You are on page 1of 187

Sveuilite u Splitu

FAKULTET GRAEVINARSTVA, ARHITEKTURE I


GEODEZIJE

Hrvoje Smoljanovi, dipl. ing. gra.

SEIZMIKA ANALIZA ZIDANIH


KONSTRUKCIJA METODOM
KONANO-DISKRETNIH ELEMENATA

Disertacija

Split, 2013.

Hrvoje Smoljanovi, dipl. ing. gra.


Redni broj: 029

Ova

disertacija

Fakultetu

predana

je

graevinarstva,

geodezije

Sveuilita

stjecanja

akademskog

na

ocjenu

arhitekture
Splitu

stupnja

svrhu
doktora

tehnikih znanosti u znanstvenom polju


graevinarstvo.

Mentor:

Prof. dr. sc. eljana Nikoli, dipl. ing. gra

Komentor:

Prof. dr. sc. Ante Munjiza, dipl. ing. gra

Povjerenstvo za ocjenu:

Prof. dr. sc. Ante Mihanovi, dipl. ing. gra.


Prof. dr. sc. eljana Nikoli, dipl. ing. gra.
Prof. dr. sc. Alen Harapin, dipl. ing. gra.
Prof. dr. sc. Pavao Marovi, dipl. ing. gra.
Prof. dr. sc. Ivica Koar, dipl. ing. gra.

Povjerenstvo za obranu:

Prof. dr. sc. Ante Mihanovi, dipl. ing. gra.

Prof. dr. sc. eljana Nikoli, dipl. ing. gra.

Prof. dr. sc. Alen Harapin, dipl. ing. gra.

Prof. dr. sc. Pavao Marovi, dipl. ing. gra.

Prof. dr. sc. Ivica Koar, dipl. ing. gra.

Rad je obranjen dana: 17. lipnja, 2013.

Tajnica:

Saa Deli, dipl. iur.

Rad sadri:
175 stranice teksta
144 crtea
20 tablica
149 citiranih referenci

Posveeno mojoj obitelji

"Ako Gospodin kuu ne gradi,


uzalud se mue graditelji.
Ako Gospodin grada ne uva,
uzalud straar bdi"
( Ps. 123, 1 )

Ova disertacija ne bi bila napravljena bez Boje milosti i ljudi koji su mi na direktan ili
indirektan nain pomagali u ovom radu. Ovom prigodom izraavam iskrenu zahvalnost:
mentorici prof. dr. sc. eljani Nikoli i komentoru prof. dr. sc Anti Munjizi za pomo i
strpljenje koje su mi pruili tijekom izrade ovog rada,
lanovima povjerenstva prof. dr. sc. Anti Mihanoviu, prof. dr. sc. Alenu Harapinu,
prof. dr. sc. Pavi Maroviu i prof. dr. sc. Ivici Koaru za pregled rada i korisne
savjete,
prijateljici i kolegici dr. Nikolini ivalji dipl. ing. gra. za kontinuirani angaman i
pomo pri izradi numerikih algoritama,
prijatelju Marinu Maruiu dipl. ing. gra. za nesebinu pomo pri rjeavanju
software-skih problema,
dragim prijateljima i kolegama na podrci i ohrabrenju
i na kraju najveu i neizrecivu zahvalnost dugujem svojoj supruzi i roditeljima.

UDK 624.012.1/.2:624.042.7]:519.6](043.3)

Hrvoje Smoljanovi, dipl.ing.gra.


SEIZMIKA ANALIZA ZIDANIH KONSTRUKCIJA METODOM
KONANO-DISKRETNIH ELEMENATA
Saetak
U ovom radu je u okviru kombinirane metode konano-diskretnih elemenata razvijen novi
numeriki model za simulaciju ponaanja zidanih konstrukcija izloenih statikom,
dinamikom i seizmikom optereenju. U postojei raunalni program Y-2D koji se
temelji na kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata implementiran je novi
numeriki model za simulaciju elinih klamfi i trnova u suho zidanim kamenim
konstrukcijama. Model ukljuuje dva tipa klamfi i jedan tip trnova koji se najee koriste
u kamenim konstrukcijama uzimajui u obzir mogunost izvlaenja klamfe i trna iz
kamenog bloka, mogunost pucanja klamfi i trnova te cikliko ponaanje materijala. U
sklopu ovog rada provedena je verifikacija ugraenog modela te je prikazana njegova
primjena u inkrementalnoj seizmikoj analizi realnih kamenih konstrukcija.
Takoer, razvijen je novi numeriki model materijala za analizu nearmiranih zidanih
konstrukcija. Model se sastoji od novog numerikog modela kontaktnog elementa za
simuliranje veze bloka i morta te novog modela ponaanja materijala u konanom
elementu. Model materijala u konanom elementu uzima u obzir ortotropno ponaanje,
mogunost sloma u tlaku, pojavu tlanog omekanja te cikliko ponaanje materijala.
Model ponaanja kontaktnog elementa za simulaciju veze morta i bloka uzima u obzir
pojavu sloma u vlaku i posmiku, poveanje energije loma u posmiku uslijed poveanja
predlanog naprezanja, smanjenje koeficijenta trenja uslijed poveanja posmine
deformacije te cikliko ponaanje veze morta i bloka. Valjanost modela je provjerena
usporedbom dobivenih rezultata s numerikim i eksperimentalnim rezultatima preuzetima
iz literature.
Prezentiran je takoer i novi numeriki model za seizmiku analizu zidanih konstrukcija
omeenih armiranobetonskim serklaima koji se sastoji od sinteze novo razvijenog
numerikog modela materijala za analizu nearmiranih zidanih konstrukcija te prethodno
razvijenog numerikog modela za analizu armiranobetonskih konstrukcija.
Kljune rijei: Kombinirana metoda konano-diskretnih elemenata, zidane konstrukcije,
eline klamfe i trnovi, model materijala, kontaktni element, potresno optereenje.

UDC 624.012.1/.2:624.042.7]:519.6](043.3)

Hrvoje Smoljanovi, dipl.ing.gra.


SEIZMIC ANALYSIS OF MASONRY STRUCTURES WITH FINITEDISCRETE ELEMENT METHOD
Summary
This thesis presents a new numerical model based on a combined finite-discrete element
method, capable of predicting the behaviour of masonry structures under static, dynamic
and seismic loads. A new numerical model of steel clamps and bolts in dry stone masonry
structures is implemented in the available numerical cod Y-2D based on combined finitediscrete element method. Model includes several types of clamps and bolts which are
frequently used in strengthening of dry stone masonry structures taking into account
influence of the pulling out of the clamps and bolts from the stone block, cyclic behaviour,
yielding and failure of the steel. The verification of the model and possibility of using this
model in incremental dynamic analysis of real dry stone masonry structures is also shown.
New material model for numerical analysis of unreinforced masonry structures was also
developed. Model consists of new numerical model in contact element which simulates
connection between block and mort, and new material model in finite element. Material
model in finite element takes into account orthotropic behaviour, cyclic behaviour,
possibility of failure and softening in pressure. Numerical model of contact element which
simulate connection between block and mort take into account possibility of failure and
softening behaviour in tension and shear, increasing of fracture energy in shear due to
increasing pre compression stress, decreasing friction coefficient due to increasing shear
displacement as well as cyclic behaviour connection between mort and block. The
verification of the model was performed on examples by comparing it with the results
obtained with the known numerical and experimental results from literature.
New numerical model for seismic analysis of reinforced masonry structures was also
presented. Model consists of synthesis of new developed material model for unreinforced
masonry structures and previously developed numerical model for analysing reinforced
concrete structures.
Keywords: Combined finite-discrete element method, masonry structures, steel clamps
and bolts, material model, contact element, seismic load.

