You are on page 1of 109

Miladin C.

Simi

OTRGNUTO OD ZABORAVA

Doboj, 2014.

2. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

BILJEKA O AUTORU
Miladin C. Simi je roen 6. aprila 1947. godine u
Tumarama, optina Lukavac. Osnovnu klu je zavrio 1964.
godine u Turiji, iste godine upisao se u Uiteljsku kolu
u Tuzli u kojoj je maturirao 1968. godine.
Zaposlio se 1968. godine i radio kao uitelj u Rosuljama.
Bavio se drutvenim radom u Mjesnoj zajednici Tumare na
izgraivanju komunalnih objekata: puteva, mostova,
vodovoda; izgradnji dutvenog doma, elektrifikaciji naselja i
razvijanju meuljudskih odnosa.
Uz rad i drutevenu aktivnost uporedo je studirao
srpskohrvatski jezik i knjievnosti jugoslovenskih naroda na
Pedagokoj akademiji Univerziteta u Tuzli i diplomirao 1977.
godine.
Cijeli radni vijek je radio kao nastavnik u osnovnoj
koli u: Rosuljama, Tumarama, Turiji, Gornjoj Brijesnici,
Bratuncu,
Kravici,
Malom
Prnjavoru,
Stanarima,
Kouhama, Osjeanima i Buletiu.
ivi kao penzioner u Doboju.

3. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

PJESME ZAVIAJNE
Prvi ambijent u kome je ovjek poeo spoznavati svijet
oko sebe, nosi ga kao amajliju.

4. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

TRENJE ZAVIAJNE
Gdje su nae trenje zaviajne
da nam vrate krae djeje rane?
Ko posjee naa kalamljenja,
imade li malo saaljenja?
U dolini ispod nae kue,
pamtim trenje dok su bile prue.
Gledao sam dok su nebu rasle,
slatke elje nikad nisu splasle.
I plodove prve doekasmo
pa ih slatke crvene ubrasmo.
Gdje su sada proljene radosti?
Nestade ih zbog neije pakosti.

5. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

NAPUTENI RODNI KRAJU


Kad pogldam zarasle vonjake
po kojima trnje je naraslo
i uzane pranjave sokake,
u dui mi je sve napraslo.
Od moje tune jadikovke
jo se nije ganuo niko,
zaboravio gunj i opanke
odavno se u tuini sviko.
Zemljo rodna, ostade mi pusta
bez zirata i bez dobrih ljudi,
hranila si nebrojena usta,
a sad u tiini i da se poludi.
Da l e iko ikad da se sjeti
da ga rodna gruda zove,
u zaviaj rodni da poleti
omladinu svoju da pozove.
Teko svakom u tuemu svijetu,
bez grobova starih pradjedova,
bez korijena, ko ptica u letu,
bez mirisa starih bagremova.

6. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SELO MALO
Oj Podgaju, moje selo malo,
sve to imam u tebi je stalo,
devet kua i deseta na Gaju,
tu sam rasto bilo ko u raju.
Imao sam dvadesetak ljeta
kad je ova slika zapoeta,
bila mi je tada elja iva
da je uva sadanja arhiva.
Ja sam roen u tom malom selu,
radovo se ko cura na prelu,
bosonog sam trao po travi
i izrasto kao momak pravi.
Oto sam ja iz svoga sela,
udila se familija cjela,
da zavrim neke vie kole,
uu svoga naa djeca vole.

7. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

MALA RIJEKO
Bukovice, ti malena rjeko,
prvo znanje tu sam i ja steko,
pecat ribu i ronit u viru
tu sam nao svoju uvertiru.
Ti si rjeka moga zaviaja,
toj ljubavi nikad nema kraja,
duga ti je ta vodena staza,
zato ima previe prelaza.
Mostovi su veinom od brvna,
pokoljenja da se veu krvna,
na sijela terba prelaziti,
sa dobrim se komijom paziti.
Ponajvea dva su drumska mosta,
ljudskih ruku uspomena osta,
jedan jeste ispod sela Njiva
i tu mi se uspomena skriva
Drugi jeste izrasto na Brodu,
tu su ljudi prelazili vodu,
Bukovice, ljepa uspomeno,
ivot bi mi bez tebe uveno.

8. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

PJESMA O FENJERU
Oj fenjeru na zaralom klinu,
govori nam o vremenu koje minu.
Kad se pored tebe vrjedno prelo,
sa pjesmom se dolazilo na sjelo.
Tvoja svjetlost i ta tvoja sjenka,
treperava je i pamuno meka.
Visio si na kolima starim,
nad tokovima nepodmazanim.
Rukama si pomjerao koprenu
i smetao ljubav sakrivenu.
Garavo ti staklo uvijek milo,
ne svjedoi ta je nekad bilo.

9. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

NOSTALGIJA
Samo dobri plemeniti ljudi
imaju to jako osjeanje,
jako ni vee ni manje,
koje elju zaviajnu budi.
Sretnu li ma bilo koga
iz milog rodnog mjesta,
a ta sretanja su esta,
i sjete se kraja svoga.
Jer uvijek je rodno mjesto
Svagda, i danju i nou,
kad potone u samou,
budi u nama uspomene esto.
I Bogom je dato tako,
kad zemljom se vrsto hoda,
osjea tako njeno da
zaviaj svoj ljubi jako.

10. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

PJESME RODBINSKE
Najjaa ljudska veza je rodbinska veza i ko je
izgubi, u potpunosti se izgubio na svom ivotnom putu.

11. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SESTRA STARIJA
Petnaest godina ivotne razlike
izmeu mene i sestre mi starije,
to se samo moe poeljeti prije,
to su jedinstvene bogate prilike.
Veza izmeu mene i sestre mlae
bila je sestra naa starija mnogo,
zabavi nas il zaprijeti strogo,
ima li ita u ivotu slae.
Gorko smo plakali kad je zet odvede,
ali ne proe mnogo vremena i tad,
radovali se kad sestriinu dovede.
Sestra starija bila je kao majka
i sad se sjeam njenih briga o nama,
sve mi je to izgledalo kao bajka.

12. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

POLAZAK U KOLU
Srean polazak u prvi
razred osnovne kole,
unuki naoj Uni ele,
deda i baka je vole.
Neka su joj srene
prve kolske staze
i neka je povedu
na studijske bogaze.
Do nauke treba doi
i kroz sve lekcije
potrebno je proi.
U koli se igra i ui,
a za aka odlikaa
treba da se i pomui.

13. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

MOJA SEKA
Imam seku Unu i
sad u kolu polazi,
pratiu je od kue
i kad kui dolazi.
Volim njene knjige,
iz njih ona sada ui,
ba su mi bez brige,
s njima se ona mui.

14. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

KATARINA
Ti si djede dobar bio,
iz vrtia me dovodio,
ne volim te sada vise,
sve se ono dosad brie.
Sad je moja baka
bolna i nejaka,
ona e me hraniti
i na mene paziti.
S tobom u se igati
i sve stavri dirati,
a kad mi stigne tata,
ekau ga iza vrata.
Vodie me on u park
da ja tamo skaem,
tako dugo kolko hou,
neu vie ni da plaem.
Potraiu drugog djeda.
kako aha negdje igra,
raznosiu figure,
skakau ko igra.
Onda odoh drugoj baki
da me kupa i uspava,
ekam svoju mamu,
ne boli je glava.

15. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

ZA PJEAKA
Kad prelazi put
prvo stani,
okreni se lijevoj
pa desnoj strani.
Kada cesta bude ista
nek ti tada noga blista.
Brzo kreni, ali pazi
da vozilo ne dolazi.
Kada pree ti si prav,
jer ostade iv i zdrav.

16. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

PJESME IVOTNE
ivot nije ni idealan ni realan, nego onakav kakvog
ga mi sebi gradimo.

17. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

KADA IVOT ZGASNE


U godine rane ili kasne,
ivot ljudski neminovno zgasne,
gdje si bio, ta si radio,
jesi li koga lijepim iznenadio?
ivot teak ili drag,
na kraju ostane samo trag,
za ivot vjeni, od trenutka tog,
o nama se brine Bog.
Pa u emu nam se ivot sastoji?
Ba u tome da te ljubav osvoji.
Ljubav je ovjeku najvanija stvar
da u lijepom sjeanju ostane bar.

18. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

OI TVOJE
Zavele me oi tvoje,
u susretu na mom putu.
Misli mi se i sad roje
na cilj i stazu posutu.
Da krenemo u ivot skupa,
da od dvoje budemo jedno.
I sad mi snano srce lupa,
osjeam se tako edno.
Brzo proe etrdeset ljeta,
od kada smo draga skupa,
zivot nam je trnovit bio,
jo mi snano srce lupa.

19. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

NAA
Sastalo se drutvo staro
da obnovi pokidano,
sakrivene uspomene stare,
da prenese na lanove mlade.
Pokretau svaka ast
i njegovim sljedbenicima,
tako treba da se radi
da ne pada u zaborav.
Paluak ispod Rosulja,
po Petrovu nedjelje prve,
probudi nam stare
ponajljepe uspomene.
Omladina da to slijedi,
od nas starih poet mora,
a ona e to prihvatiti
kad u nam primjer vidi.

TRADICIJA

20. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

NA DAN ROENJA
O putnie, za trenutk stani
sad pogledaj ono brdo tamo,
tu sam rasto na sunanoj strani
i o ljudskoj srei matao samo.
Rodila me majka u proljee,
kraj gredice posaenog luka,
kada pela na cvijet slijee,
poroajna uhvati je muka.
Premjesti se u spremljenu sobu,
pozva sebi djeverovu Ginu,
da isprazni bremenu utrobu,
porodi se tako na brzinu.
Posteljica na podu se nae,
nije mogla vjerovati tada,
pita majka ta je tada snae,
desilo se tako iznenada.
Posteljicu uze u dva prsta,
prokinu je i zaviri tamo,
prekrsti se, svetoga mi krsta,
i ugleda tad djeaka samo.
Majka ree nije mi po volji,
ekala sam ja kerkicu svoju,
moda ipak bude od njih bolji
i srenije ivi u spokoju.

21. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

PROGNAE NAS
Prognae nas s naeg kunog praga,
napadali su nas i ranije,
vrsto smo se mi drali prije,
ne vidjesmo veeg naeg vraga.
Mi nijesmo kukavice bili,
titili smo mi od sebe vee
da ih s vlasti pokrenuti nee,
to su nama drugi priredili.
Ulivali su nama lanu nadu,
svaki svome sredstva nabavie,
sponzorima sebe proglasie
da bi mogli sebi da nakradu.
Al kad stisnu nato ofanziva,
rukovodstva tad se uutala,
nita nisu tad poduzimala,
vidjelo se da su ona kriva.
Da se narod od kue pokrene,
tad glasnike oni razaslae,
da opstanak nije mogu vise,
da se panja sad od sebe skrene.
Narod ide, artljerija uti,
svenjevi se sad nose u ruci,
ne poznaju u tekoj ga muci,
vidi narod da se neto muti.

22. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

Naosmo se ispod vedrog neba,


mislili smo prihvatie neko,
domai nas gledae prijeko,
sad se vidi kome narod treba.
Lutali smo od vrata do vrata,
imena su bila napisana,
ko bajagi, tad mobilisana,
sva su vrata bila zakljuata.
Stjerae nas u prihvatne centre,
gladna djeca, a majke im plau,
hladno im je u tom pokrivau,
dok se za njih stanovi provjetre.
Zauzee tad stanove tue,
dok se narod ulicom pobija,
da ih smjeste sad im i ne prija,
ne vidjesmo nikad vlasti lue.
Oteglo se godinama tako,
osnovali oni su mafiju,
otjerali narod pod kiriju,
jo se nije smjestio nikako.
Neko ima po dva po tri stana,
gomilanje prvog kapitala,
to je njima naa borba dala,
nae vlasti poruka humana.

23. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

JUTARNJA MOLITVA
Gospode Boe, hvala Ti
za noanji miran san.
Gospode Boe, molim Ti se,
podari mi danas miran dan.
I ne uvedi me u iskuenje,
ve izbavi me od zla.
Gospode Boe,
neka bude volja Tvoja.
VEERNJA MOLITVA
Gospode Boe, hvala Ti
za dananji miran dan.
Gospode Boe, molim Ti se
podari mi noas miran san.
Gospode Boe,
neka bude volja Tvoja.

24. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

MOLITVA ZA ETNJU
Gospode Boe, molim Ti se,
podari mi ovom etnjom
razum da se orijentiem
na mom tekom putu
do vjenog ivota.
Gospode Boe, molim Ti se
podari mi ovom etnjom
zdravlje da izdrim
na mom tekom putu
do vjenog ivota.
Gospode Boe, molim Ti se
podari mi ovom etnjom
snagu da se borim
na mom tekom putu
do vjenog ivota.
Gospode Boe, molim Ti se
podari mi ovom etnjom
ljubav da saraujem
na mom tekom putu
do vjenog ivota.

25. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

GOSTOVIANI
ao mi je naeg Gostovia,
stigli su nam u dugoj koloni,
zastali su i otili oni,
decembarska j ibala hladnoa.
To je bilo devedeset druge,
prolaze nam prve izbjeglice,
zaprjeeno njima od Lisice,
ne vidjesmo nikad vee tuge.
Drali ih u hladnoj dolini,
ostadoe bez ognjita svog
i gle sada iznenaenja tog,
pred Petrovom na rjeci Jadrini.
Al su oni vrsti borci bili,
Lisicu tad oni savladae,
porodice svoje sve smjestie,
na ratite brzo se vratili.

26. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

MOJ MRGUDE
Moj Mrgude, gdje si bio?
ivot ti je proletio.
ta uradi za ivota
pa te starost tako smota?
Nisi znao, nisi htio,
iz lifa si iskoio,
sada gleda oko sebe,
i najgori prjee tebe.
Ali neka, hvala Bogu,
jer sad oni tako mogu,
gledae se u daljinu
i ekati giljotinu.
Bog ne prata loa djela,
na duu im tama sjela,
a njima e biti kasno
da isprave svoje strasno.

27. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

PRIJATELJU PJESNIKU
U sjenci ispod ladolea,
pjesnik sjedi ispod vrea.
Smilja slobodan stih,
oko njega vazduh tih,
jer, bez tiine pjesme nema.
Samo asak treba da doe
pa da bura iz due poe.
Pjesnik nije niiji rob,
gane ga svaija kob,
pa zahukta ko ptica krilima,
da saopti svim vrlima
da ne moe kako oni hoe,
jer, njihovo slabo proe.
Oni treba da se trgnu,
na ljudsku stranu da se vrgnu,
jer ni jedno loe djelo
nije dugo potrajalo.

28. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

KRIVA DRINA
Sastale se ljepotice dvije,
jedna jeste ljepotica Tara,
druga jeste ljepotica Piva,
od njih nasta hladna rjeka Drina.
Tee Drina svojoj sestri Savi,
gdje je prima pored Srpske Rae.
Tiha Sava zagrlila Drinu
pa je pita ta se gore zbiva.
Drina pria kud je prolazila,
doekala mnoge dogaaje,
krvava je od bratove ruke,
jedan drugog stavljali na muke.
Dijelila Drina dva velika carstva,
jedno jeste Vizantija jaka,
a drugo je staro Rimsko Carstvo
pa se Drinom ljuto razdvojie.
Na Drini se razlazile strane,
Istok Zapad tu se sudaraju,
srpski narod trpi razdvajanja,
svojom krvlju plaa obraune.
Carevine ne pitaju raju
je li teko izdrati namet,
iste krvi sluga i gosodar,
sve zavisi koji voli Hrista.

29. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

Hristova je raja sirotinja,


a gospodar taj muhamedanac
i najljui od hrianske majke.
Prjee Drinu, a majka mu osta,
nije znao ta ga tamo eka,
gospodarstvo kraj meka dueka,
a rodbina sirotinja raja.
Postidje se Mehmed-paa vezir,
Bu-su-derin nazva Zeleniku,
na njoj die ljepu graevinu,
Andrievu Na Drini upriju.

30. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

OPSTANAK
Oj Meai, moje novo mjesto,
od nedavno moj ivotni kraju,
rodbina me posjeuje esto,
ali nije ko u zaviaju.
Oj Merajo, naa zemljo draga,
stare kue i pusta ognjita,
doekaste naeg starog vraga,
popalie nam ne ostade nita.
Lijepo je sjedjeti u hladu,
u djetinjstvu gdje se nekad bilo,
ali kad nam sve dmani pokradu,
nikada nam nije bilo milo.
Oduvijek mi bismo od posla,
takve nas je izrodila majka,
sudbina nas u tuinu posla,
mi radimo ko seoska snajka.

31. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

PJESNIK KO JE
Pitaju se, pjesnik ko je,
da li ga je Bog darovo,
svjetionik dobrim to je,
od zla da bi ih sauvo.
Pjesnika ne moe nai
kao gljivu usred ume,
jer, prije e sunce zai,
nego to njega izume.
Pjesnik jeste Boji dar,
treba se s njim sresti,
dobro ga razumjeti bar,
krov od ideja isplesti.
Pjesnik nije niiji rob,
narudbom pjevati nee,
niti je u pjevanju snob,
putem ideja se kree.
Ubije ga prejaka rije,
od onog ko mu nije rad,
al ostane riblja mlije,
tako vjeno ostane mlad.

32. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

U SENDVIU
Nalazimo se u sendviu,
izmeu svjetla i tame,
na slobodnim krilima,
letimo prema svjetlu.
Taman zastor nama
razapinju na putu,
lijepe snove rue nama,
i optimistike planove.
Kradu nam nae svjetlo,
da bi ga oni za sebe imali,
ali tama i njih brzo uvija,
kao novoroene u pelene.

33. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

JESEN
Sve zbog tebe jeseni,
tvoga lia utog,
s drvea otrgnutog,
postali su dani sneni.
Sve te kine kapi tvoje,
povjetarac tvoj lagani,
miris slatki tanani,
rastuie srce moje.
Za mene si doba tuno,
zbog odlaska sunevoga,
zbog svjetla treperavoga,
ali nikad tako runo.
U tebi su mnoge ari
i ljepote od prirode,
a plodovi koji rode
uljepae mnoge stvari.

34. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

OJSTVO I JUNATVO
Svako svojim putem neka ide,
pozdrav ljudski uini srdani,
sa oiju skini pogled mrani,
u svjetlu jakom neka te vide.
Ljudi su na raskru zemaljskom,
svako samo svojim putem poe,
na svoje mjesto sudbinsko doe,
ali se sretne u carstvu nebeskom.
Budi hrabar u svom okruenju,
kri, brii ono to ne valja,
oslobodi neljudskih se tralja,
jer, to stoji u ljudskom zaduenju.

35. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

NEKA SE ZNA
Mievi prvi brodolom opaze,
ili teku rudarsku nesreu,
i oni prvi na put polaze,
i s pravca svog ne skreu.
Najbolje je biti blizu kralja,
pa da ti sve u ivotu valja,
ulani se u stranku na vlasti,
eli li sauvat se od propasti.
Nek propada onaj koji je lud,
zabadava on potroi svoj trud,
a kad doe dravna nesrea,
ne podmei svoja slaba plea.
Ima onih koji su zavedeni
da im brane taj ivot medeni,
onda tako u svakoj nesrei,
doe onaj to je od njih vei.
Doe onaj to je od njih jai,
maku o rep zasluge okai,
oko vlasti se poltroni guraju
da bez truda u ivotu furaju.
Poltroni su bez stida i kime
i otpad su ljudskog roda,
ovjeka je stvorio dragi Bog
da uspravno i sa kimom hoda

36. Miladin C.Simi Otrgnuto od zaborva

SVETI BROJ
Broj sedam je sveti broj,
ima etiri i tri
i spasi me, Boe moj
i spasi me, Boe ti.
A zapovijest sedma,
ne ini preljube,
i posveti se Bogu,
srce i dua mogu.
etiri jevanelja
ispred su Svetog pisma,
u ime Oca i Sina
i Svetog Duha, amin.

37. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

JEDNOKRATNA UPOTREBA
Ljudi jednokratne upotrebe
su koji slue gospodarima,
ostaju na smetlitu istorije,
predaju se novim vladarima.
Tako potroen ivotni vijek
slabo zanima nove vladare,
njima je izriito potrebno
samo da uspjeno gospodare.
Zato u svakom takvom sistemu
budi samo uspjean ovjek svoj,
neka te ne zanima nikakav
trenutno jaki vladajui sloj.
Njihovo je za kratka vijeka
i njih e ubrzo odnijeti
najjaa nabujala Rijeka,
poplava il potop im prijeti.
Za svako nakupljeno smetlite
potopi su esto neminovni
da sve to to ne valja poiste,
da se drutvo dalje ne pogani.
I vatra moe esto da spri
to tetno korovsko korijenje,
da bi izniklo i da izdri
sad pristiglo novo pokoljenje.

38. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

BITI PJESNIK
Biti pjesnik nikad nije bilo lako,
pisati pjesme ne moe svako,
sloiti ideje treba znati kako.
Jer pjesma je satkana od ideja,
nije to kretanje, kao ptica kreja,
to je trnoviti put slobodnog Odiseja.
Pjesnika ne moe pokolebati nita,
sve to ne valja pomesti do smetlita,
ako se eli da se dobroga desi ita.
Biti ongaovan ili pjesnik za svoju duu
esto e ga neki uhvatit za guu
jer on nee igrati niiju poskakuu.
Reeno je da je pjesnik probuena dua
naroda i da ga narod kad treba slua
i nikad nije pod vjetrom povijua.
Pjesnik e za dobru ideju sebe dati,
nikad se nee nikom prodati,
pa maker i ivotom svojim da plati.
Pjesnici nisu vjetice koje kolo vode,
nego prvaci koji vode do slobode
sve dobre ljude i ugroene narode.

39. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

DA LI SE IKAD ZAMISLE
Hoe da nas odvoje od zaviaja,
da nam potaru korijene,
da na nas navale kao hijene,
da budemo niko i nita,
u tuem svijetu bez svog ognjita.
A ko je u svemu tome kriv?
Da li ljudski stvor to je iv
ili su to oni to novi poredak kroje
da bi samo njima bilo bolje.
Mnogo su dozvolili sebi
da druge prave nezrelim,
pod istim ovim suncem vrelim,
da nam sudbinu kroje i akom i kapom
i hoe da gospodare svjetskom mapom.
Da li se ikad zamisle u svojoj glavi
da ima neko ko e im suditi jednoga dana,
kad e naa patnja prestati biti
njihova duevna hrana,
kada e i oni gorke suze liti.
Prvo su nas surovo prognali,
jer, smo za njih bili suvie mali,
a znali su gdje emo stati,
pa e nas navodno zvati
i na nas silni novac oprati.

40. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

A sve radi svoje sopstvene koristi


da bi kao bojagi bili isti,
a ostali su isti, u stvari,
jer ih njihov prljavi novac kvari,
i nije ih za nas nikakva briga.

41. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

PUT PJESNIKA
Pjesnie, ti u pjesmi zna svoj put,
ne boji se nikakve cenzure,
ne boju se, ne drhti ko prut,
u tebi su nasluene bure.
Prometejski ponaa se esto,
kri svima put nam do slobode,
meu prvim trai sebi mjesto,
stranputicom tebe ne odvode.
Ti si prvak borbe za slobodu,
da nam bude uvjek dobro svima,
al ne tari sebi dobru zgodu,
Bog nas stvori biti jednakima.
Tvoja pjesma daje nama snagu,
ti je stvara uz Boiju sreu,
nikada se nee pokloniti vragu,
za tobom se dobri ljudi kreu.

42. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

BANOVINE
Sastali se jugokomunisti
godine etrdeset tree
u Jajcu da se dogovore
da Kraljevine vie biti nee.
Smetala im teritorijalna podjela
kraljevine na banovine,
sa narodnim republikama
novo e sunce da im sine.
Svi od Vardara do Triglava,
novopeeni komunisti,
u prvi plan nisu stavili
da su im neprijatelji faisti.
Vano je bilo posluati
Josipa Broza Tita,
sruiti Kraljevinu Jugoslaavije,
jer, narod se toboe pita.
Meu narodima oni su
bratstvo-jedinstvo stvorili,
da bi udruenim snagama
reim kralja oborili.
uvali su bratstvo-jedinstvo
kao zjenicu oko svoga,
sve dok im je trebalo,
do sudnjeg dana jednoga.

43. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

Svi su se udruili protiv


jednog dravotvornoga,
da stvore koliku-toliku
dravu naroda svoga.
Prednjaili su oni brojno
najmanji i pljuvali u lice
onome, to ih je oslobodio
iz vievjekovne tamnice.

44. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

BESMRTNI PJESNIK
Pjesnik je u kosmos utkan,
kad pjesnik nije prisutan,
kosmos ispunjava njegov san,
zato je pjesnik besmrtan.
Pjesnika esto ne razumiju,
neki mu se ponekad smiju,
jer oni i ne znaju
da ih pjesnik vodi raju.
Pjesniku slobodno prii,
a njegove pakosnike obii,
u njegovu slobodnu duu sii,
u razgovoru mu prii.
Pjesnika e rijetko sresti,
vijenac snova e ti isplesti,
u svijet mate e te uvesti,
od ivotnih nevolja te odvesti.
Zato svakog pjesnika potuj,
s njime kroz kosmos putuj,
o njemu se esto raspituj,
i njegove ideje preispituj.

45. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

PRESLICA
Majko moja hranila si
mene na preslilici svojoj,
da se nikad neu moi
oduiti tekoj brizi tvojoj.
Niti lana sa preslice tvoje
utkane su u pelengae moje,
niti vune tanko opredene,
upletene u arape vunene.
Niti vune za valjano sukno,
u lohinjskoj stupi izvaljanim
sluile su akirama
i gunjevima toplim mojim.
Od lanenog povjesma niti tanke,
opredene za haljine lake,
osnova je bila od pamuka,
a kupiti velika je muka.
Trebalo je pronai opanke
od junee koe tanke,
za to otac potrudit se moe
da napravi opanke od koe.
Samo tako obuven i odjeven
od ruku svojih roditelja,
postao sam nezavisan
od zanatskih djelatelja.

46. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

NAE SVETINJE
Od Tumara nadomak Panjika,
Karaia pa sve do Bajkovca,
nae zemlje ljepe Ozarije
etiri su nae svete crkve.
Tumarska je od tridest este,
karaika od devedest prve,
panjika je temeljom poeta,
bajkovaka zidom zapoeta.
Narod odan svojim svetinjama,
poeo je s novim temeljima,
udarenim zemljom Ozarijom,
osunanom sa istoka suncem.
Ozarij, tebe narod voli,
Bogom danom i Bogu se moli,
ne ostani nikad zemlja pusta,
mole ti se na hiljade usta.
Postavljene u znaku su krsta,
istonija jeste na Bajkovcu,
a zapadna je na Karaiu,
ove dvije jug i sjever daju.
Bog je htio takav nam poredak,
da se narod svojoj zemlji vrati,
kuu pustu zemlje Ozarije,
da oivi to se moe prije.

47. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

GORNJA BRIJESNICA
Brijesnica selo na Ozrenu,
gornjeg toka rjeke Brijesnice,
ti ostade tako pusto selo,
proi tobom sad je neveselo.
Brijesnice rjeko vijugava,
sa izvorom ispod Maliia,
sa Matikom u Kaarima,
sastaje se i kree na istok.
Ti imade pet naselja malih,
po brdima ljepo razasutih,
naseljenim vrijednim ljudima,
posjeenim svim dobrim gostima.
Matii su desno na poetku,
s Kaarima pitome doline,
Kretalica osunane strane,
Rjeica je centar ljepog sela.
Maliii s Kadinovim brdom,
Bjelii su s Neniima bili,
ispod samog Podsjelova brda,
sve pod Mramor i do Karaia.
Nigdje boljih ni veselih ljudi,
dobri borici domaini bili,
svakog gosta dobro ugostili,
i na kraju kue napustili.

48. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

Potjera ih ljuta ofanziva,


ostadoe da se brane sami,
svjetskoj sili sami nisu mogli
odoljeti do kraja ivota.
Pod pritiskom selo napustie,
po svijetu svud se razioe,
ali opet vrijedni domaini
sebi nove kue sagradie.
Svoj zaviaj ne zaboravie,
neki od njih selu se vratie,
Ranko dole na samom poetku,
a Radenko ispod Podsjelova.
Pakosnici radi nisu bili,
Radenka su odmah ugrozili,
a Ranko se poalio s njima,
kuu svoju nije uselio.
Samo lovci i uvari stada,
proetaju ovim starim selom,
drvosjee izvezoe blago,
iteljima starim nije drago.

49. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

IVOT OVOZEMALJSKI
Za unuad se ivi, jer ima smisla,
i za praunuad, dok nije smrt stisla.
A kad smrt doe i nije ti ao,
Jer, protekli ovot smisla je imao.
ivot jeste stvarno u Bojim rukama,
ivi i traje, izlaui se mukama.
ivot i jesu teke muke,
sve dok ne doe u Boje ruke.
Ti nisi ivot sam sebi dao,
nego si po Bojoj promisli postao.
Radei na sebi, s Bojom pomoi,
u ovom ivotu moe bolje proi.

50. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

POSKIDATI ZVIJEZDE
Sad dua pati to ne moe da se vrati,
da se vrati ljubav mojih mladih dana,
od snova djeakih i nada satkana.
Da me prati cijelog ivota moga,
jer je po snovima bila kao vila,
ispunjavala je mene cijeloga.
ivot tee dalje, ostale su samo tralje,
koje se samo uljepavaju, jer se eli
pobjei od istine i ii, teko dalje.
Bili smo istih snova, nosila nas snaga ova,
htjeli smo zvijezde poskidati s neba,
i napraviti sve to nam treba, od cvjetova.
Procvjetae jo mnogo na zemlji cvijee,
a nas biti nee, ali snovi nisu zakopani,
svjei su kao lani, ljubav i dalje uzlijee.

51. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

STARI MATERIJALI
Drveni su bili tada materijali,
ljudima su ivot uljepali,
kue, stale, bile su od drveta,
od sinije do bureta.
Drvena su kola i tokovi,
vozili ih rogati volovi,
mala kola, kripe osovine,
tovareno iznad polovine.
Volovi su tad svetinja bili,
na leima teret zamjenili,
ojs aronja, ne daj se Garonja,
plug je dao podosta oranja.
Ograde su bile od tarabe,
titile su kuu od barabe,
mjesto brave bila kljuanica,
prelazilo se preko vratnica.
Na vrh kue dva su bila krsta,
krstilo se stalno sa tri prsta,
ivjelo se tad u bratskoj slozi,
govorilo, Boe Ti pomozi.

52. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

TIHI RAZLAZ
Otkako te ja upznah duo,
lutam svjetom samo sluam tebe,
u svoj ivot ja jo nisam uo.
Velike su tvoje elje puste,
da ispunim samo to ti eli,
skupile se obrve mi guste.
Nee moi sa mnom tako dugo,
i meni je dosadilo s tobom,
pa morau ja da preuzmem drugo.
Nee tvoja gorjeti do zore,
da ostvari ono to zaeli,
prije e se isuiti more.
Zalud tvoje zamisli su lude,
da me smota pod okrilje svoje,
nee moi pa ta sa mnom bude.
Nisi svjetsko posisala zanje,
pobjeu ti svojim putem pravim,
za tebe mi, ni vie ni manje.
Nai drugog nek te tako slua,
ako igdje takav i postoji,
moja e se odmoriti dua.

53. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

KAJANJE
Na ognjitu sad tuega pretka,
nije lako, jer to znai tuno,
poet ivot, ali ispoetka,
neljudski je, preteko i runo.
Vraamo se na varvarski poetak,
radi tuih planova i elja,
ali sad smo na ljudskom svretku,
i kruna naeg vjenog neveselja.
Zaboravismo krv nam plemensku,
ta se zbilo u prolosti bliskoj,
i razdaljinu malu vremensku.
Sudue nam nekad naa pokoljenja,
ta uinismo ne znadosmo zato,
ali bie kasno, nema saaljenja.

54. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

USTAJTE MLADI
Ustajte mladi, prezreni na svijetu
i vratite svoje samopouzdanje,
svi to vas tlae nestae u letu.
kolovani ste da kod kue sjedite,
oekujete od roditelja marku,
umjesto da radite i zaradite.
Dokle e ovdje da se tako radi,
hoete sjediti skrtenih ruku,
il ete se prepustiti vladi.
Vlast samo svoja posla gleda,
sa tajkunima se dogovara,
nikakvog vam zaposlenja ne da.
Armija mladih kolovanih ljudi,
radi svoje budue egzistencije,
ljudsku svijest mora da probudi.

55. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

NAE PRAVOSLAVLJE
Ima li ljepe vjere od pravoslavlja,
u ime Oca i Sina Svetoga
Duha, molimo se za ivota svoga
i to nas dugo u nadi ostavlja.
Ostavli jesmo sve bogove nae,
boga sunca, lijepu boicu proljea,
bog je jedan preko dvadeset stoljea,
zato dugo naa vjera potrajae.
Ne inimo mi nikad preljube svoje,
Bog je jedan u naemu Svetom Trojstvu,
vjera pravoslavlje, najljepe je moje.
Sveti Savo, Ti na ujedinitelju,
ujedinio si brau zavaenu,
srpskom rodu, Ti najvei uitelju.

56. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SONET PJESNIKU
Pjesnik je najosjetljivija ljudska dua,
samo neupueni ne zna da ga slua,
nad svojom pjesmom ponekad gorko zaplae,
ivotni vijek nam uzaludno promae.
Pjesnici dragi, pribliite se narodu,
nek ne lei ojaen na pranjavom podu,
jer, vi to umjetnou moete i znate
i nikad otrinom istine, ne varate.
Probudite duu narodu, kao svoju,
i prozborite mu razumnu rije koju,
jer, dolo je teko vrijeme pokojanja.
Za sva neljudska sramna, tua osvajanja,
a vrijeme neumitno brzinom tee,
pamti se samo, kad istinu pjesnik ree.

57. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

OTEE NAM
ivot nam je izbrazdao lice,
tekim putem mi poosmo rano,
radili smi, nita nije dano,
zbog nevolje, jedne pakosnice.
Sami sebi gradili smo sreu,
svojim trudom uz kapljicu znoja,
napustismo mi ognjita svoja,
upadosmo u krizu najveu.
Zapoesmo novo gnjezdo viti,
otee nam iz naega roda,
sad moemo samo suze liti.
Pred Bogom smo uvjek bili isti,
gradili smo sebi gnijezdo,
al otee zlotvori nam isti.

58. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

ISTINA
Pitamo se sad istina ta je,
ono to se kae il to jeste,
meu nama zabune su este,
la vremenom mora da nestaje.
Istina nam nije zakopana,
a ona se za kratko odlae,
samo da se tad neukom slae,
ali bie od lai oprana.
Ljudi esto prozru neistinu,
odupru se lai, paralai,
dok je lanu do gola ne skinu.
I na kraju istina e doi
i raskrit ono to joj smeta,
al vremena mora mnogo proi.

59. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

ERAK I OZARIJA
Sonetni vijenac
ovjek i zemlja su neraskidivi spoj koji kad se pokida
jaa energiju njegovog ponovnog uspostavljanja.

60. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SONET I
Ozarija, ljepotica bajna,
iznikla je iz Panonskog mora,
prije svih ribarskih stora,
ostade nam uspomena trajna.
Erak bjee ribar u poetku,
vode nesta al zemlja nam osta,
od ribara zemljoradnik posta,
udio se vodenom svretku.
Ozarija postade nam vea,
nesta vode, al ostade zemlja,
to je njena Bogom dana srea.
Sada Erak grede domu svome,
Ozariji, ljepotici svojoj,
Bog ga posla da upravlja njome.

61. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SONET II

Bog ga posla da upravlja njome,


Ozarija blagodati puna,
prihvati ga ko napeta struna,
Erak poe sluit rodu svome.
Trebalo je poi ispoetka,
ohrabreni u ljubavi svojoj,
kao nigdje, zemlji ni u jednoj
stvarat ivot, bez svretka.
Samo ruka, snaga i dobar um,
s voljom jakom, prepunom ljubavi,
Eraka su izveli na drum.
iroka je i neizmjerena,
tako plodna, u datosti svojoj
ozarena, suncem osvjetljena.

62. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SONET III

Ozarena, suncem osvjetljena,


igrali se tako opinjeni
i bili su tada pokrteni,
al ostade neiskoriena.
Ozarija raskone ljepote,
Erak snaan, pomalo vragolan
igrao se, nikad bio bolan,
u toj igri snagu njemu ote.
Raala se djeca Bojeg dara,
a ona je vila prisojkinja,
uvjek ljepa nikad nije stara.
U Eraka krila salomljena,
Jer, on nije ni tedio snagu
eljna njega, bila opinjena.

63. Miladin C. Simi Otrgnutro od zaborava

SONET IV

eljna njega, bila opinjena,


puna dara, u zanosu svome
igrajui, nema kraja tome,
njihae ga, nikad salomljena.
Pruae mu svu ljepotu svoju,
on vragolan, a ona mu slatka,
da ta ljubav ne bi bila kratka,
njemu dade po jo elju koju.
Voljee se tri debela vjeka,
u bujici jakih osjeanja,
nosila ih brza, bistra rjeka.
Da ugodi tada srcu svome,
u zanosu i ljepoti bajnoj,
eto, nije odolio tome.

64. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SONET V

Eto nije odolio tome,


Nepregledna, sa svih strana rodna,
sva u svjetlu, osunana, plodna,
u prostranstvu, radova se tome.
Prezae je ljepu sa svih strana,
gizdavou panju plijeniula,
od ljepote oi im sjenila,
Ozarija njima bila stvrana.
Od ljubavi oni se zanijee,
u tom gru sve im bilo ravno,
uspavani, a dobro ne bjee.
Tad od Boga darom zasipana,
sa Erakom u ljubavi bila,
navalie na nju sa svih strana.

65. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SONET VI

Navalie na nju sa svih strana,


njima dvome nestade radosti,
sve zbog zlobne tuinske pakosti,
sada vie nije oarana.
Uzimali sve to im se htjelo,
nasrtali na ast i na obraz,
svojoj sili ostavljali bogaz,
nita ljudsko nije ih omelo.
Erak zbunjen, jer se nije nado,
na pobunu nekad je pomiljo,
nije smio, jer je tuin vlado.
Raspodjela nije bila prava,
nameti su bili mnogo teki,
ali ona svoja dobra dava.

66. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SONET VII

Ali ona svoja dobra dava,


treinu od svoga proizvoda,
od ljetine godinjega roda,
nikog ljudskog nije imo prava.
Od nameta najtee je bilo
davat djecu u dravnu slubu,
teak danak, janiarsku drubu,
to se nikad ne bi u snu snilo.
Iste krvi, a drugome slui,
zlostavlja te u namjeri svojoj,
s tobom nikad nee da se drui.
Nad njome se sprovodila strava,
izdrala sve te strane muke,
mukom svojom odra se prava.

67. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SONET VIII

Mukom svojom odra se prava,


Nemanjii donijeli blago,
u tom inu postalo joj drago,
sasvim ista, to je odrava.
Imadoe svoja sastajanja,
u veselju, kad se raa, eni,
i u tuzi, sa smrti smijeni,
s Bogom dragim, tuna rastajanja.
U tom blagu malo potrajae,
obiaje sprovodie tajno,
te slobode sada nema vie.
Dooe joj iz tuinskih strana,
nametoe sve svoje zakone,
a grobovi kau osvajana.

68. Miladin C. Simi Otrgnuto od zabaorava

SONET IX

A grobovi kau osvajana,


rat i kuga zbrisa masu ljudi,
alosno je, da se i poludi,
obiljeja nisu podizana.
Naselie sapatnici s juga,
dobra zemlja, hrane mnogo vise,
raae se, zemlju popunie,
sudanija tad zavlada druga.
Na leima mjenjale se vlasti,
sva zbunjena, ljepa Ozarija,
napadnuta, morala je pasti.
Oplakati niko ne imade,
sahranjeni u nevolji ljutoj,
pusta ona tu dvaput ostade.

69. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SONET X

Pusta ona, tu dvaput ostade,


ratovima dviju imperija
i posljednja nato agresija,
u ivotu jedva i ostade.
Vapila je za Erakom u tugi,
zaputena, ali sa resursom,
pobuni se sva u bunilu tom,
ne dozvoli da joj prie drugi.
Obnovi se ona ljubav stara,
sloie se vie ostraeni,
nee vie niko da je vara.
Sav osnaen vrati se ivotu,
naputenu vrati Ozariju,
od nje Erak preuze ljepotu.

70. Miladin C. Simi Otrgnuto od zabirava

SONET XI

Od nje Erak preuze ljepotu,


prigrli je u povratku svome,
sav salomljen i u gru tome,
prihvati je, dugo ostavitu.
Njenom stranom zablistae staze,
u kretanju, brzom mimohodu,
namjerniku u dobrom pohodu,
otvorila nove je bogaze.
Sva u sjaju i blista u noi,
elektrika, to Teslino udo,
svukuda se sada moe proi.
Ozarija pusta ne ostade,
obnovljena sva u svome sjaju,
mona hrani usta na hiljade.

71. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SONET XII

Mona hrani usta na hiljade,


zahvalna je naoj omladini,
kolovanoj skoro u tuini,
privukla je kolovane mlade.
Tu je Erak sada preporoen,
u akciji da se zemlja sredi,
u tuini vie i ne vrjedi,
u iskustvu dobro osvijeen.
Zablistala Ozarija bajna,
sa Erakom sad preporoenim,
meu njima osta ljubav trajna.
Jer joj ne da ostati slijepom,
u bogatstvu s njenim resursima,
on je tako naini lijepom.

72. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SONET XIII

On je tako naini lijepom,


otvori je ljepu sa svih strana,
dobrom gostu nee biti brana,
sav u snazi, stvori je privlanom.
Sastae se sad razumni ljudi,
privreda im glavni je posao,
nekadanja tuna pomisao,
na progonstvo nee da ih budi.
Mir zavlada na sve etir strane,
privreda se sad razgrana jaka,
ljudi ive bez ikakve mane.
Stari ive, ko u kolu na kecu,
prepustie omladini svojoj,
zaredom su izrodili djecu.

73. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SONET XIV

Zaredom su izrodili djecu,


eljni svoga divnog zaviaja,
radinosti nigdje nema kraja,
a djeca im plau u krevecu.
Iz doline podigoe vodu,
izgradie raznovrsne farme,
oko vode nema vie drame,
napravie sebi dobru zgodu.
Plantae su dale mnogo voe,
sve za kuu i drage nam goste,
plastenici davae povre.
Ozarija osvoji ljepotom,
svog Eraka u novome ruhu,
i sad svima veoma poznatom.

74. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SONET XV

Bog ga posla da upravlja njome,


Ozarija suncem prihvaena,
eljna njega, bila opinjena,
Eto, nije odolio tome.
Navalie na nju sa svih strana,
Ali ona svoja dobra dava,
Mukom svojom odra se prava,
A grobovi kau osvajana.
Pusta ona tu dvaput ostade,
Od nje Erak preuze ljepotu,
Mona hrani usta na hiljade.
On je tako naini lijepom,
Zaredom su izrodili djecu,
I sad svima veoma poznatom.

75. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

POKIDANO DJETINJSTVO
Kratke prie
Ovu zbirku kratkih pria posveujem svojim
unukama: Uni, Ivoni i Katarini radi poreenja djetinjstva
generacija 20. i 21. vijeka.

76. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

BAKE I DJEDOVI
- Majko, jesi li ti prvo rodila naeg oca, pa stariju
sestru, tri brata, mene i mlau sestru? bilo je moje
znatieljno pitanje.
Majka se grohotom nasmijala do suza i za moju
utjehu odgovorila:
- Sine, nisam ja rodila vaeg oca, a vas sam rodila i jo
dvije umrle djevojice.
- Pa dobro, ko je rodio naeg oca? uslijedilo je drugo
moje pitanje.
- Njega su rodili njegov otac i majka odgovorila je
majka kratko.
- Pa gdje su oni? nisam se zaustavio, jer mi nije bilo
nikako jasno.
- Oni su rano umrli, baba ranije, a djed malo kasnije
ipak je majka pristala da objanjava.
- A gdje su tvoji roditelji? i dalje sam bio uporan.
- Moj otac je zarobljen od Austrijanaca u prvom
svjetskom ratu, a majka mi je umrla poslije rata
objanjavala je majka sa tugom i gorinom.
Tako sam saznao gorku istinu zato ja nisam zapamtio
svoje bake i djedove. Ostao sam zakinut za jednu djeiju
radost rastenja pod zatitom svojih baka i djedova.
Ali ne pamtim da su to imala i druga djeca u naem
selu. Majka je priala i o njihovim bakama i djedovima koji
su rano umirali ili ginuli u ratovima.

77. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

OEVE BATINE
Otac je ima tri sjekire: veliku za tesanje, srednju za
cijapanje i malu za prokopavanje rupa u direcima za vrljuke.
Mene je privlaila ova mala koja je prilagoena mojim
djeijim rukama, ali do nje nisam mogao doi, jer je bila pod
strogom oevom kontrolom.
Ipak jednog dana, u oevoj odsutnosti, dokopao sam
se male sjekire. Nisam znao kako da je isprobam. Nasred
dvorita rasla je mlada ljiva madarica sa glatkom korom na
stablu. Prva pomisao je bila da sjekiru probam ba na tom
ljivovom stablu. Poeo sam da teem koru na ljivi. Kora
pod sokom se gulila do korijena stabla. Osjetio sam da neto
nije u redu. Napustio sam svoju majstoriju i uputio se na kraj
dvorita.
Pri samom kraju dvorita bio je sijenski lijes,
podignut od zemlje na odrezane kladie. Na zadnjoj osovini
bili su rukavci, namazani crnom kolomau. Izgledali su mi
veoma runo, pa sam ih htio urediti tesanjem.
Uspio sam dva-tri puta zasjei sjekiricom, kad se
iznenada pojavio otac.
- ta to radi, zaboga miloga?! viknuo je
gromoglasno.
Nisam se uspio ni okrenuti i baciti sjekiricu, a otac
me je epao lijevom rukom za moju lijevu ruku, vukao me
do prve ljivove grane, odlomio prut i poeo praiti moju
zadnjicu.

78. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

- Oe vie praviti ove budalatine?! derao se, da


ga je mogao svako uti.
Sjeam se da su mi ovo bile i prve i posljednje oeve
batine. Bilo mi je dovoljno da ujem njegov gromoglasni
uzvik i vidim straan pogled, na ijem sam licu rijetko kad
vidio osmijeh, pa da izvrim svaku njegovu naredbu.

79. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

UPIS U KOLU
- Sine, doi da te okupam, sutra te vodim upisat u
kolu zovnu me majka i pokaza poziv.
Bila je subota vee. Tu no nisam mogao dugo zaspati.
Mislio sam, kako starija sestra i dva starija brata nisu ili u
kolu, a brat prije mene iao je samo dvije godine.
Osvanula je sunana nedjelja mjeseca juna i bio je
topao dan. Majka me je obukla u novu odjeu koju je
ljubomorno uvala u svom sanduku. Mirisao sam na istou,
pa sam se sam sebi divio.
- Sine, imamo prijei preko dvije rijeke i dva brda i ii
oko sat vremena upozorila me je majka, kao da je htjela da
pojaa moju izdrljivost.
Spustili smo se do Bukovice, preli na Perilu, preli
preko zaseoka Njive i ponovo se spustili u Fonjicu, da bismo
se popeli na vee brdo erani. Preli smo zaravan erania i
sputali se niz Kotar u Rijeku.
Dole, u pitomoj dolini isticala se lijepa crkva sa
svojim zvonikom osmougaonog oblika, sa osam uskih prozora
i limenom kupolom, na ijem je vrhu ukraeni krst. Odmah
do crkve je prizeman kola, iji je etvorostrani krov izgledao
kao ogromna peurka, ispod kojeg su se jedva nazirali koski
prozori.
Proli smo pored jedne terase ispred uiteljskih
stanova do druge terase, ispred dvije uionice. Uli smo u

80. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

prvu uionicu u kojoj je bilo mnogo majki i djece. Iz te gomile


uh poznati glas:
- Hej, Miladine, evo i nas! dozivala me je nestana
djevojica ua koju je dovela kominica Milka na upis.
Za stolom je sjedio uitelj Makso. Moja majka i Milka
su prile i objasnile uitelju da je nama blia kola na
Panjiku, alei se da mi djeca neemo moi u proljee
prelaziti dvije nabujale rijeke bez mostova. Uitelj ih je
razumio i vratili smo se kui.
Isti dan majka me je odvela na Panjik. Primio nas je
uitelj Sveto koji me je pohvalio kao bistrog djeaka i
predvidio da u biti bolji od nestanog mi brata Milana.

81. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

UITELJ VITO
Bio sam u prvom razredu osnovne kole. Uili smo
poetna slova irilice. Tekom mukom sam savladao
tampano slovo . Crtali smo ga pravim uspravnim i
vodoravnim linijama. Poslije dvije uspravne linije i gornje
vodoravne linije, najtee mi je bilo dodati donju vodoravnu i
dvije male uspravne linije. Ta donja vodoravna linija se
toliko izdui da se slovo izobliin da se ni meni ne svia, a
kamoli strogom uitelju Voji. Strahovao sam ta e se desiti.
Stigao je uitelj i do mene da pregleda napisano slovo.
- Na ta to lii? bilo je uiteljovo pitanje i njegova se
aka omota oko moje glave da su svici zaigrali u polumraku
pred mojim oima.
Uitelj se odmakao u pregledu djeijih radova, a moja
drugarica Branka me je gledala saaljivo i poela mi je
objanjavati razmjere izmeu linija, pokazujui kako to
izgleda u njenoj svesci. Nita je nisam razumio, ve sam
kovao plan kako da pobjegnem drugom uitelju Viti u drugo
odjeljenje prvog razreda. Tog uitelja Vitu hvalio je moj
roak Momo, istiui kako ih uitelj Vito oinski pazi, mazi i
ali se s djecom.
Ujutro nisam otiao u kolu, nego sam ekao roaka
Momu u popodnevnoj smjeni, krijui od majke pod
izgovorom da idemo poslije podne.
Uitelj Vito me pita:
- Otkuda ti kod nas?
- Ja elim kod vas ii u kolu.

82. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

- Ne moe ti kako ti hoe, neka ujutro doe tvoj


roditelj, pa emo vidjeti sa uuteljom Vojom.
Morao sam majci sve priznati i ujutro me je odvela
pred oba uitelja. Majka im je sve objasnila i zahtijevala da
budem ak uitelja Vite, objanjavajui:
- On se sav pogubi u strogoi i ibanju, da sam ga
jednom jedva spasila, kad mi je napravio tetu i kad sam ga
potom disciplinovala ibom. Oba uitelja su pristala na
majin prijedlog.
Moj san se ostvario da budem ak uitelja Vite.

83. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

TRANJE ZA STOKOM
- Ustaj, putaj goveda na rosu! budio me je otac.
- Sine, donijei ti doruak, pa kad se zavruina, zatvori
goveda i pusti ovce neka se napasu. Poslije ih stjeraj na
Bukovicu, neka planduju, a ti se igraj sa djecom tjeila me
je majka.
Od tog trenutka sve je bilo u mojim rukama. Sve sam
sam reirao dok ne ogladnim. Kupali smo se i lovoli ribu,
gnjurili i brojali do deset, dok se ne posakrivamo. Poslije su
ile igre: klisa, firiza, ormana sve dok nam se ne raziu
ovce iz hladovine, i one i mi gladni.
Pribliim se kui i tiho poviem majku, da otac ne
uje:
- Majko, ja sam gladan!
Ona je to ve oekivala i u drvenoj zdjelici aniu
iznese mi neto toplo sa ognjita, pa mi saopti:
- Kad pojede, nakupi u umi granja, zatvori ovce, pa
pusti goveda.
Izvrenje je obavezno, bez pogovora.
Navee kraj toplog ognjita zaspim ekajui majinu
veeru. ujem u polusnu kad se eljad skupljaju sa njive i
sjedaju za veeru. Viu me, ali uzalud, ja sam ve zaplovio
vodama dubokog sna, smoren igrama i tranjem za stokom.
Ujutro me, prije oevog uzvika: Ustani!, probudi
kranje praznih crijeva.

84. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

OPANCI
Teko je bilo igrati loptu i uvati stoku, jer nikad nisi
mogao uskladiti ispau i teren za igru. Bila je druga polovina
avgusta kad sam na Planditu pored Bukovice uvao ovce i
igrao loptu sa roakom Momom. On je donio novu loptu
koja dobro odskae, ali je livada bila neravna i mala pa nismo
imali dovoljno prostora za igru.
- Hajdemo mi u nau Baricu na Begovici, skoro je
pokoena, ovce imaju gdje pasti, a mi imamo dovoljno
prostora za igranje lopte predloio je Momo, a ja odmah
prihvatio.
Gonili smo ovce niz Bukovicu, bosi, niz toplu vodu. Ja
sam nosio svoje nove opanke, okaene o ramenu, koje mi je
majka kupila novcem za prodane kupine.
Stigli smo u Baricu, ovce su se rasporedile po
pokoenoj livadi, mi smo napravili golie i poeli igru. Nije
prolo mnogo vremena, kad je poela grmljavina i dolazila je
oluja niz Bukovicu. Brzo smo razluili ovce i potjerali svako
svojoj kui.
- Joj, ostali su mi opanci u Barici! zajaukao sam
pred majkom.
- Otkud ti u Barici, kad si bio na Planditu? pitala
je majka brzo idi po opanke, druge ti neu kupiti!
Otrao sam, ali mojih opanaka nigdje nije bilo.
Sve do Mitrovdana iao sam bos u kolu. Kad mi je
mraz poeo tipati tabane odluio sam po tvanu traiti kakve

stare opanke. Naao sam jedan lijep stari koni opanak, ali
njegovog parnjaka nigdje nije bilo.
85. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

Naao sam jedan veliki gumeni opanak koga sam odnio


majstoru Dragi da mi ga pozadi skrati i zalijepi po mojoj
mjeri. U tim opancima iao sam cijelu zimu u kolu.
- Kakvi su ti to opanci? razliku je jedina primijetila
drugarica Dragica. To me je strano postidjelo, ali nevolja je
bila jaa od mene. Bitno je bilo ne prehladiti se i izdrati
kaznu koju sam zasluio.

86. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

NOVA KOLA
Bio je ljetnji raspust poslije zavrenog treeg razreda
na Panjiku. Od naih kua vidjela se optinska zgrada na
Rosuljama. Poto su se optinske slube preselile u Turiju,
stariji su govorili da e se tu otvoriti osnovna kola. Nama
djeci je bilo drago da vidimo kolu od svojih kue. Radovali
smo to emo prijei u tu kolu.
Poslije Velike Gospojine svi smo krenuli u kolu na
Rosulje. Pred kolom su nas doekali uitelj Vojo i uiteljica
Rua. Rekli su da se grupiemo od prvog do etvrtog razreda.
Ja i ua smo stali u red za etvrti razred, a Momo u red za
trei razred. Nas je primio uitelj Vojo. Ili smo do kraja
oktobra.
Jednog kiovitog dana zakasnio sam u kolu, jer
nismo imali sata. Uao sam u razred, a uitelj Vojo me je
doekao rijeima:
- Zato si dolazio, ua je otila na Panjik kod
uitelja Ace. I ti idi sutra na Panjik.
Nije mi bilo jasno, ali sam posluao.
Ujutro me je na Panjiku doekao uitelj Aco
rijeima:
- Ti nisi vie moj ak, kad si pobjegao na Rosilje!
Tek tada mi nije bilo jasno nita. Vratio sam se
kui i majci saoptio plaui:
- Uitelj me nee primiti u kolu!

87. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborva

Majka me je rano ujutro povela kod uitelja Ace. Doli


smo rano prije djece i popeli se na sprat ispred uiteljskih
stanova. Pred nas je izaao uitelj Aco i obanjavao:
- Ja imam mnogo djece i ne mogu ga primiti!
Na vratima svoga stana pojavio se uitelj Privo:
- Doi poslije podne u moj razred, imaemo pismeni
zadatak! i prui mi dvije vjebanke za pismene zadatke.
Na tome se razgovor sa uiteljima zavrio.

88. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

GARA
- Eno, opet tvoja Gara ode u Aniine kukuruze!
rekoe mi Vido i Obrad, samo to sam izronio iz dubokog
vijera.
Nita mi drugo nije preostalo nego da napustim igru
ronilaca u naoj Bukovici. Otiao sam da vratim svoju ovcu,
zvanu Gara. Slijedila bi velika kazna od roditelja kad bi se
napravila teta u Aniinim kukuruzima. Poto je tog dana
bilo nekoliko prekidanja i naputanja igre, bio sam ljut i brzo
sam otrao za ovcom.
Staza od debele hladovine ispod razgranatih joha na
Planditu vodila je preko strme prljae prema Aniinim
kukuruzima u Podgajnici. Kako sam trao da stignem prije
Gare do ispred kukuruza esto su se moje noge klizale na
strmoj prljai. Ipak sam stigao na vrijeme da je vratim i da je
pojurim prema stadu u hladovini. Gara se u jurnjavi preko
prljae okliznula i poela se kotrljati. Zaustavila se tek,
bubnuvi na vei kamen pored Bukovice. Pritrao sam da je
dignem. Jedva je ustala i lagano sam je gonio u hlad ka stadu
ovaca. Ostavio sam je u hladu i nastavio igru.
Ovce su poele izlaziti iz hlada i mi smo morali ponovo
prekinuti igru. Sve su ovce napustile hladovinu, samo moja
Gara je leala u hladu. Morao sam svoje ovce odluiti od
Obradovih i Vidinih, podii Garu i lagano je gurati za ostalim
ovcama. S mukom sam istjerao ovce uz brdo do kue, jer
sam morao gurati Garu i zaustavljati ostale ovce.

89. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

Javio sam se majci:


- Gara je neto bolesna, ne znam ta joj je bilo.
- Da je nije ujela guja ili da nije pojela pauka?
nagaala je majka.
- Ne znam! kratko sam odgovarao, ne iznosei pravu
istinu.
- Ostavi je u toru, a ostale ovce goni na pau!
zabrinuto je govorila majka.
Izvrio sam majino nareenje i zabrinuto sam
otjerao ovce, razmiljajui ta e se desiti sa Garom. Roditelji,
starija braa i starija sestra su na guvnu vrili penicu. Majka
je Gari zarezivala ui i obijala krv, mislei da je Gara pojela
pauka. Pomoi nije bilo. Gara je i dalje bolovala, mirovala i
odbijala hranu.
Otac je naredio dvojici starije brae da zakolju i
ogule Garu, da se ne tetuje potpuno, a oni su nastavili da
vijaju penicu na guvnu i odvajaju je od pljeve.
Kad su braa isjekli meso na komade, majka je ve
zagrijala vodu u velikom kotlu. Stavili su sve komade u
kljualu vodu i skuvali ovije meso. Poslije kuvanja, majka je
sve meso isprila u tepsiji na ognjitu pod velikom pekom.
Mirisalo je na ovije peeno meso.
Veera je bila izvanredna. Svi smo posjedali oko
okrugle sinije i jeli mirisno ovije meso. Stariji brat je stalno
gledao mene i podsmijavao se. Kada smo poli na spavanje,
brat me je izdvojio nasamo i rekao:

90. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

- Za mjesec dana uradi opet ovako, neu te kazati ocu!


aptao je da ne uju ostali. Nisam ga razumio ta govori.
Mislio je da sam namjerno ugruvao Garu.
Majka je preostalo meso poslije veere sloila u
zemljani up i zatopila ga mau da se sauva od kvarenja.
Tako smo se jo dva puta poastili ovim specijalitetom, koji
nikad nismo u redovnim prilikama koristili, jer su se ovce
samo prodavale na pijaci za kupovinu stvari u kui.
Kasnije su mi starija braa u povjerenju rekli da su
vidjeli uboje na ovci dok su je gulili i zakljuili su da joj je
pozlilo od udara, prilikom pada.

91. Miladin C. Simi Otrgnuto od zabaorava

PRVA ZARADA
- Ti ne ide vie u kolu! bila je kategorina oeva
naredba.
- Kako ne idem, kad idu i Momo i ua! bunio sam
se ja.
- Oni su druga pria, Momo ponavlja razred, a ua
je najstaraije Boino dijete i on e slati svu djecu u kolu, a
tvoja braa i sestre nisu nikako ili u kolu. Zavrio si etiri
razreda, u gimnaziju te neu slati, neu da pravim zavadu
meu vama djecom! bilo je oevo obrazloenje koje sam
teka srca morao prihvatiti.
Poeo je mjesec septembar i tuno sam gledao kako
djeca odlaze u kolu, a ja moram i dalje da trim za stokom.
Prola je jedna kolska godina, ja sam porastao i poeo sam
se prihvatiti i teakih poslova.
Jednoga dana majka mi saopti:
- Bi li ti, sine, iao sa komijom Borom i njegovim
Obradom i komijom Miloem u Porjeinu da pravite ciglu?
Kae Boro da to nije teko tebi i Obradu da raznosite cigle
koje naprave on i Milo.
- Ako ide Obrad, iu i ja prihvatio sam majin
prijedlog.
- Platie ti dnevnicu 250 dinara pa e se moi ljepe,
kao momi, zaodjeti bilo je majino motivaciono
obrazloenje.

