naprezanja u toj toki,
naziva se teoretski (geometrijski) faktor koncentracije naprezanja i definira se kao:

k =

max
1
n

Dok efektivni faktor koncentracije naprezanja pokazuje koliko puta je efektivno (stvarno)
maksimalno naprezanje u kritinoj toki presjeka strojnog dijela vee od nominalnog naprezanja
u toj toki:

k =

ef
n

Stvarno maksimalno naprezanje razlikuje se od maksimalnog za idealni materijal jer stvarni

materijali su razliito osjetljivi na koncentraciju naprezanja. Pri statikom optereenju,
dostizanjem granice teenja ponitava se efekt koncentracije naprezanja, dok kod dinamikog
optereenja takoer dolazi do lokalne plastine deformacije ime se ponitava efekt koncentracije
naprezanja i to tim vie to je promatrani materijal razvlaiviji.
Utjecaj veliine
S poveanjem dimenzija strojnih dijelova njihova vrstoa se smanjuje. Uzrok tome jest to je u
veem volumenu vea vjerojatnost nehomogenosti, te greaka u materijalu i obradi, a time je i
vea vjerojatnost nastanka i irenja pukotine. Ovo se naroito odnosi na dinamika optereenja,
kod kojih se negativan utjecaj poveanih dimenzija na vrstou strojnog dijela procjenjuje
faktorom dimenzija b1.
Utjecaj kvalitete povrine
Utjecaj stanja povrine strojnog dijela na njegovu dinamiku vrstou vrlo je znaajan, jer
inicijalna pukotina redovito nastaje na povrini. Smanjenje dinamike vrstoe strojnih dijelova
zbog injenice to je kvaliteta povrine strojnog dijela razliita od kvalitete povrine polirane
probne epruvete obuhvaeno je faktorom kvalitete povrine strojnog dijela b2,

Sve utjecaje na dinamiku vrstou mogue je obuhvatiti zbirnim faktorom:

bb
bD = 1 2
k

10

3. ZAVARENI SPOJEVI
Zavareni spojevi spadaju meu nerastavljive veze i upotrebljavaju se prije svega za spajanje
noseih strojnih dijelova i konstrukcija.
Zavarivanje je spajanje dvaju ili vie elemenata dovedenom toplinom rastopljenih ili razmekanih
dijelova uz dodavanje ili bez dodavanja materijala. Zavari i dijelovi koji se zavaruju predstavljaju
zavareni spoj.
Prednosti zavarenih spojeva su:
u usporedbi s ostalim spojevima, nosivost zavarenih spojeva moe biti priblino jednaka
nosivosti osnovnog materijala
visoka nosivost se postie pravilnim odabirom dodatnog materijala i parametara
zavarivanja, te dobivanjem zavarenog spoja bez znaajnijih pogreaka ,
u odnosu na lijevane, kovane i zakovine konstrukcije, zavarene konstrukcije imaju tanje
stjenke i do 30 % manju teinu,
za manji broj proizvoda, zavareni spojevi su najekonominiji
Nedostaci zavarenih spojeva su:

3.1

zavarivanjem se bez problema spajaju samo materijali koji imaju jednaku ili priblinu
kvalitetu i sastav i koji su dobro zavarljivi,
na mjestu spajanja dolazi do lokalnog zagrijavanja i neravnomjernog rastezanja i
skupljanja, to prilikom hlaenja uzrokuje zaostala naprezanja.
zavareni spojevi imaju manju sposobnost priguenja vibracija, te manju otpornost prema
koroziji,
zavareni spojevi su zbog svoje cijene neprimjereni za velikoserijsku proizvodnju.
Postupci zavarivanja

Danas je poznato oko 200 razliitih postupaka zavarivanja. Oni se dijele s obzirom na vrstu
energije kojom se zagrijava mjesto zavara (mehanika, kemijska, elektrina, snop elektrona), vrstu
osnovnog materijala (metali, umjetni materijali), nain zavarivanja (zavarivanje, navarivanje) i nivo
mehanizacije zavarivanja (runo, poluautomatsko, automatsko). Ovdje se navode samo
najraireniji postupci zavarivanja metala, svrstani u tri skupine:
zavarivanje taljenjem,
otporno zavarivanje i
zavarivanje mehanikom energijom.
U opem strojarstvu se prvenstveno primjenjuje zavarivanje taljenjem (najee plamenom i
elektroluno) za spajanje debljih ploa i drugih dijelova. Tanke ploe i dijelovi zavaruju se
taljenjem s elektrinim lukom (postupak TIG) ili plazmom, te postupcima otpornog zavarivanja
(najee tokasto i avno), ili s mehanikom energijom.
3.2

Zavarljivost materijala

Zavarljivost je svojstvo materijala da se spajanjem zavarivanjem njegovih dijelova dobije

upotrebljiv spoj. Materijal je dobro zavarljiv ako je standardnom opremom i procedurom
zavarivanja mogue ostvariti upotrebljiv spoj, pri emu je ponovljivost postupka vrlo visoka.
Zavarljivi su elici s manje od 0,3% ugljika i manje zatezne vrstoe, od legirajuih elemenata Mn,
Si, P, S loe utjeu na zavarivost, dok Cr, Mo, Ni, Cu, V ne tete zavarivosti. Zavarljivi su
konstrukcijski ugljini elici (0345 0545), elici za poboljavanje (1330, 1331 uz

11
predgrijavanje), elici za cementiranje (4320, 5420 u necementiranom stanju), elici za preane
cijevi, elici za topovske limove.
Zavarljivi su obojeni metali bakar, aluminij, mesing, bronca, cink, zatim plastini materijali
(naroito PVC), lijevano eljezo, bijeli kovkasti lijev (prethodno razugljien), lijevano eljezo
3.3

Vrste zavarenih spojeva i zavara

Zavareni spojevi dijele se obzirom na meusobni poloaj dijelova koji se zavaruju. Osnovni oblici
zavarenih spojeva prikazani su u tabeli 2.3.
Zavari se openito dijele na:
sueone zavare, slika 3.1a i b.
kutne zavare, slika 3.1c i d.
posebne zavare, slika 3.1e i f.

a)

c)

d)

e)

f)

b)
Slika 3.1 Opa podjela zavara s obzirom na poloaj dijelova koji se zavaruju
a) sueoni V-zavar b) sueoni X-zavar c) kutni zavar d) dvojni kutni zavar
e) sueoni K-zavar kutnog T-spoja f) polovini Y-zavar s kutnim zavarom u korijenu

Ovisno o debljini dijelova koji se zavaruju, postupku zavarivanja, nainu zavarivanja, zahtjeva i
mogunosti, taljenjem se zavaruju:

bez lijeba (bez pripreme ruba) sueoni spojevi tankih limova i dijelova, manja
optereenja, slika 3.1a,
u prirodnom lijebu s meusobnim nalijeganjem dijelova (bez posebne obrade rubova)
obini kutni zavar, slika 3.1c i d, te
u posebno oblikovanom lijebu (posebno obraeni rubovi prije zavarivanja)- debeli
dijelovi odnosno zavari s posebnim zahtjevima, vea optereenja, slika 3.1b,e,f .

Po poloaju zavarivanja razlikuju se etiri osnovna poloaja:

horizontalni,
horizontalni na zidu,
vertikalni,
nad glavom,

Svi drugi poloaji su kosi.

Tablica 3.1 daje neke vrste i oblike taljenih zavara, te potrebne oznake na radionikim crteima.
Po kontinuitetu zavari mogu biti neprekinuti i prekinuti.

12
Tablica 3.1
Naziv

Ozna
ka

Izvedba

Naziv

Ozna
ka

Izvedba

Sueoni spojevi
I zavar

II

X - zavar

V-zavar

Dvostruki
U - zavar

Y - zavar

Dvostruki
Yzavar

U - zavar

K zavar

Kutni spojevi

Kutni
zavar
Zavar na
uglu
Dvostru
ki kutni
zavar
Rubni spojevi

Rubni
plosnati
zavar

Kvaliteta zavara ovisi o tipu i koliini greaka koje u njemu nastaju pri zavarivanju.
Zavareni spojevi se razvrstavaju u etiri razreda kvalitete:
1. razred kvalitete U tom razredu moraju sve vrste sueonih zavara imati provareni
korijen, a kutni i krini zavari provarene presjeke. Upotrebljeni osnovni i dodatni materijal
moraju imati atest. Zavari moraju biti bez greaka, izvodi se 100% kontrola (radiografska,
ultrazvuna). Zavar izvode samo struno osposobljeni zavarivai s atestom za taj razred
kvalitete.
2. razred kvalitete U drugom razredu kvalitete su sve vrste spojeva i zavara. Materijali su
atestirani, manje su greke doputene, ali u zavaru ne smije biti pukotina. Obavezna je 50%
kontrola. Zavaruju zavarivai s atestom za postupke i poloaje zavarivanja, koji su mogui
na konstrukciji.
3. razred kvalitete Sueone zavare tog razreda moraju izraditi atestirani zavarivai.
Zahtjeva se 10% - na kontrola zavara s ultrazvukom, te 100% - na vizualna i dimenzijska
kontrola.

13
4. razred kvalitete Nema posebnih zahtjeva, vrijedi samo za jednostavne konstrukcije.
3.4

Oblikovanje zavarenih spojeva

Treba izbjegavati vlana naprezanja u korijenu zavara, jer zbog uinka zareza dolazi do
koncentracije naprezanja i smanjenja nosivosti zavara (slika 3.2).
F

pravilno

nepravilno

Slika 3.2

Treba izbjegavati preveliku zranost izmeu zavarivanih komada, jer takoer dolazi do
uinka zareza i smanjenja nosivosti zavara (slika 3.3).

Slika 3.3

Treba izbjegavati promjenu toka silnica u zavaru, jer dolazi do koncentracije naprezanja u
korijenu (slika 3.4).
vlak
F
b)
a)

vlak

tlak

F
Slika 3.4

Zbog toga je statika, a prije svega dinamika nosivost sueonih zavara je vea nego nosivost
kutnih zavara Zato se pri oblikovanju zavarenih spojeva uvijek prednost daje sueonom zavaru,
(slika 3.5).

14

nepravilno

pravilno

Slika 3.5

Nosivi kutni zavari se po mogunosti izrauju s ravnim ili konkavnim licem zavara (potrebna
naknadna obrada nakon zavarivanja). Tako se postie povoljniji tok silnica i prije svega vea
dinamika nosivost, slika 3.6.
a)

c)

b)

Slika 3.6

Treba izbjegavati gomilanje zavara, da bi se smanjila zaostala naprezanja koja bi nastala zbog
pregrijavanja, slika 3.7.
gomilanje zavara

nepravilno
pravilno

Slika 3.7

3.5 Proraun zavarenih spojeva

Provodi se kao da su sami zavari zasebni elementi, pri emu se odreuju naprezanja u pojedinim
kritinim presjecima. Kod prorauna je najvanije pravilno odreivanje ukupne nosive povrine
zavara:
Azv = ( a l zv )
gdje je a raunska debljina, a lzv nosiva duina pojedinog zavara u zavarenom spoju.

15
3.5.1

Sueoni zavari

Kod sueonih spojeva kritini presjek je okomiti presjek zavara uzdu njegove osi, pa je raunska
debljina zavara jednaka debljini dijelova koji se spajaju (slika 3.8).

Slika 3.8

Kod spajanja limova razliite debljine, mjerodavna je debljina tanjeg lima.

3.5.2 Kutni zavari

Slika 3.9

Kod kutnih spojeva povrina koja prenosi optereenje nalazi se u ravnini spajanja. Raunska
debljina zavara je visina istokranog trokuta upisanog u presjek zavara, koja se zatim zakree u
ravninu spajanja.

16
3.5.3

Mjerodavna (nosiva) povrina zavara

a) Vlak, Tlak

v,t =

F
al

b) Smik

s1 =

F1
;
al

s2 =

F2
al

s = s12 + s22

c) Savijanje
M1
M1
M
M
=
= 31 = 21 ;
Ix
al
al
Wx
y max
12
6
l
2
M
s2 = 22
la
6
s1 =

d) Torzija (uvijanje)

t =

T
T
= max
Wp I p

Ip = Ix + Iy =

al 3 la 3
+
12 12

17
Primjeri:
a) Vlak

v =

F
al

s =

F
( 2l 1 + l 2 ) a

v =

F
a (d + a )

b) Smik

Fo
2T
= 2
d a d a
Smik, a ne torzija jer promatramo zavar na
vratilu, pa je onda moment torzije paralelan s
ravninom spajanja
s =

c) Torzija

t =

T
;
Wp

Wp =

Ip
max

( d + 2a ) 4 d 4
32
d + 2a
2

32

3
d
Wp = ( d + 2a ) 1

16
d + 2a

Torzija jer smo sada mjerodavnim uzeli presjek zavara na glavini, pa je tada moment torzije
okomit na mjerodavnu povrinu zavara.

18
d) Savijanje

s =

FL
y max
Ix

2
bh 3
Ix =
+ Ai ( y T y Ti )
i 12
i

A y
=
A
i

M
6 FL
s = 2s = 2
al
al
6

yT

Smik: s =
e =

3.6
3.6.1

Ti

F
al

1
+ 2 + 4 2 dop
2

Dozvoljena naprezanja zavarenih spojeva

Statiki optereeni zavari

dop = b2bs m dop

b2
bs

m dop
3.6.2

faktor kvalitete zavara

faktor slabljenja (smanjenja vrstoe zavara u odnosu na nezavaren spoj
dozvoljeno naprezanje osnovnog materijala, m dop = R t S potr
Dinamiki optereeni zavari

RD
s potr = 1, 4.....2, 5
max
stupanj sigurnosti dinamiki optereenog zavarenog spoja
dinamika vrstoa zavarenog spoja
maksimalno naprezanje zavarenog spoja
s=

RD
smax

RD =
bD

zbirni faktor dinamikih utjecaja

2bDR 1
2 k (1 + r )

19

bD =
b1
b2
b3

R-1
k
r

b1b2b3
k

faktor dimenzija
faktor kvalitete zavara
faktor materijala
efektivni faktor koncentracije naprezanja zavarenog spoja
dinamika vrstoa osnovnog materijala pri simetrinom ciklusu optereenja (r = -1)
nagib linije trajne dinamike vrstoe u Smithovom dijagramu
koeficijent asimetrije ciklusa

20

4. VIJANI SPOJEVI
Vijani spoj je sprega dvaju elemenata ostvarena posredstvom navoja.
Osnovni element navoja je zavojnica: prostorna krivulja koju opisuje toka gibajui se po platu
cilindra. Produkt je dva jednolika gibanja: pravocrtnog i krunog.
P uspon zavojnice
kut uspona zavojnice
P
= arctan
d 2

Vijke dijelimo:
- prema smjeru uspona na lijevovojne i desnovojne.

