1

Smail Dubravi
Radiestezija II
ZDRAVSTVENI PREGLED POMOU VISKA

Vlastita naklada
Priredio: Branimir Galekovi
Ovaj materijal se moe kopirati u dijelovima ili u cjelini za osobno koritenje, za
prijatelje ili klubove i to iskljuivo u neprofitne svrhe.

Zagreb, 2011.

ISBN 978-953-56657-2-4

Smail Dubravi, dipl. ing.

RADIESTEZIJA
II
ZDRAVSTVENI PREGLED
POMOU VISKA

Zagreb
1985

elei spasiti od nezasluenog zaborava znaajno djelo pok. Smaila Dubravia

posveeno radiesteziji, a koje svojedobno nije imalo prilike biti predstavljeno iroj publici na
odgovarajui nain, ve samo u obliku skripata, ovom prilikom objavljujemo ovo djelo u
obliku besplatne elektronike knjige. Nastojanje je podrano od strane obitelji autora kao i
Kluba radiestezista, bioenergetiara i istraivaa iz Zagreba. Djelo je uz puno truda
preneseno u oblik, koji omoguava njegovu prezentaciju pomou suvremenih sredstava
komunikacije, ipak ostavljajui originalno djelo u gotovo neizmijenjenom obliku
primjerenom ondanjem stupnju tehnologije, onako kako ga je autor s puno ljubavi i truda
zamislio.
Branimir Galekovi, dipl. ing.

Povijest nas upozorava... da

je uobiajena sudbina
novih istina da zapoinju kao hereza,
a zavravaju kao dogma.
Thomas Huxley

Sadraj
PREDGOVOR ...........................................................................................................................9
PREGLED ZDRAVSTVENOG STANJA POMOU VISKA...............................................11
A) PREGLED KOSTIJU ...................................................................................................11
a) KOSTI LUBANJE.....................................................................................................11
b) KOSTI KRALJENICE............................................................................................13
c) KOSTI EKSTREMITETA ........................................................................................14
d) OSTALE KOSTI .......................................................................................................18
B) SOMATSKI IVANI SUSTAV ................................................................................20
C) VEGETATIVNI (AUTONOMNI) IVANI SUSTAV .............................................28
D) KRVOTOK....................................................................................................................29
E) KRVNA SLIKA I KRVNI TLAK ................................................................................37
F) LIMFNI SUSTAV.........................................................................................................39
G) PREGLED UNUTRANJIH ORGANA......................................................................41
H) LIJEZDE SA UNUTRANJIH LUENJEM............................................................51
I) UROGENITALNI ORGANI .........................................................................................58
J) MIII ............................................................................................................................60
K) KOA ...........................................................................................................................63
L) SINUSI..........................................................................................................................64
M) OKO .............................................................................................................................65
N) UHO..............................................................................................................................67
ZDRAVSTVENI PREGLED NA DALJINU..........................................................................69
POGOVOR ..............................................................................................................................73
LITERATURA: .......................................................................................................................75

PREDGOVOR
Naslovu nisam dao naziv dijagnostika, upravo zato, da se na radiestezijski rad na
pregledu zdravstvenog stanja ljudi ne bi poistovjetio sa lijenikom dijagnostikom, jer se
radiestezijski pregled obavlja potpuno na drugom principu: na osnovu radijacija, koje
primamo od osobe, iji zdravstveni pregled obavljamo.
Koliko sam iz literature saznao, na pomisao da pokua izvriti radiestezijski pregled
zdravstvenog stanja ovjeka, doao je prvi Abbe Mermet (1866-1937). U svom djelu
Comment j' opere (Kako ja radim), on kae: "Oko godine 1905-1906. dola mi je pomisao,
budui da se moe prouavati zemljina kora i neive stvari, da bi se to isto moglo i sa ivim
biima. Zar se ne bi moglo vene i arterije usporediti sa tokovima podzemne vode, a meso,
kosti i ivci daju analogiju sa podzemnim slojevima? Nisam se morao mnogo truditi da
opazim, da bolesni organi ne daju istu ifru radijacija kao zdravi organi."
Pod ifrom se podrazumijeva broj krugova ili elipsi to ih pravi visak na oboljelom
mjestu, kada se s rukom, u kojoj nije visak, prolazi kao sa antenom na udaljenosti od 15-20
cm od tijela. Svaka bolest ima svoj odreeni broj okretanja viska. Kako ovaj Mermetov broj
vrlo esto ne odgovara pri radu svakog od radiestezista, ne bih se zadravao na tome. Ako to
nekoga vie zanima, moe nai u njegovoj knjizi (postoji i izdanje na njemakom jeziku).
Ima vie naina kako se vri zdravstveni pregled ovjeka. Prije nego to se netko na to
odlui, mora prije toga poznavati anatomiju ovjejeg tijela. Mora tono znati gdje se
tono na tijelu nalazi svaki dio i organ tijela. to god je anatomija ljudskog tijela bolje
poznata i ralanjena, tim se bolje i preciznije moe izvriti lokalizacija zdravih i oboljelih
dijelova tijela. Od anatomije ljudskog tijela potrebno je u poetku znati najmanje toliko,
koliko je to prikazano u Malom anatomskom atlasu - Nae tijelo, koje je priredio Juraj Buka,
a izdala "kolska knjiga" - Zagreb, 1983. Naroito naglaavamo da je to minimum
anatomskog znanja, kojeg treba imati vrlo nadareni radiestezist, da bi se mogao u poetku
posvetiti ovoj grani radiestezije. Napominjem da se, nakon to se dobro naui ova anatomska
graa, treba to znanje sve vie i vie produbljivati, uiti i ralanjivati svaki organ, svaki dio
tijela i prouiti njihove funkcije.
Ako nekoga dugo boli glava, ima neke potekoe, lijenik esto alje pacijenta na
encefalograf, gdje se snimaju elektrini impulsi mozga i kao rezultat ove pretrage dobije se
tzv. encefalogram, u obliku dijagrama, na osnovu ega lijenik ima uvid u anomalije pri radu
mozga, to mu slui kao putokaz za ustanovljavanje prave dijagnoze. Tako isto se dobije
elektrokardiogram (EKG). Drugim rijeima i mozak i srce proizvode jednu vrstu elektriciteta.
Moemo ga za razliku od drugih vrsta elektriciteta nazvati bioelektricitetom (bios = ivot).
Kako god mozak i srce proizvode bioelektricitet, tako isto svaki organ u tijelu i svaki drugi
dio tijela proizvodi biostruju. Iz fizike je poznato, da svaki elektrini izvor struje ili vodi oko
sebe stvara elektrino polje djelovanja, koje se prostire okolo izvora ili vodia struje. S
obzirom na biostruje koje stvara ovjeji organizam, ovo polje oko tijela moemo nazvati
bioelektrinim poljem. Drugim rijeima svako ljudsko tijelo je mala elektrina centrala, ili
bolje jedna sloena emisiona stanica, koja radi na jednoj odreenoj frekvenciji i koja ima oko
sebe bioelektriko polje.
Ovo se biopolje prostire okolo ovjejeg tijela. Koliko daleko se ono osjea? U
literaturi se spominje, a i mnogi radiestezisti misle, da se ono moe poistovjetiti sa aurom,
jednim omotaem oko ljudskog tijela, koja se u izvjesnim prilikama moe kod senzibilnih
osoba vidjeti golim okom ili uz pomo psiho-kolor naoala. Prve pokuse o tome vrio je Dr.
Carl von Reichenbach (1849. god.) i nazvao je ovaj omota dinamidom. Semjon i
Valentina Kirlian uspjeli su 1963. god. patentirati svoju elektrofotografiju na kojoj se vidi
aura dijelova ivih bia i anorganskih stvari. Aura, koja se vidi u visokefrekventnom polju,
9

je kod neivih stvari stalna i nepromjenjiva, a kod ivih bia promjenjiva i pulsirajua, i
sa oboljenjima se mijenja, smanjuje, a smru i nestaje.
Da li je na Kirlijanovoj fotografiji snimljeno ba ovo biopolje ovjeka, teko je za
sada rei. Kirlijanova fotografija se nauno prouava i ulazi u naune institucije. Ja lino
smatram, da su to dvije razliite stvari, s obzirom da su Kirlijanove aure snimljene u blizini
tijela, a biopolje ovjeka djeluje i na veim daljinama, o emu e biti kasnije govora.
Biopolje oko tijela ovjeka, ako je on zdrav, ima jednaku jainu na svakom mjestu u
blizini tijela. Znai da se okolo tijela stvara jedno homogeno polje jednake jaine. Meutim,
kad je neki organ bolestan, on ne producira vie normalnu "zdravu" struju, nego struju koja
ima druge osobine, to se automatski odraava na biopolje na tome mjestu, pa je to polje
poremeeno, drugaije je nego ono "zdravo" ili ga uope nema, to visak u desnoj ruci,
preko lijeve ruke kao antene odmah registrira, ve prema mentalnom dogovoru. Znai da na
tome mjestu nije normalno "zdravo" stanje, nego su se dogodile neke promjene, koje su
rezultat nekih zdravstvenih anomalija.
Prilikom pregleda treba sve to je ustanovljeno napisati na list papira. Taj papir je
zapravo legitimacija zdravstvenog stanja onoga, koji je pregledan. Radi toga je potrebno ovaj
pregled voditi nekim ustaljenim redom, a ne na preskok.
Ne treba vriti pregled ljudi, koji to ne ele. Ima mnogo ljudi koji to ne vole.
Zdravstveno stanje bilo kojeg pojedinca je njegova lina stvar. Mnogi ne ele da drugi znaju
za njihove zdravstvene nedostatke, pa tako treba i postupati. Onaj tko obavlja zdravstveni
pregled treba ga obavljati u etiri oka, a svoje nalaze saopiti samo dotinom. To saopenje
treba glasiti: "Na tom i tom mjestu vaeg organizma nije vae biopolje normalno, pa je dobro
da se radi dijagnoze obratite lijeniku specijalisti za detaljnu dijagnozu."
Iskusan radiestezist, koji se due vremena bavi "dijagnostikom" a vrlo dobro poznaje
anatomsku grau ovjeka, moe ak na vrlo uskom podruju nekog organa ustanoviti
anomalije. O tome e biti vie govora kod opisa rada.
Prilikom obavljanja pregleda potrebno je drati se izvjesnog reda. Potrebno je
ovjeje tijelo sistematski pregledati dio po dio. Navest u primjer kako se to obino obavlja.
Napravi se plan pregleda.

10

PREGLED ZDRAVSTVENOG STANJA POMOU VISKA

PLAN PREGLEDA
A) KOSTI
B) SOMATSKI IVANI SUSTAV
C) NEUROVEGETATIVNI IVANI SUSTAV P) KRVOTOK
E) KRVNA SLIKA
F) LIMFNI SUSTAV
G) UNUTARNJI ORGANI
H) MIII
I) KOA
J) OI
K) UI

A) PREGLED KOSTIJU
Da bi lake izvrili sistematski pregled kostiju to je najbolje podijeliti ovjeje kosti
na:
a) kosti lubanje (Cranium)
b) kosti kraljenice (Columna vertebralis)
c) kosti ekstremiteta
d) ostale kosti
a) KOSTI LUBANJE
Lubanja ovjeka (Sl.1) sastoji se iz nekoliko velikih lubanjskih kostiju, koje su
meusobno spojene tzv. avovima (Suturae). Kosti mozga se sastoje iz lubanjskog svoda
(Calvaria) i baze lubanje (Basis cranii). Unutar toga je smjeten mozak ovjeka. Baza lubanje
je osim sa lubanjskim svodom vrsto srasla i sa kostima lica. U bazi lubanje ima vie otvora
kroz koje prolaze vene i arterije te ivci i spoj kimene modine (Medulla spinalis) sa
mozgom. Ako bazu lubanje gledamo sa gornje strane unutra, zapaaju se tri lubanjske jame:
1. prednja (Fossa cranii anterior), 2. srednja (Fossa cranii media) i 3. zadnja (Fossa cranii
posterior). U prednje su smjeteni: eoni i njuni dijelovi velikog mozga. U sredini je sitasta
kost sa otvorima za njune ivce. U srednjim jamama se nalaze dijelovi meumozga sa
hipofizom i sljepooni renjevi. Sljepoone renjeve razdvaja klinasta kost, a na njenom
sedlu (Sella turcica) nalazi se hipofiza. Malo dalje prema eonom dijelu su otvori za vidne
ivce (Canalis opticus). Na kraju srednje lubanjske jame prolazi trograni ivac (Nervus
trigeminus). U sredini baze lubanje nalazi se klinasta kost (Os sphenoidale). Stranje
lubanjske kosti jame zatvaraju mozak, most i primozak. Prilikom pregleda lubanjskih kostiju
glavno je pregledati lubanjske kosti, koje se nalaze na vanjskoj strani lubanje i njihove
avove. Svod lubanje sainjava est kostiju: eona kost (Os frontale), dvije tjemene kosti (Os
parietale), dvije ljuske sljepoonih kostiju (Squama temporalis) i zatiljna kost (Os occipitale).
Kosti lica su nosne kosti (Os nasale), jagodine kosti (Os zygomaticum), te gornjoeljusne
kosti (Os maxillaris). Ovo su sve nepokretne kosti lica. Ostaje jo samo pokretna
donjoeljusna kost (Os mandibularis).
Prilikom pregleda radimo tako, da u desnoj ruci zavrtimo visak, a sa lijevom rukom
sistematski dirajui pojedine dijelove glave, koncentrirajui svu panju na traenje mjesta

11

koja ne daju radijacije pregledavamo polagano, sistematski, kosti glave. Ako smo dobro
nauili poloaj pojedinih kostiju na glavi i ako smo se orijentirali samo na pregled kostiju
glave, a ne i onoga to je unutar njih, tj. velikog mozga, malog mozga i svega drugog to se
tamo nalazi, onda emo dobiti podatke samo o stanju kostiju lubanje. Ukoliko nismo sigurni,
da li smo se dobro koncentrirali, moemo prilikom pregleda koristiti i slike iz anatomskog
atlasa, koji e nam ovdje biti samo sredstvo bolje koncentracije.

Sl. 1 Kosti lubanje

esto puta emo nai da neka kost nije u redu. Najee su to zatiljna kost i njeni
avovi. Moe se desiti da ona i ne pravi neke smetnje, ali je to onda obino znak nekog starog
udarca u glavu, koji moe potjecati jo iz djetinjstva, ukoliko netko jo osjea neke smetnje u
tom predjelu, potrebno ga je uputiti odgovarajuem lijeniku na obradu, da bi on dao pravu
dijagnozu.

