TEHNIČKA ŠKOLA POŽEGA

ZAVRŠNI RAD NA MATURI U LJETNOM ROKU ŠKOLSKE GODINE 2007./2008.

IZRADA I PRIMJENA WIRELESS ANTENA

Mentor: Davor Ljubić, dipl. inž. el.

Maturant: Luka Čirko, 4.f

Požega, svibanj, 2008.

Sadržaj
1. Uvod........................................................................................................................................1 2. Antene....................................................................................................................................2 2.1. Parametri antena...................................................................................................................3 3. Opčenito o Wireless mrežama.............................................................................................7 3.1. Standardi Wireless mreža.....................................................................................................7 3.2. Frekvencijski opsezi.............................................................................................................7 3.3. Sigurnost Wireless mreža.....................................................................................................8 3.4. Fizičke komponente wireless mreža..................................................................................10 4. Wireless Antene...................................................................................................................12 4.1. Vrste Wireless Antena.......................................................................................................12 4.2. Polarizacija antena ............................................................................................................13 4.3. Dijagram zračenja..............................................................................................................14 4.4. Kablovi i konektori za Wireless antene.............................................................................14 5. Izrađivanje Wireless antena...............................................................................................16 5.1. Postupak izrađivanja antena...............................................................................................16 5.2. Testiranje Wireless antena.................................................................................................18 6. Zaključak.............................................................................................................................20 7. Literatura.............................................................................................................................21

1.

Uvod

Wireless LAN tehnologija jako brzo postaje veoma važna komponenta u računalnim mrežama, te raste munjevitom brzinom. Zahvaljujući standardu IEE 802.11 wireless LAN-a, wireless tehnologija je izašla iz svijeta u kojem su je koristili rijetki korisnici. Većinom su to bile tvrtke koje su željele povezati neke svoje djelove u neku vrstu bežićne mreže, te je tako postala pouzdanom, jeftinom, a vrlo često jedinom mogučnosti na mjestima gdje žičana veza jednostavno nije praktična ili u slučaju kranjeg korisnika moguća. To je privuklo istodobno pažnju mnogih velikih tvrtki koje svojim istraživanjem ili financiranjem tuđeg investiraju u wireless mreže u puno većoj mjeri kako bi iskoristili pogodnosti mobilnih i u realnom vremenu dostupnih informacija! Jedna od najvećih mana wireless mreža je slab signal pri većim udaljenostima što rezultira pucanjem, a u nekim slučajima i prekidom veze. Da bi bitno smanjili te nepogodne, na nase wireless uređaje dodajemo dodatne antene za poboljšanje signala. Samim dodavanjem antene nećemo bitno poboljšati signal, već moramo zadovoljiti i ostale parametre kao sto su čista optička vidljivost, usmjerenost antene itd. Antene možemo podijeliti na mnogo načina što ćemo detaljno obraditi u sljedećim poglavljima. U ovom završnom radu izradit ćemo dvije wireless antene te ih potom istestirati i usporediti. Antene kojima ćemo se baviti su tzv. «cantenna» i 3D korner antena.

Tehnička škola Požega – Završni rad

1

2.

Antene

ANTENA – vodič pomoću kojega se odašiljači i prijemnici spajajuju sa sredstvom – atmosferom u kojem se šire radio-valovi. Funkcija antene je da služi kao element za prilagođavanje između linije ili valovoda, s jedne strane, i slobodnog prostora, s druge strane, i zračenu energiju usmjerava po cijelom prostoru na unaprijed utvrđeni način. Može se upotrebljavati samo u određenom frekvencijskom području. Dijelimo ih na: a) rezonancijske ili uskopojasne b) neperiodične ili širokopojasne Također antene se mogu podijeliti na aktivne i pasivne, ali mi ćemo se u ovom radu baviti isključivo pasivnim antenama. Aktivne antene u sebi sadrže aktivne elektroničke elemente odnosno sklopove, koji pojačavaju signal, transformiraju impedanciju, proširivaju frekvencijsko radno područje, ostvaraju optimalan i po potrebi promjenjiv dijagram zračenja. One tako omogućuju optimalni prijem, bez mehaničkog pomicanja antene. Primjena antena: radiotelevizijski program (kružni dijagram), fiksne ili mobilne veze (uzak dijagram zračenja), radari, navigacijski sustav, radioastronomski sustav, znanstvena istraživanja. Vrste antena: linearne (dipol, unipol, Yagi, romb, okvirna antena) otvor-antene (lijevak, prorez-antena) leća-antene (dielektrične i metalne) reflekto-antene (ravni,kutni,parabolni) širokopojasne (spiralne, logaritmičko-periodične) helikoidne stožaste

