You are on page 1of 4

Sveučilište u Splitu

Umjetnička akademija
slikarstvo

Ivana Kevo
Što je boja?
(seminarski rad)

Kolegij: teorija i tehnologija boje
Nositelj kolegija: izv. prof. Ivan Kolovrat
Split, 2013.

Evolucijski trik. Dakle interferenciju. većina znanstvenih fotografija koje vidimo. završava u našim umovima“. odnosno vidljivi dio elektromagnetskog spektra. boja je iluzija. koje opet imaju sposobnost da se prilagode uvjetovanim oblicima kristala pri čemu se javljaju raznolike boje svjetlosnih zraka. Mi ljudi vidimo 6 boja: crvenu. žutu. Te male razlike nazivamo boje. Ljudsko oko reagira samo na vrlo ograničeni raspon valnih duljina unutar ovog spektra. galaksijama itd. svjetlosnim valovima. Obojenost duge je isto tako ništa više nego samo iluzija. Može ju se percipirati i ljudi će nas razumjeti ako govorimo o njoj ali ona zapravo ne postoji u jednakom osjetilnom smislu kao predmet. lome i propuštaju zrake svijetlosti. su samo simulacija receptora u mrežnici oka. ili koja je uopće vidljiva. Mozak to procesuira u boju. lom. pri tome je 390 ljubičasta boja a 750 je crvena. Ovi kristali imaju sposobnost da reflektiraju. Zapravo. refleksiju i apsorpciju. zelenu. Dakle. ono odlično raspoznaje i vrlo male razlike unutar tog raspona. svijetla s atomskom rešetkom kristala oko registrira preko receptora i to nazivamo boja. je „slika lažne boje“. za nas ljude. Boje. kamera u ovom slučaju detektira formu svijetlosti koju mi ne možemo vidjeti te ju zatim prevede u formu nama vidljivu. bilo koja slika sa zvijezdama. narančastu. . Ne postoji objektivno stvarna boja na svijetu. Ovo znači da svijetlost dolazi u različitim valnim duljinama. Međutim. a koja se valna duljina podudara s kojom bojom. Svijetlost je vrsta elektromagnetskog zračenja. U fizičkom svijetu boja postoji zahvaljujući tome što je svaka tvar sačinjena od bezbojnih kristala. Znamo da postoji set valnih duljina svijetla za koje bi se većina ljudi složila da su „crveno“. već je popuno ovisna o sposobnosti oka! Boja ne postoji na način na koji postoji i predmet. plavu i ljubičastu. Znači da boja nije svojstvo samoga svijetla.Što je boja? Razlog zašto ljudi vide boje je zato što vide svijetlost. ali to ne znači da je samo svijetlo crveno. To jest. ovisi potpuno o biću koje izvodi promatranje. dok postoje životinje koje su praktički slijepe ili imaju čak po 16 receptora za boju! Vidljivi spektar kod čovjeka nalazi se između 390 i 750 nm. odnosno. čunjića i štapića. već da ljudski mozak opremljen očima označavao to svijetlo kao crveno! Ili kako je Goethe to jednom rekao: „iako boja započinje u fizičkom svijetu.

što za razliku od optičkih varki koje uključuju samo ono što percipiraju oči. Ovdje mozak funkcionira tako da prepoznaje dvije različite boje. Štoviše. aplicirali bi te boje u sitnim točkicama jednu uz drugu – tako da bi se one izmiješale u promatračevu oku – kao impresija. zato jer se znanstvena grana koja proučava sposobnosti oka a time i percepciju boje. ne postoji. Ovo su samo neke od genijalnosti ljudskog bića i njegove sposobnosti apsorbiranja svijeta oko sebe.Iako boja u svom punom smislu. boja koju vidite mijenja se kako se odmičete. Ovo navedeno se odnosi na percepciju samih predmeta.mozak stavlja boje u kontekst. To postiže uočavanjem poznatih oblika i zaključivanjem u skladu s njima. Ovakvi fenomeni su poznati kao optičke varke ili optičke iluzije. Pioniri ove optičke varke koja se naziva optičko miješanje ipak su bili pointilisti čiji je slikarski pravac i dobio ime po tome što su slikali nanoseći ogroman broj malih obojenih točkica koje su vidljive ako se stoji dovoljno blizu slike. naziva optika. Dakle. naš mozak uvijek pokušava optičke podražaje (koji su zapravo skup boja) interpretirati kao smislene cjeline. Njegov primjer se odnosi na temperaturne razlike kod umakanja ruke prvo u toplu zatim u hladnu vodu. poništava ih i čini nevidljivima te ih zamjenjuje supstitucijom već poznate boje koja bi takva bila i fizičkim miješanjem tih dvaju boja. ali kako se odmičete od nje stapaju se i postaju nerazlučive. što se naziva haptična iluzija. na bilo koji način. Josef Albers u svojoj knjizi „Interaction of color“ ovaj fenomen uspoređuje s taktilnim osjećajima. Optičke iluzije varaju oko promatrača na način da nas navode da vidimo i čitamo drukčiju boju od one s kojom smo fizički suočeni. a u kontekstu boja mehanizam je u biti jako jednostavan . Naime. Ove varke zajedničkim nazivom označavamo kao perceptivne varke. kao fizikalna činjenica. jednostavno je! Mozak cijelo vrijeme poseže za referencama iz memorije kako bi lakše i uopće procesuirao i razumio informaciju koju su mu oči pružile. naravno. zelenu samu. Ljudi primaju toliko informacija na dnevnoj bazi a da uopće nisu svjesni kako i koliko savršen stroj njihovo . uključuje sve što percipiramo. Odličan je primjer i poznati Bezold efekt gdje se također pomoću osjetilne adaptacije kada se oko privikava na trenutačnu količinu svjetlosti boja može činiti svjetlijom ili tamnijom u odnosu na referentnu boju. Ove nevjerojatne funkcije mozga i oka lako je oprimjeriti činjenicom da će ljudsko oko prepoznati pravu boju objekta i ako je on na svijetlu i ako je u sjeni. Savršen primjer su slikari razdoblja impresionizma koji slikajući nikada nisu predstavili npr. postoje njeni fizički efekti. Umjesto da su mehanički miješali plavu i žutu. Ovdje čovjek hladnu vodu percipira kao toplu.

Stanek. U kontekstu boja informacije primamo u beskonačno mnogo nijansi. http://www.wikipedia. Zanimljiva je.Arnason. - 1972.H. Žalosno je što je jezik. Interaction of color. odnosno. Dakle sposobnost za primiti informaciju imamo. nomenklatura boja neadekvatna i nepotpuna jer u dnevnoj govornoj uporabi postoji samo 30ak naziva za boje. naravno. ali i uzvratiti ju nekim drugim osjetilnim organom isto upravljanim mozgom nemamo. Varaždin. tonova.askamathematician.tijelo zapravo jest.com/ http://en. činjenica što postoji postotak ljudi koji iako imaju savršen vid ne prepoznaju neke od optičkih iluzija i to iz. H.de/ http://www. Yale University press.org/wiki/Main_Page - . 2009. na primjer. Kontradiktorno. Povijest moderne umjetnosti. New Haven and London. kombinacija i odnosa. Literatura: - Josef Albers. još uvijek nepoznatog razloga.uni-bielefeld. Svijet optičke percepcije koliko god bio neistražen i različito funkcionalan kod različitih živih bića je fascinantan.