- prema broju poetaka navoja na jednovojne, dvovojne i vievojne

te prema primjeni: za privrivanje, za zatvaranje, za podeavanje, za mjerenje, za pretvorbu sile,

za prijenos gibanja, za diferencijalne mehanizme, za stezanje.
4.1

Teoretski profil navoja

Postoji est parametara navoja

dj promjer jezgre vijka
d2 srednji promjer vijka
d vanjski (nazivni) promjer
P uspon navoja
boni kut
r radijus zaobljenja korijena navoja

21
4.2

Standardni oblici navoja za vijke

Metarski ISO navoj trokutni profil, boni kut 60o, primjer oznake: normalni M16; fini
M20x1,5.
Withworthov navoj trokutni profil, boni kut 55o, nema zranosti izmeu matice i vijka,
primjer oznake 2 1 2 " , fini 2 1 2 " 1 4
Trapezni navoj trokutni profil, boni kut 30o, primjer Tr 20x2
Kosi (pilasti) navoj primjer S30x6
Obli navoj polukruni profil, primjer Rd 120 x 1 4

4.3

Oblikovanje vijanog spoja

Vijani spoj sainjavaju:

vijak
matica
dijelovi koji se spajaju
podlone ploice
osigurai protiv odvrtanja
Vijci

Podlone ploice se postavljaju ako nalene povrine matice ili glave vijka nisu obraene-ravne,
ako rupa za vijak ima vei promjer, ako je povrina mekana (Al-legure, plastine mase, itd.) ili ako
se esto vri pritezanje i otputanje.
Osiguranje od odvrtanja
Do odvrtanja moe doi zbog:
promjene optereenja
trenje
temperaturnih razlika
poputanja podloge
korozije
a sprjeava se:
stezanjem (pomou elastine podloke, maticom i protumaticom, elastinom stop
maticom, dubo-osiguraem)
oblikom
zavarivanjem ili lijepljenjem

22
4.4

Moment kljua, moment vijka, moment podloge

Pritezanjem matice ostvaruje se pritisak izmeu matice i

podloge, te pritisak izmeu vijka i matice na navojima.
Rezultanta pritiska matice na navoj vijka daje aksijalnu silu
Fv koja djeluje u osi vijka i vlano ga optereuje.

Moment kljua Tk, tj. moment kojim se pritee matica, osim to stvara pritisak na navoju, mora i
savladati otpore trenja i to izmeu navoja vijka i matice i izmeu vijka i podloge. Dio momenta
kljua koji stvara aksijalnu silu u vijku i svladava otpore trenja na navoju naziva se moment vijka
Tv, a dio koji svladava otpore trenja izmeu matice i podloge naziva se moment trenja podloge
Tp.
4.4.1 Moment vijka
Moment na navoju vijka pravokutnog presjeka

Pritezanje

F2 = Fv tan ( + )
d
d
Tv = F2 2 = Fv 2 tan ( + )
2
2

23

Otputanje (samokoan vijak) ( < )

F2o = Fv tan ( )
d
d
Tv = F2 2 = Fv 2 tan ( )
2
2

Otputanje (nesamokoan vijak) ( > )

F2o = Fv tan ( )

Reducirani faktor trenja zbog trokutastog profila navoja

FN' =

FN
cos 2

FT = FN =
' =

FN
= ' FN
cos 2

= tan '
cos 2

Moment trenja podloge

Tp = Fo rsr = p Fv

s + dh
4

Moment kljua:
Tk = Tv + Tp
Tk = Fv

d2
s + dh
tan ( + ) + p Fv
2
4

24

4.5 Proraun vijanih spojeva

4.5.1 Vijci optereeni na vlak bez prednapona

v =
p=

F
4F
= 2 dop
Aj d j

F
pdop
iAn

gdje je:
m
(m visina matice)
P
An aktivna povrina navoja An = d 2 H 1 (H1-aktivna dubina noenja)
Uvrtavanjem u izraz za izraunavanje pritiska na navoju dobiva se
potrebna visina matice:
FP
m
d 2 H 1 pdop
i broj navoja, i =

4.5.2

Vijci koji se priteu pod optereenjem

v =

Fv
T
, t = v
Aj
Wo

gdje je Tv moment uvijanja na navoju vijka:

Tv = Fv

d2
tan ( + ' )
2

' reducirani kut trenja na navoju, ' = arctan ' = arctan

cos

Wo polarni moment otpora poprenog presjeka jezgre vijka Wo =

e = v + 3 1, 32 v dop
2

2
t

d j3

16

25

Fpr

a)

Fmax
Fpr
Fpr

p=0
Fpr = 0

p=0
Fpr = 0

b)

'

'

'

Vijci ugraeni s prednaponom

'

4.5.3

Fmin=Fb
Fmin=Fb

p=0
Fpr = 0

c)

Na slici a) prikazan je vijak, koji spaja poklopac s posudom pod pritiskom, prije pritezanja i prije
djelovanja pritiska, odnosno radne sile.

Na slici b) prikazano je stanje nakon pritezanja vijka, a prije djelovanja radne sile. Uslijed
pritezanja vijak se produlji za , a podloga se stlai za . Promjene duljina vijka i podloge u

26
ovisnosti o sili koja na njih djeluje mogu se pratiti u dijagramu sila-produljenje koji je prikazan na
slici. Izduenje vijka odvija se po pravcu iji je koeficijent smjera jednak arctan Cv (Cv je
koeficijent krutosti vijka i ovisi o duljini, promjeru i materijalu vijka). Stlaenje podloge odvija se
po pravcu iji je faktor smjera ( - arctanCp) (Cp je koeficijent krutosti podloge).
Na slici c) prikazano je stanje nakon djelovanja radne sile. Sila u vijku se poveava samo za dio
narinute radne sile, a drugi dio se troi na smanjenje sile u podlozi. Uslijed toga vijak se dodatno
produljuje, a podloga se otputa.
esto se kod ovakvih vijaka provodi njihovo strukiranje (smanjivanje promjera) jer u tom sluaju
manji dio radne sile dodatno optereuje vijak pa je maksimalna sila u vijku manja to je vijak
elastiniji.
Dimenzioniranje:
Za statiko optereenje (Fr = konst.)
e = max + 3t2 dop = 0,8R t

Fmax
T
d
t = v Tv = Fpr 2 tan ( + ' )
Aj
Wo
2
Za dinamiko optereenje (pulsirajui ciklus r = 0)
a) kontroliramo najvee ekvivalentno naprezanje (kada radna sila ima maksimum)
R
e = max + 3t2 dop = D
S potr
max =

Fmax
T
d
t = v Tv = Fpr 2 tan ( + ' )
Aj
Wo
2
b) kontroliramo amplitudu naprezanja
a a dop = 0, 7R A
max =

gdje je A amplituda dinamike vrstoe

Potrebno je u oba sluaja provjeriti i sigurnost protiv razdvajanja spojenih dijelova:
Fpr
2, 5
sb =
Fpr Fr
4.5.4 Popreno optereeni vijci
vijci s dosjedom dosjedaju u rupi nema zranosti izmeu tijela vijka i rupe. Vijak ne
moramo pritegnuti poprena sila se prenosi oblikom
dosjedi: H7/h6, H7/m6, H7/n6 (neizvjesni)
Dimenzioniranje se vri prema sminom
naprezanju:
F
s = dop
A

27
vijci sa zranou vijak priteemo toliko da sila trenja koju tako stvorimo bude vea od
poprene sile, tada poprena sila ne djeluje na vijak, ve je on optereen samo onoliko
koliko smo ga pritegnuli.
F
Ftr > F tr = s k
F
gdje je sk stupanj sigurnosti protiv
proklizavanja
F
s F
Fv = tr = k

v =

Fv
T
d
t = v Tv = Fv 2 tan ( + ' )
Aj
Wo
2

e = v 2 + 3 t2 1, 32 v dop

4.5.5 Vijci (vretena) za prijenos gibanja

Rotacijom vijka pomiemo maticu. Vreteno se najee izrauje s trapeznim navojem.
Vreteno izloeno sloenom naprezanju (normalno i tangencijalno) pa ekvivalentno naprezanje
mora biti manje od dozvoljenog normalnog naprezanja
e = v 2 + 3 t2 1, 32 v dop

Kod vretena znaajna je i uloga elastine stabilnosti, odnosno potrebno je provjeriti da li dolazi
do izvijanja vretena.
Stupanj sigurnosti protiv izvijanja jednak je omjeru kritine
sile pri kojoj dolazi do izvijanja Fk i sile koja tlai vreteno F.
F
= k pot = 2 ... 6
F
Sila pri kojoj dolazi do izvijanja rauna se ovisno o vitkosti
vretena :
4a
=
dj
gdje je a slobodna duina izvijanja i ovisi o nainu uleitenja
vretena (u sluaju s prethodne slike kada je jedna strana
a = 2l).
vretena uklijetena, a druga slobodna
Kao to se vidi na slici na kojoj je prikazana funkcionalna
ovisnost kritine sile o vitkosti, za > o (o ovisi o materijalu) kritina sila se izraunava iz
jednadbe Eulerove hiperbole:
EI
Fk = 2 2min
a
gdje je Imin najmanji aksijalni moment inercije poprenog presjeka vretena.

28

Kada je < o kritina sila se izraunava prema eksperimentalno dobivenim jednadbama

Tetmajerovog pravca (koje ovise o materijalu vretena). Primjerice:
za 0360 ili 0460 i < o = 105 k = 310 1,14
za 0545 ili 0645 i < o = 89 k = 335 0, 62

29

5. ZATICI I SVORNJACI
5.1

Zatici

Zatici slue za razliita spajanja, sreditenje, osiguranje, osiguranje poloaja i sl. Prema obliku
mogu biti cilindrini i konini.

a) zatik sa zaobljenim krajevima za

fiksiranje ulazi u rupu H7
b) zatik sa skoenim krajevima za
privrivanje ulazi u rupu H9
c) zglobni zatik ulazi u rupu D11
d) kaljeni zatik ulazi u rupu H7
e) i f) elastini zatici
Prednost koninog zatika
viekratnog rastavljanja spoja.

je

mogunosti

Obzirom na poloaj postoje uzduni i radijalni zatici.

Uzduni zatik
Radijalni zatik

Povrinski pritisak

p=

2 Fo 4T
=
pdop
dl
Ddl

2T
4T
=
dop
2
d Dd 2
2D
4
4T
Povrinski pritisak: pg =
pdop
2
d (l D2 )

Smik: =

Fo
=
2A

30
5.2

Svornjaci (osovinice)

Slue za zglobne spojeve s oscilatornim gibanjem i ostvaruju labave dosjede.

Zbog labavog dosjeda, potrebno je osiguranje u aksijalnom smjeru. Osiguranje se najee izvodi
rascjepkom ili uskonikom.

Zatici i svornjaci openito su optereeni na mjestima dodira vanjskog i unutarnjeg zgloba na smik
i savijanje, te na povrinski pritisak na mjestima dosjedanja.

31
Smik:
s =

Savijanje:
M
s = s,max =
Wx

Povrinski pritisak:

Fs
=
A

F
2F
= 2 s,dop
2
d d
2
4

F ( l 1 + 2l 2 )
4 F ( l 1 + 2l 2 )
8
=
s,dop
3
d
d 3
32

p1 =

F
F
=
pdop
Aproj l 1 d

p2 =

F
F
=
pdop
Aproj 2 l 2 d

32

6. VEZE S GLAVINAMA
6.1

Klinovi i pera

6.1.1 Klinovi
Klinovi su smjeteni prednapregnuti u utor vratila i glavine i to je spoj ostvaren silom i oblikom.
Klinovima se spajaju s vratilom remenice, zupanici, poluge, i sl.

Uloni klin

Utjerni klin

Navlaenjem glavine ili zabijanjem klina ostvaruje se radijalni pritisak pr. Ovaj radijalni pritisak
omoguuje prijenos okretnog momenta pomou veze silom. Meutim, ako okretni moment
prijee vrijednost momenta trenja ostvarenog radijalnim pritiskom, tada se i bokovi uzdunog
klina ukljue u prijenos okretnog momenta. To je na gornjoj slici prikazano s pojavom
povrinskog pritiska na bonim stranama klina.
Zabijanjem klina rastee se glavina, a stlai vratilo. Zbog toga dolazi do gubitka centrinosti.

6.1.2

Pera

Ako se ne moe dozvoliti ekscentrinost koja nastaje kod spoja s uzdunim klinom, onda se
upotrebljavaju pera bez klinastog nagiba. Pera prenose okretni moment samo pomou veze
oblikom. Dakle, kod pera ostvaren je vrsti dosjed izmeu bonih strana pera i glavine odnosno
vratila, za razliku od klina gdje je taj dosjed labav.

33

Pera i klinovi se proraunavaju na boni

pritisak.
F
p v = o pdop
t lk
Fo
pg =
p
( h t ) l k dop
Priblina metoda sa t = 0, 5h :
Fo
pv =
pdop
0, 5h l k
lk je korisna duljina pera:
lk = l b

6.2

lijebljeni spojevi

Za prijenos veih okretnih momenata, te izmjeninih i udarnih optereenja, koriste se lijebljeni

spojevi. U takvom spoju vratilo ima u uzdunom smjeru simetrino rasporeene grebene
(klinove), a provrt u glavini ima profil koji odgovara profilu vratila, tj. ljebove u koje dosjedaju
grebeni vratila.
glavina

a)

vratilo

b)

U opoj strojogradnji najvie se upotrebljavaju lijebljeni spojevi s unutarnjim centriranjem, u

kojima uvrt u glavini nalijee na unutranji promjer vratila, slika a). Za velika izmjenina i udarna
optereenja koriste se lijebljeni spojevi s bonim centriranjem, slika b), kojeg je u usporedbi s
unutarnjim centriranjem tee izraditi.

34
lijebljeni spojevi proraunavaju se slino kao i pera obzirom na povrinski pritisak p na bonim
dodirnim povrinama meu grebenima vratila i ljebovima glavine. Obzirom da se zbog
postupaka izrade ukupno optereenje nejednakomjerno rasporeuje na pojedine dodirne
povrine, prilikom prorauna potrebno je uzimati u obzir i koeficijent noenja k. Tako stvarni
povrinski pritisak na pojedinoj dodirnoj povrini iznosi:
p =k
p
T
dsr
h
d
D
lt
i
k
pdop

6.3
6.3.1

2T
pdop
d sr h l t i

povrinski pritisak izmeu grebena vratila i ljebova glavine

okretni moment
srednji promjer lijebljenog vratila; dsr= (d + D)/2
visina nalijeganja glavine na lijebljeno vratilo; h = (D d)/2
unutarnji promjer vratila
vanjski promjer vratila
nosiva duina lijebljenog vratila (obino duina glavine)
broj ljebova
faktor noenja: k 1,35 za unutarnje centriranje; k 1,05 za bono centriranje
doputeni povrinski pritisak.

Stezni spojevi
Nerastavljivi stezni spojevi

Stezno spajanje dijelova daje izdrljive i protiv vibracija sigurne spojeve, koji mogu prenijeti velika
udarna i promjenjiva optereenja.
Unutarnji dijelovi (osovine) imaju u odnosu na vanjske dijelove (glavine) prijeklop.
Najei dosjedi:
H7/s6, t6, n6, x6, z6, za6, zb6, zc6
H8/s8, n8, x8, z8
Prema nainu montae razlikujemo:
Poprene stezne spojeve
Uzdune stezne spojeve
Popreni stezni spojevi
Montaa se obavlja tako da se zagrijava vanjski dio ili da se hladi unutranji dio.

35
Uzduni stezni spojevi
Montaa se obavlja tako da se vanjski dio nabija na unutranji u uzdunom smjeru i to s preom,
nikako udarcem.

Pri montai dolazi do uglaavanja (odsjecanja vrhova neravnina), pa je stvarna veliina prijeklopa
manja od teoretske, te je nosivost manja nego kod poprenog steznog spoja.
Pst = P P
P = 2 (Gv + Gu )

- stvarni prijeklop
- teoretski prijeklop
- gubitak prijeklopa uslijed uglaavanja (10m za fino tokarene povrine, 5m za fino
bruene povrine, 2m za polirane povrine)
Gv, Gu - uglaavanje vanjskog Gv i unutarnjeg dijela Gu
Pst
P
P

Proraun steznog spoja na osnovi cilindra s debelim ljuskama

Proraun je jednak za popreni i uzduni stezni spoj (za popreni stvarni prijeklop je jednak
teoretskom).