Sl. 2 Presjek kroz kosti lubanje

12

Kosti baze lubanje ne mogu se rukom napipati. U ovom sluaju najbolje je uzeti za
pomo prikladan anatomski atlas i koncentraciju izvriti preko slika dotinih kostiju, naroito
ako se radilo o nekom skoranjem ili starom prelomu baze lubanje, to danas u saobraajnim
nesreama nije rijetkost.
Prilikom pregleda lubanjskih kostiju treba se malo dulje zadrati na onim mjestima,
na kojima je visak pokazao anomalije, te mentalno ustanoviti da li se radi o neemu akutnom
ili kroninom, pa ak utvrditi i stupanj oteenja, te prema tome postupiti, svakako na nain
da se kod pacijenta ne izazove nikakva panika i da ga se poalje na tretman kod lijenika.
Sposoban i nadaren radiestezist esto moe postaviti i dijagnozu bolesti, ali to mora zadrati
za sebe.
b) KOSTI KRALJENICE
(Columna vertebralis) (Sl.3)
Ovaj dio pregleda bi mogli pojednostavniti tako da prljene iz kojih je sastavljena
kraljenica podijelimo anatomski na:
1. Vratne prljenove (Vertebrae cervicales)
2. Grudne prljenove (Vertebrae thoracicae)
3. Slabinske prljenove (Vertebrae lumbales)
4. Krstane prljenove (Vertebrae sacrales)
5. Trtina kost (Os coccygis)

S desne strane

Sl. 3 Kosti kraljenice

Sprijeda

13

Straga

1. Vratni prljenovi (Vertebrae cervicales)

Prilikom pregleda kraljenice, moramo prvo biti na isto s time, da li emo pregledati
samo prljenove, kao kotane tvorevine, ili emo odmah vriti i pregled meuprljenih
prostora unutar kojih su hrskaviaste ploice (Discus intervertebralis), i vezivnog tkiva koje
dri u jakoj zajednikoj vezi sve ove kraljeke. Na krajevima prljenova su otvori kroz koje iz
kimene modine izlaze leno-modinski ivci. U poetku je bolje vriti posebno pregled
svakog kraljeka jednog po jednog.
U podruju vratnog dijela nalazi se sedam prljenova. Idui prema dolje prvi je tzv.
Atlas, a drugi Axis. Ova su dva funkcionalno spojena. Atlas na kome lei lubanja je razliito
graen od drugih prljenova. Svaki kraljeak ima svoj broj, tako da je u vratnoj kraljenici
Atlas broj 1, Axis broj 2, pa dalje redom 3, 4, 5, 6 i 7. Ako smo se mentalno koncentrirali na
pregled kotanog dijela svakog prljena, onda emo dobiti samo anomalije kotanog dijela, a
to su nedostatak kalcija, degenerativne promjene prljena i sl.
Kada budemo stekli izvjesnu praksu, moi emo pregled prljenova vriti zajedno sa
pregledom diskusa i korijena spinalnih ivaca koji izlaze iz meuprljenih prostora i
ligamenata. U poetku je to bolje raditi odvojeno.
Kao i prije, sa viskom u desnoj ruci, a lijevom rukom kao antenom prelazimo jedan
po jedan prljen i ustanovljavamo koji nije dobar. Da se ne bi prekidao rad, netko od prisutnih
pregledu moe zabiljeiti na papir rezultate pregleda. Moda to izgleda da ide sporo. U
poetku e to i biti tako, ali kasnije, kad se stekne praksa u radu, to ide mnogo bre. Moe se
koristiti i anatomski atlas, a takoer mentalna slikovita koncentracija na pojedini prljen.
2. Grudni prljenovi (Vertebrae thoracicae)
Grudni prljenovi su vrlo sline grae. Ima ih dvanaest. Oni su nosioci rebara
(Costae). Prvih sedam rebara je privreno za prsnu kost (Sternum) direktno, a 8-10 preko
hrskavice ine rebarni luk. Zadnja dva su slobodna i ne dotiu prsnu kost.
Pregled se vri potpuno isto kao to je to gore opisano.
3. Slabinski prljenovi (Vertebrae lumbales)
Ovi su prljenovi jae graeni, jer im s obzirom na optereenje gornjih dijelova mora
biti nosivost i stabilnost vea. Ima ih pet. Vrlo est su uzrok oboljenja starijih ljudi ba
kraljeci, diskusi i ivci na ovom dijelu kraljenice. Stoga treba obratiti posebnu panju na
njih, te tono odrediti o kojim se kraljecima radi. Pregled se vri analogno onima prije.
4. Krstani prljenovi (Vertebrae sacrales)
Sve do 15-25 godine ivota, ovi su kraljeci odvojeni jedan od drugog, a tada srastaju
zajedno i ine krstanu kost (Os sacrum). Sa zadnjim slabinskin prljenom zavrava se
kimena modina i kimeni kanal. Krstana kost je u luku povijena. Iz nje izlazi pet pari
ivaca.
Pregled se vri kao i prije, samo se odredi u predjelu kojih krstanih meuprljenih
prostora neto nije u redu. Anomalije na ovom dijelu kime su veinom izazvane ozbiljnijim
reumatskim oboljenjima, pa treba savjetovati to skoriju posjetu lijeniku reumatologu.
5. Trtina kost (Os coccygis)
Kraljenica se zavrava sa trtinom kosti. Nju sainjava tri do pet sraslih kraljeaka.
Pregled kao prije!
c) KOSTI EKSTREMITETA
Ekstremitete dijelimo na gornje i donje.

14

U gornje ekstremitete spadaju ruke, a u donje noge. Kod pregleda se obino

pregledava prvo desna strana tijela, a onda lijeva.
1. Kosti ruku (Sl. 4)

Sl.4 Kosti ruke

Poevi od zgloba u ramenu nailazimo na nadlaktinu kost (Humerus), zatim na

lakatni zglob (Articulatio cubiti). Na njega su sa donje strane privrene dvije kosti i to
palana kost (Radius) i lakatna kost (Ulna). Ispod ove nalaze se kosti zapea (Ossa carpi),
zatim kosti pea (Ossa metacarpi), a dalje kosti prstiju (Ossa digitorum manus).
Da bismo prilikom pregleda mogli biti precizniji, s obzirom da se kosti zapea
sastoje iz sedam koica, svakako smo u prednosti ako znamo imena svih njih. Iznad kostiju
palca nalazi se mnogokutna kost (Os multangulum), do nje je trapezoidna kost (Os
trapezoideum), pa dalje: Os capitatum, Os hamatum. Iznad ove etiri donje smjetene su:
skapoidna kost (Os scaphoideum), Os lunatum i Os triquetrum. Koncentracijom na ove
pojedine koice mentalno, sa ili bez odgovarajue slike, moe se dobiti tono one koice
koje su oteene.
Kosti pea (Ossa metacarpi) su pet kraih kostiju, a obino se oznaavaju rimskim
brojevima I do V. Broj I nosi kost koja ide prema palcu a onda broj II prema kaiprstu i tako
redom. Metakarpalne kosti su vezane sa kostima prstiju pomou zglobova. To su kosti koje
nazivamo falangama (Phalanx). Na svim prstima su po tri falange (Falanx proxiaalis, F.
media i F. distalis) osim na palcu gdje su samo dva (Falanx proximalis i F. distalis).
Kod pregleda kostiju ruke (prvo desne pa lijeve), traimo oteenja na kostima: stare
ili novije prelome, kao i oteenja uslijed reumatinih oboljenja, deformacije oblika kostiju i

15

sastava kotanog tkiva (artritis, osteoporoza i dr.). Ujedno i nedostatke, koji nastaju kod
oboljenja kotane sri.
Sve to se pronae odmah se zapie na papir, da se ne bi u toku daljnjeg pregleda
neto zaboravilo.
2. Kosti nogu (sl. 5)

Sl. 5 Kosti noge

Pregled poinjemo od desnog zgloba u kuku. Prva kost je bedrena ili butna kost
(Femur). Dolazimo do koljena. Na koljenom zglobu je aica (Patella), pa uz put pogledamo i
nju. Dolje nie su dvije kosti: goljenika kost (Tibia) i lisna kost (Fibula). Dalje se nastavljaju
kosti korijena stopala, kosti srednjeg dijela stopala i kosti nonih prstiju.
Kosti korijena stopala (Ossa tarsi) sastoje se iz sedam zglobnih koica koje su
rasporeene drugaije od koica u runom zglobu. To su: Calcaneus (petna kost), Talus
(glena kost). Os cuboideum (kuboidna kost), Os naviculare (laica), zatim tri klinaste kosti
gledajui od unutranje strane stopala prema vanjskoj (Os cuniforme mediale, Os cuniforme
intermedium i Os cuniforme laterale). Izmeu zglobova ovih ploica, za ublaavanje udara
pri kretanju stoje hrskaviaste ploice.
Na tarzalne kosti nastavljaju se pet metatarzalnih kostiju (Ossa metatarsulia), koje se
kao i kod prstiju oznaavaju od unutranje strane prema vanjskoj sa rimskim brojevima I-V.
Na donjem dijelu metatarzalne kosti (I) nalaze se dvije sesamoidne kosti (Ossa sesamoidea).
Ossa digitorum pedis (kosti nonih prstiju) imaju kao i kod prstiju ruke po tri falange
(Phalanx proximalis, Phalanx media i Phalanx distalis) osim nonog palca, koji ima dvije
falange (Phalanx proximalis i Phalanx distalis).

16

Karlina kost, koja bi se mogla prikljuiti uz donje ekstremitete bit e kod pregleda
ukljuena sa pregledom kljune kosti, prsne kosti, lopatica i rebara.
Pregled poinjemo kao i obino prvo desno, znai desnu ruku, pa desnu nogu. Sa
viskom u desnoj ruci, a lijevom rukom kao antenom, koncentracijom samo na kotane
dijelove kostiju pregledano jednu po jednu kost ruke. Ukoliko se pokau anomalije
zabiljeimo i nastavljamo iza toga to isto za kosti noge. Iza pregleda desne strane, prelazimo
na lijevu. Na mjestima gdje se pojave neke anomalije, potrebno je zadrati se malo dulje da bi
eventualne lomove ili promjene na kostima bolje uoili i tonije locirali.
Nakon pregleda stanja kostiju idemo na pregled zglobova kime, ruku i nogu. Najvei
dio reumatskih bolesti javlja se upravo u podruju zglobova. Obino obole hrskavice ili
ligamenti. U podruju kuka (sl. 6) to moe biti i oboljenje izazvano slabim radom tzv.
masnog jastuia, to izaziva slabo podmazivanje zgloba. Kod takvog pregleda potrebno je
tono navesti o kojim se faktorima radi. Jasno je da radiestezist ustanovljava samo manjak u
bioelektrinom polju pojedinog zgloba, a ne dijagnozu o kojoj se to bolesti radi.

Sl. 6 Zglob kuka (Articulatio coxae)

Prvo se pregledaju meuprljeni prostori cervikalnog dijela kime, zatim torakalnog,

lumbalnog, sakralnog i trtinog dijela. Potrebno je sve zabiljeiti na papir tono o kojim se
meuprljenskin prostorima radi. Evo primjera:
3 - 4 C (cervikalni)
6-7C
7- 1 C/Th
1 - 2 Th (torakalni)

5 - 12 Th
12 - 1 Th/L
1 - 4 L (lumbalni)
5 -1 L/S

1 - 5 S (sakralni)
1 - 4 Co (trtini)

Na ovaj nain dobivamo jasnu sliku o tome, koji je dio kimenog stupa podvrgnut
bolesnim promjenama.
Kad smo ustanovili koji su meuprljeni prostori loi, moemo mentalnom
koncentracijom dobiti ak one, koji su u vrijeme pregleda najloiji, opet pomou viska.
itajui one koje smo dobili, traei sada one meuprljene prostore, koji su izmeu

17

zapisanih najloiji, visak e samo na takvima stati. To su oni koji u vrijeme pregleda ine
dotinom najvee probleme.
d) OSTALE KOSTI
Jo su nam ostale nepregledane:
1) Kljune kosti (Claviculae) (Sl. 7)
2) Prsna kost (Sternum) (Sl. 8)
3) Rebra (Costae) (Sl. 8)
4) Lopatice (Scapulae) (Sl. 9)
5) Karlina kost (Os coxae) (Sl. 10)
Kod kljunih kostiju pregled je jednostavan, kao i kod pregleda lopatica i karline
kosti. Pregled e otkriti prijelom ili druge anomalije. Prilikom pregleda prsne kosti
(Sternum), s obzirom da se tu esto javlja manjak radijacija bioelektrinog polja, esto
izazvan od reumatskih oboljenja, treba tono odrediti na kome se dijelu prsne kosti to oituje.
To moe biti i jedna od indikacija kasnije za toniju dijagnozu kod lijenika.

Sl. 7 Kljuna kost (Clavicula)

Sl. 8 Rebra (Costae) i prsna kost (Sternum)

18

Drak prsne kosti (Manubrium sterni) je gornji dio prsne kosti. Na donjem kraju
produetak tzv. Processus xiphoideus. Sa prsnom kosti spojeno je hrskaviastim dijelom
sedam pari rebarnih kostiju. Unutar grudne kosti je kotana sr koju treba takoer pregledati.
Pregled rebara kojih ima 12 pari se obavlja, prvo desno, pa zatim lijevo i to generalno.
Ako se prilikom takvog pregleda pokau anomalije na jednoj ili drugoj strani, potrebno je
onda na tom mjestu izvriti pregled svakog pojedinog rebra, kako njegovog kotanog, tako i
njegovog hrskaviastog dijela. Zadnja dva para rebara nisu vezana s prednje strane, pa i
nemaju vezivnu hrskavicu.

Sl. 9 Lopatica (Scapula)

Sl. 10 Karlina kost (Os coxae)

19

B) SOMATSKI IVANI SUSTAV

Sastoji se iz vie pojedinanih cjelina a to su
1. Veliki mozak (Cerebrum)
2. Mali mozak (Cerebellum)
3. Most (Pons)
4. Produna modina (Medulla oblongata)
5. Kimena modina (Medulla spinalis)
6. Glavni ivci ruku, sa njihovim ograncima
7. Glavni ivci nogu, sa njihovim ograncima
1) VELIKI MOZAK (Cerebrum) (Sl. 11)
Sastoji se iz a) spojnog mozga i b) krajnjeg mozga.

Sl 11 Veliki mozak (Cerebrum)

Spojni mozak sainjavaju epitalamus, talamus i hipotalamus, sa mamilarnim

izboinama i stranjim renjem hipofize (sl. 12). Krajnji mozak tvore obje polutke mozga,
bazalne ganglije i dio za osjet mirisa. Ima 4 zasebna dijela (renja): eoni, tjemeni, zatiljni i
sljepooni.
Mozak je kompliciran mehanizam razliitih osjeta. Dananja kolska medicina uspjela
je djelomino razrijeiti, koji dijelovi mozga upravljaju sa kojim funkcijama organizma, ali je
jo ostalo sakriveno mnogo nepoznatog. Moe se rei, da je mozak kompjutor koji dirigira
skoro sa svim ivotnim procesima. S obzirom na ovako sloen organ tijela, dobro je nauiti
bar neke dijelove mozga, koji imaju odreene funkcije, na pr. koji dijelovi mozga upravljaju
funkcijama vida, govora i sluha, koje su funkcije talamusa i hipotalamusa.

20

Sl. 12 Spojni mozak

Za obavljanje naeg zdravstvenog pregleda za poetak je dovoljno odrediti iz kojeg

dijela mozga dobivamo manjkave radijacije, a daljnji rad i dijagnozu oboljenja provest e
lijenik.
2) MALI MOZAK (Cerebellum) (Sl. 13 i 14)
Mali mozak se nalazi u zatiljnom dijelu glave, smjeten ispod velikog mozga. Spojen
je sa srednjih mozgom parom krakova, a isto tako sa parom krakova sa mostom i lenom
modinom. On ravna sa radom miinih muskulatura i odrava fiziku ravnoteu.
Zapravo vri neku vrstu kontrole centara podlonih ljudskoj volji. Ima utjecaj i na
modanu koru. Patoloki procesi na malom mozgu mogu dovesti do ozbiljnih promjena i
trajnih oteenja.
Kao i veliki mozak, tako i mali mozak ima dva renja: desni i lijevi.
Kod pregleda malog mozga vano je ustanoviti, da li se oboljenje nalazi na desnom ili
lijevom renju, kao i to koliki je dio zahvaen, i koji (na pr. desni reanj, donja treina itd.).
Mali mozak je vezan sa srednjim mozgom preko mosta (Pons). U zadnji mozak spada
mali mozak, most i rombine udubine.

21

Sl. 13 mali mozak (Cerebellum)

Sl. 14 Mali mozak (odozgo i otraga)

3) MOST (Pons) (Sl. 15)

Preko mosta se povezuju ivanim putevima kore malog i velikog mozga. Iznad
mosta je dio kojim se i most i produna modina veu na srednji dio mozga. To je
Pedunculus cerebri, koji se vee na Talamus.

22

Sl. 15 Most (Pons)

4) PRODUNA MODINA (Medulla oblongata)

Sl.16 Parovi osjetnih i modanih ivaca (I- IXII)

23

To je dio ivanog somatskog sustava, dug oko 3 cm a nalazi se kao produenje

kimene modine prema mozgu. Na kraju se nalazi tzv. rombina udubina, gdje izlaze u
parovima iz ivane mase mnogo vanih osjetnih modanih ivaca. To su parovi ivaca I-XII
(Sl. 16). Da ih nabrojimo:
I. Nervus olfactorius
II. Nervus opticus
III. Nervus oculomotorius
IV. Nervus trochlearis
V. Nervus trigeminus
VI. Nervus abducens
VII. Nervus facialis
VIII. Nervus vestibulocochlearis
IX. Nervus glossopharingeus
X. Nervus vagus
XI. Nervus accessorius
XII. Nervus hypoglossus

Mirisni (njuni) ivac. Ide iz nosnog epitela do baze

velikog mozga, centra za njuh.
Vidni ivac. Prenosi sliku sa mrenice do centra za vid u
spojnom mozgu.
Oni ivac, pokreta one jabuice.
Slui za kruenje one jabuice.
Trokraki ivac, koji preko N. ophtalmicusa, N.
maxillarisa i N. mandibularisa dovodi osjete sa lica.
Pokree onu jabuicu samo u stranu.
Lini ivac. Regulira pokrete lica i vakanje hrane.
Ide u uho. Sluni ivac. Slui i za odravanje ravnotee.
Ravna sa miiima drijela. Prenaa podraaje sa jezika,
drijela i krajnika.
Ravna radom srca, te snabdijevanjem lijezda i miia
probavnog trakta, kao i dinih organa te vanjskog uha.
Ravna trapeznim miiem i miiem za pomicanje glave,
te potpomae u radu N. vagus.
ivac koji prenosi osjetne podraaje jezika.