Tehnička škola Požega – Završni rad

2

2.1.

Parametri antena

A) POLARIZACIJA - vektori električnog i magnetskog polja su okomiti na smjer širenja EMV-a - oni se mijenjaju s vremenom pa polarizaciju predstavlja vrh električnog polja i njegova pripadajuća ravnina - vrste: a) LINEARNA (horizontalna i vertikalna) b) KRUŽNA (desno i lijevo) - kod linearne p. prijemna i odašiljačka strana moraju imati istu polarizaciju - kod kružne dovoljno je da ili prijemna ili odašiljačka strana ima kružnu p. A druga može biti proizvoljna koristi se kada se želi uspostaviti vezu između 2 pokretna objekta.

Slika 1.1: Horizontalno polariziran elektromagnetski val i kružna polarizacija

Tehnička škola Požega – Završni rad

3

B) DIJAGRAM ZRAČENJA -predstavlja kutnu ovisnost intenziteta polja u točkama jednako udaljenim od antene.

Slika 1.2: Dijagram zračenja C) USMJERENOST Definira koeficijent usmjerenosti kojeg definiramo kao odnos gustoće snage u tom pravcu (Prmax) i srednje gustoće snage (Prsred). Srednja gustoća snage dobije se kad određena antena emitira istu snagu u svim pravcima (izotropni radijator). D = Prmax/Prsred

Slika 1.3: Usmjerenost antene

Tehnička škola Požega – Završni rad

4

D) DOBITAK Pokazuje koliko bi puta snaga zračenja izotropnog radijatora morala biti veća od privedene snage promatrane antene da bi na nekoj udaljenosti obje antene davale istu gustoću snage. g=k*D k – faktor iskorištenja D - usmjerenost

E) IMPEDANCIJA ZA=RA+jXA= (RA + RD)+jXA RA- otpor zračenja antene – aktivni otpor na kojem bi se, kad bi kroz njega prolazila efektivn struja antene, razvijala snaga jednaka snazi zračenja antene. Ovisi o obliku, dimenzijama i valnoj duljini RD – otpor gubitaka – ovisi o obliku antene, o položaju antene s obzirom na površinu zemlje i objekte koji se nalaze oko nje, te o otporu materijala od koje je izrađena XA – reaktivna komponenta – ovisi o podudaranju valne duljine EMV zračenja i dužine antene

Tehnička škola Požega – Završni rad

5

F) TEMPERATURA ŠUMA Odnosi se na prijamnu antenu i pokazuje snagu šuma koja antena predaje prijamniku. Šum ovisi o vanjskim izvorima i njihovu položaju. Izvori šuma mogu biti: prirodni i umjetni. Prirodni izvori šuma koje nije moguće kontrolirati niti izbjeći njihov utjecaj: svemirski šum, šum svemirskih tijela, šume Zemlje, te šum zbog zračenja atmosfere. Umjetne šumove čine razni tehnički uređaji i moguće ih je kontrolirati te donekle izbjeći. Utjecaj šuma iskazuje se temperaturom. T= W/ (k*B) k=1.38 -23 J/K Boltzman W – snaga šuma na mjestu prijema B – širina prijenosnog frekvencijskog pojasa

