You are on page 1of 23

Listopad, 2009.

Broj 10
Sadrţaj broja:

1. DogaĎaji koji su obiljeţili prošlu sezonu - u slikama


- turneja u Bugarskoj

2. Planovi za iduću sezonu – Gordan Vrankovečki

3. Najava dogaĎanja
- prijem novih članova

4. Novi projekt – Tomislav Brekalo

5. Zvjezdani trach – Emina Basara

6. Iz ţivota: izabrani kralj i kraljica turneje

Impressum:
- Izdavač: FOLKLORNI ANSAMBL
ZAGREB-MARKOVAC
- Glavni i odgovorni urednik: Iva Uljanić
- Grafički urednik: Tomislav Brekalo
- Autori članaka:
Emina Basara, Tomislav Brekalo, Iva Uljanić,
Gordan Vrankovečki
- Autori fotografija:
Dorela Dujmušić, Davor Hostić, Adriana Radičević,
Marko Arsenović, Martina Čengić, Petra Lešković,
Katarina Lopac, Igor Mihaljko i ostali članovi FA
Zagreb-Markovca
Riječ urednice...

Na početku nove školske sezone svi su nešto uţurbani i svi nekud jure, na fakultete,
na predavanja, pa koji izborni predmeti izabrat, pa kopiraj knjige, pa novi poslovi,
pa vjenčanja, pa roĎendani, pa krštenja, pa po novo auto, pa novi projekti, pa
polijepit plakate, pa podijelit letke za audiciju, pa pripreme za čak 3 nastupa u 10.
mjesecu... I tako smo na kraju ovaj broj pripremili samo Emina, Tomislav, Gordan i
moja malenkost, ali bolje išta nego ništa (glasi poznata narodna). Ali sam zato
sigurna da ćemo već u idućem broju morati neke članke odgoditi za idući broj
kakva će navala pisama, putopisa, razmišljanja, ljubavne poezije, šaljivih bećaraca
i inog zanimljivog štiva stići na moj e-mail tokom mjeseca listopada...

Prije svega moram navesti jednu zanimljivost, a to je da smo prošli tjedan od jedne
jako fine gospoĎe dobili na poklon dječju narodnu nošnju i originalno donje rublje
(podsuknje, kombinezone, ţenske hlačice-gaće) ukrašeno čipkom ručno šivanom
koje je ona čuvala još od svoje bake, a budući da sama ima 75 godina, sve je staro i
više od 100 godina. Najinteresantnije od svega jest da je to tako dobro uščuvano
da izgleda kao da je to sve raĎeno jučer i da nije nitko nosio. To ćemo naravno i
mi čuvati i jednog dana kad budemo imali svoju garderobu u koju ćemo moći
primati posjetitelje i koja će biti dovoljno velika da izvadimo i prikaţemo sve naše
vrijedne originale i to će donje rublje naći svoje mjesto u vitrini.

Evo par kratkih informacija što sve moţete saznati u ovom broju:

Budući da je i sezona u našem ansamblu nekako vezana uz početak školske godine,


odnosno obično sezona završava turnejom, a počinje novim upisom članova, a to je
upravo sada, u nekoliko ćemo kratkih slika saţeti najbitnije dogaĎaje koji su
obiljeţili prošlu sezonu.

Naravno, posebno ćemo se osvrnuti na gostovanje ansambla u Bugarskoj.

Budući da ansambl iduće godine slavi 65 godina svog postojanja naš umjetnički
voditelj Gordan Vrankovečki otkrit će neke od planova za budućnost, odnosno što
nas sve čeka ovu sezonu. A donosimo vam i ono što nam slijedi u sad skoroj
budućnosti.

Tomislav Brekalo, već dobro i nadaleko poznat po svojim uvijek novim


kostimografskim rješenjima otkrit će nam kakav je projekt naš ansambl upravo
započeo, a vezan naravno uz narodne nošnje.

I za kraj, ali ne manje vaţno, kao i uvijek do sada zvjezdani trach naše Emine i ovaj
će put otkriti što ima novog kod naših članova, tko se zaljubio, tko će zauvijek pred
Bogom reči da, a ko se vozi u novom mercedesu :)

Iva Uljanić
DOGAĐAJI KOJI SU OBILJEŢILI PROŠLU SEZONU – u slikama

Postavili smo novu koreografiju gospodina Vladimira Kuraje: „Oj Korano“,


pjesme i plesovi karlovačkog pokuplja, Turanj

Postavili smo novu koreografiju našeg člana Tomislava Mataića: „Šokadijo lipa
i bogata“, pjesme i plesovi brodskog posavlja

Postavili smo novu koreografiju gospodina Miroslava Šilića:„Oj ti kume diko


naša“, pjesme i plesovi lašvanske doline
Nastupi:

Boţićni koncert u Gavelli, 30.12.2008.

