You are on page 1of 207

Dr.

Zijad ehi

U smrt za cara i domovinu!


Bosanci i Hercegovci u vojnoj organizaciji Habsburke
monarhije 1878-1918.

Knjiga predstavlja preraenu doktorsku disertaciju pod naslovom Bosanskohercegovaki


zemaljski pripadnici u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije 1878.-1918. godine odbranjenu
na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 19. aprila 2002. godine pred komisijom koju su sainjavali
akademik Devad Juzbai, prof. dr. Iljas Hadibegovi, prof. dr. Ibrahim Karabegovi i prof. dr.
Arnold Suppan. Primjedbe i sugestije lanova komisije korisno su mi posluile prilikom zavrne
redakcije knjige, na emu im se najtoplije zahvaljujem.
Zahvaljujem se osoblju arhivskih i bibliotekih ustanova u kojima sam prikupljao grau, a
posebno osoblju Dravnog arhiva odjeljenja Ratnog arhiva i Nacionalne biblioteke u Beu i
Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Knjiga je objavljena uz finansijsku podrku Fonda za izdavatvo Federalnog ministarstva
Bosne i Hercegovine, na emu se toplo zahvaljujem.

Sarajevo, 10. januar 2005.


Autor

Sadraj
Sadraj
Uvodna razmatranja
Glava I: Osmansko naslijee. Organizacija vojske i andarmerije u Bosanskom
ejaletu/vilajetu posljednjih decenija osmanske uprave
- Bosanski vilajet za vrijeme Velike istone krize (1875-1878)
- Okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine
Glava II: Bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici u vojnoj organizaciji
monarhije (1878-1914)

Habsburke

- Organizacija slube javne sigurnosti u Bosni i Hercegovini nakon okupacije


- Ni carevi ni sultanovi. Organizacija bosanskohercegovakih jedinica u okviru austrougarske
armije od uvoenja vojne obaveze u BiH 1881. do 1908. godine
- Budet za vojsku i andarmeriju
- Austrougarska vojska u Bosni i Hercegovini nakon okupacije
- Vojno duebrinitvo u bosanskohercegovakim jedinicama nakon uvoenja vojne obaveze u
BiH
- Djeaki vojni pensionat u Sarajevu (1878-1914)
- Bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije od
aneksije Bosne i Hercegovine 1908. do izbijanja Prvog svjetskog
rata 1914. godine
- Noveliranje Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu 1912. godine
- Vojno-politika kretanja u Bosni i Hercegovini za vrijeme Balkanske krize 1912/1913. godine
- Planovi vojnih institucija Monarhije o reorganizaciji bosanskohercegovakih jedinica 1912/1913.
godine
- Austrougarska armija pred Prvi svjetski rat
Glava III: Bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici u vojnoj organizaciji Habsburke
monarhije od Sarajevskog atentata do kraja 1916. godine
- Uvertira u rat. Prilike u BiH nakon atentata
- Sa hura u smrt za cara i domovinu!
- BiH kao neposredno ratno podruje
- Represivne mjere prema bosanskohercegovakim Srbima. Uzimanje talaca i internacije politiki
sumnjivog stanovnitva
- Ekspatrijacija i konfiskacija imovine bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika
- Plan o naseljavanju graninih oblasti
- Proglaenje svetog rata- dihada i njegove posljedice
- Ratna privreda. Zakon o ratnom podavanju
- Ratno zbrinjavanje. Zbrinjavanje ratnih izbjeglica i evakuiranog stanovnitva u Bosni i
Hercegovini 1914-1915. godine
- Na frontu
- Bosanskohercegovake jedinice u Prvom svjetskom ratu. Prilike u bosanskohercegovakim
jedinicama nakon mobilizacije 1914. godine
- Bosanskohercegovake jedinice na ratitima 1914. godine
- Sazivi i reparticije bosanskohercegovakih vojnih obveznika 1915. godine
- Ratne operacije 1915. godine
- Bosanskohercegovake jedinice na frontu 1915. godine
- Trea ratna godina, 1916.
3

- Sazivi i reparticije bosanskohercegovakih vojnih obveznika u toku 1916. godine


- Prilike u Bosni i Hercegovini 1916. godine
- Vojne operacije 1916. godine
- Italijanski front
- Istoni front
- Dobrovoljako pitanje
- Gubici bosanskohercegovakih jedinica prve dvije ratne godine
- Rezultati rata u 1916. godini
- ivot na frontu
- Zbrinjavanje bosanskohercegovakih ratnih vojnih invalida 1914-1916. godine
- Zbrinjavanje porodica mobilisanih vojnih obveznika
Glava IV: etvrta i peta ratna godina 1917/1918.
- Prilike u Monarhiji 1917. godine
- Sazivi i reparticije bosanskohercegovakih vojnih obveznika 1917. godine
- Prilike u pozadini 1917. godine
- Problemi ishrane stanovnitva
- Vojna disciplina i moralno-politika podobnost faktor stabilnosti armije
- Frontovi 1917. godine
- Istoni front
- Ialijanski front
- Zbrinjavanje ratnih vojnih invalida 1917. godine
- Posljednja ratna godina 1918.
- Situacija u Monarhiji 1918. godine
- Povratak ratnih zarobljenika sa Istonog fronta
- Unutranji front. Pobune, dezerterstvo, nemiri u pozadini........
- Nevolje vojnika na frontu 1918.
- Smrt Dvostrukog orla
- Vojni potencijali Bosne i Hercegovine angairani u Prvom svjetskom ratu 1914-1918. godine
Zakljuak
Zusammenfassung
Prilozi
Prilog I: Sanacija i novouspostava bosanskohercegovakih jedinica po Vojnom zakonu 1912.
godine
Prilog II: Pregled mobilizacije interniranih vojnih obveznika u Aradu
Prilog III: Bosanskohercegovaki vojni potencijali angairani u Prvom svjetskom ratu (1914-1918);
podaci po srezovima i gradovima
Prilog IV: Pregled mobilizacija bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u Prvom svjetskom
ratu
Prilog V: Bosanskohercegovaki ratni vojni invalidi u Prvom svjetskom ratu (1914-1918), podaci
po srezovima i gradovima
Prilog VI: Gubici bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika 1914-1918.; popis po srezovima i
gradovima
Prilog VII: Odlikovanja bosanskohercegovakih jedinica; popis po jedinicama
Prilog VIII: Bosanskohercegovaki vojnici - nosioci zlatne medalje za hrabrost 1914-1918.
- Izvori i literatura
- Registar linih imena i geografskih pojmova
4

UVODNA RAZMATRANJA
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, vojni i politiki faktori Habsburke
monarhije poduzeli su brojne mjere da je integriraju u svoj dravni sistem. Vano mjesto u tim
nastojanjima imalo je ukljuenje bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u vojnu
organizaciju Monarhije, to je imalo znaajne posljedice za drutvenu, politiku, kulturnu i
privrednu komponentu razvoja Bosne i Hercegovine u austrougarskoj epohi (1878-1918).
U bosanskohercegovakoj i stranoj historiografiji nema djela u kojima se u cjelini razmatra
uloga i status bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u vojnoj organizaciji Habsburke
monarhije (1878-1918). Iako je literatura koja obuhvata problematiku vojne organizacije AustroUgarske brojna, uloga bh. zemaljskih pripadnika promatrana je u njoj samo fragmentarno, u okviru
ukupne organizacije vojne sile Monarhije i njene dopune;1 izuavanja pojedinih aspekata vojnog
sistema, provizornog Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu 1881., uvoenja vojne obaveze i
izbijanja ustanka u Hercegovini 1882.;2 razmatranja pravnog poloaja Bosne i Hercegovine i statusa
njenih zemaljskih pripadnika;3 politikih kretanja u vrijeme Aneksione krize 1908/09.,4 Balkanskih
ratova 1912/13.;5 noveliranja Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu 1912.;6 privrednih i
politikih kretanja u Bosni i Hercegovini u toku Prvog svjetskog rata (1914-1918);7 fenomena gladi
u toku rata;8 uea vojnika sa junoslavenskog prostora na frontu u okviru austrougarske armije i
njihovoj moralnoj i politikoj lojalnosti Monarhiji u Prvom svjetskom ratu;9 problema dezerterstva i
1

Ferdinand Schmid, Das Heeresrecht der sterreichisch-ungarischen Monarchie, Wien-Leipzig 1903; Karl
Glckmann, K.u.k. Heer, 12. Ausgabe, Wien 1911.; Anton Wagner, Die k.(u.)k. Arme-Gliederung und
Aufgabenstellung 1866. bis 1914., u: Die Habsburger Monarchie, V, Das Bewafnete Macht, Wien, 1987.
2
Hamdija Kapidi, Hercegovaki ustanak 1882., Sarajevo, 1958.; Nauni skup 100 godina ustanka u Hercegovini
1882. godine (Sarajevo, 21-22. X 1982.), ANUBiH, Posebna izdanja, Knjiga LXIV, Odjeljenje drutvenih nauka,
Knjiga 11, Sarajevo 1983.; Tomislav Kraljai, Mjere Kalajevog reima na pacifikaciji ustanike oblasti, 33-45;
Karl Kaser, Der Aufstand in der Herzegovina im Jahre 1882. im Rahmen der Aufstandsbewegungen im
Neunzehnten Jahrhundert. Die Frage nach seiner Qualitt, 89-103; ore Miki, Prilike u Bosanskoj krajini uoi i
u vrijeme hercegovakog ustanka 1882. godine, 103-115; Galib ljivo, Sprovoenje zakona o vojnoj obavezi u
Banjalukom i Bihakom okrugu 1881-1882. godine, 115-127.
3
Ferdinand Schmid, Bosnien und der Herzegovina unter der Verwaltung sterreich-Ungarns, Leipzig, 1914.; Hans
Schneller, Die Statsrechtliche Stellung von Bosnien und der Herzegowina, Leipzig, 1892.
4
Nauni skup posveen 80. godinjici aneksije Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 21. i 22. novembra 1988.), Sarajevo
1991., referati i saopenja: Milorad Ekmei, Aneksija Bosne i Hercegovine 1908. i istorijske posljedice, 9-33;
Devad Juzbai, Aneksija i stavovi austrougarskih vojnih krugova prema upravljanju Bosnom i Hercegovinom, 3483; Horst Haselsteiner, Politische und Militrische berlegungen zur Haltung sterreich-Ungarns gegenber
Bosnien und der Herzegowina 1908./1909., 84-103.
5
Milorad Ekmei, Uticaj balkanskih ratova na drutvo u Bosni i Hercegovini, Marksistika misao, 4/1985., 137-158;
Prvi balkanski rat, izdanje Vojno-istorijskog instituta, knj. I, Beograd, 1959.; Hamdija Kapidi, Skadarska kriza i
uvoenje vanrednih mjera u Bosni i Hercegovini, Godinjak Drutva istoriara BiH, XII, Sarajevo, 1962.
6
Das Wehrgesetz fr Bosnien und Herzegovina. Erlutert von Oberst Karl Czapp, Wien, 1912.
7
Hamdija Kapidi, Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave, lanci i rasprave, Sarajevo, 1968.; Luka
akovi, Poloaj Bosne i Hercegovine u austrougarskim koncepcijama rjeenja jugoslovenskog pitanja 1914.-1918.,
Tuzla 1981.; Milorad Ekmei, Ratni ciljevi Srbije 1914., Beograd, 1974.; Enver Redi, Bosansko-hercegovake
jedinice austrougarske vojske u prvom svjetskom ratu, Vojno-istorijski glasnik VII, 3, Beograd, 1991., 192-206;
Zbornik radova s meunarodnog skupa: Veleizdajniki proces u Banjaluci 1915.-1916., odranog 25-27. septembra
1986. godine u Banjoj Luci, Institut za istoriju, Banja Luka, 1987., referati i saopenja: Vasa ubrilovi,
Razmiljanja o veleizdajnikim procesima u Bosni i Hercegovini za vrijeme prvog svetskog rata, 1-13; Milorad
Ekmei, alosna batina iz godine 1914. (Politike namjere sudskih procesa u Bosni i Hercegovini za vrijeme
prvog svjetskog rata), 13-43; Radovan Samardi, Austro-Ugarska i jugoslovensko pitanje, 43-51. ore Miki,
Veleizdajniki procesi u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini 51-83; Galib ljivo, Raspoloenje naroda
Bosne i Hercegovine prema austrougarskoj politici i austrougarske politike protivmjere, 117-145; Horst
Haselsteiner, Prozess Banja Luka 1916: Das Militrgutachten, 145-155;
8
Ottokar von Landwer, Hunger, Zrich-Leipzig-Wien, 1931.
9
Reinhardt Eugen Bsch, Die Haltung des sdslawischer Soldaten des -u. Heeres im Ersten Weltkrieg, Wien, 1971.

prilika u Bosni i Hercegovini sa stanovita javne sigurnosti;10 asistencija bosanskohercegovakih


jedinica na suzbijanju pobuna i nemira u Monarhiji;11 traganja za faktorima koji su utjecali na
raspad Monarhije 1918.;12 kao i analiza gubitaka u toku Prvog svjetskog rata.13
U nekoliko djela razmatrano je uee bosanskohercegovakih vojnih jedinica u pojedinim
vojnim operacijama,14 a u veoj mjeri tematika je zastupljena u publicistici.15
U vie neobjavljenih doktorskih radnji odbranjenih na Bekom univerzitetu, u irem su
kontekstu su promatrani pojedini aspekti vojne historije Monarhije, u kojima je dijelom osvijetljena
i uloga bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika.16
10

11

12

13

14

15

16

Richard Plaschka, Horst Haselsteiner, Arnold Suppan, Innere Front. Militrasistenz, Widerstand und Umsturz in der
Donaumonarchie 1918., Bd I-II, Wien, 1974.
Bogumil Hrabak, Predavanje Bosanaca iz austro-ugarske vojske na istonom ratitu 1914-1917, Istorijski zbornik,
Banjaluka, 1985.; Isti, Dezerterstvo i zeleni kadar, Novi Sad, 1982.
Nauni skup u povodu 50-te godinjice raspada Austro-Ugarske Monarhije i stvaranja jugoslovenske drave, JAZU,
Zagreb, 1969; referati i saopenja: Ferdo ulinovi, Raspad Austro-Ugarske i postanak jugoslavenske zajednike
drave 17-59; Vasa ubrilovi, Istorijski osnovi postanka Jugoslavije 1918., 59-101; Dragovan epi, Politika
ruenja Austro-Ugarske i juni Slaveni 109-130:
Wilhelm Winkler, Der Anteil der nichtdeutschen Volksstmme an der u. Wehrmacht, Wien 1919; Isti,
Berufsstatistik der Kriegstoten der -u. Monarchie, Wien 1919; Isti, Die Totenverluste .-u. Heeres nach
Nationalitten, Wien, 1921.
Odreene podatke i ocjene o vojnim operacijama bosanskohercegovakih jedinica kao i o stanju u njima na koncu
rata sadri sedmotomni zbornik sterreich-Ungarns letztes Kriegs 1914.-1918., objavljen od 1931. do 1938. godine
pod urednitvom direktora bekog Ratnog arhiva Glaisa von Horstenaua.
Pero Blakovi, Sa Bonjacima u svetskom ratu, Beograd, 1939; Isti, Trea b-h regimenta, Budapest, 1917; Fritz
Hans, Bosniak, Waldhofen a. d. Ubbs 1931.; Die Eisern Bosniaken, Kameradschafts-Verband des Regiment, Wien,
1931.; Oskar Brendl, Die Erstrmung des M. Melleta 7. juni 1916., Wien, 1934.; Sigismund Gandini, Das bosnischhercegowinische Infanterie-Regiment Nr 2 im Weltkrieg 1914. bis 1918., Wien, 1968.; Ingomar Pust, Die Steinerne
Front. Auf der Spuren des Gebirgskrieges in den Julische Alpen, Von Isonzo zur Piave, Graz, 1980.; Werner
Schachinger, Die Bosniaken kommen, Elittentruppen der K.u.K. Monarchie, 1879.-1918., Graz, 1989.
Ferdinand Ks, Versuchs einer zusamengefassten Darstellung der Ttigkeit des sterreichisch-ungarisches
Generalstabes in der Zeit von 1906. bis 1914. Unter besonderer Berksichtigung der Aufmarschplanungen und
Mobilmachung, Wien 1962.; Franz Weinwurm, FZM Oskar Potiorek, Leben und Wirken als Chef der
Landesregierung fr Bosnien und der Herzegowina in Sarajevo 1911. 1914., Wien, 1964.; Inge Przybilowszki, Die
Rckfhrung der sterreich-ungarischen Kriegsgefangenen aus dem Osten in der letzten Monaten der k. u. k.
Monarchie, Wien, 1965; Signe Klein, Freiherr Sarkoti von Loven, Die Zeit seiner Verwaltung in BosnienHerzegovina von 1914. bis 1918., Wien, 1969.; Rudolf Hecht Fragen zur Heresergnzung der gesamten
Bewafnetenmacht. sterreich-Ungarns whrend des ersten Weltkrieges. Dissertation zur Erlangung des
Doktorgrades, Wien 1969.; Arnold Suppan, Organisation und Einstze. Militrischer Assistenzen in sterreichUngarn im Jahre 1918. Dissertation zur Erlangung des Doktorgrades, Universitt Wien, 1969.

Znaajne injenice sadrane su u nekoliko zbirki publiciranih izvora, u kojima dominira pravni
aspekt, mjerodavan za vojne snage Monarhije i njihovu organizaciju.17
Pored literature, u obradi problematike je koritena obimna arhivska graa razvrstana u
brojnim fondovima Ratnog arhiva u Beu, koja sadri podatke relevantne za prouavanje uloge
bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u vojnoj organizaciji Monarhije, u vremenskom
okviru od uvoenja vojne obaveze u BiH 1881. do konca Prvog svjetskog rata 1918. godine. Graa
Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, mada nepotpuna, takoer je omoguila da se analiziraju
brojni aspekti vojne historije vezani za ulogu bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u
Prvom svjetskom ratu, i da se smjeste u iri kontekst ratnih zbivanja na jugoslavenskom i
evropskom prostoru.
Cilj istraivanja teme je da se rekonstruira i odredi mjesto i uloga bosanskohercegovakih
zemaljskih pripadnika u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije. Tema, koja obuhvata vremenski
okvir od okupacije Bosne i Hercegovine 1878. do konca Prvog svjetskog rata 1918. godine, je
vieslojna i zahvata razliite aspekte u irini historijske pojave vojske vojni, pravni i politiki, kao
i druge relevantne faktore vojne historije finansije, privredu, tehniku, duebrinitvo, medicinu
itd.
Sloenost problematike i obim arhivskih istraivanja, uvjetovali su primjenu tematskog
principa obrade raspoloive grae, koji se, na osnovu sagledavanja pojedinih aspekata i njihove
uzrono-posljedine veze, pokazao pogodnijim za dobivanje zaokruene cjeline.
Iako dominira vojni aspekt, dosta panje je posveeno i ostalim relevantnim faktorima vojne
historije, koji predstavljaju bitnu komponentu za sagledavanje razmatrane problematike.
Knjiga je koncipirana iz nekoliko tematskih cjelina: predgovora, uvodne studije i tri glave
sa vie poglavlja.
U predgovoru je ukazano na znaaj i dosadanja dostignua historiografije u izuavanju
teme, metodoloke principe i strukturu rada.
U uvodnom dijelu Organizacija vojske i policije u Bosanskom ejaletu/ vilajetu posljednjih
decenija osmanske uprave, u sreditu razmatranja su mjesto i uloga bosanskohercegovakih vojnih
obveznika u vojnoj organizaciji Osmanskog carstva posljednjih decenija uprave u Bosanskom
ejaletu/vilajetu. Posebna panja je posveena specifinostima u vojnoj organizaciji, koje su kasnije
nale odraza u vojnom zakonodavstvu Monarhije i tretmanu bosanskohercegovakih zemaljskih
pripadnika, nakon dolaska Bosne i Hercegovine pod njenu upravu i ukljuenja u njenu vojnu
organizaciju. Pri tome se, prije svega, ima u vidu postupanje prema muslimanskim vojnicima, nain
odijevanja, pogodnosti u vrenju slube (institucija zastupanja - bedelija, bedluk) i specifine
odredbe Krivinog vojnog zakona za bosanskohercegovake vojne obveznike.
Druga glava Ni sultanovi, ni carevi! Bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici u vojnoj
organizaciji Habsburke monarhije 1878-1914. predstavlja sadrajnu cjelinu u kojoj se razmatra
problematika inkorporiranja bosanskohercegovakih vojnih snaga u austrougarsku armiju. Posebna
panja posveena je pravnom aspektu, organizacijskoj izgradnji bosanskohercegovakih jedinica,
kao i politikim odnosima i njihovom utjecaju na dinamiku promjena. U sreditu razmatranja su
promjene u organizaciji bosanskohercegovakih jedinica, kao i zakonske, materijalne i politike
pretpostavke, ime se uloga bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika sagledavala u
kompleksu ratnih priprema vojnih snaga Monarhije.
Sagledavanje problematike ratnih zbivanja od 1914. do 1918. godine obuhvata vei dio rada
i ine ga dvije glave sa po vie kraih poglavlja.
U treoj glavi Bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici u vojnoj organizaciji Habsburke
monarhije od Sarajevskog atentata 28. juna 1914. do kraja 1916., radi dobijanja cjelovite slike
17

Provisorische Wehrgesetz fr Bosnien und Hercegovina, Wien 1881; Militr-Normalien-Register fr bosnischhercegovinische Behrden, Sarajevo 1889.; Arme-Verordnungs-Blatt 1882-1918., Wien 1883-1918.;
Schematismus fr K.u.k. Heer und Kriegsmarine, 1882-1918., Wien 1883-1918.; Bericht ber die Verwaltung
Bosnien und der Hercegowina 1906-1914/16., Wien 1907-1917.; Zbornik zakona i naredbi za Bosnu i Hercegovinu
1881-1918., Sarajevo 1881-1918.

profila bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika i njihove uloge u vojnoj organizaciji


Habsburke monarhije, sagledan je njihov vojni, moralni, socijalni i politiki profil, kao i uvjeti u
sredini u kojoj su djelovali. Znaajna panja je posveena zbivanjima u pozadini, koja su se
direktno reflektirala na prilike na frontu. U sagledavanju zbivanja u toku Prvog svjetskog rata
dominira vojni aspekt. Posebna panja je posveena sazivima odreenih kategorija vojnih
obveznika i reparticiji sazvanih, jer se na osnovu tih podataka mogu izvui znaajni zakljuci o
njihovom angairanju i ulozi tokom rata.
U etvrtoj glavi etvrta i peta ratna godina, 1917/1918., najvei dio razmatranja posveen
je prilikama u pozadini, stanju vojske na frontu kao i ostalim elementima koji su utjecali na raspad
austrougarske armije. Svi relevantni vojni faktori uklopljeni su u iri historijski kompleks zbivanja
u okviru Monarhije, ime se dobila zaokruena sadrajna cjelina.
Kad je rije o ocjeni oruanih formacija u ratu ili gubicima, u istraivanjima te problematike
najznaajniju ulogu ima statistika. Kritiko vrednovanje postojee literature, kao i istraivanje nove
arhivske grae u cilju pribavljanja relevantne dokumentacije razliite provenijencije, omoguilo je
izvoenje ubjedljivih zakljuaka utemeljenih na provjerenim injenicama, ime se dobila objektivna
slika uloge i mjesta bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u vojnoj organizaciji Habsburke
monarhije.
Analize vrene na osnovu zvaninih statistikih podataka omoguile su da se otklone
historiografski stereotipi vezani za problematiku uloge bh. zemaljskih pripadnika u vojnoj
organizaciji Habsburke monarhije u toku Prvog svjetskog rata, koji su bili podreeni politikim
potrebama ili su iz istog razloga bili marginalizirani ili preuivani. Time je bilo mogue dobiti
zaokruen profil bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika i na osnovu provjerenih injenica
definirati njihovu ulogu i odrediti mjesto u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije.

Glava I
Osmansko naslijee. Organizacija vojske i andarmerije u Bosanskom ejaletu/vilajetu
posljednjih decenija osmanske uprave

Organizacija osmanske vojske


Tokom reformnog perioda (doba Tanzimata) u Osmanskom su carstvu poduzeti napori da se
izvre temeljite promjene u dravnom, vojnom i administrativnom ureenju. Neuspjesi u sukobima
sa vodeim evropskim silama naveli su sultana i vojne strukture Carstva da provedu reformu vojnih
snaga u smislu njihove organizacije po uzoru na evropske armije. Nakon ukidanja jeniara
pristupilo se stvaranju regularne vojske koja je obrazovana od pripadnika postojeih vojnih redova
ili od dobrovoljaca.18
Kopnene vojne snage Osmanskog carstva dijelile su se na aktivnu vojsku (nizam), rezervnu
vojsku (redifu) i teritorijalnu odbranu (mustahfizi), zatim milicije i neregularne trupe te vojne
snage vazalnih kneevina i oblasti.19
Regrutni sistem uvodi se izmeu 1839. i 1844. godine, a temeljio se na odredbama
Hatierifa od Gllhane. Do donoenja Hattihumajuna 1856. godine, vojna obaveza je obuhvatala
samo muslimane, mada je trebalo ukljuiti sve graane bez obzira na vjersku i etniku pripadnost.20
Uvoenjem regularne vojske ukinute su sve ranije vojne formacije koje su sluile kao martolosi,
derbendije, vojnuci i slino. Porta je nastojala da izbjegne i ukljuenje nemuslimanskog
stanovnitva i da vojnu obavezu zamijeni uvoenjem vojnog poreza. U vezi s tim, ukinut je hara
(dizija) i uveden vojni porez (vojnica).
Rok sluenja u osmanskoj vojsci je trajao ukupno dvanaest godina, od toga u regularnoj
vojsci pet i u rezervi sedam. Regrutna obaveza je poinjala sa dvadeset godina starosti i trajala je
narednih 12 godina. Nakon toga, vojni obveznici su upisivani u mustahfize (teritorijalnu odbranu)
do navrenih 40 godina.
Regrutacija je vrena jednom godinje, a provodila ju je regrutska komisija koju su inili
jedan vii oficir, ljekar, imam i sekretar komisije. Komisija je imala odreen teritorij koji je
obilazila i vrila odabir vojnih obveznika. Proces regrutiranja je vren prema evropskom modelu,
uz izvlaenje kartica. Prema osmanskom Vojnom zakonu, vojne slube su bili osloboeni
stanovnici prijestolnice, ulema, profesori vjerskih kola i studenti medicinske akademije, uenici
medrese i jedini sinovi roditelja nesposobnih za rad. Dravni inovnici su bez obzira na njihov rang
bili obavezni izvriti vojnu slubu lino ili putem zamjenika, uz plaanje takse (bedelija - bedluk).
Osobe koje su oslobaane sluenja u nizamu upisivane su u redifu.21
Osmanski vojnici nosili su svijetloplave bluze sa crvenim opivom, svijetloplave dempere i
svijetloplave turske hlae, crne kone uprtae, crvene vunene pojaseve, tamnoplave mantile,
kundure prirodne boje i gamae. Osim toga, u obzir je dolazio braon ili sivi mantil, a na marevima
i na terenu, umjesto kundura, vojnici su nosili opanke. Oficiri su nosili duge plave injele prema
evropskom uzoru, sa jednim redom dugmadi. Svaki vojnik je na opasau nosio dvije fieklije, ranac
od crne koe, vreu za hljeb, veliku uturu i areni vuneni pokriva prikopan na ranac.22
Bosanski ejalet/vilajet je spadao meu pokrajine koje su odbijale regrutaciju u redovnu
vojsku. Tu je i uinjen izuzetak pa je do 1850. zadrana spahijska vojska. Vojnom intervencijom
Omer-pae Latasa 1850-52. je definitivno ukinut spahijski sistem. Poetkom oktobra 1850. godine
izvrena je djelimina regrutacija bosanskohercegovakih vojnih obveznika, koja je nastavljena uz
18

Ahmed S. Alii, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna
izdanja, XI, Sarajevo, 1983., 151-152.
19
E. B., Die Wehrkraft des osmanischen Reiches und seiner Vasalenstaaten Egypten, Tunis und Tripolis, Wien, 1871.,
1.
20
Ibrahim Tepi, Osmanska vojska i policija u bosanskom vilajetu od 50-ih do 70-ih godina XIX vijeka, GDI BiH,
Sarajevo, 1986., 93.
21
E. B., Wehrkraft ..., 2, 25, 39.
22
Ibidem, 13-15.

oruane otpore, koje je Omer-paa morao slamati oruanom silom. Uspjesi na bojnom polju nisu
zavrili prihvatanjem regrutacije, iako je on dao privilegije bosanskim regrutima da ne slue izvan
mjesta u kojima su regrutirani.
Trebalo je da proe punih trinaest godina da se bosanskohercegovaki stanovnici ponovo
regrutiraju, a za to je vrijeme u pokrajini bila rasporeena vojska iz drugih dijelova Carstva. Ipak,
bosanskohercegovaki muslimani su davali odreeni broj vojnika iz rezervnog sastava, a takoer
su formirane neregularne ete, tzv. baibozuke. 23
Svi pokuaji i najavljivane rasprave o uvoenju regularne vojske u Bosanskom ejaletu nisu
sve do 1863. dali rezultate. Tada je sultan Abdulaziz dao Devdet-efendiji neogranien mandat da
provede organizaciju vojske po uzoru na ostale pokrajine, imenujui ga kadiaskerom (vrhovnim
vojnim sudijom) i uputivi ga u Bosnu u svojstvu inspektora (mufetia). Njegovim dolaskom pitanje
regrutacije je ponovo postalo aktuelno. Budui da su muslimani i ranije odbijali da slue izvan
granica Bosne, Devdet-efendija je dobio instrukcije da u Bosni pokua obrazovati lokalnu vojsku.
Na sjednicama osamnaest bosanskih prvaka odranim u toku marta i aprila 1864.
obrazovano je privremeno vijee, koje je, nakon dvadesetetiri dana rada, Devdet-efendiji predalo
zakljuke pod kojim uvjetima prihvataju regrutaciju.24
Nakon postignutog dogovora o uvoenju redovne vojne slube, Devdet-efendija je poduzeo
mjere da sa odlukama upozna narod, pa je koristio ulemu da u narodu i tokom molitvi agituje
prihvatanje regularne vojske. Smatrajui da na bosanske mladie poseban utjecaj imaju djevojke, on
je koristio nova vojnika odijela koja su bila zelene boje jer bosanski muslimani vole zelenu boju
pa je sa vojnicima obuenim u ovakva odijela marirao gradom. O tome djevojke poinju da pjevaju
pjesme i tako oduevljavaju sve mladie koji se sve vie javljaju u vojsku.25
Devdet-efendija je sa bosanskim prvacima postigao dogovor da se zavede regularna vojska,
da se u nahijama i kazama u sandacima Hercegovina i Novi Pazar, na granici prema Crnoj Gori
oformi vojna krajina, da se redovna vojska mobilizira erijatskom kurom (izvlaenjem brojeva), da
se za starjeine bosanske vojske u prvoj godini postave sinovi domaih aga i begova, jer su bosanski
muslimani zazirali od stranaca, a za naredne godine je najavljena primjena Zakona o komandnom
kadru u vojsci u Bosni.26 Po dogovoru je trebalo biti regrutovano izmeu 3000-4000 vojnika, koji bi
bili rasporeeni u Sarajevu, Travniku i Banjoj Luci. Porta je pristala na djeliminu regrutaciju, na
formiranje dva pjeadijska puka i jednog konjikog eskadrona. Usto, saglasila se da vojni rok
sluenja u redovnoj vojsci traje tri godine, a u rezervi devet godina, da upotreba vojnika bude
ograniena samo na teritorij na kome su regrutirani, i da polovina oficira bude iz reda Osmanlija, a
polovina iz reda domaeg muslimanskog stanovnitva. Nakon regrutacije, viak regruta je trebao
biti upisan u domau miliciju.27 Ovakva organizacija regrutiranja zadrala se narednih desetak
godina.
Institucija vojne zamjene (bedelija, bedluk) predviena u osmanskom Vojnom zakonu,
uvedena je i u Bosanskom vilajetu. Zamjenici koji su angaovani, su morali biti sposobni za vojnu
23

Baibozuk (tur. baibozuk - lude glave) su osmanske neregularne konjike i pjeadijske ete koje se prvi put
pojavljuju u vrijeme Krimskog rata 1853. Nisu primali plau ni nosili uniforme. inili su ih najveim dijelom
Arbanasi, Kurdi i erkezi. To su hrabre ali neposlune ete poznate zbog okrutnosti u borbi i pljakanju i nasilju nad
stanovnitvom, Opa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, tom I, Zagreb, 1977., 442.
24
A. S. Alii, Ureenje , 154; Hamdija Kreevljakovi, Devdet-paina pisma o Bosni i Hercegovini iz 1864.
godine, Islamska dionika tamparija, Sarajevo 1932., 17.
25
Jozef Koetschet, Die Erste Assentierung in Bosnien vor der Occupation, Bosnische Post, Nr 166, 5. august 1898., 3.
Slina su i zapaanja francuskog putopisca Richarda Erka, koji je 1846. zabiljeio da su mlade spahije i kada nisu
bili u slubi, u uniformama na konjima esto dolazili pod prozore djevojaka, u nadi da e im se tako vie svidjeti.
(H. Kapidi, Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine u XIX vijeku, Graa, Nauno drutvo NR BiH, knj. III,
Odjeljenje istorisko-filolokih nauka, knj. 1, Sarajevo, 1956., 43).
26
A. S. A l i i , Ureenje,155.
27
I. Tepi, Osmanska vojska 101. U svojim pismima o Bosni 1864. Devdet-paa navodi da je bio postignut dogovor
o formiranju dva puka sa 4-5.000 vojnika, koji su trebali da budu rasadnik budue bosanske vojske. (Hamdija
Kreevljakovi, Devdet-paina pisma, 35). Devdet-paa se zadrao u Sarajevu sve do dolaska carske zastave i
njene predaje bosanskim pukovima. Za tu sveanost, vojnici su danima uvjebavali bosanski mar Hajde, hajde
pod barjak (Ibidem, 36).

10

slubu, to je u svakom kadiluku potvrivao vojni ljekar i izdavao za to svjedoanstvo. Ono se


prilagalo dvjema potvrdama (mazbatama) koje je izdavala regrutna komisija, od kojih je jedna
davana oficiru koji vodi regrutaciju u ime vojnog okruga, bataljona ili puka, a druga se neposredno
potom slala na sjedite vojnog okruga. Zamjenici, kada dou u komandu vojnog okruga, puka ili
bataljona ponovo su bili pregledani, a ukoliko bi se naao neki od njih nesposoban za vojnu slubu,
vojni ljekar koji ga je pregledao i regrutna komisija bi bili kanjeni.28
Kao to se zamjenik upuivao u sjedite vojnog okruga, puka ili bataljona, isto tako je novac
koji daje zamijenjeni upuivan seraskeru, kako je to regulisano u Vojnom zakonu o novanoj
zamjeni.29
Novac koji pripada zamjeniku, nije mu odmah predavan, nego je radi sigurnosti poslat puku
ili bataljonu u kojem je zamjenik trebao stupiti u slubu. Novac je polagan u bataljonsku kasu, a
zamjeniku je izdavana potvrda u kojoj je naveden primitak novca, o kojem se iznosu radi te da e se
svake godine zamjeniku davati po jedna petina iznosa svaki put uz priznanicu da je taj novac
primio. Novac koji se nalazio u bataljonskim kasama bio je pod jamstvom i odgovornosti
bataljonskih oficira i davan je uz kamatu u korist zamjenika. Ta im je kamata isplaivana nakon
isteka slube.30
Zakon o novanoj zamjeni je precizirao i ujednaio iznos sume koja se isplaivala
zamjeniku, tako da je za svakog regruta plaano po 50 zlatnika ili 250 srebrenjaka. U Vojnom
savjetu se moglo odluiti da se ta suma povea ili umanji.31
Uvoenjem nizama u Bosanskom ejaletu 1864., ukazala se potreba za kolovanjem oficira iz
reda domaeg stanovnitva. Devet godina kasnije, 19. septembra 1873., u Sarajevu je otvorena
Vojna pripremna kola (Mektebi idadijje), uz koju je bio smjeten i internat.32
Prema nastavnom planu, u koli su se uili arapski, turski, perzijski i francuski jezik,
geografija i historija, fizika, matematika, crtanje, krasnopis i gimnastika. Francuski jezik uio se od
drugog, a fizika od treeg razreda. U prvi razred vojne kole se mogao upisati svaki svreni uenik
rudije, ali i drugi uenici koji bi poloili prijemni ispit iz arapske gramatike i sintakse, persijskog
jezika i turskog pravopisa. Nisu smjeli biti mlai od 12, niti stariji od 15 godina. Pored toga,
kandidat je morao dostaviti uvjerenje od vojnog ljekara da je zdravstveno sposoban i da je bez
ikakvog tjelesnog nedostatka.33
U reformnom periodu u Osmanskom carstvu je posveena znaajna panja modernizaciji
slube javne sigurnosti. O odravanju javnog reda i mira i za podrku upravnim organima u zemlji,
starao se zaptijski puk (Bosna Zapti Alaj), sastavljen od sedam tabora (bataljona), ukupno 3.091
zaptije.34 Ovaj puk je imao tapsku stanicu u Sarajevu, a na njegovom elu nalazio se alaj-beg
(pukovnik). Njegov zamjenik bio je komandant prvog tabora. Osim toga, alaj-beg je na
neposrednom raspolaganju imao jednog vojnog inovnika.35 U svakom sandaku bio je rasporeen
po jedan tabor, koji se nalazio pod komandom bimbae. Tabori su se dijelili na buljuke (ete), a
buljuci na takume (odjeljenja).36 Vrijeme sluenja u zaptijskom puku trajalo je dvije godine i oni
koji su stupali u slubu nisu je mogli napustiti prije isteka tog roka.37
Ljudstvo koje je stupalo u andarmerijsku slubu nije moglo biti starije od pedeset niti
mlae od dvadeset i jedne godine.38 Morali su biti dobrog vladanja i vrstog karaktera, kao i bez
tjelesnih nedostataka koji bi im smetali u vrenju slube. U zaptijsku slubu niko nije mogao stupiti
28

Zakon o onima na koje kocka padne, pa hoe da za sebe zamjenika daju, Bosna , br. 168 - 169, 18. i 30. august
1869., 6.
29
Ibidem, 7.
30
Ibidem, 9-10.
31
Ibidem, 14.
32
H. Kreevljakovi, Pripremna vojna kola u Sarajevu 1872-1878., Novi Behar, Sarajevo, 1937., 303.
33
Hajrudin uri, Muslimansko kolstvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1983., 167-169.
34
Geschichte der Sicherheitstruppe und der fentliche Sicherheit in Bosnien und der Hercegovina 1878.-1898., Wien,
1898., 3.
35
Notizen ber die politischen Verhltnisse in Bosnien und der Herzegowina ende Juni 1878., Wien 1878., 31.
36
Zakon o andarmeriji, Bosna, 5. i 19. Julija 1869., 2, lan 3 i 4.
37
Ibidem, lan 8
38
Ibidem, lan 9.

11

bez obavljenog ljekarskog pregleda i dok ne da za sebe jemca. Kol-veili (vekili), buljuk-age i
njihovi pomonici morali su biti vojno osposobljeni, pismeni i lieni svih osobina protivnih
inovnikoj slubi. Nakon trideset godina slube, zaptije su dobijale penziju. U sluaju da zaptija
pogine u toku slube, porodica je dobijala polovinu njegove plate.39
Rat protiv Srbije i Crne Gore, otpor dijela stanovnitva ulasku austrougarskih trupa i
konano stupanje Bosne i Hercegovine pod austrougarsku upravu imali su za posljedicu raspad
zaptijskog puka.

Bosanski vilajet u vrijeme Velike istone krize (1875-1878)


Ustanak koji je 1875. izbio u Bosanskom vilajetu imao je socijalnu osnovu, ali ga je
podsticalo sitno domae kransko sveenstvo, kao i bogati seljaci krani. Neposredan povod za
ustanak bio je razrez poreza i ubiranje desetine za nerodnu 1874. godinu. U cijelom vilajetu
zavladali su neredi i velika nesigurnost. Ustanak se iz Nevesinja prenio na vei dio istone i june
Hercegovine, a zatim proirio na podruje sjeverne Bosne oko Kostajnice, Prijedora i Gradike.40
Kad je izbio ustanak, saziv redife se ograniio na 8 bataljona sa oko 6000 vojnika, ali ove
trupe nisu bile dovoljne za potrebe posada u Sarajevu, Banjoj Luci, Bihau, Derventi, Travniku,
Livnu, Pruscu, Kulen Vakufu i Kladui. Na znaaju je dobila i organizacija neregularnih eta,
baibozuka. Ukupne snage angaovane u Bosanskom vilajetu inili su jedan bataljon nizam-lovaca
sa 700 vojnika, 8 bataljona redife sa oko 6000 vojnika, 2 eskadrona konjice sa 300 konjanika,
baibozuk sa oko 3000 osoba, 8 baterija artiljerije i nekoliko eta zaptija, to je ukupno oko 10000
osoba.41 Budui da su one bile nedovoljne, angaovane su vojne snage iz drugih dijelova Carstva,
dostigavi 1876. snagu od 54 bataljona.42
Ustanak u Hercegovini i Bosni je zahtijevao poveano angairanje bosanskohercegovakog
stanovnitva. Za ratne potrebe vojske je raspisan opi ratni porez u novcu ili u naturi. Pokrenuta je
akcija za sakupljanje svega neophodnog za vojsku, poevi od odjee i obue za zimu do novca
potrebnog za nabavku novog naoruanja. Iako su priloge u najveoj mjeri davali muslimani,
izvjesnih davanja nisu bili poteeni ni ostali stanovnici Bosanskog vilajeta. Kao to se kod
muslimanskih stanovnika na svakih 180 mukih osoba kockom uzimao po jedan vojnik, tako se kod
krana i drugih nemuslimana plaala vojna taksa, raunajui na svakih 180 stanovnika jednog, ija
je zamjena iznosila 5000 groa. Od plaanja su bili osloboeni bolesni i nemoni, te sveenici bez
obzira na godine starosti.43
Nakon regrutacije provedene tokom januara 1877. zakljueno je da je za predstojee sukobe
neophodna jaa i brojnija vojska, pa se pristupilo njenoj reorganizaciji. Objavljen je Zakon o
formiranju pomone vojske, sastavljene od muslimanskog stanovnitva Bosanskog vilajeta od 18
do 70 godina starosti, koji nisu sluili u nizamu, redifi ili mustahfizu. Pomona vojska je trebala da
se dijeli na tri klase. Prvu su sainjavali konjanici, drugu pjeadija, dok su u treu svrstani oni koji
su djelovali na principu teritorijalne odbrane. Svaka eta ove vojske trebala je imati po 100
vojnika.44
39

Ibidem, lanovi 19. i 21.


Ferdo Hauptmann, Privreda i drutvo u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine (1878-1918.), u: Prilozi
za istoriju Bosne i Hercegovine, II, ANU BiH, Sarajevo 1987.
41
Militr-Wochenblatt, Nr 56, Wien, 1876., 986.
42
Mihovil Mandi, Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1878., Zagreb, 1910., 22.
43
Bosna, br. 527, 31. julija 1876., 1.
44
Pjeadija ove vojske trebala je biti ureena poput bataljona redovne vojske, a konjanici kao konjaniki pukovi.
Oficire je trebalo angaovati iz sastava redovne vojske. Prva klasa je bila duna da se odmah po pojavi neprijatelja
stavi pod komandu zapovjednika redovne vojske. Druga klasa imala je na neki nain patrolnu ulogu u svom
kadiluku ili sandaku, dok je za treu klasu oblast djelovanja bila iskljuivo u mjestu iz kojeg je potjecao njen
sastav. Bosna, br. 561, 19. julija 1877.
40

12

Uspostavljeno je, takoer, i sedam bataljona narodne vojske, koja bi trebala djelovati po
potrebi, u ovisnosti od situacije. U njihovom sastavu nalazilo se oko 400-500 osoba iz svih krajeva
Bosanskog vilajeta, starosti od 40 do 70 godina, neovisno od vjerske pripadnosti.45
Krajem juna 1878. godine regularne osmanske vojne snage u Bosanskom vilajetu su brojale
oko 40000 vojnika, organizovanih u 40 bataljona, nekoliko stotina zaptija i manji broj odjeljenja
dobrovoljaca (spahija). Od tih 40 bataljona, u Bosni se nalazilo 5 bataljona nizama, 3 bataljona
prve i 8 bataljona druge rezerve, ukupno 17 bataljona. U Hercegovini su se nalazila 3 bataljona
nizama, 3 bataljona rezerve i 7 bataljona druge rezerve, ukupno 14 bataljona. Bataljoni nizama i
redife su velikim dijelom bili naoruani pukama Henry-Martini. U martu je preko Soluna u Bosnu
dopremljeno 14135 puaka. Artiljerija je raspolagala sa 77 poljskih i brdskih topova, kao i sa
nepoznatim brojem pozicijskih topova razliitih kalibara. Od navedenih topova, u Bosni su se
nalazila 44, od toga 16 Krupovih, 16 estofuntnih sa prednjim punjenjem i 12 brdskih topova, a u
Hercegovini 33 topa, od toga 15 brdskih, dijelom Krupovih, a dijelom topova sa prednjim
punjenjem.46
Utvreni baterijski sastavi nisu postojali. Topovi su grupirani prema potrebi, to je uveliko
umanjivalo manevarske sposobnosti artiljerije. Vojne bolnice su bile smjetene u Sarajevu,
Travniku, Mostaru i Trebinju, dok su se pomone nalazile u svim veim mjestima i uglavnom su
bile u loem stanju, pruajui samo najnuniju pomo. U vilajetu je postojalo mnotvo utvrenja, ali
su veinom bila stara i zaputena.47
Tehnike trupe i mobilne ustanove su se nalazile u loem stanju. Sve vijesti su potvrivale
da se trupe nalaze u demoralisanom stanju i da se ale na nedostatak opreme i naoruanja. Ve dui
period nisu primale platu, a za snabdijevanje su se morale same pobrinuti.48
Usko vezano sa poloajem vojske bilo je i pitanje dezertera, koji su iz razliitih razloga
naputali regularne jedinice. Dezertiranje je pokazivalo tendenciju stalnog porasta, budui da
vojnici nisu snabdijevani hranom, pa su bili prisiljeni da trae milostinju od privatnika kako ne bi
umrli od gladi, hodajui bosi, polugoli i izgladnjeli.49
Uprkos takvom stanju jedinica, austrougarski Generaltab je procjenjivao da spremnost ovih
trupa ne smije biti podcjenjena, posebno u odbrambenim zadacima. Religiozna privrenost i u
patrijarhalnom odnosu njegovana slijepa poslunost nieg prema viem, osiguravali su disciplinu
kao znaajan faktor borbene vrijednosti ovih jedinica. Njihova izvrsna vojna osobina bila je rijetka
izdrljivost u podnoenju svih napora i tekoa.50
Poraz Austrije u ratu sa Francuskom (1859.) i Pruskom (1866.) preorijentirao je politiku
Habsburgovaca na istok. Posljedica toga je bio Schnbrunski sporazum, kojim je Rusija 1873.
priznala vitalne interese Austro-Ugarske u Bosni i Hercegovini. Njenim zaposjedanjem je
realizovala znaajne ciljeve: u stratekom smislu je osiguravala posjedovanje Istre i Dalmacije,
poduzimala znaajan korak u ekonomskom i politikom prodoru na jugoistok, spreavala stvaranje
velike slavenske drave na junim granicama i svom kapitalu osiguravala znaajno privredno
45

Osnivanje ove vojne formacije list Bosna propratio je informacijom da u stolakom kadiluku ima u ovoj vojsci
preko dvjesto latinskijeh i pravoslavnijeh itelja, a u bilekom, trebinjskom i ljubinskom takoe oko dvjesto
vojnika, konstatirajui da ovi mjeoviti tabori pobuuju opte zadovoljstvo, time to ele da do posljednjeg asa sa
svojim islamskijem drugovima domovinu brane. Ibidem.
46
Notizen..., 31-33.
47
U sistemu utvrda u Bosanskom vilajetu poseban znaaj pridavan je kulama i karaulama. Karaule su sagraene
uglavnom od kamena, zaposjednute od zaptija; u mirno doba su sluile za zatitu putnika a u ratu za zatitu
komunikacija. Prizemlje je koriteno za uvanje municije, a sprat za stanovanje i odbranu. Kule su graene kao
okrugli tornjevi. U karaulama bilo je smjeteno 10-20, a u veim kulama 60-80 osoba. M. Mandi, Povijest
okupacije ..., 31.
48
Ibidem, 35-37.
49
Rade Petrovi, Pokret otpora protiv austrougarske okupacije 1878. godine u Bosni i Hercegovini, Nauni skup:
Nauni skup: Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. u Bosni i Hercegovini, (Sarajevo 23. i 24. oktobra 1978), ANU
BiH, Posebna izdanja, knjiga XLIII, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 8, Sarajevo, 1979., 25. U daljem tekstu:
Otpor okupaciji...
50
Notizen , 45.

13

podruje.51 Osim toga, zaposjedanjem Bosne i Hercegovine bilo bi nepotrebno odravanje Vojne
krajine, jer bi ona tada preuzela njenu pograninu ulogu. Vojna krajina bi bila vraena Hrvatskoj,
koja bi se poveala i ojaala pa bi mogla traiti ujedinjenje hrvatskih zemalja. Tako proirena
Hrvatska bi bila protutea Srbiji i Crnoj Gori i predstraa Monarhije na Istoku.52
Ustanak koji je izbio u Hercegovini i Bosni 1875. prerastao je u oruani otpor, izazivajui
snaan odjek na meunarodnom planu i utjeui direktno na rjeavanje Istonog pitanja. Tokom
Velike istone krize (1875-1878), Berlinskim memorandumom, Reichstadtskim dogovorom (1876.
godine) i Budimpetanskim konvencijama (1877. godine), Austro-Ugarska je tajno dobila
saglasnost Rusije da zaposjedne Bosnu i Hercegovinu.
lanom XXV Berlinskog mirovnog ugovora, Austro-Ugarska je dobila pravo okupacije i
upravljanja pokrajinama Bosnom i Hercegovinom. Ugovorom je odreeno da ona ima pravo da na
podruju Novopazarskog sandaka dri svoje garnizone. Sporazumom zakljuenim u Carigradu 21.
aprila 1879. godine (Carigradska, Novopazarska ili Aprilska konvencija), Austro-Ugarska je uvela
svoje garnizone u Sandak, preputajui Porti upravu i administraciju.53
51

Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo-politiki razvoj BiH od 1878-1914., Sarajevo, 1976., 13.
D. Pavlievi, Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini, Nauni skup: Otpor okupaciji,
255.
53
U uvodu Konvencije istaknuto je da injenica okupacije ne vrijea suverena prava sultana nad Bosnom i
Hercegovinom. Konvencijom je zagarantirana sloboda vjeroispovijedanja svim graanima. Muslimanima je posebno
priznato pravo odravanja veze sa svojim duhovnim poglavarom u Carigradu, kao i da u dnevnim molitvama mogu
spominjati sultanovo ime i osmansku zastavu isticati na damijama gdje je i ranije bio obiaj; takoer im je
garantovana sloboda linosti i posjeda. Od principa budue uprave Konvencija je potvrivala ranije obeanje dato u
Carskoj proklamaciji da e se prihodi zemlje troiti samo za njene potrebe. Ostale odredbe Konvencije odnosile su
se uglavnom na razna vojna pitanja, vezana za smjetaj tri austrougarska garnizona u Novopazarskom sandaku.
Sammlung der fr Bosnien und der Hercegovina erlassenen Gesetze, Verordnungen und Normalweisungen, 18781880., Konvention zwischen sterreich-Ungarn und der Trkei vom 21. April 1879., I Band, Wien 1880., 5-8.

52

14

Okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine


Od proljea 1878. u Bosnu stiu glasovi o mogunosti da Porta preda pokrajine AustroUgarskoj. Vijest o okupaciji je stigla prije zavretka Berlinskog kongresa izazivajui prve velike
nemire u Sarajevu i drugim gradovima Bosanskog vilajeta. U Sarajevu je 5. jula formiran Narodni
odbor, koji je poeo pripreme za oruani otpor austrougarskoj vojsci. On je 7. jula iznudio ostavku
vojnog komandanta Bosne Veli-pae, stavljajui do znanja da e se, uprkos neslaganju Porte,
organizirati otpor austrougarskim trupama.54
Nakon to je Narodni odbor 27. jula protjerao valiju i preostale organe osmanske uprave,
formirana je Narodna vlada koja je preuzela organiziranje otpora okupaciji. Kada je Porta poela
savjetovati da se ona prihvati bez otpora, Narodna vlada joj je osporila da bez uea naroda donosi
odluku o sudbini Bosne. Svi sposobni muslimani od 17 do 70 godina morali su stupiti u vojsku, a
upuen je apel kranskom stanovnitvu. Raspisana je kontribucija u novcu i rekvizicija drugih
potreba za vojsku. Za glavnog komandanta imenovan je Smail-beg Selam Taslidak. Nije postojao
organizirani plan odbrane i Vlada je samo pozvala dobrovoljce da se upute prema neprijatelju.
Krajem jula 1878. ministar vanjskih poslova Monarhije, grof Julije Andrssy odluio se za
ulazak trupa u Bosnu i Hercegovinu. Nastojao je da izbjegne otpor okupaciji, obeavajui ustupke
sultanu, jednom dijelu gornjeg sloja i irei propagandu meu narodom. Ne oekujui jai otpor,
smatrao je da e okupacija biti paradni mar, za koji e biti dovoljne dvije ete i orkestar. 55
Jo prije zavretka Berlinskog kongresa, austrougarski Generaltab je mobilizirao kompletan
13. armijski korpus (6.,7., i 20. diviziju) za prodor u Bosnu, a 18. pjeadijsku diviziju da
zaposjedne Hercegovinu. Ukupne austrougarske snage su brojale 82119 vojnika, rasporeenih u 65
pjeadijskih bataljona, 14 eskadrona konjice i 19 tehnikih eta, opremljenih sa 112 topova, 4
zapregnuta mostovna trena i sa 13319 konja.56
Glavni zapovjednik okupacijskih snaga je bio baron Josip Filipovi. Njegov plan je bio da sa
trupama 13. korpusa i 18. divizije prodre glavnim komunikacijama u unutranjost zemlje i
zaposjedne vanije gradove, prije svega Sarajevo, Tuzlu, Banja Luku i Mostar. Stoga su na granici
sa Bosnom i Hercegovinom grupisane snage u 6 gradova, od kojih su vodile komunikacije prema
sreditu zemlje. Glavna kolona je prela Savu 29. jula ujutro i nastupala od Broda putem DerventaDoboj-Sarajevo. Nju je inila 6. divizija sa tri brdske brigade, ojaana 39. pjeadijskom brigadom i
korpusnim dijelovima, jaine 20 bataljona, 6 samostalnih eta, 8 eskadrona konjice, 8 baterija i 8
korpusnih mostova, sa oko 25000 vojnika.57
Desna kolona, 7. brdska divizija sa dvije brdske brigade je nastupala pravcem GradikaBanja Luka, a s jednom brdskom brigadom pravcem Kostajnica-Novi-Prijedor-Banja Luka, a zatim
objedinjeno pravcem Jajce-Travnik sa ukupno 17724 vojnika i 3178 konja.58
Lijeva kolona, XX pjeadijska divizija, sa 16071 vojnikom, 2989 konja i 41 topom, kretala
se pravcem amac-Gradaac-Graanica-Dolnja Tuzla.59
Baron Stjepan Jovanovi je izvrio prodor od Imotskog i Vrgorca prema Ljubukom i
Mostaru, a ne kako je Filipovi planirao dolinom Neretve iz pravca Metkovia. Glavninu snaga je
inila 18. pjeadijska divizija, sa tri brdske brigade jaine 17080 vojnika, 3270 konja i 24 topa.60
Pri prelasku Une i Save, nijedna kolona nije naila na ozbiljniji otpor. Tek 3. augusta dio
glavne kolone je naiao na otpor kod Maglaja, kada je iz zasjede uniten njen izviaki eskadron.
Nakon to je odbacila branioce ka epu, VI divizija je 6. augusta zauzela Maglaj.61
54

R. Petrovi, Pokret otpora , 42-43.


Berislav Gavranovi, Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske okupacije 1878., ANU BiH, Graa, knj. XVII,
Sarajevo, 1973., 8.
56
Die Occupation Bosnien und der Herzegovina durch K.u.k. Truppen im Jahre 1878. (Nach autentische Quellen).
Verlag des K.u.k. Generalstabes, Wien, 1879., 82.
57
M. Mandi, Povijest okupacije, 37.
58
B. Gavranovi, Bosna, 8.
59
Mehmedalija Boji, Svrgavanje turske vlasti i odbrambeni rat Bosne i Hercegovine protiv austrougarske invazije
1878. godine, Otpor okupaciji..., 79.
60
B. Gavranovi, Bosna , 9.
55

15

Jedinice desne kolone XIII korpusa, VII brdska divizija prvih dana nisu naile na otpor.
Glavnina ove divizije je preko Gradike 31. jula ula u Banja Luku. Njena desna kolona, 1. brdska
brigada bez otpora je 29. jula zauzela Bosansku Kostajnicu, 31. jula Novi i Prijedor i 1. augusta se
sjedinila sa glavninom divizije u Banjoj Luci.62
Komandant VII divizije feldmaral Wrtenberg je 2. augusta glavninu snaga usmjerio prema
Varcar Vakufu i Jajcu, nailazei na jak otpor na sedlu Rogolji, zapadno od Varcar Vakufa. U
borbama voenim 5. augusta oko 1000 branilaca je izbacilo iz stroja 44 austrougarska vojnika, dok
su sami imali oko stotinu mrtvih. Lijeva kolona XIII korpusa, XX divizija, je nakon zauzimanja
Graanice pokuala da prodre u Dolnju Tuzlu. Meutim, naila je na estok otpor vojske pod
komandom emsekadia, i nakon znatnih gubitaka je bila prisiljena da se povue ponovo prema
Graanici.63
Nakon to su slomile otpor kod Ljubukog i itluka jedinice XVIII divizije su 5. augusta
prodrle u Mostar, odakle su se branioci povukli prema Stocu i Nevesinju.64 Ne ekajui dolazak
pojaanja, general Filipovi je glavninu snaga korpusa usmjerio ka epu, koje je zauzeto nakon
jednodnevne bitke, 7. augusta uveer.65
Istog dana su voene borbe kod Jajca, gdje je izmeu pet i est hiljada muslimanskih
dobrovoljaca iz Jajca, Travnika i Varcar Vakufa, meu kojima je bilo 500-600 pravoslavnih i
katolika, pruilo snaan otpor jedinicima VII divizije. Uveer, zbog opasnosti da budu okrueni,
napustili su poloaje i povukli se prema Travniku, pretrpjevi gubitke od 620 mrtvih, ranjenih i
zarobljenih vojnika i izgubivi 5 topova i 2 zastave. Prema zvaninim podacima, austrougarske
snage su imale 22 mrtva i 174 ranjena oficira i vojnika.66
Nakon toga, austrougarske trupe su bez borbi ule u Travnik i Vitez. Poslije spajanja
prethodnice glavne kolone sa VII divizijom, zdruena austrougarska vojska je 14. augusta nastavila
prodor prema Sarajevu u dvije kolone. Jedna je ila preko Busovae i istog je dana zauzela. Drugi
dio je prodirao prema Kaknju, gdje su branioci sa Muhamedom Hadijamakoviem pruili 15. i 16.
augusta otpor, ali su se nakon poraza povukli prema Visokom. Dana 17. augusta palo je Visoko, a
Hadijamakovi se sa ostacima svoje ete povukao u Sarajevo.67
Radi odbrane grada, pristupili su mu mnogi ugledni graani i 5000 dobrovoljaca, meu
kojima je bilo i vie djevojaka i ena. Branioci su se odluili na definitivnu odbranu, i sa 20 topova
su zauzeli okolna brda i neke zgrade u gradu. Napad austrougarskih trupa na Sarajevo izvren je 19.
augusta ujutro. General Filipovi je znatan dio svojih snaga rasporedio u obuhvatni manevar preko
brda koja dominiraju Sarajevom, a glavninu je uputio od Ilide prema sreditu grada. Bitka za
Sarajevo trajala je oko est sati. Bone trupe su brzo savladale branioce na visovima i ukljuile se u
napad na grad, tukui ga snanom artiljerijskom vatrom iz 52 topa.68
Glavnina snaga naila je na estok otpor branilaca u zapadnom dijelu grada, ali ih je uspjela
potisnuti prema sreditu. Tu se vodila borba za svaku ulicu i svaku kuu, a u borbama su
uestvovale mnoge ene, pa i djeca. Poslije podne, branioci su bili primorani da se pred nadmonim
austrougarskim snagama povuku prema Romaniji. Prema zvaninim podacima austrougarskog
Generaltaba, u bici za Sarajevo, austrougarske trupe su imale 370 mrtvih i ranjenih. Taan broj
gubitaka branilaca Sarajeva se ne zna, ali se rauna da je bilo oko 350 mrtvih i 1500 ranjenih.69
Nakon zauzimanja grada, austrougarske jedinice su hvatale i slale u zarobljenitvo graane
koje su nale po ulicama, a naroito muslimane. Tako je uhvaeno oko 600 osoba, koje su 24.
augusta upuene u Olomuc u Moravskoj. General Filipovi odmah je zaveo i prijeki ratni sud, koji
61

M. Mandi, Povijest okupacije , 44-45.


Ibidem, 39.
63
Ibidem, 50-51.
64
Die Occupation , 283-288.
65
Ibidem, 190.
66
Ibidem, 195-206.
67
M. Boji, Svrgavanje, 84.
68
O zauzimanju Sarajeva vidi ire: M. Mandi, Povijest okupacije, 63-66, H. Kreevljakovi, Sarajevo u doba
okupacije Bosne 1878., Sarajevo, 1937., 48-60; Die Occupation ..., 420-451.
69
M. Boji, Svrgavanje , 85.
62

16

je osudio na smrt vjeanjem 9 Sarajlija, meu kojima i, u narodu omiljenog Muhameda


Hadijamakovia.70
Vijesti o masovnim pokretima i oruanim pripremama muslimana u Bosanskoj krajini i
zapadnoj Bosni su natjerali austrougarski Generaltab da pojaa snage i mobilie tabove III, IV i V
armijskog korpusa, XIII, XIV, XXXI i XXXIII divizije i 14. konjike brigade. Od tih jedinica
obrazovana je 2. armija, koja se sastojala od 159 pjeadijskih bataljona, 30 konjikih eskadrona sa
300 topova, 30000 zaprenih kola i 110000 konja sa ukupno 6280 oficira i 262353 vojnika.71
Sredinom septembra 1878. u Posavini su koncentrirane velike austrougarske snage. Protiv
snaga emsekadia su poslana dva korpusa. Jedan od njih, pod zapovjednitvom barona Bienertha
je preao Savu kod amca i izvrio prodor prema Brkom, koje je nakon cjelodnevne bitke, uspio
zauzeti 17. septembra. Tri dana kasnije je bez otpora zauzeta Bijeljina.72
estok otpor u Hercegovini su pruali branioci Stoca, ali jae i bolje naoruane
austrougarske snage konano su 21. augusta zauzele ovo vano utvrenje. Zatim su zauzele
Nevesinje 28. augusta, Trebinje 7. septembra, Bileu 16. septembra i Gacko dva dana kasnije.
Nakon pada tih gradova, hercegovake snage su se drale u nekim mjestima prema crnogorskoj
granici. Glavno uporite im je bio Klobuk, koji je nakon trodnevne bitke pao 28. septembra. Nakon
zauzimanja Konjica 5. oktobra, cijela Hercegovina je bila okupirana.73
Najdui otpor okupaciji pruala je Bosanska krajina, gdje su voene najee borbe. Dok su
jedinice XIV pjeadijske divizije 6. septembra bez otpora zauzele Bronzani Majdan, Kozarac i
Prijedor, jae snage VII divizije su prodrle do Kljua i nakon tekih dvodnevnih borbi zauzele ga 8.
septembra, uz gubitke od 299 mrtvih i ranjenih vojnika i 12 oficira.74 Nakon pada Kljua,
austrougarske trupe su zauzele Sanski Most, Skender Vakuf, Stari Majdan, Kotor Varo i
Kamengrad, ime je bio otvoren put prema Bihau. Austrougarska vojska je poela operaciju
njegovog osvajanja 7. septembra. Tog dana, branioci pod vodstvom Husein-efendije Karabegovia
razbili su napadae kod egara, pred samim Bihaem, nanosei mu gubitke od 98 mrtvih, 406
ranjenih i 35 nestalih vojnika i oficira.75
Osam dana kasnije, nakon to su austrougarske trupe dobile pojaanja, poeo je novi napad
na Biha i tek poslije trodnevne bitke, 19. septembra, austrougarske trupe su ga zaposjele. Nakon
uobiajenih represalija, hapenja, strijeljanja i odvoenja veeg broja ljudi u zarobljenitvo,
nastavile su prodor prema Petrovcu, u koji su bez otpora ule 25. septembra.76
Otpor je najdue pruan u Cazinskoj krajini. Nakon borbi kod Peigrada 6. i 7. oktobra, u
kojima su Krajinici izbacili iz stroja 258 austrougarskih vojnika i oficira, uskoro su njene vojne
snage zauzele utvrena mjesta Podzvizd, Vrnogra i Buim, a zatim je 20. oktobra palo i posljednje
uporite otpora u Bosni tvrava u Kladui.77
Nakon gotovo tri mjeseca ofanzivnih operacija i znatnih gubitaka, austrougarske trupe su
uspjele da zaposjednu i okupiraju Bosnu i Hercegovinu. Prema zvaninim podacima austrougarskog
Generaltaba u 76 bojeva i bitaka njene su jedinice imale gubitke od 178 oficira od kojih su bila 44
mrtva, 131 ranjeni i 3 nestala i 5020 vojnika, od toga 902 mrtva, 3849 ranjenih i 269 nestalih.
Gubici branilaca i stanovnitva nisu bili poznati.78
70

H. uri, Uloga pljevaljskog muftije emsekadia u otporu protiv austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine
godine 1878., Otpor okupaciji..., 335.
71
M. Boji, Svrgavanje , 86, nap. 40.
72
M. Mandi, Povijest okupacije , 74-75.
73
H. uri, Uloga pljevaljskog muftije, 338.
74
Die Occupation ..., 570.
75
Ibidem, 576-584.
76
Ibidem, 586-607.
77
Ibidem, 849-854.
78
Ibidem, Verluste bei den Occupationkmpfen, Beilage X.

17

Glava II

Ni sultanovi, ni carevi! - Bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici u vojnoj


organizaciji Habsburke monarhije (1878-1914)
Organizacija bosanskohercegovakih vojnih jedinica u okviru austrougarske armije od
uvoenja vojne obaveze u Bosni i Hercegovini 1881. do 1908. godine
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine austrougarska administracija je poduzela brojne
privredne, socijalne i kulturno-politike mjere, s ciljem da se u okupiranom podruju osigura vlast i
istovremeno paritetan utjecaj i Austrije i Ugarske. Dravno-pravni poloaj Bosne i Hercegovine
prema Monarhiji kao cjelini i njenim sastavnim dijelovima, Austriji i Ugarskoj zasnivao se na
osnovnim zakonima od 1879. (Zakon o ukljuivanju Bosne i Hercegovine u zajednko carinsko
podruje Monarhije) i od 1880. (tzv. Bosanski zakon). Zakonom od 22. februara 1880. postavljene
su osnove na kojima se zasnivala zajednika vladavina i osiguravao poseban interes Austrije i
Ugarske na okupiranom podruju.79
S obzirom na anarhino stanje koje je nakon okupacije vladalo u zemlji, prvi zadatak nove
uprave je bio da se uspostavi moderna sluba javne sigurnosti. Komandant okupacijskih trupa,
general Josip Filipovi je prije zavretka vojnih operacija podnio caru Franzu Josephu zahtjev da se
odobri organiziranje slube javne sigurnosti, sa brojnim stanjem koje su imali pukovi zaptija.
(3091). Predloio je da se iz Monarhije dovede 200 andarma koje je namjeravao uputiti u okruna i
sreska mjesta, gdje bi reorganizirali postojee organe javne sigurnosti i domae stanovnitvo
pripremili za vrenje andarmerijske slube. Taj zahtjev je uskoro bio odobren. Tako obrazovano
tijelo javne sigurnosti trebalo je da nosi naziv sereaner, kako su se nazivali andarmi u Vojnoj
krajini.80
Izraen je nacrt provizorne organizacije ovog tijela i dodijeljeno je 50 sereanera iz Vojne
krajine i 138 podoficira iz sastava vojne andarmerije. Kadar, koji su inili 3 oficira, 151 andarm
iz austrijskog i 50 iz ugarskog dijela Monarhije te 138 podoficira, stigao je u Sarajevo izmeu 22. i
24. oktobra 1878. godine.81 Ostatak potrebnih oficira dodijeljen je iz sastava zajednike vojske.
Nakon to se prikupio potrebni kadar, obrazovano je tijelo javne sigurnosti, grupirano u sedam
krila, od kojih su dva rasporeena u Hercegovinu, a pet u Bosnu. Tako organizirani Sereanerski
korpus je poetkom decembra 1878. preuzeo slubu. Meu domaim elementom, najprihvatljivijim
za slubu pokazali su se bivi osmanski vojnici, posebno zbog discipline i izdrljivosti. Zaptije su
manje bile pogodne za slubu u duhu pravila o vrenju slube. Ipak, zbog dobrog poznavanja
okoline i osoba angairani su kao vodii, ili su zaposlenje nali u nekim niim slubama.82
Komandant 18. pjeadijske divizije feldmaral Jovanovi je u Hercegovini organizirao dva
sigurnosna korpusa. Prvi se sastojao od ljudstva koje je u vrijeme osmanske uprave vrilo
andarmerijske, policijske i sline poslove, a sainjavali su ga iskljuivo muslimani. Ovo tijelo je
obrazovalo zaptijski korpus i pod komandom bimbae Mehmeda Reidovia je brojalo 338 zaptija.
Feld-maral Jovanovi je od kranskih oficira, barjaktara i drugog ljudstva 21. oktobra 1878.
formirao drugi Sereanerski korpus sa 952 sereanera, sastavljen od serdara, podserdara,
harambaa i sereanera.
Krajem decembra iste godine je dola naredba Zajednikog ministarstva finansija da
sigurnosno tijelo za Bosnu i Hercegovinu mora biti jedinstveno organizirano pod imenom
andarmerija. Dalje je bilo naloeno da pripadnici Sereanerskog korpusa koji zadovolje uvjete za
vrenje slube u andarmeriji mogu i dalje vriti dunost. Iz politikih razloga rasputanje svih
79

H. Kapidi, Poloaj Bosne i Hercegovine za vrijeme austrougarske uprave (dravnopravni odnosi), Prilozi instituta
za istoriju radnikog pokreta, IV, Sarajevo 1968., 59-62. Vidi: M. Imamovi, Pravni poloaj ..., 27.
80
Geschichte der Sicherheitstruppen , 5.
81
Ibidem, 6.
82
Ibidem, 9.

18

organa javne sigurnosti nije se preporuivalo pa se nastojalo da pod imenom pandurskog korpusa i
dalje ostanu u slubi, uz sukcesivno smanjenje brojnog stanja.83
Prvi provizorni Statut za bosanskohercegovaku andarmeriju car je odobrio 4. marta 1879.
godine. Tim aktom su regulisani zadaci, popunjavanje i materijalni poloaj njenih pripadnika.84
Bosanskohercegovaka andarmerija je predstavljala vojno organizirano straarsko tijelo
koje je imalo zadatak ouvanja javnog poretka, mira i sigurnosti u zemlji. U obavljanju sigurnosne
slube je bila podreena politikim vlastima, a u pogledu ekonomskih i administrativnih poslova
svojim vojnim zapovjednicima.85 U cjelini, andarmerija je bila podreena efu Zemaljske vlade,
odnosno civilnom adlatusu. kao njegovom zamjeniku. Njeno brojno stanje je odreivao car na
prijedlog Zajednikog ministarstva finansija a broj i sjedite andarmerijskih stanica je utvrivao
zemaljski poglavar, odnosno, civilni adlatus na prijedlog zapovjednika andarmerijskog korpusa.
Uvjeti potrebni za prijem u andarmeriju su bili starosna dob od 20 do 45 godina, da je
kandidat neoenjen ili udovac bez djece, da poznaje zemaljski jezik i da posjeduje elementarno
znanje itanja, pisanja i raunanja. Primljeni kandidati su se morali obavezati na petogodinju
slubu.86
Nakon to je uguen ustanak u Hercegovini 1882. bio je obrazovan veliki broj bandi za ije
suzbijanje nije bila dovoljna andarmerija. Zbog toga je za vanrednu sigurnosnu slubu u novembru
1882. godine obrazovan tzv. Streifkorps za Hercegovinu sa tri krila, a u 1883. su obrazovana i tri
krila u Bosni. U njegovom su se sastavu nalazili osim oficira iz sastava bosanskohercegovakog
andarmerijskog korpusa andarmi i dijelom dobrovoljci - podoficiri i vojnici iz sastava zajednike
vojske, pri emu su prednost imale oprobane i fiziki spremne osobe. Poseban znaaj je pridavan
vjetini rukovanja orujem. Pripadnici Streifkorpsa su bili naoruani pukama tipa Kropatschek, sa
magacinom od 10 patrona. Obua je bila ujednaena i prilagoena slubi na terenu. Sablja je
odloena, a umjesto ranca se nosio vodootporni ruksak, a kao obua opanci sa jaim vunenim
arapama i sa gamaama do koljena. Streifkorps nije bio vezan za fiksirane stanice niti na urede za
snabdijevanje, nego je svako odjeljenje bilo mobilno i samo se snabdijevalo. Kao reoni nadgledanja
su bili odreeni za prvo krilo srezovi Bilea i Ljubinje, za drugo srez Gacko, tree srezovi
Nevesinje i Mostar, etvrto srez Foa i za peto okrug Travnik. Streifkorps je do 1888. postigao
znaajne uspjehe u vrenju sigurnosne slube, pa je razbojnitava gotovo u cjelosti nestalo. Zbog
toga je reduciran na tri krila, a u toku 1891. godine je u potpunosti rasputen. Njegovi pripadnici su
najveim dijelom ukljueni u sastav andarmerije.87
Brojno stanje ljudstva i formacija andarmerije je sukcesivno raslo, zavisno od stanja
sigurnosnih odnosa i zemaljskih finansija. Na poetku 1896. godine u sastavu
bosanskohercegovakog andarmerijskog tijela se nalazilo 2310 osoba, od kojih su bila 394
bosanskohercegovaka zemaljska pripadnika 120 katolika (30,45%), 207 pravoslavaca (52,55%) i
67 muslimana (17,00%).88 U 1902. godini u andarmeriji je sluilo ukupno 2284 andarma, od
kojih je bilo 273 iz Bosne i Hercegovine (11,95%) i 52 oficira, meu kojima nije bilo
bosanskohercegovakih.89

83

Ibidem, 10-11.
Provisorische Statut fr das Gendarmeriecorps in Bosnien und der Hercegovina. Sammlung der fr Bosnien und die
Hercegovina erlassenen Gesetze, Verordnungen und Normalien 1878-1880. I Bd, Wien, 1880., 418-458.
85
Ibidem, 416.
86
Ibidem, 421-422.
87
Bericht ... 1906., 234.
88
Geschichte der Sicherheitstruppen ... Beilage A, Standes-Uebersicht des bosnischherzegovinischen Gandarmerie-Corps.
89
T. Kraljai, Kalajev reim , 458; Uporedi: Bericht 1906., 234.
84

19

Proglaenje provizornog Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu 1881. godine i uvoenje


vojne obaveze
Nakon donoenja Nagodbe 1867. godine, Austro-Ugarska je reorganizovala svoje oruane
snage u skladu sa novim dravnim ureenjem prilagoavajui ih zahtjevima vremena. Podijeljene
su na tri dijela: carsku i kraljevsku stajau (zajedniku) vojsku u koju se ubrajala i mornarica,
podreenu u miru Zajednikom ministarstvu rata; kraljevsko ugarsko domobranstvo (Honvd) u
ijem sastavu je bilo i ugarsko-hrvatsko domobranstvo, oba potinjena ugarskom Zemaljskom
ministarstvu odbrane; carsko kraljevsko domobranstvo (Landwehr), podreeno austrijskom
Zemaljskom ministarstvu odbrane. Zajednika vojska imala je sve rodove, a domobranstva u
poetku samo pjeadiju i konjicu.
Opa vojna obaveza u austrougarskoj armiji uvedena je 1868. godine u trajanju od 12
godina: 3 u redovnoj vojsci, 7 u rezervi i 2 godine u domobranstvu, odnosno svih 12 godina za one
obveznike koji su tamo upueni na odsluenje roka od dvije godine. Prekobrojni vojni obveznici su
sluili samo dva mjeseca i po prevoenju u dopunsku rezervu su ostajali 12 godina. Landsturm je
bio predvien samo za zemlje ugarske krune, Tirol i Vorarlberg. Njemu su pripadali vojni obveznici
od 18 do 45 godina podijeljeni u dvije klase: od 18 do 39 i od 40 do 45 godina starosti, s tim to su
se mogli pozvati pod oruje samo u sluaju upada neprijatelja u zemlju.90
Pred okupaciju Bosne i Hercegovine 1878. godine, politike prilike u zemlji su vojnim i
politikim strukturama Monarhije nametnule vano pitanje - na koji drutveni sloj u zemlji u
izgradnji sistema uprave treba traiti oslonac. Pukovnik Gustav Thoemel, dobar poznavalac prilika
na Balkanu, zalagao se da muslimani predstavljaju oslonac, smatrajui ih boljim elementom i na
viem kulturnom nivou. Osim toga, smatrao je da e se njihova distanciranost prevladati ukoliko
im se ouvaju postojee privilegije i osigura ravnopravnost vjere i kulta, kao i zakonska
ravnopravnost. Sa njegovim miljenjem se sloio ministar rata, von Beck.91
S obzirom na formalni sultanov suverenitet, meunarodno-pravni poloaj Bosne i
Hercegovine je nakon okupacije ostao nerijeen a njen poloaj unutar Monarhije i odnos prema
Austriji i Ugarskoj nedovoljno definisan, to je oteavalo uvrivanje njihove vlasti. Vojni krugovi
su Bosnu i Hercegovinu smatrali kao zadobijeni teritorij, koji je to prije trebalo asimilirati sa
ostalim dijelovima drave.92
Vano mjesto u politikim planovima drave imala je namjera proglaenja Vojnog zakona
za Bosnu i Hercegovinu i podizanje regruta, ime bi se uspostavio instrument vreg vezivanja za
Monarhiju. Tom pitanju se pristupilo oprezno, da bi se izbjegla kolizija sa postignutim dogovorima
sa Osmanskim carstvom u vezi pravnog statusa Bosne i Hercegovine. Prema odluci cara Franza
Josepha od 25. aprila i naredbi K.u.k. Ministarstva rata od 7. maja 1879. stavljen je u izgled
dobrovoljni ulazak bosanskohercegovakih vojnih obveznika u zajedniku vojsku. Radi provoenja
ove odluke, K.u.k. Ministarstvo rata je u dogovoru sa K.u.k. Zemaljskim ministarstvom odbrane i
kraljevsko-ugarskim Zemaljskim ministarstvom odbrane donijelo odluku koja se temeljila na
odredbama Vojnog zakona za Monarhiju i bila mjerodavna za ukljuenje bosanskohercegovakih
vojnih obveznika u zajedniku vojsku. lan 16. Vojnog zakona je omoguavao stranim
dravljanima ulazak u stajau vojsku (mornaricu), ukoliko su imali izmeu 17 i 36 godina, bili
tjelesno razvijeni, te su imali odobrenje njihove vlade. Strani dravljani, koji su izrazili elju da
budu ukljueni u stajau vojsku ili mornaricu svoj zahtjev su upuivali K.u.k. Ministarstvu rata,
odnosno odjeljenju mornarice, a ovi caru na konanu odluku.93
Da bi se dio rezervista koji su se se nalazili u okupacionim trupama mogao otpustiti iz
slube i vratiti kuama, K.u.k. Ministarstvo rata je u septembru 1880. godine donijelo Okrunicu,
90

P. Tomac, Ratovi i armije , 533-534.


Franz Josef Kos, Die Politik sterreich-Ungarns whrend der Orientkrise 1874/75.-1879. Zum Verhltnis von
politischer und militrischer Fhrung, Kln-Wien, 1984., 338-339.
92
T. Kraljai, Mjere Kalajevog reima ..., 37.
93
Cirkularerlass der Landesregierung in Sarajevo vom 28. Mai 1879., Nr 7.521, betreffend den freiwilligen Eintrit
Wehrfhiger aus Bosnien in das K.u.k. Heer, Sammlung der fr Bosnien und die Hercegovina erlassenen Gesetze,
Verordnungen und Normalien 1878.-1880., Bd I, Wien, 1880., 351-352.

91

20

po kojoj je trebalo da bude angaovano 540 bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika za


uvanje erarnih konja i pratnju zaprega u periodu od 1. oktobra 1880. do 1. aprila 1881.94
Obaveze ovog ljudstva i instrukcije o njihovom tretmanu upuene podoficirima i oficirima
jedinica kod kojih su se nalazili u slubi, otkrivaju prave motive njihovog angairanja postepeno
navikavanje bosanskohercegovakog stanovnitva na vojnu obavezu. Na ovim poslovima su
angairane osobe od 18 do 40 godina starosti koje su se obavezivale da e prihvatiti estomjesenu
slubu uz uvjet da e vjerno i predano sluiti, da e nadreene bezuvjetno i dobrovoljno sluati, da
nee napustiti svoje odjeljenje bez odobrenja, da e voditi brigu o povjerenim konjima i opremi i da
e potivati zakone o vojnoj disciplini. Vojna komanda u Sarajevu je sa svoje strane obeala da e
ljudstvu isplaivati dnevnicu od 50 krajcara i 26 krajcara za snabdijevanje, staviti besplatno na
raspolaganje smjetaj koji e biti jednak smjetaju vojnika, te da e u sluaju oboljenja biti
besplatno lijeeni u vojnim bolnicama kao i vojne osobe.95
Iako je njihova sluba u osnovi bila izjednaena sa slubom vojnika komore, subordinacija,
u strogo vojnikom smislu, nije mogla biti zahtijevana od bosanskohercegovakih zemaljskih
pripadnika, ali su oni ipak bili obavezni pridravati se uvjeta pod kojim su prihvatili dunost i za
njihovo nepridravanje mogli su biti kanjeni disciplinskim putem. Poeljno je bilo da se sa
strpljenjem i istrajnou ovom ljudstvu omogui da se prilagode potpuno novim ivotnim uvjetima.
Podoficirima je posebno skrenuta panja da ne budu strogi prema njima i da ih ne uplae od
daljnjeg vrenja slube. Posebno je trebalo voditi rauna da zbog kritika ne budu izazvane
nacionalne ili vjerske razmirice. Zapovjednici ovih odjeljenja su mjeseno trebali dostavljati
izvjetaj o ovom ljudstvu, da bi se otklonili postojei nedostaci. Da bi se to vie motivirali bilo je
poeljno imenovati nekoliko ljudi kojima bi bila dodijeljena sablja i visoka nadnica kao
odlikovanje. Ova nova institucija je trebala da donese mnoga vrijedna iskustva koja je trebalo to
objektivnije procijeniti i kasnije djelotvorno koristiti.96
Diskusije o proglaenju Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu i podizanju regruta poele
su u Monarhiji u januaru 1881. godine. Za sprovoenje regrutacije je trebalo osigurati lojalno
dranje Porte. Iako se ona slagala sa Vojnim zakonom, pokuala je da nametne takve uvjete
regrutacije koji ne naruavaju sultanov suverenitet nad Bosnom i Hercegovinom. Osmanski
poslanik u Beu, Edhem-paa, izjavio je ministru Kalnokyju da Porta ne namjerava da protestuje
protiv Vojnog zakona, ali je sultanu neugodno to bosanskohercegovaki regruti trebaju polagati
zakletvu austrijskom caru. S tim u vezi je pitao da li se ona moe izostaviti ili nai neka druga
forma. Osim toga izrazio je elju da se bosanskohercegovaki vojnici ne ukljuuju u zajedniku
vojsku nego da se upotrijebe za andarmerijsku slubu i da se muslimanima omogui da nose fes.
Edhem-paa je Kalnokiju prenio i nekoliko sultanovih linih elja, da se kod muslimana potuju
njihovi vjerski obiaji i najzad da regruti ne polau zakletvu jer taj obiaj ne postoji kod muslimana
a pored toga dira u sultanov suverenitet.97
Politiki krugovi u Monarhiji, iako su se slagali sa uvoenjem ope vojne obaveze,
insistirali su da se saeka do 1882. godine, da se u provoenju Vojnog zakona ide postepeno i da se
daju olakice koje su bile sadrane u Vojnom zakonu Osmanskog carstva. Vojni krugovi sa carem
na elu smatrali su da vojnu obavezu treba uvesti to prije, da bi se regrutovanjem bh. zemaljskih
94

U Sarajevu je trebalo primiti 224 osobe, od kojih bi 84 obavljalo slubu na putu od Sarajeva do Zenice, 62 na putu od
Rogatice do Uvca, 78 na putu od Sarajeva do Gorada i od Sarajeva do Rogatice. U Dolnjoj Tuzli trebale su biti
primljene 24 osobe, od kojih bi 5 u njoj obavljali dunost, 3 u Doboju i 16 u Zvorniku, a u Travniku 5 osoba. U
Banjoj Luci trebalo je primiti 16 osoba na slubu u gradu i u Bihau. U Mostaru je trebalo biti primljeno 235 osoba,
od kojih bi 79 vrilo slubu na putu Mostar-Sarajevo, 78 u Mostaru i Nevesinju, 78 u Gackom, Trebinju i Bilei.
Cirkularerlass der Landesregierung in Sarajevo an die Bezirksbehrden vom 10. September 1880., Nr. 21.336,
betreffend die Aufnahme von Landestrainmnnern, Sammlung der fr Bosnien und die Hercegovina erlassenen
Gesetze, Verordnungen und Normalien 1878.-1880., I Bd, Wien, 1880., 371.
95
Ibidem, 373-374.
96
Instruktion fr den Dienst der Landestrainmnner, Sammlung der fr Bosnien und die Hercegovina erlassenen
Gesetze, Verordnungen und Normalien 1878.-1880., Bd I, Wien, 1880., 375-376.
97
T. Kraljai, Mjere Kalajevog reima , 37-38.

21

pripadnika nadoknadio onaj broj vojnika Monarhije koji su bili angaovani za odravanje reda i
mira u zemlji.
Na sjednici Zajednike vlade odranoj 20. augusta 1881., diskutiralo se o objavljivanju
Vojnog zakona, kojeg je car sankcionirao. U diskusijama su prevagu odnijeli vojni krugovi sa
carem na elu, i zakljueno je da se u jesen uvede vojna obaveza i da se, iz finansijskih razloga,
regrutuju pripadnici sve tri konfesije.98
Provizorni Vojni zakon u Bosni i Hercegovini proglaen je 4. novembra 1881. godine.
Istovremeno, car Franz Joseph je uputio proglas stanovnitvu Bosne i Hercegovine, u kojem je
naglasio da se bez oruane sile ne moe ouvati mir u zemlji, tititi ivot i imetak stanovnika, a
zemlja od neprijatelja spolja. Rane koje su donijeli protekli dogaaji tek treba da zarastu, pa je dolo
vrijeme da sinovi zemlje sposobni za odbranu nastupe dunost i da im bez razlike po vjeri pripadne
ast da u odbranu svoje otadbine nose oruje. U Zakonu za obranu izreene su najire olakice i
oslobaanja, da u vrenju vojne slube niko nee biti sprijeen u vrenju svojih vjerskih dunosti.
Naglaeno je da e pri regrutaciji biti pozvano 1200 momaka, tj. onih koji su roeni 1861. i 1862.
godine.99
Budui da su religiozne potrebe i obiaji bosanskohercegovakih vojnih obveznika
kranske i jevrejske vjere bili sadrani u propisima za K.u.k. vojsku, ukljuenje muslimana u njene
redove je zahtijevalo da se donesu specifine odredbe. Uvaavajui vjerske slobode muslimana u
punom obimu, K.u.k. Ministarstvo rata je donijelo Naredbu o postupcima prema muslimanskim
vojnicima za vrijeme trajanja aktivne vojne slube, koju je, prema okrunici Zemaljske vlade od 5.
novembra 1881. trebalo proitati na sjednici upravnog medlisa i sjednici gradskog predstavnitva u
Sarajevu.
Ta naredba je predviala da je muslimanskim vojnicima petak predvien za odmor; kao i tri
dana Ramazan-bajrama i etiri dana Kurban-bajrama. Muslimanskim vojnicima je dozvoljeno da
hranu posebno pripremaju i za to potrebne predmete sami kupuju, ukoliko te predmete ne dobavlja
erar. Oni su dobijali novo posue za kuhanje, a da se ne zamijeni sa drugim, imalo je posebnu
oznaku. Ako bi se takvo posue u smislu vjerskih propisa oneistilo, trebalo ga je zamijeniti sa
novim. Zbog potivanja religioznih obiaja, trebalo je stalno imati u vidu da je muslimanima
zabranjeno troiti svinjsko meso, mast i vino.
Muslimanskim vojnicima je, kada nisu u slubi, trebalo omoguiti da petkom u damiji
klanjaju duma-namaz od 11 do 13 sati, da na oba bajrama idu u damiju jedan sat prije izlaska
sunca. Za klanjanje se trebao urediti poseban prostor (hodnik, soba u kasarni), iako se klanjanje
moglo obavljati i vani. Vojnim odjeljenjima bosanskohercegovakih vojnih obveznika trebalo se za
uzimanje abdesta dati dovoljan broj bakrenih zdjela (aa) i vreva (ibrika). Ako vojnik musliman
umre, na sahrani se nije trebala dodjeljivati muzika, bubnjevi ili trube, poto se po Kur'anu pokop
trebao obaviti u tiini. Predvieno je da se nakon uspostave bosanskohercegovakih odjeljenja za
obavljanje vjerskih obreda imenuju dva vojna imama, sa rangom vojnog kapela II klase. Nakon
prve vojne obuke, vojnim bolnicama je trebalo dodijeliti bosanskohercegovake vojnike da se
poduavaju njegovanju bolesnika i da, kada nema imama, obave vjerske obrede. Na kraju, u
bosanskohercegovakim odjeljenjima se umjesto zapovjedi klekni na molitvu trebala koristiti
zapovjed na molitvu.100
Objava Vojnog zakona je izazvala nezadovoljstvo u zemlji i bila povod izbijanja ustanka u
Hercegovini 1882. godine. Nakon okupacije, u zemlji su zadrani postojei odnosi. Nezadovoljstvo
je pojaano zbog poreskog pritiska i crkvene politike, kojom su vjerske zajednice stavljene pod
kontrolu. Nakon objave provizornog Vojnog zakona za BiH situacija je u itavoj zemlji postala
zategnuta a posebno u junoj Bosni i istonoj Hercegovini. Muslimani su na objavu Vojnog zakona
reagirali zahtjevima za iseljavanje u Osmansko carstvo i upuivanjem peticija sultanu, dok su se
98

H. Kapidi, Hercegovaki ustanak ..., 80-81.


Provizorni zakon, Naredba 235, CV za BiH od 4. XI 1881. povodom proglasa provizornog obrambenog zakona za
BiH, Nr 2.679, Zbornik zakona i naredbi za BiH 1881., 695.
100
Behandlung der Mohamedaner whrend der active Dienstzeit, Arme-Verordnungs Blatt, 5. XI 1881., Wien, 1882.,
(Z. 2.698 prs./ 9), 715.

99

22

meu kranskim stanovnitvom ispoljavale tendencije da se pitanje regrutacije povee sa agrarnim


pitanjem.101
Nadleni austrougarski krugovi su nastojali da preko visokih muslimanskih vjerskih
funkcionera utjeu da stanovnitvo prihvati uvoenje vojne obaveze i da odustane od masovnih
zahtjeva za iseljavanje. U prvom redu raunali su sa sarajevskim muftijom Hilmi-efendijom
Omeroviem, koji je izdao fetvu muslimanima da prihvate Vojni zakon, istiui da po erijatu mogu
sluiti u austrougarskoj vojsci i da im je to vjerska dunost i ast te da time nee biti povrijeeni
muslimanski vjerski propisi, nego da e biti zatieni. Zbog toga ih je upozoravao da ne ostavljaju
svoju domovinu.
Istovremeno je u Hercegovinu upuen vladin savjetnik Mehmed-beg Kapetanovi. Nakon
dolaska u Mostar on je hodama i ulemi objanjavao da je sudbina odredila da
bosanskohercegovaki muslimani nau spas u Austriji.102
U bihakom i banjalukom okrugu muslimansko stanovnitvo je palo u kolektivnu depresiju
koja je pokrenula ideju da se zauvijek napusti okupirana zemlja i preseli u Osmansko carstvo
zasnovano na islamskom zakonu. Kod pravoslavnog stanovnitva nosioci nezadovoljstva su bili
uglavnom trgovci i nii sveenici. U ovim okruzima vlasti su izvrile snaan pritisak na
stanovnitvo i na taj nain preduprijedile svaki otpor.103
Oruani otpor poeo je napadom ustanika iz Bore i Foe na andarmerijsku stanicu u
Ulogu noi izmeu 10. i 11. januara 1882. godine, nakon ega se prenio u Hercegovinu, na teritorij
Crne Gore i Osmanskog carstva. Snaan pritisak austrougarskih jedinica je doveo do jenjavanja
ustanka. Austrougarske vlasti su 22. aprila objavile da je ustanak okonan, a zatim proglasile
amnestiju. Otpor je ipak potrajao sve do sredine ljeta 1882. godine.104
Povoljna meunarodna situacija i velika finansijska i vojna sredstva su omoguila Monarhiji
da likvidira ustaniki pokret. Hercegovaki ustanak je imao za posljedicu izmjene u strukturi
okupacijske uprave. U ljeto 1882. za zajednikog ministra finansija je imenovan Benjamin Kllay,
dobar poznavalac bosanskih i balkanskih prilika, kojem je naredne dvije decenije pripadalo
najznaajnije mjesto u provoenju austrougarske politike.105
Nakon guenja ustanka, u zemlji se pristupilo provoenju Vojnog zakona i regrutaciji kao
sredstvu pacifikacije. Ona je kod stanovnitva trebala da stvori utisak da Monarhija ima namjeru da
trajno ostane u Bosni i Hercegovini, otklanjajui iluziju o mogunosti oslobaanja od njene uprave;
da pokae autoritet vlasti i njenu odlunost i dosljednost u provoenju svojih namjera.106
Nakon to je stanovnitvo detaljno upoznato sa odredbama Vojnog zakona i predstojeom
regrutacijom, krajem jula i poetkom augusta 1882. se pristupilo njenom provoenju. Telegrafski
izvjetaji iz svih dijelova zemlje potvrivali su da je stanovnitvo objavu organizacijskog statuta za
bosanskohercegovake trupe primilo mirno. Utisci u nekim oblastima su bili izuzetno povoljni.
Prema vijestima iz Bosanske krajine, iz Posavine, Banje Luke, Travnika i Livna moglo se zakljuiti
da se ljudstvo pomirilo da se bez otpora stavi na raspolaganje. U Hercegovini je raspoloenje u
narodu bilo dobro i prijavljen je vei broj dobrovoljaca svih konfesija, to je trebalo zahvaliti
utjecaju vjerskih glavara i sveenika.107
U Bosni i Hercegovini su ukupno regrutovane 1334 osobe, najveim dijelom dobrovoljci, od
kojih je bilo 253 muslimana (18,97%), 614 pravoslavaca (46,03%), 461 katolik (34,56%) i 6 Jevreja
(0,45%). Iz oblasti zahvaenih ustankom 1882. regrutovan je mali broj vojnih obveznika: u
Nevesinju 6, u Konjicu 7 itd.108
101

H. K a p i d i , Hercegovaki ustanak , 83.


Ibidem, 84-85.
103
G. ljivo, Sprovoenje zakona o vojnoj obavezi , 114.
104
H. Kapidi, Hercegovaki ustanak , 285.
105
Isti, Diskusije o dravnopravnom poloaju Bosne i Hercegovine za vrijeme austrougarske vladavine (Pokuaji
aneksije), GA DAR BiH, IV-V, Sarajevo, 1965., 133-134.
106
T. Kraljai, Mjere Kalajevog reima , 37-38.
107
KA-W, KM, Prs. 86-1/36, 1882., Zemaljska vlada BiH K.u.k. Ministarstvu rata, Sarajevo, 30. august 1882.
108
ABH, ZMF, BH Prs 1883., 89. Musterungs-Ergebnisse in BH 1882., Komanda 15. korpusa Sarajevo K.u.k.
Ministarstvu rata, 10. januar 1883.
102

23

Na narednoj regrutaciji, 1883. godine, pojavilo se 13407 osoba, od kojih je 1210 proglaeno
nesposobnim za vojnu slubu, dok je od sposobnih regrutovano 1319 osoba 308 muslimana
(23,35%), 606 pravoslavaca (45,94%), 404 katolika (30,63%) i 4 Jevreja (0,3%). Prijavljena su i
34 dobrovoljca. Mada su bila prisutna sjeanja na otpor okupaciji 1878. i na ustanak 1882.,
primjetna je namjera da se regrutni kontingent postepeno usklauje sa procentualnom strukturom
stanovnitva.109
Prema odredbama provizornog Vojnog zakona, vojnu obavezu su u principu trebali vriti svi
vojno sposobni bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici, koji su bili obavezni uestvovati u
odbrani zemlje i Monarhije.110 Vojna dunost je poinjala 1. januara kalendarske godine u kojoj je
vojni obveznik navravao 20 godina.111 Bila je uvjetovana potrebnom duhovnom i tjelesnom
sposobnou i minimalnom visinom od 155,4 cm.112 Trajala je 3 godine u liniji i 9 godina u
rezervi.113
Vojni obveznici, koji nisu bili sposobni za aktivnu vojnu slubu nego za onu koja odgovara
njihovoj civilnoj slubi, mogli su u sluaju rata biti pozvani u slubu do 32. godine starosti.114 U
ratu i miru angairanje bosanskohercegovakih vojnih obveznika nalazilo se u nadlenosti cara,115
koji je imenovao i sve oficire.116
U Vojnom zakonu za Bosnu i Hercegovinu institucija jednogodinjih dobrovoljaca nije bila
tretirana, ali je to pitanje blie regulirano u priloenim Instrukcijama. Svaki zemaljski pripadnik
Bosne i Hercegovine, koji je mogao svjedodbom ili potvrdom dokazati da posjeduje izvjestan
stepen obrazovanja, priman je na kurs za kolovanje rezervnih oficira. Ako su nakon godinu dana
vojne slube kandidati smatrani osposobljenim, polagali su ispit. Nakon poloenog ispita, krajem
decembra iste godine, slijedilo je prevoenje u rezervu.117
Podoficiri, koji su aktivno sluili 8 godina, od toga najmanje 5 kao podoficiri i imali dobre
preporuke, mogli su raunati na radno mjesto u javnoj slubi ili na uee u poslovima
subvencioniranim od Zemaljske vlade.118
Institucija zastupanja (bedelija, bedluk) je preuzeta iz osmanskog Vojnog zakona i poblie
regulirana u Instrukcijama o provoenju regrutacije. Zastupnik je morao ispuniti svoju dunost u
etvrtoj starosnoj klasi. Nije smio biti stariji od 32 godine, morao je biti zemaljski pripadnik Bosne i
Hercegovine i odgovarati propisima o dobrovoljnom stupanju u vojsku. Osim toga je morao da
dostavi uvjerenje okrunih organa da nije potreban za izdravanje lanova porodice.119
Odnos zamjenika i zamijenjenog je prema vojnim vlastima reguliran javno-pravnim
normama, tako da privatno-pravni sporazum nije vrijedio. Dogovor je obavljan kod okrunih organa
i tu je zakljuivan konaan sporazum.120 Dezertiranje ili samoranjavanje zastupnika je imalo za
vojni okrug
Sarajevo
Banja Luka
Tuzla
Mostar
ukupno

muslimani

pravoslavni

92
60
60
41
253

96
236
189
63
614

katolici
115
58
127
161
461

Jevreji
4
2
6

ukupno
307
354
378
295
1334

109

ABH, ZMF, BH Prs. 1883., 673. Musterungs-Ergebnisse in BH, 1883., Komanda 15. korpusa K.u.k. Ministarstvu
rata, Sarajevo, 10. august 1883.
110
Provisorische Wehrgesetz fr Bosnien und die Herzegowina, Wien 1881., 1. (dalje PWG).
111
PWG, 2.
112
PWG 3.
113
PWG 4.
114
PWG 5.
115
PWG 6.
116
PWG 7.
117
PWG 26.
118
PWG 34.
119
PWG 23:1,
120
PWG 23:7. Bilo je predvieno da zamijenjeni obeteti zamjenika putem novanog ekvivalenta. Zastupnik je
dobivao odtetu ako je cijelo vrijeme bio regrutiran i to polovinu sredstava nakon obavljene trogodinje slube, a od

24

posljedicu gubitak vrijednosti zaloga. U prvom sluaju vrijednost se vraala zastupljenom i on bi


tada morao lino obaviti vojnu slubu ili pronai novog zamjenika. U sluaju samoranjavanja
vrijednost zaloga je pripadala vojsci, dok je zastupljeni oslobaan obaveze sluenja.121
Prema odredbama Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu od vojne slube su bili
osloboeni pripadnici 1858. godita i stariji, bez obzira da li su ranije izvrili vojnu obavezu. Od nje
su, takoer, bila osloboena lica koja su sluila u osmanskim trupama,122 kao i sveenici i
duebrinici svih zakonom priznatih konfesija (kod muslimana tu su se ubrajali mula, erijatski
sudac u slubi, muderis koji je redovno drao predavanja, diplomirani imam i hatib koji je lino
vrio slubu, kao i ejh), diplomirani ljekari, veterinari i apotekari, kao i zaposleni uitelji i
hode.123
Na neodreeno vrijeme od vojne slube su bili oslobaani jedini sin ili zet osobe starije od
70 godina, kao i unuk takvih osoba ukoliko nemaju sina, a takoer i brat nezbrinutih sestara ili
brae.124
Vojne snage smjetene u Bosni i Hercegovini nakon okupacije inile su trupe zajednike
vojske. Za podmirenje povienih trokova koji su izrasli njihovom dislokacijom bio je odreen tzv.
okupacioni kredit, koji su donirale delegacije austrijskog i ugarskog parlamenta iz zajednikih
sredstava Monarhije. Sluio je za pokrie trokova nastalih dislokacijom austrougarskih trupa u
Bosni i Hercegovini (do 1908. i u Novopazarskom sandaku), kao i za izgradnju utvrenja i
odravanje vojnih objekata. Visina ovih sredstava kretala se zavisno od situacije u zemlji, kao i od
vanjskopolitike situacije.125
Ti trokovi, podmirivani iz zajednikih finansija Monarhije, usljed konsolidiranja stanja su
vremenom znatno reducirani. Mnoga administrativna optereenja, podnesena u prvo vrijeme od
strane zajednike vojske, mogla je preuzeti bosanskohercegovaka Zemaljska uprava. Na smanjenje
okupacionog kredita znaajno je utjecala uspostava bosanskohercegovakih jedinica, zapoeta
1882. godine, nakon to su iz sastava zajednike vojske dodijeljeni oficiri i podoficiri kao
instruktorski personal za obuku. Prvo su uspostavljene oblasne komande za dopunu jedinica u
Sarajevu, Banjoj Luci, Dolnjoj Tuzli i Mostaru, koje nisu bile identine sa teritorijalnoadministrativnom organizacijom Bosne i Hercegovine.126
preostale druge polovine po jednu treinu nakon 3, 6 i 9 godina sluenja u rezervi. Njemu je takoer pripadala
kamata od poloenih sredstava. Ukoliko bi usljed smrti ili nesposobnosti za daljnju slubu zamjenik bio otputen,
njegova sluba se smatrala zavrenom, tako da su on ili njegovi lanovi porodice imali pravo na ostatak vrijednosti.
121
PWG 23:8
122
PWG 10.
123
PWG 11 i 12.
124
PWG 13.
125
Bericht...1906., 106. Nakon to je mnoge slube preuzela andarmerija, bilo je mogue da se reducira stanje
zajednike vojske u zemlji i time smanje trokovi. Do znaajnijeg smanjenja dolo je 1884., za 3582000 kruna, a
nakon formiranja 4 bosanskohercegovaka puka 1893. za 1446000. Od okupacionog kredita koji je u 1883. godini
iznosio 17976000 kruna iznos je od 1885. umanjen za 5326000, a nakon 1893. godine kretao se oko 7000000 kruna.
126
PWG Inst. 1. Dopunski okruzi u Bosni i Hercegovini.
Dopunski
okrug
Sarajevo 1. grad Sarajevo, 2. srez Sarajevo, 3. Fojnica, 4. Visoko, 5. Rogatica, 6. Kladanj, 7. Viegrad,
8. ajnie, 9. Travnik, 10. Jajce, 11. Foa, 12. Srebrenica, 13. Vlasenica, 14. Zenica, 15.
epe, 16. Varcar Vakuf.
Banja Luka 1. grad Banja Luka, 2. srez Banja Luka, 3. Prnjavor, 4. Bosanska Gradika, 5. Biha, 6.
Petrovac, 7. Cazin, 8. Bosanski Novi, 9. Sanski Most, 10. Prijedor, 11. Krupa, 12. Klju,
13. Kotor Varo, 15. Bosanska Dubica.
Dolnja Tuzla 1. grad Dolnja Tuzla, 2. srez Dolnja Tuzla, 3. Brko, 4. Bijeljina, 5. Zvornik, 6. Maglaj, 7.
Graanica, 8. Gradaac, 9. Derventa, 10. Teanj.
Mostar 1. grad Mostar, 2. srez Mostar, 3. Stolac, 4. Nevesinje, 5. Konjic, 6. Bilea, 7. Trebinje, 8.
Gacko, 9. Ljubinje, 10. Ljubuki, 11. Bugojno, 12. Prozor, 13. Livno, 14. Glamo, 15.
upanjac.

25

Karta Vojni okruzi u Bosni i Hercegovini

26

Trokovi za izdravanje bosanskohercegovakih vojnih jedinica su podmirivani iz


zemaljskog budeta, a optereivali su ga i trokovi za oficire koji su iz sastava zajednike vojske
dodijeljeni bosanskohercegovakim jedinicama. Domai vojnici i oficiri su primali platu, a po
zakonu iz 1899. iz zemaljskih sredstava se podmirivalo snabdijevanje vojske, kao i trokovi
bosanskohercegovakih jedinica smjetenih u Monarhiji. Tu su dolazili jo i trokovi koji su nastali
na osnovu Zakona o smjetaju trupa zajednike vojske u Bosni i Hercegovini, sankcionisanog
carskom odlukom od 13. novembra 1882. U osnovnim smjernicama ta je odluka bila u skladu sa
zakonom o smjetaju trupa u obje polovine Monarhije, uz izvjesna odstupanja zbog specifinih
odnosa u zemlji. Ustupanje potrebnog smjetaja za vojsku je predstavljalo obavezu, ukoliko se
potreba za njim nije mogla zadovoljiti iz raspoloivog prostora. Smjetaj je osiguravan i
dobrovoljnim ponudama od strane opina ili privatnih osoba. Od ovog propisa su bili izuzeti objekti
muslimana koji su sluili za smjetaj ena (harem). Visina naknade opinama i pojedincima za
ustupljeni prostor za smjetaj trupa regulirana je njihovim sporazumom sa vojnom komandom.127
U instrukcijama o provoenju Vojnog zakona regrutiranje je normirano u pojedinostima.
Godinja regrutacija je provoena izmeu 1. marta i 30. aprila a vrila ju je ljekarska vojna
komisija. Od politikih organa regrutaciju je u okruzima pratio okruni, a u ostalim mjestima
opinski predstojnik. Za obavljanje poslova oko voenja evidencije kod regrutacije, politikim
organima su dodjeljivani podoficiri kao pomoni vojni radnici. Kod regrutacije se vrilo izvlaenje
kartica sa brojevima i tada su regruti, iji su brojevi bili izvueni, pristupali ljekarskom pregledu na
kojem je odluivano o njihovoj sposobnosti za vojnu slubu. Kada bi se dostigao odreeni
kontingent regruta, regrutacijski posao je smatran zavrenim. Regruti su tada do jeseni upuivani
kui.128
Bosanskohercegovaki vojni obveznici, regrutirani 1882. godine, rasporeeni su u sastav
etiri novoformirane bosanskohercegovake ete i to: prvu u Sarajevu, drugu u Banjoj Luci, treu u
Dolnjoj Tuzli i etvrtu u Mostaru. Ove etiri ete su nosile brojeve od 1 do 4.129
Kontingent regruta za Bosnu i Hercegovinu je 1882. utvren na 1200 osoba. Od toga je 800
regruta rasporeeno u sastav pjeadijskih jedinica, dok je 400 ukljueno u sastav komore. U etiri
uspostavljene bosanskohercegovake ete je rasporeeno po 100 regruta, 100 je dodijeljeno
andarmeriji, dok je 270 upueno na odmor. Ostatak regruta je rasporeen na slubu u jedinice
zajednike vojske. Od 1884. godine bosanskohercegovake jedinice su premjetene iz Sarajeva u
Kiseljak, iz Banje Luke u Bosansku Gradiku, iz Dolnje Tuzle u Doboj, dok jedinice iz Mostara
nisu premjetane. Te godine 700 bosanskohercegovakih regruta je rasporeeno izvan zemlje i
vrilo je vojnu slubu u garnizonu Pljevlja.130
Za veinu regruta to je bilo prvo due udaljavanje od kunog praga i okoline, to je mjera
koju je trebalo realizirati postepeno, dok vojna obaveza ne zaivi u cjelosti. Nakon prve vojne
obuke, bosanskohercegovaki vojnici su rasporeeni da uvaju vane vojne objekte, baruthane,
mostove i utvrenja i prema ocjeni Vojne komande u potpunosti su opravdali ukazano
povjerenje.131
Nove ete sa brojevima od 5 do 8 formirane su 1883. godine, 1884. sa brojevima od 9 do 12,
a 1885. sa brojevima od 13 do 16. Iste godine su iz ovih eta formirani samostalni pjeadijski
bataljoni sa oznakama I-IV. Od 1886. do 1889. u svakom okrugu za dopunu su bile uspostavljene
nove ete, koje su prikljuene postojeem bataljonu. One su se 1. oktobra 1889. ujedinile u novi
bataljon, uz istovremenu uspostavu rezervnog bataljonskog kadra. ete uspostavljene od 1890. do
1892. su se ujedinile 1. oktobra 1893. godine u nova 4 bataljona, koji su imali po 3 ete. Iz ovih 12
samostalnih bataljona, 1. januara 1894. godine uspostavljena su 4 pjeadijska puka, sa po tri
127

F. Schmid, Bosnien 106. Uporedi: Einquartierungs-Vorschrift. Verordnung vom 26. XII 1882.,. Gesetz und
Verordnungs Blatt, Wien, 1882., Nr 178, 698 i Nr 179, 702.
128
PWG Instr. 13-21. Uporedi: F. Schmid, Das Heeresrecht ,5-6.
129
Arme-Verordungs-Blatt, 1882., Nr 39, 133.
130
KA-W, KM Prs. 1884., 86-1/3. BH Regruten-Repartition, Komanda 15. korpusa Sarajevo K.u.k. Ministarstvu rata,
10. august 1884.
131
Jochann Asboth, Bosnien und der Herzegowina. Reisebilder und Studien, Wien, 1888., 176.

27

bataljona i to: 1. bosanskohercegovaki puk iz sarajevskog dopunskog okruga, 2. iz banjalukog, 3.


iz tuzlanskog i 4. iz mostarskog..132
Poetkom 1885. Zemaljska vlada BiH i komanda XV korpusa su pokrenule inicijativu da
etiri bosanskohercegovake ete, po jedna iz svakog dopunskog okruga, uestvuju na proljetnoj
paradi u Beu, za ta bi ukupni trokovi iznosili 7180 florina. Glavni motiv za to je bila namjera
postizanja moralnog efekta kod vojnika kako bi se sami uvjerili u veliinu carevine i njenu snagu.
Vaan razlog je bio i dravno-pravne prirode, jer bi se tim inom pokazala i sloboda dispozicije
bosanskohercegovakim trupama. Meutim, zvanini faktori Monarhije nisu podrali tu inicijativu.
Isti prijedlog je podneen objema vladama poetkom 1886, uz Kllayevo objanjenje da Monarhija
ima pravo vrenja pune administracije nad Bosnom i Hercegovinom pa time i slobodu dispozicije
njenim trupama. Meutim, ovaj prijedlog je bio odbijen.133
K.u.k. Ministarstvo rata je 1885. godine predvialo da cilj izgradnje bosanskohercegovakih
vojnih snaga treba biti formiranje jedne pjeadijske divizije sa brojnim stanjem od 8400 osoba, koja
bi imala starjeinski kadar, naoruanje, objekte za smjetaj vojske, magacine, bolnice i dr.
Obrazovanje takve formacije je trebalo ostvariti postepeno, s godinjim poveanjem za po jedan
bataljon i uvoenjem trogodinje vojne obaveze sa godinjim kontingentom od 3000 vojnika. Po
procjeni K.u.k. Ministarstva rata, te snage su u sluaju mobilizacije mogle na drugim frontovima
zamijeniti zajedniku vojsku, angairanu u Bosni i Hercegovini.134
Program izgradnje jedne divizije predviao je formiranje dvije pjeadijske brigade sa 4
pjeadijska puka (16 pjeadijskih bataljona), 4 eskadrona konjice, i jedne divizijske komore. Ukupni
trokovi izgradnje takve jedinice su proraunati na 1663200 florina.135
Od 1889. postalo je aktuelno pitanje premjetaja bosanskohercegovakih trupa u
unutranjost Monarhije, radi uklapanja u njen kulturni nivo i provoenja temeljite taktike obuke
uvjebavanjem sadejstava sa drugim rodovima vojske, artiljerijom i konjicom.
Bosanskohercegovake jedinice uzele su uea na carskoj paradi 1890. godine. Pjeadijski
bataljoni br. I iz Sarajeva i br. IV iz Mostara su ukrcani u Neumu na parobrod s kojim su stigli do
Trsta, odakle su eljeznicom prevezeni do Bea. Na Schmalzu su 18. augusta uestvovali na
proslavi carevog roendana, a nakon toga na velikoj vojnoj vjebi 3. pjeadijske divizije kod
Lambacha. Oba bataljona dobila su nagradu da po jednom mogu drati glavnu strau pred carevim
dvorom (Hofburg), a za oficire i podoficire prireen je sveani prijem.136
S obzirom na nerijeen dravno-pravni poloaj, bosanskohercegovake jedinice pravno nisu
predstavljale sastavni dio austrougarske armije. Njihova unutranja organizacija je na prvoj instanci
bila iskljuivo odreena od cara, pokazujui jasna ublaavanja u odnosu na sistem austrougarskih
vojnih snaga.137 Bosanskohercegovake trupe nisu posjedovale Landwehr i Landsturm kao dodatne
dijelove, nego su obrazovane iz jedinica koje slue u liniji i rezervnih. U njima su bile zastupljene
samo pjeadija i transport. Vojno vodstvo i administrativna uprava bili su podreeni K.u.k.
Ministarstvu rata, dok su jedinice izdravane iz bosanskohercegovakih sredstava.138
Uprkos posebnom statusu, bosanskohercegovake jedinice su istovremeno stajale sa
austrougarskom vojskom u izvjesnom pravnom kodeksu, koji je predstavljen kroz zajednikog
vladara, ujednaene propise slube po Vojnom zakonu kojem su podlijegale, kao i odredbama
upotrebe ovih trupa po kojima je njihova dunost bila ne samo odbrana Bosne i Hercegovine nego i
cjelokupnog prostora Monarhije. Kada je 1890. postao aktuelan premjetaj bosanskohercegovakih
jedinica u unutranjost Monarhije, smatralo se da one ne mogu predstavljati sastavni dio oruanih
132

Oberst Karl Czapp, Das Wehrgesetz , 2.