G) EFEKTIVNA DULJINA lef - kvocijent napona na stezaljkama otvorene antene (Uo) i jakost električnog polja (E) upadnog vala: lef =Uo/E

H) EFEKTIVNA POVRŠINA Kvocijent snage koju prima prilagođeni teret priključen na antenu i gustoće snage upadnog EMV-a. Antena mora pri tome biti bez gubitaka, imati istu polarizaciju kao upadni val i maksimum glavne latice usmjeren prema izvoru zračenja. Ponekad se upotrebljava i pojam fizikalne površine, koja predstavlja površinu presjeka antene u smjeru okomitom na upadni val, s tim što je antena orijentirana za maksimalni prijem.

Tehnička škola Požega – Završni rad

6

3.

Opčenito o Wireless mrežama
3.1. Standardi Wireless mreža

802.11a standard ima teoretsku brzinu od 54 megabita u sekundi, no najčešće ona iznosi oko 30 megabita/s. Ovaj standard je skuplji jer WiFi kartice zasnovane na a standardu rade na višim frekvencijama (5GHz, za razliku od 2.4 GHz kod b i g standarda) 802.11b standard predstavljen 1999. u isto vrijeme kada i 802.11. U ovakvim mrežama brzina protoka podataka je do 11 megabita u sekundi, ali uz velike prepreke i smetnje brzina može spasti na malih 1 do 2 megabita/s. Ovo je ujedno i najjeftinija varijanta WiFi mreže. 802.11g je predstavljen 2003. godine i objedinio je prethodna dva standarda. Radi na 2.4 GHz, ali ima skoro istu brzinu kao i 802.11a standard. 802.11n se očekuje sredinom 2007. godine (dostupna su draft izdanja). Prema očekivanjima standard bi trebao raditi 2.4 GHz, sa dosta povećanom najvišom brzinom koja će iznositi do 540 Mbps.

3.2.

Frekvencijski opsezi

Radio komunikacija kod WLAN-ova se obavlja u tzv. ISM (Industrial, Scientific & Medical) opsegu frekvencija koji je svuda u svijetu prihvačen kao opseg za čije korištenje nije potrebna licence tzv. FTA – free to air spektar.

Slika 1.1: Frekvencijski opsezi wireless mreža

ISM čine tri opsega frekvencija: 902 - 928 MHz, 2400 - 2483,5 MHz i 5728 - 5750 MHz. Od njih se, u ovom trenutku, najčešće koristi opseg oko 2.4 GHz. WLAN-ovi koriste Spread Spectrum modulacije koje signal rasprostiru po širokom opsegu frekfencija i koje su dovele do prave male revolucije. Naime, one omogućuju da više korisnika istovremeno dijeli isti frekfentni opseg bez međusobne interferencije, i pružaju mnogo veću otpornost na smetnje i
Tehnička škola Požega – Završni rad

7

prisluškivanje od modulacija 'uskog' spektra. Umjesto da se signal velike snage šalje preko malog frekvencijskog opsega, pokazalo se da je mnogo bolje slati signal male snage preko širokog frekvencijskog opsega. Ukoliko na nekoj frekvenciji iz opsega postoji snažna smetnja, vjerojatnost da će se poslana informacija točno primiti je neusporedivo veća zato što će najveći dio signala biti prenešen, a da smetnja neće imati nikakav utjecaj na njega. Također, ne treba mnogo objašnjavati zašto je neusporedivo teže priskuškivati signal koji je razasut preko prilično širokog opsega frekfencija i uz to ima veoma malu snagu. U prilog tome, recimo da je ova tehnologija razvijena još prije oko 50 godina i to za vojne primjene sa ciljem da bude maksimalno otporna na ometanja, interferenciju i prisluškivanje.

3.3.