Sadraj

SADRAJ
1. UVOD________________________________________________________ 1
1.1 OPENITO ____________________________________________________ 1
1.2 OSVRT NA MODELIRANJE ZIDANIH KONSTRUKCIJA
IZLOENIH SEIZMIKOM OPTEREENJU ________________________ 4
1.2.1 Dinamike analitike metode__________________________________________ 9
1.2.2 Metoda graninih stanja _____________________________________________ 12
1.2.3 Metoda konanih elemenata__________________________________________ 14
1.2.4 Metoda diskretnih elemenata _________________________________________ 19

1.3 SADRAJ RADA ______________________________________________ 23

2. OSNOVE KOMBINIRANE METODE KONANODISKRETNIH ELEMENATA __________________________________ 26


2.1 DETEKCIJA I INTERAKCIJA KONTAKTA ________________________ 27
2.2 DEFORMABILNOST KONANIH ELEMENATA ___________________ 31

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

Sadraj

2.3 PRIJELAZ IZ KONTINUUMA U DISKONTINUUM__________________ 43


2.4 VREMENSKA DISKRETIZACIJA ________________________________ 49

3. ANALIZA NUMERIKIH PARAMETARA ______________________ 52


3.1 ANALIZA PENALTY KOEFICIJENTA _____________________________ 53
3.2 ANALIZA PRIGUENJA ________________________________________ 55
3.3 ANALIZA KONTAKTNOG MEUDJELOVANJA ___________________ 64
3.4 VERIFIKACIJA TEMPERATURNOG DJELOVANJA ________________ 72
3.5 VERIFIKACIJA STATIKOG I DINAMIKOG TRENJA _____________ 74

4. ANALIZA SUHO ZIDANIH KAMENIH KONSTRUKCIJA _________ 76


4.1 DISKRETIZACIJA KONSTRUKCIJE ______________________________ 77
4.2 VALIDACIJA NUMERIKOG MODELA __________________________ 78
4.2.1 Slobodno njihanje kamenog bloka_____________________________________ 78
4.2.2 Posmino ponaanje kontakta dvaju blokova ____________________________ 79
4.2.3 Monotono i cikliko ponaanje suho zidanog kamenog zida ________________ 81

4.3 PRIMJENA NUMERIKOG MODELA ____________________________ 89


4.3.1 Seizmika analiza konstrukcije Protirona u Splitu ________________________ 89
4.3.2 Seizmika analiza slobodno stojeeg kamenog stupa ______________________ 94

5. NOVI NUMERIKI MODEL ELINIH KLAMFI I TRNOVA ____ 104


5.1 TIPOVI KLAMFI I TRNOVA____________________________________ 105
5.2 PRIKAZ NUMERIKOG MODELA KLAMFI I TRNOVA ____________ 107
5.2.1 Klamfe tipa I ____________________________________________________ 107
5.2.2 Klamfe tipa II ____________________________________________________ 110
5.2.3 Trnovi__________________________________________________________ 113

5.3 VERIFIKACIJA NUMERIKOG MODELA________________________ 117


5.3.1 Verifikacija modela klamfi tipa I za monotono rastue optereenje __________ 117
Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

Sadraj

5.3.2 Verifikacija modela klamfi tipa I za cikliko optereenje __________________ 119


5.3.3 Verifikacija modela klamfi tipa II za monotono rastue optereenje _________ 120
5.3.4 Verifikacija modela trnova za monotono rastue optereenje _______________ 121
5.3.5 Verifikacija modela trnova za cikliko optereenje_______________________ 122

5.4 PRIMJENA NUMERIKOG MODELA ___________________________ 123


5.4.1 Seizmika analiza konstrukcije Protirona s ugraenim klamfama i
trnovima ________________________________________________________ 123

6. NOVI NUMERIKI MODEL MATERIJALA ZA ZIDANE


KONSTRUKCJE ____________________________________________ 129
6.1 MEHANIKA SVOJSTVA ZIDANIH KONSTRUKCIJA _____________ 130
6.1.1 Mehanike karakteristike blokova, morta te veze morta i bloka _____________ 130
6.1.2 Mehanike karakteristike zidane konstrukcije kao kompozita ______________ 133

6.2 DISKRETIZACIJA KONSTRUKCIJE _____________________________ 135


6.3 MODEL MATERIJALA U KONANOM ELEMENTU_______________ 136
6.4 MODEL MATERIJALA U KONTAKTNOM ELEMENTU MORTBLOK_______________________________________________________ 140
6.5 VALIDACIJA IMPLEMENTIRANOG MODELA ___________________ 142
6.5.1 Validacija numerikog modela za monotono rastue tlano optereenje ______ 142
6.5.2 Validacija vlanog ponaanja u kontaktnom elementu mort-blok____________ 143
6.5.3 Validacija posminog ponaanja u kontaktnom elementu mort-blok _________ 145
6.5.4 Zidani posmini zidovi izloeni monotono rastuem optereenju____________ 146
6.5.5 Zidani posmini zidovi izloeni ciklikom optereenju ___________________ 150

6.6 PRIMJENA RAZVIJENOG MODELA U ANALIZI ZIDANIH


KONSTRUKCIJA OMEENIH AB SERKLAIMA _________________ 151

7. ZAKLJUCI I PRAVCI DALNJIH ISTRAIVANJA _____________ 157


8. LITERATURA ______________________________________________ 161
Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

1. Uvod

1. UVOD

1.1 OPENITO
Zidanje, odnosno slaganje kamenih ili glinenih blokova jedan na drugi uz njihovo
eventualno meusobno povezivanje mortom najstarija je graevinska tehnika koja se sauvala sve
do dananjih dana. Meu najstarije pronaene graevinske konstrukcije ubrajaju se zidane kamene
kolibe krunog oblika pronaene u blizini jezera Hullen u Izraelu koje potjeu iz razdoblja izmeu
9000. i 8000. godina prije Krista [L11]. Iako su prve zidane konstrukcije bile najvjerojatnije
gomile prirodnog kamena [O2], razvojem ljudskih vjetina i alata kameni blokovi zadobivali su
sve pravilnije oblike, a paralelno s kamenom za pravljenje blokova poinje se koristiti ukalupljeno
blato ili glina koji su u poetku sueni na zraku, a kasnije i peeni u posebnim peima radi
postizanja vee vrstoe. Osim usavravanja tehnike izrade blokova kroz razne kulture u ljudskoj
povijesti razvijaju se i razliiti konstrukcijski oblici poput stupova za postizanje visine te greda,
lukova, svodova i kupola za premoivanje raspona.
Svoju dugu tradiciju, ali i rairenost po cijelom svijetu, zidanje pripisuje svojoj
jednostavnosti ali i dugovjenosti zidanih konstrukcija koja se oituje u mnogim takvim
graevinama starim vie stotina pa i nekoliko tisua godina. Samo neki od primjera takvih

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

1. Uvod

graevina (slika 1.1), koje su ujedno postale simboli pojedinih kultura, su piramide u Egiptu koje
potjeu iz razdoblja izmeu 2800.-2000. prije Krista, Partenon u Grkoj iz petog stoljea prije
Krista, Kineski zid ija je gradnja zapoela u petom stoljeu prije Krista te Koloseum u Rimu iz
prvog stoljea.