ABH, ZMF, BH Prs. 1885., 88. Predsjednitvo biroa za nadlenosti Bosne i Hercegovine K.u.k. Ministarstvu rata u
Beu, 24. februar 1885.
134
ABH, ZMF, BH Prs. 419, 1885. BH Wehrmacht. Zemaljska vlada Zajednikom ministarstvu finansija 15. mart
1885. Uporedi: T. Kraljai, Kalajev reim , 464.
135
ABH, ZMF, BH Prs 455, 1889. Predsjednitvo biroa za nadlenosti Bosne i Hercegovine Zajednikom ministarstvu
finansija, 28. juni 1889.
136
Militr-Wochen-Blatt, Wien, 1890., Nr 69, 2.164.
137
PWG BiH, 4.
138
F. Schmid, Bosnien , 105.
133

28

snaga Monarhije sve dok se ne uspostavi puni suverenitet nad Bosnom i Hercegovinom. Takvo
miljenje su zastupali pravnici Georg Jellinek i Hans Schneller. Ublaavajue take predlagao je
Emil Ling. Kako je on potpuno drugaije konstruirao pojam suvereniteta, smatrajui ga faktikom
vladavinom, zakljuio je da je Bosna i Hercegovina ve u takvom odnosu sa Monarhijom. Nakon
njegovog pravnog miljenja, bosanskohercegovake trupe su ne samo de iure nego i de facto
smatrane sastavnim dijelom oruanih snaga Monarhije.139
Budui da su bosanskohercegovake jedinice prema ugarskom zakonodavstvu prvobitno
tretirane kao strana vojna sila, u svrhu njihovog smjetaja u Ugarsku morao je biti donijet poseban
ugarski zakonski lanak VIII iz 1891. godine.140 Nakon to je postignuta saglasnost za premjetaj
bosanskohercegovakih trupa u Monarhiju, donesen je zakon o njihovoj dislokaciji. etiri
bosanskohercegovaka puka su nakon uspostave smjeteni u Beu (prvi i etvrti), Grazu (drugi) i
Budimpeti (trei).141
Zbog nemira u Monarhiji vojska je morala stalno intervenisati, pa su u veim mjestima
(Prag, Be, Graz, Budimpeta) bili stacionirani brojniji kontingenti. Dio ovih trupa su bile i
bosanskohercegovake jedinice koje su uzele uea u suzbijanju nemira, to se pokazalo izuzetno
djelotvornim sredstvom. Najei njemaki otpor je bio u Grazu, koji je predstavljao centar
militantnog njemakog nacionalizma. U vezi nemira upravnik tajerske je zatraio vojnu
intervenciju. Zapovjednik komande mjesnog korpusa je udovoljio zahtjevima i 27. novembra 1897.
vojne snage su se suprostavile studentima, a kada je 2. bosanskohercegovaki puk napadnut, oficiri
su naredili vojnicima da pucaju. Tom prilikom jedan demonstrant je ubijen, a brojni su bili ranjeni.
Taj je dogaaj izazvao snane demonstracije, usmjerene protiv armije. tampa se okomila na crnoute muslimanske vojnike, a Gradski savjet Graza je otvoreno alio zbog prisustva stranaca. Od
austrijske delegacije je zahtijevano da se bosanskohercegovake trupe udalje iz to dijela Monarhije i
sa ogorenjem je osuen postupak tih sultanovih podanika koji su pucali na njemake graanine u
Grazu i na kraju za to barbarsko djelo dobili carevo priznanje. Uskoro su se njemaki, eki i
ugarski nacionalisti osjeali kao pod stranom okupacijom, napadajui te nove Kozake.142
Kada su prvi bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici, regrutovani po odredbama
provizornog Vojnog zakona 1894. godine, zavrili dvanaestogodinju vojnu slubu, K.u.k.
Ministarstvo rata je izradilo Nacrt zakona o Landsturmu i dostavilo Zajednikom ministarstvu
finansija s molbom za saglasnost i poduzimanje mjera da zakon krajem te godine stupi na snagu.
Procjenjujui posljedice koje bi on mogao imati u zemlji, Kllay je odbio da ga prihvati, smatrajui
da bi opa vojna obaveza i vojna organizacija ukupnog domaeg stanovnitva predstavljala
neposrednu opasnost za Monarhiju i gubitak, jer bi jedan dio njenih vojnih snaga morao da se
angaira na otklanjanju opasnosti u Bosni i Hercegovini, koje bi iskrsle iz ope vojne obaveze i
organizacije Landsturma. K.u.k. Ministarstvo rata je i dalje insistiralo na njegovom uvoenju,
motivirajui tu elju potrebom usklaivanja vojne obaveze bosanskohercegovakih zemaljskih
pripadnika sa vojnim propisima koji su vrijedili za Monarhiju. Meutim, Zemaljska vlada je bila
protiv, smatrajui da bi uvoenje Landsturma izazvalo demonstracije stanovnitva u Hercegovini i
istonoj Bosni koje bi bile podrane od Srbije i Crne Gore. Zbog toga je zakljuila da je uvoenje
Zakona o Landsturmu preuranjeno i da treba odustati od te namjere.143
Usljed tekoa koje su se ispoljavale iz finansijskih a dijelom iz politikih i dravno-pravnih
razloga, od 1897. godine pristupilo se usporenijem tempu izgradnje bosanskohercegovakih
jedinica. Uspostava petog puka se morala odgoditi i tek nakon 6 godina je poduzet novi korak.
Carskom odlukom od 1. oktobra 1902., kod etiri bosanskohercegovaka puka je uspostavljena po
jedna 17. eta, a one su u jesen 1903. odvojene od pukova i pri istovremenom organiziranju
139

Isti, Heeres Recht , 33-34.


F. Schmid, Bosnien 106.
141
Schematismus fr K.u.k. Heer und Kriegsmarine 1894., Wien, 1895., 588-596.
142
Istvan Deak, Der K.u.k. Offizier 1848.-1918., Wien, 1991., 86. Vidi i: T. Kraljai, Kalajev reim, 472.
143
T. Kraljai, Kalajev reim , 467-468.
140

29

bataljonskog taba i rezervnog etnog kadra ujedinjene u bosanskohercegovaki lovaki bataljon br.
I. Dislociran je u Be, dok je dopunska oblasna komanda ostala u Sarajevu.144
Organizacija bosanskohercegovakih jedinica je, uz manja odstupanja, bila analogna sastavu
jedinica zajednike vojske. Ratno stanje jedne ete je trebalo biti takvo da omogui komandantu da
je moe pratiti u svim detaljima. Toj odredbi je odgovaralo brojno stanje od 250 osoba. Propisano je
da eta u ratu ima 4 voda i od komandnog kadra jednog starijeg oficira ili zastavnika, kao
zapovjednka voda jednog vodnika, tri kaplara, 4-5 razvodnika, jednog narednika, jednog raunskog
podoficira, jednog sanitetskog podoficira, muziku, pionire i nosaa povrijeenih.145
Bataljon je u ratu u svom sastavu imao 1000 vojnika i borbeno stanje (sa orujem) od 800900 osoba. Jedan puk sa 4, odnosno sa 3 bataljona je imao brojno stanje od 4000, odnosno 3000
vojnika. Provizorne odredbe koje su stupile na snagu 1893. godine predviale su da se pjeadijski
puk sastoji iz taba, 3 poljska bataljona po 4 ete i rezervnog bataljona, koji je u miru imao samo
kadar.146
tab pjeadijskog puka inili su pukovnik kao komandant, tri potpukovnika ili majora, kao
komandanti bataljona, jedan autant puka, tri pukovska ljekara, trojica raunovoa (glavni oficiri),
dvojica tapskih voa, trojica pomonih raunskih radnika sa rangom kaplara, trojica bataljonskih
hornista, jedan bataljonski bubnjar, tri oruara, petnaest posluitelja oficira, ukupno petnaest oficira
i dvadeset sedam vojnika. U sastav pjeadijskog puka ulazili su dvanaest kapetana, dvadeset i etiri
starija oficira, dvanaest kadeta-zamjenika oficira, dvanaest narednika, dvanaest raunskih
podoficira, dvadeset etiri vodnika, sedamdeset dva kaplara, sedamdeset i dva zastavnika,
osamstoetrdeset pjeadinaca, dvanaest etnih trubaa, dvanaest bubnjara i trideset est posluitelja
oficira. Mirnodopsko formacijsko stanje jednog pjeadijskog puka inili su 36 oficira i 1104
vojnika.147
Bosanskohercegovake jedinice su 1895. godine dobile vojnu muziku. Tom prigodom
Edward Wagnes, voa orkestra 2. bosanskohercegovakog puka u Grazu je komponirao koranicu
Die Bosniaken kommen, koja je uskoro postala prepoznatljivo obiljeje svih bosanskohercegovakih
jedinica.148
Sve do 1886. oficiri dodijeljeni bosanskohercegovakim jedinicama iz sastava zajednike
vojske nosili su uniforme matinih jedinica. Nosili su svijetloplavu bluzu sa tamnocrvenim opivom
i sa dugmadima na kojima je bio upisan broj bataljona, a od 1894. i broj puka, svijetloplave hlae i
tamnoplavi mantil, kao i gamae. Oficiri-muslimani su nosili tamnocrveni fes sa plavom kiankom.
Ljudstvo je bilo drugaije obueno. Nosili su svijetloplave turske hlae i gamae. U poetku su
samo muslimani nosili fes, a kasnije svi pripadnici bosanskohercegovakih jedinica. Fes je imao
crnu kianku od ovije vune, duine 18,5 cm, koja je trebala biti okrenuta unatrag. Vojnici su
dobivali opasa, par rukavica bez prsta, al, 2 para koulja, duge gae, priglavke i dva para konih
cokula. Osim toga svi vojnici su nosili koni ranac, mali tornister za patrone smjeten ispod ranca,
pribor za jelo (porciju) i staklenu flau za vodu kao i vreu za hljeb od vodootpornog materijala.
Mantil se nosio privren na rancu.
Ljudstvo bosanskohercegovakog lovakog bataljona je izgledalo drukije. Oficiri i
zastavnici su imali istu odjeu kao i tirolski carski lovci, osim to su na kapama, umjesto tirolskog,
nosili amblem sa dvoglavim orlom. Ljudstvo do nadlovca je nosilo bluzu, hlae i koulju od
tamnosivog platna sa zelenim opivom, dok su dugmad bila tamnozelene boje, bez upisanog broja
144

Arme-Verordnungs-Blatt, 1903., Nr 30, 133.


Karl Glckman , K. u. K. Arme, 12. Auflage, Wien, 1911., 76.
146
Ibidem, 79.
147
Gnter Dirrheimer, Das K.u.k. Heer 1895., Wien, 1983., 23.
148
W. Schachinger, Bonjaci dolaze, 25-26.
145

30

jedinice.149 Od 1909. za sve dijelove armije, izuzev konjice, su uvedene smee-sive uniforme.150 Od
1910. godine i fes je dobio ratnu, smee-sivu boju.151
Od 1895/96. godine standardno oruje pjeadije je bila puka Manlicher, repetirka sa
kalibrom 8 mm i sa magazinom sa 5 patrona. Uz puku je pripadao bajonet model M 1888. Oficiri
su nosili oficirski revolver tipa Grasser-Kropatschek sa 6 metaka, kalibra 9 mm. Kadeti zamjenici
oficira i narednici su nosili bajonet M 1888., dok su narednik raunskog centra, voa taba kao i
muziari puka nosili bajonet M 1861. Osim toga, kod pjeadije je koriteno i drugo oruje: revolver
za kadete, puke Werndl bez bajoneta za vozae, pionirska sablja za muziare i pomone radnike
saniteta... Od 1890. godine u naoruanje K.u.k. vojske uvrtene su puke repetirke M 1890.152
Bosanskohercegovaki vojni obveznici koji su se nalazili u aktivnoj vojnoj slubi podlijegali
su u ratu i miru Krivinom vojnom zakonu. Okrunicom K.u.k. Ministarstva rata od 16. oktobra
1882. godine, on je sa manjim modifikacijama proiren na Bosnu i Hercegovinu. Njegovim
propisima i pravnim posljedicama je osiguravano potivanje postojeih pravila vojne slube.
Najei sluajevi krenja propisa slube kod bosanskohercegovakih jedinica odnosili su se na
dezerterstvo ili neodazivanje na poziv vojnih organa. Na osnovu evidencije o dezerterstvu
bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u periodu od 1882. do 1891. moe se ustanoviti
nekoliko opih karakterstika. Vie je razloga i motiva koji su na njega utjecali. Najvaniji su bili
neprilagoenost vojnikom ivotu ali i psiholoki i ekonomski razlozi. Austrijski vojni krivini
zakon iz 1855. koji je uz manje modifikacije vaio i za Bosnu i Hercegovinu, razlikovao je krivina
djela dezerterstva i samovoljnog udaljavanja iz jedinice. Dezerterstvo je poinio vojnik kad
samovoljno napusti jedinicu ili se ne vrati u nju, odnosno obveznik kad se ne odazove vojnom
pozivu u namjeri da se izbjegne vojna sluba. Samovoljno udaljavanje vojnik je poinio kada se na
krae ili due vrijeme udalji iz jedinice bez propisanog odobrenja, odnosno kada se nije odazvao
pozivu u namjeri da privremeno izbjegne vojnu slubu.153
Dezertiranje je za sobom povlailo i odreene pravne konsekvence. Pripadnici
bosanskohercegovakih jedinica su morali nadoknaditi tetu koju bi poinili prilikom dezertiranja,
kao i isplaene premije onima koji ih uhvate.154 Osim toga, vojnik-dezerter koji je ostao izvan
jedinice do est mjeseci osuivan je na dosluenje jo godinu dana, a ako je ostao preko est mjeseci
trebalo je da doslue vojni rok dva puta onoliko vremena koliko je proveo izvan jedinice, najvie tri
godine. Ukoliko bi se prekraj ponovio tri puta, bjegunac je osuivan na smrt strijeljanjem.155
Carskom odlukom od 28. novembra 1904. donijete su zakonske odredbe o kanjavanju za
neodazivanje na poziv vojnih organa. Taj prekraj je povlaio zatvorsku kaznu od tri mjeseca do
jedne godine, ukoliko je prekoraenje iznosilo preko 14 dana. U sluaju mobilizacije ili proglaenja
ratnog stanja, kazna se poveavala na pet godina zatvora. Ukoliko je prekoraenje iznosilo krae od
14 dana, prekraj je tretiran kao propust i kanjavan je zatvorom u trajanju od jednog do tri
mjeseca. Krivini vojni zakon je za dezertiranje predviao smrtnu kaznu vjeanjem ili strijeljanjem,
zatvorsku kaznu I i II stepena, a u nekim sluajevima strogi zatvor. Dezertiranje oficira u ratu
kanjavano je strijeljanjem, ukoliko se jedinica nalazila pod ratnim zakonom. Vojnici su kanjavani
strijeljanjem ukoliko u ratu dezertiraju drugi, a u miru trei put. Ukoliko je dezerter imao namjeru
da vri ratnu slubu kod neprijatelja, predviena je kazna vjeanjem. Za izbjegavanje straarske
149

Ibidem, 22-23.
KA-W, KM, 1909. 64-1/1.3 Hechtgraue Feld-uniformen. Vidi: Paul Witas, Die Militrintendatur in OesterreichUngarn und Oesterreich 1868.-1918., Salzburg, 1968., 67.
151
KA-W, KM, 1910., 6-1/5 Hechtgraue Fess. K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 15.
januar 1910.
152
G. Dirrheimer, Das K.u.k. Heer ..., 15.
153
F. Schmid, Heeres-Recht , 512.
154
Na osnovu zakona koji je K.u.k. Ministarstvo rata donijelo 15. marta 1892. godine, visina nagrade za prijavu ili
hvatanje dezertera iznosila je 48 kruna. U toku 1907. podneseno je vie zahtjeva za isplatu premija. Ilija Tuevljak
podnio je zahtjev za naplatu dvije premije za prijavu Todora Rosia i Mirka Majdora, dezertera iz 1.
bosanskohercegovakog puka, a ito Salko za privoenje dezertera Selimovi Dervia iz Vlasenice, koji je sluio u
Beu i pobjegao u Crnu Goru. (ABH, Zemaljska vlada BH, 1907., 3344/3, 1907., BH Deserteure).
155
F. Schmid, Heeres-Recht , 551.
150

31

slube ili za dezerterstvo poinjeno zajedno sa vie osoba, predviena je kazna strijeljanjem. Ista
kazna je slijedila ukoliko vojni obveznik dezertira nakon objave prijekog suda.156
U Krivinom vojnom zakonu su navedeni brojni delikti koje vojnici mogu poiniti, kao i
sankcije koje su za to slijedile. Meu ostalim djelima kanjivo je bilo maltretiranje nenaoruanog
neprijatelja, delikti protiv tjelesne sigurnosti, silovanja ili povrede neprijateljskih podanika, koji ne
pripadaju oruanoj sili. Kod ovih prekraja bila je predviena kazna jednostavnim zatvorom do 5
godina, a kod nanoenja povreda opasnih po ivot ili povreda usljed kojih nastupi smrt, kazna
tekim zatvorom do 10 godina.157
U skladu sa izrastanjem bosanskohercegovakih jedinica, rastao je kontingent regruta. U
provizornom Vojnom zakonu iz 1881. nije bio nominovan i naknadno je 1882. utvren na 1200
vojnika i ostaje do 1887., uprkos poveanom broju jedinica, to je omoguavalo smanjenje brojnog
stanja ete sa 124 na 86 osoba.158 Kontingent regruta za Bosnu i Hercegovinu je iznosio 0,25% od
ukupnog broja stanovnitva prema popisu iz 1895. godine, dok je u istom periodu za Austriju
iznosio 0,3% a za Ugarsku 0,29%. Uspostava regrutnog kontingenta vrila se svake godine odlukom
Zajednikog ministarstva finansija, nakon ega je Zemaljska vlada utvreni kontingent regruta
rasporeivala na regrutacijske okruge, uzimajui u obzir njihove mogunosti. Kontingent je 1887.
godine povean na 1381, 1900. na 3500 i 1908. na 4000 regruta.159
Kada je noveliran Vojni zakon za oba dijela Monarhije 1889. godine, Vojni zakon za Bosnu
i Hercegovinu je ostao nepromijenjen iz dravnopravnih i unutranjopolitikih razloga. Glavni
razlog za to je predstavljala injenica da je od uvoenja vojne obaveze prolo relativno kratko
vrijeme i da zakon nije jo u potpunosti zaivio. Kulturni odnosi u Bosni i Hercegovini su i dalje
zahtijevali obzirnost i iskljuivali skokoviti razvoj vojnog sistema. Zbog toga su i ukljuenje
bosanskohercegovakog stanovnitva u vojnu slubu i uspostava bosanskohercegovakih jedinica
tekli dosta sporo, na ta su u velikoj mjeri utjecale finansijske mogunosti zemlje. To je bio i razlog
da je za jedinice koje se popunjavaju iz Bosne i Hercegovine suprotno odredbama provizornog
Vojnog zakona iz 1881., umjesto trogodinje vrijedila dvogodinja vojna obaveza sve do 1900.
godine, to je bilo mogue zbog malog broja bosanskohercegovakih jedinica i dovoljnog broja
regruta. Od 1900. za bosanskohercegovake jedinice je zakonski normirana trogodinja vojna
obaveza. Do tada su se na regrutaciji pojavljivale etiri starosne klase i vojna obaveza je poinjala
sa navrenih 20 godina. Od 1900. odreklo se prve starosne klase i vojna obaveza je poinjala sa
navrenom 21. godinom. Od tada su pozivane samo tri starosne klase, te je po poetku regrutiranja i
duini vojnog roka Vojni zakon za Bosnu i Hercegovinu bio u skladu sa Vojnim zakonima za
Austriju i Ugarsku.160
Istovremeno je dolo do promjene termina u obavljanju regrutacije. Ona je posebno
pogaala seosko stanovnitvo jer je vrena u ljeto, u vrijeme poljoprivrednih radova, kada su regruti
bili najpotrebniji porodicama. Budui da je vojna obaveza prihvaena od stanovnitva i da je
dezertiranje postalo rijetka pojava, a ukoliko je do njega dolazilo, uglavnom se deavalo u sezoni
poljoprivrednih radova, nastojalo se da se i taj motiv otkloni. Zbog toga je regrutacija pomjerena na
jesen i vrena je poslije obavljene etve.161
Nakon 1900. godine u Bosni i Hercegovini su na snazi ostala brojna oslobaanja i
pogodnosti u vrenju vojne dunosti. Iako je 1903. godine bilo planirano proglaenje novog Vojnog
156

Ibidem, 449-450.
Ibidem, 460.
158
KA-W, MK SM 1912., 97-1/2, Wehrgesetz fr Bosnien und die Hercegovina 1912., 3.
159
Ibidem, fol. 2.
160
Ibidem, fol. 3.
161
Od 1882. do 1891. u bosanskohercegovakim jedinicama zabiljeeno je 320 sluajeva dezertiranja: od toga je
dezertiralo 175 pravoslavnih vojnika (54,6%), 120 muslimanskih (37,5%), 20 katolikih (6%) i 5 jevrejskih (1,6%)
Ako se rezultati promatraju po jedinicama, onda se primijeti da je dezertiranje u veoj mjeri zastupljeno u prva etiri
bosanskohercegovaka pjeadijska bataljona formirana 1885. godine (prvi 31, drugi 47, trei 54, etvrti 59), ukupno
191 (59,7%), dok je u bataljonima br. V-VIII formiranim 1889. zabiljeeno 129 sluajeva dezertiranja (40,3%).
Ibidem, fol. 1-2.
157

32

zakona kojim je predvieno uvoenje Landsturma i vee vojno angairanje bosanskohercegovakih


zemaljskih pripadnika, unutranjopolitiki odnosi u Monarhiji su onemoguili tu namjeru.162
Osnovni princip na kojem se trebao temeljiti novi Vojni zakon za Bosnu i Hercegovinu je
bio uvoenje dvogodinje vojne obaveze te da bosanskohercegovaki vojni obveznici ne budu imali
stroije obaveze nego austrijski i ugarski dravljani. Uzimajui u obzir posebne kulturne i druge
odnose u Bosni i Hercegovini kao i jednak tretman svih stanovnika u ispunjavanju vojne obaveze,
postojee odredbe Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu je trebalo uskladiti sa zakonskim
normama koje su vaile za Monarhiju. Potpuna podudarnost sa vojnim zakonima za Austriju i
Ugarsku nije bila mogua iz razloga to Bosna i Hercegovina nije posjedovala Landwehr i
pretpostavljalo se da on nee biti stvoren iz politikih, vojnih, finansijskih i drugih razloga. Osim
toga, postojanje Landsturma u formi u kojoj je postojao u Austriji i Ugarskoj nije bilo poeljno.
Stoga je s jedne strane trebalo sve regrute ukljuiti u zajedniku vojsku u svrhu prelaska na
dvogodinju vojnu obavezu i radi daljnje organizacijske izgradnje bosanskohercegovakih vojnih
jedinica, a s druge strane je za Landwehr trebalo ustanoviti drugu formu vojne obaveze.163
Kao forma vojne slube u Landsturmu je izabrana druga i trea rezerva i sluba u evidenciji
II i III rezerve. Pri tome je trebalo voditi rauna da ovi propisi vojne obaveze ne budu stroiji od
onih koji su vrijedili za Landsturm I i II popune u Austriji i Ugarskoj. Budui da stvaranje posebnog
zakona za I i II rezervu i evidenciju I i II rezerve nije bilo poeljno, trebalo je da ove odredbe budu
utvrene u Vojnom zakonu, pri emu bi njegov nacrt predstavljao kombinaciju Vojnog zakona i
zakona o Landsturmu, gdje bi I i II rezerva i evidencija I i II rezerve predstavljale I i II dopunu.164

Budet za vojsku i andarmeriju


Usvajanje budeta bosanskohercegovake uprave nije podlijegalo parlamentarnoj proceduri
u Monarhiji, nego je Zajedniko ministarstvo finansija podnosilo prijedlog budeta na odobrenje
objema vladama. U budetskoj politici ministar Kllay se vrsto drao stanovita odravanja
ravnotee izmeu budetskih prihoda i rashoda, to su odobravali vodei faktori obje drave
Monarhije jer nije optereivalo njihove finansije i oslobaalo ih neprijatnih diskusija o bosanskom
pitanju koje bi nastale u sluaju potrebe dodatnog finansiranja bosanskohercegovake uprave.
Najvea budetska sredstva su troena za potrebe redovne administracije a zatim za
podmirenje trokova bosanskohercegovakih jedinica.165 U poetku su izdaci za vojsku bili mali, ali
su se vremenom poveavali u zavisnosti od porasta bosanskohercegovakih jedinica i kontingenta
regruta. Nakon formiranja etiri bosanskohercegovaka bataljona 1885. budet za vojsku se
uetvorostruio. Osjetniji porast je ponovo zabiljeen nakon dislokacije bosanskohercegovakih
jedinica u unutranjost Monarhije 1891. godine, kada je porastao na preko milion kruna. Formiranje
etiri bosanskohercegovaka puka 1894. je ponovo znaajnije opteretilo zemaljske finansije, jer su
trokovi za izdravanje bosanskohercegovakih jedinica premaili iznos od tri miliona kruna.166
Pred kraj Kllayeve uprave preko 10% budetskih sredstava je troeno za vojsku i to
uglavnom van granica Bosne i Hercegovine, pa je tako vren odliv kapitala iz zemlje za kojim je u
opoj oskudici novca bila velika potranja. Pojedine opine su bile zainteresirane za izdvajanje
sredstava za potronju vojske, to pokazuju zahtjevi nekih opinskih zastupnitava za poveanje
garnizona u njihovim mjestima. Znaajna sredstva troena su i za izgradnju objekata za smjetaj
zajednike vojske. Od 1886. te objekte je podizala zemaljska uprava. Do 1904. godine za njihovu
gradnju je utroeno ukupno 5921106 kruna.167
162

Otpor je dolazio i iz bojazni da bi se pokrenulo pitanje jezika, pisma i komande (T. Kraljai, Kalajev reim, 468.)
KA-W, MK SM 1912., 97-1/2, fol. 9. Wehrgesetz fr Bosnien und die Hercegovina.
164
Ibidem, fol. 10.
165
T. Kraljai, Kalajev reim..., 487-488.
166
Bericht ... 1906., 231.
167
T. Kraljai, Kalajev reim ..., 489.
163

33

Do formiranja bosanskohercegovakih pukova 1894. godine budet za andarmeriju je bio


vii od budeta za vojsku. Tada je dostigao iznos od preko 3 miliona kruna, a novo poveanje je
zabiljeeno u kriznim godinama, 1908/09., u vrijeme Aneksione krize i 1912/13. u vrijeme
Balkanskih ratova.168
Iako se ukljuenju bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u vojnu organizaciju
Monarhije prilazilo sa opreznou, dvadesetogodinji period Kllayeve uprave je doprinio da Vojni
zakon za Bosnu i Hercegovinu zaivi i da vojna obaveza bude prihvaena od stanovnitva. Broj
osoba obuhvaenih vojnom obavezom je konstantno rastao. Od 1901. kontingent je ustanovljen na
3500 regruta i zadrao se do 1909. godine. Na osnovu raspoloivih podataka mogue je djelimino
ustanoviti broj osoba koje su se godinje pojavljivale na regrutaciji. U navedenom periodu u
prosjeku su se na regrutaciji godinje pojavljivale 45983 osobe, od kojih je regrutiran tek svaki
trinaesti.169
Austrougarska vojska u Bosni i Hercegovini nakon okupacije
Austrougarska vojska smjetena u Bosni i Hercegovini nakon okupacije, postala je znaajan
novi drutveni i ekonomski faktor koji je zajedno sa ostalim doseljenicima - inovnicima,
poduzetnicima, inteligencijom i radnitvom, unosio u ovu sredinu nove poglede, dajui peat svim
dogaajima u kulturnoj i drutvenoj sferi ivota. Izgradnja saobraajnica, infrastrukture u
bosanskohercegovakim gradovima i pribliavanje tekovina zapadnoevropske civilizacije djelo je
inenjerijskih jedinica okupacijske vojske. U toku 1878. i 1879. razvila se velika aktivnost na
168

Budet za vojsku i andarmeriju od 1883. do 1914. godine je iznosio:


godina
1883.
1885.
1890.
1895.
1900.
1905.
1906.
1907.
1908.
1909.
1910.
1911.
1912.
1913.
1914.

budet za vojsku
(u krunama)
213000
880690
1825140
3060760
4551600
5154000
5139300
5308700
5340300
5585000
6455080
6745162
7167708
6489400
5446751

godina
1880.
1885.
1890.
1895.
1900.
1905.
1906.
1907.
1908.
1909.
1910.
1911.
1912.
1913
1914.

budet za andarmeriju
(u krunama)
2341214
2420320
2776568.
3057760
3465466
3632155
3753189
3810144
3912233
4456777
4512334
4578466
4711522
5014794
2839679 (za prvu polovinu
godine)

Podaci od 1883. do 1906.., Bericht 1906., za vojsku str. 232, za andarmeriju 235; za 1907. Bericht 69; za 1908.
Bericht 1908....75; za 1909. Bericht 1909. 77: za 1910. Bericht 1910 za vojsku 72, za andarmeriju 73;
za 1911. Bericht 1911., za vojsku 76, za andarmeriju 77; za 1912. isto; za 1913., Bericht 1913., za vojsku
109, za andarmeriju 110-111; za 1914., Bericht 1914-1916..., za vojsku 26, za andarmeriju 27.
169
KA-W, KM, Prs 1909. 26-26/1, Nota K.u.k. Ministarstva rata Zemaljskom ministarstvu odbrane, 17. maja 1909. Od
prve regrutacije bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika 1882. do 1900. regrutni kontingent je iznosio:

godin
a
broj
godina
broj

1882.
1886.
1200

1887.

1888.

1889.

1890.

1891.

1892.

1893.

1894.

1895.

1896.

1897.

1899.

1899.

1381

1580

1779

2000

2140

2323

2530

2665

2822

3342

3543

3576

3839

Od 1901. do 1908. godinje je regrutovano 3500 osoba, dok se u istom periodu na regrutaciji godinje pojavljivalo:
1898.
1899.
1900.
1901.
1902.
1903.
1904.
1905.
1906.
1907.
37284
38858
33206
36877
39470
43082
48493
50121
52782
51054

34

rekonstrukciji i dogradnji putne mree. Do sredine 1881. u Bosni i Hercegovini je za kolski


saobraaj osposobljeno 16 putnih pravaca u duini od 1542,81 km.170
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine, iz vojnih, ekonomskih i finansijskih razloga poela
je izgradnja eljeznica. Krajem septembra 1878. pristupilo se izgradnji uskotrane pruge Bosanski
Brod-Zenica, koja je dovrena 1879. godine.171 Da bi se ostvarila veza Monarhije sa Sarajevom,
pristupilo se izgradnji pruge Sarajevo-Brod, koja je putena u saobraaj 5. oktobra. 1882.172 Radi
povezivanja Sarajeva sa morem, pristupilo se izgradnji uskotrane pruge dolinom Neretve
Metkovi-Mostar. Gradnja je zapoela 1884., a zavrena je 1885. godine. Naredna etapa MostarOstroac dovrena je i putena u saobraaj 1888., a dionica Ostroac - Konjic 1889. godine.
Dogradnja pruge Konjic-Sarajevo zavrena je 1. augusta 1891., tako da je za 13 godina izgraena
glavna saobraajna linija Bosanski Brod-Sarajevo-Metkovi.173
Vano mjesto u koncepciji stratekih eljeznica Monarhije prema jugu je imala pruga prema
Boki Kotorskoj. Meu prugama koje su ulazile u plan prioritet je dobila linija Gabela-UskopljeGru, Uskoplje-Zelenika i Hum-Trebinje. Ta pruga je putena u saobraaj sredinom jula 1901.
godine.174
Zbog stratekog i politikog znaaja posebna vanost je pridavana izgradnji istone
eljeznice od Sarajeva do granice Srbije i Osmanskog carstva. Za izgradnju je usvojena varijanta
izgradnje pruge Sarajevo-Uvac i Meea-Vardite, koje su zavrene 4. jula 1906., a ogranak
Meea-Dobrljin 1. augusta 1906. godine.175
U toku okupacionog pohoda je poela uspostava ratne pote putem koje se u poetku
obavljao prijem, transport i dostava pisama, novina i novanih poiljki samo za potrebe
austrougarske vojske. Ratna potanska sluba je postepeno prilagoavana politikim prilikama u
zemlji. Kada je uspostavljen novi upravni aparat, K.u.k. Ministarstvo rata je u sporazumu sa oba
ministarstva nadlena za pitanje potanskog saobraaja 16. novembra 1879. donijelo naredbu o
pretvaranju pokretnih (etapnih) pota u stalne vojne potanske ustanove. Sluba u potama je trebala
da se obavlja prema opim manipulativnim propisima i specijalnim uputstvima vojno-potanske
uprave. Ve u prvoj godini okupacije stabilizovala se i telegrafska mrea. Pored izgradnje
unutranje mree, vojska Monarhije je od prvih dana okupacije znaajnu panju posvetila
uspostavljanju saobraaja izmeu telegrafskih stanica na teritoriji okupiranog podruja i graninih
zemalja.176 Od 1889. je uveden i telefonski saobraaj, kojim su se u prvo vrijeme mogli koristiti
samo pripadnici vojske i civilni inovnici, a krajem 1894. su poduzeti prvi koraci ka uspostavi
javnog telefonskog saobraaja.177
Izgradnja vojnih objekata je dala novi izgled bosanskohercegovakim gradovima. Sredita
drutvenog ivota su postale oficirske kasine organizirane nakon okupacije, sa vojnim bibliotekama,
vojnim orkestrima i brojnim kulturnim manifestacijama, unosei u zatvorenu
bosanskohercegovaku sredinu novi stil ivota. U Bosni i Hercegovini se 1895. nalazilo 22944
vojnika zajednike vojske, od kojih je 17777 (75,5%) bilo smjeteno u gradovima a petnaest
godina kasnije njihov je broj porastao na 33758, to je predstavljalo poveanje od 10215 vojnika
(57%). U gradovima je bilo rasporeeno 27992 vojnika (83%). Nakon aneksije Bosne i
Hercegovine 1908. je povean broj austrougarskih vojnika u zemlji, a takoer je promijenjen i
170

I. Tepi, Izgradnja saobraajnica u Bosni i Hercegovini od sredine 19. vijeka do austrougarske okupacije, Prilozi
Instituta za istoriju, god. XVII, Br. 18/1981., Sarajevo, 1981., 69.
171
D. Juzbai, Izgradnja eljeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja
Kllayeve ere, ANU BiH, Djelo, knj. XLVIII, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 28, Sarajevo, 1974., 46.
172
Ibidem, 77.
173
Ibidem, 101.
174
Ibidem, 180.
175
Ibidem, 207.
176
Milan Ljiljak, Pota, telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini. Razvoj i razmjetaj mree potanskog, telegrafskog i
telefonskog saobraaja za vrijeme austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine (1878-1918). Sarajevo, 1981., 3940.
177
Ibidem, 182-184.

35

njihov raspored.178 Vojne kasarne su bile smjetene u urbanim sredinama ili u ruralnim graninim
reonima. Godine 1885. u zemlji se nalazilo 309 kasarni.179
Za oficire iz Monarhije vojna sluba u Bosni i Hercegovini je predstavljala veliki izazov. Propisi
slube nisu im dozvoljavali nikakvu drugu privilegiju osim biranja garnizona. Svojim duhom K.u.k.
oficir je nadmaivao prosjek oficira drugih evropskih drava. esto se bavio umjetnou i
knjievnou, to mu je, za vrijeme vojne slube i boravka u zabaenim garnizonima, nerijetko bila
jedina razonoda.180
Oficiri su se prihvatali tekog i izazovnog zadatka da, pripadajui razliitom narodu i
kulturi, zadobiju povjerenje obinih vojnika. Svaki oficir je nastojao da koliko-toliko naui njihov
jezik.181 U bosanskohercegovakim jedinicama govorila se udna mjeavina iskrivljenih verzija
zemaljskog, njemakog i maarskog jezika, zavisno od strukture oficirskog i podoficirskog tijela.
178

Iljas Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea, Sarajevo, 1991., 56.
M. Ljiljak, PTT, 72-73. Pored Sarajeva najvei broj kasarni nalazio se na granici prema Srbiji (Zvornik 19) i
Crnoj Gori (Bilea 26, Trebinje 23). Dislokacija vojnih jedinica i komandi bila je uslovljena politikom situacijom u
zemlji. Poetkom posljednje decenije austrougarske uprave vojne jedinice i komande austrougarske vojske nalazile
su se u Sarajevu, Viegradu, Foi, Banjoj Luci, Tuzli, Rogatici, Bijeljini, Janji, Goradu, ajniu, Podromaniji,
Vlasenici, Kalinoviku, Travniku, Jajcu, Livnu, Jeleu, Prai, Palama, Trnovu, Zenici, Zvorniku, Bihau, Srebrenici,
Drinjai, Sanskom Mostu, Bosanskom Petrovacu, Zavidoviima, Derventi, Varditu, Bijelom Brdu, Uvcu i
elebiu.
180
J. Deak, K.u.k. Officier 87. Nekoliko austrougarskih oficira napisalo je vrijedna djela o Bosni i Hercegovini.
Meu njima se posebno istiu: Michael Robert, Mostar, 1909.; Isti, Halbmond ber die Narenta, (Erzlungen),
Wien 1947.; Maximilian Hlzel, in Flamen. Unter Helden, Gttern und einfltigen Weisen, Wien 1939.; Hans
Julius Ueberslacker, Bei Streiffunis, Salzburg 1958...
181
U zajednikoj vojsci u upotrebi su bile tri vrste jezika: tzv. komandujui jezik, sa upotrebom 80 rijei, na kojem se
vrila obuka i vodila jedinica u ratu, slubeni jezik na kojem se vrila unutranja sluba u puku u pismenoj i usmenoj
formi i jezik puka, koji je predstavljao maternji jezik vojnika jednog tijela trupa. (Rudolf Kiszling, Die
Nationalitten in Habsburgers Wehrmacht, u: Der Donauraum, IV, Wien, 1959., 36)
179

36

Vojno duebrinitvo u bosanskohercegovakim jedinicama nakon uvoenja vojne obaveze


Institucija vojnog duebrinitva imala je dugu tradiciju u austrijskoj vojsci. Vojni kapelan
je bio duhovni otac puka, zaduen za pruanje utjehe vojnicima ne samo u miru nego i u vrijeme
krvavih borbi, ublaavajui nevolje i grozote prouzrokovane ratom.182
Nakon ukljuenja Bosne i Hercegovine u vojnu organizaciju Monarhije, uvedena je
institucija vojnog duebrinitva i uspostavljen je poseban okrug za duebrinitvo, koje je
imalo poseban status u vojsci i bilo rangirano prema funkcijama i vojnim inovima, dijelei se u
aktivni i rezervni vojni sastav. U sluaju rata potreba za vojnim duebrinicima pokrivala se iz
rezervnog sastava. Za obavljanje duebrinitva kod katolikih vojnika u Bosni i Hercegovini su
bili odreeni jedan vojni sveenik, dva vojna kurata i est vojnih kapelana.183 Kod pravoslavnih
vojnika od 1896. je bio sistematiziran jedan vojni nadsveenik sa est vojnih kapelana. Za jevrejske
vojnike u miru nije bio predvien duebrinik, nego se duebrinitvo vrilo preko lokalnog
rabina. U sluaju mobilizacije kod svake armijske Vrhovne komande bio je predvien jedan vojni
rabin koji se starao za vjerske funkcije vojnika kod trupa, komandi i ureda.184
Za obavljanje vojnog duebrinitva su kod muslimana ve u provizornom Vojnom
zakonu iz 1881. bila predviena dva vojna imama.185 Naredne godine, sarajevski muftija Hilmi-ef.
je predloio da se za vojnog imama imenuje hoda hadi-Mehmed Koki iz Zenice. Taj prijedlog
car je potvrdio odlukom od 1. decembra 1882. godine.186 Nekoliko godina kasnije (1888.) imenovan
je i drugi vojni imam, hoda Mehmed Beiragi iz Sarajeva.187
Za muslimanske vojnike se inilo sve to je mogue, ukoliko to nije dovodilo u pitanje
jedinstvo armije. I sam in polaganja zakletve je prilagoen muslimanskim vojnicima, pa su je oni
posebno polagali. Imam sa Kuranom u ruci itao je tekst zakletve, koji su vojnici sa fesom na
glavi tiho ponavljali i na kraju njen znaaj potcrtavali rijeima valahi bilahi.188 U takvom nainu
polaganja zakletve sadran je duboki filozofski smisao znaenja islama kod bosanskohercegovakih
muslimana, pa se sa zakletvom Bogu povezivala dunost prema caru. Krenje jedne obaveze
povlailo je za sobom krenje druge, pa je tako uspostavljen mehanizam koji je osiguravao njegovu
punu lojalnost.
Nakon premijetanja bosanskohercegovakih trupa 1891. u unutranjost Monarhije i
uspostave bosanskohercegovakih pukova 1894. u njihov sastav su imenovani vojni duebrinici.
Sjedite im se nalazilo u tabnim stanicama etiri bosanskohercegovaka puka u Beu, Budimpeti,
Grazu i Trstu. Bataljonima smjetenim u Bosni i Hercegovini su dodijeljeni duebrinici iz
civilnog sastava. Od 1911. vojni duebrinici su ulazili u osnovni sastav bosanskohercegovakih
jedinica.189
182

F. Schmid, Heeres-Recht, 375-377.


Ibidem, 208.
184
Ibidem, 290-292.
185
Sammlung der Gesetz und Verordnungen fr Bosnien und Hercegowina 1882., Nr. 63, 202. Istovremeno je
propisana odjea za vojnog imama: Fes crven sa bijelim sarukom (ahmedijom) i crnom kitom od svilenih resa,
gornja haljina - tamnomodro dube od sukna do ispod koljena oblikom obiajnim u muslimana, jaka i okrajak na
rukavima broast na rukavima du ava po rubu nastavka bit e tri zlatna traka, nadalje, tamnomodre prostrane
alvare od sukna, nanogavice treba da se spram donjeg kraja suzuju. Djeerma tamnomodra s jednim redom od 13
komada krugljastih dugmadi od mjeda. Pas e mu biti crven (krmezi), i al koji se omota oko struka, mestve crne
(ifte kundur). Mushavska kesa o prekoramku nalika nabojnjai konjikih asnika c. kr. vojske. Remen irok 2,5 cm
ima biti od crvena safijana i presvuen srebrnom trakom.To mu slui za pohranu Kur- ana te se nosi na desnom
ramenu spram lijeve strane. Kovei (sandui) od crne koe, unj se spremaju 4 vjerozakonska itaba, a uz to mora
imati dva metra dugaak i 1,5 m irok ilim za klanjanje (sedada).
186
KA-W; KM 34 -11/1, 1. decembar 1882. Miltr-Imam.
187
Schematismus fr K.u.k. Heer und Kriegsmarine 1888., Wien, 1889., 655.
188
Cirkular Verordnung, 18. X 1893., Arme-Verordnungs-Blatt, Nr 99, Wien 1896., 41. Tekst zakletve je glasio:
Zaklinjem se Bogu svemoguem, da u biti vjeran njegovom velianstvu caru i kralju Franzu Josephu Prvom, i da
u sve zapovijedi mojih nadreenih i viih potovati ak i u opasnosti po vlastiti ivot. (W. Schachinger, Bonjaci
dolaze 16)
189
E. Bielek, Geschichte der Militr-Seelsorge , 210.

183

37

Vojni duebrinici su imali izuzetno znaajnu ulogu u izgradnji moralnih i vojnikih


osobina bosanskohercegovakih vojnih obveznika. Prema odredbama Zakona o duebrinitvu iz
1887., regulirane su njihove dunosti i obaveze u ratu i u miru. Za vrijeme borbenih djelovanja nisu
se smjeli udaljavati od jedinice; u toku borbe su trebali da ohrabre vojnike i podsjete ih na savjesno
i portvovano vrenje vojnike dunosti; na mjestima za previjanje trebali su da tjee ranjene. Osim
toga obavljali su pokop poginulih vojnika prema vjerskim obiajima. U miru vojni duebrinici
su imali znaajnu ulogu pri provoenju regrutacije. Za vrijeme vojne slube su trebali vojnike
stalno podsjeati na ispunjavanje dunosti, potivanje zakona i izvravanje naredbi nadreenih. U
kaznenim ustanovama su trebali da ubijede vojnika u neispravnost njihovog postupka i da zbog
krenja discipline izraze pokajanje. Na kursevima, organiziranim kod jedinica za vrijeme sluenja
vojnog roka, vojni duebrinici su provodili opismenjavanje i vodili kurs vjeronauke. Njihovi
glavni zadaci kod vojnika bili su: razvijanje patriotizma prema Monarhiji, podsjeanje da je
zakletva svetinja i da se treba rtvovati za cara.190

Djeaki vojni pensionat u Sarajevu (1878-1914)


Nakon okupacije Bosne i Hercegovine u istoj zgradi u kojoj se za vrijeme osmanske uprave
nalazila prepremna vojna kola, austrougarska uprava je 1879. osnovala carski i kraljevski djeaki
vojni pensionat, koji je neposredno bio podreen komandi XV korpusa, a posredno K.u.k.
Ministarstvu rata. Zadatak mu je bio da djeake iz domaih porodica pripremi za kolovanje na
jednoj od kadetskih ili srednjih realnih vojnih kola. U pensionatu su se kolovala i djeca oficira,
vojnih i zemaljskih inovnika, te inovnika vojne i dravne eljeznice, kao i pote. kola se
sastojala iz etiri razreda i bila je u rangu nie realne kole. U nju se moglo smjestiti do 100
pitomaca. Za pedagoko voenje pensionata za svaka dva razreda imenovan je po jedan oficir.
Prema sredstvima iz kojih su se pitomci vojnog pensionata izdravali, dijelili su se na erarne
pitomce, za ije je izdravanje bilo nadleno K.u.k. Ministarstvo rata, tienike od kojih se 48
kolovalo iz zemaljskih sredstava i 6 iz sredstava grada Sarajeva, kao i pitomce koji su sami plaali
kolovanje.191
Za prijem u pojedine razrede pensionata je bilo potrebno predoiti dokaze o propisanoj
starosnoj dobi kandidata, koja je za prvi razred bila utvrena na 10-12 godina, za drugi 12-13, trei
12-14 i za etvrti razred 13-15 godina. Takoer je bilo potrebno dostaviti uvjerenje o zavrenom
etvrtom razredu osnovne kole, kao i uvjerenje ljekara o psihikoj sposobnosti kandidata. Pored
toga, svi kandidati su morali pristupiti prijemnom ispitu. U ovoj koli nastava se izvodila na
njemakom jeziku, prema udbenicima koji su bili propisani za nie realne kole u Monarhiji.
Od 1885. pensionat je reorganiziran na taj nain da je za pitomce koji su imali namjeru da
nastave kolovanje u pjeadijskoj kadetskoj koli, bio organiziran pripremni kurs.

190
191

A. Wagner, Das Bewafnete Macht , 535.


Bericht..., 1906., 182.

38

Za one koji se nisu namjeravali posvetiti vojnom pozivu trei razred je smatran zavrnim i
odgovarao je etvrtom razredu nie realne kole.192
Pitomci su u toku kolovanja uili historiju i geografiju Austrije, Ugarske i Bosne i
Hercegovine, sa ciljem upoznavanja najvanijih historijskih linosti, savremenih dogaanja,
proizvodnje, saobraaja, obiaja itd.193
Nakon to je zgrada pensionata 1888. izgorjela u poaru, on je premjeten u prostor koji nije
raspolagao potrebnim higijenskim i sanitarnim uvjetima. Poslije aneksije Bosne i Hercegovine je
zapoeta izgradnja nove zgrade, finansirana iz sredstava K.u.k. Ministarstva rata i Zemaljske vlade.
Istovremeno sa izgradnjom nove zgrade su poduzete mjere za reorganizaciju pensionata. Izgraen je
prostor za smjetaj 155 pitomaca, sa uionicom za 15 pitomaca pripremne klase, 4 uionice za po
35 pitomaca, jedna sportska sala za gimnastiku i maevanje, muziki kabinet, fizikalni i hemijski
kabinet, 4 spavaonice i dvije prostorije za odmor pitomaca.
Pitomci pensionata nosili su odjeu analognu pripremnim vojnim kolama u Monarhiji
tamnoplavu bluzu i hlae, smeesivi mantil, i prepoznatljivo obiljeje bosanskohercegovakih
jedinica, tamnocrveni fes sa crnom svilenom kiankom.194
Broj pitomaca primljenih u pensionat, u posljednjih deset godina djelatnosti se kretao od
104 pitomca kolske 1903/04. godine (1 musliman, 20 pravoslavnih, 79 katolika, 6 ostalih) do 96 u
posljednjoj kolskoj godini, 1913/14. (18 pravoslavnih, 10 muslimana, 60 katolika, 1 grko-katolik,
5 protestanata i 2 Jevreja). Nastavu je izvodilo 13 svjetovnih nastavnika i 5 nastavnika religije. Od
poetka kolske 1914/15. godine, zavod je u smislu instrukcije o mobilizaciji rasputen. Da bi se
pitomcima omoguio nastavak kolovanja, oni su premjeteni u vojne kole u Stra, Kismarton i
Fischau.195
192

Ibidem, 183. Prema nastavnom planu i programu nastava se izvodila iz sljedeih predmeta:
Razred
I
II
III
IV
I-IV
napomena
Predmet
*muslimani su imali
religija*
1
1
1
1
4
2 sata sedmino
njemaki jezik
9
6
4
4
23
zemaljski jezik
2
2
2
2
8
francuski jezik
2
3
4
9
geografija
3
2
2
2
9
historija
2
2
2
6
historija prirode
2
2
4
fizika
3
2
5
hemija
2
2
matematika
3
3
3
3
12
geometrija
3
3
3
9
slobodno crtanje
3
3
3
3
12
krasopis
3
2
2
7
propisi slube
jedno predavanje sedmino
higijena
jedno predavanje sedmino
pjevanje i muzika
2
2
2
2
8
gaanje meta**
** prema procjeni zapovijednika
gimnastika
i 2
2
2
2
8
maevanje
plivanje
Bez tane norme sati
skijanje
Bez tane norme sati
sportske igre
Bez tane norme sati
ukupno
32
34
34
34
134
vojne
vjebe
i 4
4
4
4
16
fiskultura
193

ABH, ZMF, BH Prs. 1910., 1.182. Entwurf der Reorganisation des Militr-Knaben Pensionat in Sarajevo,
Zajedniko ministarstvo finansija Zemaljskoj vladi u Sarajevu, Be, 2. septembar 1910.
194
KA-W, KM 1910., Militr-Knaben Pensionat in Sarajevo, Zajedniko ministarstvo finansija Zemaljskoj vladi u
Sarajevu, Be, 24. januar 1910.
195
Bericht... 1914-1916., 131.

39

Bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije od


aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine do izbijanja Prvog svjetskog rata 1914.
Tokom druge polovine XIX stoljea politika Srbije je bila usmjerena na ukljuenje oblasti
koje su na historijskoj i etnikoj osnovi smatrane srpskim. U tom pravcu su se kretala nastojanja da
se ideje o Bosni i Hercegovini kao srpskoj zemlji prenesu i proire meu pravoslavnim
stanovnitvom u zemlji. Da bi ona uhvatila vrste korjene, Monarhija je smatrana neprijateljem
Srbije i srpstva. Nakon Berlinskog kongresa Trojcarski ugovor i Tajna konvencija iz 1881.
ograniili su domet propagande u Bosni i Hercegovini. Na poetku XX stoljea opa politika
kretanja u jugoistonoj Evropi su sve vie ukljuivala Bosnu i Hercegovinu u junoslavenski
kompleks, predstavljajui kljuni elemenat balkanske politike Monarhije. Ubistvo srpskog
kraljevskog para 1903. predstavljalo je otar zaokret u odnosima Bea i Beograda. Novi kurs
beogradske vlade, jaanje srpske pozicije na Balkanu i emancipacija od ekonomske prevlasti
Monarhije, vodilo je zaotravanju odnosa. Privredna emancipacija Srbije se odrazila i na politikom
polju. Nakon to je pojaala propagandne aktivnosti u junoslavenskim oblastima Monarhije, njene
vojne i politike strukture su poduzele mjere na suzbijanju aktivnosti koje su sve vie dovodile u
pitanje njen integritet.196
Na poetku XX stoljea Austro-Ugarska se nalazila u krizi uzrokovanoj brojnim
injenicama. Zahtjevi za promjenama u drutvu su postajali sve glasniji, dok su nacionalni pokreti
sve vie jaali, teei oslobaanju od pritiska vladajuih slojeva Monarhije.197 Bitno se izmijenio i
meunarodni poloaj Monarhije u konceptu evropskih sila. Saveznitvo sa Njemakom dovodilo je
u sukobe sa Antantom, a njena balkanska politika je predstavljala samo kariku u lancu ukupne
politike Carstva u Evropi.198
Unutranje i spoljno-politike tekoe u kojima se nalazila Monarhija izazivale su kod
vodeeg sloja strah za njenu budunost. Izlaz iz ove situacije je naen u namjeri da se pomou
novih ljudi na najodgovornijim mjestima stvori novi koncept politikog razvoja, to bi ouvalo
integritet Monarhije i ujedno podiglo njen meunarodni ugled. Izmjene u spoljnopolitikim
institucijama su trebale konsolidirati stanje u zemlji, to bi vojsci i diplomatiji ostavilo odrijeene
ruke u borbi velikih sila za hegemoniju na Balkanu. Umjesto ministra Agenora Goluchowskog, ija
je politika bila nedovoljno aktivna, za ministra spoljnih poslova je postavljen Alois Lexa von
Aehrenthal. Njegovo imenovanje oznailo je poetak aktivne spoljne politike Monarhije, usmjerene
prema Balkanu. Radikalnim rjeenjem nacionalnih problema trebalo je ostvariti unutranjopolitiku
konsolidaciju, to bi spoljnjoj politici armiji i diplomatiji stvorilo vie slobodnog prostora.199
Dolaskom na mjesto naelnika Generaltaba generala FranzaConrada von Htzendorfa, koji
je smatrao armiju za najvanije sredstvo moi drave i najdjelotvornije sredstvo politike, vojni
faktor je u koncepcijama austrougarske spoljne politike dobivao sve vei znaaj. Rat sa Italijom
trebao je biti istovremeno priprema za poraz i aneksiju Srbije, ime bi se osigurala aneksija Bosne i
Hercegovine i zauvijek sprijeilo obrazovanje velikosrpskog gnijezda. Light-motiv vojnih
krugova Monarhije postao je rat protiv Srbije. U memorandumu od 18. decembra 1907. godine o
vojno-politikim aspektima unutranjopolitikih prilika, general Conrad osuivao je politiku status
quo-a na Balkanu, istiui da u historijskom razvoju nema stajanja i da samo agresivna politika
196

Charles Jelavich, Junoslavenski nacionalizmi. Jugoslavensko ujedinjenje i udbenici prije 1914., Zagreb 1992., 47;
Fritz von Reinhl, Grosserbische Umtriebe vor und nach Ausbruch des ersten Weltkrieg. Der Fall Jeftanovi-olaGavrila, Verffentlichungen des Reichsarchivs, Wien, 1944., 3.
197
Tofik M. Islamov, Aus der Geschichte der Beziehungen zwischen sterreich und Ungarn am Anfang des 20.
Jahrhundert, u: sterreich-Ungarn in der Weltpolitik 1900-1918., Berlin (Ost), 11-20.
198
Joszef Galantai, Die aussenpolitik sterreich-Ungarn und die herschenden Klassen Ungarns, u: sterreich-Ungarn
in der Weltpolitik , 256.
199
Arnold Suppan, Zur Frage eines sterreichisches Imperialismus in Sdosteuropa: Regierungspolitik und ffentliche
Meinung um die Annexion Bosniens und der Herzegowina, Die Donaumonarchie und die sdslawische Frage von
1848.-1918., Wien, 1978., 104.

40

omoguava postizanje uspjeha.200 Smatrao je da se rjeenje junoslavenskog problema moe


postii samo u Srbiji pomou velike akcije iji bi konani cilj bio njena aneksija.201
Nakon priprema obavljenih tokom ljeta 1908. godine u unutranjoj i spoljnopolitikoj
oblasti, pristupilo se provoenju aneksije. Austrougarski suveren Franz Joseph je 5. oktobra 1908.
godine potpisao dokumenta o aneksiji Bosne i Hercegovine. Istovremeno, Bugarska i Istona
Rumelija zbacile su sultanov suverenitet i proglasile nezavisnu kraljevinu. Time su na Balkanu
izbila dva poara koji su prijetili da se pretvore u buktinju, izazivajui veliku diplomatsku krizu.
Neuspio pokuaj odravanja konferencije velikih sila u Londonu jo je vie zaotrio odnose
Austro-Ugarske i Srbije, a pritisak beke vlade sve je vie rastao. Austrougarske trupe
koncentrirane su na granici prema Srbiji i popunjavane novim jedinicama. U januaru 1909. ministar
Aehrenthal izveo je konani zaokret istiui da se njegov glavni politiki cilj sastoji u osiguranju
aneksije Bosne i Hercegovine, dok se drugi korak balkanske politike - aneksija Srbije - odlae za
budunost.202
I dok su mjerodavni krugovi u Beu nastojali da slijede pravac koji je zacrtao ministar
Aehrenthal, Njemaka je nastavljala da zaotrava krizu, nastojei da izazove to dublji razdor sa
silama Antante. U periodu januar-mart 1909. izvrena je razmjena pisama izmeu naelnika
njemakog i austrijskog generaltaba Helmutha Johanna Ludwiga von Moltkea i generala Conrada.
U ovim pismima defanzivni ugovor o savezu Njemake i Monarhije iz 1879. tumaen je kao
ofanzivni. Von Moltke je uz saglasnost kancelara Berhnarda Heinricha Karla Martina von Blowa
znatno proiro njemake obaveze, istiui da e Njemaka kao casus foederis smatrati ak i takav
austro-ruski sukob koji bude izazvan indirektnim mijeanjem Rusije u odnose Monarhije i Srbije.203
Krajem februara 1909. Austro-Ugarska se neposredno sporazumjela sa Osmanskim
carstvom plaajui novanu odtetu za Bosnu i Hecegovinu, dok se Rusija zauzela za Bugarsku
preuzimajui na sebe vei dio obaveza prema Porti. Nakon razrjeenja ova dva sukoba preostao je
sukob Monarhije i Srbije, koji je poetkom marta 1909. buknuo svom snagom.204
U proljee 1909. austrougarski Generaltab je namjeravao poveati vojne snage protiv
Srbije. Planirana je upotreba dvije armije, II i V, sa ukupno 11 divizija, pored XII korpusa sa 3
brdske brigade, tri operativna bataljona i jedne domobranske divizije kao rezerve. Napad protiv
Srbije u proljee 1909. planiran je sa 283.000 puaka i 641 topom. Nakon to je i Ministarstvo
spoljnih poslova pristalo na predloene vojne mjere, sredinom marta car je odluio da potpie
naredbu o popunjavanju i slanju novih jedinica u Bosnu i Hercegovinu i Dalmaciju. Prilikom
audijencije kod cara, 22. marta 1909. godine, general Conrad isposlovao je carevo odobrenje za
stavljanje u pripravnost VII korpusa sa sjeditem u Temivaru i XIII korpusa u Zagrebu, kao i za
koncentraciju novih jedinica koje bi u sluaju potrebe poveale trupe predviene za operacije u
Srbiji.205
Nakon to je Njemaka, upuivanjem ultimativnog zahtjeva Petrogradu podrala Monarhiju,
sile Antante prihvatile su aneksiju Bosne i Hercegovine, a nakon toga i Srbija, notom od 31. marta
1909. Izjavom velikih sila o ukidanju lana 25. Berlinskog ugovora, Aneksiona kriza je zavrena,
ime je definitivno priznato proirenje prava suvereniteta cara Franza Josepha na Bosnu i
Hercegovinu.206
Na poetku Aneksione krize od trupa zajednike vojske, u Bosni i Hercegovini bile su
smjetene jedinice XV korpusa sa 2 divizije, 36 pjeadijskih bataljona, 3 eskadrona konjice, 3
tehnike ete i 11 brdskih bataljona. U Dalmaciji su se nalazile jedinice vojne oblasti Zadar, sa 2
brdske brigade, sa po 4 pjeadijska bataljona i jedan pjeadijski puk Landwehra. U graninom
200

Conrad von Hetzendorf, Aus meiner Dienstzeit, Bd I, Wien, 1921., 537.


Ibidem, 531-532.
202
V. P. Potemkin, Istorija diplomatije, II, Diplomatija novog doba (1878.-1918.), Beograd 1949., 172.
203
sterreich-ungarische Ausenpolitik von der Bosnischen Krise 1908. bis zum Kriegsausbruch 1914., Bd II, Wien und
Leipzig, 1930., Nr 1.185.
204
Theodor Sosnosky, Die Balkanpolitik sterreich-Ungarn seit 1866., Bd II, Stuttgart, 1914., 207-208; Vladimir
ulek, Diplomatska historija centralnih sila 1908.-1915., II, Zagreb, 1939., 32.
205
A. Radeni, Planovi, 814.
206
V. ulek, Diplomatska historija 52.
201

41

podruju prema Srbiji i Crnoj Gori se nalazilo 8 graninih odjeljenja, tako da je ukupna jaina svih
jedinica iznosila 23.000 osoba.207 Svim komandama korpusa je 29. septembra 1908. predloena
djelimina mobilizacija. Nakon carevog slaganja 12. novembra je nareeno poveanje stanja
jedinica, koje je trebalo slijediti u dvije faze: u prvoj je sazvano 15 pjeadijskih bataljona i jedan
eskadron konjice uz poveanje stanja jedinica u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji. Istovremeno,
uspostavljeno je 6 eta graninih lovaca. Druga faza provedena je nakon zaotravanja situacije, 15.
marta 1909. godine, kada je sazvano 15000 dodatnih rezervista. Nakon djelimine mobilizacije u
Bosnu i Hercegovinu upueno je ukupno 29 pjeadijskih bataljona i 1 eskadron konjice, to je
odgovaralo otprilike polovini stacioniranih trupa u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji. Ukupno je
mobilisano 26000 rezervista.208
Pripremajui aneksiju Bosne i Hercegovine vojni krugovi Monarhije su raunali sa
mogunou izbijanja ustanka pa su poduzeli odreene preventivne mjere. Poetkom 1909. godine
komandant XVIII pjeadijske divizije, general Blasius Shemua je procjenjivao da je srpsko
stanovnitvo u Bosni i Hercegovini sasvim neraspoloeno prema Monarhiji, posebno u graninim
srezovima prema Srbiji i Crnoj Gori. Kada je 9. marta 1909. godine za zemaljskog poglavara Bosne
i Hercegovine postavljen general pjeadije baron Marijan Vareanin od Varea, on je nastojao da se
izvri saziv rezervista iz graninih srezova i da se oni upute u unutranjost Monarhije. Odgovarajui
na njegovu notu od 26. marta 1909. godine, zajedniki ministar finansija Istvn Burin je narednog
dana dao svoju saglasnost, izraavajui elju da ta mjera u pripremnom stadiju bude drana tajnom i
provedena sa najveom energijom i odlunou, ime bi se postiglo hermetiko zatvaranje granice
za vrijeme provoenja ove mjere. Istovremeno, ministar Burin je obeao da e Zemaljskoj vladi
dati uputstva da ove mjere snano podri svim sredstvima koja joj stoje na raspolaganju, mislei pri
tome prije svega na poduzimanje potrebnih mjera za zbrinjavanje porodica mobiliziranih.209
Carevom odlukom od 30. marta 1909. sazvani su rezervisti iz 8 graninih srezova u
Hercegovini i premjeteni u Karlovac. Na osnovu dostavljenih rezultata o sazivu rezervista koji su
rasporeeni u sastav III bataljona 4. bosanskohercegovakog puka u mostarskom garnizonu,
ustanovljeno je da se na poziv odazvalo u prvim danima aprila 1574 vojna obveznika, od kojih je
1118 podvrgnuto trinaestodnevnoj, a jo 99 naknadno petnaestodnevnoj obuci. Od sazvanih vojnih
207

208

209

Karl Schoeller, Das Mobwesen Oesterreich-Ungarns 1914., Salzburg 1966., (rukopis u biblioteci Ratnog arhiva u
Beu), 69.
Prema carevoj odluci od 16. marta 1909. trebalo je u oblast XV korpusa i u Dalmaciji premjestiti sljedee trupe: iz
sastava I korpusa - jedan bataljon 1. pjeadijskog puka u Fou u sastav 8 brdske brigade i jedan bataljon 13.
pjeadijskog puka u Mostar u sastav 13. brdske brigade; iz II korpusa III bataljon 8. pjeadijskog puka sa
mitraljeskim odjeljenjem trebalo je premjestiti u Trebinje i ukljuiti u sastav 2. brdske brigade; iz IV korpusa: jedan
bataljon 6. pjeadijskog puka iz Budimpete i jedan bataljon 69. puka iz Pecsa trebalo je ukljuiti u sastav 6 brdske
brigade u Bilei; iz V korpusa 5. pjeadijski puk iz Komaroma trebalo je dodijeliti u sastav 2. brdske brigade u
Trebinju; iz VI korpusa jedan bataljon 65. pjeadijskog puka sa mitraljeskim odjeljenjem iz Miskolcza trebalo je
rasporediti u sastav 7. brdske brigade u Vlasenici a LXXXV bataljon iz Locse u Viegrad u sastav iste brigade. Iz
sastava VII korpusa trebalo je dodijeliti jedan bataljon 37. pjeadijskog puka, koji je rasporeen u Mostar, u sastav
13. brdske brigade. Dodatak iz VIII korpusa predstavljao je jedan bataljon 75. pjeadijskog puka iz Praga,
rasporeen u Doboj u sastav 12. brdske brigade. Iz IX korpusa rasporeen je jedan bataljon 42. pjeadijskog puka iz
Kniggrtza u Avtovac. Iz sastava X korpusa jedan bataljon 45. pjeadijskog puka iz Przemysla, rasporeen je u
Jajce u sastav 12. brdske brigade, a iz XI korpusa jedan bataljon 95. pjeadijskog puka iz Lemberga i Praga
rasporeen je kod ratne luke u Boki Kotorskoj u sastav 14. brdske brigade, koju je tek trebalo formirati. Iz XII
korpusa I pjeadijski bataljon 63. puka iz Besztercze rasporeen je u Mostar u sastav 13. brdske brigade koju je
trebalo formirati, a za XIII korpus jedan bataljon 96. pjeadijskog puka sa mitraljeskim odjeljenjem iz Karlovca
rasporeen u sastav 3. brdske brigade u Nevesinju, kao i prvi eskadron ulanskog puka br. 5 iz Csakarthurna,
premjeten u Mostar u sastav 18. pjeadijske divizije. Istovremeno je nareeno da se uspostave nove formacije kod
brdske artiljerije: kod 1. brdskog artiljerijskog puka trebalo je uspostaviti bateriju brdskih haubica sa po 4 topa u
Trstu, kod 3. brdskog artiljerijskog puka trebalo je uspostaviti bateriju brdskih haubica sa po 4 topa, u Villachu, kod
4., 5. i 6. brdskog artiljerijskog puka trebalo je uspostaviti bateriju brdskih haubica sa po 4 topa. U Sarajevu i
Mostaru trebalo je formirati po 2 poljske topovske baterije kalibra 8 cm sa po 4 topa, dok je u Kotoru trebalo
uspostaviti po 2 brdske baterije sa po 4 orua. ABH, ZMF, BH Prs. 1909., 1.945, Abschrift des an das 1, 2, 4, bis
13. Korpskommando ergangenen Reichskriegsministerial = Erlasses Prs. Nr 10.850 von 18. November 1908.
ABH, ZMF, BH Prs. 1909., 854. Zajedniko ministarstvo finansija u nadlenosti BiH K.u.k. Ministarstvu rata,
Be, 27. mart 1909.

42

obveznika najmanji broj, veinom pravoslavnih, odazvao se u Gacku (42%), u gradu Mostaru su se
od 211 odazvala 104 vojna obveznika (49%), dok se u Bilei od 214 odazvalo 120 rezervista (56%
), a isti je rezultat bio i u Trebinju gdje su se od 145 pozvanih rezervista odazvala 82. Istovremeno,
u mostarskom srezu od 620 pozvanih odazvalo 547 rezervista (88%). Takvi rezultati su jasno
pokazali da pravoslavno stanovnitvo pokazuje simpatije za Srbiju i Crnu Goru, pa se tu ve
formirala strategija nepovjerenja njihovom angamanu na Balkanskom frontu prema Srbiji i Crnoj
Gori.210
Koristei iskustva sa formiranjem Streifkorpsa (izviako odjeljenje) nakon uguenja
ustanka u Hercegovini 1882. i iskustva na suzbijanju razbojnitava i nemira, u vrijeme Aneksione
krize poduzimaju se mjere da se ovo tijelo ponovo aktivira. Streifkorps je imao 11 izvidnikih
odjeljenja, u ijem sastavu su se nalazila 3 oficira sa inom zastavnika i 104 osobe, ukljuujui
raunskog oficira i posluitelja oficira.
Njihov se zadatak odnosio na nadgledanje granice, spreavanje obrazovanja bandi i
djelovanje na ouvanju javnog reda i mira.211
U prvom planu imali su se u vidu upadi bandi iz Srbije i Crne Gore ili sa teritorije
Osmanskog carstva direktno ili zaobilaznim putem, kao i na gerilske akcije meu domaim
stanovnitvom. O odnosu na zadatke koji su mu postavljeni, Streifkorps je trebao predstavljati elitno
tijelo koje e djelovati bezobzirno tako da e ga se neprijatelj plaiti.212 Uspostava ovih odjeljenja
slijedila je na osnovu odluke K.u.k. Ministarstva rata. Svako odjeljenje imalo je odreeni rejon
slube u kojem je odgovaralo za sigurnost. U vojnom i administrativnom smislu odjeljenja
Streifkorpsa bila su podreena komandi brdske brigade u ijem sastavu su se nalazila, odnosno
komandi pjeadijske divizije komande XV korpusa.213
Odjeljenja mobilnog korpusa rasputena su 1. maja 1909. ali se pristupilo novim planovima
za njihovu reorganizaciju i opremanje. Pored 5 postojeih krila osnovanih u istonom dijelu zemlje,
K.u.k. Ministarstvo rata se 1909. saglasilo sa inicijativom generala Vareanina da se formiraju jo
dva nova krila na podruju Banje Luke i Travnika, eventualno i tree na podruju Bihaa. Tako
uspostavljena andarmerijska krila bi imala po 3 voda sa po 50 ljudi.214
Carevom odlukom od 29. jula 1909. baron Marijan Vareanin je imenovan za generalnog
inspektora trupa, sa sjeditem u Sarajevu. Istovremeno je proiren djelokrug nad svim trupama i
vojnim institucijama na podruju XV i XVI korpusa u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji. Izvrena je i
teritorijalna reorganizacija tadanjih vojnih podruja Sarajeva i Zadra. Novom organizacijom Bosna
i Hercegovina je podijeljena na dva korpusna podruja. Ranije podruje XV korpusa sa sjeditem
u Sarajevu obuhvatalo je sarajevski, banjaluki i tuzlanski okrug za dopunu, dok je u sastav
novouspostavljenog XVI korpusa ukljuen mostarski okrug.215
Nakon Aneksione krize nastupile su znaajne novosti u organizaciji bosanskohercegovakih
jedinica.
U vojnim strukturama Monarhije znaajna panja je posveena uklapanju
bosanskohercegovake vojne sile u zajedniku vojsku i usklaivanju vaeih zakonskih normi
mjerodavnih za angairanje njenih vojnih potencijala. Izraen je nacrt formiranja novih
bosanskohercegovakih jedinica, koji je predviao obrazovanje jednog pjeadijskog puka sa 4
bataljona i jednim mitraljeskim odjeljenjem, ije bi brojno stanje u miru iznosilo 6456 osoba; 4
lovaka bataljona sa po jednim mitraljeskim odjeljenjem, sa brojnim stanjem od 1648 osoba; brojno
poveanje kod 2 eskadrona konjice zahtijevalo je 332, kod 11. brdske brigade 198 osoba,
210

ABH, ZMF, BH Prs., 1909., 1.199. bersicht des Einrkungsbewegung der b.h. Nichtaktiven Grenzbezirken der
Herzegovina, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija u nadlenosti BiH, Be, 8. juni 1909.
211
KA-W, KM 1908., 692/1 ad. Schutzcorps-Aufstelung. Isto i: Streifkorps Abteilungen (K.u.k. 15. korps komando,
Pras. Nr 3.700, 1908., rukopis, Biblioteka KA-W); M. Ekmei (Uticaj balkanskih ratova ... 410) pogreno
poistovjeuje odjeljenja Streifkorpsa sa organizacijom Schutzkorpsa; osim toga poziva se na dokument iz Arhiva
vanjske politike Rusije u Moskvi, koji nije identian originalu i u kojem je rije odjeljenje prevedena sa rijei
bataljon.
212
KA-W, KM 1908., 692/1ad, 5.
213
Ibidem, 2.
214
D. Juzbai, Aneksija, 52.
215
Ibidem, 59. Uporedi: Bericht ..., 1910., 9.

43

popunjavanje 4 tvravske artiljerijske ete i 2 pionirske ete po 100 osoba, 4 dopunske komande 32,
kao i 860 osoba za pripomo komori. Osim toga trebalo je osigurati zamjenu za vojnike na
odsustvu, za ta je raunato 269 osoba. Ukupne potrebe kadra za ove formacije iznosile su 9995
osoba. Kod jedinica Landwehra je trebalo oformiti 3 pjeadijska puka sa po 3 bataljona i
dopunskim bataljonskim kadrom, za ta je bilo potrebno 1932 osobe; jedan pjeadijski puk sa 2
bataljona sa 432, kao i bataljonski kadar za 3 puka, sa 10 osoba, to je ukupno iznosilo 2365
osoba.216
Da bi se postojei zakonski propisi za bosanskohercegovake trupe uskladili sa onima koji
su vrijedili za ostale trupe Monarhije, dolo je i do odreenih promjena. Carevim rjeenjem od 18.
novembra 1909. izmijenjen je dotadanji Zakon o vojnom zbrinjavanju udovica i siroadi, koji je
bio na snazi od 12. marta 1899. godine. Tom su odlukom ujednaeni propisi sa onima koji su
vrijedili za cijelo podruje Monarhije.217
Nakon proglaenja bosanskohercegovakog Ustava carevim rjeenjem od 5. marta 1910.
izdata je novela Krivinog zakona, kojom je ukinuto redovno vojno suenje graanskim licima.
Istovremeno je odobren Zakon o uvoenju vanrednih mjera, to je bilo predvieno u 20.
zemaljskog Ustava. Istovremeno je stupila na snagu naredba od 24. marta 1910. o ukidanju
dotadanjeg vanrednog vojnog suenja, koju je u smislu 7. Zemaljskog ustava izdao zemaljski
poglavar za Bosnu i Hercegovinu.218
Izvjesne promjene su nastupile i u organizaciji bosanskohercegovakih jedinica. Uzimajui
u obzir potrebe za XV i XVI korpus za dodjelu radnih odjeljenja za mnogobrojne tehnike radove
na ratitu, zemaljski poglavar Vareanin je ukazao K.u.k. Ministarstvu rata na potrebe formiranja
radnih odjeljenja i to 6 u oblasti XV i 3 u oblasti XVI korpusa. Ova odjeljenja trebala su biti
dodijeljena operativnim jedinicama u sluaju ofanzive na susjedne oblasti. Od ukupno 9 odjeljenja
trebalo je formirati 3 u sarajevskom vojnom okrugu, po dva u banjalukom i mostarskom a jedan u
tuzlanskom. U sastavu jednog radnog odjeljenja se trebalo nalaziti 220 osoba.219
K.u.k. Ministarstvo rata je prihvatilo taj zahtjev, uz sugestiju da se u sastavu jednog radnog
odjeljenja nalazi 230 osoba, naoruanih Wendl pukama, sa 30 patrona po puci. Jednom radnom
odjeljenju je trebalo dodijeliti dodatno po 10 osoba, i to 6 ari, od kojih bi jedan obavljao raunske
poslove i 4 pjeadinca iz rezervnog sastava bosanskohercegovakih pukova.220
Nakon dugih i sporih priprema car Franz Joseph je 17. februara 1910. sankcionirao Zakone
o ustavnim uredbama za Bosnu i Hercegovinu. Zemaljski ustav je proglaen 20. februara 1910.
godine. Ustav i njegovi pratei zakoni su u politiki ivot zemlje uveli Sabor sa ogranienim
legislativnim pravima. Sa stanovita unutranjeg pravnog poretka Bosna i Hercegovina je
predstavljala posebno tijelo unutar Monarhije (Corpus Separatum), poto se njen pravni sistem
razlikovao i od austrijskog i ugarskog pravnog poretka. Stanovnici Bosne i Hercegovine pravno
nisu bili ni austrijski niti ugarski dravljani, nego su tretirani kao bosanskohercegovaki zemaljski
pripadnici.221
Sabor nije mogao utjecati na upravne poslove a zastupnici nisu ak ni mogli postavljati
pitanja vladi o njenom radu. Sudjelovanje Sabora u zakonodavnim djelatnostima se odnosilo
216

ABH, ZMF, BH Prs., 1909., 554, Naelnik Generaltaba K.u.k. Ministarstvu rata, Be, 3. oktobar 1909.
Bericht ... 1910., 9.
218
Ibidem. lan 20. Ustava je glasio: U sluaju rata kao i onda kada se neposredno oekuju ratna poduzea, konano u
sluaju nemira ili kada se pojave u veoj mjeri veleizdajnika ili za sigurnost pogibeljna pothvatanja, moe
zemaljska vlada po Previnjem ovlatenju u preanjim paragrafima ustanovljene odluke ograniiti ili obustaviti za
cijelu zemlju ili za pojedine njene dijelove. Ove iznimne mjere valja proglasiti u Glasniku zakona i naredaba, kao i
objaviti na nain obiajni u mjestima a na jednaki ih nain opet ukinuti kad nestane za to razloga, (Glasnik zakona
i naredbi za Bosnu i Hercegovinu, Ustav za Bosnu i Hercegovinu 1910., 24-25). lan 7 Ustava je glasio: Nikomu se
ne smije oduzeti njegov zakoniti sudija. Sudije su u vrenju svog sudskog zvanja samostalni i nezavisni, (Glasnik ...,
24).
219
ABH, ZMF, BH Prs. 1911., 526. Formierung von bh Arbeiterabteilungen, Armijski inspektor u Sarajevu K.u.k.
Ministarstvu rata, Sarajevo, 2. april 1911.
220
KA-W, MK SM, 76-36/5, Formierung von bh Arbeiterabteilungen. K.u.k. Ministarstvo rata armijskom inspektoru u
Sarajevu, Be, 5. juli 1911.
221
M. Imamovi, Pravni poloaj , 319.
217

44

iskljuivo na bosanskohercegovake poslove. Iz njegovih kompetencija su bili izuzeti poslovi koji


su se odnosili na jedan ili oba dijela Monarhije (Austrija i Ugarska). Prema odredbama sadranim u
41, drugog odjeljka, izvan njegovih kompetencija su se nalazila i pitanja koja su se odnosila na
vojnu obavezu, odobravanje kontingenta regruta, odredbe u vezi smjetaja i snabdijevanja vojne
sile, kao i pravo da raspravlja i odluuje o budetskim izdacima zemlje za vojne ustanove i
bosanskohercegovake trupe, koje su organski predstavljale integralni dio oruane sile Monarhije,
kao i sve posebne nadlenosti koje se odnose na vojnu silu.222
Tokom cijelog perioda austrougarske uprave pokretano je pitanje prelaska potansko- telegrafskotelefonske slube u civilnu nadlenost. To pitanje je ponovo aktuelizirano u toku priprema za
donoenje ustava. U njegovom nacrtu iz 1909. bilo je predvieno da se ona prenese u nadlenost
Bosanskohercegovakog sabora. U memorandumu koji je povodom ovog stava u nacrtu Ustava
podnio pukovnik Goiginger K.u.k. Ministarstvu rata istaknuti su pravi razlozi vojnih krugova protiv
izuzimanja pote i telegrafa iz vojne nadlenosti i svake ingerencije Sabora na ovu slubu,
zakljuujui da ona mora ostati pod upravom K.u.k. Ministarstva rata.223
Nakon donoenja Ustava 1910. pitanje poloaja pote i telegrafa u Bosni i Hercegovini nije
skidano sa dnevnog reda. Na prvom zasjedanju Sabora prilikom budetske debate 1910. istaknuta je
injenica da bi pota i telegraf mogli da donesu znaajne prihode kada se ne bi nalazili u vojnim
rukama, a pored toga bi domaem stanovnitvu bilo omogueno zapoljavanje. Nakon diskusije,
usvojen je zakljuak da Sabor izrazi vladi svoju elju da se pota i telegraf stave pod civilnu upravu
i da se pozove vlada da povede pregovore sa mjerodavnim faktorima.224 U toku specijalne debate u
Saboru o budetu za 1911. ponovo je pokrenuto pitanje preuzimanja potanske i telegrafske slube
u resor civilne uprave. Apsolutnom veinom glasova Sabor je usvojio rezoluciju kojom je pozvana
Zemaljska vlada da po naredbi od 20. decembra 1878. u toku godine podnese zakonsku osnovu
kojom e se pota, telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini kao bosanskohercegovaki regal uvesti i
da se uredi zemaljska institucija koja e njime upravljati. Predloeno je da se K.u.k. Ministarstvu
rata ponudi otkup njegovog materijala, pa ako na to ne pristane neka ga i dalje koristi kao vojnu
potu, a civilna pota bi se organizirala iz zemaljskih sredstava.
Ve za vrijeme prvog zasjedanja Sabora, Zemaljski savjet je stavio do znanja da se nee
pridravati ogranienja Zemaljskog ustava, koja su mu onemoguavala direktne kontakte sa
zakonodavnim i izvrnim organima vlasti Monarhije. Poetkom februara 1911. godine zahtjev
poslanika Sabora je upuen Zajednikom ministru finansija, austrijskom i ugarskom predsjedniku
vlade kao i objema delegacijama. Njime je istaknut zahtjev koji se temeljio na zakljucima
rezolucije Sabora od 23. juna 1910., a odnosio se na proirenje kompetencija Sabora i odredbi
Ustava i carinskih zakona. Zahtjev je bio motiviran time da Bosna i Hercegovina kao integralni dio
ima ista prava i obaveze kao i drugi dijelovi Monarhije. Nezadovoljni rezultatima sastanka sa
Zajednikim ministrom finansija, predstavnici Zemaljskog savjeta su se 25. februara 1911. godine
Memorandumom direktno obratili delegacijama.225
Nakon aneksije Bosne i Hercegovine pitanje PTT slube zauzimalo je sve znaajnije mjesto
u borbi opozicije protiv austrougarske uprave. Dok su trajale diskusije o promjeni Vojnog zakona
za Bosnu i Hercegovinu, na inicijativu srpskih poslanika bosanskohercegovaki Zemaljski savjet je
uputio Memorandum delegacijama u Beu, zalaui se da u nadlenost Sabora dou i pitanja koje
se odnose na vojnu silu. U Memorandumu su navedene brojne anomalije koje se odnose na vojne
nadlenosti. Prema 45. Ustava proraun redovnih i vanrednih trokova za bosanskohercegovake
trupe je bio utvren u dravnom budetu u jednom iznosu i nije bio predmet rasprave u Saboru.
Iako su bosanskohercegovake trupe i za vrijeme okupacije i nakon aneksije s obzirom na
organizaciju i na dunosti predstavljale integralni dio zajednike vojske, one su ipak bile posebno
222

Oberst Karl Czapp, Wehrgesetz 5. Uporedi: D. Juzbai, Radniko pitanje u programima graanske politike i
djelatnosti Bosanskohercegovakog sabora, Prilozi instituta za istoriju, 22, Sarajevo, 1986., 37-38.
223
H. Kapidi, Ispisi iz bekih arhiva, GA DAR BiH, 1972.-73., 272-293; D. Juzbai, Bosanskohercegovaki sabor i
osnivanje potanske tedionice, Prilozi instituta za istoriju u Sarajevu 18, 1981., 258-261.
224
M. Ljiljak, PTT, 220-222.
225
Marta upi-Amrein, Die Oposition gegen oesterreichisch-ungarischen Herschaft in Bosnien-Hercegovina 1878.1914., Bern, 1987., 313.

45

tijelo jer je ukupne trokove regrutacije, odravanja i smjetaja jedinica ne samo u Bosni i
Hercegovini nego i u Monarhiji snosila sama zemlja. Uz sve to je dolazilo i plaanje oficira,
podmirenje trokova za smjetaj trupa zajednike vojske te pokrivanje vlastitih trokova. Ova
obaveza je i nakon aneksije Bosne i Hercegovine ostala na snazi, dok je lanom 45 zemaljskog
ustava Saboru oduzeto pravo utvrivanja budeta za vojsku.226
Vojne potrebe utvrene za 1911. su iznosile 6745162 kruna, to je inilo 8,5% zemaljskog
budeta. Taj iznos uvean trokovima za andarmeriju davao je ukupno optereenje u iznosu od
14,3% (u Monarhiji 12,6%), to je za zemlju predstavljalo enormno optereenje. Potpuno iscrpljena
zemlja, sa negativnim trgovinskim bilansom od 24000000. kruna i sa 85% nepismenih, izdvajala je
za vojne svrhe 1,7% vie od bogatih zemalja Monarhije.227
U Memorandumu je dalje naglaeno da su narod i zemlja za vojne svrhe doprinijeli iznad
svojih realnih mogunosti, pa je stoga Zemaljski savjet zastupao stav da sve navedene anomalije u
vojnim nadlenostima mogu biti sanirane samo zakonskim tretmanom u Saboru, insistirajui da se,
radi smanjenja trokova, Landwehr izdrava iz sredstava predvienih za finansiranje andarmerije.
Uzimajui u obzir sve navedene anomalije, Zemaljski savjet je predlagao da se 45, lan 1, alinea
2, statuta ukine i Bosanskohercegovakom saboru dodijele kompetencije koje se odnose na smjetaj
i izdravanje vojne sile, te druge vojne nadlenosti koje nisu u okviru zakonske djelatnosti u
Monarhiji; da se u cjelosti ukine 45. zemaljskog Statuta i uspostavljanje godinjeg zemaljskog
budeta u odnosu na redovne i vanredne trokove prenese u nadlenost Sabora kao i potanski i
telegrafski, te da se ukinu odredbe po kojima se oficirima za vrijeme njihovog boravka u Bosni i
Hercegovini isplauje dodatak za smjetaj.228
Nakon mjesec dana druga ministarstva su dobila memorandum, na koji je zajedniki
ministar finansija Burin odgovorio negativno, uz objanjenje da kod prvih zahtjeva usljed vanih
vojnih interesa nisu mogue izmjene, stavljajui u izgled da se u vezi posljednje take
memoranduma mogu eventualno dati izvjesne olakice.229

226

ABH, ZMF, BH Prs. 1911., 1.813. Memorandum des Bosnisch-hercegovinischen


Landesrates im
Armeangelegenheiten berreicht Seiner Exzellenz dem Herrn
Ministerpresidenten in Wien,
Sarajevo, 1912., 4-6. Uporedi sa: D. Juzbai, Izgradnja
eljeznica, 120.
227
Memorandum , 19-20.
228
Ibidem, 34-35.
229
M. Ljiljak, PTT..., 222.

46

Noveliranje bosanskohercegovakog Vojnog zakona 1912. godine


Opa vojna obaveza je u Monarhiji uvedena 1868. i naredne godine je ustanovljen regrutni
kontingent koji je iznosio 95000 i rezervni kontingent sa 9500 regruta. Ve tada je bilo jasno da je
za odravanje redovnih kopnenih i pomorskih snaga sa brojnim stanjem od 800000 vojnih
obveznika postojei kontingent regruta nedovoljan. Gotovo 20 narednih godina, do 1888.,
kontingent je ostao nepromijenjen, iako je vojna uprava, posebno prilikom revizije zakona 1879.
godine poduzela napor da se zakonskim putem postigne poveanje. Do osjetnijeg porasta je dolo
1889., kada je kontingent regruta povean na 103100 osoba. Iste godine mirovno stanje armije je
utvreno na 18000 gagista, 270000 regruta i 54000 konja. Iako 1902. iz unutranjopolitikih razloga
nije dolo do promjena vojnog sistema Monarhije kontingent regruta je povean na 155000 osoba.
Pogled na napredak u razvoju vojne sile drugih evropskih drava je svjedoio o potpunom
zastoju u organizacijskoj izgradnji austrougarske vojske i krupnim nedostacima njenog vojnog
sistema. Mirovno stanje austrougarske armije je znatno bilo u zaostatku za drugim evropskim
dravama. U njenom sastavu u aktivnoj vojnoj slubi se 1909. nalazilo ukupno 27440 oficira,
384900 vojnika i 72640 konja, od ega se kod bosanskohercegovakih jedinica nalazilo 400 oficira,
6900 vojnika i 50 erarnih konja.230
Da bi se nadoknadilo proputeno, trebalo je pristupiti reviziji Vojnog zakona na osnovu
uvoenja dvogodinjeg vojnog roka i istovremeno poveati kontingent regruta za zajedniku vojsku
i mornaricu na 159500 osoba. Reforma austrougarske vojne sile je postavila na dnevni red pitanje
promjene provizornog Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu i vee angairanje njenih vojnih
potencijala. Nakon aneksije Bosne i Hercegovine njeni zemaljski pripadnici su izjednaeni u vojnim
obavezama sa dravljanima Austrije i Ugarske. Aneksija Bosne i Hercegovine je zahtijevala da
zbog stupanja bosanskohercegovakih jedinica u zajedniku vojsku (vojnih organa, ureda i struka)
vojni sistem bude ujednaen za cijelu Monarhiju. Aneksijom su otpali razlozi za posebnim statusom
bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u izvrenju vojne obaveze u odnosu na ostale
stanovnike Monarhije. Kontingenti regruta su se trebali odreivati po kljuu koji je vrijedio za
Austriju i Ugarsku, tj. odnos prema broju stanovnika.
Nakon uvoenja dvogodinje vojne slube u Monarhiji, vojna organizacija koja je vrijedila
za Bosnu i Hercegovinu je morala biti podvrgnuta reviziji. Pri izradi novog Vojnog zakona za
Bosnu i Hercegovinu u obzir su uzete dvije mogunosti. Prva je bila da polazite bude trenutno
vaei Vojni zakon za Monarhiju iz 1889. godine, a druga parlamentarne rasprave nacrta Vojnog
zakona za Austriju, odnosno Ugarsku. Ova mogunost je i uzeta kao smjernica za pregovore, to je
potvreno carevom odlukom od 5. oktobra 1909. godine. U diskusijama je zauzet stav da bi
prijedlozi Zajednikog ministarstva finansija o sukcesivnom stvaranju jedne vrste organa zemaljske
odbrane jo vie komplikovali vojni mehanizam i da taj prijedlog ne lei u interesu vojne sile
Monarhije. Zemaljska ministarstva odbrane Austrije i Ugarske su bila vojni forumi za donoenje i
provoenje Vojnog zakona u sporazumu sa K.u.k. Ministarstvom rata. Meutim, ni jedno od ova
dva tijela nije dolazilo u obzir kada je u pitanju bila Bosna i Hercegovina.231
Nakon vojne reforme u Monarhiji u bosanskohercegovakim jedinicama su nastupile
znaajne novosti. Vojna komanda je nastojala da se vojni potencijal zemlje iskoristi u veoj mjeri,
kao i da se vaee odredbe za Bosnu i Hercegovinu prilagode Vojnom zakonu Monarhije. Kada su
u okviru vojne uprave izradili nacrt Vojnog zakona i kada je on, nakon estokih diskusija u
delegacijama sankcioniran, pristupilo se njegovom provoenju. Novi Vojni zakon za Bosnu i
Hercegovinu proglaen je 11. augusta 1912. godine. Njime je godinji kontingent regruta usklaen
sa principom koji je vaio za Austriju i Ugarsku. Po odredbama Vojnog zakona iz 1912. kontingent
regruta za Bosnu i Hercegovinu je iznosio 6392 vojna obveznika ili 0,43% ukupnog stanovnitva,
to je predstavljalo prosjek austrijskog (0,42%) i ugarskog (0,44%) procenta ukupnog stanovnitva.
Prema lanu 14. novog Vojnog zakona godinji kontingent regruta za Bosnu i Hercegovinu je
230. Oberst Karl Czapp, Wehrgesetz , 1912., 3-4.
231. KA-W, KM, 26-6/1, 1910. Entwurf eines Wehr-Gesetz fr Bosnien und Herzegowina 1910.

47

ustanovljen za 1912. na 6392, 1913. na 7256, 1914. na 7638, 1915. na 7688, 1916. na 7726, i za
1917. godinu na 7763 osobe.232
Istovremeno je dolo do pomijeranja starosne granice za rezervni sastav. Prema novom
Vojnom zakonu, trea rezerva se zavravala sa 42 godine ivota. Vojna obaveza je bila opa i
morala se izvriti lino, tako da je ukinuta institucija zastupanja (bedelija, bedluk).233
Zakoni o Landsturmu za Austriju i Ugarsku nisu odgovarali strukturi vojne sile Monarhije.
Stupili su na snagu nakon tekih parlamentarnih rasprava, u vrijeme kada je Landwehr promatran
kao druga rezerva. Tada je zastupano stanovite da Landsturm treba da se aktivira tek kad se
angaira i posljednji ovjek Landwehra. Budui da se ukazala potreba osiguranja etapnog prostora
od formacija Landsturma, prvenstveno trupa za zatitu granica, osiguranje veza (eljeznikih,
telegrafskih...) i vanih objekata, u nedostatku druge linije je uvedena obaveza Landsturma, koja se
provodila neposredno nakon poetka mobilizacije. Ranije zastupano miljenje da Landsturm moe
biti sazvan tek kod ope mobilizacije zajednike vojske je promijenjeno nakon to je prevladalo
miljenje da se paralelno sa mobilizacijom vri djelimian saziv Landsturma. Nakon popune
bosanskohercegovakih formacija, u obzir su uzeti zahtjevi za specijalne trupe i struke u okviru
zajednike vojske. Uzimajui u obzir hitne ratne pripreme, vie bosanskohercegovakih pukova
dovedeno je na stanje opreza i odreene su posebne kvote regruta za granine formacije i kadar
bataljonske komore. Zbog poveanja dislociranih trupa brdske artiljerije, kao i velikih zahtjeva za
posadama utvrenja, a takoer i s obzirom na predstojeu reorganizaciju komore, znatno je povean
broj bosanskohercegovakih trupa. Takoer, ukazala se nunost da se i drugim specijalnim
jedinicama zajednike vojske dodijeli vei broj bosanskohercegovakih vojnih obveznika.234
Od
novih
formacija kod
svakog bosanskohercegovakog
puka i
kod
bosanskohercegovakog lovakog bataljona trebalo je uspostaviti po jedno radno odjeljenje, kao i
etiri rezervna kadra, koji su imali zadatak da obrazuju formacije koje su proizilazile iz druge i tree
rezerve. U obzir je uzeto i formiranje jednog bosanskohercegovakog saperskog bataljona, polazei
od injenice da e se kao pripomo dodijeliti are i profesionisti iz drugih trupnih tijela istog
oruja.235
Ograniene finansijske mogunosti zemlje diktirale su dinamiku izgradnje
bosanskohercegovakih formacija na nivou koji je zahtijevao poveani kontingent regruta, pa se
ona morala realizirati u dva stepena. Prvi razvojni stepen je trebalo realizirati u prvih pet godina.
Nakon popune bosanskohercegovakih formacija preostali regruti su se mogli dodijeliti u sastav
specijalnih trupa i struka zajednike vojske. Regruti, koji zbog nedostatka finansijskih sredstava
nisu bili u mogunosti da vojnu obavezu vre u punom zakonskom trajanju, morali su biti
podvrgnuti najmanje desetosedminoj prvoj vojnoj obuci.236
Kod bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova i lovakih bataljona je ustanovljen
kontingent regruta koji je do tada bio uraunat u sastav jedinica. Prema novom Vojnom zakonu je
bila predviena dodjela bosanskohercegovakih regruta u sastav brdske i tvravske artiljerije i
komore. S obzirom na poveanje brdske artiljerije u Bosni i Hercegovini, ljudstva u utvrdama i
predstojeu reorganizaciju trupa komore, broj regruta je trebao biti povean za dodatne dopunske
okruge i kompletiranje stanja kao i za ostale trupe zajednike vojske.237
232

Oberst Karl Czapp, Wehrgesetz1912., 16-17. U kojem obimu je kontingent regruta za Bosnu i Hercegovinu a
takoer i za Monarhiju bio nizak, pokazuje injenica da je Srbija, koja je imala priblian procenat sposobnih regruta,
ustanovila kontingent od 20000 regruta, odnosno 0,74% stanovnika. (ABH, ZMF, BH Prs. 1910., 1.161.
Begrndungen zur Wehrvorlage 1910. auf Grund der gegenwrtigen (im allgemeine dreijrigen)
Prsenzdienstpflicht und einem regrutenkontingent von 130.000 Mann fr das K.ukk. Heer und die K.u.k.
Kriegsmarine, 6).
233
ABH, ZMF, BH Prs. 1912., 1.225, Bosnien-Hercergovina, Wehrreform-Program, bersicht der durchzufhrenden
Standessanierungen und Neuaufstelungen, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 12.
august 1912., 3.
234
Ibidem, Neuaufstelungen, 4.
235
Ibidem, bersicht der durchzufhrenden Standessanierungen und Neuaufstelungen, Beilage A.
236
Ibidem, Bedinungen fr die Verkrzung der Prsenzdienstzeit 2.
237
Ibidem, Neuaustellungen, 4. Vidi prilog I Sanacija i novouspostava bosanskohercegovakih ratnih jedinica po
Vojnom zakonu 1912.

48

Novost u Vojnom zakonu je predstavljala dodjela bosanskohercegovakih vojnika u sastav


mornarice, ukupno 100 osoba, za ta je godinja potreba iznosila 30 regruta. Za uspostavu novih
formacija u obzir je uzeta mogunost da bude formirano 8 pjeadijskih pukova i 8 lovakih
bataljona. Dotadanji dopunski okruzi su trebali ostati nepromijenjeni i u svakom su trebala biti
formirana po dva pjeadijska puka i dva lovaka bataljona. U obzir je uzeto i formiranje jednog
pionirskog bataljona za slubu u utvrenjima. Dvjema bosanskohercegovakim pionirskim etama,
smjetenim u Bosni i Hercegovini je trebalo dodijeliti po 50 osoba iz bosanskohercegovakog
regrutnog kontingenta. Uz zadravanje trenutnih 60 regruta i dodjelom novih 258, planirana je
uspostava pionirskog bataljona, za kojim je postojala velika potreba, s obzirom na izgradnju
utvrenja. Zbog hitne potrebe, ovaj je program trebalo ostvariti ve u prvoj fazi.238
S obzirom na planirano poveanje bosanskohercegovakih formacija, postojala je potreba i
za poveanjem oficirskog i podoficirskog kadra. Nakon realizacije prvog razvojnog stepena broj
podoficira je trebao porasti na 1471, od kojih je trebalo biti sa inom narednika 321, vodnika 409 i
kaplara 741.239
Provoenje vojne reforme je zahtijevalo poveanje izdataka za bosanskohercegovake
jedinice. Za prelazak na skraeni vojni rok i sa njime povezano saniranje stanja i provoenje
organizacionih mjera kod bh. formacija bilo je potrebno osigurati 2785000 kruna. Za period od
1913. do 1917. predloeni su finansijski zahtjevi vei za 4151000, dok bi ukupni trokovi iznosili
12200000 kruna. Taj iznos je trebalo upotrijebiti za reorganizaciju i uspostavu
bosanskohercegovakih formacija, kao i za saniranje postojeeg stanja. Osim toga sredstva bi se
koristila u sluaju provoenja potrebnih vanrednih mjera, zavisno od situacije. Poveani izdaci u
iznosu od 4151000 kruna su se trebali pokriti poveanjem normalnog budeta
bosanskohercegovake uprave i to 1913. za 1000000 kruna, za 1914. i 1915. za 1300000, a 1916. za
550000 kruna. Zbog ogranienih mogunosti finansiranja, pokrivanje potreba za Bosnu i
Hercegovinu rasporeeno je na vie godina.240

Vojna i politika kretanja u Bosni i Hercegovini za vrijeme Balkanske krize 1912/13. godine
Ishod Aneksione krize je ubrzao namjeru balkanskih drava da se obraunaju sa Osmanskim
carstvom. Nakon dugih diplomatskih pregovora u proljee 1912. godine zakljueni su konani tajni
dogovori, na koje su svoju saglasnost dale Rusija i Francuska, a kasnije je i Italija izrazila
spremnost da podri balkanske drave. Najprije je 13. marta 1912. sklopljen ugovor izmeu Srbije i
Bugarske, po kojem je trebalo protiv osmanske vojske na jugu voditi ofanzivu, a na sjeveru prema
Austro-Ugarskoj biti u defanzivi. Ugovorena je teritorijalna podjela Makedonije i utvrena sporna
zona, a za arbitra imenovan ruski car Nikola II.241
Srbija, Bugarska, Grka i Osmansko carstvo su 30. septembra 1912. proglasili opu
mobilizaciju. Crna Gora je 8. oktobra objavila rat Osmanskom carstvu i otpoela napad na Skadar.
Blizina ratnog poprita i jaina snaga angairanih u vojnim operacijama izazvale su zabrinutost kod
mjerodavnih krugova Monarhije. General Oscar Potiorek je 1. oktobra zahtijevao da se kod svih
komandi, jedinica i ureda u Bosni i Hercegovini uspostavi ratno stanje. Budui da K.u.k.
Ministarstvo rata nije odgovorilo na ovaj zahtjev Potiorek ga je 3. oktobra obnovio, obrazlaui ga
injenicom da se u susjednim dravama pod orujem nalazilo 230000 vojnika.
Kako su Srbija i Crna Gora mobilizirale i imajui u vidu mogunost veeg iznenaenja,
vojni obziri zahtijevali su hitno proglaenje mobilizacije. Potiorek je smatrao da Srbija i Crna Gora
mogu svoje aktivnosti usmjeriti prema Monarhiji, a u tom sluaju za provoenje mobilizacije u
Bosni i Hercegovini i Dalmaciji bi bilo potrebno dvije do tri sedmice. Osim toga smatrao je da sama
238

Ibidem, Durchfhrungsprogramm, 5.
Ibidem, Instruktionspersonal, 4-5.
240
Ibidem, Kosten, 6.
241
Vladimir Dedijer, Juni Sloveni pod Habsburgovcima (1903-1914), u: Istorija
Jugoslavije, Beograd, 1972., 341.
239

49

politika situacija zahtijeva uvoenje ratnog stanja, naglaavajui da Bosna i Hercegovina mora
osjetiti i vidjeti odlunost Monarhije, jer inae nemiri mogu biti unijeti spolja.242
Nakon mobilizacije Srbije i Crne Gore, vojni krugovi Monarhije su raunali sa aktima
sabotae i incidentima na granici. Od najveeg znaaja je smatrano nadgledanje graninih objekata,
eljeznica i ouvanje reda i mira. Poduzete su mjere za opu ratnu pripremu, koje su u glavnim
crtama obuhvatile uspostavu ratne pote, dopunu tvravske opreme, izgradnju mostova u
potencijalnim pravcima prodora preko granice, reguliranje snabdijevanja kao i osiguranje zaliha i
reguliranje nadoknade za izdravanje porodica mobiliziranih vojnih obveznika.243
Kako se 1912. situacija na Balkanu zaotrila, K.u.k. Ministarstvo rata je odluilo da se
generalu Potioreku odobri uspostava 6 graninih lovakih eta, sa 23 voda po 40 vojnika. Ljudstvo
za ove ete trebalo je izabrati iz sastava bosanskohercegovakih pjeadijskih bataljona smjetenih u
zemlji, koji bi bili dopunjeni od prekobrojnih bosanskohercegovakih regruta. Paralelno sa mjerama
koje su pratile proglaenje vanrednog stanja, poveano je stanje eta graninih lovaca sa 60 na 93
osobe. Osim toga, granine ete su dobile po jednog rezervnog oficira, tako da je njihovo brojno
stanje iznosilo 3 oficira i 93 vojnika.244
Pozivne karte za mobilizaciju u Bosni i Hercegovini prema zakonu iz 1888. ve su bile
spremne i samo je nedostajao potpis i datum da budu uruene okrunim komandama za dopunu.
Vodilo se rauna o tome da se u njima izbjegne rije mobilizacija iz politikih obzira i da bi se
izbjeglo uznemirenje na berzi, pa je upotrebljen izraz popuna na ratno stanje. Car Franz Joseph je
7. decembra 1912. odobrio dopunu svih trupa, ime je K.u.k. Ministarstvo rata dobilo mogunost da
povea stanje jedinica XV i XVI korpusa na taj nain da je svakom bataljonu dodijeljeno po 50
dodatnh rezervista preko njegovog ratnog stanja. Na Potiorekov zahtjev u Bosni i Hercegovini je
formirano 5 baterija brdske artiljerije i dvije haubike baterije, nakon ega se u zemlji na
raspolaganju nalazilo 24 baterije brdskih topova i 8 baterija poljskih haubica, sa ukupno 112
orua.245
U pismu koje je 21. decembra 1912. Potiorek uputio naelniku Generaltaba Conradu von
Htzendorfu o stanju u bosanskohercegovakim jedinicama, obavjestio ga je da rauna sa
mogunou da e kod njih, u sluaju sukoba sa Crnom Gorom i Srbijom biti dezertiranja. Ipak je
bio ubijeen, da e najvei dio asno vriti svoju dunost, protivei se planovima da budu
zamijenjene jedinicama iz unutranjosti Monarhije. Smatrao je da u njih treba vjerovati i strogom
disciplinom odravati red, da e asno vriti dunost ak i ako jedan mali dio vojnika otpadne.246 U
odgovoru upuenom generalu Potioreku 27. decembra 1912. godine, general Conrad je izrazio svoje
principijelno slaganje, insistirajui da se to prije uspostave Streifskorps odjeljenja sa brojnim
stanjem od 200 osoba, koja e posebno obratiti panju na prijelaze na Drini Bukovu Stijenu kod
Viegrada, Fou i Gorade.247
Jo prije proglaenja aneksije BiH vojni krugovi Monarhije pripremali su uvoenje
vandrednih mjera u zemlji u sluaju rata sa Srbijom. O tome su postojala uputstva iz 1882., ali su
ona 1906. stavljena van snage..248 Od tada se radilo na donoenju vandrednih mjera za Bosnu i
Hercegovinu.249
Ministar Leon Bilinski je 30. decembra 1912. podnio caru na sankciju zakonski prijedlog o
izuzetnim mjerama u Bosni i Hercegovini, naglaavajui da je, iako se meunarodni poloaj u
izvjesnoj mjeri popravio, pobuen da na osnovu ponovljenih telegrama i izvjetaja armijskog
inspektora i poglavara Bosne i Hercegovine smatra neophodnim da u sporazumu sa ministrom rata i
predsjednicima vlada Austrije i Ugarske, pripremi prijedlog o uvoenju iznimnih mjera. Naglasio je
da je ministar vanjskih poslova trenutno protiv ovih mjera, ali da je ipak dao svoju saglasnost. U
242

W. Deutschmann, Die militrischen Massnahmen , 20.


K. Schoeller, Das Mobwesen Oesterreich-Ungarns , 72-73.
244
W. Deutschmann, Die militrischen Massnahmen , 36.
245
Ibidem, 27-28.
246
KA-W, Nachlass Potiorek, C., Karton 5, 23. (u daljem tekstu: N. P. K. )
247
Ibidem, Conrad Potioreku, 27. decembar 1912., 29.
248
M. Ekmei, Aneksija ..., 16.
249
O planovima za uvoenje vanrednih mjera u BiH prije Balkanskih ratova vidi: D. Juzbai, Aneksija..., 48-49.
243

50

spomenutom prijedlogu, koji je car sankcionirao 8. januara 1913. navedene su take iznimnih
mjera: suspendiranje ustavnih odredbi; ogranienje slobodnog kretanja, djelovanje drutva i
skupova; ograniavajua odredba o proizvodnji, prodaji, posjedovanju i noenju oruja, municije i
eksploziva; stavljanje civilnih lica pod vojnu jurisdikciju za djela koja su navedena (25 sluajeva);
pootravanje sudskog kaznenog postupka i ukidanje porote; izvjesna ogranienja u pogledu tampe;
ogranienje slanja pismenih i drugih poiljki; ogranienje i nadzor telegrafskog i telefonskog
saobraaja; zloupotreba dranja golubova pismonoa.250
Zbog zaotravanja Skadarske krize, general Potiorek je krajem aprila 1913. traio
poduzimanje hitnih mjera. Obratio se 28. aprila 1913. ifriranim telegramom ministru Bilinskom i
obavijestio da su ga vani vojniki razlozi prinudili kao armijskog inspektora da ukae efu
Generaltaba da je hitno potrebno da se pod zastavu pozove sva bosanskohercegovaka rezerva.
Potiorek je 30. aprila 1913. traio od Bilinskog podrku za prijedlog o pozivanju rezervista,
naglaavajui da bi pomjeranje poziva rezervista znailo ozbiljnu opasnost, poto bi moglo doi do
neuspjeha u pozivanju rezervista u junoj Hercegovini i nekim dijelovima Bosne, to bi imalo vrlo
tetne vojnike i politike posljedice. Smatrao je da se vanredno stanje ne moe dalje odlagati, jer
kupovina konja izaziva veliko uzbuenje i bjekstvo vojnih obveznika preko granice, koje je
primjeeno u nekim srezovima. Potiorek je posvetio posebnu panju sprovoenju vandrednih
mjera.. U svojim izvjetajima upuenim ministru Bilinskom, naglaavao je da postoji ozbiljna
opasnost od prelaenja vojnih obveznika iz Bosne i Hercegovine u Srbiju, jer bi se moglo dogoditi
da oni, u datom sluaju, okrenu oruje i protiv Monarhije. To je, izmeu ostalog i bio vaan razlog
njegovim zahtjevima za poveanje trupa u Bosni i Hercegovini i za pozivanje rezervista pod
zastavu.251
Izbijanjem Balkanskih ratova postalo je aktuelno pitanje stupanja dobrovoljaca iz Bosne i
Hercegovine u rat. Kako se slubeno raunalo, od poetka Balkanskih ratova iz zemlje su otila 293
dobrovoljca, ali se do kraja februara 1913. vratilo 209, od kojih je bilo 135 muslimana, dva katolika
a ostatak su bili pravoslavni. Do kraja maja 1913. godine broj dobrovoljaca se popeo na 376.252
Zakonskom odredbom od 20. marta 1913. nastojalo se ograniiti iseljavanje vojnih
obveznika iz zemlje. Poevi od prvog januara godine u kojoj mukarci koji podlijeu obavezi
sluenja vojnog roka navravaju 17 godina, bilo je doputeno iseljavanje iz Monarhije radi
zaposlenja u inostranstvu samo uz pismenu dozvolu, uz davanje garancija da e ispuniti vojnu
dunost. Ko otputuje sa namjerom iseljavanja, kanjavan je zatvorom do dva mjeseca i novaanom
kaznom do 600 kruna. Za pomaganje osobi koja nije smjela iseliti, dajui joj novac, prijevoz,
vodie, upute ili na bilo koji drugi nain, predviena je zatvorska kazna do dva mjeseca i novana
kazna do 600 kruna. Ko podstakne na iseljavanje osobu koja to ne smije, kaznit e se zatvorom od 6
mjeseci do 3 godine i novanom kaznom do 2000 kruna.253
Ministar Bilinski je izvjestio generala Potioreka o zakljucima Zajednike vlade. U cilju
poduzimanja ratnih priprema odlueno je, uprkos odbijanja austrijske i ugarske vlade, da se pristupi
kupovini konja i vune stoke na podruju Bosne i Hercegovine i Dalmacije.254 Generalu Potioreku
je 29. aprila 1913. upuena naredba da se za potrebe transporta XV i XVI korpusa kupuju konji i
vune ivotinje. Svim trupama i uredima na podruju XV i XVI korpusa nareeno je da zauzmu
puno ratno stanje. Istovremeno je predvieno da e u to vrijeme uslijediti mobilizacija.255
Ta je mjera znaila da e trupe XV i XVI korpusa, koje su se ve mjesecima nalazile u
mobilnom stanju, poveanjem transportnih sredstava dostii puno ratno stanje. K.u.k. Ministarstvo
rata je odobrilo da se sazove prva bosanskohercegovaka rezerva, iji su vojnici odreeni za
250

H. Kapidi, Skadarska kriza ..., 11.


Ibidem, 7.
252
M. Ekmei, Uticaj balkanskih ratova , 417.
253
ABH, ZMF, BH Prs. 1913., 573. Verordnung betrefend die Beschrnkung der Auswanderung fr stellung und
wehrpflichtige Personen Bosniens u. d. Herzegovina, Zemaljska vlada BiH Zajednikom ministarstvu finansija,
Sarajevo, 20. mart 1913.
254
H. Kapidi, Skadarska kriza..., 21.
255
F. Ks, Versuch einer zusammengefassten Darstelung , 119.
251

51

poslugu kod kupljenih konja i vozila. Na preporuku K.u.k. Ministarstva rata, general Potiorek je
zabranio odsustva vojnika do daljnjeg.256
Na sjednici Zajednike vlade odranoj 2. maja diskutiralo se o novonastaloj situaciji i
usvojen je zakljuak da je rat sa Crnom Gorom neizbjean. Odobrena su sredstva za njegovo
pripremanje i odluka o sazivu bosanskohercegovakih rezervista. Ministarski savjet se saglasio sa
sazivom prve, druge i tree bosanskohercegovake rezerve i odobrio 12,9 miliona kruna za
kupovinu konja, 5 miliona za opremanje Boke Kotorske i izdravanje dodatnih konja za april i maj
1913. godine. Nakon to je Ministarski savjet odobrio sredstva za provoenje mobilizacije, car je
uskoro sazvao bosanskohercegovake rezerviste. Time je dostignuto stanje najvie ratne
pripravnosti i praktino je provedena mobilizacija.257
General Potiorek je ve 3. maja dao nalog da se objave odredbe o vandrednim mjerama,
kojim su ograniene politike slobode graana. Sabor je rasputen, ograniena je sloboda kretanja
graana, a nadlenost vojnih sudova proirena je i na graanska lica. Sva vlast je koncentrirana u
njegovim rukama.258
Ratna zbivanja u toku Balkanskih ratova ostavila su krupne posljedice na politike odnose u
Bosni i Hercegovini, produbljujui jaz izmeu srpske i muslimanske politike, u kojima su glavnu
sastavnicu inili agrarni odnosi.259 Zbivanja tokom rata praena su strahom muslimana od
rjeavanja agrarnog pitanja na nain na koji je provedeno u Srbiji i Crnoj Gori; oekivanja iste
sudbine u sluaju poraza i povlaenja Monarhije iz Bosne i Hercegovine, potcrtali su vezanost
muslimana za Monarhiju, u kojoj su vidjeli jedinog zatitnika.260 Politike i vojne pobjede u
Balkanskim ratovima pojaale su nacionalno oduevljenje i istovremeno privukle podrku Srba iz
Habsburke monarhije.261
Mjere koje su poduzete u Monarhiji natjerale su crnogorskog kralja Nikolu na poputanje iz
straha od njene akcije, pa je ubrzo u Crnoj Gori uslijedila djelimina demobilizacija.262
K.u.k. Ministarstvo rata je preporuilo generalu Potioreku da obustavi kupovinu konja i
iznajmljivanje transportnih sredstava, te da ratnu opremu smjesti u utvrenjima. Osim toga, trebalo
je pripremiti podizanje uvedenih mjera. Naredbom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 15.
maja vandredne mjere su ukinute.263 Stabilizacija politike situacije prvih dana maja 1913. godine
postavila je na dnevni red pitanje na koji nain demobilisati 48000 bosanskohercegovakih
rezervista. K.u.k. Ministarstvo rata se nalazilo u dilemi da li mjere koje se odnose na
bosanskohercegovake rezerviste treba dalje zadrati, odnosno da li 24000 rezervista treba
premjestiti u unutranjost Monarhije. Njihov etverosedmini smjetaj u unutranjosti Monarhije
radi vojne obuke uzrokovao bi trokove od oko 7000000 kruna. U odnosu na njih efekti obuke bili
bi neznatni. Osim toga, imalo se u vidu da bi odvajanje rezervista, najveim dijelom
poljoprivrednika, za vrijeme pune sezone poljoprivrednih radova nanijelo veliku tetu. Druga i trea
rezerva su bile obavezne na vojnu slubu samo u sluaju neposredne ratne opasnosti, tako da sa
njenom demobilizacijom nije bilo tekoa. Naelnik Generaltaba je predloio caru da se saziv
256

W. Deutschmann, Die militrische Massnachme , 198.


Ibidem, 202.
258
Naredba Zemaljske vlade za BiH o obustavljanju pojedinih odredaba zemaljskog ustava od 17. februara 1910.,
Glasnik..., br. 79, 235; Naredba kojom se izdaju propisi i ograniavanja za putne isprave, prijavljivanje stranaca,
slobodu kretanja, drutva i skupljanje, Glasnik ..., br. 59, 115; Naredba Zemaljske vlade za BiH kojom se izdaju
propisi i ograniavanja za proizvoenje, prodaju, posjed i noenje oruja, streljiva i praskavih stvari... Glasnik... br.
61, 118; Naredba zemaljskog poglavara za BiH i vojnog nadzornika u Sarajevu kojom se graanska lica privremeno
stavljaju pod vojnu sudsku vlast, Glasnik ..., br. 62, 119. Naredba zemaljskog poglavara za BiH i vojnog nadzornika
u Sarajevu o ograniavanju i nadziranju telegrafskog i telefonskog saobraaja, Glasnik... br. 66, 123. Uporedi: H.
Kapidi, Skadarska kriza , 24.
259
Vidi ire: D. Juzbai, Uticaj balkanskih ratova 1912/1913. na Bosnu i Hercegovinu i na tretman agrarnog pitanja,
Radovi, Filozofski fakultet u Sarajevu, Knjiga XII, Sarajevo 2000., 200-207.
260
F. Weinwurm, FZM Potiorek ..., 357.
261
Ch. Jelavich, Junoslavenski nacionalizmi ...., 47.
262
W. Deutschmann, Die militrischen Massnahmen ... 213-214.
263
Naredba Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu kojom se ukidaju iznimne odredbe to su izdate na osnovu
naredbe Zemaljske vlade za BiH od 2. maja 1913., Glasnik ..., br. 71, 155.
257

52

rezervista oznai probnom mobilizacijom i da se oni koji su se redovno odazvali na poziv otpuste, a
da se oni koji su izbjegli mobilizaciju kazne, odnosno pozovu na odgovornost.264 Car je to miljenje
prihvatio i 9. maja 1913. izdao odgovarajuu naredbu, kojom su rezervisti bili otputeni. Pored te
mjere, general Potiorek je dobio odobrenje da ponovo moe dozvoliti odsustva. Time je u Bosni i
Hercegovini dolo do umanjenja vojnih mjera, ali se smatralo da e potpuno razoruanje biti
mogue tak kada Srbija i Crna Gora ponu sa demobilizacijom.265
Balkanska kriza pruila je priliku za vee angairanje bosanskohercegovakih zemaljskih
pripadnika i materijalna davanja zemlje. Usljed zaotrene vojne i politike situacije na Balkanu
paralelno sa sazivom rezervista 3. maja proglaen je Zakon o vojnom podavanju, koji je bio na snazi
do opoziva odluke, 14. augusta 1913.266
Nakon proglaenja Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu 11. augusta 1912. godine, vojni
krugovi Monarhije su nastojali da se bosanskohercegovake jedinice u potpunosti integriraju u
zajedniku vojsku. U toku druge polovine 1912. i tokom 1913. godine javljale su se brojne
inicijative o provoenju mjera za jaanje osjeaja pripadnosti Monarniji i traeni su modaliteti
potpune integracije bosanskohercegovakih vojnih snaga u vojnu organizaciju zajednike vojske.
Zemaljski poglavar Potiorek je predloio je da se, radi jaanja poloaja Monarhije u Bosni i
Hercegovini i istovremene promjene posebnog statusa bosanskohercegovakih jedinica poduzme
nekoliko mjera. Bosanskohercegovake jedinice, koje su se nalazile u Bosni i Hercegovini, trebale
su nositi nove oznake. Bosanskohercegovaki pjeadijski pukovi br. 1-4 su trebali nositi oznake
pjeadijskih pukova zajednike vojske sa brojevima od 103. do 106., postojei
bosanskohercegovaki lovaki bataljon je trebao nositi oznaku K.u.k. lovaki bataljon 3, a tri
lovaka bataljona koja je trebalo kasnije formirati u Bosni i Hercegovini, nosili bi oznaku K.u.k.
lovaki bataljoni, sa brojevima 15, 26, i 33. Novoformirani saperski bataljoni su trebali nositi
oznaku K.u.k. saperski bataljoni br. 15, odnosno 16, a novoformirani pionirski bataljon oznaku kao
K.u.k. pionirski bataljon br. 15.
Odjea kod tako formiranih pjeadijskih pukova br. 103-106. kao i kod poljskih lovakih
bataljona br. III, XV, XXVI i XXXIII je trebala odgovarati onoj koju nose jedinice u Austriji, a
odjea saperskih i pionirskih bataljona trebala biti jednaka odjei koju imaju saperske i pionirske
jedinice u Monarhiji. Jedini izuzetak trebao je biti kod muslimana, koji su uz radnu i paradnu
uniformu trebali nositi fes.
Ekonomska uprava bosanskohercegovakih jedinica trebala je da pree u nadlenost K.u.k.
Ministarstva rata, iz razloga to bosanskohercegovaki politiari ne bi zahtijevali poseban status
bosanskohercegovakih jedinica. Osim toga, trebalo je poduzeti mjere koje imaju za cilj jaanje
osjeanja pripadnosti Bosne i Hercegovine Monarhiji. Potiorek je smatrao da usljed balkanskih
dogaaja muslimani predstavljaju najpovjerljiviji lojalni elemenat, zalaui se da se u budunosti
njihovi religiozni pogledi uvaavaju u najveoj moguoj mjeri. Ove momente je trebalo u cjelosti
imati u vidu, ali je istovremeno, sa druge strane, bilo potrebno energino sprijeiti poseban status
bosanskohercegovakih jedinica i izjednaiti ih sa ostalim jedinicama zajednike vojske.
Odgovarajui na Potiorekove prijedloge, K.u.k. Ministarstvo rata je insistiralo da
bosanskohercegovaki pjeadijski pukovi, iji su tabovi i tri bataljona smjeteni u Monarhiji, a
jedan bataljon u Bosni i Hercegovini, trebaju svoje vojnike tako rasporediti da u bataljonima u
zemlji budu samo muslimani, a u bataljonima u Austriji i Ugarskoj katolici, pravoslavni i drugi
nemuslimani. Prednost bi bila u tome jer bi se u sluaju potrebe u zemlji angairali muslimani,
najpovjerljiviji elemenat, dok bi pravoslavni bili izdvojeni od domae okoline i odvojeni od utjecaja
politike agitacije. K.u.k. Ministarstvo rata nije unaprijed eljelo da pravoslavne vojnike proglasi
nepovjerljivim elementom, ali je ove mjere razmatralo kao mjere predstronosti. Smatralo se da e
muslimani, koji se nalaze u Bosni i Hercegovini biti nosioci bosanskohercegovakih jedinica u
zemlji, ali ih nije trebalo u potpunosti iskljuiti iz sastava bosanskohercegovakih jedinica
264

Krajem juna 1913. usvojen je poseban Zakon o kanjavanju za nesluanje vojnikog poziva i za zavoenje na to,
Glasnik ..., 1913., br. 79, 235, 23. juni 1913.
265
W. Deutschmann, Die militrischen Massnahmen ..., 215.
266
Naredba Zemaljske vlade BiH kojom se ukida dunost ratnog podavanja, Glasnik..., 1913., br. 94, 331.