Sigurnost Wireless mreža

Danas postoji mnogo tehnologija pomoću kojih se možemo zaštititi od mrežnih upada u sustav. Ipak, niti jedna danas dostupna metoda nije apsolutno sigurna, no stalnim naporima stručnjaka u IT industriji tehnologija napreduje i sigurnost se polagano povećava. U cijelom ovom procesu vrlo je važno i pravilno educirati korisnike jer niti jedna tehnologija danas dostupna nije u stanju predvidjeti sve naredbe koje su korisnici spremni izdati, a kojima mogu prouzročiti izuzetno veliku štetu, posebno ako se radi o mrežama velikih korporacija. MAC filtriranje (eng. MAC filtering) - Svaki uređaj spojen na mrežu posjeduje fizičku adresu zapisanu u njegovom ROM-u, a koja se sastoji od 12 heksadecimalnih znakova od kojih prva četiri označavaju ime proizvođača, dok ostatak predstavlja model i serijski broj uređaja. Većina danas dostupnih pristupnih točaka sadrži algoritam zaštite putem filtriranja MAC adresa koji administrator tako podesi da samo računala sa određenom MAC adresom mu mogu pristupiti. Statično IP adresiranje (eng. Static IP addressing) - Isključivanjem funkcije DHCP servera na router-u, te ručnim podešenjem IP adresa opasnost od upada se može dodatno smanjiti. Smanjenjem vrijednosti subnet-a na najmanju moguću vrijednost možemo dodatno povećati sigurnost jer je broj mogućih IP adresa manji, a sve ostale su zabranjene putem vatrozida.

Tehnička škola Požega – Završni rad

8

Isključivanje SSID-a (eng. Service Set Identifier) - SSID se može još nazvati i "mrežno ime" jer služi za identifikaciju mreža. Ime se sastoji od niza do 32 znaka koji su osjetljivi na velika i mala slova (eng. Case Sensitive). Sva bežična oprema koja želi međusobno komunicirati mora imati isto mrežno ime, tj. SSID. Isključivanje slanja mrežnog imena na sve uređaje (eng. broadcast) je iznimno slaba zaštita bežičnih sustava i ne osigurava ni približno dovoljnu sigurnost.

WEP enkripcija (eng. WEP encryption) - WEP za funkcioniranje koristi različite veličine ključeva, standardnih duljina 64-, 128- i 256 bita. Što je ključ duži to ga je teže probiti, no i samim je računalima potrebno više vremena kako bi dekodirali podatke koji se prenose. Tajni ključ je poznat samo mobilnim stanicama i pristupnoj točki na koju se spajaju. Uz pomoć tajnog ključa paketi se kriptiraju prije slanja, a dodatno se vrši provjera integriteta kako bi paket na odredište stigao nepromjenjen. Praksa je, nažalost, pokazala da WEP ipak ne nudi očekivanu razinu sigurnosti bežičnih lokalnih mreža, a velika količina danas dostupnog softvera omogućuje da i manje iskusni korisnici otkriju ključ po kojem se podaci kriptiraju i u vrlo kratkom vremenu dođu do tuđih podataka.

WPA (eng. WiFi Protected Access) - Podaci su kriptirani RC4 sustavom sa 128-bitnim ključem i 48-bitnim inicijalizacijskim vektorom. Prednost nad WEP standardnom je u korištenju TKIP protokola (eng. Temporal Key Integrity Protocol), koji dinamički mijenja ključeve za vrijeme korištenja sustava. Kombinacijom dugačkog inicijalizacijskog vektora i TKIP protokola sustav se može lagano obraniti od napada kakvi se koriste za otkrivanje ključa primjenom WEP protokola. Kako je RC4 sustav kriptiranja podataka relativno star, a njegovo probijanje ne predstavlja veliki napor hakerima, razvijen je WPA 2 protokol koji koristi napredni sustav kriptiranja zvan AES-CCMP.

Tehnička škola Požega – Završni rad

9

3.4.