(a)

(b)

(c)

(d)

Slika 1.1 Stare kamene konstrukcije: (a) Egipatske piramide; (b) Partenon u Ateni; (c) Kineski zid; (d)
Koloseum u Rimu

Unato jednostavnosti koja se oituje pri gradnji zidanih konstrukcija, razumijevanje i


opisivanje mehanikog ponaanja takvih konstrukcija, osobito u uvjetima seizmikog optereenja,
i danas predstavlja pravi izazov zahvaljujui samoj prirodi zidane konstrukcije koja zbog
prisutnosti sljubnica izmeu blokova, koje mogu a i ne moraju biti popunjene mortom, pokazuje
kompleksno i izrazito nelinearno ponaanje.
Mnoge zidane konstrukcije nalaze se u seizmiki aktivnim podrujima u kojima je potres
otkrio svu njihovu ranjivost. U tim potresima esto stradavaju zidane graevine i spomenici koji
se svrstavaju u kategoriju kulturne batine, kao i suvremene zidane konstrukcije. Da bi se smanjio

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

1. Uvod

broj ljudskih rtava te smanjila oteenja takvih konstrukcija, potrebno je dati bolji uvid u
ponaanje zidanih konstrukcija pod seizmikim djelovanjem. Upravo iz ovog razmatranja
proizlazi i glavna motivacija za izradu ove disertacije koja za cilj ima razvijanje numerikog
modela za simulaciju ponaanja zidanih konstrukcija pod seizmikim optereenjem. Oekuje se da
bi ovaj numeriki model mogao pomoi pri procijeni seizmike otpornosti zidanih konstrukcija
kao i pri donoenju odluka vezanih za poduzimanje zahvata kojima bi se poveala seizmika
otpornost postojeih zidanih konstrukcija.
Predvianje mehanizma sloma zidanih konstrukcija izloenih seizmikom optereenju
namee potrebu za razvijanjem numerikog modela koji moe obuhvatiti pojave vezane za
ponaanje zidanih konstrukcija u linearno-elastinoj fazi, pojavu i razvoj pukotina, gubitak
energije uslijed pojave nelinearnih efekata, inercijalne efekte uslijed gibanja, meudjelovanja koja
su posljedica dinamikog kontakta te naposljetku postizanje stanja mirovanja koje se javlja kao
posljedica gubitka energije u konstrukciji.
Sve navedene efekte mogue je obuhvatiti kombiniranom metodom konano-diskretnih
elemenata (FEM/DEM) pa je upravo iz tog razloga raunalni program Y-2D koji se zasniva na
kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata koriten u ovom radu kao polazite u analizi
zidanih konstrukcija.
Ciljevi ovog rada su sljedei:

provjeriti valjanost i primjenjivost postojeeg raunalnog programa Y-2D u analizi suho


zidanih

kamenih

konstrukcija

usporedbom

numerikih

rezultata

rezultatima

eksperimenata koji su dostupni u literaturi;

razviti numeriki model za simulaciju klamfi i trnova u kamenim konstrukcijama;

demonstrirati primjenu ugraenog modela klamfi i trnova na realnim konstrukcijama


izloenima seizmikom optereenju;

razviti novi numeriki model materijala u konanom te kontaktnom elementu kojim bi se


omoguila analiza nearmiranih zidanih konstrukcija pomou kombinirane metode
konano-diskretnih elemenata na pojednostavljenoj mikro razini. Model materijala u
konanom elementu mogao bi simulirati ortotropno ponaanje, mogunost sloma u tlaku
kao i pojavu tlanog omekanja. Model materijala u kontaktnom elementu za simuliranje
veze bloka i morta bi, uz postojeu mogunost pucanja u vlaku i posmiku, uzimao u obzir
poveanje energije loma u posmiku uslijed poveanja predtlanog naprezanja, smanjenje

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

1. Uvod

koeficijenta trenja uslijed poveanja posmine deformacije te cikliko ponaanje veze


mort-blok;

provjeriti valjanost ugraenog modela materijala za analizu nearmiranih zidanih


konstrukcija usporedbom numerikih rezultata s rezultatima eksperimenata koji su
dostupni u literaturi;

demonstrirati primjenu novo razvijenog modela materijala za nearmirane zidane


konstrukcije u kombinaciji s postojeim numerikim modelom armature u analizi zidanih
konstrukcija omeenih armirano-betonskim serklaima;

1.2 OSVRT NA MODELIRANJE ZIDANIH KONSTRUKCIJA IZLOENIH


SEIZMIKOM OPTEREENJU
Tijekom dugog niza godina vrlo malo se govorilo o proraunu zidanih konstrukcija. Vjetina
izrade zidanih konstrukcija stjecala se na temelju iskustva i prenosila s narataja na narataj.
Rimski arhitekt Vitruvius u svom djelu Deset knjiga o arhitekturi [V4] usporeuje kvalitetu
kamena i drva s raznih lokacija te govori o proporcijama raznih konstrukcijskih elemenata i
graevina, meutim, o proraunu se ne govori nita.

Crte 1.1 Polenijeva analiza ravnotee kupole Svetog Petra u Rimu [P14]

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

1. Uvod

Smatralo se da ako konstrukcija ima prave proporcije da je ona tada konstrukcijski ispravna i
takvo se razmiljanje zadralo kroz cijeli srednji vijek. Brojne impozantne graevine nastale u tom
razdoblju, koje i danas postoje, pokazuju da iskustveno znanje o stabilnosti i raspodjeli sila unutar
zidane konstrukcije u tom vremenu nije bilo zanemarivo.
Pojavom renesanse u 15. stoljeu, paralelno s gradnjom sve vitkijih konstrukcija, javila se i
potreba za teoretskom podlogom pri gradnji istih. U drugoj polovini 17. stoljea Robert Hooke je
uoio da dijelovi kamenog luka imaju oblik obrnute objeene lananice. Matematiki oblik
objeene lananice izveo je David Gregory koji je 1698. neovisno doao do Hookove tvrdnje i
proirio je na nain da se moe primijeniti kod lukova konane debljine. Prema Gregoryju lukovi
su stabilni kada se unutar njihove debljine moe poloiti objeena lananica. Analogija s
lananicom koristila se kroz 18. i 19. stoljee za dizajn i analizu kamenih mostova i kupola. Jedan
od najznaajnijih takvih primjera je analiza kupole Svetog Petra u Vatikanu koju je napravio
Poleni [P14] (crte 1.1).
S druge pak strane u Francuskoj se kroz 18. stoljee javljao drugaiji pogled na isti problem.
La Haire, Couplet i Coulomb luk su doivljavali kao niz krutih blokova koji mogu imati relativne
pomake. Prema Coupletu kolaps se dogodi kada se u luku pojavi dovoljan broj zglobova da se
stvori mehanizam [H3]. Prvu generalnu teoriju o stabilnosti lukova objavio je Coulomb 1773.
[C10]. U njoj je on razvio matematiku bazu za opisivanje razliitih oblika kolapsa lukova
uzimajui u obzir relativne rotacije i klizanje izmeu blokova. Coulomb je smatrao da se klizanje
meu blokovima rijetko dogaa pa je sugerirao da se u razmatranju za praktine svrhe uzimaju
samo oblici sloma uzrokovani relativnim rotacijama blokova.

Crte 1.2 Grafika analiza kamenog luka [S11]

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

1. Uvod

Daljnji napredak u analizi lukova dogodio se u 19. stoljeu pojavom grafike statike i
teorijom tlane linije. Grafika statika koristila se za analizu mnogih vrsta kamenih mostova i
graevina sve do poetka 20. stoljea. Snell [S11] je na primjer koristio grafiku metodu da bi
izraunao stabilnost kamenog luka. Na crteu 1.2 prikazan je verini poligon koji je Snell koristio
kako bi skicirao tlanu liniju kamenog luka. Na slian nain je Rubio teorijom tlanih linija
analizirao katedralu u Mallorci [R8] (crte 1.3).