Ovo su 12 pari tzv. modanih ivaca, koji imaju svoju motornu ulogu, a takoer i
provoenje osjeta. Svi osim vagusa, opskrbljuju osjetne organe i lijezde glave, a vagus je
postavljen i u prsni i trbuni dio. Spada u parasimpatike ivce.
Kod pregleda je dobro kontrolirati svaki od ovih ivaca posebno s desne, posebno s
lijeve strane, naroito ako se pojave smetnje iz podruja koja spadaju u njihovu domenu.
5) KIMENA MODINA (Medulla spinalis)
Kimena modina je spinalni centralni ivac, koji ide od produne modine, pa do
sakralnog dijela kimenog stupa, kroz otvore u kraljecima. Iz kimene modine izlazi 31 ili
32 para spinalnih ivaca (Sl. 17). Iz vratnog (cervikalnog) dijela izlazi 3 pari ivaca, iz prsnog
(torakalnog) dijela 12, iz slabinskog (lumbalnog) 5, iz krstanog (sakralnog) dijela 5 i iz
trtinog dijela 1 ili 2.
Kimena modina ima tri ovojnice: Dura mater, Arachnoidea i Pia mater. Na
poprenom presjeku vide se te tri ovojnice.
Sama kimena modina graena je od finih ivanih vlakana, bijele i sive boje. Siva
boja je u srednjem dijelu i ima u presjeku oblik leptira. Na slici 17 se vidi takoer na koji
nain izlaze spinalni ivci kroz prljenske otvore. Iza toga se spinalni ivci granaju u niz
manjih, koji idu po cijelom tijelu.

24

Sl. 17 Kimena modina (Medulla spinalis); Spinalni ivci

25

6) GLAVNI IVCI RUKU (Sl. 18) (sa njihovim ograncima)

Sl. 18 Glavni ivci ruku

Glavni ivci ruku izlaze iz brahijalnog plexusa kojeg sainjavaju ivci, koji izlaze iz
kraljeaka C 5 - Th 1. To su ivci:
1. Palani ivac (Nervus radialis)
2. Sredinji ivac (Nervus medianus)
3. Lakatni ivac (Nervus ulnaris)
4. Miino-koni ivac (Nervus musculocutaneus)
Svi ovi ivci imaju na svojem putu kroz ruku ravanja na vie mjesta, tako da je ruka
zapravo proeta sa mnotvom drugih ivaca, tako da to ini gustu mreu ivanih niti.
Kod pregleda stanja ivaca ruku koncentriramo se na ova etiri ivca, jednog po
jednog, dok na kraju ne dobijemo jasnu sliku o kojemu, ili o kojima se ivcima radi i na
kojim dijelovima njihovog puta se javljaju anomalije. Moramo poi od samih vratnih
kraljeaka jer u veini sluajeva (obino kod reumatskih oboljenja) ba tu se javljaju najvee
potekoe.
Kad smo pregledali desnu ruku, prelazimo na istovjetan pregled ivaca lijeve ruke.
Ako je to teko mentalno pratiti, moemo se posluiti sa slikom ivaca ruke (Sl. 13).
Svakako da je potrebno pribiljeiti sve anomalije.

26

7) GLAVNI IVCI NOGU (Sl. 19) (sa njihovim ograncima)

Sl. 19 Glavni ivci nogu

Glavni ivci nogu izlaze iz lumbalnog dijela kimenog stupa i tvore tzv. slabinski
plexus (Plexus lumbalis), zatim iz krstanog dijela (plexus sacralis) i trtinog dijela (plexus
coccygeus).
Da navedeno nazive tih ivaca:
1. ivac kuka (Nervus ischiadicus)
2. Bedreno-potkoljenini ivac (N. femoralis)
Nervus ischiadicus se malo iznad koljena dijeli u dva kraka: a) u zajedniki lisni ivac
(N. peroneus ccmmunis) koji se zatim dijeli na duboki lisni ivac (N. peroneus profundus) i
povrinski lisni ivac (N. peroneus superficialis) i b) goljeniki ivac (N. tibialis). Mrea
ivaca protee se kroz cijelu nogu i stopalo.
Prvo pregledamo desnu pa lijevu nogu. Pregled se obavlja na istovjetan nain, kao to
smo to radili kod pregleda ruku. Panju treba naroito obratiti na spletove ivaca (plexusa)
slabinskog i krstanog dijela i tono ustanoviti o kojim se ivcima radi i u kojim se
dijelovima njihovih tokova nalaze anomalije.
Da bismo upotpunili sliku cijelog tijela, moemo pogledati i ivce u meurebarnim
dijelovima.
Jasno je da nismo u stanju izvriti pregled svakog ivca u tijelu. To je vrlo teke
postii i svim pomagalima u kolskoj medicini.
27

C) VEGETATIVNI (AUTONOMNI) IVANI SUSTAV

(Systema nervosum autonomicum)
Osim somatskog ivanog sustava, koji je podloan naoj volji, postoji i vegetativni,
koji to nije. Znamo da se mnoge funkcije organizma: na pr. rad srca, eluca, jetara, bubrega
itd. odvija tako, da ga mi ne moemo voljom obustaviti. Taj ivani sustav je znai
autonoman i on u organizmu vri svoje funkcije pomou posebnog ivanog sustava. Glavna
dva ivca ovog sustava su simpatikus (N. symphaticus) i parasimpatikus (N.
parasimphaticus). Simpatikus potie organe na rad, a parasimpatikus ih koi. Zato na svakom
organu, kojim upravlja simpatikus postoje i ivci koji pripadaju parasimpatikusu. Znai
postoje dvojne komande. Ako se simpatikus preko mjere angaira, ukapa se parasimpatikus
.koji organ prisiljava na normalan rad i obratno.
Dok su oba ivca u ravnotei, organ je zdrav. Kad to nije sluaj, organ je bolestan.
Uzmimo na primjer rad srca. Ako naporno radimo ili ako se naglo uzbudimo, srce poinje
jae i bre kucati. Kod toga posreduje hormon adrenalin i N. symphaticus. Odmah reagira
parasimpatikus, aktivira hormon acetilholin, koji stiava rad srca i nastoji to prije dovesti rad
srca u normalu. Stoga se ova dva ivca nazivaju antagonistima, tj. borcima jednog protiv
drugog. Ako se unato tome ne uspostavi ravnotea, znak je oboljenja. To su razne aritmije,
umovi i nepravilne funkcije srca i lijezda s unutarnjim luenjem, pa i slab rad organa za
probavu itd.
Zato se prilikom prenoenja bioenergije, uvijek velika panja posveuje radu
autonomnog ivanog sustava i nastoji se gubitke bioenergije u ovim sustavima nadomjestiti i
dovesti sustav u ravnoteu.
I jedan i drugi ivac sastoje se iz ivanih vlakana i ganglija. Na pojedinim mjestima
u organizmu postoje vie spletova (nakupina ganglija), koji imaju i svoja imena kao: sunevi
splet (Complex Solaris), pluni splet (Complex cordis), eludani splet, nadbubreni splet,
donjoutrobni splet, zdjelini splet i dr.
Kod pregleda polazimo od vratnih ganglija pa niz kimu sve do trtinog dijela. Zatim
idemo redom pregledati jedan po jedan splet. Iz iskustva najee se poremeaji oituju u
sunevom i plunom spletu, te u lenom i slabinskom dijelu neurovegetativnog sustava.

28

D) KRVOTOK
Veliki broj ljudi boluje od poremeaja u krvotoku. Uzroci ovih smetnji mogu biti vrlo
razliiti, ali uglavnom su to nepravilan rad srca, te arterioskleroza krvnih ila ili tromboze.
Kod krvotoka ovjeka moemo razlikovati dvije posebne funkcionalne jedinice. To su
1. mali i 2. veliki optok (sl. 20).

Sl. 20 Shema malog i velikog optoka

Mali optok poinje od desne pretklijetke (Atrium dexter) gdje dolazi krv iz upljih
vena (Vena cava inferior i Vena cava superior) odakle se krv utiskuje u desnu sranu komoru
(Ventriculus dexter), iz koje pod malim pritiskom krv ulazi u plune arterije, prvo u Truncus
pulmonalis, a zatim u desnu i lijevu stranu plua kroz desnu i lijevu plunu arteriju gdje
udisanjem dolazi kisik i gdje se krv obogauje kisikom posredstvom prsnih mjehuria,
odnosno njihovih kapilarnih mrea. Tu se zapravo vri izmjena ugljinog dioksida (CO2) i
kisika (O). Tako oplemenjena krv koja je primila kisik dolazi preko plunih vena (Venae
pulmonales) u lijevu pretklijetku (Atrium sinistrum) i lijevu klijetku (Ventriculns sinister).
Tine je zavren mali optok.

29

Veliki optok poinje utiskivanjem krvi pod jakim pritiskom u aortu, od koje se
granaju mnogi odvojci, koji opskrbljuju arterijskom krvlju mnoge organe: glavu, gornje
udove, srce, jetra, eludac, dvanaesnik, guterau, slezenu, bubrege, crijeva, mjehur,
genitalne organe, donje udove, zapravo sve organe u tijelu. U kapilarima ovih organa, krv
koja je donijela kisik, vraa se uzlazno u srce kroz donju uplju venu (vena cava inferior), a iz
glave (mozga, vrata) takoer u srce, ali kroz gornju uplju venu (Vena cava superior). Time je
zavren i veliki optok.
Krvotok moemo pregledati tako, da se pregleda prvo mali, pa veliki optok. ini mi
se da je jednostavnije pregledati prvo kompletan arterijski, a onda venozni. Mentalnom
koncentracijom na sve dijelove krvotoka, jasno ako poznajemo dobro njegove puteve, i
imamo pred oima jasno sve dijelove koje pregledamo, obavit emo to na slijedei nain:
Najprije krvotok samog srca. Pogledamo gornju i donju uplju venu na ulasku u
desnu pretkomoru (sl. 21), zatim to se dogaa u samoj klijetki. Ako je tu neka anomalija,
moramo "vidjeti" da li za to nije kriv jedan od zalisaka na ulazu u desnu komoru. Tu stoje
tzv. jedrasti zalisci, koji su dobili ime radi toga, jer se napinju kao jedra, kad se pod pritiskom
krv ubacuje u desnu klijetku (ventricuius dexter), spreavajui krv da se vrati natrag u
pretklijetku, kada se desna klijetka stegne i krv natjera depaste trostruke zaliske (Valvulae
semilunaris sinistra, dextra i posterior) da se otvore i propuste krv u odvod za plune arterije
(Truncus arteriae pulmonalis) i dalje arterijama u desnu i lijevu stranu plua kroz desnu i
lijevu plunu arteriju.

Sl. 21 Arterije i vene srca

U alveolama plua preko kapilara vri se oslobaanje krvi od ugljinog dioksida i

primanje svjeeg kisika kojeg smo doveli u plua udisajem, a izbacivanjem ugljinog
dioksida izdisajem. Nova, oplemenjena krv kisikom dolazi plunim venama (Venae
pulmonales) natrag u srce, i to prvo u lijevu pretklijetku, a zatim kroz dvostruke jedraste
30

zaliske (Valva atrioventricularis - sinistra - Cuspis anterior i Cuspis posterior) u lijevu

klijetku (Ventriculus sinister) (sl. 22).

Sl. 22 Srani zalisci

Mehanizam protoka krvi je analogan onome u desnoj strani srca. Kad se lijeva
pretklijetka stegne, zalisci se otvaraju, putaju krv u klijetku, a kad se klijetka stegne, onda se
jedrasti dvostruki zalisci zatvaraju, spreavajui povratak krvi natrag, a uslijed jakog pritiska
otvaraju se depasti trostruki zalisci (Valvae acrtae - sinistra, dextra i posterior) i krv ulazi u
aortu (Aorta).
Ako smo pregledali tok krvi kroz srce i sve zaliske, ostaje nam jo da pregledamo
arterijski i venozni krvotok samog srca (Venae, Arteriae cordis). Pregled se vri mentalnom
vizualizacijom pratei tok krvi kroz krvne ile i sudove.
Ako smo pregledali sve to je gore dano, pregledali smo zapravo cijeli mali optok i
poetni dio velikog optoka kroz lijevo srce. Nastavit emo i izvriti prvo arterijski pregled
velikog optoka.
S obzirom na vrlo esta oboljenja luka srane aorte, treba joj posvetiti naroitu
panju. Aorta spada u arterijski optok. Iz aorte na lunom dijelu nalaze se tri izvoda. Prvi je
neto iri, radi toga to treba vie krvi. Zove se Truncus brachiocephalicus. Kasnije se dijeli
na dvije arterije, od kojih jedna ide u desnu stranu glave (Arteria carotis communis dextra), a
druga u desno rame i ruku (Arteria subclavia dextra). Drugi izvod iz luka aorte je arterija,
koja snabdijeva lijevu stranu glave (Arteria carotis communis sinistra), a trei izvod ide u
lijevu ruku (Arteria subclavia sinistra)(Sl. 21)
Kod pregleda treba obratiti panju naroito na ulaze u ove tri arterije i utvrditi, u kojoj
duini od aorte prema gore postoje anomalije, kao i u kojoj je mjeri aorta, naroito njen
silazni dio lo. Obino su to posljedice arterioskleroze, odnosno nagomilanog holesterola.
Zaepljenje ova tri izvoda dovodi do enormnog napora sranih miia da protjera krv kroz
ove suene dijelove, to dovodi do infarktnih stanja, Angine pectoris, jakih aritmija i
promjena krvnog tlaka. Prilikom pregleda treba ustanoviti postotak zaepljenosti kao i duzinu
arterija na kojoj su nastale anomalija.
Pratei put aorte na nie, ona u dijelu prsa dobiva odgovarajui naziv, prvo silazna
aorta (Aorta descendens), zatim prsna aorta (Aorta thoracica), pa trbuna aorta (Aorta
abdominalis). U lumbalnom dijelu se ona rava na dvije glavne arterije: to su bedrene arterije
(Arteria iliaca communis dextra i sinistra) U podruju poetka noge naziva se butna arterija
(Arteria femoralis) sa ogrankom duboka butna arterija (Arteria profunda femoris) (Sl. 25).

31

Sl. 23 Arterije ruke

Sl. 24 Arterije noge

Glavna arterija noge (Arteria femoralis) se dijeli ispod koljena u stranju goljeniku
arteriju (Arteria tibialis posterior) i prednju (Arteria tibialis anterior), koje prelaze dalje u
arterije stopala (Arteriae plantares) (sl. 24).