Fizičke komponente wireless mreža

Wifi mrežni adapter - Wireless kartice su bežični ekvivalenti običnih mrežnih kartica - rade na fizičkim i podatkovnim nivoima (1 i 2) OSI modela. Dolaze u PCI izvedbi, miniPCI, PCMCIA, USB, na CompactFlash i SDkarticama, ali i integrirane primjerice na matične ploče, uređaje... Osim notebooka, miniPCI i PCMCIA su često ugrađene i u pristupne uređaje. Uglavnom se koriste u infrastrukturnom modu (za spajanje na uređaje u master modu), u adhoc modu (za spajanje 1 na 1), ali dio kartica podržava i stavljanje u master mod za spajanje drugih klijenata i time vršenje funkcije AP-a(uglavnom ovisi o podršci u driverima). Tipični dijelovi Wi-Fi mrežne kartice su čipset, radio čip, te ugrađena mini antenaili konektor za spajanje vanjske antene.

Slika 1.1: D-Link PCI wireless kartica

Pristupni uređaji ili Access Point-ovi (AP-ovi) su aktivne mrežne komponente. Rade na mrežnom (IP) sloju ISO/OSI modela - imaju svoju konfigurabilnu IP adresu. Fizička i podatkovna razina je ugrađena u hardver, dok je IP razina ugrađena u firmware uređaja. Uglavnom imaju po nekoliko konektora,najčešće za spajanje antene (neki uređaji i više antena), Etherneta (jedan ili više,pa neki funkcioniraju i kao omanji switch), strujnog napajanja i sl. U principu se koriste za spajanje više wireless uređaja u bežičnu mrežu uz korištenje master mod-a, te spajanje te mreže sa postojećom žičnom mrežom. Neki uređaji podržavaju i klijent mod, repetitorski mod te bridge mode. Domet i spojivost pristupnog uređaja iznimno varira i teško se možeprecizno odrediti. Ovisi o proizvođaču,

Tehnička škola Požega – Završni rad

10

čipsetu, modelu, kabelu, anteni, optičkojvidljivosti, atmosferskim prilikama, zagađenosti etera signalom drugih uređaja naistom ili bliskom frekvencijskom pojasu, kvaliteti klijentskih uređaja koji se spajajuna njega, kao umnogome i firmware-u koji se nalazi zapisan u ugrađenoj flashmemoriji.

Slika 1.2: D-Link Access Point

Routeri - su mrežni uređaji koji rade na trećem sloju OSI modela. Rad na trećem sloju routerima omogućava donošenje odluka temeljenih na logičkim (IP) adresama. Routeri također služe za povezivanje različitih tehnologija (Ethernet, Token ring, FDDI). Zbog njihove mogućnosti rutanja paketa baziranih na 3. sloju, routeri su postali backbone interneta koristeći IP protokol. Funkcija routera u mreži je da prouči adresu dolazećih paketa, te im pronađe najbolji put preko mreže. Na velikm mrežama routeri su ključni uređaji sa reguliranje prometa. Oni omogućavaju međusobno različitim računalima da komuniciraju.

Tehnička škola Požega – Završni rad

11

4.
4.1.

Wireless Antene
Vrste Wireless Antena

Antena(lat.antenna-jedreni križ,motka na koju se veže jedro) služi za pretvaranje električnog signala (struje,napona) u elektromagnetski val te za njegovo zračenje u slobodni prostor, odnosno za prijam elektromagnetskih valova i njihovo pretvaranje u električni signal. Antene se izrađuju od različitih materijala određenih električnih i magnetskih svojstava i imaju određenu geometrijsku izvedbu. Elektromagnetski val prenosi se iz linije ili valovoda u slobodni prostor ili obrnuto,što znači da je antena ujedno i element kojim se linija ili valovod prilagođuje slobodnom prostoru. Antenama kojima cemo se mi baviti uglavnom možemo podijeliti na usmjerene i omnidirekcionalne antene. Na sljedećim slikama možemo vidjeti neke od najčešće korištenih antena iz samogradnje koje ćemo kasnije izraditi i detaljno objasniti.

Slika 1.1: Canntena i 3D korner antena

Tehnička škola Požega – Završni rad

12

4.2.