Nastup na koncertu „Šokačka grana“ u organizaciji Posudionice i


radionice narodnih nošnji iz Zagreba, 10.1.2009.

nastup na festivalu koreografa u Vodicama, 11.04.2009.


humanitarni koncerti u Pazinu i Rijeci, 06. i 07.06.2009.

godišnji koncert u Domu HV-a u Zagrebu, 10.06.2009.

nastup na završnici smotre folklornih amatera grada Zagreba,


14.06.2009.
13.06.2009. odrţana tradicionalna OZKIDIJADA

GOSTOVANJE NA MEĐUNARODNOM FESTIVALU FOLKLORA U RADNEVU,U


BUGARSKOJ, OD 02.-08.09.2009.
Folklorni ansambl Zagreb-Markovac gostovao je na meĎunarodnom festivalu folklora
u Bugarskoj, u gradu Radnevo, 50-tak kilometara udaljenom od Stare Zagore,
šestog grada po veličini u Bugarskoj. Na festivalu su gostovale i grupe iz Srbije,
Grčke, Ukrajine, Slovačke i nekoliko izvrsnih grupa iz
Bugarske. Smješteni smo bili u bugarskom ljetovalištu
zvanom S tarozagorski Mineralni Bani, a ime kao što se
moţe i pretpostaviti dobili su po izvorima mineralne
vode na temelju kojih se zapravo i zasniva cijelokupan
turizam toga kraja, odnosno naselja u kojem smo mi
bili smješteni te se tu moglo vidjeti welness cenatara,
spa cenatara, golf oaza... a mi smo bili smješteni u
hotelu sa velikim bazenom, doduše hotel je imao samo
dvije zvjezdice ali je izvana bio jako lijepo ureĎen.

Sama Bugarska, kao što je i Roni pisao


u prošlom broju nije da nas je previše
oduševila jer su oni još nekoliko godina
iza nas po infrastrukturi, mehanizaciji,
automobilima koje voze (da ne pričamo
da smo u centru Sofije na semaforu
čekali da proĎu dva konja sa zapregom,
ali nitko od njih nije bio previše
iznenaĎen zbog toga, čak štoviše ni prometna policija u
blizini), ureĎenju gradova, kuća i ostalih stambenih
objekata, organiziranju gradskih zabava (varoša)...

Kao narod nisu baš previše druţeljubivi (no mi sad ipak


imamo i jako velike kriterije s obzirom na prošlogodišnju
turneju u Meksiku), muškarcima su se posebno sviĎale naše
cure, pogotovo naše plavuše, a kao publika su dosta pasivni,
što zapravo čudi s obzirom na to da imaju veoma atraktivan
folklor, od plesova brzih tempa i iznimnih ţenskih vokalnih
grupa prozvanih „The mystery of Bulgarian voices“ iliti „Le
Mystere des Voix Bulgares”. Bugari su, da li zbog njihove
strukture lica ili čega drugog vrlo talentirani
pjevači, no bez obzira da li je to stvar same
anatomije, misterija ili jednostavno prirodni
fenomen, bugarski glasovi jesu i uvijek su
bili model za iznimnu kvalitetu u vokalnoj
umjetnosti.

I naš ansambl je za potrebe gostovanja u


Bugarskoj pripremio 2 bugarske narodne
pjesme: „Sednalo e djore dos“ i „Polegnala
e tudora“, koje su oduševile i tu dosta
pasivnu publiku. Osim toga, ansambl se u Bugarskoj predstavio i drugim
koreografijama: Podravski svati, Prigorski plesovi, Subotičke razglednice, Zagorski
drmešari, Primošten...

Naţalost dan prije završne večeri festivala


dogodila se nesreća sa brodom u kojoj je
poginulo nekoliko Bugara te je zbog toga
dan poslije bio proglašen kao dan ţalosti, pa
se završna večer festivala nije odrţala. No,
mi kao pravi predstavnici Hrvatske i
svojevrsni hrvatski izaslanici, izrazili smo
svoje saučešće gradonačelniku, pročelniku
za kulturu Grada Radneva i organizatorima
festivala, na primanju u gradskoj vijećnici
tog zadnjeg dana našeg boravka u
Bugarskoj.