53

smjetenih u Monarhiji, gdje su posebno muslimanski podoficiri bili jako potrebni. S druge strane,
razdvajanje bosanskohercegovakih poljskih lovakih bataljona na muslimane i krane, pri emu
bi u sastav jednog bataljona ulazili muslimani a u sastav tri bataljona samo krani, ne bi bilo
pogodno jer se iz svakog okruga za dopunu popunjavao jedan pjeadijski puk i jedan lovaki
bataljon.267
Mjere koje je predloio general Potiorek radi jaanja poloaja Monarhije u Bosni i
Hercegovini, podrao je i prijestolonasljednik Franz Ferdinand, smatrajui da je u tu svrhu potrebno
uvesti epitet K.u.k. za sve urede, organe, itd., koji su oznaeni samo kao bosanskohercegovaki;
zamjeniti bosanskohercegovake zemaljske zastave dravnim svuda gdje je to mogue, ukinuti
bosanskohercegovaku paradu i unaprijediti osnovne kole na njemakom jeziku.268
Prijedlog generala Potioreka da se unificira odjea kod bosanskohercegovakih jedinica, nije
naila na slaganje prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, koji je izrazio elju da svi pripadnici
jedinica, koje se popunjavaju iz Bosne i Hercegovine i dalje nose fes, pa e ta odluka ostati na snazi
sve do kraja Prvog svjetskog rata. Jedini izuzetak bit e uinjen kod jurinih
bosanskohercegovakih jedinica, kojima e se dodijeliti elini ljemovi.269
267

268

269

KA-W, MK SM, 97-1/3-8, 1913., Die Massnahmen zur Starkung der militrischen und politischen Stellung der
Monarchie in Bosnien und der Herzegovina resmirend unterbreitet das KM: im Einvernehmen mit dem Chef des
Generalstabes.
KA-W, KM, 1913., Antrge auf Strkung der Stellung der Monarchie in BH., Predsjednitvo Vojne kancelarije
generala konjice i admirala mornarice Franza Ferdinanda K.u.k. Ministarstvu rata, Be, 15. mart 1913.
KA-W, KM, Prs 81 22/2, 1913. Massnahmen zur Strkung der militarischen und politischen Stellung der
Monarchie in BH, Bemerkung zum Einsichtsakt des K.u.k. Kriegsministeriums. M. Ekmei (Uticaj balkanskih
ratova..., 415) pogreno navodi da od 1913. godine nisu sve bosanskohercegovake jedinice nosile fes kao oznaku
porijekla.

54

Austrougarska armija pred Prvi svjetski rat 1914. godine


Od sredine XIX stoljea izgradnja kopnene vojske je krenula ubrzanim tempom. U mnogim
zemljama se uvodi opa vojna obaveza, ime se stvaraju osnove za angairanje velikih ljudskih i
materijalnih potencijala u sluaju rata. Istovremeno sa organizacijskim vrene su znaajne promjene
u naoruanju i opremi. Nagli razvoj nauke i tehnike i sve jae uplitanje vojne sile u unutranje i
meunarodne odnose, utjecao je na injenicu da se izgradnji vojske posveuje posebna panja.
U pogledu porasta brojnog stanja armije Austro-Ugarska je znatno zaostajala za drugim
evropskim dravama. Po Vojnom zakonu iz 1868. mirovno stanje francuske armije iznosilo je
414000 vojnika (preko 10 stanovnitva); Italije oko 200000 ili 8, a Rusije 640000 vojnika ili
8 stanovnitva. Godinji regrutni kontingent u Francuskoj iznosio je 260000 vojnih obveznika, u
Italiji 100000, u Rusiji 310000, dok je u Monarhiji iznosio 126013 regruta. Po broju jedinica
Monarhija je znatno zaostajala za drugim evropskim dravama. U sluaju rata predvieno je da
Monarhija u prvoj liniji angaira 37 pjeadijskih divizija i 9 divizija konjice, dok su vojne snage
Rusije obuhvatale 52 pjeadijske divizije i 23 divizije konjice, Francuske 47 pjeadijskih i 11
konjikih divizija, Italije 24 pjeadijske i 3 konjike divizije.270
Glavni problem vojnih potencijala Monarhije je predstavljao ogranieni kontingent regruta,
zbog ega armija nije raspolagala dovoljnim brojem uvjebanih rezervista. Vojna obaveza u
Monarhiji je obuhvatala samo 8% stanovnitva dok je u Italiji iznosila 10%, to znai da bi
Monarhija pri procentualnom odnosu od 10% stanovnitva 1914. raspolagala sa 1000000 vie
uvjebanih vojnika.271
Glavna kriza u politikoj borbi za reformu Vojnog zakona u Monarhiji je poela 1902.
godine, kada je u parlamentu najavljen novi prijedlog Vojnog zakona. Ugarski predstavnici, unato
najavljenom prethodnom slaganju u delegacijama pravili su opstrukcije i 10 godina sprjeavali
ozakonjenje prijedloga. U vie godina sprjeavali su ak i uspostavu normalnog kontingenta regruta
- 1902., 1903., 1905., to je dalje doprinosilo slabljenju odbrambene snage. Kroz desetogodinju
politiku opstrukciju parlamentarnog rada, proputeno je vrijeme za djelotvorno naoruanje. Stoga
je jedini izlaz ostao da se postojee oruane snage najmanje kvalitativno uzdignu, i u izvjesnoj mjeri
nadoknade brojani nedostatak. Tako se jasno prepoznavalo da je pitanje personalne izgradnje
vojne sile Monarhije bilo glavni razlog da njene vojne snage nisu predstavljale instituciju koja je
odgovarala renomeu velike sile. Jedina mogunost jaanja oruanih snaga ostala je u oblasti
organizacije, naoruanja i opreme, a posebno obuke. Uz puno uvaavanje dostignua nauke u
naoruanju i taktikoj obuci general Conrad je otjelovio princip da sadraj stoji iznad forme, duh
iznad materije, uvjerenje iznad prinude; maksimu da moralne vrijednosti, sistematski razvijane,
same vode potrebnoj disciplini i omoguuju da se i slabije opremljene trupe uspjeno suprostave
nadmonom neprijatelju.272
Mirnodopsko stanje jedinica austrougarske armije je zabrinjavalo vojno vostvo. Pjeadijska
eta je u aktivnoj slubi brojala 93 osobe, Landwehra 62, Honvda 55, tako da je pri ratnom stanju
od 250 ljudi u eti pri mobilizaciji dodijeljeno 170-200 neaktivnih vojnika. Istovremeno, eta je u
Rusiji brojala 167, u Njemakoj 141-158, u Francuskoj 118-127, u Italiji 110 ljudi. Pjeadijski
bataljon u aktivnoj slubi je 1908. godine u Rusiji imao brojno stanje od 480, Njemakoj 641,
Francuskoj 500-935, Italiji 440, a u Austriji 235-394 osobe.273
Sluba u redovnoj vojsci je 1912. smanjena za pjeadiju zajednike vojske na dvije godine.
U meuvremenu, vojna obaveza je proirena na 24 godine; 12 godina u zajednikoj vojsci i
domobranstvu i 12 godina u Landsturmu za sve krajeve Monarhije, od ega je 7 najmlaih godita
270

ABH, ZMF, BH Prs. 1898., 686. K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 1. april 1898.,
prijepis.
271
Oskar Regele, Feldmarschal Conrad, Auftrag und Erfllung 1906.-1918., Mnchen, 1955., 160.
272
Ibidem, 190-191.
273
Ibidem, 166.

55

obrazovalo i poziv za popunu i pojaanje operativne vojske, a ostalih 5 bilo namijenjeno za slubu u
pozadini.274
Austrougarska armija je Prvi svjetski rat doekala sa brojnim nedostacima. Naoruanje je
bilo manjkavo, puaka Mannlicher je bilo samo za treinu pjeadije, dok su ostale dvije treine
imale prepravljene puke M 88/90, a neke jedinice ak jednometku Werndl; brzometna artiljerija
uvedena je tek 1908/1909. godine, odnos kadra i rezerve bio je vrlo nepovoljan, a broj neobuenih
vojnih obveznika penjao se na milione. Najvei problem je ipak predstavljala vienacionalna
struktura. Habsburka monarhija je predstavljala konglomerat razliitih narodnosti. Po statistikim
podacima iz 1910. godine na temelju govornog jezika privilegirane manjine, Nijemci i Maari, nisu
inili ni 50% od ukupnog broja stanovnitva.275
U svojim memoarima, objavljenim nakon zavretka Prvog svjetskog rata, general Alfred
Kraus je pisao o brojnim nedostacima sa kojima je austrougarska armija stupila u rat, smatrajui ih
glavnim uzrokom poraza. Nedovoljan kontingent regruta i stalne albe na velike trokove za
opremanje vojske, sprijeili su poveanje broja trupnih i operativnih jedinica. Uprkos neznatnm
broju regruta i malom mirnodopskom brojnom stanju, kao i zbog dugotrajne obaveze sluenja u
rezervnoj vojsci, nagomilavale su se u inae ogranieno opredjeljenom sastavu postojeih pukova
velike mase, esto nedovoljno obuenih, obveznika. Takve su prilike bile krive to je austrougarska
armija, uprkos bogatstvu u ljudskom materijalu, bila ba u sudbonosnom poetku rata suvie slaba i
stupila na front sa nedovoljnim brojem divizija jaeg sastava. Svi kasniji napori nisu vie mogli da
otklone nedostatke, koji su bili time prouzrokovani.276
Opa vojna obaveza koju prihvataju gotovo sve drave postaje zaista opa. Od nje se
oslobaaju samo socijalno najslabiji slojevi da ne bi u pitanje dola egzistencija njihove porodice.
Ona zahvata sve vei broj godita. Vojna sluba se idealizira, pa se proglaava asnom obavezom
prema domovini. Vojni krivini zakon predviao je iskljuenje onih koji su iz bilo kog razloga
izgubili graansku ast.
Glavno oruje pjeadije bila je puka sa bajonetom i na nivou bataljona nije bilo drugog
oruja. Od velikih sila samo je Rusija uvela rune bombe u pjeadiji, kao lino naoruanje vojnika
pored puke. Od 1907. godine u zajedniku vojsku uvedeni su mitraljezi. Svaki pjeadijski puk
imao je u svom sastavu po 3 mitraljeska odjeljenja sa po 2 orua.277 Neposredno pred Prvi svjetski
rat u sastavu pukova se formiraju mitraljeska odjeljenja (ete) od 4 do 8 orua, sistema
Schwarzlose.278
U sastavu puka nalazili su se i novouspostavljeni telefonski vodovi. U komorama pukova
nosio se veliki anani alat, s runim alatom (aovi i sjekirica) snabdjeven je dio vojske, negdje i
polovina. Vojnik je nosio 120 metaka, za manje kalibre ak i vie, ime se njegovo optereenje
poveavalo na 25 do 30 kilograma.
Masovne armije zaotrile su i problem starjeina. U austrougarskoj armiji problem popune
oficirima je bio sloen. Zahvaljujui brojnim vojnim kolama austrijska vojna uprava je uspjeno
stvarala nacionalni oficirski kadar. Oficiri nisu plaani bolje od dravnih slubenika visokih
kvalifikacija.
Zauzvrat, davane su im drutvene privilegije, isticani su prilikom svih dravnih
manifestacija i sveanosti. Da bi se pribliili bogatim drutvenim slojevima uvedena je visoka
kaucija koju je u gotovini ili vrijednostima trebalo priloiti prilikom vjenanja mlaih oficira, ime
se sprjeavalo da se rodbinski povezuju sa niim slojevima. Istovremeno im se oteavalo prerano
stupanje u brak, to se smatralo tetnim za slubu. Oficiri su imali relativno malo djece, jer su kasno
stupali u brak; kod godita 1870., taj prosjek je iznosio 36 godina.279
274

P. Tomac, Ratovi , 508.


Ibidem, 535; Isti, Prvi svetski rat, 53. Od 100 vojnika Monarhije bilo je 25 Nijemaca, 23 Maara, 13 eha, 4
Slovaka, 9 Hrvata i Srba, 8 Poljaka, 8 Ukrajinaca, 7 Rumuna, 2 Slovenca i 1 Italijan
276
Alfred Kraus, Uzroci naeg poraza. Uspomene i rasuivanja iz svetskog rata, Beograd, 1938., 111.
277
Unser Heer; 300 Jahre sterreichisches soldatentum in Krieg und Frieden, Wien-Mnchen-Zrich, 1963., 264.
278
Untrenbar und Unteilbar. Geschichte der Grosse Weltkriges, Graz-Kln, 1917., 106.
279
I. Deak, Der K.(u.)k. Offizier , 172.
275

56

Sve vei raspon izmeu mirnodopskih i ratnih formacija otvarao je problem rezervnih
oficira. Popuna aktivnim podoficirima je bila je jo tea zbog niskih plata, kasarnske stege, teke
slube i slabog drutvenog ugleda. Gotovo svuda rezervni oficiri dobivali su se obukom
jednogodinjih dobrovoljaca.280
Poloaj vojnika u kasarnama je bio sve bolji, materijalno (smjetaj, ishrana) i moralno
(postupanje sa vojnicima). Liberalizirani propisi titili su vojnike od objesti starjeina, ali je ipak, u
austrougarskoj armiji tjelesna kazna zadrana sve do konca 1916., kada ju je ukinuo car Karlo.281
Prema terminima mobilizacije, koje su planirale vojne institucije Monarhije, u proljee je
trebalo poduzeti pripreme za manevre od kojih se jedan trebao odrati u Bosni a drugi u Ugarskoj.
Na zalaganje generala Conrada usvojena je novela Vojnog zakona u parlamentima. Osim toga
trebalo je poveati brojno stanje konjice i artiljerije. U junu 1914. uspjelo se poveati kontingent
regruta za 32.400 osoba.282 Neto ranije, u aprilu 1914., kontingent regruta za Bosnu i Hercegovinu
je uspostavljen za 1914. na 8016 regruta, za 1915. na 8411, za 1916. na 8748 i za 1918. na 8906
regruta.283
Posljednja mirnodopska regrutacija bosanskohercegovakih vojnih obveznika provedena je
u julu 1914. godine. Iz bosanskohercegovakog kontingenta regruti bosanskohercegovakog
lovakog bataljona su dodijeljeni dopunskom kadru bataljona u Beu; regruti rasporeeni u brdsku
artiljeriju dodijeljeni su artiljerijskim pukovima br. 4, 6, 10 i 11, za koje su se za instruktorski
personal trebale dodijeliti jedinice iz Bea; a za regrute dodijeljene brdskim artiljerijskim pukovima
7, 12 i 13 i dalmatinskoj brdskoj artiljeriji instruktorski personal dodijeljen je iz Budimpete.
Bosanskohercegovaki regruti i dodatni rezervisti dodijeljeni su tvravskom pjeadijskom bataljonu
tvravskog artiljerijskog puka br. 4 u Puli; bosanskohercegovaki regruti pionirskog bataljona br.
15 dodijeljeni su u iste dijelove rezervne ete pionirskog bataljona 4 u Budimpeti, br. 7 u Subotici i
rezervnoj eti pionirskog bataljona br. 5 u Poszonyu. Dodatni rezervisti pionirskog bataljona br. XV
dodjeljeni su rezervnim etama IV bosanskohercegovakog bataljona u Budimpeti.
Bosanskohercegovaki regruti oba saperska bataljona dodijeljeni su rezervnim etama saperskog
bataljona br. IV u Budimpeti, br. VII u Subotici, br. VIII u Pragu, i br. IX u Teresienstadtu i
rezervnom etnom kadru saperskog bataljona br. VI u Komaronu, dok su bh. regruti sanitetskih
trupa dodijeljni 3. bosanskohercegovakom puku u Budimpeti.
Bosanskohercegovaki regruti komorske divizije br. XV (200 regruta) dodijeljeni su
rezervnom kadru komorske divizije br. V u Poszonju, a 110 regruta komorskoj diviziji br. V u
Komaronu; bosanskohercegovaki regruti komorske divizije br. XVI (250 regruta) dodijeljeni su
rezervnom kadru komorske divizije br. VI u Kazi, a regruti koji su rasporeeni u mornaricu,
jedinicama ratne luke u Puli.284
280

P. Tomac, Ratovi , 513.


Josip Horvat, ivjeti u Hrvatskoj. Zapisci iz nepovrata 1900-1941., Zagreb, 1984., 51.
282
Rudolf Kiszling, Erzherzog Franz Ferdinad von Oesterreich-Este, Graz-Kln, 1953., 270.-271.
283
ABH, ZMF, BH Prs. 1913., 1.683. Wehrgesetznovelle fr Bosnien und Hercegovina, Zemaljska vlada BiH
Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo, 27. decembar 1913.
284
KA-W, KM, Abt. 2 W, 35-7 (8749), Regruten-Repartition fr Bosnien-Hercegovina 1914., K.u.k. Ministarstvo rata
Zajednikom ministarstvu finansija, Be, juli 1914.
281

57

Glava III

Bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici u vojnoj organizaciji Habsburke


monarhije od Sarajevskog atentata 28. juna 1914. do kraja 1916. godine
Uvertira u rat. Prilike u Bosni i Hercegovini nakon atentata
Nakon manevara kod Tarina 26. i 27. juna 1914., u kojima su uestvovale trupe
sarajevskog 15. i dubrovakog 16. korpusa, prijestolonasljednik nadvojvoda Franz Ferdinand je 28.
juna, na pravoslavni Vidovdan, stigao u slubenu posjetu u Sarajevo. Pored zvaninika, oekivali su
ga i atentatori, a njegovo osiguranje je bilo nedovoljno. Bomba koju je bacio Nedeljko abrinovi
nije pogodila cilj, ali je prvi metak Gavrila Principa smrtonosno pogodio nadvojvodu Franza
Ferdinanda, a drugi, namijenjen zemaljskom poglavaru generalu Potioreku, ubio je njegovu suprugu
Sofiju, vojvotkinju od Hoenberga.285
Na kasnije organiziranom suenju optueni Gavrilo Princip, koji je etiri godine ranije
iziao iz tuzlanske gimnazije i od tada pohaao gimnaziju u Beogradu, izjavio je da se ne kaje za
svoj in i da nije zloinac, jer je htio samo zlo da odstrani. U drutvu u kojem se kretao postao je
osvjedoeni srpski nacionalista. Austriju je mrzio jer je smatrao da od nje Junim Slovenima moe
doi samo zlo. Nadvojvodu Franza Ferdinanda je smatrao najveom pogibelji za ideju ujedinjenja
Srba i uope Junih Slovena pod srpskim vostvom. Prema njegovom miljenju Srbija je imala
misiju da Bosnu i Hercegovinu otrgne od Austrije, pa da tako misli svaki estiti ovjek. Ta misao
ga je potakla da poini atentat.286
Neposredno nakon ubistva prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, u Bosni i Hercegovini
je nastupilo pravo ratno stanje. U redovima muslimanskog i katolikog stanovnitva atentat je
izazvao duboko uznemirenje. Ve 28. juna u veernjim satima u Sarajevu je dolo do prvih
demonstracija, u kojima su uzeli uea i oficiri. Narednog dana je poeo pravi mali rat. Zbog
ogorenja, muslimani i katolici su poeli sa unitavanjem srpskih radnji i stambenih objekata.
Policija, andarmerija, pa ak i vojne snage, nisu bili u stanju da sprijee demonstracije.
Demonstranti su se usmjerili prema srbofilskim graanima i institucijama, pa se na udaru prvo nala
Prosvjeta, Narod i Srpska rije, srpske kole, hotel Evropa i mnogobrojne radnje koje su pripadale
Narodu i grupi oko Otadbine, koje su pljakaki elementi devastirali. Osim nekoliko lakih Srbima
nisu nanijete tee tjelesne povrede. U nastalom meteu Srbi su ustrijelili katolika Antona Krajinu iz
Bugojna, a nekoliko muslimana (Osman Azirovi, Salih Pusi i Abdulah irbegovi) teko je
povrijeeno. Za vrijeme demonstracija u kafani Babia bata vlasnik Pero Prijevi je pretrpio teke
povrede, od kojih je kasnije podlegao. Zbog pljake, u gradu je pritvoreno 58 osoba.287
Tek je nakon uvoenja prijekog suda, u gradu nastupio mir. Bez razlike na politiko
usmjerenje, Srbi su bili ogoreni, zahtijevajui punu odtetu za uinjenu tetu, prema zagrebakom
primjeru. General Potiorek je naredio da se osobama ija je imovina bila oteena, dostavi pomo iz
fonda za podrku.288 Nakon nereda i progona srpskog stanovnitva, reis-ul ulema hadi Mehmed
Demaludin auevi je uputio muslimanima poslanicu, u kojoj ih je opominjao na red i mir i
uvanje dobara svojih sugraana.289
Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu je 29. juna donijela Objavu o zavoenju prijekog suda za podruje
290
gradske opine Sarajevo i sarajevskog kotara, kojom je bila predviena smrtna kazna za 12 vrsta zloina.
285

P. Tomac, Prvi svetski rat..., 11.


Iz rasprave zbog veleizdaje, Sarajevski list, br. 247, 14. oktobar 1914., 2.
287
Boo Madar, Izvjetaj vladinog komesara za glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo o politikoj i privrednoj
situaciji u Sarajevu od sarajevskog atentata do kraja januara 1915. godine, GA DAR BiH, 26, Sarajevo 1986., 208.
288
Ibidem, 209. U demonstracijama nastala je teta od oko 500000 kruna.; oteeno je oko 150 osoba, kojima je
isplaena pomo u iznosu od 37787 kruna.
289
Sarajevski list, br. 137, 4. juli 1914., 3.
290
Sarajevski list, br. 131, 29. juni 1914., 1. Predviena je kazna za Zloin veleizdaje, Zloin protiv vojne sile, Zloin
ometanja javnog mira, Zloin ustanka, Zloin bune, Zloin javnog nasilja za neke sluajeve, Zloin umorstva, Zloin
286

58

Istoga dana u popodnevnim satima u Sarajevu su ponovo odjekivali hici, za ta je general


Potiorek optuio Srbe, nadajui se da e javna proklamacija prijekog suda takva zbivanja brzo
dovesti do kraja. Poslijepodne trojica predsjednika Sabora i erif Arnautovi posjetili su Potioreka.
Veoma uzbueni vjerovali su u poetak opih nemira Srba, insistirajui da se uvede prijeki sud u
cijeloj zemlji, za ta Potiorek ipak nije vidio dovoljno razloga. U vezi sa radom Sabora trojica
predsjednika su smatrali su da bar u naredne tri sedmice on nee biti osposobljen za rad, zalaui se
da bude odmah zatvoren i da se sumnjivim elementima oduzme pravo imuniteta. Meutim, Potiorek
je tu mjeru smatrao ishitrenom jer bi bila neprijatna a i zbog Ramazana svaki rad Sabora je bio
iskljuen.291
Nakon Sarajeva demonstracije su se proirile i na druga mjesta: Doboj, Vare, Zenicu,
upanjac, epe, Bugojno, Visoko, Maglaj, Mostar, Travnik, Tuzlu, Stolac, Konjic, apljinu,
Ljubuki, Livno, amac, Brko.292 Zbog oteenja privatne imovine Srba, uveden je prijeki sud u
tuzlanskom i maglajskom srezu. U Mostaru jedan srpski trgovac je ustrijeljen na ulici jer je
katolicima, koji su kupovali robu, postavio provokativno pitanje da li robu kupuju za svog
crknutog cara. Potiorek je bio uvjeren da su radikalni Srbi svojim cinizmom doprinijeli nemirima,
to je izazvalo reagiranje muslimana i katolika, koji su bili pod neposrednim utiskom ubistva
prijestolonasljednika.293
Ministar Bilinski smatrao je da pomisli o zatvaranju Bosanskohercegovakog sabora treba
potisnuti, jer bi se takva mjera protivila svoj dotadanjoj povoljnoj situaciji, usljed ega je bio
ubijeen da e ponovni poetak rada Sabora ne samo spasiti postojeu situaciju, nego e djelovati
umirujue na ope stanje. U telegramu koji je uputio Potioreku, ministar Bilinski je izloio program
rada uprave u Bosni i Hercegovini, u situaciji nastaloj poslije atentata i nereda. Tumaei stavove
cara Franza Josepha, koji ga je 29. juna primio u audijenciju, sasluao njegove izvjetaje i u
potpunosti izrazio zadovoljstvo mjerama koje je poduzeo Potiorek, Bilinski se zauzimao za daljnji
rad Bosanskog sabora i sreivanje prilika, navodei da je car izrazio miljenje da se za zloine
pojedinaca i za ispade uzbuenih grupa stanovnitva ne bi smjela kanjavati cijela zemlja u kojoj je
veina stanovnitva vjerna caru i za koje bi prekid politikih i privrednih interesa znaio veoma
mnogo. Ostajao je i dalje na snazi stari kurs po kojem je trebalo na ustavnom sistemu sa veinom
stanovnitva u zemlji i dalje konsekventno saraivati.294
Potiorek se 2. jula obratio ministru rata Krobatinu, zahtijevajui da se trenutno izvri napad
na Srbiju i rasputanjem Sabora oduzme imunitet poslanicima, smatrajui da bi daljnje
odugovlaenje stvorilo teak poloaj u zemlji. Isti zahtjev Potiorek je ponovio 3. jula ministru
Bilinskom, zalaui se da se Sabor odmah raspusti i o tome obavijesti K.u.k. Ministarstvo rata. U
noti koju je ministar rata Krobatin 2. jula uputio Bilinskom, zahtijevano je da se naredbe koje je
iznio u noti u devet taaka, a koje se odnose na mjere koje treba poduzeti u Bosni i Hercegovini
nakon atentata, izvre u saglasnosti sa objema vladama i s bezobzirnom energijom. Traio je da se
vandredne mjere koje je Potiorek poduzeo u Sarajevu uvoenjem prijekog suda proire na cijelu
Bosnu i Hercegovinu i Dalmaciju, da se bezuvjetno raspusti Sabor i sva srpska udruenja, da se svi
policijski sudovi predaju u ruke Potioreku kako bi mogao u svojim rukama imati sve potrebne mjere
za odravanje reda i sigurnosti u unutranjosti zemlje, da se iz Bosne i Hercegovine protjeraju svi
dravljani Srbije, a sa podruja Monarhije Srbi koji su se u bilo kojem smislu pokazali nepodobnim.
Ostale naredbe su se odnosile na studente, srednjokolce, uitelje i pravoslavne sveenike.295
ubistva, Zloin teke ozljede tijela, Zloin palei, Zloin razbojstva, Zloin davanja pripomoi u nekom od
pomenutih primjera.
291
ABH, ZMF, Prs BH, 1914., 811. Prepis telegrama zemaljskog poglavara ZMF Potioreka zajednikom ministru
finansija Ritteru von Bilinskom, Sarajevo, 30. juni 1914.
292
P. Slijepevi, Napor Bosne..., 222.
293
ABH, ZMF, Prs. BH 1914., 781, Verhngung des Standesrechtes ber die Beirke Tuzla u. Maglaj, Zemaljska vlada
BiH Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo, 2. juli 1914.
294
UAP, Bd VIII, Nr. 9.962. ifrirani telegram zajednikog ministra finansija Bilinskog zemaljskom poglavaru
Potioreku, Be, 30. juni 1914.
295
UAP, Bd VIII, 9.997, Nota ministra rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 2. juli 1914.

59

U proklamaciji upuenoj bosanskohercegovakom stanovnitvu, car Franz Joseph je istakao


da je duboko pogoen inom jednog bezbonog ubice koji je u glavnom gradu njegove voljene
Bosne ubio njegovog nasljednika i nadu Monarhije, neaka Franza Ferdinanda. Posebno je naglasio
da je dirnut spontanim saueem svih konfesija Bosne i Hercegovine, pa je ovlastio sve
korporacije i opine da izraze duboku zahvalnost stanovnitvu.296
Vandredne mjere u Bosni i Hercegovini zavedene su tako da su najprije Zakonskom
Naredbom Zemaljske vlade od 26. jula 1914. suspendirane pojedine odredbe Zemaljskog statuta to
je dalo pravnu osnovu za uvoenje vandrednih mjera na osnovu Zakona o vandrednim mjerama od
5. marta 1910. One su objavljene u vie naredbi Zemaljske vlade. Danom objave je naloeno za
cijelu zemlju da oruniki listovi gube vanost i da su svi vlasnici oruja duni u roku od 8 dana da
ga prijave nadlenom organu sigurnosti. Oni koji su posjedovali eksploziv morali su u roku od 24
sata da ga prijave politikim organima. Za neizvravanje ove odredbe bila je predviena kazna do
2000 kruna i pokretanje postupka pred vojnim sudom. Kazneno zakonodavstvo nad osobama koje
su se nakon stupanja na snagu naredbe u Bosni i Hercegovini bavile nedozvoljenim poslovima,
saraivali i dogovarali sa neprijateljem, i prekrili zakletvu o vojnoj slubi, ili se nisu odazvali
pozivu na slubu uinili su krivino djelo, zbog ega su predati vojnim sudovima, koji su bili
nadleni samo za ta djela, tako da druga kanjiva djela nisu uzimana u obzir.297
Periodina tampa je svaki lanak predvien za objavljivanje morala dostaviti na uvid
vojnim ili politikim organima 6 sati prije izlaska lista iz tampe, a neperiodina 8 dana ranije.
Njena prodaja i rasturanje je ogranieno u vremenu od 12 do 21 sat. Sve publikacije iz Srbije i Crne
Gore su zabranjene.298
Vandredne mjere su objavljene u vie naredbi Zemaljske vlade kao to su Naredba o
ograniavanju za putne isprave, prijavljivanje, slobodu kretanja, udruenja i okupljanja, Naredba o
sprjeavanju bjeanja vojnih obveznika preko granice, Naredba o ogranienju noenja oruja i
prometa orujem, Naredba o stavljanju graanskih lica pod vojnu vlast, Naredba o pootravanju
kaznenog postupka za Bosnu i Hercegovinu i ukidanje porotnika na sudovima, Naredba o uvoenju
cenzure na poti i ogranienju i nadziranju telegrafskog saobraaja.299
Sarajevski atentat je mjerodavnim vojnim i politikim krugovima u Beu i Berlinu izgledao
kao izuzetan povod za obraun sa Srbijom. Na memorandum cara Franza Josepha, koji je
naglaavao rijeenost bekog dvora da Srbiju izolira, umanji i iskljui kao faktor sile, njemaki car
Wilhelm II je u sluaju sukoba sa Rusijom obeao bezuvjetnu pomo. Ministar spoljnih poslova
grof Berhtold je 7. jula sazvao sjednicu Ministarskog savjeta na kojoj su se svi prisutni sloili da
diplomatski uspjeh Monarhije, ak i kada bi se zavrio porazom Srbije, ne bi imao veu vrijednost.
Zbog toga je zakljueno da Srbiji treba uputiti zahtjev u formi ultimatuma, koji unaprijed
pretpostavlja odbijanje i time otvara put za radikalno rjeenje. Nakon odluka Ministarskog savjeta
uslijedio je rad Bea i Berlina na izradi Memoranduma, koji je dran daleko od javnosti.
Diplomatski predstavnici Monarhije u Petrogradu, Parizu, Londonu, Rimu i Carigradu upoznali su
296

ABH, ZMF, Prs. BH 1914., 787. Proklamation fr BH Bevlkerung von S. Mayestt, 2. juli 1914.
ABH, ZMF, Prs. BH, 1914., 1.059. Verordnung des Landeschef fr Bosnien und der Hercegovina und
Armeinspektors in Sarajevo ber die zeitweilige Unterstellung von Zivilpersonen unter die
Militrstrafgerichtsbarkeit, Zemaljska vlada Sarajevo, 24. juli 1914. Kanjivim djelima smatrani su:
- veleizdaja ( 111-115 Krivinog vojnog zakona)
- uvreda cara ( 140) i lanova careve porodice ( 141)
- ometanje javnog reda i mira ( 142)
- ustanak ( 144-148)
- pobuna ( 149-151)
- javno nasilnitvo ( 302)
- proirenje glasina ( 338-342)
- ubistvo ( 209-213)
- pljaka ( 253)
- uee u pljaki ( 268-269)
- podmetanje poara ( 242-246)
298
Arme-Verordnungs-Blatt, Normalien, 19. juli 1914., Nr 41, Wien, 1914.
299
Sarajevski list, br. 155, 26. juli 1914., 1.
297

60

24. jula njihove vlade sa poduzetim koracima Monarhije i sadraju ultimatuma. Nakon to je
predsjednik Ministarskog savjeta Srbije Nikola Pai predao notu da srpska vlada odbija da se izvri
istraga o atentatu na njenoj teritoriji, austrougarski poslanik u Beogradu kratko je nakon predaje
srpskog odgovora saopio da sadraj note ne zadovoljava i da e poslanstvo isti dan napustiti
Beograd. Nakon isteka ultimatuma, Srbija je poela sa mobilizacijom, jer se oekivalo da e objava
rata uslijediti za nekoliko sati.300
Dan prije izbijanja rata imenovana je Vrhovna komanda balkanskih orunih snaga. Njen
komandant je bio ovlaten da operacije na Balkanu vodi samostalno. Imajui u vidu predstojeu
ofanzivu na Srbiju donijeta je odluka da se u sluaju stupanja na neprijateljski teritorij civilna i
vojna uprava prenosi na vojne komandante balkanskih orunih snaga.301 Predznak skorog izbijanja
rata bilo je i sklanjanje porodica oficira iz Bilee i Trebinja.302 Kad je postalo izvjesno da je
izbijanje rata ve gotova stvar, car Franz Joseph je 31. jula izdao ovlatenje Vrhovnoj komandi da
se sva utvrena mjesta u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji, kao i utvrenje Petrovaradin prevedu u
ratno stanje.303
Mobilizacijske mjere obuhvatile su ne samo oruanu silu, nego i privredu, industriju,
poljoprivredu, saobraaj i medije, kojima je pripala glavna uloga u kreiranju javnog mnijenja.
Austro-Ugarska se pripremala za rat protiv Rusije, Srbije, Crne Gore i Italije, pa su
izraivani planovi za rat sa svakim vjerovatnim protivnikom pojedinano i sa vie protivnika i na
vie frontova istovremeno. Prema varijanti ratnog plana s kojom je Austro-Ugarska ula u rat njene
cjelokupne austougarske kopnene snage (oko 1500000 osoba) bile su podijeljene u 3 grupacije.
Glavne snage (A-Staffel, 28 1/2 pjeadijskih divizija, 10 konjikih divizija, 21 Landsturmska i
marevska brigada), prikupile bi se do 19. dana mobilizacije u Galiciji, odakle bi poduzele ofanzivu
protiv Rusije. Minimalna grupa Balkan (8 pjeadijskih divizija i 7 brdskih pukova), namijenjena je
za rat protiv Srbije i Crne Gore. Trebala je da se do dvanaestog dana mobilizacije prikupe na
balkanskom ratitu sa defanzivnom ulogom.
Za sluaj izoliranog rata protiv Srbije, bilo je predvieno da 2. i 5. armija izvre prodor iz
Srijema preko Save, odnosno iz Bosne preko donje Drine prema Valjevu, dok bi 6. armija djelovala
glavnim pravcem Sarajevo-Uice. Prema Crnoj Gori bile bi ostavljene dvije brigade za odbranu
Boke i Hercegovine. Nakon zavrene koncentracije, Austro-Ugarska je 12. augusta imala u svojoj
balkanskoj armiji prema Srbiji i Crnoj Gori rasporeenih sedam armijskih korpusa sa 15
pjeadijskih divizija, jednu konjiku diviziju i jedanaest samostalnih brigada, rasporeenih u tri
armije.304
Mobilizacija crnogorske vojske je izvrena 28. i 29. jula, a srpske dan kasnije. Po njenom
zavretku ukupno stanje srpske vojske je iznosilo oko 250.000 osoba u operativnoj vojsci i 150000
u pozadini. Crnogorska vojska mobilizirala je za operativnu vojsku 35000 osoba, dok se izvjestan
broj ljudstva, veinom nenaoruan, nalazio u pozadini.305
Ukaz za opu mobilizaciju car Franz Joseph je potpisao 31. jula, ali je 2. august odreen kao
dan uzbune, dok je 4. august trebao prvi dan mobilizacije. Dio B-ealona koji jo nije poeo
prevoenje prema Srbiji, zadran je u mobilizacijskim mjestima odakle je upuen neposredno u
Galiciju.
Ostatak B-ealona koji se nalazio u pokretu prema Srbiji, trebao je da pone
prevoenje za Galiciju tek poto budu slobodne pruge u Karpatima, koje je koristio A-ealon.
Mobilizacija u Monarhiji je izvrena pravilno i trajala je za konjicu 3, a za pjeadiju i artiljeriju 7
dana.306
300

Klaus D o r s t-Wolfgang Wnsche, Der ersten Weltkrieg. Erscheinung und Wesen, Berlin, 1989., 44-45.
KA-W, KM, AOK, Op. Nr 5, K.u.k. Ministarstvo rata Vojnoj komandi Sarajevo, 27. juli 1914.
302
Ibidem, Op. Nr 43, K.u.k. Ministarstvo rata Vojnoj komandi Sarajevo, 27. juli 1914.
303
Ibidem, Op. Nr 95, K.u.k. Ministarstvo rata Vojnoj komandi Sarajevo, 31. juli 1914.
304
P. Tomac, Prvi svetski rat, 37-39.
305
Milan Zelenika, Prvi svetski rat 1914., Vojno delo, Beograd 1962., 148. Prema podacima glavnog intendanta brojno
stanje na hrani srpske vojske iznosilo je 542000 osoba, 75000 konja i 76000 volova. Time je Srbija ispunila zavjet
dat Rusiji da e mobilizirati pola miliona vojnika.
306
Ibidem, 156. Pri opoj mobilizaciji u Monarhiji formirano je 6 armijskih, 17 korpusnih komandi sa ukupno 49
pjeadijskih, 11 konjikih divizija, 3 samostalne brigade, oko 20 marevskih i 20 landturmskih brigada, svega oko
301

61

Sa hura u smrt za cara i domovinu!


U svim dijelovima Monarhije slike su bile gotovo iste. Od miliona onih koji su se
oduevljavali za budue pobjede malo ko je ranije vidio ratite. Vjerski dostojanstvenici su
blagosiljali vojnike koji su odlazili u rat bez jasnog cilja, a vojne koranice trebale su biti putokaz
za njihov put u nepoznato. Nou, 4. augusta, kada je istekao britanski ultimatum i poeo svjetski rat,
Sir Edward Grey, stojei na prozoru svoje sobe u Foreign Officeu, rekao je jednom prijatelju:
Svijetla se gase svugdje u Europi. Za naeg ivota neemo vidjeti da e se ponovo upaliti.307
Poetkom augusta 1914. obrazovana su tri fronta u Evropi, koja su zadrala prvenstveni
znaaj sve do kraja rata. Od decembra 1914. Zapadni front se protezao od Sjevernog mora do
vicarske, u duini od oko 700 km. Prema njemakoj vojsci na tom frontu su se nalazile britanskofrancuska i belgijska vojska. Istoni ili ruski front protezao se od Baltikog mora do Rumunije, gdje
se austrougarskoj i njemakoj vojsci isprijeila ruska vojska. Du Save i Dunava obrazovan je
Balkanski front, gdje se austrougarskoj vojsci suprostavila Srbija.
Zbrka u Monarhiji je poela ve sa mobilizacijom. Trupe koje su ranije bile odreene za
juno ratite su upuivane na sjever, to je poremetilo sve prvobitne planove. Bilo je i sitnijih,
tipinih austrijskih paradoksa. Kada su bosanskohercegovake jedinice ve bile spremne za odlazak
na ratite, stigao je povjerljivi nalog Vrhovne komande da se pravoslavni vojnici izjasne ele li poi
na front protiv Srbije ili ele da budu rasporeeni u sastav drugih jedinica. Iako je njihov broj
iznosio preko 1000 ili oko 30%, samo dvadesetak vojnika izrazilo je elju da bude rasporeeno na
drugo ratite. Austrougarski general Alfred Kraus je u svojim memoarima, objavljenim nakon rata,
zabiljeio kako mu je jedan vii oficir 3. bosanskohercegovakog pjeadijskog puka u augustu
1914., za vrijeme vonje na front, priao da se u Budimpeti bilo prikupilo preko 10000 osoba iz
njegovog puka, za koje nije bilo mjesta u jedinici.308
Nakon proglaenja ratnog stanja za osiguranje granice prema Srbiji i Crnoj Gori angairani
su osim andarmerije i veteranskog korpusa (1600 vojnika) i od povjerljivog domaeg stanovnitva
Zatitni korpus sa 11000 osoba, koji je prikljuen andarmeriji. Tako je na poetku mobilizacije bila
osigurana glavna ila kucavica zemlje, uskotrana eljeznika pruga i granini pojas prema Srbiji i
Crnoj Gori.309
Poetkom mobilizacije u Bosni i Hercegovini, na zapovjed armijskog inspektora u Sarajevu
Potioreka, odnosno komande 6. armije, uspostavljen je od strane andarmerije Schutzkorps (Zatitni
zbor), u ijem sastavu su se u osnovi nalazili bosanskohercegovaki muslimani i katolici. Njegovo
formiranje i dopuna uslijedila je od elemenata koji nisu podlijegali vojnoj obavezi, iz sastava 2. i 3.
rezerve, koji nisu imali ratni raspored, sa instruktorskom svrhom i za podrku andarmeriji u
odravanju reda i mira u zemlji, u svrhu upotrebe protiv bandi i za voenje malog rata protiv
slomljnog protivnika. Formiranje i uspostava Schutzkorpsa bila je isto vojna nadlenost, na koju
Zemaljska vlada BiH nije imala utjecaja. Na prijedlog generala Potioreka od 23. jula 1914., za
ljudstvo Schutzkorpsa su sistematizirane plae u iznosu od 5 kruna za vou odjeljenja, dok su ostali
pripadnici primali iznos od 2 krune i 19 helera, te 80 helera. dnevno za ishranu Schutzkorps je
djelovao na principu teritorijalne odbrane, u smislu instrukcija o mobilizaciji o zatiti vojnih
objekata, vojnih ureaja, eljeznica, potanskog i telegrafskog saobraaja310
3350000 osoba. Od toga je 1800000-2000000 ulo u operativnu vojsku (1094 bataljona, 425 eskadrona, 483 poljske i
brdske artiljerije, 224 tvravske artiljerijske ete, 155 inenjerijskih i 15. avionskih eta). Ukupan broj raspoloivog
ljudstva iznosio je oko 6100000 osoba, od kojih je polovina bila vojno obuenih ili djelimino obuenih.)
307
J. Horvat, Prvi svjetski rat, 152.
308
A. Kraus, Uzroci, 105-106; P. Blakovi, Sa Bonjacima, 81; J. Horvat, Prvi svjetski rat, 159. B.
Hrabak(Predavanje Bosanaca, 78) bez navoenja izvora, daje podatke da se samo nekoliko Srba prijavilo i da su
se u sastavu bosanskohercegovakih bataljona nalazili samo katolici i muslimani.
309
ULK, Bd 1, 1914., 92.
310
ABH, ZMF, 1914., 14.498. Schutzkorpsmanschaft, Versorgung. Zemaljska vlada BiH, Zajednikom ministarstvu
finansija, Sarajevo 3. novembar 1914.

62

Pored toga formiran je dobrovoljaki Zatitni korpsus (Freiwilige Schutzkorps). Odluka o


njegovom formiranju je povjerena komandi andarmerijskog korpusa za Bosnu i Hercegovinu.
Ustanovljen je kontingent za Bosnu od 1000 pjeaka i 22 konjanika, a za Hercegovinu od 200
pjeaka.311
Na frontu su se pripadnici Schutzkorpsa kretali zajedno sa vojnim jedinicama.
Bosanskohercegovaki Srbi, koji su se pridruili srbijanskim i crnogorskim snagama za vrijeme
njihovog prodora u Bosnu i Hercegovinu, uhvaeni na djelu za vrijeme trajanja prijekog suda
kanjavani su smrtnom kaznom. Izvrioci kazne bili su pripadnici Schutzkorpsa, najveim dijelom
bosanskohercegovaki muslimani, pa je u historijskom pamenju bosanskohercegovakih Srba ta
injenica kasnije predstavljala instrument za genocidnu politiku prema njima. Za vrijeme slube u
redovima Schutzkorpsa bilo je i prekoraenja dunosti, za ta su njegovi pojedini pripadnici
optueni, a protiv njih su voeni i krivini procesi. Jedan proces, na kojem je osueno nekoliko
osoba, voen je krajem aprila 1916. godine.312
Prema naredbi generala Potioreka u Bosni i Hercegovini je pored redovne armije,
obrazovano vie vrsta vojnih formacija. U toku septembra 1914., u svrhu odbrane Sarajeva i okoline
postao je aktualan plan formiranja Scharfschutzkorpsa.313 To vojno organizirano tijelo je u sluaju
potrebe trebalo vriti patroliranje, obavjetajne zadatke, sigurnosnu i rukovodeu slubu. Posebna
panja posveena je rukovanju sa orujem i njegovanju streljatva kod omladine, analogno kao to
je to bio obiaj u alpskim zemljama Monarhije. Za vrenje zadataka trebalo je uspostaviti komandu
Scharfschutzkorpsa sa trojicom stalnih inspektora na elu, koji bi se smjenjivali svakih 8 sati. U
svim kasarnama trebalo je biti rasporeeno po 20 lanova Scharfschutzkorpsa u punoj ratnoj
pripravnosti, odjevenih u smee-sivu odjeu, sa kratkim hlaama, dugim arapama ili gamaama.314
Pristupilo se i formiranju Brgerwehra, kao civilne zatite za ouvanje javnog reda i mira u
zemlji, koji nije podlijegao propisima vojne discipline. Zemaljska vlada je donijela rjeenje o
formiranju tih jedinica 11. augusta 1914. godine. Trebalo ih je formirati po andarmerijskim
rejonima, sa zadatkom da patroliraju ak i bez oruja, ako im je komandir bio naoruan. Za
formiranje patrola trebalo ih je upisati etiri puta vie nego to imaju puaka. Ta graanska vojska
vrila je funkciju civilne garde, a na terenu je bila podreena andarmeriji.315 Osim toga,
uspostavljen je i Schutzwehr, male naoruane jedinice uz andarmerijske stanice. Formirane su i
seoske strae, organizirane po rejonima, u koje je ulazilo po 6 ili 12 sela. Sve te formacije nazivale
su se slubeno Brgerwehr, sa zadatkom da pojaaju policiju zbog odlaska njenih lanova u
redovnu vojsku, da vre policijske patrole, straarske slube pred upravnim zgradama, potama,
pored telefonskih i eljeznikih linija i uvanje istaknutih mjesta uz rijenu obalu i pojaanje
finansijskih straa.316
Postojala je namjera obrazovanja i drugih vojnih tijela. Smatrajui da je stvaranje jedne vrste
milicije oportuno, sreski naelnik Mostara Mujaga Komadina je krajem septembra 1914. uputio
pismo sa konkretnim prijedlogom Vojnoj komandi Mostar. Predloio je da se nakon popisa svih
vojnih obveznika, starosti od 37 do 60 godina, koji nisu vrili vojnu dunost obrazuje milicija, koja
bi bila posebno obuena u rukovanju s orujem, a u ijem sastavu bi se nalazili muslimani i
katolici. Prema njegovoj procjeni u srezovima Hercegovine moglo se angaovati oko 20000 osoba,
od toga u Konjicu 6000, u Mostaru 5000, Ljubukom 4000, apljini 3000 i u Nevesinju 2000
osoba. Tako obrazovanu miliciju je trebalo aktivirati u sluaju kada se regularne vojne snage nisu
mogle uspjeno suprostaviti neprijatelju, prikupiti na odreenim mjestima i staviti na raspolaganje
311

KA-W, N. P., K. 7, Geh. Nr 68 b, Sarajevo, 12. septembar 1914. U Bosni je trebalo da okrug Sarajevo dodijeli 100
pjeaka i jednog konjanika, grad Sarajevo 250 pjeaka, travniki srez 250 pjeaka i 3 konjanika, banjaluki srez 450
pjeaka i 15 konjanika, bihaki srez 50 pjeaka i tuzlanski srez 100 pjeaka i 3 konjanika.
312
Prozes gegen Schutzkorps Leute, Sarajevoer Tagesblatt, 30. april 1915., 5.
313
Posebno dobro obueni strijelci. ABH, ZV BH, 1914., 12.020, Formierung eines Scharfschutzkorps, Tvravska
komanda Sarajevo Zemaljskoj vladi BiH, Sarajevo, 22. septembar 1914.
314
ABH, ZV BH, Prs., 1914., 11.721. Entwurf fr die Aktivierung des Sarajevoer Scharf-Schutzkorps. Vojna
komanda Sarajevo, 3. septembar 1914.
315
M. Ekmei, Ratni ciljevi..., 474, nap. 89.
316
Ibidem, 173.

63

gdje za to postoji potreba. Nakon izvrenih zadataka milicija bi se ponovo vraala u svoju opinu i
tamo ekala do naredne potrebe za intervenciju. Povoljnu okolnost za njeno formiranje predstavljala
je injenica da je etva ve bila obavljena. Na kraju pisma Mujaga Komadina je konstatirao da
ljudstvo sa velikim nestrpljenjem eka na poziv da slui domovini.317 Vojna komanda iz Mostara
se u naelu sloila sa formiranjem milicije, uz molbu da se hitno dostave podaci o rezultatu te
akcije.318
Plan o djeliminom naoruanju povjerljivog ljudstva u Bosni i Hercegovini je imao korijene
u poduzimanju pripremnih mjera za vrijeme prijetee ratne opasnosti, u toku 1911. i 1912. Na
poetku rata naoruanje muslimanskog i katolikog stanovnitva iz ugroenih oblasti je provedeno
samo djelimino. Da bi se ta ideja u cjelosti ostvarila, planirano je da se provede naoruanje
povjerljivog stanovnitva iz srezova Nevesinje, Konjic, Fojnica, Travnik, Visoko, Vare i Kladanj,
koje bi bilo u stanju da sprijee napade komitskih eta.319 Za naoruanje lojalnog stanovnitva
general Potiorek je zahtijevao da mu se hitno uputi potrebno oruje, ukupno 10000 puaka sa
bajonetima, koje bi se brodom ili eljeznicom dostavile u Mostar i Sarajevo i po 5000 za Banju
Luku i Bosanski Brod, sa po 100 patrona po puci, kao i revolveri i pitolji svih vrsta, sa 50 komada
municije.320
Nakon prvog talasa veina ovih formacija je rasputena, ali za vrijeme prodora srbijanskih i
crnogorskih snaga na bosanskohercegovaku teritoriju u septembru i oktobru 1914. godine plan o
naoruavanju povjerljivog stanovnitva ponovo je aktueliziran.

Bosna i Hercegovina kao neposredno ratno podruje 1914. godine


Prema izvjetajima koji su iz Bihaa, Travnika, Tuzle i Banje Luke pristigli Vojnoj komandi
u Sarajevu, mobilizacija je u ovim mjestima prola u najboljem redu. U Bihau i Mostaru srpski
graani manifestirali su lojalnost Monarhiji, dok su muslimani u Graanici uili dove za pobjedu.321
Banjaluki Srbi su izraavali lojalnost, tako da je cijeli grad bio okien crno-utim zastavama.322 U
drugoj polovini augusta Vojna komanda u Sarajevu je proglasila amnestiju za sve vojne obveznike
koji se nisu odazvali na mobilizaciju, ukoliko se lino jave politikim organima okruga.323
Nakon izbijanja rata i proglaenja mobilizacije, znaajna uloga pripala je vjerskim
poglavarima u Bosni i Hercegovini, reis-ul-ulemi aueviu, arhiepiskupu i mitropolitu Evgeniju
Letici i mostarskom biskupu Miiu, koji su se pobrinuli da se mobilizacija provede u redu i miru,
koristei pri tom priliku da se u bosansko-hercegovakim jedinicama iri patriotizam i naglasi
vezanost za Monarhiju.324
U prvoj ratnoj godini bio je posebno jak utjecaj vojnih duebrinika kapelana, imama i
rabina na vojne obveznike, potcrtan milju o ispatanju zbog prekrene zakletve caru i kralju, to je
imalo presudan znaaj na njihovo dranje na frontu i podnoenje nadljudskih napora.325 Na
prijedlog K.u.k. Ministarstva rata i careve odluke od 31. oktobra 1914. Todor Jungi iz Sarajeva
317

ABH, ZVBH 12.623, Miliz. Pismo okrunog predstojnika Mostara Mujage Komadine Vojnoj komandi Mostar, 28.
septembar 1914.
318
Ibidem, Vojna komanda Mostar komandi Vojne stanice Konjic, 30. septembar 1914.
319
KA-W, N. P. 86 c Rapport, 26. septembar 1914.
320
ABH, ZMF, Pr. BH 1914., 1.200.
321
KA-W, N. P., K. 5, 5 c.
322
Ibidem, 6 b.
323
Arme-Verordnungs-Blatt, Normalien, Wien 1914., Nr 41, 19. august 1914.
324
Sarajevski list, br. 183, 13. august 1914., 2; br. 184; 14. august 2; br. 191, 19. august 2.
325
Kada kapetan Pero Blakovi na italijanskom ratitu sretne Muslimana koji gladan i edan vue top na daleko brdo,
plaui govori da gazei kao koza stalno upuuje samo molitvu Allahu da ga artiljerija ubije, jer to nije ivot, u
njegovim rijeima oslikava se stav prema vojnoj obavezi: zakletva bogu i caru, jer jedna ukljuuje drugu, motiv je
koji je pokretao vojnike na podnoenje nadljudskih napora. (P. Blakovi, Sa Bonjacima..., 368).

64

imenovan je za pravoslavnog vojnog nadsveenika kod 6. armije, a istovremeno je hafiz Abdulahef. Kurbegovi imenovan za vojnog muftiju II klase kod XXV pjeadijske divizije.326
Poseban znaaj u provoenju mobilizacije pripao je vjerskim slubenicima. Pred izbijanje
rata, prilo se provoenju odredbi 144. Statuta o kulturnoj autonomiji islamske zajednice iz 1909.,
kojim je bilo predvieno imenovanje 6 muftija.327
General Potiorek je posebno vodio rauna da oduevljenje muslimanskog stanovnitva
iskoristi za ratne ciljeve Monarhije, nastojei da se to manifestuje u svakom pogodnom trenutku.
Nakon izbijanja rata, u svim damijama u Bosni i Hercegovini uene su dove za pobjedu Centralnih
sila. Povodom ulaska Velike Britanije u rat, 15. augusta, nakon molitve za cara u Carevoj damiji u
Sarajevu, prema dogovoru generala Potioreka sa reis-ul-ulemom i vakufskim direktorom erifom
Arnautoviem, uena je dova protiv Britanaca. Reis-ul-ulema auevi, odjeven u nonju mule od
Meke i Medine, odrao je sveani govor na posebno ukraenom podijumu. Taj in je fotografiran,
nainjene su razglednice sa tekstom njegovog govora, koje su upuene muslimanskim vojnicima na
ruskom frontu, kao i u muslimanske zemlje sve do Indije.328
Neposredno nakon mobilizacije u Srbiji, zapoele su vojne operacije na podruju Bosne i
Hercegovine. Ve 29. jula etnici su kod Rogaice i Bajine Bate prodrli preko Drine, ali su bili
protjerani.329 U donjem toku Drine angaovane su 11. i 13. brdska brigada, dok je pojas u srednjem
toku Drine od Viegrada do Gorada nadgledala 7., a podruje kod Foe 8. brdska brigada. Junije,
general Potiorek je naredio smjetaj 3. brdske brigade, u Nevesinje kao pozadini za utvrenja
Bilea, Avtovac i Trebinje. Sve ostale jedinice, dijelom eljeznicom i dijelom pjeice, uspjele su se
skupiti na liniji Kalinovik-Sarajevo-Vare i sjediniti sa trupama koje su iz Monarhije dolazile
eljeznikom linijom Brod-Sarajevo.330
Srbijanske ete iz sastava umadijske divizije i Limskog odreda prodrle su 3. augusta na
teritoriju Bosne, potiskujui austrougarska granina odjeljenja, utvrujui se na visovima istono od
Viegrada. Ve 3. i 4. augusta poduzeli su napade na eljeznike stanice Uvac i Rudo, kao i na
Vardite. Poto se udar crnogorske i srpske vojske oekivao preko Uica i Sandaka u pravcu
srednje Bosne, general Potiorek je naredio da se na balkanskom frontu dodatno angaira jedna i po
divizija. Istovremeno su eljeznicom i automobilima upuene 9. brdska brigada u Viegrad i 2. u
Gorade.331
Nakon objave rata, general Conrad je naredio da se prema Srbiji, pored jedinica Minimalne
grupe Balkan, koncentrira i B-ealon. Kada je Rusija 31. jula objavila opu mobilizaciju, odluio je
da se prema Srbiji ostavi samo Minimalna grupa ojaana tabom 5. armije, 8. korpusom i jednom
pjeadijskom divizijom iz B-ealona. Kako je ve bilo otpoelo prevoenje A-ealona za ruski
front, i 2. armije koja je ulazila u B-ealon za srpski front, da srpsko-crnogorska vojska ne bi
izvrila brzi napad trebalo je prvo izvriti u Sremu i Banatu koncentraciju prema Srbiji pa da tek 18.
augusta pone prebacivanje jedinica na istoni front, u Galiciju. Tako su samo 5. i 6. armija
obrazovale Balkanske snage, a time je u osnovi izmijenjen ofanzivni ratni plan za 2., 5. i 6. armiju.
Objava rata Rusiji saopena je u Sarajevu 6. augusta 1914. godine. Naredba Vrhovne
komande armije od istog dana zahtijevala je kao minimalni zadatak odbranu dravnih granica.332
Generalu Potioreku data je daljnja sloboda odluivanja i rada, uz napomenu da bi uspjean udarac
prema srpskom upadu bio od najveeg znaaja. Te rijei nisu ostale bez odjeka, pa se on odmah
326

ABH, ZMF, 1914., 14.479, Militr-Seelsorger, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 13.
novembar 1914.
327
ABH, ZMF,1914., 6.693. Betr. Muftis Neuernenung, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 29. april
1914. Nakon to je Ulema medlis predloio kandidate za tu funkciju, Zajedniko ministarstvo finansija imenovalo
je est muftija i to hadi Abdulaha-ef. Rianovia za muftiju mostarskog okruga, Salima-ef. Muftia za sarajevski
okrug, hadi hafiza Ibrahima-ef. Maglajlia za tuzlanski, Muhameda evketa-ef. Kurta za travniki i hadi hafiza
Jusufa Zia-ef. Jahia za banjaluki okrug.
328
KA-W, N. P. K. 8, Nr 136, Sarajevo 15. august 1914.
329
Boguml Hrabak, Operacije na srednjoj i gornjoj Drini i u Sandaku avgusta 1914. godine, Istorijski glasnik, 4,
Beograd 1964., 12.
330
ULK, Bd I, 1914., 93.
331
Ibidem, 96.
332
Ibidem, 103.

65

rijeio na ofanzivu prema Srbiji, iako je raspolagao sa samo 10 pjeadijskih divizija. Ve 9. augusta
podnio je generalu Conradu svoj operacijski plan koji je predviao ofanzivu sa zapada na Srbiju i
to: 5. armija je trebala da 12. augusta u zoru pree Drinu, nastupa ka Valjevu i zauzme ga do 18.;
XV korpus 6. armije da se do 14. augusta razvije na liniji Viegrad-Srebrenica, zatim pree Drinu
do 18. augusta i nastupa ka Uicu, dok je njen XVI korpus trebao da izvri iri obuhvat od Gorada
i Foe preko Uvca i Pljevalja ka Uicu. Potiorek je naredio da 5. armija, iako nije bila potpuno
prikupljena, 12. augusta izvri prelaz preko Drine. Komandant 5. armije general Franck je naredio
VIII korpusu da u zoru 12. augusta pree Drinu sjeverno od Janje i zauzme visove istono od
Lenice. Istovremeno je XIII korpus trebao da izvri prelaz juno od Janje.333
Narednih dana u jugoistonoj Bosni je bilo vrlo ivo. Srpski i crnogorski operativni plan
protiv Austro-Ugarske, koji je 6. augusta 1914. predoio vojvoda Ratomir Putnik, predviao je da
se veu vee austrougarske snage i time oslabi udar u pravcu Rusije. U osnovi ofanzivnog
operativnog plana koji je predviao zajednike operacije srpske i crnogorske vojske, planirano je
angairanje srpske uike vojske koja bi operirala pravcem Viegrad-Sarajevo i crnogorske vojske
na pravcu Pljevlja-Gorade-Sarajevo.334
Nakon to su od mjetana dobili informacije da se u Foi nalazi jedna austrougarska brigada,
komandant Sandakog odreda je naredio da Ljubianski odred zauzme poloaje Borovac, Vievinu
i Ravnu Goru. Odred je 6. augusta preao granicu i nastupao u pravcu elebia, prisiljavajui
austrougarske snage na povlaenje. Nakon osvajanja podruja oko elebia, iz Vikoa, Bastasa i
okolnih naselja, 570 Srba se prijavilo Sandakom odredu i izrazilo elju da se bore protiv
Monarhije.335
Istovremeno, dijelovi Uike vojske su 7. augusta dostigli uzviicu Panos, sjeveroistono od
Viegrada, a Limska grupa je prodrla u podruje Meee,
organizirajui od
bosanskohercegovakih Srba komitske ete. Crnogorci su se rasporedili jugoistono od ajnia i
zauzeli elebi, nastavljajui prodor prema Avtovcu i Trebinju. U podruju Gorada i Foe te du
hercegovake granice razvili su se sukobi u kojima su se granini lovci, andarmerija, dijelovi
Schutzkorpsa i manji dijelovi graninih utvrenja sukobljavali sa Crnogorcima. Ovakve vijesti nisu
djelovale umirujue na komandu balkanskih oruanih snaga. Pojaane su jedinice 3. brdske brigade
i jedinice koje su bile smjetene u Trebinju, Bilei i Mostaru. Isto tako linija Foa-Viegrad je
popunjena sa dovoljnim brojem jedinica.336
Prema izvjetaju komande u Ustiprai, ajnie je bilo u plamenu, a 5000 Crnogoraca je
krenulo prema Goradu. Jedan zarobljeni Crnogorac potvrdio je da je od tih 5000 osoba moglo biti
oko 2000 vojnika, dok su ostali bile komite i domai ljudi.337 U vijestima pristiglim iz Avtovca,
zabiljeeno je neprijateljsko dranje srpskog stanovnitva ovog kraja. Vojvoda Mii je
muslimanima iz Avtovca uputio poziv da se dignu na ustanak.338
Ofanziva prema Sarajevu nalazila se ranije u stratekim koncepcijama srpskog Generaltaba,
ali se njen domet ograniio na vezivanje i markiranje austrougarskih snaga. Ofanzivni karakter
pokazuju zadaci etnikih odreda.339 Podizanje ustanka u Bosni i Hercegovini je ulazilo u planove
vojnih krugova Srbije. Nakon izbijanja rata donijeta je uputa za izvoenje etnikih aktivnosti u
ratu protiv austrougarskih vojnih snaga, koju je sastavio pukovnik Dragutin Dimitrijevi-Apis.
Ovim dokumentom je bilo predvieno da u sluaju ofanzive etniki odredi preu na teritoriju
Bosne i Hercegovine i tamo poslue kao jezgro za podizanje ustanka u podruju gdje ive
pravoslavci. Vrhovna komanda srbijanske vojske povjerila je etnikim odredima izvravanje
specifinih vojnih zadataka, u prvom redu aktivnosti gerilske prirode. etnici su za vrijeme
ofanzivnih operacija trebali nastupati kao prethodnica i izvidnica redovne srpske vojske, sa
zadatkom da upadaju na teritoriju koju kontrolira austrougarska vojska i da je napadaju s lea, kao i
333

M. Zelenika, Prvi svetski rat..., 443.


B. Hrabak, Operacije, 5.
335
Ibidem, 15.
336
ULK, I, 1914., 104.
337
KA-W, N. P., K. 5, 20, Dienstzettel, Sarajevo, 2. august 1914.
338
Ibidem, 27 f. Dienstzettel, Sarajevo, 3. august 1914.
339
O ulozi etnika vidjeti ire u: Nusret ehi, etnitvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941), Sarajevo, 1971., 13-39.
334

66

da u njenoj pozadini napadaju i razaraju komunikacije, velike pokretne ustanove, vre obavjetajnu
slubu i slino. NJihov osnovni cilj bio je da natjeraju neprijatelja da rasturi svoje snage i time
oslabi njegovu napadaku mo. Za vrijeme povlaenja srpske vojske etnici su se trebali zadrati na
okupiranoj teritoriji u pozadini neprijateljske vojske, da napadaju i razaraju mostove, propuste,
telegrafske i telefonske linije komoru i dr. Od preostalog stanovnitva trebalo je obrazovati nove
ete. Preko specijalno organiziranih obavjetajnih kanala etnici su morali ostvariti vezu sa
redovnom srpskom vojskom.340
Mjesto i uloga etnikih odreda u Prvom svjetskom ratu bili su utvreni posebnom
direktivom Vrhovne komande. Svi etniki odredi upueni su 9. augusta na Drinu. Najjunije se
nalazio Gornjaki odred rasporeen od Uvca do crnogorske granice, zatim Zlatiborski od Rogaice
do Uvca, Rudniki od Rogaice do Zvornika i Jadarski od Zvornika do Rae.341
Pojedine ete Zlatiborskog i Gornjakog odreda operirale su u toku 1914. na teritoriji Bosne,
odnosno na podruju Vlasenice, Olova, zatim su nastupale prema Srebrenici, Han Pijesku, Palama i
dopirale u neposrednu blizinu Sarajeva. U mjestima gdje su prodrle srpske i crnogorske snage
etnicima su se prikljuivali tamonji stanovnici i ulazili su kao dobrovoljci u njihove redove.
Pokuaj da se akcijom etnikih odreda na podruju Bosne izazove ustanak nije uspio budui da je
stanovnitvo koje je moglo da nosi oruje internirano u unutranjost Monarhije ili je mobilizirano i
rasporeeno u radne odrede. Zbog toga su etniki odredi u podruju Bosne gdje su operirali,
uglavnom nailazili na starce, ene i djecu.342
Za vrijeme vojnih operacija uhvaene komite su na licu mjesta strijeljane ili vjeane. U
mostarskom srezu ubijene su 154 osobe, u duvanjskom 19, dok je u oba sreza u borbama poginulo
36 osoba. U trebinjskom srezu je objeeno 78, a 30 je stradalo u borbama, dok je u bilekom srezu
est osoba strijeljano a est objeeno.343
Prodor srbijanskih i crnogorskih vojnih snaga na podruje od Viegrada do Foe izazvao je
masovni bijeg muslimanskog stanovnitva iz srezova Viegrad, Rogatica, ajnie i Foa, dok ih je
srpsko stanovnitvo doekalo kao oslobodioce, saraujui s njima i ukljuujui se u njihove redove.
Takvo dranje srpskog stanovnitva bilo je povod poduzimanju najeih represivnih mjera. Nakon
povlaenja crnogorske vojske sa elebia kod Foe sredinom augusta 1914. godine uhapeno je 180
Srba, od kojih je 71 strijeljan u Foi na osnovu odluke prijekog suda, dok su 24 upuena u logor u
Arad.344
Sa linije Foa-Gorade XVI korpus je 14. augusta poduzeo postepeno ienje bosanske
teritorije od crnogorskih i srbijanskih snaga. Glavna kolona je nastupala u pravcu Rudog, a
sporedna, 13. brdska brigada u dolini, 1. brdska brigada desno, a 2. brdska brigada lijevo na
uzvisinama. Petnaestog augusta austrougarske snage su prodrle iz pravca Gorada i Foe i zauzele
Zaborak. Narednog dana trupe generala Gabriela su nastojale da ovladaju prevojem Metaljka. Rano
ujutro, crnogorske trupe su zapalile elebi, povlaei se nakon toga sa bosanskog teritorija.345
Austrougarska 6. armija nije bila angaovana u Cerskoj bici, te je bila odvojena od 5. armije.
Kada je Uika vojska 14. augusta poduzela nastupanje prema Viegradu, pred njom je
austrougarski V korpus, jo neprikupljen, preao u odbranu. Istovremeno, austrougarski XVI korpus
preduzeo je od Foe i Gorada nastupanje preko crnogorske granice i potiskivao pred sobom slabije
crnogorske snage Pljevaljske divizije u Sandak. Time su dijelovi 6. armije 17. augusta onemoguili
spajanje crnogorske Pljevaljske divizije sa srpskim Limskim odredom; 19. augusta je XVI korpus
zauzeo Pljevlja, a dalji prodor obustavljen je i zavrio se po nareenju generala Potioreka 23.
augusta povlaenjem 6. armije na lijevu obalu Drine, poto su 5. i 2. armija pretrpele poraz u
Cerskoj bici. Jedinice 6. armije su prikupljene u reonu Rogatice i Vlasenice i prema Ljuboviji. Radi
ostvarenja jae koordinacije srpske i crnogorske vojske i vee operativne povezanosti njihovih
340

Ibidem, 40; Jugoslovenski dobrovoljci 1914-1918. Srbija, Juna Amerika, Severna Amerika, Australija, Francuska,
Italija, Solunski front. Priredio Nikola B. Popovi, Beograd, 1980., 5.
341
Jugoslovenski dobrovoljci, 13.
342
N. ehi, etnitvo, 41, nap. 97.
343
P. Slijepevi, Napor Bosne..., 396.
344
ABH, ZMF, Prs. BH 1914., 1.715. Sreski ured Foa Zemaljskoj vladi BiH, Sarajevo, 23. septembar 1914.
345
ULK, I, 1914., 118-119.

67

dejstava razraen je 17. augusta srpsko-crnogorski operativni plan po kojem su dvije treine
crnogorske vojske trebale da sadejstvuju u srpskoj Uikoj vojsci pri operacijama u istonoj Bosni,
a jedna treina da se zadri u odbrani na granici. Za naelnika taba crnogorske Vrhovne komande
naimenovan je srpski general B. Jankovi. Crnogorska vojska je od 25. augusta pregrupisana i
preformirana: Sandaka vojska jaine 13500 i Drinski odred jaine 5500 osoba, trebali su da
sadejstvuju u jugoistonoj Bosni operacijama Uike vojske, za odbranu granice i lokalna dejstva.
U graninom rejonu ostali su Hercegovaki odred, jaine oko 10000 osoba, Lovenski odred, jaine
6858 i Starosrbijanski odred jaine 7500 osoba, dok je Kolainska brigada inila samostalni odred
od 6 bataljona. Sandaka vojska je 26. augusta iz ireg rejona Pljevalja prela u napad i istog dana
zauzela grad. U daljem nadiranju, Sandaka vojska je 11. septembra prela Drinu nizvodno od
Foe, tri dana kasnije kod Gorada, dok je Uika vojska prela kod Starog Broda, Viegrada i
Meee.346
Ratna psihoza koja je zavladala, svakodnevno je odnosila nove rtve. U Vlasenici su 20.
augusta ubijena dva muslimana dok su prelazila cestu, jer se nisu zaustavili na poziv vojske.347 Iz
Konjica je javljeno da su dva seljaka ubijena pod optubom da su pucali na voz. Velika guva izbila
je u Sarajevu, nakon prijave jednog pijanog muslimana, da su u gradu baene bombe. Rezultat te
prijave bio je da je jedan pravoslavac zaposlen kao piljar nosei korpu s jajima bio zlostavljan i
zavrio u bolnici.348 Trupe ugarskog Honvda nisu razlikovale muslimane, katolike i pravoslavne pa
su temeljno opustoili jedno muslimansko selo..349
Iako su nakon izbijanja rata na snazi bile odredbe Hake konvencije, u sukobima na
podruju Bosne i Hercegovine dogodile su se brojne grozote. Po meunarodnom ratnom pravu
odreene kategorije stanovnitva uivale su pravnu zatitu. U tu kategoriju spadali su ranjenici i
bolesnici, brodolomci, pripadnici oruanih snaga, ratni zarobljenici i graanska lica koja su pala u
ruke neprijatelju ili su izloena napadima neprijateljskih oruanih snaga.350 Prema izvjetaju
andarmerijskog korpusa za Bosnu i Hercegovinu, upuenom komandi 6. armije, crnogorske trupe
su 27. augusta kod Bilee zarobile sanitetsku patrolu, koja je zbrinjavala ranjenike. Nakon toga,
Crnogorci su im odrezali noseve i ui, iskopali oi, a zatim jo ivima izrezali usta da ne mogu
vikati. Zbog toga je upuen protest crnogorskoj vladi, uz prijetnju poduzimanja strogih represalija
od strane vojnih jedinica.351
Srpska Vrhovna komanda je 16. septembra preporuivala crnogorskoj Vrhovnoj komandi da
se Sandaka vojska uputi ka frontu Viegrad-Rogatica i da se tu sjedini sa Uikom vojskom.
Ujutro, 17. septembra dijelovi Sandake vojske su uli u Rogaticu. O tome to se dogaalo u
narednom periodu sreska uprava Rogatice je izvjestila Zemaljsku vladu nakon ofanzive
austrougarskih snaga, krajem oktobra 1914. godine. Pustoenje je poinjalo odmah nakon Sarajeva.
Sa obje strane puta kue su bile spaljene, veinom nenaseljene i opljakane. Svi Srbi sa Sokoca i
Podromanije povukli su se sa srbijanskim i crnogorskim trupama. Crnogorci su uli u Rogaticu 17.
septembra u popodnevnim satima, pozdravljeni od domaih Srba aplauzima, zastavama i cvijeem.
Uprava u gradu nalazila se u njihovim rukama. Od muslimanskog stanovnitva u gradu je ostala
jedna treina, koji se nisu blagovremeno povukli, izloeni teroru Crnogoraca. U gradu su ubijeni
kafedija i jedan nadniar, dok su muderis Muhamed-ef. Skalji, 8 imama, ugledni graani
Beirbeg ahinpai, Uzeiraga Daidi, hafiz-ef. Mufti, Ibrahim Teskeredi i drugi, ukupno 70 u
srezu, uzeti za taoce. Muslimani su zaustavljani na ulici i otiman im je novac i satovi. U gradu
Crnogorci su spalili oko 20 kua sa sporednim zgradama, 20 duana i damiju u mahali. Srbi i
346

P. Tomac, Prvi svetski rat, 125.


KA-W, N. P, K. 5, 44, 24. august 1914.
348
Ibidem, Dienstzettel, 45 d. Sarajevo, 25. august,
349
F. Hauptmann-A. Prasch, Ein Reisebericht..., 437.
350
Poloaj i zatita rtava rata regulirani su opim naelima meunarodnog ratnog prava i posebnim pravnim
konvencijama: poloaj rtava rata reguliran je enevskom konvencijom o zatiti vojnih ranjenika i bolesnika iz
1864., revidiranom 1907., a ratnih zarobljenika Hakom konvencijom iz 1899., revidiranom 1907. (Haka
konvencija od 29. jula 1899. o zakonima i obiajima rata na kopnu, Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i
Hercegovinu, br. 107, 1914., 209-251).
351
KA-W, KM, AOK Op. 2.176. General Potiorek Vrhovnoj komadi armije, 3. septembar 1914., prijepis.
347

68

Crnogorci su opljakali sve to je bilo mogue namirnice, odjeu, vrijedne stvari i opremu i sve
odvukli. ak su i od domaeg pravoslavnog stanovnitva pod izgovorom da austrougarski novac
vie ne vrijedi i stoga mora biti zamijenjen, prikupili novanice, iznudivi na taj nain oko 40000
kruna. Usljed prodora austrougarskih trupa, 80% pravoslavnog stanovnitva se prikljuilo
srbijanskim i crnogorskim snagama koje su se povlaile, velikim dijelom dobrovoljno, dok su
dijelom bili prinueni.352
Sandaka vojska je nastavila operacije desnom obalom Prae u pravcu Sarajeva, a Uika
njenom lijevom obalom. Drinski odred, formiran u okviru Goranskog, dobio je zadatak da osigura
lijevi bok i pozadinu Sandake vojske, presijee komunikaciju Sarajevo-Kalinovik i onemogui
saobraaj. Srbijanska Vrhovna komanda je 22. septembra naredila da Uika vojska poduzme
ofanzivu pravcem Rogatica-ljebovi-Vlasenica u pozadinu 6. austrougarske armije, da porui
eljezniku prugu u dolini Krivaje kojom se ona snabdijevala i prinudi je na obustavljanje napada
prema Krupnju. Istovremeno, crnogorska Sandaka vojska je trebala osigurati pozadinu Uike
vojske, zatvarajui pravce Sarajevo-Glasinac i Sarajevo-dolina Prae.353
Iz Trnova je bjealo cjelokupno stanovnitvo. Crnogorci, obueni u uniforme austrougarske
vojske, palili su imanja i pljakali sve odreda, ak i srpske ene, pa je stanovnitvo izbjeglo.
Vraanje srpskog stanovnitva nazad nije dolazilo u obzir, jer se pretpostavljalo da e se pridruiti
neprijatelju.354 Krajem oktobra 1914. oblast sreske ispostave Trnovo je u potpunosti oiena od
srbijanskih i crnogorskih trupa, pa je uspostavljen saobraaj na putu Sarajevo-Trnovo-Kalinovik, a
poeo je sa radom i potanski saobraaj. Muslimanske porodice iz Trnova su poele sa povratkom
kuama. Od pravoslavnog stanovnitva je ostao jedan mali dio, dok je najvei dio pobjegao i
prikljuio se srbijanskim i crnogorskim jedinicama.
Nakon to su se 23. septembra u Rogatici sastali komandanti Uike i Sandake vojske i
umadijske divizije, sporazumjevajui se o zajednikom voenju operacija, jedinice Sandake
vojske i Drinskog odreda su zauzele pozicije i poduzele izvianje preko Glasinca, Romanije i
Jahorine u pravcu Sarajeva. Crnogorska izvidnika odjeljenja su do 25. septembra zauzela Pale,
elopek, Pohovac, iljevu glavu te selo Pale, dok je Uika vojska izvrila prodor u pravcu
Vlasenice. U toku dana, 27. septembra, izvidnike patrole Sandake vojske su izbile na liniju
elopek-Veliki Vrh-Mokro, dok je Drinski odred izbio na Jahorinu i Igrite, a lijevim krilom kod
Kalinovika. Prodor Uike i Sandake vojske u istonu Bosnu ugrozio je pozadinu 6. austrougrske
armije, koja je bila u ofanzivi prema srpskim snagama na srednjoj Drini. Dijelovi Sandake vojske
su prekinuli komunikaciju Sarajevo-Vlasenica, a srbijanske snage umsku prugu Olovo-HanPijesak, direktno ugroavajui Vlasenicu, Olovo i Kladanj. Istovremeno, crnogorske patrole su
dolazile do Kozije uprije na ulazu u Sarajevo.355
O zbivanjima u vlasenikom srezu za vrijeme prodora srbijanskih i crnogorskih snaga, kod
etapnog zapovjednitva nakon ponovnog zauzimanja mjesta izjavu je dalo vie stanovnika. Kad su
Srbijanci upali drugi put u sela Pomol i tedra bilo je masakrirano vie stanovnika. Srbijanske
patrole su opkolili muslimanske kue traei hranu i stoku, to im je dato bez otpora, a zatim su
traili novac. U ovim selima vojnici su takoer silovali ene.356
Takva situacija je zahtijevala pojaanje austrougarskih jedinica i poduzimanje ofanzive kako
bi se srbijanske i crnogorske snage odbacile preko Drine. Austrougarske snage su 4. oktobra poele
sa jakim napadima na Uiku vojsku, koji su nastavljeni narednih dana. Prikupljene austrougarske
snage (2 brdske brigade i nekoliko bataljona iz pozadine pod komandom generala Felixa Andriana)
poduzele su od 5. do 10. oktobra protivnapad i odbacile Uiku vojsku juno od puta Han PijesakSarajevo. Period zatija u borbama na Drini general Potiorek je iskoristio da sa novoformiranom L
divizijom iz XVI korpusa poduzme 18. oktobra ofanzivu u jugoistonoj Bosni i potisne Uiku
352

ABH, ZMF, Prs. 1914., 1.740. Sreski ured Rogatica Zemaljskoj vladi u Sarajevu, 20. oktobar 1914., prijepis.
Novica Rakoevi, Politika i vojna saradnja Srbije i Crne Gore u ratu 1914., u: Nauni skup Kolubarska bitka. Ratni
napori Srbije 1914. godine, Zbornik radova, knjiga 3, Beograd, 1984., 94-95.
354
KA-W, N. P., K. 6, 86 ad c, Rapport, 27. septembar 1914.
355
N. Rakoevi, Politika i vojna saradnja..., 95.
356
Zlodjela Srba u Bosni, Sarajevski list br. 114, 24. april 1915., 3.
353

69

vojsku do 24. oktobra na desnu obalu Drine. Iza nje, do 30. oktobra su se povukle i crnogorske
jedinice.357
Nakon ofanzive srbijanskih i crnogorskih jedinica iz istonobosanskih srezova Kladanj,
Srebrenica, Vlasenica, Rogatica, Viegrad i Zvornik, sa njima je u pravcu Srbije i Crne Gore otilo
oko 50000 stanovnika, dijelom dobrovoljno, a dijelom su bili prisiljeni da se prikljue vojsci jer su
vojni krugovi proirili vijesti da vabo ubija sve pred sobom. Osim toga bio je prisutan strah od
kazne zbog sveanog doeka srbijanskih i crnogorskih jedinica, kao i zbog uea u pljakama.
Vojska je prikupljala izbjeglice u blizini Borika, upuujui ih prema Srbiji.358
Izbacivanjem Uike i Sandake vojske iz jugoistone Bosne general Potiorek je rijeio
pitanje osiguranja pozadine na tom prostoru, nakon ega je mogao pristupiti realizaciji odluke o
treoj ofanzivi protiv Srbije. Obostrani gubici u borbama na Drini su bili veliki. Radi unitenja
srpskih snaga u dolini Jadra i u Mavi, general Potiorek je 6. novembra poduzeo opu ofanzivu sa 5.
armijom prema 2. srpskoj armiji i sa 6. armijom od Ljubovije prema Valjevu. Prethodno je
kombinirani korpus trebao da proiri mostobran kod Sremske Mitrovice radi obuhvata desnog krila
2. srpske armije koja se nou 30/31. oktobra povukla jugoistono od apca i prema Ceru. Meutim,
srpska Vrhovna komanda je 2. i 12. novembra pravovremeno povukla svoje armije na liniji UbKaraula-Blizanski visovi-Jocina breza-Stave, a Uiku vojsku u prostor Uica, naslanjajui desno
krilo na Obrenovaki odred, a lijevo na Medvednik.359
U vladinim krugovima u Sarajevu se smatralo se da se na brzu pacifikaciju pravoslavnog
stanovnitva nije moglo raunati, ukoliko austrougarske snage ne budu odluno djelovale na
sprjeavanju pokretanja ustanka. Od 28. juna do 15. augusta kod centralnih sudova u Bosni i
Hercegovini voen je krivini postupak protiv 637 osoba. Nakon pronalaenja loznikog materijala
iz grupe talaca je uzeto ili novim hapenjem u sarajevski zatvor sprovedeno nekoliko stotina
osoba.360
Iznenaujue je bilo u kojoj mjeri se srpska ideja probila ne samo meu inteligencijom nego
i meu seoskim stanovnitvom.361
Vojni organi u trebinjskom okrugu su poduzeli kaznene mjere, pa su 12. augusta objeeni
Gujo Gudelj iz Pokrajia, koji je davao signale crnogorskim trupama i pop Vid Pareanin iz
Lastva-Korjenia, kao talac, zbog prelaska lastvanskih Srba Crnogorcima pri napadu na Trebinje.362
Takve scene i primjeri fanatizma pojaali su ubjeenje da mu se moe suprotstaviti samo
silom. Protiv komita se nije uvijek postupalo konsekventno. Isprva se nisu mogli razlikovati od
redovnih trupa i mnogi su doli u zarobljenitvo. Tek poslije nekog vremena nisu vie tretirani kao
vojnici. Sami nisu znali za ta se bore, priznajui samo da ih oficiri tjeraju naprijed.363
Austrougarska uprava je smatrala da takvi primjeri ukazuje da je rije o tajnom i dugom
pripremanju bosanskih Srba u veleizdajnikom smislu za dogaaje koji su nastupili. Oni su tako
odgajani, jer je po logici teko pretpostaviti da bi obian neobrazovan seljak, ak i stare ene, mogli
pruiti takve vojne usluge, a da prethodno nisu dugo vremena bili na to pripremani- zakljuio je
dvorski savjetnik Grasl, predlaui da uprava ima za glavni zadatak da vaspitava narod kojim
upravlja u duhu odanosti prijestolju i potovanju zakona bez obzira na linost, i da u svim
administrativno-upravnim postupcima pokae dobru namjeru i dosljednu vrstinu. Smatrao je da
treba voditi rauna da se iskljui bilo kakav militaristiki duh, a time i tetna protekcija koja ometa
rad, tj. odavanje priznanja za zasluge svakom pojedincu. Da se tako radilo, zakljuio je na kraju,
357

M. Zelenika, Prvi svetski rat..., 637-638.


KA-W, N. P., K. 8, 109 b, Kladanj 17. oktobar 1914. M. Ekmei bijeg pravoslavnog stanovnitva iz istone Bosne
oznaava etnikim ienjem svojih podanika od strane Austro-Ugarske. (Ratni ciljevi, 180).
359
M. Zelenika., Prvi svetski rat, 638.
360
. Miki , Veleizdajniki procesi..., 62.
361
F. Hauptmann-A. Prasch, Ein Reisebericht..., 430. Poznat je sluaj da je jedan srpski seljak pred vjealima tri puta
vikao ivio kralj Petar, a zatim, masakriran od vojnika, umirui, ponovo spominjao njegovo ime.
362
ABH, ZMF, Prs. BH 1914., 1.410, Prijepis izvjetaja br. 320 od 13/8 1914., Krilo komande u Trebinju komandi
andarmerije. Dok je stajao pod vjealima sa konopcem oko vrata pop Pareanin je vikao: ivjela Srbija, srpska
vojska, srpski narod i velika Rusija.
363
F. Hauptmann-A. Prasch, Ein Reisebericht..., 430.
358

70

ne bi se desilo da meu srpskim intelektualcima ima i danas nesumnjivo mnogo onih koji su u
dubini srca na strani neprijatelja.364
Istraga protiv uesnika u atentatu voena u Sarajevu, pokazala je svu otrinu krize u
prosvjetnom i kolskom sistemu u zemlji i razmjere omladinskog pokreta koji je negirao
austrougarsku vladavinu. Vlasti su vrile istrage, hapsile osumnjiene srednjokolce i pripremale
protiv njih sudske procese. Prema shvatanju austrougarskih centralnih vlasti u srednjim kolama u
Bosni i Hercegovini je dolo do krize, otkazivanja discipline i meusobnih obraunavanja meu
uenicima.365 Budui da su se godinama umnoavali ekscesi kolske omladine, za suzbijanje te
pojave i njenih uzroka pokazale su se neodrivim iznimne mjere. Ustanovljeno je da su ekscese
podsticali neprijateljski elementi koji su sistematski i najee protiv lojalnih elemenata u kolskim
tijelima djelovali i agitirali. Zbog toga su dopunjene odredbe drugog glavnog dijela, treeg odjeljka
Kaznenog zakonika za Bosnu i Hercegovinu. Za one kojima se dokae krivica predviena je kazna
od 1 do 6 mjeseci, a ukoliko nije bosanskohercegovaki zemaljski pripadnik, protjerivan je sa
podruja Monarhije.366
Vojna komanda iz Mostara je procijenila da je srbofilska propaganda koja je ranije
otklanjana primjenom drakonskih mjera, nakon mobilizacije nastavljena u punom obimu. Kao
potvrda takvog uvjerenja bili su davanje svjetlosnih signala srbijanskoj i crnogorskoj vojsci, kao i
raspoloenje pravoslavnog stanovnitva koje je otvoreno pokazivalo radost i nakon najmanjeg
znaka neuspjeha austrougarskog oruja, to je praeno raznim glasinama. Usljed toga, Vojna
komanda je zahtijevala poduzimanje preventivnih mjera u veem obimu. Prije svega, trebalo je iz
zemlje protjerati neprijateljske elemente a zabraniti iseljavanje stanovnitva koje dolazi iz
balkanskih zemalja. Svima koji su neprijateljski raspoloeni prema dravi trebalo je konfiscirati
imanja. Zbog znakova stalnih nemira kolske omladine, trebalo je donijeti zakon koji e vrijediti za
cijelu zemlju. Sve narodne kole u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji i Slavoniji je trebalo pretvoriti u
vojne kole, a konano raspustiti sva sokolska udruenja. Ponovno reguliranje aktivnosti udruenja
vrilo bi se pod kontrolom vojno teritorijalnih oblasti, a odobrenje za njegovu aktivnost bilo bi
uslovljeno doprinosom mobilizaciji. Predloeno je da se proire streljaka drutva i da im se daju
posebne privilegije. Svi pravoslavni duhovnjaci bi morali studij zavriti u zemlji. Neodlonim
zadatkom smatrano je ukidanje irilice u javnom saobraanju, u udbenicima i upotreba u
uredima.367
Petnaest dana prije svog smjenjivanja, general Potiorek je u izvjetaju upuenom
Zajednikom ministarstvu finansija opravdavao otre mjere koje su poduzete u Bosni i Hercegovini
nakon Sarajevskog atentata. U njemu je konstatirano da je, poslije saznanja steenih posljednjih
mjeseci, uspjelo da se veina pravoslavnog stanovnitva pridobije za dravnu ideju, ak ta vie,
uoene pojave na svim podrujima uprave su pokazale da prevratniki duh i nelojalnost nisu
zastupljeni samo kod nekih egzaltiranih politiara, nego je on uhvatio korijen u do tada nesluenim
razmjerama u svim slojevima stanovnitva. Vei dio sveenstva, uitelja u konfesionalnim kolama
i ostale inteligencije slobodnih zanimanja, kao i gradskih gazda, inficiran je ovim duhom pa se ak
mnogostruko proirio i meu zemaljskim inovnicima i namjetenicima svih kategorija, uprkos
njihovoj zakletvi na slubu. Konzervativno i lojalno stanovnitvo zavedeno je od iredentistikog
pokreta, prilazei u graninom podruju u cjelosti sa orujem srpskoj vojsci.
Po Potiorekovom miljenju proces atentatorima je pokazao da je Srbija raspirila nacionalne
strasti Srba u Bosni i Hercegovini i podstakla njihove megalomanske aspiracije. Optuivao je
Slavenski jug i iz njega izraslu Narodnu odbranu, koja je sve kulturne institucije Srba pretvorila
u orue svog politikog cilja. Kao glavni razlog jaanja srpskog nacionalizma Potiorek je navodio
364

G. ljivo, Raspoloenje naroda, 138.


H. Kapidi, Austrougarske centralne vlasti i omladinski pokret u Bosni i Hercegovini neposredno poslije
sarajevskog atentata, GA DAR BiH, IV-V, Sarajevo, 1965., 398.
366
ABH, ZMF, Prs. BH 1914., 1.078. Entwurf eines Gesetzes womit die Bestimmungen des zweiten Hauptstckes des
dritten Teiles des Strafgesetzes ergnzt werden. Zemaljska vlada BiH Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo,
26. juli 1914.
367
ABH, ZMF, Prs. BH, 1914., 1.996. Zemaljska vlada bIh Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo, 29.
novembar 1914.
365

71

popustljivost uprave prema zahtjevima Srba u ranijem periodu, naroito nakon zavrenog
autonomnog pokreta za crkveno-kolsku samoupravu. Davanje Statuta o crkveno-kolskoj
autonomiji smatrao je fatalnom grekom uprave, jer je to dovelo do uspostave nacionalne crkve i
kole i do izgradnje takve svijesti kod Srba da se oni vie nisu osjeali kao Bosanci pravoslavne
vjere i pripadnici Monarhije, nego kao poseban privilegirani elemenat koji smatra da ima pravo na
separatistike aspiracije, ime je stvorena vrlo prikladna platforma za subverzivnu djelatnost.368
Kako su prijeki sudovi sami odluivali o krivici ili nevinosti optuenih, smjeli su im biti
privedeni samo okrivljeni uhvaeni na djelu ili optueni sa dovoljno argumenata. Za to je prema
438. Krivinog vojnog zakona predvien rok od 48 sati.369 Nakon proglaenja vanrednog stanja
taj rok je produen na 8 dana, da bi se organima javne sigurnosti dao slobodni prostor da mogu
obaviti dodatne istrage.370
Usljed ratnih zbivanja sreski sudovi iz ugroenih podruja su premjeteni u unutranjost
371
zemlje.
Opa mobilizacija i ratno stanje u zemlji postavili su pred andarmeriju velike zahtjeve. Za
vrijeme ratnih zbivanja na granici kao i kasnije prilikom ienja nekih podruja od neprijatelja,
andarmerija se rame uz rame borila sa vojnim jedinicama. Djelovala je prilikom rekvizicija,
zbrinjavanja izbjeglica, nadzora interniranih, sprjeavanja krijumarenja namirnica i u svim
oblastima snabdijevanja. Radi kvalitetnijeg vrenja slube 1914. godine dovedeno je iz Njemake 8
kriminalistikih pasa, iji se broj poveao na 18. Usljed ratnih dogaaja na granici prema Srbiji i
Crnoj Gori 22 andarmerijske stanice su bile potpuno unitene ili u tolikoj mjeri oteene da su se
morale ponovo graditi.372
U sastavu bosanskohercegovake andarmerije 1914. godine nalazilo se 2259 osoba, 1915.
2170 i 1916. 2181. osoba. Od toga je iz Hrvatske bilo 568 andarma, 431 iz Galicije, 295 iz
eke, dok je broj andarma iz Bosne i Hercegovine iznosio 278.373
Atentat od 28. juna 1914. i rat koji je usljedio, dali su povod za poduzimanje vanrednih
mjera u podruju javne sigurnosti. To je vodilo itavom nizu pootravanja postojeih policijskih
normi. Promijenjeni odnosi imali su za posljedicu reformu cijelog policijskog aparata u zemlji, to
je 1916. dovelo do uspostave moderno utemeljene Policijske direkcije u Sarajevu. Uskoro su
poduzete organizacijske mjere za uspostavu sigurnosne slube u ostalim krajevima zemlje. 374
Represivne mjere prema bosanskohercegovakim Srbima. Uzimanje
talaca i internacije politiki sumnjivog stanovnitva
Neposredno nakon objave mobilizacije u Bosni i Hercegovini vojni organi su poeli da
uzimaju taoce. Ta je mjera trebala predstavljati garanciju za mir u zemlji, pa su na taj nain
ograniavane akcije komitskih eta. Taoci su svojim ivotima jamili za svaku tetu koja bi se u
zemlji mogla dogoditi vojsci, vojnim objektima, transportima, javnim prometnim sredstvima i
svemu to je imalo znaaja za vojsku. Postavljani su na onim mjestima koja su mogla biti ugroena
od gerilskih akcija.375
U dopisu Zemaljske vlade upuenom sreskim uredima i ekspoziturama u zemlji 28. jula
1914. sadrana je instrukcija o uvoenju institucije talaca. Za taoce je trebalo uzimati najutjecajnije
368

ABH, ZMF, Prs. BH 1914., 1994. Izvjetaj efa Zemaljske vlade BiH Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo,
15. decembar 1914.
369
R. Hecht, Heeresergnzung, 61.
370
ABH, ZMF, Prs. BH 1914.., 1.162, Behandlung von Deserteuren, Flchtlingen und verdchtigen Personen,
Ministarstvo unutranjih poslova svim zemaljskim efovima, Be, 23. juli 1914., prijepis.
371
ABH, ZMF, Prs. BH 1957, ex 1914., Verhalten der Gerichte in den von Feinde besetzten oder bedrohten
Gebieten, Zemaljska vlada BiH Vrhovnom sudu, Vrhovno tuilatvo na okrune i sreske sudove, Sarajevo, 22.
decembar 1914.
372
Bericht...1914. - 1916..., 28-29.
373
Ibidem, 210. Od toga su 1914. godine bila 102 pravoslavca, 21 musliman i 101 katolik. U toku 1916. broj katolika
ostao je isti, dok se broj muslimana poveao na 52, a pravoslavaca na 114 osoba.
374
Ibidem, 26.
375
G. ljivo, Raspoloenje naroda, 91.

72

i najuglednije osobe pravoslavne vjere koji su politiki pripadali Narodu, Otadbini i Srpskoj rijei,
s tim da oni budu zalog lojalnog dranja njihovih pripadnika i pristalica. Naglaeno je da je od
posebnog znaaja uzimanje za taoce osoba koje su sa njima u krvnom srodstvu, ime se eljelo
postii umirujue djelovanje na stanovnitvo. Politiki organi su trebali da stanovnitvo upoznaju o
znaaju uzimanja talaca, naglaavajui da to nije kaznena mjera, nego sredstvo zatite drave, a da
se potuje njihov tretman. Taoci su svojim ivotima garantirali za objekte od vojnog znaaja i svaki
incident je imao za posljedicu njihovo pogubljenje.376
Za namjerno oteenje pruga, mostova, puteva, telegrafskih i telefonskih linija, predviena
je smrtna kazna vjeanjem. Svaka opina u ijoj oblasti doe do takvog oteenja izloena je
visokim kaznama ili tekim drugim kontribucijama, koje je trebalo odmah poduzeti. Vojne
komande osiguranja eljeznica i mostova, kao i komande vojnih transporta, ovlatene su za
uzimanje talaca i mogle su ih rasporediti kod odjeljenja za zatitu i na vojne vozove. Kod napada na
eljeznicu ili mostove taoce je trebalo strijeljati na licu mjesta.377 U svim opinama, posebno onim
koje su se nalazile u blizini eljeznice, trebalo je na vidnim mjestima istaknuti plakate.378
Vojna komanda je uputila poseban dodatak Naredbi sreskim organima u Jajcu, Bugojnu,
Travniku i Zenici, po kojem je kod svih vanijih vojnih objekata i vojnih transporta trebalo iz
okolnog podruja rasporediti taoce. Pri razrjeenju veteranske ete od strane
bosanskohercegovakih odjeljenja za zatitu eljeznice Jajce-Travnik trebalo je rasporediti taoce
tako da na svakom vozu budu po trojica.379
U unutranjost Monarhije su prvo odvedeni politiki sumnjivi i taoci.380 Od ukupno 380
pravoslavnih sveenika u zemlji, zatvorene su ili odvedene u taoce 163 osobe.381
Nakon izbijanja rata, Zajedniko ministarstvo finansija poduzelo je potrebne mjere da
politiki nepodobni i sumnjivi zemaljski pripadnici koji su uhapeni u zemlji, budu premjeteni u
unutranjost Monarhije, jer iz vojnih i politikih obzira njihovo zadravanje u zemlji nije bilo
poeljno. Potiorek je uputio nalog svim sreskim uredima da naine listu nepouzdanih stanovnika, da
se privremeno smjeste u Brod i upute u Komarom.382
Gotovo svakodnevno, Zajednikom ministarstvu finansija javljano je da su vojni organi iz
graninih srezova uklanjali politiki sumnjive Srbe i predavali ih politikim organima, radi
premjetaja u unutranjost Monarhije. Ocijenjeno je da ove osobe ni pod kakvim uvjetima nisu
mogle ostati u zemlji. Smjetaj u srezovima sa veinskim srpskim stanovnitvom nije dolazio u
obzir, jer bi tada neprijatelj lako unio novu varnicu. Smjeataj u srezove sa veinskim
muslimanskim stanovnitvom jo manje je uzet u obzir, jer bi dolo do novih sukoba, a osim toga
je u njima bilo smjeteno domae izbjeglo stanovnitvo i izbjeglice iz Sandaka. Interniranje
politiki sumnjivih u zemlji zahtijevalo bi nadgledanje od strane austrougarskih trupa. Svaki
smjetaj u zemlji nosio je u sebi opasnost da neprijatelju dostavljaju vijesti i odaju poloaje
austrougarskih jedinica. Stoga je bilo vano da se politiki nepovjerljive i sumnjive osobe
bezuvjetno protjeraju u unutranjost Monarhije. Srbi iz drugih podruja Monarhije su trebali biti
376

ABH, ZV BH, Prs. 1914., 7.493. Aushebung von Geiseln und Behandlung derselbe. Zemaljska vlada BiH svim
sreskim uredima i sreskim ispostavama, Sarajevo, 28. juli 1914.
377
ABH, ZV BH, Prs. 1914., 8.352, Objava komande 15. korpusa.
378
ABH, ZV BH, Prs. 1914., 7.441. Beschedigung von Komunikationsmitteln, Zemaljska vlada BiH svim sreskim
uredima, sreskim ispostavama i vladinom komesaru za glavni grad Sarajevo, Sarajevo, 27. juli 1914.
379
ABH, ZVBH, Prs. 1914., 7.352. Zemaljska vlada BiH svim sreskim uredima i sreskim ispostavama, Sarajevo, 29.
juli 1914.
380
KA-W, N. P. K. 6, Geh. Nr 61 b. Broj interniranih osoba u unutranjost Monarhije u prvim mjesecima nakon
Sarajevskog atentata je iznosio: iz grada Sarajeva 82, okruga Sarajevo 172, okruga Biha 16, okruga Banja Luka
100, okruga Mostar 390, okruga Travnik 55 i iz okruga Tuzla 404. Od toga su bila 23 sveenika, 99 uitelja i 2
poslanika. U zemlji su internirani iz grada Sarajeva 37, okruga Biha 64, okruga Banja Luka 153, okruga Mostar
196, okruga Sarajevo 61, okruga Travnik 138, okruga Tuzla 195, ukupno 844 osobe. Meu interniranim bili su 101
sveenik, 18 uitelja i 7 poslanika.
381
F. Hauptmann-A. Prasch , Ein Reisebericht..., 444.
382
KA-W, N. P., K. 5, 21 d. Dienstzettel, Sarajevo, 10. august 1914.

73

premjeteni u Neszider, da ne bi dolazili u kontakt sa ostalim bosanskohercegovakim


stanovnitvom.383
Posebno teka situacija interniranih bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika je bila u
Aradu. Nakon saznanja o katastrofalnoj situaciji u logoru, K.u.k. Ministarstvo rata uputilo je
naredbu vojnoj komandi u Temivaru da se poduzmu hitne mjere da se stanje popravi.384
Prema odredbama instrukcije o mobilizaciji u nekadanju tvravu Arad smjeteno je oko
4000 bosanskohercegovakih interniranih osoba. Ogranieni uvjeti smjetaja, znatno su pogorali
zdravstveno stanje pa je stalno rastao broj oboljenja i smrtnih sluajeva. Meu interniranim licima
najvei broj nije posjedovao nikakvih dokumenata i najee je u Arad upuivan sa oznakom PV.385
Kako se iz izvjetaja Vojne komande iz Arada moglo zakljuiti da se meu interniranim nalaze i
taoci, K.u.k. Ministarstvo rata je ovlastilo Vojnu komandu u Temivaru da poduzme sve potrebne
mjere za poboljanje tamonjih uvjeta. Istovremeno je na zahtjev okrunih organa u Bosni i
Hercegovini i Zemaljske vlade BiH u Sarajevu trebalo osnovati komisiju koja e ustanoviti da li je
internirani poinio prijestup ili prekraj protiv vojne sile ili javne sigurnosti i mira u Monarhiji.
Ukoliko su za to postojale osnove, krivce je trebalo predati nadlenom sudu, a nevine otpustiti.386
Po nalogu komandujueg generala u Bosni i Hercegovini Sarkotia, u periodu od 17. do 30.
maja 1915. zarobljeniki logor u Aradu je posjetio major Karl Wessely. U Arad je stigao 16. maja i
narednog dana posjetio komandanta logora pukovnika Eduarda Hegedia i zapovjednika vojne
stanice u Aradu kapetana Fridricha Lachmanna, informirao se o stanju u logoru a zatim se sam
uvjerio u odnose koji su vladali u logoru obavljajui razgovor sa interniranim. Nakon uvida u
situaciju sainio je izvjetaj i dostavio Zemaljskoj vladi u Sarajevu. U njemu je konstatirano da je u
Arad ukupno bilo internirano oko 4300 osoba, od kojih se trenutno nalazilo u logoru 3558, od toga
3393 mukarca, 109 ena i 56 djece. Do tada je u logoru umrlo 520 osoba, dio je premjeten u
Biha a dio otputen kui.387
U poetku, internirani su bili smjeteni u tamnim, vlanim prostorijama u kojima su spavali
najee na podu, pokriveni slamom. U logoru su vladali izuzetno loi sanitarni odnosi. Lo
smjetaj, hladnoa i vlaga, nedostatak odjee i promijenjene navike kao i nedovoljna ishrana,
doprinijeli su da je usljed depresije umanjena otporna snaga, pa je broj oboljenja znatno porastao,
to je praeno velikom smrtnou.
Tu su se nalazile i majke onih koji su na frontu ili su na slubi u komori, pa se major
Wessely zaloio da se upute kui, a ukoliko to nije bilo mogue iz vojnih razloga, da se premjeste u
Biha. Smatrajui da najmanje 1000 osoba ne pripada aradskom logoru, predlagao je da se izvri
saziv vojnih obveznika ija su godita ve mobilizirana. Sredinom januara 1915. logor je
reorganiziran i za komandanta je imenovan kapetan Lachmann. Svaki internirani je dobio krevet,
slamaricu i ebe, a inteligencija po dva lanena prostiraa. I ishrana se popravila pa su dobivali tri
obroka dnevno, a inteligencija posebno svaki dan meso. Interesantno je zapaanje majora Wesselya
o inteligenciji. Uz konstataciju da na sveenike, uitelje i studente poduzete mjere nisu postigle cilj,
izraavao je ubjeenje da oni nikada nee biti graani vjerni dravi i da sami ele biti smatrani
politikim muenicima.388
U vojnom logoru u Franzstadtu (egar) kod Bihaa, prilike za internirane bile su drugaije.
Sredinom aprila 1915. u logoru se nalazilo 367 osoba, rasporeenih u pet baraka sa po dvije sobe. U
383

ABH, ZMF, Prs. BH 1914., 1.543, 1.556 Internierung von politisch verdchtigen aus Bosnien in Arad. Zajedniko
ministarstvo finansija K.u.k. Ministarstvu rata, Be 21. septembar 1914.
384
ABH, ZMF, Prs. BH 1915., 61. Politisch Verdchtige b.h. Landesangehrige in Arad, K.u.k. Ministarstvo rata
Vojnoj komandi Temivar januar 1915.
385
P. V. Politisch Verdchtig - politiki sumnjiv.
386
ABH, ZMF, Prs. BH 1915., 439. Internierte b.h. Landesangehrige in Arad, K.u.k. Ministarstvo rata komandi
Balkanskih oruanih snaga, Be januar 1915.
387
U djelu Crna knjiga. Patnje Srba Bosne i Hercegovine za vreme svetskog rata 1914-1918., Sarajevo, 1920., 74,
Vladimir orovi navodi da se u Aradu nalazilo 5500 interniraca, da je do 30. januara 1915. umrlo 1195 osoba, a
broj se do kraja poveao na 2200 osoba. Iako autor ne navodi izvor, ti podaci su kasnije u literaturi preuzimani
nekritiki, bez provjere.
388
ABH, ZMF, Prs. BH 1915., 439. Relation ber das K.u.k. Internierungslager in Arad, Major Karl Wessely
Zemaljskoj vladi BiH u Sarajevu, 4. april 1915.

74

svakoj je baraci (veliine 15 5 m) bilo smjeteno od 30 do 50 osoba, rasporeenih tako da se u


jednoj nalazila inteligencija, u drugoj studenti i bolji ljudi, a u treoj ene, djevojke i djeca.
Seljaci, zanatlije i ostali su rasporeeni u preostali prostor. U logoru je uspostavljena ambulanta za
30 osoba, a svakodnevno su obavljane ljekarske vizite, tako da je ope stanje interniranih bilo
dobro. Do 10. aprila 1915. u logoru je umrlo 10 osoba, od kojih je bilo 7 starijih od 50 godina.389
Za vrijeme ofanzive na Srbiju u jesen 1915. i na Crnu Goru poetkom 1916. godine, nakon
povlaenja srpske i crnogorske vojske, ostalo je dosta bjegunaca iz Bosne i Hercegovine.
Austrougarske vlasti su ih poele prikupljati i slati u Bosnu gdje im je trebalo biti posebno sueno.
Skupljene porodice slate su najvie u Pljevlja, gdje im je bilo odreeno sabiralite, a odatle su onda
otpremani u veliki dobojski logor.390 Kroz njega je od 27. decembra 1915. do 5. jula 1917. prolo
16673 mukarca i 16966 ena i djece iz Bosne i Hercegovine, a sa srbijanskim i crnogorskim
stanovnicima ukupan broj se penjao na 45791 osobu. Prema zabiljekama svetenika Slavka
Trninia u Doboju je sahranjeno 1916. i 1917. preko 1000 djece starosti ispod 10 godina, a svega je
u logoru pomrlo, uraunavi Srbijance, 4500 do 5000 osoba.391 Iste podatke je u Bekom
parlamentu iznio poslanik Tresi-Pavii, na ta mu je odgovorio u ime austrougarske vlade njen
vojni atae u Hagu, Ikovski, navodei da u Aradu nije umrlo svih 3000 interniranih, kako je naveo
Tresi, nego 709, priznajui da su tamo higijenske prilike zaista bile u poetku loe.392 Prema
njegovim podacima po osudi vojnih sudova u Bosni i Hercegovini je ubijeno 210 lica zbog zloina
ometanja javnog reda i mira i 250 zbog veleizdaje, pijunae i pomaganja neprijatelju. Izneseni su
podaci da je u Doboju umrlo 1900 osoba, od bolesti i iscrpljenosti, navodei da je do njih dolo
prilikom povlaenja crnogorske vojske za kojom su ili.393

Ekspatrijacija i konfiskacija imovine bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika. Plan o


naseljavanju granine oblasti.
Ratna zbivanja na podruju Bosne i Hercegovine (1914. godine) imala su znaajne
posljedice na politiki i demografski razvoj graninih oblasti prema Srbiji i Crnoj Gori,
aktualizirajui ranije planove o naseljavanju tog podruja.394 Prema popisu stanovnitva iz 1910. u
graninom podruju prema Srbiji i Crnoj Gori (Viegrad, ajnie, Rogatica, Foa) ivjelo je 49101
pravoslavac i 68725 muslimana, to je predstavljalo odnos od 42% : 58%. Od ukupnog
muslimanskog stanovnitva u ovim srezovima pred srbijanskim i crnogorskim trupama izbjeglo je
37000 osoba. Pravoslavno stanovnitvo se dijelom pridruilo srbijanskim i crnogorskim trupama, a
dio je ostao obavljajui svoje poslove. Brojani odnos izmeu muslimanskog stanovnitva koje je
smatrano potpuno pouzdanim i pravoslavnog koje je smatrano potpuno nepouzdanim, stalno se
pomjerao u korist ovog posljednjeg.395
U graninim oblastima svuda je konstatovano da se pravoslavno stanovnitvo sa orujem
prikljuilo neprijatelju da bi aktivno uzelo uea u borbama protiv austrougarskih trupa. U vezi sa
represivnim mjerama koje su ve prihvatile Vrhovna komanda armije i K.u.k. Ministarstvo rata,
zbog slinog veleizdajnikog dranja stanovnitva, general Potiorek je smatrao da je za spreavanje
389

ABH, ZMF, Prs. BH 1915., 472, Internierungslager Franzstadt in Biha. Verhltnisse, Zemaljska vlada BiH
Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo, 20. april 1915.
390
V. orovi, Crna knjiga..., 129.
391
P. Slijepevi, Napor Bosne..., 226.
392
Uporedi Prilog II Mobilizacija interniranih u Aradu str. ___
393
P. Slijepevi, Napor Bosne..., 227.
394
Vano mjesto u politici vojnih krugova Monarhije zauzimala je ideja o kolonizaciji graninih oblasti povjerljivim
elementom, koji bi doprinosio jaanju austrijske dravne ideje. U proljee 1908. taj plan iznio je general Auffenberg,
koji je u periodu od 1910. do 1912. godine ponovo aktueliziran, sa idejom naseljavanja isluenih mlaih bivih
podoficira seljakog porijekla. Posebno vanim smatrano je naseljavanje dinastiji vjernih elemenata u donjem toku
Drine, na granici prema Srbiji. Mautim, plan K.u.k. Ministarstva rata nije se mogao realizirati zbog neregulisanih
agrarnih odnosa i nedostatka potrebnih finansijskih sredstava (D. Juzbai, Aneksija..., 50).
395
I. Hadibegovi, Ideja o naseljavanju ruskih ratnih zarobljenika njemake nacionalnosti u istonoj Bosni krajem
1915. i poetkom 1916. godine, Godinjak drutva istoriara BiH, Sarajevo, 1988., 160.