Cijelu no nisam mogao zaspati, razmiljao sam o


prvoj svojoj zaradi.
92. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

Doli smo kod gazde u Porjainu. Izveo nas je na


livadu pored kue. Travu je opasla stoka. Mi smo motikama
skidali travu i ravnali plac. Onda su Boro i Milo skovali
jedan veliki sto i postavili ga u kraj placa.
Milo je u uglu placa trnokopom kopao zemlju,
zalijavao vodom, gazio bosim nogama i prekpavao motikom,
onda su Boro i Milo uzeli lopate i napravljeno blato izbacili
na sto. Obrad i ja smo kolicima dovezli pijesak blizu stola i
oprali kalupe. Boro je na kraju stola iznio pijesak, uzeo u
obje ruke sjeku, odsjekao komad blata, uvaljao ga u pijesak
i naglo bacio u kalup na stolu da se blato slegne, a onda je
ravnom sjekom poravnao blato u kalupu.
Moj i Obradov zadatak je bio da naizmjenino
nosimo kalupe na suprotni ugao placa i istresamo ciglu u
paralelnim redovima kraj ivice placa. Nas etvorica imali smo
normu da za jedan dan napravimo 2.000 komada cigle i 2.000
osuene cigle sloimo u bankine.
Tako je te i naredne godine preko ljeta tekla moja
prva zarada. Pored Bore mijenjao sam poslovoe: Uroa,
Vojina, Obrada i Milana. Radili smo kod gazda u: Smolui,
Tinji, Gornjoj Smolui, Siju, Puraiu, Devetaku, Borovu,
Milinu Selu, Rosuljama, Tabacima, Babicama, Turiji,
Garima, Vozui, Vrbaku i Panjiku.
Tokom rada druge godine po ovim svim mjestima
upoznao sam djeake svoje generacije koji su ili u kolu. U

razgovoru sa njima stidio sam se da kaem da ja ne idem u


kolu.
93. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

Od svoje zarade mogao sam sebi kupiti knjige, odjeu i


obuu.
- Ja u ove godine poi u peti razred! odluno sam
saoptio ocu svoju namjeru, nakon trogodinjeg pauziranja
od kole.
- Ako moe sebi kupiti knjige, odjeu i obuu i im
doe iz kole ii za stokom i raditi na njivi, onda idi u kolu
obrazloio mi je otac moju namjeru.
- Sve ja to mogu! jedva sam doekao oevu dozvolu.

94. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

PRIVATNI ISPIT
Bili smo na asu fizike i radili smo kontrolni, kad mi
je priao nastavnik Rajko pitajui me:
- Kako ive tvoji roditelji, bogato ili siromano?
Bio sam zbunjen pitanjem nastavnika koje se ne
odnosi na zadatak iz kontrolnog, ali sam se presabrao i
odgovorio:
- Ni bogato ni siromano, ve srednje seljaki.
- A misli li ti ii u srednju kolu? nastavio je
razgovor nastavnik.
- Kako da ne, fiziku i uim radi mainske kole
osokolio sam se ja u razgovoru sa nastavnikom, jer sam ve
bio zavrio kontrolni. Bilo mi je drago to nastanik sa mnom
vodi privatni razgovor na asu.
- A zna li ti da se nee moi upisati u srednju kolu,
jer e dogodine imati osamnaest godina. Punoljetni se ne
upisuju u redovnu srednju kolu. Ti si sada u sedmom
razredu i odlian si ak, preporuujem ti da unaprijed ui
lekcije iz matematike i prijee ih sve do Nove godine. Onda
e da uzme svesku od Uroa iz osmog A razreda i ui
matematiku za osmi razred. Ostale predmete za osmi razred
moe sam da ui. Tako e na kraju kolske godine poloiti
privatno osmi razred. Imae sedamnaest godina i moe se
upisati u srednju kolu bilo je due obrazlaganje nastavnika
Rajka.

Nisam imao odgovora na ove prijedloge, nego sam se


ozbiljno zabrinuo kako u nastaviti kolovanje u srednjoj
koli, da li mogu ostvariti ovaj nastavnikov plan, da li e mi
otac dozvoliti da nita drugo ne radim kod kue, nego samo
da uim.
95. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

Istoga dana pourio sam kui, napustio sve dotadanje


djeake igre, da u povjerenju saoptim starijem bratu koji je
radio u industriji i obeao me kolovati u srednjoj koli o
svom troku uz obavezu da mu to vratim.
- Ja moram ove godine polagati osmi razred da se
dogodine upiem u srednju kolu. Neu moi nita drugo kod
kue raditi, nego samo uiti saoptio sam svoju namjeru
ocu.
- U mojoj se kui ne moe jesti, ako se nita ne radi!
bio je kategorian otac.
- On e od sada biti moja briga, prijee kod mene u
sobu i samo e uiti. Kad se upie u srednju kolu ja u ga
kolovati, uz obavezu da mi trokove vrati kad se zaposli
bila je bratova podrka, sa kojom se i otac sloio, a mene
veoma obradovala.
Od tog trenutka moje djetinjstvo se prekinulo i poeo
sam misliti glavom odraslog ovjeka, koji se unaprijed
dugorono zaduio, a nezvjesnost je velika da li e se takav
poduhvat ostvariti, ili u i fiziki i moralno propasti u ivotu.
Ve je kraj kolske godine, mjesec dana do kraja, kad
mi na asu istorije nastavnica Nada, naa rzredna, saoptva
nekako sveano pred cijelim sedmim A razredom:

- Od sutra ti ne ide u sedmi razred, zavrio si, ide


kui i sprema privatni ispit da polae osmi razred. estitam
ti i elim ti uspjeh na ispitu!
Osmi razredi zavravaju dvije sedmice ranije kolsku
godinu, da bi se do kraja kolske godine upisali u srednju
kolu. Prije te dvije sedmice ja sam dolazio u zbornicu kole,
96. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

sjedio sa nastavnicima, za vrijeme asa pisao pismene zadatke


iz srpskohrvatskog jezika i matematike. Sa predmetnim
nastavnicioma sam u prisustvu jo dva nastavnika polagao
usmene dijelove ispita.
Razredni starjeina osmog A razreda, nastavnica
srpskohrvatskog jezika, Vukica Erakovi, pozvala me je da
sutra doem sa osmim A razredom da primim svjedoanstvo
o zavrenoj osnovnoj koli.

97. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

PRIJEMNI ISPIT
- ta namjerava upisati, poslije ovog uspjeno
poloenog privatnog ispita o zavretku osnovne kole? bilo
je pitanje dirktora osnovne kole, koji mi je estitao uspjeh.
- Razmiljao sam o mainskoj tehnikoj koli, jer me
interesuju maine u industriji i poljoprivredi odgovorio sam
ja, pravei se pomalo vaan da razgovaram sa direktorom.
- Preporuujem ti da se upie uiteljsku kolu, jer e
odmah imati zaposlenje i jo moda i u svom selu, uitelja
nedostaje pomalo me je usmjeravao direktor.
Dugo sam razmiljao o ovom prijedlogu, a kad su u
pitanju trokovi kolovanja i vraanje duga bratu, uz
dogovor s bratom, odluio sam da se upiem u uiteljsku
kolu.
Ispred Uiteljske kole u Tuzli nalo se nas mnogo
poznatih da pokuamo poloiti prijemni ispit za upis. Bilo je
generacija koje su napustile druge srednje kole i dole ovdje
na prijemni. Pred kolom smo sretali nae zemljake iz treeg i
etvrtog razreda uiteljske kole. Neki su nas hrabrili, a neki
plaili da neemo uspjeti.
Ranije smo predali dokumentaciju za upis, a sada smo
doli da polaemo prijemni ispit. Ispred zgrade uiteljske

kole je bio jedan otvoreni prostor za ljetnje kino gdje smo se


okupili, a ispred nas na uzdignutom holu pred ulazom u
kolu, poredali su se profesori i prozivali da stanemo u redove
po spiskovima. Prozvane su etiri grupe kandidata.etiri
profesora su stali ispred prozvanih grupa kandidata i poveli
su nas u uionice za prijemni ispit. Krenuli smo za
profesorom u uionicu. U uionici smo se rasporedili dovoljno
98. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

udaljeni jedni od drugih da piemo pismeni zadatak iz


srpskohrvatskog jezka na istom mainskom papiru formata
A4 na jednoj stranici, a na drugoj stranici je bio test iz
gramatike i pravopisa. Pisali smo slobodnu temu, a najvie
zato smo izbrali poziv uitelja.
Kad smo potroili vrijeme kolskog asa napravili smo
odmor i ponovo se vratili na test iz matematike. Imali smo
petnaest zadataka za provjeru osnovnokolskog znanja iz
matematike.
Po zavretku testiranja profesor nam je saoptio da
doemo sutra na testiranje iz fizikog i muzikog vaspitanja.
Sutradan smo se okupili ispred fiskulturne sale.
Profesor je prozivao jednog po jednog kandidata u salu. Na
poetku sale sjedjela su tri profesora, a jedan od njih za
klavirom. Na zadatak je bio da proetam salom, sagnemo se
dohvatjuu prstima ruku svoja stopala, podignemo se na
prste sa uzdignutim rukama, potrimo i poskoimo malo uvis
i na kraju pred klavirom otpjevamo zadane tonove i
ponovimo za profesorom zadani otkucani ritam olovkom na
klupi. Po svom izboru otpjevali smo jednu svoju pjesmu.
Time je ispit bio zavren.

Trei dan smo doili pred kolu i na prijemnoj oglasnoj


tabli itali svoja imena da li smo primljeni u kolu. Bio sam
obradovan i ponosan kad sam proitao svoje ime meu
primljenim kandidatima. Odmah zatim sam se rastuio kad
sam vidio da mnogi moji poznanici nisu bili primljeni, ali su
se naknadno upisali u druge srednje kole.
99. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

MATURSKI ISPIT
Junskog vrueg ljeta 1968. godine, poslije zavrenog
etvrtog razreda uiteljske kole, naao sam se u hladu ispod
ljive, koju je otac zasadio u istoj godini mog roenja, na
prostrtoj deki sa mnogo knjiga i svesaka da spremam
maturski ispit. Trebalo je ponoviti svo gradivo iz
srpskohravtskog jezika, pedagogije i metodika kolskih
predmeta za predmete osnovne kole do etvrtog razreda.
Misli su mi rastrgano lutale izmeu zadatog
gradiva i dogaanja u ehoslovakoj, da li e izbiti rat
izmeu dva zavaenna evropska vojna bloka. Prioritet misli
je usmjeren na spremanje maturskog ispita.
Svi kandidati smo doli u hol ispred fiskulturne
sale da piemo pismene zadatke iz srpskohrvatskog jezika i
pedagoke grupe predmeta. Uveli su nas u fiskulturnu salu
gdje smo sjeli u klupe po jedan i pisali pismene zadatke sa po
jednim kolskim asom. Ispred nas je sjedjelo pet profesora
koji su kontrolisali na rad pratei da se ne sluimo
nedozvoljenim sredstvima.