Organizatori festivala su bili vrlo susretljivi, a posebice naša voditeljica,


prevoditeljica Dyliana te su nas i pohvalili da smo bili najbolja grupa na festivalu.
Bez obzira koliko grupa sudjelovalo, to je uvijek velika stvar za naš ansambl,
pogotovo što je sa nama na festivalu bila i izvrsna grupa iz Beograda, a s kojima su
se naši članovi jako dobro sprijateljili te su navečer i zajedno tulumarili u
tamošnjem disku, a nadamo se da ćemo u budućnosti ostvariti i neku zajedničku
suradnju te bi ih voljeli ugostiti u Hrvatskoj.

Na kraju cijele priče moţemo reči da je to za ansambl bilo još jedno uspješno
gostovanje, da su naši novi članovi stekli dodatno iskustvo u nastupima na sceni i
brzom presvlačenju iza scene, da smo uspješno promovirali Hrvatsku i hrvatsku
kulturu te da su se članovi još više zbliţili, zabavili se i da je timski duh ansambla
svakom turnejom sve jači.
Gordan Vrankovečki

PLANOVI ZA NOVU SEZONU

Svake godine na početku sezone, Mirjana, Kizo i ja sjednemo i razmijenimo ideje i


vizije za narednu sezonu. Uvijek je manje-više ista priča; ideja i vizija je puno više
nego novaca i vremena. Bilo bi nam malo milijun kuna godišnje, a sezona bi trebala
trajati minimalno 18 mjeseci.

Ti naši tzv. brainstorming sastanci uvijek su mi veliki gušt, jer uz cugu i klopu ideje
samo frcaju....inspiriramo jedno drugoga i tako nastaju neki od velikih projekata
koje smo odradili.

Evo malo planova za ovu sezonu.

Kao prvo treba napomenuti da je slijedeća godina slavljenička godina za Zagreb-


Markovac; 65 godina postojanja ansambla. Ideja je da se ta godišnjica obiljeţava
kroz niz dogaĎanja tokom cijele godine.

Naravno, ovo su za sada samo ideje jer sve ovisi o financijskoj situaciji drţave,
Zagreba i ansambla, a svi znamo da nije baš blistavo.

Koncerti...

Prva ideja je bila da se napravi koncert sa našim prijateljskim ansamblima iz


Sarajeva i Ljubljane te KUD-ovima s kojima smo suraĎivali zadnjih 15 godina izvan
Zagreba (Bapska, Tovarnik, Davor, Gornje Jelenje,...). Bio bi to mali koncert u
nekoj manjoj dvorani u intimnoj atmosferi gdje bi pokazali dio našeg rada
inspiriran radom tih KUD-ova i našim zajedničkim prijateljstvom....u ideji je i da
pozovemo zagrebačke ansamble s kojima suraĎujemo već dugi niz godina na
obostrano zadovoljstvo da uveličaju taj koncert.

Dalje je u planu cjelovečernji koncert kojim bi svečano obiljeţili godišnjicu,


nadam se u HNK. Ima tu raznih ideja; naime razmišljali smo i o dva koncerta, jedan
u šestom, jedan u jedanaestom mjesecu, sa dva, uglavnom, različita koncerta, ali
tu stvarno igraju veliku ulogu financije. Zagreb-Markovac je danas ansambl koji je
stvarno zasluţio da svoje programe izvodi u HNK, posebno ovako svečarske, ali taj
financijski zalogaj (dva koncerta u HNK) je stvarno teško progutati. Moţda se
pozabavim idejom da jedan koncert bude u Domu HV-a, a drugi u HNK, ali vidjet
ćemo kako ce se stvar razvijati.

Dokumentarni film(ovi)...

Slijedeće je promocija dokumentarnog filma o ansamblu. Od prvobitne ideje o


jednom filmu kao dokumentarcu koji bi govorio o povijesti ansambla, zbog obimnog
materijala koji ţelimo prikazati o svim ovim godinama, o velikom broju dogaĎaja i
ljudi kojima bi htjeli posvetiti film, kao aktivnim stvarateljima ansambla, mislim da
smo upravo na ideji da od svog tog materijala napravimo tri filma: jedan o
ansamblu radnog naslova „Samo veselo i koncentrirano“, jedan o našem velikanu
Dr. Ivanu Ivančanu koji je ostavio dubok trag u razvoju ansambla zadnjih 20 godina
te još jedan o kojem momentalno tek razmišljamo, pa ne ću sad otkrivati o čemu
se radi. U svakom slučaju, recimo da je materijal za prva dva filma snimljen oko
40% i da nas još čeka veliki posao oko snimanja, pa onda oko produkcije, ali mislim
da će sve biti na vrijeme gotovo. Nemojte se iznenaditi ako vam zakucamo na vrata
da vas snimimo za potrebe našeg dokumentarca... Projekciju filmova bi napravili u
nekoj od kino dvorana... vjerojatno jedan krajem godine, a drugi slijedeće... no
postoji mogućnost da već prva promocija bude krajem sezone... ovisno o
poklapanju drugih planova. Moram priznati da Andrej i Siniša, naši snimatelji,
producenti, reţiseri, kamermani, šminkeri... imaju veliku ulogu u svemu jer im je
inspiracija neiscrpna.