32

Sl. 25 Tokovi arterijskog i venoznog krvotoka

Arterija subclavia (dextra i sinistra) ide iz aorte u ruke. Dio ove arterije u pazunom
dijelu i dijelu miice naziva se Arteria brachialis, a u predjelu lakta se grana na lakatnu (A.
ulnaris) i palanu arteriju (A. radialis), a u predjelu zgloba ake i metakarpalnih kostiju
postoji mrea metakarpalnih arterija, i na kraju arterije u prstima (Arteriae digitales dorsales)
(Sl. 23).
Gore navedene aorte i arterije su glavni arterijski opskrbljivai krvlju ekstremiteta,
miia i organa. Jasno je, da se od ovog glavnog arterijskog dovoda krvi odcjepljuju arterijski
ogranci za svaki pojedini organ tijela: srce, glavu, mozak, plua, eludac, dvanaesnik, jetra,
33

guterau, slezenu, bubrege i crijeva, spolne organe i dr. To je vrlo gust splet krvnih ila,
ilica i kapilara.
Kod pregleda arterijskog krvotoka prvo pregledamo glavne, gore navedene arterije,
ukljuivo sa njihovim ograncima u ruke, noge i glavu. Zatim pregledamo arterijsko
snabdijevanje krvlju svakog pojedinog organa. Ako nije mogue to izvriti bez anatomskog
atlasa, onda njega treba uzeti i po njemu raditi, jasno uz odgovarajuu potrebnu koncentraciju
na svako pojedino mjesto u krvotoku. Evo primjera:
Krvotok u srcu: desna pretklijetka dobra, uplje vene dobre, pluna arterija desno, nije
dobra - upiemo. Plune vene dobre. Lijeva pretklijetka - slaba. Da vidimo zato: jedan
zalisak slab. Koji zalisak? Prednji (Cuspis anterior). Idemo dalje, u klijetki dobro, luna aorta
u poetku dobro. Pregled izvoda. Ulaz u lijevi izvod nije dobar. Dokle? Idemo gore. Oko 1
cm. Aorta - silazni dio. Nije sasvim dobar. Obiljeimo gdje i koliko. Idemo dalje.
Ukljuujemo i odvojke od aorte. Aorta thoracica (grudni dio) dobra, Aorta abdominalis
(trbuni dio) - dobra. Desna noga - sve dobro. Lijeva noga do koljena dobro. Ispod koljena
loa cirkulacija. Stopalo - dobro.
Idemo pregledati prvi izvod u aortu (Truncus brachiocephalicus) - dobar. Njegov dio
u glavu s desne strane (Arteria carotis communis) dobar. Ona se u podruju vrata dijeli u dva
dijela - u unutarnju i vanjsku (Arteria carotis communis interna i A. c.c. externa). Unutarnja
dobra, vanjska nije. Koji dio? itd. itd. Zatim idemo pregledati arterije lijeve strane glave, pa
desne i lijeve ruke.
Nakon toga idemo kontrolirati arterijsku cirkulaciju redom mozak, mali mozak, plua,
srce, eludac, dvanaesnik itd. Na onim organima gdje se jave anomalije moe se, ovisno o
mogunosti predodbe i poznavanja krvotoka tog organa, dobiti preciznije podatke. To vai i
za lijezde.
Kad smo gotovi sa arterijskim krvotokom, prelazimo na pregled venoznog krvotoka.
Tokovi venoznog krvotoka uglavnom prate arterijski krvotok (Sl. 25).
Venozni krvotok se razlikuje samo u nekim detaljima od onog arterijskog. Glavna
znaajka tog toka je da on dovodi krv iz organizma u srce i dalje u plua. Krv je osloboena
velikog dijela kisika i treba je ponovno snabdjeti kisikom i poslati arterijskim krvotokom u
sve dijelove organizma.
Ve smo vidjeli da se venozna krv doprema iz malog i velikog optoka u srce kroz
uplje vene (Vena cava superior i inferior).
Mi emo se, kao i u prvom sluaju, upoznati s glavnim putevima kojima se krv
doprema u srce.
Izmjena arterijske u venoznu krv obavlja se putem kapilara, kojima je bogato
opskrbljen svaki dio naeg tijela, osobito organa. Nakon to je izvrena izmjena, venozna krv
iz kapilara ulazi u sitne pa u krupnije ile venoznog krvotoka.
Tako venozna krv iz unutranjeg dijela glave i vanjskog dijela sakuplja se u
unutranjoj i vanjskoj vratnoj veni (Vena jugularis interna i externa), zatim preko vena (Vena
brachiocephaiica dextra) ulazi u uplju venu. Isto je i sa lijeve i desne strane. Vene desne ruke
polaze od prstiju i ake (Venae digitales palmares) preko vena ake (Venae metacarpae
dorsales), a zatim kroz podlakticu i nadlakticu glavnim venama: palanom (V. cephalica) i
lakatnom (V. basilica) koje se u predjelu kljune kosti ujedinjuju u potkljunu venu (Vena
subciavia) a zatim u Brachiocephalnu venu (Sl. 26).

34

Sl, 26 Vene u ruci

Venozna krv iz stopala noge (Sl. 27) ide iz prstiju (V. digitales dorsales pedis) pa
preko metatarzalnog dijela stopala (V. metatarseae dorsales pedis) u glavnu povrinsku venu
noge (V. saphena magna) i bedrenu venu (V. femoralis). Ove vene sakupljaju na svom putu iz
raznih ogranaka "neistu" venoznu krv i alju dalje u V. iliacu, a zatim u donju uplju venu
(Vena cava inferior). Kao to je aorta slala krv na svom putu od srca ka organima, tako i
uplja vena na svom putu ka srcu preuzima krv iz vena koje idu od svih organa. To su crijeva,
bubrezi, jetra, eludac itd., kao i iz lijezda. Moe se rei da arterijski i venozni krvotok idu
paralelno jedan drugom (Sl. 25).
Kao to smo vrili pregled arterijskog krvotoka, na isti nain vrimo pregled
venoznog. Znai mentalnom koncentracijom bez (ako dobro poznajemo anatomiju krvoilnog
sustava) ili uz pomo anatomskog atlasa, pomiemo se lagano po pojedinim dijelovima
krvotoka i biljeimo anomalije, da bismo se, ili odmah ili neto kasnije, detaljnije obavijestili
o kojem se dijelu radi. Osobito je vano pregledati venozni krvotok nogu, jer su vrlo esta
oboljenja cirkulacije u nogama, osobito u dijelu od koljena do kraja stopala. Moemo tono
odrediti odakle dokle neto nije u redu, pa ak nai i tono mjesto tromba u krvnoj ili, ako se
radi o trombozi. Mnogo ljudi obino starije dobi ima "hladne noge", a to nije obino nita
drugo, nego posljedica poremeaja cirkulacija u krvoilnom sustavu na tom mjestu.

35

Sl. 27 Vene u nozi

Prilikom pregleda krvotoka, da opet naglasim, nae je samo to da onoga tko je doao
na radiestezijski pregled obavijestimo gdje se nalazi zastoj ili neka anomalija i da ga uputimo
na pregled krvoilnog sustava. Ako smo pronali greke u koronarkama, pretklijetkama ili
sranom miiu treba savjetovati to hitniji pregled u odgovarajuim ustanovama, a ne plaiti
nekoga sa anginom pectoris ili infarktom. Ako se ak netko upusti u to, onda mora raunati
da je uinio veliku pogreku, ne samo na pacijentu ,nego ak i prema svima onima, koji se
ovim pregledom bave uglavnom iz hobby-ja.
Ako se netko eli dublje posvetiti radu ina radiestezijskom pregledu i da bi mogao
uspjeno kontaktirati sa lijenicima, mora stalno uiti i uiti, jer ovo, to je dano ovdje je
mali, tek poetniki dio onog, to bi trebalo znati iz anatomije i djelovanja ljudskog
organizma.

36

E) KRVNA SLIKA I KRVNI TLAK

Kod vrlo mnogo oboljenja organizma, normalna krvna slika pokazuje promjene.
Svaki upalni proces, koji se razvija ili se razvio oituje se u promjeni broja krvnih tjeleaca,
kao i povienju sedimentacije eritrocita. Vrlo je est sluaj da lijenik poalje pacijenta na
veliku ili malu krvnu sliku, kako bi mogao dati to toniju analizu. Pri angini ili bilo kakvoj
gnojnoj upali imamo povien broj bijelih krvnih zrnaca (leukocita), esto smanjen broj
crvenih krvnih zrnaca (eritrocita) ili promijenjen broj krvnih ploica (trombocita).
To su tri glavna mjerodavna faktora, koji nam daju uvid u stanje krvi u organizmu.
Pri naem pregledu glavno je ustanoviti da li su svi ovi inioci: eritrociti, leukociti i
trombociti u normalnom broju zastupljeni u krvi.
Moramo se mentalno koncentrirati na pr. prvo na eritrocite sa pitanjem: "Da li je broj
eritrocita normalan?" Ako dobijemo odgovor preko viska da jest, idemo na leukocite. Ako je
odgovor "ne", postavljamo novo pitanje: "Da li je broj eritrocita smanjen?" Ako je odgovor
"da", moemo postaviti pitanje: "U kolikom postotku?" Sa viskom ponovno brojimo 1%, 2%,
3%... 5%... 10%... Dobivamo odgovor: Vie od 5%, manje od 10%. Sad poinjemo sa 5%,
6%, 7%... visak stane. Znai oko 6% (7% nije, jer je visak stao).
To isto radimo sa leukocitima. Traimo da li su oni normalni. Ako je odgovor "ne",
postavljamo pitanje: "Da li su poveani". Ako je odgovor "da", onda traimo koliko posto.
Postupak sa trombocitima je analogan.
Kod traenja kakva je sedimentacija,, postavljamo pitanje: "Da li je u granicama
normale?" Ako dobijemo odgovor "ne" postavljamo pitanje: "Da li je poviena"? Na odgovor
"da" postavljamo pitanje: "Da li je jako poviena?" itd.
Jasno je da na ovaj nain dobiveni podaci o krvnoj slici i sedimentaciji ne mogu biti
toni kao oni dobiveni laboratorijskim putem, ali mogu dati neke pribline podatke, ako ih se
treba kratkim postupkom.
Ve je dugo poznato, da se moe radiestezijskim postupcima izmjeriti krvni tlak
(sistoliki i dijastoliki). Poznato je da vrlo mnogo ljudi pati od povienog ili snienog
krvnog tlaka i da broj takvih ljudi stalne ve godinama raste. Odrastao ovjek, dok miruje,
morao bi imati krvni tlak od 120/85 do 140/95, a kod starijih ljudi od 50 i vie godina trebao
bi biti ne vei od 150.
Do povienja krvnog tlaka (hipertonije) dolazi veinom (oko 75% sluajeva) bez
nekih organskih oboljenja. Tome pridonose i nasljedni faktori, ishrana, nerazumijevanje u
obitelji i u poslu, uivanje alkohola i dr. Samo kod jedne etvrtine oboljelih je uzrok neko
organsko oboljenje (bubrezi, poremeaji u krvotoku i hormonalne smetnje).
Do smanjenog krvnog tlaka (hipotonije) moe doi radi sranih oboljenja, slabog rada
centralnog ivanog sustava, poremeaja u neurovegetativnom ivanom sustavu ili malo
kretanja na zraku. Svrha naeg ustanovljavanja krvnog tlaka nije lijeenje, nego samo
ustanoviti koliki je gornji i donji tlak.
To se moe izvesti na direktan i indirektan nain. Direktno se moe dobiti tako, da se
onoga za kojeg se odreuje tlak dri svojom lijevom rukom za desnu, a desnom se vrti visak
sa mentalnom koncentracijom prvo na gornji, a onda na donji tlak. Zavrti se visak i broji za
gornji tlak ne od nule, nego odmah od stotine 110, 120, 130, 140, 150... (160 ne), zatim se ide
od 150 na 151, 152, 153, 154, 155, 156... visak stao. Znai gornji nije 156 nego 155.
Sada idemo s koncentracijom na donji, dijastoliki tlak. S obzirom da je on vei od
50, poinjemo brojiti od 50... 50, 60, 70, 80, 90... Na broj 100 visak je stao. Idemo od 90 , 91,
92, 93... na 93 je stao, znai 93 nije - nego 92. Ukupni tlak je 155/92.
Indirektno se to radi tako da se uzme jedno mjerilo, ili se nacrta jedna skala na papiru
s jednakim razmacima, na pr. po 3 cm., poevi sa br. 40, pa 50, 60... do200 (ako se ne
oekuje vei gornji tlak). Koncentrirajui se na to, da se za dotinog visak zaustavi kad se
37

prstom lijeve ruke (moe i olovkom, akalicom doe na pravi tlak, dobit emo kod prvog
prelaza prstom preko skale, sa koncentracijom i na osobu koju pregledamo gornji tlak tamo,
gdje se je na skali visak zaustavio. To oitamo, a zatim traimo donji tlak na isti nain.
Za ustanovljavanje krvnog tlaka moe posluiti i kruni dijagram, na kome su u
obliku rozete nanesene vrijednosti. Visak se dri u centru kruga i oekuje se u kom pravcu e
zadrati kretanje. Vrijednost tog pravca oita se na dijagramu. Tonost ovog rada ovisi o
koncentraciji i sposobnosti koncentracije, ali su manja odstupanja od tlakomjerom izmjerenih
veliina razumljiva. to je vie prakse u radu sa viskom, to se on bolje "osjea" u ruci, to su i
rezultati bolji. Poetnicima savjetujem to vie vjebe sa viskom ruci.

38

F) LIMFNI SUSTAV
Limfni sustav organizma ima zadatak da sakupi i transportira sve nepotrebne
bjelanevinske estice, razne otpadne materijale i ostale estice, koje uzrokuju tetne
posljedice za ovjeji organizam. To su na pr. dijelovi elija, koje vie ne vre ni kakvu
funkciju, ili su to bakterije. Sve su to uglavnom estice koje zbog svoje veliine nisu u stanju
da se, radi male prohodnosti kapilara, uklone krvnim putevima. Drugim rijeima, limfni
tokovi su kanalizacija ljudskog organizma.
Limfni putevi su razgranati po cijelom tijelu. U tom sustavu razlikujemo:
1. Pazune spletove limfnih vorova (Nodi limphatici axillares)
2. Preponske spletove (Nodi limphatici inguinales)
3. Glavni limfni vod sa cisternom (Ductus thoracicus con cisterna)
4. Crijevni vorovi (Nodi limphatici mesenterici)
5. Meurebarni vorovi (Nodi limphatici intercostales)
6. vorovi u predjelu prsnih lijezda (Nodi limphatici pulmonales)
7. Povrinski vratni splet (Nodi limphatici cervicales)
8. Poteljusni limfni vorovi (Nodi limphatici submandibulares)
9. Limfne ile (Vasae limphatice)
10. Limfni kapilari
Nabrojeni su najglavniji spletovi limfnih vorova. Postoji vrlo velik broj limfnih ila,
koje idu svim dijelovima tijela (Sl. 28). Limfni kapilari sakupljaju otpadni materijal i alju u
mreu limfnih ila, koje se sastaju u limfnim vorovima pojedinih spletova, a iz vorova idu
samo sa po jednom ilom. Time se smanjuje broj limfnih puteva i na kraju ostanu samo dvije
limfne ile, koje ulaze u venu (Subclavia d. i s.) i dalje u uplju venu (Vena cava superior).

Sl. 28 Limfni putevi i votovi u torakalnom dijelu

39

Prije ulaska u venu, limfa se snabdijeva limfocitima u limfnim vorovima, koji su

zapravo ureaji za filtriranje limfe. Limfociti su vrlo vani kao obrambena tjeleca. Da se ne
bi limfna tekuina vraala natrag postoje limfni zalisci (Valvulae limphatic). Limfna tekuina
je bistra.
Prilikom infekcije nateknu vorovi limfnog sustava u blizini nastale infekcije. Kod
kanceroznih oboljenja nekog organa stvaraju se metastaze u limfnim vorovima, oni oteknu.
Kod lijenike dijagnoze ovakve pojave imaju veliki znaaj. Pregled limfnog sustava sa
viskom obavlja se analogno onome kao kod pregleda krvotoka. Sa mentalnom
koncentracijom na odreene dijelove limfnog toka, moemo poi od glave rema stopalima,
zadravajui se na pojedinim spletovima vorova, od kojih su, naroito prilikom pregleda
vani pazuni i prsni vorovi, te preponski vorovi.
Iako se tada ne mora raditi o nekom zloudnom oboljenju, potrebno je takvu osobu
uputiti na detaljan pregled i dijagnozu lijeniku. Treba biti vrlo obazriv, da se kod takve
osobe ne izazove strah. U svakom sluaju mora se izbjei davanje vlastite dijagnoze.
To vrijedi i kod pregleda svih drugih limfnih puteva.

40

G) PREGLED UNUTRANJIH ORGANA

Da bi se izvrio pregled pojedinog organa u tijelu nije dovoljno samo znati gdje se taj
organ nalazi. Potrebno je dobro poznavati i njegovu anatomsku grau u detaljima.
Prilikom pregleda po tijelu, nije dovoljno samo rei: "Ovdje neto nije u redu", a ne
rei to je to to nije u redu. Treba znati da se na pokazanom mjestu, unutar tijela mogu nai
vie organa na pr. eludac, bubreg; guteraa i debelo crijevo itd. ak ustanovljavanje o
kojem se to organu radi nije dovoljno; treba znati i koji dio tog organa nije u redu. Ako se
radi o elucu, treba ak ustanoviti ne samo da li se radi o upali sluznice, nego i da li se radi o
njenom oteenju (ir, polip) kao i o tome da li je to akutno ili kronino. Treba odrediti i
mjesto oteenja. Prilikom pregleda krvotoka, opisan je pregled krvotoka srca, pretklijetki i
zalisaka. Preostao nam je pregled sranih miia.
1. Srce (Cor)
Srce je graeno iz miinog tkiva. Vanjski dio je epikard, srednji miokard i unutranji
endokard. Endokard je glatke i njene grae i prevuen je preko svih unutranjih dijelova
klijetki, pretklijetki i zalisaka. Radi veeg pritiska, koji je potreban da se krv istisne iz lijeve
klijetke u aortu i dalje po organizmu, miii lijeve klijetke (miokard) mnogo su deblji od
miia u desnoj (sl. 29).