75

proirenja ustanikog pokreta bilo nuno proiriti zabranu o iseljavanju iz 1907. godine, po kojoj su
zemaljski pripadnici koji usmjere oruje protiv vojne sile Monarhije ili se prikljue neprijatelju i
zatim napuste zemlju gubili zemaljsku pripadnost. Nakon to je u graninim srezovima
konstatovano da je srpsko stanovnitvo dijelom samostalno a dijelom uz pomo neprijateljskih
odjeljenja unitilo imanja muslimanskih i katolikih susjeda, za zatitu preostalih i obnovu
poruenih imanja lojalnog stanovnitva trebalo je nadoknaditi tete od konfiskovanih imanja
ustanika. Stoga je general Potiorek zamolio ministra von Bilinskog da se zauzme za suspenziju 16
(odjeljak 1 i 2) Zemaljskog statuta, ime bi Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu bila ovlatena
da protiv osoba koje su usmjerile oruje protiv vojne sile Monarhije ili su saraivali sa
neprijateljem, provedu konfiskaciju pokretne i nepokretne imovine. Istovremeno sa
suspendovanjem ovih odredbi, Zemaljska vlada je imala pravnu osnovu da sprovede vanredne
mjere.396
U vezi sa represivnim mjerama protiv srpskog stanovnitva koje je uestvovalo u borbama
srpske vojske sa austrougarskim trupama, Ministarstvo vanjskih poslova Monarhije je odobrilo
poduzete mjere slaui se u principu sa oduzimanjem zemaljske pripadnosti i konfiskacijom
imovine, uz primjedbu na nain njenog provoenja podjelom imovine lojalnim susjedima. Razlog
za to miljenje je bio strah da bi podjela konfiskovane imovine na taj nain pruila Rusiji povod da
u oblastima istone Galicije, zauzetim od ruskih trupa, budu poduzete iste mjere to bi za
Monarhiju moglo u politikom pogledu imati dugotrajne negativne posljedice. Zbog toga je
smatrano da pravo raspolaganja konfiskovanom imovinom treba da dobije Zemaljska vlada za
Bosnu i Hercegovinu.397
Svi sreski uredi su bili duni da hitno ustanove koji su bosanskohercegovaki zemaljski
pripadnici digli oruje protiv vojne sile ili su se prikljuili neprijatelju i napustili zemlju. Popis
takvih osoba je na kraju svakog mjeseca trebalo dostaviti Zemaljskoj vladi, u svrhu objavljivanja
presude u slubenom Sarajevskom listu. Gubitak zemaljske pripadnosti odnosio se, ipso iure, na
mukarca, njegovu suprugu i maloljetnu djecu. Izuzetak je uinjen u sluajevima ukoliko se
maloljetnik ve nalazio u slubi K.u.k. vojske, u obrazovnim vojnim ustanovama ili je ivio
odvojeno od roditelja, a nije uestvovao u njihovom krivinom djelu.398
U tampi su svakodnevno objavljivana izvrenja smrtnih kazni. Odlukom prijekog suda u
Tuzli 7. oktobra 1914. izvrena je smrtna kazna nad 18 osoba iz Kladnja zbog zloina protiv vojne
sile drave poinjene time to su hotimice propustili da podnesu prijavu protiv pribliavajuih
neprijateljskih eta, to su ugostili srpske ete i kod njih inili slubu kao voe i dijelom na njihovoj
strani se zajedno borili i uestvovali u pljakanju neprijatelja kao i zbog ugroavanja muslimanskog
iteljstva da e im zapaliti stanove ako ih dobrovoljno ne isprazne.399 U Tuzli je, takoer, 2.
novembra izvrena smrtna kazna nad tri seljaka iz rogatikog kotara, a narednog dana nad dvojicom
iz kladanjskog.400 Osim svakodnevnih vijesti o izvrenjima smrtnih kazni, propraenih kratkim
obrazloenjem kazne zloinstvom protiv ratne sile drave, svakodnevno su objavljivani spiskovi
osoba kojima je oduzeta bosanskohercegovaka zemaljska pripadnost. Tako je Kotarski ured u
Kladnju, odnosno u Rogatici i Brkom na osnovu naredbe Zemaljske vlade BiH izrekao
pravosnane presude na oduzimanje bosanskohercegovake pripadnosti osobama i njihovim
porodicama zbog toga to su digli oruje protiv vojnih snaga Monarhije, to su bili u sporazumu sa
396

ABH, ZMF, Prs. BH 1914., 1.557 Massnahmen gegen jene bh serb. Orth. Bevlkerung die sich dem feinde
angeschlossen u. gegen unsere Truppen gekmpft hat. ifrirani telegram zemaljskog poglavara generala O. Potioreka
Zajednikom ministru finansija Ritteru von Bilinskom. l. 16 Ustava je glasio: Vlasnitvo je nepovredivo. Iskup
(ekspatrijacija) moe se provesti samo iz obzira na javno dobro ili iz drugih u zakonu naznaenih razloga, te uz
primjernu nadoknadu. Prema zakonima koji za to postoje kazna oduzimanja imanja (konfiskacija) nije doputena.
Propisi krivinog zakona kao i administrativni, finansijski i dohodarinski propisi o gubitku i oduzimanju robe ostaju
na snazi. (Ustav, Glasnik..., 1910., 24).
397
ABH, ZMF, Prs. BH 1915., 980. Ministarstvo spoljnih poslova K.u.k. Ministarstvu rata 15. juni 1915.
398
ABH, ZVBH, Prs. BH 1914., 13.567, Durchfhrungsverordnungs zur Gesetz vom 7. Oktober 1914., ber die
Ergnzung des Gesetzes betreffend die Erlassung von Ausnahmverfgungen, Zemaljska vlada BiH svim okrunim i
sreskim uredima kao i vladinom komesaru za glavni grad Sarajevo, Sarajevo, 17. oktobar 1914.
399
Smaknue prijekim sudom, Sarajevski list, br. 254, 8. oktobar 1914., 4.
400
Ibidem, br. 269, 5. novembar 1914., 4.

76

neprijateljem i zatim otili iz zemlje. Presuda se odnosila na odrasle lanove porodice i njihovu
djecu.401 Te presude su svakodnevno objavljivane u Sarajevskom listu, a najveim su se dijelom
odnosile na stanovnike srezova Kladanj, Vlasenica, Rogatica i Trebinje.402
Polazei od injenice da e Srbija poslije rata postojati u odreenoj mjeri kao samostalna
drava, Zemaljska vlada BiH je pristupila traenju najpovoljnijih rjeenja za granino podruje. U
okviru postojeih zakonskih normi prilo se realizaciji tih mjera. Proveden je propis o ekspatrijaciji
i propis o konfiskaciji pokretne i nepokretne imovine. Na osnovu tih propisa do novembra 1915. na
izgon iz domovine je osuen 11591 pravoslavac, od kojih je ranije ivjelo u sarajevskom seoskom
srezu 5299, rogatikom 3243, trebinjskom 118,3 u Bilekom 1008 itd. Od ukupnog broja
ekspatriranih na istonobosanske srezove je otpadalo 9697 osoba ili preko 81%. Istovremeno sa
ekspatrijacijom je vrena konfiskacija nepokretne i pokretne imovine osoba koje su za vrijeme rata
digle oruje na oruanu silu ili se pridruili neprijatelju i ostavili zemlju. Do kraja 1915. na osnovu
Zakona o konfiskaciji od 7. oktobra 1914. u srezovima Nevesinje, Mostar, Biha i Gradaac su
konfiskovane samo pojedine manje parcele dok je u pet srezova konfiscirano 6612 dunuma zemlje,
od ega je na dva sreza (Trebinje i Bilea) otpadalo 5571 dunum ili 84% konfiskovane zemlje,
zbog injenice da se iz njih najvei broj stanovnika prikljuio srbijanskim i crnogorskim trupama.
Sva konfiskovana zemlja upisivana je u katastre na zemaljski erar.403
Meu onima koji su se pozabavili pitanjem unutranje kolonizacije bio je savjetnik
austrijske vlade Fridrich Hey, koji je 9. januara 1915. uputio austrijskom Ministarstvu unutranjih
poslova promemoriju, u kojoj je razmatrao pitanje naseljavanja ratnih vojnih invalida na teritoriji
Dalmacije, Bosne i eventualno novopripojenih oblasti Srbije. Po njegovom miljenju invalidi bi,
kao elemenat vjeran caru bili najbolji materijal za naseljavanje, insistirajui da im se osiguraju
krediti za zasnivanje domainstava. Njima bi se pridruili i drugi zdravi elementi, kao to su
uzorni seljaci, vrtlari, zanatlije i drugi. Smatrajui cijeli posao oko kolonizacije izuzetno sloenim,
savjetnik Hey je zahtijevao da zvanini faktori izvre blagovremeno zakonske, tehnike i druge
pripreme, to bi omoguilo efikasno sprovoenje kolonizacije kada za nju nastupi pogodan
trenutak.404
Kada su austrijske snage u ofanzivi protiv Srbije i Crne Gore krajem 1915. zaposjele
teritoriju istone Bosne na desnoj strani Drine koji su drale srbijanske i crnogorske vojne snage,
pokrenuta je nova ideja o kolonizaciji. Poetkom novembra 1915. austrijski kapetan Aurel Sprung
je K.u.k Ministarstvu rata podnio prijedlog o naseljavanju ruskih zarobljenika njemake
nacionalnosti u istonu Bosnu. Oko 200 tih zarobljenika izrazilo je elju za naseljavanje u AustroUgarsku, pa je kapetan Sprung smatrao da bi bilo najbolje da se nasele u podruje istone Bosne,
koje je zbog ratnih zbivanja postalo gotovo pusto. Osim toga naseljavanje je bilo poeljno iz
politikih i ekonomskih razloga. Sprung je smatrao da bi naseljavanje njemakih seljaka bilo
najbolje sredstvo protiv neprijateljskih smutnji prema dravi, ije je poprite bio poodavno itav
jug Monarhije.405
Sredinom decembra 1915. predstojnik sarajevskog okruga Defterdarevi je uputio opiran
izvjetaj Zemaljskoj vladi, u kojem se izjanjavao protiv bilo kakvih obzira prema ekspatriranim i
protiv eventualne repatrijacije, smatrajui da za sve ove protivdravne elemente ne smije biti
mjesta u zemlji, osobito u mom okrugu koji se nalazi na granici. Stoga se zalagao da se u
graninim oblastima nasele kolonisti, posebno iz Ugarske, koji bi zajedno sa muslimanskim
stanovnitvom uspostavili pouzdanu graninu odbranu. Defterdarevi je smatrao da je potrebno
svim sredstvima politikog utjecaja odravati i dalje razvijati kod muslimanskog stanovnitva
njegovu vjernost dinastiji i privrenost dravnoj ideji, koju je on pokazao u dotadanjem toku rata.
Isto tako se zalagao da se ojaa njegov privredni i kulturni nivo, da bi se mogao uspjeno
401

Ibidem, Oduzimanje bosanskohercegovakog zemaljskog pripadnitva, br. 299, 5. decembar 1914., 2-3.
Ibidem, br. 310, 17. decembar 1914., 2; br. 311, 18. decembar 1914., 3; br. 318, 24. decembar 1914., 2; br. 321, 27.
decembar.1914., 3; br. 324, 30. decembar 3
403
I. Hadibegovi, Ideja o naseljavanju..., 160-161.
404
ABH, ZMF, BH 2.180, 1915., Promemorija savjetnika Fridricha Heya.
405
ABH, ZMF, BH Prs. 1915., 93. Kapetan Aurel Sprung K.u.k. Ministarstvu rata, 6. novembar 1915.
402

77

suprostaviti srpskom stanovnitvu, koje je manje pouzdano i neprijateljski raspoloeno prema


austrougarskoj upravi. Po miljenju Defterdarevia trebalo je izvriti kolonizaciju katolikog
stanovnitva, to bi doprinijelo privrednom i socijalnom slabljenju srpskog elementa. Istovremeno
se zalagao da se u pogranine srezove ne dovode inovnici srpske nacionalnosti, jer su oni svojim
ponaanjem direktno podhranjivali subverzivna osjeanja u srpskom narodu.406
Izloene planove o kolonizaciji graninih oblasti naili su na podrku kod mjerodavnih
faktora Monarhije, ali i na tekoe u realizaciji te ideje. Nakon protjerivanja srbijanskih i
crnogorskih snaga iz istonobosanskih srezova i uspostave austrougarske administracije, ponovo je
postalo aktualno pitanje naseljavanja graninih oblasti. Na kraju je prihvaeno miljenje da treba
izvriti ekspatriciju i konfiskaciju imovine pravoslavnog stanovnitva koje je okrenulo oruje protiv
Monarhije i na njihovo mjesto naseliti drugo, izmijeano stanovnitvo, prvenstveno muslimansko i
katoliko iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine, te ratne invalide, isluene vojnike, podoficire,
andarme i finansijske straare. U razmatranju kolonizacije graninih oblasti Zemaljska vlada i
Zajedniko ministarstvo finansija su polazili od injenice da e Srbija i nakon rata egzistirati i da e
viegradski, ajniki, rogatiki i foanski srez initi graninu zonu. Da bi se stvorile povoljne
mogunosti kolonizacije ekspatrirano stanovnitvo iz tih oblasti je trebalo da preseli dalje od
granice, u travniki okrug.407

Proglaenje svetog rata dihada u Bosni i Hercegovini


Nakon zavretka Balkanskih ratova, Osmansko carstvo se nalazilo u tekoj situaciji zbog
gubitka najveeg dijela na evropskom kontinentu, kao i zbog neposrednog ugroavanja Carigrada
od strane Bugarske i Grke te njihovih aspiracija na njegovu teritoriju.
Nakon Sarajevskog atentata, carigradska vlada se uvjerila da nee moi izbjei ulazak u rat.
Mada je ministar rata Enver-paa bio najutjecajniji i lino naklonjen Nijemcima, Porta je u poetku
pokuala da se priblii silama Antante. Uskoro se pokazalo da Rusija nije mnogo drala do toga.
To je Njemaka odmah iskoristila i ve 2. augusta zakljuila tajni ugovor o ueu Osmanskog
carstva u ratu na strani Centralnih sila. Njemaka se nadala da e to povoljno utjecati na Bugarsku,
Rumuniju, Perziju, Avganistan i druge da joj se pridrue. Polagala je velike nade i na ugled sultana
kao vjerskog poglavara cijelog muslimanskog svijeta od 300 miliona ljudi i da e proglaenjem
svetog rata, (dihada) pokazati da je njihovo mjesto u ovom ratu na strani Centralnih sila.408
Ulazak Osmanskog carstva u rat, 1. novembra 1914., imao je znaajne posljedice na
dogaaje na jugoistoku Evrope. Za proglaenje svetog rata nuna je bila najprije sveta ejh-ul
islamova fetva, a na osnovu nje sultan proglaava rat. U Carigradu, 14. novembra 1914., nakon to
se je klanjalo podne u Fatihovoj damji prouio je jedan izaslanik ejh-ul islama fetvu, kojom se
proglaava sveti rat, da bi se nakon toga masa svijeta uputila pred Ministarstvo rata i pred Portu,
gdje je prouena dova za pobjedu vojske i mornarice.409 Vlada je razaslala tampi proglas o svetom
ratu, oznaen datumom 21. novembar 1914. godine. Sultan je naredio da se proglas rairi u sve
muslimanske zemlje. Potpisali su ga tadanji i prethodni ejh-ul-islam kao i 24 velika alima. Svi
muslimani su pozvani da u ratu uzmu uea na strani Centralnih sila. Time je i muslimanima na
Balkanu jasno ukazano da je njihovo mjesto na strani Monarhije.410
Po erijatu, po mulketi, svi muslimani su bili duni uestvovati u ratu. Ratovati nisu morali
djeca, ene, robovi, slijepi i sakati. Ako se neprijatelj pobijedi, time je rat dovren, ali ako bude
drukije pa neprijatelj pobijedi, onda moe ena a da ne pita svoga mua i rob da ne pita gospodara,
406

ABH, ZMF, BH Prs. 1915., 1.377. Okruna oblast Sarajevo Zemaljskoj vladi BiH 15. decembar 1915.
ABH, ZMF, BH Prs. 1915., 1.377. Pro domo.
408
P. Tomac, Prvi svetski rat, 152-153.
409
Sarajevski list, br. 278, 17. novembar 1914., 1.
410
Ibidem, br. 290, 26. novembar 1914, 1; Uporedi: Wolf Dieter Bihl, Die Beziehungen zwischen Oesterreich-Ungarn
und den Osmanischen Reich im ersten Weltkrieg, st. Ost Hefte, Wien, 1982., 35.
407

78

da poe u rat... Zabranjeno je svako unakazivanje neprijatelja. Svi muslimani su duni da uestvuju
u ratu protiv onih koji su oznaeni neprijateljima islama.411
General Potiorek nije oklijevao da naloi itanje fetve ejh-ul islama sa zapovijedi o svetom
ratu dihadu, u svim damijama u zemlji i svim vojnicima na frontu kao dobrodolo sredstvo
psiholokog i ideolokog voenja rata. Da bi se njihovo vjersko oduevljenje usmjerilo u pravcu
dobrovoljnog ulaska u vojsku, general Potiorek je nastojao to bre djelovati na reis-ul ulemu, da se
u svim damijama u zemlji objavi fetva ejh-ul islama, po kojoj je i muslimanima u Bosni i
Hercegovini proglaen dihad protiv Britanaca, Francuza i Rusa.412 Istovremeno je molio
austrougarskog ambasadoru u Carigradu Palavichinija, da od ejh-ul-islama zatrai objanjenje da li
se muslimani mogu boriti pod carskom zastavom. Imajui u vidu da je dihad erijatsko-pravna
institucija islama, traio je odgovor na pitanje da li on mora biti voen pod muslimanskom
komandom.413
Nakon to je slubenim putem dobio fetvu i poslanicu od ejh-ulislama, reis- ul-ulema
auevi je pozvao sve muftije i odlinike u Sarajevo, upuujui istovremeno okrunicu svim
mufti-efendijama i erijatskim sudijama da prikupljaju priloge za vojsku.414
U haremu Begove damije, 11. decembra 1914. prije podne poeo se okupljati muslimanski
narod, da uje govor reisa auevia. Damija i dvorite pred njom bili su puni i rauna se da je
bilo preko 3000 osoba. U damiji su se na okupu nali svi ugledniji predstavnici muslimanskog
naroda. Kad je klanjana duma, prouio je imam i hatib begove damije hafiz Esad-ef.
Sabrihafizovi hutbu, a iza toga aere i uila se je iz Kur`ana Sura o pobjedi. Nakon to se je
zavrilo aere, na mimber se uspeo reis-ul ulema auevi, obraajui se okupljenom narodu,
naglaavajui da je u svjetski rat, kao saveznik Monarhije i Njemake, ulo i Osmansko carstvo.415
Nakon proglaenja fetve, svim jedinicama na frontu u kojima su se nalazili muslimanski vojnici,
upuen je po jedan primjerak.416
Od ukljuenja bosanskohercegovakih muslimana u austrougarsku vojsku, njihovi vjerski
obiaji potivani su u punom obimu. Raunajui na ulogu koju su trebali imati u ratu, tom pitanju
poklanjana je posebna panja. Oslanjajui se na izvjetaje objavljene u Sarajevskom dnevnom listu,
da je 18. septembra 1914. u Budimpeti tijelo preminulog vojnika islamske vjeroispovijesti u
nedostatku imama pokopano uz prisustvo katolikog duebrinika, koji je odrao molitvu, ulema
medlis je molila za intervenciju da se prekine sa ovim postupkom, koji je u suprotnosti sa
islamskim obiajima i da se u garnizonskim mjestima, u kojima su smjeteni ranjenici islamske
vjere, gdje nema vojnog imama, angaira islamski zamjenik duebrinika. K.u.k. Ministarstvo
rata zamoljeno je da opravdane zahtjeve Ulema medlisa provede kod nadlenih vojnih organa.
Istovremeno, Zajedniko ministarstvo finansija je zamoljeno da preporui nadlenom vojnom
mjestu da se uvae opravdani zahtjevi Ulema medlisa. Naknadno na ovaj dopis Zemaljskoj vladi
411

Sarajevski list, br. 282, 18. novembar 1914., 2.


Manfried Rauchensteiner, Der Tod des Doppeladlers, Wien, 1991., 183.
413
ABH, ZMF, Prs. BH, 1914., 1815. Heilige Krieg Tuzla, 15.-16 novembar 1914.
414
ABH, Prs. 1914., 1913, Heilige Krieg, Zemaljska vlada Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo, 2. decembar
1914.
415
Sarajevski list, br. 306, 12. decembar 1914., 2-3. Na skupu su bili prisutni reis-ul ulema Demaludin-ef. auevi,
sarajevski muftija Salim-ef. Mufti, mostarski muftija Hadiabdulah-ef. Ridanovi, tuzlanski muftija Ibrahim-ef.
Maglajli, bihaki muftija Hadi hafiz Husni-ef. Numanagi, banjaluki muftija Muhamed evket-ef. Kurt,
osmanski konzul Resul-ef., predsjednik Bosanskohercegovakog sabora dr. Safvet-beg Baagi, gradski naelnik
Fehim-ef. uri, sarajevski okrunik Ibrahim-beg Defterdarevi, vakufski direktor erif-ef. Arnautovi,
predsjednik hodinske kurije Jusuf Zija-ef. Midi, sarajevske kadije Mutapi, Prohi, Hatibovi i Bukvica, bivi
direktor erijatske kole Hadi Hasan-ef. Spaho, vladin tajnik Osman-ef. Hadi, narodni poslanik Mustaj-beg
Halilbai. Sa strane su doli narodni poslanici i vieniji prvaci: Rifatbeg Sulejmanpai, Dervibeg Miralem,
Mehmed-ef. ari, Hadi Osman-ef. Prci, Ibrahim-ef. Raidkadi, Suljaga Salihagi, Miralembeg Begovi iz
Dervente, Haimbeg Hafizadi i Mustajbeg Ibrahimpai iz Travnika, Mehmed-beg Kapetanovi iz Ljubukog,
Hadi Saliman-beg orovi iz Cazina, Muhamed-beg Ibrahimpai iz Bihaa, teanjski muderis M.-ef. lanak, Alibeg Omerbegovi iz Banje Luke, M. Bievi iz Bihaa, amil-beg Baagi iz Nevesinja, Hadi Ali-beg
Bektaevi iz Konjica, Husein-beg Zulfikarpai iz Foe.
416
ABH, ZMF, 1915., 2.593. Betr. Fetva und Proklamation der Ulemas ber den heiligen Krieg, K.u.k. Ministarstvo rata
Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 10. mart 1915.
412

79

BiH, predsjednitvo Ulema medlisa uputilo je 8. oktobra pritubu jednog vojnika iz Pete. Zbog
toga je Ulema medlis zamolio Zemaljsku vladu da se obrati panja na sva glavna mjesta gdje su
se nalazili ranjeni vojnici muslimani i da se i na ta mjesta odredi po jedan substitut vojnog
imama.417 Budui da su se kasnije ponavljale albe Ulema medlisa na zahtjeve Vrhovne komande
armije, skrenuta je panja svim vojnim komandama kod kojih su se nalazili muslimanski vojnici, da
se njihovi vjerski obiaji moraju uvaavati u skladu sa zakonskim odredbama. Posebno je skrenuta
panja na optube da se muslimanskim vojnicima za jelo daje svinjsko meso, ali je Vrhovna
komanda demantirala takve vijesti. Osim toga, duebrinici drugih konfesija nisu smjeli
posjeivati muslimane u bolnicama ili drugim mjestima, a takoer ni sahranjivati. Prema
okolnostima vrenja slube i mogunostima, muslimanima je trebalo osigurati uvjete za uzimanje
abdesta i omoguiti posjetu damijama u slobodno vrijeme.418
Budui da su muslimani ispoljili izuzetnu lojalnost i patriotizam prema Monarhiji, da bi im
se izrazila zahvalnost, sazrela je odluka da im se u srcu Monarhije, u prijestolnici Beu, izgradi
jedna damija, arhitektonski lijepog i modernog stila. Zemljite, od oko 1800 m2 na raspolaganje je
stavio vlasnik Joseph Hnsler. U ovu se akciju ukljuio veliki broj pripadnika najboljeg sloja
bekog drutva, bez obzira na religiju.419

Ratna privreda. Zakon o ratnom podavanju


Analogno kao i u obje polovine, Monarhije za Bosnu i Hercegovinu je 29. jula 1914.
proglaen Zakon o ratnom podavanju. Neposredno susjedstvo Bosne i Hercegovine sa frontom
prvih vojnih operacija u ratu, uvjetovao je s jedne strane poveane zahtjeve za ratnim doprinosom, a
sa druge strane poviene privredne mjere. Oko jedne estine teritorije zemlje se nalazilo u podruju
neposrednih ratnih operacija, dok je veliki dio uzet u obzir kao polazite vojnih operacija i etapni
prostor. Nepovoljni komunikacioni i transportni odnosi uvjetovali su da se trupe u operacionoj
oblasti moraju same snabdijevati, tako da su sredstva zemlje za neposrednu ratnu svrhu uzeta u
poveanom obimu. Ratno podavanje se moglo zatraiti za potrebe vojne sile, u sluaju ustanka, za
potrebe finansijske strae pridruene vojnoj sili kao i drugih vojno organizovanih ustanova, za
potrebe osoblja koje prati oruane snage, a takoer i za potrebe ratnih zarobljenika ili oruane sile
neke saveznike drave.420
Naredbu o ratnom podavanju, ukoliko nije bila direktno usmjerena na opine
(gradonaelnike, seoske predstojnike ili njihove zastupnike) Zemaljska vlada BiH je upuivala
okruzima, srezovima i, na kraju, obveznicima ratnog podavanja. U sluaju odbijanja ili
neizvravanja obaveza, politiki organi, odnosno opine bile su dune da provedu podavanja
primjenom prinudnih mjera, pri emu su u obzir uzete i vojne asistencije. Politiki organi su za
ratno podavanje imenovali posebne komesare, koji su bili ovlateni da poduzmu najhitnije mjere i
417

ABH, ZMF, 1914., 14.500. Angebliche Leicheneinsegnung eines Moslims durch einem rmisch-katolischen
Geistlichen - Erhebungen, K.u.k. Ministarstvo rata Vrhovnoj komandi armije, Be 7. novembar 1914. Uz zahtjev je
priloeno pismo sljedee sadrine: Evo da Vam javim, kako je to ovamo kod muslimanskih vojnika. Ba evo danas
mi na srcu se muka cijedi, vidjevi kako vojnici svih drugih vjera idu u crkvu, da se po svom zakonu Bogu mole, a
mi muslimani? Mi naravski o tome ni habera, da bar jednom u sedmici dobijemo vremena da se oistimo i to o
islamskoj vjeri ujemo, a kamo li da se ko pobrine za kakvo mjesto, gdje bi se moglo zajedniki bar koji put
klanjati. Vama je poznato da je na svijet naroito u ovom halu poboan, te ih mnogo ima koji mnogo na to ale to
nema niko da se za njih brine, te da im se prui prilika tobe doi, a tim nam je tee kad vidimo da druge vjere vojnici
to sve mogu. Naih ranjenika ima mnogo po pitaljima pa se sa ivotom bore, a nema nitko da ih utjei osim ako se
po koji pop nae dobra srca, pa obilazei svoje i naim se navrati, pa kako im je u tom halu, moete da zamislite. Na
to mi ih se je mnogo tuilo, da im je to najtee da ih nema tko bar u zadnjem asu razgovoriti i malo uputiti. Zato
evo hou da Vam to javim da znate, te da se Vi za to zauzmete bar ubudue da se tako to ne dogaa.
418
ABH, ZMF, 1914., 11.982, Moslim. Religionssatzungen, Einhaltung, Vrhovna komanda armije, Standort des
AOK/EOK, 8. oktobar 1915.
419
ABH, ZMF, 1914., 3.096. Bau eine Moschee in Wien, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom minstarstvu finansija.
420
ABH, ZMF, Prs. BH 995/ex 1914.

80

da pri poveanom obimu podavanja na lice mjesta upute organe koji treba da djeluju u dogovoru sa
vojnim predstavnikom.421
Ratna podavanja od vojnih organa, komandi, trupa ili vojnih ureda morala su biti brza i
povjerljiva, za dijelove armije u tranzitu i za osiguranje snabdijevanja i smjetaja to je zahtjevano
od komandi ili nadlenih osoba. Odnosila su se na linu slubu, stavljanje na raspolaganje vozila te
vune i teglee stoke i posluge, smjetaja, snabdijevanja, transportnih sredstava i pogonskih ureaja,
radne snage, radne opreme i alata, ustupanje zgrada, zemljita i drugih nepokretnih objekata,
zbrinjavanje bolesnih osoba, stoke, erarnog vlasnitva i podavanja za ratne zarobljenike.422
Za posebna ratna podavanja vano mjesto su zauzimale obaveze na gradnji i popravci
puteva, eljeznica, telegrafskih i telefonskih linija, radovi na izgradnji utvrenja i opremanju
utvrenih mjesta kao i radovi na snabdjevanju vojske ukoliko potrebe nisu mogle biti pokrivene sa
dobrovoljcima, bosanskohercegovakim neaktivnim vojnim obveznicima koji se vode u evidenciji i
rasporeeni su da u sluaju mobilizacije slue za izvoenje radova, a mogle su, takoer, biti
pozvane i civilne osobe. Kod ispunjavanja obaveze snabdijevanja vojske trebalo je osigurati
propisanu koliinu hrane.423
Od obaveze ratnih podavanja neodlono su se morali osloboditi duevno i tjelesno
nesposobne osobe, dravni inovnici i predstojnici, naelnici, knezovi, muktari, glavari, osobe
osloboene prema 27. Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu, kao i osobe predviene da vre
duebriniku slubu. Od ratnih podavanja su osloboeni samostalni poduzetnici, fabrikanti,
zanatlije, kao i oni ije bi angaovanje ugrozilo egzistenciju njihovih porodica.424
Uplata ratnog zajma je predstavljala mjerilo patriotizma. Nakon izbijanja rata privatnici iz
Ljubukog uplatili su 85000 kruna, Varcar Vakufa 30000, Bugojna 38000, Gradaca 45000, dok je
u Tuzli upisano 250000 kruna.425 U cijeloj zemlji je upisano ratnog zajma u ukupnom iznosu od 217
miliona kruna.426
Ratna razaranja na podruju vojnih operacija, vojne mobilizacije, izbjeglitvo, evakuacije i
internacije izazvali su velike poremeaje u privredi zemlje. Proizvodnja u veini industrijskih
preduzea i rudnika nije dostizala predratnu, a u mnogim sluajevima je bila prepolovljena ili
potpuno prekinuta. Usljed nedostatka radne snage tokom rata poljoprivredna proizvodnja je
organizirana na principu prinudnih moba. Agrarni prinosi su brzo opadali, tako da su u toku 1916.
bili gotovo dvostruko manji nego 1914. godine. Ratne kontribucije i pomanjkanje hrane uvjetovali
su prekomjerno klanje stoke i brzo nazadovanje stoarstva. Rat je posebno pogaao siromane
slojeve stanovnitva. Angaovanjem radno sposobnog stanovnitva za ratne potrebe, privreda je
ostala bez radne snage, pa su militarizirana preduzea sve vie zapoljavala ene i djecu, a tokom
1915. i 1916. godine, i ratne zarobljenike te povojniene radnike koji su popunjavali radna mjesta u
rudarstvu, metalurgiji i na sjei drveta.427
Svojom proizvodnjom Bosna i Hercegovina ni u mirno doba nije mogla zadovoljiti potrebe
za itaricama, tako da je svake godine velika koliina morala bila uvezena. Saznanje da e rat dugo
trajati primoralo je nadlene organe da poduzmu brojne mjere za racionalno troenje postojeih
421

Ibidem, 9, 141.
Ibidem, 11, 142
423
Ibidem, Eidesformel fr die bei der komissionellen Abschzung der fr der Transportdienst geeignet befundenen
Pferde (Tragtiere) und Wagen intervenierenden Sachverstndigen, Beilage I, 19, 159. Dnevno je trebalo osigurati
po osobi 700 gr hljeba, 30-50 cl koncentrata supe, 400 gr govedine ili 500 gr svjeeg svinjskog, ovijeg, kozijeg ili
teleeg mesa ili 400 gr posoljenog ili 330 gr dimljenog mesa ili 200 gr salame ili kobasica, 140 gr rie, penini griz,
mahunarke ili 300 gr rotkve, pinata ili 1.000 gr krompira, 30 gr soli, 0,5 gr bibera ili paprike, 2 cl esencije, 5 gr
luka, 36 cl kafe ili 25 gr kafe u zrnu ili 40 gr ekstrakta ruskog aja od 3 gr aja i 25 gr eera i 4 cl. ruma ili 25 gr
kakaoa i 25 gr eera i 1/2 l vina, 3/4 l. piva, 1 dl rakije prepeenice ili 1 dl ruma ili konjaka. U nedostatku potrebnih
artikala trebalo je izvriti zamjenu na taj nain da se pola porcije hljeba nadomjesti sa 200 gr govedine ili 200 gr
povra, a porcija mesa sa 250 gr sira ili 12 kokoijih jaja, porcija povra sa 100 gr govedine, svinjetine ili ovetine.
424
Ibidem, 149.-150.
425
Sarajevski list, br. 287, 9. novembar 1914., 2.
426
P. Slijepevi, Napor Bosne... , 241.
427
I. Hadibegovi, Drutveno-ekonomski uslovi za nastanak radnike klase i stvaranje prvih radnikih udruenja u
Bosni i Hercegovini, u: Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1990., 70.
422

81

zaliha i osiguranje snabdijevanja stanovnitva. Posebna panja je posveena proljetnoj sjetvi 1915.,
u koju su se trebali ukljuiti sigurnosni organi u zemlji andarmerija, Schutzkorps, veterani,
umari i svi opinski organi. Takoer, na sjetvi su trebale uestvovati izbjeglice, koje su primale
pomo za izdravanje iz zemaljskih sredstava.428 Za provoenje proljetne sjetve posebno vanu
ulogu je dobila andarmerija, kojoj su date smjernice za nain njenog provoenja. Oranje i sjetvu je
trebalo provoditi mobom, pa je u svakom naselju sva radno sposobna muka i enska radna snaga
trebala pomagati. Kod ovih radova je trebalo angaovati izbjeglice a kod kue je mogla ostati samo
nuna enska radna snaga. U svakom mjestu se trebalo postarati da se osigura dovoljno sjemena za
sjetvu. Nije se smjelo dogoditi da zbog njegovog nedostatka zemljite ostane neobraeno, pa su
poljoprivrednici jednog mjesta bili duni pomagati drugima, a ustupljeno sjeme je moralo biti
vraeno nakon etve. Oprema potrebna za sjetvu (plugovi, drljae itd.) morala je biti u dobrom
radnom stanju, pa je sve potrebne popravke trebalo je izvriti prije sjetve.
Ni pod kojim uvjetima nije bilo dozvoljeno voenje radne stoke na ispau, prije potpuno
obavljene sjetve. Na poljoprivrednim jedinicama iji su muki lanovi mobilizirani, nije smio ostati
neobraen ni jedan dio. Takvo su zemljite naselja trebala zajedniki obraditi, u krajnjem sluaju i
prinudno. Na raspolaganje stavljena teglea stoka kao i radna snaga i radno vrijeme trebali subiti
maksimalno iskoriteni. U svakom naselju trebalo je sve radno sposobne mukarce, ene i djecu sa
raspoloivom stokom i opremom staviti na raspolaganje, da bi od ranih jutarnjih sati do kasno uvee
obavljali sjetvu dok posao ne bude zavren u odreenom rejonu. Ukoliko bi se pojavio viak radne
snage on je dodjeljivan na ispomo susjednim oblastima.429
U nedostatku poljoprivredne radne snage za obavljanje sjetve angaovani su i zarobljenici,
koji su rasporeivani od strane nadlenih sreskih i okrunih sudova. Pored toga, bilo je dozvoljeno
angaovanje kolske djece kod lakih poljoprivrednih radova, a nadgledanje i kontrola ovih mjera je
povjerena nastavnom osoblju. Takoer, bilo je poeljno da se kod obavljanja poljskih radova
angauju enske osobe meu muslimanskim izbjeglicama (ene i odrasle djevojke). Niim
organima je posebno skrenuta panja da intenzivno angaovanje ovih kategorija izbjeglica ne vre
prisilno, nego da se provede na odgovarajui nain, budui da je to prvi sluaj pojave muslimanki u
javnom ivotu. Ove odredbe uprave su naile kod reis-ul-uleme na puno razumijevanje, pa ih je on
snano podrao pozivajui ove kategorije stanovnitva. Isto tako, na preporuku K.u.k. Ministarstva
rata, od nadlenih vojnih komandi dijelom i na zahtjev politikih organa, vojnicima su u
odjeljenjima po 20 osoba odobravana odsustva za obavljanje sjetve.430
Da bi sprijeila kaos u snabdijevanju stanovnitva u Bosni i Hercegovini uprava je jo 3.
augusta 1914. godine donijela Zakon o racioniranom snabdijevanju neophodnim ivotnim
namirnicama. Rekvirirane su sve zalihe hrane, a izvoz iz Bosne i Hercegovine je zabranjen, bez
posebne dozvole vlasti.431 Radi efikasnije kontrole kretanja cijena i snabdijevanja stanovnitva,
Zemaljska vlada je zakonom od 7. decembra 1914. ovlatena da zbog izvanrednih prilika
uzrokovanih ratom, poduzme posebne mjere u oblasti privrede.432 Zakonom od 29. marta 1915.
ureen je promet itom i mlinskim proizvodima. Njime je utvrena mjesena koliina po glavi
stanovnika i to 7,2 kg brana ili 9 kg ita, to je dnevno iznosilo 250 grama brana ili 300 grama ita
po osobi.433 Usljed tekoa u snabdijevanju uzrokovanih ratnim operacijama, ni tako umanjene
koliine namirnica stanovnitvo nije dobijalo redovno. Budui da stanovnitvo nije moglo nabaviti
428

ABH, ZMF, 1915., 8.820. Wirtschaftliche Massnahmen der Landesregierung fr Bosnien und Hercegovina whrend
des Krieges (bis Mai 1915.). Im Auftrage der Landesregierung verfasst von Dr Stephan Fodor, Regierungssekretr,
Zemaljska vlada BiH Zajednikom ministarstvu finansija, 16. august 1915., 83.
429
Ibidem, 84-86.
430
Ibidem, 91.
431
Zakon kojim se izdaju odredbe o opskrbljivanju puanstva najosnovnijim namirnicama, dok traju izvanredne prilike
nastale po ratnom stanju, Glasnik Zakona i naredbi za BiH, 1914., br. 76, 3. august 1914., 363. U daljem tekstu:
Glasnik Zakona i naredbi...
432
Zakon kojim se Zemaljska vlada ovlauje da zbog vandrednih prilika uzrokovanih ratom naredi to treba na
privrednom polju, Glasnik Zakona i naredbi... br. 167, 7. decembar 1914., 589.
433
Zakon kojim se ureuje promet itom i mlinskim proizvodima, Glasnik Zakona i naredbi... br. 32, 29. mart 1915.,
81.

82

ni minimum potrebnih namirnica, bilo je prinueno da se snabdijeva na crnoj berzi po enormno


visokim cijenama. U skladu sa Zakonom od 29. marta 1915. o aprovizaciji stanovnitva 15. aprila
formiran je Ured Zemaljske vlade BiH za promet itom, sa sjeditem u Sarajevu, koji je imao
zadatak da ustanovi postojee zalihe ita i omogui nesmetano snabdijevanje stanovnitva itom i
mlivom. Svi izvrni organi vlasti u zemlji su bili duni da izvravaju odredbe i rekvizicije koje im
se u tom pravcu izdaju.434
Zakon od 26. maja 1915. stavio je van slobodne trgovine ito i mlinske proizvode od ita.
Svi koji su posjedovali takve zalihe morali su ih sauvati, dok iste ne potroe ili prodaju na
doputen nain ili se ekspropriu ili konfiskuju. Istim zakonom su odreeni organi koji su trebali
popisati takve zalihe. Takoer je umanjena kvota od 250 gr brana na 200 gr dnevno, odnosno 1400
gr sedmino.435 Budui da se stanje snabdijevanja stanovnitva stalno pogoravalo Zemaljska vlada,
nezadovoljna radom Ureda za promet itom, formirala je krajem 1915. godine Zavod za promet
ivotnim namirnicama, sa kojim je sjedinjen Ured. Zadatak mu je bio da pronalazi zalihe ivotnih
namirnica i da ih ravnomjerno rasporeuje na podruju cijele Bosne i Hercegoviine.436
Prvo maksimiranje cijena Zemaljska vlada je poduzela poetkom 1915. godine. Na osnovu
Naredbe od 21. februara 1915. odreene su maksimalne cijene ita.437 Ve krajem 1915. Zemaljska
vlada BiH je donijela novu Naredbu, kojom je poveana cijena brana.438 Radi smanjenja njegove
potronje, vlasti su zabranile prodaju i upotrebu istog brana. Hljebno brano je moralo u
odreenom omjeru biti pomjeano sa branom iz zobi, kukuruza, krompira ili jema. Istovremeno je
zabranjeno upotrebljavati kao krmu raeno, penino i jemeno brano pogodno za pravljenje
hljeba.439 Da bi se snabdijevanje stanovnitva u izvjesnoj mjeri normaliziralo, uvedene su zvanine
iskaznice za potronju hljeba i mliva, tzv. hljebne karte.440

434

Ibidem, 86.
Naredba Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu kojom se openito ureuje troenje ita i mlinskih proizvoda,
Glasnik Zakona i naredbi... br. 50, 26. maj 1915., 121.
436
Naredba Zemaljske vlade kojom se osniva Zavod zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu za promet ivotnim
namirnicama, Glasnik Zakona i naredbi... br. 128, 3. decembar 1915., 291.
437
Ibidem, Naredba Zemaljske vlade kojom se odreuje maksimalna cijena itu i branu, Glasnik Zakona i naredbi... br.
10, 21. februar 1915., 21.
438
Naredba Zemaljske vlade od 31. maja 1915., Glasnik Zakona i naredbi... br. 95, 138.
439
Naredba Zemaljske vlade o proizvodnji i prometu hljeba i peciva, Glasnik Zakona i naredbi... br. 84, 3. august
1915., 163.
440. Naredba Zemaljske vlade od 20. IV 1915. o uvoenju zvaninih iskaznica za potroak hljeba i mliva, Glasnik
Zakona i naredbi..., br. 38, 91.
435

83

Ratno zbrinjavanje.
Zbrinjavanje ratnih izbjeglica i evakuiranog stanovnitva (1914-1915)
Prve bosanskohercegovake ratne rtve bile su izbjeglice koje su, bjeei od rata, smrt nale
daleko od zaviaja, na Jadranu. Putniki brod na liniji Dalmacija-Trst je 10. augusta naiao na
podmetnutu minu i tom prilikom je od 300 putnika nastradala polovina, najveim dijelom izbjeglica
iz Bosne i Hercegovine.441
Nakon to su june i istone granine oblasti zemlje postale neposredno poprite ratnih
operacija, veliki dio stanovnitva je morao napustiti svoje domove, dok je s druge strane dio morao
biti vojno evakuiran. Na taj nain problem izbjeglica je postao aktuelan neposredno nakon izbijanja
rata. S obzirom na male prihvatne mogunosti u zemlji, kao i specifine socijalne, konfesionalne i
privredne odnose, njegovo rjeenje nailo je na vee probleme nego u Austriji i u Ugarskoj.
Izbjegliki pokret zapoeo je krajem augusta 1914. godine, kada su se povlaile austrougarske
jedinice iz Sandaka, kojima se pridruilo i 9000 muslimana sa enama i djecom. Kad je krenuo
talas izbjeglica iz Sandaka, general Potiorek je smatrao da bi bilo najbolje odmah na granici
ukljuiti sve vojno sposobne mukarce u vojne jedinice.442 Smatrao je da njihovo vraanje nazad
orujem nije dolazilo u pitanje iz obzira prema bosanskohercegovakim Muslimanima. Budui da iz
vojnih razloga nisu mogli ostati na granici, a smjetaj u unutranjosti zemlje bio iskljuen jer
mogunosti i organi uprave to nisu mogli podnijeti, odobren je njihov prolaz do Ustiprae a zatim
direktni transport prema Brodu. Istovremeno je od K.u.k. Ministarstva rata zatraio da se odobri
smjetaj izbjeglica izvan zemlje.443
Nakon to su stigle u Brod, izbjeglice su rasporeene u Banja Luku, Kotor Varo, Kozarac,
Derventu i Tesli, dok su izbjeglice iz Foe i ajnia rasporeene u Vare, Fojnicu i Busovau.444
Muslimansko stanovnitvo iz Sandaka je masovno bjealo sa stokom prema Bosni, da bi se
spasilo od osvete Crnogoraca. K.u.k. Ministarstvo rata je naredilo da se prema izbjeglicama postupi
isto kao i 1912. godine.445 Ured za nadgledanje rata je smatrao da izbjeglice iz Sandaka treba
smjestiti u unutranjost zemlje, uz poduzimanje otrih sanitarnih pretraga da bi se sprijeilo
izbijanje zaraze.446
Istovremeno je zapoeo bijeg muslimana iz graninih oblasti srezova Viegrad, ajnie i
Foa, koji je prouzrokovao iseljavanje iz susjednog sreza Rogatica. Jedno iseljavanje je davalo
impuls za drugo, tako da je broj iskljuivo muslimanskih izbjeglica stalno rastao. Izbjeglice su
prikupljane u Alipainom mostu, odakle su trebale biti transportirane u sigurna mjesta u
unutranjosti.447
Pokazalo se da su prie o nedjelima srbijanske i crnogorske vojske istina, pa su paljevine i
ubistva izazivala panian strah. Kotarski predstojnik Hrasnica je sa rezigniranou konstatovao da
je prije 40 godina muslimansko stanovnitvo odluilo da se orujem suprostavi neprijatelju i da kao
junaci brane svoje domove i ognjita. Kasnije, ne samo da su izgubili svaku sposobnost otpora nego
im je manjkao potrebni osjeaj zajednitva i ljubavi za rodnu grudu i domovinu, to pokazuje i slika
izbjeglikih kolona.448
441

KA-W, KM, AOK, Op. Nr 620/5, K.u.k. Ministarstvo rata Vojnoj komandi Sarajevo, Be, 13. august 1914.
KA-W, N. P., K. 5, 48. Dienstzettel, 10. august 1914.
443
Ibidem, K. 6, 51 ad Potiorek-Bilinskom, Sarajevo, 29. august 1914.
444
Ibidem, 52., Dienstzettel, Sarajevo, 30. august 1914.
445
Ibidem, 52 d, 30. august 1914.
446
Ibidem, 52 f, 1. septembar 1914.
447
G. ljivo, Raspoloenje naroda, 132. Transport je zapoeo 13. septembra 1914., kada je otpremljeno 1800 osoba, 14.
3000, 15. 2300, 16. 1300, 17. 3500, 18. 3200, 19. 2300, 20. 1300, 21. 1300, 22. 650 i 23.
septembra 280 osoba. Izbjeglice su smjetene u travnikom okrugu 6000 (Travnik, Bugojno, Jajce, Zenica, epe i
Prozor); u tuzlanskom 5000 (Gradaac, Graanica, Maglaj); u banjalukom oko 3500 (Prijedor, Banja Luka, Kotor
Varo); u bihakom 3200 (Sanski Most i Klju); u sarajevskom 2600 (Visoko i Fojnica ); u mostarskom vie od
1000, koji su smjeteni samo u konjikom srezu.
448
Ibidem, 134.
442

84

Pod rukovodstvom reis-ul uleme auevia pokrenuta je akcija za prikupljanje pomoi za


izbjeglice, koja je donijela sredstva u iznosu od 61687 kruna i 84 helera. Vee priloge dali su car
Franz Joseph i ministar Leon Bilinski, po 10000 kruna, dok su ostali prilozi uglavnom bili rezultat
aktivnosti reisa auevia. Budui da su izbjeglice snabdijevane iz zemaljskih sredstava, prihodi
fonda su koriteni za poboljanje njihovog poloaja, za kupovinu odjee i obue, hrane, Nestleova
brana za ishranu djece Te neophodne namirnice kupovao je izbjegliki ured Zemaljske vlade,
kao i po njegovom nalogu kotarski uredi, na ijem su podruju izbjeglice bile smjetene.449
Muslimansko stanovnitvo koje nije uspjelo da pobjegne jer ga je neprijatelj iznenadio,
ostalo je na zaposjednutom podruju. O nasilju, kojem je tamo bilo izloeno, kotarski predstojnik
Hrasnica podnio je izvjetaj Predsjednitvu Zemaljske vlade BiH 20. septembra 1914. godine: im
je poeo okraj na granici i kada se pogranina vojska sa andarmerijom, finansima i lanovima
Odbrambenog zbora poela povlaiti, a srbijanska vojska prodirati u viegradski kraj, starjeine
pravoslavnog naroda su istog asa prestale izvravati povjerene im zadatke, ve su se svi listom
prikljuili se sa stanovnitvom neprijatelju, dok su se Muslimani povlaili za vojskom.
Hrasnici su izjavili kako su bili prisiljeni da bjee, te nisu imali vremena da povedu stoku iz
straha da ne ostanu na lijevoj obali Lima i padnu neprijatelju u ruke. Oni koji su ostali, doivjeli su
strane grozote: Ubijali ih robili, gulili, a od jednog hadije su oteli deset hiljada kruna i potom ga
ubili.450
Nakon potiskivanja srbijanskih i crnogorskih jedinica uslijedio je povratak izbjeglica u
Rogaticu tako da je krajem novembra 1914. njihov broj bio smanjen na 26448 osoba. Kad su
ponovo poeli sukobi okruni predstojnik Defterdarevi je otiao u Rogaticu, gdje je izbila panika i
jednostavno rekao da e svako ko napusti mjesto biti objeen. Iako nije mislio ozbiljno, nastupio je
tako autoritativno da su mu svi povjerovali.451 Meutim, uskoro je uslijedio novi napad i Rogatica
je ponovo morala biti evakuisana, ovog puta u cjelini. Usljed toga poveao se broj izbjeglica iz
istonih oblasti, pa je sredinom januara 1915. iznosio 46000 osoba, od kojih je bilo oko 20000 djece
i 16000 ena.452
Krajem 1914. godine nareena je evakuacija utvrda, odnosno utvrenih mjesta Sarajevo,
Gacko, Bilea i Trebinje to je uskoro i provedeno, kao i naputanje graninih opina na istonoj i
junoj granici. Poetkom januara 1915. osigurane su u Sarajevu zalihe za 30000 vojnika i 15000
civilnih osoba za 90 dana. Tekou je predstavljao prihvat izbjeglica, za ije snabdijevanje nije
mogla biti stvorena zaliha za 90 dana. Poseban problem predstavljala je injenica da bi u sluaju
evakuacije 35000 osoba iz Sarajeva bilo potrebno 35 dana, budui da se raspolagalo sa kapacitetima
za prijevoz 1.000 osoba dnevno.453
General Sarkoti je 30. marta 1915. izloio plan o evakuaciji Sarajeva, naglaavajui da je
potrebno najprije udaljiti stanovnitvo koje nije potrebno gradu, a troi ivotne namirnice. Prvom
evakuacijom bi se broj stanovnika glavnog grada smanjilo na 15000, pa bi se ivot u njemu vodio
organizovanije, a ne bi bilo ni panike prilikom eventualne potpune evakuacije grada. Meutim,
postojale su tekoe za takvu evakuaciju zbog malog kapaciteta eljeznikog prijevoza, a
istovremeno je pripremana i evakuacija vojske.454 Sarkoti je izraunao trokove za evakuaciju
civilnog stanovnitva, gdje je osim stanovnika Sarajeva bilo i 5000 izbjeglica iz Sandaka i istone
Bosne, pa je za njihov transport trebalo izdvojiti 120000 kruna i 25000 kruna mjeseno za ishranu
evakuisanih siromanih graana. Prijedlog za evakuaciju Sarajeva podnesen je caru Franzu Josephu.
U njemu je istaknut veoma teak poloaj Bosne i Hercegovine i ukazano na mogunost da bi te
pokrajine mogle biti izgubljene. Planirano je da se Zemaljska vlada prebaci iz Sarajeva u Banju
Luku. Evakuacija Sarajeva zapoela je u aprilu 1915., kada je evakuisano 3000, a nastavljeno u
449

Sabiranje za muhadire, Sarajevski list, br. 39, 28. februar 1917., 2.


G. ljivo, Raspoloenje naroda..., 134-135.
451
F. Hauptmann-A. Prasch, Ein Reisebericht..., 443
452
Bericht..., 1914.-16., 14 1.
453
KA-W, KM, 698/8-2, 1915. Kommission fr Besichtigung des KHf Pola und der Festen Pltze BHD... Ergebnis
der Orientirung in der Festung Sarajevo.
454
ABH, Prs BH, 344, 1915. Komandujui general u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji K.u.k. Ministarstvu rata,
Sarajevo, 30. mart 1915.
450

85

maju, kad je evakuisano 5000 osoba. Osim toga, iz Sarajeva se samoinicijativno iselilo oko 10000
osoba, preteno Muslimana, koji su uglavnom otili kod svoje rodbine po cijeloj Bosni i
Hercegovini.455
Prema planovima koje je zajedniki ministar finansija Koerber dostavio Zemaljskoj vladi
BiH, jedan dio izbjeglica iz Sarajeva je trebalo premjestiti u unutranjost Monarhije. Trebalo ih je
prvo uputiti u Leibnitz, gdje bi uslijedila sanitarna kontrola i njihova podjela prema staleu i
religiji. Visoki drutveni slojevi meu njima bi bili rasporeeni u Gornjoj Austriji, gdje bi im na
raspolaganje bili dodijeljeni stanovi i novana pomo u iznosu od 70 helera dnevno. Jevreji su
trebali biti rasporeeni u Bruck na Leithi, a ostali u pokrajinu Salzburg.456 Bilo je planirano da u
Sarajevu ostane oko 15000 osoba. Meutim, uspjesi austrougarske vojske na ratitu u drugoj
polovini 1915. su ove planove uinili suvinim.
Nakon provedene operacije ienja srezova Srebrenica i Vlasenica od srbijanskih jedinica
to je omoguilo povratak izbjeglica, kao i zbog smrtnih sluajeva meu njima, njihov ukupan broj
se smanjio na 42218. U to vrijeme bilo ih je 7000 a broj evakuisanih u zemlji 41716 osoba. Osim
toga, u Hrvatskoj se nalazilo 1167 evakuisanih osoba, zbrinutih iz zemaljskih sredstava, dok su se u
Austriji i Ugarskoj nalazile evakuisane porodice zemaljskih i samostalnih inovnika, ljekara,
advokata, bogatijih trgovaca iz Sarajeva i drugih utvrenih mjesta, ukupno oko 12000 osoba.457
U ljeto 1915. se izvan njihovog ranijeg mjesta boravka nalazilo 104000 izbjeglica. Takvo
stanje je potrajalo sve do jeseni 1915., kada je nakon uspjene ofanzive u Srbiji stvorena mogunost
za njihov povratak
Tekou za smjetaj izbjeglih i evakuisanih predstavljali su religiozni odnosi stanovnitva.
Muslimana je bilo domaih 37294, iz Sandaka oko 9000, evakuisanih 14751, ukupno 61045 osoba.
Meu izbjeglicama je bilo 3319 pravoslavnih, vojno evakuisanih u zemlji 21048, a meu
smjetenim u Hrvatskoj 527, ukupno 24894 osoba. Katolika je bilo meu domaim izbjeglicama
887, 3196 evakuisanih u zemlji 583 u Hrvatskoj, ukupno 4666 osoba. Jevreja je bilo meu
izbjeglicama 718, 2904 evakuirana u zemlji i 57 u Hrvatskoj, ukupno 3689 osoba.
Ukupni trokovi za zbrinjavanje izbjeglica i evakuisanih osoba do 31. decembra 1914.
iznosili su 814632 kruna i 30 helera. Do 30. jula 1915. trokovi za domae izbjeglice su se poveali
na 2982529 kruna i 1 heler, za izbjeglice iz Sandaka 487713 kruna i 22 helera, a za evakuirane
osobe 1017446 kruna i 92 helera, to je ukupno iznosilo 3839718 kruna i 7 helera. 458
Trokovi izdravanja su u prosjeku iznosili mjeseno 6 kruna i 18 helera po osobi, odnosno
20,6 helera dnevno. Kao maksimalna tarifa za odrasle osobe u gradovima je propisan iznos od 60
helera a za djecu ispod 10 godina iznos od 30 helera. Na selima, maksimalni iznos za odrasle osobe
je utvren na 40, a za djecu ispod 10 godina starosti na 20 helera. Da su se izbjeglice mogle
izdravati sa ovim malim sredstvima doprinijela je injenica da su raspolagali sa izvjesnom
koliinom vlastitog novca, da su naili na podrku domaeg stanovnitva, te da je na selima hrana u
poetku bila mnogo jeftinija. Budui da mjesno stanovnitvo nije imalo pravo na pomo, sredstva
su ostala u navedenim granicama.459
U proljee i ljeto 1915. izbjeglice, meu kojima su bili i ene i djeca, nale su dodatni izvor
prihoda u poljoprivrednim radovima. Na inicijativu reis-ul uleme, irom zemlje su organizovana
prikupljanja sredstava za zbrinjavanje izbjeglica, to je donijelo prihod od 35000 kruna. U isti fond
car Franz Joseph je uplatio iznos od 10000 kruna. Uprkos tekoama, prilagoavajui se odnosima
u zemlji, izbjeglicama se uspio osigurati smjetaj i izdravanje u toku zime. Uspjene operacije u
Srbiji i Crnoj Gori krajem 1915. stavile su u izgled konani povratak svih izbjeglica, pa su poele
pripreme. Krajem novembra 1915. veliki dio evakuisanih iz utvrenih mjesta se mogao vratiti
kuama, za ta nisu bili potrebni posebni uvjeti.
455

G. ljivo, Raspoloenje naroda, 140.


ABH, ZMF, Prs. BH 1915., 615, Abschrift eines Chiffretelegrammes des gemeinsamen Finanzministers Dr. von
Koerber de dato Wien 28. Mai 1915. an die Landesregierung in Sarajevo. Zajedniko ministarstvo finansija
Zemaljskoj vladi.
457
Bericht... 1914.-1916., 142.
458
Ibidem, 143.
459
Ibidem, 144.
456

86

Broj razorenih, odnosno oteenih stambenih i privrednih objekata je iznosio 5000 useljivih
i 10000 neuseljivih. Uprava se morala ograniiti na to da manje oteene stambene objekte
osposobi za nuni smjetaj, a da se izgradnja novih objekata provede u vidu izgradnje blokova
stambenih kua. U graninim srezovima Gacko, Bilea i Trebinje akcije su velikim dijelom
provedene zahvaljujui vojnim organima. U rogatikom je srezu bilo izgraeno 39 novih objekata i
popravljeno 597, u ajnikom srezu izgraeno je 45 novih objekata i popravljeno 216, dok je u
viegradskom srezu izgraeno 50 novih objekata i izvreno 100 veih i 661 manja popravka. Zbog
nedostatka radne snage i materijala, u foanskom srezu smjetaj je osiguran u vojnim barakama.
Krajem 1916. broj unitenih objekata je jo uvijek bio veliki : 3221 potpuno uniteni stambeni
objekat, 7075 privrednih zgrada, 1644 jae oteenih stambenih kua i 2099 znatno oteenih
privrednih objekata.460
460

Ibidem, 146/147.

87

Bosanskohercegovake jedinice u Prvom svjetskom ratu


Na frontu
Prilike u bosanskohercegovakim jedinicama nakon mobilizacije 1914. godine
Do proglaenja ope mobilizacije, bosanskohercegovake jedinice bile su veim dijelom
smjetene u unutranjosti Monarhije, dok se dio jedinica nalazio u Bosni i Hercegovini. Prvi
bosanskohercegovaki pjeadijski puk sa tabom, dva bataljona i jednim mitraljeskim odjeljenjem
se nalazio u Beu, jedan bataljon u Wiener Neustadtu, a jedan u Sarajevu; drugi
bosanskohercegovaki pjeadijski puk sa tabom, tri bataljona i jednim mitraljeskim odjeljenjem se
nalazio u Grazu, a jedan bataljon sa mitraljeskim odjeljenjem u Banjoj Luci; trei
bosanskohercegovaki pjeadijski puk sa tabom tri bataljona i jednim mitraljeskim odjeljenjem se
nalazio u Budimpeti, a jedan bataljon sa mitraljeskim odjeljenjem u Tuzli; etvrti
bosanskohercegovaki pjeadijski puk sa tabom, tri bataljona i jednim mitraljeskim odjeljenjem se
nalazio u Trstu, od ega je jedna eta bila smjetena u Capodistriji, a jedan bataljon sa mitraljeskim
odjeljenjem u Mostaru.461
Krajem juna 1914. godine u sastavu bosanskohercegovakih jedinica u slubi se nalazilo
10298 osoba, (pjeadija 8669, tehnike i saobraajne jedinice 355, i u ostalim jedinicama 1274). Na
odsustvu se nalazilo 2998 osoba, u rezervi 24707, a u dopunskoj rezervi 12595 osoba.462
Nakon proglaenja rata bosanskohercegovake jedinice, etiri pjeadijska puka i jedan
lovaki bataljon su iz mirnodopskih garnizona upuene na front. Na poetku rata
bosanskohercegovake jedinice su imale ujednaen sastav. Bosanskohercegovaki zemaljski
pripadnici su inili od 93-96% sastava, dok je 4-7% sastava bilo iz ostalih podruja Monarhije,
najveim dijelom komandni kadar.463 Kada su bosanskohercegovake jedinice upuene na front, u
sastavu jedne pjeadijske ete nalazilo se 234 vojnika, 7 gagista (ukljuujui jednogodinje
dobrovoljce), dva vozila i est konja. Svaka eta imala je dva kuhara, dva obuara, jednog krojaa i
dva pekara.464
Usljed dogaaja koja su prethodila ratu, nepovjerljivi vojni obaveznici, gotovo iskljuivo
pravoslavci, su nakon mobilizacije svrstani u nenaoruane vojne odrede i upueni su u unutranjost
Monarhije. Naredbom Vrhovne vojne komande od 3. augusta 1914., ove jedinice su upuene na
radove za opremanje utvrenih mjesta na Dunavu, za popravak ulica, puteva, izgradnju baraka za
smjetaj i slino.465
Pri bosanskohercegovakim jedinicama obrazovani su civilni i vojni radni odredi. Vojni
radni odredi su bili angaovani u podrujima gdje su se nalazile bosanskohercegovake jedince.
Dodjela u radne odrede predstavljala je najpogodniji nain da se bosanskohercegovaki Srbi izvuku
iz ugroenih oblasti, da se provjeri njihova lojalnost, disciplinuju i vojno se obue. Tek tada moglo
se raunati na njihov angaman na frontu.466
461

Bericht... 1914.-16., 27.


ABH, ZMF, Prs. BH 1916., 659 ex 1916. Mannschaftsgrundbuchstand des gemeinsamen Heeres mit Ende Juni
1914., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, 4. juli. 1916.
463
R. E. Bsch, Die Haltung des sdslavischen Soldaten, 253-254. Bosanskohercegovake jedinice imale su sljedei
sastav: 1. bosanskohercegovaki puk - bosanskohercegovaki vojni obveznici 94%, ostali 6%; 2. bh. puk bh. vojni
obveznici 93%, ostali 7%; 3. bh. puk bh. vojni obveznici 94%, ostali 6%; 4. bh. puk bh. vojni obveznici 95%,
ostali 5%; 1 bh. puk bh. 96%, ostali 4%.
464
KA-W, KM, AOK Op. 7.638. K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, 1. mart 1915.
465
KA-W, KM, AOK, Op. Nr 894, BH Militr-Abteilungen aus Mannschaft der bh. Reservebaone Nr I-III, K.u.k.
Ministarstvo rata Vojnoj komandi Sarajevo, Be 16. august 1914. Uporedi: Enver R e d i , Bosanskohercegovake
jedinice, 194.
466
KA-W, KM, AOK, Op 8. 752. Brckenkopf Poszony K.u.k. Ministarstvo rata Vrhovnoj komandi armije 15. mart
1915. Na poetku 1915. godine vojni radni odredi bosanskohercegovakih jedinica, u ijem su se sastavu nalazili
mahom bosanskohercegovaki Srbi, imali su 15. marta 1915. sljedee brojno stanje: u Budimpeti su se nalazili I, II
i IV bataljon 1. bh. puka sa 3627 vojnih obveznika, a I, II i IV bataljon 3. bh. puka sa 3998; U Komoronu su se
nalazile 1373 osobe, od toga 111 vojno obuenih i 1262 bez vojne obuke, u Poszonyju 1037 osoba iz sastava
rezervnih eta I bh. bataljona i 303 osobe iz rezervnih III bataljona; u Tullinu se nalazilo 500 osoba, koje su odatle
462

88

U novembru 1914. godine komanda Balkanskih oruanih snaga je od prekobrojnog ljudstva


mobilisanog u Bosni i Hercegovini formirala tvravske pjeadijske bataljone br. I i II. U martu
1915. formirani su tvravski pjeadijski bataljoni br. III-VII, dok su do marta 1916. formirana jo 2
(br. VIII i IX).467 U augustu 1915. na jugozapadnom frontu iz dva rezervna bosanskohercegovaka
puka su formirani bosanskohercegovaki lovaki bataljoni br. II i III, sa po 4 ratne ete i jednim
mitraljeskim odjeljenjem sa 2 orua. Kao mjesto formiranja za II bh. lovaki bataljon odreen je
Villany, a za III bh. lovaki bataljon Siklos. U svakoj eti je trebalo rasporediti po 33% apsolutno
povjerljivih pravoslavnih i 67% vojnika druge vjere. Po jednom lovakom bataljonu je trebalo od
strane K.u.k. Ministarstva rata dodijeliti po 1100 repetir puaka, dok je municiju trebala dodijeliti
Vojna komanda iz Budimpete. Bosanskohercegovaki lovaki bataljoni II i III, kao i V bataljoni
bosanskohercegovakih pukova 1-4 su kao redovnu dopunu trebali mjeseno dobijati po jednu ratnu
etu.468
U februaru 1916. godine formirano je jo pet lovakih bataljona. Lovaki bataljon br. IV je
obrazovan iz tvravskog pjeadijskog bataljona br. IV, a lovaki bataljoni V-VIII formirani su iz
petih bataljona bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova br. 1, 2, 3 i 4.469
Trokovi za austrougarsku vojsku su za vrijeme mobilizacije podmirivani iz mirovnog
vojnog budeta, iz kojeg je finansirana potrebna oprema, Landwehr, Landsturm kao i
bosanskohercegovake jedinice. Kod svih vojnih formacija trebalo je konstatovati stanje na dan 30.
jula 1914., kao i na zavretku rata, tj. nakon izvrene demobilizacije. Pri tome je u obzir trebalo
uzeti stanje sredstava i uspostaviti staro stanje (materijalno ili novano). Doprinos ratnim
trokovima iz bosanskohercegovakih zemaljskih sredstava je trebalo ostvariti u dogovoru sa
finansijskom upravom.470
Zbog okolnosti da je Bosna i Hercegovina bila podruje neposrednih ratnih operacija i
izloena velikim razaranjima, njen doprinos ratnim trokovima je uzet u ogranienom obimu.
Sredinom 1915. general Sarkoti je izvjestio K.u.k. Ministarstvo rata o ogranienim finansijskim
mogunostima zemlje, budui da je poreska snaga naroda oslabila, zbog ega je Zemaljska vlada
bila suoena sa velikim problemima da nadvlada tekoe isplate kamata i amortizacije za zemaljske
pozajmice, koje su dostigle godinji iznos od 12130000 kruna. Osim toga, uzimajui u obzir da su
bile potrebne velike rtve da se nadoknade tete nastale usljed upada srbijanskih i crnogorskih snaga
na podruje Bosne i Hercegovine na slubenim zgradama, kasarnama andarmerije i finansijske
strae, te na putevima i mostovima, bilo je jasno da zemaljske finansije ne mogu pokriti potrebne
trokove. Dalje, usljed rata prouzrokovani su veliki trokovi za izdravanje porodica mobilisanih i
izdravanje izbjeglica, za ta su mjeseni trokovi procjenjeni na oko 1000000 kruna. General
Sarkoti je zbog toga molio K.u.k. Ministarstvo rata da se kod pregovora o doprinosu iz
bosanskohercegovakih finansija za ratne trokove te injenice uzmu u obzir.471
Od prvih dana rata u svim armijama postojali su pokuaji sabotiranja ratnih napora.
Narodnom pseudomedicinom izazivani su simptomi pred kojima su vojni ljekari bili nemoni
(zaraenost oiju trahomom, sakaenje prstiju, podizanje temperature jedenjem sirovog krompira,
pucanje na sebe kroz hljeb da ne ostane trag baruta). Na taj nain mnogi su postajali trajni
invalidi, ne ulazei u evidencije i bez prava na zbrinjavanje. Bogatiji i obrazovaniji simulirali su
rasporeene u ratnu luku Herceg Novi; u vojnim radnim odredima kod Vojne komande Sarajevo nalazilo se iz
sastava I bataljona 2. bh. puka 348 vojnih obveznika, a iz sastava II bataljona 2. bh. puka 213. Dnevnica radnika u
radnim odredima iznosila je od 3,60 do 4 krune.
467
Fritz Franek, Die Entwicklung der st-ung. Wehrmacht in den ersten zwei Kriegsjahren, sterreich - Ungarns letzter
Krieg 1914.-1918., Erg. Heft 5, Wien 1933., 22.
468
KA-W, KM, AOK, Op. 13.784. BH Reserve-Rgtr-Auflsung; Neuaufstellung der bh. FJB 2 u. 3., K.u.k.
Ministarstvo rata Vrhovnoj komandi armije, Be 5. august 1915.
469
ABH, ZMF, Prs. BH 1916., 108. Aufstellung der bosnisch-herzegowinischen Feldjger baone Nr 4 bis 8, K.u.k.
Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 31. januar 1916.
470
ABH, ZMF, Prs. BH 769, ex 1915., K.u.k. Ministarstvo rata Zemaljskoj vladi BiH.
471
Ibidem. Izvjetaj generala Sarkotia K.u.k. Ministarstvu rata, Sarajevo 10. august 1915.

89

bolesti i vukli se po bolnicama, to je bilo mogue uz veze i podmiivanja u vojnoj komandi. O


takvim sluajevima saznavalo se najee iz anonimnih prijava.472
Nakon izbijanja rata, u bosanskohercegovakim jedinicama ispoljili su se znaci
nezadovoljstva pravoslavnih vojnika, koji su se stalno nalazili pod prismotrom. esto su optuivani
za nelojalnost i kada nisu postojali vrsti dokazi za to. Nakon prijave jednog kaplara da su jedan
vodnik i pet vojnika 5. ete 2. bosanskohercegovakog puka prekrili zakletvu, Vojna komanda III
korpusa iz Graza je naredila da se poduzme istraga. Po njenom okonanju, obrazovana komisija
podnijela je nadlenoj Vojnoj komandi izvjetaj o politiki sumnjivom ljudstvu 2.
bosanskohercegovakog puka. U njemu je konstatovano da su izjave srpskog ljudstva kao to su
srpska armija e dorukovati u Sarajevu, ruati u Zagrebu itd., da su srpski oficiri bolji nego
nego austrijski, Srbi imaju bombe i mogu cijeli grad dignuti u zrak proizvod beogradske
bulevarske tampe; unijete u jedinicu i ljudstvo ih nije moglo iskonstruisati i time optuiti vojnike
srpske nacionalnosti. Takve izjave u jedinicu su unijeli rezervisti, koji su u pozadini bili izloeni
veleizdajnikoj agitaciji. Veina ovih izjava data je od seoskog neobrazovanog stanovnitva, meu
kojima nije bilo ni poluinteligentnih ili zanatlija. Takva situacija bila je oteana i injenicom da
veliki dio oficira nije ovladao jezikom jedinice. Zbog toga je Vojna komanda naredila da se
konstantno vri praenje srpskih vojnika i za vrijeme transporta ljudstva za popunu jedinica suzbije
propaganda prije nego to dou u dodir sa matinim jedinicama.473
Vrhovna vojna komanda je kod bosanskohercegovakih jedinica odmah poduzela
preventivne mjere. Svaki bosanskohercegovaki puk je mogao formirati samo dva ratna bataljona
od povjerljivog ljudstva, pri emu se u sastavu u prosjeku nalazilo 26% katolika, 41% pravoslavnih
i 32% muslimana, to je odgovaralo strukturi stanovnitva po zadnjem popisu iz 1910. godine.
Pored toga, Vrhovna vojna komanda je naredila da se obrazuju 4 rezervna bosanskohercegovaka
bataljona i to I, II i IV u Budimpeti i III u Beu. Od preostalog ljudstva formirani su nenaoruani
radni odredi.474
Pridravajui se uputa Vrhovne komande armije, komanda II pjeadijske divizije, u ijem se
sastavu nalazio 2. bosanskohercegovaki pjeadijski puk, naredila je da se formiraju etiri
pjeadijska bataljona sa po etiri ete i tri mitraljeska odjeljenja, dok je sedamnaesta eta
rasputena. Pouzdano ljudstvo ove ete kao i ljudstvo iz tri ratne ete kao i tri dopunske ete
svrstano je u borbene formacije. Kod dostizanja punog ratnog stanja ete su imale u svom sastavu
173 muslimana i katolika i 90 povjerljivih pravoslavnih vojnika. Smatralo se da formiranje tri
bataljona sa po etiri ete ima prednost da ostaje isti mirovni kadar i da organizacija komore ostaje
nepromijenjena, to je smatrano posebno vanim imajui u vidu tekoe na koje se nailazilo.
Konano, puk bi tako bio poteen pozornosti koja prati rasformiranje redovnog puka, to je
posebno teko padalo oficirima. Tri ratne ete sa 900-1.000 osoba, zatim tri dopunske ete sa 2000
osoba inili su, izuzev ari, u najveem broju Srbi. U dopunskim etama su uglavnom bile osobe
regrutovane 1914. godine, ija se obuka izvodila bez oruja. Predvieno je da borbene ete ostanu
nenaoruane i da se mogu upotrijebiti za izvoenje radova na mostobranima na Dunavu.475
Bosanskohercegovaki rezervni bataljoni I i II su trebali da od povjerljivog ljudstva
formiraju po jednu etu, a ostale vojne obveznike svrstaju u radne odrede. Od povjerljivog ljudstva
III bataljona trebalo je formirati dvije ete, a ostale takoer svrstati u radne odrede. Prema
472

B. Hrabak, Zeleni kadar..., 47. Dok su jedni nastojali da izbjegnu vojnu obavezu po svaku cijenu, druge je sluajnost
odvela na front. Takvu ivotnu priu ispriao je kapetanu Peri Blakoviu vodi, konjovodac, star preko 60 godina.
On je dospio u vojsku tako to se je u njegovom selu pored Zvornika, kraj bunara zaustavila komora. Jedan vojnik
zamolio ga je da mu pridri konja, a uskoro je uslijedila komanda za pokret, pa su i njega gurnuli u kolonu.
Godinama je putovao sa komorom od ratita do ratita, a sve njegovo nastojanja da dokae da nije vojnik bilo je
uzaludno. Teko mu je padalo da se sa svojima kod kue nije oprostio, ali inae mu je bilo dobro, jer je dobijao
dosta hrane. Svi su ga Nijemci i esi u komori zvali Mujo, dok mu je pravo ime bilo Omer. (P. Blakovi, Sa
Bonjacima..., 371).
473
KA-W, KM, AOK, Op. 63. Politisch Verdechtige Mannschaft, Komanda 2. bh. puka III korpusu Landwehra u
Grazu, 29. juli 1914.
474
KA-W, KM, AOK, Op. 133, 2. pjeadijska divizija Graz K.u.k. Ministarstvu rata, 1. august 1914.
475
KA-W, KM, AOK, Op. 360, Komanda 2. pjeadijske divizije K.u.k. Ministarstvu rata, Graz, 25. august 1914.

90

izvjetajima koji su pristigli iz III bosanskohercegovakog rezervnog bataljona meu apsolutno


povjerljivim ljudstvom nalazilo se 360 osoba, pa je ostale trebalo svrstati u radne odrede.
Komandant II rezervnog bataljona Fridrih Kovai je izvjestio Vojnu komandu da prema
informacijama koje je dobio o ljudstvu iz dopunskog okruga Banja Luka, a to je potvrdila i
policija, moe mirne savjesti Srbe koji su se nalazili u sastavu bataljona oznaiti povjerljivim. Ipak,
naglasio je da je potrebna opreznost pri upotrebi ovih jedinica. Ista situacija je bila i u Prvom
rezervnom bataljonu. Meu 929 ljudi osim 25 muslimana i katolika svi ostali su bili pravoslavni.
Mali broj muslimana i katolika kod rezervnih bataljona trebao se pripisati injenici da je najvei
broj ljudi bio angaovan na osiguranju eljeznica u Bosni i Hercegovini.476
Poziv vojnim obaveznicima godita 1894-1892. naredbom K.u.k. Ministarstva rata od 13.
septembra 1914. je predstavljao novi korak u pravcu stvaranja rezervnih bosanskohercegovakih
jedinica.477 Od 1. do 10. oktobra 1914. obavljeno je uvjebavanje ukupno 34525 vojnih obveznika,
od kojih je 13950 proglaeno sposobnim za vojnu slubu (40%) i sazvani u vojne formacije krajem
oktobra i poetkom novembra 1914. godine.478
Meutim, u dravnom vrhu Monarhije procijenjeno je da u mobilizaciji
bosanskohercegovakih vojnih obaveznika treba ii i na godita starija od utvrenih za
septembarsku mobilizaciju. U sporazumu sa zajednikim ministrima (finansija i vanjskih poslova)
ve narednog mjeseca je upuen prijedlog caru s molbom da se odobri poziv vojnih obaveznika za
godita od 1890. do zakljuno sa 1878. godinom u evidenciji druge rezerve, radi utvrivanja
njihove sposobnosti za vojnu slubu i dovoenje zajednike armije u ratno stanje za cijelo vrijeme
trajanja rata.479
Bilo je potrebno da se rezervni sastavi iz Bosne i Hercegovine dovedu u ratno stanje, kae se
u zapovjedi cara K.u.k. Ministarstvu rata, da treba hitno ispitati i ocjeniti mjere koje najbre i
najefikasnije osiguravaju dalje popunjavanje jedinica zbog gubitaka u ratu. U tom smislu ve u
prvim mjesecima rata bilo je predvieno utvrvanje novog Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu
koji bi vaio za vrijeme trajanja rata. Ovim naredbama stvoreni su uvjeti za formiranje rezervnih
bosanskohercegovakih vojnih formacija.
Radi odravanja potrebnog brojnog stanja vojne sile, zbog gubitaka na Balkanskom i
Istonom frontu, Vrhovna komanda armije je pristupila novim mobilizacijama. Manje angaovanje
bosanskohercegovakog ljudstva pruilo je priliku da se u veoj mjeri iskoriste njeni vojni
potencijali. Za ubrzanje regrutacije bilo je potrebno uspostaviti daljnjih osam regrutnih okruga i to u
Rogatici, Jajcu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Tuzli, Maglaju, Ljubinju i Livnu. Komisije za
regrutaciju trebali su da sainjavaju po jedan oficir, ljekar i pisar. Trebalo je teiti da se regrutacija
zavri do 10. decembra 1914. godine. Regrutovane do 21. novembra nadlene dopunske komande
su trebale sazvati do 5. decembra, regrutiovne do 5. decembra sazvati do 10., a ostale do 15.
476

KA-W, KM, AOK, Op. 602, Komanda 2. pjeadijske divizije Graz K.u.k. Ministarstvu rata, Graz, 15. august 1914.
ABH, ZMF, Prs. BH, 1.515, 1914., Einberufung der im Jahre 1894., 1893., u.1892. geborenen Dienstpflichtigen in
der Evidenz der zweiten Reserve, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 14. septembar
1914.
478
KA-W, KM, AOK, Op. 108.916, Musterungen Ergebnisse in BH, Zemaljska vlada BiH K.u.k. Ministarstvu rata, 6.
juli 1918. Ljudstvo koje je mobilisano u oktobru 1914. trebalo rasporediti:
Jedinice
Sarajevo
Banja Luka
Tuzla
Mostar
ukupno
1. bh lovaki bataljon
100
100
100
300
komorska divizija XV
54
53
53
40
160
komorska divizija XVI
100
100
40
240
sanitetsko odjeljenje 25.
20
20
10
150
sanitetsko odjeljenje 26.
50
Evidencioni
magacin
20
20
10
50
Sarajevo
Evidencioni
magacin
50
50
Mostar
(KA-W, KM, Abt. 2 W, 35-7/6. Repartition und weitere Behandlung bh Dienstpflichtige, K.u.k. Ministarstvo rata
Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 23. oktobar 1914.)
479
E. Redi, Bosanskohercegovake jedinice..., 194.
477

91

decembra. Osobe za koje se sumnjalo da bi mogle dezertirati, trebalo je odmah sazvati i uputiti ih
rezervnim bataljonima u unutranjost Monarhije.480
Nakon mobilizacije provedene u toku novembra 1914., u telegramu Vojne komande
Sarajevo od 28. novembra upuenom K.u.k. Ministarstvu rata, istaknuto je da ostatak mobilisanih u
vojnoj oblasti iznosi 24000 osoba. Kako se nije raspolagalo sa prostorom za njihov smjetaj,
zamoljeno je da se preostala polovina regruta uputi u unutranjost Monarhije. Osim toga, istaknuto
je da se gotovo ne raspolae sa instruktorskim osobljem i oficirima za obuku, pa je upuena molba
da se dodijeli personal za obuku i oficiri koji govore jedan od slavenskih jezika.
General Potiorek je 5. decembra iz Banje Koviljae uputio zahtjev K.u.k. Ministarstvu rata
da u narednim mjesecima u Bosni Hercegovini uslijedi hitan saziv regrutovanih. Po jednom
dopunskom okrugu je u zemlji trebalo obuiti 1620 vojnika. Obukom su trebali rukovoditi vojni
komandanti lino i njihovi zamjenici. Do tada rasporeene u Schutzkorps i odjeljenja za zatitu
eljeznica je trebalo dodijeliti kao kadar. Takoer, kao instruktorski personal trebalo je iskoristiti
odjeljenja veterana. Vojni komandant u Mostaru je trebao da pogodno ljudstvo dodijeli kao
instruktore za obuku. Za obuku ljudstva nisu bile potrebne ujednaene uniforme, nego civilne, sa
crno-utim povezom na ruci. Komanda ratne luke Herceg Novi je trebala da preuzme na obuku
3000-5000 osoba. Istovremeno je general Potiorek molio K.u.k. Ministarstvo rata za dozvolu da se
rezervnim tijelima u pozadini dodijeli vei broj Srba, koji su se prema dotadanjim saznanjima
izvanredno borili, ali je borba protiv Srbije za njih predstavljala preveliko iskuenje. U narednom
periodu je bio predvien saziv 35000 vojno sposobnih, koji su trebali predstavljati nuno dopunsko
ljudstvo. Na tu molbu je K.u.k. Ministarstvo rata 12. decembra odgovorilo pozitivno, dodjelivi
oficire i podoficire koji najveim dijelom govore hrvatski jezik.481
Od sazvanih bosanskohercegovakih vojnih obaveznika svaka komanda dopunskog okruga
je trebala da vlastitom puku uputi 1500 a bosanskohercegovakim ratnim lovakim bataljonima po
120 osoba. U ovoj naredbi K.u.k. Ministarstvo rata je potcrtalo da su komandanti dopunskih okruga
lino odgovorni da ljudstvo bude ujednaeno u moralnim vrijednostima i po vjerskom sastavu, da bi
se izbjegao negativni utjecaj ovog ljudstva na ratne formacije koje su se nalazile u unutranjosti
Monarhije. Preostalo mobilisano ljudstvo koje je ostalo u Bosni i Hercegovini trebalo je da se stavi
na raspolaganje Komandi Balkanskih oruanih snaga i da bude rasporeeno prema uputi vojnih
komandi Sarajevo i Mostar.482
Tokom novembra i decembra 1914. u Bosni i Hercegovini je ukupno sazvano 41157 vojnih
obveznika.483
Uporedo sa uklanjanjem nepouzdanih elemenata iz bosanskohercegovakih pjeadijskih
pukova, koji su se najveim dijelom nalazili u redovima bosanskohercegovakih Srba, pristupilo se
formiranju rezervnih bataljona. Njihovo ljudstvo je sainjavao najpouzdaniji element, regrutovan u
toku 1914. godien, brojno ujednaen u pogledu vjerske strukture. Posao je povjeren majoru
Truhelki, koji je imao zadatak da rezervne bataljone dovede u takvo stanje da se odmah mogu
prikljuiti bosanskohercegovakim pjeadijskim pukovima kao njihovi ratni bataljoni.484
U naredbi koju je 5. decembra 1914. general Potiorek iz Banje Koviljae uputio vojnim
komandama u Bosni i Hercegovini, naglaeno je da je potreba osiguranja vee dopune ljudstva u
480

KA-W, KM, AOK, Op. 5.811. Verfgungen fr die vorzeitige Musterung in B.H. der Jahrgnge 1896., 1895., 1891.,
dann 1877. bis 1873., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 28. decembar 1914.
481
KA-W, N. P., K. 8, Geh. Nr 172 d.
482
KA-W, KM, AOK, Op. 5.681 K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 28. novembar 1914.
483
KA-W, N. P. K. 8, Geh. Nr 187. Gemusterte bh Manschaften. Mobilizacije provedene u toku novembra i decembra
1914. pokazali su sljedee rezultate:
dopunski okrug
28. XI
5. XII
12.XII.
15. XII
ukupno
1. Sarajevo
1023
2606
2392
1735
7756
2. Banja Luka
1300
3307
3008
2320
4935
3. Tuzla
2330
4990
3634
2390
13344
4. Mostar
1585
3838
3067
1632
10122
ukupno
6238
14741
12121
8077
41157
484 E. R e d i , Bosanskohercegovake jedinice, 198.

92

narednim mjesecima uvjetovala hitan saziv regrutovanih. Po dopunskom okrugu je trebalo obuiti
1250 osoba koji bi nakon provedene obuke bili premjeteni. Njihovom obukom trebali su
rukovoditi vojni komandanti i njihovi zamjenici, a kao instruktorski kadar odlueno je da se
angairaju vojne osobe koje su se do tada nalazile rasporeene u sastavu Schutzkorpsa i odjeljenja
za osiguranje eljeznica, kao i odjeljenje veterana. Od vojnog komandanta u Mostaru zahtijevano je
da se ljudstvo, kojim je raspolagao, dodijeli obalskim formacijama kao instruktorski personal.485
Neuspjesi u ratu sa Srbijom nalagali su nove mjere u vezi sa mobilizacijom rezerve, pa je
ve krajem 1914. u dravnom vojnom vrhu procijenjena mogunost dueg trajanja rata. U tom
okviru morala se prilagoavati i ratna politika u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ratnu situaciju
krajem 1914. godine, Komanda Balkanskih oruanih snaga je zahtijevala da se u ugroenim
podrujima razmotre mjere kako bi se na tehniki najjednostavniji nain provjerili
bosanskohercegovaki vojni obaveznici, izvukli iz zemlje i svrstali u radne odrede. K.u.k.
Ministarstvo rata je u sporazumu sa zajednikim ministrima 27. decembra 1914. uputilo prijedlog
caru da se provede mobilizacija vojnih obveznika godita 1896., 1895. i 1891., zatim godita 18771873. u evidenciji II, odnosno III rezerve prema njihovoj osposobljenosti za vojnu slubu, da bi se
zajednika oruana sila odrala u ratnom stanju.486
Prvi znaci nezadovoljstva u bosanskohercegovakim jedinicama su se pojavili ve u
decembru 1914., nakon formiranja radnih odreda od pravoslavnih vojnih obveznika. Prvi sluaj
dezerterstva desio se u 1. bosanskohercegovakom puku, u kojem je 30. decembra 1914. dezertirao
podnarednik Stanii sa 82 vojnika, a naredne noi ponovo 98 vojnika. Svi su pripadali 4. eti koja
je nastala iz radnih odreda. Nakon razgovora obavljenih sa ostalim vojnicima jedinice Vojna
komanda je ustanovila da su se meu vojnicima irile vijesti o looj situaciji na Istonom frontu, da
je Sarajevo ve palo i da e uskoro cijela Bosna biti u rukama Srba, da se vodi borba za izgubljenu
stvar U skladu sa zakljucima, Vojna komanda je poduzela preventivne mjere, obavjetavajui
ljudstvo o postupanju Rusa prema zarobljenicima, prijetnjama posljedicama koje bi imalo
dezertiranje po njihove porodice, kao i stalno nadziranje jedinica.487
Nakon jednog prigovora Vrhovne vojne komande zbog ukljuivanja srpskih vojnika
regrutovanih u 1914. godini u brdsku artiljeriju, jer njihova pouzdanost se ne moe konstatirati,
oni su iskljueni iz ovih jedinica i rasporeeni u sastav postojeih radnih odreda. Tim mjerama Srbi
su se osjeali uvrijeenim, i molili su komandu da ih rasporedi u sastav jedinica na frontu.488
U izvjetaju koji je 11. februara 1915. Komanda II pjeadijske divizije uputila Vrhovnoj
vojnoj komandi, posebna panja je posveena procjeni povjerljivosti bosanskohercegovakih
vojnika, posebno Srba. Naglaeno je da su se u posljednje vrijeme umnoavali glasovi komandanata
i oficira sa fronta koji su ukazivali na umanjene moralne vrijednosti borbenih formacija to je
uzrokovano agitacijom, koja negativno utjee na ljudstvo u dopunskim bataljonima. Ta agitacija je
voena od strane inteligentnih osoba koje se i same nalaze kod dopunskih tijela, te s druge strane od
civilnih agitatora koji se u slobodno vrijeme znaju pribliiti ljudstvu. Ova injenica se jasno
pokazala u 4. bosanskohercegovakom puku, kod kojeg se nalazio veliki broj pravoslavnog
ljudstva, pa se oslikala na nekoliko primjera: U vremenu od 1. do 15. januara 1915. dezertirao je
rezervni potporunik Stanii i zastavnici Mandi i Kovaevi, kao i podoficiri Jovanovi i Kosti.
Na osnovu prijave podnesene od 4. bosanskohercegovakog puka o nepouzdanosti rezervnih oficira
i ljudstva jedan dio istih je rasporeen u sastav 101. pjeadijskog puka, dok su protiv 24 vojnika 4.
bosanskohercegovakog puka podnesene krivine prijave. Prilikom posljednjih tekih borbi ponovo
je dezertiralo 30 vojnika pravoslavne vjere. Na dezertiranje je posebno utjecala injenica da se
meu ljudstvom, koje se nalazilo u Galiciji, proirila vijest da Rusi svakog ratnog zarobljenika
vraaju u zaviaj. Uzimajui te injenice u obzir, Komanda 2. pjeadijske divizije je predloila da
485

KA-W, KM, AOK, Op. 6.151. Komanda Balkanskih oruanih snaga Vojnoj komandi Sarajevo, Banja Koviljaa 5.
decembar 1914. Uporedi: E. R e d i , Bosanskohercegovake jedinice 200-201.
486
KA-W, KM, AOK, Op. 5.811. Verfgungen fr die vorzeitige Musterung in B.H. der Jahrgnge 1896., 1895., 1891,
dann 1877. bis 1873. K.u.k. Ministarstvo rat Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 28. decembar 1914.
487
B. Hrabak (Predavanje Bosanaca... 84) pogreno navodi da se predalo 400 vojnika i da se taj sluaj dezertiranja
desio u 3. bosanskohercegovakom puku.
488
Rudolf Hecht, Heeresergnzung, 194.

93

se bosanskohercegovaki vojnici srpske nacionalnosti rasporede u sastav drugih pukova u kojima je


bila vea zastupljenost drugih nacionalnosti kao i da se se strogo nadgleda ljudstvo kod rezervnih
bataljona, uz ogranienje ili potpuno ukidanje ulaska civila u kasarnu. Osim toga trebalo je izbjei
rasuti smjetaj jedinica. Posebno je trebalo provoditi stalnu kontrolu rezervnih srpskih oficira
kod nepoeljnih postupaka slijedilo je degradiranje i premjetaj kao pjeadinca u redove njemakih
pukova. Osim toga svaka bosanskohercegovaka porodica iji lan prebjegne neprijatelju bit e
izloena otrim pretragama kua i sudskim postupcima. Cilj takvih mjera je bio da se sprijei svako
dalje dezertiranje.489
Nakon vijesti koje je primila od komande III korpusa i VI pjeadijske divizije, u izvjetaju
od 15. februara 1915. Vojna komanda Graz je zakljuila da se ljudstvo srpske nacionalnosti 2.
bosanskohercegovakog puka pokazalo nepouzdanim i da se stoga ne moe svrstati u borbene
bataljone. Njih vie nije trebalo obuavati, nego formirati radne odrede, a od ve obuenih formirati
jedinice za straarsku slubu ili etapne bataljone. Vojna komanda je primjetila da se od vojno
uvjebanih 25-37-godinjaka za formiranje ratnih bataljona nalazi dovoljno ljudstva za formiranje
VII-X bataljona kod dopunskih tijela. Uzroke nepovjerljivosti u 1. i 2. bh. puku krajem decembra
1914. godine Vojna komanda je traila u ogorenju srpskog ljudstva zbog njihovog svrstavanja u
radne odrede i nedostatka oficira koji poznaju njihov jezik. Zbog toga u pukove 1. i 2. dodijeljeno je
pet oficira koji poznaju jezik ljudstva. Takoer je ovim jedinicama dodijeljen i izvjestan broj oficira
za obuku ljudstva koje se nalazilo u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, Vojna komanda je
konstatovala da u 3. i 4. bh. puku, koje se nalaze na junom ratitu, kao i u drugim jedinicama u
kojima se nalazi srpsko ljudstvo, nema znakova nepovjerljivosti.490
Zapoeto 1914. dezertiranje srpskog ljudstva se nastavilo i u toku 1915., posebno na
Ruskom frontu. Takva kretanja su motivirala Vrhovnu komandu armije da zahtijeva najstroije
mjere protiv odgovornih komandanata i oficira, kao i konspirativnih elemenata meu ljudstvom. U
svim jedinicama je trebalo utvrditi stanje srpskog ljudstva i djelovati dosljedno prema
ustanovljenim injenicama.
Sredinom 1915. Vojna komanda u Budimpeti izvjestila je K.u.k. Ministarstvo rata da su
istraivanja u bosanskohercegovakim pukovima 1, 2 i 3 utvrdila da su optube potpuno
neosnovane, ali su se u jesen 1915. i dalje primjenjivale mjere predostronosti prema srpskim
oficirima u rezervnim jedinicama. Vojna komanda u Sarajevu je 10. septembra 1915. izvjestila
K.u.k. Ministarstvo rata da je kontrola srpskog ljudstva u jedinicama pod njenom komandom dala
povoljne rezultate moralni i vojniki duh ovog ljudstva je bio na visini i srpski podoficiri nisu
proteirali svoje istovjernike. U izvjetaju K.u.k. Ministarstva rata od 22. septembra 1915. Vojna
komanda u Grazu je dala interesantne podatke o prilikama u dopunskom bataljonu. Ovaj bataljon je
pripadao 2. bosanskohercegovakom pjeadijskom puku i sredinom augusta 1915. je iskazao
sljedee stanje: brojao je 5985 vojnika od kojih su 56,63% bili pravoslavci, 30,44%, muslimani i
19,2% katolici. U sastavu XIV pjeadijskog bataljona bilo je 1109 vojnika, od kojih je bilo 61,05%
pravoslavaca, 30,91% muslimana i 13,54% katolika. Dopunske ete 1-4. imale su 2709 osoba, od
kojih je bilo 47,71% pravoslavnih, 25,59% muslimana i 26,90% katolika.491
O stanju u redovima austrougarske vojske na Istonom frontu komanda 4. armije je krajem
decembra 1915. izvjestila Vrhovnu komandu. Za raspoloenje ljudstva je bilo karakteristino da
niko vie ne vjeruje u krajnji uspjeh. Disciplina je znatno popustila, mlai zastavnici i zapovjednici
eta nisu uivali nikakav respekt. Veliko nezadovoljstvo je izazvalo ponovno uvoenje tjelesne
kazne, pa je kod nekih divizija ustanovljeno da je zapovjednik ete propisivao batinjanje do 25
udaraca tapom, puka do 50, isto toliko je propisano i za gubitak oruja. Na jednom dijelu fronta je
primjeeno da se razvilo prijateljstvo s neprijateljem, pa se mijenjao duhan za hljeb. Uesnici u
489

KA-W, KM, AOK, Op. Nr. 7.316, Komanda 2. pjeadijske divizije Vrhovnoj komandi armije, Graz, 11. februar
1915.
490
KA-W, KM, AOK, Op. Nr 7.207, K.u.k. Ministarstvo rata Vrhovnoj komandi armije, Be 15. februar 1915. Prema
izvjetaju Vrhovne komande armije broj srpskog ljudstva koje je prebjeglo posljednjih mjeseci iznosio je kod
pjeadijskog puka br. 4-6 osoba; kod 70. puka 12; 86. 10; a kod 3. bosanskohercegovakog puka 35 osoba. Drukije
podatke donosi B. Hrabak, ali bez navoenja vjerodostojnih izvora.
491
E. R e d i , Bosanskohercegovake jedinice, 202-203.

94

ovoj razmjeni su dolazili izmeu linija fronta, pojedinano ili u manjim grupama. Zbog toga je
komanda armije donijela propise po kojima je trebalo u protivniku oslikati linog neprijatelja.492
U oktobru 1915. Komanda XIX pjeadijske divizije je izvjestila Vrhovnu komandu armije o
djeliminim zatajivanju 1. i 35. bosanskohercegovakog puka, to je bilo obiljeeno potpunom
iscrpljenou oficira i ljudstva. Iako se i u ovim jedinicama sporadino nailazilo na nepovjerljive
elemente, prema ocjenama oficira o dobrovoljnom prelasku neprijatelju i predaji nije moglo biti
govora. Ljudi su kao muice padali u neprijateljske ruke. Sam zapovjednik divizije je posjetio
vojnike u rovovima i razgovarao gotovo sa svima. Iz obavljenih razgovora je doao do zakljuka da
na dobre elje ljudstva nema sumnje; ipak je ono u svakom sluaju bilo neotporno i vojno slabo
uvjebano, preporuujui da cijeloj XIX pjeadijskoj diviziji bude pruena mogunost da se na
rezervnim poloajima izvri preformiranje pododjeljenja i odjeljenja, to na frontu irine 16 km,
stalno izloenom artiljerijskoj vatri, nije bilo mogue. Posebnu panju trebalo je posvetiti izgradnji
objekata za smjetaj, za ta je trebalo dopremiti graevinski materijal (drvo, grede, daske, kartone,
eksere) kao i tri ebeta po osobi, da bi imali koliko-toliko podnoljiv smjetaj. Novododijeljeno
ljudstvo najveim dijelom bilo je neotporno, neuhranjeno, pa je hitno za njih zahtijevan dodatak
hljeba. Na zavretku izvjetaja zapovjednik 19. divizije je zakljuio da stanje u diviziji djeluje
deprimirajue na oficire, predlaui da se, ukoliko postoji bilo kakva mogunost iskljui iz sastava
njemakih divizija, jer e tu stalno biti pod sumnjom, iako je sastav njemakog i ekog elementa
trenutno bio povoljniji, a i sam broj Srba, koji su smatrani nepovjerljivim je smanjen. Pod uvjetom
da se otklone svi navedeni nedostaci, smatrao je da e divizija za 4-6 sedmica postati
punovrijedna.493
Veliki gubici oficira i vojnika u borbama protiv Srbije i Rusije bili su dijelom uzrokovani i
loom taktikom. Jedinicama je nareivan napad bez dovoljno artiljerijske pripreme. Preuzimanjem
komande na Balkanu od strane Erzherzoga Eugena stanje se donekle konsolidiralo. Nakon smjene
generala Potioreka za komandujueg generala u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji imenovan je
general Stjepan Sarkoti.494
U drugoj godini rata sastav bosanskohercegovakih jedinica prorjeivao se gubicima na
frontovima, dezertiranjem i predajom ratnom protivniku. Zbog toga, kao i saznanja da e rat due
trajati, stanje u bosanskohercegovakim jedinicama je diktiralo potrebu da se novelira vojni zakon
za Bosnu i Hercegovinu iz 1912., to bi omoguilo vee angaovanje njenih vojnih potencijala. Od
poetka rata do januara 1915. godine brojno stanje mobilisanih bosanskohercegovakih obveznika
iznosilo je 50598 osoba.495 Do maja 1915. povealo se na 74669,496 a do augusta na 127396 osoba.
Od toga se u sastavu pjeadijskih jedinica na frontu nalazilo 121272, a u komori 6104 osobe.
Ukupno stanje oficirskog i podoficirskog tijela je iznosilo 2069 osoba. Krajem jula 1915. godine
ukupne vojne snage Monarhije angaovane u operativnim jedinicama iznosile su u Austriji 42616
oficira i podoficira i 1555636 vojnika (51,99%), u Ugarskoj 31430 oficira i podoficira i 1314953
vojnika (43,79%), a u Bosni i Hercegovini 2069 oficira i podoficira i 127736 vojnika (4,22%). Na
frontu je ukupno bilo angaovano 76115 oficira i podoficira te 2997965 vojnika.497
492

KA-W, KM, NFA, Truppen-Krper, K.u.k. 4 AK, 116, Nachrichten ber den Gegner, 25. decembar 1915.
KA-W, KM, AOK, Op. 17.388, IR 35, bh IR 1, Versagen einzelner Abtlgen. Komanda 19. pjeadijske divizije
Vrhovnoj komandi armije, 27. oktobar 1915.
494
R. Hecht, Heeres Ergenzung, 195.
495
KA-W, KM, AOK, Op. Nr. 25.716. Statistische Daten ber den Grundbuchstand des gem. Heeres mit Ende Jnner
1915., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, 11. februar 1916.
496
Ibidem, Statistische Daten ber den Grundbuchstand des gem. Heeres mit Ende Mai 1915.
497
Ibidem, Op. Nr. 18.050. Statistische Daten ber den Grundbuchstand des gem. Heeres mit Ende August 1915.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 1. oktobar 1915.
493

95

Bosanskohercegovake jednice na ratitima 1914. godine


Na Balkanskom frontu
U vojnim operacijama na Balkanskom frontu 1914. od bosanskohercegovakih jedinica
uestvovali su trei bataljoni bosanskohercegovakih pukova, koji su se nalazili u sastavu XLVIII
divizije i to: u sastavu 10 brdske brigade III bataljon 1. bosanskohercegovakog puka, u sastavu 12.
brdske brigade: III bataljon 2. bosanskohercegovakog puka; u sastavu 11. brdske brigade; III
bataljon 3. bosanskohercegovakog puka a u sastavu 13. brdske brigade III bataljon 4.
bosanskohercegovakog puka.498
Od 21. septembra do 5. novembra 1914. pokuavale su se stvoriti povoljne pozicije za novu
ofanzivu austrougarskih snaga u Srbiji, posebno u podruju Biljega. Za osvajanje glavne take, kote
693. bilo je predvieno vie od 7 bataljona, odnosno 29 eta. Osvajanje te take bilo je od velikog
taktikog i stratekog znaaja. U borbama voenim 5. novembra ete III bataljona 3.
bosanskohercegovakog puka su pretrpjele velike gubitke od ak 60%. Dvanaesta brdska brigada,
kao lijevo krilo glavne napadake grupe je 25. novembra zauzela uzvisinu Bukva, sjeverno
podnoje planine Prostruge, izmeu Ljiga i Dragoviljske. Desno od kote nalazilo se rasporeen III
bataljon 1. bosanskohercegovakog puka, lijevo od njega III bataljon 2. bosanskohercegovakog
puka, zajedno sa III bataljonom 3. i 93. puka. U toku 25. novembra Srbi su pokuali izvriti vie
napada, ali su nakon borbe prsa u prsa odbijeni. Nakon to su ujutro III bataljoni 3. i 93. puka
izvueni sa svojih poloaja i angairan u daljnjem osvajanju sjevernog visinskog grebena, odbrana
cijelog sektora je postala zadatak III bataljona 2. bosanskohercegovakog pjeadijskog puka.
Ujutro, nakon kratke borbe, nastupio je mir. Uskoro su stigli izvjetaji patrole da su Srbi upali u
rovove na krilima 10. i 12. brdske brigade, i da su sa kote 552. otvarali snanu paljbu. Jedno srpsko
odjeljenje istralo je 50 koraka naprijed, a za njima se kretala gusta i nesreena gomila i pratei
prednji red, prisilila vojnike III bataljona 2. bosanskohercegovakog puka da se povlae.
U tom trenutku dolo je do kvara kod jednog mitraljeza, a nije bilo vremena da se greka
otkloni. Natporunik Gojkomir Glogovac je dopuzao sa jednim mitraljezom i trojicom vojnika, koji
su uzeli pet pojasa municije u jednu zasjedu pred poloajem, koji je bio izgubljen. Pustili su da se
masa primakne do ruba i tada su otvorili paljbu sa udaljenosti od 100 do 150 koraka, ispaljujui u
kratkom periodu 750 patrona. Nije se moglo konstatovait koliki su bili srpski gubici, jer je ubrzo
snijeg prekrio itavo ratite, a s obzirom na borbu nije bilo mogue pretraiti front. Pioniri, koji su
narednog dana sahranjivali mrtve, nali su pred frontom III bosanskohercegovakog pjeadijskog
bataljona oko 400 ranjenih i mrtvih Srba, dok su se ostali povukli sa ve osvojenog vrha u dolinu
Dragoviljske.499 etiri ovjeka odluila su ishod borbe za kotu 552. kaplar Mustafa Bai,
razvodnik Mustafa Ali i vojnik Mustafa Muminovi kao mitraljeska posada i zapovjednik
odjeljenja, natporunik Gojkomir Glogovac, koji je odlikovan ordenom Maria Theresia i dobio
plemiku titulu imenovan je prvim bosanskim vitezom i dobio je titulu barona. 500
Bosanskohercegovake jedinice, koje su uestovale u ofanzivi na Srbiju, imale su 12.
oktobra brojno stanje od 3382 osobe. Nakon borbi kod Bukve i Glavica ostalo je na bojitu samo
1475 osoba sposobnih za noenje oruja.501
498

Maximilian Hehnl, Die st.-ung. Landmacht nach Aufbau, Gliederung, Friedens-garnison. Eintheilung und nationale
Zusamensetzung im Sommer 1914., ULK , Erg. H. 9, Wien, 1934., 103-104.
499
W. Schachinger, Bonjaci dolaze, 55-57; Kapetan Gojkomir baron Glogovac, prvi bosanski vitez ordena Marije
Terezije, Sarajevski list, br. 229, 19. septembar 1917., 1.
500
Sigismund Gandini, 2 BH Regimente 29. Nakon zavretka rata kapetan Glogovac vratio se u Hrvatsku. Kako su
vojsci Kraljevine SHS bili potrebni oficiri, prijavio se u njene redove. Kad je 1919. dobio nalog da se angauje u
osvajanju Kranjske, izbjegao je nalog i otiao u Maarsku, gdje je u bolnici Crvenog kria u Budimpeti, umro od
tuberkuloze plua. (Ibidem, 30).
501
N. P. Gubici u bosanskohercegovakim jedinicama kod Bukve i kod Glavica iznosili su:
Jedinica
mrtvi
ranjeni
nestali
stanje
oruja
1. bosanskohercegovaki
34
1168
169
524
puk

96

Na Istonom frontu
Od poetka rata 1914. do februara 1915. godine 1. bosanskohercegovaki pjeadijski puk sa
tri bataljona (I, II, IV) nalazio se u sastavu XXV pjeadijske divizije. Jedinice I bataljona su ve 15.
augusta 1914. stupile na tlo Galicije i dan kasnije stigle u Jaroslau, gdje su ukljuene u sastav armije
Auffenberg. U sastavu puka uglavnom su se nalazili rezervisti sa osmosedminom vojnom obukom.
Drugi bataljon puka je pretrpio velike gubitke u bici kod Cesnike, u okviru bitke kod Komarowa.
Ostao je bez 75% ljudstva pa je rasputen, a njegovi dijelovi su ukljueni u sastav drugih
bataljona.502
Do kraja 1914. godien 1. bosanskohercegovaki puk uestvovao je u borbama koje su
voene od 26. augusta do 2. septembra kod Komarowa, u borbama kod Rave Ruske od 6. do 11.
septembra, a zatim u prodoru preko rijeke Sane od 14. do 17. septembra. Poetkom novembra
1914. godine 1. bosanskohercegovaki puk je premjeten u podruje sjeverno od Krakowa, gdje je
od 16. do 25. novembra 1914. uestvovao u borbama a od 15. do 18. decembra u potjerama za
Rusima nakon bitke kod Limanowa-Lapanova, sjeverno od Visle. Od 20. do 31. decembra 1914.
godine 1. bosanskohercegovaki puk je uestvovao u borbama na Nidi.503
Tri bataljona 2. bosanskohercegovakog puka (I, II, IV) bili su smjeteni u Grazu do 15.
augusta 1914., kada su u sastavu III korpusa, VI pjeadijske divizije i 11. pjeadijske brigade,
upueni na rusko ratite putem Lemberg-Zlochow. Puk je prvi zadatak dobio 25. augusta. Trebalo je
izvriti prodor prema Zlochowu, vezati jae ruske snage i poraziti ih, kako bi se sprijeio njihov
prodor u pravcu Zlota Lipa-Dnjestar.504 Kada je 26. augusta na putu Gologory-Bortkow zaposjela
poloaje, VI pjeadijska divizija je dobila zadatak da izvri prodor u pravcu Zlochowa. U napadu, 2.
bosanskohercegovaki puk je izvrio prodor preko brdovitog, teko prohodnog terena, posjednutog
jakim ruskim snagama, usljed ega je dolo do velikih gubitaka. Prvi bataljon pod vodstvom majora
Schneidera, sa oficirima na elu, napao je ruske poloaje, podran muzikom puka. Uprkos snanoj
pjeadijskoj vatri i velikim gubicima, puk je uspio probiti ruske poloaje. U borbama se posebno
istakao porunik Adamus. Kada su uprkos brojnoj nadmonosti Rusi bili odbaeni, sa jednom
etom krenuo je u juri ulazei prvi u ruske artiljerijske poloaje. Kao prvi oficir odlikovan je
Vojnim kriem za zasluge III klase.
Zbog napadakog duha, prvi ratni sukobi su bili skupo plaeni. Nakon pojaanja snaga, Rusi
su uspjeli na jugu zauzeti Stanislau i ernovic. Time je 3. armiji prijetilo okruenje sa desnog krila,
pa je primorana da se povue prema Lembergu. Uprkos snanom otporu, ruske su snage ga zauzele
2. septembra. Nakon toga, 2. bosanskohercegovaki puk je zauzeo poloaje kod Grodeka.
Zapovjednik puka, major Mihali, izdao je 8. septembra zapovjed da prvi bataljon i mitraljesko
odjeljenje izvre prodor na uzvisinu Mayerhof Peterwalden, IV bataljon rasporeen je lijevo krilo
dok se II bataljon nalazio rasporeen u rezervi. Dobro utvreni ruski poloaji su se nalazili na
jednom proplanku udaljenom 1,5-2 km. Dok je vlastita artiljerija pruala slabu podrku, ruska je
snano djelovala, to je prouzrokovalo velike gubitke, posebno meu oficirima. ete su imale
brojno stanje od samo 50 vojnika, najee pod komandom kadeta. Puk je imao velikih muka da
zadri napade Rusa. U presudnom trenutku skoio je narednik Alagi, podigao teki mitraljez,
naslonio ga na lijevu ruku, otvarajui neprekidno vatru, to je zaustavilo ruski napad. Puk je
2. bosanskohercegovaki
puk
3. bosanskohercegovaki
puk
Ukupno

35

1191

35

461

57

1167

33

490

126

526

237

1475

502

KA-W, Nachlass A. Twerdy, Nr 3, Bosniaken, Feuertaufe und Ende, 8.


sterreich-Ungarns letzter Krieg (ULK) 1914-1918., Bd VII, Geschichte der st.-ung. Heereskrper, Wien 1938.,
198.-199.
504
S. Gandini, 2. BH Regimente..., 12.
503

97

iskoristio taj trenutak i krenuo u uspjeno izveden napad. Tako su u kritinom trenutku Rusi
poraeni, a narednik Alagi je za tu akciju prvi dobio zlatnu medalju.505
Trei bosanskohercegovaki puk stupio je u borbe u Srbiji kod apca 18. augusta,
napredujui prema Prinoviu. Nakon njegovog zauzimanja, puk je izvrio prodor u pravcu Gornje
Vranske i Cerovca, ali je grekom izdata zapovijest da se sve trupe trebaju povui i preko Save
prei na drugu stranu.506 Uskoro je puk dobio nareenje da se uputi na rusko ratite. U Galiciji je od
9. do 14. septembra uestovao u borbama kod Lawowa, koje su zavrene porazom austrougarskih
trupa. U umi istono od grada Szezerzeca, puk je pretrpio velike gubitke, a zatim se, sa ostalim
jedinicama, povukao u Karpate. U toku povlaenja jedinice je zahvatila kolera, pa su vojnici usput
umirali. U roku od nekoliko dana umrlo je preko polovine ljudstva. Od cijele divizije ostalo je samo
411 vojnika sposobnih za borbu.
Iako nedovoljno oporavljeni, vojnici 3. bosanskohercegovakog puka su upueni na Uoki
klanac, gdje su trebali izvriti napad na ruske poloaje. Usljed vremenskih nepogoda, visokog
snijega i nedostatka snabdijevanja, mnogi vojnici su se smrzli. U kasno proljee naredne godine
oficiri jedne divizije Honvda su priali da su pod snijegom nali veliki broj tijela
bosanskohercegovakih vojnika.
Narednih dana puk je nastavilo napredovanje prema sjeveru. Od smrzavanja, premorenosti i
gladi, za etiri dana puk je izgubio polovinu ljudstva. Poslijepodne, 6. oktobra 1914. kod sela
Sokoliki puk je vodio teke borbe sa Rusima, uspjevi da ih protjera. Istog dana u zajedniku
grobnicu je sahranjeno 28 poginulih bosanskohercegovakih vojnika, dok su u tim borbama 293
bila ranjena.507
Najtee trenutke u ratu 3. bosanskohercegovaki puk je doivio 21. oktobra 1914. Toga dana
je dobio zapovjed da izvri napad na kotu 668, na obronak prema istoku i na padinu ka zapadu
prema cesti Turka-Sambor. Cijeli 3. puk odreen je za juri, a kao pojaanje dobio je vojnike
bekog Landsturma. Puk je u juriu pretrpio velike gubitke. Poslije bitke je u IV bataljonu
zabiljeeno da 13. eta ima samo 24 vojnika ; 14. eta 4 ; 15. eta 30 ; a 16. eta 15 vojnika. Ni prvi
bataljon nije imao vei broj vojnika. Ispred ruskih poloaja pred ianim preprekama u
besprijekorno poravnatoj liniji za napad leali su po dva vojnika u smee-sivom odijelu i jedan u
crnom, Bosanci i Belije izmijeani i sjedinjeni u smrti.508
Narednih dana puk je upuen u leziju. U toku mara do Dubidze, nestao je cijeli II bataljon
3. puka, koji je opkoljen i zarobljen u gustoj jutarnjoj magli.509 U borbama voenim 26. novembra
Rusi su uspjeli zauzeti poloaje 69. puka i mjesto Brznicu, zarobljavajui 3 ete i jedno mitraljesko
odjeljenje. Nakon to su ruski vojnici poeli pljakati po gradu, dvije bosanskohercegovake ete iz
rezervnog sastava su uspjele povratiti ranije poloaje, zarobljavajui oko 600 Rusa. Tih su dana svi
vojnici kod mitraljeskih odjeljenja odlikovani srebrnim medaljama za hrabrost.510
O velikom drugarstvu u bosanskohercegovakim jedinicama i spremnosti da se pomogne
saborcima svjedoi sljedei sluaj. U borbama kod Wojina krajem decembra 1914., odigrale su se
dramatine scene. Kod juria na rov Rusi su pokosili mitraljesce. Meu njima, na pet koraka od
rova svoje jedinice, pao je ranjen voa mitraljeskog odjeljenja Tomo Lui. Jedan Bosanac je
iskoio iz rova da ga dovue, ali je pogoen pao mrtav do njega. Tada su iz rova ponovo iskoila
dvojica Bosanaca, ali su i oni pali mrtvi do Luia. Tek uvjeer sanitetska je patrola, obilazei
bojite, nala je ranjenog Luia i transportovala ga u bolnicu.511
etvrti bosanskohercegovaki pjeadijski puk je u borbe sa Rusima stupio 24. augusta 1914.
godine. Prema dobijenoj zapovijesti IV bataljon je trebao marirati na vis Brauewka i sprijeiti
505

Ibidem, 13-15.
P. Blakovi, Sa Bonjacima, 93.
507
Ibidem, 119-122.
508
Ibidem, 133.
509
B. Hrabak navodi da se kompletan bataljon predao Rusima. Drukije miljenje ima P. Blakovi, koji je vie puta
bio pozivan na sudske postupke kojima im je trebala biti konfiskovana imovina u BiH. (P. Blakovi, Sa
Bonjacima..., 118.)
510
Ibidem, 149.
511
Ibidem, 177.
506

98

napredovanje ruske vojske. Snana mitraljeska i puana vatra sprijeila je prodor Rusa, tako da
nije dolo do direktnog sukoba, jer su Rusi primorani da se povuku.512
Prva bitka kod Kranika je bila odluena i ruske snage su odbijene. Prvi bataljon 4.
bosanskohercegovakog puka je dobio zadatak da oisti Maresin od Rusa i zadri ga po svaku
cijenu. Nakon dobijanja naredbe puk je krenuo na zadatak. Puk se priliio na blisko rastojanje od
Rusa i nakon kratke pauze je slijedio napad. Na elu jedinica, po starom obiaju, juriali su oficiri
sa sabljom u ruci. Na dijelu fronta 4. bosanskohercegovakog puka napad je uspjeno izveden. U
borbama oko Lublina, na dijelu fronta izmeu II i XXIV divizije nastala je praznina. Prvi bataljon
4. bosanskohercegovakog puka, koji se do tada nalazio u rezervi, dobio je zadatak da otkloni
opasnost time to je trebao da 2. septembra na desnom krilu II divizije osvoji visove zapadno od
Fajslowice. Uprkos nadljudskim naporima i velikim gubicima vis nije zauzet.513
Pregrupisanje prve armije je dovelo 4. bosanskohercegovaki puk do Visle. Pukovnik Janus
je 26. oktobra dobio zadatak da sa svojom etom zauzme Solec i oisti ga od neprijatelja. Ve
nakon tri sata borbi stigla je njegova poruka da se sahranjuju ruski vojnici, poginuli u akciji. Ono
to su ovdje vojnici 4. bosanskohercegovakog puka uspjeli sprijeiti, Rusi su postigli na drugom
dijelu fronta. U noi, znatno pojaani, izvrili su napad na polubataljon. Da bi se izbjeglo okruenje
morali su se povui na jednu uzvisinu dok nije stiglo pojaanje. Dvije ete pod vostvom kapetana
Scheibla dobile su zadatak da zauzmu Solec. Napad je izvren uprkos snanoj puanoj i
artiljerijskoj vatri. Kada je nareen juri, oficiri su se sa isukanim sabljama stavili na elo jedinice i
uz gromoglasno Hura! napad je izvren i Solec je osvojen.514
Od poetka Prvog svjetskog rata, I bosanskohercegovaki lovaki bataljon se nalazio u
sastavu XXV pjeadijske divizije. U toku 1914. nalazio se na Istonom frontu, gdje je od 26.
augusta do 2. septembra uestvovao u borbama kod Komarowa, a zatim od 6. do 11. septembra u
borbama kod Rave Ruske. Od 14. do 17. septembra je uestvovao u pohodu preko rijeke Sane.
Poetkom novembra 1914. premjeten je u podruje Krakova, gdje je uestvovao u borbama
voenim od 16. do 25. novembra, a od 20. do 31. decembra u borbama na Nidi.515
U Evropi je 1914. godina zavrena paralizom frontova. Optimistika predvianja stratega su
iznevjerena i nametnut je novi vid rata. Njegov isto vojniki karakter zamijenio je totalni rat:
ekonomski, finansijski, diplomatski i, iznad svega, moralni. Situaciji na frontu je trebalo
prilagoavati nacionalne ekonomije. koje su bile slabo pripremljene da prilagode ivot zemlje za
ratne uvjete.
Rezultati rata 1914. su prividno bili povoljni za Centralne sile. Njihova privreda je jo uvijek
bila netaknuta, a njihovi privredni potencijali su poveani osvajanjem. Na prvi pogled situacija sila
Antante je bila manje povoljna.
Rusi su izbacili austrougarske jedinice iz Galicije sve do Karpata i u toku tih operacija 3.
septembra 1914. zauzeli su Lawow. Krajem oktobra su zapoeli ofanzivu u zapadnom dijelu
Poljske, pred kojom se Hindenburg povlaio, ekajui trenutak kada e biti u stanju da ublai
pritisak na njegovog saveznika. Zauzieo je Lo, ali nakon borbi u rejonu Varave iznureni
protivnici su se razmjestili na sigurno da bi proveli zimu.516
512

KA-W, NFA, Gefechtsberichte, BH IR 4, Gefechts-Bericht 1. septembar 1914., Izdelno.