Snimanje novih fotografija...

Još jedan projekt u koji smo već ušli je snimanje novih fotografija za potrebe našeg
marketinga i arhive te priprema za izdavanje kalendara sa nošnjama za 2011.
godinu... Prve fotografije Dalmacije su već snimljene, sada se planira dalje.
Naravno, idejni začetnik i nositelj cijelog projekta je Tomislav Brekalo koji
pokušava svoj neiscrpan talent pretočiti u neku priču o nošnjama. Spomenimo i
našu fotografkinju Dorelu koja je dala svoj obol cijeloj priči i nadam se da će imati
strpljenja s nama privesti cijeli projekt kraju. Oni koji nikada nisu ozbiljno snimali,
nemaju pojma koliko je to iscrpljujući posao; o tome govori činjenica da smo u dva
dana napravili cca 2500 fotografija 6 ili 7 nošnji. A slijedeće snimanje je zimsko
ruho...to ce biti veselje.

„Solistički“ cd...

Jedan od ideja, koja je zasad samo u mojoj glavi, snimanje jednog vrlo posebnog
CD-a. Dok sam radio na idejama za snimanje filma o ansamblu, stavio sam na papir
koliko je pijevnih solista u zadnjih 15 godina prošlo kroz ansambl i koliki su trag
ostavili u ansamblu. Naţalost, kao i sve u ţivotu i naše bavljenje folklornim
amaterizmom ima svoj vijek trajanja, pa sad ti veliki talenti i dragi ljudi vise ne
mogu aktivno sudjelovati u radu, ali njihovi glasovi su još uvijek vjerojatno u punoj
snazi.

Sjetio sam se naprečac hrpe ljudi i otada me proganja ideja da ih sve snimim na
jedan cd i da to postoji u arhivi, da se čuje i da neke buduće generacije mogu
uţivati u tome. U krajnjoj liniji da sluţi kao dokument jednog vremena. Moţete si
zamisliti na jednom cdu npr. Nikolinu Olić, Ţeljku Junačko, Valentinu Felešinski,
Maju Marijanović, Zrinku, Mariju, Danijelu Matovina, Tatjanu Pakrac, Eminu (po
kojoj bi se cd mogao zvati Emina i prijatelji), Maju Buza, Ivanu Topić, Peru, Matiju,
Vladeka, Bojana i Josipa Milaković, pratnja njima Iva, Danijela, Adriana, Martina
Čengić, Katarina Lopac, Roni, Karlo i tko zna koga sam još zaboravio u svim
generacijama koje su ovdje pjevale... Uz to, na cd-u bi se našle i naše pjesme koje
smo pjevali i koje su obiljeţile naše turneje (Bugarska, Meksiko, Španjolska,
Kanada), znači naš internacionalni program.

Znam, reči će neki, grozno je miksati naše i strano, nije to to, ali to je dokument
jednog vremena i rada ansambla koji ne bi volio da se zaboravi (po meni bi stvarno
bilo šteta ne imati negdje snimljenog El Reya, Palomu, Polegnalu)... Neka bude, za
nas...
Boţićni koncert...

Evo polako dolazim i do kraja godine... ovisno o tome da li ćemo raditi dva plesna
koncerta ili ne, napravili bi Boţićni koncert na tragu prošlog; pijevno-plesni
prikaz... tak nešto... ako će biti vremena, malo bi osvjeţili repertoar i smjestili ga
u neku malu intimnu dvoranu.....

Puno planova, malo vremena i tko zna koliko love. Ante, lovu daj......

Uz sve ovo nabrojeno, moţda ove godine ostvarimo konačno i dugogodišnju ideju o
malom folklornom ţenskom zboru. Ah, ista ideja već pet godina, a realizaciju
uvijek zeznu prostor ili lova ili nedostatak vremena.

Napomenimo i hrpu nastupa koji će se pojaviti tokom godine i koji će sigurno


zaokretati naše planove u raznim smjerovima. Evo već sada smo krenuli vrlo
aktivno, projekcija, nastup u HNK, nastup u Čakovcu, a sezonu smo jedva i
započeli. Imamo i nekoliko otvorenih poziva za Boţić, vidjet ćemo što ćemo od toga
moći ostvariti.