36
Sila trenja koju izaziva pritisak na dodirnoj povrini mora biti uz stupanj sigurnosti protiv klizanja
vea od sile koja se javlja u pogonu i koja eli pomaknuti (izbiti ili zakrenuti) unutarnji iz vanjskog
dijela.
Ftr = s k F
Pa proizlazi da pritisak na dodirnoj povrini mora biti:
Fs k
p=
(p1)
d l
Na dodirnoj povrini stezno spojenih dijelova, kao to se vidi na prethodnoj slici, javlja se
pritisak:
Pst
(p2)
p=
d (K u + K v )
gdje su: Ku i Kv mjere istezanja i sakupljanja dijelova u steznom spoju, a ovise o karakteristikama
materijala (Youngovom modulu elastinosti (Eu, Ev) i Poissonovom faktoru (u, v)), te omjeru
unutarnjeg i vanjskog promjera unutarnjeg i vanjskog dijela (u, v):

1 1 + 2v
Kv =
+ v

2
Ev 1 v

Ku =

1 1 + 2u
u

2
Eu 1 u

Izjednaavanjem izraza za pritisak (p1) i (p2), moe se izraunati potrebni stvarni prijeklop,
odnosno odrediti potrebni dosjed u kojemu se trebaju izraditi dijelovi koji se spajaju.
Naprezanje u dijelovima koji se spajaju

Unutarnji dio je optereen tlano, a vanjski dio vlano i to tako da je maksimalno naprezanje i
vanjskog i unutarnjeg dijela na njihovim unutranjim promjerima.
6.4
6.4.1

Rastavljivi stezni spojevi

Rastavljivi stezni spoj s koninim dosjedom

Okretni moment se prenosi pomou sile trenja izmeu konino oblikovanog zavretka vratila i
glavine. Potrebni povrinski pritisak p se ostvaruje pomou aksijalne sile Fp, s kojom se pri
montai ostvari potrebna veza izmeu vratila i glavine. Prednost koninog dosjeda je u dobrom
centriranju glavine u odnosu na vratilo, te se moe upotrijebiti i za vee vrijednosti okretnog
momenta.

37

Najee se u opem strojarstvu (za veze zupanika, remenica, spojki, itd.) koristi konus 1:10.
1 D d
konus = =
= 2 tan ( 2 )
x
L
Iz jednadbe ravnotee sila moe se izraunati potrebna aksijalna sila:
2Ts k sin ( 2 + )
Fp =
sin
Dsr
te slijedi povrinski pritisak izmeu vratila i glavine koji mora biti manji ili jednak dozvoljenom
povrinskom pritisku za materijal dijelova koji se spajaju.
4 Fp
tan ( 2 ) cos
p=
pdop .
2
2
( D d ) sin ( 2 + )
6.4.2

Rastavljivi stezni spoj sa steznim prstenovima

Stezni prsten se sastoji od vanjskog i unutranjeg koninog dijela iz elika za poboljavanje, koji
se postavljaju u prostor izmeu vratila i glavine.
Djelovanjem aksijalne sile Fp nastupa na kontaktnim povrinama izmeu vratila i unutarnjeg
prstena, te izmeu glavine i vanjskog prstena povrinski pritisak p koji ostvaruje potrebnu silu
trenja za prijenos okretnog gibanja.
Kako zbog trenja opada vrijednost aksijalne sile od jednog do drugog steznog prstena za otprilike
polovicu, preporua se upotreba do etiri stezna prstena, jer peti stezni prsten bi prenosio
otprilike jednu esnaestinu optereenja.

38

39

7. OPRUGE
Oprugama se ostvaruju spojevi s elastinim djelovanjem kojima se uz odgovarajuu elastinu
deformaciju omoguuje akumuliranje mehanike energije, te njeno vraanje.
Pregled opruga prema vrsti optereenja, naprezanja i obliku:

Svojstva opruga procjenjuju se prema njihovoj karakteristici. Karakteristika opruge se dobiva

snimanjem ovisnosti veliine deformacije o optereenju, te moe biti progresivna, proporcionalna
i degresivna.

Krutost opruge dana je odnosom optereenja i pripadne deformacije:

c = F f , N/mm - pri optereenju silom

c = T , N/rad - pri optereenju momentom torzije.
Rad opruge predstavljen je povrinom ispod karakteristike opruge, te je openito dan izrazom:
W = Fdf , Nmm - pri optereenju silom

W = Td , Nrad - pri optereenju momentom torzije.

U praksi se esto susreu primjeri povezivanja opruga u oprune sisteme. Pa se opruge mogu
spajati serijski, paralelno ili kombinirano. Ovisno o nainu njihovog spajanja dobivaju se razliite
krutosti oprunog sistema.

40

a) paralelni spoj

c = c1 + c 2

b) serijski spoj
1 1
c= +
c1 c 2

c) kombinirani spoj
1
1
c=
+
c1 + c 2 c 3 + c 4

7.1 Fleksijske (savojne) opruge

7.1.1 Jednolisna opruga (jednostavna lisnata opruga)

Izrauje se iz trake elinog lima, a napregnuta je na savijanje.

irina b moe biti konstantna ili promjenjiva. Kod jednostavne lisnate opruge promjenjive irine,
irina se udaljavanjem od ukljetenja smanjuje, pa se dobiva opruga jednake vrstoe, te se time
postie uteda materijala.
7.1.2

Sloena lisnata opruga (gibnjevi)

Ako lisnatu oprugu ne izradimo kao konzolu nego kao gredu na dva oslonca, a elimo dobiti
oprugu jednake vrstoe tada se listovi slau na sljedei nain:

41

Koriste se kod cestovnih i eljeznikih vozila, a zadaa im je da udare na cesti ili pruzi pretvore u
duge priguene titraje, kojima se poveava udobnost putnika i produuje vijek trajanja vozila.
7.1.3

Tanjuraste opruge

Tanjuraste opruge su konino oblikovani elementi, koji prenaaju optereenje u aksijalnom

smjeru, a najee se koriste kao pritisni elementi kod valjnih leajeva, kao priguni elementi, itd.
Sastavljene su od pojedinanih tanjura, povezanih najee svornjakom kroz sredinu tanjura a), ili
voenjem s vanjske strane b).

Prednosti tanjurastih opruga su:

prijenos veih optereenja uz manje dimenzije
karakteristika opruge se moe mijenjati po volji (dodavanjem ili oduzimanjem
pojedinanih tanjura)
tanjuri se proizvode serijski

42
7.1.4

Spiralne opruge

Slui za akumulaciju mehanikog rada i njegovo vraanje (npr. satni mehanizam). Akumuliranje
energije vri se djelovanjem vanjskog torzijskog momenta koji u opruzi izaziva savojno
naprezanje.

7.1.5

Zavojne opruge

Zavojna opruga se najee koristi kao povratna opruga kod raznih ruica i ventila. Jedan kraj
opruge je fiksno upet na nekakvom kuitu dok je drugi pomian zajedno s ruicom ili ventilom.

Zavojna opruga radi tangencijalnog djelovanja optereenja mora imati voenje, najee je to
jezgra kao na slijedeoj slici, ali moe biti i ahura (s vanjske strane). Radi izbjegavanja otpora
trenja meu vojevima, opruge se najee izvode sa zranou a meu vojevima.
7.2 Torzijske (uvojne) opruge
7.2.1 Ravni torzijski tap

Torzijske opruge u obliku ravne ipke krunog presjeka koriste se za mjerenje momenta
pritezanja kod momentnih kljueva, elastinih spojki, u automobilskoj industriji za priguenje
torzijskih vibracija, itd. Krajevi ipke su zbog koncentracije naprezanja zadebljani i prikladno
oblikovani, kako je prikazano na slijedeoj slici.

43

a) ekscentar, b) s krunim odsjekom, c) esterokut, d) kvadrat, e) trokutasto ozubljenje

7.2.2

Zavojne torzione opruge

Nastaju tako da se ica ovije oko valjka (pa dobijemo cilindrine zavojne opruge) ili oko konusa (
pa dobijemo konine zavojne opruge). Ovdje e se neto vie rei samo o tlanim i vlanim
zavojnim oprugama s okruglim presjekom ice koje se u praksi najee susreu.
7.2.2.1

Tlane zavojne opruge okruglog presjeka ice

Do promjera ice od 10 mm, opruga se mota u hladnom, a iznad toga u toplom stanju.
Zavretak opruge treba oblikovati tako da djelovanje optereenja bude u osi opruge, pa se zadnji
zavoj moe brusiti i priljubiti uz prethodni ili izvesti poloeno.

Na slijedeoj slici prikazana je deformacija ove opruge. Vidljivo je da bi sila Fmaks izazvala takvu
deformaciju, da izmeu zavoja vie ne bi bilo zranosti, onda bi prestalo elastino djelovanje
opruge, to je nedopustivo. Najvea doputena sila kojom opruga smije biti optereena je
oznaena s Fn, pri emu ostaje meu zavojima minimalna zranost smin.

44
Ispitivanja su pokazala da su u toki koja je s unutranje strane najblia osi opruge maksimalna
naprezanja.

Pa maksimalno uvojno naprezanje mora biti manje od dozvoljenog:

max = kt dop
gdje je:
k
- faktor poveanja naprezanja na unutranjoj strani opruge,
e 0, 25 0, 615
D
; e= m
k=
+
e 1
e
d
t
- naprezanje na srednjem promjeru opruge Dm,
D
F m 8D F
T
m
t =
= 32 =
d

Wo
d 3
16
7.2.2.2 Vlane zavojne opruge okruglog presjeka ice
Moe se oblikovati bez ili s predoptereenjem, te se mota u hladnom stanju za promjere ice
manje od 17 mm, a za vee promjere i vea optereenja mota se u toplom stanju. Krajevi opruge
oblikovani su za prihvaanje optereenja i zavravaju uicama.

Slika a) prikazuje vlanu oprugu koja je motana s predoptereenjem pri emu je tijelo opruge
duine Lmin (vojevi nalijeu jedan na drugi), pod b) opruga je optereena silom veom od sile
predoptereenja, a pod c) optereena je najveim doputenim optereenjem pri emu opruga
poprima najveu doputenu duinu Lmaks.

45
7.3

Tlano-vlane opruge

Prstenasta opruga je sastavljena od vanjskih i unutarnjih prstena, koji se dodiruju kosom plohom,
nagnutom pod kutem , pri emu pod djelovanjem tlanog optereenja dolazi do smanjenja
visine, tj. javlja se progib f (vanjski se promjer prstena poveava, a unutarnji smanjuje).

Radi postojanja trenja nee rad akumuliran prilikom optereenja biti u cijelosti vraen prilikom
rastereenja, ve e dio energije biti pretvoren u toplinu trenja te tako predstavljati priguenje
opruge. Radi mogunosti velikog priguenja, ove opruge se koriste kod veih optereenja,
posebno udarnih ( npr. odbojnici eljeznikih vagona, kod prea, valjaonikih stanova, itd.).
7.4

Gumene opruge

Guma kao materijal, osim elastinosti ima svojstvo tzv. unutarnjeg trenja, to znai da se pod
djelovanjem optereenja deformira i zagrijava, ime se dio akumulirane energije pretvara u
toplinu i prenosi na okolinu. To svojstvo gume koristi se kod opruga za priguenje titraja i udara
izazvanih radom stroja, te sprjeavanja njihovog prenoenja na temelj ili ostali dio konstrukcije.

Metalni dio opruge slui za prihvaanje i ravnomjerni raspored optereenja. Pri konstruiranju
treba voditi rauna da se omogui deformacija (irenje) gume. Na gumu loe utjeu poviena
temperatura i svjetlost, pa brzo dolazi do njenog starenja.

46

8. OSOVINE I VRATILA
Osovine nose na sebi mirujue ili rotirajue strojne dijelove kao to su remenice, zupanici,
rotori, itd. One mogu mirovati, tako da se na njima smjeteni strojni dijelovi okreu, ili da rotiraju
zajedno sa strojnim dijelovima privrenim na njima. Osovine su optereene samo na savijanje i
ne prenose okretni moment.
Vratila na sebi nose strojne dijelove kao i osovine, ali se ovi dijelovi stalno okreu te uvijek
prenose okretni moment. Vratila su optereena na savijanje i uvijanje.
Rukavci su dijelovi osovina i vratila koji dosjedaju u leajevima. Na tim mjestima osovine i
vratila su obraeni bolje nego na drugim mjestima.
Materijali koji se koriste za izradu osovina i vratila su:
Konstrukcijski ugljini elici: 0445, 0545, 0645, 0745
elici za poboljavanje: 1530, 1730, 3130, 3230, 3830
elici za cementiranje: 1220, 1221, 5420, 4120, 4320
Posebna pozornost kod izrade osovina i vratila poklanja se prijelazima s manjeg na vei promjer i
ljebovima.

Na slici je prikazan pravilan oblik prijelaza s manjeg na vei promjer i pravilan oblik lijeba, ime
se smanjuje koncentracija naprezanja.
Uobiajeno je umjesto naziva vratilo primijeniti naziv osovina kad god je iz samog opisa jasno da se
radi o elementu optereenom na torziju, npr. osovina reduktora, koljenasta osovina, kardanska
osovina, osovina kormila, osovina motora (turbine, pumpe...), ili openito pogonska osovina.
Vratila, odnosno niz vratila za prijenos okretnih momenata na vee udaljenosti, naziva se
transmisija. Za prijenos snage sa brodskog motora na propeler slui osovinski vod (ne brodsko
vratilo) koji, pored momenta torzije, prenosi i znatnu aksijalnu silu poriv propelera.
8.1

Proraun i dimenzioniranje osovina i vratila

Veina osovina i vratila se mogu u praksi smatrati nosaima na dva ili vie oslonca (leaja).
Vanjske sile (na zupanicima, remenicama,.) uzrokuju reakcijske sile u leajevima koje s
vanjskim silama uzrokuju momente savijanja u poprenim presjecima.
8.1.1

Proraun osovina

s =

M s max
dop = gr
Wx
s potr

gdje je:
za rotirajue osovine mjerodavna dinamika vrstoa gr = R D = bDR 1 =
za mirujue osovine mjerodavna granica teenja gr = R t .

b1b2
R 1
ks

47
Na sljedeoj slici je prikazano da ako osovine rotiraju da su onda dinamiki optereene ciklusom
s koeficijentom asimetrije r = -1, bez obzira na karakter vanjskog optereenja (statiko i li
dinamiko).