KA-W, NFA Gefechts-Bericht 2. septembar 1914., Fajslawice.
514
KA-W, NFA, Gefechts-Bericht 26. oktobar 1914., Solec.
515
ULK, Geschichte der st.-ung. Heereskrper , Bd VII, 200.
516
Opta enciklopedija Larousse, Tom 3, Geografija, Istorija, Industrija i tehnika, Beograd, 1973., 603.
513

99

Sazivi i reparticije bosanskohercegovakih vojnih obveznika 1915. godine


Bosanskohercegovaki vojni obveznici, sazvani u vojnu slubu u toku novembra i decembra
1914. godine, koji su stavljeni na raspolaganje Komandi Balkanskih oruanih snaga (ukupno oko
41000), sredinom marta 1915. zavrili su prvu vojnu obuku. Radi lake obuke, i istovremeno kao
pojaanje posada, u decembru 1914. ratnoj luci Herceg Novi dodijeljeno je 3500 osoba, a po 500
utvrenjima Bilea i Trebinje. Radi procjene ovog ljudstva Vrhovna vojna komanda je naredila da
se privremeno u svakom okrugu za dopunu u okviru bosanskohercegovakih pukova uspostavi po
jedan kompletan peti ratni bataljon; u ratnoj luci Herceg Novi, pri poveanju broja tamo ve
smjetenih 3500 osoba na 4000; da se formiraju 4 tvravska pjeadijska bataljona sa brojevima IIIVI, a u Trebinju pri dodatku od 5.000 regrutiranih osoba, da se formira tvravski pjeadijski
bataljon br. VII. Istovremeno je trebalo formirati 24 nenaoruana bosanskohercegovaka vojna
radna odreda, da bi se kompletiralo stanje vojnih formacija dodijeljenih vojnoj oblasti Zagreb. Iako
je bilo planirano, jo nije bilo provedeno formiranje sedam etapnih bataljona, uz dodavanje ljudstva
iz postojeih hrvatskih etapnih bataljona kao vodeeg kadra.
Postojea iskoritenost ljudstva regrutovanog u Bosni i Hercegovini je bila kod
bosanskohercegovakih ratnih bataljona sa 4400 osoba, 5 tvravskih pjeadijskih bataljona sa 5000,
24 nenaoruana bosanskohercegovaka radna odreda sa 6400, a za kompletiranje pionirskog
bataljona br. XV i dodatne saperske ete br. 13 dodijeljeno je 560 osoba. U sastav tapske ete za
komandujueg generala u Bosni i Hercegovini Sarkotia rasporeeno je 200, a u sastav dvije ete
etapnog bataljona Landsturma IV/26 u Sarajevu 540 osoba. Jedna eta za etapni bataljon
Landsturma III/26 sa 250 osoba je rasporeena u Trebinje, kao dopuna za etapni bataljon
Landsturma II/26 u Foi 330, za Landsturm etapni bataljon I/25 u Zvorniku 300, a za Landsturm
etapni bataljon II/25 u Mitrovici 250 osoba. Utvrdi u Bilei je dodijeljeno 600 a artiljerijskom
odjeljenju Landsturma 1/VI u Mostaru 100 osoba. U sastav 4 rezervna bosanskohercegovaka
bataljona dodijeljeno je 4500 osoba i to samo muslimana i katolika, dok je za formiranje 7 etapnih
bataljona predvieno angaovanje 4200 osoba.
Time je od 41000 mobilisanih osoba u Bosni i Hercegovini u sastav bosanskohercegovakih
jedinica rasporeeno 27750, dok je broj nerasporeenih iznosio 13250.517 Raspoloivo prekobrojno
ljudstvo je trebalo rasporediti na rezervne pukove.
Od raspoloivog ljudstva na rezervne pukove trebalo je rasporediti iz oblasti Vojne komande
Sarajevo od 1. bosanskohercegovakog rezervnog puka 310 katolika, 610 muslimana, ukupno 920
osoba; rezervnom bataljonu 1. bosanskohercegovakog puka 50 katolika i 100 muslimana, ukupno
150 osoba; rezervnoj eti bosanskohercegovakog lovakog bataljona od 2. rezervnog
bosanskohercegovakog puka 270 katolika i 550 muslimana, ukupno 820 osoba; rezervnom
bataljonu 2. bosanskohercegovakog puka 40 katolika i 100 muslimana, ukupno 140 osoba;
rezervnoj eti bosanskohercegovakog lovakog bataljona od 3. rezervnih bosanskohercegovakih
pukova 3/1 i 3/2 300 katolika i 500 muslimana, ukupno 800 osoba; rezervnom bataljonu 2.
bosanskohercegovakog puka 170 katolika i 350 muslimana, ukupno 520 osoba; rezervnom
bataljonu 3. bosanskohercegovakog puka 40 katolika i 100 muslimana, ukupno 140 osoba;
rezervnoj eti bosanskohercegovakog lovakog bataljona; iz oblasti vojne komande Mostar trebalo
je dodijeliti uvjebane vojne obveznike iz Mostara i okoline i to 290 katolika i 580 muslimana,
ukupno 870 osoba rezervnom bataljonu 4. bosanskohercegovakog puka; 40 katolika i 100
muslimana, ukupno 140 osoba rezervnoj eti bosanskohercegovakog lovakog bataljona.518
Radi konsolidiranja stanja u ranije uspostavljenim bosanskohercegovakim formacijama
koje su se nalazile na Balkanskom frontu, trebalo je formirati V bataljone bosanskohercegovakih
pukova, u stanicama korespondirajuih III bataljona (bh 1. Petrovci, bh 2. Golubinci, bh 3. iba i
bh 4. alma). Pri tome se uglavnom radilo o dodjeli novih formacija. Od vojnih obveznika
517

518

KA-W, KM, AOK, Op. Nr 8.055. 1915, Repartition bh Dienstpflichtige, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom
ministarstvu finansija, Be, 1. mart 1915.
KA-W, KM, AOK, Op. 8.124. Abgabe von Mannschaft fr bh Regimenten, K.u.k. Ministarstvo rata, Erlass vom 5.
Mrz 1915.

100

uvjebavanih u Bosni i Hercegovini trebalo je uspostaviti 4 ratna bataljona i to V bataljon 1.


bosanskohercegovakog puka u Sarajevu ; V bataljon 2. bosanskohercegovakog puka u Banjoj
Luci ; V bataljon 3. bosanskohercegovakog puka u Tuzli i V bataljon 4. bosanskohercegovakog
puka u Mostaru. Zadatak ovih bataljona je bio da se rame uz rame bore sa ve dokazanim trupama
XV i XVI korpusa. Na mjestima uspostave ovih bataljona trebalo je dodijeliti potrebni broj oficira i
ari. Iz sastava XV korpusa u Sarajevo je trebalo uputiti 9 oficira i 70 ari, meu kojima 2
zapovjednika eta, zastavnika i raunskog oficira; u Banju Luku 8 oficira i 70 ari; u Travnik 8
oficira i 60 ari. Iz sastava XVI korpusa u Sarajevo je trebalo dodijeliti 5 oficira i 30 ari ; u Banja
Luku 6 oficira i 30 ari; u Tuzlu 2 oficira i 30 ari i u Mostar 18 oficira i 120 ari, meu kojima
bi bila 4 zapovjednika eta, zastavnik i raunski oficir.
Komandujui general trebao je rasporediti u Sarajevu 4 oficira, 20 ari, u Banju Luku 4
oficira i 10 ari, a u Tuzlu 8 oficira i 30 ari. Nakon dolaska zapovjednog kadra trebalo je izabrati
i rasporediti uvjebane vojnike u sastav bataljona i eta. Pri tome je trebalo brino izabrati psihiki i
moralno najpogodnije ljudstvo. U sastav svake ete za obuku pionira trebalo je rasporediti 2
vodoinstalatera, 4 stolara, 2 kamenoresca i jednog kovaa. Kompletno naoruanje, opremu i odjeu
trebalo je dostaviti u stanicama za uspostavu bataljona, najkasnije do 1. marta 1915. godine.519
Pri tome se radilo o dotiranju novih formacija specijalistima kao to su telefonisti, signalisti,
trubai, nosai ranjenika, pioniri, signalisti, bataljonski trubai, profesionisti Takoer, radilo se
na rasporedu izvjesnog procenta bezuvjetno povjerljivih bosanskohercegovakih vojnika u nove
sastave i gdje je to potrebno pripomoi marljivih ari. Pri tome je kao osnova uzeto da se postojei
etni sastavi zadre i ljudstvo zamijeni. Da li e to uslijediti djelimino ili u cjelosti za etu
ostavljeno je u nadlenosti zapovjednika trupa ili utjecaju viih komandi.520
Za 15. april i 15. maj 1915. sazvani su vojni obveznici godita 1896., 1895. i 1891. u
evidenciji II rezerve. Na obuci obavljenoj od 1. do 24. marta pojavila su se 30434 vojna obveznika,
od kojih je proglaeno sposobnim 15117 (50%). Vojni obveznici godita 1891. i 1896., ukupno
8940 su sazvani za 15. april, od kojih je 8761 zadran u aktivnoj vojnoj slubi. Saziv vojnih
obveznika godita 1896. je uslijedio 15. maja i od 6170 vojnih obveznika u aktivnoj vojnoj slubi je
zadrano 6052 vojnika.521
Od vojnih obveznika sazvanih u Bosni i Hercegovini prema odluci Vojne komande Sarajevo
I bosanskohercegovakom lovakom bataljonu trebalo je dodijeliti 350 osoba a pionirskom
bataljonu br. XV i dopunskim etama pionirskog bataljona br. V po 250 osoba; na rezervne
magacine komorske divizije br. XV i XVI po 50 osoba, a po 25 na magacine za snabdijevanje u
Sarajevu i Mostaru. Od preostalog ljudstva tri etvrtine je trebalo rasporediti dopunskim
bataljonima bh. pukova i jednu etvrtinu u sastav tri rezervne ete bosanskohercegovakih pukova.
Sastav muslimanskih, katolikih i pravoslavnih vojnih obveznika u jedinicama trebao je biti
ujednaen.522
Poveane potrebe za vojnim snagama kojima bi se osigurala konstantna dopuna jedinica na
frontu uvjetovala je promjenu Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu. Prema njegovim odredbama
vojna obaveza je poinjala 1. januara kalendarske godine u kojoj vojni obveznik navrava 18, a
zavravala se 31. decembra kalendarske godine u kojoj navrava 50 godina ivota. Za one koji su
prije stupanja na snagu novog Vojnog zakona stupili dobrovoljno u zajedniku vojsku, a da nisu
navrili 19 godina, vojna dunost zavravala se krajem godine u kojoj vojni obveznik navrava 47
godina. U zajednikoj vojsci redovni vojni rok je trajao 2 godine, u prvoj rezervi 10 godina, a u
drugoj rezervi do 31. decembra one godine u kojoj vojni obveznik navrava 42 godine ivota i u
519

KA-W, KM, AOK, Op. 5.113. Komanda Balkanskih oruanih snaga komandujuem generalu u Bosni i Hercegovini i
Dalmaciji, Ratni potanski ured 305, 20. februar 1915.
520
KA-W, KM, AOK Op. 6.802. Fnfte bh Bataillone, Komanda Balkanskih oruanih snaga komandujuem generalu u
Bosni i Hercegovini i Dalmaciji, Ratni potanski ured 305, Erlass vom 10. Mrz 1915.
521
KA-W, KM; AOK, Op. 108.916, Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegowina im Kriege, 1914.-1918.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 6. juli 1918.
522 KA-W, KM, AOK, Op. Nr 8.836. Repartition und weitere Behandlung bh Dienstpflichtigen Geb. Jg. 1891., 1895. u.
1896., welche eingerkt sind am 15. april 1915., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, 10.
maj 1915.

101

treoj rezervi do 31. decembra u kojoj vojni obveznik navrava 50. godina. U ratnoj mornarici,
aktivna vojna sluba je trajala 4 godine, u prvoj rezervi 5 godina, u slubi na moru tri godine, u
drugoj rezervi do 31. decembra godine u kojoj vojni obveznik navrava 42 godine i u treoj rezervi
do navrenih 45 godina.
Bosanskohercegovaki pripadnici, ukoliko nisu u bilo kojoj kategoriji slube (redovnoj,
dopunskoj rezervi, slubi na moru, prvoj, drugoj i treoj rezervi ) pripadali zajednikoj vojsci ili
vojnoj mornarici, a bili su vojno sposobni za ratne svrhe, bili su duni sluiti u evidenciji druge
rezerve i to od poetka godine u kojoj navravaju 18 godina do konca godine u kojoj navravaju 42.
godine. Iste osobe su bile dune sluiti u evidenciji tree rezerve od 1. januara godine u kojoj
navravaju 43. godinu do 31. decembra godine u kojoj navravaju 50 godina ivota. U sluaju
vanrednih potreba, a posebno u trenutnom ratu kada je nedostajalo prve i dopunske rezerve
odreene za popunjavanje zajednike vojne sile, mogle su se upotrijebiti sva druga i trea rezerva i
oni bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici koji su duni da slue u evidenciji tree rezerve.
Trea rezerva i osobe dune da slue u evidenciji tree rezerve mogle su se upotrijebiti za slubu na
ratitu samo onda kad su vojni obveznici svih drugih kategorija ve bili uzeti za vojnu slubu.523
Na zapovjed komandujueg generala u Bosni i Hercegovini, Sarkotia, 29. maja 1915. za
granine okruge Brko, Bijeljina, Vlasenica, Rogatica Viegrad, Foa i ajnie ubrzana je
mobilizacija i hitan saziv vojnih obveznika godita 1865. do 1872. u evidenciji II rezerve. Odlukom
K.u.k. Ministarstva rata od 22. novembra 1914. godine za ova godita je u cijeloj zemlji provedena
mobilizacija, pa tamo gdje su se vojni obveznici odazvali nije je trebalo ponavljati, nego mobilisati
samo one koji se ranije nisu odazvali.524
Sredinom juna 1915. godine obavljen je pregled vojnih obaveznika mobiliziranih u Aradu,
ukupno 3973 osobe, od kojih je bilo 2217 vojno obuenih, dok je 1749 osoba trebalo biti
podvrgnuto vojnoj obuci. Meu tim ljudstvom nalazili su se vojni obveznici 32 godita, roeni od
1865. do 1897. godine. Promatra li se zastupljenost ljudstva rasporeenog u radne odrede prema
vojnim okuzima za dopunu najvei dio je dolazio iz sarajevskog (1920), mostarskog (1258), a u
manjem broju iz banjalukog (403) i tuzlanskog (392), iz ega je vidljivo da se najveim dijelom
radilo o stanovnicima graninih srezova sarajevskog i mostarskog okruga prema Srbiji i Crnoj Gori.
Naredbom K.u.k. Ministarstva rata trebalo je izvriti saziv bh. vojnih obveznika u evidenciji
II rezerve i to 15. juna u inostranstvu i u Bosni i Hercegovini uvjebanih bosanskohercegovakih
vojnih obveznika godita 1873-1877.; 21. juna godita 1892-1894. i 1887-1890. te 26. juna 1915.
godine, u Ugarskoj sazvanih bosanskohercegovakih vojnih obveznika, godita 1892-1894. i 18871890.525
Saziv i pregled bosanskohercegovakih vojnih obveznika godita 1873-1877. obavljen je od
20. maja do 10. jula 1915. Na obuci se nalazilo 26064 vojna obveznika, od kojih je sposobnim za
vojnu slubu proglaeno 14626 ili 56%.526 U periodu od 24. juna do 14. jula vrena je obuka
bosanskohercegovakih vojnih obveznika godita od 1878-1890. i 1892-1894. Na obuci se pojavilo
67645 vojnih obveznika, od kojih je 37147 proglaeno sposobnim (55%).527
Poetkom augusta 1915. godine, K.u.k. Ministarstvo rata je naredilo da se rezervni 1. i 2.
bosanskohercegovaki puk raspuste. Od njih je trebalo formirati dva bosanskohercegovaka
lovaka pjeadijska bataljona, broj II i III, sa po 4 ete i po jednim mitraljeskim odjeljenjem sa po 2
orua. Za bosanskohercegovake bataljone br. II i III, zatim V bataljone bosanskohercegovakih
pjeadijskih pukova br. 1-4, trebalo je formirati po jednu rezervnu etu. Stanica za formiranje II
523

Zakon od 1. maja 1915. kojim se za vrijeme sadanjeg rata mijenje Zakon od 11. augusta 1912. o uvoenju novog
zakona o obrani za Bosnu i Hercegovinu, Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, br. 59, 1915., 97-98.
524
KA - W, KM, AOK, Op. Nr 19.083, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 22.
novembar 1915.
525
KA-W, KM, AOK, Op. 11.079. Repartition und weitere Behandlung bh Dienstpflichtige Gb. Jg. 1887.-1890., 1892.1894. K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, 30. mart 1915.
526. KA-W, KM; AOK, Op. 108.916, Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegowina im Kriege, 1914.-1918.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 6. juli 1918.
527
KA-W, KM; AOK, Op. 108.916.., Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegowina im Kriege, 1914.-1918.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 6. juli 1918

102

bosanskohercegovakog lovakog bataljona trebala se nalaziti u Villanyju, a III lovakog bataljona


u Siklosu. U svakoj eti do 33% sastava trebali su initi apsolutno povjerljivi pravoslavni vojnici, a
67% ostali. Po jednom lovakom bataljonu K.u.k. Ministarstvo rata je dodijelilo 1100 repetirskih
puaka, dok je municiju dodijelila Vojna komanda u Budimpeti. Od mitraljeskih odjeljenja koji su
se nalazili u sastavu 1. i 2. rezervnog bosanskohercegovakog puka po jedno orue je trebalo
dodijeliti lovakim bataljonima, a ostala uputiti na jugozapadni front. Bosanskohercegovaki
lovaki bataljoni br. II i III te peti bataljoni bosanskohercegovakih pukova sluili su kao redovna
rezerva, pa su trebali mjeseno dobijati po jednu ratnu etu.528
Naredbom K.u.k. Ministarstva rata do 20. oktobra 1915. trebalo je rasporediti ljudstvo na
utvrde u Bosni i Hercegovini. Od ukupno sazvanih 8369 vojnih obveznika godita 1892-1894. u
aktivnoj je slubi zadrano 8207 osoba.529
Od mobilisanih bosanskohercegovakih vojnih obveznika za pokrivanje potreba artiljerije
trebalo je od rezervnog bataljona 1. bosanskohercegovakog puka za artiljerijski puk br. 5 u Herceg
Novom dodijeliti 500 osoba, od rezervnog bataljona 3. bosanskohercegovakog puka za tvravski
artiljerijski bataljon br. II za utvrde Sarajevo i Mostar po 100 osoba, a od rezervnog bataljona 4.
bosanskohercegovakog puka za tvravski artiljerijski bataljon br. II je trebalo dodijeliti za utvrde
Trebinje i Bilea po 100 osoba.
Dodijeljeni vojni obveznici su morali biti zdravi i pogodni za tvravsku artiljeriju. U prvom
redu, trebalo je angaovati neuvjebano ljudstvo koje je trebalo obuiti, a pravoslavne vojnike nije
trebalo dodjeljivati. Rasporeeno ljudstvo je trebalo biti kompletno opremljeno i naoruano.530
Za 22. novembar 1915. u Bosni i Hercegovini su sazvani vojni obveznici godita 18871890. Ukupan broj sazvanih osoba je iznosio 5730, od kojih je 5555 zadrano u vojnoj slubi.531
Od sposobnih vojnih obveznika Vojna komanda Sarajevo je trebala dopunskim etama
bosanskohercegovakih lovakih bataljona br.I-III kao i rezervnim bataljonima
bosanskohercegovakih pukova br. I-IV dodijeliti po 250 osoba. Dopunskom bataljonu pjeadijskog
puka br. 97. trebalo je dodijeliti 500 osoba i rezervnim etama ratnih lovakih bataljona br. VII i
XX po 200 osoba. Rezervnom skladitu XV divizijske komore trebalo je dodijeliti 250, a rezervnom
skladitu XVI divizijske komore 150 osoba. U instrukciji o reparticiji naglaeno je da za 97.
pjeadijski puk i ratne lovake bataljone VII i XX ne treba dodjeljivati muslimane, a za
bosanskohercegovake ratne lovake bataljone br. II i III da treba dodijeliti maksimalno 35%
pravoslavnih vojnika. Dodijeljeno ljudstvo iz kontingenta za 97. pjeadijski puk i VII i XX ratni
lovaki bataljon je bilo odreeno za XIX ratne bataljone (ete).532
U martu 1915. je uspostavljeno 7 etapnih bataljona sa ukupno 4200 vojnika, od kojih je bilo
54% pravoslavnih. Zamjena ovog ljudstva, 18 eta sa 3600 osoba maarskim vojnicima
Landsturma nije mogla uslijediti zbog brojnosti. Stoga je K.u.k. Ministarstvo rata poduzelo
sukcesivno rasputanje bosanskohercegovakog ljudstva iz etapnih bataljona, koje je dodijeljeno
Vojnoj komandi Zagreb. Trebalo je paralelno izvriti izmjenu bosanskohercegovakog ljudstva u
etapnim bataljonima i popunu obalskih formacija u Dalmaciji, kao i formiranje straarskih eta za
ratne zarobljenike logore.533
Dana 15. decembra 1915. sazvani su bosanskohercegovaki vojni obveznici godita 18831886. i 1897. Od ukupno 12974 sazvana u aktivnoj vojnoj slubi zadrano je 12612 osoba.534
528

KA-W, KM, AOK, Op. Nr 13.784, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija Be 5. august 1915.
KA-W, KM; AOK, Op. 108.916.., Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegowina im Kriege, 1914.-1918.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 6. juli 1918.
530
KA-W, KM, AOK, Op. 16.831, Repartition bh Dienstpflichtige, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu
finansija, Be, 15. oktobar 1915.
531
KA-W, KM; AOK, Op. 108.916, Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegowina im Kriege,
1914.-1918., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 6. juli 1918.
532
KA-W, KM, AOK Op. 17.647. Repartition fr 22. November einberufene bh Dienstpflichtige Geb. Jg. 1887, 1888 u.
1889., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 1. novembar 1915.
533
KA-W, KM, AOK Op. Nr 16.370, Austausch der serb. Manschaft in den bh. Etapentruppen-Manschaft fr
Kstenschutzformationen. Honvedelmi minister Vrhovnoj komandi armije, Budimpeta, 2. oktobar 1915.
534
KA-W, KM; AOK, Op. 108.916, Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegowina im Kriege, 1914.-1918.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 6. juli 1918.
529

103

Od vojnih obveznika proglaenih sposobnim za vojnu slubu, Vojna komanda Sarajevo je


rezervnim etama bosanskohercegovakih ratnih lovakih bataljona br. I-III trebala dodijeliti po
250 osoba. Na pete bataljone bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova br. 1-.4 trebalo je
rasporediti po 250, a na rezervni bataljon 22. pjeadijskog puka 500 osoba. Rezervnom bataljonu
97. pjeadijskog puka je trebalo dodijeliti 600, a rezervnim etama ratnih lovakih bataljona br. VII
i XX po 50 osoba. Rezervnom bataljonu brdskog artiljerijskog puka br. 13 trebalo je dodijeliti 100
osoba, rezervnom skladitu divizijske komore br. XIII 250, rezervnom skladitu divizijske
komore br. XV 200, a rezervnom skladitu divizijske komore br. XVI 100 osoba.535
535

KA-W, KM, AOK, Op. 18.441. Repartition und weitere Behandlung bh. Dienstpflichtige Geb. Jg. 1878.-1890. u.
1892.-1894., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, 1. decembar 1915.

104

Ratne operacije 1915. godine


U toku 1915. Njemaka je teite ratnih operacija prenijela na Istoni front, oekujui da e
tamo lake postii definitivnu pobjedu. Zbog toga je ve od januara 1915. zapoela veliku ofanzivu
i tokom marta ruska vojska je definitivno potisnuta iz istone Pruske. Ruska vojska je zauzimanjem
Pemisla postigla znaajan uspjeh dok je austrougarska armija tom prilikom izgubila oko 100000
vojnika i 900 topova. U kritinoj situaciji u pomo joj je pristigla njemaka vojska.
Poetkom maja 1915. zapoela je velika ofanziva austrougarskih i njemakih snaga bitkom
kod Gorlica u Galiciji. U toku maja i juna ruska vojska je potisnuta preko rijeke Sane, a
potiskivanje je nastavljeno u toku ljeta i jeseni. Rusi su izgubili Kovno, Gradno, Vilnu i dijelove
pribaltikih zemalja i povukli se sve do Pripjetskih Barutina. Krajem 1915. stiale su se borbe na
Istonom frontu, koji se pruao od Rikog zaliva do Dnjestra i nastavljen je pozicioni rat.536
Iako je bila u saveznitvu sa Njemakom i Austro-Ugarskom, Italija je odmah nakon
izbijanja rata objavila neutralnost. Pri tome je uvjeravala saveznice u svoju blagonaklonost,
postavljajui i dalje teritorijalne zahtjeve, emu se Austro-Ugarska energino suprotstavljala.
Poetkom januara 1915., oslanjajui se na pokret iredente zatraila je Trst i juni Tirol. Italija je 10.
aprila proirila svoje zahtjeve u Tirolu, Istri, Slovenakom primorju, traei od Austro-Ugarske,
takoer, da se odrekne svih pretenzija u Albaniji.
Pregovori izmeu Italije i sila Antante, koji su istovremeno voeni u Londonu, zavreni 26.
aprila 1915. potpisivanjem Londonskog ugovora, po kojem je Italija trebalo u roku od mjesec dana
da stupi u rat protiv Njemake i Austro-Ugarske, a kao kompenzacija za to obeani su joj juni
Tirol do Brenera, Trst, Gorica i Gradika, Istra, sjeverna i srednja Dalmacija sa Trebinjem, vanija
jadranska ostrva, Valona i ostrvo Sazan i uee u posljeratnoj raspodjeli teritorija u Maloj Aziji i
Sjevernoj Africi. Italija je 3. maja 1915. godine istupila iz Trojnog saveza, a 23. maja objavila rat
Austro-Ugarskoj.537
Italijansko ratite je na austrougarskoj teritoriji obuhvatalo Tirol, Koruku, Kranjsku i
Primorje, a na italijanskoj dio Lombardije, Veneciju i Furlaniju, tako da su ga sainjavala dva fronta
bojita Alpski i Soanski. Na Alpskom frontu obje strane zatvorile su pravce, koji prelaze preko
grebena s jedne na drugu teritoriju objektima stalne fortifikacije; Soanski front je bio slabo ili
nikako utvren. Jezgro austrougarske odbrane u Tirolu je inila tvrava Trento. Ratne operacije,
uglavnom, lokalnog znaaja, poele su nou, 23/24. maja 1915. godine. Italijanske trupe su zauzele
dio teritorija pred austrougarskom glavnom odbrambenom linijom. Ofanziva italijanske vojske je
poela mjesec dana kasnije ofanzivom 2. i 3. armije u pravcu Gorice i visoravni Doberdoba, ime je
dolo do prve od dvanaest soanskih bitaka. Do kraja 1915. na Soanskom frontu su voene etiri
bitke. Uprkos angaovanju jakih snaga, koje su na obje strane stalno narastale, masovne upotrebe
artiljerije i obostrano velikih gubitaka, italijanske armije nisu uspjele da probiju front austrougarske
5. armije i zauzmu Goricu. Ipak, ulaskom Italije u rat vezane su jake austrougarske snage, koje su
polovinom novembra brojale ve 20 divizija.538
Bugarska je ekala povoljnu priliku da stupi u rat na strani Centralnih sila, koje su u julu
pojaavale napore u tome smislu. Poto je Srbija odbila ponudu Njemake i Austro-Ugarske za
sklapanje separatnog mira one su odluile da je napadnu. U duhu te odluke su 6. septembra u
sjeditu Njemake Vrhovne komande u Plesu potpisan sporazum sa Bugarskom o njenom ueu u
zajednikom napadu na Srbiju i Crnu Goru, poetkom oktobra. Kao protivuslugu, Bugarska je od
Osmanskog carstva trebala odmah dobiti mariku oblast, a od osvojene Srbije Makedoniju i srpske
oblasti do Velike i June Morave.539
Austrougarski napad na Srbiju je briljivo pripreman od maja 1915. godine. Njemaka
Vrhovna komanda nije eljela slijediti Potiorekov plan iz 1914 i izvriti napad forsirajui teke
prelaske preko Drine. Napad je zapoeo preko Save i Drine s etrnaest divizija grupisanih u dvije
536

Fuad Slipievi, Prvi svjetski rat i stvaranje drave jugoslovenskih naroda, Sarajevo, 1957., 18-19.
P. Tomac, Prvi svetski rat 245-247.
538
Ibidem, 252-257.
539
Ibidem, 288.
537

105

armije. Krajem novembra 1915. operacije za osvajanje Srbije zavrene su tako da je srpskoj vojsci
odsjeen put na jug, ostavljajui samo mogunost povlaenja prema Crnoj Gori i Albaniji. Na
irokom frontu od Uica do Leskovca tri austrougarske armije su potiskivale srpsku vojsku na liniju
Nova Varo-Mitrovica-Pritina. Oslabljena srpska vojska nije se mogla upustiti u borbe velikih
razmjera, nastavljajui povlaenje slobodnim pravcima preko Prizrena u Albaniju dok su se manji
dijelovi probijali kroz planine prema jugu. Time je srpska vojska bila raskomadana na dijelove ali
ne i unitena.540

Bosanskohercegovake jedinice na frontu 1915. godine


Tri bataljona 1. bosanskohercegovakog puka (I, II, IV), od poetka februara 1915. su se
nalazili u sastavu XIX pjeadijske divizije rasporeene na istonom ratitu, gdje je ostala do oktobra
1917., kada je premjetena na Italijanski front. U toku februara uestvovala je u prvoj i drugoj
ofanzivi u Karpatima. Od maja je rasporeena na Dnjestar, a od 26. augusta do 6. septembra je
uestvovala u ofanzivi u istonoj Galiciji. Nakon toga, 1. bosanskohercegovaki puk je uestvovao
u borbama na Seretu od 6. do 12. septembra i na Stripu 14. septembra 1915.541
Drugi bosanskohercegovaki pjeadijski puk premjeten je u Karpate, u dobro izgraene
rovove. U prvoj polovini decembra 1914. Rusi su na frontu preko Dunajca krenuli prema Krakauu i
Neu Sandezu. Time je bila otvorena mogunost ugroavanja bonog krila austrougarskih trupa u
odbrambenim poloajima. Zbog toga je Vrhovna vojna komanda naredila VI pjeadijskoj diviziji da
se kao rezerva rasporedi na visove kod Laborcza. Ruski pritisak na Neu Sandez primorao je
austrougarske trupe da 2. decembra napuste grad Bartfeld. Ali, i Rusi su imali velikih gubitaka.
Visoki snijeg i jak mraz onemoguavao je vee akcije i biljeeni su samo lokalni sukobi. Poetak
1915. je posebno bio teak za trupe, zbog hladnoe i visokog snijega. Stotine povrijeenih su bili
preputani sudbini. Vojnici su ivjeli na otvorenom, na temperaturi od -20 C, bez osiguranog
snabdijevanja.
Drugi bosanskohercegovaki puk rasporeen je u sastav XIII korpusa, i 23. januara 1915.
stigao u Korosmezu, a zatim je ljudstvo saonicama prebaeno do Brusztura.542 Nakon etiri sedmice
puk je prvi put stupio u borbu kod Poszieone, u kojoj je zarobljeno oko 500 Rusa i dva mitraljeza.
Odatle je puk marirao preko Pniova, Bitkowa i Babzce do Solotwana. Sve do poetka marta
voene su manje borbe sa Rusima. etvrtog marta u Lubienecu su bosanskohercegovaki vojnici
doivjeli snanu snjenu oluju sa grmljavinom i munjama, koja je trajala nekoliko minuta, ali je
donijela izuzetno nisku temperaturu, usljed ega je dolo do brojnih smrzavanja. Nakon to je puk
22. marta dostigao Kryczku, danima je bio izloen snanoj artiljerijskoj vatri. Nakon toga, 2.
bosanskohercegovaki puk je vodio teke borbe kod Bistrice Solotvince, da bi 4. juna zauzeo
nekoliko visova i prodro do Jablonke. Zbog velikih gubitaka u toku zime i proljea 1915. puk je
popunjen i reorganizovan. Sredinom juna 1915. godine 2. puk se nalazio kod Okna. Drugi bataljon
je premjeten na rusko-besarabijsku granicu, dok su I i IV bataljon 23. juna kod Duvnova vodili
teke borbe, da bi ga konano uspjele zauzeti.543
Zbog velikih gubitaka u toku juna i jula 1915. godine, 2. bosanskohercegovaki puk
rasporeen je u rezervu. Na poetku septembra nalazio se na uu Dnjestra, nasuprot Rusa koji su
drali mostobran kod Sinkova. Nakon napada I i IV bataljona, 3. septembra su zauzeti ruski
poloaji, a oni odbaeni na Szuparku. Iako su do 9. septembra ruski vojnici od oficira svakodnevno
tjerani da izvre protivnapad, nakon ogromnih gubitaka bili su primorani na povlaenje. U borbama
je zarobljeno oko 4000 Rusa, to je plaeno velikim rtvama. U etiri bataljona su ostala samo tri
540

Ibidem, 292-302.
ULK, Geschichte der st.-ung. Heereskrper , Bd VII, 237.
542
S. Gandini, 2. BH IR... 19.
543
Ibidem, 20-22
541

106

oficira i 187 vojnika sposobni za borbu. Dva dana nakon povlaenja Rusa, novopridoli XIV marbataljon je donio potrebno pojaanje.544
Sredinom oktobra 1915. godine 2. bosanskohercegovaki puk je premjeten na italijansko
ratite. Zajedno sa ostalim pukovima VI divizije stigao je 27. oktobra u Schnpass kod Gorice. i to
2 bataljona sa 12. brigadom, a jedan sa 16. brigadom. Od 21. oktobra Italijani su angaujui velike
snage pokuavali u 4. soanskoj bici da se proboj prema Trstu. Teren i uvjeti za borbu su se
pokazali mnogo teim nego na Istonom frontu. Nisu postojali utvreni zakloni, tako da su jedino
sklonite predstavljala udubljenja nastala djelovanjem italijanske artiljerije, koja je bila premona.
Nisu postojale ni zatitne veze za povlaenje, a poseban problem je predstavljao nedostatak vode.
Do estoke borbe je dolo 1. novembra, nakon trosatne italijanske artiljerijske vatre, ali je 2.
bosanskohercegovaki puk u borbama kod Peteana u protivnapadu uspio da odbaci Italijane. U
borbama voenim kod Monte San Michelle italijanske jedinice su 13. novembra uz snanu podrku
artiljerije uspjele zauzeti dio fronta, koji je 2. bosanskohercegovaki puk uspio povratiti u
protivnapadu. Ova ratna epizoda je Italijane kotala velikih gubitaka 8 oficira i 476 vojnika.
Dan kasnije, italijanska udarna odjeljenja su juno od Peteana probila poloaj irok oko 400
koraka i pod okriljem noi pokuali ga proiriti, ali je napad odbijen. Isto je pokuano i 15.
novembra na vrhu Monte San Michelle, ali je 2. bosanskohercegovaki puk, zajedno sa VIII
lovakim bataljonom, poduzeo protivnapad i odbacio napadae. Snjene oluje koje su nastupile 16.
i 17. novembra su donijele obustavu borbenih aktivnosti.545 Italijani su ponovo nastavili napade
nakon 24. novembra, nastojei da sa pojaanim snagama izvre prodor prije novih padavina.
Meutim, taj pokuaj nije uspio i 4. soanska bitka je zavrena bez teritorijalnih dobitaka. Drugi
bosanskohercegovaki puk je u tolikoj mjeri bio premoren, da se morao povui sa fronta. Isprva je
uslijedio kratki odmor u Ranzianou, gdje je puk dopunjen, a zatim je premjeten na junotirolski
front.
Nakon ulaska Italije u rat, austrougarska Vrhovna komanda je uspostavila trupe za novo
ratite. Od bosanskohercegovakih jedinica koje su bile angaovane na frontu prema Srbiji, prvi je
na italijanski front upuen III pjeadijski bataljon 2. bosanskohercegovakog puka. Bataljon se
borio u sastavu 12. brdske brigade i pod zatitom artiljerije i minobacaa uspio je da odbaci
italijanske snage sa prevoja Lodinut i Findenig. U novembru 1915. godine III bataljon se borio na
gorikom mostobranu. Posebno se istakao u odbrani visa 383 istono od Piave, 12. decembra 1915.,
gdje je drao poloaje protiv etvorostruko nadmonijeg protivnika. Sredinom decembra III
bosanskohercegovaki bataljon je ponovo sjedinjen sa pukom u ijem sastavu je ostao do kraja
rata.546
Nakon bitke kod Wojina, 3. bosanskohercegovaki puk je radi oporavka i popune jedinica,
do 18. februara 1915. ostao na poloajima kod Sviciehova. Tada ih je posjetilo vie delegacija,
izmeu ostalih sin njemakog cara Joachim i gotovo svi vojni ataei neutralnih drava, a 1. februara
ih je posjetio prijestolonasljednik Karlo.547 Nakon to su zapoele borbe u Karpatima, 3.
bosanskohercegovaki puk je prebaen na front, gdje je 6. i 7. marta pokuao da zauzme vrsto
utvreno selo Bistra, ali bezuspjeno, kao i 12. i 13. marta kotu 816 kod Jablonke. Puk je 20. i 21.
marta izvrio napad prema visu Kiori, zauzimajui ga poslije estokih borbi, 22. marta ujutro.
Nakon naredbe da se jedinice povuku juno od karpatskih kosina, puk je stigao u Csillagfalnu, gdje
je zaposjeo vis Stinku, ostajui tu do poetka velike ofanzive 16. maja 1915.548
U borbama voenim od 16. do 20. maja kod Ostroec-Krabienice pokuaji da se zauzmu
ruski poloaji nisu uspjeli, uprkos velikim gubicima. Od 5. juna puk je napadao selo Bukovice, koje
su Rusi napustiti 14. juna, progonjeni do Dobosovke. Za vrijeme zamjene puka konjicom, 24-26.
juna Rusi su izvrili protivnapad pa je dolo do dvodnevne bitke izmeu sela Jariov Stari i Jariov
Novi. Nakon ogorenih borbi svi ruski rovovi su zauzeti, a Rusi su protjerani iz sela.
544

KA-W, NFA, Gefechts-Berichte, Gefecht bei Sinkov, 7.- 9. septembar 1915.


S. Gandini, 2. BH IR..., 22.
546
Ibidem, 24-25.
547
P. Blakovi, 3. bh regimenta, Budapest, 1917., 19.
548
Ibidem, 20.
545

107

Krajem juna puk je vodio estoke borbe kod Dzedzilova. Iako su zauzeti, ruski poloaji se
nisu mogli sauvati pa se puk povukao uz velike gubitke. Brojno stanje jedinica je bilo toliko malo
da vie nisu bili sposobni za borbu.549
Nakon dopune jedinica i oporavka, puk je od 19. do 21. jula vodio estoke borbe na
eljeznikom nasipu kod Dobrotvora. Nakon to je uspio odbiti ruske napade, puk je u pono 23.
jula uspio zauzeti njihove poloaje. Zarobljeno je preko 300 Rusa, sa jednim mitraljezom i
reflektorom. Narednog dana, 3. bosanskohercegovaki puk uspio je da ruske jedinice protjera preko
Buga.
Poetkom septembra 1915. nastavljeni su napadi prema ruskim poloajima. U nezadrivom
juriu kod Krupieca 6. septembra protjerani su Rusi, ime se zadobila cijela zapadna Wolhinija. U
toj akciji zarobljeno je oko 400 Rusa, uz minimalne gubitke u vlastitim redovima. Nakon poetka
ruske ofanzive sredinom septembra, 3. bosanskohercegovaki puk pretrpio je velike gubitke i 15.
septembra se povukao nekoliko kilometara. Istog dana poslije podne izvrio je protivnapad,
zauzimajui nakon teke borbe kotu 424 kod Gontove. Nakon toga, puk je stigao u Plaevo, gdje je
ostao u rezervi do 7. oktobra, kada je uslijedio novi pokuaj Rusa da zauzmu Sopanov. U estokim
borbama Rusi su pretrpjeli velike gubitke i bili potisnuti do Ikve. Po zavretku bitke, baron
Ltzendorf je izdao zapovjed da se pohvale jedinice koje su uestovale u borbi, istiui posebno 3.
bosanskohercegovaki puk. Na dostignutim pozicijama puk je ostao do 22. januara 1916., vodei
manje borbe.
Ruski snovi o Karpatima inili su se blizu ostvarenja. Gotovo cijela Galicija i veliki dio
Karpata bili su zauzeti. Prinuen glau, pao je Przemysl, ime su osloboene ruske trupe planirale
su prodor u pravcu Budimpete. Austrougarske trupe obrazovale su zid koji je trebao da sprijei
ruski prodor i dopremile su na bojite vei broj topova. Sedmicama se 4. bosanskohercegovaki puk
nalazio na poloajima u Laborczatalu. Na Uskrs 2. aprila 1915. je zapoela kanonada iz ruskih
topova i ruske jedinice su zauzele vis Javirka i time opkolile lijevo krilo 4. bosanskohercegovakog
puka. U ravnici pred frontom nalazilo se 7 postrojenih novopristiglih ruskih pukova spremnih za
napad. Zapovjednik mitraljeskog odjeljenja, kapetan Kriepel je odluio da se zauzmu poloaji na
Uhlinskom, odakle je bilo mogue snanom vatrom sprijeiti ruski prodor. Ovaj manevar je
pokrivala 1. eta sa natporunikom Schechnerom, u pozadini kote 600, juno od Balintpuszta. Rusi
su uloili sve napore da zauzmu ovo mjesto i tako na vie mjesta otvore prolaz prema mjestu
Hommona. Zbog toga su se morali poloaji na Izbugyabela sauvati po svaku cijenu. Jedna eta iz
sastava 4. bosanskohercegovakog puka rasporeena na oko 1000 koraka naprijed, sa jednim
pojaanim mitraljeskim odjeljenjem drala je pozicije sa kojih je mogla sprijeiti svaki prodor
daleko nadmonijeg neprijatelja. Uvidjevi nemogunost prodora ruske jedinice su brzo odustale od
daljnjih napada.550
Nakon toga, ruske snage su se utvrdile na Javirskoj Kobili i na koti 600., tako da su njihovi
poloaji izgledali neosvojivi. Ujutro, 4. aprila 1915. dvije ete iz sastava 4. bosanskohercegovakog
puka dobile su nareenje da zauzmu Kobilu. Nakon to su to uinile bez gubitaka, zapoelo je
snano djelovanje vlastite artiljerije, to je omoguilo da se jedinice priblie ruskim rovovima na
udaljenost od oko 300 m. Tada su se uklinili u ruske poloaje i sa tri strane otvorili vatru. Kad su
Rusi krenuli u pravcu rovova otvorena je snana vatra. Tada je 4. bosanskohercegovaki puk krenuo
u protivnapad. Ogorene borbe potrajale su sve do kasno u no i puk je uspio da probije ruske
poloaje. Brdo municije, mnogobrojne puke, 5 oficira i 800 ruskih vojnika bili su ratni plijen.551
Nakon zavretka majske ofanzive 4. bosanskohercegovaki puk je stigao do Wisloka, a 14.
juna 1915. do rijeke Sane. U meuvremenu je voeno vie borbi manjeg intenziteta kod
Odrzechova, Hussakowa, Balice, Krzcienice. Nakon to je 4. bosanskohercegovaki puk stigao na
desnu obalu Sane, produio je i 15. juna stigao na istonu obalu Bruchowa. Kad se razila gusta
magla, na sjeveru ispred izgorjelih sela se vidjela kota 183. Njeno zauzimanje trebalo je biti
odluujue za napad lijeve grupe na Sanu i pretpostavljalo je teke borbe. Teren preko kojeg je
549

Ibidem, 22-28.
KA-W. NFA, Gefechts-Berichte, Gefecht bei Kota 600, sdlich von Balintpuszta 2. april 1915.
551
KA-W, NFA, Gefechts-Bericht, Kobila, 4. april 1915.
550

108

trebalo izvesti napad na izuzetno snano utvene ruske poloaje nije nudio nikakav zaklon, na
pravcu napada nije se nalazilo ni jedno drvo ili bilo kakav prirodni zaklon. Napad je trebalo izvesti
po istini. Osim toga, Rusi su na raspolaganju imali ogromne koliine topova i municije.
Napad je poeo snanom mitraljeskom vatrom. Teka borba je voena 4 sata i 4.
bosanskohercegovaki puk je uspio da zauzme ruske linije. Ipak, Rusi se nisu lako predavali. Tri
puta su dovoene rezervne jedinice koje su pokuavale ponovo zauzeti kotu 183., ali su svaki put
bile odbaene. U etvrtom pokuaju poduzetom sa mnogo nadmonijim snagama, Rusi su prodrli
sve do rovova i poela je borba prsa u prsa. Dok se pribliavala nova kolona ruskih pojaanja,
kapetan Simetzberger, zapovjednik mitraljeskog odjeljenja, naredio je da se iz blizine otvori snana
vatra, to je Ruse natjeralo na povlaenje. Konano, 17. juna Rusi su napustili poloaje, a 4.
bosanskohercegovaki puk ih je slijedio sve do ua rijeke Tanev.552
U posljednjim danima juna 1915. godine 4. armija, u ijem sastavu se nalazio i 4.
bosanskohercegovaki puk, dobila je zadatak da osigura istono krilo operativnih jedinica. U drugoj
polovini juna je dolo do desetodnevnih borbi na uu rijeke Tanev. etvrti bosanskohercegovaki
puk je 29. juna stupio u cjelodnevni neprekidni mar, a zatim je dolo do trodnevnih borbi kod
Kranika, sa brojnim gubicima oficira i vojnika. Zbog toga je sa radou pozdravljena vijest od 4.
jula da je puk dobio zamjenu. Ali, predvieni mir nije dugo potrajao. Rusi su prikupili jaku rezervu
u okolini Wilkotaza, a jedan dio razvio se oko visa Popkowice i Zalesie. Bosanskohercegovaki puk
se sakupio juno od Zalesie, i uprkos snanoj ruskoj vatri je izvrio napad, pokuavajui probiti
obru. U bliskoj borbi su odluili bajoneti i kundaci, pa je jedna ruska eta zarobljena. U toku borbe
izvidnik Salko Omani je na desnom krilu bataljona primjetio mitraljez bez posluge. U galopu sa
isukanom sabljom, krenuo je prema trojici Rusa koji su se pribliili mitraljezu i jednog je ubio dok
su se druga dvojica povukla. Sa velikom radou je mitraljez predao komandantu, a za ovo djelo je
unaprijeen u in kaplara i dobio srebrnu medalju za hrabrost.553
Poslije utvrivanja poloaja na visovima Popkowice, u zoru 19. jula puk je slijedio Ruse sve
do ume juno od Majdana Skrzyniecki. Izviake patrole su ustanovile da su Rusi na koti 224.
izgradili jaka utvrenja. Puk je trebao da izvri prodor na oko 1000 koraka od vrha i tu saekati
artiljerijsku pripremu napada. Tek to je prva linija krenula u pokret, zapoela je bitka.
Bosanskohercegovaki vojnici su preko ianih prepreka prodrli u ruske poloaje. Ratni plijen dvije
ete koje su se nalazile na krilu pod zapovjednitvom kapetana Wrachila bio je: tri zarobljena
oficira, 1000 vojnika i 3 mitraljeza. Koristei kiu i duboke prepreke, Rusi su iz oblinje ume
krenuli u napad, pribliavajui se neujno, bez i jednog ispaljenog metka. Kad se izgledalo da e
njihova premo biti odluujua, porunik Teanovi priskoio je u pomo, izdao naredbu da se
izvri napad bajonetima. Nakon tekih borbi Rusi su savladani i kota 224 je sauvana. Ujutro, na
bojnom polju leala su brojna tijela napadaa i branilaca. Nakon toga u brzom maru 4.
bosanskohercegovaki puk je stigao pred Styr i logorovao u umi. Ujutro, puk je stupio na mar u
pravcu eljeznike stanice Kiwercy-Rowno. Teren preko kojeg su se trebali probiti bila je uma
irine 6 km. Zbog utvrenih ruskih poloaja izvidnike patrole nisu mogle utvrditi tane pozicije
jedinice. Sa kompasom u ruci komandiri su se kretali naprijed, strogo se pridravajui zacrtanog
pravca. Oprezno, puk se pribliio na oko 600 koraka od eljeznice. Jedna ruska patrola je bila
rasporeena na drveu i primjetivi ih otvorila paljbu. U tom trenutku jedinica je izvela napad,
vodnik Hasan uko je pogodio jednog Rusa, a svi ostali su se predali. U isto vrijeme, dvije ete su
se pribliile ruskim poloajima i otvorile snanu vatru. Truba je dao signal za juri i Rusi su se
uskoro predali. Plijen je bio ogroman : zarobljeno je 300 vojnika i 4 oficira, 4 vagona, 3 mitraljeza,
dvoje kola municije i mnotvo ratnog materijala.554
Put Rowno-Luck i dalje je bio slobodan za Ruse i tu vezu je trebalo prekinuti. Da bi se to
uinilo bilo je potrebno zauzeti visove istono od Boruchowa. Ovaj su zadatak dobile dvije ete sa
jednim mitraljeskim odjeljenjem kojim je zapovjedao kapetan Riedl. Osiguravajui bone pozicije,
u Sapagovu je ostavio pola ete i sa ostalim vojnicima urno se kretao prema Boruchovu. Na ivici
552

KA -W, NFA, Gefechts-Bericht, Bruchov, 15.-17. juni 1915.


KA-W, NFA, Gefechts-Bericht, Zalesie, 5.-7. juli 1915.
554
KA-W, NFA, Gefechts-Bericht bei Majdana Skrzyniecki, 20. juli 1915.
553

109

mjesta ih je doekala izuzetno snana paljba. Kapetan Riedl se tada odluio na napad i naredio
trubau da da signal. Uz gromoglasno Hura!, krenuli su u tako silovit napad da su se raspale
ruske odbrambene linije. Vei dio Rusa je uspio pobjei dok je dio zarobljen i jedinica je uspjela da
zauzme vrh. Kad je jedan ruski zarobljeni kapetan saznao za jainu bosanskohercegovakih snaga
koje su uestvovale u ovoj akciji rezignirano je konstatirao: I od te gomile 6 bataljona se dalo u
bjekstvo.555
U oktobru 1915. godine, 4. bosanskohercegovaki puk je drao poloaje kod Rovna. Rusi su
neprekidno dopremali nova pojaanja, ali su postigli samo manje lokalne uspjehe. Tako su u zoru 7.
oktobra uspjeli zauzeti dio poloaja istono od Korita. U brzom maru dva bataljona su se uputila
na zadatak da povrate ove poloaje. U meuvremenu, Rusi su pojaali djelovanje artiljerije tako da
je prilaz bio gotovo nemogu. Uskoro, 4. bosanskohercegovaki puk se nalazio na polaznim
poloajima za napad. Paljba iz brojnih mitraljeza i pjeadijskog oruja je onemoguavala je prilaz.
Tada se pristupilo taktici oprobanoj u brojnim dotadanjim bitkama uslijedila je artiljerijska
priprema napada, signal trubaa i nezaustavljiv juri. Ve u 3 sata komanda puka je javljala da su za
nekoliko minuta ruski poloaji bili zauzeti. Za ovu akciju Vrhovna komanda armije je 11. oktobra
1915. donijela naredbu kojom se za izuzetnu hrabrost 4. bosanskohercegovakom puku odaje
priznanje.556
U toku 1915. godine, 1. bosanskohercegovaki lovaki bataljon se od marta do aprila
nalazio u sastavu LXII pjeadijske divizije. Od 1. do 10. juna uestvovao je u drugoj bici kod
Kranika, a krajem jula u operacijama za zauzimanje Lublina. Zatim je od 2. do 4. augusta 1915.
uestvovao u borbama izmeu Visle i Buga, od 5. do 8. kod Lubatova, a od 8. do 11. augusta u
borbama kod Ostrave. Nakon toga, rasporeen je u sastav 1. armije. Od 19. do 26. augusta
uestvovao je u prodoru preko Kowela, od 26. augusta do 13. septembra u ofanzivi u Volhyniji, a
od 13. do 24. septembra u defanzivnim operacijama nakon prodora ruskih snaga na Luck. Od 23. do
28. septembra je uestvovao u drugoj ofanzivi na Rowno, a zatim je prebaen na Balkanski front
gdje je od 29. septembra do 5. oktobra uestvovao u prodoru na Srbiju sa sjevera, a od 8. oktobra u
prelazu preko Drine. Od 31. oktobra do 6. novembra je uestvovao u prodoru u srednju Srbiju. Od
sredine novembra 1915. do marta 1916. rasporeen je u sastav XXV pjeadijske divizije, bez
voenja veih vojnih aktivnosti.557
Drugi bosanskohercegovaki lovaki bataljon se od uspostave u augustu 1915. do februara
1916. nalazio u sastavu 53. pjeadijske divizije. Od poetka septembra 1915. angaovan je u
pripremama ofanzive na Srbiju, u kojoj je aktivno uestvovao nakon prelaska Drine, od 18. oktobra
do 6. novembra. Od tada do 24. novembra je uestvovao u borbama juno od Morave.558
Komande bosanskohercegovakih jedinica bile su obavezne da Vrhovnoj komandi armije
dostavljaju prijedloge za odlikovanja oficira, podoficira i vojnika koji su se posebno istakli u
borbama na frontu ili u izvravanju ratnih zadataka. U svakom prijedlogu za odlikovanje bili su
sadrani podaci o inu, pripadnost i dunost u jedinici, opis borbenog zadatka559
Dio ovih prijedloga za odlikovanje je objavljivan u tampi, koja je imala najznaajniju ulogu
u kreiranju javnog mnijenja i populariziranju vojnikog poziva.
Dva vodnika, Ilija Niki i Nedib Mujagi nakon to su izdrali estoku mitraljesku vatru,
javili su se dobrovoljno da izvide ruske poloaje, pa su im se u toku noi pribliili na nekoliko
koraka. Za svoje dranje u oba sluaja dobili su srebrnu medalju za hrabrost. Kaplar Duan
Bugarinovi poslat je sa dva pjeadinca, Omerom Devakom i okom Stojanoviem kao patrola.
Rusi su na njih iznenada otvorili vatru i primorali na povlaenje, ali im je ipak uspjelo da se okupe i
izvre zadatak. Njihovo izvianje proirilo se samostalno i na desno krilo pa su donijeli vrijedne
informacije. Kaplar Osman Kapetanovi je nekoliko puta otiao u izvianje, donosei vane
informacije, za ta je dobio srebrnu medalju. Dva zapovjednika patrola, vodnici Simi i Tomi su
555

KA-W, NFA, Gefechts-Bericht Boruchow, 31. august 1915.


KA-W, NFA, Gefechts-Bericht, Koryto, 7. oktobar 1915.
557
ULK, Geschichte der st.-ung. Heereskrper , Bd VII, 237.
558
Ibidem.
559
E. Redi, Bosanskohercegovake jedinice, 215.
556

110

izvrili nalog pod tekim okolnostima, doavi uprkos estokoj ruskoj vatri do njihovih poloaja,
donijevi vane vijesti. Vodnik Demal Salkovi koji je u jednom okraju poslat kao zapovjednik
patrole, uspio je da zarobi jednog oficira i 4 vojnika, za ta je dobio srebrnu medalju za hrabrost.560
Vodnici Mijat Stani i Ilija Kovaevi istakli su se u juriu, postavljajui se na elo i
prodirui prvi u neprijateljske poloaje. Vodnici Gavro Dragi, Ljuboja Maksimovi, Mio
Vasiljevi, Miho Klai i Milan Radi istakli su se u odbrani jednog visa i time to su hrabrili
vojnike, uprkos velikih gubitaka. Vodnik Omer Modrikovi se dobrovoljno javio da izvidi poloaj
prvih neprijateljskih straa. Svoj zadatak je uspjeno rijeio, zarobljavajui nekoliko neprijateljskih
vojnika.561
Vodnik Jahija Brki je dobio nalog da se prikrade liniji koju je neprijatelj ve bio zaposjeo,
pa da otjera njihovog artiljerijskog promatraa. Nakon to je opaen na njega je pucano pa je u
zaklonu saekao da paljba oslabi, a zatim je presjekao neprijateljsku telefonsku liniju i vratio se s
njom u etu. Desetar Hasib Birindija koji je u poetku jednog okraja ranjen u donju vilicu, previo
je ranu sam, pa je odmah iza toga uestvovao u napadu. U ovom okraju dobrovoljno se javio kao
izvidnika patrola, pa je vanredno energino sproveo izvianje jednog neprijateljskog krila.562
Vodnik Latif Ahmedagi iz 3. bosanskohercegovakog puka je upuen prema jednoj grupi
kua koja se nalazila 200 koraka pred poloajima s nalogom da sprijei okupljanje ruskih snaga. Pri
vrenju ovog naloga odjeljenje od 10 vojnika je stupilo u borbu s jednom neprijateljskom etom,
odbacujui je nakon tekih borbi. Nakon to je poginuo zapovjednik, vodnik Vid Mari iz 3.
bosanskohercegovakog puka je preuzeo zapovjednitvo za vrijeme napada, vodei odjeljenje u
estoki i opasan okraj, sa dosta hrabrosti i okretnosti. Kad je dola naredba da se borbe prekinu,
njegov vod je, iako se nalazio uz neprijatelja, promjenio poloaj bez gubitaka. Vodnik Halil
Obranovi iz 1. bosanskohercegovakog puka dobio je zadatak da sa svojim vodom titi povlaenje.
Iako je tri puta bio ranjen, u glavu, kuk i nogu, izdrao je na poloaju sve dok se jedinica nije
zatitila od velikih gubitaka. Povjereni zadatak je izvrio sjajno, pa mu je pripala srebrna medalja za
hrabrost I klase. Kaplar Avdo Hajdukovi iz 3. bosanskohercegovakog puka je uspjeno odbio dva
ruska pokuaja napada s boka, kada je bio izloen na krilu svog poloaja na udaljenosti od 120
koraka od neprijatelja. Vodnik Avdo Mahmutovi iz 3. bosanskohercegovakog puka je
dobrovoljno otiao u patrolu privukavi se do neprijatelja. Dobro skriven ostao je tri dana na svom
poloaju, ustrijelivi brojne neprijateljske patrole.563
Na kraju 1915. su dostignute tri osnovne vojnike vjetine: disciplina, snabdijevanje i
drugarstvo. Elitne vojske su pokoene, doli su vojni obveznici starijih i mlaih godita i trebalo je
vremena da se osposobe za borbu. Ofanziva poslije prodora kod Gorlica i objava rata sa Italijom,
podigli su moral kod vojnika. I snabdijevanje je bilo dobro u odnosu na prilike u pozadini. Vojnici
su imali najbolju opremu, nove uniforme, dobre cipele i izme. Broj mitraljeza je porastao, jedinice
su dobile minobacae i rovovske topove, signalne pitolje, male limene pei i prostirae pod noge.
Drugarstvo vojnika u bosanskohercegovakim jedinicama bilo je na visini, nikada nije bila
potrebna intervencija oficira poto su se savreno slagali, bez obzira na vjeru, emu je najvie
doprinijela zajednika sudbina.564
560

Nai junaci u zlatnoj knjizi vojske (Bosanskohercegovaka pjeadijska pukovnija br. 3), Sarajevski list, br. 104, 1.
april 1915., 3.
561
Sarajevski list, br. 125, 22. april 1915., 3.
562
Ibidem, br. 150, 29. maj 1915., 4.
563
Ibidem, br. 148, 27. maj 1915., 3.
564
P. Blakovi, Sa Bonjacima..., 214.

111

Trea ratna godina 1916.


Prvog januara 1916. u vojnoj slubi i u zdravstvenim ustanovama Monarhije se nalazilo
1736000 vojnika. Broj novomobilisanih je iznosio 864000, sa fronta se vratilo 745000 ranjenih i
bolesnih, a takoer i 274000 putem zamjene ljudstva. Na osnovu toga, na raspolaganju se u
Monarhiji nalazilo 3619000 osoba. Od tog broja 1585000 dodijeljeni su na front u novim
formacijama kao dopunska rezerva, 51000 osoba je umrla u bolnicama, 87000 je otputeno usljed
nesposobnosti za vojnu slubu i stavljeno na raspolaganje privredi. U pozadini, 1. augusta 1916. u
vojnoj slubi se nalazilo 1850000 oficira, vojnika i radnika, od toga 1426000 zdravih i 424000
bolesnih.
Uraunavi i ratne zarobljenike koji su upotrijebljeni kao radnici, ukupne vojne snage na
frontu su iznosile 3171000 osoba. Od ovih snaga, na Istoni front je rasporeeno 1501000, na
Balkanski 210000, a na Jugozapadni front 1154000 osoba. U prve dvije godine rata Monarhija je
angaovala ukupno 6557000 vojnika i 298000 radnika, ukupno 6855000 osoba. Od toga, usljed
gubitaka iz vojne sile iskljueno je 934000 osoba, 1010000 se nalazio u zarobljenitvu, dok se
110000 osoba moralo ponovo ukljuiti u privredu.565
Iako je slika vojnih snaga Antante bila sumorna, ipak nije bila obeshrabrujua. Centralne
sile jo uvijek nisu nigdje uspjele probiti obru koji ih je sve jae stezao pootravanjem pomorske
blokade. Do kraja 1915. godine prekinuta je sva njihova prekomorska trgovina i stavljena pod
strogu kontrolu sila Antante. Racionaliziranjem hrane i kontrolom sirovina, Centralne sile su mogle
i dalje voditi rat krae ili due vrijeme, ali ne u nedogled. Isto je vrijedilo i za ljudske potencijale.
Njemaka i Austro-Ugarska, koje su ih do tada maksimalno napregle, nisu mogle znaajnije
poveati svoje operativne vojske bez opasnosti da osjetnije smanje proizvodnju ratnog materijala.
Na tempo izgradnje vojnih snaga Monarhije posebno je utjecala ratna industrija . Ve u
prvoj godini poseban problem je predstavljalo opremanje dopunskih jedinica sa pukama i
mitraljezima, ija je izrada u poetku bila dosta skromna. Taj nedostatak se najvie ispoljavao pri
uvjebavanju neobuenih vojnih obveznika u pozadini, tako da je gotovo cijele 1915. obuka
izvoena sa drvenim pukama.566 Tako se vojnik tek na frontu prvi put susretao sa pravom pukom i
upoznavao sa bojevom municijom.
Na poetku 1916. u austrougarskoj armiji je na frontu ukupno angaovano 3343262 osoba.567
Od toga je bilo ukupno 1828407 vojnih obveznika iz austrijskog dijela Monarhije (54,69%), to je u
odnosu na procentualnu zastupljenost stanovnitva Monarhije bilo manje za 0,64%. Iz ugarskog
dijela je angaovano 1337041 osoba (40,98%), to je bilo za 0,16% manje u odnosu na
procentualnu zastupljenost stanovnita. Broj angaovanih bosanskohercegovakih vojnih obveznika
je iznosio 144814 osoba (4,33%), to je bilo za 0,80% vie od procentualnog uea u strukturi
stanovnitva Monarhije.
565

F. Franek, Die Entwicklung..., 16-17.


P. Tomac, Prvi svetski rat..., 314; F. Franek, Die Entwicklung, 26.
567
ABH, ZMF, Prs. BH 1916., 547. Statistische Daten ber den Grundbuchstand des gem. Heeres mit Ende Jnner
1916., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 23. april 1916.
Jedinice
Austrija
Ugarska
BiH
Ukupno
pjeadija
1289252
997591
132037
2418880
konjica
82148
63553
--145701
artiljerija
223101
157562
--248237
tehn. i saobraajne trupe
92767
55212
1816
149765
ostale trupe
141138
96138
10961
248237
ukupno
1828407
1337041
144814
3343262
566

112

Sazivi i reparticije bosanskohercegovakih vojnih obveznika u toku 1916. godine


K.u.k. Ministarstvo rata je 28. decembra 1915. uputilo nadlenim vojnim organima naredbu
za nove mobilizacije i popunu ratnih formacija. Za 4. i 17. januar 1916. trebalo je sazvati vojne
obaveznike godita 1873-1877., 1891., 1895., 1896., a za 20. januar 1916. roene izmeu 1878. i
1882. godine.568 Ukupno su sazvana 8652 vojna obveznika, od kojih je 8021 zadran u aktivnoj
vojnoj slubi.569
Od sazvanih vojnih obaveznika u evidenciji II rezerve trebalo je dopunskim etama
bosanskohercegovakog lovakog bataljona br. I dodijeliti 150, br II 300, br. III 200, a petim
bataljonima bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova br. 1-4 po 100 osoba. Na dopunski
bataljon 22. pjeadijskog puka je trebalo rasporediti 1000, a na dopunski bataljon 97. pjeadijskog
puka 500 osoba. Dopunskim etama lovakih bataljona br. VII je trebalo dodijeliti 250 i br. XX
300 osoba. Na pionirski bataljon br. XV trebalo je rasporediti 300, a na rezervni bataljon brdskog
artiljerijskog puka br. 13. 50 osoba. Na rezervno skladite komorske divizije br. XV trebalo je
rasporediti 300, a br. XVI 50 vojnih obveznika.
Vrhovna vojna komanda je propisala i vjerski sastav rasporeenog ljudstva. Pjeadijskim
pukovima br. 22 i 97, lovakim bataljonima br. VII i XX, te brdskom artiljerijskom puku br. 13.
nisu se trebali dodjeljivati muslimani. U sastavu bosanskohercegovakih bataljona br. I-III moglo se
nalaziti samo do 33% pravoslavaca. Od vojnih obaveznika dodijeljenih komorskoj diviziji br. XV
njih 200 je trebalo u potpunosti opremiti i poslati kod rezervnog komorskog skladita u Petau.570
Za 21. februar 1916. godine u Bosni i Hercegovini su sazvani vojni obveznici godita 18651872. Od 16498 vojnih obveznika u aktivnoj vojnoj slubi je zadrano 15847 vojnika.571
Prema nalogu Vojne komande Sarajevo od sazvanih bosanskohercegovakih vojnih
obveznika u evidenciji druge rezerve rezervnim etama bosanskohercegovakih bataljona br. I i II
je trebalo dodijeliti po 100, petim bataljonima bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova br. 1-4
po 125, rezervnim bataljonima pjeadijskih pukova br. 17, 70 i 97 po 500, br. 7 po 200, br. 20 po
300 i na rezervno elektronsko odjeljenje 350 osoba.
U instrukciji o reparticiji naglaeno je da pjeadijskim pukovima br. 17, 70 i 97, lovakim
bataljonima br. I i II treba dodijeliti samo do 33% pravoslavnih vojnika, a na rezervno elektronsko
odjeljenje rasporediti vojne obveznike starijih godita, po vjerskoj strukturi ujednaenog sastava.
Nakon detaljnih pregleda vojne obveznike za rezervno elektronsko odjeljenje je trebalo u civilnoj
odjei uputiti u Be, gdje su se trebali dalje obuavati.572
Krajem decembra 1915. godine K.u.k. Ministarstvo rata je pokrenulo pitanje angaovanja
interniranih bosanskohercegovakih vojnih obveznika. Nakon provedenog ljekarskog pregleda i
uvjebavanja sposobnih vojnih obveznika 360 je rasporeeno na rezervni bataljon 4. pjeadijskog
puka, na rezervnu etu I bosanskohercegovakog bataljona 348, na rezervnu etu II
bosanskohercegovakog bataljona 490, na rezervnu etu III bosanskohercegovakog bataljona 565,
rezervnu etu IV bosanskohercegovakog bataljona 660 i na rezervnu etu V
bosanskohercegovakog bataljona 870 osoba.
Od rezervne ete I bosanskohercegovakog bataljona sve sposobne za vojnu slubu trebalo
je dodijeliti rezervnim etama III bosanskohercegovakog lovakog bataljona. Nakon provedene
568

569

570

571

572

KA-W, KM, AOK, Op. 19.655. Einberugung bh Dienstpflichtige G. Jg. 1873.-1877., 1891., 1895. u. 1896., K.u.k.
Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 28. decembar 1915.
KA-W, KM; AOK, Op. 108.916, Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegowina im Kriege, 1914.-1918.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 6. juli 1918.
KA-W, KM, AOK, Op. Nr 19.655, Repartition und weitere Behandlung bh Dienstpflichtige G. Jg. 1873.-1877.,
1891., 1895., und 1896., 1878.-1882., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 28.
decembar 1915.
KA-W, KM, AOK, Op. 21.742, Nachwesung ber das Ergebnis der Musterung der bh Denstpflchtigen in der
Evidenz der III Reserve der Geburtsjahrgnge 1865. bis 1872., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu
finansija, Be, 29. februar 1916.
KA-W, KM, 2 W, 21-1/10, 1916. Einberufung bh. Dienstpflichtige

113

reparticije, jedinice je trebalo uputiti na Sjeverozapadni front. Sve one koji su klasificirani za
straarsku slubu i za slubu bez oruja u evidenciji II i III rezerve trebalo je dodijeliti
bosanskohercegovakim pukovima br. 1 i 2, lovakim bataljonima I, V, VI i VIII te rezervnim
etama etapnih bataljona u Nadi Harsanyju kod Sikloa. One koji su bili nesposobni za bilo koju
slubu trebalo je rasporediti u ratni zarobljeniki logor u Sopronieku.573
Nakon obavljene mobilizacije krajem februara 1916. godine u sastavu austrougarske armije
na frontu se nalazilo ukupno 3441819 vojnih obveznika i to iz austrijskog dijela Monarhije
1886556, iz ugarskog 1400269, te iz Bosne i Hercegovine 154994 vojnika. Odnos procentualne
zastupljenosti u vojnim jedinicama i strukturi stanovnitva Monarhije pokazuje da je Austrija
angaovala 54,81% vojnih potencijala zajednike vojske, to je bilo za 0,52% manje od uea u
strukturi stanovnitva. Ugarska je angaovala 40,69% vojnih potencijala, to je bilo za 0,45% manje
od uea u ukupnoj strukturi stanovnitva Monarhije. Vojni potencijal koji je davala Bosna i
Hercegovina iznosio je 4,50%, sastava zajednike armije, to je bilo za 0,97% vie.574
Istovremeno sa poveanjem vojnih obaveza, preduzete su mjere da se vaei Vojni zakon za
Bosnu i Hercegovinu uskladi sa onim koji je vaio za Monarhiju. Obaveza sluenja u Landsturmu,
koja je u Monarhiji obuhvatala vojne obveznike do 55 godina, proirena je i na Bosnu i
Hercegovinu zakonom koji je car sankcionisao 4. aprila 1916. godine. Sve osobe koje su navrile
50, a nisu prele 55 godina ivota, mogle su biti pozvane na rad za ratne potrebe u trajanju najdue
do 6 sedmica. Angaovanje takvih osoba je mogla narediti samo Zemaljska vlada BiH u sporazumu
sa Vojnim komandama Sarajevo i Mostar. Takve osobe smjele su biti dalje angaovane u
austrijskim zemljama i unutar Ugarske samo u pozadini armije, a unutar Bosne i Hercegovine i
Dalmacije bez teritorijalnog ogranienja. Ponovno angaovanje takvih osoba moglo je uslijediti tek
nakon prekida u trajanju jednog do dva mjeseca. Osobe, koje su angairane bile su obavezne da
ostanu u slubi i nakon prekoraenja njihove starosne granice. Ovaj zakon je stupio na snagu danom
objave i vrijedio je za cijelo vrijeme trajanja rata.575
Mogunost dugog trajanja rata je zahtijevala da se poduzmu mjere za pripremu mlaih
godita za vojniku slubu. U martu 1916. godine Zemaljska vlada BiH je donijela Objavu po
kojoj su svi mukarci od 14. godine ivota do nastupanja godine u kojoj podlijeu vojnoj obavezi
bili obuhvaeni obaveznom vojnikom obukom.576
S obzirom na rasputanje vojnih radnih odreda od bosanskohercegovakih vojnih
obaveznika, K.u.k. Ministarstvo rata je donijelo odluku da se od ovog ljudstva formiraju
graevinske i transportne ete. U okviru svakog bosanskohercegovakog puka je formirano po pet
transportnih eta, a u okviru tri bosanskohercegovaka lovaka bataljona po jedna eta. U ovim
jedinicama najveim dijelom su se nalazila starija godita vojnih obaveznika, odnosno roeni
izmeu 1868. i 1872. godine.577
U toku 1916. je vrena nova regrutacija svih starijih osoba koje su na poetku rata u Bosni i
Hercegovini pozvani kao graanska lica zajedno sa svojim bosanskim konjima kao konjovoci, ili sa
kolima za komoru ili, pak, kao kolone za dopremu municije na front. Ti novi regruti su se do tada
donekle uvjebali i vraali istoj dunosti koju su i dotada vrili kao civili. Meu njima je bilo i
573
574

KA-W, KM, 2W 35-1/4-2, 1916.


ABH, ZMF, Pr. BH 1916., 659. Statistische Daten ber den Grundbuchstand des gem. Heeres mit Ende Februar
1916., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 20. maj 1916.
Jedinice
Austrija
Ugarska
BiH
Ukupno
pjeadija
1359701
1030326
138912
2528939
konjica
76184
64654
--140858
artiljerija
220981
154716
--375697
tehn. i saobraajne trupe
96259
57362
1817
155438
ostale trupe
133341
93211
14265
240817
ukupno
1886556
1400269
154994
3441819

575

ABH, ZMF, Pr. BH 1916., 403. Gesetz vom 4. april 1916., Erstreckung der Kriegsleistungspflicht bis zum 55
Lebensjahre.
576
ABH, ZMF, Prs. BH 1916., 379. K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 20. mart 1916.
577
KA-W, KM, Prs. 69-4/23, Be, 30. maj 1916.

114

ljudi koji su doli iz Mesopotamije i Palestine, gdje su bili odvedeni sa osmanskom vojskom ili
austrijskom artiljerijom. Neki od njih su bili u Albaniji, Belgiji i Italiji. Bilo je i takvih koji su, iako
civili, odlikovani za hrabrost. Te medalje su tee zasluili nego oni koji su juriali sa bajonetom.
Goloruki su, za vrijeme najjae artiljerijske vatre, nosili municiju do prednjih jedinica, koje su esto
bile izgubljene i bez ikakve veze sa pozadinom. Gubici nosaa municije su bili ogromni i dostizali
su ponekad i 70%.578
U svrhu ujednaavanja sastava rezervnih bosanskohercegovakih tijela trebalo je izvriti
izmjenu ljudstva. Prema nalogu K.u.k. Ministarstva rata trebalo je od rezervnog bataljona 1.
bosanskohercegovakog puka u Budimpeti 150 muslimana i katolika rasporediti u sastav rezervne
ete VI bosanskohercegovakog lovakog bataljona u Harkany kod Siklosa; 100 muslimana i
katolika rezervnim etama VIII bosanskohercegovakog lovakog bataljona u Gydu kod Siklosa.
Od rezervnih bataljona 2. bosanskohercegovakog puka u Lebringu kod Wildona trebalo je
dodijeliti 200 pravoslavnih vojnih obveznika rezervnom bataljonu 1. bosanskohercegovakog puka
u Budimpeti i 350 pravoslavnih rezervnom bataljonu 4. bosanskohercegovakog puka u Gydu.
Od rezervnih eta bosanskohercegovakog lovakog bataljona u Siklosu trebalo je rasporediti 200
muslimana i katolika i 50 pravoslavnih rezervnim etama VI bosanskohercegovakog lovakog
bataljona u Harkany kod Siklosa.579
Nakon obavljenog saziva i rasporeda vojnih obveznika u julu 1916. u sastavu austrougarske
armije na frontu se nalazilo 3851844 vojna obveznika, i to iz austrijskog dijela Monarhije 2061853,
iz ugarskog 1602949 i iz Bosne i Hercegovine 187042 osobe.580 Procentualno uee u vojnim
jedinicama u odnosu na uee u strukturi stanovnitva u Monarhiji iznosio je za Austriju 53,53%
to je bilo za 1,80% manje, za Ugarsku 41,61%, to je bilo vie za 0,47% a za Bosnu i Hercegovinu
4,86% ili za 1,33% vie od procentualnog uea u strukturi stanovnitva Monarhije.
Do 16. septembra 1916. godine vrena je obuka tri kategorije bosanskohercegovakih vojnih
obveznika i to 1866-1872., 1873-1896. i 1897. godite. Na obuci se nalazilo 24510 vojnih
obveznika godita 1866-1872. od kojih je 4254 (18%) proglaeno sposobnim za vojnu slubu,
70693 vojnih obveznika godita 1873-1896., od kojih je 22335 proglaeno sposobnim (31%) i 8407
vojnih obveznika godita 1897., od kojih su sposobnim proglaene 3873 osobe (46%).581
Za 14. decembar 1916. su bili sazvani bosanskohercegovaki vojni obveznici godita 18751877. i 1891.582 Nakon ljekarskog pregleda i uvjebavanja, sposobnim za vojnu slubu su
proglaena 3242 vojna obveznika, od kojih je 2812 zadrano u aktivnoj slubi. Oni su prema
stepenu sposobnosti svrstani u tri kategorije. Za slubu sa orujem, sposobnim je proglaeno 2460
vojnih obveznika; za straarsku slubu 263, a za slubu bez oruja 89 osoba.583
578

P. B l a k o v i , Sa Bonjacima..., 202.
KA-W, KM, AOK, Op. 23.140. Standesausgleich der bh Ersatzkrper und Standesaushilfen fr FJB 7 i 20., K.u.k.
Ministarstvo rata Vojnoj komandi Sarajevo, 16. maj 1916.
580
ABH, ZMF, Prs. BH 1916., 1.084. Statistische Daten ber den Grundbuchstand des gem. Heeres mit Ende Juli
1916., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 29. septembar 1916.
Jedinice
Austrija
Ugarska
BiH
Ukupno
pjeadija
1465540
1159017
167868
2792425
konjica
82987
64000
---146987
artiljerija
212161
175445
2488
390094
tehn. i saobraajne trupe
110645
63797
2711
177153
ostale trupe
190320
140690
13475
344485
ukupno
2061853
1602949
187042
3851844
579

581

582

583

KA-W, KM, AOK, Op. 108.916, Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegowina im Kriege, 1914.-1918.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 6. juli 1918.
ABH, ZMF, 1916., 13.268, Die Verfgungen wegen Repartition der fr den 23. Oktober 1916. Einberufenen
Dienstpflichtigen der Geb. Jg. 1875., 1876.,1877. und 1891. werden spter folgen. K.u.k. Ministarstvo rata
Zajednikom minstarstvu finansija, Be, 26. septembar 1916.
KA-W, KM, AOK, Op. 38.463. Musterungsergebnis der Geburtsjahrgnge 1875.-1877. u. 1891. in BH, K.u.k.
Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 28. decembar 1916.

115

Prema uputstvu K.u.k. Ministarstva rata o reparticiji vojnih obveznika sposobnih za slubu
Vojna komanda iz Sarajeva je trebala dodijeliti: rezervnom reflektorskom bataljonu u Beu
(Jedlersee kasarna za smjetaj trupa) 280 osoba prvenstveno starijih godita; rezervnoj eti VII
ratnog lovakog bataljona u Murau-u (tajerska) 200; rezervnoj eti XX ratnog lovakog bataljona
u Neumarktu (tajerska) 250 osoba. Bosanskohercegovakim lovakim bataljonima br. I i VIII
trebalo je dodijeliti po 200, lovakom bataljonima br. II po 150, lovakom bataljonu br. III po 300,
lovakom bataljonu br. IV po 250, lovakom bataljonu br. VI po 100 i pionirskom bataljonu br. XV
po 150 vojnih obveznika.
Ljudstvo koje je trebalo dodijeliti reflektorskom bataljonu u Beu odreeno je za slubu kao
konjovoci, a ljudstvo rasporeeno u sastav komore trebalo je biti pogodno za slubu bez oruja i za
straarsku slubu. Od ukupnog broja dvije treine ljudstva je trebalo dodijeliti rezervnom skladitu
komorske divizije br. XVI, a jednu treinu rezervnom skladitu XV komorske divizije. U magacine
za snabdijevanje u Sarajevu i Mostaru trebalo je rasporediti sve pekare i mlinare koji su klasificirani
za straarsku slubu. Medicinare je trebalo rasporediti za sanitetsku slubu, veterinare u slubu kod
komore, farmaceute sa magistarskom diplomom u sanitetske trupe a ostale u dopunska tijela
pjeadijskih i ratnih lovakih bataljona. Nakon popune utvrenih kvota, ostatak od jedne treine
vojno sposobnih trebalo je dodijeliti rezervnom bataljonu 3., a dvije treine rezervnom bataljonu 4.
bosanskohercegovakog puka.
U sastavu ljudstva rasporeenog rezervnim etama ratnih lovakih bataljona br. VII i XX te
reflektorskom bataljonu trebali su se nalaziti samo pravoslavci i katolici. Rezervnim etama
bosanskohercegovakih lovakih bataljona br. III i VI je trebalo dodijeliti do 50% pravoslavaca i
50% muslimana i katolika. U sastavu dopunskih eta ostalih bosanskohercegovakih lovakih
bataljona trebalo se nalaziti 33% pravoslavaca i 67% muslimana i katolika.584
U decembru 1916. godine u austrougarskoj armiji se na frontu nalazilo ukupno 4024394
vojna obveznika, od kojih je bilo 2179918 iz Austrije, 1631702 iz Ugarske i 212774 iz Bosne i
Hercegovine.585 Odnos procentualne zastupljenosti u vojnim jedinicama i u ukupnoj strukturi
stanovnitva Monarhije pokazuje da je Austrija davala 54,17% vojnih potencijala zajednike
vojske, to je bilo za 1,16% manje od uea u strukturi stanovnitva. Ugarska je uestvovala sa
40,55% vojnih potencijala, to je za 0,59% bilo manje, dok je vee angaovanje vojnih potencijala
od uea u strukturi stanovnitva Monarhije imala samo Bosna i Hercegovina, iji su vojni
potencijali iznosili 5,28% sastava zajednike armije, to je bilo za 1,75% vie.
584

KA-W, KM, AOK, Op. 35.181. Repartition der fr den 14. Dezember 1916. Einberufenen bh Dienstpflichtigen,
K.u.k. Ministarstvo rata Vrhovnoj komandi armije, Be, 4. decembar 1916.
585
ABH, ZMF, Prs. BH 1917., 268. Statistische Daten ber den Grundbuchstand des gem. Heeres mit Ende Dezember
1916., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 27. februar 1917. Krajem decembra u
austrougarskoj armiji se nalazilo:
Jedinice
Austrija
Ugarska
BiH
Ukupno
Pjeadija
1525358
1195430
192662
2913450
Konjica
82857
63692
---146549
Artiljerija
242979
173431
3136
419546
tehn. i saobraajne trupe
120823
78031
2710
201564
ostale trupe
207901
147818
14266
369985
Ukupno
2179918
1631702
212774
4024394

116

Prilike u Bosni i Hercegovini 1916. godine


Sredinom 1916. bilo je izraeno nezadovoljstvo stanovnitva u Bosni i Hercegovini.
Snabdijevanje preko aprovizacionih ureda ilo je veoma teko, kao i upisivanje ratnog zajma, na
emu je Zemaljska vlada BiH posebno insistirala. U toku 1915. godine dolo je do itavog niza
politikih procesa koji su uglavnom bili organizovani protiv srednjokolske omladine. Te su godine
odrana 4 vea sudska aka procesa: banjaluki sa 27 optuenih, mostarski, sa suenjem u
Sarajevu desetorici optuenih, sarajevski sa suenjem u Travniku sa 65 optuenih i tuzlanski sa
suenjem u Bihau etrdesetorici optuenih aka. Na ovim procesima optueno je i nekoliko
profesora. U procesima srednjokolcima najvei broj optuenih su bili pravoslavvi, dok je bio
optuen manji broj muslimana i katolika. Osim vie manjih procesa odrano je i nekoliko veih
suenja kao protiv Damjana urice sa 36 i Save Ljubibratia sa jo 30 osoba, Nikole Kaikovia i
njegove porodice, kao i protiv Gligorija Jeftanovia i njegovog sina Duana.586
U toku Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je odrano 17 pojedinanih i grupnih
veleizdajnikih procesa. Nakon pronalaska obavjetajne arhive srpskog oficira Koste Todorovia u
Loznici i u nekim drugim mjestima prilikom prodora u Srbiju u augustu 1914., poelo je hapenje
svih ije se ime nalo na spisku povjerenika. Najvei veleizdajniki proces je odran u Banjoj Luci
protiv 156 Srba, javnih, kulturnih i politikih radnika iz cijele BiH. Trajao je od 3. novembra 1915.
do 22. aprila 1916. godine. Prema statistikim podacima optueno je 19 sveenika, 14 uitelja, 5
profesora, 2 ljekara, 8 dravnih inovnika, 32 trgovca, 26 seljaka i 12 aka. Presudnu ulogu za
odluku suda je imala ekspertiza obavjetajnog vjetaka, Georga Sertia, obavjetajnog oficira kod
komande 15. korpusa. U zakljuku njegove ekspertize konstatovano je da je u Bosni i Hercegovini
od 1911. do 1914., a takoer i u prvoj ratnoj godini iroko razgranata, dobro organizirana i izvrsno
funkcionalna pijunska mrea, ije se vodstvo nalazilo u rukama srbijanskih obavjetajnih oficira i
reonskog inspektora u Loznici, kapetana, kasnije majora, Koste Todorovia. Obavjetajna sluba
je bila koncipirana za mirnodopsko i ratno doba. tetne posljedice ove veleizdajnike djelatnosti za
operacije K.u.k. vojske pokazale su se u prvoj ratnoj godini. iroko razgranata obavjetajna
djelatnost podrana je, to vie, noena od Narodne odbrane i drugih srpskih organizacija.
Za optuene u procesu posljednja taka ekspertize je bila od odluujueg znaaja: Obzirom
na to i na okolnosti, da su obavjetajni konfidenti u miru specijalno za sluaj rata bili angairani i da
je od Todorovia organizirana obavjetajna sluba za vrijeme vanrednih vojnih mjera 1912./1913. i
za vrijeme ovog rata protiv Srbije funkcionisala, Serti je zakljuio na kraju da su od Todorovia
organizirani konfidenti, ukoliko nisu bili odmah na poetku rata internirani, uzeti za taoce ili
pozvani u vojsku, u ratu vrili iste zadatke. 587
Odlukom suda 22. aprila 1916. godine 16 optuenih je osueno na smrt vjeanjem, a ostali
na zatvorsku kaznu u trajanju od 3 do 20 godina. Intervencijama sa strane, smrtna kazna je bila
ublaena doivotnom robijom.588 Osim toga, osueni su trebali da plate 14644769 kruna
bosanskohercegovakom dravnom eraru u ime odtete za izdatke domaih izbjeglica iz
pograninih srezova tte u ime odtete za izdravanje siromanih lanova porodica mobilisanih.589

586

Komandierende General in BHD, Hochverat und Spionage-processe in BH, Wien, 1917., 3. Rukopis u biblioteci
ABH.
587
Horst Haselsteiner, Process Banja Luka, 1916., Das Militrgutachten, u: Veleizdajniki procesi..., 151-152.
588
H. Kapidi, Austro-ugarska politika i jugoslovensko pitanje za vrijeme Prvog svjetskog rata, GDI BiH, IX, 1959.,
17.
589
P. Slijepevi, Napor BiH, 239.

117

Vojne operacije 1916. godine


Balkanski front
Strateki rezultati rata 1915. godine bili su poraavajui za sile Antante. Uzaludni pokuaji
proboja na Zapadu sa ogromnim ljudskim i materijalnim potencijalima nisu donijeli oekivane
rezultate. Rusi su odbaeni daleko na istok i onesposobljeni za vee ofanzivne operacije. Mada su
angaovali velike ljudske i materijalne potencijale, Italijani se nisu pomakli dalje od granice.
Uprkos velikim naporima, Srbija je poraena koncentrinim napadom Monarhije, Njemake i
Bugarske, dok su Britanci poraeni pred Bagdadom, a zatim opkoljeni kod Kut-el-Amare.590
Uskoro se i Crna Gora nala na pravcu prodora austrougarskih snaga. Da bi sprijeila
prikupljanje srpske vojske u rejonu Skadra i Draa, austrougarska Vrhovna komanda je izradila
plan, koji je predviao da se izvri opi napad na Crnu Goru, uniti njena vojska, a potom produi
nastupanje prema Skadru i Drau. Za izvrenje tog zadatka odreena je austrougarska 3. armija.
Najvaniji zadatak dobila je grupa komandujueg generala za Bosnu i Hercegovinu i Dalmaciju,
Stjepana Sarkotia, koja je nakon zauzimanja Lovena trebala da izvri prodor prema Skadru i da
odvoji crnogorsku vojsku od srpske u Albaniji.
U sastavu XLVIII pjeadijske divizije od ukupno 19,5 bataljona, 8,5 je bilo iz
bosanskohercegovakog kontingenta. U ofanzivi su angaovani bh. tvravski pjeadijski bataljoni
br. III-VIII i V bataljon 3. bosanskohercegovakog puka. Opi austrougarski napad na frontu
Sandake vojske je otpoeo 5. januara, a na Lovenskom frontu 8. januara 1916., nakon snane
artiljerijske pripreme u kojoj je uestovala i artiljerija ratne flote Monarhije. Znatno nadmonije
austrougarske trupe su glavni napad usmjerile protiv Lovenskog odreda, dok su prema Kotorskom
odredu vrile slabiji pritisak. Kada je V bataljon 3. bosanskohercegovakog puka 9. januara zauzeo
Solar i probio crnogorske poloaje, ishod bitke za Cetinje je bio odluen.591
Nakon tekih borbi 11. januara oko 15 sati kralj Nikola je uputio parlamentarce da se
zakljui estodnevno primirje. K.u.k. Vrhovna komanda je 12. januara primila prijedlog i zatraila
bezuvjetnu kapitulaciju Crne Gore. Tog su dana austrougarske trupe ule u Cetinje bez borbe, a 16.
januara crnogorska vlada je prihvatila austrougarski zahtjev o kapitulaciji.592
Posebne vojnike vrijednosti pri osvajanju Lovena pokazale su bosanskohercegovake
jedinice. Vojnici 5. tvravskog bataljona su uspjeli da za jedinice u napadu osiguraju dopremu 300
sanduka municije sa po 1500 patrona, a da na kraju ni jedan nije nedostajao, iako su nosili i vlastitu
opremu i naoruanje.593 U skladu sa doprinosom ofanzivi bio je i broj odlikovanja: od ukupno 446
odlikovanih vojnika 141 je bio iz sastava bosanskohercegovakih tvravskih bataljona br. III-VIII,
kao i 128 iz sastava V bataljona 3. bosanskohercegovakog puka.594

Na italijanskom frontu
Poto nije uspela da pokrene Njemaku na zajedniku ofanzivu protiv Italije, austrougarska
Vrhovna komanda je planirala samostalnu ofanzivu u junom Tirolu, koji je branila italijanska 1.
armija. Prema zamisli generala Conrada von Hoetzedorfa austrougarska 2. i 3. armija (ukupno 14
pjeadijskih divizija) trebale su se probiti preko planinskog grebena, izmeu rijeka Adige i
Brente, u italijansku ravnicu i napadnu s lea glavne italijanske snage, orijentisane prema rijeci
Soi.
590

P. Tomac, Prvi svetski rat..., 314.


KA-W, Nachlass Otto Wiesinger, Nr 13, Der Kampf um das Loven 1914.-16., 36.
592
P. Tomac, Prvi svetski rat..., 309-310.
593
KA-W, Nachlass Otto Wiesinger, 30.
594
Ibidem, 43.
591

118

Ofanziva je poela 15. maja, nakon jake artiljerijske pripreme. Do 26. maja austrougarska
vojska je savladala planinski greben Folgarija-Lavarone, a krajem maja i poetkom juna zauzelet je
Asiago-Asiero, tako da je ve izgledalo da je osiguran prodor u ravnicu. Meutim, zamorene
austrougarske trupe bez rezervi nisu mogle dalje napredovati, pogotovo to je general Kadorna
prebacio na ugroeni sektor sve svoje rezerve (99 bataljona). Kada je Brusilovljev prodor 4. juna,
najavio katastrofu austrougarskih snaga na Istonom frontu, obustavljena je 16. juna ofanziva u
junom Tirolu.595
U planiranoj proljetnoj ofanzivi, VI pjeadijska divizija, u ijem su se sastavu nalazile i
jedinice 2. bosanskohercegovakog pjeadijskog puka je dobila zadatak da savlada posljednje
prepreke italijanskih snaga pred ulaskom u gornjoitalijansku dolinu. Dijelovi 2.
bosanskohercegovakog puka su 29. maja, prvi put nakon poetka ofanzive stupili u borbu sa
italijanskim jedinicama i natjerali jedan njihov puk u bjekstvo. Prvog juna, VI pjeadijska divizija
se skoncentrisala u dolini pod visovima Monte Mellete, iji su poloaji bili snano utvreni i
osigurani sa dovoljno artiljerije. Dva puka i dvije brigade probranih alpinaca branile su vrh u dobro
izgraenim rovovima naikanim mitraljeskim gnijezdima. Jedanaest pokretnih baterija, dvije
dodatne baterije artiljerijske utvrde Monte Lisser, te 2 velike artiljerijske grupe Monte val Bella i
Col del Rosso stajale su na raspolaganju odbrane. Ta artiljerija je imala veliku mo djelovanja
bono i frontalno pred italijanskim poloajima. I vremenski uvjeti su bili izuzetno povoljni za
odbranu. Danju je bilo maglovito, sa snanim padavinama, a nou hladno, to se mnogo lake
podnosilo u dobro opremljenim rovovima nego na otvorenom prostoru. 596
Drugog juna, 27. pjeadijski puk krenuo je u napad, dostiui ve narednog dana podnoaje
sjeverno od glavnog vrha. Zatim je nareen novi napad, koji je podravao III bataljon 2.
bosanskohercegovakog puka.
Zbog velikih gubitaka do kojih je dolo usljed snanog djelovanja italijanskih mitraljeskih
odjeljenja, napad je morao biti obustavljen. Tokom noi, III bosanskohercegovaki bataljon
pokuao je iznenaditi italijansku odbranu i preko kote 1559 zauzeti vrh Monte Mellete. Porunik
Eckert je sa 100 vojnika uspio prodrti do italijanskih poloaja, ali ih usljed snane vatre Italijana
vei sastavi nisu mogli slijediti. Taj prodor skupo je plaen izginuli su do posljednjeg vojnika.597
Iako je bilo kasno proljee, vrijeme je bilo kiovito, a vrhovi Mt. Mellete prekriveni gustom
maglom. Napad palniran za 6. juni je zbog toga odgoen, a italijanska artiljerija je i dalje
neprestano djelovala. Narednog dana, 7. juna, komanda 11. brdske brigade je naredila napad. Prema
naredbi na lijevom krilu 27. pjeadijski puk je trebao napasti Monte Castelgomberto i sedlo izmeu
njega i Monte Mellete. U sredini je 2. bosanskohercegovaki puk trebao izvriti direktni napad na
kotu 1824, vrh brda. Na desnom krilu je 11. puk trebao drati zaleinu kote 1732.
Bosanskohercegovakom puku dodijeljene su sljedee pozicije: na desnom krilu se nalazila grupa
potpukovnika Steve Duia, sa III i pola IV bataljona, te jednim mitraljeskim odjeljenjem 700 koraka
jugozapadno od kote 1824. Lijevo se nalazila grupa majora Adalberta Glossnera sa jednim
bataljonom i jednim mitraljeskim odjeljenjem, sa zadatkom da nakon osvajanja vrha prodre u
pravcu Monte Miele. Ujutro, pjeadija je poela napad iako je izostalo djelovanje artiljerije u punoj
mjeri. Nakon artiljerijske pripreme nastupila je pauza od pet minuta a sa novim djelovanjem je
poeo napad. Grupa potpukovnika Duia (9., 10., 11. i 12. eta) kao i mitraljesko odjeljenje
kapetana Glogovca zauzela je poloaje oko 450 koraka od italijanskih rovova. Oko podneva, dvije
ete IV bataljona sa majorom Pajerom prikljuile su se grupi potpukovnika Duia.598
U ovoj fazi napada posebno se istakao zastavnik Ziegelhuber. Njegova dva mitraljeska
odjeljenja, snanom su vatrom prikovala Italijane za zemlju, to je I bataljonu omoguilo da se
priblii na udaljenost od 300-400 koraka od njihovih poloaja. Oko 18 sati poela se podizati magla
i potpukovnik Dui je naredio da nakon snanog djelovanja artiljerije krene napad. Da bi se podrao
595

P. Tomac, Prvi svetski rat..., 338-334.


S. Gandini, 2 BH Infanterie-Regimente..., 37-38.
597
KA-W, NFA Gefechts-Berichte, Bh IR 2, Gefechtsbericht ber die Erstrmung des Mte. Melleta am 7/6 1916., 85;
W. Schachinger, Bonjaci dolaze..., 93.
598
KA-W, NFA, Gefechtsbericht, 86.
596

119

njihov napad 11. pjeadijski puk je sa kote 1732 otvorio snanu mitraljesku vatru, ali sa udaljenosti
od 1900 koraka. Budui da su se jedinice 2. bosanskohercegovakog puka nalazile na oko 400
koraka od italijanskih poloaja, ova artiljerijska vatra je nanijela vie gubitaka u vlastitim redovima
nego kod protivnika. Usljed toga, potpukovnik Dui je naredio da se odmah obustavi napad, zbog
ega je izgubljeno dragocjeno vrijeme. Oko 19.30 sati artiljeriji je nareeno neprekidno djelovanje
u narednih pola sata. Tada je kapetan Glogovac naredio napad preko istine, gdje nije postojala
mogunost bilo kakve zatite. Ve u 20.25 I bataljon sa kapetanom je Barthom dostigao italijanske
poloaje na zapadnoj strani visa i krenuo u napad bajonetama. Vodnik Huse kori je savladao
jedno italijansko mitraljesko odjeljenje; u meuvremenu i ostale jedinice su se pribliile italijanskim
rovovima. U 20.35 sati trubai su dali signal za napad. Deset minuta poslije, nakon borbe prsa u
prsa Monte Melleta se nalazila u posjedu 2. bosanskohercegovakog puka. Njima su se pridruili
vojnici 1. ete 27. puka sa natporunikom Schwarzom. Italijanske trupe su se posebno ogoreno
branile pored samog vrha Mellete. Nakon njegovog zauzimanja jedna grupa se rasporedila na
udaljenosti od samo 50 m. Potpukovnik Dui je tada vidio na 300 m od vrha dvije italijanske ete
kako im se nastoje prikljuiti. Odmah je naredio da se jurina grupa i mitraljesko odjeljenje koje su
vodili major Pajer i kapetan Glogovac razviju u desnu stranu. Na vrhu Mellete nalazila se grupa
kapetana Glossnera, natporunika Bonjakovia i mitraljesko odjeljenje porunika Kunza. Istono
od kote 1559 u prikljuku na grupu kapetana Glogovca nalazio se natporunik Steiner sa pola ete.
U takvom rasporedu prihvaena je borba sa italijanskim snagama i svi protivnapadi su odbijeni. U
napadu na kotu 1824 poginulo je vie podoficira, pa je u toku noi trebalo pregrupisati komandni
kadar.599
Sve do jedan sat poslije ponoi 8. juna, 2. bosanskohercegovaki puk odbijao je italijanske
protivnapade. Zatim je nastupio mir, koji je potrajao do jutarnjih sati, kada su italijanske jedinice
ponovo pokuale osvojiti izgubljne poloaje na vrhu Mt. Mellete. Borbe su trajale sve do kasnog
popodneva i kad se poeo sputati mrak, italijanske jedinice su zapoele povlaenje u pravcu Monte
Miele.
Brojni su primjeri herojstva bosanskohercegovakih vojnika prilikom osvajanja Monte
Mellete. erif Miljkovi, devetnaestogodinjak iz Kladue, koji se nalazio u sastavu 15. ete IV
bataljona, napravio je pravi junaki podvig. U ratnom zanosu krenuo je sam prema italijanskom
mitraljeskom odjeljenju i uspio uskoiti u rov i savladati poslugu. Zatim je skinuo mitraljez sa
postolja i uspio se vratiti do svoje jedinice. Nakon zavretka borbe potraio je potpukovnika Duia i
lino mu predao ratni plijen.
Narednik Omer Hasanbai koji je komandovao 9. etom III bataljona, na vlastitu inicijativu
je sprijeio italijanske jedinice da opkole desno krilo 2. bosanskohercegovakog puka i u snanom
napadu Italijani su vraeni na polazne poloaje. Poseban primjer herojstva ispoljio je Reis amil,
vojnik 15. ete IV bataljona. Dodijeljen pozadini, u petoj liniji jurnuo je naprijed i prvi dostigao
italijanske rovove. U kratkoj borbi uspio je da savlada italijansku mitraljesku poslugu. Posebnu
hladnokrvnost pokazao je pri novom italijanskom protivnapadu. Stojei ispred poloaja mirno je
otvarao vatru birajui ciljeve iz mase.
Brojni su primjeri i drugih vojnika koji su u presudnim trenucima utjecali na ishod bitke.
Kada su Italijani krenuli u protivnapad, Mijo Brki, strijelac na mitraljezu, podigao je orue uvis,
pozvao saborce da zauzmu pravac lijevo i desno od njega, a zatim neprekidno otvarao vatru na
Italijane, to je izazvalo velike gubitke u njihovim redovima.600
U sastavu 2. bosanskohercegovakog puka u osvajanju Mt. Mellete posebno su se isticali
tapski zastavnik Meho Suljanovi, zastavnik Omer Hasanbai, vodnik Hasan Medi, kaplar Jusuf
Seki, vodnik Ivo Jakovljevi, kaplar Smail Muhi, kaplar Sulejman Osmanevi, vojnik Meho
Mahmutovi, vodnik Huse kori, kaplari Stevo Kukrika, Meho Tali, Huso Zrni i Avdaga
Kuzmi.601 Pri zauzimanju Mt. Mellete 2. bosanskohercegovaki puk je od jedinica u sastavu 11.
599

Ibidem, 98-99.
Ibidem, 101-103.
601
KA-W, NFA, Gefechtbericht fol. 91.
600

120

brdske brigade podnio najvee rtve. Poginulo je 186 vojnika i oficira, dok je ranjeno 690. etiri
italijanska bataljona su imala 196 mrtvih i preko 1000 ranjenih vojnika.602
Osvajanje Monte Mellete je predstavljalo vrhunac ostvarenja 2. bosanskohercegovakog
puka na njegovom ratnom putu. Zapovjednik 11. brdske brigade pukovnik Brunfaut je izvjestio
Vrhovnu komandu o ovom djelu sljedeim rijeima: Drugi bosanskohercegovaki pjeadijski puk
kojem pripada glavna zasluga za osvajanje Monte Mellete, istakao se svojim hrabrim dranjem, pod
najteim uvjetima i uz ogromne gubitke. U odnosu na veliinu uspjeha pripada mu vjena slava i
poast da ovo herojsko djelo u historiji ratovanja bude posebno obiljeeno. Gradska vijea
Bosanske Dubice i Graza dodijelila su puku srebrnu signalnu trubu, a savjetnik vlade dr. Rauscher
je I bataljonu 2. bosanskohercegovakog puka dodijelio novani iznos od 500 kruna.603
Nakon skupo plaenih borbi na Monte Melleti, zbog ope situacije puk je morao napustiti
osvojene poloaje i povui se na linije istone strane, 1819 m visoki vrh Monte Zebio prema Asiagu
i preko kote 1827 na Monte Colombaro na zapadnoj strani. Dok poloaji jo nisu bili utvreni,
Italijani su dopremili jake trupe i artiljeriju, pokuavajui izvriti prodor u pravcu Trsta. Od 27-30.
juna, pet italijanskih brigada su pokuavale izvriti prodor sa obje strane brda. Dvije italijanske
brigade su ponovo 11. jula pokuale da zauzmu Monte Interollo a 23. i 24. jula, nakon snane
artiljerijske vatre, Monte Collombaro. Nakon to je i ovaj napad odbijen, nastupilo je due zatije,
koje je iskoriteno za izgradnju poloaja.604
Planinski masiv Monte Pasubio, visok 2236 m, koji se nalazio 20 km jugoistono od
Rovereta, uz velike gubitke su drali tirolski lovci. Nakon to su ga italijanske jedinice zauzele, 1.
eta 2. bosanskohercegovakog puka je nakon tekih borbi voenih od 9. do 29. oktobra uspjela
povratiti izgubljene poloaje, za ta je dobila pohvalu Vrhovne komande armije.
Jesen i zima 1916/17. bili su vrlo hladni, sa velikim snjenim padavinama. Ve u oktobru
1916. pao je toliko visok snijeg da su rovovi morali stalno biti ieni i nisu mogli biti koriteni.
Krajem godine situacija je postala katastrofalna. Snijeg je u prosjeku dostigao visinu od 4 m, tako
da su se saobraajnice koristile kao tuneli. Budui da doprema namirnica vie nije funkcionisala,
pothranjenost i smrzavanje su sve do februara 1917. prouzrokovali velike gubitke. Drugi
bosanskohercegovaki puk je upuen na oporavak i dopunu, pa je na jedan mjesec premjeten u
Pergine u blizini jezera Caldonazzo.605
Sredinom septembra 1916. godine 4. bosanskohercegovaki pjeadijski puk vodio je teke
borbe na Rombonu. Taj planinski dio predstavljao je jedan od najvanijih poloaja na cijelom
korukom frontu. Strm i krevit, siromaan vegetacijom, poloaj na tom stjenovitom masivu je bio
najtei za ivot vojnika u podruju fronta 10. armije. Ti poloaji od trigonometrijske take 2208
nanie prema jugu do prikljuka na poloaj na Raveniku kod Boveca su bili stavljeni su pod
zapovjednitvo potpukovnika Kuchynke. U zoru 16. septembra 1916. godine italijanske granate
zasule su poloaje 4. bosanskohercegovakog puka, najavljujui skori napad pjeadije. 606 U 8.15
602

ULK, 1914.-1918., Bd IV, 1916., Wien 1933., 334. U izvjetaju o borbama na Mt. Melleti navode se drugi podaci:
u vlastitim redovima bilo je 202 mrtva, 801 ranjen i 62 nestala. Od italijanskih vojnika je sahranjeno 236, dok je pred
frontom prebrojano jo oko 400 mrtvih. (KA-W, NFA, Gefechtsbericht, fol. 91).
603
S. Gandini, 2. BH Infanterie-Regimente..., 41-42.
Bitka na Mt. Melleti - dan posebnog rtvovanja, postala je tradicionalni spomendan drugog bosanskohercegovakog
puka, a ta obljetnica se obiljeava svake godine, prevazilazei znaaj jednog historijskog dogaaja. Jedini izuzetak je
uinjen u vrijeme vladavine nacional-socijalista u Austriji 1938-1945. godine. Nakon Drugog svjetskog rata
preivjeli pripadnici 2. bh. puka su nastavili tradiciju obiljeavanja bitke za Monte Melletu. Ta obljetnica se
obiljeava svake godine u garnizonskoj crkvi u Grazu, prvog petka u junu, koja postaje centar okupljanja Bosanaca i
Hercegovaca iz cijelog svijeta. Tog dana se odaje poast poginulim i umrlim vojnicima 2. bosanskohercegovakog
puka i klanja duma-namaz. Ovaj tradicionalni skup organizovan od austrijskog Drutva za bosanskohercegovake
odnose i nasljednika tradicije 2. bosanskohercegovakog puka, Komandnog bataljona I sa partnerom Privrednom
komorom tajerske noen je temeljnim naelima da spaja narode, da iri toleranciju meu rasama i vjerama i trai
ono to ih povezuje i doprinosi ouvanju mira. (Zijad ehi, Elitne jedinice iz Bosne i Hercegovine. Prva linija, List
Federalnog ministarstva odbrane/obrane, april/travanj 1999., br. 66, 102).
604
S. Gandini, 2. BH IR, 46-47.
605
Ibidem, 48-50.
606
W. Schachinger, Bonjaci dolaze, 108-109.

121

sati, dobro opremljene trupe alpinaca su napustile svoje poloaje na jugoistonoj padini vrha ukla
i iz dva izlazna rova krenuli u napad. Mitraljez sa Malog Rombona koji je mogao kontrolisati mrtvi
ugao nije se oglaavao jer je bio neutralisan pogotkom italijanske artiljerije. Usljed prodora Italijana
situacija 3. i 4. ete je postala kritina. U trenutku najvee opasnosti vodnik Gugalo je sa svojim
mitraljezom zauzeo mjesto izgubljenog, prireujui Alpincima neprijatno iznenaenje, prisiljavajui
ih na povlaenje.
Italijanska artiljerija je i dalje u toku dana i noi drala itav sektor 4.
bosanskohercegovakog puka pod snanom artiljerijskom i mitraljeskom vatrom. Sljedeeg jutra
poloaji su gotovo u cjelosti bili poravnati i zasuti. Kasnije, kad je vatra popustila, prilo se obnovi
potpuno izrovanih i zasutih rovova. U izvjetaju natporunika Tschernutha, zapovjednika 2. ete I
bataljona 4. bh. puka Vojnoj komandi, posebno je mjesto zauzimala ocjena bosanskohercegovakih
vojnika u borbi, u kojoj je istaknuto da su gotovo svi poginuli italijanski vojnici bili pogoeni u
glavu kroz svoje eline ljemove, a ostatak je poginuo od pogotka u vrat, dokumentirajui tako
njihovu streljaku sposobnost.
Dva dana kasnije, 18. septembra 1916. godine Italijani su ponovo pokuali osvojiti Rombon,
ali su rune granate i snana puana vatra sprijeile njihovo napredovanje.607
Prije 12. bitke na Soi, poetkom oktobra 1917. godine, kada su austrougarske trupe stigle
do Piave u podnoje Boveca, dopremljen je ratni materijal, meu kojim se nalazilo i 1000 fesova.
Budui da je vojna komanda rasporedila 4. bosanskohercegovaki puk na elo udarnih divizija, na
njegovo mjesto rasporeene su druge jedinice, to je trebalo ostati prikriveno od Italijana. Umjesto
4. bh. puka druga jedinica koja ga je zamijenila nosila je fesove, a mujezin je i dalje redovno
pozivao na molitvu.608
Bosanskohercegovake jedinice su na Italijanskom frontu stekle naziv elitnih jedinica
austrougarske armije. Kad je trebalo izvriti prodor, povratiti izgubljene poloaje, taj zadatak je
povjeravan njima jer se znalo da e ga oni izvriti bez pogovora. O njima su se u medijima mnoile
legende, a niko nije znao o pravim patnjama koje su podnosili na frontu.609
607

Ibidem, 111-115.
Ibidem, 116-117.
609
Smail Berhamovi-Dedo iz sela Radovlja kod Visokog, jedan je od rijetkih bosanskohercegovakih vojnika-uesnika
Prvog svjetskog rata koji je dao intervju u 103. godini ivota za bosanskohercegovaki Iseljeniki almanah,
svjedoei o patnjama na italijanskom frontu: Na sektoru Gorice, koji se zvao italijanski front, ratovao sam pola
godine (ve sam tad bio porodian ovjek: ena i dvoje djece). Bila je jesen 1916. godine i kia je padala bez
prestanka. Leali smo u blatnjavim rovovima, na kii, eljno oekujui sljedovanje ruma, dok su se smjenjivali
napadi groznice i italijanskih grenadira. Austrijanci su nam kasnije dali, osim ruma i odmorne slovenake marbataljone. Preli smo Sou i napali italijanske poloaje. Tu su se inila uda od hrabrosti. Tako je jedan moj zemljak,
Asim Halilbai, upadao u rovove samo sa krivom turskom sabljom, koju je naslijedio od oca, a kad se sablja u
jednom ljutom boju slomila, on je na neprijatelja kidisao golim rukama. Kasnije je poludio i govorio da je postao
vuk, pa smo ga morali vezati uetom za vrat. Jedne noi zubima je pregrizao ue i zaklao se vrkom prelomljene
sablje. Prepolovljeni bataljon prebaen je na front u Galiciju, gdje se Smail Berhamovi predao Rusima (Asaf
Dani, To se ne moe nikada zaboraviti, BiH-Iseljeniki almanah, Sarajevo 1972., 173).
608

122

Bosanskohercegovake jedinice na Istonom frontu 1916. godine


U toku 1916. na Istonom frontu se nalazio 1. bosanskohercegovaki pjeadijski puk,
rasporeen u sastav XIX pjeadijske divizije. Od 23. januara do 5. februara uestvovao je u prvoj
ofanzivi preko Karpata, a zatim i u nastavku borbi od 16. do 26. februara. Od 27. februara do 23.
marta uestvovao je u drugoj ofanzivi preko Karpata, od 15. do 22. maja u prodoru preko
Perinskog, a od 10. do 20. juna u osiguranju Dnjestra izmeu ostrva Zuravno. Od 23. do 25. juna je
uestvovao u borbama kod Bukaczowce i Bobrka, a od 29. juna do 2. jula u bici kod Gnile Lipe.
Od 26. augusta do 6. septembra uestvovao je u ofanzivi u istonoj Galiciji, od 6. do 12. septembra
u borbama na Seretu, a zatim od 14. septembra u borbama na Stripu i Nidi. 610
Proljee 1916. godine tri bataljona 3. bosanskohercegovakog puka provela su u selima na
galicijsko-wolhinijskoj granici, wyyn, Batkow i Manajow, bez znaajnijih vojnih aktivnosti.
Krajem februara puk je premjeten zapadno od sela Lopuszna, u slabo utvrene poloaje, gdje su
vojnici bili izloeni hladnoi i temperaturi do -23 C.611
Poetkom juna 1916. godine na Istonom frontu je zapoela velika ruska ofanziva. Pod
komandom generala Brusilova ruske snage su izvrile prodor izmeu Pinskih jezera i rumunske
granice i prodrle oko 100 km u dubinu, zauzimajui Bukovinu i Junu Galiciju i izbijajui na
karpatske prevoje. Velika ofanziva, koja je zaprijetila opstanku Monarhije, prisilila je njemaku
Vrhovnu komandu da teite operacija ponovo prenese na Istoni front. Ruska ofanziva je dovela u
krizu cijeli Istoni front Centralnih sila, bacila ih u defanzivu prema Italiji i Francuskoj i dovela do
promjene u vojnom vodstvu Njemake.612
U vrijeme ruske ofanzive, 3. bosanskohercegovaki puk je uestvovao u velikim borbama
kod Brodyja, od 25. do 28. jula 1916. godine. Prvog dana Rusi su uspjeli ui u rovove
bosanskohercegovakog puka. Nakon tekih borbi, prsa u prsa, Rusi su protjerani. Drugi dan borbi,
26. jula, vojnici su leali ukopani u pijesku, izloeni snanoj artiljerijskoj vatri, bez dopreme hrane
i vode, koju su dobili tek trei dan. Tog dana, Rusi su izvrili glavni napad na pravcu esnaeste i
etrnaeste ete. Za vrijeme ruskog juria, iznenada je poela na poloaje bosanskohercegovakih
eta djelovati vlastita artiljerija, nanosei velike gubitke. Od VI rezervnog bataljona 3.
bosanskohercegovakog puka preivjelo je samo 13 vojnika.613
Ukupni gubici 3. bosanskohercegovakog puka u borbama kod Brodyja su bili 19 oficira i
2.600 vojnika.614 Sredinom augusta 1916. godine puk je zauzeo poloaje zapadno od wyyna.
Naredna dva dana VI provizorni bataljon je u borbama izgubio treinu ljudstva. U toku 21. augusta
vojnici 3. bh puka morali su se tri puta boriti s bajonetima, pretrpjevi velike gubitke od ruske
artiljerije.615
Nakon velike ljetne i jesenje Brusilovljeve ofanzive 1916. i tekih borbi kod Radziwiellova,
Brodyja i wyyna 3. bosanskohercegovaki puk rasporeen je kao brigadna rezerva na odmor u
sredinu velike ume Pienaki. Osim borbi koje su voene poetkom oktobra, kada je puk nakon
proboja Rusa kod Podhorcza izvrio protivnapad, ostatak jeseni kao i cijelu zimu nije bilo
znaajnijih vojnih aktivnosti.616
Iako formalno u saveznitvu sa Austro-Ugarskom, Rumunija je ostala neutralna tako dugo
dok nije izgledalo da ruska armija pod komandom generala Brusilova preuzima inicijativu, to je
vodilo u savez sa silama Antante. Odmah nakon objave rata 27. augusta 1916. rumunske trupe su
izvrile prodor preko graninih prelaza na Karpatima i duboko prodrle u Erdelj. Hitno su sa drugih
frontova prebaene austrougarske jedinice u ovo podruje, meu kojima i LXXI i LXXII
pjeadijska divizija. etiri sedmice kasnije austrougarske snage pod komandom generala Arza
uspjele su zajedno sa njemakim trupama sprijeiti prodor Rumuna. Na ovaj dio fronta je
610

ULK, Bd VII, Geschichte der st-ung. Heereskrper, Wien 1938., 194.