Samo da je dobre volje i sloge, svega ostalog će biti.

Ţivjeli.
NAJAVA DOGAĐANJA

PRIJEM NOVIH ČLANOVA

FA Zagreb-Markovac početkom sezone prima nove članove, plesače, svirače i ostale


koji to tek ţele postati, što znači da plesno, sviračko iskustvo nije presudno za
upis, a ni broj godina budući da imamo 3 sekcije: djeca, mladi i veterani, tako da
se svatko tu moţe pronaći. Upisi formalno traju do 05. listopada, a prva proba B
ekipe za mlade, odnosno za pripremu za A ekipu ansambla, počinje u srijedu 7.
listopada (informacije i upisi na broj 091/578-0730). Dječja sekcija se sastoji od
dvije grupe: „Tičeki“ koji imaju probe u O.Š. Lovre pl. Matačića u Folnegovićevom
anselju (informacije i upisi na telefon 098/505-369) i „Vrbači“ u O.Š. Vrbani
(informacije i upisi na br. 091/250-2986). Za upis u sekciju veterana svi
zainteresirani mogu se javiti voditelju veterana Draţenu na broj: 099/6655-180.

- 04.10.2009. odrţana projekcija „FOLKLOROM U SVIJET“

U sklopu prijema novih članova FA Zagreb-Markovac je 04.10.2009. izveo kratak


meĎunarodni program i prikazao 5 zemalja u kojima je u zadnjih 5 godina
gostovao: Bugarskoj, Španjolskoj, Turskoj, Kanadi i Meksiku. Projekcija
upotpunjena vokalno-instrumentalnim programom odrţala se u MM centru.

Nastup u HNK u Zagrebu, 18.10.2009. povodom 100 godina Hitne pomoći

Nastup u Čakovcu na 16. Republičkoj smotri folklornih ansambala,


25.10.2009. u 10,30 sati u Dvorani centra za kulturu s početkom u 10,30
sati, kao predstavnici Grada Zagreba, izabrani kao najbolji ansambl na
smotri folklornih amatera Grada Zagreba.
Tomislav Brekalo

NOVI PROJEKT- SNIMANJE FOTOGRAFIJA

..OKOLNOSTI.. Prije dva ili tri tjedna dio


FA Zagreb-Markovca se odpremio na
Povljanu, na otok Pag. No sve je nekako
upućivalo da ništa od toga. Vrijeme je do
zadnjeg dana bilo nikakvo iako je prognoza
za vikend bila odlična.
Dva dana prije moţebitnog snimanja čujem
se sa Dorelom i kaţe da ne moţe koristit
fotić koji je mislila. Šta sad? Iznajmit,
posudit, od koga, gdje što?
Nekim čudom pitam ja Anu bi li bila voljna
posudit fotić, i cura pristala. Neki odabrani
modeli, nisu mogli pa smo radili zamijene.
Na kraju, ipak , u petak 18.9. u tri ture
krećemo na Pag: Gordan i Pero prvi, za
njima Ulja, Adriana i Davor i zadnji Marija, Ţova, ja i fotić Niki.
Idemo i nismo ni svjesni što nas čeka, ja samo znam što hoću dobit. Kakve
fotografije ţelim i što ţelim dobiti od pojedine nošnje.

..IDEJA.. je nastala spontano, više manje postojanjem logističkih uvjeta na Pagu-


smještaj, lokacije, fotograf... a zapravo je modificirana iz jednog projekta kojeg
smo prije 3 ili 4 godine slali na neki natječaj Ministarstva kulture. Sve znači kreće
od projekta „24/4- 24 nošnje/4 zone“ čija su okosnica bili filmovi od 1 minute koji
su u konačnici trebali rezultirati ukupnim filmom od 24 minute u kojem bi se
predstavio uz repertoar Ansambla i
najkarakterističnije nošnje i plesni koraci iz
Hrvatske. Sve filmiće trebalo je snimiti na
autentičnim lokacijama (ili što bliţe tome).
Naravno uz snimanje video bilo je
predviĎeno i snimanje fotografija za razno
razne potrebe.

..FOTOGRAFIJE, FOTOGRAF, FOTOAPARAT..