8.1.2

Dimenzioniranje osovina

Teoretski se svi presjeci osovine mogu dimenzionirati tako da u svakom od njih vlada jednako
naprezanje uslijed savijanja idealna osovina (osovina jednake vrstoe). Teoretski oblik im je
kubni paraboloid, to proizlazi iz izraza za promjer osovine dx na udaljenosti x od leaja (oslonca):
dx =

32 FA x
= C x1 3
dop

Paraboloid se aproksimira nizom valjaka, pa osovina poprima uobiajeni izgled, ali sada s
optimalnom teinom.
8.1.3

Proraun vratila

a) Priblini proraun (samo na torziju)

T
dop
Wo
b) Toniji proraun prema ekvivalentnim naprezanjima
M
T
s = s , t =
Wx
Wo

t =

48

bb R

ekv = s2 + o t dop = gr = 1 2 1
s potr kss potr
2

gdje je: odnos mjerodavnih karakteristika vrstoe pri savijanju i torziji o =

Najee je o =
8.1.4

gr
gr

4
, (za najei nain optereenja - simetrini ciklus savijanja i mirnu torziju).
3

Kontrolni proraun vrstoe osovina i vratila

Nakon priblinog odreivanja dimenzija osovine ili vratila i njihovog cjelokupnog oblikovanja,
mora se izvesti jo i kontrola njihove vrstoe. Naime, osim preciznijeg izrauna naprezanja, sada
je mogue i preciznije odrediti dinamiku vrstou u pojedinim presjecima. Ona se procjenjuje
korigirajui dinamiku vrstou materijala osovine ili vratila za utjecaje koncentracije naprezanja,
dimenzija presjeka, kvalitete povrine i druge. Kontrola vrstoe provodi se samo u pojedinim,
tzv. kritinim presjecima, u kojima se pretpostavlja da je vrstoa upitna. To su presjeci u kojima
optereenja i koncentracija naprezanja poprimaju velike vrijednosti (prijelazi s manjeg na vei
promjer, ljebovima, mjesta na kojima je vratilo osljabljeno zbog utora za pero,).
8.2

Deformacije osovina i vratila

Pod djelovanjem optereenja se osovine i vratila deformiraju, i to zbog djelovanja momenta

savijanja i zbog djelovanja momenta uvijanja
Zbog djelovanja momenta savijanja prvotno ravna geometrijska linija osi osovine ili vratila
poprima zakrivljeni oblik. Uslijed toga moe doi do primjerice odstupanja u zahvatu kod
zupanih prijenosnika ili do zagrijavanja u kliznim leajevima zbog rubnog pritiska. Zato je
potrebno kod zahtjevnijih pogona pored kontrole vrstoe provjeriti i progib, te kosi poloaj
rukavca.
Osim toga zbog djelovanja okretnog momenta dolazi do meusobnog zakretanja presjeka vratila.
Ovo meusobno zakretanje presjeka posebno je znaajno kod dugih vratila, kada ova promjena
oblika vratila moe dovesti do nepovoljnih torzijskih titraja strojnih dijelova montiranih na
vratilu.
8.3 Kritina brzina vrtnje
8.3.1 Fleksijska kritina brzina vrtnje

Osovine i vratila, zajedno s masama koje su na njima smjetene, predstavljaju fleksijske opruge.
Djelovanjem neke vanjske sile osovine i vratila e se elastino deformirati i zapoet e vibrirati s
nekakvom vlastitom frekvencijom. Prilikom rotacije uz to dolazi radi neuravnoteenosti masa i
do dodatnih impulsa optereenja.
Ako se sada sluajno poklopi pogonska brzina vrtnje s frekvencijom vlastitih titraja sustava koji
tvore osovina ili vratilo s masama smjetenim na njima, dolazi do pojave rezonancije. Uz nemiran
rad vibrirat e osovina ili vratilo, poveavajui stalno amplitudu titraja, sve do loma. Rezonantnu
brzinu vrtnje nazivamo fleksijskom kritinom brzinom vrtnje.

49
8.3.2

Torzijska kritina brzina vrtnje

Vratilo s masama koje su na njemu smjetene ravna je torzijska opruga, koja e poeti vibrirati
torzijskim titrajima ako doe do kolebanja okretnog momenta. Ako ta kolebanja okretnog
momenta odgovaraju brzini vrtnje dolazi i kod torzijskih vibracija do rezonancije. Brzinu vrtnje
pri kojoj se to dogodi nazivamo torzijska kritina brzina vrtnje.
Fleksijska i torzijska kritina brzina vrtnje se mogu izraunati iz karakteristika vibrirajueg
sustava, kao to su: progib vratila, masa sustava, krutost vratila, itd. Osovine i vratila nastoje se
dimenzionirati tako da izraunate kritine brzine vrtnje lee uz dovoljnu sigurnost iznad ili ispod
stvarne pogonske brzine vrtnje.

50

9. LEAJEVI
Leajevi slue za prenoenje sile izmeu dijelova koji se nalaze u relativnom gibanju jedan prema
drugome. Obzirom na vrstu trenja u leaju dijele se na:
Klizne leajeve
djeluju na principu trenja klizanja

Valjne leajeve
djeluju na principu trenja valjanja

Izmeu dijelova u relativnom gibanju nalazi se Izmeu dijelova u relativnom gibanju nalaze se
samo tanki sloj ulja (uljni film) debljine 2 do 50 valjna tijela (kuglice, valjci, konusi, bavice ili
m.
iglice) promjera 2 do 50 mm.
Obzirom na smjer djelovanja optereenja leajevi se dijele na:
Radijalne leajeve

Aksijalne leajeve

Optereenje je okomito na os leaja

Optereenje djeluje uzdu osi leaja

51
Klizni i valjni leajevi se nadopunjuju u svojstvima i karakteristikama, pa se i jedni i drugi
primjenjuju s mnogo uspjeha.
Prednosti kliznih leajeva
Jednostavna konstrukcija i proizvodnja
Velika povrina uljnog filma dobro
priguivanje udaraca, vibracija i
umova)
Manja neosjetljivost na neistoe
Mogui iri rasponi zranosti (grublje
tolerance)
Mogua dvodjelna izvedba (olakava
montau)

Nedostaci valjnih leajeva

Komplicirana izvedba i proizvodnja
Ne podnose udarce i vibracije, umove
ne priguuju nego ih izazivaju
Znatno vei vanjski promjer nego kod
kliznog leaja
Potrebne finije tolerance kod ugradnje
Dvodjelna izvedba praktiki neizvediva

Prednosti valjnih leajeva

Malo trenje kod pokretanja
Standardne dimenzije
Mala irina i teina
Dovoljno je malo maziva i jednostavno
je odravanje
Mogu rad u svim poloajima

Nedostaci kliznih leajeva

Znatno trenje kod pokretanja i vrlo
malih brzina
Zahtjevaju uraivanje i paljivo
odravanje
Osjetljivi na nedostatak podmazivanja
Konstrukcije za vertikalne osovine
dosta komplicirane
Potekoe kod brtvljenja

9.1 Klizni leajevi

9.1.1 Trenje, podmazivanje i maziva

Trenje je otpor koji se javlja izmeu povrina nalijeganja dvaju tijela i koji se suprotstavlja
meusobnom gibanju klizanjem, kotrljanjem ili valjanjem (trenje gibanja kinetiko trenje), ili
onemoguuje gibanje (trenje mirovanja statiko trenje).
Obzirom na podmazivanje razlikuju se slijedee vrste trenja:
Suho trenje - pri kojem se fizikalno iste povrine nalijeganja (bez oksidacijskog sloja, sloja
vlage niti bilo kojeg drugog stranog sloja) dodiruju u pojedinim tokama.
Granino trenje pri kojem se povrine nalijeganja koje na sebi imaju tanki granini sloj
oksida, vlage, neistoa ili maziva dodiruju u tokama gdje je probijen granini sloj (tanki
sloj maziva na povrini nalijeganja ije se osobine, zbog utjecaja molekularnih sila
povrine nalijeganja (vrstog tijela) znatno razlikuju od osobina maziva izvan tog sloja).
Mjeovito trenje pri kojem se povrine nalijeganja dodiruju, ali ne direktno nego preko
graninih slojeva
Tekue trenje pri kojem se povrine nalijeganja ne dodiruju, a vrhove neravnina njihovih
povrina razdvaja tanki sloj fluida. Trenje koje pri tome nastaje uzrokovano je ilavou
(viskozitetom) nosivog meusloja. Tekue trenje moe biti:
hidrodinamiko trenje - ako se potrebni pritisak za noenje stvara samo gibanjem tijela, ili
hidrostatiko trenje ako se potrebni pritisak za noenje stvara pumpom s posebnim
pogonom.

52

Suho trenje u praksi ne postoji (uvijek postoji tanki oksidacijski sloj).

Pri manjim brzinama i veim optereenjima dijelova u
relativnom gibanju dolazi do mjestiminog probijanja
graninog sloja granino trenje. Poveanjem brzine
probijanja su sve rjea, te se konano granini slojevi sasvim
izdignu i klize jedan po drugome mjeovito trenje.
Daljnjim poveanjem brzine gibanja granini slojevi
zahvaaju i povlae za sobom mazivo koje ulazi izmeu dva
granina sloja tekue trenje. Na slici je prikazana
Stribeckova krivulja kojom se pokazuje ovisnost faktora
trenja o brzini pomicanja slojeva.
Osnovno svojstvo maziva vano za proces podmazivanja je viskoznost. To je mjera za trenje u
fluidima, tj. svojstvo fluida da se suprotstavlja promjeni oblika koji zauzima, a izraava se
tangencijalnim naprezanjem izmeu slojeva fluida koji se relativno pomiu.
Ako se u prostoru izmeu dvije ravne
ploe, od kojih jedna miruje a druga se
pomie brzinom v paralelno s prvom,
nalazi fluid, onda e brzina graninih
slojeva fluida biti jednaka brzini ploa,
a brzina ostalih slojeva fluida mijenjati
e se linearno od 0 do v.
Tangencijalno
naprezanje
uslijed
smicanja u ravninama paralelnim s
ploama proporcionalno je brzini
pomicanja slojeva, a obrnuto je
proporcionalno udaljenosti dvaju
slojeva:
v
=
h
ili openito:
dv
= x
dy

53
Faktor proporcionalnosti naziva se dinamiki viskozitet. Jedinica za dinamiki viskozitet je
Pa s (Pascal-sekunda).
dy
=
dv x
Dinamika viskoznost maziva je ona sila otpora relativnom gibanju izmeu dva sloja tekuine
veliine 1 m2, koji se na meusobnoj udaljenosti od 1 m gibaju relativnom brzinom od 1 m/s.
Osim dinamikog, postoji i kinematiki viskozitet, koji nema fizikalni smisao, a predstavlja omjer
dinamikog viskoziteta i gustoe maziva.

Jedinica za kinematiki viskozitet je m 2 s .

Viskoznost maziva se takoer mijenja s temperaturom. Postoji itav niz razliitih izraza kojima se
opisuje ta zavisnost.
Promjena dinamike viskoznosti s temperaturom, za normalna mineralna ulja standardne
gradacije, daje se u dijagramu s ordinatom u logaritamskom mjerilu, te apcisom 1 (T + 95o C ) .

Podruje vaenja dijagrama (Vogel-ove formule pomou koje je nacrtan dijagram) je od 10 do

130oC.

54
9.1.2

Hidrodinamika teorija podmazivanja

Kod hidrodinamikog podmazivanja, nosivi uljni film se meu kliznim povrinama stvara
automatski, ako je meu kliznim povrinama dovoljno velika relativna brzina klizanja v i ako
klizne povrine imaju oblik klina.

Promjenu pritiska u sloju maziva u smjeru relativne brzine klizanja dviju povrina opisuje
Reynoldsova jednadba:
dp
h h
= 6v 3 m
h
dx
gdje je hm udaljenost dviju povrina na mjestu maksimalnog pritiska. Iz jednadbe je vidljivo da
je promjena pritiska, a time i postojanje hidrodinamikog pritiska, u sloju maziva mogua samo
ukoliko se povrine relativno gibaju, i ako nisu meusobno paralelne (h hm). Ovo potonje
zahtijeva egzistenciju tzv. uljnog klina.

55
9.1.3

Radijalni klizni leaj

Kod radijalnog kliznog leaja uvjeti za postojanje hidrodinamikog pritiska u sloju maziva
ostvareni su zranou leaja, tj. ekscentricitetom.
Na sljedeoj slici prikazan je nain nastajanja nosivog uljnog sloja.

U stanju mirovanja rukavac promjera d lei u blazinici leaja promjera D (slika a). Rukavac i
blazinica se dodiruju u toki A, debljina uljnog sloja u toki B je Z = D d. Dakle, rukavac je u
odnosu na blazinicu postavljen s ekscentritetom e = Z/2, te je s tim ostvaren klinasti oblik kliznih
povrina. Prostor izmeu rukavca i blazinice mora biti ispunjen mazivom. Kad se rukavac
zapone okretati, suho trenje prelazi u mjeovito trenje. Povrina rukavca tlai ulje u klinast
procjep, pri emu raste pritisak u ulju, koji rukavac premjeta (ekscentrino) u jednu stranu (slika
b) i pokuava odvojiti rukavac od leaja. Taj pritisak je tim vei to je vea brzina vrtnje rukavca.
Dostizanjem prijelazne brzine vrtnje nk pritisak u ulju se povea dovoljno da razdvoji rukavac od
leaja (slika c), pa mjeovito trenje prelazi na taj nain u tekue trenje. Daljnjim rastom brzine
vrtnje poveava se debljina uljnog filma h0 u toki A, te smanjuje ekscentrinost e = Z/2 h0.
Kod zamiljene beskonano velike brzine vrtnje rukavac bi ak centrino rotirao u blazinici (slika
d).
Na sljedeoj slici prikazana je raspodjela hidrodinamikog pritiska u radijalnom kliznom leaju.

9.1.4

Leajni materijali

Leajni materijali moraju imati dobra antifrikcijska svojstva, tj. moraju se dati dobro uraivati
(uhodavati) s materijalom rukavca, pri kratkotrajnom radu leaja na suho ne smiju dopustiti
zaribavanje, moraju se dati dobro uglaati i omoguiti dobru prionljivost ulja. Pored toga moraju
se to jednolinije rastezati s poveanjem temperature, ne smiju bubriti, moraju imati
odgovarajuu dinamiku vrstou, otpornost na temperaturu i koroziju i moraju dobro voditi
toplinu.

56
Ne postoji materijal koji udovoljava svim ovim zahtjevima. Bijele kovine (leajne legure na bazi
kositra i olova) i razliite vrste bronci su materijali koji zadovoljavaju veinu navedenih zahtjeva i
najee se koriste. Kako se radi o skupim leajnim materijalima oni se postavljaju u leajne
blazinice u tankom sloju, pa imamo bimetalne ili trimetalne blazinice.
9.1.5

Proraun radijalnih kliznih leajeva

Polazi se od poznatog promjera leaja (jednak promjeru vratila) i poznatog optereenja.

Izbor irine: b = d , gdje se uzima u granicama izmeu 0,6 i 1.
Materijal leaja se odabire iz tablice na osnovi povrinskog pritiska i obodne brzine
F
rukavca, p = .
db
Odreivanje dosjeda izmeu blazinice i rukavca
Prethodna relativna zranost se moe izraunati prema iskustvenoj formuli
Vogelpohla
= 0,8 10 3 4 v , gdje se obodna brzina v uvrtava u m/s.
Sada se moe izraunati srednja apsolutna zranost:
Z = d
Na osnovu ovako proraunate prethodne srednje apsolutne zranosti biramo
dosjed koji ima priblino jednaku srednju zranost.
Sada se mogu izraunati stvarne vrijednosti zranosti (za odabrani dosjed):
Z + Z max
Zs = min
2
Z
= s
d
Odreivanje potrebne debljine uljnog sloja:
h0 = ( h1 ++h ++h ) S
h1 utjecaj hrapavosti blazinice i rukavca
+h - uzima u obzir kut izmeu leaja i rukavca
+h - uzima u obzir zakrivljenje rukavca u leaju
S stupanj sigurnosti (1,2....1,5)
relativna debljina uljnog sloja:
2h
= 0
Z
Odreivanje temperature leaja
U ustaljenom pogonu (kada je postignuta ravnotea izmeu proizvedene topline i
topline koja se predaje okolini) moe se pisati:

Fv = A ( t L t 0 )
N
 

snaga trenja
odvedena toplina

= 0,001 .... 0,005 faktor tekueg trenja

koeficijent prijelaza topline s leaja na zrak
tL temperatura leaja
t0 temperatura okoline
tu = tL = t0 +

Fv
A

57

Iskustveni podaci:
= 7 + 12 v z , W ( m 2 K ) , vz brzina strujanja zraka

Povrina leaja - A = f Lbd

fL faktor koji ovisi o izvedbi leaja, i kree se u granicama izmeu 20 i 40.
tu temperatura ulja, ne bi smjela prelaziti 60oC, ako to nije sluaj treba predvidjeti
dodatno hlaenje.
Izbor ulja
Ulje se bira na osnovu potrebnog dinamikog viskoziteta kojeg odreujemo iz
Sommerfeldovog broja:
p 2
p 2
So =
=
So

p srednji pritisak
- srednja relativna zranost
- kutna brzina rukavca
Sommerfeldov broj odreujemo iz dijagrama u ovisnosti o i .
9.1.6

Aksijalni (uporni) leaj

Vratila mnogih strojeva i ureaja optereena su znaajnim uzdunim silama, koje moraju preuzeti
aksijalni leajevi. To je posebice sluaj u brodskom pogonu, gdje odrivni leaj brodskog voda
vratila preuzima cjelokupnu porivnu silu, koja djeluje na brod.
9.1.6.1

Hidrodinamiki leaj

Kod aksijalnih kliznih leaja uljni klin se postie uz pomo odreenog broja segmenata s nagibom
u smjeru obodne brzine.