P. Blakovi, Sa Bonjacima, 240.
612
P. Tomac, Prvi svetski rat, 367-374.
613
P. Blakovi, Sa Bonjacima, 270-278.
614
Ibidem, 285.
615
Ibidem, 301-303.
616
Ibidem, 318.
611

123

rasporeen i 5. bosanskohercegovaki pjeadijski puk, obrazovan od VII ratnih bataljona etiri


bosanskohercegovaka puka, koji se nalazio u sastavu 142. pjeadijske brigade. U estokim
borbama istono od Golu Palatiniusa u podruju Vrf Vrinveanuluia dijelovi I, III i IV bataljona 5.
bosanskohercegovakog puka pretrpjeli su velike gubitke.617 Uveer, 24. oktobra 1916.
zapovjednitvo CXLII pjeadijske divizije je izdalo naredbu da se zauzme linije kota 834-962-887Vrh Popi i odatle prui otpor. Bataljoni 5. bosanskohercegovakog puka zauzeli su poloaje na koti
907, na vrhu Jancului. Narednog jutra, Rumuni su izvrili napad sa etvorostruko nadmonijim
snagama, ali su ipak protjerani. U meuvremenu, Rumuni su uspjeli probiti poloaje 4. puka
husara. Pojaani sa ostacima drugih jedinica, pod zapovjednitvon natporunika Samania, 5.
bosanskohercegovaki puk je trebao usporiti povlaenje, prihvatiti borbu i po svaku cijenu zadrati
kotu 962, Vrh Cernica, to bi ostalim jedinicama omoguilo povlaenje. U 13.30 sati Rumuni su
krenuli u napad, rasporeujui u irini 300 m etiri bataljona. Dva puta su pokuavali napad, ali su
odbijeni koncentrisanom vatrom i bonom mitraljeskom paljbom. Borbe su potrajale sve do kasno u
no. U meuvremenu, uspostavljena je veza sa zapovjednitvom puka, koje je naredilo da se
jedinica povue i zauzme novi poloaj dublje u pozadini.618
Na rumunskom frontu borbe je vodio i 4. bosanskohercegovaki bataljon, iji je
zapovjednik kapetan Kuzmi od komande bataljona 9. novembra 1916. dobio nareenje da se sa 4.
i 5. etom prikljui 10. brdskoj brigadi istono od Mt. Roba i da zauzme kotu 1472. Na visovima
istonih Karpata ve je pao visok snijeg, a danima su trajale borbe za posjed tri kupe prekrivene
gustom umom na padinama visova Riglou. Ovi poloaji su predstavljali kljune take za daljnji
prodor na desnu obalu rijeke Alt, a za saveznike je bilo vano to prije ih zauzeti. Rano ujutro 10.
novembra 4. bosanskohercegovaki lovaki bataljon je stigao na sjeverozapadne padine Rigloa.
U 13.00 sati poeo je napad. Teak teren, jaka bona vatra iz mitraljeza i pjeadijskog oruja
nanijeli su velike gubitke i napad je odbijen.619 Tokom noi dopremljeni su municija i rune
granate. Uveer, 10. novembra, 354. njemaki pjeadijski puk je zauzeo kupu kod Saruscinesci.
Prije podne, 11. novembra je iskoriteno da se uspostave veze sa susjednim sastavom i da se
poduzmu nove mjere za napad, koji je poeo u 16.30 sati. Obje ete I/90 i 4. bosanskohercegovaki
lovaki bataljon s tekoama su se pribliavale rumunskim poloajima. U jakoj pjeadijskoj i
mitraljeskoj vatri su pretrpjeli velike gubitke, ali su se uspjeli pribliiti Rumunima na nekoliko
metara, otvarajui u bijesu uragansku vatru, i sve ih do posljednjeg pobili. Vrh Riglou zauzet je uz
velike rtve. U vlastitim redovima bilo je 63 mrtvih i 151 ranjenik, a kod Rumuna su poginula 272
vojnika.
Tri dana kasnije, 14. novembra 4. i 5. eta 4. bosanskohercegovakog lovakog bataljona su
se kretale od Valea Calinescilor, juno od Rigloua, za Caliensci u dolini Alta. Kapetan Kuzmi je,
sa 2 ete IV bosanskohercegovakog lovakog bataljona i jednom etom I bataljona 90. puka trebao
preuzeti dio kote 804 do rijeke Alt kod Yeretica, i u 5 sati ujutro izvriti prodor od Draagensci na
Goldanul. Sat i po kasnije polubataljon 4. bosanskohercegovakog bataljona je dostigao Golotreni.
Obje ete su dostigle odsjek sjeverozapadno, zatiene od pogleda i vatre Rumuna, koji su bili
snano utvreni na poloajima sa mitraljezima i sa uvezanim rovovima za rezervu. Poloaj na
mostobranu je bio osiguran jakim ianim preprekama.
U rovovima su se nalazila 4 rumunska bataljona, rasporeena na duinu od 4 km. Na
mostobranu rastojanje do rumunskih poloaja je iznosilo oko 600, a od vlastitih straarskih linija
800-1200 koraka. Mostobran i mostovi su od strane Rumuna danonono drani pod snanom
artiljerijskom paljbom.620
U 22.00 sati pod zatitom posade mostobrana, straarskih linija i mraka, rasporeene su
dodatne ete i vodovi neprimjetno na desnoj obali rijeke Alt i Lotru, gdje su zauzeli borbene
pozicije i izvrili pripreme za napad na desno krilo Rumuna. Sva suvina oprema je ostavljena,
uzeta je rezervna municija i po 2 rune granate. Tano u 3 sata poslije ponoi poelo je djelovanje
617

W. Schachinger, Bonjaci dolaze, 127-129.


Ibidem, 132-135.
619
KA-W, NFA, Gefechts-Bericht, 4. Bh. FJB, fol. 1-2.
620
Ibidem, 4-7.
618

124

njemake artiljerije pred mostobranom, koje je razaralo iane prepreke. Na artiljerijski napad
Rumuni su odgovorili snanom pjeadijskom i mitraljeskom vatrom na most i cijeli mostobran,
pretpostavljajui napad iz tog pravca. Deset minuta kasnije njemaka artiljerija je pomjerila
djelovanje oko 200 koraka zapadno. Ispaljene rakete iz signalnog pitolja oznaile su poetak
napada. Vojnici su bacili rune granate i jurnuli prema rumunskim poloajima, osvajajui rov po
rov. etrdesetpet minuta kasnije napad je zavren, mnogo Rumuna se predalo i zarobljen je jedan
mitraljez. Dok su trajali razgovori sa komandantima eta, patrole koje su slijedile Rumune stupile
su u borbu i uspjele zarobiti dva oficira i 250 vojnika. Uskoro su i poluete koje su se nalazile u
prodoru na Silistre dovele 75 zarobljenika. Meu zarobljenim rumunskim oficirima se nalazio i
major Herrgott, komandant 49. pjeadijskog puka, koji je kapetanu Kuzmiu dao informacije o
magacinima za snabdijevanje, pa je uskoro zaplijenjeno 1000 puaka i velike koliine municije i
drugog ratnog materijala. Bosanskohercegovaki vojnici su oko 9 sati prodrli u Golotreni gdje je
kapetan Kuzmi predao raport generalu Korzeru: Dva oficira i 255 rumunskih vojnika je bilo
zarobljeno, zaplijenjen je jedan mitraljez, 1.000 puaka i mnotvo ratnog materijala. Rumuni su
pretrpjeli velike gubitke, dok su u vlastitim redovima bili samo dva ranjena, po jedan oficir i
vojnik.621
Prvi bosanskohercegovaki lovaki bataljon se od februara do augusta 1916. nalazio u
sastavu 63. pjeadijske divizije. U tom periodu je uestvovao u osvajanju sjeverne Albanije. U
augustu je ukljuen u sastav XLVII divizije, bez znaajnijih borbi. Drugi bosanskohercegovaki
lovaki bataljon se od februara 1916. nalazio u sastavu XLVII pjeadijske divizije, rasporeene na
poloajima u Albaniji, bez veih borbenih aktivnosti. Trei bosanskohercegovaki lovaki bataljon
se do februara 1916. nalazio u sastavu LIII divizije, kada je premjeten na italijansko ratite. Od
augusta je ukljuen u sastav XC pjeadijske divizije, gdje je u toku augusta, septembra i oktobra
uestvovao u borbama na frontu u dolini Fleima. Poetkom augusta je na vrhu Busa Alta pretrpio
velike gubitke.622
etvrti bosanskohercegovaki lovaki bataljon se od januara do kraja septembra 1916.
nalazio u sastavu I pjeadijske divizije na italijanskom frontu. Uestvovao je 18. marta u borbama
kod Ciginja, 15. maja na istonom rubu grebena Kolovrat i od 18. augusta do 13. septembra u 11.
bici na Soi. Od poetka oktobra je ukljuen u sastav 73. pjeadijske divizije uestvujui u borbama
za prodor na obje strane Alta od 16. oktobra do 25. novembra, a zatim u prodoru u Vlaku od 1. do
6. decembra, kao i u potjeri do Buzeua od 7. do 14. decembra. Od 22. do 28. decembra 4.
bosanskohercegovaki lovaki bataljon je uestvovao u bici kod Romnicu-Sarata.623
Peti bosanskohercegovaki lovaki bataljon se u toku 1916. nalazio u sastavu raznih
divizija. Od 11. do 16. marta u sastavu VI pjeadijske divizije je uestvovao u 5. bici na Soi, od 15.
do 26. maja u borbama kod Folgarie i Lavaronea, od 27. maja do 16. juna u borbama kod Asiaga i
Arsiera, a od 16. juna do 24. jula u borbama za vrijeme protivofanzive Italijana u Sedam opina.
esti bosanskohercegovaki lovaki bataljon se od formiranja u februaru 1916. do decembra
nalazio u sastavu I pjeadijske divizije, uestvujui 18. marta u borbama kod Ciginja, 15. maja na
istonom rubu grebena Kolovrat, i od 18. augusta do 13. septembra 1916. u 11. bici na Soi.
Sedmi bosanskohercegovaki lovaki bataljon se u toku cijele 1916. nalazio u sastavu
XLVII pjeadijske divizije, na poloajima u Albaniji. Osmi bosanskohercegovaki lovaki bataljon
se od formiranja u februaru 1916. nalazio u sastavu raznih divizija. U sastavu 57. pjeadijske
divizije je uestvovao u borbama na italijanskom frontu od 15. do 26. maja kod Folgarie i
Lavaronea, od 27. maja do 16. juna u borbama kod Asiaga i Arsiera, od 16. juna do 24. jula u
borbama za vrijeme protivofanzive Italijana u Sedam opina, a od 21. do 27. jula u borbama u
dolini Fleima.624
621

Ibidem, 8-9.
Trei bosanskohercegovaki bataljon je imao gubitke od 414 osoba, od kojih je bilo 20 mrtvih, 356 ranjenih i 38
nestalih. KA-W, NFA, Gefechts-Bericht 3 BH. FJB. Kampf um die Sdspitze der Busa Alta, folio 2-4.
623
ULK, Bd VII, Geschichte der st-ung. Heereskrper..., 240.
624
Ibidem.
622

125

Njemaka je do 1916. postigla vee uspehe, zadobila vei ratni plijen i pokazala se jaom
nego to su to oekivale sile Antante. Ipak, odnos snaga se mijenjao u korist Antante, koja je u
1916. dobila od SAD-a ratni materijal u vrijednosti od 1,29 milijardi dolara. Osim toga, do kraja
1916. na njenoj strani ve je ratovalo 14 drava. Na drugoj strani, Centralne sile bile su upuene na
sopstvene, vrlo ograniene unutranje rezerve, na ratom opustoene okupirane oblasti, i u izvjesnoj
mjeri, na uvoz iz neutralnih zemalja. Vremenom je strateka inicijativa prela na stranu Antante,
iako Centralne sile nisu pretrpjele nijedan odluujui poraz. U jesen 1916. godine Antanta je
raspolagala sa preko 14 miliona vojnika i 3 miliona nemobilisanih rezervista, naoruanih sa 19400
poljskih i 11400 tekih topova, 67000 mitraljeza i 3100 aviona, dok su Centralne sile imale 9500
000 vojnika i 1100000 nemobilisanih rezervista, naoruanih sa 14700 poljskih i 9100 tekih topova,
20000 mitraljeza i 1200 aviona.625

Dobrovoljako pitanje
Dobrovoljci u bosanskohercegovakim jedinicama
Dok su sa jedne strane zabiljeena dezerterstva u bh. jedinicama, posebno u redovima
bosanskohercegovakih Srba, istovremeno je dolo i do ukljuenja muslimanskih dobrovoljaca u
njihove redove. Na poetku rata iz Pere i Carigrada su se javljali brojni dobrovoljci koji su ranije
ivjeli u oblastima Osmanskog carstva elei stupiti u vojne redove austrougarske armije. Nakon
postignutog dogovora izmeu armijskog vodstva i vojne uprave bilo je mogue ispuniti njihovu
molbu i uvjebati ih u unutranjosti Monarhije. Zbog tekoa u obuci za vojnu slubu, primjeni
propisa slube i snabdijevanja, Vojna komanda ih je okupila u Banjoj Luci i prepustila
komandujuem generalu u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji.626
U sporazumu sa Vrhovnom komandom i komandom 5. armije Ministarstvo vanjskih
poslova je odobrilo daljnji vojni transport muslimanskih ratnih dobrovoljaca 15. marta 1915.
godine.627 Osmanski ambasador je 2. juna 1915. traio od ministra vanjskih poslova da se sprijei
da vojni organi ove ljude ukljuuju u vojnu slubu austrougarske armije. Istovremeno je saopio da
Porta nema nita protiv ukoliko bi njeni graani kao dobrovoljci sluili rasporeeni u vlastite
bataljone. Ve 12. juna 1915. baron Burian je primio saopenje nadlenih organa iz Carigrada da je
reis-ul ulema dozvolio muslimanima koji ive u Monarhiji, kao i osmanskim dravljanima koji ive
u Bosni i Hercegovini da se bore u austrougarskoj vojsci, time to ih je pozvao u sveti rat. 628
Krajem septembra 1915. tvravska komanda Sarajevo se alila na nedisciplinovano dranje
tamo skupljenih osmanskih dobrovoljaca to je zahtijevalo stroiji nadzor. Iz politikih razloga,
ministar vanjskih poslova nije dozvoljavao vraanje ovih dobrovoljaca. Zbog toga su dodijeljeni
rezervnim bataljonima bosanskohercegovakih pukova, tri mjeseca su obuavani i upueni na
Jugozapadni front.629
U jesen 1915. godine, u vrijeme ofanzive protiv Srbije, austrougarskim vojnim jedinicama
su se javljali muslimanski vojni obveznici i bivi osmanski vojnici, koji su dezertirali iz sastava
srpske vojske. Vrhovna komanda austrougarske armije im je 30. novembra 1915. dozvolila
dobrovoljni ulazak u sastav zajednike vojske. Kako su time bili obuhvaeni i osmanski dravljani
prisilno mobilisani u srpsku vojsku, ta odluka je zahtijevala odobrenje carigradske vlade. Situacija
sa dobrovoljcima je konano rijeena 4. januara 1916. godine. Na elju Ministarstva rata
Osmanskog carstva Vrhovna komanda K.u.k. armije je odluila da svakog osmanskog dravljanina
625

. P. T o m a c, Prvi svetski rat, 426-433.


KA-W, KM, Abt. 2W, 17-20/7, 1915.
627
Ibidem, 20/19, 1915.
628
Ibidem, 20/18, 1915.
629
Ibidem, 2-95/3, 1915.
626

126

koji ne moe dokazati da je roen u Bosni i Hercegovini otpusti iz vojne slube i da ih preda
osmanskim organima.630
Budui da je iz crnogorskog dijela Novopazarskog sandaka vrena mobilizacija ranije
ekspatriranih bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika, K.u.k. Ministarstvo rata je 5. februara
1916. generalu Sarkotiu skrenulo panju da su te osobe izgubile zemaljsku pripadnost i time ne
mogu biti ukljueni u zajedniku vojsku nego ih treba smjestiti u vojne zarobljenike logore, gdje bi
se ustanovio njihov status ekspatriranih osoba kao i njihova lojalnost.631
Prema tumaenju K.u.k. Ministarstva rata svaka osoba protiv koje je zavren postupak
ekspatrijacije nije se mogla vie smatrati bosanskohercegovakim zemaljskim pripadnikom i prema
15 vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu nisu vie mogli stupiti u zajedniku vojsku ili ratnu
mornaricu.632
U bosanskohercegovake jedinice ukljuen je i jedan broj albanskih dobrovoljaca. Nakon
preporuke ministra rata Krobatina, albanski dovrovoljci su smatrani pripadnicima K.u.k. vojske, sa
istim pravima i obavezama koje su imali i ostali pripadnici zajednike vojske. Zbog uvaavanja
vjerskih razlika, Albanci su rasporeeni u sastav bosanskohercegovakih jedinica tako da ih je po
jednoj eti moglo biti dodijeljeno najvie do jednog voda.633
Bosanskohercegovaki vojni obveznici dobrovoljci u ruskoj armiji
Za vrijeme Prvog svjetskog rata glavni i gotovo jedini put za stupanje u srpsku, crnogorsku
ili rusku vojsku bilo je dezertiranje iz jedinica austrougarske armije, za ta je najvie prilika pruao
Istoni front. Ve tokom 1914. i 1915. godine u Rusiji se naao vei broj zarobljenika iz
junoslavenskih zemalja, pa se javila ideja o formiranju jednog odreda, ali je kasnije formirana
jedna divizija i jedan korpus.
Ruske vlasti su Prvom svjetskom ratu odvajale izmeu zarobljenika austrougarske vojske
one koji su bili slavenske narodnosti i drale ih u posebnim logorima, u kojima reim nije bio tako
strog kao u logorima gdje su se nalazili Maari i Nijemci. Vojnici su imali osiguran stan, hranu i
opravku odjee. Pored toga, oni koji su radili primali su po jednu, a koji nisu radili po pola rublje
dnevno. Pored svih potreba oficiri su primali i dvije rublje dnevno.634 Za sve dobrovoljce je 1. aprila
1916. organizovan kratak kurs, poslije kojeg je njih 42 proizvedeno u in dobrovoljca-potporunika.
Do sredine aprila, u Odesi se skupilo 9904 dobrovoljca, meu kojima se nalazilo 3812 iz Bosne i
Hercegovine.635

Gubici bosanskohercegovakih jedinica prve dvije ratne godine


Na poetku rata zbog odnosa pjeadije i artiljerije gubici su bili ogromni. Izgradnja vojske
nije pratila korak sa porastom stanovnitva. Veliki broj vojno sposobnih svrstan je u dopunsku
rezervu; ovo ljudstvo je nakon 8 sedmica obuke dodijeljeno za popunu jedinica zbog gubitaka i
upueno na front.636
Veliki gubici oficira i ljudstva su bili uzrokovani loom taktikom. Jedinice su esto voene u
napad bez djelotvorne podrke artiljerije. Do ozljeda i smrtnosti na poetku rata je dolazilo vie
zbog rasprskavanja materijala od artiljerijske vatre nego od direktnih ozljeda orujem, pa je dodjela
ljemova kod pjeadije znatno umanjila tu vrstu gubitaka. U prvoj godini rata posebno su bili veliki
630

KA-W, KM, AOK Op. 31.811.


ABH, ZMF, 1916., 5.753. Musterung Expatrierten im Sandak Novi Pazar, K.u.k. Ministarstvo rata Zemaljskoj vladi
BiH, Be, 5. februar 1916.
632
Ibidem, K.u.k. Ministarstvo rata Zemaljskoj vladi BiH, Be 12. maj 1916.
633
KA-W, KM, AOK, Op. 28.206. Uporedi: E. Redi, Bosanskohercegovake jedinice, 206.
634
Jugoslovenski dobrovoljaki korpus u Rusiji. Prilog istoriji dobrovoljakog pokreta (1914-1918), 9-13.
635
Ibidem, 16.
636
Ernst Horsetzky, sterreich-Ungarns Heer und Flotte im Weltkrieg, Insbruck-Wien (bez godine izdanja), 19.
631

127

gubici kod oficira emu je doprinijela ofanzivna ratna taktika, to je bilo protivno slubenoj uputi
koja je traila potedu materijala i ljudi.637
Prema podacima Statistikog ureda K.u.k. Ministarstva rata koji su napravljeni za vrijeme
prve dvije ratne godine, radi popunjavanja praznine u privrednim aktivnostima i uvida za potrebe
ratnog zbrinjavanja, broj poznatih smrtnih sluajeva u bosanskohercegovakim jedinicama je
iznosio 11170.638
U bosanskohercegovakim jedincama zabiljeen je veliki broj ranjenih, ali se najvei dio
nakon oporavka vraao u jedinicu.
Do 1. decembra 1915. godine, iz sastava bosanskohercegovakih jedinica, 626 ranjenih
gagista i 14787 vojnika su nakon oporavka ponovo upuenin na front.639 Nakon tretmana u periodu
do 1. maja 1916. godine u bosanskohercegovake jedinice se vratilo 776 gagista i 18955 vojnika.640
Do sredine septembra broj rekonvalescenata u bosanskohercegovakim jedinicama iznosio je 1139
gagista i 28502 vojnika.641 U vremenskom periodu od etiri mjeseca broj gagista koji su se nakon
ranjavanja vratili u jedinicu poveao se za 363 osobe (46,8%), a broj vojnika za 9547 (50%).
Prvi i trei bosanskohercegovaki pjeadijski puk su do sredine septembra imali pribline
jednake gubitke od oko 8000 gagista i vojnika, dok je drugi bosanskohercegovaki puk imao gotovo
za polovinu manje gubitke zbog manjih borbenih djelovanja. etvrti bosanskohercegovaki puk je
zabiljeio gubitke od 6601 osobe. Od bosanskohercegovakih lovakih bataljona I bataljon je imao
najvee gubitke, budui da su drugi i trei bosanskohercegovaki bataljoni formirani u augustu
1915., odnosno u februaru 1916. godine.
637

Dienst-Buch A 10 a, Dienstreglement fr k.u.k. Heer, I, 1910., 47.


W. Winkler, Berufsstatistik der Kriegstoten der st.-ung. Monarchie, Wien, 1919., 12-20.
639
KA-W, KM, AOK, Op. 19.407. Soldaten welche nach Genesung nach front eingegangen sind, K.u.k. Ministarstvo
rata Zajednikom ministarstvu finansija, 31. decembar 1915.
640
KA-W, KM, AOK, Op. 25.467, Vrhovna komanda armije K.u.k. Ministarstvu rata, 15. septembar 1916
641
Ibidem.
bosanskohercegovake jedinice
gagisti
vojnici
1. bh. puk
195
7910
2. bh.puk
304
4181
3. bh. puk
271
7986
4. bh. puk
231
6601
I bh. lovaki bataljon.
82
1279
II bh. lovaki bataljon
37
232
III bh. lovaki bataljon
19
313
ukupno
1139
28502
638

128

ivot na frontu
U rovovima
U poetku, bez ratnog iskustva, vojnici su smatrali da je sramota zaklanjati se i ukopati
poloaj. Veliki gubici natjerali su ih da drukije razmiljaju, pa to je rat due trajao sve vie su se
zavlaili u zemlju. Izgradnja poloaja i zaklona u toku rata prola je kroz nekoliko faza. U poetku
se kopala udubina prema trupu vojnika, a izbaena zemlja sluila je kao mali zaklon. Tokom 1914.
poeo se kopati vezani rov prema terenu za strijelce u kleeem poloaju.642
Do izgradnje prvih trajnijih poloaja dolo je nakon to se front uvrstio i poeo pozicioni
rat. Rovovi su produbljeni za sigurnu komunikaciju, a za cijelu posadu su iskopani poloaji za
stajanje, u kojima su vojnici bili zatieni od kie, puanog zrna ili rapnela. Protiv jae
artiljerijske vatre vojnike su titile udubine iskopane na dnu glavnog rova koje su predstavljale
poetak kasnijih dubokih kaverni za zatitu posade. Na banketu su bili postavljeni elini oklopi za
gaanje a preko rova su na izloenim mjestima prebaene iane mree koje su titile poloaje od
mina elastinim odbacivanjem. Iz glavnog su rova vodili rovovi za vezu sa straarnicom, do
vojnikog zahoda, do previjalita, zapovijednika i do rezervnog poloaja. Jo na poetku rata
vojnici su upueni na uspostavu dvorednog sistema odbrane. U svim rovovima su se nalazile
traverze za zatitu od bone vatre, a linije su bile povezane odbrambenim rovovima za voenje
borbe u stranu, ako bi neprijatelj zauzeo susjedni dio poloaja. Da bi se sprijeilo odronjavanje
zemlje, stranice iskopanih rovova su oblagane isprepletenim pruem. Posebna panja se morala
posvetiti otjecanju vode iz rova, pa su esto izvoeni opseni zemljani radovi. Prvi poloaj imao je
gustu rovnu mreu izmeu prve, druge i tree linije i to je sve zajedno sainjavalo jedan poloaj. U
rovovima su postavljena zvona za alarm.643
Velika panja je pridavana izgradnji prepreka. Najvie su graene iane, koje su se
sastojale od zabijenog kolja, isprepletenog bodljikavom icom. Na padinama i u umama su kopane
tzv. vuje jame, u koje je zabodan iljast kolac ili otro gvoe. Na posebno ugroenim mjestima
pred poloaje su postavljani sanduci sa eksplozivom koji su se aktivirali na kontakt. Na takvim
mjestima je esto putana struja pod visokim naponom, pa je neprijatelj vrio napad tek onda kada
je u pripremi napada artiljerija uspijevala raskinuti icu.644
Vaan preduvjet uspjeha vojske u ratu je predstavljalo snabdijevanje ljudstva i vune stoke.
Prema propisima o snabdijevanju vojske i konja ishrana je organizirana u tri obroka, u prvom redu
na potpuni obrok, zatim na normalni i u sluaju potrebe na rezervni. Za snabdijevanje vojske su od
posebne vanosti bile ratne hljebne pei i poljske kuhinje, tzv. gula-topovi. Ratne pekare su
omoguavale da ljudstvo uvijek dobija svjei hljeb, a mogle su raditi i u toku pokreta. Za 24 sata su
mogle pripremiti oko 3000 obroka. Vaan faktor snabdijevanja predstavljale su ratne kuhinje, u
kojima se za vrijeme pokreta pripremano meso, supa, varivo i kafa za 250 osoba.645
Kada se dolo do saznanja da e rat dugo trajati a da su materijalni potencijali nedovoljni,
poduzete su mjere racionalnijeg troenja raspoloivih sredstava. Redoslijed mjera koje su
poduzimali K.u.k. Ministarstvo rata i Vrhovna komanda armije od poetka rata pokazuje koliko je
snabdijevanje predstavljalo vaan problem i na koji nain je kratkorono iznalaeno rjeenje.646
642

P. Blakovi, Sa Bonjacima..., 9.

644

Ibidem, 11-13.
Opskrbljenje naih eta, Sarajevski list, br. 120, 30. april 1915., 3.
646
Od 21. septembra 1914. porcija kafe od 50 gr sirove ili 40 gr prene kafe je zamijenjena konzervom kafe od 46 gr, a
zatim je smanjeno na 18 gr sirove, odnosno 15 gr prene. Od 26. septembra 1914. za proizvodnju hljeba je trebalo
upotrijebiti 1/3 jemenog brana, a od 13. oktobra 1914. je pokuano proizvesti hljeb sa 60% rai i 40% kukuruznog
brana. Od 9. januara 1915. dodatak dvopeka je umanjen na 400 gr, a od 20. januara 1915. surogati povra su
zamijenjeni kuhanim branom Od februara 1915. pokuao se za konje izraditi dvopeka iz mekinja. Da bi se
sauvala zaliha zobi, 5. februara 1915. naloeno je da se polovina zobi zamijeni drugom vrstom hrane. Od 10.
februara 1915. za izradu dvopeka je trebalo koristiti 20% jemenog brana. K.u.k. Ministarstvo rata se 13. marta
obratilo komandama u pozadini i odobrilo smanjenje porcije hljeba sa 700 na 560 gr hljeba i 100 gr dvopeka. Od
16. aprila 1915. za izradu konzervi kafe umjesto slada koritene su kocke eerne repe, a od 11. juna 1915.
645

129

U prvoj ratnoj godini nije bilo dopusta, jer niko nije ni pretpostavljao da bi rat mogao dugo
trajati. Rjeavanju tog pitanja pristupilo se tek poslije prve godine rata. Najprije su davani dopusti
oficirima nakon estomjesenog boravka u rovovima, a za boravak u etapnom prostoru poslije osam
mjeseci. Za ljudstvo u rovu je vaio estomjeseni boravak na frontu. Dopust je trajao 14 dana sa
dodatkom od 5 dana za polazak i 5 dana za povratak. Osim toga, komandant puka je imao pravo da
povisi broj dana za putovanje, pa je ukupan dopust iznosio 28 dana ili cijeli mjesec.647
Borbe su uglavnom voene nou, kada su svi bdjeli, osim straara koji su danju pazili dok
se sva posada odmarala i spavala. Nou je sve bilo na nogama. Sluba se vrila naroito oprezno, ni
administracija nije mirovala, pa su prije svanua ili na odmor i na spavanje. Tako je bilo i u rovu, a
kod mobilnog ratovanja najvei i najnaporniji pokreti su izvreni nou, dok su se vojnici u toku
dana odmarali. Hrana i drugo snabdijevanje su takoer dolazili nou, a prije svanua kola i nosai
su naputali front.648
Veza izmeu vojnika na frontu i njihovih porodica odravana je zahvaljuuji uspostavi
vojne pote. Na poetku rata uspostavljene su samo najneophodnije grane slube kod vojne pote za
slanje pisama, dopisnica, telegrama, novina i novanih pisama prema vojsci i od vojske. U
novozaposjednutim podrujima pota se morala stvarati nanovo i proirivati. Tada je bio ureen
promet pisama i novca izmeu vojnopotanskih zavoda i zaposjednutih podruja izmeu saveznikh
neutralnih zemalja.649
Neposredno nakon izbijanja rata i pojave prvih ratnih zarobljenika, ukazala se potreba da se
uspostavi slanje paketa ratnim zarobljenicima i da se to pitanje regulie kao i korespondencija i
telegramski saobraaj. Monarhija je mogla iz svojih izvora da osigura odjeu, obuu i hranu, pa je
ak nala i sredstva da ratnim zarobljenicima u Rusiji alje zimsku odjeu, duhan, potanske karte,
knjige i novine.650 Potanski saobraaj se odnosio na slanje paketa iz Monarhije u Francusku,
Veliku Britaniju, Rusiju i Srbiju gdje su se nalazili austrougarski ratni zarobljenici, kao i na slanje
poiljki iz ovih zemalja na podruje Monarhije, gdje su se nalazili njihovi ratni zarobljenici. Paketi
su smjeli sadravati odjeu, ve i druge predmete za linu upotrebu. U njima se nisu smjela nalaziti
nikakva pisana saopenja. Adresa na paketu je trebala sadravati tano ime i prezime primaoca,
vojni in, jedinicu, mjesto i odredite zemlju u kojoj se zarobljenik nalazio. Na paketu je trebala
da vidno biti istaknuta biljeka da je rije o poiljci za ratnog zarobljenika (Prisonner de guerre).651
Bosanskohercegovaki vojni obveznici ginuli su na raznim frontovima, gdje su i
sahranjivani. Po pitanju vojnikih grobova do konanog rjeenja, iz obzira pijeteta prema rtvama i
kao sanitarna mjera, propisano je provoenje odreenih mjera. Prije svega je trebalo mjesta gdje
poivaju oficiri razgraniiti i odgovarajue prepoznatljivo obiljeiti nadgrobnim obiljejem na
kojem je stajalo ime, in, pripadnost jedinici, dan smrti i ukoliko je mogue tano mjesto. Ovi
podaci su trebali biti vidljivi i na zajednikoj tabli. Materijal kojim su obiljeavani podaci je trebao
biti otporan na vremenske uvjete. Gdje pogreb nije obavljan na postojeim grobljima, a uspostava
vojnikog groblja bila nepovoljna zbog lokalnih odnosa, trebalo je svim sredstvima teiti da se
pokuana je prerada peenih kruaka za izradu konzervi kafe, za ta je od 30. juna 1915. upotrijebljen preni hrast i
pitomo kestenje. Od 18. jula 1915. dodjela rie formacijama u pozadini je obustavljena.
K.u.k. Ministarstvo rata je 28. aprila 1916. dozvolilo umanjenje porcije mesa za utvrenja sa 300 na 220 gr, a
umjesto dvije konzerve kafe od 46 gr na jednu od 23 grama. Takoer je umanjena porcija mesa vojnicima na frontu
na 300 gr, a svima ostalim na 200 grama. Obustavljen je pokuaj da se hljeb pravi sa dodatkom celuloze 25. maja
1916. (U bosanskim pukovima je zamjena za brano naena u drvenim strugotinama, koje su neke komisije na albu
vojnika okvalifikovale kao sastojak koristan za prehranu, za ta su Bosanci okrivili Nijemce, uz ironinu
konstataciju da to zna samo vabo, Bogumil Hrabak, Dezerterstvo... 67.)
Od 25. juna 1916. sadraaj mesa u mesnim konzervama ogranien je na 150 gr, a od 1. jula porcija mesa za
formacije u pozadini je ograniena na svega 180 gr dnevno. (Die Verpflegung der Arme und die oesterreichische
Ernhrungswirtschaft, KA-W, rukopisno odjeljenje, Ms Carnegie Stiftung fr internationalen Frieden, IX, 41-45.)
647
P. Blakovi, Sa Bonjacima..., 61.
648
Ibidem, 71-72.
649
C. i kr. bojna pota, Sarajevski list br. 202, 16. august 1917., 3.
650
B. Hrabak, Dezerterstvo , 66.
651
ABH, ZMF, 1914., 10.673. Ratni ured za nadgledanje rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 30. novembar
1914.

130

obavi ekshumacija i pokop na najbliem mjesnom groblju, uz prisustvo duebrinika i mjesnih


politikih organa.652

Ratno zbrinjavanje
Zbrinjavanje bosanskohercegovakih ratnih vojnih invalida (1914-1916)
Bitka kod Solferina 1859. je pokazala koliko je vojna sanitetska sluba bila nedorasla
ubitanom djelovanju oruja. vicarac Henri Dunant, uasnut prizorima nezbrinutih vojnika na
ratitu, ukazao je na tu injenicu a zatim je preko Crvenog kria koji je osnovao 1863. u enevi,
pokrenuo u tom smislu iroku meunarodnu organizaciju, iji je rezultat bila enevska konvencija,
po kojoj ranjeni vojnik nije tretiran kao neprijatelj nego kao bolesni, bespomoni ovjek kojem
treba pruiti pomo.653
Okupacija Bosne i Hercegovine je pruila priliku za provjeru praktinog djelovanja saniteta
austrougarske armije i za procjenu tih iskustava. Od tada su ljekari sistematizirani i u miru. Oni su
istovremeno vodili divizijske i trupske bolnice u mjestima gdje se nalazio tab. Ljekari su kod
jedinica bili pomoni organi i referenti njihovih komandanata u nadlenosti saniteta.
Napredak u oruanoj tehnici, poveano dejstvo vatrenog oruja i rastui broj vojnih jedinica
bili su razlozi zbog kojih se oekivao poveani broj ranjenih. Prema miljenju ljekara za medicinsko
zbrinjavanje presudni su bili prvi zavoj i transport. Zbog toga se odluilo za temeljnu reviziju
austrougarskog saniteta, pa su 1904. godine donijeti novi propisi. Povean je broj ljekarskog te
kvalitet pomonog osoblja. Sanitetske ustanove su bile fleksibilnije i pokretnije, nije bio odreen
broj mjesta za pomo nego se organizovao prema stanju borbe. Funkcija vojnog ljekara u miru je
bila regulisana propisima slube trupnih jedinica i ureda kojima su dodijeljeni. Kao lanovi
uestvovali su u radu komisija za regrutaciju. Vodili su brigu o zdravstvu i ishrani jedinica,
snabdijevanju jedinica ispravnom vodom, smjetaju, opremi, odijevanju, higijeni, tjelesnoj vjebi
kao i posebnim zdravstvenim odnosima u garnizonima, na maru, za vrijeme logorovanja Starali
su se o redovnom provoenju vakcinacije i revakcinacije, spreavanju izbijanja infekcija i
epidemija, transportu tijela umrlih, sahranama i sl.654
Sanitet, utemeljen na novim osnovama, prenosio je u oruane snage posljednje tekovine
medicinske nauke. Higijena i profilaksa su sve vie smanjivale bolesti, epidemije su suzbijane u
korijenu a karitativna medicina je umanjivala procenat mortaliteta u znatnoj mjeri. Medicinska
pomo se na frontu sve vie pribliavala prvoj liniji, posebno intervencija hirurga. Nastala je i
itava mrea sanitetskih ustanova previjalita, zavojita, bolnica, (poljskih, zaraznih,
evakuacionih), sanitetskih kolona i eljeznikih vozova, koji prihvataju, evakuiu te lijee ranjene i
bolesne. Takva organizacija saniteta je doprinijela da se veliki broj ranjenih i oboljelih vojnika brzo
vraao u jedinice.655
U Prvom svjetskom ratu (1914-1918) izrasla je ratna slika masovnih armija i upotrebe
borbenih sredstava velike razorne moi. Ubrzani proces modernizacije rata nije od poetka pratio
nivo taktike obuke to je u startu izazvalo velike gubitke. Do poetka rata za zbrinjavanje
bosanskohercegovakih ratnih vojnika invalida i njihovih porodica je bio mjerodavan zakon K.u.k.
Ministarstva rata iz 1899., kojim je regulirana isplata invalidskih penzija ili smjetaj u invalidskom
domu.656
Nakon to je poeo povratak bolesnih ili ranjenih vojnika sa ratita u Bosni i Hercegovini
dolo se do saznanja da im treba posvetiti posebnu panju. Ta nastojanja su naila na razumijevanje
kod svih nadlenih institucija i uskoro je poela njihova realizacija. Zbog specifinih odnosa u
652

ABH, ZMF, 1915., 4.474. Naredba K.u.k. Ministarstva rata o vojnikim grobovima.
Unteilbar und Untrenbar, 84.
654
A. Wagner, Das Bewafnete Macht, 529-530.
655
P. Tomac, Ratovi, 509.
656
Arme-Verordnungs-Blatt, Nr 15, Wien, 1899., 75.
653

131

zemlji, organizacija svih formi ratnog zbrinjavanja se temeljila na drugaijim osnovama nego u
Austriji i Ugarskoj. Dok je tamo dominirala privatna inicijativa, u Bosni i Hercegovini su se
aktivnosti zbrinjavanja ratnih vojnih invalida uglavnom oslanjale na upravni aparat. Privatnoj
inicijativi je ostalo slobodno polje djelovanja, iako je i u ovoj oblasti bio znaajan utjecaj upravnih
organa.657
Polazei od procjene da zbrinjavanje ratnih vojnih invalida nije mogue provesti samo u
okviru drutvenih organizacija, kao i da je to problem od eminentnog privrednog i politikog
znaaja, kojem se mora pristupiti kao vanom upravnom zadatku, ne odriui se djelotvorne
podrke svih drutvenih krugova, provoenje svih predloenih mjera je bilo povjereno privremeno
obrazovanom komitetu i nakon kraeg vremena prenijeto na privredni odjel dravne uprave. U prvo
vrijeme za zbrinjavanje ratnih vojnih invalida, osim priloga u ukupnom iznosu od 8800 kruna, nije
bilo drugih sredstava na raspolaganju. Zbog toga je pokrenuta inicijativa za osnivanje fonda iz
kojeg bi se finansirali tekui trokovi zbrinjavanja.658
Na inicijativu Zemaljske vlade BiH osnovan je privremeni Komitet zemaljskih udruenja za
pruanje pomoi i dobrovoljne sanitetske slube. Konstituirajua sjednica je odrana 30. jula 1914.,
pod vodstvom biveg gradonaelnika von Vancaa, na kojoj je izabrano Predsjednitvo od 54 lana.
Iz sredstava Drutva snabdijevane su vojne bolnice sa sanitetskim materijalom i veom, a
ranjenicima je davan i manji novani iznos. Do sredine decembra 1915. u tu je svrhu utroeno
261000 kruna. Centrala drutva bila je u Sarajevu a irom BiH bile su rasporeene 52 filijale. Prema
blagajnikom izvjetaju do sredine decembra 1915. dobrovoljni prilozi su iznosili 875571 kruna i
96 helera, a sakupljake aktivnosti su donijele 400000 kruna, od kojih je 292500 uplaeno u fond.659
U ranije provedenim akcijama prikupljanja dobrovoljnih priloga za Crveni kri, te
zbrinjavanje udovica i djece poginulih vojnika odazvao se veliki broj stanovnika. Stoga se pokazalo
potrebnim da se djelatnosti na prikupljanju priloga organiziraju sistematski i da se ukljui to iri
krug stanovnitva. U prvo vrijeme su pozvani vei industrijski i trgovaki poduzetnici da podre
osnivanje Fonda za zbrinjavanje ratnih vojnih invalida da bi se osigurao kontinuiran priliv
novanih sredstava u fond. Istovremeno su pozvane sve firme i politiki organi da se ukljue u ove
aktivnosti i podre ih prema svojim mogunostima. Kako je seosko stanovnitvo prodajom stoke
raspolagalo veom koliinom novanih sredstava, i od ovih krugova su se oekivale uplate i priliv
sredstava u Invalidski fond. Da bi se svim krugovima stanovnitva pruila prilika da pokau svoju
solidarnost i patriotsku dunost, svi organi dravne uprave su bili ukljueni u aktivnosti na
prikupljanju dobrovoljnih priloga, a posebno osobe koje su svakodnevno dolazile u kontakt sa
stanovnitvom, kao to su uitelji, vjerski slubenici, finansijska policija, a ukljuili su se i
pripadnici andarmerije. efovi politikih organa su prednjaili svojim primjerom i neumorno radili
na tome da se stvori materijalna osnova za aktivnosti zbrinjavanja ratnih vojnih invalida, nezavisno
od dravne uprave. Dok se stanovnitvo ukljuilo i odazvalo aktivnostima na prikupljanju
dobrovoljnih priloga iznad svih oekivanja, opine su se u ovim aktivnostima drale pasivno, zbog
ega je gradonaelnicima upuen zahtjev za podrku i sudjelovanje u ovim aktivnostima. Ova mjera
je uskoro pokazala dobre rezultate i zabiljeeno je da su sve opine uplatile priloge.660
Da bi se izvan uredskih podruja okrunih organa uspostavila vrsta organizacija, okruni
predstojnici su osnovali podkomitete, uz iju se pomo dalje dograivala organizacija. Aktivnosti
na prikupljanju dobrovoljnih priloga, provedene su postavljanjem sakupljakih kasica, kao i
organiziranjem brojnih manifestacija u zemlji. Serija od 13 ratnih razglednica sa specifinim
bosanskim motivima sa Istonog fronta, donijela je veliki isti dobitak, kao i izrada ratnih suvenira
u Dravnom umjetnikom ateljeu u Sarajevu. Akcija prikupljanja metala provedena 1915. godine
donijela je isti dobitak od 250000 kruna, a akcija na prikupljanju kauuka i vune od 19000 kruna,
657

ABH, ZMF, 1914., 14.285. Kriegsinvalidenfrsorge.


ABH, ZMF, 1916., 1.014. Kriegsinvalidenfrsorge in B.H., bisherige Ttigkeit und Erwirkung eines
Pauschalbetrages, Zemaljska vlada BiH K.u.k. Ministarstvu rata, Sarajevo, 25. januar 1916., 3.
659
B. Madar, Izvjetaj, 234.-236.
658

660

ABH, ZMF, 1916., 1.014. fol. 2-3.

132

to je uplaeno u bosanskohercegovaki Invalidski fond. Da bi se osigurao stalni priliv novca


Zemaljska vlada BiH je pokrenula izdanje dvije nove ratne potanske marke sa doplatom od 2
helera za Invalidski fond. Ovo pitanje je rijeeno na zadovoljavajui nain i potanske marke su 10.
jula 1915. putene u promet.661 U drugoj polovini januara 1915. dravna lutrija je u svrhu
zbrinjavanja ratnih vojnih invalida, organizovala igre na sreu. Ova akcija donijela je isti prihod od
625000 kruna.662
Rezultat svih provedenih aktivnosti na zbrinjavanju ratnih vojnih invalida je bio da je stanje
Invalidskog fonda krajem 1916. dostiglo iznos od 1827164 krune, to je prevazilazilo sva
oekivanja. Sredstva Invalidskog fonda su dijelom bila uloena u Privilegovanu zemaljsku banku, a
dijelom u Privilegovanu agrarnu i komercijalnu banku i Muslimansku centralnu banku, uz
donoenje kamata. Iz sredstava Fonda do kraja 1916., kao ratna pozajmica, isplaeno je 803250
kruna.663
Od 1915. je poela isplata privremenih invalidskih penzija, koje su bile ograniene na jednu
godinu i isplaivale su se do konanog stupnja u invalidninu. Godinji iznosi penzija su bili
ustanovljeni u iznosima od 60 kruna za invalide umanjene sposobnosti do 50%, 120 kruna za
invalide umanjene sposobnosti od 50-100% i 180 kruna za potpuno nesposobne. lanovi porodice
su takoer primali sredstva iz Invalidskog fonda, kao provizornu podrku i to u godinjem iznosu od
60 kruna zakonita supruga invalida, 36 kruna svako dijete invalida i to muka djeca do 16, a enska
do 14 godina, 60 kruna roditelji invalida, s tim da ukupna primanja porodice ne prelaze godinji
iznos od 120 kruna.664
Krajnji, idealni cilj aktivnosti zbrinjavanja ratnih vojnih invalida je bio ponovna uspostava
radne sposobnosti. Taj zadatak se naao u sreditu panje organa vojne i civilne uprave. Zadaci
vojne uprave su bili usmjereni na: prvo lijeenje i snoenje trokova za dodjelu ortopedskih
pomagala, snoenje trokova za smjetaj u civilne bolnice, organizovanje naknadnog tretmana za
invalide do stupanja u invalidninu. Civilna uprava je preuzela aktivnosti kolovanja i
osposobljavanja invalida za raniji poziv, kao i posredovanje pri zapoljavanju.
Jedan od prvih zadataka Zemaljske vlade bio je voenje evidencije o ratnim vojnim
invalidima, da bi se s jedne strane imalo mjerilo za osnovanu instituciju zbrinjavanja, a s druge
strane da bi se imali svi potrebni podaci za ocjenu njihove sposobnosti i da se u skladu sa tim
prilagodi tretman. Do kraja 1916. su evidentirana 2072 ratna vojna invalida, koji su se ve nalazili u
zemlji i bili primljeni od niih organa, kao i 2400 invalida koji su prihvaeni od vojnih organa,
nakon provoenja naknadnog tretmana. Ovi su gotovo u potpunosti obuhvatali sluajeve koji su
zahtijevali hiruko-ortopedski tretman, dok su oboljeli od plunih bolesti evidentirani u manjem
obimu.665
Radi uspostave radne sposobnosti kod nepokretnih ili vojnika koji su postali invalidi usljed
posljedica ranjavanja, bilo je potrebno provesti naknadni tretman u banjama. Isprva se planiralo
otvaranje ortopedskog zavoda u banjskom lijeilitu na Ilidi, ali se iz vojnih razloga od ovoga
odustalo. Zavod je otvoren 1. septembra 1915. u sirotitu odjeljenja trapista Maria Stern kod Banje
Luke, koje je od poetka rata koriten kao rezervna ratna bolnica. Izbor ovog mjesta pokazao se u
cjelini ispravnim i opravdanim; u podrumu, prizemlju, kao i dva sprata moderne zgrade se moglo
smjestiti 400, a u sluaju potrebe i do 600 osoba. Zbog svog dobrog poloaja i moderno
opremljenih prostorija, objekat je u potpunosti odgovarao svojoj namjeni. Osim toga, samostan je
od izbijanja rata podravao sve akcije zbrinjavanja, posebno materijalno, tako da su sredstva
Invalidskog fonda u Zavodu koritena u manjoj mjeri.666 Svi potrebni ureaji, ortopedski aparati i
oprema narueni su u Beu, i austrijska vlada je preuzela sve trokove opremanja operacionih sala
potrebnom opremom.667
661

Ibidem, fol. 7.
ABH, ZMF, 1914., 15.760. Kriegsinvaliden-Staats-Loterie.
663
Bericht 1914.-16., 407.
664
ABH, ZMF, 1915., 4.901.
665
Bericht1914.-16., 149.
666
ABH, ZMF 1915., 7.703.
667
ABH, ZMF, 1915., 4.845. Kriegsinvalidenfrsorge.
662

133

Dok na poetku rata svi invalidi nisu mogli biti podrvrgnuti naknadnom medicinskom
tretmanu i kolovanju, to je nakon uspostave Zavoda bilo mogue u veoj mjeri. esto je dolazilo
do sluajeva da su se invalidi nakon naputanja jedinica i dolaska u Zavod u poetku suprotstavljali
kolovanju. Ipak, utjecaj osoblja, kao i saznanje o koristi individualno prilagoenog kolovanja brzo
je promijenilo ta shvatanja.
Posebne tekoe u aktivnostima Zavoda predstavljala je izrada proteza. Privatna i dravna
industrijska preduzea Austrije i Ugarske nisu mogla odgovoriti poveanim zahtjevima za ovim
sredstvima, a jo manje bosanskohercegovaka industrija. Od otvaranja Zavoda u Banjoj Luci,
proteze za bosanskohercegovake invalide dostavljane su iz radionica za izradu proteza udruenja
Tehnika za ratne invalide iz Bea, kao i ugarskih Ureda za ratne vojne invalide. Zbog velikih
potreba za tim sredstvima u Austriji i Ugarskoj, za Bosnu i Hercegovinu nije se mogla oekivati
brza isporuka, pa je zato pokrenuto osnivanje vlastite radionice za izradu proteza. Nedostatak
strune radne snage, posebno mehaniara i bandaista je u poetku prouzrokovao velike potekoe.
U novembru 1915. jedan majstor Zemaljske zanatske kole iz Sarajeva je upuen u udruenje
Tehnika za ratne invalide u Beu, kao i u rezervnu bolnicu br. 11 u Beu (invalidska kola bolnice),
gdje je bio praktino i teoretski osposobljen za izradu proteza. Kako je nedostajalo strune radne
snage, Ured vojne policije u Beu stavio je nekoliko zarobljenika na raspolaganje za obuku u izradi
proteza. Osim toga, izabrano je nekoliko ruskih ortopedskih obuara i dodijeljeno Ortopedskom
zavodu u Banjoj Luci, tako da se raspolagalo sa strunim kadrom koji je mogao izraditi sve vrste
proteza. Krajem 1915. godine, okruni organi Banje Luke su proveli akciju na prikupljanju priloga
za osnivanje fonda za izradu proteza u Ortopedskom zavodu Marija Stern. Krajem 1916. godine ovi
su prilozi iznosili 62426 kruna, od ega su dvije treine sredstava bili prilozi politikih organa, a
ostalo dobrovoljni prilozi stanovnitva. Fondom je upravljala Komanda rezervne bolnice u Banjoj
Luci a sluio je iskljuivo za izradu proteza.668
Sa kolovanjem ratnih invalida, ukoliko je to dozvoljavalo njihovo zdravstveno stanje,
poinjalo se ve za vrijeme naknadnog tretmana. Nastojalo se da se ratni invalidi, ukoliko je to
mogue, osposobe za njihova ranija zanimanja, ili da se osposobe za zanimanja koja bi bila
prilagoena njihovom zdravstvenom stanju. Veliki znaaj pridavan je i nastojanjima da se svim
tienicima Zavoda omogui uee na kursevima opismenjavanja. Budui da se najvei dio
invalida ranije bavio poljoprivredom, organizirani su razni kursevi posveeni toj oblasti. Pri tome,
Zavodu je od strane uprave samostana Marija Stern stavljeno na raspolaganje uzorno voeno
poljoprivredno dobro za izvoenje teoretske i praktine nastave.669
Od politikih organa i institucija mjeseno predoeni podaci o ratnim vojnim invalidima koji
su se vraali u zemlju, nudili su puni uvid o mogunosti njihovog ponovnog osposobljavanja za rad
i koje je mjere bilo potrebno poduzeti s obzirom na stepen njihove invalidnosti. Dok su u
ortopedskim zavodima invalidima na raspolaganju stajali savjetnici za izbor novih zanimanja, za
one koji su se ranije vratili kui, bez provedenog kolovanja, takav organ je tek trebalo uspostaviti,
to je zahtijevalo poveane aktivnosti politikih organa. Na zahtjev niih politikih organa, ratni
vojni invalidi koji su teili da se osposobe za daljnji rad u poljoprivredi ili u industrijskim
pogonima, uz pomo vojnih organa, upueni su na kolovanje u Ortopedski zavod u Banjoj Luci ili
u pogone koji su bili pogodni za tu namjenu. Zbog specifinih privrednih odnosa u zemlji i
posebnih elja invalida, smatralo se da nije poeljno angaovati ih kao pomone radnike u
pogonima. Stoga se vie teilo otvaranju manjih samostalnih pogona, kojih je inae nedostajalo u
zemlji.670 Nakon zavrenog kolovanja, ratni vojni invalidi su, prema svim preduvjetima, u svojoj
sredini ekonomski dobro prosperirali. Zemaljska vlada im je pomagala u tehnikom obrazovanju, a
sredstava Invalidskog fonda ili Fonda za unaprijeenje pogona, pomogla su im u otvaranju
radionica i snabdijevanju sirovinama, omoguujui im na taj nain privrednu samostalnost. Pitanje
posredovanja pri zapoljavanju ratnih vojnih invalida nakon zavrenog naknadnog tretmana, u prvo
vrijeme nije imalo znaajniju ulogu jer je mali broj bio otputen iz Zavoda, a veina se vratila
668

ABH, ZMF, 1915., 6.348; ZMF 1916., 2.762.


ABH, ZMF 1916., 1.014., fol. 15-18.
670
Ibidem, 45.
669

134

njihovim ranijim zanimanjima. Za njih je iz sredstava donacija za unapreenje zanata, nabavljena


oprema za radionice, dok se invalidima, koji su nastavljali svoju raniju aktivnost kao
poljoprivrednici, pruala potpora za nabavku najpotrebnijih sredstava.671
U toku 1915. godine Drutvo nije pokretalo nove akcije, kao npr. osnivanje vozova Crvenog
kria za prijevoz bolesnika jer je vojna uprava imala na raspolaganju dovoljan broj. Isto tako nisu
osnivane nove formacije koje bi se upuivale na ratna podruja poto nije postojala potreba za to,
kao i za prijevoz tekih bolesnka i ranjenika sa eljeznikih stanica do bolnica, jer je te poslove
obavljala sama bolnika uprava, koja je raspolagala potrebnim transportnim sredstvima i
personalom. Na poetku rata ovu slubu su vrili dobrovoljci, a posebno uenici pod vodstvom
vladinog savjetnika Luke Karamana, a od 1915. otpale su dobrovoljne kolone za prijenos bolesnika
i ranjenika u bolnice. Glavni rad drutva bio je usmjeren na njegu bolesnika i ranjenika, brigu oko
nabavke bolnikih potreba i ivotnih namirnica, te raznog rublja, duhana i cigareta. U aktivnostima
drutva znaajna panja je posveena nastojanjima oko zabave i okrijepe bolesnika, kao i pomoi u
kontaktima bolesnika i ranjenika sa porodicama, davanju informacija porodicama o eventualnim
nestalim ili zarobljenim vojnicima lanovi drutva su obavljali prepisku sa vlastima, sa drugim
drutvima Crvenog kria, sa bolnicama i zavodima, sa pojedinim osobama o zdravstvenom stanju
bolesnika i ranjenika Snabdijevali su bolnice rubljem, posteljinom, instrumentima, lijekovima,
zavojima i bolnikim namjetajem, a osim navedenim lanovi drutva bavili su se drugim
aktivnostima koje su zasijecale u rad Crvenog kria.672
Od 1916. godine broj bosanskohercegovakih ratnih vojnih invalida koji su se obraali
civilnim organima za pomo pri namjetenju ili za posredovanje pri zapoljavanju, je porastao pa se
nastojalo da njihovo zapoljavanje bude jedinstveno organizovano za cijelu zemlju. est sedmica
prije zavretka naknadnog tretmana i povratka kui, invalidi su popunjavali upitnik koji je upuivan
politikim organima, koji su bili duni da mu osiguraju radno mjesto.673 Istovremeno, Zemaljska
vlada je proirila aktivnosti pri posredovanju u zapoljavanju na trgovaku i zanatsku komoru, a
poeo je i razmjetaj ratnih vojnih invalida u vojnim uredima i pogonima.
Posebne mjere su bile poduzete za zbrinjavanje slijepih. U aprilu 1915. godine, K.u.k.
Ministarstvo rata je, da bi slijepim vojnicima bilo omogueno odgovarajue lijeenje, donijelo
odluku da se oni nakon zavretka bolnikog tretmana upute u institut za slijepe Sv. Vid u Zagrebu,
gdje su osposobljavani za jedno od zanimanja male privrede. Osim toga, ukoliko je bilo potrebno,
vodilo se rauna da im se na raspolaganje stavi i potrebni poslovni prostor. Okrunim inovnicima
upuen je zahtjev da se slijepima koji se nalaze u njihovim okruzima, stavi na raspolaganje pogodna
osoba, koja e svom tieniku pomoi savjetima i udjelom u radnim nadlenostima. S obzirom na
mali broj slijepih vojnika i invalida nije bilo potrebno otvaranje doma za slijepe, jer je zavod Sv.
Vid u Zagrebu mogao odgovoriti svim zahtjevima.674
Poseban znaaj u aktivnostima zbrinjavanja ratnih vojnih invalida pridavan je naknadnom
tretmanu i kolovanju invalida ije je umanjenje radne sposobnosti bilo uzrokovano unutranjim
oboljenjima. Pored oboljenja srca, registrovan je veliki broj oboljelih od reumatskih i plunih
bolesti. Za invalide kojima je bilo potrebno banjsko lijeenje, u obzir je uzeta i injenica da e biti
potrebno viegodinje ponavljanje tretmana. Zbog toga je osnovan i Invalidski dom sa banjskim
ureajima u Slatini kod Banje Luke.675
Velike tekoe je stvorilo provoenje naknadnog tretmana oboljelih od plunih bolesti, s
obzirom da osim Pansiona za plune bolesti i Dravne bolnice u Sarajevu nisu postojale
specijalizovane ustanove kao u Austriji i Ugarskoj. Iako je osnivanje takvih ustanova bilo
razmatrano i ranije, izbijanje rata je onemoguilo realizaciju tih projekata. Do iznalaenja trajnog
rjeenja i gradnje modernog ljeilita 7 km udaljenog od Konjica za lake sluajeve pronaeno je
provizorno rjeenje u smjetaju u hotelu u Jablanici, koji je u sluaju potrebe mogao biti proiren
671

Ibidem, 33-36.
Rad bos.-herc. drutva Crvenoga Kria u godini 1916., Sarajevski list, br. 147, 8. juni 1917., 2.
673
Bericht... 1914.-1916., 151.
674
ABH, ZMF, Prs. BH, 1915., 476; ZMF, 1916., 3.431; ZMF, 1917., 4.544.
675
Bericht... 1914.-1916., 152.
672

135

izgradnjom pomonih baraka. Teko oboljeli su dijelom bili smjeteni u odjeljenje za oboljele od
tuberkoloze Zemaljske bolnice u Sarajevu, a dijelom u sreske i opinske bolnice, pored kojih su za
tu svrhu graene posebne barake, da bi se bolesni nalazili to blie rodnim mjestima.676
Naknadni tretman oboljelih od plunih bolesti provoen je u Austriji i Ugarskoj. Na osnovu
ponude tajerske zemaljske invalidske komisije u Grazu u vojne zavode za oboljele od plunih
bolesti, oboljeli su mogli biti prihvaeni i bez saglasnosti bh. Zemaljske vlade. Trokovi koji su
prelazili iznos odobren iz vojnog fonda su podmirivani iz bosanskohercegovakog Invalidskog
fonda. Osim toga, za bosanskohercegovake invalide se uspio osigurati smjetaj u ljeilitima u
mjestima Roszahegx i Beszerczebanya u Karpatima.677
Iz posebnog fonda koji su osnovali inovnici i uitelji iz Sarajeva, zakupljeno je 6 kreveta za
lijeenje u Bad Ischlu. Zemaljska vlada je nastojala da jedan dio provizornih ljeilita u Bosni i
Hercegovini zamijeni stalnim, to bi omoguilo suzbijanje tuberkoloze. U tu je svrhu iz zemaljskih
sredstava bio predvien iznos od 300000 kruna a car Franz Joseph je uplatio prilog od 25000.
Protektorat nad akcijom zbrinjavanja bosanskohercegovakih vojnika oboljelih od tuberkoloze je
preuzela nadvojvotknja Isabela.678
U Beu je ureen Zavod za ranjenike iz Bosne i Hercegovine i ostalih slavenskih krajeva, sa
ciljem da se osposobe za ivot nakon zavretka rata. Ratna bolnica se nalazila pod upravom dr.
Fridricha Krausa. Kroz nju je do 1917. prolo 2907 ranjenika. Uprava kole je u sporazumu sa
kompetentnim vojnim faktorima posebno nastojala da se svakom vojniku koji se nalazio u bekoj
bolnici prui prilika da upotpuni svoja znanja ili da, ako je analfabet, pone uiti itati. Iskustvo u
radu sa ranjenicima je pokazalo da je pohaanje kole u znatnoj mjeri utjecalo na njihovo
zdravstveno i psihiko stanje. Analfabetima iz Bosne i Hercegovine najvie su pomogli bukvari
koje je u narodnom duhu sastavio Ivo Dobranski. Napravljeni su kao male enciklopedije, koje
vojnici uvijek nose sa sobom. Uz analfabetsku kolu nalazila se biblioteka sa 5000 svezaka, u koju
su dolazili i drugi bolesnici bekih bolnica. U koli se, osim itanja i pisanja na maternjem i
njemakom jeziku, uilo knjigovodstvo, elementarno i vie raunanje, stenografija, daktilografiju,
crtanje i slikanje... Ranjeni u ruku ili oni koji su ostali bez jedne ruke uili su daktilografiju. takoer
im je pruena i prilika da naue maarski ili eki jezik.679

Zbrinjavanje porodica mobilisanih vojnih obveznika


Kao i u obje polovine Monarhije, u Bosni i Hercegovini je osigurano zbrinjavanje ugroenih
porodica mobilisanih vojnih obveznika, to je regulisano Zakonom od 7. aprila 1914. godine.
lanovi porodica mobilisanih osoba su pod izvjesnim uvjetima imali pravo na podrku za
izdravanje, koja se dodjeljivala iz bosanskohercegovakog Vojnog fonda, odnosno iz zemaljskih
sredstava.680
Neposredno nakon izbijanja rata osnovana je centrala za prikupljanje i podjelu priloga
porodicama mobilisanih u sluaju gdje nije postojalo zakonsko pravo na izdravanje ili je
dodjeljivani iznos usljed posebnih okolnosti (bolest, radna nesposobnost, nesretni sluajevi itd.) bio
nedovoljan. U tu je svrhu u zemlji bila pokrenuta akcija za prikupljanje priloga, kojoj se iznosom
od 100000 kruna pridruio car Franz Joseph, kao i nadvojvoda Karlo sa prilogom od 10000 kruna.
U novoosnovani fond su vee iznose uplatili okrug Brko 28000 kruna, dravna komisija Sarajeva
17000, okrug Bijeljina 12000, a na proslavi Vojnikog dana prikupljeno je 11000 kruna.
Namjetenici na bosanskohercegovakoj eljeznici uplatili su u fond 10000 kruna, a isto toliko su
uplatili inovnici Zemaljske vlade. Sreski ured Nevesinje je uplatio 8600, Islamski komitet 7000,
676

ABH, ZMF 1916., 1.014, fol. 23.


Ibidem, fol. 24.
678
Bericht 1914.-1916., 153.
679
Ratna bolnica za bosanske junake u Beu, Sarajevski list, br. 209, 25. august 1917., 1.
680
ABH, ZMF, 8.820, Wirtschaftliche Massnahmen, 9-10.
677

136

Zemaljsko udruenje Crvenog kria filijala Bugojno 7000, sreski ured Derventa 5200, Odbor za
prikupljanje priloga iz apljine 5100 i Komanda andarmerije iz Sarajeva 5000 kruna.681
Visina jednokratno isplaene pomoi u poetku je iznosila od 10 do 40 kruna, ali se zbog
inflacije poveavala i krajem 1916. je iznosila od 20 do 60 kruna. U nekim je sluajevima isplata
stalnog mjesenog dodatka iznosila izmeu 10 i 50 kruna. Iz ovog fonda je takoer izdravan Dom
za djecu rezervista, privatna institucija koja je trebala osigurati dnevni boravak za djecu zaposlenih
supruga rezervista, sa prilogom od 1500 kruna mjeseno. U graninim oblastima gdje je ugroenom
stanovnitvu dodjeljivana pomo primale su je i porodice rezervista, ratna siroad i udovice. Krajem
1916. djelatnost i fond Centralnog mjesta za sakupljanje priloga i podjelu za porodice lica u vojnoj
slubi je, radi ujednaavanja, preuzeo novoosnovani odjel Bosanskohercegovake vlade.682
681

Bericht... 1914.-16., 154. U periodu 1914-1916. godine stanje Fonda je bilo sljedee:
Godi
Prihodi
Rashodi
Stanje
na
1914. 390422 krune 62 18731 kruna 84 371690 kruna 87 helera
helera
helera
1915. 138572 krune 13 372958 kruna 72 137303 krune 99 helera uz 200000 kruna ratne
helera
helera
pozajmice
1916. 24711 kruna
03 73411 kruna 60 88603 krune 62 helera uz 200000 kruna ratnog
helera
helera
zajma
(Bericht... 1914.-1916., 407).
682
Ibidem, 155.

137

Glava IV
etvrta i peta ratna godina 1917/1918.
etvrta ratna godina 1917.
Dok su na obje strane napori oruja ostajali uzaludni, moral u pozadini je sve vie slabio. Sa
sve veom nestrpljivou javnost je traila odgovor na pitanje koliko e jo dugo trajati sve nevolje,
stavljajui se na stranu onih koji su savjetovali da se to prije prekine sa uzaludnim rtvama. Usljed
tekoa sa snabdijevanjem kod Centralnih sila je poraslo nezadovoljstvo stanovnitva u pozadini
Smrt cara Franza Josepha 22. novembra 1916. godine, otvorila je u politikoj historiji
Monarhije novu epohu. Rat e, ipak, potrajati jo pune dvije godine. Smjena na prijestolju prola je
praena ravnodunou i umorom. Stanovnitvo u Monarhiji je imalo drugih briga. Ratna euforija
je odavno prola, sva panja je posveena svakodnevnoj borbi za preivljavanje.683
Nasljednik Franca Josepha, car Karlo, imao je program ali ne i dovoljno energije da ga
sprovede u cjelini. im je doao na vlast odmah je uinio kraj reimu pritiska koji je guio javni
ivot. Iako zahtjevi nacionalnih manjina jo nisu bili istaknuti, car Karlo je osjeao opasnost koju su
oni nosili. Ekonomske tekoe su se pogorale, a Ugarska, koja je mogla pruiti pomo, vie je
voljela da postojee zalihe zadri za sebe. Solidarnost izmeu dva dijela Monarhije vie nije
postojala. Caru Karlu, takoer, nije polo za rukom da uspjeno zavri pregovore sa Velikom
Britanijom i Francuskom, pa se rat nastavljao sa sve sumornijim perspektivama.684

Sazivi i reparticije bosanskohercegovakih vojnih obveznika 1917. godine


Da bi se front i dalje odrao, nastavljena je kontinuirana dopuna jedinica novim ljudstvom.
Sredinom septembra 1916. godine je zavrena obuka bosanskohercegovakih vojnih obveznika
godita 1873-1896. Na obuku je bilo sazvano 70693 vojna obveznika, od kojih je sposobnim za
vojnu slubu proglaeno 22335 (31%). Ovi vojni obveznici su sazvani u tri termina i to vojni
obveznici godita 1873-1883. 11. januara, vojni obveznici godita 1884-1891. 21. februara a
vojni obveznici godita 1892. i 1896. 27. marta 1917. godine.
Za 11. januar 1917. su sazvani bosanskohercegovaki vojni obveznici u evidenciji II
rezerve, godita 1873-1883. Sazvanoa je ukupno 6955 osoba, od kojih je 6210 zadrano u aktivnoj
slubi.685
Prema zahtjevu Vojne komande Sarajevo vojne obveznike sposobne za vojnu slubu je
trebalo rasporediti kao konjovoce rezervnim baterijama brdskih artiljerijskih pukova br. 1-6, 8-12,
15-16, 18-20 i 22-26 i to po 200 osoba. Rezervnim baterijama pukova brdske artiljerije br. 3, 7, 13,
14, 17, 21, 27 i 28 trebalo je dodijeliti po 250 osoba, to je ukupno iznosilo 6000 osoba.
Reflektorskom bataljonu u Beu je trebalo dodijeliti 280 osoba, magacinima za snabdijevanje u
Sarajevu i Mostaru je trebalo dodijeliti vojne obveznike klasificirane za straarsku slubu i slubu
bez oruja, prvenstveno mlinare i pekare, tako da ukupan broj dodijeljenih svakom od ovih
magacina iznosi 80 osoba. Rezervnim skladitima komorskih divizija br. XV i XVI je trebalo
dodijeliti vojne obveznike koji znaju rukovati sa konjima i vozilima. Po jednom rezervnom
skladitu je trebalo dodijeliti 500 sposobnih osoba.
Medicinari sa najmanje zavrena etiri semestra studija rasporeeni su u sanitetske jedinice.
Veterinari su rasporeeni u komoru, farmaceuti sa diplomom magistra u sanitetske trupe, a ostali u
pjeadijske jedinice i lovake bataljone.
Nakon izvrene raspodjele vojnih obveznika na navedene jedinice ostatak ljudstva je trebalo
dodijeliti rezervnom bataljonu 4. bosanskohercegovakog puka.686
683

Bild-Atlas Oesretteich-Ungarns, Wien 1996., 185.


Pierre Renouvin, Evropska kriza i prvi svjetski rat, Zagreb 1965., 403.
685
KA-W, KM; AOK, Op. 108.916, Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegowina im Kriege, 1914.-1918.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 6. juli 1918.
684

138

Za 19. februar 1917. godine u aktivnu vojnu slubu su sazvani ponovo uvjebavani
bosanskohercegovaki vojni obveznici godita 1884-1891., kao i bosanskohercegovaki zemaljski
pripadnici istih godita uvjebavani u Austriji i u Ugarskoj. Ukupno je sazvan 5951 vojni obveznik,
od kojih su 5582 zadrani u aktivnoj vojnoj slubi.687
Prema zahtjevu Vojne komande Sarajevo mobilisane vojne obveznike je trebalo rasporediti
tako da vojno sposobni sa odredbom kao konjovoci u prvom redu pokriju potrebe za ljudstvom
dodijeljenom kod brdske artiljerije, sa ukupno 3360 osoba. Osim toga, na rezervne baterije brdske
artiljerije br. 1- 28. trebalo je rasporediti po 120, ukupno 3360 osoba. Reflektorskom bataljonu u
Beu je trebalo dodijeliti 280 vojnih obveznika.
Rezervnom magacinu komorskih divizija br. XV i XVI trebalo je dodijeliti sve vojne
obveznike pogodne za straarsku slubu i za slubu bez oruja, koji se razumiju u rad sa konjima i
zapregama. Magacinima za snabdijevanje u Sarajevu i Mostaru trebalo je dodijeliti sve sposobne,
dalje, za straarsku slubu i za slubu bez oruja pogodne za pekare i mlinare, kao i posebno za
straarsku slubu klasificirane sposobne vojne obveznike, tako da ukupna dodjela za svaki od
vojnih magacina za snabdijevanje iznosi po 80 osoba.
Dodijeljeno ljudstvo je trebalo biti ujednaene vjerske strukture i ravnomjerno rasporeeno
na rezervne baterije brdske artiljerije. Reflektorskom bataljonu u Beu je trebalo dodijeliti samo
pravoslavce i katolike. Medicinare sa zavrena etiri semestra studija je trebalo dodijeliti sanitetskoj
slubi, a ostale rasporediti u sastav bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova i lovakih
bataljona. Farmaceuti sa diplomom magistra su, takoer, trebali biti rasporeeni u sastav sanitetskih
jedinica, a ostali u sastav pjeadije ili lovakih bataljona. Veterinare je trebalo rasporediti u sastav
komore. Nakon popune predvienih kvota, ostatak ljudstva je trebalo rasporediti na
bosanskohercegovake pjeadijske pukove br. 1-4.688
Za 27. mart 1917. su sazvani bosanskohercegovaki vojni obveznici roeni 1892. i 1896.
godine. Ukupno je mobilizirano 6.410 vojnih obveznika, od kojih je 6.059 zadrano u aktivnoj
vojnoj slubi.689
Prema zahtjevu Vojne komande Sarajevo, brdskoj artiljeriji je trebalo dodijeliti 1.226
osoba, budui da ranije potrebe nisu bile u cjelini pokrivene. Dodatnim rezervnim pjeadijskim
bataljonima 7. pjeadijskog puka u Hartbergu i 17. puka u Judenburgu trebalo je dodijeliti po 110
osoba, a rezervnim bataljonima 79. pjeadijskog puka u Otocu i 96. puka u Karlovcu po 310 osoba,
to je ukupno 840 osoba. Rezervnim etama VII ratnog lovakog bataljona u Murauu i XX
lovakog bataljona u Neumarktu je trebalo dodijeliti po 60 osoba, ukupno 120. Ostalo ljudstvo je
trebalo rasporediti na rezervne ete bosanskohercegovakih lovakih bataljona i to I, II, IV, V, VI i
VIII bosanskohercegovakom lovakom bataljonu po 200, III 50 i VII 300 osoba.
Ljudstvo dodijeljeno rezervnim bataljonima 7., 17., 79., i 96. pjeadijskog puka i rezervnim
etama lovakih bataljona br. VII i XX je dodijeljeno za formiranje XXXI marevskih bataljona
(eta).
Na rezervna skladita komorskih divizija br. XV i XVI trebalo je rasporediti sposobne za
straarsku slubu i za slubu bez oruja, kao i ljudstvo koje je pogodno za slubu sa vozilima i
konjima. Magacinima za snabdijevanje u Mostaru i Sarajevu trebalo je dodijeliti po 80 osoba, prije
svega mlinare i pekare. Od sposobnog ljudstva je trebalo kao konjovoce rezervnim baterijama
pukova poljske artiljerije br. 1, 2, 3, 8, 9, 10, 11, 14, 15, 16, 17, 22, 23, 24, 25 i 28 dodijeliti po 100,
ukupno 1600 osoba. Na rezervne baterije brdskih artiljerijskih pukova br. 4, 5, 6, 7, 12, 13, 18, 19,
20, 21, 26 i 27. rasporeeno je po 110 osoba, ukupno 1320, a na reflektorski bataljon u Beu 280
osoba.
686

KA-W, AOK, Op. Nr 36.583. Repartition und weitere Behandlung der fr den 11. Jnner 1917. Einberufenen bh
Dienstpflichtigen. K.u.k. Ministarstvo rata Vrhovnoj komandi armije, Be 30. decembar 1916.
687 KA-W, KM, AOK, Op. 108.916., Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegowina im Kriege, 1914.-1918.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 6. juli 1918.
688
KA-W, KM, AOK, Op. Nr 38.403. Repartition und weitere Behandlung der fr den 19. Februar 1917. Einberufenen
bh. Dienstpflichtigen, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 7. februar 1917.
689
KA-W, KM, AOK, Op. 108.916., Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegowina im Kriege, 1914.-1918.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 6. juli 1918.

139

Promjenom Vojnog zakona 1916. godine vojni obaveznici nii od 148 cm su odreeni za
vojnu slubu bez oruja, tako da su i oni mobilisani.
Vjerski sastav bh. vojnih obaveznika, rasporeenih u bosanskohercegovake dopunske
bataljone (ete) je trebao biti takav da u pjeadijskim pukovima i lovakim bataljonima muslimani,
kao najpovjerljiviji elemenat, budu zastupljeni sa najmanje 50% sastava. Od ukupno 3200 vojnih
obveznika u sastavu bosanskohercegovakih pukova i lovakih bataljona trebalo se nalaziti 1890
katolika i pravoslavaca i 1310 muslimana.690
Nakon obavljenog saziva i reparticije vojnih obveznika na kraju aprila 1917. godine u
sastavu austrougarske armije se ukupno nalazilo 4224222 vojna obveznika, od kojih je bilo
2272940 iz Austrije, 1715761 iz Ugarske i 235420 iz Bosne i Hercegovine.
Odnos procentualne zastupljenosti u vojnim jedinicama i u ukupnoj strukturi stanovnitva
Monarhije pokazuje da je Austrija davala 53,81% vojnih potencijala zajednike vojske, to je bilo
za 1,52% manje od uea u strukturi stanovnitva. Ugarska je uestvovala sa 40,62% vojnih
potencijala, to je za 0,52% bilo manje od uea u ukupnoj strukturi stanovnitva Monarhije. Vee
angaovanje vojnih potencijala od uea u strukturi stanovnitva Monarhije imala je Bosna i
Hercegovina, iji su vojni potencijali iznosili 5,57% sastava zajednike armije, koje je bilo vie za
2,04%.691
Nakon to je sredinom aprila 1917. general Sarkoti obavjestio K.u.k. Ministarstvo rata
da je u podruju Bilee i Trebinja, kao i Rogatice konstatovano vrenje meu stanovnitvom, kao
predostronost od Vrhovne komande armije je zatraen premjetaj jednog bataljona u ovo podruje.
Na zahtjev Vrhovne komande armije sprovedena je istraga i ustanovljeno je da je napeta situacija
popustila a da je bila prouzrokovana odjekom Revolucije u Rusiji, stupanjem SAD-a u rat i stoga
izrastanjem novih nada kod pravoslavnog stanovnitva, koje su bile povezane sa tekoama u
snabdijevanju.692
Od 31. maja do 30. juna 1917. godine obavljen je pregled sposobnih vojnih obveznika
sazvanih izvan redovnih termina, kao i sazvanih iz okruga Bilea, Trebinje i Rogatica. Ukupno je
sazvano 1274 vojna obveznika, od kojih je 1193 zadrano u aktivnoj vojnoj slubi. Od toga je 671
rasporeen za pomonu vojnu slubu, 303 za straarsku slubu a 219 za slubu bez oruja.693
Za 14. juni 1917. u vojnu slubu u Bosni i Hercegovini, Austriji i u Ugarskoj su sazvani
ponovo uvjebavani bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici godita 1892. do 1898. Sazvano je
ukupno 6470 vojnih obveznika, od kojih je 6210 zadrano u vojnoj slubi.694
Prema odredbama Vojne komande Sarajevo od sposobnih bosanskohercegovakih vojnih
obveznika u evidenciji II rezerve je trebalo na rezervne bataljone 7. pjeadijskog puka u Hartbergu i
17. pjeadijskog puka u Judenburgu rasporediti po 110 osoba, a rezervnim bataljonima 79.
pjeadijskog puka u Otocu i 96. pjeadijskog puka u Karlovcu po 110 osoba, ukupno 840 ljudi.
690

KA-W, KM, AOK, Op. 39.635. Repartition und weitere Behandlung der fr den 27. Mrz 1917. Einberufenen bh.
Dienstpflichtigen, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 5. mart 1917.

691

ABH, ZMF, Prs. BH 1917., 757. Statistische Daten ber den Grundbuchstand des gem. Heeres mit Ende April
1917., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 6. juli 1917.
Jedinice
Austrija
Ugarska
BiH
ukupno
%
pjeadija
1588749
1195074
213636
2997459
70,96
konjica
88373
67391
155764
3,69
artiljerija
279317
205776
4134
489227
11,58
tehn.i saobr. trupe
106041
95786
2958
204785
4,85
ostale trupe
210461
151734
14792
376987
8,92
ukupno
2272940
1715761
235520
4224222
100 %

692

ABH, ZMF, Prs. BH 815, Grung unter der Bevlkerung der Bezirke Bilea, Trebinje und Rogatica, K.u.k.
Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 25. maj 1917.
693
KA-W, KM, AOK, Op. 43.378, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 26. juli 1917.
694
KA-W, KM, AOK, Op. 108.916. Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegowina im Kriege, 1914.-1918.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 6. juli 1918.

140

Rezervnim etama pjeadijskih lovakih bataljona br. VII u Murauu i br. XX u Neumarktu trebalo
je dodijeliti po 60 osoba, ukupno 120. Od rezervnih eta bosanskohercegovakih lovakih bataljona
trebalo je dodijeliti prvom bosanskohercegovakom lovakom bataljonu 150 osoba, drugom i
estom po 100, treem i sedmom po 200, petom i osmom po 250, a etvrtom
bosanskohercegovakom lovakom bataljonu 300 osoba.
Reflektorskom bataljonu u Beu dodijeljeno je 100 vojnih obveznika, koji su rasporeeni
kao konjovoci. Vojni obveznici koji su rasporeeni u sastav rezervnih bataljona pjeadijskih
pukova br. 7, 17, 79, 96 i rezervne ete pjeadijskih lovakih bataljona br. VII i XX su odreeni za
popunu XXXIII marovskih bataljona.
Na rezervna skladita komorskih divizija br. XV i XVI je trebalo rasporediti sve vojne
obveznike pogodne za pomonu slubu i za slubu bez oruja, koji se razumiju u poslove sa
konjima i zapregama pored odgovarajue procentualne zastupljenosti ljudstva, za obuku istih
kategorija sposobnosti. Iz sastava rezervnog bataljona 3. pjeadijskog puka je trebalo sposobne
vojne obveznike, jo neuvjebane, godita od 1872. do 1882. dodijeliti reflektorskom bataljonu u
Beu, ukupno 180 osoba i po 50 sanitetskim odjeljenjima br. 25 u Sarajevu i 26 u Mostaru, ukupno
280.
U uputstvu o reparticiji bila je sadrana i odredba o vjerskom sastavu ljudstva. Rezervnim
bataljonima pjeadijskih pukova br. 7, 17, 79, 96, rezervnim etama lovakih pjeadijskih bataljona
br. VII i XX, kao i reflektorskom bataljonu trebalo je dodijeliti samo nemuslimane, a po
mogunosti do 50% katolika. Rezervnim etama III i VI bosanskohercegovakog lovakog
bataljona trebalo je dodijeliti do 50% pravoslavnih i 50% muslimana i katolika, a rezervnim etama
ostalih bosanskohercegovakih lovakih bataljona je trebalo dodijeliti samo do 33% pravoslavaca i
67% muslimana i katolika. Nakon izvrene raspodjele ostatak vojnih obveznika je trebalo dodijeliti
rezervnim bosanskohercegovakim pjeadijskim pukovima, pri emu je trebalo uzeti u obzir
odnose koji su vladali u rezervnim tijelima. Za sprovoenje odredbe o reparticiji Vojna komanda
Sarajevo je trebala rezervnim bataljonima pjeadijskih pukova 7 i 17 dodijeliti po 6 a lovakim
bataljonima br. VII I XX po 3 povjerljiva podoficira ili razvodnika iz sastava
bosanskohercegovakih tijela, koji govore srpsko-hrvatski, a u sluaju potrebe i njemaki ili
slovenaki jezik.695
Nakom obavljenih saziva vojnih obveznika u Monarhiji, u toku juna 1917. godine brojno
stanje austrougarske armije iznosilo je 4295597 vojnih obveznika. Odnos procentualne
zastupljenosti u vojnim jedinicama i u ukupnoj strukturi stanovnitva Monarhije pokazuje da je
Austrija angairala 54,04% vojnih potencijala zajednike vojske, to je bilo za 1,29% manje od
uea u strukturi stanovnitva. Ugarska je uestvovala sa 40,3% vojnih potencijala, to je bilo
0,84% manje od uea u ukupnoj strukturi stanovnitva Monarhije. Vee angaovanje vojnih
potencijala od uea u strukturi stanovnitva Monarhije imala je Bosna i Hercegovina, iji su vojni
potencijali iznosili 5,65% sastava zajednike armije, to je bilo za 2,12% vie.696
Potreba za popunjavanjem jedinica na frontu je uvjetovala promjenu vaeeg Vojnog zakona za
Bosnu i Hercegovinu. Odlukom od 6. jula 1917. uveden je novi Vojni zakon, ijim je odredbama
695

KA-W, KM, AOK, Op. 41.629, Repartition und weitere Behandlung der fr den 14. Juni 1917. Einberufenen bh.
Dienstpflichtigen, K.u.k. Ministarstvo rata Vrhovnoj komandi armije, Be 2. juni 1917.
696
ABH, ZMF, Prs. BH 1917, 1.018. Statistische Daten ber den Grundbuchstand des gem. Heeres mit Ende Juni
1917., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 7. oktobar 1917.
Jedinice
Austrija
Ugarska
BiH
ukupno
pjeadija
1622221
1220979
221111
3064311
konjica
artiljerija
tehn. i saobraajne
trupe
ostale trupe
ukupno

92352
284567
124624

69040
219317
73535

------4205
2898

161392
508089
201057

197541
2321305

148415
1731286

14792
243006

360748
4295597

141

ukinuto trajno oslobaanje od stupanja u oruanu silu za diplomirane ljekare, veterinare i apotekare,
kao i oslobaanje od slube za osobe koje su za vojnu slubu davali zamjenika (bedela).697
Trupe koje su se borile na brdskom frontu trebale su za izgradnju poloaja i smjetaja,
uspostavu i odranje komunikacija te za dopremu materijalno-tehnikih sredstava mnogo radne
snage. Tamo gdje nisu mogli biti poduzeti posebni postupci, kod ovih trupa su dopremu trebale
osigurati transportne ete. Ove okolnosti su uzrokovale preveliko koritenje ljudskih potencijala za
transportne i graevinske ete, to je utjecalo na ograniene mogunosti obrazovanja dopune. Da bi
transportne i graevinske ete mogle biti popunjene sa upotrebljivim i ljudstvom pogodnim za
brdski front a da se ostali frontovi ne oslabe, naelnik za dopunu K.u.k. armije je imao u vidu da se
u ovu svrhu angauju i svi bosanskohercegovaki vojni obveznici roeni prije 1872. koji nisu bili
sposobni za front a koji su se trenutno nalazili kod bosanskohercegovakih rezervnih tijela, kod
bosanskohercegovakih etapnih bataljona, te oni koji se nalaze u podruju komandujueg generala
za Bosnu i Hercegovinu, gdje su rasporeeni u etapne formacije.698
Za 16. juli 1917. su sazvani bosanskohercegovaki vojni obveznici mobilisani u Bosni i
Hercegovini, Austriji i Ugarskoj, roeni 1899., ali je saziv naknadno proveden 24. jula. Sazvana su
ukupno 6464 vojna obveznika, od kojih je u aktivnoj vojnoj slubi zadrano 6295 vojnika.699
Od mobilisanih vojnih obveznika Vojna komanda Sarajevo je trebala na rezervne bataljone
VII i XVII pjeadijske divizije rasporediti po 110 osoba, na rezervne bataljone XVI, LIII, LXX,
LXXVIII, LXXIX i XCVI pjeadijske divizije po 210 osoba, na rezervne ete lovakog
pjeadijskog bataljona br. XXXI po 150 osoba, na rezervne ete lovakih bataljona br. VII i XX po
60, to je ukupno bilo 1750 osoba.
Rezervnim etama IV, V i VI bosanskohercegovakog lovakog bataljona trebalo je
dodijeliti po 50 vojnih obveznika, sedmog i osmog po 100, drugog i treeg po 150 i prvog 300
vojnih obveznika. Rezervnim baterijama mobilnih artiljerijskih pukova br. 7 i 36, brdskih
artiljerijskih pukova 13 i 27 sa odredbom kao vozai, odnosno kao konjovoci trebalo je dodijeliti po
40, ukupno 320 osoba. Reflektorskom bataljonu u Beu sa odredbom kao konjovoci je dodijeljeno
100 osoba
Ljudstvo dodijeljeno rezervnim bataljonima pjeadijskih pukova br. 7, 16, 17, 53, 70, 78, 79,
96, i rezervnim etama lovakih bataljona br. VII, XX i XXXI odreeno je za marevske formacije
obrazovane jo u decembru 1916., ali jo uvijek nisu bile popunjene. Rezervnim skladitima
komorskih divizija br. XV iXVI trebalo je dodijeliti sve sposobne samo za pomonu slubu, sve
sposobne za straarsku slubu i za slubu bez oruja, koji se razumiju u rad sa konjima i vozilima.
K.u. k. Ministarstvo rata je zahtijevalo da se kod rasporeivanja ljudstva obrati posebna
panja na vjersku strukturu. Rezervnim bataljonima pjeadijskih pukova br. 7, 16, 17, 53, 70, 78,
79 i 96 i rezervnim etama ratnih lovakih bataljona br. VII, XX i XXXI, zatim rezervnim
baterijama brdskog artiljerijskog puka, kao i reflektorskom bataljonu trebalo je dodijeliti samo
nemuslimane i to najmanje 50% katolika. U rezervnim etama ostalih bosanskohercegovakih
lovakih bataljona se trebalo nalaziti 33% pravoslavaca i 67% muslimana i katolika.
Ostale vojne obveznike godita 1872-1899. i 1867-1871. pogodne samo za pomonu slubu
i za slubu bez oruja je trebalo dodijeliti rezervnim etama etapnih bataljona u Siklou. Iz sastava
rezervnog bataljona 3. pjeadijskog puka 180 vojno sposobnih i jo neuvjebanih muslimana trebalo
je dodijeliti reflektorskom bataljonu u Beu.700
Krajem septembra 1917. u sastavu austrougarske armije se na frontu nalazilo ukupno
4463270 vojnih obveznika, i to iz austrijskog dijela Monarhije 1620912, iz ugarskog 1231805 te iz
Bosne i Hercegovine 243742 obaveznika. Odnos procentualne zastupljenosti u vojnim jedinicama i
697

Zakon od 6. jula o promjeni zakona od 11. augusta 1912., kojim se uvodi novi Zakon o odbrani za Bosnu i
Hercegovinu. Zbornik zakona i naredbi za Bosnu i Hercegovinu br. 66, 1917., 241.
698
KA-W, KM, AOK, Op. 42.679. Perlustierung nach b-h. Manschaften fr Trgerkompagnien, Chef des Ersatzwesens
Vrhovnoj komadi armije, Be 5. juli 1917., prepis.
699
KA-W, KM, AOK, Op. 108.916. Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegowina im Kriege, 1914.-1918.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 6. juli 1918.
700
KA-W, KM, AOK, Op. 42.673. Repartition und weitere Behandlung der fr den 16. Juli 1917. Einberufenen bh.
Dienstpflichtigen, K.u.k. Ministarstvo rata Vrhovnoj komandi armije, Be 30. juni 1917.

142

strukturi stanovnitva Monarhije pokazuje da je Austrija angaovala 54,84% vojnih potencijala


zajednike vojske, to je bilo za 0,49% manje od uea u strukturi stanovnitva. Ugarska je
angaovala 39,18% vojnih potencijala, to je bilo za 1,96% manje od uea u ukupnoj strukturi
stanovnitva Monarhije. Vojni potencijali koje je davala Bosna i Hercegovina iznosili su 5,65%
sastava zajednike armije, to je bilo za 2,45% vie od uea u strukturi stanovnitva.701
Oficirski kadar u bosanskohercegovakim jedinicama je popunjavan iz svih dijelova
Monarhije. inili su ga odane patriote Monarhije, kolovani i odgajani u tom duhu. Krajem maja
1917. u okviru austrougarske armije se u aktivnom vojnom sastavu se nalazilo 115442 oficira, od
kojih je iz Austrije bilo 77309 (66,96%), Ugarske 37754 (32,71%), dok je iz Bosne i Hercegovine
bilo 357 osoba (0,31%). Stranaca je bilo 22 (0,02%).
Od ukupno 357 osoba iz Bosne i Hercegovine u vojnoj slubi sa oficirskim inom bilo je 10
tapskih oficira, 36 viih oficira i 6 oficirskih aspiranata, ukupno 52 osobe. U okviru rezervnih
bosanskohercegovakih vojnih formacija nalazilo se 150 viih oficira i 60 oficirskih aspiranata,
ukupno 210 osoba. U sastavu II rezerve su se nalazila 2 tapska i 3 via, a u sastavu III rezerve 3
tapska i 3 via oficira. Ukupno stanje rezervnog bosanskohercegovakog oficirskog tijela je
iznosilo: 12 tapskih oficira, 206 viih oficira i 78 oficirskih aspiranata, ukupno 296 osoba.
U okviru vojnog duebrinitva u aktivnoj slubi su se nalazila 4 oficira, po 2 tapska i 2
via, dok su se u sastavu rezervnih bosanskohercegovakih formacija nalazila 2 tapska i 19 viih
oficira.
U sastavu saniteta kod bosanskohercegovakih jedinica nalazila su se 4 bh. vojna ljekara, 14
viih oficira i 3 oficirska aspiranta.702
Od proljea 1917. godine Vrhovna vojna komanda austrougarske armije je pristupila
iznalaenju nove forme vojne organizacije, ime je trebalo odgovoriti modernim zahtjevima rata,
uzrokovanim ratnim iskustvom i promjenama u taktici, naoruanju i opremi. Krajem oktobra 1917.
godine planovi o reorganizaciji armije bili su zavreni. Jedna pjeadijska divizija, zadravajui
podjelu u dvije pjeadijske i jednu poljsku artiljerijsku brigadu, formirana je iz etiri pjeadijska
puka sa po 3 pjeadijska bataljona, ili iz tri puka i tri samostalna bataljona. Od postojeih
pjeadijskih pukova prekobrojni bataljoni su odvojeni i upotrijebljeni za formiranje novih
pjeadijskih pukova. Pored 138 pukova zajednike vojske, na frontu su se nalazila 4 puka Tirolskih
carskih lovaca i osam bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova, kao i lovaki bataljoni i
bataljoni graninih lovaca, pa je ukupno stanje pjeadije dostiglo 150 pukova i 42 samostalna
bataljona.703
U sastav divizija dodatno su bili rasporeeni trinaesti, udarni bataljoni, koji su, naoruani
mitraljezima, pjeadijskim topovima, minobacaima i bacaima plamena trebali initi elitne
jedinice, formirane od probranog ljudstva.704
Bosanskohercegovaki pjeadijski pukovi su imali po 3 bataljona a od prekobrojnih
pjeadijskih i lovakih bataljona br. V-VIII su formirani bosanskohercegovaki pjeadijski pukovi
br. 5-8. U sastav bh. pukova br 1, 3 i 4 uli su I, II, i IV bataljon, a u drugi bh. puk I, II i III bataljon.
U sastav 5. bh. pjeadijskog puka su uli III i V bataljon 1. bh. puka i V bh. lovaki bataljon. esti
701

ABH, ZMF, Prs. BH, 1917., 1.337. Statistische Daten ber den Grundbuchstand des gem. Heeres mit Ende
September 1917., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 10. decembar 1917.
Jedinice
Austrija
Ugarska
BiH
ukupno
pjeadija
1620912
1231805
243742
3096459
konjica
100275
74248
------174523
artiljerija
285019
211204
4086
500309
tehn. i saobraajne trupe
132434
78139
2890
213463
ostale trupe
308982
153431
16103
478516
ukupno
2447622
1748827
266821
4463270

702

703
704

ABH, ZMF, Prs. BH 1917., 969. Beilage 3. Zahlenmssige Nachweisung aller in Bosnien und in der Herzegowina
heimatsberechtigten Gagisten und Gagisten-Aspiranten die am 31. Mai 1917. bei Kommandos, Truppen und
Anstalten des K.u.k. Heeres im aktiven Dienstleistung standen.
ULK, Bd VII, 1918., 54.
Ibidem, 58.

143

bh. puk formiran je od IV i V bataljona 2. bh. pjeadijskog puka i VI bh. lovakog bataljona, sedmi
od III bataljona 3. bh. puka, IV bataljona 4. bh. puka i VII bh. lovakog bataljona. Osmi bh.
pjeadijski puk je formiran od III i V bataljona 4. bh. puka i VIII bh. lovakog bataljona.
Nakon reorganizacije austrougarske armije, bosanskohercegovake jedinice su rasporeene
u sastav divizija, i to 1. bosanskohercegovaki puk u sastav XIX pjeadijske divizije, 2. u sastav VI,
3. u sastav XXXI, i 4. u sastav XCIII pjeadijske divizije.
Bataljoni novoformiranih pukova rasporeeni su u sastav raznih divizija. U okviru 5. bh.
puka III bataljon 1. bh. puka se nalazio u sastavu LXXIII pjeadijske divizije, V bataljon 1. bh puka
je rasporeen u sastav XVIII pjeadijske divizije, a V bh. lovaki bataljon u sastav XIX korpusa. U
okviru 6. bh. puka IV bataljon 2. bh. puka je rasporeen u sastav VI pjeadijske divizije, V bataljon
2. bh. puka u sastav armije Etschthal, a 6. bh. puk u sastav 19. korpusa. U okviru 7. bh. puka, III
bataljon 3. bh. puka je rasporeen u sastav XXVIII pjeadijske divizije, V bataljon 3. bh. puka u
sastav armije Isa, a VII bh. lovaki bataljon rasporeen je u sastav 19. korpusa. U okviru 8. bh.
puka III bataljon 4. bh. puka nalazio se u sastavu armije Pusterl, V bataljon 4. bh. puka u sastavu
XCIII pjeadijske divizije a 8. bh. lovaki bataljon u sastavu XIX korpusa.705
Nova organizacija armije izvrena u jesen 1917. godine doprinijela je uspostavi mjeovitih
pukova u nacionalnom smislu. Vienacionalni sastav pjeadijskih pukova i bataljona, koji je
proveden i kod starih jedinica imao je za cilj da djeluje protiv nacionalno dezintegrirajuih
tendencija.706
injenica da je od bosanskohercegovakih jedinica samo kod tri zabiljeeno manje od 90%
bh. vojnih obveznika (2. pjeadijski puk 89%, 7. pjeadijski puk 82%; III lovaki bataljon 89%)
svjedoila je o povjerenju koje su uivali kod Vrhovne komande armije, pa je kod njih stratekim i
taktikim razlozima pridavan vei znaaj nego nacionalno-politikim.
U jesen 1917. godine nastavljene su mobilizacije bosanskohercegovakih vojnih obveznika.
Za 22. oktobar su sazvani vojni obveznici godita 1872-1891. (i 1892. i 1893.), a
bosanskohercegovaki vojni obaveznici godita 1867-1871. za 5. novembar 1917. godine.
Od vojnih obveznika sazvanih za 22. oktobar sposobnim za vojnu slubu je proglaeno
3247, od kojih je 2245 zadrano u aktivnoj slubi, dok je broj sazvanih godita 1867-1872. iznosio
samo 631, od kojih je 369 zadrano u vojnoj slubi.707
Od sazvanih bosanskohercegovakih vojnih obveznika godita 1872-1893. Vojna komanda
Sarajevo trebala je na rezervne bataljone pjeadijskih pukova br. 16, 53, 70, 78, 79 i 96 rasporediti
po 110, na rezervne ete lovakih bataljona br.VII, XX i XXXI po 50, ukupno 810 osoba. Na
rezervne ete bosanskohercegovakih lovakih bataljona br. 1 i 2 je trebalo rasporediti po 100
osoba, a na rezervne ete V bosanskohercegovakog lovakog bataljona 200 i na rezervne ete VII
lovakog bataljona 50 osoba. Na rezervni reflektorski bataljon u Beu trebalo je rasporediti 200
osoba, na magacine za snabdijevanje u Sarajevu i Mostaru sve sposobne za vojnu slubu i za slubu
bez oruja pogodne pekare i mlinare, tako da njihov broj po magacinu iznosi 30. Na rezervna
705

KA-W, KM, AOK, Op. Nr 45.869, Reorganisation k.u.k. Arme, K.u.k. Ministarstvo rata Vrhovnoj komandi armije,
26. oktobar 1917.
706
Struktura bosanskohercegovakih jedinica u maju 1918. je bila: 1. bh. puk 94,5% bh. vojni obveznici, 2,5%
Nijemci, 2% esi, 1% Maari; 2. bh. puk 89% bh. vojni obveznici, 8% Nijemci, 2% esi, 1% Maari; 3. bh. puk
96% bh. vojni obveznici, Nijemci, esi Maari i Poljaci po 1%; 4. bh. puk 93% bh. vojni obveznici, 3%
Nijemci, 2% esi, 1% Poljaci i po 0,5% Maari i Slovenci; 5. bh. puk 93% bh. vojni obveznici, po 2% Nijemci i
esi, po 1% Maari, Poljaci i Slovaci; 6. bh. puk 95% bh. vojni obveznici, 2% Nijemci i esi i 1% Poljaci; 7. bh
puk 82% bh. vojni obveznici, 4% Nijemci 3% esi, 1% Slovenci; 8. bh. puk 94% bh. vojni obveznici, 3%
Nijemci, 2% esi i 1% Maari.
Bosanskohercegovaki lovaki bataljoni imali su sljedei sastav: 1. bh. lovaki bataljon - 91% bh. vojni obveznici,
3% Nijemci, po 2% esi i Poljaci, po 1% Maari i Slovenci; 2. bh. lovaki bataljon 94% bh. vojni obveznici, 2%
Nijemci, po 1% esi, Maari, Poljaci i Slovenci; 3. bh. lovaki bataljon 89% bh. vojni obveznici, 4% Nijemci,
4% esi, 2% Slovenci; 4. bh lovaki bataljon 92,5% bh. vojni obveznici, 2,5% Nijemci i esi, 1,5% Maari i
0,5% Slovenci i Poljaci.
707
KA-W, KM, AOK, Op. 108.916., Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegowina im Kriege, 1914.-1918.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 6. juli 1918.

144

skladita komorskih bataljona br. XV i XVI trebalo je rasporediti sve sposobne za pomonu slubu i
za straarsku slubu, kao i za slubu bez oruja, ukoliko se razumiju u rad sa konjima i vozilima.
Od ljudstva rasporeenog na rezervne bataljone pjeadijskih pukova br. 16, 53, 70, 78, 79,
96 dalje za rezervne ete lovakih bataljona VII, XX, XXXI, kao i rezervni reflektorski bataljon je
trebalo dodijeliti samo nemuslimane i do 50% katolika. Na rezervne ete bosanskohercegovakih
bataljona br. I, II, V i VII je trebalo rasporediti do 33% pravoslavaca i 67% muslimana i katolika.
Na bosanskohercegovake lovake bataljone br. II i V trebalo je rasporediti vojno sposobne iz
dopunskog okruga Sarajevo, u VII bosanskohercegovaki lovaki bataljon iz dopunskog okruga
Tuzla i u 1 bosanskohercegovaki lovaki bataljon iz dopunskog okruga Banja Luka. Preostalo
ljudstvo trebalo je rasporediti tako da se oni koji su ranije sluili u tehnikim trupama (godita
1867-1871.) ili u pionirskim trupama dodijele rezervnom pionirskom bataljonu br. XV. One koji su
sluili kod eljeznice ili u telegrafskom puku trebalo je dodijeliti rezervnom bataljonu eljeznikog
puka. Vojne obveznike koji su sluili kod sanitetskih trupa je trebalo dodijeliti nadlenim
sanitetskim etama. Nakon popunjavanja odreenih kvota ostatak vojnih obveznika trebalo je
rasporediti na rezervne bataljone bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova prema potrebama
ustanovljenim za XXXIV ratne formacije.
Od rezervnih bataljona bosanskohercegovakih pukova je trebalo kod 1. bh. puka rasporediti
1600, kod 2. bh. puka 700, kod 3. bh. puka 1700 i kod 4. bh. puka 1300 osoba.708
Nakon provedenih brojnih saziva bosanskohercegovakih vojnih obveznika u u toku 1917.
godine, u ifriranom telegramu generala Sarkotia zajednikom ministru finansija Stefanu Burianu
istaknuto je da su bosanskohercegovaki stanovnici u mnogo veoj mjeri bili izloeni ratnim
naporima nego stanovnitvo Austrije i Ugarske. Prema rezultatima regrutacije u toku 1917. godine
u odnosu na broj stanovnitva Austrija je iskazivala 0,5% Ugarska 0,45% a Bosna i Hercegovina
2,35%. Povuena godita od 1865. do zakljuno 1899. daju cifru od 298773 vojnika, tj. 15,7% od
ukupnog broja stanovnika Bosne i Hercegovine. General Sarkoti je smatrao da je to prekomjerno
optereenje bh. stanovnitva, posebno seoskog, koje je inilo 87% ukupnog stanovnitva.
Optereena ratnim davanjima bh. privreda nije mogla zadovoljiti ni elementarne potrebe
stanovnitva za hranom.709
Za 12. decembar 1917. su obuavani su bosanskohercegovaki vojni obveznici godita
1897-1899. Na obuci su se pojavila 18572 vojna obveznika, od kojih je sposobnim za vojnu slubu
proglaeno 2110 ili 11,8%.710
U decembru 1917. potrebe za vojnim obveznicima u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji su
iznosile 4000 osoba. S obzirom na nunost odgovarajue zatite obale, odranje sigurnosti u
unutranjosti zemlje i omoguavanje bolje obuke, potreba za ovim personalom je oznaena hitnom.
U Dalmaciji su za aprovizaciju stanovnitva su uspostavljene ribarske stanice, u koje su rasporeene
ribarske ete i to u obalskom pojasu sjeverne Dalmacije ete br. 1-10, u junoj Dalmaciji, br. 11 i u
ratnoj luci Kotor br. 12. Ribarske ete je trebalo organizovati i opremiti kao formacije za zatitu
obalskog pojasa. One su takoer mogle biti iskoritene za zatitu otoka i obalskog pojasa i tada su
bile podreene nadlenoj komandi obalskog odsjeka. Disciplinovanje i obuku ribarskih eta trebalo
je intenzivirati, posebno u periodu kada se zbog vremenskih uvjeta nisu mogli baviti ribarenjem.711
708

KA- W, KM, AOK, Op. 46.488 Repartition und weitere Behandlung der fr den 22. Oktober und 5. November 1917.
Einberufenen bh. Dienstpflichtigen, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 16. oktobar
1917.
709
ABH, Priv. Reg. 134, 1918. Ove podatke Sarkoti je kasnije korigirao. Uporedi: E. Redi, Bosanskohercegovake
jedinice, 208.
710
KA-W, KM, AOK, Op. 45.368. Einberufung BH Dienstpflichtige GJg.. 1897., 1998., 1999. K.u.k. Ministarstvo rata
Zajednikom ministarstvu finansija, Be 30. novembar 1917.
711
KA-W, KM, AOK, Op. 48.778, Komandujui general za BHD Vrhovnoj komandi armije, Sarajevo 12. decembar
1917.

145

Prilike u pozadini 1917. godine


Problem ishrane stanovnitva
Suna i nerodna 1916. je imala krupne posljedice na zbivanja u Bosni i Hercegovini u toku
1917. godine. Nastupila je glad, posebno kod gradskog stanovnitva, u pasivnim krajevima i kod
seoskog, pa su zabiljeeni brojni sluajevi umiranja od gladi, naroito meu djecom i starcima.712
U proljee 1917. izvjetaji okrunih predstojnika i Policijske direkcije Zemaljskoj vladi u
Sarajevu su govorili o tekoj situaciji u zemlji zbog loe ishrane stanovnitva. Vladini izvjetaji za
mart i april 1917. prikazivali su poraznu sliku. Posebno su teko bili pogoeni sarajevski, travniki i
mostarski okrug. Prema izvjetajima okrunih predstojnika iz ovih okruga, situacija sa ishranom
stanovnitva u rano proljee je bila oajna i jedino rano prispijevanje povra i divljih zeljastih
biljaka su donosili izvjesnu nadu u poboljanje ishrane. Minimum sljedovanja koji je Zemaljska
vlada propisala nije bio dovoljan za ishranu, a ak se ni on nije mogao osigurati. Kao neposredna
posljedica ovakve situacije je dolo do depresije i ratne iznurenosti. Vie okrunih predstojnika je
izvjetavalo o nepouzdanom dranju seoskih starjeina (knezova i muktara) prilikom rekvizicije za
vojsku. I dranje sveenika je, takoer, oznaeno nepouzdanim, to je posebno vrijedilo za
franjevce, koji su podsticali stanovnitvo da ne predaje ito, a i sami ga prikrivali. Da bi se situacija
bar djelimino popravila, general Sarkoti je zamolio ministra da kod ugarske vlade isposluje ito
za ishranu stanovnitva i za usjev.713
Tokom 1917. stanje prehrane bosanskohercegovakog stanovnitva se toliko pogoralo da je
egzistencija bila u potpunosti ugroena. Zbog visokog snijega je doprema namirnica, i onako suvie
mala, bila oteana. General Sarkoti je smatrao da je situacija krajnje ozbiljna. Na njegov hitan apel
za dopremu namirnica, ugarski ministar privrede se pravdao transportnim tekoama. Krajem
februara 1917. andarmerija je javljala o vie smrtnih sluajeva od gladi. U istonobosanskim
srezovima, posebno u Rogatici, Foi, ajniu, Viegradu, Gacku i Trebinju zavladala je teka
situuacija. Zbog stalne pothranjenosti, meu stanovnitvom je zavladala opa slabost i depresija.714
Dok je situacija sa snabdijevanjem jugoistonih oblasti zemlje bila podnoljiva, u podruju
Jelea, u dolini Sutjeske i u oblasti elebia i Vikoa je vladala glad. Na molbu okrunih
predstojnika i komandi andarmerijskih vodova da se stanovnitvu ovih krajeva pomogne, general
Sarkoti je naredio da se komisijski konstatira koliko je potrebno mlijenih krava (ili koza i ovaca),
podijeliti meu najsiromanijim stanovnitvom. Obraajui se 15. marta efu careve vojne
kancelarije Martereru, Sakoti je molio za hitno slanje brana civilnom stanovnitvu, jer su dnevno
3-4 osobe umirale od gladi. Od 11,5 kg brana koliko je bilo predvieno, u Foi je podijeljeno samo
po 6 kg. Sarkoti je smatrao da e, ukoliko hitno ne doe pomo, za jedan mjesec polovina
stanovnitva umrijeti od gladi. 715
Takvo stanje je loe djelovalo na disciplinu i javni moral, pa je bilo sve vie sluajeva ratnog
profiterstva. U toku maja broj smrtnih sluajeva se zbog pothranjenosti sve se vie uveavao.
Ponovna ega i sua imale su teke posljedice za ljetinu i situacija se stalno pogoralavala.
Stanovnitvo je samo djelimino poduzelo mjere samopomoi, i to prije svih pravoslavci.
Muslimani i katolici su pali u apatiju, oekujui od Zemaljske vlade da poduzme mjere za pruanje
pomoi. Da bi se osigurala prehrana stanovnitva, Zemaljska vlada BiH je poduzela opsene mjere,
dijelom i bezobzirne rekvizicije, to je izazivalo veliko ogorenje jednog dijela stanovnitva.
Preniska cijena za rekviriranu robu je proizvoaima nanijela velike gubitke. General Sarkoti je u
unutranjosti zemlje pokuao bolje organizovati podjelu namirnica, nastojei da se izbjegne
strogost. Sljedovanje namirnica je bilo malo i dalje se stalno smanjivalo. Manja doprema iz
Ugarske, 4 do 6 vagona dnevno, gotovo u cjelosti je zavravala u Hercegovini, gdje je situacija
postala kritina. Dnevna potreba za hranom je iznosila oko 25 vagona. Meutim, sve intervencije
712

ABH, ZMF, Prs. BH 1917., 440. Uporedi: H. Kapidi, Austro-ugarska politika..., 20.
ABH, ZMF, Prs. BH 1917., 573.
714
S. Klein, Freiher Stjepan Sarkoti..., 170.
715
KA-W, MK SM, 1-3/136, Pismo generala Sarkotia efu careve vojne kancelarije Martereru, 7. maj 1917.
713

146

generala Sarkotia su ostale bezuspjene. Kada je iz foanskog, a uskoro i iz drugih srezova


javljeno o brojnim smrtnim sluajevima od gladi, general Sarkoti se obratio svim nadlenim
mjestima za pomo, tvrdei da se Bosna nalazi na izdisaju. Intervencije iz zemaljskih rezervi i
rekvizicije vie nisu mogle pomoi, jer u cijeloj zemlji vie nije bilo rezervi. Vrhovna komanda
armije, K.u.k. Ministarstvo rata i zajedniki Ured za prehranu objanjavali su da nisu u mogunosti
pomoi, ali su ipak intervenirali kod ugarske vlade. Konano, 4. decembra 1917. Zemaljska vlada
BiH je mogla raunati na pomo od Vojne uprave od 90 vagona brana, sa isporukom od tri vagona
dnevno.716
Kao to je Sarkoti oekivao, uskoro je dolo do krijumarenja namirnica. Dalmacija, sa
neto preko 500000 stanovnika, primila je do kraja septembra 1916. za izdravanje preko 116
miliona kruna, dok su Bosna i Hercegovina i Hrvatska sa po preko 2 miliona stanovnika dobile po
80 miliona. Budui da je stanovnitvo u Dalmaciji raspolagalo veom koliinom novca, uskoro je
dolo do krijumarenja. Jedan vagon brana, koji je u Ugarskoj plaan 5000 kruna, u Dalmaciji se
prodavao za 180000-200000. Uprkos kontroli andarmerije i finansijske strae, ovu pojavu je bilo
teko suzbiti.717
U ove poslove bile su umjeane mnoge ugledne osobe, to je pokazalo hapenje jednog
direktora, apotekara i jednog pukovnika zbog povienja cijena, prekraja zabrane izvoza i
prevare.718
Kako se kriza irila na cijeli prostor Monarhije, da bi se toj pojavi stalo u kraj, car Karlo je u
februaru 1917. dao nalog da se u Beu uspostavi Odbor za prehranu. Predsjedanje je preuzeo
general-major Otokar Landwehr, a meu lanovima su se nalazila oba predsjednika ministarstava te
general Sarkoti. Ta je institucija trebala biti posrednik u nadlenostima prehrane izmeu vojske i
stanovnitva, odnosno izmeu vojnih i civilnih slubenih mjesta u pregovorima sa stranim
dravama. Sve do osnivanja ovog tijela problem jedinstvenog rjeavanja problema ishrane je
izostao. General Landwehr je pokuao uvjeriti Nijemce i Maare u ozbiljnost situacije u Bosni i
Hercegovini, nastojei da od njih dobije pomo. Na ukaz cara Karla, general Landwehr se uputio u
Bosnu i na licu mjesta se upoznao sa situacijom. Od ukupnog bosanskohercegovakog stanovnitva
na gradsko stanovnitvo je dolazilo 211000 osoba, a ostatak na seosko. Dok je u drugim mjestima
Monarhije seosko stanovnitvo najbolje ivjelo, u Bosni i Hercegovini je zbog neproduktivnosti bio
obrnut sluaj. Prema strogo regulisanim odredbama potronje, seosko stanovnitvo je primalo po
osobi 240 gr brana dnevno, a gradsko samo 200 grama. U praksi je seosko stanovnitvo ivjelo od
polovine, pa ak i etvrtine tog iznosa, dok je gradsko stanovnitvo dobijalo najmanji mogui dio.
Osim toga problem su predstavljale i transportne tekoe, jer je u mjesta koja su se nalazila udaljena
od pruga bilo teko dostaviti namirnice, budui da su bosanski konji u najveem broju bili
rekvirirani za potrebe armije na frontu. Seljaci su bili primorani da koriste volove za transport.
Samo u tuzlanskom, banjalukom, travnikom i bihakom okrugu stanovnitvo se dijelom moglo
prehraniti. Nakon uvida u situaciju general Landwehr je zakljuio da je u brdskim krajevima
stanovnitvo gladno i da mu hitno treba pomoi.719 Odmah je preko Biroa zatraio 200 vagona
kukuruza. Nakom intervencije kod ugarskog ministra Hadika, osigurana je dnevna isporuka 15
vagona ita.720
U Sarajevu je od 29. do 31. decembra 1917. godine pod predsjedanjem generala Sarkotia
odrana Konferencija o prehrani, na kojoj je uestvovalo 50 predstavnika i na kojoj je on izvijestio
o stanju prehrane. Posebnu je tekou predstavljala ishrana namjetenika u vojnim pogonima, gdje
su rezerve brana bile dostatne samo za jednu sedmicu. Jedna vanredna isporuka iz Ugarske je,
upravo pred slomom, spasila situaciju. Konano je vojna uprava osigurala pomo za mjesec dana,
sa dnevnom dopremom od pet vagona ita. Zemaljska vlada u Sarajevu je osnovala Odbor za
716

S. Klein, Freiher Stjepan Sarkoti..., 172.


ABH, ZMF, Prs. BH 1917., 345. Zemaljska vlada BiH Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo 20. februar
1917.
718
ABH, ZMF, Prs. BH 1917., 388. Zemaljska vlada BiH Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo 8. april 1917.
719
General Landwehr, Hunger. Die Erschpfungsjahre der Mittelmchte 1917./1918., Zrich-Leipzig-Wien 1931., 5859.
720
Ibidem, 152.
717

147

prehranu, u iji su sastav ula 54 predstavnika proizvoaa i potroaa. To tijelo je imalo zadatak
da stoji u direktnom kontaktu sa svim nadlenim institucijama u Beu i Budimpeti. Molbe za
pomo u konzerviranju mesa su upuene i caru ali, uprkos svim mjerama, stanje prehrane
bosanskohercegovakog stanovnitva je ostalo kritino.
Previsoke cijene i tekoe u snabdijevanju prouzrokovali su brojne prevare i prijestupe.
Zbog toga se Zemaljska vlada BiH osjeala pozvanom da se umijea u kupovinu konja i rekviziciju
ita u Banjoj Luci. Uskoro su otkriveni i drugi brojni sluajevi prevara i zloupotreba dunosti.721
Privredne tekoe imale su znaajne posljedice na politiki ivot u zemlji. U toku 1917.
dolo je do ivljih politikih kretanja u Monarhiji, to je imalo posljedica i na kretanja u Bosni i
Hercegovini. Dugo trajanje rata, iscrpljenost irokih slojeva stanovnitva i opasnost od
revolucionarnih kretanja pod utjecajem zbivanja u Rusiji, prisilili su politike krugove Monarhije
na poputanje, pa je u pojedinim zemljama dolo do oivljavanja parlamentarnog ivota. Krajem
maja 1917. je sazvan Beki parlament, a neto kasnije i Hrvatski sabor. Do izvjesnog olakanja
dolo je i zbog promjene na prijestolju, to je imalo izvjesnog utjecaja i na politika kretanja u
Bosni i Hercegovini. Oivljavanju politikog ivota u zemlji je u najveoj mjeri doprinijela
rezolucija Jugoslavenskog kluba u Bekom parlamentu od 30. maja 1917., o ujedinjenju
jugoslavenskih zemalja Monarhije pod skiptrom Habsburga. Majska deklaracija je postavila pitanje
ujedinjenja junoslavenskih zemalja, to je bilo u suprotnosti sa zvaninim stavovima austrijskih i
ugarskih politiara.722
Ideje koje je sadravala Majska deklaracija su u srpskim politikim krugovima smatrane
nepovoljnom, jer je bilo predvieno stvaranje drave na habsburkom jugu. Meutim, razvoj
politike situacije u svijetu kao i odnosi meu politikim grupacijama u emigraciji bili su
nepovoljni za politiku liniju Nikole Paia i radikalne stranke u Srbiji, jer je padom carizma u
Rusiji i raspadom ruskog fronta izgubljen njihov glavni oslonac vanjske politike. Zbog toga su bili
primorani na kompromis. Na sastanku srbijanskih politikih stranaka i lanova Jugoslovenskog
odbora na Krfu postignut je dogovor o nainu ureenja budue drave. Krfskom deklaracijom,
proklamiranom 20. jula 1917. godine, odreeno je da e budua drava biti ureena kao
unitaristika, parlamentarna monarhija pod imenom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Istaknut je
princip graanske i vjerske ravnopravnosti, uz izvjesnu samoupravu.723

Vojna disciplina i moralno-politika podobnost - faktor stabilnosti armije


Radi popune vojnih formacija na frontu, krajem 1917. godine poduzete su mjere da svi vojni
obveznici koji su iz bilo kojih razloga izbjegli vojnu obavezu budu mobilisani. U tu svrhu je
naredbom Zemaljske vlade od 24. decembra 1917. godine kod Policijske direkcije u Sarajevu
uspostavljeno centralno mjesto za suzbijanje oslobaanja od vojne slube u Bosni i Hercegovini. U
naredbi upuenoj politikim organima, kao i andarmerijskim krilima i komandantima vodova u
zemlji ukazano je na nareenje K.u.k. Ministarstva rata svim podreenim sudovima i vojnim
organima da se evidencija o svim oslobaanjima od vojne slube dostave centralnom mjestu za
suzbijanje izbjegavanja vojne slube, Policijskoj direkciji u Sarajevu. Trebalo je prikupiti sve takve
prijave, najee anonimne, provjeriti ih i postupiti prema rezultatima provjere.724
Protiv dezertera su poduzete i odreene zakonske mjere. Tako je bilo predvieno da ko kao
vojno lice pobjegne neprijatelju ili stranoj vlasti koja austrougarskoj Monarhiji prijeti ratom ili ko se
za vrijeme rata ili za vrijeme opasnosti od rata ili za vrijeme unutranjih nemira bez prava lati
oruja protiv Monarhije ili protiv neke vlasti koja je u savezu s njom, ili ko pomogne uhoenje ili
na drugi nain se stavi na raspolaganje neprijateljskoj vojsci, ili ko skrivi zloinstvo veleizdaje, bie
721

S. Klein, Freiher Stjepan Sarkoti..., 174.-175.


H. Kapidi, Austro-ugarska politika..., 24.
723
Fuad Slipievi, Prvi svjetski rat i stvaranje drave jugoslovenskih naroda, Sarajevo 1957., 87-88.
724
ABH, ZMF, Prs. BH 1917., 1.391. Neueprfung der Enthobene, Zemaljska vlada BiH Policijskoj direkciji Sarajevo
24. decembar 1917.
722

148

duan da zbog svoga djela zemaljskom eraru nadoknadu svu prouzrokovanu tetu. Trebalo je
nadoknaditi ne samo posrednu ili neposrednu tetu izazvanu djelom, nego je trebalo da sud po
slobodnoj procjeni, uvaavajui sve dokaze, presudi i primjernu nadoknadu za povredu zakona.
Potraivanje nadoknade tete nije zastarijevalo za 3 godine. Da se zemaljskom eraru osigura
potraivanje nadoknade tete, mogla se oduzeti pokretna i nepokretna imovina okrivljenih, ukoliko
na osnovu vjerodostojnih injenica bude potvrena sumnja da je poinio krivino djelo. Okruni
sud rjeavao je o zaplijeni na prijedlog dravnog tuioca na sjednici trojice sudaca, a zakljuak je
trebalo objaviti u slubenim novinama. Ukoliko okrivljeni bude osuen da nadoknadi tetu
zemaljskom eraru, to potraivanje se podmirivalo iz zaplijenjene imovine. Potraivanje zemaljskog
erara to se utvrdi presudom kaznenog i graanskog suda, ili nagodbom, moglo se podmiriti
sudskom licitacijom iz zaplijenjene imovine, kao i sa prebijanjem za pravo okrivljenog na naknadu
od zemaljskog erara gdje bude predmet eksproprijacija njegove zaplijenjene imovine.
Proglaenjem te naredbe ukinut je Zakon od 7. i Naredba od 17. oktobra 1914. godine.725
Istovremeno, dok su se vrile provjere dotadanjih oslobaanja od vojne slube, vrena je i
kontrola vojnih duebrinika, koji su imali posebno znaajnu ulogu na frontu. Budui da su
muslimanski vojni obveznici bili rasporeeni u raznim jedinicama, bataljonima, pukovima i
divizijama, broj vojnih duebrinika bio je znatno vei nego kod drugih konfesija. Osim to se
vodilo rauna da svaka jedinica u kojoj se nalazi najmanje jedna eta muslimanskih vojnika dodijeli
vojni duebrinik, vodilo se rauna o njihovoj moralno-politikoj podobnosti i strunosti.
Poetkom 1917. godine K.u.k. Ministarstvo rata je eljelo ustanoviti da li postojei podaci o
islamskim vjerskim funkcionerima ispunjavaju zakonske uvjete za imenovanje za vojnog imama. U
tu svrhu je Zemaljskoj vladi BiH upuena molba da se dostave potrebni podaci, kao i izvjetaj o
njihovoj moralno-politikoj pouzdanosti i socijalnim odnosima.
U izvjetaju Zemaljske vlade BiH od 3. marta 1917. godine, upuenom Zajednikom
ministarstvu finansija, saopeno je da zakonske uvjete za vojne imame ispunjavaju: Salih
Hadibegi, praktikant erijatske kole u Zenici, Muharem Kulenovi, praktikant erijatske kole u
Sarajevu, Ibrahim Saleevi-Bori, mualim iz Fojnici, air Ikovi, uitelj vjeronauke iz Sarajeva,
Mehmed Kurt, uitelj vjeronauke iz Hrasnice, Hasan Alibai imam iz Sarajeva, i Adem
Kurbegovi, uitelj vjeronauke iz Tuzle te Husejn Mai takoer iz Tuzle. Posljednji imenovani je
nakon zavretka erijatske sudske kole 1912. upisao studij prava na Univerzitetu u Zagrebu i poto
nije imao prava na oslobaanje od vojne obaveze, mobilisan je krajem 1916. i u martu 1917. godine
upuen u jedinicu. S obzirom da nije vrio vjersku slubu, njegovo imenovanje nije moglo biti
sporno, jer su i drugi apsolventi erijatske sudake kole koji su se posvetili drugim graanskim
pozivima (Muhamed Baagi, Husejn-ef. Kadi Fehim-ef. Osmanefendi, Asim Dino, Raid
Tvrtkovi...) imenovani za vojne imame.726
Na zahtjev vojnog muftije u Sarajevu, izvreno je anuliranje za 7 imenovanih vojnih imama
od strane Vojne komande u Mostaru, jer su njih sedmorica samo krae vrijeme posjetili medresu i
nisu posjedovali svjedoanstvo o poloenom zavrnom ispitu. Istovremeno, dvojica koji su
besprimjerno vrili svoju dunost, Ali Mehmed Hadi i Osman Zejnil su smatrani dobrodolim, i
reis-ul ulema je zahtijevao da oba dobiju inove.727
725

Naredba c. i kr. Zajednikog ministarstva finansija od 24. oktobra 1917. o odgovaranju za tetu od izdajnikih djela,
Odobrena Previnjim rjeenjem od 18. oktobra 1917., Glasnik zakona i naredbi za Bosnu i Hercegovinu, 343-346.
726
ABH, ZMF, 1917., 4.736, Zemaljska vlada BiH Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo 20. mart 1917.
727
ABH, ZMF, 1917., 16.936. Zemaljska vlada BiH Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo 10. oktobar 1917.