Polarizacija antena

Ako se elektromagnetsko polje neke antene promatra na velikoj udaljenosti od nje,vektori električnog i magnetskog polja uvijek se nalaze u ravnini okomitoj na smjer širenja vala. Budući da se vektori polja mjenjaju s vremenom, polarizaciju definira krivulju koju opisuje vrh vektora električno polja u toj ravnini. Općenito polarizacija vala u različitim smjerovima od antene može biti različita. Zato se pod polarizacijom antene razumijeva polarizacija vala koja se širi u smjeru makismalnog zračenja. U najopčenitijem slučaju postoji eliptička polarizacija, pri kojoj vrh vektora električnog polja opisuje elipsu, dakle pri kojoj vektor mijenja i veličinu i veličinu u kutnu brzinu ovisno o vremenu. Kao dva specijalna slučaja pojavljuju se linearna i kružna polarizacija. Pri linearnoj polarizaciji vektoru električnog polja smjer ostaje konstantan, a mijenja mu se samo veličina.Redovito se smjer linearne polarizacije definira u odnosu prema Zemljinoj površini pa se razlikuju dvije polarizacije: horizontalna i vertikalna. Primjeri polarizacije yagi antena :

Slika 1.1: Vertikalna i Horizontalna polarizacija

Linearna se frekvencija češće primjenjuje. Na nižim se frekvencijama upotrebljava vertikalna polarizacija, a na višim bilo horizontalna, bilo vertikalan polarizacija. Evo zašto se na nižim frekvencijama nemože upotrebljavati horizontalna polarizacija. Na nižim frekvencijama površina Zemlje je relativno dobro vodljiva, pa se pri približnom tumačenju zračenja može zamijetiti idealno vodljivom plohom. Kod nižih frekvencija (valna duljina je barem nekoliko stotina metara) razmak između horizontalno polarizirane žičane antene i njezine slike malen je u odnosu prema valnoj duljini , pa se u svim smjerovima polja antene i njezine slike međusobno kompenziraju i zračenje je praktički onemogučeno. Na višim frekvencijama
Tehnička škola Požega – Završni rad

13

razmak izmedju antene i Zemlje postaje bar reda veličine valne duljine, tako da se samo u određenim smjerovima polja antene i njezine slike poništavaju. Zračenje je moguće,s tim da se o razmaku izmedju antene i Zemlje ovisi oblik dijagrama zračenja.

4.3.

Dijagram zračenja

Svako se elektromagnetsko zračenje koje proizvede antena bilo kakvog geometrijskog oblika ponaša kao kuglasti val ako je udaljenost od antene dovoljno velika. Prema tome, za velike udaljenosti svaka se antena može predočiti kao točkast izvor. Zračenje je energije iz takva točkastog izvora radijalno. Protok energije u jedinici vremena kroz jediničnu površinu predstavlja gustoću snage, koja se prikazuje kao Poyntingov vektor u smjeru širenja. Raspodjelu gustoće snage na površini kugle dovoljno velikog polumjera nazivamo prostornim dijagramom zračenja. Taj se dijagram redovito daje u relativnim vrijednostima, što znači u odnosu prema maksimalnoj gustoći snage kao jedinici, a može se izraziti ili u decibelima. Određivanje dijagrama zračenja tehnički se izvodi redovito mjerenjem jakosti polja, pa se u većini slučajeva i upotrebaljava dijagram polja. Cijeli prostori dijagram polja praktički se rijetko mjeri, ali se zato redovito mjere njegovi presjeci u dvije okomite ravnine koje prolaze smjerom maksimalnog zračenja. Budući da se pretežno upotrebljavaju antene s linearnom polarizacijom, te se ravnine odabiru tako da u jednoj leži vektor električnog, a u drugoj vektor magnetskog polja. Karakteristične veličine dijagrama zračenja su: - kut usmjernosti - širina snopa - faktor potiskivanja sekundarnih latica

4.4.