58
Na prethodnoj slici je prikazan aksijalni klizni leaj s vrstim segmentima. Ovakvi se leaji i danas
koriste pri gradnji vodnih turbina, ali su ih u svim ostalim primjenama potpuno istisnuli aksijalni
klizni leajevi sa samoudesivim segmentima Michellovi leajevi.
Kod Michellovog leaja kruno postavljeni segmenti sami se postavljaju u potrebni kosi poloaj

Na sljedeoj slici je prikaana konstrukcijska izvedba odrivnog (Michellovog) leaja.

Pozicije:
1 - greben odrivnog vratila
2, 3 - stranja (prednja) prirubnica odrivnog vratila
4, 5 segmenti za vonju natrag (naprijed)
6, 7 nosai segmenata
8, 9 gnijezda s kuglastom povrinom
10, 11 brtva
12, 13 radijalni leajevi
14 donje kuite ( postolje) leaja
15 - gornje kuite leaja
16 poklopac leaja

59
9.1.6.2

Hidrostatski leaj

Pumpom se tlai ulje meu klizne povrine, a zatim

otjee van. Uz pravilnu konstrukciju troenja praktiki i
nema

9.2

Valjni (kotrljajui) leajevi

Prema smjeru djelovanja sile:

a) Radijalni leaj prenosi iskljuivo radijalna optereenja primjer na slici b) valjkasti leaj
b) Aksijalni leaj prenosi iskljuivo aksijalna optereenja primjer na slici c) aksijalni
kuglini leaj
c) Uporni kuglini radijalni leaj prenosi radijalna i djelomino aksijalna optereenja
primjer na slici a) radijalni kuglini leaj

Valjna tijela su jednostavna geometrijska tijela, a smjetena su u kavezu, koji onemoguuje njihov
meusobni dodir.

a) kuglini leaj prenosi radijalna i djelomino aksijalna optereenja

b) valjkasti leaj prenosi iskljuivo radijalna optereenja

60
c) konini leaj prenosi radijalna i aksijalna optereenja
d) bavasti leaj samoudesiv, podnosi manja odstupanja od centrinosti
e) igliasti leaj prenosi velika radijalna optereenja

Kavezi valjnih tijela

a) kavez za kuglice b) kavez za valjie
9.2.1

Proraun leaja

Statika nosivost, CO je ono optereenje koje izaziva deformaciju od 0,01% promjera valjnog
tijela. Za svaki tip leaja ova vrijednost se nalazi u tablicama.
Dinamika nosivost, C je ono optereenje uz koje 90% leajeva istog tipa postigne jedan
milijun okreta, bez pojave oteenja uslijed zamora.
Tabline vrijednosti se dobivaju eksperimentalno i nalaze se u katalozima proizvoaa.

Dinamika nosivost se odreuje pomou slijedeeg izraza:

f
C = L Fe
fn ft
Lh
- faktor vijeka trajanja
500
Lh eljeni vijek trajanja leaja u satima, 5000 10000 h
eksponent vijeka trajanja
= 3 za kugline leajeve
= 10/3 za valjkaste leajeve
33, 3
fn =
- faktor brzine vrtnje
n
n brzina vrtnje, okr/min
ft faktor utjecaja temperature, za t 100o C f t = 1
fL =

Fe = VxFr + yFa - ekvivalentno optereenje

Faktor V ovisi o tome da li unutarnji prsten miruje ili se okree, ukoliko se okree V=1, ukoliko
miruje njegova je vrijednost najee jednaka 1,2.
x radijalni faktor
y aksijalni faktor
F
F
Openito njihove vrijednosti ovise o tipu leaja te o odnosu a i a . Potrebni podaci o
Fr C O
faktorima x i y nalaze se u katalozima proizvoaa. Za sluaj kada je leaj optereen samo s
radijalnom silom tada je x = 1, a y = 0.
Fr radijalna sila

61
Fa aksijalna sila

Dakle, dva su osnovna uvjeta za dimenzioniranje:

C Oraunski < C Otablini i C raunski < C tablini .
Vijek trajanja kotrljajuih leajeva je onaj vremenski period tijekom kojeg leaj uz pravilan rad
i pravilno odravanje ostaje funkcionalano sposoban. Vijek trajanja se procjenjuje prema
iskustvenoj jednadbi:

C
L = ,milijuna okretaja
P
Kod konstantnog broja okretaja n, vijek trajanja se moe proraunati u satima:
106 L
Lh =
60 n
Dobivene vrijednosti su orijentacijske, a vijek trajanja leaja, ovisno o tipu i optereenju, obino
se kree od 5000 sati do 10000 sati.
9.2.2

Oznaavanje valjnih leajeva

Osnovna oznaka valjnih leajeva prema DIN 623 je sastavljena od odgovarajue kombinacije
brojeva i slova.

62
Prvi broj ili slovo u osnovnoj oznaci predstavlja tip leaja:

0-dvoredni kuglini s kosim dodirom

1- prilagodljivi kuglini
2-radijalni i aksijalni bavasti
3- stoasti
4- jednostavni dvoredni kuglini
5- aksijalni kuglini
6- jednostavni jednoredni kuglini

7- jednoredni kuglini s kosim dodirom

8- aksijalni valjkasti
N- jednoredni valjkasti
NA- igliasti
NN- dvoredni ili vieredni valjkasti
QJ- kuglini s dodirom u 4 toke

Drugi i trei broj zajedno predstavljaju dimenzijsku seriju:

Trei broj serija vanjskog promjera (brojevi 8, 9, 0, 1, 2, 3, 4) unutarnjem promjeru leaja d
pridodaje odgovarajui vanjski promjer leaja D.
Drugi broj serija irine za radijalne leajeve (brojevi 0, 1, 2, 3, 4, 5), odnosno serija visine za
aksijalne leajeve (brojevi 7, 9, 1) - vanjskom promjeru leaja D pridodaje
odgovarajuu irinu (za radijalne leajeve) ili visinu (za aksijalne leajeve).
Zadnja dva broja osnovne oznake oznaavaju unutranji promjer leaja d:
d < 17 mm
00=10 mm, 01=12 mm, 02 = 15 mm, 03 = 17 mm.
17 mm < d < 480 mm stvarni promjer se dobiva tako da se brojana vrijednost u oznaci
pomnoi s faktorom 5.
d > 480 mm
promjer provrta je oznaen u milimetrima.

63

10. SPOJKE
Spojke slue za stalno ili povremeno spajanje dvaju vratila u svrhu prenoenja okretnog
momenta. Dijelimo ih prema primjeni i konstrukcijskim karakteristikama u nekoliko grupa i
podgrupa:
10.1 Neelastine spojke - koje kruto prenose okretni moment (bez znaajnijeg uvijanja)
10.1.1 vrste spojke spajaju dva vratila u jednu cjelinu, te mogu prenositi i moment
savijanja
10.1.1.1 ahurasta spojka
10.1.1.2 koljkasta (oklopna) spojka
10.1.1.3 Kolutna (tanjurasta) spojka

10.1.2 Kompenzacijske (pomine) spojke prenose okretni moment kruto, ali dozvoljavaju
male aksijalne, kutne ili poprene pomake meu vratilima.
10.1.2.1 Spojke za kompenzaciju uzdunih pomaka
10.1.2.2 Spojke za kompenzaciju poprenih pomaka
10.1.2.3 Spojke za kompenzaciju kutnih pomaka
10.1.2.4 Spojke za kompenzaciju kutnih i poprenih pomaka

10.2 Elastine spojke dozvoljavaju kutno uvijanje izmeu vratila i elastino prenose
okretni moment. Obino mogu kompenzirati i manje poprene i aksijalne pomake.
10.2.1 Akumulacijske spojke
10.2.1.1 Spojka s elinim oprunim trakama (Malmedie-Bibby spojka)
10.2.1.2 Spojka sa zavojnim oprugama (Cardeflex spojka)

10.2.2 Prigune elastine spojke

10.2.2.1 Spojka s gumenim ulocima (Wlfel-Elco spojka)

10.2.2.2 Spojka s gumenim obruem (Periflex spojka)

10.3 Tarne spojke okretno moment prenose trenjem. Upotrebljavaju se kao ukljuno
iskljune spojke za povremeno ukljuivanje radnog stroja u pogon. Ukljuivanje
moe biti: mehaniko, hidrauliko, pneumatsko i elektromagnetsko.
10.3.1 Ploaste tarne spojke
10.3.1.1 Jednolamelna ploasta tarna spojka s mehanikim ukljuivanjem
10.3.1.2 Vielamelna ploasta tarna spojka s mehanikim ukljuivanjem

10.3.2 Konine tarne spojke

10.4 Hidrodinamike spojke - prenose okretni moment samo ako postoji razlika kutnih
brzina pogonskog i gonjenog dijela spojke, tj. ako gonjeno vratilo zaostaje za
pogonskim.
10.4.1 S konstantnim punjenjem
10.4.2 S ureajem za punjenje i pranjenje
10.5 Specijalne spojke
10.5.1 Spojke za uputanje u rad povezuju dijelove tek kad pogonsko vratilo postigne
odreenu brzinu vrtnje
10.5.2 Sigurnosne spojke tite od preoptereenja, oteenja ili loma ostale dijelove
prijenosnika ili strojeva
10.5.3 Elektrodinamike (indukcijske) spojke

64
10.1 Neelastine spojke
10.1.1 vrste spojke
10.1.1.1 ahurasta spojka

Dobre strane: jednostavna konstrukcija i mali vanjski promjer

Loe strane: sloena montaa i demontaa (uz potrebu znatnog pomicanja vratila)
10.1.1.2 koljkasta (oklopna) spojka

Sastoji se od dvodjelnog oklopa, ije se polovice steu po duini vratila vijcima, ime se ostvaruje
potrebni pritisak na vratilo.
Prednosti ove spojke su laka montaa i demontaa (bez potrebe pomicanja vratila), a nedostak je
teko uravnoteenje. Dimenzije ove spojke su standardizirane, standardi navode i dozvoljenu
vrijednost okretnog momenta kojeg spojka moe prenijeti.
10.1.1.3 Kolutna (tanjurasta) spojka

65
Sastoji se iz dva koluta spojena s dosjednim vijcima. Radi centriranja na jednom kolutu spojke
imamo prstenasto ispupenje, a u drugom isto takav lijeb. Okretni moment se prenosi trenjem te
oblikom preko dosjednih vijaka. Dimenzije spojke su standardizirane, te standardi navode i
dozvoljenu vrijednost okretnog momenta kojeg spojka moe prenijeti. Nedostak ove spojke je
veliki vanjski promjer spojke, a prednost je relativno laka montaa.
10.1.2 Kompenzacijske (pomine) spojke

Kompenzacijske spojke se koriste kada je potrebno pri prijenosu okretnog momenta dopustiti
pomake izmeu vratila. Ti pomaci su posljedica okretanja, temperaturnih rastezanja ili greaka pri
izradi ili montai, a mogu biti uzduni (aksijalni), popreni ili kutni.

10.1.2.1 Spojke za kompenzaciju uzdunih pomaka

Ove spojke kompenziraju uzdune dilatacije vratila, uglavnom izazvane pogonskim

temperaturama. Dilatacijske spojke izjednauju dilatacije meusobnim uzdunim pomicanjem
svojih polovica. Primjer dilatacijske spojke je kandasta spojka.

Na slici je prikazana dvodijelna kandasta spojka iji dijelovi a i b imaju s eone strane po tri
kande, koje s malom zranou ulaze jedna u drugu. Na desnoj slici je trodimenzionalni prikaz
jednog dijela spojke. Okretni moment se prenosi preko veze oblikom.
10.1.2.2 Spojke za kompenzaciju poprenih pomaka

Primjer spojke za kompenzaciju eventualnih poprenih pomaka izmeu vratila je Oldham

spojka.

66

Poloaj pogonske i gonjene strane spojke je fiksiran, s njima su fiksirani i pripadajui im

svornjaci, pa centralna ploa klie po svornjacima. Sredite ploe rotira kutnom brzinom
dvostruko veom od kutne brzine vratila, pa je radi smanjivanja centrifugalne sile treba izraditi
im lakom.
10.1.2.3 Spojke za kompenzaciju kutnih pomaka

Ove spojke prenose okretni moment preko vratila koja meusobno zatvaraju kut, a koji se u
tijeku pogona moe mijenjati. Takva spojka je kardanski zglob, tj spojka s krinim zglobom.

Sastoji se od centralnog dijela u obliku kugle (1) koja je probuena tako da su rupe (2) i (3) pod
pravim kutom. U te rupe ulaze vilice (4) i (5) odgovarajuih ahura (6) i (7), sa svojim izdancima
(8) i (9). Preko ahura se navlae cilindrini obrui (10) i (11) iji je zadatak da dre vilice
sklopljene.

Na prethodnoj slici je prikazan jednostavni kardanski zglob.

67

Zbog nagnutosti gonjenog u odnosu na pogonsko vratilo, ono se giba nejednoliko:

cos
2 = 1
1 sin 2 1 sin 2
te mu se kutna brzina vrtnje u tijeku jednog okreta kree unutar granica:
1
2 1 cos
cos

Da bi se izbjegla, nejednolikost okretanja potrebno je ugraditi meuvratilo s dva zgloba.

Meuvratilo se zbog djelovanja kardanskog zgloba (1) vrti nejednoliko, ali se ta nejednolikost
poniti u kardanskom zglobu (2), preduvjet za to je da su oba kuta nagiba jednaka. Najvei
dozvoljeni kutni pomak izmeu vratila je do 30o.

68
10.1.2.4 Spojke za kompenzaciju poprenih i kutnih pomaka

Primjer spojke koja moe kompenzirati poprene i kutne pomake je zupana spojka.