Postoji puno fotografija narodnih nošnji, što


portreta, prikaz nošnji u plesu, u paru... no
rijetko se susreće fotografija emocije,
fotografija momenta na kojoj je glavni akter
narodna nošnja.
Na njoj narodna nošnja i nije i ne mora biti
u prvom planu, bitno je ono što ta
fotografija govori, što iz nje zrači.. prenijeti
emociju slikom, to smo htjeli postići..
Dorela Dujmušić, diplomirala na Grafičkom fakultetu, moja prijateljica s Povljane,
svestrana u likovnom izraţavanju- slika, modelira, animira, oblikuje plakate.. bila
je logičan izbor jer sam htio nekoga tko nema veze s folklorom, nekoga kome to
nije ni u širem spektru ineteresa, nekoga tko će moći biti objektivan i prenijeti svoj
umjetnički izraţaj na fotografiju narodne nošnje.

Iskreno bio sam dosta skeptičan, ali pokazalo se da je kombinacija odlična, i da


smo zajedno suraĎujući postigli cilj.
Naravno bez alata nema zanata, fotoaparat je bio vrlo bitan ma koliko mi to sve
amaterski odraĎivali. Uz sve peripetije, za ovo prvo snimanje fotoaparat Nikon D90
(popularno Niki) smo posudili od Ane Eterović, predsjednice AFS France Marolt te
joj se i ovim putem ţelim zahvaliti na bezrezervnoj podršci u realizaciji ove ideje.

..PRVO SNIMANJE.. Uvjetovano lokacijom, otok Pag (grad Pag, Povljana), logičan
izbor su bile narodne nošnje zadarskog okruţja.
U prvom snimanju odradili smo: mušku i ţensku nošnju grada Paga, ţensku gradsku
nošnju Zadra (Arbanasi), ţensku nošnju otoka Pašmana, ţensku nošnju Raţanca te
mušku i ţensku nošnju Ravnih kotara. Uz ove, lokacijom predodreĎene, mjeto u
prvom snimanju su našle i muška i ţenska nošnja otoka Krka te ţenska nošnja
Primoštena. Veći dio nošnji, osim Primoštena i Paga, je iz fundusa Posudionice i
radionice narodnih nošnji.

Nošnje gradskih značajki snimljene su u gradu Pagu, ispred paške katedrale, u


ulicama grada, na rivi.. Uz fotografiranje snimljen je i dio Paškog tanca ispred
paške katedrale. I tako je negdje završio prvi dan, uz neke nepredviĎene okolnosti.
Drugi dan je bio predviĎen za snimanje na lokacijama neurbanih obiljeţja,
kamenjar, vinograd, plaţa, seosko groblje, uz stado ovaca... Snimljene su dvije
varijante pjesme Dizala skuto (varijanta se odnosi na lokaciju) i dio raţanačkih
plesova. Snimalo se ozbiljno, bilo je naporno pogotovo uz ljetne temperature, nije
se gubilo vrijeme, lokacije su se same
nametnule, 2500 fotografija ispucano u 2
dana.

..NASTAVAK.. Danas imamo projekt, stasao


na temelju „24/4“, koji bi ţeljeli odraditi u
narednih godinu dana. Ideja je snimiti
nošnje u 4 godišnja doba, u njihovom
prirodnom ambijentu. Krunski proizvod bi
trebao biti kalendar koji bi trebao izaći za
2011.
Nastavak slijedi u zimu, najvjerojatnije
prvi mjesec 2010. Još nisam siguran što će
se i gdje snimati. Materijala ima, od
posavskih mentena (bundi), baranjskih
koţuha, hercegovačkih ćurdija... naravno
treba izabrati i uskladiti s lokacijom na
kojoj će se snimati. O tome svemu ćete
čitati u nekom od sljedećih brojeva.
Obećavam sljedeći set ćemo prijaviti
policiji kao slobodno okupljanje graĎana!
Emina Basara

ZVJEZDANI TRACH

Uz kraljicu i kralja glavna zvijezda turneje Bulgaria 2009. definitivno je bila naša
samozatajna pridruţena članica Lizika Lizić. Za one koji je ne znaju predlaţem da
joj postanu prijatelji na Facebooku. Lizika je jako društvena, i pravo je osvjeţenje
u društvenom ţivotu Zagreb-Markovca. Molim vas, nemojte je ignorirati jer joj ipak
treba još vremena da se potpuno uklopi.

Titulu ambasadorice za meĎunarodne odnose ove su godine na turneji zasluţile


jedna plesačica i jedna tamburašica. Riječ je o Lani P. I Ireni M. Detalje nećemo
prepričavati. Joj curke, da smo mi bile na njihovom mjestu... Ha?

„Joj, kak je meni ţao kaj na ovu turneju ne ide više dečki...“, poţalila nam se
jedna od naših markovačkih Martina, ali nećemo vam reći koja. Naravno, nije ona
imala nikakve skrivene motive, njoj je samo bilo ţao što će zbog toga trpjeti naš
umjetnički program.