Sl. 29 Presjek srca

Pojaani fiziki napori dovode esto do optereenja srca. Ono uslijed toga mora
pojati protok krvi kroz klijetku i zaliske u aortu, pa dolazi do proirenja lijeve srane klijetke
(sportsko srce), odnosno do oteenja endokarda i miokarda, a nekad i epikarda.

41

Obino je zahvaen donji i srednji dio srca. Treba na nekoj slici srca povui tu
granicu.
2. Dini organi
Prilikom pregleda dinih organa drat emo se nekog reda. Ako poemo putem kojim
zrak ulazi u plua, onda bi taj red bio slijedei:
a) nosnica sa njunim ivcem (Regio olfactoria)
b) drijelo (Farinx) i grkljan (Larinx)
c) dunik (Trachea)
d) bronhije (Bronchus principales dex. et sin.)
e) bronhiole (Bronchioles) sa alveolama (Alveolae)
f) pluna krila (Pulmo dexter, Pulmo sinister)
Ad a) Pregled poinjeno sa nosnom upljinom i njunim ivcem (N. olfactorius).
Ako nije neto u redu, na pr. upala njunog ivca ili nosne sluznice, dobit emo to preko
viska. On e stati.

Sl. 30 Nosna upljina (Cavum nasi)

Ad b) U nastavku nosne upljine na dinom putu nailazimo na drijelo (Pharinx),

koje je dugo oko 12 cm. Najdonji dio grkljana (Larinx) se sastoji iz prstenaste hrskavice
(Cartilago cricoidea), koja se u formi zgloba spaja sa titnom hrskavicom (Cartilago
thyroidea) (Sl. 31). Otraga se nalazi elastini grkljanski hrskaviasti zatvara (Cartlago
epiglottica). Kod mukaraca je titna hrskavica jako istaknuta i naziva se Adamova jabuica.
Ako kod pregleda nismo sigurni u to, kako koji dio drijela izgleda, pa se ne moemo
dovoljno dobro koncentrirati, treba to nainiti po slici.
Ad c) Ispod Larinxa ide dunik (Trachea), sastavljen od hrskaviastih prstenova
(Cartilagines tracheales) i meuprljenih ligamenata (Ligamenti trachealia (Anularia)).
Dunik se na kraju grana u desnu i lijevu bronhijalnu granu (Bronchus principales dex. et
sin.). U desnom plunom krilu imamo tri grane: gornju, srednju i donju, a na lijevoj strani
samo dvije: gornju i donju.

42

Sl. 31 Grlo (Larinx)

Ad d) Bronhijalne grane (Bronchus lobaris sinister, medius i dexter) se ravaju dalje

na mnogo sitnijih granica (Bronchiolae) koje se na kraju zavravaju mjehuriima tzv.
alveolama (Alveolae pulmonis).
Ad e) Bronhije, bronhiole i alveole smjetene su u desno i lijevo pluno krilo (Pulmo
dexter et sinister). Desno pluno krilo sastoji se iz tri, a lijevo iz dva renja (Lobus superior,
medius i inferior dextra, i lobus superior i inferior sinistra). (Sl. 32).

Sl. 32 Dunik (Trachea) sa desnim i lijevim bronhijalnim granama

43

Bolesti dinih organa su vrlo razliite i este. Nae nije da ulazimo u to, o kojoj se
bolesti radi, ali je na zadatak da ustanovimo gdje na kojem dijelu dinih organa postoje
bolesne anomalije i da ih precizno lociramo, te da uputimo na pregled dotinih mjesta kod
lijenika.
Pregled dinih organa obavlja se kao i pregled drugih organa, koncentracijom na
pojedine dijelove organa. esto emo naii na anomalije u predjelu Larinxa, bilo u dijelu
hrskavica, bilo glasnica. Mnogo ee emo naii na oboljenja u bronhijalnom dijelu. Obino
nisu oboljele sve bronhijalne grane i nae je da utvrdimo tono koje. Na pr. bronhitis ili neko
drugo oboljenje u srednjem desnom bronhu ili u sva tri desna bronha. Bronhitis se vrlo esto
javlja kao kronian kod dugogodinjih puaa. Moramo luiti takoer akutni od kroninog
bronhitisa.
Nakon to smo obavili pregled bronhija, iskljuimo bronhije kao faktor pregleda i
koncentriramo panju na pregled samo plunih krila. Ako smo na desnoj ili lijevoj plunoj
strani otkrili da "neto" ima, treba se potruditi da se taj bolesni dio to bolje ogranii. Na pr.
desno pluno krilo, donja polovica donjeg renja itd. (Sl. 33).

Sl. Desno i lijevo pluno krilo (Pulmo dexter, pulmo sinister)

Pregled plunog krila moemo vriti i na anatomskoj slici tako, da prelazimo prstom,
olovkom ili akalicom desno-lijevo odozgo prema dolje do kraja.
Centrom za disanje upravlja dio koji se nalazi u produnoj modini.
3. Probavni organi (Sl. 34)
Ovdje emo se pozabaviti svim organima i dijelovima organizma, koji uestvuju u
primanju hrane, njenoj probavi i izbacivanju probavljenih ostataka.

44

Sl. 34 Shematski prikaz cijelog probavnog trakta

To su:
a) usna upljina (Cavum oris)
b) zubi (Dentes)
c) jednjak (Esophagus)
d) eludac (Ventriculus, Gaster)

45

e) dvanaesnik (Duodenum), jetra (Hepar), una kesica (Vesica fellea), guteraa

(Pancreas)
f) tanko crijevo (Jejunum, ileum)
g) debelo crijevo (Colon)
a) Usna upljina poinje sa usnama, a zavrava se kod ulaza u drijelo. Tu je smjeten
jezik (Lingua), zubi (Dentes) i lijezde koje izluuju pljuvaku. Svod usne upljine ini
nepce. lijezde slinovnice su rasporeene u sluznici, a najvee su od njih dvije pljuvane
lijezde ispod jezika (Glandulae sublinguales) i dvije podeljusne (Glandulae
submandibulares). Na stranjoj strani usne upljine smjetena su i dva nepana krajnika
(Tonsillae palatinae).
Kod pregleda probavnog trakta poinjemo s pregledom usne upljine: jezika,
pljuvanih lijezda, nepca i krajnika. Jasno je da pri radiestezijskom pregledu nije potrebno
zavirivati u usta. Krajnici se pregledavaju prvo desni, a zatim lijevi. Da li bolesni krajnici
znae anginu ili neto drugo, to je nadlenost lijenika. Nae je da upozorimo na pr. da lijevi
krajnik nije normalan, a moe se samo jo odrediti, da li se radi o akutnom ili kroninom
stanju.
b) Zubi se nalaze u usnoj upljini. Dobar, senzibilan radiestezista moe ak prepoznati
koji je zub "mrtav" tj. bez aktivnih ivaca ili izvaen, koji je zub blombiran ali sa "ivim"
ivcem i koji je zdrav. ovjek ima 32 zuba, 16 u gornjem a toliko i u donjem zubalu. Da bi
radiestezist mogao tono opisati o kojem se zubu radi, kojega pregledava, morao bi imati
jasnu sliku svakog zuba, da bi se mogao koncentrirati na njega. S obzirom da to spada u
domenu lijenika stomatologa, bolje je to prepustiti njima, a koncentrirati se samo na dio
eljusnih kostiju u kojima su smjeteni zubi.
c) Hrana koja odlazi iz usta dolazi u jednjak (Esophagus). Jednjak je uplja cijev,
graena od etiri sloja: sluznice, elastinog sloja, miinog sloja i seroznog sloja u kome ima
dosta lijezdanog tkiva. Kod prolaska hrane jednjak se stee i potiskuje hranu na nie. Na
donjem kraju ulazi u eludac. Kod pregleda jednjaka ide se smjerom kojim ide hrana, znai
odozgo prema dolje. Ako na nekome mjestu visak pokae anomaliju treba jo jednom poi od
poetka, da bi se nalaz potvrdio. Dovoljno je pribiljeiti na pr.: u prvoj etvrtini duine
jednjaka neto nije u redu. Treba to lijeniki pregledati.
d) eludac (Ventriculus, Gaster) (Sl. 35) se puni hranom koja je pristigla kroz jednjak.
Ako je primio vie hrane, on dobiva puniji, vei oblik. Na elucu moemo razlikovati: gornji
dio - svod eluca; ispod toga u prvoj treini se nalazi trup eluca. Ostali dio do ulaza u
dvanaesnik naziva se dno eluca, a obuhvaa vie od polovice volumena. Ovo je dobro znati
radi boljeg lociranja oboljelog mjesta. eludac dodiruje slezenu, guterau, lijevi bubreg i
popreno debelo crijevo. eludana sluznica s unutranje strane eluca ima valovite nabore
(Plicae gastricae), koji se mogu poveavati ili smanjivati pri radu eluca, a time dolazi u
tijesan dodir sa isitnjenom hranom. eludac zapravo mijea hranu, dodavajui joj eludani
sok iz eluanih lijezda, onda je dio po dio alje u dvanaesnik.
Pregled eluca se obavlja tako, da se prvo pregleda cijeli eludac lagano, kao da ga
bojimo sa mekom etkicom horizontalnim potezima desno-lijevo, pomiui se prema izlazu
iz eluca. Time emo moi, ako imamo zornu predodbu presjeka eluca ak odrediti o kom
se dijelu radi koji nije u redu. To moe biti upala eludane sluznice (gastritis) a i neto
drugo. Nakon to smo to obavili idemo lagano prijei ponovno taj oboljeli dio traei da li se
moda unutar toga dijela nalazi neko arite. Ako ga naemo (to moe biti ir, polip ili to
drugo) dobro je odrediti i njegove dimenzije.

46

Sl. 35 (Ventriculus)

Jasno je da ovaj posao treba raditi na miru, da bi se onaj koji vri pregled mogao
maksimalno koncentrirati na ono to trai. Glasni razgovori, sviranje nekog instrumenta,
televizijski prijenosi, vanjska buka i sl. mogu znatno utjecati na tonost rezultata.
e) Hrana iz eluca prolazi u dvanaesnik (nazvan i dvanaestopalano crijevo) kroz
uzani otvor (Ostium pyloricum). Ovim otvorom dirigira mii (Musculus sphincter pylori).
Dvanaesnik je vaan dio probavnog trakta, jer se ovdje dospjela brana opskrbljuje encimima i
unom tekuinom i sokom guterae, koji su vrlo potrebni da bi se hrana razloila na takve
sastojke koje moe iskoristiti tanko crijevo, da bi organizam bio opskrbljen potrebnim
hranjivim tvarima. Dvanaesnik je zapravo poetni dio tankog crijeva.

Sl. 36 Dvanaesnik (Duodenum) i guteraa (Pancreas)

47

Kod pregleda dvanaesnika treba dobro pregledati otvor iz eluca i oko njega, jer se tu
najee javljaju promjene na sluznici i irevi. Zatim treba pregledati dovode ui i sekreta
guterae i vidjeti da li tu nema nekog zastoja.
Usput nam je stoga da pregledamo jetra (Hepar), une vodove iz jetre u dvanaesnik
(Ductus hepaticus communis i Ductus choledochus), unu kesicu (Vesica fellea) i njen vod
(Ductus cisticus). S obzirom na vod iz guterae (Ductus pancreaticus) moemo odmah
pregledati i guterau (Pancreas).
Jetra (Hepar) (Sl. 37) se sastoji iz dva renja: desnog i lijevog. Desni (Lobus dexter)
je mnogo vei od lijevog (Lobus sinister). To je mekan organ, smeastocrvenkaste boje,
glavni aparat u organizmu za izmjenu tvari. Proizvodi sve vrste bjelanevina, koje se nalaze u
krvotok. Vri metabolizam ugljikohidrata i stavlja u opticaj sekrete za biokemijske procese. U
jetri je i zaliha glikogena, vitamina i masnoa. Tu se stvara i una tekuina koja ide prema
dvanaesniku i u unu kesicu.

Sl. 37 Jetra (Hepar), gledana sa stranje strane

una kesica (Vesica fellea) (Sl. 38) je zapravo mali rezervoar une tekuine. Kada
u probavni trakt doe dosta masnoe, kesica se stegne i ubaci u dvanaesnik potrebnu koliinu
sekreta. Kada doe do poremeaja u kemijskom sastavu une tekuine, kada otopina bude
previe zasiena jednom od komponenata sastava ui, dolazi do kristalizacije i postepenog
rasta kristalnih zrna. U poetku mogu to biti i zrna veliine pijeska, ali ako se rast kristala
nastavi, oni mogu poprimiti i dosta veliki oblik. Ovakva zrna se zovu uni kamenci. Mogu
biti bistri kao staklo, uti, smei, razne boje.
Guteraa (Pancreas) je duga oko 15 cm. S jedne strane naslanja se na dvanaesnik, a
s druge strane dotie slezenu. Spada u lijezde s unutarnjim luenjem. Njezin sok sadri
encime za probavljanje bjelanevina, masnoa i eera. Sok istjee kroz sredinu guterae
(Ductus pancreaticus) u dvanaesnik. Prije toga se spaja sa unom tekuinom.
Oboljenje guterae uzrokuje eernu bolest, koja nastupa radi neravnotee u izmjeni
tvari. Osim toga ee dolazi i do akutne upale (Pancreatitis).
Pregled jetre se vri kao i pregled eluca. Ide se lagano s lijeva na desnog znai s
desnog renja (Lobus dexter), pa preko lijevog (Lobus sinister) do krajnjeg vrha. Obino se
anomalije javljaju na vrhu lijevog renja. to je vei dio zahvaen time je vjerojatno
oboljenje tee.