Kablovi i konektori za Wireless antene

Kablovi - Wireless kartice i tvorničke antene su prilagođeni na impedanciju 50 ohma. Zbog izbjegavanja dodatnih gubitaka trebao bi i koaksijalni kabel biti 50 ohmski. Kvalitetni kablovi serije LMR i sl. su dosta skupi, pa često pribjegavavamo kompromisnom rješenju spajajući našu privatnu opremu jeftinim 75 ohmskim koaksijalnim kablovima za satelitske prijemnike (RG6U i sl.). Kompromis se obično financijski isplati ako imamo dobar signal sa pristupne točke.

Tehnička škola Požega – Završni rad

14

Slika 1.1: Najčešće koristen kabel u Wirelessu LMR 400

N-konektori- To su standardni kvalitetni 50 ohmski konektori koji se koriste za spajanje koaksijalnog kabla na antenu. Na antenama su ženski N-konektori, a na koaksijalnom kablu muški N-konektori.

Slika 1.2: Tipovi najčešče koristenih N konektora

RP-SMA konektori- ova vrsta 50 ohmskih konektora nalazi se na većini wireless kartica i AP-a. Na kartici/AP- u nalazi se muški RP-SMA konektor dok se na koaksijalni kabel stavlja ženski RP-SMA konektor.

Slika 1.3: Tipovi najčešče korištenih RP-SMA konektora

Tehnička škola Požega – Završni rad

15

5.
5.1.

Izrađivanje Wireless antena
Postupak izrađivanja antena

U ovom maturalnom radu izradit ćemo i istestirati dvije wireless antene koje se najčešće koriste u bežicnom umreživanju računala. Prva na redu je popularno zvana «kantena» koja se zbog jednostavnosti i malih troškova izrade često koristi kod klijenata u wireless mreži. Izrađivanje «kantene» Za početak smo odabrali limenu kanticu promjera 11cm i dužine 16.6cm. Zatim smo ju detaljno izbrusili s brus papirom te poravnali sve neravnine na njoj da nebi dobili dodatnih «negativnih šumova». Pomoću programa All4Wifi izračunali smo udaljenost koja će biti od dna kantice do konektora. Zatim smo izbušili rupu te ju dodatno ošmirgalali zbog boljeg prijanja konektora uz površinu kantice. Zatim smo izbušili i 4 rupe promjera 3 mm za vijke od konektora. Vijke koje smo stavili su od nehrđajučeg čelika, naravno morali smo ih izrezati na 4-5 mm da ne vire u limenci . Za tu svrhu mogu se koristiti i bilo koji drugi vijci poput željeznih pocinčanih ili mesinganih. Sondu tj. iglu tj. probu tj pin napravili smo od 3 mm² bakrene žice te ju odrezali na točno određenu mjeru koju smo dobili pomoću vec spomenutog programa All4Wifi. Pošto dva boćna šarafa služe za pozicioniranje da igla bude okrenuta prema centru limenke stavio sam malo mase za dihtanje odnosno gumikit-a da zapuni rupu između konektora i kantice tako da sporije hrđa na tom djelu.

Slika 1.1: Završni izgled «kantene»

Tehnička škola Požega – Završni rad

16

Izrađivanje 3D korner antene Za razilku od «kantene» 3D korner antena je nešto kompliciranija za izraditi i veći su troškovi izrade. Za početak smo odabrali lim debljine 7mm, te ga potom očistili od raznih prljavština i pripremili za rezanje na određenu mjeru.