149

Bosanskohercegovaki vojni obveznici na frontu 1917.


Na Istonom frontu
U sedmicama nakon pada carskog reima u proljee 1917. godine Rusija je bila osuena na
neaktivnost; vojnici su dezertirali demoralisani austrougarsko-njemakom propagandom, dok su
kadrovi bili neorganizovani. Nakon prve reorganizacije privremene vlade 15. maja, ministar rata
Kerenski je pokuavao vojnicima vratiti borbeni duh. Iako su saveznici smatrali da ruska vojska
vie nema snage za ofanzivu, pruili su joj jo jednu priliku. U junu i julu 1917. godine na Istonom
frontu ruska vojska je pokuavala uloiti posljednji napor. Pod komandom generala Brusilova koji
je kao glavnokomandujui smijenio generala Aleksejeva, 23 ruske divizije su 1. juna izvrile napad
na frontu duine 40 km, prele Zlotu Lipu i vrile pritisak u pravcu Lavowa. Ve prvi dan uveer
vie ruskih pukova je odbilo da nastavi ofanzivu. Narednog dana nisu intervenirale armijske
rezerve. Od tada Istoni front nije vie znaio nikakvu snagu.728
Za vrijeme ruske ofanzive na Istonom frontu 1. bosanskohercegovaki puk je pretrpio
velike gubitke 30. juna i 1. jula 1917. godine. Ujutro, 29. juna poela je snana ruska artiljerijska
paljba, koja je sa kraim prekidima trajala do 1. jula. Izvidnice su utvrdile jau koncentraciju ruskih
snaga. Rano ujutro, 1. jula austrougarska artiljerija je bila izloena snanim napadima granatama sa
gasnim punjenjem. Zatim su Rusi krenuli u napad, zauzimajui prednje linije koje je 81. puk predao
bez otpora. Jako utvreni rovovi su bili uniteni, ljudstvo je dijelom stradalo u artiljerijskim
napadima a dio je iznenaen u sklonitu, gdje su Rusi ubacili bombe.729
Pokuavajui da se spoji sa II bataljonom 1. bh. puka, IV bataljon je izvrio prodor do ivice
ume kod Koniuchyja gdje je trebao zadrati poloaje dok njemaki 173. puk izvri protivnapad
jugozapadno. Budui da je napad njemakog puka kasnio, Rusi su uspjeli da u potpunosti opkole 1.
bosanskohercegovaki puk. Napad Rusa u ranim jutarnjim satima izazvao je velike gubitke. Nakon
katastrofe, ostaci puka su prikupljeni kod Rude Brodske. Vrijeme do 20. septembra je iskoriteno da
se puk popuni novim ljudstvom koje je odmah uvjebavano. Izmeu 20. i 23. septembra puk,
rasporeen na italijansko ratite, prebaen je preko Stryja, Miskolezza, Budimpete, du Plateensea
do Mt. S. Gabriele, gdje je rasporeen kao rezerva. Dva dana kasnije je upuen u dolinu Vipave, a
zatim na Bajnki plato.730
Sredinom januara 1917. godine 3. bosanskohercegovaki puk je premjeten u Sedmograe,
u gradi Tlgyes, na tromei Bukovine, Rumunije i Ugarske. Sukobi su oslabili tako da su borbe
voene samo sporadino.731
Iz ovog najmirnijeg poloaja koji je zauzimao u toku rata, puk je krajem augusta upuen u
Bukovinu. Nakon toga je premjeten u veliko rumunsko selo Kuczurmare, a zatim u selo Kamjenka
na rijeci Seret. Tu su dva bataljona rasporeena na poloaje, dok se jedan nalazio u rezervi. U
novim poloajima borbeno djelovanje je bilo minimalno, na poloaju se malo pucalo pa su gubici
bili neznatni.732
estog oktobra 1917. zapoela je posljednja bitka na ruskom ratitu u kojoj je uestvovao 3.
bosanskohercegovaki puk i u njoj su stradale dvije ete. Nakon zakljuenja primirja 3. bh. puk je
rasporeen u rezervu i smjeten u sela Baince, Klimoutz i Bahrinestieotri. Tu je poeo izlaziti
humoristiki, pouni i zabavni list 3. bosanskohercegovakog puka Lacman,733 u kojem je izala i
abeceda pisanim i tampanim slovima, pa su se mnogi Bosanci u rovu uili pisati.
728

Pierre Renouvin , Evropska kriza..., 389-390.


Eiser Bosniak..., 28-30.
730
Ibidem, 37. Uporedi: Prva bh. pukovnija kod Konjuhyja, Sarajevski list, br. 248, 13. oktobar 1917., 3.
731
P. Blakovi, Sa Bonjacima..., 329-330.
732
Ibidem, 339
733
Ibidem, 350. Od iskrivljene njemake rijei Landsmann - zemljak.
729

150

Na Italijanskom frontu 1917.


I pored toga to je plan Antante predviao istovremenu ofanzivu na svim ratitima,
italijanska vojska je tek sredinom maja poela ofanzivu na Soi, u trenutku kada je francuska
ofanziva ve pretrpjela neuspeh. U 10. i 11. soanskoj bici italijanske snage su do kraja augusta
zauzele Bajnki plato i vrsto stale na lijevu obalu Soe, od Boveca do Jadranskog mora.
Austrougarska grupa armija (1. i 2. soanska armija) generala Svetozara Borojevia, koja je na
desnoj obali Soe drala jedino mostobran kod Tolmina, nala se u nepovoljnoj operativnoj
situaciji: poloaji su u taktiko-topografskom pogledu bili nepogodni za odbranu, trupe iscrpljene,
moralno potresene i nesposobne za nove iznuravajue defanzivne bitke, front razvuen, a rezerve
gotovo da nje ni bilo. Proboji italijanskih armija u pravcu Ljubljane i Trsta, koji bi se u takvoj
situaciji, vjerovatno uspjeno razvijali, doveli bi do potpunog sloma cijelog austrougarskog fronta
na Soi, to bi odluno utjecalo na daljnji tok rata.734
Sredinom marta 1917. godine 2. bosanskohercegovaki puk je premjeten u Dolomite, i to I
i II bataljon u Vigo de Fassa, III bataljon u Predazzo i IV sa tabom puka u Moenu. Na tim
poloajima, bosanskohercegovaki bataljoni nisu uestvovale u vojnim operacijama jer su jedinice
koje su gubile poloaje iz poasti bosanskohercegovakom puku same korigirale izgubljene
pozicije. Krajem augusta 1917. njemake jedinice su zamijenile bosanskohercegovaki puk a on je
prebaen na Soanski front.735
U septembru 1917.
na italijanskom frontu, na Carzanu, odigrala se jedna od
najkuriozitetnijih bitaka Prvog svjetskog rata. Izgledi na osvajanje poloaja u junom Tirolu i time
mogunost ugroavanja cijelog odbrambenog sistema austrougarske armije ponukala je italijanski
Generaltab da prihvati ponudu jednog oficira koji se nalazio u sastavu 1. bosanskohercegovakog
bataljona da izdajom omogui Italijanima zauzimanje poloaja. Natporunik u rezervi, doktor
filozofije, profesor marksizma iz Maribora Ljudevit Pivko je po svaku cijenu elio uiniti
historijsko djelo. U novembru 1916. godine ukljuen je u sastav V bataljona 1. bh. puka na sektor
Kaverna, uz potok Maso. Ve u toku proljea okupio je meu oficirima, uglavnom esima grupu
zavjerenika.736 Dva puta je Pivko pokuavao prebjei Italijanima, traei vezu sa njima, ali je oba
puta upao u njihovu vatru, pa se povukao. Konano je odustao od ideje da kao nepoznat dezerter
promijeni linije. Ako on stupa u akciju, cijela Monarhija trebala je zadrhtati, trebalo je da se cijeli
Jugozapadni front raspadne.737
U proljee 1917. bataljon je prebaen na carzanski odsjek, gdje su u toku maja i juna 1917.
nainjeni novi nacrti, pri emu su u prikupljanju podataka i izradi skica uestvovali oficiri i
podoficiri.738
Pivkove zavjerenike planove podrali su eki oficiri i podoficiri koji su se nalazili u istoj
eti. Ni jedan bosanskohercegovaki vojnik nije uestovao u ovoj zavjeri. Po planu natporunika
Pivka trebalo je da se nonoj strai bosanskohercegovakih vojnika stave u pie tablete za
spavanje, odvue rezervna municija i zauzme telefonska stanica.739
Cijela operacija je trebala poeti 17. septembra u 23.00 sati. U Carzanskoj dolini i u
podruju izmeu Val Sugana do Bassana 40000 italijanskih vojnika je ekalo signal za prodor.
Istovremeno, na poloajima bosanskohercegovakog bataljona vladao je mir. Opijum za 100 litara
tenosti stavljen u kafu i rakiju, ve je poeo da djeluje. Pivkovi sauesnici su iskljuili jaku struju u
preprekama i onesposobili reflektore. U irini jednog kilometra Jugozapadnog fronta je nastala
pukotina, kroz koju su zavjerenici trebali prihvatiti italijanske udarne jedinice i u dvanaest kolona
povesti kroz poloaje opijenih bosanskohercegovakih vojnika.740
734

P. Tomac, Prvi svetski rat..., 475-480.


S. Gandini, 2. BH Infanterie Regimente..., 58
736
I. Pust, Das steinernde Front..., 164-165.
737
Ibidem, 166.
738
Ibidem, 171.
739
B. Hrabak, Jugoslovenski zarobljenici..., 23-24.
740
I. Pust, Das steinernde Front..., 173-174.
735

151

eki zavjerenici su preli kod Italijana i sa nekoliko podoficira ih doveli do vlastitih


redova. Tri strae, sa oko 50 ljudi bile su zarobljene ili ubijene. Sa istoka, juga i zapada Italijani su
prodrli i jedino je bilo mogue povlaenje prema sjeveru. Meutim u tom sluaju bi IV bataljon i
mostobran Mentrate bili odsjeeni. Izgledalo je nemogue zaustaviti Italijane, a veze sa V
bataljonom 1. bh. puka su bile prekinute.
Jo jednom su vojnici porunika Knotta pretraili skladite i pronali signalni pitolj sa dvije
signalne rakete i neto municije. Nakon to su ispaljene dvije rakete alarmirana je artiljerija u cijeloj
oblasti Val Sugana. Istovremeno IV bataljon, koji se nalazio na krilu, nakon to je primjetio da su
veze prekinute poslao je izviaku patrolu koja je utvrdila prisustvo italijanske vojske.741
Iako nadmoniji, Italijani se nisu oduprli koncentrinom napadu bosanskohercegovakih
jedinica, iju malu snagu nisu ni nasluivali, pa su se poeli povlaiti prema Carzanu. Obuzet
nepovjerenjem, italijanski zapovjednik naredio je da se zarobi porunik Pivko, liavajui se usluge
ovjeka koji je dobro poznavao kraj, to je ubrzalo rasplet. Na svojim poloajima
bosanskohercegovaki vojnici bili su na kraju snaga. U takvoj situaciji jedna izvidnica se uspjela
probiti do njemakih jedinica, koje su je snabdjele municijom. Nakon svanua sudbina napadaa
bila je zapeaena. U borbe se ukljuila austrijska artiljerija, a pojaana je vatra sa mostobrana
Mentrate. Uz velike gubitke samo dijelovi italijanskih jedinica su se uspjeli vratiti na polazne
poloaje.
U borbama kod Carzana italijanske jedinice su imale 364 mrtva (4 oficira, 360 vojnika) i 13
zarobljenih oficira (od kojih 5 ranjenih) i 536 zarobljenih vojnika, od kojih su 132 bila ranjena. U
vlastitim redovima zabiljeeni su gubici od jednog mrtvog oficira i 32 vojnika, 5 ranjenih oficira i
91 vojnik, dok su 4 oficira i 183 vojnika nestala ili su zarobljeni. U borbama Italijani su zaplijenili
180 puaka i jedan ruski mitraljez, a austrougarske i njemake trupe su zaplijenile 2 mitraljeza, 560
puaka i gomilu ratnog materijala.742
Nakon neuspjeha akcije u koju su Italijani polagali velike nade i sam Pivko optuen je za
izdaju, ali je istraga italijanskog ratnog suda u Veroni potvrdila da su njegove namjere izdaje bile
iskrene. etiri dana nakon prelaska Italijanima, carzanski zavjerenici su preko Pivka trebali biti
angaovani u novom poduhvatu u Suganskoj dolini, a od njega samog zatraeno je da najhitnije
izradi projekt za proboj prednjih linija uz potok Maso. Uskoro je formiran Pivkov odred, koji je
dobio zelenkastu italijansku uniformu. Pripadnici odreda su se skupili u Veroni, gdje su mirovali do
sredine oktobra izvodei gimnastike vjebe i sportska takmienja, a neto kasnije poela je njihova
obuka za obavjetajno izvidniku slubu. Cilj je bio da se odred organizuje u pojaane izvidnice
od oficira i podoficira i 8-10 vojnika koji bi lako prelazili sa poloaja na poloaj, nastojei da dou
u dodir sa ljudstvom iz rovova vojnih snaga Monarhije, da bi se preko zemljaka informisali o
prilikama u vojsci i u pozadini, i da ih pozivaju na dezerterstvo, pa bi se tako jedinice kao
nepouzdane povlaile sa fronta.743
U austrougarskoj Vrhovnoj komandi pojavila se ideja da se iz krize moe izai jedino
ofanzivnim dejstvima. Meutim, poto su austrougarski vojni potencijali bili nedovoljni, italijanske
snage su se na desnu obalu Soe mogle jedino odbaciti uz njemaku pomo energinim napadom na
gornjem toku rijeke, gde je italijanski raspored bio najslabiji. Njemaka Vrhovna komanda, svjesna
nastale opasnosti, sloila se s planom austrougarske Vrhovne komande, stavljajui joj na
raspolaganje 7 divizija i znatan dio artiljerije, naroito teke. Nakon briljivih priprema jedinica za
planinski rat, austro-njemake snage su 24. oktobra ujutru, poslije snanog artiljerijskog prepada,
preteno gasnim zrnima, prele iz tolminskog mostobrana u napad, po kinom i maglovitom
vremenu prodrle u italijanske poloaje i preko Kobarida, dalje u gornji dio doline rijeke Natizone.744
Prema planu Vojne komande 14. armije namjera je bila odbaciti italijanske snage do iza
Tagliamenta, a kao prvi cilj je oznaena namjera da se u neprekidnim borbama dostigne linija
Canin-Pta di Mmaggiore-Mte Mia-Matajur-Mt. Martino (kapela 965). U ostvarenju zacrtanog
741

W. Schachinger, Bonjaci dolaze..., 167.


Ibidem, 169-170.
743
B. Hrabak, Jugoslovenski zarobljenici..., 23.
744
P. Tomac, Prvi svetski rat... 507-513.
742

152

plana, 1. bh. puk koji se nalazio u okviru L pjeadijske divizije, u ijem sastavu su se nalazile
rasporeene 3 brdske brigade u oblasti Mrzlog vrha, trebala je da odbaci italijanske snage sjeverno
od Soe a daljnjim prodorom na njenu junu obalu omogui prodor XII pjeadijske divizije u
pravcu Mt. Majur. Glavni zadatak dobile su jedinice XV brdske divizije, 1. bosanskohercegovaki
puk i II bataljon 18. pjeadijskog puka.
Bosanskohercegovaki puk je u podnoje Mrzlog vrha stigao 23. oktobra. Narednog dana u
zoru su poele prve borbe. Nakon napada austrougarske artiljerije gasnim granatama, izostao je
odgovor sa italijanske strane. Zatim su nakon krae pauze uslijedili ponovo snani artiljerijski
napadi na italijanske poloaje, skladita municije, rezervne puteve i traneje, pojaani djelovanjem
minobacaa, to je iskoristila pjeadija da se pripremi za napad. U 7 sati ujutro, 1.
bosanskohercegovaki puk je stigao na polazne poloaje i pripremio se za napad na prve italijanske
linije ispunjene dimom i prainom od djelovanja artiljerije, to je omoguilo da se italijanskim
poloajima prie na rastojanje od 50 do 100 metara. U 8 sati bosanskohercegovaki vojnici su
iskoili iz rovova, bacili rune granate i izvrili prodor u prve linije, ne nailazei na jai otpor, a
uskoro je i druga linija bila zauzeta. Prodor je nastavljen sve do ua Soe, nailazei uz put na
ostavljene italijanske komore i vune ivotinje, pa je uskoro komora bosanskohercegovakih
jedinica bila dobro popunjena mitraljezima, pukama i municijom, ali i stvarima koje vojnici nisu
godinama vidjeli okoladom, bijelim hljebom, cigaretama, odjeom i obuom.745
Komanda 1. bosanskohercegovakog puka je uskoro stupila u vezu sa II bataljonom 18.
pjeadijskog puka, s ciljem da omogue prodor XII pjeadijske divizije. U sastavu L pjeadijske
divizij,e 1. bosanskohercegovaki puk izvrio je prodor u pravcu Volarja, gdje su na tri mjesta
probili italijanske poloaje i prodrli duboko u pozadinu njihovih jedinica. Tog dana, u prvom redu
zahvaljujui 1. bosanskohercegovakom puku, zarobljeno je 7000 Italijana i 90 topova.746
Narednog dana su zauzeti svi vaniji poloaji koje su Italijani jo drali. Jedno odjeljenje iz
sastava 1. bosanskohercegovakog puka zauzelo je vis St. Volario, a jedno mitraljesko i jedno
pjeadijsko odjeljenje vaan vis Mt. Mia. Italijani su velikim pojaanjem pokuali da odbace
njemake trupe od doline Natisone do Mt. Mie. Napad II bataljona 1. bosanskohercegovakog puka
sa Mt. Mie preko kote 1228 na bok i pozadinu je prisilio italijanske trupe da uprkos nadmonosti
odustanu od napada i da se ponu povlaiti. Time je omogueno daljnje napredovanje XII
pjeadijske divizije. Rezultat 12. soanske bitke je bio da je za 4 dana probijen front u duini od 160
km, unitene 2 italijanske armije i zarobljeno 60000 vojnika, 500 topova, a italijanska vojska se
spasila povlaenjem preko Tagliamenta.747
Do 26. oktobra austro-njemake snage su od Boveca do Tolmina probile odbranu italijanske
2. armije na cjeloj dubini a general Cadorna je bio prinuen da 27. oktobra izvlai italijanske snage
(2. i 3. armija i Carnijska grupa) iza Tagliamenta da bi izbjegao njihovo potpuno unitenje. Proboj
kod Kobarida prerastao je u veliku ofanzivu. Italijanske snage povlaile su se na cijelom frontu. Od
2. do 5. novembra austro-njemake snage su forsirale Tagliamento i do 11. novembra izbile na
rijeku Piavu.748
U okviru ofanzive austrougarskih i njemakih vojnih snaga vana uloga pripala je IV
bataljonu 4. bosanskohercegovakog pjeadijskog puka, koji je 28. oktobra dobio nareenje
zapovjednika 38. pjeadijske brigade u ijem se sastavu nalazio, da narednog dana u 4.30 minuta
izvri prodor do Roncisa na Tagliamentu i tamo zauzme eljezniki most.749 Sam most je bio dug
400 metara, polusruen, samo se na lijevoj strani nalazio put irine 1 m, koji se mogao koristiti.
Liio je na tunel u kojem je dovoljno postaviti jedan mitraljez na njegovom kraju da sprijei
napredovanje veih jedinica. Svi pokuaji prelaska preko rijeke, uprkos naporima III bataljona 2.
bosanskohercegovakog puka, kao i tehnikih vodova II/7 i IV/4 ostali su bezuspjeni. Komandant
745

KA-W, Nachlass Otto W i e s i n g e r, Nr 11. Der Anteil des bh IR 1 am Siege von Karfreit 14-15.
Ibidem, 19.
747
Ibidem, 25.
748
P. Tomac, Prvi svetski rat..., 513-520.
749
Oberst Eugen Redl, Die Tagliamentoforcierung bei Cornino und das Baon IV/bh 4, Wissenschaftliche Technische
Mitteilungen, Wien 1924., 158-159.
746

153

LV pjeadijske divizije je 2. novembra u podne izdao naredbu da IV bataljon 30. puka uspostavi
prvi improvizovani most, a u 18 sati je trebalo izdati nareenje za napad i IV bataljon 4.
bosanskohercegovakog puka je trebao da prvi preko improviziranog mosta stupi na drugu stranu
obale.750
Uprkos stalnom djelovanju italijanske artiljerije, u 18.30 minuta, ljestve za prijelaz bile su
gotove i odmah se krenulo u akciju. Jedan po jedan kretali su se bosanskohercegovaki vojnici
preko labavog prijelaza, praeni snanom italijanskom vatrom. Pojedinano, udarne grupe su
pojaavane i padalo je sve vie granata i uskoro su Italijani ma mostu bili razoruani. Oko 800
koraka iza straarnica nalazila se prethodnica Italijana koja je u trenutku bila savladana. Istog
trenutka odjeknula je snana vatra na prethodnicu. Jedna italijanska udarna grupa iz Aduinsa dobila
je zadatak da snage koje su prele preko mosta odbaci nazad i oisti zapadnu obalu. Pred etom su
se nalazile premone, desetostruko brojnije italijanske snage, sa 30-40 mitraljeza. U pono, sa svih
linija fronta su dolazile vijesti da je teko sauvati poloaje jer su gubici bili sve vei, pa je u borbu
ukljueno svo raspoloivo ljudstvo, tehnike vodove, poslugu oficira, kuhare.751
U 2 sata poslije ponoi, stigla je vijest na tipian bosanski nain. Truba 16. ete, na konju
zaplijenjenom u Flagogni, probio se kroz italijanske poloaje i prenio vijest natporuniku Steinu da
je 16. eta, koja se bila odvojila od bataljona, nailazei na manji otpor prodrla je do Flagogne,
izvrila prepad na jednu bateriju i zarobila je. Nakon toga, zauzela je kote 733 i 846 i stupila u
borbu sa jaim italijanskim snagama. Kako nije dolazilo pojaanje ujutro se morala povui, drei
pod paljbom 2 italijanska bataljona koja su se nalazila na visu. Kada je dobila kao pojaanje 2. ete
2. bosanskohercegovakog puka, Italijani su bili razbijeni.
Ujutro,oko 6.00 sati, uspio je prodor na lijevom krilu do puta. Slabljenje desnog krila
ugrozilo je poloaje Italijana, koji su brzo odustali od borbe i razbjeali se po okolnim vinogradima.
Natporunik Stein je sa jednom etom uspio sprijeiti miniranje eljeznikog mosta i stanice Colle,
tako to su do zore drali italijanske jedinice pod vatrom, a nakon dolaska jednog voda 15. ete je
izvren napad. Ratni plijen je bio ogroman zaplijenjeno je 27 vagona ratnog materijala.
Preko mosta na Tagliamentu su jedna za drugom prelazile divizije prema Piavi, najprije LV
i XXII divizija, XII njemaka divizija, dijelovi bavarske lovake divizije, a zatim duge komore i
artiljerijske kolone. etvrti bosanskohercegovaki bataljon je ojaan jo jednom jedinicom. Na
konjima zaplijenjene italijanske baterije sjedili su ponosni Bosanci, a za topove su dobili 2
artiljerijska oficira i posadu.
Ishod bitke kod Tagliamenta je bio preko 2500 zarobljenih Italijana, kao i ratni plijen od 10
topova, brojnih mitraljeza, 8 auta, oko 150 konja i mnotvo ratnog materijala. Zapovjednik korpusa
je uputio pohvale IV bosanskohercegovakom bataljonu rijeima: Vi ste naoj ofanzivi dali svjei
zamah...752
Istovremeno se italijanska 4. armija morala povui na nove poloaje u gornjem toku Piave i
Trenta. Poto nisu uspeli pokuaji da se forsira Piava i proiri ofanziva preko rijeke Brente prema
rijeci Adii, kao i ofanziva iz junog Tirola u sjeverni bok italijanske odbrane, austro-njemake
snage su krajem novembra obustavile operaciju na italijanskom frontu. Njemake divizije su hitno
upuene na Zapadni front, gdje se pripremala odluna ofanziva. Uz pomo 6 francuskih i 5
britanskih divizija, koje su nakon proboja kod Kobarida upuene pod komandom generala Focha sa
Zapadnog fronta u Italiju, teko poraena italijanska vojska je uspela da na Piavi i prema Tirolu
stabilizira front i dalje vezuje jake austrougarske snage. Na italijanskom frontu je ponovo otpoeo
pozicioni rat.753
Ofanziva koju su zajenidniki poele njemake i austrougarske jedinice kod Boveca i
Tolmina dovela je do prodora u ravnicu Bassana. Sredinom decembra 1917. godine I austrougarski
750

Ibidem, 164-166.
Ibidem, 167-168.
752
Ibidem, 169-170.
753
ULK,VI, 1917., 712-713. Prema podacima istrane komisije od 24. oktobra do 10. novembra 1917. italijanska
vojska je imala 10000 mrtvih, 30000 ranjenih, 293000 zarobljenih. Osim toga u pozadini se rasulo 350000 vojnika,
tako da su Italijani izgubili 700000 a sa oboljelim ukupno 800000 vojnika. Izgubljeno je 3150 topova i 1732
minobacaa, 300000 puaka Uporedi: P. Tomac, Prvi svetski rat..., 524.
751

154

korpus je dobio nareenje da savlada jako utvreni masiv Monte Grappa. Drugi
bosanskohercegovaki puk je zaposjeo poloaje na Monte Ascolone i Monte Pertica, dva visa na
preko 1500 m. Utvrditi poloaje je bilo gotovo nemogue, jer je sa Monte Grappe i sa Costona
neprekidno djelovala italijanska artiljerija. Iskopani su samo djelimino rovovi dubine 60 cm, u
kojima se moglo uspraviti samo nou. Faktiki bez borbe, puk je pretrpio velike gubitke. Krajem
1917. godine pokazalo se kolike je gubitke puk imao na ovim poloajima, jer su ete u prosjeku
brojale po 145 osoba.754
Prvi, drugi i trei bosanskohercegovaki lovaki bataljoni su se 1917. godine nalazili u
sastavu XLVII pjeadijske divizije na poloajima u Albaniji, uestvujui uglavnom u pozicionim
borbama.755 Trei bosanskohercegovaki lovaki bataljon koji je rasporeen u sastav I pjeadijske
divizije u toku 1917. uestvovao je za vrijeme jesenje ofanzive Centralnih sila od 28. oktobra do 1.
novembra u borbama kod Cordroipo-Latisana, od 1-4. novembra u operacijama za prelazak preko
Tagliamenta, od 5-10. novembra u potjeri do Piave, a u toku decembra 1917. u borbama u podruju
Grappe.756
etvrti bosanskohercegovaki lovaki bataljon, rasporeen u sastav I pjeadijske divizije,
nalazio se na italijanskom frontu, gdje je od 24. do 27. oktobra 1917. uestvovao u 12. bici na Soi,
zatim od 28. do 30. oktobra u borbama kod Codroipo-Latisana, a od 1. do 4. novembra u
operacijama prelaza preko Tagliamenta a zatim u potjeri do Piave. U toku decembra 1917. godine
III bosanskohercegovaki lovaki bataljon uestvovao je u borbama u podruju Grappe.757
Peti bosanskohercegovaki lovaki bataljon se od jula do oktobra 1917. nalazio u sastavu
LXXI pjeadijske divizije na Istonom frontu, gdje je uestvovao u borbama od 22. do 29. jula u
toku rusko-rumunske ljetne ofanzive i u borbama na prilazu u zapadnu Moldaviju.758
esti bosanskohercegovaki lovaki bataljon se nalazio u sastavu XLVIII pjeadijske
divizije, na Italijanskom frontu, gdje je od 12. maja do 5. juna 1917. uestvovao u desetoj, od 18.
augusta do 13. septembra u jedanaestoj, a od 24. do 27. oktobra u 12. bici na Soi. Od 1. do 4.
novembra je uestvovao u operacijama prijelaza preko Tagliamenta, a zatim u potjeri do Piave.
Sredinom novembra 1917. godine uestvovao je u borbama na mostobranu Zenson.759
U 10. bici na Soi, VI bosanskohercegovaki lovaki bataljon je na italijanskom frontu u
dolini Mihaly pretrpio velike gubitke. Osim nekoliko oficira bataljon je pretrpio velike gubitke u
ljudstvu. Poginula su 44 vojnika, ranjeno 178, dok se 38 nalazilo u vojnoj bolnici, od kojih je 10
otrovano plinom. Nestala su 42 vojnika, od kojih su se dvojica kasnije vratila u jedinicu.760
Sedmi bosanskohercegovaki pjeadijski lovaki bataljon se u toku 1917. nalazio u sastavu
XLVII pjeadijske divizije i angaovan je na podruju Crne Gore i Albanije. Na poloajima u
Albaniji se zadrao do reorganizacije austrougarske armije u oktobru 1917. godine, kada je uao u
sastav novoformiranog 7. bh. puka.761
Osmi bosanskohercegovaki pjeadijski lovaki bataljon se u toku 1917. nalazio u sastavu
raznih divizija. Od jula do novembra se nalazio u sastavu LXXIII pjeadijske divizije. U junu je
rasporeen na Jugozapadni front gdje je u periodu od 19. do 29. juna uestvovao u borbama kod
Ortigare, a od 18. augusta do 13. septembra u 11. bici na Soi.762 U novembru 1917. godine, VIII
bosanskohercegovaki lovaki bataljon je uao u sastav 8. bosanskohercegovakog puka.
754

S. Gandini, 2. BH Infanterie Regimente..., 58.


ULK 1914.-1918., Bd VII, Geschichte der st.-ung. Heeres-krper, 169-170.
756
Ibidem, 171.
757
Ibidem, 228.
758
Ibidem, 239.
759
Ibidem, 173.
760
KA-W, NFA, Gefechs-Bericht, 6 bh FJB, folio 9.
761
ULK 1914.-1918., Bd VII, Geschichte der st.-ung. Heeres-krper, 225.
762
Ibidem, 240.
755

155

Zbrinjavanje bosanskohercegovakih ratnih vojnih invalida 1917. godine


Zbog poveanog broja ratnih vojnih invalida od poetka 1917. godine kapaciteti Zavoda
Maria Stern nisu mogli u potpunosti odgovoriti poveanim zahtjevima. Zbog toga je Vojna
komanda Sarajevo dozvolila premjetaj invalida u Zemaljsku bolnicu u Sarajevo kao i invalida ije
su povrede zahtijevale hitan hiruki zahvat. Osim toga, planirano je osnivanje Ortopedskog zavoda
sa 200 kreveta, iji bi se kapacitet sukcesivno poveao na 500. Do poetka 1917. godine u zemlji je
bilo registrovano ukupno 6353 invalida. Meutim, do kraja rata, ova namjera nije bila ostvarena.763
Osnovna penzija ratnih vojnih invalida je iznosila 72 krune godinje, na to je dolazio i
dodatak za ranjavanje.764 Zbog stalnog porasta cijena, morao se uskladiti i iznos penzija. Dok je u
prvim godinama rata ona imala fiksni iznos, u toku 1918. godine na njenu visinu je utjecao i in i
vrsta bolesti. Osnovna penzija pjeadinca je iznosila 96 kruna, a podoficira sa inom kaplara 192
krune. Na ovaj iznos je dolazio dodatak zavisan od vrste povrede, pa je pjeadinac obolio od
tuberkuloze primao penziju u iznosu od 288 kruna.765
***
Najvaniji dogaaj ne samo 1917. godine ve i u cijelom ratu, bila je pobjeda Oktobarske
socijalistike revolucije u Rusiji. Pod njenim je utjecajem u Europi i irom svijeta pojaano
revolucionarno vrenje izazvano nacionalnim pokretima, ratnim tekoama i opim
nezadovoljstvom. Drugi dogaaj koji je utjecao na daljnja dogaanja bio je ulazak SAD-a u rat.766
U strategijsko-operativnim okvirima nijedna od zaraenih strana nije ni u 1917. godini
ostvarila postavljene ciljeve. Na Zapadnom frontu, Njemaka je odbila sve nalete anglo-francuskih
armija, a sa Rusijom i Rumunijom povela pregovore za mir; probojem Soanskog fronta kod
Kobarida italijanskoj vojsci nanijet je najtei poraz, od kojeg se ona nije mogla oporaviti u
dogledno vreme. Jedino je Osmansko carstvo teko izdravalo protivnikov pritisak, posebno na
vlastitom frontu. Meutim, osnovni strateki cilj Centralnih sila nije ostvaren. Napori drava
Antante da slome oruane snage Centralnih sila nisu dali eljene rezultate, prije svega, zbog tekoa
u ostvarivanju koordinacije izmeu saveznikih armija.767
763

ABH, ZMF, 1917., 19.342.


KA-W, Chef des Ersatz-Wesen, 38 3/3, 20. mart 1917.
764
ABH, ZMF, 3.427. 1917.
765
KA-W, KM, Landes-Verteidigungs-Ministerium, Abt 8 Karton 1.487
766
P. Renouvin, Evropska kriza... , 377-381.
767
P. Tomac, Prvi svetski rat..., 522-531.
763

156

Posljednja ratna godina 1918.


Situacija u Monarhiji 1918. godine
Izlazak Rusije iz rata i uspjeno izvedena ofanziva austrougarskih i njemakih armija na
italijanskom ratitu pruali su u stratekom pogledu prednosti Centralnim silama za voenje vojnih
operacija u toku 1918. Ratni zamor, teka politika i ekonomska situacija i iscrpljenost svih ljudskih
i materijalnih potencijala donijeli su odsudnu prevagu silama Antante.
Poetkom 1918. godine u zapadnim zemljama i u Italiji parola je glasila pobjeda po svaku
cijenu. U Monarhiji se govorilo samo o miru po svaku cijenu. Pacifistike manifestacije nale
su su idealnu klimu u industrijskim oblastima Monarhije, tamo gdje su vladale zima, glad i bolesti,
a uprava bila nemona pred vercom i korupcijom.768
U K.u.k. Ministarstvu unutranjih poslova su 28. i 29. januara 1918. voeni razgovori o
postupcima u sluaju raznih nemira ili ustanikog pokreta, nakon kojih su postavljene osnove za
provoenje potrebnih mjera. Nemire, koji nastanu zajedno ili neovisno od trajka, trebalo je u
zaetku bezobzirno suzbiti svom energijom, a u sluaju gdje su prisutni pokazatelji veeg
uzbuenja, blagovremeno osigurati asistenciju vojnih snaga. Sa suzdranou je trebalo reagirati na
nemire izazvane nedostatkom namirnica i na one u kojima su uglavnom uzele uea ene i
omladina. Kod ustanikog pokreta je trebalo posredovanjem radnikih voa postii mirno rjeenje.
Ukoliko bi se ocijenilo da su prevagnuli radikalni elementi, nakon dvodnevnog roka je trebalo
pregovore obustaviti i voe pobune uhapsiti.
U dogovoru sa politikim organima je trebalo blagovremeno uspostaviti vojne trupe za
asistenciju, to bi djelovalo preventivno. Zemaljskim efovima je posebno ukazano da poklone jo
veu panju cenzuri tampe. Zemaljski organi su trebali redovno izvjetavati Ministarstvo
unutranjih poslova i podnositi telefonske izvjetaje u maksimalnom trajanju od 12 minuta, sa
podacima o broju radnika i o voama trajka.769
Kriza sa dopunom ljudstva je na poetku 1918. dostigla najviu taku. U Monarhiji je vie
od 70% svih mukaraca vojnih obveznika bilo mobilisano. Od poetka rata do kraja 1917. godine
u vojsku je ukupno pozvano 8420000 osoba. Od toga je 780000 umrlo, 1600000 se nalazilo u
zarobljenitvu, 500000 su kao invalidi ili kao starija godita otputeni iz redova vojske, dok je
400000 premjeteno u vojne pogone. Na taj nain je iz redova armije ukupno otputeno 4010000
osoba. U njenim redovima 1. januara 1918. nalazilo se 4410000 osoba, i to na frontu 2850000 i
1560000 osoba kod rezervnih tijela, vojnih organa, komandi i ureda u pozadini. Polovina potreba za
dopunu armije je bila osigurana, dok je prema procjeni efa dopune armiji nedostajalo oko 600000
osoba.770
Prema zvaninim podacima statistikog odjeljenja K.u.k. Ministarstva rata od poetka rata
do kraja januara 1918. godine, na front je upueno 4540030 vojnih obveznika.771
768

I. Pusterl, Das Steinernde Front..., 286


ABH, Prs. BH 1918. Abschrift einer Note des K.u.k. Ministers des Innern ddo. Wien, 30. Jnner 1918. an den
K.u.k. Kriegsminister.
770
ULK, Bd VII, 1918., 41, napomena 1. Prema podacima K.u.k. Ministarstva rata 1. januara 1918. broj otputenih sa
fronta iznosio je 824116, od toga 757520 u Austriji (453725 vojno sposobnih), u Ugarskoj 48137 (44276 sposobnih),
u Bosni i Hercegovini 18459, (17899 sposobnih). (KA-W, AOK, Op. 112.632, K.u.k. Ministarstvo rata Vrhovnoj
komandi armije, Be 11. februar 1918.).
771
ABH, ZMF, Prs. BH 1918., 318. Statistische Daten ber den Grundbuchstand des gem. Heeres mit Ende Jnner
1918., K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 7. april 1918.
Jedinice
Austrija
Ugarska
BiH
Ukupno
pjeadija
1634066
1244905
270981
3149952
konjica
107324
76625
---183949
artiljerija
290304
215470
4318
510092
tehn. i saobraajne trupe
142105
84786
2890
229781
ostale trupe
304808
147213
14375
466396
ukupno
2478667
1768999
292364
4540030
769

157

Poetkom 1918. godine ljudski potencijali Monarhije sposobni za angaovanje na frontu su


dostigli maksimum. Od januara do kraja juna brojno stanje austrougarske armije povealo samo se
za 6270 osoba, ili ukupno za 0,1%.772
Prema podacima K.u.k. Ministarstva rata, do kraja 1917. u Monarhiji je regrutovano 13,2%
vojnih obveznika, dok je procent za Bosnu i Hercegovinu iznosio 12,8%. Od poetka rata do kraja
jula 1917. godine broj uvjebanih i sazvanih iz sastava Landsturma, odnosno u evidenciji II i III
rezerve u Austriji je iznosio 70,7%, u Ugarskoj 76,6% i u Bosni i Hercegovini 81%, dok se ostatak
odnosio na veliki broj osloboenih, a jedan dio na nesposobne za vojnu slubu, kao i one koji su je
izbjegli.773
Kako je Vrhovna komanda armije mogla zakljuiti iz izvjetaja da su se u posljednje vrijeme
umnoavale optube da je bosanskohercegovako ljudstvo u rezervnim tijelima u najveoj mjeri
pothranjeno, omravjelo te slabo i neotporno, poduzete su mjere da se pobolja stanje prehrane
ljudstva. Vrhovna komanda armije je apelirala na Zajedniko ministarstvo finansija i na Odbor za
prehranu stanovnitva da se poduzmu odgovarajue mjere.774
U pismu koje je uputio K.u.k. Ministarstvu rata 20. februara 1918. general Sarkoti je
korigirao ranije date brojke, umanjujui ih za 16370 osoba, pa je ukupan broj mobiliziranih osoba
iznosio 282403, to je uzeto kao minimalna granica, ipak iznosilo 14,8% bosanskohercegovakog
stanovnitva, dok je analogni procentualni odnos za cijelu Monarhiju prema podacima od 8. januara
1918. bio 13,2%. General Sarkoti je istovremeno zamolio K.u.k. Ministarstvo rata i naelnika
dopune armije barona Hazaia da se ove brojke uzmu u obzir u diskusijama u Parlamentu i
Delegacijama o pitanjima daljnjeg osiguranja dopune armije. Istovremeno, Sarkoti je dostavio
pregled rezultata mobilizacija u Bosni i Hercegovini od poetka rata do 31. decembra 1917., godita
1865-1899. Prema ovim podacima, u Bosni i Hercegovini su mobilisane je 245824 osobe, 13801 za
straarsku slubu i 8289 osoba za slubu bez oruja. Na ove brojke general Sarkoti je dodao 14489
osoba koje su se na poetku rata nalazile u vojnoj slubi, to je ukupno iznosilo 282403 osobe.
Sarkoti je K.u.k. Ministarstvu rata posebno skrenuo panju da je na poetku rata veliki broj vojnih
obveznika otiao na front na osnovu Zakona o ratnom podavanju, gdje su vrili straarsku slubu ili
obavljali radove na frontu a da nisu uvjebavani i mobilizirani. Stoga je smatrao da e se potpune
brojke dobiti tek kada se bude raspolagalo sa potpunim podacima sreskih organa. Konano, u
772

ABH, ZMF, Prs.1918, 639. Statistische Daten ber den Grundbuchstand des gem. Heeres mit Ende Juni 1918.,
K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministrastvu finansija, Be 14. juli 1918.
Jedinice
Austrija
Ugarska
BiH
Ukupno
pjeadija
1635066
1245307
271200
3151573
konjica
107324
76.625
---183949
artiljerija
290364
21470
4318
510152
tehn. i saobraajne trupe
144840
86146
2890
233876
ostale trupe
304906
147344
14500
466750
ukupno
2482500
1770892
292364
4545756

773

ABH, ZMF, Prs 1918, 187. Personelle Leistungen Bosniens und der Hercegovina im Kriege, K.u.k. Ministarstvo
rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 8. mart 1918.
Pregled mobiliziranih godita 1895-1900. pokazao je sljedee rezultate:
Godite
Austrija
Ugarska
BiH
1895.
52,4
61,4
55,3
1896.
55
61,4
45,8
1897.
52,2
53,5
53
1898.
53,4
52,7
50
1899.
48,2
41,2
45
1900.
39,5
38,1
17
ukupno
50,1
51,4
44,3

774

KA-W, KM, AOK Op. 104.012. Mangelnde rztliche Obsorge bei der Ersatzkomp. Bh FJg. 6., AOK, Baden 18.
mart 1918.

158

izvjetaju od 4. maja 1918. Sarkoti je dostavio K.u.k. Ministarstvu rata podatke sreskih organa,
koje su bile u skladu sa podacima Statistikog odjeljenja.775
Nakon pisma generala Sarkotia od 20. februara 1918. K.u.k. Ministarstvo rata uputilo je
objanjenje zajednikom ministru finansija baronu Burianu, da su u ukupnom broju mobilisanih
uraunate samo osobe koje su redovno mobilisane dok broj osoba koje su sazvane u vojnu slubu na
osnovu Zakona o ratnom podavanju a kasnije mobilisanih u operativnu vojsku nije uzet u obzir.
Zbog toga je broj osoba mobilisanih u aktivnu vojnu slubu za Monarhiju iznosio 13,2% a za Bosnu
i Hercegovinu 12,8%. Osim toga, ratna industrija i poljoprivreda, iz vanih vojnih interesa, u
Monarhiji su apsorbovale vee kontingente vojno sposobnih za slubu sa orujem nego Bosni i
Hercegovini, zbog ega je dolo do vee iskoritenosti bosanskohercegovakog kontingenta za
slubu sa orujem. Tako su od poetka rata do kraja jula 1917. godine uvjebavani i sazvani vojni
obveznici Landsturma, odnosno vojni obveznici u evidenciji II i III rezerve, od kojih je u Austriji
70,7%, u Ugarskoj 76,6% i u Bosni i Hercegovini 81% stvarno stupilo u aktivnu vojnu slubu, dok
je ostatak dolazio na otputene iz vojne slube, a manjim dijelom na nesposobne i one koji su
izbjegli slubu.776
Sa nadom se gledalo na povratak ratnih zarobljenika iz Rusije. Do 16. marta 1918. godine u
Monarhiju se vratilo 192000 ratnih zarobljenika, do kraja aprila ukupno 380000, do kraja juna
517000, do 28. jula 609000, a do 12. oktobra 1918. 671000. Budui da je za novu obuku povratnika
bio potreban period od najmanje tri mjeseca, prve jedinice sa povratnicima su upuene na front tek
u junu 1918. godine.777
Pored pitanja ljudskih potencijala u prvom planu Vrhovne vojne komande se nalazila kriza
sa snabdijevanjem, koja je dostigla katastriofalne razmjere. Vojnik na frontu je sredinom aprila
1917. dobivao dnevno 500 gr hljeba, od 1. septembra 1917. 470, a u aprilu 1918. samo 283 gr.
Trupe u pozadini su 15. aprila 1917. dobijale 400 grama, od decembra 1917. 320, a od 15. aprila
1918. 180 gramra hljeba. I porcija mesa je znatno umanjena. Dok je vojnik nakon mobilizacije
primao po 400 gr mesa, kasnije je porcija umanjena na ispod 200 gr, a na poetku 1918. je iznosila
oko 100 grama.778
Kako je stanje prehrane vojske bilo kritino, nita bolja situacija nije bila ni sa odjeom. U
prvoj polovini 1918. zahtijevano je za front 3850000 bluza, 4730000 hlaa, i 1988000 mantila. U
vojnim skladitima se 20. juna 1918. nalazilo ukupno 451000 bluza, 98000 hlaa i 101000 mantila.
Istu sliku je davalo i snabdijevanje veom. Do 1. augusta 1918. sve zalihe su bile iscrpljene, iako je
mjesena potreba iznosila 700000 garnitura. Jesenja ofanziva u Veneciji je donijela veu koliinu
zaplijenjene robe, pa i obue. Ipak su potrebe za njom procijenjene na 4065000 pari. Provedene su
radikalne mjere, pa je otpao zahtjev za drugim parom cipela. Zalihe obue su 1. augusta 1918.
iznosile 300000 pari cipela, 650000 planinarskih cipela i 235000 pari izama i poluizama. Iako je
mjesena proizvodnja iznosila 450000 pari obue, zbog nedostatka radne snage u industrijskim
pogonima ona nije mogla biti poveana. Takoer je na frontu nedostajalo i ebadi. U periodu od
proljea 1917. godine do proljea 1918. ustanovljen je nedostatak od 3830000 komada.
Vaan faktor angaovanja vojske na frontu predstavljalo je snabdijevanje orujem i
municijom, kao i osiguranje potrebnih transportnih sredstava. Nedostatak sirovina i radne snage je
utjecao na znatno smanjenje proizvodnje naoruanja i opreme. Dok je u prvoj polovini 1917.
proizvedeno 2285 topova, u drugoj polovini 1917. je broj smanjen na 1906, a u prvoj polovini 1918.
na 1296. Pored 2474000 puaka sa koliko je Monarhija stupila u rat, proizvedeno je do 1918. jo
3580000. Nakon gubitka od gotovo 4,2 miliona komada ostalo je u upotrebi samo jo 1,9 miliona.
Od velikog znaaja za angaovane armije na frontu bila je i njena mobilnost, uvjetovana
angaovanjem konja, motornih vozila i eljeznice. Angaovanje konja na frontu je bilo uvjetovano
mogunostima prehrane. Jo u toku 1916. brojno stanje konja angaovanih u vojne svrhe je iznosilo
775

ABH, ZMF, Prs. BH 1918, 187. Personelle Leistungen Bosnien und der Herzegovina im Kriege, K.u.k. Ministarstvu
rata, 20. februar 1918. (Vidi prilog br. III)
776
Ibidem, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministru finansija Stephanu Burianu, Be 8. mart 1918.
777
Innere Front..., Erster Band, 45-46.
778
Ibidem, 48.

159

969000, u toku 1917. 809000, da bi se krajem juna 1918. broj smanjio na 459000. Iako je
motorizacija armije napredovala, nedostatak pogonskog goriva i rezervnih dijelova je ograniavao
primjenu motornih vozila na frontu. Mada je jo uvijek najznaajniju ulogu u transportu imala
eljeznica, nedostatak rezervnih dijelova i uglja je u znatnoj mjeri umanjio njene domete, pa je
transport jedne divizije, koji je ranije u prosjeku trajao 4 dana, povean na 14.779
I u socijalno-politikom smislu vojnik je sve vie dolazio pod utjecaj zbivanja u pozadini.
Na jednoj strani su se nalazile slike nevolja civilnog stanovnitva, ena koje stoje u dugim redovima
za namirnice, hljeb, a na drugoj slike onih koje rat nije pogodio i koji su na njemu dosta dobro
zaraivali.780

Povratak ratnih zarobljenika sa Istonog fronta


Dravni i drutveni slom izazvan revolucijom Rusije nije ostao bez posljedica na djelovanje
ratnih zarobljenika iz Monarhije, koji su se nalazili u ruskom zarobljenitvu. Mnogi od njih,
nacionalno i socijalno nahukani, prihvatali su revolucionarne ideje. Strah od njihovog irenja na
podruju Monarhije uvjetovao je poduzimanje obimnih preventivnih mjera, koje su trebali
realizovati nadleni vojni i politiki organi.781
Krajem januara 1918. godine zavreni su pregovori izmeu Rusije i Austro-Ugarske o
razmjeni ratnih zarobljenika, pa je u proljee poeo povratak austrougarskih ratnih zarobljenika sa
Istoka. Vojni organi Monarhije poduzeli su hitne mjere da se ovo ljudstvo to prije ukljui u sastav
operativnih vojnih jedinica. Za svakog povratnika je bila predviena karantina i nova vojna obuka
da bi se osposobili za vojnu slubu.782
U poetku, zbog manjeg broja povratnika bio je uspostavljen mali broj logora za njihov
prihvat, koji se vremenom poveavao. Logori su raspolagali sa smjetajem za 7000 i ambulantom
za 100 osoba. U prostor veliine 1040 m, smjetano je 280, a po potrebi i do 320 osoba. Period
smjetaja u karantinu je trajao od 14 do 21 dan, a ako su povratnici ve proli tretman u prolaznoj
karantinu oko 10 dana. Prema procjeni ljekara boravak u trajanju od 14 dana je bio dovoljan da se
sprijei prenoenje zaraznih bolesti. Ukoliko je ona izbijala, boravak je bio produen za
odgovarajue vrijeme.783
Nakon zavretka izolacije, povratnici su u zatvorenim transportima upuivani u armijsku
oblast na obuku. Nakon prikupljanja na skupna mjesta u Kolozvaru, Lembergu i Lublinu, povratnici
su premjetani. Oni koji su podlijegali pod sudski postupak, upuivani su nadlenim vojnim
sudovima u Beu, Budimpeti i Sarajevu.784 Austrijski i ugarski dravljani su morali biti odvojeno
tretirani zbog sudskog postupka. Veliki broj kanjivih sluajeva je zahtijevao posebno organizovan
sudski aparat, da bi se izbjegao utjecaj na iskaze svjedoka i da bi se izbjegle mogue konfrontacije.
Na odluku o lokaciji smjetaja logora presudan utjecaj imali su mogunost njegove brze uspostave,
kao i raspoloivi personal u okolnim mjestima. Uzimajui u obzir te injenice, najpovoljnijim
mjestima za smjetaj austrijskih i ugarskih povratnika su se pokazali u Austriji Wieselburg i u
Ugarskoj Kenjermeco. Bosanskohercegovaki povratnici su smjeteni u Wieselburg.785 Svi ranjeni
779

Ibidem, 51-53.
Fritz Hans, Bosniak..., 71-72.
781
ABH, ZMF, Prs. BH 1918., 839. Instruktion fr die vom Abwehrstandpunkt zu erfolgende Behandlung der aus der
Kriegsgefangenschaft heimgekehrten Militr-und Zivil-Personen, 2.
782
I. Przybilovsky, Die Rckfuhrung..., 88.
783
KA-W, KM, AOK, Heimkehrers-Gruppe, 131.331, 1918.
784
ABH, ZMF, Prs. BH 1918., 839. Instruktion fr die vom Abwehrstandpunkt zu erfolgende Behandlung der aus der
Kriegsgefangenschaft heimgekehrten Militr-und Zivil-Personen, Instruktion... Schematische bersicht der HK
Behandlung, Beilage 5.
785
KA-W, KM, AOK Op. 111.625. bergangs Lager, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, 15.
januar 1918.
780

160

i bolesni su odmah upueni u sanitetske zavode na lijeenje, a ostali su propisno odjeveni i


opremljeni.786
U logorima su povratnici upoznavani sa znaajem boravka u karantinu i obavljane su
ljekarske pretrage. Komandanti i povjerljivi podoficiri su trebali da ljudstvu objanjavaju kakvo je
bilo stvarno stanje Monarhije i njenih saveznika i u tu svrhu je trebalo tampati i jedan
informacioni list. Osim toga, povratnici su podvrgnuti ispitivanjima radi prikupljanja podataka o
vojnim i saobraajnim prilikama u Rusiji i o izdajnicima u vlastitim redovima. Posebna panja je
posveena predavanjima o boljevizmu i njegovim posljedicama, kao i teorijskim predavanjima o
novom oruju i ratnoj tehnici.787
Nakon zavretka karantina i discipliniranja u armijskoj oblasti, povratnici su upuivani
rezervnim tijelima, koja su imala zadatak da uvjebane vojnike alju na front.788 Tu se istovremeno
odvijao i sudski postupak i provoenje istraga. Oni su imali za cilj da utvrde graansku lojalnost i
vojniku osposobljenost povratnika. Glavni zadatak vojne komisije za povratnike se sastojao u
istraivanju svih revolucionarno obljeenih elemenata (boljevika, komunista, nihilista, anarhista...),
otkrivanju nacionalno separatistikih emisara i agitatora, otkrivanju i elimnaciji svih osoba koje su
od neprijatelja poslati sa zadatkom da vre sabotae na eljeznicama, industrijskim objektima,
ivotnim namirnicama Prvenstveno je trebalo ustanoviti da li su zarobljenici za vrijeme
zarobljavanja ili u toku zarobljenitva poinili krivino djelo. Takvim djelima su smatrani
dezertiranje neprijatelju, nelojalan odnos pri zarobljavanju ili tokom zarobljenitva, pripomaganje
stranim dravama olakavajui neprijateljske vojne akcije, veleizdajnika izjanjavanja i djelovanja,
uvreda cara, dobrovoljna sluba u neprijateljskoj ratnoj industriji Vojne komisije koje su
ustanovile krivicu povratnika, morale su ga odvojiti od lojalnih elemenata i to prije uputiti sudskim
komisijama.789
U sudskom postupku koji je vodila vojna komisija povratnici su svrstani u tri kategorije:
primjeran, sumnjiv i kriv. Primjernim je oznaeno takvo dranje koje nije dalo povoda sumnji u
nelojalnost ili postojanje opravdanih optubi ili sumnji. Sumnjivim je oznaeno dranje koje je
opravdano dalo mjesta sumnji u njegovu lojalnost dravi, ali nije postojao vrst dokaz o poinjenom
djelu kanjivom prema Krivinom vojnom zakonu. Krivim su smatrani oni kojima je na osnovu
provjerenih injenica dokazano kanjivo djelo.790
Na osnovu istrage mogle su biti donesene tri presude za daljnji tretman povratnika:
primjeran, sumnjiv i kriv. Prve dvije presude su znaile daljnji ostanak u sastavu jedinice, pri emu
su se sumnjivi i dalje nalazili pod prismotrom.791
Masovniji povratak bosanskohercegovakih vojnika sa istoka je zapoeo koncem februara
1918. Prema raspoloivim podacima broj povratnika, svrstanih u tri kategorije, u periodu od marta
do oktobra je iznosio 12243 osobe.792 U toku istrage samo 51 bosanskohercegovaki vojnik je
proglaen krivim za dezerterstvo ili predaju ratnom protivniku i upueni su na daljnji postupak
divizionom sudu u Sarajevu.
786

I. Przybilovsky, Die Rckfuhrung..., 154.


Ibidem, 102.
788
Instruktion..., 5.
789
Ibidem, Aufgabe und Zweck des Abwehrdienst, 6.
790
Ibidem, Scheidung Heimkehrten nach Kategorien. Behandlung derselbe, 6-7.
791
Ibidem, Behandlung der einzelne Kategorien, 7.
792
KA-W, Archiv des Chefs des Ersatzwesen, Heimkehrer, 191/10-4 do 191/10-22.
787

februar
mart
april
maj
juni
juli
august
septembar
oktobar
ukupno

primjeran
17
454
1939
1917
1178
1151
734
746
399
8535

sumnjiv
8
636
949
546
538
674
141
149
27
3667

kriv
8
8
6
2
5
22
51

ukupno
25
1089
2882
471
1724
1831
877
900
448
12243

161

Nakon zavretka pravnog postupka i regulisanju isplate novanih sredstava, povratnici su


upuivani na odsustvo. U poetku, ono je iznosilo 4 sedmice, a od maja, 1918, kada je poeo nagli
priliv povratnika, odsustvo je bilo produeno na 8 sedmica.793
Meu povratnicima iz ruskog zarobljenitva su se nalazile i pristalice revolucionarnog
usmjerenja, koje su smatrane sumnjivim. Pod oznakom sumnjiv je smatrano dranje u smislu
neprijateljstva prema dravi, pa je trebalo poduzeti mjere da oni ponovo postanu lojalni graani. Za
tretman povratnika je bilo potrebno angaovati osobe koje su dorasle tako vanom zadatku, pri
emu je poseban znaaj pridavan tretmanu u prijelaznim logorima, jer kod veine osoba nije bila
ustanovljena sumnjivost. Nakon dolaska kod dopunskih tijela i zavretka pravnog postupka, svi
povratnici oznaeni kao sumnjivi trebali su se uputiti na odmor, koji bi bio doputen iz porodinih
razloga. Prije nego to bi se sumnjivi povratnici upuivali na odsustvo, bili bi obavjeteni politiki
organi na ijem podruju se nalazilo mjesto odsustva, da ih stavi pod prismotru i u dogovoru sa
andarmerijskim stanicama djeluju po potrebi.794
Strogi nadzor i kontrola povratnika iz zarobljenitva sa istoka su nastavljeni i nakon
zavretka rata u Kraljevini SHS. Zarobljenici su se vraali u zemlju u grupama od po 50-60 osoba,
ulazei u zemlju kod Subotice i stupajui na teritoriju Bosne i Hercegovine u Bosanskom Brodu.795
Na graninom prijelazu povratnici su evidentirani u zasebne spiskove i podvrgavani ispitivanju od
strane posebno odreenih policijskih inovnika, i stavljani pod viemjeseni policijski nadzor.796

Unutranji front. Pobune, dezerterstvo, nemiri u pozadini


U toku 1918. godine poloaj Centralnih sila se pogoravao, a moral stanovnitva u pozadini
je sve vie opadao. Oekivanje povoljnog ishoda rata postalo je nerealno. Posljedica toga je bila
pojava da je dolo do raspada armije, posebno tamo gdje su nacionalne i socijalne ideje bile
prihvaene od ljudstva, to se ispoljavalo u pobunama, dezerterstvu i obrazovanju bandi iz redova
dezertera i vojnika koji su prekoraili odsustvo. Broj dezerterstava, kao i pobuna na
junoslavenskom prostoru se znatno uveao. Do prvih nemira i pobuna u Bosni i Hercegovini je
dolo 10. februara 1918. godine u Mostaru, meu Dalmatincima 22. pjeadijskog puka, a uskoro i u
apljini i Konjicu.797
U kratkim razmacima, u maju 1918. godine dolo je do prvih vojnih pobuna kod rezervnih
tijela u Judenburgu, Ljubljani, Pecsu, Rumburgu, Mostaru, Kragujevcu, Przemyslu i Lublinu.
Uzroci pobuna su se nalazili u nedovoljnom snabdijevanju trupa, ali i u aktivnostima povratnika
inficiranih boljevikom propagandom.798
Pobune i grubo krenje discipline imali su politike, socijalne i vojne uzroke. Nacionalni
zahtjevi, pojaani propagandom sila Antante, sve vie su dovodili u pitanje postojei pravni poredak
u dravi. Proirenje boljevikih ideja od strane povratnika, pojaalo je ogorenje protiv drave,
posebno kod vojnika kod kojih je boljevika propaganda naila na dobar prijem, to nije ostala bez
posljedica. Ukoliko je povratnik ustanovio da kod kue vlada jad i bijeda ili da mu je razoren
porodini ivot, raslo je njegovo neraspoloenje, koje je utjecalo na odluku da se nakon zavretka
odmora ne vrati u jedinicu i da dezertira. Zbog toga su se umnoavala dezerterstva, a dezerteri su
nailazili na simpatije stanovnitva, koje im je pomagalo i prikrivalo ih.799
793

I. Przybilovsky, Die Rckfuhrung..., 156.


ABH, Prs B.H. 1918., 143. Direktiven fr die behandlung von bedenklichen Mil. Personen die aus der russ.
Kriegsgefangenschaft heimgekehrt sind, K.u.k. Ministarstvo rata Vojnoj komandi Sarajevo 24. februar 1918.
795
Nusret ehi, Previranja na selu i u radnikom pokretu u Bosni i Hercegovini potkraj prvog svjetskog rata i u prvoj
godini novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Prilozi instituta za istoriju, god. XXI, br. 22, Sarajevo
1986., 142.
796
Ibidem, 158.
797
Innere Front... Bd 1, 148-156.
798
ULK, Bd VII, 1918., 98.
799
Ibidem, Bd VI, 1918., 44.
794

162

Daljnji znak krenja discipline je bio povean broj dezertiranja i prekoraenja odsustva. Sve
ee su se ule optube o trgovini sa falsifikovanim dokumentima, koji su prodavani po cijeni od
30 do 80 kruna. Mnogobrojne kontrole, unajmljeni detektivi i vojne patrole nisu mogle mnogo
pomoi, jer su se patrole esto solidarisale sa dezerterima. Premije raspisane za hvatanje dezertera
nisu mnogo pomogle, jer ih je stanovnitvo podravalo i prikrivalo. Zbog toga su poduzete
vanredne mjere obrazovanjem posebnih kontrolnih stanica. Osim toga na odsustvo se odlazilo
organizirano u veim transportima, pod nadzorom povjerljivih podoficira i uz strogu kontrolu
posjedovanja letaka, drugog propagandnog materijala i nedozvoljenog posjedovanja oruja.800
U Bosanskom Brodu, Brkom i Bosanskom Novom uspostavljene su kontrolne stanice, koje
su bile nadlene da vode evidenciju o svim povratnicima iz zarobljenitva. Trebalo je evidentirati
ime i in vojnika, jedinicu, mjesto trajnog boravka i cilj putovanja i te podatke uputiti politikim
organima, odnosno policijskoj direkciji u Sarajevu, a takoer i najblioj andarmerijskoj stanici radi
tajnog nadzora i sprjeavanja irenja boljevikih ideja.801 U jednom izvjetaju andarmerijske
stanice u Brkom zabiljeena je prijetnja koju je vojnik izrekao patroli: Lahko je Vama sada nas
ganjati, dok je zima, ali kada ume budu olistaju, onda emo mi vas ganjati.802
Sve ee je dolazilo do verca oruja u pozadini. Nakon to su uoeni brojni sluajevi da
vojnici sa orujem i municijom odlaze na dopust i da se bez njega vraaju ponovo u jedinicu,
zakljueno je da veliki dio ostaje sakriven u pozadini. Zbog toga je general Sarkoti naredio da
andarmerija oduzima oruje osobama na dopustu i ponovo mu ga vraa kada vojnik krene nazad u
jedinicu.803
General Sarkoti je naredio da se zabrani putovanje i dui boravak pripadnicima vojnih i
civilnih osoba, u oblasti tvravske komande Trebinje, Bilea i vojne sreske komande Avtovac, kao
i u politike srezove Trebinje, Bilea i Gacko do opoziva odluke. Civilnim osobama, odobrenje
putovanja u navedene srezove, izuzev povratka kui, mogla je dati tvravska komanda u trajanju od
tri dana.804
Izvjetavajui Zemaljsku vladu BiH o prilikama u banjolukom okrugu, okruni organi su
konstatirali da je u politikim odnosima vladao mir. Zatvorenost svih slojeva stanovnitva, posebno
subverzivnih elemenata nije doputala donoenje zakljuaka u politikom smislu. Izuzev kod
liferanata i pekulanata, kod ostalih slojeva stanovnitva glavnu temu razgovora je predstavljala
zabrinutost za hranu i odjeu, kao i stalna poskupljenja. Prema ratnim zbivanjima, koja su potisnuta
u pozadinu vladala je apatija, jer ni oni nisu imali praktinu vrijednost za poboljanje postojeeg
stanja. Veliko optereenje za stanovnitvo predstavljale su kolone porodica iz bihakog okruga, iz
srezova Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Klju. Dezerteri i vojnici koji su prekoraili odsustvo
poinili su brojne prestupe, na dnevnom redu su bile pljake, krae stoke i provalne krae. O
porastu krivinih djela su najbolje svjedoili statistiki podaci. U toku 1915. u okrugu su poinjena
84 krivina djela, u toku 1916. 180, a u periodu od samo 7 sedmica, od 1. januara do 20. februara
1918., ak 201 krivino djelo.805
Ishrana stanovnitva tokom 1918. godine postajala je sve vaniji faktor koji je dovodio u
pitanje pravni poredak u zemlji. Delegacija Vijea za prehranu naroda u Bosni i Hercegovini je 10.
marta 1918. u Beu predala caru Karlu Memorandum sa molbom bosanskohercegovakog
stanovnitva da se prehrambene prilike i uvjeti za obradu zemlje i sijanje to prije poprave. U
Memorandumu je naglaeno da ve etvrtu godinu rata narod Bosne i Hercegovine s besprimjernom
800

Ibidem, 78.
ABH, ZV BH, 1918, 4.986. Urlauber-Kontrolstationen. Erichtung und Dienstobgehalten, Komandujui general u
BHD Zemaljskoj vladi BiH, Sarajevo 15. april, 1918.
802
ABH, ZV BH 1918., 3.651 Prepis izvjetaja sreske postaje Brko od 27. februara 1918. Komandi andarmerijskog
voda u Brkom.
803
ABH, ZV BH 1918., 2.539. Waffen der Beurlaubten, Generaltab odjeljenja komandujueg generala i zemaljskog
poglavara BiH svim okrunim organima, sreskim uredima i sreskim ispostavama, Policijska direkcija i Komanda
andarmerijskog korpusa u Sarajevu 25. mart 1918.
804
ABH, ZV BH, 6.550. Verbot der Einreise nach Trebinje, Bilea, Avtovac. Komandujui general u BHD Zemaljskoj
vladi BiH, Sarajevo 22. maj 1918.
805
ABH, ZV BH,1918., 2.239. Kreisbehrde in Banja Luka, Situationbericht pro Februar 1918.
801

163

strpljivou i portvovanjem podnosi teku oskudicu i ivi s manjim obrokom hljeba nego i jedan
narod Monarhije, iako je velika sua u proloj godini unitila etvu u mnogim krajevima zemlje.
Istaknuta je injenica da je ugarska vlada u ovim tekim prilikama pomagala, ali da ovogodinja
pomo ne moe, na alost, ni izdaleka da pokrije ni najskromnije potrebe naroda, tako da na
stanovnika prosjeno dolazi po 2-3 kg hrane, a kada se jo uzme u obzir da treba opskrbiti potpunim
i povienim obrokom stanovnitvo veih gradova te radnike pogona ratne industrije, onda se za
ostalo stanovnitvo obrok znatno smanjivao. Zbog sue je potpuno podbacio urod krompira, pa se
nije mogla pokriti ni potreba za sjemenom. Isto tako, stanovnitvo u Hercegovini i Krajini, te u
istonim kotarevima Srednje Bosne koje je od rata neposredno trpjelo, nije imalo sjemena za jeam,
zob, kukuruz i proso, zahtijevajui da se rekvizicije stoke obustave ili znatno smanje dok se ne
zavri obrada zemlje, te da se zemlji namiri razlika izmeu cijene stoke koju je vojna uprava plaala
u Bosni i Hercegovini i u drugim krajevima Monarhije. Zakljuujui da je narod Bosne i
Hercegovine doao do krajnjih granica izdrljivosti i da poinje u veoj mjeri umirati od gladi,
Vijee za prehranu je zamolilo da se i narodu Bosne i Hercegovine koji sada najvie pati osigura
brano, kukuruz i krompir za prehranu u naredna etiri mjeseca i da se za obradu zemlje nabavi na
vrijeme potrebno sjeme. Ta molba caru je potcrtana navoenjem injenica da je narod Bosne i
Hercegovine s najviom ustrajnosti podnosio sve dotadanje tegobe rata, njegovi vojnici su na svim
ratitima besprimjernim junatvom ratovali i trenutno ratuju za odbranu Monarhije.806
Poetkom marta 1918. godine sreski ured u Zvorniku je izvjetavao okrune organe u Tuzli
da su se u posljednje vrijeme umnoavali sluajevi dezertiranja i neovlatenog prekoraenja
odsustva od strane vojnih obveznika koji su se nalazili na dopustu. Konstatovano je da su mnoge
osobe za nekoliko mjeseci bez odobrenja prekoraile odsustvo i da su tek nakon poduzimanja mjera
od strane andarmerije ponovo upuene u jedinice. Nakon to je stanovnitvu putem objave vie
puta ukazano na teke posljedice koje povlai sa sobom prikrivanje takvih osoba, dezerteri su nali
drugi nain da izbjegnu povratak na front. U umama na Majevici nali su pribjeite, tu su se u
toku dana zajedno skrivali, a u toku noi od svojih pristalica nabavljali hranu. Na taj su nain od 13.
januara do 27. februara, andarmerijske patrole uhvatile 18 dezertera, odnosno vojnih obveznika
koji su prekoraili odsustvo, privodei ih Vojnoj komandi u Tuzli. Iako su dezerteri upueni u
karantin u Doboju, uskoro su se svi pojavili u svojim rodnim mjestima.807
Okruni ured u Tuzli je saopio da su se pojedini dezerteri po tri-etiri puta udaljavali iz
karantina u Doboju. Budui da je on bio zatvoren zbog epidemije, uhvaeni dezerteri su do
upuivanja u jedinice smjetani u Tuzlu. Jedan od razloga za prekoraenje odsustva je bio i to da
vojnik na dopustu nije dobijao hranu za putovanje koje je trajalo 4 i vie dana. Prema
informacijama Vojne komande u toku januara 360 osoba je upueno u njihove jedinice, a u toku
februara 420 osoba. Najvei broj dezertera zabiljeen je meu muslimanima, neto manji broj meu
pravoslavnima, a kod katolika u najmanjem broju. Iz toga je zakljueno da ova pojava nije politiki
obojena. Do krenja zakona je dolazilo samo u pojedinanim sluajevima.808
U Bosanski Petrovac i Bosansku Gradiku su premjetene po jedna komanda Streifskorpsa
Da je i to ostalo bez znaajnijeg uspjeha svjedoio je broj privedenih dezertera. U toku maja 1918.
godine u Bosanskom Novom i Dobrljinu pritvoreno je 392, u Banjoj Luci 25. juna 95, a istog dana
u Tuzli 77 dezertera, a u Brkom 44 dezertera. Ukupan broj pritvorenih u Brkom je do aprila
1918. iznosio preko 400 osoba; ak je javljeno da je jedan podoficir u uniformi porunika preuzeo
vodstvo nad pobunjenicima.809
Najznaajniju pojavu je predstavljalo povezivanje dezertera i vojnika koji su prekoraili
odsustvo u naoruane skupine, zeleni kadar, postajui znaajan izvor nemira i prava prijetnja
sigurnosti u pozadini. Ljudstvo, bez dovoljno namirnica, obuhvaeno nacionalnom i socijalistikom
propagandom, bilo je uznemireno i injenicom da je stalno bilo proganjano. Osim toga, svi koji su
806

ABH, Priv. Reg. 90/1918. Memorandum der Deputation des Ernhrungsrates aus BH berreichts am 10. mart 1918.
ABH, ZV BH Prs. 1918,, 3.651. Deserteure, Umtriebe. Sreski ured u Zvorniku Okrunim organima u Tuzli ,
Zvornik 9. mart 1918.
808
Ibidem, Okruni organi Tuzle Predsjednitvu Zemaljske vlade BiH u Sarajevu, 17. mart 1918.
809
ABH, ZMF, Priv. Reg. 264., 1918.
807

164

namjeravali da dezertiraju ili prekorae odsustvo, ili su jednostavno bili umorni od rata, znali su da
e kod zelenog kadra naii na dobar prijem i podrku.810
Obrazovanje takvih skupina u Bosni i Hercegovini se umnoilo. Dokaz za to je bila jedna
alba Zemaljske vlade BiH o tim grupama na sjeverozapadu Bosne, gdje su uinile brojne
razbojnike napade i krau stoke, suprostavljajui se orujem andarmeriji. Najvei broj napada je
zabiljeen sa teritorija Crne Gore i Srbije, odakle su izvreni brojni upadi u granina podruja
Bosne i Hercegovine. Najee se radilo o isto razbojnikim skupinama. Izvjestan znaaj su
takoer dobile i komitske ete, iji su ciljevi bili uglavnom politike prirode. Zemaljska vlada BiH
je naredila da se andarmerijske stanice pojaaju i da se poduzmu kaznene ekspedicije u ugroene
oblasti. Uskoro su iz redova dezertera obrazovane bande koje su poele dobijati na znaaju i sve
vie podsjeati na zeleni kadar u Hrvatskoj i Slavoniji. Propratna pojava je bio i verc oruja iz
redova armije u pozadini.811
U jednom izvjetaju koji je Vrhovna komanda armije uputila K.u.k. Ministarstvu rata,
konstatovano je da dotada pristigli izvjetaji negiraju postojanje zelenog kadra u Bosni i
Hercegovini, smatrajui da su takve informacije ipak povrne. Skupine dezertera u zemlji nisu
dodue poprimile obim zelenog kadra u Hrvatskoj i Slavoniji, niti su tako dobro oragnizovane
kako je to tvrdio general Sarkoti, ali ipak njihovu pojavu nije trebalo smatrati beznaajnom. U
tuzlanskom i bihakom okrugu te u branskom srezu ove grupe su se toliko umnoile da pojave
skupina od 40 osoba vie nisu predstavljale rijetkost.812
Posebno uznemirenje je izazvala pojava grupa na putu Mostar-Nevesinje, koje su najveim
dijelom inili bosanskohercegovaki dezerteri. Bile su dobro organizovane i brojne. Bilo ih je teko
uhvatiti zbog podrke koju im je prualo stanovnitvo. General Sarkoti je bio ubjeen da je rije o
isto razbojnikim grupama, jer im je nedostajala svaka zajednika organizacija, bilo koji politiki
aspekt ili zajedniki cilj.813
Obrazovanje druina od dezertera je imalo i politikih posljedica. Sigurnosna situacija u
pozadini je sve vie umanjivala autoritet vlasti i armije, to je imalo za posljedicu slabljenje veza sa
Monarhijom i stvaranje plodnog tla za irenje nacionalnih i socijalistikih ideja. U izvjetaju koji je
uputio Vrhovnoj komandi armije 24. juna 1918., general Sarkato je dao opu sliku o raspoloenju
u Bosni i Hercegovini i pojavama koje su utjecale na ometanje javnog reda i mira. U oblasti Orjena
obrazovane su druine i uglavnom se radilo o vercerima iz Crne Gore. Stanovnitvo je prema
njima zauzelo razliit stav, pa su muslimani i katolici bili potpuno lojalni, podravajui njihovo
suzbijanje, dok se pravoslavno stanovnitvo uope dralo pasivno. Razliite kombinacije u vezi
rjeenja junoslavenskog pitanja i posebno pitanje budue sudbine zemlje kao i sve loije stanje
snabdijevanja, utjecalo je na poveano nezadovoljstvo stanovnitva, pa je general Sarkoti
predviao da e u narednim mjesecima meu umarskim radnicima i u drugim pogonima doi do
znaajnih kretanja za poveanje nadnica i poboljanje ivotnih uvjeta. Posebno intenzivna
agitatorska djelatnost bila je zapaena meu radnicima na eljeznici. I trajkovi u zemlji su se
mnoili. U Prijedoru je 9. juna dolo do djelimine obustave rada, a u Sarajevu do demonstrativnog
trajka radnika u pogonima eljeznice.
U izvjetaju upuenom K.u.k. Ministarstvu rata general Sarkoti je posebnu panju posvetio
agitatorskoj djelatnosti na junoslavenskom prostoru, koja je sadravala politike tendencije. U
Kikindi je 10. juna uhapen Vasa Boi, kod kojeg je pronaen letak u kojem je spomenut Komitet
za uspostavu jugoslavenske drave pod skiptrom Karaorevia, koji ima svoje povjerenike u
Mostaru, Trebinju, Dubrovniku, Boki Kotorskoj, Zelenici, Banjoj Luci, Bosanskom Brodu,
Lebringu i Budimpeti. Njegov glavni zadatak je bio da vojnike i radnike poziva na revoluciju. U
dijelu izvjetaja koji se odnosio na pitanje dezerterstva i prekoraenje odsustva, general Sarkoti je
810

S. Klein, Freiher Sarkoti von Loven..., 8.


ABH, ZMF, Prs. BH 1918., 510. Komandujui general u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji Vrhovnoj komandi
armije, Sarajevo 8. juni 1918.
812
KA-W, KM, AOK Op. 110.774, Disciplinre Verhltnisse in BHD, Vrhovna komanda armije K.u.k. Ministarstvu
rata, Be 30. juni 1918.
813
S. Klein, Freiher Sarkoti von Loven..., 231.
811

165

zakljuio da su do tada provedene mjere na uvoenju kontrolnih stanica za dopust i provedene


racije doprinijele da se dezertiranje i prekoraenje odsustva znatno umanje. Istovremeno je
ukazivao na injenicu da se po saznanjima do kojih je doao, znatno poveala zloupotrebe u slubi
u nekim dijelovima Monarhije.
Izvjetavajui o stanju trupa u Bosni i Hercegovini general Sarkoti je zakljuio da se u
odnosu na snabdijevanje psihiko stanje ljudstva moglo oznaiti dobrim. Posebnim zahtjevima su
bili izloeni pripadnici andarmerije, nalazei se stalno u potrazi za dezerterima i vojnicima koji su
prekoraili odsustvo. U odnosu na stalna poskupljenja materijalno stanje je doprinijelo psihikim i
moralnim zategnutostima izmeu ljudstva svih inova. Uprkos tome, meu njima nisu zabiljeeni
sluajevi agitatorske djelatnosti. Uznemirenost u pozadinu su uglavnom unosili povratnici sa
fronta, irei vijesti o revoluciji u Budimpeti, svakodnevnim sukobima u Pragu i drugim
gradovima Takoer, na eljeznikim stanicama su se irile alarmantne vijesti o izgubljenoj bici
na Jadranu, katastrofalnim posljedicama vazdunog napada na Boku Kotorsku, tekom porazu
austrougarske armije na Soanskom frontu.... I kod bosanskohercegovakih vojnika zabiljeena su
dva izgreda. Na eljeznikoj stanici u Lukavcu, 1. jula 1918., vojnici su pjevali pjesmu:
Care Karlo i carice Zita,
ne ratujte kad nemate ita,
manite se Vilimove vlade.
Na Alipainom mostu kod etiri ete 1. bosanskohercegovakog puka je dolo do odbijanja
nareenja za premjeataj jer im je kao odredite bilo navedeno Sarajevo. Uz pomo trupa za
asistenciju ljudstvo je nastavilo vonju, prihvatajui naredbe posluno i disciplinovano.814
S obzirom na poveanje sluajeva samooteenja kod vojnih obveznika, Zemaljska vlada
BiH je donijela posebne odredbe o strogoj kontroli prometa roba sa otrovnim materijalom i zabrani
prodaje istog bez posebnog odobrenja. Takva naredba ve je bila ranije proglaena 17. decembra
1917. godine, jer su vojni obveznici ubrizgavanjem injekcije sa otrovnim sadrajem na due
vrijeme izbjegavali odlazak na front. Ubrizgavanje takvih materija u organizam izazivalo je teke
upale, koje su zahtijevale viemjeseni bolniki tretman, a u nekom sluajevima posljedica je bila
trajna nesposobnost. Zbog toga je skrenuta panja svim apotekama i drogerijama da prodaju takvih
tvari stave pod kontrolu i da ih izdaju samo pod strogim nadzorom ljekara.815
I u redovima ratnih vojnih invalida konstatovano je da sve vidljivije tendencije koje nisu bile
u skladu sa dravnom propagandom nego su slijedile poruke sila Antante i izvjesnih elemenata u
unutranjosti Monarhije. Usljed toga, pokazalo se nunim da vojni krugovi u korijenu uklone takva
nastojanja. Iako su od strane nadlenih mjesta poduzete odreene mjere da se invalidi okupe u
lokalne organizacije, do stupanja u invalidske kole oni su bili ukljueni u manja udruenja patei
od dosade, to je jako nepovoljno utjecalo na njih. Da bi se takvo stanje otklonilo, bilo je potrebno
da se posebno angairaju Vrhovna komanda armije i ratni informativni ured, kao najdjelotvornija
mjesta protiv neprijateljske propagande. Poseban znaaj pridavan je organiziranju predavanja za
vojne invalide, pri emu se trebalo prilagoditi njihovim posebnim eljama. U prvi plan su trebala
biti stavljena pitanja zahtjeva invalida, njihovih buduih penzija, zakonodavstvo o zatiti invalida i
slino. Smatralo se da bi samo paljivim pristupom tim pitanjima kod invalida bio probuen i
pojaan dravni osjeaj. Najmanje jednom sedmino je trebalo drati predavanja. Ratni
informacioni ured je trebao staviti na raspolaganje ratno pozorite i druge ratne orkestre u vrijeme
izmeu gostovanja na frontu, za invalidske kole i organizacije. Bilo je poeljno i organizovanje
kino-projekcija sa odabranim sadrajima, kao i organizovanje pokretne biblioteke. Pored ove
aktivne propagande trebalo je obratiti panju na organizaciju Invalidskih dana, jer bi takve
manifestacije omoguile ne samo materijalni dobitak za invalide, nego bi postojala mogunost
slobodnog ulaza i vee posjete, pa bi bilo mogue darovati invalidima broure, slike i slino. Zbog
814
815

ABiH, ZV, Priv. Reg. Nr 264, 1918., Zemaljska vlada BiH K.u.k. Ministarstvu rata, Sarajevo 24. juni 1918.
ABH, ZMF, Prs. BH 1918., 546. Zemaljska vlada BiH Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo 6. juni 1918.

166

toga, nadlene Vojne komande su trebale da ustanove odnose koji su vladali u njihovom podruju i
poduzmu aktivnosti na detaljnoj razradi potrebnih mjera.816

Nevolje vojnika na frontu 1918. godine


Poetkom 1918. godine ratni zamor, loa snabdjevenost vojske i zdravstvene prilike
prouzrokovali su veliki broj smrtnih sluajeva i oboljenja vojnika, posebno kod rezervnih tijela. U
jednom izvjetaju komisije koja je imala zadatak nadgledanje stanja rezervnih
bosanskohercegovakih jedinica u Nady Harsanyju u Ugarskoj nakon obavljene inspekcije 29.
januara 1918., oslikava se stanje i nevolje kojima je vojska bila izloena. Nadgledajui stanje
rezervnih eta bosanskohercegovakog bataljona u Nady Harsanyju komisija je registrirala 1.96
prisutnih vojnika, od kojih su 64 bila iz sastava III rezerve i bili su spremni za otpust. Od 724
bosanskohercegovaka vojnika iz II rezerve se moglo otpustiti 701, od 199 bosanskohercegovakih
vojnih obveznika III rezerve 197, a od 209 pomonih radnika 194. Od ovog ljudstva u baraci se
nalazilo 516 osoba, nesposobnih za transport, alei se na tuberkulozu.
Karakteristino za psihiko stanje ovog ljudstva bila je injenica da je u toku ruka 25.
januara od 12.30 do 13.30 sati, za vrijeme komisijskog nadgledanja u toj baraci umrlo 6 osoba.
Mrtvi su leali meu ostalima. Od voenja protokola od 23. do 25. januara u baraci je umrlo 10
osoba. Od 516 bolesnih klasifikovanih za otpust ni jedan nije mogao biti otputen jer su svi imali
visoku temperaturu i mnogi su bili nesposobni za transport i ne bi ga preivjeli. Zakljueno je da
hitno treba poduzeti sanitarne mjere. Komisija je navela i okolnosti koje je trebalo uzeti u obzir, a to
su da se bosanskohercegovako stanovnitvo nalazilo na najniem stepenu pothranjenosti i da
velikim dijelom boluje od tuberkuloze. Opi nedostatak ivotnih namirnica nije omoguavao
poboljanje stanja prehrane. Nedostatak obue, odjee i vea, onemoguavao je provoenje i
minimalnih sanitarnih mjera. Pomoni radnici i vojnici koji su vrili straarsku slubu su bili
izloeni velikom naporu, a od njih su kasnije formirana graevinska odjeljenja. Na njih su esto
postavljani vei zahtjevi nego za trupe koje su se nalazile na frontu. Bosanskohercegovako
ljudstvo je posebno bilo izloeno svim bolestima zbog dugog trajanja rata, to je povezano sa
oslikanom situacijom. Poseban problem je predstavljala povratna groznica, od koje su dnevno
umirala 3-4 vojnika, pa je upuen zahtjev da se ovim jedinicama hitno dodijele potrebni ljekari.817
Snabdijevanje vojske na frontu se svakodnevno pogoravalo. Od 9. januara 1918. dnevna
porcija soli je umanjena na 1 gr. a od 6. marta za formacije u pozadini i etapne trupe je uveden
jedan dan sedmino bez mesa, a od 1. augusta 1918. i drugi. Istovremeno, porcija mesa je
umanjena na 100 grama. Ni tako umanjene porcije nisu uvijek bile osigurane. esto je porcija
hljeba umanjena na samo 350 gr borbene trupe a za etapne trupe i na 200 gr, povra na 71 gr, mesa
na 250 gr, a hrana za stoku na 1 kg dnevno.818
Nakon uspjeha Centralnih sila u jesenjoj ofanzivi na osvojenom podruju je zaplijenjeno
mnotvo zaliha, ija je podjela stavljena u nadlenost Zajednikog odbora za ishranu. Od toga je
najvei dio trebao biti dodijeljen armiji na frontu a manji dio civilnom stanovnitvu, pri emu je u
obzir uzeta i Bosna i Hercegovina. Istovremeno su poeli pregovori o podjeli slobodnog materijala
u sluaju sklapanja novog ugovora sa Rusijom i Rumunijom.819 Zemaljska vlada BiH je tim
povodom uputila Zajednikom ministarstvu finansija prepis dopisa bosanskohercegovake
Trgovake komore iz Sarajeva, koja je pokazala interes za velike zalihe namirnica, sirovina i
fabrikata koje su kao veliki ratni plijen trebale biti stavljene na raspolaganje saveznicima, kako bi se
olakala opskrba civilnog stanovnitva. Osim toga, vojna uprava je bila spremna da civilnoj privredi
816

ABH, ZMF, Prs. BH 1918., 827. Propaganda unter den Kriegsbeschdigten, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom
ministarstvu finansija, Be 29. septembar 1918.
817
ABH, ZMF, Prs BH 1918., 187, 8. mart 1918.
818
KA-W, Ms., Car. St., 2., 46.
819
ABH, ZMF, Prs. BH 1918, 743, Verteilung der italienischen Beute und anderen Kriegsmateriales. Berksichtigung
der bh Interessen anlslich der Regelung der Handelsbeziehungen mit Rusland, K.u.k. Ministarstvo rata
Zajednikom ministarstvu finansija, Be 26. januar 1918.

167

ustupi materijal koji dri u svojim skladitima, a koji vie nije potreban za vojne svrhe. S obzirom
da je Bosna i Hercegovina u pogledu opskrbe ivotnim namirnicama, sirovinama i fabrikatima bila
upuena na uvoz sa strane, kao i s obzirom na oskudicu u zemlji, a i velike rtve to ih je podnijela
tokom rata, Privredna komora se zalagala da kod skore podjele robe zaplijenjene u Italiji Bosnu i
Hercegovinu zapadne srazmjeran udio, a isto tako i kod razmjene dobara, odnosno nabavke iz
Rusije i Rumunije kao i kod oslobaanja vojnih zaliha.820 Dok su jo voene prepiske o nainu
realizacije raspodjele, od sredstava zaplijenjenih u osvojenom podruju Venecije, do proljea nije
ostalo ni traga. Dok su se zadravali u tom podruju, Nijemci su organizirali tzv. Bergstelle
(sabiralita), gdje se sabirao sav plijen do kojeg se moglo doi, ak i sredstva koja su oteli od svojih
saveznika, a zatim su sve to posebnim autobusima otpremili u Njemaku.821
U martu 1918. godine Vrhovna komanda armije je pravila planove za odluujuu ofanzivu,
polazei od pretpostavke da se na jugozapadnom frontu prema 44 austrougarske divizije nalaze 72
saveznike. Meu argumentima koji su upuivali na ofanzivu veliku ulogu je imala elja da se doe
do velikog plijena, kao u toku jeseni 1917., ime bi se lake doekala nova etva. Prema nareenju
od 5. juna 1918. Soanska armija je trebala snanim udarom probiti front sa teitem na pravcu
Oderco-Treviso i u neprestanom nadiranju krenuti na donju Adiu, dok je 6. armija trebala izvriti
prodor preko Montela. Zapadno od Brente je trebala napasti 11. armija, a 10. je trebala da
demonstrira du Adie i izvri proboj preko prevoja Tonale. Materijalno osiguranje ofanzive je bilo
nedovoljno, pa se u ofanzivu ulo lahkomisleno, igrajui na kartu da e se italijanska vojska raspasti
od prvog udara.822
Ujutro, 15. jula 1918. godine zapoela je austrougarska uraganska vatra na Piavi, koja zbog
nedostatka municije nije dugo trajala. Zatim je uslijedila paljba sa italijanske strane, zadavi velike
gubitke udarnim odredima. Nakon to su prvi pontoni puteni na rijeku, prvi val ljudi je uspio da
pree i napreduje do kljune uzvisine Montello, dok je drugi upao u artiljerijsku vatru, ginui u
guvi, u rijeci posutoj iverjem razbijenih pontona i leeva. Zatim su nastupili italijanski avioni koji
su nisko letjeli i bacali bombe na pontonske mostove i pjeadiju. Ipak, austrougarske snage su
osvojile Montello, a na donjem dijelu Piave su uspjele zauzeti desnu obalu rijeke.
Nakon sparnih dana prije ofanzive, kada je temperatura dostizala 40 C, u Alpama su se
spustile oluje, planinske vode su nabujale a Piava je naglo porasla, nosei improvizirane mostove,
ukoliko ih ve nije bila razorila artiljerija. Usljed toga, austrougarske snage na desnoj obali rijeke su
bile posve odsjeene. Petog dana ofanzive dok su se vodile borbe na Montellu, saveznici su uspjeli
suprostaviti 28 pjeadijskih i dvije konjike divizije protiv 14 austrougarskih.823
Vojska na Montellu je od prvog dana ostala bez hrane, a ponestalo je i municije. Ranjenike
nisu mogli zbrinjavati, pa su neke ive poeli nagrizati crvi, te su veinom umirali. Na nekim
mjestima protivnici su se nalazili na udaljenosti od svega nekoliko koraka. Konano, austrougarska
Vrhovna komanda je 20. jula naredila da se vojska povue na lijevu obalu Piave. Povlaenje preko
nabujale rijeke bilo je izuzetno teko. Italijanska artiljerija neprekidno je tukla mostove, pa su
gubici bili vei nego kod napada na Montello. Pralazak je trajao sve do 24. jula, kada su rijeku
posljednji preplivali Bosanci, premoreni, izgladnjeli i poderani. Austrougarske jedinice, koje su
uestovale u ofanzivi, vratile su prepolovljene. Bataljoni su jedva brojali stotinu vojnika. Italijanske
snage su vratile svoje ranije poloaje, te su nakon etrnaestodnevnih borbi osvojile strateki vaan
vrh Col del Rosso, to je bio rezultat bitke koja je obostrano stajala preko 200000 ljudskih ivota.824
Slabo pripremljenu svoju posljednju ofanzivu austrougarska armija platila je velikim
gubicima od 142000 osoba, u koje je ubrojano 24000 evakuisanih zbog bolesti, dok su Italijani
imali 84000 mrtvih, ranjenih i nestalih.
820

Ibidem, Zemaljska vlada za BiH Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo 10. januar 1918.
J. Horvat, Prvi svjetski rat..., 508.
822
P. Tomac, Prvi svetski rat..., 613-614.
823
J. H o r v a t, Prvi svjetski rat..., 512.
824
Ibidem, 514.
821

168

Na jugozapadnom frontu, pred austrougarsku ofanzivu 15. juna 1918. borilo se 329
austrijskih pjeadijskih bataljona, 256 maarskih i 29 bosanskohercegovakih.825 U junskoj
ofanzivi na Piavi je uestovalo vie bosanskohercegovakih jedinica. Meu njima posebno velike
gubitke je pretrpio Istoni korpus, formiran krajem 1917., kada je Vrhovna komanda austrougarske
armije odluila da na zahtjev iz Carigrada uputi vei kontingent jedinica koje bi odgovarale za
borbe u Aziji. U okviru kontingenta su se nalazile jedinice u ijem sastavu su bili najveim dijelom
bosanskohercegovaki vojnici. Nakon to je za zapovjednika Istonog korpusa imenovan pukovnik
Stevo Dui, pristupilo se formiranju jedinice u ijem sastavu su se nalazili VI bataljoni 1. i. 2. bh.
pjeadijskog puka, VIII bataljon 3. bh. puka, kao i VI bataljon 103. rumunskog puka. Oko treine
bosanskohercegovakog ljudstva je bilo starije od 40 godina, od kojih je 20% ve bilo ranjavano.
Jo gora situacija je bila u rumunskom bataljonu, u kojem je polovina ljudstva ve bila ranjavana.
Nakon kratkog angaovanja u Srbiji, korpus je dodijeljen armijskoj grupi Borojevi i upuen na
Soanski front, gdje je dobio nareenje da izvri prodor du Piave prema Cavazuccherini i tamo
odbaci Italijane. Izloen jakoj vatri artiljerije i minobacaa, Istoni korpus je u junskoj ofanzivi
pretrpio velike gubitke: VI bataljon 1. bh. puka je imao gubitke od 40% ljudstva, VI bataljon 2. bh.
puka 72%, a VIII bataljon 3. bh. puka 92%. Istoni korpus je 7. jula 1918. godine premjeten na
Livenzu, a nakon 19. jula je angaovan u borbama u Albaniji.826
etvrti bosanskohercegovaki puk je na juri osvojio 1.672 m visoki Monte Solarolo. Drugi
bosanskohercegovaki puk se nalazio lijevo od njega. Njegova dva udarna odjeljenja su uspjela
zauzeti vrh piramide, koja je leala izmeu Monte Solarola i Fontana Secca. Budui da je vlastita
artiljerija prekinula djelovanje, dvjema italijanskim etama je polo za rukom da ponovo zauzmu
vrh piramide i okrue poloaje 4. bh. puka. Da bi se ta opasnost otklonila, 1. eta I bataljona 2. bh.
puka je izvrila juri i uspjela ponovo povratiti ranije poloaje.827
Za devet dana borbi oko Montella, 3. bh. puk je pretrpio velike gubitke. Poginulo je 7 a
ranjeno 25 oficira, dok je poginulo 406 vojnika, 602 su ranjena a 32 nestala. Veliki broj poginulih u
odnosu na broj ranjenih vojnika prouzrokovan je injenicom da su se borbe uglavnom vodile bez
zaklona uz teku artiljerijsku vatru a transport ranjenika je bio teak i spor pa su mnogi vojnici
umrli za vrijeme izvlaenja sa fronta.828
Nakon junske ofanzive u Venecijanskoj dolini, politiko i privredno stanje u pozadini se
odrazilo i na armiju. Juli i august 1918. bili su pravi mjeseci gladi na frontu. Jedinice danima nisu
vidjele ni komadi mesa niti su primile grama masnoe. Nakon etve stanje se donekle popravilo
jer je tada bar hljeba bilo u dovoljnim koliinama. Ipak, esto se deavalo da kompletne jedinice u
prvim redovima sa opremom dezertiraju, u nadi da e kod protivnika dobiti koji gram hrane vie. U
rovovima 82. pjeadijskog puka jedno jutro dezerter je ostavio poruku: Do sada od nas nitko nije
ustuknuo pred neprijateljem, sada od gladi vie ne moemo izdrati... Jedan slubeni podatak
govori da je prosjena teina ljudstva iznosila oko 50 kg.829
Jo loije je bilo sa garderobom. Vojnici u kouljama bez rukava su bili sasvim normalna
pojava. Teko bolesni od malarije morali su stajati goli na vjetru, ekajui da im se osui oprana
odjea. Uniforme i cipele bile su od loeg materijala i raspadale su se kao da su od papira.830 Jedan
generaltabni oficir je neposredno iza prve linije naiao na odjeljenje obueno samo u donji ve,
koje se spremalo za slubu. Uniforme su bile dodijeljene samo onima koji su se nalazili na prvoj
825

R. H e c h t, Heeres-Ergnzung..., 581. B. H r a b a k pogreno navodi da se na italijanskom ratitu nalazilo samo


11 bosanskohercegovakih pjeadijskih bataljona i 15 ostalih pjeadijskih bataljona zajednike vojske u kojima su se
nalazili junoslavenski vojnici iz Hrvatske, june Ugarske, Slovenije i Trsta, 3 slovenaka bataljona i 14 bataljona
austrijskih domobrana iz Slovenije i Dalmacije i tri puka takozvanih pukih ustaa iz Osijeka, Subotice i Dalmacije.
U ovaj broj nisu bili uraunati pripadnici ugarskog Honvda. (Bogumil Hrabak, Jugosloveni zarobljenici u Italiji...,
24.)
826
W. Schachinger, Bonjaci dolaze..., 211.
827
S. Gandini, 2. BH Infanterie Regimente..., 59.
828
P. Blakovi, Sa Bonjacima..., 418.
829
Edmung Glaise von H o r s t e n a u, Die Katastrophe. Die Zerstmerung sterreich-Ungarns und das werden der
Nachfolgenstaaten, Zrich-Leipzig-Wien (O. J.), 332.
830
ULK, Bd II, 1918., 572-573.

169

liniji. ak su i oficiri, koji su ili na odsustvo pozajmljivali uniforme od prijatelja. Pothranjeno


ljudstvo je bilo podlono bolestima. Na donjoj Piavi i u Albaniji, malarija je desetkovala jedinice, a
kasnije panska gripa. ete od 100 vojnika predstavljale su sretne izuzetke, dok su u pravilu bile
upola manje. Moe se pretpostaviti sa kakvim ogorenjem su vojnici, upueni na odsustvo, dolazei
iz ovog pakla, gledali na nove bogatae ratne profitere. Takvo tijelo je lako bilo podlono
psihikom djelovanju. Neprijatelj je nastavljao svoju propagandu, u iju su mreu svakim danom
sve vie padala dopunska tijela.831
Osim socijalnih momenata vano mjesto u kompleksu faktora koji su usloavali prilike u
Monarhiji imala je i propagandna aktivnost sila Antante. Prema projektu njene Meunarodne
komisije za propagandu, na Kongresu naroda Austrougarske monarhije, odranom u Rimu od 8-10.
aprila 1918., donijete su odluke o nainu irenja propagande meu austrougarskim trupama. Trebala
je da se sprovodi proklamacijama, brourama i slikama koje bi se bacale iz aviona; novinama,
revijama i brourama koje bi se objavljivale na njemakom, maarskom, ekom, poljskom i
srpskohrvatskom jeziku; slanjem pacifista i defetista sposobnih da djeluju na javnost; kao i
pomaganjem razliitih komiteta u Parizu i Londonu i nacionalistike agitacije u Habsburkoj
monarhiji
Jugoslavenska sekcija Komisije trebala je propagirati etniko i jeziko jedinstvo
Jugoslavena, Krfsku deklaraciju i stvaranje jugoslavenske drave, da pie o veleizdajnikim
procesima, o jugoslavenskim rtvama da bi se zadovoljile njemake ambicije, o zloinima koje su
poinile austrougarske vlasti...832
U jugoslavenskih izvidnikim propagandnim odjeljenjima izvidnici su bili naoruani
karabinima i velikim noevima, kakve su imale i bosanskohercegovake jedinice za borbu u
rovovima i kavernama. Nosili su tromblone, u koje su umjesto pravih stavljali mine s lecima; imali
su megafone, pomou kojih su agitovali ivom rjeju i pjesmom. Umjesto tampanih letaka esto su
u rovove bacali pisane poruke, naroito ako su ih eljeli da napiu austrougarski oficiri i vojnici koji
bi se predali. Najjae propagandno sredstvo je predstavljala injenica da su austrougarski vojnici u
rovovima znali da vojnici na italijanskoj strani dobijaju odlinu hranu. 833
Zarobljenici iz austrougarske armije na italijanskom ratitu trebali su svojim prisustvom
podii poljuljani moral italijanskih vojnika i utjecati na borbenu gotovost svojih sunarodnika s
druge strane borbene linije.834
Stanje snabdijevanja vojske je bitno utjecalo na disciplinu. Izgubljen je motiv ratnog
zalaganja za Carevinu koja se tako odnosi prema njima. Prvo su podoficiri i mlai oficiri poeli da
se odvezuju od zakletve. Od gladnog vojnika nije se mogla oekivati disciplina. Kada se
dezerterstvo pojaalo, angairane su isto vojne formacije tzv. Asistenz-trupen (ete, bataljoni), za
suzbijanje nemira u pozadini. Kanjavanje vojnih prijestupnika u vojnim jedinicama su obavljala
njihova vlastita policijska odjeljenja.835
U toku augusta 1918. godine dolo je do umjerenog dezertiranja bosanskohercegovakih
vojnika i to iskljuivo pravoslavnih. Razlog za to je vie bilo nezadovoljstvo situacijom na frontu,
nego u neprijateljskoj propagandi. Prije svega, meu vojnicima je vladala prava glad. Hrana se
dobivala u nedovoljnim koliinama, a meso je esto bilo neupotrebljivo za ishranu. Vojnici su
dobijali dnevno 300-500 grama hljeba a za doruak i veeru esto samo kafu. Oficiri su bili dobro
snabdjeveni, to je u redovima vojnika izazivalo veliko nezadovoljstvo. U posljednje vrijeme
dodijeljeni maarski oficiri koji nisu poznavali jezik vojnika, utjecali su na porast nezadovoljstva.
Gotovo dvije godine zabrane odsustva je doprinijelo loem raspoloenju meu vojnicima. Pred
svaku ofanzivu obeavano im je odsustvo, da bi, kad stignu na rezervne poloaje i podnesu molbu,
njihov zahtjev bio odbijan uz obrazloenje da je na snazi zabrana korienja odsustva. Na
neraspoloenje vojnika utjecale su i vijesti iz zaviaja o iznosima za izdravanje porodica, koji su
831

Ibidem, 574.
B. Hrabak, Jugosloveni zarobljenici..., 166-167.
833
Ibidem, 181.
834
Ibidem, 233-234.
835
B. Hrabak, Dezerterstvo..., 72.
832

170

isplaivani neredovno ili su u potpunosti bili obustavljeni. Duhan se takoer dobijao neredovno, a
vojnici nisu dobijali ni novi ve niti sredstva za pranje postojeeg.836
Iz izjava bosanskohercegovakih vojnika o organizaciji zelenog kadra od dezertera i onih
koji su prekoraili osustvo moglo se zakljuiti da je zeleni kadar predstavljao organizaciju
dezertera i onih koji su prekoraili odsustvo, koji su se sklanjali po umama i ivjeli od krae i
pljake. Ova organizacija djelovala je samo u ljetnim mjesecima, dok su se vojnici u jesen javljali u
svoje jedinice da bi zimu proveli u toplom. Radilo se o grupama od po 10-15 osoba koje su zajedno
provodile jednu sedmicu i tada se razilazile. U Bosni i Hercegovini to je bilo posebno izraeno oko
Bosanskog Broda, Doboja te u okolini Bosanskog amca i Brkog, a pridruili su im se i ratni vojni
zarobljenici. U umama oko Dervente od dezertera i onih koji su prekoraili odsustvo obrazovan je
zeleni kadar. Na njihovom elu se nalazio vodnik iz III bosanskohercegovakog puka Suljo
uran, koji je dezertirao i postao voa. lanovi zelenog kadra su bili dobro opremljeni, neke
grupe su posjedovale ak i mitraljeze. Ljudi su priznavali da je zeleni kadar dobro organizovan i
da mu se andarmerija nije mogla suprostaviti. Manje kontrole odsustva i evidentiranje, nedovoljno
naoruanje i stanje u karantinima i stanicama za vrijeme transporta u veoj su mjeri umnoavali
dezertiranja i prekoraenja odsustva. Iz mnogobrojnih izjava proizilazilo je da se u karantinima
nitko nije brinuo o ljudstvu niti vodio evidenciju i kontrolu. Jedan vojnik je izjavio da je nakon
jednomjesenog boravka u karantinu molio za odsustvo iz porodinih razloga. Kada mu se nije
izalo u susret, on se jednostavno sam udaljio iz jedinice. U nekim karantinima ljudstvo je
zadravano 14 dana, etiri sedmice, pa ak i do dva mjeseca. Tu je smjetaj bio izuzetno lo, u
nekima se vojnicima dodijeljivalo ebe tek nakon to uplate 14 kruna. Trgovina sa falsifikovanim
dokumentima dozvolama za odsustvo je bila opepoznata stvar. Jedan vojnik je priznao da je uo
drugu dvojicu vojnika kako se dogovaraju da ukradu dozvole za odsustvo drugovima koji su
spavali.837
Na osnovu ovog rezimea o organizaciji zelenog kadra od dezertera i onih koji su
prekoraili odsustvo predloeno je da se poduzmu potrebne mjere i da se vodi rauna o evidenciji
odsustva, da se na stanicama stalno kontrolie ljudstvo, da se vre temeljne pretrage i racije, te da se
daju ovlatenje finansijskoj strai i andarmeriji da vre kontrolu vojnih dokumenata.
Oslobaanje od vojne slube i odsustva su pruili zgodnu priliku uzgajivaima duhana da se
udalje od vojne slube, pa su mnogi poljoprivrednici odjednom postali uzgajivai duhana te su
potvrde postale posebno traene. Vojnici koji prekorae odsustvo izjavljivali su da je kazna
izuzetno blaga, za prekoraenje u trajanju 1-2 mjeseca vojnici su kanjavani sa nekoliko dana
zatvora.838
Opa situacija u pozadini je stvarala pretpostavke za izbijanje nemira i pojava koje su
ugroavale javni poredak i mir, a kada su se one proirile na front, u znatnoj su mjeri utjecale na
disciplinu u vojnim formacijama.
Zemaljska vlada BiH je 19. maja donijela Objavu o sudbeno-kaznenom i administrativnom
progonu onih koji bi pruali pomo vojnim bjeguncima i onima koji su prekoraili vojniki dopust.
Pripomo, zatajenje ili neprijavljivanje vojnih bjegunaca i vojnika koji prekorae dopust, kao i
svako drugo pomaganje tih osoba potpadalo je pod najstroiji sudbeno-kazneni progon. Osim tih
mjera obustavljana je potpora za izdravanje porodica bjegunaca i onih koji bi prikrili one koji su
poinili neki kanjiv in. Ukoliko bi postojala utemeljena sumnja da su pojedine osobe, porodice ili
eventualno cijele opine pomagale vojnim bjeguncima i onima koji prekorae odsustvo time to su
im pruali pomo, prikrivali ih ili nisu prijavljivali, kanjavani su osjetnim administrativnim
kaznama.839 Plaei se povezivanja stanovnitva sa dezerterima general Sarkoti je uveo prijeki sud
u graninim oblastima, u srezovima Foa, Gacko, Bilea, Trebinje, Nevesinje i Stolac. Svi oruni
836

KA-W, KM, AOK, Op. 111.625. Policijska direkcija Sarajevo Zemaljskoj vladi BiH, Sarajevo 28. august 1918.
KA-W, KM, AOK Op. 108.961., Resmme ber die Organisation des Zeleni Kader aus Deserteuren und
Urlaubsberschreitern, Komandujui general u BHD K.u.k. Ministarstvu rata, Sarajevo 5. juli 1918.
838
Ibidem, Zeleni Kader. Vrhovna komanda armije K.u.k. Ministarstvu rata, Baden 15. juli 1918. , prepis
839
ABH, ZMF, BH 802. Bekmpfung des Deserteurunwesens, Zemaljska vlada za BiH, Objava naredbe od 19. maja
1918 o sudbeno-kaznenim i administrativnim progonima
837

171

listovi su proglaeni nevaeim i u roku od 8 dana svo oruje je moralo biti predato policijskim
organima. Ilegalno posjedovanje oruja je bilo najstroije kanjavano. Takoer je strogo
kanjavano ugroavanje javne sigurnosti, povreda vojne discipline u jedinicama, ubistvo, javno
nasilje, oteenje stana i imovine kao i pljaka, ukoliko je vrijednost ukradene robe prelazila iznos
1000 kruna. Prijeki sud se mogao proglasiti i zbog dezerterstva, bez traenja saglasnosti viih
organa, na temelju samostalne procjene situacije.840
U izvjetaju generala Sarkotia upuenom Zajednikom ministartvu finansija o situaciji u
Bosni i Hercegovini i Dalmaciji u toku augusta 1918., konstatovano je da su aktivnosti dezertera
trajale dotadanjim intenzitetom, uz napomenu da su se one u podruju Avtovca i Nevesinja
uveale. Stalno je dolazilo do borbi sa komitama, pri emu su one potuene i rastjerane. U borbama
kod Avtovca 31. jula, komite su imale dvojicu ranjenih a oteta im je opljakana stoka. Jedna
izviaka patrola je u noi izmeu 7. i 8. augusta, 18 km istono od Avtovca, uspjela rastjerati
jednu takvu grupu nakon dvosatne bitke. Naoruana civilna straa je 17. augusta, 8 km jugozapadno
od Avtovca i 22. augusta 18 km jugoistono od Trebinja, protjerala crnogorske komite.
Prema izvjetajima obavjetajne slube, zapovjednik komita u Crnoj Gori bio je vojvoda
Peanac. Najvei broj komita se nalazio u podruju planina Semina i Golija. Neke od jedinica su
posjedovale i mitraljeze. Komite pod zapovjednitvom Spasoja Tadia su se nalazile u Ledenici, 11
km istono od Avtovca, odakle su poduzimale brojne pljakake pohode u Hercegovini. U
podruju oko Pukljeg dola, 22 km jugoistono od Trebinja, nalazila se grupa komita sa 40 osoba,
pod zapovjednitvom Mirka Kovaevia. Izmeu komita i dijela pravoslavnog stanovnitva u Crnoj
Gori su uspostavljeni kontakti, emu je posebno doprinijela neuspjela julska ofanziva Centralnih
sila. Ope raspoloenje stanovnitva je poboljano nakon etve, ali je bio primjetan ratni zamor.
Bosanskohercegovaka andarmerija je u toku augusta privela 683 dezertera, 2170 vojnika
koji su prekoraili odsustvo, ukupno 2863, kao i 670 ratnih zarobljenika. U toku augusta od putnih
kontrola je privedeno 1815 dezertera i vojnika koji su prekoraili odsustvo. U toku augusta ukupano
je privedeno 6800 dezertera, vojnika koji su prekoraili odsustvo i ratnih zarobljenika. Zbog
stalnog poveanja takvih skupina sigurnosni odnosi u zemlji su se znatno pogorali, to je posebno
zapaeno u banjalukom okrugu. U srezu Bosanska Gradika su obrazovane dvije naoruane
skupine dezertera i jedna u srezu Bosanska Dubica. U bosanskogradikom srezu naoruani dezerteri
su 22. i 26. augusta opljakali stanovnitvo, pri emu je jedna ena ubijena. U prnjavorskom srezu
dezerteri su opljakali stanovnitvo nanosei tetu od 10000 kruna. U bosanskodubikom srezu je
18. augusta dolo do sukoba jedne andarmerijske patrole sa dezerterima, pri emu je jedan
andarm ranjen a drugi ubijen. U zvornikom srezu 27. augusta dezerteri su od stanovnitva
opljakali 5150 kruna, 10 zlatnih dukata, zlatni nakit Na eljeznici se poveao broj pljaki, pa su
zabiljeeni brojni sluajevi gdje su putnici nakon pljake, da bi se uklonili dokazi, jednostavno
izbacivani iz voza.841
Za direktno suzbijanje razbojnitva u Bosni i Hercegovini su angaovane vojne snage
stacionirana u zemlji. Sredinom augusta Vrhovna komanda armije je poduzela mjere za suzbijanje
dezerterstva, a vojnike je trebalo upoznati sa posljedicama koje je povlailo dezerterstvo i
prekoraenje odsustva.842 Takoer, komandama svih trupa naloeno je da obustave isplatu sredstava
za izdravanje porodica dezertera, kao i da trae pogodno sredstvo za suzbijanje pomoi
dezerterima, organizirajui potjere za izbjeglima.843
Izvjetavajui o stanju jedinica general Sarkoti je konstatovao da su, uprkos povoljnom
godinjem dobu, sve vea poskupljenja doprinijela da se ljudstvo i viegodinje sluei podoficiri
ne mogu izdravati od svojih prihoda. Rast cijena je uinio iluzornim uspostavu mjesenih iznosa.
Oficiri su se zaduivali, a vojnici su od svojih prihoda mogli kupiti samo kutiju ibica. Ljudstvo je
840

KA-W, KM, AOK, Op. 108.900. Standes-Recht in BH. Uporedi: E. Redi, Bosanskohercegovake jedinice..., 210211.
841
ABH, ZMF, Prs. BH 1918., 824. Nachrichtenresume fr den Monat August 1918., Komandujui general u BHD
Dr Alexandru Freiherrn von Spitzmlleru, zajednikom ministru finansija, Sarajevo 27. septembar 1918.
842
ABH, ZMF, Prs. BH 1918., 802. Bekmpfung des Deserteur-unwesens, Zemaljska vlada BiH Zajednikom
ministarstvu finansija, Sarajevo 20. septembar 1918.
843
Ibidem, Deserteure und Urlaubberschreiter, Bedrohung der ffentlichen und der Sicherheit des durch ihr Unwesen.