Sutradan smo doli na usmeni dio ispita, pod


uslovom ko je poloio pismeni. Profesor ivan Lopandi me
je obavijestio da se sukobio u miljenu sa svojom koleginicom
u ocjeni mog pismenog rada iz srpskohrvatskog jezika na
temu: Avanturistiki roman za djecu. Branio je moj rad,
jer sam iznosio svoje slobodno razmiljanje o zadacima
avanturistikog romana, sjetivi se mog posljednjeg pismenog
100. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

zadatka iz srpskohrvatskog jezika na temu: Ja i drutvo u


kome
se
nalazim,
gdje
sam
kritikovao
uvoenje samoupravljnja u radnike kolektive i jedini dobio
ocjenu odlian. kolski drugovi, koji su se bavili i pjesnikim
radom, bili su zapanjeni itanjem moga rada.
Pristupio sam polaganju usmenog dijela ispita.
Slijedila su pitanja iz opte pedagogije i specijalnih metodika
za kolske predmete. Ispit je bio uspjean, sa izdatim
svjedoanstvom o poloenom zavrnom ispitu u Uitelljskoj
koli u Tuzli 19. juna 1968. godine.
Pomijeana mi je radost i zabrinutost, to sam stekao
zanimanje uitelja da traim posao i dogaanja u svijetu da li
e izbiti rat. Ali u jedno avgustovsko vee iznenadio me je moj
komija Slobodan kada mi je saoptio da se ujutro javim
Vojinu, sekretaru kole. No je bila skoro neprespavana, ali
slutio sam da se radi o mom zaposlenju.
Doao sam se pred kuom sekretara kole prije
njegovog polaska na posao. Saoptio mi je da se prijavim na
raspisanom oglasu za radno mjesto uitalja na Rosuljama, u
koli koju sam i ja nekad pohaao. Sjetio sam se direktora

Obrada koji je prije etiri godine predvidio da u imati posla


u svom rodnom kraju.
Moje brige su nestale kad sam primljen na posao i
dobio svoju prvu zaraenu platu. Sad sam mogao da se
oduujem bratu i da pomaem svoje stare roditelje.

101. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

UMJESTO PREDGOVORA
Kad su naunici konstatovali da izmeu prve i tree
ovjekove ivotne dobi ima velike slinisti, nisu pogrijeili.
Djetinjstvo i mladalatvo su puni energije, ali ona nije
pravilno usmjerena, jer su porodica i kola prezauzeti vie
svim drugim poslovima nego svojim primarnim poslovima u
podizanju mladog narataja, buduih graana jednog
organizovanog drutva. Starost, tree ivotno doba, poslije
proivljenog zrelog doba u tekoj borbi za goli ivotni
opstanak, je doba u kome se preivljeno iskustvo slabo cijeni i
malo ko je spreman da slua te ljude, ako su imalo sauvali
svoje mentalno zdravlje.
ta je drugo preostalo tim ljudima, nego da to svoje
ivotno iskustvo pohrane u pisanoj rijei. Ne moraju to biti
velike ambicije za nekim velikim promjenama u svijetu na
humanizaciji meuljudskih odnosa, ali mogu biti mali
doprinosi u njihovom poboljanju.
Pjesnici i pisci, jednom rijeju, knjievnici svih
vremena su bili pioniri u drutvenim promjenama na bolje.

Ne moramo se pitati ta je time pjesnik htio rei, on je rekao


to to je morao rei, a nae je da iz toga sebi sami izvuemo
zakljuak koji je koristan za nas same, a time i za cijelo
drutvo.
Ako ita u knjievnikovom radu ima
autobiografskog, onda je to toliko opte da vai za svakog
ovjeka i za svako vrijeme.
Autor
102. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

RIJE UREDNIKA
Neko je ve rekao kako ovjek najdue pamti mjesto
gdje je prvi put dodirnuo zemlju tjemenom svoje glave. To
upravo potvruje ova zbirka zaviajnih pjesama
penzionisanog prosvjetnog radika Miladina Simia, koji je u
poznim godinama otvorio svoju djeiju pjesniku duu.
Moda neke pjesme odudaraju od ustaljenih pjesnikih
ablona i rima, ali valja rei da su ispjevane iz dubine
ranjenog izbjeglikog ponosa. Izgleda da je potrebno ovjeka
odvojiti od mjesta gdje se rodio, i gdje je rastao, da u punom
svjetlu spozna svu ljepotu onoga to je nepovratno izgubljeno.
A kada se tome doda i faktor prolaznosti vremena, onda
nastaje ovakva zbirka. Moda to Miladin nije pjesniki
najbolje izrazio, ali da je bio iskren, jeste.
Posebno bih istakao sonetni vijenac ERAK I
OZARIJA, koji kada se bolje udubimo u tematiku
predstavlja pravi istorijski ep o nepobijeenoj Ozren-gori i
ovjeku Ozrencu koji se ne odvaja od nje bez obzira na teke
prirodne uslove i esta ljudska posrtanja koja na ovom
balakanskom prostoru kulminiraju u protivrjenostima i

sukobima. Njegova prometejska snaga i njena zanosna


ljepota neraskidiv su spoj, koje samo ratovi i smrt mogu
raskinuti.
Kada pjesnik ispjeva prihvati ga ko napeta
struna on opisa svu ljepotu i punou odnosa ovjeka
gortaka prema divljoj ljepotici sa koje vijekovima zemaljske
plodove ubire. Koja mu snagu sisa, ali i ivot daje! a ona
je vila prisojkinja uzviknu pjesnik u treem sonetu i odvede
103. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

nas u dubinu bakinih pria o vilama i vukodlacima, kakve su


nekad ispredane u naim krajevima. Bez tih i takvih pria i
stvorenja ivot bi bio mnogo siromaniji. Ve naredni stihovi
pretvaraju se u istorijsku itanku o raznobojnim osvajaima,
kugama i nametima, napisanu lijepim jezikom i bez imalo
mrnje prema tlaiteljima.
Kratke prie kojima se knjiga zavrava
nagovjetavaju Miladinov dar da velikim pjesnikim okom
pomno biljei i slikovoto opisuje najupeatljivije doivljaje iz
svog ivota.
Zbirku Otrgnuto od zaborava toplo preporuujem
za tampu.
Nenad Cvjetkovi

104. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

RECENZIJA
Mo pisane rijei osjeamo u pjesmama Miladina
Simia. Stihovi koji su satkani iskustvom, plemenitou,
nostalgijom i bolom, a tako jednostavni i topli ne mogu da ne
probude sva pozitivna ljudska osjeanja. Pjesmama nas
pjesnik vodi kroz svoj ivot. Kroz ivot koji nije bio lak. Kroz
ratnu golgotu. Kroz istoriju u kojoj su narodi na ovim
prostorima uvijek stradali. Gdje se iz pepela raao ivot, a
sloboda, tako edno ekana, donosila nove nepravde i nedae.
Pjesnik svoju tugu sa sobom nosi borei se sa novim
problemima u izbjeglitvu. Onaj ko je naputao svoj rodni
kraj i svoju kuu, moe da shvati teinu stiha:
Od moje tune jadikovke
jo se nije ganuo niko
zaboravio gunj i opanke
odavno se u tuini sviko.
Vjrovatno e se mnogi nai u ovim stihovima.
Prepoznae i prolost i sadnjost. Odlazei iz rodnog kraja,
ostavljajui sve materijalne stvari, u sebi je ponio mnogo vei

teret, ponio je sve sitne detalje, velike i male stvari, ali nije
imao gdje da ih ostavi. Uspomene nije mogao spustiti u novu
podstanarsku sobu. Na ivot se moramo navii, pa i ako ga u
tuini ivimo.
Mnogo toga pjesnik nas ui i alje nam poruku
da i rat i stradnja i sve nedae savremenog drutva lake se
podnose kada je ovjek ispunjen ljubavlju i dobrotom.
105. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

Novi drutveni pokreti, razne ljudske slobode u


savremenom svijetu unutavajui sve vrijednosti koje smo
doskora gajili i koje su nama, balkanskim narodima bile
veoma vane, kao to je porodica i brak, pjesnik ne
zaboravlja, ve sa ponosom podsjea:
Brzo proe etrdeset ljeta
od kada smo draga skupa
ivot nam je trnovit bio
jo mi snano srce lupa.
U vremenu koje tee i stihijski donosi nove
obiaje, pisana rije i lijep stih ulivaju nadu da e ipak neke
generacije pred nama prepoznati ljepotu prolosti i bar nekim
dijelom sauvati dio svoje istorije i iz nje izvui poruku za
svoju budunost. Danas je pjesnika sloboda ostala jedina
istinska sloboda.
Pjesnik je uspio otrgnuti od zaborava mnoge
lijepe stvari i podijelio ih je s nama na najljepi nain.
U Doboju, 6.3.2014.

Slobodan Stanii

106. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SADRAJ
BILJEKA O AUTORU.2.
PJESME ZAVIAJNE
Trenje zaviajne..4.
Naputeni rodni kraju..5.
Selo malo6.
Mala rijeko7.
Pjesma o fenjeru8.
Nostalgija9.
PJESME RODBINSKE
Starija sestra11.
Polazak u kolu12.
Moja seka.13.
Katarina14.
Za pjeaka15.
PJESME IVOTNE
Kad ivot zgasne..17.
Oi tvoje 18.

Naa tradicija 19.


Na dan roenja. 20.
Prognae nas . 21.
Jutarnja molitva. 23.
Veernja molitva 23.
Molitva za etnju 24.
Gostoviani 25.
Moj, Mrgude.. 26.
107. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

Prijatelju pjesniku..27.
Kriva Drina 28.
Opstanak 30.
Pjesnik ko je.. 31.
U sendviu 32.
Jesen 33.
ojstvo i junatvo34.
Neka se zna...35.
Sveti broj..36.
Jednokratna upotreba.37.
Biti pjesnik...38.
Da li se ikad zamisle39.
Put pjesnika......... 41.
Banovine...42.
Besmrtni pjesnik..44.
Preslica. 45.
Nae svetinje.46.
Gornja Brijesnica.47.
ivot ovozemaljski...49.
Poskidati zvijezde50.
Stari materijali.51.
Tihi razlaz.52.
Kasno kajanje..53.

Ustajte mladi54.
Nae pravoslavlje.55.
Sonet pjesniku..56.
Otee nam.57.
Istina.58.
ERAK I OZARIJA
Sonet I...60.
Sonet II. 61.
108. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

Sonet III62.
Sonet IV63.
Sonet V .64.
Sonet VI65.
Sonet VII.. . .66.
Sonet VIII. 67.
Sonet IX.68.
Sonet X...69.
Sonet XI.70.
Sonet XII 71.
Sonet XIII..72.
Sonet XIV..73.
Sonet XV74.
POKIDANO DJETINJSTVO
Bake i djedovi76.
Oeve batine 77.
Upis u kolu 79.
Uitelj Vito 81.
Tranje za stokom 82.
Opanci.84.
Nova kola..86.

Gara88.
Prva zarada91.
Privatni ispit.. 94.
Prijemni ispit. 97.
Maturski ispit 99.
UMJESTO PREDGOVORA..101.
RIJE UREDNIKA.102.
RECENZIJA.104.