Na oba vratila (1, 2) s perom su spojene glavine (3, 4) koje na sebi imaju vanjsko ozubljenje (5,6).
To vanjsko ozubljenje je spregnuto s unutarnjim ozubljenjem (7, 8) kolutova (9, 10).
Izmeu zubi glavine (5, 6) i zubi koluta(7, 8) postoji radijalna zranost z pa je s time omogueno
radijalno pomicanje vratila. Kutna pokretljivost vratila dobivena je na nain da su zubi glavine (5,
6) zaobljeni, sa sreditem zaobljenja u osi vratila.
10.2 Elastine spojke

Elastine spojke imaju zadatak da kompenziraju razlike meusobnog poloaja osi vratila, te da na
sebe preuzmu kolebanja okretnih momenata u tijeku rada i udarna optereenja uslijed naglih
ubrzanja strojeva.
Izmeu pogonskog i gonjenog dijela spojke nalaze se savojno ili torziono elastini elementi od:
gume, koe, umjetnih masa, tekstilnih tkanina, elinih opruga, itd.
Razlikuju se:
akumulacijske elastine spojke akumuliraju energiju udara, te nakon smanjenja
optereenja vraaju cjelokupnu energiju
prigune elastine spojke dio akumulirane energije pretvaraju u unutarnje trenje
veznih elemenata.

69
10.2.1 Akumulacijske elastine spojke
10.2.1.1 Spojka s elinim oprunim trakama (Malmedie-Bibby spojka)

Spojka se sastoji od dva koluta s unutarnjim ozubljenjem, koja su meusobno povezana elinom
trakom iz elika za opruge (a).
Kod preoptereenja kao to je prikazano na slici poveava se nalena povrina trake na bokovima
zubi te se smanjuje slobodna duljina trake izmeu kolutova, uslijed toga se smanjuje elastinost
veze.
Kod udarnog optereenja jo vie se smanji elastinost veze i ona postane potruno kruta, ako
doe do daljnjeg poveanja optereenja elina traka puca.
Moe prenositi okretne momente do 5 106 Nm
Kut meusobnog zakreta kolutova spojke je do 1,2o, kutni pomak do 1,3o, aksijalni pomak 4 do
20 mm, a radijalni pomak 0,5 do 3 mm.
10.2.1.2 Spojka sa zavojnim oprugama (Cardeflex spojka)

Spojka se sastoji iz dva koluta (1) i (2) izmeu kojih su po obodu postavljene zavojne opruge (3).
Opruge su upete sa zaticima (4) i voene vodilicama (5).
U ovisnosti o optereenju opruge se deformiraju te tako ostvaruju elastina svojstva ove spojke.

70
Moe prenositi okretne momente do 1,8 10 4 Nm
Kut meusobnog zakreta kolutova spojke je do 5o, a kutni pomak do 2o.
10.2.2 Prigune elastine spojke
10.2.2.1 Spojka s gumenim ulocima (Wlfel-Elco spojka)

Spojka se sastoji od dva koluta (1) i (2) povezana vijcima. Na vijke su nataknuti gumeni uloci (4).
Pri prijenosu okretnog momenta u sluaju preoptereenja (slika b) gumeni se uloci radijalno
deformiraju, tako ublauju udare te ih zbog unutarnjeg trenja u gumi i priguuju.
Moe prenositi okretne momente do 5, 4 105 Nm
Kut meusobnog zakreta kolutova spojke je do 3o, a aksijalni pomak do 3 mm.
10.2.2.2 Spojka s gumenim obruem (Periflex spojka)

Spojka je sastavljena iz dva koluta (1) i (2), na koje je s poklopcima (3) i vijcima (4) privren
vezni gumeni obru (5).
Moe prenositi okretne momente do 3, 4 10 4 Nm
Kut meusobnog zakreta kolutova spojke je do 12o, kutni pomak do 4o, aksijalni pomak do 8
mm, a radijalni pomak do 4 mm.

71
10.3 Tarne spojke

Tarne spojke prenose okretni moment sa pogonske na gonjenu stranu pomou sile trenja, koja se
ostvaruje s dovoljno velikom normalnom pritisnom silom na obje tarne povrine spojke.
Tarne povrine mogu biti suhe ili podmazivane, a prema obliku tarnih povrina tarne spojke
mogu biti ploaste ili konine. Ploaste tarne spojke imaju tarne povrine u obliku metalnih
lamela, na koje se po potrebi postavljaju nemetalne obloge s im zbog veeg faktora trenja pri
jednakoj pritisnoj sili poveavamo silu trenja te s tim i okretni moment kojeg spojka moe
prenijeti. Konine tarne spojke imaju tarne povrine koninog oblika.
10.3.1 Ploaste tarne spojke

Ploaste tarne spojke mogu biti:

jednolamelne
vielamelne
U praksi su obzirom na grau i broj lamela te obzirom na nain ukljuivanja (mehaniko,
elektromagnetsko, hidraulino, pneumatsko) poznate razliite izvedbe ploastih tarnih spojki.
10.3.1.1 Jednolamelna ploasta tarna spojka s mehanikim ukljuivanjem

Ova spojka ima dvije tarne plohe pa se naziva i dvopovrinska spojka.

Na glavini (1) pogonskog dijela spojke, nalazi se ukljuni prsten (2), koji svojim uzdunim
gibanjem djeluje na poluge (ruice) (3). Ruice (3) su smjetene u utore u glavini (1) i okretne su
oko toke A. Glavina (1) ima vanjsko ozubljenje u koje su postavljene aksijalno pomine klizne
ploe (4) i (5) s unutarnjim ozubljenjem.

72
Gonjeni dio spojke predstavlja vanjski prsten (6) s unutarnjim ozubljenjem u koje je postavljena
lamela (7) s tarnim oblogama (8). Lamela (7) ima vanjsko ozubljenje i aksijalno je pomina u
prstenu (6).
Troenje tarnih obloga i uslijed toga opadanje pritisne sile kompenzira se zatezanjem matice (9).
Princip rada je sljedei: Pomicanjem ukljunog prstena (2) u lijevo, ruice (3) se zakreu oko
toke A i tlae svojim kraim krajevima na aksijalno pominu kliznu plou (5), tako se ostvaruje
pritisna sila na tarnoj oblozi (8), te se vri prijenos okretnog momenta s pogonskog na gonjeni
dio spojke. Pomicanjem ukljunog prstena (2) u desno prestaje djelovanje pritisne sile ruice (3)
na kliznu plou (5) te je spojka iskljuena.
10.3.1.2 Vielamelna ploasta tarna spojka s mehanikim ukljuivanjem

Rad lamelnih spojki zasniva se na naelu da se sastavni dijelovi spojke lamele uzdunim silama
meusobno pritiu, ime se javljaju sile trenja, potrebne za prijenos okretnog momenta s
pogonske na gonjenu stranu spojke. Kod mehaniki upravljanih lamelnih spojki potrebna sila za
meusobno pritiskivanje lamela postie se polunim mehanizmom. Naroita prednost ovih
spojki je u prijenosu velikih okretnih momenata (do 50000 Nm) pri malim vanjskim promjerima
lamela, ali s velikim brojem tarnih povrina. Princip rada je kao i kod jednolamelne ploaste tarne
spojke s mehanikim ukljuivanjem

10.3.2 Konine tarne spojke

Koriste se najee kao suhe spojke, a primjerene su za prijenos velikih okretnih momenata.
Zbog koninog oblika postiu se velike normalne sile kod manjih aksijalnih (pritisnih) sila.

73

Sastoji se od pogonskog (1) i gonjenog (2) dijela koji se u kontaktu preko konine tarne povrine
(3). Spojka se ukljuuje aksijalno pokretnim gonjenim dijelom (2). Ako se gonjenim dijelom
ostvari pritisna sila Fa tada se na tarnoj povrini ostvari normalna sila FN koja uzrokuje potrebnu
silu trenja za prijenos okretnog momenta.
Najee se koristi kut konusa = 15 do 25o.

74

11. MEHANIKI PRIJENOSNICI

Prijenosnici slue za prijenos energije s pogonskog na gonjeni stroj. Prijenosnici mogu biti:
mehaniki, hidrauliki, pneumatski i elektrini.
Mehaniki prijenosnici prenose energiju pomou rotacionog gibanja, a upotrebljavaju se:
ako je brzina pogonskog stroja prevelika,
ako se osi pogonskog i gonjenog stroja ne podudaraju,
ako jedan pogonski stroj mora goniti vie gonjenih strojeva,
ako je potrebno izbjei kritinu brzinu vrtnje.
Podjela mehanikih prijenosnika:
Obzirom na nain prijenosa gibanja
mehaniki prijenosnici kod kojih se gibanje prenosi trenjem: tarni prijenosnici, remenski
prijenosnici, prijenosi uetima,
mehaniki prijenosnici kod kojih se gibanje prenosi zahvatom: zupani prijenosnici, puni
prijenosnici, lanani prijenosnici.
Obzirom na poloaj pogonskog i gonjenog kola
prijenosnici s neposrednim kontaktom izmeu pogonskog i gonjenog kola: tarni
prijenosnici, zupani prijenosnici, puni prijenosnici,
prijenosnici s posrednom vezom izmeu pogonskog i gonjenog kola: remenski
prijenosnici, lanani prijenosnici, prijenosi uetima.
POSREDNI

NEPOSREDNI

REMENSKI

TARNI

LANANI

ZUPANI

TRENJEM

ZAHVATOM

Prijenosni odnos (omjer) mehanikih prijenosnika definiran je kao omjer brzine vrtnje
pogonskog i gonjenog vratila (kola)

n
i= 1 = 1
2 n 2
Stupanj djelovanja je odnos snage koju dobije gonjeni stroj prema snazi koju odaje pogonski
stroj
Pg
P P1 Pg
= 2 =
= 1
P1
P1
P1

75
Primjer viestupanjskih prijenosnika:

Ukupni prijenosni omjer i 1n = i 1,2 i 3,4 i 5,6 ..... i n-1,n =

n-1 1
1 2 3

.....

=
2 3 4
n
n

Ukupni stupanj djelovanja 1n = 1,2 3,4 5,6 ..... n-1,n

Potrebna snaga pogonskog stroja PPS =

PRS1
P
P
P
+ RS2 + ..... + RSn-1 + RSn
PS-RS1 PS-RS2
PS-RSn-1 PS-RSn

gdje je:
in-1,n prijenosni omjer jednog stupnja prijenosa
n-1,n stupanj djelovanja jednog stupnja prijenosa
PS-RSn stupanj djelovanja od pogonskog stroja do n-tog radnog stroja
11.1 Zupani prijenosnici

Zupani prijenosnici su najrairenija i najvanija grupa mehanikih prijenosnika.

Prednosti:
visok stupanj djelovanja (~0,95)
velika trajnost i izdrljivost
male dimenzije
mogu se upotrebljavati za prijenos od najmanjih do najveih snaga, te od najmanje do najvee
brzine vrtnje
Nedostaci:
najskuplji od mehanikih prijenosnika
vibracije i umovi zbog krutog prijenosa okretnog momenta
zahtijeva se vrlo tona obrada
Podjela zupanih prijenosnika prema poloaju osi zupanog para
1) prijenosi za paralelna vratila (prijenosi cilindrinim zupanicima)

a)
b)
c)
d)

s ravnim ozubljenjem
s kosim ozubljenjem
sa strelastim ozubljenjem
s unutranjim ozubljenjem

76
2) prijenosi za vratila koja se sijeku (stoniki zupani prijenosi)
a)
b)
c)
d)

s ravnim zubima
s kosim zubima
sa strelastim zubima
sa zakrivljenim zubima
(spiralno ozubljenje)

3) prijenosi za mimosmjerna vratila

a) vijaniki b) puni (cilindrini) c) puni (globoidni)

Hipoidni prijenosi

11.1.1 Cilindrini zupanici (elnici) s ravnim zubima

11.1.1.1 Glavno pravilo zupanja

Na slici su prikazana dva profila (tj. boka zuba) koji se odvaljuju jedan po drugome, a
istovremeno rotiraju oko svojih centara rotacije O1 i O2. Oito se gibanje sa profila 1 prenosi na
profil 2. S 1 oznaena je kutna brzina profila 1, a s 2 kutna brzina profila 2. U proizvoljnom
trenutku, profili se dodiruju i odvaljuju u proizvoljnoj toki y (trenutna toka dodira). Potrebno je
odrediti omjer kutnih brzina obaju profila u ovisnosti o njihovoj geometriji. U tu svrhu, povuku
se zajednika tangenta t-t i normala n-n u trenutnoj toki dodira. Kutevi N1O1Y y1 i N2O2Y
y2 nazivaju se kutevima pritiska u toki Y kao toki boka 1 i boka 2, odnosno kutevima pritiska
na krugovima ry1 i ry2. Oni se odreuju prema izrazu:
cos y 1,2 =

rb1,2
r y 1,2

Gdje je su s rb1,2 oznaeni promjeri temeljnih krugova (odnosno udaljenosti O1N1 i O2 N 2 ) Za

vrijeme procesa odvaljivanja, u opem sluaju dok se dodirna toka pomie po krivulji definiranoj
oblikom profila, kutevi y1, y2 kao i krugovi ry1 i ry2, se mijenjaju. Obodne brzine toke Y kao
toke profila 1 i 2 su:
v 1 = r y 11 i v 2 = r y 2 2
Vektorska razlika ovih brzina naziva se brzina klizanja spregnutih profila i uvijek je usmjerena u
pravcu tangente na profil. Obodne brzine mogu se rastaviti na komponente u smjeru tangente

77
(vt1, vt2) i u smjeru normale (vn1, vn2). Da bi se bokovi neprestano dodirivali moraju komponente vn1
i vn2 biti meusobno jednake (inae bi se zupanik z1 utiskivao u zupanik z2 ili bi se od njega
odvajao).

Iz trokuta koji su naznaeni na slici i uvjeta o jednakosti normalnih komponenti obodne brzine
proizlazi:
1 O2 N2
=
2 O1N1
Iz slike se vidi da zajednika normala n-n sijee meuosnu liniju O1O2 u toki C, te iz dva slina
trokuta O1N1C i O2N2C proizlazi
O2 N 2 O2C 1
=
=
=i
O1N1 O1C 2
Odavde je vidljivo da za konstantni prijenosni omjer toka C zauzima uvijek isti, stalni poloaj,
bez obzira koje toke profila su trenutno u zahvatu i bez obzira kakvog su oblika krivulje profila.
To znai da se ovo, sloeno odvaljivanje proizvoljnih profila, moe opisati kao jednostavno

78

meusobno odvaljivanje dviju krunica s polumjerima O1C i O 2 C , koje istodobno rotiraju oko
svojih osiju. Budui da u toki C nema klizanja izmeu profila (bokova zubi), jer su brzine v1 i v2
paralelne i jednake, odvaljivanje ovih krunica je isto, bez klizanja. Zbog toga se ove krunice, tj.
njihovi krugovi, nazivaju kinematskim krugovima i oznaavaju s rw, a toka C je kinematski pol.
Kut w naziva se kut zahvata.
Konani analitiki izraz glavnog pravila zupanja se dakle zapisuje kao
i=

1 n1 rw 2
= =
2 n 2 rw1

tj. kutne brzine odnose se obrnuto proporcionalno s dimenzijama kinematskih krugova.