48

Sl. 38 una kesica (Vesica fellea) sa unim kanalima

Nakon pregleda jetre pregledamo izlazne kanale, kojima izlazi u iz jetre. Ako su oni
u loem stanju, treba ponovno detaljnije pregledati jetru, jer se kod zaepljenja ovih kanala
u zadrava u jetri, umjesto da otjee, to moe dovesti do ozbiljnih oboljenja jetre.
Kod pregleda une kesice, ako visak naglo stane i to tako da skoro ne osjeamo u
prstima da je imalo teak, onda se moe desiti da je una kesica u loem stanju, pa treba
dotinog uputiti odmah na pregled, ako ona nije izvaena. Treba radi toga jednostavno
upitati: "Da li ste operirali unu kesicu?" Ako prilikom pregleda une kesice osjetimo po
visku da "zapinje", onda je to najvjerojatnije neko oboljenje, koje treba ustanoviti, ali nije
potrebna hitna intervencija. Preko viska se moe dobiti, da li se radi o upali, pijesku ili
kamencima, ali je to podatak koji treba zadrati za sebe. Dovoljno je poslati bolesnika na
lijeniki pregled. Treba izvriti pregled unog kanala kojim se iz une kesice istiskuje u
i ustanoviti da li u njemu postoji zaepljenje. Ako postoji, treba odrediti na kojem dijelu.
Kod pregleda une kesice, s obzirom da se stanje u organizmu dobiva na osnovu
radijacija, koje pri pregledu prima radiestezist, u sluaju da visak pokazuje da je sa unom
kesicom sve u redu, a ona je unato tome izvaena, obino se radi o vrlo uspjeloj operaciji,
jer su u tom predjelu radijacije postale normalne. U protivnom sluaju, radi se ili o unoj
kesici koja je bolesna, ili o izvaenoj unoj kesici i stanju koje jo nije normalizirano.
Ova primjedba bi se mogla odnositi i na druge odstranjene dijelove tijela, pa se treba
izvriti i mentalni upit: Da li se radi o oboljenju ili o postoperacionom stanju.
Guterau pregledamo kao i jetru - lagano i polako. Treba obratiti naroitu panju na
dio uz slezenu. Ako tu postoje anomalije, najvjerojatnije one govore o poremeaju udjela
eera u krvi (eerna bolest) radi nedostatka inzulina. to god je taj krajnji dio guterae,
koji je obolio vei, tim se treba hitnije izvriti pregled kod lijenika. Ako je pak zahvaen
vei dio guterae, onda je to vjerojatno upala guterae - Pankreatitis, koji moe biti akutan
ili kronian. Moe se raditi i o karcinomu guterae. Svakako je uputno preporuiti brzi
odlazak lijeniku.
f) Tanko crijevo (sl. 34) je smjeteno u trbunoj upljini. S obzirom da je dugo oko 7
m, to je na prikladan nain vijugavo smotano. Razlikujemo dva dijela: prvi tzv. tato crijevo
(Jejunum) i vito crijevo (Ileum). Ovdje se vri zavrno rastvaranje prispjele hrane i usisavanje
hranjivih sastojaka u krvotok pomou mnotva resica. Tato i vito crijevo nalaze se umotani u

49

nabornjak (Mesenterium) koji je snabdjeven sa mnogo arterija i vena. Na ulazu u debelo

crijevo postoji zalisak koji ne doputa povratak probavljenih ostataka.
Prilikom pregleda moe se ustanoviti koji dio tankog crijeva nije dobar. To se najbolje
moe obaviti na shematskoj slici 34, na kojoj je prikazano kompletno tanko crijevo. To je
zapravo uglavnom ono, to moemo konstatirate. Ostalo je na lijenicima.
g) Debelo crijevo (Colon) obavlja varenje jo neprobavljenih ostataka, kao i
oduzimanje vode. Sastoji se iz: slijepog crijeva (Cecum), uzlaznog debelog crijeva (Colon
ascendens), poprenog debelog crijeva (Colon transversum), silaznog debelog crijeva (Colon
descendens), vijugavag (Colon sigmoideum) i zavrnog dijela (Rectum) sa marom (Anus).
Slijepim crijevom se pogreno naziva samo jedan privjesak na slijepom crijevu, tzv.
crvuljak (Appendix vermiformis), koji se, ako u njega dospiju ostaci hrane, koji ne mogu
natrag, upali, zagnoji, a moe i puknuti. Pod operacijom slijepog crijeva obino se misli na
uklanjanje crvuljka.
Debelo crijevo esto je mjesto gdje se javljaju mnoge bolesti naroito kod ljudi
starijeg doba. To su u prvom redu proljevi ili upale, nadimanja ili crijevni tumori (dobroudni
i zloudni), hemeroidi itd.
Pregled debelog crijeva treba obaviti briljivo i polagano, dio po dio. U najvie
sluajeva oboljenja se javljaju u vijugavom (Colon sigmoideum), i zavrnom dijelu (Rectum).
Treba locirati mjesto odakle dokle se to oboljenje prua. O kakvom se oboljenju radi, tonu
dijagnozu dat e lijenik.
Organi koji lee u trbunom prostoru su umotani u glatku ovojnicu u obliku nabora,
od kojih je najvei velika pregaa (Omentum majus). To je tzv. potrbunica (Peritoneum).
Kod pregleda svakako je dobro ako se ne zaobie i ovaj dio.

50

H) LIJEZDE SA UNUTRANJIH LUENJEM

U organizmu ovjeka ima mnogo lijezda s unutranjim pa i vanjskim luenjem.
a) Hipofiza (Hypophysis, Glandula pituitaria)
b) Epifiza (Epyphysis, Corpus pineale)
c) titnjaa (Glandula thyroidea) sa sporednim titnjaama (Glandule parathyroideae)
d) Timusna lijezda (Thymus)
e) Nadbubrene lijezde (Glandulae suprarenales)
f) Spolne lijezde i prostata
g) Guteraa (Pancreas), slezena (Lien)
h) Ostale lijezde s vanjskim luenjem (mlijene lijezde, znojnice, lojnice, suzne
lijezde i dr.)
a) Hipofiza (Hypophysis, Glandula pituitaria)
To je lijezda sa unutranjim luenjem, koja upravlja radom velike veine lijezda u
tijelu. Stvara hormon rasta (somatotropni hormon STH). Sjedi na tzv. turskom sedlu klinaste
kosti. Prema funkciji razlikujemo dva ranja: prednji i zadnji. Hipofiza je spojena jednom
cjevicom tzv. Infundibulom sa hipotalamusom u spojnom mozgu (Sl. 39).

Sl. 39 Hipofiza (Hypophysis)

Prednji reanj hipofize (Lobus anterior) ili adenohipofiza stvara osim STH,
tireotropin, koji potie rad titnjae, te gonadotropin, hormon koji potie rad spolnih lijezda,
te melanotropni hormon, koji stvara konu pigmentaciju. Osim toga, prednji reanj preko
jedne vrste sekreta iz spojnog mozga, stvara hormon ACTH (adenokortikotropin) koji vri
utjecaj na nadbubrene lijezde da lue hormone.
Stranji reanj (Lobus posterior) ili neurohipofiza proizvodi dva neurohormona:
vazopresin i oksitocin. Prvi povisuje krvni tlak, a drugi upravlja izazivanjem trudova u
maternici.
Hipofiza je po veliini, u odnosu na mozak, vrlo mala. Teka je svega 0,5 do 1 gram,
pa zato prilikom pregleda upotrebljavamo samo mentalnu metodu i to koncentracijom na
prednji pa na stranji reanj, jer se obino radi o zastoju u radu jednog ili drugog renja.
Rezultat treba saopiti onome, koji je doao na pregled, da bi mogao to lijeniku
saopiti, kako bi se ovaj mogao prilikom detaljnog pregleda naroito koncentrirati na taj dio
hipofize. (Naravno ako bude htio.)
Iz mojih pregleda do sada mogu rei da oboljenje hipofize nisu rijetka.

51

b) Epifiza (Epyphysis, Corpus pineale)

Slina je iarki (Sl. 40). Odatle naziv pineale. Duga je oko 1 cm. Nalazi se ispod
velikog mozga. Funkcija joj je jo nejasna. Misli se da proizvodi melatonin, koji u zajednici
sa hipofizom regulira boju koe. Iz mog praktinog rada do sada ini se da je oboljenje
rijetko. Ovdje se vri pregled cijele epifize.

Sl. 40 Epifiza (Epyphysis, Corpus pineale)

c) titnjaa (Glandula thyroidea) sa sporednim titnjaama (Glandulae

parathyroideae)

Sl. 41 titnjaa (Glandula thyroidea)

52

Nalazi se priljubljena uz grkljan i dunik (Sl. 41). Na njoj moemo razlikovati desni
reanj (Lobus dexter), lijevi reanj (Lobus sinister) povezani sa istmusom (Isthmus glandulae
thyroideae). U sredini na gornjoj strani opaa se uski, uspravni dio tzv. piramidalni reanj
(Lobus pyramidalis). lijezda ima s vanjske i unutarnje strane ovojnice od vezivnog tkiva.
Teina normalne titnjae je od 30 do 60 grama. Obino je u ena neto vea. Krvlju je
snabdijevaju dvije arterije (Arteria thyroidea superior i A. th. inferior) a krv odvode dvije
istoimene vene. King je dao pretpostavku da je titnjaa lijezda s unutranjim luenjem.
Prilikom mnogih pregleda koje sam izvrio, primjeuje se da se oboljenja titnjae
javljaju mnogo ee kod ena, nego kod mukaraca. Kod oboljenja titnjae moe se raditi o
oboljenju nekog od renjeva ili svih renjeva.
titnjaa proizvodi hormon tiroksin, koji sadri jod. Oaj hormon utjee na izmjenu
tvari u organizmu i regulira rast. Hipertireoza je pojaan rad titnjae, kada se stvara previe
tiroksina, obino uslijed nepravilnog rada hipofize. Dolazi do oticanja titnjae i njenog
poveanja (Basedowljeva bolest).
Manjak tiroksina je hipotireoza. Utie na umanjen rast i okotavanje kostiju (patuljast
rast). Hipotireoza djeluje i na duevni razvoj (kretenizam). .
Kod pregleda titnjae treba pregledati jedan po jedan sva tri renja i isthmus i
ustanoviti gdje nije neto u redu. Moe se postaviti i pitanje, da li se radi o hiper ili
hipofunkciji titnjae, to e pak lijenik najbolje utvrditi.
Kad smo izvrili pregled svih dijelova titnjae, prelazimo na pregled sporednih
titnjaa (Glandulae parathyroideae). To su na titnjai postavljene etiri male lijezde, koje
su simetrino rasporeene. Dvije su na obodu titnjae lijevo, a dvije desno. Tako imamo
dvije lijeve sporedne titnjae, jedna gore, jedna dolje, a tako isto na desnoj strani. Ravnaju sa
ueem fosfora i kalcija u krvotoku. Kad ne postoji ravnotea u tijelu, stvaraju tzv.
parathormon koji utie na promjenu broja iona, a time i na njihov odnos u tijelu. Izluuju i
hormon kalcitonin.
Sporedne titnjae izgledaju kao zrna graka. Kod nedostatka kalcija u organizmu
nastaje grenje miia u listovima (tetanija).
Kod radiestezijskog pregleda treba ustanoviti da li su sve etiri sporedne titnjae
dobro, ili koja od njih nije u redu.
d) Timusna lijezda (Thymus) (Sl. 42)

Sl. 42 Timusna lijezda (Thymus)

53

Iako ima znakova da timusna lijezda stoji u vezi s endokrinim lijezdama, jo nije
sve ispitano, pa se jo vodi polemika, da li je treba ubrojiti u lijezde s unutranjim
izluivanjem. Mi emo ipak nju pregledati nastavno na titnjau, kao endokrinu lijezdu.
Sastoji se iz dva nejednako velika renja, a smjetena je iza grudne kosti. Razlikujemo
koru u kojoj je smjeten veliki broj limfocita i modinu, koja sadri tzv. Hassallsova tjeleca,
koja su graena od epitelnih stanica, kojih ima vie milijuna.
Timusna lijezda je dugo sakrivala tajnu emu slui. Sada se zna da igra jednu od
glavnih uloga u odbrani organizma protiv infekcija.
Kod pregleda timusne lijezde treba samo ograniiti dio, koji nije u redu i navesti da li
je to u desnom ili lijevom renju.
e) Nadbubrene lijezde (Glandulae suprarenales)
Na svakom bubregu, na njegovoj gornjoj vanjskoj povrini nalazi se po jedna
nadbubrena lijezda. U funkcioniranju organizma igraju veliku ulogu. Svaka je teka 10 do
15 grama. Kao i timusna lijezda, tako se i one sastoje od kore i modine. Potpuni zastoj u
radu ovih lijezda dovodi do smrti.
Hormon hipofize ACTH ravna radom kore nadbubrenih lijezda. To se stalno
obavlja, ali se kod iznenadnih stresnih situacija ili uzbuenja poveava luenje hormona.
Ako kora nadbubrene lijezde zataji u oko 90% njene funkcije, javlja se Addisonova
bolest. Pri oboljenju organizma pobuuje se preko kore nadbubrenih lijezda hipofiza na
poveano luenje ACTH, poveava se produkcija hormona u koi i modini i oni koe upalne
procese (nekad ih ak i poveavaju).
Kod pregleda nadbubrenih lijezda, moramo se koncentrirati prvo na desnu, a zatim
na lijevu. (Sl. 43)

Sl. 43 Nadbubrene lijezde (Glandulae suprarenales)

S obzirom na moje iskustvo pri pregledima, oboljenje jedne od nadbubrenih lijezda

je esto, i esto stoji u vezi s reumatskim oboljenjima kime. Treba se svakako obratiti
lijenicima radi tone dijagnoze i lijeenja, ali je dobro upozoriti lijenika da obrati posebnu
panju na onu, koja je radiestezijskim pregledom pokazala anomalije.
f) Spolne lijezde (Sl. 44 i 45)
Spolne lijezde proizvode muke i enske hormone, a takoer izbacuju jajane ili
sjemenske stanice za razmnoavanje. Stvaranjem spolnih hormona upravlja hipofiza, potiui
njihov rad. Glavni muki hormon je testosteron. Ravna promjenama u pubertetu, stvaranjem
spermija, kao i sa radom manje vanih spolnih lijezda. Muki spolni hormoni su u vrlo
maloj mjeri zastupljeni i u enskom organizmu.
enski glavni hormoni su estrogen i gestagen. Prvi se stvara u folikulama jajnika,
nadbubrenim lijezdama i placenti. Regulira menstrualne cikluse. Gestageni su hormoni od
kojih je najvaniji progesteron i relaksin, koji upravlja trudnoom.

54

enske spolne lijezde su jajnici (ovariji). Radom jajnika ravna centralni ivani
sustav i hipofiza.

Sl. 44 Urogenitalni trakt (muki)

Moramo ovdje spomenuti da u enskom genitalnom traktu nisu samo jajnici lijezde.
lijezde su smjetene i u maternici i drugdje.
Muke spolne lijezde su testisi. Sainjava ih mnogo renjia resica od vezivnog tkiva
i veliki broj kanalia. Tu se stvaraju spermiji.
Na podruja lijezda genitalnih organa napada itav niz bolesti, kao i na same
genitalne organe. Kako nije na nama da odreujemo o kojoj se bolesti radi, nego u kome
dijelu neto nije u redu, izvrit emo kao i do sada pregled jajnika, prvo desnog pa lijevog i
ustanoviti da li su u redu i ako nisu onda sa koje strane.
Jedno od vanih podruja lijezdanog tkiva su mlijene lijezde ena u dojkama. U
svakoj dojki, izgraenoj od vezivnog i masnog tkiva postoji 15 do 20 lijezda, od kojih svaka
ima kanali spojen sa bradavicom, kroz koji nakon poroda prolazi mlijeko. .
S obzirom na esta oboljenja dojki kod ena, potrebno je vrlo paljivo izvriti pregled
desne pa lijeve dojke. Prije izvreni pregled limfnih potpazunih lijezda kao i prsnih limfnih
lijezda esto upuuje na oboljenje dojki. Bez obzira, da li se radi o obinom ili kanceroznom
oboljenju, potrebno je biti vrlo oprezan kod davanja rezultata pretraga, da se ne izazove
panika kod bolesnica. Treba im savjetovati da izvre detaljan pregled u odgovarajuoj
ustanovi.
Osim ovih lijezda postoji u organizmu i mnogo drugih lijezda (znojnice, lojnice,
suzne lijezde i dr.), pa emo se na njih obratiti sa pregledom samo onda, ako to netko izriito
trai.
55

Sl. Urogenitalni trakt (enski)

g) Guteraa (Pancreas) i slezena (Lien)

Guteraa je takoer lijezda. S obzirom da smo se detaljno upoznali sa njom u
poglavlju 3 (Probavni organi), to emo se ovdje malo zadrati na slezeni (Sl. 46).
Slezena lei na lijevoj strani trbune upljine vrlo blizu guterae, lijevog bubrega,
eluca i debelog crijeva. Graena je od spuvastog i vezivnog tkiva, a vezana je uz krvotok.
To je organ pun krvi, koju regulira bogata mrea arterija i vena. To je zapravo najvea
cisterna krvi u organizmu. Ona razgrauje istroena krvna zrnca a izgrauje i u krvotok puta
nova. Ako pri saobraajnoj ili nekoj drugoj nesrei doe do pucanja slezene, ona se moe i
odstraniti.
Slezena moe i oteknuti ukoliko obole jetra, plua ili neki drugi organi. Moe nastati i
tumor.

56

Sl. 46 Slezena (Lien)

Pregled slezene se vri slino kao eluca ili jetre. Lagano prelazimo preko nje
vodoravno i prema dolje, pa ako visak pokae neke anomalije, treba ih na samoj slezeni
ograniiti, da se vidi koliki je dio zahvaen.
Oboljenja slezene nisu esta, kao na pr. kod eluca ili guterae.