172

jednostavno prosilo, tugujui od gladi. esnaestogodinja enska radna snaga je zaraivala vie
nego posluitelj u vojsci sa 40 godina staa; zanatlija je vie zaraivao nego podoficir sa 12 godina
slube. Vojna graevinska odjeljenja su bila mnogo bolje plaena, pa je zidar zaraivao 20 kruna
dnevno, instalater 30, a elektriar 50 kruna. Istovremeno je komandant rudnika koji je zapoljavao
1000 radnika, imao manje prihode nego zidar. Trenutno, svi su primali dodatak na skupou, samo je
od svega toga vojnik ostajao praznih ruku.844
Poetkom septembra 1918. godine Vojna komanda Sarajevo je objavila naredbu kojom su
bili predvieni sudbeno-kazneni progoni i ukidanje pomoi porodicama dezertera. Telegramom koji
je Zemaljska vlada BiH uputila sreskim uredima u Prijedoru, Bosanskoj Dubici, Bosanskoj
Gradici, Prnjavoru i Banjoj Luci proglaen je prijeki sud u tim mjestima. Ovom Naredbom za in
veleizdaje, ometanje javnog mira, pobune, ubistva, podmetanje poara, pljaku, pruanje pomoi
prestupnicima kao i za krau, predviena je smrtna kazna.845
Radi poboljanja konrole za sve vojne osobe na putovanju i za ensku radnu snagu na
vojnim mjestima, uvedene su posebne propusnice. Za vojne osobe su kao putni dokument vrijedili
otvoreni putni nalozi, sa ucrtanim ciljem putovanja, kao i dozvole za odsustvo. Vozne karte su se
morale ponitavati, pri emu je trebalo bezuvjetno predoiti putni nalog i na zahtjev vojnih i civilnih
kontrola staviti na uvid. Svaka neovlatena izmjena u tekstu putnog dokumenta bila je strogo
zabranjena, a svaka prodaja ili poklanjanje putnog dokumenta kanjavano je privoenjem vojnom
sudu. enska pomona radna snaga kod vojske morala je pored dozvole za odsustvo, odnosno
putnog naloga predoiti legitimaciju sa fotografijom.846
U toku 1918. godine K.u.k. Ministarstvo rata je izdalo nekoliko instrukcija za djelovanje
slubene kontrole pri putovanju vojnih lica i uputstva za straarske patrole. Cilj tih malih odjeljenja
je bio da sprijee akte sabotae, agitaciju, da vre hvatanje i sprovoenje dezertera i ratnih
zarobljenika, te da kontoliu dokumenta o putovanju vojnih lica, posebno odobrenja za odsustvo. Te
jedinice su trebale da osiguraju red u vozovima posebno pri povratku ratnih zarobljenika sa
Istonog fronta, na eljeznikim i potanskim stanicama. U instrukcijama su razraena pravila vojne
slube, nain postupanja u sluajevima svih delikata prema izvriocima, odreujui komandu i
organizaciju rada tih patrola. Utvrena su prava i dunosti i primjena oruja pripadnika tih
odjeljenja, postaje tih kontrolnih organa, nain kontrole vaeih putnih isprava i dokumenata, kao i
mjere njihove line odbrane. Utvrene su mjere meusobne saradnje sa vojnim i civilnim
organima, postupak u sluaju stupanja u kue i lokale graana pri gonjenju prijestupnika. Takoer,
ustanovljena su pravila ponaanja u unutranjoj slubi tih organa, djelatnost komandi putne kontrole
u dojavljivanju, sprovoenju i kanjavanju sprovedenih.
Na kraju su odreena i materijalna prava pripadnika tog tijela. Dnevno su primali
sljedovanje hljeba i duhana i dnevnicu od 6 kruna za oficire i oficirske aspirante, 5 za podoficire i 3
za vojnike. Na putovanjima je oficire pratio njihov posilni. Posebnu panju je trebalo posvetiti
sluajevima agitacije socijalistikih ili revolucionarnih ideja meu ljudstvom. Za uhvaene
dezertere postojale su premije.847 Nadzorna putujua odjeljenja su imala isti djelokrug djelovanja ali
i nadzor nad kontrolnim putujuim patrolama. Takvu patrolu su inili jedan oficir i est ljudi od
kojih je jedan vodio zapisnik sasluanja. Njihova pravila slube su bila stroija nego kod obinih
putnih patrola.848
844

845

846

847

848

KA-W, KM, AOK, Op. 111.625, Policijska direkcija BiH predsjednitvu Zemaljske vlade BiH, Sarajevo 28. august
1918.
Ibidem, Prepis telegrama Zemaljske vlade BiH od 8. septembra 1918. sreskim uredima Prijedor, Bosanska Dubica,
Bosanska Gradika, Prnjavor, okrunom sudu u Banjoj Luci i okrunim organima Banja Luke, Zemaljska vlada BiH,
Sarajevo 8. septembar 1918.
ABH, ZV BH, 1918., 12.791. Belehrung fr reisende Militr-(Landwehr-, Landsturm-) Personen und weibliche
Hilfskrfte bei militrischen Stellen; Behandlung von mil. Ausweispapieren, Zemaljska vlada BiH Zajednikom
ministarstvu finansija, Sarajevo 15. oktobar 1918.
ABH, ZV BH, Prs. 1918., 12.968. Instruktion fr den ambulanten Reisekontrolldienst in sterreich durch
Militrpersonen, 1-19. Uporedi: B. Hrabak, Dezerterstvo..., 73.
KA-W, MKSM, 78-1/3, Instruktion fr fahrende berwachpatrouillen, 1918.)

173

Posebna pravila propisana su za transport. Ustanovljene su oznake i sprovodni listovi za


zapovjednike transporta i nadlenih otpravnika u stanicama. Detaljno su razraene odredbe o
uhvaenim dezerterima.849
Vojna komanda u Sarajevu je 4. septembra 1918. predloila Vrhovnoj komandi armije da se
ukine prijeki sud za prestupe ija teta ne prelazi 1000 kruna i to samo za Sarajevo i Mostar, jer se
ni u ostalim podrujima Monarhije nisu izricale smrtne kazne za sitnije krae, to je K.u.k.
Ministarstvo rata u Beu prihvatilo 2. oktobra 1918. godine.850
Tokom septembra 1918. godine andarmerija je u Bosni i Hercegovini uhvatila 619
dezertera, 2540 vojnih obveznika koji su prekoraili odsustvo i 524 odbjegla ratna zarobljenika, dok
su kontrolni organi na putovanjima zadrali 2367 bjegunaca i 4757 vojnika koji su prekoraili
odsustvo.
Da bi onemoguili podrku porodica dezerterima, vlasti su nametnule obaveze u isporuci
stoke i hrane onim domainstvima u kojima su se nalazili vojnici koji su prekoraili odsustvo.
Nedostatak hrane i opasnost od gladovanja porodica se pokazalo najdjelotvornijom mjerom, to je
imalo efekta posebno u Hercegovini, pa su se u Ljubukom 149 bjegunaca sami prijavili kotarskim
organima.851
Sredinom oktobra 1918. godine disciplinske mjere u Bosni i Hercegovini znatno su
popustile. General Sarkoti je najvie strahovao od zelenog kadra u sjeverozapadnoj Bosni, pa je
njegov tab izvrio pregrupisavanje u okviru sarajevske vojne oblasti, proglaavajui ratne zone u
koje su spadali okrug Banja Luka s kotarom Derventa, okrug Tuzla, kotari epe i Zenica, iz
travnikog okruga, okrug Sarajevo bez fojnikog okruga i cijeli mostarski okrug bez ljubukog
kotara. U tim ratnim zonama bile su na snazi stroije odredbe u pogledu saobraaja, uz obavezne
propusnice.
K.u.k. Ministarstvo rata je posebnu panju posveivalo zelenom kadru u Bosni i
Hercegovini plaei se njegovog povezivanja sa susjednim oblastima u Slavoniji i Dalmaciji.
Specijalni oficir Vrhovne vojne komande je poslije inspekcije potvrdio Sarkotievo miljenje da
nema veza izmeu pojedinih skupina i da je glavni motiv za dezertiranje bio vie socijalne nego
politike prirode. Napadi su uglavnom bili usmjereni protiv imunijih ljudi, dok prema organima
vlasti nisu poduzimali nikakve akcije ili sabotae.852
Prilikom smjene vlasti u Bosanskoj krajini su poduzete mjere da se otkloni opasnost od
dezertera i naoruanih vojnika koji su se preko tog podruja vraali kui. Vojnicima u prolazu je
oduzimano oruje, a hljeb im je dijeljen po cijeni od dvije krune. ak su i sveenici i uitelji
pozvani da se brinu o odravanju reda i mira. U Bihau Narodni odbor okruga je od Zemaljske
vlade BiH traio da mu se poalje 400 pouzdanih vojnika za odravanje reda i mira, a osim toga jo
50 vojnika za odravanje pravnog poretka u Bosanskom Novom.853
Poetkom 1918. godine pobune i dezerterstva vojnika postali su vaan faktor unutranje
stabilnosti Monarhije. Vojne jedinice su imale zadatak da podre organe slube javne sigurnosti i
sprijee nemire. Poduzete su odgovarajue mjere u vlastitim redovima koje su svoje pravno uporite
nale u odredbama sadranim u Kaznenom vojnom zakonu: Ko se suprostavi nadreenom orujem
ili nasilno postupa prema osobi u slubi, ili se suprostavi dobijenoj slubenoj naredbi... u ratu i u
miru kanjava se smru strijeljanjem. Ko za vrijeme rata na preutan ili uvredljiv nain oklijeva da
izvri slubenu naredbu, takoer se kanjava smru strijeljanjem. Vojnik, koji u zajednici sa drugim
istupi protiv postojeeg slubenog poretka, protiv nadreenih, viih i njihovih naredbi, ili se samo
dogovore, krivi su za pobunu. Za podstrekae i predvodnike pobune je predviena kazna
strijeljanjem. U sluaju da doe do pobune, svaki uesnik koji se nakon objave prijekog suda nije
vratio, osuivan je na smrt strijeljanjem. Ukoliko se radilo o veem broju pobunjenika, tu kaznu je
849

KA-W, MK SM, 78-1/3 Merkblatt fr Transporte abfertigende Stellen und Transport-Komandanten, 1-20.
Milorad Ekmei, Stvaranja Jugoslavije, II, Beograd 1989., 798.
851
B. Hrabak, Dezerterstvo, 215.
852
Ibidem, 216..
853
ABH, ZV BH, Prs. 1918., 13.837. Bh pjeadijski puk br. 2., II bataljon. Pritube vojnika protiv postupaka
politikih organa.
850

174

trebalo izvriti na svakom desetom ovjeku, koji bi bio odreen rijebanjem, dok bi svi oficiri i
podoficiri koji su umijeani u zavjeru bili kanjeni.854
Vanredno stanje i prijeki sud bili su usmjereni na najbru proceduru. U osnovi presuda
mogla je biti smrtna kazna strijeljanjem ili oslobaanje od krivice. Pri izvoenju smrtne kazne
trebali su prisustvovati duebrinik, ljekar i krvnik.855
Tokom januara 1918. godine na ouvanju javnog reda i mira u Ugarskoj angaovano je 60
eta austrijskih i bosanskohercegovakih vojnika, koje su u svom sastavu brojale po 100 vojnika.856
Od bosanskohercegovakih jedinica angaovane su: od rezervnog bataljona 1. bh. puka 1-4
eta, od rezervnog bataljona 3. bh. puka 3-5 eta, od rezervnog bataljona II bh. lovakog bataljona
4 ete, od rezervnog bataljona III bh. lovakog bataljona 1 eta, od rezervnog bataljona IV bh.
lovakog bataljona 2 ete, od rezervnog bataljona V bh. lovakog bataljona 1 eta, od rezervnog
bataljona VI bh. lovakog bataljona 1. i 5. eta i od rezervnog bataljona VIII bh. lovakog
bataljona 2 ete.
Poetkom jula 1918. godine zapoela je akcija protiv dezertera u Galiciji. Za ovu akciju
angaovane su sljedee jedinice: za vojnu oblast Premysl iz budimpetanske vojne oblasti od
rezervnih tijela 3. bh. puka 2 ete iz Budimpete i 1 eta VII bh. lovakog bataljona iz Sikloa.857 Za
vojnu oblast Krakow iz vojne komande Poszonj angaovani su: od rezervnih tijela 4. bh. puka dvije
ete iz Gyora i iz vojne oblasti Graz iz sastava rezervnih tijela 2. bh. puka jedna eta iz Lebringa.
Krajem oktobra 1918. u pozadini Monarhije su kao pomone trupe u Jungbunzlau bile
angaovane dvije ete 2. bh. puka, u Ostravi u ekoj jedna eta I bh. pjeadijskog lovakog
bataljona, u Beu dvije ete 4. bh. puka iz Gyora, dok su u Wiener Neustadtu bile angaovane dvije
ete III bh. lovakog bataljona. U Szombathely su bile rasporeene 2 ete 4. bh. puka.858
Za vrijeme julske ofanzive u Italiji, dolo je do umjerenog dezertiranja
bosanskohercegovakih vojnika. Pokazalo se da se vojnici svih konfesija, u manjem broju, predaju
neprijatelju. Razlozi za dezertiranja su se manje nalazili u neprijateljskoj propagandi nego u
odnosima na nezadovoljstvo vojnika prilikama na frontu. Prije svega, vojnici su se alili na glad. U
izvjetaju upuenom K.u.k. Ministarstvu rata 5. septembra 1918., general Sarkoti je naglasio da
vlada ope ogorenje ljudi bez ikakvih sredstava koji za domovinu krvare, dok dobrostojea klasa
mirno i dalje vodi poslove i kroz rat se bogati. Svi vojnici su poricali namjere da dezertiraju, istiui
da bi ih samo teko stanje njihovih porodica prisililo da se odlue na taj korak.859

Smrt Dvostrukog orla


Posljednja velika bitka Prvog svjetskog rata je zapoela 24. oktobra 1918. Jurini odredi
sila Antante, Britanci, Francuzi i Italijani su izvrili prvi prodor u podruju Sedam opina, u
brdima izmeu Brente i na Piavi. Italijanski plan je predviao da navalne kolone prodru do udoline
kod Feltrea i tako presjeku vezu izmeu Tirola i Venecije. Druga, jaa kolona je trebala
napredovati preko Piave, prodrti u protivnike linije kod Vitorio Veneto, izvriti obuhvatni
manevar i pregaziti ih. Olakavajuu okolnost za Antantine vojne snage predstavljala je injenica da
se austrougarska armija nalazila u fazi raspada. Rezervne jedinice su odbijale da uu u prvu liniju, a
kad je nakon politikih prilika u Ugarskoj car Karlo pristao na izdvajanje ugarskih oruanih snaga,
njihove jedinice su prve poele naputati brod koji tone.
854

Innere Front, Bd. I, 31.


Ibidem, 32.
856
Ibidem, II, 89.
857
Ibidem, 91.
858
Ibidem, 117-118.
859
KA-W, AOK, Op. Nr 111.546, Bericht Kommandierenden General fr BHD, K.u.k. Ministarstvu rata, Sarajevo 5.
septembar 1918.
855

175

U posljednjoj ofanzivi Antantine snage brojale su 51 italijansku diviziju, 5 britanskih, 2


francuske i jedan eki puk a uz to i jedan ameriki. Glavnu udarnu snagu su inile 22 divizije
prve i 19 divizija druge linije (sa 4 konjike divizije), te 4.50 topova svih kalibara. 860
Na suprotnoj strani, na zapadnom i junom sektoru Tirolskog fronta je bila 10. armija pod
komandom generala Krobatina, na sektoru Sedam opina 11. armija generala Scheuchenstulea,
grupa generala Borojevia je drala planinski odsjek izmeu Brente i Piave, 6. armija SchnburgHartenstena odsjeke na Soi, dok je grupa generala Wurma drala odsjek Piave do ua.
Habsburka vojska imala je 57,5 divizija sa 300000 vojnika, dok je zajedno sa pozadinskim
jedinicama brojala oko 1500000 osoba. Artiljerija je bila slabija od Antantine za oko 800-1000
orua. U 4.00 sata ujutro, 24. oktobra zapoeo je artiljerijski, a oko 7.00 sati pjeadijski napad
Antante. Mada Monarhija u stvarnosti vie nije postojala, jedinice gotovo svih narodnosti su
pruale snaan otpor do posljednjeg dana, ne toliko iz odanosti Monarhiji koliko usljed toga to
jedinicama u prvoj liniji nita drugo nije ni preostalo, odupirui se vie iz instinkta samoodbrane.
Istovremeno, jedinice u pozadini su slijedile instinkt odranja na ivotu, odbijajui da besmisleno
ginu u posljednjim satima rata.
Mada je prije poetka bitke car Karlo uputio proglas vojnicima u kojem im je nagovijestio
skori mir i povratak kuama, molei ih da sauvaju disciplinu, taj apel nije nikada stigao do vojske
u prvim borbenim linijama.861
Dva dana prije poetka velike bitke, brigada hrvatske domobranske divizije odbila je da
zamijeni ljudstvo ostalih dviju brigada u prvoj liniji. Nekoliko sati kasnije u grupi kod Belluna
dolo je do dezertiranja 4. bh. puka, sa obrazloenjem da je car u manifestu narodima Monarhije
zaboravio njihovu domovinu, pa zbog toga nema smisla da se i dalje bore. I sa drugih frontova
dolazile su iste vijesti. Zapadno od Brente pobunila su se tri maarska puka i nisu htjela da pou na
poloaje kod Asiaga. Budui da su se proirile vijesti da je car pristao da se maarske jedinice vrate
kui, od tada je bilo nemogue zadrati ljudstvo na poloajima. Od 24. do 27. oktobra pala je
odluka. Dijelovi britanske 7. divizije potisle su 24. oktobra prednje snage habsburkih straa ispod
brda Montella na Piavi, a 26. oktobra izvrile su stvarni juri. Britanske snage 10. armije i francuske
ete 12. armije, te izmeu njih Italijani 8. armije, savladale su u toku noi linije na Piavi. Do
podneva 27. oktobra Britanci su izvrili prodor na irini od 12 km, te prodrli 4 km u odbrambeni
sistem. Time je odluena posljednja operacija na italijanskom ratitu. Uveer, 28. oktobra snage
Antante su vrsto zaposjele podruje na lijevoj obali Piave.
Uinjen je jo jedan, posljednji pokuaj da se u protivnapad natjeraju najlojalnije habsburke
snage, tirolski lovci i carski strijelci. Kada su sreli jedinice Honvda koje se vraaju u zaviaj i
shvatili da treba i dalje da krvare, borei se za izgubljenu stvar, rijeili su da je i za njih rat zavren.
Oni su situaciju ocijenili pravilnije nego Vrhovna komanda armije.
Ujutro, 28. oktobra poeo je najjai artiljerijski napad sila Antante, koji je poslijepodne imao
fatalne posljedice. Ljudstvo elitne XXXI pjeadijske divizije poelo je mahati bijelim zastavama,
to se prenijelo i na ostale dijelove fronta. Francuzi su zaobili poloaje 3. bh. puka i izvrili napad s
lea. U bezizlaznoj situaciji primorani su na predaju. Samo manji broj vojnika je uspio pobjei dok
je dio ljudstva u pokuaju bijega stradao od mitraljeske vatre.862
Vei dio puka je dospio u zarobljenitvo. U zarobljenikom logoru u Vicenzi ih je posjetio
srpski vojni atae generaltabni major Nikola Hristi, izraavajui elju da vidi ove hrabre borce.
Kao aktivni oficir daleko od svake politike s ponosom je istakao da su ovi hrabri Bosanci budui
Jugoslaveni.863
Dugo trajanje rata i nevolje, koje je vojnik podnosio na frontu, uzrokovali su da je i kod
jedinica koje su do tada bez pogovora izvravali sve zadatke i u najteim uvjetima dolo do
dezertiranja. Ratni umor i enja za povratkom kui, pri kraju rata su kod vojnika porasli brigama
860

J. Horvat, Prvi svjetski rat..., 567.


Ibidem, 568-569.
862
KA-W, NFA, Gefechts-Berichte, Pero Blakovi, Schlus-Kmpfe von Piave im Oktober 1918., Wien 1936., 143-145.
863
Ibidem, 148.
861

176

za porodicama i neizvjesnom budunou. Pisma iz zaviaja obavjetavala su vojnike na frontu o


neizdrivim patnjama kod kue, koje su podnosile njihove porodice.864
Ni bosanskohercegovake jedinice nisu predstavljale izuzetak. Krajem oktobra 1918. godine
dolo je do masovnog dezertiranja vojnika 4. bh. puka. Nakon to se puk prikupio 1. novembra u
Cortini d'Ampezzo, ljudstvo je smjeteno u vagone i 2. novembra preko Villacha upueno u
Ljubljanu, gdje je stavljeno na raspolaganje Narodnom vijeu Drave SHS. Puk, ije je brojno
stanje iznosilo 2700 naoruanih i opremljenih vojnika, tri kompletne mitraljeske ete sa 36 runih
mitraljeza i 400 konja, razoruan je a vojnici su upueni u zaviaj.865

Bosanskohercegovaki vojni potencijali angaovani u Prvom svjetskom ratu (1914-1918)


Kada je rije o naoruanju, ocjeni vojnih formacija ili gubicima u ratu, posebno vanu ulogu
ima statistika. Od ukupno 1783453 bosanskohercegovakih stanovnika, koliko je zabiljeeno po
popisu iz 1910. godine, u toku Prvog svjetskog rata za vojnu slubu angaovano je ukupno 291498
vojnih obveznika ili 16,34% stanovnitva. Uvjebavano je ukupno 660771 osoba, dok je procenat
sposobnih iznosio 40,6%. Od ukupnog broja mobilisanih bosanskohercegovakih vojnih obveznika
najvei broj je zabiljeen u srezovima Brko 10483 (3,59% ukupno mobilisanih), Banja Luka
10431 (3,56%), Derventa 9675 (3,32%), Tuzla 9652 (3,31%), Gradaac 9074 (3,11%), Bugojno
8919 (3,06%) i Bijeljina 8751 (3,00 %).
U odnosu na broj stanovnika prema popisu iz 1910. godine najvei broj mobilisanih
zabiljeen je u srezovima Prijedor (22,02%), Vlasenica (20,55%), Prozor (19,58%), Brko
(19,51%), Bugojno (19,44%) i Foa (19,10%).
U odnosu na ukupan broj stanovnika, najmanji procenat mobilisanih je zabiljeen u
srezovima Ljubinje (9,85%), Viegrad (11,44%), Bilea (12,07%) i Trebinje (13,19%). U etiri
bosanskohercegovaka okruna sredita broj mobilisanih u odnosu na broj stanovnika je iznosio za
grad Banju Luku 10,14%, Tuzlu 11,44%, grad Sarajevo 12,79% i za grad Mostar 13,22%.866
U prve dvije godine rata 42654 vojna obveznika, najveim dijelom pravoslavci, svrstani su u
radne odrede koji su imali ulogu provjere njihove lojalnosti a istovremeno su uvjebavani za
dodjelu u sastav armije na frontu. U radne odrede su rasporeena ukupno 42654 vojna obveznika,
od kojih je nakon zavrene obuke njih 20912 (49,03%) rasporeeno u sastav operativnih jedinica.
Najvei broj vojnih obveznika rasporeenih u radne odrede je bio iz srezova Derventa 4260
(9,99%), Brko 3506 (8,22%), Nevesinje 3122 (7,32%), Teanj 2593 (6,08% ), grada Sarajeva 1500
(3,52%), a zatim srezova Prnjavor 1299 (3,05%), Prijedor 1200 (2,81%), Bijeljina 1075 (2,52%) i
Bilea (2,46%).
Nakon provedene vojne obuke i provjere lojalnosti vojnih obveznika u operativne jedinice je
rasporeeno najvie osoba iz srezova Brko 2376 (11,36%), Prnjavor 932 (4,46%), Sarajevo 862
(4,12%) i Ljubinje 835 (3,99%).
U odnosu na broj vojnih obveznika koji su mobilisani u operativne jedinice najvei procent
zabiljeen je za srezove upanjac (94,58%), Ljubinje (90,76%), ajnie (87,72%), Sarajevo
(86,2%), Mostar (85,85%), Bugojno (85,29%), Kotor Varo (85,13%), Varcar Vakuf (84,59%).867
Odnos prema Monarhiji u izvjesnom smislu se moe ocijeniti i prema gubicima pojedinih
nacija. U njemakim zemljama Austrije poginulo je 29 vojnika na 1000 stanovnika, u ugarskim
oblastima ili u krajevima sa izmjeanim maarskim i njemakim stanovnitvom 28. Na ratni
mortalitet znatno je utjecalo i odlaenje u zarobljenitvo, radne odrede, epidemije itd.
Prema zvaninim
statistikim
podacima K.u.k.
Ministarstva rata gubici
bosanskohercegovakih jedinica do kraja oktobra 1918. iznosili su: 10701 poginuli,
51815
864

ULK, VII Bd 1918., 565-573


W. Schachinger, Bonjaci dolaze, 229-238.
866
KA-W, KM, AOK, Op. 108.916, K.u.k. Ministarstvo rata zajednikom ministarstvu finansija, Be 6. juli 1918.
867
KA-W, KM, AOK, Op. 108.916 Zemaljska vlada BiH K.u.k. Ministarstvu rata, Sarajevo 6. juli 1918. (Vidi prilog
br IV-Vojni potencijali Bosne i Hercegovine angaovani u Prvom svjetskom ratu 1914.-1918.).
865

177

ranjenih, 18088 zarobljenih i 21227 nestalih.868 Meutim, ti podaci su znatno odstupali od stvarne
slike. Od mobilisanih bosanskohercegovakih vojnih obveznika u toku rata je smrtno stradalo oko
38000 osoba. Prosjeni gubici za cijelu Bosnu i Hercegovinu iznosili su 12% od ukupnog broja
vojno angaovanih osoba, ali su neki rejoni vie stradali od drugih (Banja Luka, Srebrenica, Bilea,
Foa, Mostar, Bugojno, Prozor...).
Najvee gubitke u Bosni i Hercegovini je imao grad Banja Luka, koji je od 1173 osobe
angaovane u vojnim jedinicama izgubio 534, ili 45,6%, po emu je zauzimao prvo mjesto u
Monarhiji. Srebrenica je od 5024 vojna obveznika imala gubitke od 999 osoba ili 19,9%, Bilea od
2345 vojnih obveznika 457 osoba (19,5%). Znatne gubitke je imao i grad Mostar, koji je od 1809
vojnih obveznika izgubio 337 (8,4%).
Najmanje gubitke, znatno ispod prosjeka, zabiljeili su grad Sarajevo, koji je od 4297 vojnih
obveznika izgubio 297 osoba (6,9%). Nevesinje je od 3810 vojnih obveznika izgubilo 278 (7,2%),
Stolac je od 5323 vojna obveznika izgubio 455 (8,5%), a srez Jajce je od 6012 vojnih obveznika
izgubio 515 (8,6%), isto koliko i grad Tuzla, koja je od 918 vojnih obveznika izgubila 79.
Tokom Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je mobilisano ukupno 35 godita,
odnosno ljudi roeni od 1865. do 1900. godine.869
Za dostignua u ratu veliki moralni efekat na jedinice i pojedince je imala dodjela
odlikovanja, sa ime su bile povezane i odreene privilegije. Vojnicima su dodjeljivane medalje za
hrabrost, dok su oficiri odlikovani ordenom. Medalje za hrabrost su izraivane od metala, najee
bronce, rjee od srebra ili zlata, ili su posrebrene ili pozlaene. Carevom odlukom od 2. septembra
1914., a koja je stupala na snagu 18., odreeno je da e sa posjedovanjem medalje za hrabrost biti
povezani mjeseni doplaci u iznosu od 30 kruna za zlatnu medalju za hrabrost, 15 kruna za veliku
srebrnu i 7 kruna i 50 helera za malu srebrnu medalju II klase. Ovi doplaci su isplaivani unaprijed,
svakog prvog u mjesecu. Doplatak se prestajao isplaivati u mjesecu u kojem primalac medalje
umre ili bude sudski osuen osudom sa kojom je zakonski povezan gubitak medalje.870
U toku Prvog svjetskog rata bosanskohercegovaki pjeadijski pukovi i
bosanskohercegovaki lovaki bataljoni su primili ukupno 35637 medalja za hrabrost. Pripadnicima
pjeadijskih pukova je ukupno dodijeljeno 27245 medalja, a pjeadijskih lovakih bataljona 8392.
Bosanskohercegovakim vojnicma je dodijeljeno ukupno 146 zlatnih medalja za hrabrost; od kojih
je 57 (39%) pripalo vojnicima 2. bosanskohercegovakog pjeadijskog puka.871 Podaci o
odlikovanjima vojnika bosanskohercegovakih pukova formiranih u toku rata nisu evidentirani
posebno, nego su upisivani u evidenciji o odlikovanjima za etiri bosanskohercegovaka puka.872
Dodjelu medalje je pratio je i odreeni novani iznos, koji je isplaivan mjeseno. Nosilac
zlatne medalje za hrabrost 1918. godine dobijao je 197 kruna i 93 helera, velike srebrne medalje I
klase 3 krune i 38 helera, male srebrne medalje 2 krune 88 helera, a dobitnik bronzane medalje
80 helera.873
Uporeujui broj odlikovanja dodijeljenih bosanskohercegovakim vojnicima sa brojem
odlikovanja ostalih jedinica Centralnih sila, mogu se izvui odreeni zakljuci. U sastavu
austrougarske armije, najvei broj odlikovanja primili su vojnici 22. pjeadijskog puka (ukupno
868

KA-W, KM, AOK, Qu.M. Abt, Statistisches Bureau, Tafel VII. Verluste. (Vidi prilog br. VIII.)
W. Winkler, Verluste, 33. Od ukupnih gubitaka po goditima je dolazilo:
1865. - 0,05%; 1866. - 0,07%; 1867. - 0,17%; 1868. - 0,18%; 1869. - 0,21%; 1870. - 0,28%; 1871. - 0,31%; 1872. 0,73%; 1873. - 1,06%; 1874. - 1,25%; 1875. - 1,44%; 1876. - 1,53%; 1877. - 1,64%; 1878. - 1,71%; 1879. - 1,93%;
1880. - 2,14%; 1881. - 2,33%; 1882. - 2,76%; 1883. - 3,21%; 1884. - 3,61%; 1885. - 3,83%; 1886. - 3,83%; 1887. 4,01%; 1888. - 4,49%; 1889. - 4,75%; 1890. - 5,05%; 1891. - 5,49%; 1892. - 5,67%; 1893. - 5,73%; 1894. 6,60%; 1895. - 7,15%; 1896. - 7,07%; 1897. - 5,92%; 1898. - 2,62%; 1899. - 0,67%; 1900. - 0,02%.
Najvei gubici zabiljeeni su kod godita 1895. (7,15%), 1896. (7,07%), 1894. (6,60%), 1897. (5,92%), kao i kod
godita 1893. (5,73%), 1892. (5,67%) i godita 1891. (5,49%), i 1890. (5,05%). Na tih 8 godita, roenih od 18901897. dolazilo je ukupno 48,73% poginulih.
870
Sarajevski List, 6. januar 1915., br. 6, 1.
871
KA-W, KM, AOK, Auszeichnungsgruppe. Statistiik ber Verleihung von Tapferkeitsmedaillen an die
Heeresinfanterie bis August 1918., 443.
872
W. S c h a c h i n g e r, Bonjaci dolaze, 325-326.
873
KA-W, NFA, TK, K. 750.
869

178

10333), a zatim 86 pjeadijskog puka (9161), 96. pjeadijskog puka (8437), 6. pjeadijskog puka
(7032) itd.874 Od njemakih jedinica, vojnici 4. pjeadijskog puka su primili 8051 medalju za
hrabrost, 14. pjeadijskog puka 7595, a 7. pjeadijskog puka 4266.
Od bosanskohercegovakih jedinica najvei broj odlikovanja su dobili vojnici 1. bh. puka
(7768) i 2. bh. puka (6880). Od elitnih jedinica K.u.k. armije, Tirolskih carskih lovakih pukova,
prvi je primio 7081 medalju za hrabrost, drugi puk 8051, trei puk 5187, a etvrti 6279 medalja.
Od lovakih streljakih bataljona vojnici VII lovakog bataljona primili su 2138 medalja za
hrabrost, a XXXI lovakog bataljona 1295. Kod bosanskohercegovakih lovakih bataljona najvei
broj medalja za hrabrost primio je VI lovaki bataljon, 2637, a zatim III bosanskohercegovaki
lovaki bataljon 1844.875
Broj dodijeljenih medalja za hrabrost bosanskohercegovakim jedinicama je najbolji
pokazatelj njihovih vojnikih osobina, dajui odgovor zato su smatrane elitnim jedinicama
austrougarske armije.
U toku Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je mobilisano 291498 vojnih obveznika,
od kojih je registrovano 51815 ranjenih ili oboljelih, u prosjeku svaki esti.876 Od toga, 12726 su
ostali invalidi, ili u prosjeku svaki etvrti. Od ukupnog broja bosanskohercegovakih ratnih vojnih
invalida bilo je 5371 pravoslavaca (42,20%), 4413 muslimana (34,68%), 2586 katolika (20,32%),
32 Jevreja (0,25%) i 356 ostalih (2,55 %), to je bilo priblino tadanjoj konfesionalnoj strukturi
stanovnitva.877
Od bosanskohercegovakih ratnih vojnih invalida, prije rata se 10825 bavilo poljoprivredom
(85%), od toga su 33 bili veleposjednici, 6896 slobodni seljaci, 2770 kmetovi i 1120 istovremeno
kmetovi i slobodni seljaci. Od 1901 ratnog vojnog invalida (14,9%), koji se prije rata bavio
zanimanjima izvan poljoprivrede, bilo je 639 profesionista, 208 trgovaca, 170 radnika i zanatlija,
143 posebna namjetenika i sluge, 309 nadniara, 83 inovnika, 39 studenata i pripadnika drugih
visokih poziva.878
Uzimajui u obzir vrstu povreda koje su izazvale invalidnost, najvei broj je dolazio na
povrede izazvane prostrijelnim ranama ukupno 7329 ili 49,7%, a na drugom mjestu su bila
oboljenja od tuberkuloze, 2401 (18,9%). Od ostalih oboljenja otpadalo je na amputacije 627,
paralizu 238, gluhou i nijemost 46, sljepou 328, oboljenja srca 619, reumu i iijas 267,
smrzavanje 444, nervna oboljenja 72, duevna oboljenja 49, tuberkulozu 2.401, dok je usljed ostalih
oboljenja nastupila invalidnost kod 1306 osoba.879
Od ukupnog broja vojnih invalida ija je invalidnost izazvana oboljenjem od tuberkuloze, iz
mostarskog okruga je bilo 451 (18,8%), bihakog 226 (9,41%), banjalukog 568 (23,66%),
sarajevskog 325 (13,5%), travnikog (16,74%) i tuzlanskog 392 (16,31%).880

874

R. E. B s c h, Die Haltung des sdslavische Soldaten..., 261.


Ibidem, 262.
876
KA - W. KM, AOK, Qu. Abt 1918., Beillage VII.
877
ABH, ZMF, Prs. BH 5.096, Broschure23-24. (Vidi Prilog br. IX.)
Po okruzima od ukupnog broja ratnih vojnih invalida dolazilo je:
875

okrug
Banja Luka
Biha
Mostar
Sarajevo
Travnik
Tuzla
ukupno

muslimani
562
750
568
822
473
1117
4413

pravoslavni
1786
754
608
475
706
1062
5371

katolici
649
67
620
268
685
275
2586

jevreji
5
1
1
17
6
2
32

ostali

324

878

Ibidem, 25.
Ibidem, 39-40.
880
Ibidem, 28.
879

179

Rezime
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. vojni i politiki faktori Austrougarske
monarhije su poduzeli brojne mjere da je integriu u svoj dravni sistem. Posebno vano mjesto
meu njima imalo je uvoenje vojne obaveze u BiH i ukljuenje bosanskohercegovakih zemaljskih
pripadnika u vojnu organizaciju Monarhije, to je imalo znaajne posljedice za politike, drutvene,
privredne i kulturne prilike u zemlji. Osiguravi saglasnost Porte, vojni krugovi Monarhije su
pristupili uvoenju vojne obaveze u BiH i provoenju regrutacije, uzimajui njene vojne potencijale
u umjerenom obimu. S obzirom na nerijeen dravno-pravni poloaj BiH njene trupe pravno nisu
predstavljale sastavni dio austrougarske armije. Njihova unutranja organizacija je u prvoj instanci
bila iskljuivo odreena od cara, pokazujui jasna ublaavanja u odnosu na sistem austrougarskih
vojnih snaga. Vojno vostvo i administrativna uprava su podlijegali K.u.k. Ministarstvu rata, dok su
jedinice izdravane iz bosanskohercegovakih sredstava. Uprkos posebnom statusu,
bosanskohercegovake jedinice su istovremeno stajale u izvjesnom pravnom koneksu sa
austrougarskom vojskom, predstavljenim kroz zajednikog vladara, ujednaene propise slube po
Vojnom zakonu kojem su podreene, kao i odredbama upotrebe ovih trupa.
U instrukcijama o provoenju Vojnog zakona za BiH iz 1881. regrutovanje je normirano u
pojedinostima. Bosanskohercegovaki vojni obveznici regrutovani 1882. rasporeeni su u sastav
etiri formirane bosanskohercegovake ete i to: prvu u Sarajevu, drugu u Banjoj Luci, treu u
Dolnjoj Tuzli i etvrtu u Mostaru. Od tada su kontinuirano obrazovane nove ete, a od 1885.
samostalni bataljoni, iz kojih e se 1. januara 1894. godine uspostaviti 4 pjeadijska puka, sa po tri,
a od 1897. sa 4 bataljona. Od formiranja I bosanskohercegovakog lovakog bataljona 1903.
godine, pristupilo se usporenijem tempu izgradnje bosanskohercegovakih jedinica, na iju su
dinamiku utjecali politiki odnosi i ograniene finansijske mogunosti zemlje.
Nakon vojne reforme u Monarhiji od 1912. su nastupile znaajne novosti i u
bosanskohercegovakim jedinicama. Vojna komanda je nastojala da se vojni potencijali zemlje
iskoriste u veoj mjeri, kao i da se vaee vojne odredbe za Bosnu i Hercegovinu prilagodi Vojnom
zakonu Monarhije. Novi Vojni zakon za Bosnu i Hercegovinu je proglaen 11. 08. 1912. godine i
njime je godinji kontingent regruta usklaen sa principom koji je vaio za Austriju i Ugarsku, a
temeljio se na procentualnom ueu u strukturi stanovnitva Monarhije. Istovremeno je dolo i do
pomjeranja starosne granice za rezervni sastav. Trea rezerva se zavravala sa 42 godine ivota.
Vojna obaveza je bila opa i morala se izvriti lino, tako da je ukinuta institucija zastupanja
(bedelija, bedeluk).
Sarajevski atentat od 28. juna 1914. godine je mjerodavnim vojnim i politikim krugovima u
Beu i Berlinu izgledao kao izuzetan povod za obraun sa Srbijom, pa joj je upuen zahtjev u formi
ultimatuma, koji unaprijed pretpostavlja odbijanje, ime je otvoren put u Prvi svjetski rat.
od poetka augusta 1914. januara poetka 1916. godine, Bosna i Hercegovina je bila
neposredno ratno podruje. Ratna razaranja na podruju vojnih operacija, izbjeglitvo, evakuacije i
internacije izazvale su velike poremeaje u privredi zemlje i poveane zahtjeve za ratnim
doprinosom. Nakon proglaenja ratnog stanja u Bosni i Hercegovini je pored redovne armije,
obrazovano vie vrsta vojnih formacija: Schutzkorps, kao sastavni dio andarmerijskog korpusa,
veteranski korpus, dobrovoljaki korpus, Brgerwehr, Schutzwehr, Scharfschutzkorps...
Nakon mobilizacije 1914. godine, bosanskohercegovake jedinice su iz njihovih mirovnih
garnizona upuene na razne frontove. Tokom rata bh. vojni obveznici su rasporeeni u sastav osam
bh. pjeadijskih pukova i osam bh. lovakih bataljona, a angaovani su i u okviru drugih jedinica
zajednike vojske.
U vojnim operacijama na Balkanskom frontu 1914. godine uestvovali su trei bataljoni
bosanskohercegovakih pukova, koji su se nalazili u sastavu XLVIII pjeadijske divizije. U
borbama za kotu 693 kod Biljega voenim 5. novembra 1914. ete III bataljona 3.
bosanskohercegovakog puka su pretrpjele velike gubitke od 60% sastava. U borbama kod Bukve
za kotu 552, 25. novembra 1914. istakao se zapovjednik mitraljeskog odjeljenja III bataljona 2.

180

bh,.puka natporunik Gojkomir Glogovac, koji je odlikovan ordenom Maria Theresia, i dobio
plemiku titulu imenovan je prvim bosanskim vitezom, dobivi i titulu barona.
U prvoj ratnoj godini bosanskohercegovake jedinice pretrpjele su velike gubitke na
Ruskom frontu i u borbama na Karpatima. U drugoj i treoj ratnoj godini bosanskohercegovake
jedinice su rasporeene i angaovane na Balkanskom, Istonom i na Jugozapadnom frontu. U
sastavu XLVIII pjeadijske divizije od ukupno 19,5 bataljona koji su na poetku januara 1916.
uestvovali u osvajanju Crne Gore, 8,5 je bilo iz bosanskohercegovakog kontingenta. Nakon to je
V bataljon 3. bh. puka, 9. januara 1916. zauzeo Solar i probio crnogorske poloaje, ishod bitke za
Cetinje je odluen, pa je Crna Gora 16. januara 1916. kapitulirala. Tokom 1916. godine
bosanskohercegovake jedinice su na Istonom frontu ratovale sa promjenjivim uspjehom,
podnosei velike rtve za vrijeme ljetne ruske ofanzive. U borbama na Italijanskom frontu,
bosanskohercegovake jedinice su se isticale ratnim podvizima. Drugi bosanskohercegovaki puk je
uz velike rtve osvojio snano utvreni vis Monte Melleta.
Potrebe za dopunom vojnih formacija na frontu su uvjetovale noveliranje Vojnog zakona za
Bosnu i Hercegovinu 1. maja 1915. godine, ime su stvorene osnove za vee angairanje
bosanskohercegovakih vojnih obveznika. Od tada je vojna obaveza poinjala 1. januara
kalendarske godine u kojoj vojni obveznik navrava 18 godina ivota a zavravala se 31. decembra
kalendarske godine u kojoj vojni obveznik navrava 50 godina. Obaveza sluenja u Landsturmu,
koja je u Monarhiji obuhvatala vojne obveznike do 55 godina, proirena je i na Bosnu i
Hercegovinu. Zakonom koji je car sankcionirao 4. aprila 1916. sve osobe koje su navrile 50, a nisu
prele 55 godina ivota, mogle su biti pozvane na rad za ratne potrebe u trajanju najdue do 6
sedmica. Te osobe su mogle biti angaovane u austrijskim zemljama i unutar Ugarske samo u
pozadini armije, a unutar Bosne i Hercegovine i Dalmacije bez teritorijalnog ogranienja.
Tokom 1917. godine najvei broj bosanskohercegovakih jedinica je bio angaovan na
Italijanskom frontu, gdje su u jesenjoj ofanzivi Centralnih sila imale vanu ulogu. U sastavu L
pjeadijske divizije 1. bosanskohercegovaki puk je izvrio prodor u pravcu Volarja, gdje su na tri
mjesta probili italijanske poloaje i prodrli duboko u pozadinu njihovih jedinica pa su uskoro
zauzeti svi vaniji poloaji koje su drali Italijani. Rezultat 12. soanske bitke je bio je probijanje
fronta duine 160 km, unitene su 2 italijanske armije i zarobljeno 60000 vojnika, 500 topova, a
italijanska vojska se spasila povlaenjem preko Tagliamenta. Nakon to je IV bataljon 3. bh puka
izvrio prodor preko improvizovanog mosta na Tagliamentu, omoguen je prodor brojnih
austrougarskih i njemakih divizija te osvajanje italijanskih poloaja sve do Piave.
Tokom 1918. godine poloaj Centralnih sila se pogoravao, a moral stanovnitva u pozadini
je sve vie opadao. Posljedica toga bila je pojava raspadanja armije, posebno tamo gdje su bile
prihvaene ideje nacionalne i socijalne, to se ispoljavalo u pobunama, dezerterstvu i obrazovanju
grupa iz redova dezertera i vojnika koji su prekoraili odsustvo. Broj dezerterstava, kao i pobuna na
junoslavenskom prostoru se znatno uveao. Pobune i grubo krenje discipline imali su politike,
socijalne i vojne uzroke. Nacionalni zahtjevi, pojaani propagandom sila Antante, sve vie su
dovodili u pitanje postojei pravni poredak u Monarhiji. Opa situacija u pozadini stvarala je
pretpostavke za nemire i pojave koje su ugroavale javni poredak i mir, a kada su se proirile na
front, u znatnoj mjeri su utjecale na disciplinu u vojnim formacijama.
Dugo trajanje rata i nevolje, koje je vojnik podnosio na frontu, uzrokovali su da je i kod
jedinica koje su do tada bez pogovora izvravali sve zadatke i u najteim uslovima, dolo do
dezertiranja. Ratni zamor i enja za povratkom kui, pri kraju rata kod vojnika je porasla brigom
za porodicu i nesigurnom budunou. Ni bosanskohercegovake jedinice nisu predstavljale
izuzetak. Krajem oktobra je dolo do masovnog dezertiranja vojnika 4. bosanskohercegovakog
puka, sa objanjenjem da je je car u manifestu narodima Monarhije zaboravio njihovu domovinu,
pa zbog toga nema smisla da se i dalje bore.
Kad je rije o ocjeni oruanih formacija u ratu ili gubicima, u istraivanjima te problematike
najznaajniju ulogu ima statistika. U toku Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je ukupno
mobilisano 291498 vojnih obveznika ili 16,2% stanovnitva. U prve dvije godine rata 42654 vojna
obveznika, najveim dijelom pravoslavci, svrstani su u radne odrede koji su imali ulogu provjere
181

njihove lojalnosti a istovremeno su uvjebavani za dodjelu u sastav operativnih jedinica. U sastavu


radnih odreda je ukupno rasporeeno 42654 vojna obveznika, od kojih je nakon zavrene obuke
20912 (49,03%) upueno u sastav operativnih jedinica.
Od bosanskohercegovakih vojnih obveznika u toku Prvog svjetskog rata u uniformi je
smrtno stradalo oko 38000. Prosjeni gubici za cijelu Bosnu i Hercegovinu iznosili su 12% od
ukupnog broja vojno angairanih osoba, ali su neki rejoni vie stradali od drugih (Banja Luka,
Srebrenica, Bilea, Foa, Mostar, Bugojno, Prozor itd.). Najvee gubitke iz Bosne i Hercegovine
imao je grad Banja Luka, koji je od 1173 osobe angaovane u vojnim jedinicama izgubio 534
osobe, ili 45,6%, po emu je zauzimao prvo mjesto u Monarhiji. Srebrenica je od 5024 vojna
obveznika imala gubitke od 999 osoba, ili 19,9%, Bilea od 2345 vojnih obveznika 457 osobe
(19,5%). Znatne gubitke imao je i grad Mostar, koji je od 1809 vojnih obveznika imao gubitke od
337 (8,4%).
Za dostignua u ratu veliki moralni efekat na jedinice i pojedince imala je dodjela
odlikovanja, sa ime su bile povezane i odreene privilegije. U toku Prvog svjetskog rata
bosanskohercegovaki pjeadijski pukovi i bosanskohercegovaki lovaki bataljoni primili su
ukupno 35637 medalja za hrabrost. Na pjeadijske pukove je ukupno dolazilo 27245 medalja, a na
pjeadijske bataljone 8392. Bosanskohercegovakim vojnicma je dodijeljeno ukupno 146 zlatnih
medalja za hrabrost; od toga broja 57 (39%) je pripalo vojnicima 2. bosanskohercegovakog
pjeadijskog puka. Od bosanskohercegovakih jedinica najvei broj odlikovanja su primili vojnici
1. bosanskohercegovakog puka (7768) i 2. bosanskohercegovakog puka (6880). Broj dodjeljenih
medalja za hrabrost bosanskohercegovakim jedinicama najbolji je pokazatelj njihovih vojnikih
osobina, dajui objanjenje zato su smatrane elitnim jedinicama austrougarske armije.
U Prvom svjetskom ratu od mobilisanih bosanskohercegovakih vojnih obveznika,
registrovano je 51815 ranjenih ili oboljelih, u prosjeku svaki esti. Od njih 12726 su ostali invalidi,
ili u prosjeku svaki etvrti. Od ukupnog broja ratnih vojnih invalida bilo je 4413 muslimana
(34,68%), 5371 pravoslavni (42,20%), 2586 katolika (20,32%), 32 Jevreja (0,25%) i 356 ostalih
(2,55%), to je priblino odgovaralo tadanjoj konfesionalnoj strukturi stanovnitva u zemlji.

182

Zusammenfassung
Nach der Occupation von Bosnien und Herzegowina 1878. hat die sterreichisch-ungarische
Verwaltung zahlreiche Massnahmen unternommen, um sie in ihr Staatssystem zu integrieren. Eine
besondes wichtige Rolle hatte die Einbeziehung der bosnisch-herzegowinischen Landesangehrigen
in die Militrorganisation der Monarchie. Nachdem die Zustimmung der Porte gesichert war, fingen
die Militrkreise, mit der Einfhrung des Wehrdienstes in B. u. H. und der Durchfhrung der
Regrutierung, an dabei verwendeten sie ihre Militrpotentiale in einem beschrnktem Umfang. In
Anbetracht der ungeregelten staatlich-rechtlichen Lage galten die bosnisch-herzegowinischen
Verbnde rechtlich nicht als integriertes Teil der sterreichisch-ungarischen Armee. Ihre interne
Organisation wurde in der ersten Instanz ausschliesslich nur vom Kaiser bestimmt, im Gegensatz zu
den sterreichisch-ungarischen Streitkrften waren sie klar abgemildert. Die Militrfhrung und
deren Verwaltung lagen in der Zustndigkeit des Kriegsministeriums, whrend die Einheiten aus
den bosnisch-herzegowinischen Mitteln ausgehalten wurden. Ungeachtet der rechtlichen Lage
standen die bosnisch-herzegowinischen Einheiten gleichzeitig in einer bestimmten rechtlichen
Beziehung zur sterreichisch-ungarischen Armee, vertreten durch einen gemeinsamen Regenten,
einheitliche Amtsvorschriften, gemss dem Militrgesetz, dem sie untergeordnet waren, wie auch
die Bestimmungen ber die Verwendung dieser Verbnde.
In den Instruktionen ber die Durchfhrung des Militrgesetzes ist die Regrutierung in
Einzelheiten normiert worden. Die 1882. regrutierten bosnisch-herzegowinischen Wehrpflichtigen
wurden in ein System eingeteilt, das aus vier bosnisch-herzegowinischen Kompanien gebildeten
wurde, und zwar: die erste in Sarajewo, die zweite in Banja Luka, die dritte in Unter-Tuzla und die
vierte in Mostar.
Seit dem wurden kontinuierlich neue Kompanien gebildet, und ab 1885. selbstndige Bataillone aus
denen ab 1. Januar 1894. vier Infanterieregimenter mit jeweils drei und ab 1897. mit 4 Bataillonen
gegrndet wurden.
Seit der Bildung des 1. bosnisch-herzegowinischen Jgerbataillons 1903. verlangsamte man
das Tempo beim Aufbau der bosnisch-herzegowinischen Einheiten.
Nach der Wehrreform in der Monarchie, begannen ab 1912. auch in den bosnisch-herzegowinischen
Einheiten bedeutende Neuigheiten. Das Militkommando strebte danach, die Militrpotentiale des
Landes in grsserem Ausmass auszuschpfen, aber auch, dass die geltenden Militrverordnungen
von Bosnien und Herzegowina dem Militrgesetz der Monarchie angepasst werden. Das neue
Militrgesetz fr B. u. H. wurde am 11. 08. 1912. verkndet, dadurch wurde das jhrliche
Kontingent der Regruten mit dem in sterreich-Ungarn waltenden Prinzip angeglichen, basierend
auf den Prozentanteil der Bevlkerungsstruktur in der Monarchie. Gleichzeitig kam es auch zur
nderung der Altersgrenze fr die Reservezusammensetzung. Gemss dem neuen Militrgesetz
endete die dritte Reserve mit dem 42. Lebensjahr. Die Wehrpflicht war allgemein und musste
persnlich ausgefhrt werden., so dass die Einrichtung der Stellvertretung abgeschafft wurde.
Das Attentat in Sarajevo vom 28. Juni 1914. schien den massgebenden militrischen und
politischen Kreisen, in Wien und Berlin, als ein besonderer Anlass zur Abrechnung mit Serbien,
deshalb wurde ein Verlangen in Form eines Ultimatums entrichtet, das im voraus eine Ablehnung
voraussetzte, dadurch wre der Weg fr eine radikale Lsung verwirklicht gewesen. Anfang August
1914. wurden drei Fronten in Europa geschaffen, die ihre einzigartige Bedeutung bis zum
Kriegsende beibehelten. Nach der Verkndung des Kriegszustandes wurde zur Absicherung der
Grenzen zu Serbien und Montenegro, ausser der Gendarmerie und des veteranenkorps (1.600
Soldaten) aus der vertraulichen, einheimischen Bevlkerung ein Schutzkorps mit 11.000
Personen engagiert, die der Gandarmerie angeschlossen worden. In B. u. H. bestanden neben der
ordentlichen Armee noch mehrere militrische Formationen: die Schutzkorps als Teil des
Gendarmeriekorps, das Veteranenkorps, das Freiwilligenkorps, die Brgerwehr...
Am Anfang der Mobilmachung in B.u.H. wurde auf Befehl des Armeeinspektoren in
Sarajevo Potiorek, bzw. auf Kommando der VI Armee, seitens der Gendarmarie ein Schutzkorps
eingefhrt, in dessen Zusammensetzung sich grundstzlich die bosnisch-herzegowinischen
183

Moslems und Katholiken befanden. Die Bildung und Ergnzung derselben wurde von Elementen
ausgefhrt, die nicht der Wehrpflicht unterlagen aus der Zusammensetzung der 2. und 3. Reserve,
die keine Kriegseinteilung zum Ausbilderzweck und zur Untersttzung der Gendarmerie bei der
Ordnungs-und Friedenshtung, zum Zwecke des Einsatzes bei Banden und zum Fhren von
kleinen Kriegen gegen den gebrochenen Gegner, hatten, Die Grndung und Einfhrung von
Schutzkorps funktionirten auf dem Prinzip der Gebietsverteidigung, im Sinne von Schutz von
Militrobjekten, Militreinrichtungen, Eisenbahnen, Post und Telegraphen verkehr. Daneben wurde
noch das Freiwillige Schutzkorps gebildet. Der Beschluss ber dessen Formierung wurde dem
Kommando des Gendarmeriekorps fr B.u.H. anvertraut. Fr Bosnien wurde ein Kontigent von
1.000 Infanteristen und 22 Kavaleristen eingefhrt, und fr die Herzegowina 200 Infanteristen. An
der Front bewegten sich die Mitglieder des Schutzkorps gemeinsam mit den Militreinheiten. Die
bosnisch-herzegowinischen Serben, die sich den serbischen und montenegrinischen Verbnden,
whrend dessen Eindringen in B.u.H. anschlossen, auf frischer Tat ertappt, als als noch das
Kriegsgericht waltete, wurden zum Tode verurteilt. Strafvollzieher waren die Mitglieder des
Schutzkorps, hauptschlich die bosnisch-herzegowinischen Moslems, so dass in den
geschichtlichen Erinnerungen der bosnisch-herzegowinischen Serben, diese Tatsache spter das
Instrument fr ihre genozide Politik ihnen gegenber, darstellte.
Analog wie auch in den zwei Hlften der Monarchie wurde in B.u.H. am 29. Juli 1914. das
Kriegsleistungsgesetz verkndet. Die unmittelbare Nachbarschaft B.u.H-s, zur Front der ersten
militrischen Operationen, bestimmte einerseits die erhhten Ansprche nach Kriegsbeitrgen und
anderseits die angestiegenen wirtschaftlichen Massnahmen.
Whrend der Ereignisse, die dem Krieg vorangingen, wurden nach der Mobilmachung die
misstrauischen Wehrpflichtigen in den bosnisch-herzegowinischen Einheiten, fast ausschliesslich
ortodoxer Religion, in unbewaffnette Arbeitsabteilungen eingeteilt und ins Innere der Monarchie
beordert. Die militrischen Arbeitabteilungen wurden dort engagiert, wo sich die bosnischherzegowinischen Einheiten befanden. Die Einteilung in Arbeitsabteilungen stellte die geeignetste
Art und Weise dar, die Serben aus den gefhrdeten Gebieten abzuziehen, ihre Loyalitt zu prfen,
sie zu disziplinieren und militrisch auszubilden. Erst dann konnte man mit ihrem Engagement an
der Front rechnen.
In den militrischen Einstze an der Front des Balkans, nahmen von den bosnischherzegowinischen Einheiten die dritten Bataillone der bosnisch-herzegowinischen Regimenter teil,
die sich in der Zuusammensetzung der 48. Division befanden. Beim kampf um den Punkt 693 bei
Biljeg, dem am 5. November 1914. gefhrt wurde, haben die Kompanien der III Bataillone des 3.
bosnisch-herzegowinischen Regiments grosse Verluste. von 60% erlitten. Whrend der
Auseinendersetzungen bei Bukva, wegen der Punkt 552, hob sich am 25. November der
Befehlshaber der Maschingewehrabteilung des III Bataillons vom 2. b.h. Regiment Oberleutnant
Gojkomir Glogovac hervor, der mit dem Maria Theresia Orden ausgezeichnet wurde, und einen
Adelstitel erhielt. Er wurde zum ersten bosnischen Ritter erkoren und bekam den Titel eines Barons.
Das dritte b.-h. Regiment in Galizien nahm am 9. bis 14. September an den Kmpfen bei
Lavow teil, die mit der Niederlage der sterreichisch-ungarischen Truppen endeten. Im Wald
stlich von der Stadt Szezerzeca, erlitt das Regiment grosse Verluste, danach zog es sich mit den
restlichen Verbnden in die Karpaten zurck. Whrend des Rckzugs berkam die Verbnde die
Cholera, so dass im Zeitraum von einigen Tagen 2/3 soldaten starben. Das dritte b.-h. Regiment hat
die schlimmsten Momente des Krieges am 21. Oktober 1914. erlebt. An diesem Tag bekam das
Regiment den Befehl einen Angriff auf den Hhenpunkt 668 auszufhren, zum Hgel nach Osten
und zum Abhang nach Westen zur Strasse nach Turku. Nach dem Kampf sind im IV Bataillon der
13. Kompanie 24 Soldaten, in der 14. Kompanie 4 Soldaten, in der 15. Kompanie 15 Soldaten
registriert worden.
Im zweiten und dritten Kriegsjahr sind die b-h. Einheiten am Balkan, an der stlichen und
sdwestlichen Front eingetelt und engagiert worden. In der Zusammensetzung der 48. Infanterie
Division waren von 19 Bataillonen 8 aus dem b.-h. Kontingent. Nachdem das V Bataillon des 3. b.h. Regiments, am 9. Januar 1916. Solar eingenommen hatte und die montenegrinischen Positionen
184

durchbrach, war der Ausgang des Kampfes um Cetinje entschieden, so dass Montenegro am 13.
Januar 1916. kapitulierte. An der stlichen Front kmpfen die b.-h. Verbnde im Laufe von 1916.
mit variablen Erfolg, wrend der russischen Sommer offensive mussten sie viele Opfer erbringen.
In den Gefechten an der italienschen Front zeichneten sich die b.-h. Verbnde durch kriegerische
Heldentaten aus. Das zweite b.-h. Regiment, unter Verzeichnung grosser Opfer, errang den stark
befestigten Hhenpunkt Monte Melleta.
Im Jahre 1917. wurde der grsste Teil der b.-h. Verbnde an der italienischen Front engagiert, wo
sie whrend der Herbstoffensive der Zentralmchte eine grosse Rolle spielten. In der
Zusammensetzung der 50. Infanteriedivision hatte das 1. b.-h. Regiment einen Vorstoss Richtung
Volarja ausgefhrt, wo sie an drei Stellen die italienischen Reihen durchbrachen und tief ins Innere
zu deren Verbnde vorstiessen, so dass bald fast alle wichtigeren Sttzpunkte eingenommen waren,
die die Italiener noch hielten. Das Resultat des 12. Isonzo Gefechts war, dass nach vier Tagen die
Front von 160 km durchbrochen war, 2 italienische Armeen vernichtet und 60.000 Soldaten
gefangen genommen, 500 Kanonen erbeutet wurden, die italienischen Verbnde jedoch retteten sich
durch einen Rckzug ber Tagliamento. Nachdem das 4. Bataillon des 3. b.-h. Regimnets einen
Vorstoss ber eine improvisierte Brcke nach Tagliamento unternahm, war erst der Vorstoss der
zahlreichen sterreichisch-ungarischen und deutschen Divisionen mglich und zugleich die
Eroberung der italienischen Sttzpunkte bis nach Piave.
Im Jahre 1918. verschlechterte sich die Lage der Zentralmchte, und die Moral der
Einwohner im Landesinneren ging zurck. Die Folge dessen war, dass es zum Zerfall der Arme
kam, besonders dort, wo die nationalen und sozialen Ideen anerkannt waren, was besonders durch
Revolten, Fahnenflucht und der Grndung von Gruppen aus den Reihen der Deserteure, die ihren
Urlaub berschritten hatten zum Ausdruck kam. Die Anzahl der Deserteure, wie auch die Zahl der
Aufstnde auf dem sdslawischen Gebiet nahm enorm zu. Die Aufstnde und eine grobe
Missachtung der Disziplin hatten politische, soziale, und militrische Ursachen. Die nationalen
Ansprche, bestrkt durch die Propaganda der Entente stellten immer mehr das bestehende
Rechtssystem der Monarchie in Frage. Die allgemeine Situation im Landesinneren schaffte die
Voraussetzungen fr Unruhen und Ereignisse, die die ffentliche Ordnung und den Frieden
bedrohten, als es sich auch auf die Front ausweitete, beeinflusste es im hohen Ausmass die
Disziplin der Streitkrfte.
Was die Bewaffnung angeht, die Bewertung der Streitskrfte, whrend des Krieges oder
deren Verluste, in den Recherchen ber diese Problematik hat die Statistik die bedeutendste Rolle.
Whrend des ersten Weltkrieges sind in Bosnien und Herzegowina insgesamt 291.498
Wehrpflichtige oder 16,2% der Einwohner einberufen worden. Von der Gesamtsumme der
Einberufenen wurde die grsste Anzahl aus dem Bezirk Brko verzeichnet, 10. 483 (3,59% der
insgesamt Einberufenen in B.u.H.), im Bezirk Banja Luka 10. 431 Einberufene (3,56%)...
In den ersten zwei Kriegsjahren wurden 42.654 Wehrpflichtige, hauptschlich Orthodoxe in
Arbeitsabteilungen aufgeteilt, die die Aufgabe hatten ihre Loyalitt zu prfen, gleichzeitig aber
auch sie fr Einteilungen in die Zusammensetzungen der operativen Einheiten auszubilden. Den
Zusammensetzungen der Arbeitsabteilungen wurden insgesamt 42.654 Wehrpflichtige zugewiesen,
von ihnen wurden 20. 912 (49,63%) nach der Beendigung der Ausbildung in die operativen
Einheiten eingeteilt. Nach den offiziellen statistischen Daten betrugen die gesamte Verluste an
Offizieren und an der Manschaft bis zum 1. November 1918, 10.701 Tote, 51. 815 Verletzte, 18.088
Gefangene und 21. 227 Verschollene.
Diese offizielle statistischen Daten weichen jedoch sehr von der wahren Lage ab. Von den
b.-h. Landesangehrigen sind whrend des Krieges in Uniform mindestens 38.000 Personen
umgekommen. Die durchschnittlichen Verluste fr B. u. H. betrugen 12% von der gesamten Anzahl
der militrisch engagierten Personen, manche Gebiete erlitten mehr Schaden als die anderen (Banja
Luka, Srebrenica, Bilea, Foa, Mostar, Bugojno, Prozor...). Die grssten Verluste in B.uH. hatte
die Stadt Banja Luka zu verzeichnen, wo von 1.173 Personen engagiert in Militreinheiten 534
Personen umkamen, oder 45,6 mit dieser Zahl standen sie in der Monarchie an ersten Stelle.
Srebrenica wies von 5.024 Wehrpflichtigen Verluste von 999 Personen auf, oder 19,9%, Bilea von
185

2.345 Wehrpflichtigen 457 Personen (19,5%) Bedeutende Verluste erlitt auch die Stadt Mostar, die
von 1.809 Wehrpflichtigen Verluste von 337 Personen zu verzeichen hatte (18,6%).
Fr die Errungenschaften im Krieg hatte es einen moralische Effekt, sowie fr die Einheiten,
als auch fr Einzelnen, Auszeichnungen berreicht zu bekommen, damit waren auch bestimmte
Privilegien verbunden. Im Laufe des ersten Weltkrieges haben die b.-h. Infanterie-regimenter und
die b.-h. Jgerbataillone insgesant 35.637 Tapferkeitsmedaillen erhalten. An die InfanterieRegimenter gingen insgesamt 27.245 Medeillen, an die Infanterie-Bataillone 8.392. Die b.-h.
Soldaten wurden insgesamt mit 146 goldenen Tapferkeitsmedeillen ausgezeichnet von dieser Zahl
berreichte man 57 Soldaten des 2. b.-h. Infanterie-Regiments.
Von den b.-h. Einheiten erhielten die meisten Auszeichnungen die Soldaten des 1. b.-h.
Regimentes, 7.768, und das 2. b.-h. Regiment 6.880. Die ihrer soldatischen Eigenschaften, damit
htten wir auch die Antwort, weshalb sie als Eliteeinheiten der sterreichisch-ungarischen Arme
betrachtet wurden.
Whrend des ersten Weltkrieges in B.u. H. sind von den eingezogenen Wehrpflichtigen 51.815 als
verwundet und erkrankt registriert worden, im Durchschnitt jeder sechste. Davon blieben 12.726
Invalide, im Durchschnitt jeder vierte. Von der gesamten Anzahl der Kriegsinvaliden waren 4.413
Moslems (34,68%), 5.371 Orthodoxe (42,20%), 2.586 Katholiken (20,32%), 32 Juden (0,25%) und
356 Restliche (2,55%).

186

Prilog I
Sanacija i novouspostava bosanskohercegovakih jedinica po Vojnom zakonu 1912. godine881

lovci

brdska
artiljerija

Za bataljonski kadar za komoru


- kod daljih 16 brdskih baterija po
12 ljudi
- kod 10 brdskih haubica po 10
ljudi
- kod 4 parka za municiju, kadar po
10 ljudi
- Ukupno 428

posebno
mornarica

188

146

115

16

10

1.056

630

224

134

108

257

telegrafske
formacije
komora

u
regrutima

pjeadija

maksimalni kontigent regruta


13 mitraljeskih odjeljenja
13
52
(9 povieno stanje)
4 dopunske sreske komande
8
12
Podoficiri za sanitetsku slubu kod
17
trupa
8 bataljona povienog stanja
96
(II, IV/bh2, I, II/bh1)
Za lovake trupe
-

Erarni
konji

Broj za sanaciju stanja

Potreba

Vojnici

trupa

Efektivno poveavanje stanja


Podoficiri

Gagisti i
zastavnici

kod

100
Bataljonski kadar komore po 1
podoficir, 3 ovjeka i 6 konja
Dugogodinji podoficiri u slubi
kao instruktorski personal
Za kompletiranje i prekomandu
Dodatak od 100 ljudi
Ukupno A

12

24

150

21

60

50
162
poveanje stanja i trokova
na raun mornarice

381

1.758

170

97
30

1.448
Ukupno

Kvota regruta sa prelaskom na


Maksimalni

881

ABH, ZMF Prs. BH 1912,


1.225, Bosnien-Hercegovina, Wehrreform. bersicht der durchfhrenden
Standessanierungen und Neuaufstelungen, Beilage A., Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be,
12. august 1912, prijepis.

187

Efektivno poveavanje stanja

7.763
4 rezervna kadra po 2 oficira
8 podoficira,

Regruti

erarni
konji

Ljudi

Iznos za novouspostavu

Napomena

podoficiri

Gagisti i
zastavnici

32

140

84

13

130

68

78

85 ljudi
4 radna odjeljenja po 3 podoficira,
30 ljudi
1 odjeljenje po 1 podoficir
10 ljudi, 68 konja za prenos
municije

43

102

570

285

1 saperski bataljon sa bataljonskim


tabom, 6 eta, 1 rezervni kadar
ete I 6 kolona za utvrivanje
rovova

1623

vojnici zbog manjka sredstava na


desetosedminoj obuci, upueni na
dopust

51
72

147
528

840
2.598

69
239

Ukupno B
A + B
dvogodinju slubu
kontigent regruta

kod ratne
mornarice
etvorogodinja
u zavodu za
uzgoj konja
trogodinja
i kod ostalih
dvogodinja
sluba

2.070
3.518
4.245
7.763

188

Prilog II
Pregled mobilizacije interniranih u Aradu 882
Sarajevo
godite
1897.
1896.
1895.
1894.
1893.
1892.
1891.
1890.
1889.
1888.
1887.
1886.
1885.
1884.
1883.
1882.
1881.
1880.
1879.
1878.
1877.
1876.
1875.
1874.
1873.
1872.
1871.
1870.
1869.
1868.
1867.
1866.
1865.
ukupno

882

Banja Luka

Tuzla

Mostar

sazvani

obueni

sazvani

obueni

sazvani

obueni

sazvani

obueni

39
25
38
21
27
34
22
26
31
39
58
32
52
27
24
19
6
22
26
58
76
37
47
27
28
26
18
57
29
29
29
11
45
1085

36
23
29
17
24
31
19
20
24
30
50
25
39
23
18
18
5
15
21
51
62
28
34
20
21
23
16
38
16
22
16
7
20
835

1
2
5
6
4
7
4
6
13
8
12
7
9
11
10
12
12
8
9
4
6
5
9
6
6
3
8
5
5
5
3
10
221

1
2
5
5
4
7
2
5
11
7
12
6
9
10
9
12
11
6
8
2
6
3
6
6
4
2
4
3
3
3
2
6
182

4
8
9
7
3
6
7
6
11
9
13
8
8
10
9
7
8
5
4
11
12
3
2
4
7
3
4
6
10
6
3
2
5
220

4
8
9
6
3
4
7
4
8
6
11
7
8
10
8
4
5
5
1
8
12
2
1
3
6
2
4
3
6
2
1
1
3
172

37
63
48
30
16
18
22
19
16
16
23
23
23
24
22
25
10
7
15
26
24
14
27
18
19
18
9
15
15
18
14
7
17
698

29
57
44
25
14
14
17
14
14
14
19
19
17
21
18
21
9
7
14
19
21
9
22
16
13
12
8
10
7
13
8
5
10
560

KA-W, KM, AOK, Op. 15.535, Vojna komanda Arad K.u.k. Ministarstvu rata, Arad 12. juni 1915.

189

Prilog III
Bosanskohercegovaki vojni potencijali angovani u Prvom svjetskom ratu (1914-1918), popis
po srezovima i gradovima883
Gradovi i srezovi

Broj stanovnika
po popisu 1910

srez Banja Luka

55.613

grad Banja Luka


srez Biha
Bijeljina
Bilea
Bos. Dubica
Bos. Gradika
Bos. Krupa
Bos. Novi
Bos. Petrovac
Brko
Bugojno
Cazin
ajnie
Derventa
Foa
Fojnica
Gacko
Glamo
Graanica
Gradaac
Jajce
Kladanj
Klju
Konjic
Kotor Varo
Livno
Ljubinje
Ljubuki
Maglaj
Mostar
grad Mostar
Nevesinje
Prijedor
Prnjavor
Prozor
Rogatica
Sanski Most
srez Sarajevo
grad Sarajevo
srez Srebrenica
Stolac
Teanj
Travnik
Trebinje
Tuzla
Grad Tuzla
srez Varcar Vakuf

11.556
4.530
54.249
19.429
22.339
38.116
39.536
25.966
34.666
53.725
45.866
44.929
19.773
61.023
39.504
23.126
14.948
19.907
31.550
56.233
33.033
10.958
30.040
27.340
23.629
39.300
14.503
42.017
29.242
50.145
13.679
23.083
34.697
41.695
12.455
35.060
34.199
43.328
33.573
30.965
34.052
50.872
35.616
21.749
57.093
8.304
24.456

883

angairani u:
vojne jedinice
10.431
1.173
4.578
8.751
2.345
2.948
6.100
6.708
3.884
5.473
10.483
8.919
8.236
3.483
9.675
7.572
3.774
1.997
3.424
5.186
9.074
6.012
1.960
5.232
4.609
3.886
5.841
1.428
6.416
4.898
8.523
1.809
3.810
7.641
5.399
2.438
5.766
5.256
6.932
4.297
5.024
5.323
8.197
5.542
2.868
9.652
918
4.140

radne
odrede

Od toga
mobilizirani u
vojne jedinice

272

125

600
191
1.075
1.050
894
600
263
468
379
3.506
768
324
228
4.260
711
695
344
294
682
207
751
156
283
320
437
1.008
920
752
348
615
329
3.122
1.200
1.299
400
286
564
1.000
1.500
235
427
2.593
562
1.095
587
88
344

160
132
812
564
563
400
177
393
29
2.376
655
216
200
618
513
577
189
205
200
170
114
105
152
126
372
393
835
265
181
528
163
453
419
932
130
230
434
862
61
158
146
351
452
281
490
57
291

KA-W, AOK Op. 108.916. Musterungen in BH 1914.-1918., Zajedniko ministarstvo finansija K.u.k. Ministarstvu rata,
Be, 4, maj 1918.

190

Viegrad
Visoko
Vlasenica
Zenica
epe
upanjac
Zvornik
ukupno

23.546
43.302
30.054
26.545
15.308
22.184
47.146
1.783.453

2.693
7.697
6.175
3.889
2.070
3.288
7.073
291.498

520
665
324
472
194
446
1.000
42.654

375
448
170
271
155
311
666
20.912

191

Prilog IV
Mobilizacije bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u Prvom svjetskom ratu 19141918.884

1-10. X 1914.
16. XI 31. XII 1914.

broj vojnika
na obuci
34.525
120.031

od toga
sposobni
13.950
61.017

1-24. III 1915


20.V - 10.VI 1915
6.VIII-20.VII 1915

30.434
26.064
13.842

15.117
14.626
7.330

50
56
53

1878-1890
1892-1894

24.VI -14.VII 1915

67.645

37.147

55

1865 - 1872

7.I - 18.II 1916

37.822

16.498

47

1873 - 1877
1891,1895,
1896

8.-30.XI 1915

34.355

13.881

41

18.603

9.342

24.510

4.226

18

12. X 1916

8.407

3.873

46

14. V 1917

70.693

22.335

31

1873-1883,
1884-1891,
1892,1896,

4.661

1.737

37

14. VI 1917

9.091

3.507

38

14. VI 1917

18.298

8.347

45

24. VII 1917

9.976

2.724

27

14. VI 1917

41.322

5.133

12

22. X 1917

13.800

1.008

5. XI 1917

5.528

616

11

1872, 1893,
1867, 1871,

godita
1892-1894.
1878-1890.
1891, 1895, 1896
1873 1877
1897

1898
1866-1872
1897
1873-1896
1897
1898
1899
1892-1896
1873-1891
1867-1872
1867-1893

obuavani (od ... do ...)

Obuka zavrena
31.V 1916
Obuka zavrena
16.IX 1916
Obuka zavrena
16.IX 1916
Obuka zavrena
16.IX 1916
Obuka zavrena
24.III 1917
Obuka zavrena
24.III 1917
Obuka zavrena
24.III 1917
Obuka zavrena
24.III 1917
Obuka zavrena
Sredinom VIII 1917
Obuka zavrena
Sredina VII do sredine
VIII 1917
Obuka ranije proglaenih
nesposobnim

procent
%
40
51

Termini saziva
kraj X, poetak XI.
28 XI, 5.XII, 15.XII 1914
1891, 1895, 15.IV 1915
1896, 15. V 1915
15. VI 1915
15. XII 1915
1892-1894, 20. X 1915
1887-1890, 22. XI 1915
1883-1886, 1897, 15. XII 1915
1878-1882, 20. I 1916
1870-1872, 13. III 1916
1873-1874, 1896, 21. II 1916
1875-1877, 1891, 14. XII
1916
1895, 20. I 1916
1873-1874, 1896, 21. II 1916,
1875-1877, 1891, 14. XII 1916
24. I 1917

50

11. I 1917
19. II 1917
27. III 1917

22. X 1917
5. XI 1917

884 KA-W, AOK, Op. 108.916. Personelle Leistungen Bosniens und der Hercegovina im Kriege. Musterungen in BosnienHerzegowina 1914.-1918., K.u.k. Ministrastvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 6. juli 1918.

192

obuka vojnika iz
sastava radnih
odreda
1872-1899
1897,1898,
1899

1900
Ukupno
Broj sazvanih
13.200
60.460
8.940
6.170
14.520
8.369
5.730
12.974
11.096
5.696
2.721
8.103
5.410
3.242
9.192
3.416
6.955
5.951
6.410

kraj 1915 i
poetak 1916
sredina 1916

17.085
10.091

poetak 1917
X-XI 1917
1897 etvrti put
1898 - trei put
1899 - drugi put
obuka zavrena
9.II 1918

Zadrani
11. 890
48. 375
8.761
6.052
13. 797
8.207
5.555
12.612
10.907
5.589
2.667
7.581
5.209
2.812

78
20.520

5.395

48

djelimino bez vrstog termina

42

18.572

2.110

11,8

21. I 1918

20.021
a) 342.253
b) 660.771

3.496

17,4

25. II 1918

268.540

40,6

u aktivnoj slubi

14.813

37.281

15.847

8.021

9. 065
3. 212
6.704
5.582
6.059

18.345

6.464

6. 295

6.470

6. 210

3.247

2. 545

631

369

20.520

20. 520

1.746

1.514

2.277

1. 655

239.910

219. 754

193

Prilog V

194

prilog VI
Bosanskohercegovaki ratni vojni invalidi u Prvom svjetskom ratu (1914-1918)885

srez
grad
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
grad
srez
srez
srez
srez
srez
srez
srez
grad
srez
srez
srez
srez
srez
srez
grad
srez
srez
srez
srez
srez
srez
885

srez grad
Banja Luka
Banja Luka
Biha
Bijeljina
Bilea
Bos.Dubica
Bos.Gradika
Bos.Krupa
Bos.Novi
Bos.Petrovac
Brko
Bugojno
Cazin
ajnie
Derventa
Foa
Fojnica
Gacko
Glamo
Graanica
Gradaac
Jajce
Kladanj
Klju
Konjic
Kotor Varo
Livno
Ljubinje
Ljubuki
Maglaj
Mostar
Mostar
Nevesinje
Prijedor
Prnjavor
Prozor
Rogatica
Sanski Most
Sarajevo
Sarajevo
Srebrenica
Stolac
Teanj
Travnik
Trebinje
Tuzla
Tuzla
Varcar Vakuf
Viegrad
Visoko
Vlasenica
Zenica
epe

muslimani
36
61
127
95
18
22
45
135
59
78
77
61
222
72
49
148
72
29
27
138
106
45
68
105
178
48
20
25
34
56
93
54
41
126
52
37
134
88
107
137
110
93
94
79
43
276
28
30
56
96
61
115
41

pravoslavni
383
29
86
263
87
102
207
135
152
166
108
185
68
25
183
56
9
37
122
83
125
85
44
155
44
79
126
51
53
69
49
21
110
199
272
3
37
124
210
59
53
73
120
25
83
39
2
124
25
54
107
32
11

katolici
134
24
25
16
3
5
37
17
15
93
79
4
2
220
4
107
3
15
2
93
59
4
8
50
26
164
25
212
9
306
12
3
43
111
71
4
15
19
81
2
26
32
80
3
34
8
20
2
39
12
29
22

Jevreji
3
1
1
2
1
1
16
3
1
1
2

ostali
5
3
9
18
1
3
9
8
4
3
10
1
8
2
19
15
2
3
3
4
10
8
3
8
8
1
7
7
1
9
5
4
6
4
7
5
16
11
4
6
8
5
4
1
8
2
6
3
8
5

ukupno
558
120
248
393
109
132
298
298
232
255
288
326
302
107
473
223
190
72
167
227
334
197
112
276
278
154
317
101
306
135
427
88
159
372
441
115
182
232
352
304
169
192
252
195
134
352
39
192
86
195
183
185
81

ABH, ZMF, 1918. 5.096. Broschure ber die Kriegsinvalidenfrsorge, Zemaljska vlada BiH Zajednikom ministarstvu
finansija, Sarajevo 24. mart 1918.

195

srez
srez

upanjac
Zvornik
ukupno

18
167
4.413

3
172
5.371

146
5
2.586

32

5
11
324

172
355
12.762

196

Prilog VII
Gubici bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u Prvom svjetskom ratu
popis po srezovima i gradovima886
gradovi i srezovi
srez Banjaluka
grad Banjaluka
srez Biha
srez Bijeljina
srez Bilea
srez Bos.Dubica
srez Bos.Gradika
srez Bos.Krupa
srez Bos.Novi
srez Bos.Petrovac
srez Brko
srez Bugojno
srez Cazin
srez ajnie
srez Derventa
srez Foa
srez Fojnica
srez Gacko
srez Glamo
srez Graanica
srez Gradaac
srez Jajce
srez Kladanj
srez Klju
srez Konjic
srez Kotor Varo
srez Livno
srez Ljubinje
srez Ljubuki
srez Maglaj
srez Mostar
grad Mostar
srez Nevesinje
srez Prijedor
srez Prnjavor
srez Prozor
srez Rogatica
srez Sanski Most
srez Sarajevo
grad Sarajevo
srez Srebrenica
srez Stolac
srez Teanj
srez Travnik
srez Trebinje
srez Tuzla
grad Tuzla
srez Varcar Vakuf
srez Viegrad
886

angaovani u vojnim jedinicama


10.431
1.173
4.578
8.751
2.345
2.948
6.100
6.708
3.884
5.473
10.483
8.919
8.236
3.483
9.675
7.572
3.774
1.997
3.424
5.186
9.074
6.012
1.960
5.232
4.609
3.886
5.841
1.428
6.416
4.898
8.523
1.809
3.810
7.641
5.399
2.438
5.766
5.256
6.932
4.297
5.024
5.323
8.197
5.542
2.868
9.652
918
4.140
2.693

gubici
989
534
722
1.177
457
327
821
1.028
623
584
969
1.394
1.217
584
1.157
1.029
455
178
435
722
1.233
515
208
559
554
505
673
207
772
703
1.108
337
278
1.069
820
364
623
862
881
297
999
455
930
821
346
1.217
79
505
376

(1914

1918),

procent (%)
9,5
45,6
15,8
13,4
19,5
11,1
13,5
15,3
16,0
10,7
9,2
15,6
14,8
16,8
12,0
13,6
12,1
8,9
12,7
13,9
13,6
8,6
10,6
10,7
12,0
13,0
11,5
14,5
12,0
14,4
13,0
18,6
7,2
14,0
15,2
14,9
10,8
16,4
12,7
6,9
19,9
8,5
11,3
14,8
12,1
12,1
8,6
12,2
13,9
Die

Podaci do 31. decembra 1918. dati su prema djelu statistiara Ureda za ratnu statistiku u Beu Wilchelma Winklera (
Totenverluste -u. Heeres nach Nationalitten, Wien 1921.
, 50-51.). Primjenom istog statistikog metoda pribrojani su podaci za
1918. (KA-W, AOK, Quartier-Meister Abt. Verluste, 1914.-1918., Karton 2.259, Kriegsstatistisches Bureau, Be 1918.,
Tafel VII)

197

srez Visoko
srez Vlasenica
srez Zenica
srez epe
srez upanjac
srez Zvornik

7.697
6.175
3.889
2.070
3.288
7.073

890
613
386
346
337
861

11,5
9,9
9,9
16,7
10,2
12,2

198

Prilog VIII
Odlikovanja bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u Prvom svjetskom ratu popis
po jedinicama887
jedinica
b-h puk br.1
b-h puk br.2
b-h puk br.3
b-h puk br.4
lovaki bat.1
lovaki bat.2
lovaki bat.3
lovaki bat.4
lovaki bat.5
lovaki bat.6
lovaki bat.7
lovaki bat.8
ukupno

Legenda:

887

1
20
56
17
30
5
7
4
1
3
1
2
146

2
19
12
11
8
4
1
4

16

75

3
504
578
366
340
190
81
185
31
40
217
2
25
2.559

4
77
64
97
54
3
4
22
5
4
88
2
420

5
1927
1873
1386
1855
303
94
589
173
164
917
24
66
9.371

6
269
119
133
170
11
7
35
35
12
155
3
949

7
4952
4178
3723
4407
758
290
1002
802
424
1240
52
289
2.2117

8
7.768
6.880
5.733
6.864
1.274
477
1.844
1.050
645
2.637
80
387
35.637

1 zlatna medalja
2 velika srebrna dodijeljena 2. put
3 velika srebrna
4 mala srebrena dodijeljena 2. put
5 mala srebrna
6 bronzana dodijeljena 2. put
7 bronzana medalja
8 ukupno

KA-W, AOK, Auszeichnungs- gruppe, bis Ende August 1918., Nr. 442.

199

Prilog IX
Bosanskohercegovaki vojnici - nosioci zlatne medalje za hrabrost 1914-1918.888
in
zamjenik oficira
zastavnik
vodnik
vojnik
lovac
kaplar
vojnik
narednik
narednik
vodnik
narednik
kaplar
vodnik
kaplar
vodnik
zamjenik oficira
vodnik
vodnik
kadet
kaplar
vodnik
podlovac
nadlovac
tapski nadlovac
narednik
narednik
lovac
vojnik
vojnik
vodnik
vodnik
tapski narednik
kaplar
kadet
zastavnik
zastavnik
tapski zastavnik
zastavnik
zastavnik
kaplar
zamjenik oficira
tapski zastavnik
tapski nadlovac
kaplar
tapski zastavnik
zamjenik oficira
tapski nadlovac
vodnik
vodnik
vodnik

ime i prezime
Ajni Mujo
Alagi Osman
Alijagi Ahmet
Andri Simo
Atlagi Kojo
Bai Panto
Bai Beir
Bai Mustafa
Vaskrsija Ili
Begi Ivan
Bektaevi Emin
Beli Reid
Bogeli Luki Anto
Brkan Muho
Brki Mijo
atak Smajo
ehaji Arif
Ceri Ibrahimbeg
uri Jakov
Deli erif
Dizdarevi Mahmud
Dizdarevi Osman
Dupanovi Muharem
Gavranovi Marko
Grabanovi Osman
Grabanovi Jusuf
Hamzi Nasuf
Harinovi Uzeir
Hasanbai Omer
Isanovi Tahir
Ili Vaskrsija
Japunda Lazo
Jogi Kahev
Jovanovi Jovo
Juki Juro
Jurii Pucar
Dr Kajon Jakob
Kapetanovi-Ceri Rustan
Karaga Osman
Kadri Hasan
Kati Sreko
Katini Jakob
Keki Mujo
Kaljaa Arif
Kapidi Smail
Karii Rasim
Kukrika Stevo
Kulenovi Mehmedbeg
Kustura Ivan
Latinovi Nikola
Ljaji Mahmud
Mai Husein
Maholi Muharem

godina
roenja

1888
1887
1857
1884

1892
1885

mjesto

Varcar Vakuf
Maglaj

Derventa
Konjic
Visoko

1895
1894
1887

Gradika
Gradika
S. Most
Livno

1883

1891
1890
1892
1888
1896
1894
1889
1872.

Prijedor
Bijeljina
Bijeljina
Cazin
Bijeljina
Banja Luka
Foa
Klju
Bosanski Novi
Bosanska Krupa

1886

Ljubuki
G.Vakuf

1896
1894

Bos.Novi

1888
1888
1889

Mostar
Derventa

1891
1890

Zvornik
Kladanj

1887
1888
1892
1884

Varcar Vakuf
Gornji Vakuf
Bosanska Krupa
eli, Brko
Todorovo Cazin

jedinica
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 3
lovaki bataljon 6
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2
lovaki bataljon 3
lovaki bataljon 3
lovaki bataljon 1
lovaki bataljon 1
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 3
pjeadijski puk 2
lovaki bataljon 3
pjeadijski puk 2
lovaki bataljon 4
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 3
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 1
lovaki bataljon 4
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 3
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 3
lovaki bataljon 5
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 4
lovaki bataljon 6
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2

888 Goldenen Buch. KA-W, AOK, Auszeichnungs-gruppe, 403.

200

zastavnik
zastavnik
vojnik
vodnik
vodnik
vodnik
zastavnik
vodnik
vojnik
voa patrole
apski zastavnik
voa patrole
vodnik
vodnik

Maji Ivan
Mandi Niko
Mari uro
Markovi Muto
Marinovi Pavle
Martinovi Pavo
Mati Pili Mijo
Mehmedagi Ahmet
Mihajlovi Stanko
Mijatovi Simo
Milas Tomo
Miljkovi erif
Muharemovi Mao
Muji Alija
Nedi Marko
Nikoli Marko
Nii Ibro

zastavnik

Nui Petar

vojnik
kaplar
zastavnik
zastavnik
narednik
vodnik
vodnik
zastavnik
kaplar

Oljaa Lazo
Pajevi Salko
Pavlovi Danilo
Plaveti Josef
Pori Osman
Prcovi Jovo
Pulji Nikola
Rajli Sava
Rakovi Ibro
Ramljak Stipo
Rejs amil
Romali Sulejman
Romi Jozo
abi Osman
Sadikovi Ahmet
abi Mustafa
Saki Mihajlo
Salkovi Mustafa
arac Mehmed
Saravanja Ivo
ei Idriz
ehi Hilmija
Selimovi Arif
karamuca Miho
kori Huse
oe Boko
Suljanovi Muharem
unji Stefan
Suvalja Muho
Tanackovi Jovan
Terzi Omar
Topi Ilija
Vehispahi Ibro
Veli Reid
Velki Beir
Vidi Juro
Vrti Stjepan
igi Zajko
imiro Huso
Zori Lazo

vojnik
vojnik
vodnik
kaplar
kaplar
zamjenik oficira
vojnik
kaplar
vodnik
vodnik
kadet
kaplar
kaplar
vodnik
vodnik
tabni zastavnik
vodnik
tabni zastavnik
zastavnik
vodnik
vojnik
kaplar
kaplar
vodnik
kaplar
vodnik
nadlovac
kaplar
kaplar

1881

1876
1896

Prnjavor

1897
1886

Doboj
Banja Luka
Sarajevo
Tihotina Ljubuki
Kladua -Cazin
Trac

1888

Tolisa , Brko

1886

Sarajevo
Drinovci
Ljubuki

1889

1891

1889
1880

Poljice Trebinje

1898

itluk
Kladua
Sanski Most

1890
1886

Brko
Bos. Novi

1898.

Crnjac Mostar
Vrpec Bugojno

1895

Ravno Ljubinje

1893
1887

Tepii, Mostar
Prijedor

1894
1892

Trebinje
Bos. Krupa

1868

Rasnii, Klju

1886
1890
1891
1884
1896

Vrbovac Derventa
Fojnica
Hutilovo Mostar
Vranjska Krupa

pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 3
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 3
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 2
lovaki bataljon 6
pjeadijski puk 2
lovaki ataljon 1
lovaki bataljon 4
lovaki bataljon 4
lovaki bataljon 4
lovaki bataljon 2
lovaki ataljon 4
lovaki bataljon 3
lovaki bataljon 4
lovaki bataljon 2
lovaki bataljon 2
lovaki bataljon 4
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 3
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 2
lovaki bataljon 3
lovaki bataljon 6
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 3
pjeadijski puk 4
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 2
pjeadijski puk 3
lovaki bataljon 3
lovaki bataljon 4
pjeadijski puk 1
pjeadijski puk 2

201

Izvori i literatura
Izvori
A) neobjavljeni izvori
Arhiv Bosne i Hercegovine
Fondovi arhivske grae:
Zemaljska vlada BiH, prs. BH 1914-1918.
Zemaljska vlada BiH , 1879-1903.
Zajedniko ministarstvo finansija prs. BH, 1881-1918..
Zajedniko ministarstvo finansija, opa akta, 1881-1918.
Kriegs-Archiv Wien:
Fondovi arhivske grae:
Armeeoberkomando Operations Abteilung (AOK, Op. Abt.).
Armeeoberkomando, Heim-Kehrers - Gruppe 1918.
Armeeoberkomando, Abt. VII, Verluste.
Armeeoberkomando, Auszeichnungs - Gruppe, 1914-1918.
Kriegs-ministerium, Prs. 1881-1918.
Militr Kanzlei Seiner Majestt, 1881.- 1918.
Kriegs-ministerium, Abt. 2w, 4 g, VII, X,
Landes Verteidigungs-Ministerium 1914. - 1918.
Neue Feld-acten, Trupen Krper, 1914. -1918.
Neue Feld-acten, Gefechts Berichte, 1914. -1918.
Archiv des Chefs des Ersatz-Wesens, 1917. - 1918.

B) objavljeni izvori:
- Provisorische Wehrgesetz fr Bosnien und Hercegovina , Wien 1881.
- Militr Normalien-Register fr bosnisch-hercegovinische Behorden, Sarajevo, 1889.
- Arme-Verordnungs-Blatt 1882.-1918., Wien 1883. -1918.
- Das Wehrgesetz fr Bosnien und Herzegovina. Erlutert von Oberst Karl Czapp, Wien 1912.
- Schematismus fr k. u. k. Heer und Kriegsmarine, 1882, Wien 1883., -1918., Wien 1918.
- Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Hercegowina 1906.-1914./16., Wien
1907/1917.
- Kommyathi Miklos, Protokolle der Ministerrat 1915., Budapest, 1966.
- Zbornik zakona i naredbi za BiH 1881. - 1918.
- Fond zaostavtina u Kriegs-Archivu u Beu:
Oscar P o t i o r e k, Otto W i e s i n g e r, Oscar T w e r d i
Rukopisno odjeljenje Kriegs-Archiv Wien.
tampa
Bosna, Sarajevo 1869-1878.
Militr- Wochenblatt, Wien, 1875., 1876., 1885., 1889., 1890.
Narodno jedinstvo, Sarajevo 1918.
Ausserordentliche Beilage zur Allgemeinen Zeitung Augsburger, 1876.
Sarajevski list, Sarajevo 1914.-1918.

202

Literatura:
A l i i S. Ahmed, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Orijentalni institut u
Sarajevu, Posebna izdanja, XI, Sarajevo 1983., 151-152.
A r z Generaloberst, Zur Geschichte des Grossen Krieges 1914.-1918., Wien-Leipzig-Mnchen
1921.
A s b o t Jochann, Bosnien und der Herzegowina. Reisebilder und Studien. Wien 1888.
B a n a c Ivo, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Porijeklo, povijest, politika, Zagreb 1990
B e c k Allmayer, von, K. u. K. Arme, 1848.-1918., Wien 1971.
B i e l e k Emerik, Geschichte der Militr-Seelsorge, Wien 1901.
B i h l Wolf Dieter, Die Beziehungen zwischen sterreich-Ungarn und den
osmanischen Reich im ersten Weltkrieg, st. Ost Hfte, Wien 1982.
B l a k o v i Pero, Sa Bonjacima u svetskom ratu, Beograd 1939.
B l a k o v i Pero, Trea b-h regimenta, Budapest 1917.
B l a u Otto, Zur Statistik Bosniens. Bevlkerungstabelle, Zeitschrift fr Allgemeine
Erdkunde, II, Berlin 1867.
B s c h Reinhardt Eugen, Die Haltung des sdslawischer Soldaten des -u. Heeres im Ersten
Weltkrieg, Neobjavljena doktorska disertacija odbranjena na Bekon univerzitetu 1971.
B o j i Mehmedalija, Svrgavanje turske vlasti i odbrambeni rat Bosne i Hercegovine protiv
austrougarske invazije 1878. godine, Nauni skup Otpor austrougarskoj okupaciji 1878.u Bosni i
Hercegovini, (Sarajevo, 23. i 24. oktobra 1978, ANU BiH, Posebna izdanja, knjiga XLIII,
Odjeljenje drutvenih nauka knjiga 8, Sarajevo 1979.
B r e n d l Oskar, Die Erstrmung des M. Melleta 7. juni 1916., Wien 1934.
H o e t z e n d o r f Conrad von, Aus meiner Dienstzeit, Wien 1922.
Das Wehrgesetz fr Bosnien und Herzegovina. Erlutert von Oberst Karl C z a p p, Wien 1912.
D e d i j e r Vladimir, Juni Sloveni pod Habsburgovcima (1903-1914) u: Istorija Jugoslavije,
Beograd 1972.
D e a k Istvan, Der K. u. K. Offizier 1848-1918, Wien, 1991.
D e u t s c h m a n n Wilchelm, Die militrischen Massnahmen in Oesterreich- Ungarn whrend der
Balkankriege 1912./13., Neobjavljena doktorska disertacija odbranjena na Bekom univerzitetu
1965.
Die Occupation Bosnien und der Hercegovina durch K.K. Truppen im Jahre 1878. (Nach
autentische Quellen) Verlag des K.K. Generalstabes, Wien 1879.
Die Eisern Bosniaken, Kameradschaft-Verband des Regiment, Wien 1931.
D i r r h e i m e r Gnter, Das k. u. k. Heer 1895., Wien 1983.
D o r s t Klaus-W n s c h e Wolfgang, Der ersten Weltkrieg. Erscheinung und Wesen, Berlin
1989.
D a n i Asaf, To se ne moe nikada zaboraviti, BiH-Iseljeniki almanah, Sarajevo 1972.
a k o v i Luka, Poloaj Bosne i Hercegovine u austrougarskim koncepcijama rjeenja
jugoslovenskog pitanja 1914.-1918., Tuzla 1981;
E. B., Die Wehrkraft des osmanischen Reiches und seiner Vasalenstaaten Egypten, Tunis und
Tripolis, Wien 1871.
E k m e i Milorad, Ratni ciljevi Srbije 1914, Beograd 1974.
E k m e i Milorad, Uticaj balkanskih ratova na drutvo u Bosni i Hercegovini, Marksistika
misao, 4/1985.,137-158; Isto u: Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine XIX I XX veka, Beograd
1997.
E k m e i Milorad, Aneksija Bosne i Hercegovine i istorijske posljedice, Nauni skup posveen
80. godinjici aneksije Bosne i Hercegovine, ( Sarajevo 21. i 22. novembra 1988.), Sarajevo 1991.
E k m e i Milorad, Stvaranja Jugoslavije, II, Beograd 1989.
H a n s Fritz Bosniak, Waldhofen a. d. Ubbs 1931.
G a l l Franz, Rstung, Bewafnung und Ajustirung K.u.k. Arme 1914., sterreichische MilitrZeitschrift, Sonderdruck, 1964.
203

G a l a n t a i Joszef, Die aussenpolitik sterreich-Ungarn und die herschenden Klassen Ungarns,


u: sterreich - Ungarn in der Weltpolitik, Berlin (Ost) 1965.
G a n d i n i Sigismund, Das bosnisch-hercegovinische Infanterie-Regiment Nr 2 im Weltkrieg
1914. bis 1918., Wien 1968.
G a v r a n o v i Berislav, Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske okupacije 1878., ANU
BiH, Graa, knj. XVII Sarajevo 1973.
Geschichte der Sicherheitstruppen und der ffentlichen Siicherheit in Bosnien und der Herzegovina
1878.-1898., Wien 1898.
G l c k m a n n Karl, K. u. K. Heer, 12. Ausgabe, Wien 1911.
H a d i b e g o v i Iljas, Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea, Sarajevo
1991.;
H a s e l s t e i n e r Horst, Prozess Banja Luka 1916. Militrgurachten, . Zbornik radova s
meunarodnog skupa Veleizdajniki proces u Banjaluci 1915-1916. odranog 25-27. septembra
1986. godine u Banjaluci, Institut za istoriju, Banjaluka 1987.
H a u p t m a n n Ferdinand - Prasch Anton, Dr Ludwig Thalloczy -Tagebcher, Graz 1981.
H a u p t m a n n Ferdo, Privreda i drutvo u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine
(1878.-1918.), u. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine, II, Sarajevo 1987.
H e c h t Rudolf, Fragen zur Heresergnzung der gesamten Bewafnetenmacht sterreich-Ungarns
whrend des ersten Weltkrieges, Neobjavljena doktorska disertacija odbranjena na Bekon
univerzitetu 1969.
Historical Boundaries between Bosnia, Croatia, Serbia. Documents and Maps, 1815-1945./ Edited
by Anita L.P. B u r d e t t, England, Archive Editions, 1995,
H o r s t e n a u von Edmung Glaise, Die Katastrophe. Die Zerstmerung sterreich-Ungarns und
das werden der Nachfolgenstaaten, Zrich-Leipzig-Wien (O. J.).
H o r s e t z k y Ernst, sterreich-Ungarns Heer und Flotte im Weltkrieg, Insbruck-Wien (bez
godine izdanja).
H o r v a t Josip, Prvi svjetski rat. Panorama zbivanja. Zagreb 1967.
H o r v a t Josip, ivjeti u Hrvatskoj. Zapisci iz nepovrata 1900.-1941., Zagreb 1987.
H r a b a k Bogumil, Operacije na srednjoj i gornjoj Drini i u Sandaku avgusta1914. godine,
Istorijski glasnik. Organ drutva istoriara Srbije, 4, Beograd 1964.
H r a b a k Bogumil, Jugosloveni zarobljenici u Italiji i njihovo dobrovoljacko pitanje 1915.-1918.
godine, Novi Sad 1980.
H r a b a k Bogumil, Dezerterstvo i zeleni kadar, Novi Sad 1982.
H r a b a k Bogumil, Predavanje Bosanaca iz austro-ugarske vojske na istonom ratitu 1914.1917., Istorijski zbornik, Banjaluka 1985.
I m a m o v i Mustafa, Pravni poloaj i unutranjopolitiki razvoj BiH 1878-1914, Sarajevo 1976.
I s l a m o v Tofik M., Aus der Geschichte der Beziehungen zwischen sterreich und Ungarn am
Anfang des 20. Jahrhundert, u: sterreich-Ungarn in der Weltpolitik 1900-1918, Berlin (Ost) 1965.
J e l a v i c h Charles, Junoslavenski nacionalizmi. Jugoslavensko ujedinjenje i udbenici prije
1914., Zagreb 1992.
Jugoslovenski dobrovoljaki korpus u Rusiji. Prilog istoriji dobrovoljakog pokreta (1914.-1918),
Beograd 1954.
Jugoslovenski dobrovoljci 1914.-1918. Srbija, Juna Amerika, Severna Amerika, Australija,
Francuska, Italija, Solunski front. Priredio dr Nikola B. P o p o v i , Beograd 1980.
J u z b a i Devad, Izgradnja eljeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od
okupacije do kraja Kllajeve ere, ANU BiH, Djelo, knj. XLVIII, Odjeljenje drutvenih nauka, knj.
28, Sarajevo 1974.
J u z b a i Devad, Bosanskohercegovaki sabor i osnivanje potanske tedionice, Prilozi
instituta za istoriju u Sarajevu, 18, 1981.
J u z b a i Devad, Radniko pitanje u programima graanske politike i djelatnosti
bosanskohercegovakog sabora, Prilozi instituta za istoriju, 22, Sarajevo 1986.

204

J u z b a i Devad, Aneksija i stavovi austrougarskih vojnih krugova prema upravljanju Bosnom


i Hercegovinom, u: Nauni skup posveen 80. godinjici aneksije Bosne i Hercegovine (Sarajevo,
21. i 22. novembra 1988.), Sarajevo, 1991.
J u z b a i Devad, Uticaj balkanskih ratova 1912/1913 na Bosnu i Hercegovinu i na tretman
agrarnog pitanja, Radovi, Filozofski fakultet u Sarajevu, Knjiga XII, Sarajevo 2.000.
K s Ferdinand, Versuchs einer zusamengefassten Darstellung der Ttigkeit des sterreichischungarisches Generalstabes in der Zeit von 1906. bis 1914. Unter besonderer Berksichtigung der
Aufmarschplanungen und Mobilmachung, Neobjavljena doktorska disertacija odbranjena na
Bekon univerzitetu 1962.
K a p i d i Hamdija, Hercegovaki ustanak 1882, Sarajevo 1973.2
K a p i d i Hamdija, Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine u XIX vijeku, (Graa- Nauno
drutvo NR BiH, knj. III, Odjeljenje istorijsko filolokiih nauka, knj. 1), Sarajevo 1956.
K a p i d i Hamdija, Austrougarska politika i jugoslovensko pitanje za vrijeme Prvog svjetskog
rata, Godinjak Drutva istoriara BiH, IX, 1957., Sarajevo 1959.
K a p i d i Hamdija, Skadarska kriza i uvoenje vanrednih mjera u Bosni i Hercegovini,
Godinjak Drutva istoriara BiH, XII, Sarajevo 1962.
K a p i d i Hamdija, Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave, lanci i rasprave,
Sarajevo 1968.
K a p i d i Hamdija, Poloaj Bosne i Hercegovine za vriijeme austrougarske uprave
(dravnopravni odnosi), Prilozi instituta za istoriju radnikog pokreta, IV, Sarajevo 1968.
K a p i d i Hamdija, Diskusije o dravnopravnom poloaju Bosne i Hercegovine, Istorijske
pretpostavke republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1968.
K a p i d i Hamdija, Ispisi iz bekih arhiva, GAiDAR BiH, 1972.-73.
K i s z l i n g Rudolf, Die Nationalitten in Habsburgers Wehrmacht, u: Der Donauraum, IV, Wien
1959.
K i s z l i n g Rudolf, Habsburg Wehrmacht in Spiegel des Nationalitten problems 1815-1918,
Gedenkschrift fr Harold Steinacker (1875-1965), Mnchen 1966.
K i s z l i n g Rudolf, Erzherzog Franz Ferdinand von Oesterreich-Este, Graz-Kln 1953.
K l e i n Signe, Freiherr Sarkoti von Loven. Die Zeit seiner Verwaltung in Bosnien-Herzegovina
von 1914. bis 1918. Neobjavljena doktorska disertacija odbranjena na Bekon univerzitetu 1964.
K r a u s Alfred, Uzroci naeg poraza. Uspomene i rasuivanja iz svjetskog rata, Beograd 1938.
K r e e v lj a k o v i Hamdija, Pripremna vojna kola u Sarajevu 1872-1878, Novi Behar,
Sarajevo 1937.
K r e e v lj a k o v i Hamdija, Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878., Sarajevo 1937.
K r i e k Jurij, Annexion de la Bosnie et Hercegovine, Praha 1964.;
Koetschet Jozef, Die Erste Assentierung in Bosnien vor der Occupation, Bosnische Post, Sarajevo,
15, Nr 166, 5. III 1898.;
K o s Franz Josef, Die Politik sterreich-Ungarns whrend der Orientkrise 1874/75-1879. Zum
Verhltnis von politischer und militrischer Fhrung, Kln-Wien 1984.
K r a lj a i Tomislav, Mjere Kalajevog reima na pacifikaciji ustanike oblasti, Nauni skup Sto
godina ustanka u Hercegovini, ANU BIH, (Sarajevo 21. i 22. XI 1982), Sarajevo 1983.
Lj i lj a k Milan, Pota telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini. Knj. II, Razvoj i razmjetaj mree
potanskog, telegrafskog i telefonskog saobraaja za vrijeme austrougarske okupacije Bosne i
Hercegovine (1878.-1918.). Sarajevo 1981.
M a d a r Boo, Izvjetaj vladinog komesara za glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo o
politikoj i privrednoj situaciji u Sarajevu od sarajevskog atentata do kraja januara 1915. godine,
GA DAR BiH, 26, Sarajevo 1986.
M a n d i Mihovil, Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1878., Zagreb 1910.
Militaria Austriaca, 12, Wien 1993.
Notizen ber die politischen Verhltnisse in Bosnien und der Herzegowina Ende Juni 1878, Wien
1878.

205

R e d l Oberst Eugen, Die Tagliamentoforcierung bei Cornino und das Baon IV/ bh 4,
Wissenschaftliche Technische Mitteilungen, Wien 1924.
sterreich-Ungarns letztes Krieges 1914.-1918., T. I, 1931.- T.VII 1938.
Opta enciklopedija JLZ , t.I, Beograd 1984.
P a v l i e v i Dragutin, Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini.
Nauni skup Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 23. i 24.
oktobar 1978.), Sarajevo 1979.
P e t r o v i Rade, Pokret otpora protiv austrougarske okupacije 1878. godine u Bosni i
Hercegovini, Nauni skup Otpor okupaciji 1878. godine u Bosni Hercegovini, ANU BiH, posebna
izdanja, knjiga XLIII Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 8, Sarajevo 1979.
P l a s c h k a Richard, H a s e l s t e i n e r Horst, S u p a n Arnold, Innere Front. Militrasisistenz,
Widerstand und Umsturz in der Donaumonarchie 1918., Bd I-II, Wien 1974.
P o p o v i Nikola, Jugoslovenski dobrovoljci u srpsko-austrijskom ratu 1914. godine, u: Nauni
skup Kolubarska bitka. Ratni napori Srbije 1914. godine, Zbornik radova, knjiga 3, Beograd 1984.;
P o t e m k i n V. P., Istorija diplomatije, II, Diplomatija novog doba (1878.-1918.), Beograd 1949.
P r z y b i l o w s k i Inge, Die Rckfrung der Oesterreich-ungarischen Kriegsgefangene aus dem
Osten in der letzten Monaten der k.u.k. Monarchie. Neobjavljena doktorska disertacija odbranjena
na Bekon univerzitetu 1965.
P u s t Ingomar, Die Steinerne Front. Auf der Spuren des Gebirgskrieges in den Julische Alpen,
Von Isonzo zur Piave, Graz 1980.
R a d e n i Andrija, Austrougarski planovi protiv Srbije u vezi sa aneksijom Bosne i Hercegovine,
u: Jugoslovenski narodi pred prvi svetski rat, Beograd, SANU, Posebna izdanja knjiga CDXVI
Odjeljenje drutvenih nauka knjiga 61, Beograd 1976.
R e g e l e Oskar, Feldmarschal Conrad, Auftrag und Erfllung 1906.-1918., Mnchen 1955.
R a k o e v i Novica, Politika i vojna saradnja Srbije i Crne Gore u ratu 1914., u: Nauni skup
Kolubarska bitka. Ratni napori Srbije 1914. godine, Zbornik radova knjiga 3, Beograd 1984.
R a u c h e n s t e i n e r Manfried, Der Tod des Doppeladlers. sterreich-Ungarn und der Erste
Weltkrieg, Wien 1991.
R e d i Enver, Bosansko-hercegovake jedinice austrougarske vojske u prvom svjetskom ratu,
Vojnoistorijski Glasnik VII, 3, Beograd 1991.
S c h a c h i n g e r Werner, Die Bosniaken kommen, Elittentruppen der K. u.K. Monarchie, 1879.1918., Graz 1989; Bonjaci dolaze. Elitne trupe K. u. K. armije 1879-1918., Lovran 1996.
S c h m i d Ferdinand, Das Heeresrecht der sterreichisch-ungarischen Monarchie, Wien-Leipzig
1903.
S c h m i d Ferdinand, Bosnien und der Herzegovina unter der Verwaltung
sterreich-Ungarns, Leipzig 1914.
S c h n e l l e r Hans, Die Statsrechtliche Stellung von Bosnien und der
Herzegowina, Leipzig 1892.
S c h o e l l e r Karl, Das Mobwesen Oesterreich-Ungarns 1914., Salzburg 1966, (rukopis u
biblioteci Ratnog archiva u Beu).
S o s n o s k y Theodor, Die Balkanpolitik sterreich-Ungarn seit 1866., Bd II, Stuttgart 1914.
S t r o c h a l Eberhardt, Erster Weltkrieg, Wien 1989.
S u p p a n Arnold, Zur Frage eines sterreichisches Imperialismus in Sdosteuropa:
Regierungspolitik und ffentliche Meinung um die Annexion Bosniens und der Herzegowina,Die
Donaumonarchie und die sdslawische Frage von 1848-1918, Wien 1978.
e h i Nusret, Previranja na selu i u radnikom pokretu u Bosni i Hercegovini potkraj prvog
svjetskog rata i u prvoj godini novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Prilozi instituta za
istoriju, God. XXI/1986., br. 22., Sarajevo 1986.
e h i Nusret, B iH 1918-1925, (privredni i politiki razvoj), Sarajevo 1991.
e h i Nusret, etnitvo u Bosni i Hercegovini (1918.-1941.), Sarajevo 1971.
e h i Zijad, Elitne jedinice iz Bosne i Hercegovine. Prva linija, List federalnog ministarstva
odbrane/obrane, april/ travanj 1999., br. 66.
206

lj i v o Galib, Bosna i Hercegovina 1826.-1849., Banja Luka 1985.


lj i v o Galib, Sprovoenje zakona o vojnoj obavezi u Banjalukom i Bihakom okrugu 1881.1882. godine u: Nauni skup 100 godina ustanka u Hercegovini 1882. godine, (Sarajevo, 21.-22. X
1982), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, posebna izdanja, Knjiga LXIV,
Odjeljenje drutvenih nauka, Knjiga 11, Sarajevo 1983.
u l e k Vladimr, Diplomatska historija centralnih sila 1908.-1915., II, Zagreb 1939.
T e p i Ibrahim, Izgradnja saobraajnica u Bosni i Hercegovini od sredine 19. vijeka do
austrougarske okupacije, Prilozi instituta za istoriju, god. XVII, br. 18, Sarajevo 1981.
T e p i Ibrahim, Osmanska vojska i policija u bosanskom vilajetu od 50-ih do 70-ih godina XIX
vijeka, Godinjak Drutva istoriara BiH, Sarajevo 1986.
T e p i Ibrahim, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856.-1878.), Sarajevo 1987.
T o m a c Petar, Prvi svetski rat, Beograd 1969.
T o m a c Petar, Ratovi i armije XIX veka, Beograd 1968.
T a n z i m a t , Istanbul 1940.
o r o v i Vladimir, Crna knjiga. Patnje Srba Bosne i Hercegovine za vreme svetskog rata
1914.-1918., Sarajevo 1920.
u p i - Amrein Marta, Die Oposition gegen oesterreichisch-ungarischen Herschaft in BosnienHercegovina 1878.-1914., Bern 1987.
u r i Hajrudin, Uloga pljevaljskog muftije emsekadia u otporu protiv austrougarske okupacije
Bosne i Hercegovine godine 1878., Nauni skup Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. u Bosni i
Hercegovini, (Sarajevo, 23. i 24. oktobra 1978., ANU BiH, Posebna izdanja, knjiga XLIII,
Odjeljenje drutvenih nauka knjiga 8), Sarajevo 1979.
u r i Hajrudin, Muslinansko kolstvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1983.
Geschichte der Sicherheitstruppe und der fentliiche Sicherheit in Bosnien und der Hercegovina
1878.-1898., Wien 1898.
Unser Heer; 300 Jahre sterreichisches soldatentum in Krieg und Frieden, Wien-MnchenZrich
1963.
Untrenbar und Unteilbar, Geschichte der Grosse Weltkriges, Graz-Kln 1917.
Vojna enciklopedija, t. 8, Beograd 1974.
V o n L a n d w e r Ottokar, Hunger, Zrich-Leipzig-Wien 1931.
W a g n e r Anton, Die k.(u.) k. Arme-Gliederung und Aufgabenstellung 1866. bis 1914., u: Die
Habsburger Monarchie, Bd V, Das Bewafnete Macht, Wien 1987.
W e i n w u r m Franz, FZM Oskar Potiorek. Leben und Wirken als Chef der Landesregierung fr
Bosnien und der Herzegowina in Sarajevo 1911.-1914. Neobjavljena doktorska disertacija
odbranjena na Bekom univerzitetu 1964.
W i n k l e r Wilchelm, Der Anteil der nichtdeutschen Volksstmme an der u. Wehrmacht, Wien
1919.
W i n k l e r Wilchelm, Berufsstatistik der Kriegstoten der -u. Monarchie, Wien 1919.
W i n k l e r Wilchelm, Die Totenverluste -u. Heeres nach Nationalitten, Wien 1921.
W i t a s Paul, Die Militrintendatur in Oesterreich-Ungarn und Oesterreich 1868.-1918., Salzburg
1968.
Z e l e n i k a Milan, Prvi svetski rat 1914, Vojno delo, Beograd 1962.

207