Temeljem glavnog pravila zupanja mogue je za proizvoljni bok zuba jednog zupanika,
analitiki ili grafiki, odrediti bok zuba njemu spregnutog zupanika, kao i odrediti zahvatnu liniju
ili dodirnicu liniju po kojoj se bokovi dodiruju tijekom odvaljivanja. Iz oitih, jednostavnih
relacija
a = rw1 + rw 2 i rw 2 rw1 = i
slijede izrazi za izraun polumjera kinematskih krugova za poznati osni razmak a i prijenosni
omjer i:
a
i
rw1 =
, rw 2 =
a
i +1
i +1
Zbog svojih prednosti kao to su relativno jednostavna izrada zupanika i neosjetljivost
prijenosnog omjera na manje promjene osnog razmaka, profil boka zuba zupanika se najee
izrauje u obliku evolvente. Evolventa je krivulja koju opisuje svaka toka pravca koji se bez
klizanja odvaljuje po osnovnoj krunici polumjera rb:
y

M
N

Prema ovoj definiciji, kao i prema slici, oito je da normala u svakoj toki evolvente tangira
temeljni (osnovni) krug. Odatle proizlazi:
1) da je udaljenost toke (Y) od diralita tangente (N) jednaka polumjeru
zakrivljenosti () evolvente u toj toki i
q:
2) da je ta udaljenost jednaka luku MN
q = r ( + ) .
YN = = rb tan y = MN
b
y
y

79
Odavde slijedi jednadba evolventne funkcije:
y = inv y = tan y y
Iz opisanih svojstava evolvente proizlazi slijedee:
Za evolventni bok zuba normala u svakoj toki dodira tangira isti temeljni krug zupanika.
Budui da svaka od tih normala prolazi i kroz odvalnu toku C, proizlazi da je ona jedna te
ista i nepomina, bez obzira koja je toka u dodiru. Kako je normala zajednika za oba
zupanika u zahvatu, i nepomina, profil boka zuba spregnutog zupanika moe i mora biti
samo evolventan, jer samo kod evolvente normala u proizvoljnoj toki tangira isti (temeljni)
krug. Dakle, normala za cijelo vrijeme zahvata tangira oba temeljna kruga. To znai i da je
kut zahvata konstantan, kao i promjeri temeljnih krugova. Oito je takoer da se zahvat
bokova odvija po tom pravcu koji se zato naziva dodirnica ili zahvatna linija, a zahvatni kut se
naziva jo i kut dodirnice. Jasno je i da je korak na dodirnici jednak koracima na oba
temeljna kruga, kao to su i koraci na kinematskim krugovima jednaki, jer se oni odvaljuju
jedan po drugom. Uoljivo je i da je zahvatni kut ustvari kut pritiska na kinematskom krugu.
Kinematika evolventnog ozubljenja neosjetljiva je na promjenu osnog razmaka.
To slijedi iz izraza i = rb2/rb1 = const. Promjenom a mijenja se zahvatni kut i promjeri
kinematskih krugova:
cos w =

rb1,2 rb1 + rb2

=
rw1,2
a

ali temeljni krugovi ostaju nepromijenjeni.

Kad promjer zupanika tei beskonanom, njegov bok zuba postaje pravac. Zato se takav
zupanik, koji se naziva ozubljena letva, bez problema spree sa svakim evolventnim
zupanikom i uzima se za osnovu pri standardizaciji zupanika. Ovaj nain standardizacije je
najracionalniji jer se definiraju osnovni parametri i zupanika i reznog alata. Lako je uoiti da je
tada kut zahvata jednak kutu nagiba profila ozubljene letve, koji po standardu treba biti jednak
kutu osnovnog profila ozubljenja n. Uobiajena vrijednost kuta n je 20o.

Na slici je oznaena srednja linija osnovnog profila ili diobeni pravac na kojemu su debljine zuba i
meuzublja jednake. Udaljenost izmeu dvije toke profila na srednjoj liniji ili njoj paralelnoj liniji
naziva se korak osnovnog profila i oznaava sa p.

80

Zbog pojednostavljenja prorauna i izrade, usvojeno je da je korak viekratnik broja .

p = m
gdje je m modul, odnosno koeficijent proporcionalnosti koji odreuje apsolutne dimenzije zuba
zupanika i ije su vrijednosti standardizirane.
Osnovne oznake koje se upotrebljavaju za elnike s ravnim zubima dane su na slijedeoj slici.

d diobeni promjer raunska veliina, koja se na zupaniku ne moe mjeriti, a definiran je tako
p z
= m z .
da je opseg diobene krunice jednak umnoku koraka p i broja zubi z. d = p z d =

df promjer na korijenu zuba

da promjer kruga preko glave
b irina zupanika
11.1.1.2 Izrada cilindrinih zupanika

Postupci izrade zupanika mogu biti:

a) Lijevanje
b) Sinteriranje
c) Hladno izvlaenje
d) Valjanje
e) Obrada odvajanjem estica, koja se dijeli na
e1) Fazonske postupke oblik alata odgovara obliku uzubine
e2) Odvalne postupke alat ima oblik osnovnog profila ili protuzupanika
U Fazonske postupke spadaju:
e1.1) Provlaenje ( pomou profilirane igle) za izradu zupanika s unutranjim
ozubljenjem
e1.2) tancanje iz limova debljine do 1,3 mm
e1.3) Profilno ploasto glodalo profil glodala odgovara uzubini za svaki modul i broj
zubi trebalo bi drugo glodalo pa se radi ograniavanja broja potrebnih glodala
odustaje od teoretski tonog profila boka koriste se tamo gdje se ne trai velika
tonost.

81

e1.4) Prstasto profilno glodalo za zupanike velikih promjera zbog velike cijene
odvalnih punih glodala

U odvalne postupke spadaju:

e2.1) Odvalno blanjanje Maagov postupak alat u obliku ozubnice (zupane letve)

e2.2) Odvalno dubljenje Fellows postupak alat ima oblik zupanika

82
e2.3) Odvalno glodanje alat ima oblik punog glodala (evolventni pu isprekidan
uzdunim utorima)

11.1.1.3 Pomak profila

Ako se u procesu izrade zupanika diobeni pravac zupane letve (srednja linija osnovnog profila)
odvaljuje po diobenom krugu zupanika dobiva se zupanik bez pomaka profila.
Meutim ukoliko je pri izradi zupanika zupana letva postavljena tako da njen diobeni pravac ne
tangira diobeni krug zupanika dobivaju se zupanici s pomakom profila. Pomak profila, koji se
definira kao umnoak faktora pomaka profila (x) i modula (m) moe biti pozitivan ili negativan.
a) zupanik bez pomaka profila

b) zupanik s negativnim
pomakom profila

c) zupanik s pozitivnim
pomakom profila

Pomak profila ne utjee na promjer diobenog i temeljnog kruga:

jer je promjer diobenog kruga d = mz , a promjer temeljnog kruga d b = d cos n
Promjeri krugova preko glave i korijena se s poveavanjem pomaka profila poveavaju:
jer je promjer preko glave: d a = d + 2 (1 + x ) m , promjer preko korijena
d f = d 2 m (1 + c * x ) (gdje je c* faktor tjemene zranosti i prema ISO standardu iznosi
0,25.
Debljina zuba na diobenom krugu s poveanjem pomaka profila se poveava
m
+ 2 x tan n
jer je debljina zuba na diobenom krugu jednaka s =
2
Pomak profila bitno utjee na podrezivanje korijena zuba:
Ako je broj zubi zupanika malen, alat ulazi u podnoje zuba, podrezuje ga i slabi. Kod
zupanika bez pomaka profila granini broj zubi - broj zubi kod kojeg jo ne dolazi do
podrezanosti korijena zuba je z = 17, odnosno praktino se moe dopustiti mala
podrezanost korijena pa je praktini granini broj zubi z = 14. Udaljavanjem alata od
zupanika, odnosno poveavanjem pomaka profila smanjuje se opasnost od podrezivanja,

83
na taj nain mogu se izraditi zupanici s brojem zubi manjim od 14, a da kod njih ne
dolazi do podrezivanja, odnosno slabljenja zuba u korijenu.
Pomak profila ne mijenja korak osnovnog profila, ni korak na diobenom krugu zupanika
pa proizlazi da se zupanici s razliitim pomacima profila mogu meusobno pravilno
sprezati.
Zupanici s pomakom profila se izvode radi sljedeih razloga:
Mogunost postizavanja standardnog osnog razmaka
Mogunost izrade zupanika s manjim brojem zubi bez pojave podrezivanja
Postizavanja boljih svojstava ozubljenja: npr. poveanje opteretivosti korijena i bokova
zubi, poveanje stupnja prekrivanja, poboljavanje uvjeta klizanja, izbjegavanje zailjenosti
zuba,
11.1.1.4 Kut zahvata

Iz uvjeta da debljina zuba na kinematskom krugu jednog zupanika mora biti jednaka irini
meuzublja njemu sparenog zupanika, moe se izvesti temeljna jednadba evolventnog zupanja
koja povezuje kut zahvata sa sumom pomaka profila spregnutih zupanika:
x1 + x 2
tan n + inv n
z1 + z 2
Odavde se iteracijom lako moe odrediti kut zahvata.
inv w = 2

11.1.1.5 Sparivanje zupanika

Zupani parovi mogu biti:

a) Nula par - oba zupanika se izvode bez pomaka profila
b) V-nula par suma faktora pomaka profila jednaka nuli
c) V-par suma faktora pomaka profila razliita od nule
c1) V-plus par - suma faktora pomaka profila vea od nule
c2) V-minus par - suma faktora pomaka profila manja od nule
Opis slike sa sljedee stranice:
Zahvatna linija je geometrijsko mjesto toaka dodira bokova zubi. Tangira obje temeljne krunice
u tokama N1 i N2, a ujedno predstavlja okomice na tangente svih trenutnih toaka dodira i sijee
spojnicu osi O1O2 u kinematskom polu C. Duina O1C je prema tome kinematski promjer dw1, a
duina O2C kinematski promjer dw2. Zahvatna linija zatvara s tangentom kinematskih krunica u
kinematskom polu pogonski kut zahvatne linije w. Osni razmak openito je jednak zbroju
kinematskih polumjera, odnosno polovini zbroja kinematskih promjera (slika 4.1a i b).
Kada se radi o nula paru zupanika, odnosno o paru zupanika kod kojih su faktori pomaka
profila jednaki nuli x 1 = x 2 = 0 , odnosno o V-nula paru zupanika, kod kojih je suma faktora
pomaka profila jednaka nuli x = x 1 + x 2 = 0 , tada se u kinematskom polu dodiruju diobeni
promjeri.
Na slici su prikazane promjene do kojih dolazi poveanjem osnog razmaka. Temeljni i diobeni
promjeri ostaju isti, te su na taj nain dobivene iste evolvente i nepromijenjen prijenosni omjer, a
kinematski promjeri, i kut zahvatne linije se mijenjaju.

84
a) Nula par ( x 1 = x 2 = 0 ) i V-nula par ( x = x 1 + x 2 = 0 )

b) V-plus par ( x = x 1 + x 2 > 0

O1

d1

d w1/2

db

dw

N1

N1

N2

w =

a = (d w1 + d w2)/2

=d

db

1
dw

d2
2
dw

d w2/2

d b2

=d
n

promjena osnog razmaka

d b2

d w2/2 = d 2/2

N2
dw

a = (d w1 + d w2)/2 = ao = (d 1 + d 2)/2

d w1/2 = d 1/2

O1

O2
O2

d w1 = d 1

d w1 > d 1

d w2 = d 2
w = n
d +d
a = a0 = 1 2
2

d w2 > d 2
w > n
d +d
d +d
a = w1 w2 > a 0 = 1 2
2
2

85
11.1.1.6 Prekrivanje profila

Kazano je da se zahvat odvija po dodirnici N1N 2 , ali ne od N1 do N2, ve poetak i kraj

zahvata diktiraju promjeri krugova preko glava spregnutih zupanika, jer zahvata na
jednom zupaniku ne moe biti izvan krugova preko glave. Dakle, zahvat traje od toke
A do toke E u kojima se sijeku krugovi preko glava s dodirnicom. U trenutku kada zub
zupanika 2 ue u zahvat (u toki A) s tokom boka zuba zupanika 1 koja se nalazi na
promjeru toke A, prethodni par zubi se dodiruje u toki zahvatne linije koja je za korak
temeljnog kruga udaljena od take A. Dakle, tada su dva para zubi u zahvatu. To traje sve
dotle dok spomenuti prethodni par zubi ne izae iz zahvata u toki E. Tada se
promatrani par zubi nalazi u toki (B) koja je za korak na temeljnom krugu udaljena od
toke E. Dakle, od toke A do toke B svaki par zubi ima dvostruki zahvat, tj. profili su
prekriveni. Slino se zakljuuje i za podruje zahvatne lijine od toke D do E. Jasno je da
je izmeu tih podruja, od toke B do toke D podruje jednostrukog zahvata.

Podruje dvostrukog zahvata mora postojati, inae ne bi bilo kontinuiranog prijenosa

gibanja s jednog na drugi zupanik. Oiti uvjet za to je
e > tb
Omjer ovih dviju veliina naziva se stupanj prekrivanja profila
=

e
>1.
tb

86

11.1.1.7 Sile na elnicima s ravnim zubima

Normalna sila na zub Fbn djeluje u smjeru zahvatne linije u kinematskom polu C.

Normalna sila se rastavlja na obodnu i radijalnu komponentu. Obodna sila se rauna iz

okretnog momenta koji se prenosi:
2T
P
Ft1 = 1 , gdje je okretni moment T1 =
d1
1
Iz slike je vidljivo da je radijalna sila: Fr1 = Ft1 tan w .
Po zakonu akcije i reakcije slijedi:
Ft1 = Ft2
Fr1 = Fr2
Fbn1 = Fbn2
Ove sile moraju prenijeti vratila i leajevi.

87

11.1.1.8 Nosivost (opteretivost) zupanika

Tijekom predvienog vijeka trajanja, zupanici ne smiju pretrpjeti oteenja. Uzroci

nastajanja oteenja su razliiti, a najvaniji su: lom zuba u korijenu uslijed zamora
materijala i rupienje bokova zubi.
Rupienje bokova zubi

Pri prijenosu snage bokovi zubi se meusobno relativno gibaju. Pri ovom gibanju dolazi
do pojave kontaktnog (Hertzovog) pritiska na dodirnim povrinama. Zbog ovog pritiska,
ovisno o stanju hrapavosti povrine, te o vrstoi bokova, kapljice maziva bivaju utisnute
u mikropukotine i dolazi do razaranja povrine. Tijekom rada, ove se rupice poveavaju,
povrina zuba se sve vie oteuje, dolazi do greaka geometrije, te na kraju do loma
zuba.
Pojava rupienja je najizraenija u podruju oko diobenog (kinematskog) promjera, jer su
tu najvei kontaktni pritisci.
Lom zuba u korijenu uslijed zamora materijala

Obzirom na nain optereenja zuba i njegov oblik, zub se moe pojednostavljeno

predstaviti kao konzolno uleiteni nosa. Optereenje predstavlja normalna sila Fbn, s
hvatitem koje se pomie, ovisno o trenutnoj toki dodira zupanog para.
Osim intenziteta optereenja i samog oblika zuba, na lom u korijenu nepovoljno utjeu i
pogrena toplinska obrada, koncentracija naprezanja u korijenu, greke u materijalu, itd.
11.1.2 elnici s kosim zubima

elnici s kosim zubima u odnosu na elnike s ravnim

zubima imaju slijedee prednosti:
Zubi postepeno ulaze u zahvat. Zahvat poinje na jednoj
strani zuba i postepeno se iri po cijeloj irini zuba.
U zahvatu se istovremeno nalazi vei broj zubi.
Zubi se optereuju postepeno, tako da je rad tii.
Mogua je vea opteretivost.
Granini broj zubi (zbog podrezivanja korijena) je manji.
Nedostatak je pojavljivanje aksijalne komponente sile,
koju mora preuzeti vratilo i leajevi, pa problem
uleitenja postaje sloeniji.
Kut nagiba boka zuba se definira u odnosu na os.
Dva elnika s kosim zubima u zahvatu imaju suprotne
kutove nagiba boka zuba . Ako na primjer pogonski
zupanik ima desni kut nagiba boka, onda gonjeni
zupanik ima lijevi kut nagiba boka.
Kut nagiba boka zuba se kree izmeu 8o i 20o. Kod
vrijednosti manjih od 8o gubile bi se gotovo sve prednosti
koje pruaju elnici s kosim zubima, a kod vrijednosti
veih od 20o aksijalna sila bi bila prevelika.
Kod elnika s kosim zubima parametri ozubljenja se mogu promatrati u dva presjeka:
eonom (ravnina okomita na os rotacije) i normalnom (ravnina okomita na bok zuba)

88
11.1.3 Konini zupanici (stonici)

Najee se koriste za prijenos snage i gibanja pod pravim kutem, a bona linija im moe
biti ravna, kosa ili zakrivljena.
Kinematske povrine su im stoci na kojima se vri valjanje bez klizanja.
Zbog sloene geometrije dosta su osjetljivi na tonost izrade, montae i odstupanje od
pravilnog poloaja osi. esto se uvruju i konzolno, pa se javlja opasnost od progiba
vratila.