Crte 1.3 Detalj Rubijeve primjene grafike statike u analizi katedrale u Mallorci [R8]

Moderna analiza konstrukcija, koja uzima u obzir elastina svojstva materijala, zapoela je s
Hookovim zakonom ( =E ) formuliranim 1676. godine na kojem se temelji teorija elastinosti
nastala u 19. stoljeu.
Da bi se moglo govoriti o proraunu i modeliranju zidanih konstrukcija, potrebno je uoiti
njihova glavna obiljeja. Glavno obiljeje svih zidanih konstrukcija je njihova kompozitna priroda
koju ine blokovi odvojeni sljubnicama koje mogu, ali i ne moraju biti ispunjene mortom.
Prisutnost sljubnica koje u zidanoj konstrukciji predstavljaju najslabiju kariku uzrok je izrazitog
nelinearnog i kompleksnog ponaanja, to stvara velike potekoe u numerikom modeliranju.
Upravo iz ovog razloga postoji iroka paleta metoda i numerikih modela za proraun zidanih
konstrukcija koje se razlikuju po stupnju sloenosti, obujmu ulaznih podataka i tonosti rjeenja.
Budui da svaka metoda ima svoje podruje primjene, ne moe se govoriti o najboljoj metodi ve
o izboru najbolje metode ovisno o konstrukciji koju elimo analizirati, ulaznim podacima kojima

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

1. Uvod

raspolaemo, rezultatima koje elimo dobiti te naposljetku iskustvu i kvalifikaciji samog


istraivaa [L12]. Najbolja metoda moe se definirati kao ona koja daje traene informacije s
prihvatljivim pogrekama na najbri nain. U ovom poglavlju nee se poblie opisivati svaka od
tih metoda ve e se prikazati samo glavne znaajke te podruje primjene pojedinih metoda.
U numerikom modeliranju zidanih konstrukcija postoje dva osnovna pristupa, a to su
idealizacija pomou kontinuuma i diskontinuuma.
Usvajanje hipoteze o kontinuumu pretpostavlja da su naprezanja i deformacije nad
promatranim volumenom opisane kontinuiranim funkcijama. Veze izmeu naprezanja i
deformacija dane su konstitutivnim zakonom ponaanja materijala. Kombinirajui konstitutivni
zakon ponaanja materijala s jednadbama ravnotee mogue je dobiti diferencijalne jednadbe
ije rjeavanje uz zadovoljavanje rubnih uvjeta daje rjeenje danog problema u smislu pomaka i
naprezanja. Budui da se uglavnom radi o diferencijalnim jednadbama ije je rjeenje nepoznato
u analitikom obliku, najee se takve jednadbe zajedno s rubnim uvjetima, primjenjujui
dinamike zakone ouvanja energije prevode u varijacijski problem, odnosno slabu formulaciju
koja se moe rjeavati priblinim numerikim postupcima od kojih je najrairenija metoda
konanih elemenata.
Nasuprot tome, idealizacija pomou diskontinuuma konstrukciju promatra kao skup
diskretnih elemenata koji se tijekom analize mogu razdvajati, slobodno gibati te ponovno nai u
meusobnoj dinamikoj interakciji. Kod ovakvog pristupa diskretni elementi se uglavnom
promatraju kao apsolutno kruti, a numerika integracija jednadbi gibanja blokova u vremenu
najee se provodi eksplicitnim putem. Numeriki modeli koji usvajaju ovakav pristup ubrajaju
se u metode diskretnih elemenata.
U posljednje vrijeme sve je vie numerikih modela koji kombiniraju prednosti idealizacije
konstrukcije pomou kontinuuma i diskontinuuma. Neke od takvih metoda razvile su se iz metoda
konanih elemenata, dok su se druge razvile iz metoda diskretnih elemenata. One koje su se
razvile iz metoda konanih elemenata prednosti idealizacije pomou diskontinuuma ostvaruju
preko kontaktnih elemenata koji mogu biti ugraeni izmeu mree konanih elemenata. Pomou
kontaktnih elemenata opisuje se diskontinuitet u polju pomaka u sluaju nastanka pukotine. S
druge pak strane numeriki modeli koji su se razvili iz metoda diskretnih elemenata prednosti
idealizacije preko kontinuuma najee ostvaruju na nain da se svaki diskretni element
diskretizira s vlastitom mreom konanih elemenata, ime je mogue uzeti u obzir deformabilnost
elemenata.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

1. Uvod

Neovisno o tome o kojem se pristupu govori, s obzirom na stupanj jednostavnosti i tonosti


moe se govoriti o mikro modeliranju, pojednostavljenom mikro modeliranju te makro
modeliranju [L11] (crte 1.4).
Kod makro modeliranja sve toke konstrukcije imaju jednaka svojstva, tj. isti konstitutivni
zakon ponaanja koji se dobio na temelju svojstava reprezentativnog volumena dovoljno velike
veliine prema teoriji osrednjavanja odnosno homogeniziranja. U ovom sluaju svojstva morta i
svojstva blokova su jednoliko razmazana po konstrukciji koju tretiramo kao homogeni anizotropni
kontinuum. Ovakav pristup prikladan je za analizu veih konstrukcija jer je proraunski najmanje
zahtjevan. Ako je reprezentativni volumen reda veliine jednog bloka i manje, tada se govori o
detaljnom mikro modeliranju kod kojeg su blok i mort diskretizirani i modelirani s konanim
elementima, dok je veza bloka i morta prezentirana s kontaktnim elementima. U ovom pristupu
konstitutivni zakoni ponaanja morta i bloka promatraju se odvojeno. Zbog svojih velikih
proraunskih zahtjeva ovaj pristup prikladan je za modeliranje manjih konstrukcijskih detalja, ali
ne i realnih konstrukcija. Kod pojednostavljenog mikro modeliranja proireni blok modeliran je s
konanim elementima dok je veza morta i bloka opisana kontaktnim elementima koji ujedno
predstavljaju mjesta potencijalnih pukotina. Ovim pristupom dolazi do gubitka tonosti budui da
se Poissonov koeficijent u mortu, koji znatno utjee na tlanu vrstou zidane konstrukcije, ne
uzima u obzir.

Crte 1.4 Razine modeliranja zidanih konstrukcija: (a) predloak zidane konstrukcije; (b) detaljno mikro
modeliranje; (c) pojednostavljeno mikro modeliranje; (d) makro modeliranje [L11]

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

1. Uvod

to se tie samog naina tretiranja potresnog optereenja, metode namijenjene za seizmiku


analizu zidanih konstrukcija mogu se svrstati u linearne, u koje se ubraja pojednostavljena
ekvivalentna statika analiza i modalna analiza, te nelinearne, u koje se ubraja statika metoda
postupnog guranja i metoda odgovora u vremenu.
Kod pojednostavljene ekvivalentne statike analize potresno optereenje se aproksimira s
ekvivalentnim statikim optereenjem i to na dva naina. Prvi nain je da se konstrukcija izloi
konstantnom horizontalnom ubrzanju. Ovim pristupom zanemarena je injenica da tijekom
potresa konstantno ubrzanje podloge traje samo kratki vremenski period. Takoer su zanemareni i
rezonantni efekti koji se u konstrukciji javljaju tijekom potresa zbog elastinih svojstava
materijala. Ovaj pristup prikladan je za analizu stabilnosti nekih vrsta starih kamenih konstrukcija
kao to su lukovi kod kojih elastina svojstva materijala ne igraju veliku ulogu. Drugi nain je da
se po visini konstrukcije zada raspodijeljeno optereenje koje raste od dna prema vrhu ime se
uzima u obzir raspodjela horizontalnih sila uzrokovana dinamikim odgovorom konstrukcije.
Seizmiki proraun konstrukcije pomou modalne analize uglavnom se radi preko metode
konanih elemenata pomou koje je mogue izraunati vlastite oblike i frekvencije. S obzirom na
udio pojedinog vlastitog oblika u seizmikom odgovoru, po visini konstrukcije zadaju se
optereenja koja se zatim kombiniraju raznim postupcima.
Metoda postupnog guranja bazira se na postupnom poveavanju amplitude horizontalnih sila
uz paralelno praenje odgovora konstrukcije [F1]. Metoda odgovora u vremenu sastoji se u tome
da se za odreeni zapis ubrzanja podloge izrauna odgovor konstrukcije u vremenu u obliku
naprezanja, deformacija i pomaka.
U nastavku e se poblie opisati glavne znaajke te mogunost primjene danas najee
koritenih numerikih metoda u seizmikoj analizi zidanih konstrukcija.