Slika 1.2: Dimenzije naše 3D korner antene

Nakon što smo izrezali lim na određenu mjeru koja je prikazana na prethodnoj slici, dobili smo lim u obliku slova «L» te ga je sada trebalo sastaviti pod pravim kutem da bi dobili konačan oblik 3D korner antene. Zatim smo smo savili stranice pod pravim kutom te brid koji se spaja sprešali u jednu cijelinu, tim postupkom smo dobili idealan pravi kut bez neravnina. Prednost prešanja centralnog brida prema spajanjem zakovicama je velika zbog negativnog šuma antene koje se pravi zbog neravog pravog kuta. Nakon toga smo izbušili rupe za N konektor i dodatni element koji služi za bolje zračenje antene. Postavljanjem dodatnog elementa i podešavanjem njegove dužine i rastojanja od zračećeg elementa dobijeno je skoro idealno prilagođenje na 50 Ohma. Nakon toga je još ostalo napraviti nosač antene nagnut pod 45 stupnjeva zato što ova antena zrači pod 45 stupnjeva sto ćemo vidjeti u narednim slikama.

Tehnička škola Požega – Završni rad

17

Slika 1.3: Završni izgled 3D korner antene

5.2.

Testiranje Wireless antena

Izrađene antene su se pokazale relativno dobre u bežićnom povezivanju uz veliko pojačanje signala nasuprot kupovnih antena koje dobijemo sa wireless karticom. Kantena se pokazala veoma dobrom kod klijenata za povezivanje na Acces Point, dok 3D korner možemo koristiti i kao glavnu antenu spojenu na Acces Point i kao klijentsku antenu. U sljedećim slikama možemo vidjeti dijagrame zračenja pojedinih antena. Da bi dobili smo bolje performanse trebali bi imati sto kraći kabel i to po mogučnosti gore već spominjani 50 ohmski LMR 400 kabel.

Tehnička škola Požega – Završni rad

18

Slika 1.1: Dijagram zračenja 3D korner antene

Slika 1.2: Dijagram zračenja kantene

Tehnička škola Požega – Završni rad

19

6.

Zaključak

U posljednih 50 godina zbile su se korjenite promjene u mnogim znanstvenim disciplinama, pa tako i u radiokomunikaciji, kao jedna od prvih grana elektronike, doživjele nagli uspon. Prijenos podataka putem elektromagnestkog vala unio je novu kvalitetu praktički u sve ljudske djelatnosti, od zabave gledanjem televizijiskih emisija, preko izvanredno brzog informiranja o zbivanjima u najudaljnijima krajevima svijeta, pa do sigurnosti u prometu i spašavanja ljudskih života u slučaju nesreća. Kao sve grane radiokomunikacije i antene su doživjele veliki pomak prema naprijed, tako da vec danas dok ovo pisem možemo naći unaprijeđene verzije antena koje smo izradili u ovom maturalnom radu, ali ih zbog nedovoljne ispitanosti u praksi nismo izradili. Antene se upotrebljavaju u različitim radiokomunikacijskim sustavima i čine vrlo važan element tih sustava. O odabranoj konstrukciji antene ovise cjelokupne mogućnosti radiokomunikacijskog sustava, pa njezini parametri moraju zadovoljiti određene, često i vrlo teške uvjete. Osim parametara antene, vrlo je važan i njezin položaj u odnosu prema zemlji i okolnim objektim,koji imaju različita električna i magnetska svojstva.Antene koje smo izradili pokazale su se jako otpore na loše vremenske uvijete zbog svoje čvrste konstrukcije. Prilikom testiranja koristili smo 50 ohmski LMR 195 kabel koji ima dosta velike gubitke nasuprot LMR 400 pa nismo mogli dobiti točne rezultate koje ove antene daju. U konačnici za one koji si nemogu priuštiti skupe kupovne antene ove dvije antene daju relativno dobre rezultate i za one malo zahtijevnije korisnike, uz pristojnu cijenu.

Tehnička škola Požega – Završni rad

20

7.

Literatura

1. Prof. dr. Ervin Zentner, Radiokomunikacije, Školska knjiga, Zagreb, 1989 2. Prof. dr. sc. Uroš Peruško i Vlado Glavinić, Digitalni sustavi, Školska knjga, Zagreb, 2005 3. http://www.pcekspert.com/ 4. http://www.nedwireless.net/modules.php?name=Hrwifi 5. http://www.wifihr.net/

Tehnička škola Požega – Završni rad

21

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful