You are on page 1of 11

EAGLETON; IDEJA KULTURE

/////VELIKO Kultura je IDEJA, MALO kultura je PRAKSA/////

1. VERZIJE KULTURE
> Kultura je antonim rijei priroda, ali je izvedena iz te rijei
- jedno od izvornih znaenja je poljodijelstvo, tj odravanje prirodnog
rasta
- rije koja se koristi za istanane ljudske djelatnosti dolazi od termina za
obradu zemlje
- Simbolino, Francis Bacon: O uzgoju i gnojenju duha.
- Kultura je oznaavala pojedinu djelatnost dugo prije nego je postala
cjelina bavljenja
- Prije nego je postala apstraktnom, bila je i moralna i intelektualna
> Kulturni materijalizam je svojevrsna tautologija
- Prvo je bila materijalni proces, a tek kasnije postala duhovnim
bavljenjem
- Kroz semantiki razvoj rijei kultura prati se pomak i razvoj
ovjeanstva (civiliz.)
- Kultiviranje postaje aspekt duha, pa se odnos izokree oni koji se bave
obradom tla, ili fiziki radnici, seoski radnici, prestaju biti kulturni, za
istu nemaju vremena.
- Lat. Coltere: uzgajanje/stanovanje/oboavanje/njegovanje, colonus se
razvilo iz istog korijena, naseljavanje (koloniziranje), cultus iz istog
korijena, religijski pojam kulta
- Kultura obuhvaa razvoj, politiku, osvajanja, duhovnost, obrazovanje,
religiju
- Bavljenjem s pojmom kultura, otvaraju se filozofska pitanja
determinizma, identiteta, razvoja, stvaranja, itd.
- Ako je kultura djelatna sklonost prirodnog rasta, tada ukazuje na
dijalektiki odnos umjetnog i prirodnog, to mi inimo svijetu, a to
svijet ini nama
> Sredstva kulture kojima se sluimo da bismo preobratili prirodu dolaze iz same
prirode.
> Priroda proizvodi kulturu koja mijenja prirodu, dakle kultura nastaje na razmjeni
s prirodom, to e rei da su gradovi nastali iz prirode i samim time su prirodni.
> Kultura podrazumijeva pravila, pretpostavlja igru pisanih i nepisanih, ali se
pridravanje pravila ne moe uvjetovati, niti postoje pravila o praenju pravila niti
postoje puka nasuminost niti potpuna odreenost.
> Ideja kulture odbija organski determinizam i neovisnost duha podjednako,
indicira kako u prirodi postoji neto to je nadjaava i rasinje, ali istovremeno je
izvor toga ukorijenjen u njoj.
> Pojam kultura povezuje slobodu i nunost, priroda se preobraava kroz
kulturu, ali joj istovermeno namee granice.
> Kultura se, kao i priroda, moe podijeliti i u ovjeku, na onaj dio koji se
profinjuje, izgrauje, te na onaj sirovi dio, samu grau.
> Kultura je svar nieg i vieg onog sposobnog, nadilaenja sebe, razumijevanja
boljeg od loijeg.
> ovjek je nalik ostaloj prirodi jer se, kao i ona, oblikuje, ali se razlikujemo od nje
po tome to neto inimo sami sebi s namjerom, imamo stupanj samorefleksije,
potreba za kulturom ukazuje da u samoj prirodi, onoj koja nije ovjek, neto
nedostaje.

> Proces kultivacije nije samo ono to inimo sebi, nego i ono to inimo drugima,
odnosno, drugi ine nama. Dobar primjer za vienje ovog sluaja je drava.
> Drava e cvjetati ako u graane ugradi primjerenu vrstu politike
raspoloivosti, gdje je cilj nemirne strane primiriti, izbrisati imaginarnu ideju
sukoba na prvom mjestu, pa time izbaciti same politike sukobe, to e rei da
ima primat nad politikom, takvim oblikom djelovanja, da je oblik etike
pedagogije potrebne za pribiranje i osposobljavanje graana.
> Kultura stvara sliku (ili bolje oblik?) drave, pa drava postaje slikom kulture,
vrijednosti.
> S pretpostavkom da je valjan smjer do idealne ljudskosti preko kulture do
politike, zagovornici esto ine suprotno od politike kroz kulturu do ovjeka
(ljudskosti), stavljajui politike interese kao primarni, pa on odredi kulturu, a ona
odredi inaicu ovjeka.
> Kultura bi trebala proiivati ljudskost od sektakog ja, ona je oblik
univerzalne subjektivnosti sloene od pojedinanih subjektivnosti, kao to je
drava prisutnost univerzalnog satkana od carstva pojedinanog.
> Pod pretpostavkom da svako ljudsko bie nosi model idealnog ovjeka, arhetip,
ivotna zadaa jest, dakle, preko promjenjivih oitovanja individualno odrati
sklad s modelom idealnog.
> Kultura zagovara drutveni ivot, ali je istovremeno kritika drutva.
> Za Schillera, kultura je mehanizam koji subjekte oblikuje po potrebi novog
upravljaja (mijenja ovisno o politikim promjenama), oblikuje u pripadne initelje
novog upravljanja.
> Ray Williams povijesno je prouio uporabu rijei kultura i uoio tri znaenja.
> Isprva znaei kultivirano, od 18. stoljea rije kultura poprima oblik
sinonimnog znaenja rijei civilizacija u znaenju duhovnog, materijalnog i
intelektualnog razvoja svijeta. Kao takav sinonim, pripadala je prosvjetiteljstvu.
Civilizacija je, inae, uglavnom francuski termin. Francuski civilizacija odnosilo
se na ekonomsku, politiku i tehniku stranu ivota, dok je kultura u njemakom
imala umjetniku, religijsku i intelektualnu referencu. (oblik sinonima)
> U 19. stoljeu, tri se stvari dogaaju s kulturom. Prvo, postaje antonim
civilizaciji. Kultivacija pretpostavlja sveobuhvatni razvoj jednog prilikom kojeg
jedan nije odvojen od ostalih, to vue pojam kulture iz individualnog na
drutveno, ukljuuje uvjete drutvenih pojava, pa moe imati i politiku
dimenziju, a usko je vezana i uz trgovinu, gdje se postavlja jedinstven princip
odnosa meu ljudima. Termin civilizacije pripadao je srednjoj klasi prije
industrijske revolucije, a poetkom 19. stoljea civilizacija poprima
imperijalistiki prizvuk, uz industrijski. Kako bi prikazali kakav bi drutveni ivot
trebao biti, a ne kakav je bio ili jest, Njemci preuzimaju od Francuza culture,
svojedobna predmarksistikakritika industrijskog imperijalizma. U daljem
razvoju, kritika kulture (kulturkritik) postaje direktna kritika drutva. Civilizaciji
nestaje vrijednosni pojam napretka.
> Dogaa se i sljedei pomak (razvoj) kultura se giba prema narodu, civilizacija
prema graanstvu. Volk i burgher. Kultura, umjesto nekakve univerzalnosti,
postaje specifina za manji dio. Ono jedan narod smatra prijeko potrebnim za tok
misli, pie Herder, drugome nikad nije palo na pamet, dok bi trei to proglasio
tetnim. Kultura kao osebujan nain ivota povezana je s antikolonijalizmom,
egozitizam primitivnih naroda se ponovno vraa u 20. stoljeu s razvojem
kulturne antropologije.
> Herder predlae pluralizaciju pojma kulture, govorei o razliitosti kultura.
Postaje vie plemenska nego kozmolitska. Zapravo, suprotstavlja se terminu

kultiviranja jer kultiviranje direktno znai oplemenjivanje, konstanta razvijenog


drutva, dok se kultura vee za nain ivota divljaka. Svejedno, forma kulture
divljaka da se projicirati i na moderno drutvo.
> Preklapanje deskriptivnog i normativnog termina civilizacija i kultura
stvoriti e kulturni relativizam. Stvari koje proizlaze iz naroda, rame uz rame s
drugim narodima, dobre su. Besmisleno je tretirati jednu kulturu superiorniju od
druge, kao to bi besmisleno bilo rei da je katalonska gramatika superiornija od
arapske.
> Dogaa se da je za pohvalu vrijednost manjinske skupine, dok ono to pripada
veinskim skupinama zasluuje osudu. Postmodernistiki, borba za identitet
ukljuuje lezbijstvo, ali iskljuuje nacionalizam.
> Pluralizam kulture, meutim, nije lako odrati pozitivno nabijenim. Iako sama
ideja kulture ima svoje pozitivne izvode, kada se ona poinje koristiti za,
recimo, kulturu seksualnih psihopata, tada reakcija na odobravanje takve
kulture, samo zato jer jest dio kulture, nije pozitivna. Recimo kultura muenja.
ivotna vrijednost i primjer tkanja ljudske povijesti? Pluralizam, dakle,
pretpostavlja identitet, kao to hibridizacija treba istou.
> Kultura 1) antikapitalistika kritika, 2) suujua pluralizacija pojma 3)
umjetnost
> Kulturnim se smatra onaj narod koji takvo znaenje posjeduje. Kultura u vidu
umjetnosti moe se suziti ili proiriti, moe biti politika, filozofija, znanost i
ekonomija, a moe se jo vie suzbiti dosezanjem mate, slikanja, knjievnosti,
skladanja. Kada dijelom kulture postane obrazovanje i umjetnost, djelatnosti koje
pripadaju malom postotku ljudi, ona je i osnaena i osiromaena.
> Romantiari su pokuali kroz estetiku, kao revolucionari, uvesti novi politiki
poredak, tj pronai u estetici politiku alternativu.
> Kultura se ponitavala, u tom kontekstu, i u drugom smislu kao kritika
industrije izraavala je cjelovitost, to znai da je strogo suprotna jednostranaju.
Opredjeljenjem postajemo nekultivirani (to sve u vidu kolektivne kulture).
> Kultura u naem vremenu pokazuje zahtjev za pravednim odnosom prema
manjini.
> Kultura je imuna na sam sadraj drutva, naelno je ne zanima to e se razviti,
ve samo da se sve razvija u skladu i pravedno jedno spram drugog, tako
reformirajui politiku. Pretpostavlja da je jedinstvo poeljnije od sukoba, simetrija
poeljnija od jednostranosti, te da nije politiko stajalite, to je, zbog
> Na kraju, postaje jasno kako nije do kulture kao takve, nego kulturnih
vrijednosti jednog ovjeka. Kultiviran znai biti staloen, odmjeren, discipliniran,
upuen, otvorena duha, itd. Bez obzira, djelovanje nije politiki nevino. Civilizirani
pojedinac nee biti revolucionar, kultivirana osoba je prije osjeajna nego
strastvena, stoga je karakteristika prije za uglaeni sloj nego bijesno mnotvo.
> Schiller: Estetika je negativno stanje posvemanog osudstva odlunosti. U
odnosu na estetiku, ovjek e biti nitica ako mislimo na bilo koji posebni rezultat
u odnosu na sveukupnost njegovih snaga. Kultura ne zadovoljava poseban
drutveni interes, nego predstavlja openito sposobnost za djelovanje, kao
stvaralaki izvor.
Nesposobna je iskazati jedno, a da pritom ne iskae sve, pa radije ne kazuje
nita, budui da je tako bezgranino rjeita te ostaje bez rijei. Kultura e mu biti
izvor djelovanja i negacija djelovanja, vlada napetost izmeu stvaralake prakse i
prizemljene injenice prakse.
> Williams: Ako je kultura dio povijesnog, dio je i politikog sukoba. Sloenost
znaenja ukazuje na sloenost odnosa izmeu pojedinog ivota i opeg ljudskog
razvoja.

Kulturphilosophie misaono usmjerenje koje nastoji povezati razliita znaenja


kulture koja se razdvajaju, ujedinjene antropologije i estetike.
Jo jednom Kultura kao kritika, kao nain ivota i kao umjetnost. to je
povezuje?
Veui se s drugim znaenjima kulture, poput kulture umjetnosti koja ukazuje na
stanje drutvenog ivota, ona je odraz ivota, no i mjera, kultura moe postati
most izmeu onog manjkavog sadanjeg i onog boljeg budueg, sa prisutnim
snagama koje su kadre preobraziti, izbjegavajui lou utopiju ultraljeviarstva koji
potpuno negira sadanjost i govori o nedohvatljivoj budunosti. Naprosto, mora
vezati injenicu i vrijednost.
> Kultura se pojavljuje i kada civilizacija postane proturjena. Naelno, civilizacija
istovremeno vri napredak, ali u jednom usmjerenju. Razvija jedan interes, a
zakida niz drugih, pa se u pravo ovdje, gdje zakida, pojavljuje kultura.
Proturjeje u pojmu civilizacija nastaje na relaciji vrijednosni pojam <-> stanje u
drutvu. Ghandi o britanskom drutvu: Mislim da bi to mogla biti vrlo dobra
ideja. Ni jedna kultura ne moe biti u cijelosti negativna, dosezanjem negativnog
otvara prostor pozitivnoj uporabi, razvoj negativnog omoguuje i prekid
negativnog.
> Kao ideja, kultura postaje znaanja na 4 naina u povijesnoj krizi:
1) Kad postane alternativa srozanog drutva
2) Kad bi bez znaajnih promjena sama kultura nestala
3) Kada nudi sredstva osamostaljenja graana ili politike
4) Kada se imperijalist mora prilagoditi onima koje je podinio
Zadnja toka je vjerojatno najvie utjecala na razumijevanje kulture.
Kolonijalizam, imperijalizam, nacionalizam i njihova naknadna prilagodba. U
nacionalizmu, kultura e postati naelo drutvene povezanosti, kroz jezik, obiaj,
pismo, obrazovni sustav, nasljee, pritom razdvajajui. Dobiva duhovnu prevlast
kada se s njom mora politiki raunati.
> U kolonijalizmu 19. stoljea kultura dobiva znaaj jedinstvenog obiljeja, naina
ivota (antropoloki), i to onaj necivilizirani. Kultura kao civiliziranost je
suprotna, ali kultura kao nain ivota moe se usporediti s primitivizmom,
barbarstvom i slinome.
> Kultura su drugi ljudi. Odrediti svoj nain ivljenja oblikom takve kulture
znai izloiti se relativnome, odnosno dopustiti da je i sve drugo kultura,
istovremeno, nae postaje razborito, a tue ekstremno.
> Ako znanost antropologije oznaava toku na kojoj Zapad poinje preobraati
druga drutva u svoj slubeni predmet promatranja, povijesna kriza nastaje kada
to isto promatranje poinje na samom sebi provoditi. U drugoj kulturi nalazi se i
kritika i racionalnost, to je kroz strukturalnu antropologiju Claude Levi Strauss
jasno pokazao objanjavajui kako su narodi drugim narodima temeljno slino, ali
svejedno egzaktni. Koritenje pojmova Zemlje i Mjeseca biti e ravno
kompleksnosti nuklearne fizike Zapada. Na taj nain spajaju se, odnosno,
poravnavaju tradicija i moderna, avangardni mentalitet zatvara se u krug s
arhainim civilizacija u svom razvoju dostie takvu dekadentnost da se okree
kulturalnim izvorima, tj u prolosti nalaze sliku budunosti.
> Strukturalizam je zacrtavao izvore u imperijalizmu, indirektno. Eagleton
simbolino spominjanjem hermeneutike pita da li uope razumijemo drugog, ali
vie manje tu staje. Post-moderno i pred-moderno kultura je prevladavajua
razina drutva. U plemenskim kulturama ekonomija, politika, obrednost i
ideologija nisu razliiti sustavi. U post-moderni kultura i drutveni ivot jednako se
tako ponovno veu, estetika je ula u druge sustave, ekonomija politika i

drutveni ivot spajaju se u udobnosti estetike. Kako je protjecalo moderno doba,


kultura je postajala mjestom oporbe ili nadopune, krnji oblik politike kritike. Ili
ono alternativno mjesto za ispranjavanje raznorne nedopustive snage,
umjetnike, erotske, bilo kakve, opisivajui to bi pojedinac i drutvo mogli biti.
> U moderni kultura i drutvo su iskljueni iz politike i ekonomije.
> Polje ljudske privlanosti ponad praktine drutvene prosudbe.
2. KULTURA U KRIZI
> Kultura je istovremeno i preiroka i preuska. Antropoloko znaenje pokriva sve
to nam moe pasti na pamet, od naina ivljenja preko frizure do navike ispijanja
pia, a estetsko ograniava i distancira meu slinim pojavama. Suziti je na
obuhvaanje neega prihvatljivog je problem, budui da pridavanjem kulturne
vanosti jednoga zanemarujemo neto drugo.
> Kultura obuhvaa neprihvatljivo puno i nemogue iroko, pa se istog treba
rijeiti, s tim se bavi ova knjiga.
> to sve obuhvaa kultura kao nain ivota?
> Usprkos sklonosti ukljuivanja svega i svaega u antropoloko znaenje kulture,
neke stvari, pa i sasvim svojstvene, ne ubrajaju se u primjer kulture, tretirajui se
kao prizemne ili nedovoljno znaajne (npr. Britanske crpke za isuivanje? XD)
> Svi drutveni sustavi obuhvaaju neka znaenja, ali nisu svi sustavi znaei
sami po sebi, kulturalni, signature znaenja.
> Kultura se moe saeti kao skup obiaja, vjerovanja, vrijednosti i
prakse koje sainjavaju ivot jedne odreene skupine, sloene cjeline.
> Kultura e biti sve ono to nije genetski prenosivo.
> Stuart Hall kae da je kultura ivljenje praksi, praktina ideologija koja
omoguuje da se odredi, tumai i pronae smisao svojih ivotnih namjera.
> S druge strane, kultura e biti implicitno poznavanje svijeta pomou kojeg
ljudi iznalaze primjerne naine djelovanja u odreenim/posebnim kontekstima.
> Raymond Williams u ranom eseju spominje kulturu kao ideju o kriteriju
savrenosti. i dijeli kulturu na 4 naina:
1) Pojedinana duhovna navika
2) Stanje intelekutalnog napretka drutva
3) Umjetnost
4) Cjelokupni nain ivota ljudi
Ali predloiti e oksimoronski i kao strukturu osjeaja i kao strukturu
organizacija, karakteristine oblike komuniciranja, strukturu institucija koje
upravljaju itd. U nekoliko navrata, teoretiar Williams izvodi razno-razne
definicije, ponovno obuhvaajui sve.
> Kulturalna proizvodnja moe postati dijelom ope proizvodnje udobnosti, kada
je teko vui crtu izmeu mjesta gdje staje nunost a kree sloboda. Kultura je
esto, formirana kao ideologija, bila instrument za dostizanje moi, promjenu
poretka.
> Strogo ogranieno poimanje kulture primijenjuje se univerzalno, do te granice
da postoji kultura kavane ili kultura gluhoe, pritom je injenica kako se tei ipak
veem broju, i to onih kojima je odreeno ponaanje postao nain ivota, s
obzirom kako je neko prakticiranje u skupu 3 osobe teko nazvati kulturom, ali
radili li se o 3 milijuna, ve da. Te manje kulture obuhvaaju specifian nain
gledanja na svijet, ali taj specifian nee biti i jedan jedinstven.
> Eagleton naglaava da mu se ini da kultura i kriza oduvijek idu skupa.
Meutim, za primijetiti je, kako navodi Hartman, da se tek odnedavno javlja
konflikt sudara kulture i odreene kulture, tj kulture i kulture. Ako je kultura nekad
bila metoda obuhvaanja i nadilaenja partikularnosti, objedinjene kroz jedan

medij, danas postaje (ili ve jest) suprotno, metoda izraavanja individualnog


identiteta.
> Prerasla je iz uloge rijeenja u ulogu problema, pa i postaje dio politikih
sukoba.Ona e gubiti na uzvienosti i dobivati na primjenjivosti jer teko je rei
za Bosnu ili Belfast da je kultura reprodukcija glazbe, a ne ubijanje.
> I knjievni teoretiari prerasli su u neto nalik knjievnoj kritici, ali kritizirajui
sve. Povezanost je ta, to ovdje vlada subjektivnost, pa e i pomak biti iz
knjievnosti u kulturnu politiku.
> Za vrijeme vrhunca graanskog drutva subjektivnost knjievnosti imala je
svoju politiku vrednotu, a istovremeno puk i graanstvo za kulturu nisu niti imali
vremena. Nadalje, izvorno neto to je bila kultura nije nikako imalo veze s
politikom, dapae, bila je upravo suprotno u svom znaenju od politike.
> Kultura u nastojanju da zamijeni religiju ne ini mnogo, prvo jer pripada malom
broju ljudi, drugo jer postoji prijepor izmeu ena i mukaraca.
> Postmodernizam zagovara kulturu kao izvor sukoba, bilo unutar kulture,
lokalno, ili prema van.
> Problem kod svake kulture jest to nikad nije uistinu samokritina, prepostavlja
da je valjana. U postmodernom znaenju su esto lokalne varijante univerzalne.
> Prodor subkultura koje se esto pripisuju SAD-u mogu znaiti kulturnu
raznolikost, ali se dogaa da pojedine razliite subkulture dijele neprijateljstvo
prema drugim subkulturama, prenosei u lokalno globalnu zatvorenost klasine,
dominantne ili nametnute kulture drave.
> Otuuju se u sebi prilikom otuivanja od glavne kulture.
> Kultura e postati, dakle, kritika iz periferije na glavno.
> Ovaj neobian odnos vie manje znai razapetost izmeu praznog
univerzalizma i kulturnog partikularizma.
> Zanimljivo, ideal apsolutne kulture koja objedinjuje nalazi logiki izraz u
genocidu (Adorno).
> Jedna od metoda dosezanja globalnog duha je mata. Prema Eagletonu, mata
je instrument kojim si moemo prokriti put do drugih kultura. Ona je univerzalno
sposobna. Ali matati univerzalno moemo jedino u obilju jer u oskudici nemamo
vremena i teko se uzdii iznad osnovnih potreba. Eagleton tvrdi da se samo
Zapad ima vremena igrati matom i stvarati multikulturalizam, zamiljati da je
Argentinac ili luk. Ali isto tako, tvrdi da je pogreno smatrati kako podreena
drutva nemaju vremena jer je sasvim jasno da se Irac prije osamostaljenja,
zainteresiran za Egipat ili Indiju, interesirao ne zato jer nije znao kako bolje
utroiti dokolicu. Kolonijalizam je proces koji je spajao razliite kulture svodei ih
na iste uvjete. Lokalne osobitosti ne postoje.
> Ne moramo izlaziti iz vlastite koe da bismo znali kako se drugi osjea.
Razumijevanje mene nije ponovno proivljavanje onog to ja osjeam, ali i ja ne
razumijem i ne osjeam svoje savreno, ve uvidom u tvoje razumijevanje to se
upotpunjuje. Takoer, tu je razlika izmeu prirodnog i osjeajnog razumijevanja.
Nisam nesposoban suosjeati s robom samo zato jer nikad nisam bio jedan.
> Nesposobnost zapada da zamisli drugaiju kulturu jasna je u fenomenu
izvanzemaljaca.
> Izmeu kulture i moi jo je veza u tome to niti jedna politika ne preivljava
golom silom, tako bi izgubila previe ideoloke vrijednosti, posebice u doba krize.
Mora moi drutvo zamisliti iznutra, poznavati ne prema tablicama nego znatno
bliskije. Realistiki roman 19. stoljea postao je jasan uvid u stanje drutva.
Nevina umjetnost slui vlasti. Eagleton predvia bespoteni autoritarni
kapitalizam u kojem se kultura i umjetnosti nee samo tako snai.
3. KULTURALNI RATOVI

> Borba izmeu populista i elitista, zagovornika kanona i poklonika razlike,


izmeu predstavnika i marginaliziranih. Raskol izmeu Kulture i kulture je globalni
sukob.
> Kulturalni se ratovi ovdje odnose na pitanje etnikog ienja, a ne doprinosa
sapunica
> Granice izmeu visoke i niske kulture ukinuo je recimo film, kao remek djelo
obraajui se svima podjednako.
> Ako je u kulturi glavni imbenik specifinost, tada je glavni problem Kulture to
to nema kulturu, ne obuhvaa nita posebno i znaajno, pa se niti ne mogu
razvijati.
> Postoji razlika u dvijema kulturama po pitanju posebnosti:
1) kultura kao identitet ne trpi ni univerzalnost ni individualnost, ve posebnost.
Kolektivnu posebost.
2) Kultura (veliko K) ne tuje posebnost, nego pojedinca. Pojedinano u
odnosu s univerzalnim. Kultura je po sebi duh ovjeanstva koji se upojedinjuje u
specifinim djelima. Vlastiti identitet, samoidentitet, ini identitet ljudskog duha.
Univerzalno nije suprotno od individualnog nego je paradigma.
> Kultura (K) ostvaruje istinski identitet, a kultura ga samo prati, no K e
svejedno biti kolanje izmeu individualnog i univerzalnog.
> Postoji politiki korelativ jedinstvu pojedinanog i univerzalnog poznato pod
nazivom nacija drava. Nacija je amorfna graa koju pomo drave valja
oblikovati u jedinstvo, na taj nain nepokorni initelji izumiru pod jedinstvenom
vlau.
> Iako se ne ini da je bitno razliito ili poeljno biti Francuz ili ileanac, s
kulturnog stajalita pripadati jednoj naciji radije nego drugoj stvar je ivota i
smrti. Ovdje e biti, naprosto, ako politika ujedinjuje, kultura razdvaja. Politika e
ovdje biti racionalna, a kultura a-racionalna, budua. Kultura treba nadomjestak
drave da bi postala samosvojna.
> Ideja nacionalizma nije izvorno stjecanje teritorija ve naroda koju su tamo.
> U naciji-dravi idealno su ujedinjeni ethos (duh kulture) i apstraktna prava,
etika jedinstvenost i politika univerzalnost, Gemeinschaft i Gesellschaft, masa i
kozmopolitska inteligencija (al ga valja...). Nacija-drava mjesto gdje se moe
uspostaviti univerzalna zajednica slobodnih, jednakih graana.
> No, kada je krenula francuska revolucija, to je doista bio pomak i borba za
razum i slobodu, ali ne bilo koji razum i slobodu, neki specifino francuski. Uvijek
e prije biti da politika diktira kulturu, no to kultura ini politiku slugom.
> Dravu i naciju nije lako povezati crticom, budui da one djeluju na razliitim
razinama. Ljudi e prije spremno poloiti ivot za naciju nego dravu, to e rei
da sve ono sadrano u naciji igra vaniju ulogu od onog sadranog u dravi.
Multikulturalizam razvlai samu dravu-naciju. Dok se radnici sele svijetom, svijet
putuje prema kozmopolitizmu (Virilio).
> Kulturalni ratovi se odvijaju na tri naina:
1) Izmeu kulture kao civiliziranosti - izvrsnost
2) Kulture kao identiteta - ethos
3) postmoderne kulture ekonomija
Odlomljene treine slobode koje se nisu uspjele pridodati.
> Europa djeluje izmrvljeno. Kroz kulturu se moe vratiti i obraniti od vanjskog
utjecaja. Svaki savez svoje veze uvruje i nekim sadrajem, ne samo pukom
birokracijom ili ekonomijom. Posebno zato jer, sama Europa i Zapad, imaju vidnog
neprijatelja s istoka, islam, kojemu je kultura u duhovnom smislu ivotno

znaajna. Religija je, ipak, najmonija ideoloka snaga kojoj je ljudska povijest
ikad svjedoila (da li je ideologija?).
> Ako je Europa kolijevka tolikih civilizacija i kultura, valja uzeti u obzir da je
koliko zasluna za razvoj, toliko se mora ispriati za genocid, ropstva i fanatizme.
> Eagleton pretpostavlja da bi kultura udarila promjene i bila vodilja, mora imati
svoje religijske korijene, a to ukljuuje i igru protiv istoka. Zato jer ona ukljuuje
izvansvjetovnost (kojom obuhvaa svijet) u praktinom ivotu. Ali i svakom
naporu oivljavanja religije podriva kapitalistika sekularizacija, dok vezati danas
kulturu i religiju znai dovesti religiju u fundamentalistiko preispitivanje.
> Rabota kapitalizma dovela je crkvu pred raskol, a ne ateistika ljevica.
> Napredni kapitalistiki poredak suzbija/prikriva otuenje i anomiju kroz sport.
> Malo koja visoka kultura danas nije uokvirena kapitalizmom
> Postmoderna kultura moe biti protuaristokratska, ali njezin puki prijezir
prema elitizmu prilino se dobro slae sa zagovaranjem elitistikih vrijednosti.
Trite je najbolji mehanizam da drutvo bude slobodno, a reakcionarno.
> Sami slobodnotrini kojima zapad namee svoju vlast potiu razvoj skeptine i
relativistike kulture to pak potie ugroavanje duhovnog entiteta kulture.
Kulturu kao duhovnost nagriza kultura kao udobnost. Sudar kulture kao
udobnosti i kulture kao identiteta.
> Na kraju 20. stoljea zapad je zakoraio kao prvak svijeta s Kulturom kao
uvarem kultura.
> Blii se univerzalizam, ali je jasno da e takav sustav kad tad zapasti u krizu,
kao i termin. Kako uiniti sustav univerzalnim bez da nestane?
> Postmodernizam jest ono to nastupa kada se sustav rairi do toke gdje se ini
da negira sve svoje suprotnosti, pa vie uope ne izgleda kao sustav. Totalnost
koja se dovoljno rairila, prebacuje se naprosto u puko mnotvo nasuminih
pojedinosti.
> Danas svijet dijeli upravo ono to bi ga trebalo ujediniti.
KLJUNO: Ne moe postojati specifinost ako nema nekog opeg pojma
koji joj je mogue suprotstaviti; i ako je openitost ukinuta u ime
pojedinanosti, tada moemo jedino oekivati da e i pojedinano s
vremenom nestati zajedno s njom.
>
Postmodernizam
posjeduje
svojevrsnu
proturjenu
vjerodostojnost.
Postmodernizam pokazuje stvari kakve jesu, a ne kakve bi trebale biti, taj
realizam potreban je kao i idealizam. Moraju biti suoeni jedan s drugim. Ako na
zapadu ne znate tko ste, postmodernizam poruuje da se ne brinete, u drugim
dijelovima svijeta potrebno je prvo stvoriti uvjete za postati netko. Postmoderna
kultura i kultura identiteta nastoje spojiti kulturno i politiko. No on je
kozmopolitski, ne univerzalistiki. Iz njega proizlazi kulturalni relativitzam koji
moe opravdati kulturni apsolutizam. U svom sluaju da su svi jednako vrijedni,
autorizira i da jedan postane apsolutan. Postmod. kult nije dovoljno apolitina
> Razlika izmeu visoke kulture, kulture identiteta i postmoderne kulture nije
pitanje kozmopolitskog naspram lokalnog, budui da sve tri na razliite naine
kombiniraju te initelje. Visoka kultura previe se oslanja na naciju da bi bila
kozmopolitska, kultura identiteta moe biti lokalna ali i internacionalna
istovremeno, a postmoderna kultura nekako e biti kao unvierzalizirani
partikularizam.
> Postmodernizam e biti posljednja ofenziva nominalistikog tabora koji je u
srednjem vijeku ratovao protiv ontoloki usmjerenih realista. Farrell kae da

postmodernizam i modernizam imaju korijene srednjeg vijeka. Sakuplja to kao


sljedee: Pitanje da li Bog neto eli zato jer je to neto dobro, ili je to neto dobro
zbog toga to on to eli. Katolici su za prvo, protestanti za drugo.
> U vidu protestantizma, svako odreenje postaje samoodreenje. Stvarno je
samo ono to sam ja stvorio svojim radom, ili to osobno mogu potvrditi.
> Iako je nacionalizam vie rije sadanjosti nego prolosti, postmodernizam za
iste politike/kulture identiteta ne moe tretirati krivim jer se on eli rijeiti i
budunosti i prolosti.
4. KULTURA I PRIRODA
> Ljudi koji sebe zapale mogu ne osjeati bol, ali ako se doista jako opeku, ipak
e umrijeti. U tom smislu, priroda u obliku smrti odnosi konanu pobjedu nad
kulturom. Jezikom kulture, smrt se moe tumaiti na bezbroj naina, ali koje god
znaenje damo, svejedno umiremo. Smrt je granica diskursa, ono neovisno o
ljudskoj djelatnosti.
> No ljudi to poriu. Eagleton zato pretpostavlja da je amerika opsjednutost
tijelom tome uzrok. Pragmatina drutva ipak vjeruju samo u ono to mogu
dotaknuti. Ba u Americi, nauavanje o postmodernizmu (sve to ima veze s
ljudskom djelatnou je pitanje kulture) ima smisla.
> Raireno je postmoderno nauavanje prema kojem prirodno nije nita drugo
doli neprimjetna naturalizacija kulture. No ne moe svekolika kultura vjerovati da
je vjena i nepromjenjiva. Preobraziti cijelu kulturu bilo bi dobrano tee nego
zaprijeiti tok rijeke ili razruiti planinu. Barem u tom smislu, priroda je mnogo
savitljivija od kulture. Ljudi se ne mire s onim to smatraju prirodnim tifus je
prirodan, treba mnogo truda da ga se oslobodimo i elimo ga se osloboditi.
> Nae doba prirodu doivljava kao proces.
> Kulturalizam je pretjerana rekacija na naturalizam od Hobbesa do Benthama
gdje se ovjeanstvo doivljavalo anti-kulturalno, kao spoj tjelesnih nagona. Puki
spoj.
> Ako je kultura sveobuhvatna, igra istu ulogu kao priroda. Naime, tvrditi da smo
u cjelosti kulturalna bia apsolutizira kulturu. Bilo bi to kao da je plima temelj
svijeta. Ako moe obuhvatiit sve, tada prije svega druga kultura, kultura
imaginacije, ne bi egzistirala i kroz nju ne bi mislili i zamiljali ili htjeli druge
kulture, neki drugi oblik ivota.
> Svaka kultura oblikuje odreeni oblik sebstva. Pripadati nekoj kulturi znai biti
dijelom tog konteksta. Kulture meusobno djeluju jer su upljikave i nepotpune.
Drugi je, prema slovenskom filozofu ieku, teko dostupan stoga to nikad nije
potpun, nikad u cijelosti odreen kontekstom, nego je do stanovite mjere
plutajui, mjesta gdje nije na istu sa sobom. Postajemo svjesni Drugog kad
spoznamo to nas u vezi s njime mui.
>Sposobnost posjedovanja kulture i povijesti nije dodatak ljudskoj prirodi nego
priroda prebiva u sri. Kada bi bili samo kulturalna ili samo prirodna bia ivoti bi
bili manje ispunjeni i jednostavniji. Ba zato jer smo izmeu dva kraja kultura nije
naa priroda nego proizlazi iz prirode. Nismo roeni ni kulturni ni samodostatni,
ve takvi da po prirodi trebamo kulturu za preivljavanje. Kada dijete upozna
kulturu, ne gubi prirodu nego je preobraa. Kad znaenje preplavi tjelesnu
opstojnost, ne moe vie ostati istovjetna sebi.
> Biti puko tjelesno bie znai biti zatvorenik svoje prirode. Svesti kulturu na
prirodu znai predati je u ruke smrti. Poput kulture, pojam prirode koleba se
izmeu deskriptivnog i normativnog. Ako je puko deskriptivna, obuhvaa sva

ljudska djelovanja, pa je nemogue izvui vrijednost. Ako je normativna, sve


vrijednosti ciklino se vade van (?).
> Prema Marxu kultura je rad nad prirodom
> Tijelo, ranjivo, ima dvostruki status. U isti mah univerzalno i individualno.
Zbog krhosti, ljudska tijela grade oblike solidarnosti imenom kultura. Zajednika
se kultura moe oblikovati jedino zahvaljujui injenici da naa tijela u tako
velikom dijelu pripadaju istoj vrsti, to e rei da jedna univerzalnost poiva na
drugoj.

5. PREMA ZAJEDNIKOJ KULTURI


> Kultura kao uglaenost i kultura kao solidarnost su neprijatelji. Tomas Eliot,
elitist, vidi kulturu kao i antropolozi: nain ivota odreenog naroda koji ivi na
istom mjestu, ali njemu je kultura kao nain ivota apsolutno sve, ukljuujui i
ono podsvijesno i u drutvu i u individualca. Heiddegerovski, kultura je za Eliota
skup pred-razumijevanja, upuujui na to da je ne moemo cijelu obuhvatiti.
> Npr. moe biti dobar kranin, a da toga nisi svjestan (ili uope nisi kranin).
Kultura mora biti stvar obrednog pridravanja i ophoenja, s obzirom na to da
veina ljudi nije sposobna razviti neku znaajniju samosvijest.
> Za Althussera, ideologija je prije stvar praksi nego ideja. Eliot tvrdi da je kultura
monopol obrazovane manjine.
> Znaajna se razlika ne navodi izmeu vrsta kulture nego stupnjeva
samosvijesti. Veina ljudi vjeruje u neto ne znajui da to ini. Ponaanje je kadro
utjecati na vjerovanje jednako kao i vjerovanje na ponaanje. Eliot uvia da niti
jedna manjinska kultura ne preivljava ako nema sloene podloge u ivotu
naroda. Eliotu se ini da e kultura morati izvriti utjecaj na mase preko religije.
Intelektualci vjernici koji njeguju drutvo. Eliot odbacuje liberalnu teoriju drutva,
po njemu elitizam ostaje ali mu je zadaa nadograivati duh kulture drutva na
vie razine, vertikalno.
> Teiti tome da svi uivaju u plodovima osvjetenog djela kulture
znai iskvariti i pojeftiniti ono to dajete. istokrvni elitizam je ovo,
bez premca.
> Prema Williamsu, kultura nikad ne moe biti do kraja osvjetena zbog toga to
nije do kraja dosegnuta jer je po ustroju otvoreno a otvoreno ne moe biti
potpuno dohvaeno. Kultura je mrea zajednikih djelatnosti i znaenja koje nikad
nisu samosvjesne cjeline, nego se kreu prema kao napredovanje u svijesti.
Prema Williamsu, zajednika se kultura prerauje.
> Eliot i Williams su suprotstavljeni, no niti jedan ne iznosi potpuno
zadovoljavjaui kriterij, ali i jedan i drugi suprotstavljaju zajedniku kulturu
jednoobraznoj, obojica naglaavaju raznolikost i pluralnost obje kulture.
> Williams raznolikost vidi u samo broju ljudi, time govorei kako kultura nije
nekakva jednakost jednog nego sloen sustav posebnih razvoja. Williams tom
teorijom gura socijalistiki pristup. Vjera, rad, praksa ne govori on toliko o
vanosti kulturalne politike, koliko o politici kulture, naime. Politika mu je uvjet za
proizvod zvan kultura.
> Kultura je danas obuhvaena procesom proizvodnje udobnosti. Bujanje
masovne kulture dovelo je do konzumerizma. U poecima 20. stoljea govorilo se
o jasnoj razlici visoke i masovne kulture, dolaskom avangarde, u koju se uvukla
politika, pa i sama visoka kultura nije je mogla pratiti. Pojavom termina
postmodernizam oznaen je kraj razlike izmeu Kulturkampfa i manjinske

civilizacije masovnosti. Ali ne samo to, ve je dolo do ekspanzije same kulture na


taj nain da sve ono to se nalazi u drutvu moemo nazvati kulturom.
Kultura nije samo ono s ime ivimo nego i za to ivimo (razlog itave politike
upletene u kulturu). Ali ipak, kultura nam moe biti odve bliska da bismo se
osjeali udobno, moe postati opsjedajua bez politikog konteksta koji kontrolira
i povezuje. Dobivi politiku vanost, postala je i osorna i neskromna.
> Eagleton zavrava rijeima vrijeme je da je se vrati na mjesto.