1.2.1 Dinamike analitike metode


Cilj ovih metoda je analitikim putem predvidjeti odgovor konstrukcije uslijed dinamike
pobude ili predvidjeti najmanju vrijednost horizontalnog ubrzanja podloge koja e uzrokovati
slom konstrukcije. Budui da se u ovim metodama elementi konstrukcije pretpostavljaju kao
apsolutno kruti, pretpostavljeno je da do sloma konstrukcije nee doi zbog prekoraenja vrstoe
materijala ve iskljuivo zbog gubitka stabilnosti. Zbog vrlo sloenih analitikih jednadbi, ove
metode su ograniene na analizu jednostavnijih konstrukcija kao to su blokovi na horizontalnoj
podlozi, portalni okviri te lukovi.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

1. Uvod

Prvi koji je koristei zakone dinamike analizirao prevrtanje apsolutno krutog bloka na
horizontalnoj podlozi izloenog konstantnom horizontalnom, sinusnom te potresnom ubrzanju
podloge bio je Housner [H8]. Uvodei pretpostavke da izmeu bloka i podloge nema klizanja, da
nema odskakanja bloka od podloge, da je blok dovoljno vitak, tj. da je kut (crte 1.5) manji od
20 te da je kut rotacije prilikom osciliranja mali, Housner je analizirao potrebno vrijeme
trajanja pravokutnog odnosno sinusnog impulsa koji bi uzrokovao prevrtanje bloka. Gubitak
energije prilikom sudara bloka s podlogom Housner je uzeo u obzir uvodei pretpostavku da je
prilikom naizmjenine rotacije bloka oko jednog i drugog ruba ouvan moment koliine gibanja.
Takoer je pokazao kako je stabilnost visokog tankog bloka prilikom potresnog optereenja
mnogo vea od one koju ima pri konstantnom ubrzanju podloge. Housnerov rad podloga je za
brojne druge radove koji su se bavili problemom njihanja bloka na podlozi.

Crte 1.5 Blok koje se njie [H8]

Nadovezujui se na Hausnerov rad, Yim [Y1] je, izmeu ostalih, problemu njihanja bloka na
horizontalnoj podlozi priao ne uvodei pretpostavku malih kutova rotacije. Rjeavajui
jednadbu gibanja numerikim putem, Yim [Y1] je problem prevrtanja bloka uslijed seizmike
pobude promatrao s probabilistikog stajalita budui da se pokazalo da dinamiki odgovori bloka
na razliita ubrzanja podloge s istom amplitudom znatno variraju od malih oscilacija pa sve do
potpunog prevrtanja.
Dok se Yim [Y1] fokusirao na dinamiki odgovor bloka uslijed sluajnih ubrzanja podloge,
Spanos i Koh [S11] fokusirali su se na dinamiki odgovor bloka uslijed harmonijskog ubrzanja
podloge. Slijedei Spanosa i Koha, velik broj znanstvenika istraivao je dinamiki odgovor bloka
uslijed harmonijskog ubrzanja podloge [H6, L5, S5, T1, Y2]. Svi ovi radovi temelje se na
pretpostavci da se dinamiko gibanje moe opisati preko spektara odgovora.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

10

1. Uvod

Da bi se ispitalo mnogo kompleksnije ponaanje bloka uslijed ubrzanja podloge istraivai


su u svojim radovima razmatrali i mogunost klizanja te odskakanja bloka od podloge [A7, L6,
P15, S1, S4, S6].
Nekoliko istraivaa prouavalo je odgovor sustava koji se sastoji od vie blokova. Tako su
Sinopoli i Sepe [S10] prouavali odgovor okvirne konstrukcije napravljene od tri bloka izloene
horizontalnom ubrzanju podloge. Na slian nain je Spanos sa svojim suradnicima [S13]
analizirao dinamiku konstrukcije sastavljene od dva bloka, meutim, jednadbe za analizu
dinamike ova dva bloka bile su toliko sloene da su znanstvenici zakljuili da je za dinamiku
analizu sustava vie blokova pogodnija metoda diskretnih elemenata o kojoj e u nastavku biti
rije.

Crte 1.6 Mehanizam formiran kod kamenog luka uslijed horizontalnog ubrzanja podloge [O3]

Osim analize blokova, neki su znanstvenici analitike metode koristili za analizu stabilnosti
lukova izloenih konstantnom horizontalnom ubrzanju podloge [C8, O3]. Oba autora koristila su
ekvivalentnu statiku analizu da bi utvrdili mjesta nastanka zglobova u luku pretpostavljajui da ta
mjesta ostaju nepromijenjena tijekom dinamikog odgovora konstrukcije. Pojednostavljenje
ovakvog sustava koji se sastoji od vie blokova na sustav s jednim stupnjem slobode (crte 1.6)
omoguuje analitiko rjeenje.
Sloenost analitikih metoda pri proraunu dinamikog odgovora sloenijih zidanih
konstrukcija na seizmiku pobudu potakla je znanstvenike na razvoj numerikih metoda.
Najprikladnija numerika metoda za proraun stabilnosti zidanih konstrukcija koja moe
analizirati dinamiku krutih tijela je metoda diskretnih elemenata.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

11

1. Uvod

1.2.2 Metoda graninih stanja


Metode graninih stanja temelje se na pretpostavkama koje je Couplet postavio jo 1730.
godine, a to su: (1) zidana konstrukcija nema vlanu vrstou, (2) zidana konstrukcija ima
beskonanu vrstou u tlaku i (3) klizanje meu sljubnicama ne moe se pojaviti. Ove
pretpostavke meu prvima je koristio Heyman [H5] u analizi stabilnosti kamenih lukova. Naime
usvajanje ovih pretpostavki omoguuje primjenu kinematikog i statikog teorema plastinosti
pomou kojih se za zadani vektor vanjskog optereenja F moe odrediti faktor optereenja
kojim je potrebno uveati vanjsko optereenje da doe do sloma konstrukcije.
Statiki teorem ili teorem donje granice kae da je konstrukcija stabilna, tj. da nee doi do
sloma, ako se za zadano vanjsko optereenje moe pronai statiki prihvatljivo polje unutranjih
sila. Najvea vrijednost faktora optereenja za koji je konstrukcija jo u ravnotei predstavlja
donju granicu faktora sigurnosti. Kinematiki teorem kae da je konstrukcija nestabilna ako se
moe pronai takav mehanizam za koji je rad vanjskih sila vei ili jednak nuli. Najnia vrijednost
faktora optereenja za koji je rad vanjskih sila na pretpostavljenom mehanizmu jednak nuli
predstavlja gornju granicu faktora sigurnosti konstrukcije. Na temelju ovih teorema moe se
zakljuiti da koeficijent sigurnosti konstrukcije dobiven statikim ili kinematikim pristupom
mora biti isti.

Crte 1.7 Mehanizam sloma vanjskih zidova starih zgrada: (a) bez poprenih veza; (b) s poprenim
vezama [C3]

Klasine metode graninih stanja koristile su statiki pristup koji se temeljio na koritenju
verinog poligona pri grafikoj interpretaciji tlanih linija kod kamenih lukova [H4, K1]. Ako bi
se tlana linija nalazila unutar kontura luka, to bi znailo da je luk statiki stabilan. Razvojem
raunala, Harvey i Maunder [H2] koristili su tablini proraun za dobivanje trodimenzionalnog
oblika tlane linije, dok je Block sa suradnicima [B6, B7] razvio interaktivnu kompjutorsku