Kome bismo nakon ove turneje mogli dati nadimak


Uspavana ljepotica? Naravno, našoj tamburašici i
glavnoj partijanerici Katarini Antolić. Ona je, naime,
na početku turneje burno proslavila svoj 23.
roĎendan. A kad je sva raznjeţena pozvala svu ekipu
na cugu, otišla je u sobu i - zaspala. Ma, glavno da
nam je cugu pripremila...

Tri dana uoči polaska na turneju roĎendan je slavila i


naša Iva Uljanić Ulja. Roštilj je bio odličan, posebno
ćevapi iz Bille, a tek domaći kolači... O vinu iz OPG-a
Horvatović da i ne govorimo... Na dar je dobila mali
pinky Olympus kojim će odsad marljivo biljeţiti sve
markovačke zgode i nezgode.
Evo i jedan zaostatak: budući da je naš svadbeni paparazzo i glavni animator Davor
Hostić s Lizikom zaglavio u Slavoniji u potrazi za zabavom, a i pogreškom autorice
ovih redaka, ostali ste u prošlom broju zakinuti za izvještaj s jedne svadbe. Naime,
naša bivša članica Ana Majačić udala se 18. srpnja za svog dugogodišnjeg dečka,
stručnjaka za nošnje i polaznika Škole folklora Ivana Zlatunića. Svadba je bila prava
slavonska tradicionalna, s puno nošnji i konjskom zapregom, a i kasnije na fešti je,
doznajemo, bilo vrlo veselo. Mladenka je bila prelijepa, a kao predstavnici
Markovca na licu mjesta su joj čestitali gore spomenuti Davor, Hrvoje Vlašec Ţak,
Danijela Matovina i naša bivša i nikad preţaljena članica Mirjana Tadić Mika. I mi se
pridruţujemo čestitkama.

Zakinuta za doţivljaje s turneje iz prve ruke


bila je naša Maja Buza. Iako se prijavila za
Bulgariju, na kraju je morala odustati jer je
dobila posao. I njezin roĎendan samo
proslavili na turneji, samo na daljinu, no naše
dobre ţelje svejedno su joj stigle. A ima kod
nje još novosti: više ne ţivi u domu nego je
unajmila svoj prvi zagrebački stan. I pogodite
tko joj je cimerica: naša bivša članica,
neponovljiva Dajana pa smo sigurni da će
imati pregršt doţivljaja za prepričavanje. Maja sada ţivi na Črnomercu kako bi bila
što bliţe garderobi. O svemu što se dogaĎalo na turneji ionako je doznala sve od
Romića, jedino ne znam je li upoznala Liziku...

Dok su aktivni Markovčani još uţivali na moru uoči početka


priprema za turneju, jedan naš bivši član Karlo Tanasić slavio
je najsretniji dan u svom ţivotu. Naime, Karlo je 16.
kolovoza u 21 sat i 55 minuta postao tata malene Leone.
Tatina curica pri porodu je bila teška 3 kile i duga 49
centimetara, a sad je kao jednomjesečna djevojčica postala
prava slatkica koja uţiva u poziranju. Više fotki na
Facebooku :)
Evo jedan i o našoj novopečenoj kraljici Maji Borović. Jedan
od prvih zakona koje je donijelo naše Visočanstvo je da se
svaki vikend mora obavezno ići van. Ne znam je li kaznila
one koji je nisu poslušali (ako uopće u Markovcu ima
takvih!), no znam da svojim podanicama savjetuje da malo
krenu u akciju pa im putem facebooka poručuje: „On nek je
gluh, suh ko komarac...kakav je, takav je, ščepaj ga, ne daj
ga, jer je muškarac“ A dok se dosaĎuje na faksu rješava
raznorazne kvizove pa je tako u jednom ispalo da je „seksi
seka“... Kao da to već nismo znali...

A naš novi kralj Davor Šakić na ovoj je turneji


postao i markovački Spielberg. Davor se ni jednog
trenutka nije odvajao od kamere pa se tako
veselimo novima šaljivim snimkama. Još da je
njegov laptop usred bugarske šume uhvatio i kakav
beţični signal... Pa gdje bi mu bio kraj! A iz dobro
obaviještenih izvora bliskih Posudionici doznajemo i
da pretendira na pomoćnika našeg muškog
garderobijera Davora H. Uoči turneje tamo je
posudio sve što dečkima treba, i to sve poslije
uredno vratio. Hostić je u to vrijeme pekao
palačinke.