1 i 2 su kutevi izvodnica diobenih stoaca i najee je 1 + 2 = = 90o u tom sluaju

1
je: tan 1 = i tan2 = i gdje je i prijenosni omjer.
i

89

11.1.4 Puni prijenosnici

Puni prijenosnici se sastoje od pua (punog vijka) (1) i punog kola (2) ije se osi
mimoilaze, obino pod kutem od 90o, ali moe biti i pod kutem razliitim od 90o. Pu
moe biti smjeten iznad ili ispod punog kola, koje moe biti horizontalno ili vertikalno.

Prednosti punih prijenosnika:

Vrlo veliki prijenosni omjeri (do i 100 ); P1 do 1000 kW, n1 do 40000 min-1.
Tihi rad prijenosnika, jer kod punih prijenosa nema valjanja zuba po zubu, nego samo
klizanja zuba po zubu.
Visoka opteretivost, jer je istovremeno u zahvatu vei broj zubi.
Mogui su samokoivi prijenosi, kada je kolo pogonsko, ali u tom sluaju znatno loiji
stupanj djelovanja 50% .
Manji su i laki od prijenosnika s cilindrinim i koninim zupanicima.
Nedostaci:
Stupanj djelovanja manji od stupnja djelovanja prijenosnika s cilindrinim i koninim
zupanicima.
Zahtjeva precizno izradu, fine i glatke povrine bruenje.
Zbog niske iskoristivosti razvija se toplina koju treba odvesti prisilnim hlaenjem
(ventilator).

90
11.2 Tarni prijenosnici

Tarni prijenosnik se sastoji od dvije tarenice (cilindrinog, koninog ili globoidnog oblika)
koje prenose gibanje samo trenjem dodirnih povrina.
Princip rada je sljedei: pogonska tarenica (1) tlai silom FN gonjenu tarenicu (2). Tako se
silom trenja Ftr = Fo = FN prenosi okretni moment T1. Prijenosno omjer je i = r2 r1 .

Prednosti tarnih prijenosa:

Jednostavna i relativno jeftina izvedba
Tih i miran rad
Zatita od preoptereenja
mogunost kontinuirane promjene prijenosnog omjera
Nedostaci:
Velike sile koje optereuju leajeve i vratila
Proklizavanje i puzanje
Rade na principu trenja, pa se javlja problem jakog zagrijavanja i troenja tarnih povrina.
Tarnim prijenosnicima se moe postii kontinuirana promjena prijenosnog omjera,
odnosno njima je mogue za konstantnu brzinu vrtnje pogonskog stroja radni stroj
opskrbljivati razliitim brzinama vrtnje. Tarni prijenosnici s kontinuiranom promjenom
prijenosnog omjera nazivaju se varijatori.
Konstrukcijske izvedbe varijatora:

91
11.3 Remenski prijenosnici

Prednosti remenskih prijenosnika:

Mogunost prijenosa gibanja pri veem osnom razmaku vratila
Miran i tih rad zahvaljujui elastinosti remena
Relativno niska cijena i jednostavna izrada
Proklizavanje kao zatita
Nedostaci:
Produljenje remena tijekom rada
Promjena prijenosnog omjera u dosta uskim granicama (problem obuhvatnog kuta)
Dosta velike sile na vratilu i leajevima
Problem centriranja ravnih remena na remenici
Proklizavanje kao nedostatak
Princip rada remenskog prijenosa i sile

Remenski prijenos radi na principu trenja. Remenica (1) je pogonska i optereena je

silama S1 i S2 (S1 > S2). Rezultantu ovih sila prihvaaju leajevi, a remen na remenicu
djeluje tlanim silama Fn, pa se javlja i sila trenja Fn. Rezultanta svih sila trenja
je Fn = Ftr = Fo .
Ravnotea prijenosa
Fo
Prijenosni omjer

d1
d
G 2 = 0
2
2

s
n1 d 2 + 2 d 2
i= =

n2 d + s d 1
1
2

Ravnotea pogonske remenice

d
d
d
Fo 1 + S2 1 S1 1 = 0 Fo = S1 S2
2
2
2
Odnos sila u remenu u vunom i slobodnom ogranku poznat je kao Eytelweinova
jednadba:
S1 = S2e

92
gdje je:
e baza prirodnog logaritma
faktor trenja
obuhvatni kut (u lunoj mjeri)
Uvrtavanjem u prethodne izraze:
Fo = S 2e S 2 = S 2 ( e 1)
S2 =

Fo
e
,
S
=
F
1
o
e 1
e 1

Osim optereenja zbog prikazanih sila, remen je optereen i naprezanjem zbog djelovanja
centrifugalnih sila i naprezanjem zbog savijanja.
U sluaju kada je manji osni razmak, a vei prijenosni omjer, tada remenski prijenos zbog
premalog obuhvata remenica ne bi zadovoljio, upotrebljava se remenski prijenos pomou
zatezne remenice. Zatezna remenica se uvijek postavlja na slobodni ogranak remena, te
vlastitom teinom ili oprugama zatee remen pa na taj nain poveava obuhvatni kut kod
obaju remenica.

Klinasti remen

Prednosti:
Zbog svog oblika, klinasto remenje pri istoj radijalnoj sili (koja optereuje leajeve) ima
gotovo tri puta veu sposobnost prijenosa momenta.
Manjih je dimenzija
Moe raditi s manjim obuhvatnim kutom
Moe se postaviti vie remena na istu remenicu.
Materijal od kojeg se izrauju remeni je guma protkana tekstilnim vlaknima.

93

Izrauje se kao beskonano remenje u standardnim veliinama, pa je potrebno voditi

rauna o standardnom osnom razmaku i veliini remenica.
Zbog navedenih karakteristika, klinasto remenje prevladava u strojogradnji.
11.4 Lanani prijenosnici

Kod lananih prijenosnika snaga i gibanje se prenose pomou veze oblikom.

Prednosti:
Manjim obuhvatnim kutom i manjim razmakom osi mogu mogu prenositi znatno vee
sile nego remenski prijenosnici
U pravilu im nije potrebno predzatezanje pa manje optereuju vratila
Nedostaci:
Ne rade elastino
Nuno je bolje odravanje, moraju se podmazivati, a esto ih treba zatititi od utjecaja
praine.
Znatno su skuplji od remenskih prijenosnika.
Prijenosni omjer
n
z
i = 1 = 2 , openito se uzima i 7
n2 z 1

94

SADRAJ
1.
2.

3.

4.

5.
6.

7.

Pojam i podjela elemenata strojeva.....................................................................................1

vrstoa elemenata strojeva ................................................................................................2
2.1
Naprezanje ....................................................................................................................3
2.2
Ekvivalentno naprezanje.............................................................................................3
2.3
Mjerodavne karakteristike vrstoe ...........................................................................4
2.3.1 vrstoa u sluaju statikih naprezanja ................................................................4
2.3.2 vrstoa u sluaju promjenjivih naprezanja ........................................................5
2.3.2.1 Smithov dijagram............................................................................................6
2.3.2.2 Dinamika vrstoa strojnog dijela..............................................................8
Zavareni spojevi ..................................................................................................................10
3.1
Postupci zavarivanja ..................................................................................................10
3.2
Zavarljivost materijala ...............................................................................................10
3.3
Vrste zavarenih spojeva i zavara ..............................................................................11
3.4
Oblikovanje zavarenih spojeva ................................................................................13
3.5
Proraun zavarenih spojeva......................................................................................14
3.5.1 Sueoni zavari ........................................................................................................15
3.5.2 Kutni zavari ............................................................................................................15
3.5.3 Mjerodavna (nosiva) povrina zavara .................................................................16
3.6
Dozvoljena naprezanja zavarenih spojeva..............................................................18
3.6.1 Statiki optereeni zavari ......................................................................................18
3.6.2 Dinamiki optereeni zavari ................................................................................18
Vijani spojevi......................................................................................................................20
4.1
Teoretski profil navoja ..............................................................................................20
4.2
Standardni oblici navoja za vijke..............................................................................21
4.3
Oblikovanje vijanog spoja.......................................................................................21
4.4
Moment kljua, moment vijka, moment podloge .................................................22
4.4.1 Moment vijka .........................................................................................................22
4.5
Proraun vijanih spojeva .........................................................................................24
4.5.1 Vijci optereeni na vlak bez prednapona ...........................................................24
4.5.2 Vijci koji se priteu pod optereenjem...............................................................24
4.5.3 Vijci ugraeni s prednaponom ............................................................................25
4.5.4 Popreno optereeni vijci.....................................................................................26
4.5.5 Vijci (vretena) za prijenos gibanja .......................................................................27
Zatici i svornjaci ..................................................................................................................29
5.1
Zatici ............................................................................................................................29
5.2
Svornjaci (osovinice)..................................................................................................30
veze s glavinama ..................................................................................................................32
6.1
Klinovi i pera ..............................................................................................................32
6.1.1 Klinovi ....................................................................................................................32
6.1.2 Pera..........................................................................................................................32
6.2
lijebljeni spojevi .......................................................................................................33
6.3
Stezni spojevi ..............................................................................................................34
6.3.1 Nerastavljivi stezni spojevi...................................................................................34
6.4
Rastavljivi stezni spojevi ...........................................................................................36
6.4.1 Rastavljivi stezni spoj s koninim dosjedom .....................................................36
6.4.2 Rastavljivi stezni spoj sa steznim prstenovima..................................................37
Opruge..................................................................................................................................39
7.1
Fleksijske (savojne) opruge.......................................................................................40
7.1.1 Jednolisna opruga (jednostavna lisnata opruga)................................................40

95
7.1.2 Sloena lisnata opruga (gibnjevi).........................................................................40
7.1.3 Tanjuraste opruge..................................................................................................41
7.1.4 Spiralne opruge ......................................................................................................42
7.1.5 Zavojne opruge......................................................................................................42
7.2
Torzijske (uvojne) opruge.........................................................................................42
7.2.1 Ravni torzijski tap ................................................................................................42
7.2.2 Zavojne torzione opruge......................................................................................43
7.2.2.1 Tlane zavojne opruge okruglog presjeka ice.........................................43
7.2.2.2 Vlane zavojne opruge okruglog presjeka ice ........................................44
7.3
Tlano-vlane opruge ................................................................................................45
7.4
Gumene opruge .........................................................................................................45
8. Osovine i vratila ..................................................................................................................46
8.1
Proraun i dimenzioniranje osovina i vratila..........................................................46
8.1.1 Proraun osovina...................................................................................................46
8.1.2 Dimenzioniranje osovina .....................................................................................47
8.1.3 Proraun vratila......................................................................................................47
8.1.4 Kontrolni proraun vrstoe osovina i vratila...................................................48
8.2
Deformacije osovina i vratila....................................................................................48
8.3
Kritina brzina vrtnje ................................................................................................48
8.3.1 Fleksijska kritina brzina vrtnje ...........................................................................48
8.3.2 Torzijska kritina brzina vrtnje............................................................................49
9. Leajevi .................................................................................................................................50
9.1
Klizni leajevi..............................................................................................................51
9.1.1 Trenje, podmazivanje i maziva ............................................................................51
9.1.2 Hidrodinamika teorija podmazivanja................................................................54
9.1.3 Radijalni klizni leaj...............................................................................................55
9.1.4 Leajni materijali....................................................................................................55
9.1.5 Proraun radijalnih kliznih leajeva ....................................................................56
9.1.6 Aksijalni (uporni) leaj ..........................................................................................57
9.1.6.1 Hidrodinamiki leaj ....................................................................................57
9.1.6.2 Hidrostatski leaj ..........................................................................................59
9.2
Valjni (kotrljajui) leajevi.........................................................................................59
9.2.1 Proraun leaja.......................................................................................................60
9.2.2 Oznaavanje valjnih leajeva ...............................................................................61
10.
Spojke...............................................................................................................................63
10.1 Neelastine spojke .....................................................................................................64
10.1.1
vrste spojke .....................................................................................................64
10.1.1.1
ahurasta spojka ......................................................................................64
10.1.1.2
koljkasta (oklopna) spojka ....................................................................64
10.1.1.3
Kolutna (tanjurasta) spojka ....................................................................64
10.1.2
Kompenzacijske (pomine) spojke ................................................................65
10.1.2.1
Spojke za kompenzaciju uzdunih pomaka .........................................65
10.1.2.2
Spojke za kompenzaciju poprenih pomaka........................................65
10.1.2.3
Spojke za kompenzaciju kutnih pomaka ..............................................66
10.1.2.4
Spojke za kompenzaciju poprenih i kutnih pomaka.........................68
10.2 Elastine spojke..........................................................................................................68
10.2.1
Akumulacijske elastine spojke.......................................................................69
10.2.1.1
Spojka s elinim oprunim trakama (Malmedie-Bibby spojka).......69
10.2.1.2
Spojka sa zavojnim oprugama (Cardeflex spojka) ..............................69
10.2.2
Prigune elastine spojke .................................................................................70
10.2.2.1
Spojka s gumenim ulocima (Wlfel-Elco spojka)..............................70

96
10.2.2.2
Spojka s gumenim obruem (Periflex spojka) .....................................70
10.3 Tarne spojke ...............................................................................................................71
10.3.1
Ploaste tarne spojke ........................................................................................71
10.3.1.1
Jednolamelna ploasta tarna spojka s mehanikim ukljuivanjem....71
10.3.1.2
Vielamelna ploasta tarna spojka s mehanikim ukljuivanjem ......72
10.3.2
Konine tarne spojke........................................................................................72
11.
Mehaniki prijenosnici ...................................................................................................74
11.1 Zupani prijenosnici ..................................................................................................75
11.1.1
Cilindrini zupanici (elnici) s ravnim zubima............................................76
11.1.1.1
Glavno pravilo zupanja .........................................................................76
11.1.1.2
Izrada cilindrinih zupanika .................................................................80
11.1.1.3
Pomak profila ...........................................................................................82
11.1.1.4
Kut zahvata...............................................................................................83
11.1.1.5
Sparivanje zupanika ...............................................................................83
11.1.1.6
Prekrivanje profila....................................................................................85
11.1.1.7
Sile na elnicima s ravnim zubima.........................................................86
11.1.1.8
Nosivost (opteretivost) zupanika.........................................................87
Rupienje bokova zubi ..................................................................................................87
Lom zuba u korijenu uslijed zamora materijala..........................................................87
11.1.2
elnici s kosim zubima ....................................................................................87
11.1.3
Konini zupanici (stonici)............................................................................88
11.1.4
Puni prijenosnici..............................................................................................89
11.2 Tarni prijenosnici .......................................................................................................90
11.3 Remenski prijenosnici ...............................................................................................91
11.4 Lanani prijenosnici...................................................................................................93