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

12

1. Uvod

analizu baziranu na kombinaciji statikog i kinematikog teorema za dobivanje tlane linije kod
trodimenzionalnih problema.
Osim analize lukova, metoda graninih stanja koristila se i za druge vrste konstrukcija. Na
temelju razmatranja naina kolapsa starih zidanih graevina Giuffr [G7, G8] i Carocci [C3] su
nakon dekompozicije konstrukcije na krute blokove koristili kinematiki pristup da bi procijenili
njihovu seizmiku otpornost (crte 1.7). Metoda je prikladna za analizu onih vrsta konstrukcija
kod kojih meukatne konstrukcije nisu kruto povezane sa zidovima. Giuffr je takoer pobudio
veliko zanimanje svojim prijedlogom kombinacije blokovske prezentacije konstrukcije s
metodama kapaciteta nosivosti [F2, L1] za procjenu seizmike otpornosti zidanih konstrukcija.
Roca [R6] je izmeu ostalih predloio metodu za analizu armiranih zidanih konstrukcija koja se
bazira na statikom teoremu. Ochsendorf [O1] je koristio metodu graninih stanja kod analize
lukova kod kojih je dolo do deformacije temelja, dok je De Luca [D1] koristio metodu konanih
elemenata u kombinaciji s metodom graninih stanja u analizi seizmike otpornosti kamenih
lukova. Nakon to je pomou metode konanih elemenata bazirane na linearno elastinoj analizi
pronaao mjesta nastanka zglobova, De Luca je metodu graninih stanja koristio pri odreivanju
ultimativnog optereenja koje bi izazvalo slom konstrukcije.
U novije vrijeme razvijen je veliki broj metoda graninih stanja [B1, G5, L7, M6] baziranih
uglavnom na kinematikom pristupu koje su implementirane u raunalne programe. Veina tih
metoda zasniva se na sljedeim pretpostavkama: (1) zidana konstrukcija nema vlanu vrstou, (2)
zidana konstrukcija ima beskonanu vrstou u tlaku, (3) posmino ponaanje u kontaktu izmeu
blokova savreno je plastino, (4) granino optereenje javlja se pri malim pomacima. Slino kao
metode graninih stanja baziranih na grafikom pristupu, ove metode uz pretpostavku krutog,
savreno plastinog ponaanja materijala imaju za cilj procijeniti kapacitet nosivosti te dati uvid u
mehanizam sloma konstrukcije.
Da bi se model krutog, savreno plastinog ponaanja materijala mogao matematiki
primjenjivati, usvojena je funkcija teenja definirana u jedinici naprezanja za koju vrijedi: ako je
<0, materijal ostaje krut; ako je =0 materijal postaje plastian; ako je >0 nastupilo je
nedopustivo stanje naprezanja. Skup stanja za koje vrijedi =0 ine plohu teenja. Sva stanja koja
se nalaze unutar ili na plohi teenja zadovoljavaju kriterij teenja, dok se ona stanja koja padaju
izvan plohe teenja smatraju nedopustivima. Za stanja naprezanja koja se nalaze na plohi teenja
materijal postaje plastian to znai da je potrebno definirati smjer teenja koji je odreen
funkcijom teenja. Ako je smjer teenja okomit na plohu teenja, tada se govori o asocijativnom
zakonu teenja koji je usvojen kod klasinih metoda graninih stanja u koje se ubrajaju prethodno

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

13

1. Uvod

spomenuti modeli. Asocijativni zakon teenja podrazumijeva da je kut dilatancije jednak kutu
trenja to za veinu kamenih konstrukcija u kojima je kut dilatancije priblino jednak nuli nije
tono. Ovaj se problem moe rijeiti usvajajui neasocijativni zakon teenja koji vodi
nestandardnoj metodi graninih stanja u kojoj teoremi graninih stanja (kinematiki i statiki) nisu
striktno primjenjivi. Model kojeg su razvili Ordua i Loureno [O4, O5, O6], koji uzima u obzir
ogranienu tlanu vrstou, te Gilbertov model [G6] samo su neki od modela baziranih na
nestandardnoj metodi graninih stanja. Na crteu 1.8 prikazan je zidani stup iji su mehanizam
sloma Ordua i Loureno [O5] raunali metodom graninih stanja i metodom konanih elemenata.

Crte 1.8 Zidani stup: (a) model; (b) mehanizan sloma metodom konanih elemenata; (c) mehanizam
sloma metodom graninih stanja [O5]

1.2.3 Metoda konanih elemenata


Metoda konanih elemenata je zahvaljujui svojoj dugoj tradiciji najee koritena metoda
ne samo za proraun zidanih konstrukcija nego i za proraun konstrukcija uope. Do danas je
razvijeno mnotvo numerikih modela baziranih na metodi konanih elemenata koji se razlikuju
prema vrsti konanih elemenata kojima je konstrukcija diskretizirana te prema konstitutivnom
zakonu ponaanja materijala koji moe biti linearan i nelinearan.
Proraunski najjednostavniji nain modeliranja zidanih konstrukcija metodom konanih
elemenata je diskretizacija konstrukcije skeletnim sustavom koritenjem linijskih konanih

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

14

1. Uvod

elemenata. Molins i Roca [M10] razvili su numeriki model za analizu prostornih konstrukcija
koji se sastoji od prostornih linijskih elemenata s promjenjivim poprenim presjekom. U model je
ukljuena materijalna i geometrijska nelinearnost kao i Mohr-Coulombov kriterij loma u posmiku.
Za analizu zidanih zidova takoer je razvijeno nekoliko pojednostavljenih modela koji
konstrukciju aproksimiraju s ekvivalentnim okvirnim sustavom [B3, D3, R7, S8].

Crte 1.9 Modeliranje zidane konstrukcije pomou makroelemenata: (a) shema testa; (b) model pomou
makroelemenata [G1]

U zadnje vrijeme mnogo radova posveeno je modeliranju zidanih konstrukcija pomou


makroelemenata [B9, C2, C5, C7, G1] ime su broj stupnjeva slobode i vrijeme prorauna znatno
smanjeni. Svaki makroelement moe predstavljati cijeli zid ili se zid, osobito u sluaju postojanja
otvora, moe aproksimirati pomou vie makroelemenata koji se postavljaju na nain da veza
izmeu dva makroelementa bude na mjestu gdje se moe oekivati nastanak pukotine (crte 1.9).
Ovim pristupom, koji je u nekim sluajevima prikladan za odreivanje mehanizma sloma te
kapaciteta nosivosti konstrukcije, nije mogue poblie opisati ponaanje pojedinih konstrukcijskih
elemenata.
Zbog potekoa u diskretizaciji starih kamenih konstrukcija pomou strukturalnih
elemenata, ali i potrebe za detaljnijom analizom, poseglo se za dvodimenzionalnim i
trodimenzionalnim konanim elementima pomou kojih se zidana konstrukcija modelira na
makrorazini. Makromodeliranje najee je koriten pristup koji se koristi za analizu zidanih
konstrukcija u praksi jer je u ovom sluaju postignut najbolji omjer izmeu cijene prorauna te
razine tonosti. Najjednostavniji numeriki modeli ovog tipa, bazirani na linearno elastinom
ponaanju materijala, esto su se u nedostatku kvalitetnijih modela, ali i proraunskih zahtjeva
koristili za analizu velikih zidanih konstrukcija. Na taj nain su Mola i Vitaliani analizirali crkvu
svetog Marka u Veneciji [M9] (crte 1.10), Macchi je sa suradnicima na slian nain modelirao

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

15

1. Uvod

toranj u Pisi [M2] te ulaz u baziliku svetog Petra u Rimu [M1], dok je Croci [C11] analizirao
Koloseum u Rimu.