Iako nije išla s nama na turneju, nismo doznali


sve novosti iz ţivota talentirane nove članice
niske ekipe Tajane MaĎer. Tajanica se, naime,
nedavno oprostila sa svojim aparatićem za zube i
sada je krasi očaravajući smiješak. Čestitamo!

Turneje u Bugarskoj s velikom se nostalgijom prisjeća naš


tamburaš Branimir Munjeković The Munja. Naime, tijekom
jedne obične kave u kafiću u blizini hotela, naš je Brane
ugledao ljubav svog ţivota. Dok je on ispijao treću kavu i
jeo palačinke, ona ga je milo gledala. On joj je prišao,
ponudio joj cigaretu... Kad je krenuo prema hotelu, naglo
ju je izgubio iz vida jer ona nikako nije mogla pratiti
njegov brz korak. Eto, sad se naš Brane vozi u svom skoro
pa novom BMW-u, i, dok mu vjetar prolazi kroz kosu, s
tugom se prisjeća divnih dana u Bugarskoj gdje je, izmeĎu
ostalog, doznao i da se pepeljara zove – Krasimir 
Eto, kako smo u posljednji čas, par minuta
prije zaključenja novog broja, dobili nove
informacije, morali smo ih ubaciti. A nije nam
bilo lako pisati nakon ludog tuluma kojim je u
subotu 26. 9. svoj 40. roĎendan proslavio naš
Gordan Vrankovečki, poznatiji kao Šef. Pravi
birthday bio je još 10. rujna, no zbog ranije
dogovorenih obveza, krstitki malog Davida
Dročića te fotosessiona na Pagu, party smo
morali malo čekali. I isplatilo se! Oaza u
Nespešu orila se od dobre glazbe za koju se brinuo DJ Roni
Broj Jedan, a na roštilju je ovaj put završila šunka
Matijine bake i ćevapi koji nisu bili iz Lidla... Bilo je i vina
iz poznate proizvodnje Horvatović, itd, itd. A kraljica
plesnog podija bila je naša vodteljica Mirjana Crnko. The
Boss, koji je izmislio novi gemišt (vino+rakija), je dobio
puno originalnih darova poput bočica za svoje tekuće
alkoholne proizvode, majica u znaku velikog jubileja,
paketića za preţivljavanje, a osvanuo je i na ekskluzivnoj
naslovnici Starsa, u društvu svoje tri prijateljice Janje,
Brene i Madonne, koje naţalost nisu mogle doći na party.
Sve u svemu, bilo je veselo, a uz veteranke Nespeša Niku i
Martu, svoju premijeru na markovačkim društvenim
dogaĎanjima imao je David Dročić s nepuna dva mjeseca.

Markovčani, usporite malo s tim svadbama. Ak se sve


prebrzo ispucaju, o čemu ćemo pisati u idućim
brojevima?! Eto, s početkom proba i nove sezone
Markovcem se proširio glas da ćemo uskoro i meĎu
tamburašima imati mladoţenju. Naš violinist i
uspješni kemičar Trpimir Ivšić će 7. studenog (ako
sam dobro zapamtila datum) stati pred oltar. Trpko i
njegova dugogodišnja prijateljica su prije nekih
godinu dana shvatili da ih veţe više od prijateljstva.
Šuška se i o prinovi, a poznao je da će vjenčanje biti na Borongaju. Za to da
mladoţenja ne zakasni na vlastitu svadbu pobrinut će se njegov
kum Brane Munja, no nadamo se da mu neće i zasvirati,jer već i
u Bugarskoj svi znaju da on to–ne zna. :)

Igor Mihaljko i Martina Arsenović, markovački Stipe i Milka, 17.


će listopada (ove godine, ha-ha) stati pred oltar. Naš presidente i
njegova dugogodišnja djevojka, donedavna uzorna članica naše
niske ekipe, zaručili su se prije nekih godinu dana, a sad su se
odlučili i na taj sudbonosni korak. Vjenčanje će biti u crkvi Sv.
Stjepana u Botincu, a potom će se veselica preseliti u restoran
Divlje vode iz kojeg goste neće puštati do jutra. Mladenkina
kuma je dobro nam poznata Martina Risojević zvana Riska, a
mladoţenjin kum Domagoj Parlov. Vjenčanica je već odavno rezervirana,
mladoţenjino odijelo kupljeno, a još treba samo dovršiti zahvalnice i kitice. „Imam
tremu, a imat ću još i veću“, priznala nam je ekskluzivno buduća mladenka koja
trenutačno obavlja posljednje pripreme za svoj veliki dan.
U BUGARSKOJ IZABRANI KRALJ I KRALJICA TURNEJE 2009.