57

I) UROGENITALNI ORGANI
Urogenitalni organi prikazani na sl. 44 i 45.
Ovdje spadaju:
a) Bubrezi (Renes)
b) Mokraovodi (Urethrae)
c) Mokrani mjehur (Vesica urinaria)
d) Jajovodi (Tubae) sa jajnicima
e) Maternica (Uterus)
f) Rodnica (Vagina)
a) Bubrezi (Renes)
Desni bubreg (Ren dexter) je smjeten oko 3 cm nie nego lijevi (Ren sinister). U
svaki bubreg ulaze vene i arterije te vegetativne niti i ureter. Bubrezi su omotani vezivnim
tkivom i masnim tkivom. Bubreg sam izgrauje meso bubrega - modinsko tkivo (Cortex
renis) sa 10 do 12 bubrenih piramida (Pyramides renales) i bubrene aice (Pelvis renales).
Temeljni dio bubrega su nefroni, koje sainjava bubreno tjelece (Corpuscula renalis) i
mokrane cjevice (Tubules renales) kojim odlazi mokraa. Tih nefrona ima oko jedan
milijun. Mokrane cjevice su jako izvijugane, spajaju se u sabirne kanalie (Ductus
papilares) i dolaze kroz aicu bubrega u bubrenu zdjelicu i onda u ureter. Koliko je bubreg
komplicirane grae moe se prosuditi po tome, to samo u jednom bubregu ima oko deset
kilometara mokranih cjevica.
Oboljenja bubrega su vrlo esta. To su razne upale, akutne i kronine, otrovanje
mokraom (uremija), degenerativne promjene na bubrezima (skvrenje bubrega, nefroza,
sputen bubreg), oboljenja bubrega u trudnoi, bubreni kamenci ili pijesak, tuberkuloza itd.
Dakle, vidi se, da su oboljenja bubrega raznovrsna.
Kako na zadatak nije dijagnosticirati o kojoj se bolesti radi, nego samo utvrditi koji
bubreg i koji dio bubrega nije u redu, mi to radimo ponovno tako, da panju koncentriramo
prvo na desni, a zatim na lijevi bubreg.
Ako nam visak stoji preko cijelog bubrega, tj. i preko zdjelice i preko mesa bubrega,
moramo biti oprezni, jer se ee puta radi o uroeno sputenom bubregu ili operacijom
odstranjenom bubregu. Treba, znai, prilikom pregleda upitati dotinoga, da li mu je bubreg
sputen ili moda izvaen. Ako nije ni jedno ni drugo, onda ga moramo upozoriti da to prije
ode na pregled i ustanovi o emu se to radi, jer to moe biti znak ozbiljnog oboljenja.
Obino pri oboljenju bubrega vidjet emo, da ne radi samo bubrena zdjelica. Tada je
to obino skopano s nekim bakterijskim upalama, stvaranjem bubrenog kamena ili pijeska,
to se mora tonije ustanoviti kod lijenika.
Ako se radi o bubrenom kamenu, moe se radiestezijskim pregledom ustanoviti, da li
je on u zdjelici ili na ulazu u ureter. To moemo pokuati naroito kod onih bolesnika koji se
tue na vrlo jake bolove u predjelu bubrega, jer bubreni kamen ima povrinu punu otrih
vrhova, koji oteuju zdjelicu ili ureter, te izazivaju jake bolove.
b) Mokraovodi (Urethrae)
Mokraovodi su cjevice, koje vode mokrau iz bubrega do mjehura (Vesica urinaria)
i od njega prema van.
Upala ovih mokranih puteva je vrlo esta. Obino, ako smo ustanovili da zdjelica
nekog bubrega nije u redu, nai emo da i njemu odgovarajui ureter nije u redu, pa esto ni
mokrani mjehur. Obino pri pregledu uretera, izvri se i pregled mokranog mjehura i
uretera do vani.
58

Pregled se vri takoer koncentracijom na ureter, prvo desni pa lijevi, a moemo se

posluiti i anatomskim atlasom.
c) Mokrani mjehur (Vesica urinaria)
Mokrani mjehur je rezervoar u kome se sakuplja mokraa, a ijim pranjenjem
upravlja centralni ivani sustav.
Upale mokranog mjehura su este, ee kod ena nego kod mukaraca. Upale
obino izazivaju bakterije. Upale mokranog mjehura, ako se na vrijeme ne lijee, mogu
izazvati proirenje upale na bubreni ureter i bubrenu zdjelicu, a upala moe zahvatiti i cijeli
bubreg, to je onda teko i dugotrajno oboljenje.
U mokranom mjehuru mogu se javiti dobroudne izrasline, kao to su polipi, koji
nerijetko prelaze u zloudan tumor.
Pregled mjehura dat e nam samo kao rezultat da li je dobar ili je obolio. Ako se radi
o polipu ili tumoru, koji je prije dijagnosticiran po lijeniku, moemo odrediti njegovo
mjesto, te da li jo postoji ili ga nema.
d) Jajovodi (Tubae)
Jajovodi pripadaju genitalnom traktu enskih organa. Prije smo ve govorili o
pregledu jajnika (Ovarii) u poglavlju o spolnim lijezdama. Oni svakako pripadaju i ovdje, pa
se zapravo u praksi i pregledaju zajedno s pregledom genitalnog trakta.
Kod pregleda jajovoda potrebno je ustanoviti samo da li je desni i lijevi jajovod zdrav
ili nije.
e) Maternica (Uterus)
Kao i kod drugih pregleda, pregled maternice se obavlja kao i kod drugih organa, ali
ovdje moramo biti malo oprezni jer nam kod koncentracije na maternicu mogu nastati dva
sluaja.
Prvi - da je maternica oboljela, a drugi da je dobro, ali da je savijena, zakrenuta, to je
ea posljedica nakon poroda. Na zaokrenutu maternicu se obino moe posumnjati, ako su
jajnici i jajovodi dobri, i ako ena nema neke potekoe u zadnje vrijeme.
Bez obzira da li se radi o prvom ili drugom sluaju, potrebno je savjetovati
ginekoloki pregled.
Kod pregleda maternice treba naroitu panju obratiti na grli maternice, jer se tu
esto javljaju oboljenja, zatim na unutarnji pa vanjski dio (ciste i dr.).
f) Rodnica (Vagina)
Nastavno na pregled maternice, vri se koncentracijom mentalno ili preko
anatomskog atlasa pregled ovog dijela tijela. Ako ne dobijemo normalne radijacije, onda se
vjerojatno radi o nekom upalnom procesu, izazvanom bilo promjenom flore vaginalnog
sekreta ili o upalnom procesu radi nekih drugih razloga.
Nije potrebno naglasiti da treba savjetovati odlazak na ginekoloki pregled.

59

J) MIII
(Musculi)
Cijelo ljudsko tijelo je sainjeno od velikog broja miia. Skoro svaki zglob, skoro
svaki organ ima svoje miie, koji vre zapravo pokretake radnje. Sve kosti tijela dre
vezane razni miii. Miina tkiva su teka dvije petine ukupne nae teine. Jedni miii stoje
pod djelovanjem centralnog, a drugi pod djelovanjem vegetativnog ivanog sustava. Oni
pretvaraju energiju dobivenu kemijskim izmjenama u mehaniku, pokretaku energiju.
Kad bismo pregledali jedan po jedan mii u tijelu, trebalo bi nam i mnogo znanja o
svakom pojedinanom miiu, a i vrlo mnogo vremena, koje nam ne stoji na raspolaganju za
kompletan pregled svih miia.
Ako pogledamo sl. 47 i 48 vidjet emo da sa prednje i stranje strane ima veliki broj
miia i njihove nazive. A gdje je jo broj onih koji nisu povrinski.
Zato emo pregled miia vriti na anatomskim slikama, prelazei sa akalicom, kao
sa skanerom od tjemena do nonih prstiju, prvo s prednje, pa sa stranje strane tijela.
Ukoliko se postavi zahtjev za pregledom nekih unutranjih miia i zglobnih veza
(ligamenata), onda emo morati ili poznavati izgled i smjetaj tog miia u tijelu, da bismo
mogli izvriti koncentraciju na njega, ili e nam pak posluiti ponovno neka slika iz
anatomskog atlasa, na kojoj je prikazan taj mii ili ligament.
Radi lakeg pregleda povrinskih miia moemo ih prvo pregledati sa prednje pa
onda sa stranje strane ovjejeg tijela.
Prednja strana: 1) miii lica, 2) vratni miii, 3) deltoidni miii, 4) grudni, 5)
trbuni, 6) miii ruku, 7) miii bedara, 8) miii listova, 9) miii stopala.
Stranja strana: 1) eono zatiljni miii, 2) trapezni miii, 3) rameni miii, 4) iroki
leni, 5) veliki sjedni, 6) butni miii, 7) miii listova, 8) miii stopala.
Ako se radi o oboljenju miia ili nekih njegovih dijelova visak e reagirati na takvim
mjestima. To e biti naroito jako izraeno kod poremeaja cirkulacije krvi i opskrbe
kisikom, to dovodi do degeneracije elija i odumiranja tkiva.

60

Sl. 47 Miii (Musculi) s prednje strane

61

Sl. 48 (Musculi) sa stranje strane

62

K) KOA
Koa titi tijelo od ozljeda i promjena vlage u tijelu, spreava prodiranje raznih
bakterija i kemijskih inilaca, te titi od opekotina izazvanih infracrvenim ili ultravioletnim
zraenjem. Koa prekriva svu povrinu tijela. Jedino je nema na tjelesnim otvorima. Nosi u
sebi osjetilna tjeleca koja su sposobna primati razliite osjetilne manifestacije koje nam
dolaze izvan tijela.
Kroz tkivo koe vri se isparavanje tijela i znojenje. Sastavljena je iz tri sloja: 1)
Vanjski sloj pousma - epiderm, 2) Usma ili korija i 3) Potkono tkivo, koje uspostavlja vezu
sa miinim tkivom ispod.
U epidermu (pousmi) stvara se pigment, koji daje boju koi, oima i kosi.
Usma je izgraena od vezivnog tkiva, pa je ovaj dio otporan na vanjske razdore.
Potkono tkivo ima zadatak povezivanja koe s potkonim tkivom.
Pregled koe obavljamo na isti ili slian nain kao i pregled miia. Ako smo u stanju,
da se moemo vizuelno koncentrirati na pojedini dio koe, onda emo tako i uiniti. Ako ne
ide tako, moemo prelazei preko pacijenta ustanoviti, koji su to dijelovi. Moemo se pomoi
i sa anatomskim atlasom.
U dijagnozu bolesti ne treba ulaziti!

63

L) SINUSI
Kad govorimo o sinusima, onda poglavito kod pregleda mislimo na sinusne upljine u
kostima lubanje. Jednim zajednikim imenom zovemo ih paranazalnim sinusima a
razlikujemo: 1. eone sinuse (Sinus frontalis), 2. Sinus sitaste kosti (Sinus ethimoidalis), 3.
eljusne sinuse (Sinus maxillares), 4. Sfenoidalni sinus (Sinus sphenoidalis) (Sl. 2).
Vrlo su esti upalni procesi, koji se zbivaju u podrujima jednog, vie ili svih sinusa.
Sluznica pokriva stijenke raznih sinusa. Iako je ta sluznica tanja od 1 mm, ona pri
upali postaje nekoliko puta debljom, i moe ispuniti potpuno sinusne upljine, te izaziva bol
svojim pritiskom na zidove upljina. esto dolazi do gnojnih upala praenih eksudatom. Ako
se ove upale zapuste, moe doi do teih oboljenja.
Najee oboli maksilarni, pa etimoidalni, a zatim frontalni, a najrjee sfenoidalni
sinus iza nosne upljine.
Osim ovih sinusa u lubanjskim kostima ima vie drugih sinusa na pr. Sinus sagittalis
superior, Sinus transversus, Sinus sigmoideus i dr., ali za nas je glavno da moemo pregledati
gore navedena etiri.
Jasno je da emo pregled vriti mentalnom koncentracijom na svaki pojedini sinus i
ustanoviti, koji je od njih dobar, koji lo. Moemo jo ustanoviti, da li su oni kronini ili
akutni. Ako je upaljena sluznica nosa prilikom pregleda sinusa, onda se u veini sluajeva
radi o akutnoj upali. U protivnom sluaju, ako pregled pokae da nisu dobri, onda je to
kronino oboljeli sinus, to znai da se upala sinusa javlja skoro uvijek prilikom upale
sluznice nosa, tj. postaje akutna.
Kod akutnih upala sinusa potrebno je savjetovati, da se odmah ide na pregled
odgovarajuem lijeniku specijalisti.

64

M) OKO
(Oculus) (S. 49)
Oi primaju vidne podraaje koji nam dolaze iz vanjskog okolnog podruja u obliku
slika, koje se na mrenici stvaraju svake pedesetine sekunde i nestaju da bi ponovno primili
novu sliku. Na taj nain, slino kao u kinu dobivamo pokrete u prirodi. Oko sainjava ona
jabuica (Bulbus oculi), te oni ivac (Nervus opticus) kao i pomoni miii, krvotok i
pomoni ivci.
Ona jabuica (Bulbus oculi) sastoji se iz ronice (Comea), arenice (Iris), zjenice
(Pupilla), lee (Lens crystalina), staklovine (Corpus vitreum), bjeloonice (Selera), ilnice
(Chorioidea), mrenice (Retina) i vidnog ivca (Nervus opticus).

Sl. 49 Ona jabuica (Bulbus oculi)

Osim toga na onoj jabuici nailazimo na pet miia za pokretanje one jabuice. To
su gornji i donji ravni mii (Musculus rectus superior i H. rectus inferior), srednji ravni oni
mii (M. medialis), koji se nalazi sa nosne strane, vanjski postrani oni mii (M. rectus
lateralis) te gornji kosi oni mii (M. obliquus superior). Ovi miii mogu pokretati onu
jabuicu gore-dolje, desno-lijevo i ukoso. Impulse za pokretanje one jabuice daje
pokretaki oni ivac (N. oculomotorius) (Sl. 50).
Osim toga postoji i cilijarno tijelo (Corpus ciliare), koje pomou cilijarnog miia (M.
ciliaris) utjeu na podeavanje lee na daljinu ili blizinu. To se dogaa veim ili manjim
ispupenjem ploha lee. Cilijarni miii izluuju tekuinu, koja regulira tlak i toplinu unutar
one jabuice.
Snabdijevanje one jabuice krvlju vri se preko arterija i vena koje bogato
opskrbljuju ilnicu.

65

Sl. 50 Miii za pokretanje one jabuice

Prilikom pregleda oiju nije nam dovoljno ustanoviti samo da li je desno ili lijevo oko
bolesno, nego treba nai i to u tom oku nije dobro. Jasno je da radi toga treba poznavati
anatomiju oka, tj. pojedinih dijelova, kako je gore naznaeno; to znai da se vizuelno (ili
preko anatomske slike oka) koncentriramo na ronicu, zatim arenicu, zjenica, leu,
staklovinu, zatim preemo na ovojnice: bjeloonicu, ilnicu, mrenicu pa oni ivac.
Iza toga pregledamo jedan po jedan okulomotorni mii, ivce, cilijarno tijelo.
Koncentraciju treba zadrati vrlo otro, jer se lako mogu zamijeniti lijevo za desno
oko, ako ona popusti.
Najprije, kao to smo to i do sada radili, uzimamo u pregled desno pa lijevo oko.
Upozoravam ovdje, da radiestezijski pregled ne moe ustanoviti da li se radi o
kratkovidnosti ili dalekovidnosti, jo manje da e odrediti potrebnu dioptriju. Ovo treba i
moe ustanoviti samo lijenik. Takoer ne treba ulaziti u dijagnozu bolesti. Dovoljno je
konstatirati o kojem se oku radi i koji njegov dio ne daje normalne radijacije.

66

N) UHO
(Auris)
Uho se sastoji iz 1. vanjskog uha, 2. srednjeg uha i 3. unutranjeg uha (Sl. 51).

Sl. 51 Srednje i unutranje uho

Vanjsko uho sainjava usna koljka (uka) (Auricula), vanjski zvukovod (Meatus
acusticus) i bubnji (Membrana tympani).
Uka je sagraena od hrskavice. Prevuena je konim tkivom sa mnogo ilica i
kapilara.
Vanjski zvukovod slui da se zvuk prenosi do bubnjia. Zatitne dlaice spreavaju
taloenje praine na bubnji.
Bubnji tvori pregradu koja odvaja vanjsko od srednjeg uha. Ima promjer oko 1 cm.
Hvata titranja koja dolaze kroz vanjski zvukovod i prenosi ih na koice u srednje uho.
Srednje uho se sastoji iz tri koice: ekia (Malleus), nakovnja (Incus) i stremena
(Stapes) (Sl. 52).

Sl. 52 eki (Malleus), nakovanj (Incus) i stremen (Stapes)

eki ima klinasti produetak (Manubrium mallei), koji je sraten sa bubnjiem.