Crte 1.10 Modeli konanih elemenata: (a) bazilika svetog Marka u Veneciji [M9]; (b) ulaz u baziliku
svetog Petra u Rimu [M1]

Budui da zidane konstrukcije zbog vrlo malih vlanih vrstoa pokazuju izrazito nelinearno
ponaanje ve i pri vrlo malim razinama optereenja, primjena linearne analize u modeliranju
zidanih konstrukcija smatra se neprihvatljivom jer moe dovesti do krivih rezultata i krivih
zakljuaka. Njena primjena moe biti opravdana u nekim sluajevima u kojima se eli promatrati
ponaanje konstrukcije do pojave prvih pukotina ili se ele procijeniti mjesta nastanka prvih
pukotina na koja e se zatim primijeniti detaljnija analiza. Jedino je nelinearnom analizom mogue
obuhvatiti sve efekte koji se javljaju u zidanoj konstrukciji poevi od pojave i razvoja pukotina
pa sve do konanog sloma. Prikladni nelinearni makromodeli namijenjeni za analizu zidanih
konstrukcija uzimaju u obzir razliite vlane i tlane vrstoe kao i razliita elastina i neelastina
svojstva du materijalnih osi, ime se konstrukcija tretira kao homogeni ortotropni kontinuum.
Elastini i neelastini parametri takvog kontinuuma najee se odreuju na temelju
eksperimentalnih ispitivanja uzoraka dovoljno velike veliine izloenih homogenom stanju
naprezanja. Kao alternative sloenim eksperimentalnim ispitivanjima mogu se odrediti svojstva
pojedinanih komponenti zidane konstrukcije (morta i blokova) koja slue kao ulazni podaci za
tehnike numerike homogenizacije. Opsean pregled tehnika numerike homogenizacije moe se
nai u [R5].
Najpoznatije teorije za formuliranje nelinearnog konstitutivnog zakona ponaanja materijala
su teorija plastinosti i mehanika oteenja.
Teorija plastinosti nastoji opisati plastino ponaanje materijala pojavom trajne
deformacije. Iako je isprva bila namijenjena za modeliranje duktilnih materijala, danas se

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

16

1. Uvod

intenzivno koristi i za druge materijale kao to je tlo, beton te zidana konstrukcija [A2, A6, L10,
L11, L13]. Budui da je teorija plastinosti prikladna samo za monotono optereenje, veina
prethodno spomenutih modela nije sposobna uzeti u obzir cikliko optereenje. Da bi uklonili taj
nedostatak neki su znanstvenici u klasinu teoriju plastinosti implementirali najznaajnije
osobine materijala koje karakteriziraju cikliko ponaanje kao to su histerezni gubitak energije te
opadanje krutosti [O2, R1].

Crte 1.11 Detalj iz 3D analize lunog kamenog mosta svetog Marcela u Italiji [P7]

Glavna osobina mehanike oteenja je sami koncept oteenja koji se moe definirati kao
opadanje elastinih svojstava materijala uslijed pojave i razvoja mikropukotina to za posljedicu
ima smanjivanje povrine koja prenosi unutranje sile. Kao rezultat procesa oteenja, dolazi do
opadanja elastinih svojstava materijala. Zbog svoje matematike sloenosti ovim pristupom
uglavnom se usvaja pretpostavka o izotropnom materijalu, meutim postoji takoer i mnotvo
numerikih modela koji uzimaju u obzir ortotropno ponaanje materijala [B4, C9, P8] .
Makromodeliranje intenzivno se koristilo za analizu seizmikog odgovora kompleksnih
konstrukcija kao to su luni mostovi [P7, R2] (crte 1.11), povijesne graevine [M4] te katedrale
[C9].
Nedostatak veine makromodela je u tome to nisu u mogunosti simulirati diskontinuitete
koji se javljaju izmeu blokova ili dijelova zidane konstrukcije. Takvi diskontinuiteti koji su
unaprijed odreeni kao to je to kod starih kamenih konstrukcija ili se mogu kasnije javiti u obliku
pukotina, mogu dovesti do raznih efekata kao to je klizanje ili rotacija odreenih dijelova
konstrukcije, odvajanje blokova i sl. Sve ove efekte nije mogue obuhvatiti klasinom metodom

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

17

1. Uvod

konanih elemenata zasnovanoj na prezentaciji konstrukcije kontinuumom. Jedan od naina


rjeavanja ovog problema je umetanje kontaktnih elemenata izmeu mree konanih elemenata
[C1, L8, P1, P6]. Kontaktni elementi u ovom pristupu predstavljaju mjesta potencijalnih pukotina.
U ovom pristupu nuno je da mrea konanih elemenata bude barem takva da je svaki blok
diskretiziran sa svojom mreom to vodi modeliranju na mikrorazini ili pojednostavljenoj
mikrorazini.

Crte 1.12 3D prikaz sloma stupova samostana svetog Vice u Lisabonu [P6]

U kontaktnim elementima koncentrirana je materijalna nelinearnost, dok je ponaanje u


konanim elementima najee linearno elastino. Nelinearno ponaanje kontaktnih elemenata
bazirano je na teoriji plastinosti [L9, M3] ili mehanici oteenja [G2, G3, G4]. Ako se radi o
modeliranju na pojednostavljenoj mikrorazini, tada kontaktni elementi opisuju nelinearno
ponaanje morta te veze bloka i morta dok se u bloku pretpostavlja linearno-elastino ponaanje
opisano konanim elementima. U sluaju modeliranja na pravoj mikrorazini, blok i mort se
modeliraju s razliitim konanim elementima izmeu kojih su implementirani kontaktni elementi
kojima je opisana materijalna nelinearnost. U tom se sluaju jednim kontaktnim elementima
opisuje nelinearno ponaanje morta, drugim bloka, a treim se opisuje veza bloka i morta. Ovakav
proraunski pristup se zbog svojih velikih proraunskih zahtjeva koristi uglavnom za analizu
manjih konstrukcijskih detalja izloenih heterogenom stanju naprezanja ili za potrebe tehnika
homogenizacije gdje se na temelju mehanikih karakteristika morta i blokova nastoji dobiti
konstitutivni zakon ponaanja zidane konstrukcije. Almeida [A4] te Pegon i Pinto [P6] (crte 1.12)
samo su neki od istraivaa koji su se koristili metodom konanih elemenata u kombinaciji s
kontaktnim elementima u analizi zidanih konstrukcija.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

18

1. Uvod

1.2.4 Metoda diskretnih elemenata


Metoda diskretnih elemenata je grupa metoda koje su Cundall i Hart [C12] definirali kao
raunalni pristup koji: (1) omoguava konane pomake i rotacije diskretnih tijela ukljuujui
njihovo potpuno odvajanje, (2) automatski prepoznaje nove kontakte izmeu tijela kako proraun
napreduje. Zaetnik te grupe metoda bio je Cundall [C14] koji je utemeljio metodu poznatu pod
nazivom Distinct Element Method (DEM) ija je prvotna namjena bila simuliranje klizanja i
razdvajanja povezanih stijenskih masa du unaprijed odreenih pukotina odnosno diskontinuiteta.
Metoda se temeljila na eksplicitnoj numerikoj integraciji jednadbi gibanja krutih blokova u
vremenu. Blokovi su mogli imati proizvoljne pomake, a metoda je takoer ukljuivala i
meusobnu interakciju blokova. Osim dinamikih prorauna, metoda je imala mogunost
dobivanja statikog rjeenja koristei viskozno priguenje kao u metodama dinamike relaksacije.
Tijekom vremena razvijalo se sve vie numerikih modela koji su imali obiljeja metode
diskretnih elemenata, a koji su svoju primjenu nali u analizi zidanih konstrukcija [L3, P3, S9].
Glavno obiljeje metode diskretnih elemenata, koje je omoguilo njenu primjenu u analizi zidanih
konstrukcija, prezentacija je konstrukcije kao skupa zasebnih blokova meusobno povezanih
kontaktnim elementima. Ovaj pristup omoguio je simuliranje kolapsa konstrukcije uslijed
rotacije, klizanja meu sljubnicama te udarnog optereenja. Do danas se razvila iroka paleta
numerikih modela baziranih na metodi diskretnih elemenata. Svi ti modeli meusobno se
razlikuju s obzirom na oblik diskretnih elemenata, nain prorauna kontaktnih sila meu
diskretnim elementima, nain prepoznavanja kontakta, nain prorauna jednadbi gibanja u
vremenu, itd.