Preko ove tri koice u srednjem uhu regulira se jaina dospjelih zvukova. Jaki zvukovi se
priguuju, a slabi pojaavaju, ali za to prilagoavanje potrebno je krae vrijeme, pa vrlo jaki,
nenadani intenzivni zvukovi mogu otetiti srednje uho.

67

Da bi se jaki zvukovi oslabili, potrebno je manipulirati sa tlakom u uskoj komori

bubnjita. U tu svrhu je ta komora povezana sa dijelom drijela pomou Eustahijeve trube
(Tuba auditiva).
Unutranje uho stoji u upljini sljepoone kosti, zvanoj kotani labirint, koji se sastoji
iz predvorja (Vestibulum), tri polukruna kanalia (Canalis semicircularis anterior, C.s.
posterior i C. s. lateralis) i kotane punice (Cochlea). Unutar unutarnjeg uha smjeten je
vei broj opnastih cjevica, koje su bitan inilac za sluh i ravnoteu. To je tzv. vestibularni
aparat (Vestibulum). Ispunjava ga tzv. perilimfa.

Sl. 53 Kanali (Canales), predvorje (Vestibulum) i punica (Cochlea)

Pregled uha poinjemo pregledom slunog kanala vanjskog uha i bubnjia. Zatim se
redom koncentriramo na srednje uho: eki, nakovanj, stremen i prelazimo na unutranje uho:
kanalii (ako tu neto nije u redu, traimo koji od tri kanalia), zatim na punicu, pa
vestibularni aparat i najzad na sluni ivac.
S obzirom da se u uhu javljaju esta i nekad vrlo komplicirana oboljenja, treba se
obratiti za daljnje pretrage i dijagnozu lijeniku specijalisti za une bolesti.

68

ZDRAVSTVENI PREGLED NA DALJINU

Dolazimo u jedno vrlo zanimljivo i udesno podruje vrenja zdravstvenog pregleda
na daljinu, tj. vrenja pregleda ljudi, koje nemamo pred sobom, koje ak nismo nikada vidjeli
u ivotu, sa kojima nismo nikada razgovarali. Ovo podruje spada u teleradiesteziju, tzv.
radiestezijski rad na daljinu.
U radiestezijskom smislu, sva iva i neiva bia isijavaju zraenja. Svaka iva i
neiva stvar u prirodi zrai. Zraenja su titrajni valovi, koji imaju svoju frekvenciju.
Frekvencija je broj titraja nekih valova u sekundi. Broj titraja u sekundi se oznaava u fizici
poznatom jedinicom hercima (Hz). Elektrina struja koju koristimo ima 50 Hz. Dnevna
svjetlost ima 1014 do 1015 Hz. Postoje i vee frekvencije, na pr. rendgenska zraenja ili
radioaktivna zraenja.
Vano je kod toga spomenuti, da svaka radiostanica radi na tono odreenoj
frekvenciji i ne smije je mijenjati. Znai svaka radiostanica je za sebe posebna jedinka, kad se
radi o broju titraja.
Svi ljudi u prirodi su isto neka vrsta emisione stanice. Svaki ovjek je jedinka u
prirodi, koja radi u jednom uvijek istom broju titraja u sekundi (Hz). Znai, svaki ovjek ima
svoj frekventni broj, koji je kod svakog pojedinca razliit. Vidimo i u prirodi da se svi ljudi
razlikuju kako po svom izgledu, tako i po svojim duevnim i intelektualnim osobinama.
Svaki je ovjek unikat. ak i blizanci, koji su slini jedan drugom kao jaje jajetu nemaju istu
narav, ili glas ili rukopis.
Titraji se odvijaju u tzv. titrajnin krugovima na sekundu. Da bismo se ubacili u neki
titrajni krug, moramo stvoriti na neki nain isti takav titrajni krug, sa istim brojem titraja na
sekundu. Kad se postigne, da oba kruga titraju na jednakoj frekvenciji, dolazi do rezonance.
Ova rezonanca rezultira time, da na pr. kod jedne radiostanice dobivamo govor ili glazbu.
Aparat, koji nam u ovom sluaju omoguuje da se ubacimo u titrajni krug neke radiostanice
je na radio aparat. Mi pomou njega, uz pomo jednog promjenjivog kondenzatora
mijenjamo broj titraja titrajnog kruga, te se tako ubacujemo u titrajne stalne krugove stanica
koje sluamo.
Kako sam ve rekao i svaki je ovjek zapravo jedna emisiona stanica. Osim to je
ovjek emisiona stanica, on je pod izvjesnim okolnostima i prijemna stanica. S obzirom da su
radiestezisti vrlo osjetljivi ljudi na zraenja, odnosno i titranja, oni se mogu isto kao i
radioaparat ubacivati u frekventna podruja. Drugim rijeima, oni imaju u mozgu neku vrstu
promjenljivog kondenzatora, kojim se ubacuju koncentracijom u frekventno podruje traene
osobe. Poznato je da je ovjeji mozak zapravo jedan kompjuter.
Sada zapravo ostaje jo da naemo frekvenciju na kojoj netko radi, da bi se mogli
ubaciti u njegovo frekventno podruje, zapravo njegove radijacije, ili njegov titrajni krug.
Da bismo te radijacije dobili postoji vie naina. Ako je ovjek koga elimo pregledati
pred nama, nije problem. Tu su i njegove radijacije. Ukoliko on nije prisutan, mi te njegove
radijacije moramo od nekuda dobiti.
Ako tog ovjeka pak poznajemo, a nije prisutan, opet je lako. Koncentracijom
mentalnim putem, mi se lako ubacujemo u njegove radijacije. Ako pak tog ovjeka ne
poznajemo, onda njegove radijacije moramo dobiti preko njegovih stvari. To moe biti
njegova slika iz bilo kojeg doba njegovog ivota. To moe biti dio njegove odjee ili obue,
koje je samo on nosio ili nosi, to moe biti i jedno pismo, koje je on napisao. Sa tih stvari
moemo "skinuti" radijacije uz pomo viska. Pustimo da se visak iznad njih pokree sve dok
se potpuno zaustavi. To je znak da sa viskom moemo prii zdravstvenom pregledu na isti
nain, kao da je tu pred nama.
Objanjenje za to naao sam u literaturi. Kod slike, prilikom fotografiranja, kad se
zastor fotokamere otvori, negativ ne hvata samo lik ovjeka koji je pred njim, nego se u
69

negativ "urezuju" i radijacije dotinog ovjeka, a kasnije se prenose i na sve slike sa tog
negativa. Osobne stvari i rukopis takoer nose radijacije osobe ije su. To je isti sluaj i sa
slikom na televiziji. Moe se dobiti zdravstveno stanje svake osobe koju vidite na ekranu.
Mnogo puta sam se zabavljao kod gledanja starih crno-bijelih filmova, da odredim tko je iv,
a tko nije, to izvrsno polazi za rukom.
Osim zdravstvenog stanja pojedinca, moe se ustanoviti takoer da li je netko ozraen
i u kojem predjelu tijela, jer spava na toku tetnog zraenja. Takoer i ozraenja od rendgena
ili radioaktivnog zraenja. Kod ova dva zadnja dva nije mogue ak izvriti zdravstveni
pregled, prije nego odstrane zraenja.
Mogu posebno naglasiti da odlino uspijevam pregledati ljude ako im ujem samo
glas preko telefona. I to su osobne radijacije.
Ostaje jo jedino da razjasnimo jednu injenicu. to u radiesteziji predstavlja daljina
do osobe koju.pregledavamo. Opat Mermet u svojoj knjizi "Comment j' opere" (Kako ja
radim) navodi da je svejedno da li je netko daleko 1m ili 1.000 km, da su radiestezijski
signali jednako jaki.
Kako se radiestezijski valovi ire sa titrajima do 1024 Hz, to se ne treba iznenaditi da u
radiesteziji moe biti da dimenzija daljina ne znai nita, Onaj trenutak, kad sa vri pregled
zdravstvenog stanja na daljinu dobivamo kao rezultat njegovo zdravstveno stanje toga
trenutka.
to je sa pregledom mrtvih osoba. Na pr. nakon neke nesree poginuo je jedan ovjek.
Dobili ste njegovu sliku i treba vidjeti njegovo sadanje stanje. Nitko vam nije rekao da je
poginuo. Prvo ete ustanoviti da visak ne radi, stoji, ako rukom preete preko slike, odnosno
odmah se zaustavi ako ga zavrtite. Znai radijacija nema, izgubile su se sa slike onog trenutka
kad je nastupila smrt.
Pokuavao sam da dobijem njegovo stanje nakon to se udes dogodio i smrt nastupila.
Prilikom pada jednog helikoptera ustanovio san, koje su povrede dobili oni koji su bili u
njemu, ali nisam do sada uspio dobiti potvrdu svojih rezultata. Znam jedino, da me je takav
pregled izvanredno zamorio. Kakav je tu mehanizam bio aktiviran, da bi se to dobilo ne
znam, ali u literaturi se spominje ta mogunost, mogunost povratka u prolost i promatranje
sa tog stanovita. Uostalom ovakav pregled nije toliko vaan. Ostavimo mrtve na miru.
Ovdje je bilo rijei samo o zdravstvenom pregledu ljudi. Kako je s pregledom
zdravstvenog stanja ivotinja, posebno domaih ivotinja: konja, krava, svinja, pasa, maaka,
peradi, ptica?
Kako je to kod ljudi, tako i kod ivotinja potrebno je poznavati njihovu anatomsku
grau i funkcije svih njihovih organa. Ako se to vri bez toga, onda je svaki takav pregled
manjkav i nesiguran. Ovakav radiestezijski pregled dobro je obavljati u prisutnosti lijenika
veterinara.

70

Sl. 54 Iris-dijagnostika, desno

(Iz knjige Das medizinische Pendelbuch od Dr. Georga Jakoba)

71

Sl. 55 Iris-dijagnostika, lijevo

(Iz knjige Das medizinische Pendelbuch od Dr. Georga Jakoba)

72

POGOVOR
ovjeji organizam je vrlo kompliciran stroj. Sve ovo to je do sada napisano u do
sada danom zdravstvenom pregledu ovjekovog tijela nije sve, to bi se moglo pregledati i
treba posluiti kao osnova za mnogo detaljniji pregled, pod pretpostavkom, da se taj dio
poznaje u detalje u anatomskom smislu, kao i u djelovanju. To vie ukazuje na to, da bi ovaj
nain zdravstvenog pregleda odgovarao najvie lijenicima, koji poznaju svaki dio tijela o
kojem se pri pregledu radi. to god se vie u sitnice poznaje organ koji se pregleda, to e i
detaljniji biti rezultati.
Naravno da je ovo to je dano po poglavljima u ovoj knjizi shematizirano radi toga, da
se dobije nain, na koji treba izvriti pregled zdravlja jednog ovjeka i da e onaj koji ee
na tome radi nai mnogo jednostavniji i bri nain pregleda, ne drei se sheme, koja je dana
ovdje. Svatko treba pronai svoj put. Jedan potpuni pregled ne bi smio trajati due od
dvadeset minuta. Barem meni nikada vie ne treba.
Nije ni ovaj nain koji sam izloio za zdravstveni pregled jedini nain na koji se to
radi. Meutim, bilo kako da se radi, za ovaj nain pregleda nisu se ipak dobro pokazale ralje.
Visak je mnogo prikladniji radi toga, jer ostavlja jednu ruku slobodnu, koja nam slui kao
antena.
Nain rada koji sam prikazao je u prednosti nad drugim statinim metodama, kada se
sa viskom u stanju mirovanja pokuavaju dobiti krunice, elipse ili njihaji, koji neto znae.
Abbe Mermet i Kirchner dali su ak brojeve (ifre) kretanja za pojedine bolesti, ali uz
napomenu, da drugi ljudi mogu imati i druge brojeve za pojedine bolesti. Ve ovo tumaenje
vodi u izvjesnu nesigurnost, a pogotovo se kosi sa dananjim medicinskim shvaanjima.
Koncentracija pri radu na zdravstvenom pregledu ima kao lou posljedicu psihiki
umor, ukoliko se radi sa vie pacijenata za redom, pa se stalan, kontinuiran rad na tome ne
preporuava. U stranoj literaturi se dosta propagira jedan drugi poseban nain dijagnostike,
tzv. iris-dijagnostika.
Dr. Georg Jakob u svojoj knjizi Das medizinische Pendelbuch (Medicinska knjiga o
radu sa viskom) daje princip dijagnosticiranja ovom metodom, kao i izbor najboljih lijekova.
Rad se vri na radijalnim dijagramima, slinim irisu (Sl. 54 i 55).
Visak se postavi u centar kruga u stanje mirovanja sa mentalnim dogovorom sa
viskom da pokae o kojoj se bolesti radi. Iskljuujui bilo kakvu sugestiju, eka se da visak
pone njihati. Nakon kraeg vremena on e se zanjihati dajui uvijek isti pravac, koji nam u
dijagramu pokazuje o kojoj se bolesti radi. Ukoliko je visak u poetnom poloaju trom, tj. on
stoji, vrlo se slabo njie, treba ga u tom sluaju zanjihati ravno od sebe, tj. prema gornjem
vrhu krunice i ostaviti ga da on nakon kraeg vremena zauzme njihanje u jednom pravcu,
koji se ne miljenja i onda oitati vrstu bolesti.
Tko se eli bolje uputiti u ovaj nain dijagnostike, treba svakako nabaviti spomenutu
knjigu od Dr. Georga Jakoba.
*
Ova knjiga nije napisana zato da stvori neki kadar radiestezista - specijalista za ovu
vrstu pregleda, nego da objasni kako se taj pregled treba obavljati i to treba poznavati onaj,
koji bi se htio tome posvetiti i u tome usavravati. Da bi ovakav nain pregleda pacijenata
odgovarao lijenicima koji imaju radiestezijsku sposobnost, ne bi trebalo u to sumnjati. Za
pozdraviti je to, da se neki od lijenika pokuavaju ukljuiti u ovo podruje rada.
Ova knjiga je i upozorila na mogue tete ako ovaj radiestezijski pregled
zdravstvenog stanja prekorai uobiajene norme rada, dajui nestrune dijagnoze. Ona treba
da ukae i na tetne posljedice, koje mogu nastupiti radi nestrunog ponaanja pojedinaca.

73

U ovoj knjizi nije objanjen u detalje nain kako se sa viskom radi. Nisam to htio
ponavljati, jer je to ve izalo objanjeno u mojoj prvoj knjizi RADIESTEZIJA I - Prirunik
za rad sa viskom i raljama.
Slike u ovoj knjizi uzete su iz ruskog anatomskog atlasa Atlas anatomije ovjeka (I, II,
III) od R.D. Sineljnikova.

74

LITERATURA:
BUKA, J., Mali anatomski atlas NAE TIJELO, "kolska knjiga", Zagreb 1983.
BARNARD, K., Kako da odbranite svoje srce, NIP dnevnik, Novi Sad,1974.
DUBRAVI, S., Radiestezija, Prirunik za rad sa raljama i viskom, Zagreb, 1985.
ENDROS, R., Die Strahlung der Erde, Paffrat Verlag, Ulm 1978.
FARKA, B., Radiestezija u primjeni, Zagreb, 1985.
GLAVAN, I., ivane bolesti, Medicinska knjiga, Beograd, 1951.
HEIMME, P., Nouvelle mthode de radiesthsie, Maison de la Radiesthsie, Paris.
JAKOB, G., Das medizinische Pendelbuch, Turm Verlag, Bietigheim.
JOVANOVI, S. i sur., Anatomski atlas, Nauna knjiga, Beograd, 1983.
KRMPOTI-NEMANI, J., Anatomija ovjeka, Jugoslavenska medicinska naklada,
Zagreb 1976.
LENTZ, Th., Atlas submikroskopske grae stanica, Medicinska naklada, Zagreb,
1976.
MAYER/WINKLBAUER, Biostrahlen, Orac Pietsch Verlag, 1983.
MERMET, A., Comment j* opre, Maison de la Radiesthsie, Paris.
NARCIS, Ch/G., Das grosse Buch der Gesundheit, Deutscher Bcherbund, StuttgartHamburg 1970.
LJIVI, B., Atlas centralnog ivanog sistema, Nauna knjiga, Beograd, 1983.
IVKOVI/MAZI, Rendgenska dijagnostika, Zavod za udbenike i nastavna
sredstva, Beograd, 1980.

75