Crte 1.13 estini model dijela kamenog zida: pukotine pod vertikalnim i posminim optereenjem [L4]

S obzirom na oblik diskretnih elemenata, mogue je razlikovati blokovske modele kod kojih
su blokovi prezentirani poligonalnim elementima [C14, S7] te zrnate modele diskretnih elemenata

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

19

1. Uvod

kod kojih su blokovi prezentirani kao skup krunih diskova u 2D ili sfera u 3D [C13]. Ovi
posljednji prikladni su za mikromodeliranje tla te ostalih granularnih materijala. Zrnati modeli su
proraunski vrlo efikasni budui da je za prepoznavanje i interakciju kontakta dovoljno izraunati
samo udaljenost centara dvaju diskova odnosno sfera, dok je kod blokovskih modela taj dio
prorauna mnogo sloeniji. Meu prvima koji je zrnate modele koristio pri analizi nepravilnih
kamenih konstrukcija bio je Lemos [L4] koji je kamene blokove modelirao s veim, a mort s
manjim esticama (crte 1.13). Razliite vrstoe pridruene su vezama izmeu ta dva tipa estica
sukladno razliitim vrstoama materijala. Petrinic [P10] je razvio model koji doputa interakciju
zrnatih estica i poligonalnih blokova pomou kojeg je analizirao kameni most u kojem je kamene
blokove modelirao s etverovornim blokovskim elementima, dok je ispunu izmeu kamenih
blokova modelirao sa zrnatim elementima.
to se tie prorauna kontaktnih sila izmeu diskretnih elemenata, Cundall i Hart [C12]
kontakte su klasificirali na krute i meke. Mekani kontakti [C12, C13], koji su uglavnom
zastupljeni u metodama diskretnih elemenata, doputaju preklapanje izmeu dva diskretna
elementa u kontaktu. Na temelju veliine preklopa koji se regulira penalty koeficijentom rauna se
vrijednost kontaktne sile. Ovakva formulacija kontakta u literaturi se jo naziva Smooth contact ili
Force-Displacement formulacija. Nasuprot tome, kod krutih kontakata [A1, S7] iskljuena je
mogunost preklapanja diskretnih elemenata. Ovakva formulacija kontakta u literaturi je poznata
jo pod nazivom Non-smooth contact formulacija, a ostvaruje se najee numerikom iteracijom
u svakom vremenskom koraku [S7].

Crte 1.14 Raspodijeljene i koncentrirane kontaktne sile

Kod mekanih kontakata, s obzirom na samu prezentaciju kontakta meu diskretnim


elementima, mogue je govoriti o koncentriranim te raspodijeljenim kontaktnim silama (crte
1.14). Koncentrirane kontaktne sile koje su prisutne u velikom broju modela metode diskretnih
elemenata ostvarene su nizom kontaktnih toaka. Sila u svakoj kontaktnoj toki moe se dobiti na
temelju konstitutivnog zakona ponaanja u kontaktu koji je najee zapisan u obliku naprezanjerelativni pomak. Da bi naprezanje du kontakta bilo dobro opisano potreban je dovoljan broj

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

20

1. Uvod

kontaktnih toaka. Kod linijskih odnosno povrinskih kontakata [B2, M16, P10] naprezanje du
kontakta opisano je kontinuiranom funkcijom ime su izbjegnuti numeriki problemi koji mogu
dovesti do koncentracije naprezanja, to je vrlo vano u sluajevima u kojima se simulira pojava i
razvoj pukotina.
Sama priroda metode diskretnih elemenata, koja za cilj ima opisati ponaanje blokova koji
mogu imati proizvoljne pomake, moguu interakciju izmeu blokova te izrazitu nelinearnost u
kontaktnim elementima ini tehnike rjeavanja preko matrine prezentacije manje atraktivnima i
neprikladnima. Upravo iz ovog razloga veina numerikih modela koja se bazira na metodi
diskretnih elemenata koristi eksplicitnu numeriku integraciju jednadbi gibanja u vremenu
preuzetu iz modela molekularne dinamike. Kod apsolutno krute prezentacije blokova, gibanje
svakog bloka opisano je u 2D s dvije translacije i jednom rotacijom, dok je u 3D opisano s tri
translacije i tri rotacije. Kod numerikih modela koji su usvojili mekanu prezentaciju kontakta
koja se zasniva na koritenju penalty metode, eksplicitni pristup namee potrebu za vrlo malim
vremenskim korakom kako bi se osigurala numerika stabilnost. Osim eksplicitnog pristupa, neki
numeriki modeli koriste implicitni pristup te koriste matrine tehnike pri rjeavanju sustava
jednadbi [A1, S7]. Ovaj pristup omoguuje izbor veeg vremenskog koraka, meutim, vrijeme
prorauna unutar jednog vremenskog koraka je due, a usput se esto javljaju i problemi vezani za
konvergenciju rjeenja.

Crte 1.15 Mehanizam kolapsa kamene kue s gredom na vrhu zidova (lijevo) i bez grede (desno) dobiven
programom 3DEC [A3]

Metoda diskretnih elemenata prikladna je za modeliranje zidane konstrukcije na


pojednostavljenoj mikrorazini gdje su blokovi prezentirani kao diskretni elementi meusobno
povezani kontaktnim elementima koji simuliraju prisutnost morta ili pravoj mikrorazini gdje su i
mort i blokovi diskretizirani nizom manjih elemenata s tim da su kontaktnim elementima u bloku

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

21

1. Uvod

dana jedna, kontaktnim elementima u mortu druga, a kontaktnim elementima izmeu morta i
bloka trea svojstva. Njihanje bloka na krutoj podlozi [D2, P9, W1], statika i dinamika analiza
zidanih nosivih zidova (crte 1.15) [A3, P3, S2], analiza kamenih mostova [B5, L2], stabilnost
stupova s arhitravom [P4, P17, P18], analiza kamenih lukova [P2, P3, L3] te dinamika analiza
kamenih zvonika i bazilika (crte 1.16) [A8, D4] samo su neki primjeri koritenja metode
diskretnih elemenata u analizi zidanih konstrukcija.
Kod veine prethodno spomenutih numerikih modela koji se baziraju na metodi diskretnih
elemenata blokovi se uglavnom tretiraju kao kruti, to ih ini neprikladnima za analizu onih tipova
konstrukcija kod kojih se stanje naprezanja i deformacija unutar diskretnog elementa ne moe
zanemariti. Pretpostavka apsolutno krutih blokova prikladna je za modeliranje onih tipova zidanih
konstrukcija do ijeg sloma dolazi uglavnom zbog gubitka stabilnosti koji je posljedica stvaranja
mehanizma unutar konstrukcije, to je esto sluaj kod starih kamenih konstrukcija koje nemaju
veliko predtlano naprezanje. Za ovakve probleme, elastina svojstva blokova mogu se
koncentrirati u kontaktnim elementima ako se radi o mekanim kontaktima ili se mogu zanemariti.
Stanje naprezanja i deformacija unutar diskretnog elementa moe se uzeti na nain da se svaki
diskretni element diskretizira s vlastitom mreom konanih elemenata. U ovom pristupu se
metoda konanih elemenata koristi za izraun polja naprezanja i deformacija unutar diskretnog
elementa, dok se metoda diskretnih elemenata koristi za proraun kontaktnih sila.

Crte 1.16 Seizmiko ponaanje i nain kolapsa za dvije razliite zidane konstrukcije izloene potresnom
optereenju [A8]

U posljednje vrijeme pojavio se velik broj numerikih modela u kojima se nastojalo


iskoristiti prednosti metode konanih i diskretnih elemenata [B2, C15, H1, M5, P10, S7]. Cundall
[C15] i Hart [H1] koristili su deformabilne blokove s vlastitom mreom konanih elemenata:
trokuta u 2D i piramida u 3D. Oba numerika koda imaju algoritme za automatsko prepoznavanje

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

22

1. Uvod

te interakciju kontakata. Barbosa [B2] je predstavio model diskretno-konanih elemenata u kojem


su deformabilni blokovi prezentirani s kvadrilateralnim izoparametarskim konanim elementima.
Petrinic [P10] je razvio 2D model koristei poligonalne blokove diskretizirane mreom trokutnih
konanih elemenata te krutih diskova. Metoda koju je razvio Mamaghani [M5], pod nazivom
Discrete Finite Elements, takoer se temeljila na prezentaciji blokova internom mreom konanih
elemenata. Shi i Goodman [S7] razvili su metodu pod nazivom Discontinous Deformation
Analysis (DDA) gdje je pretpostavljeno da je stanje naprezanja i deformiranja u deformabilnim
blokovima homogeno. Poboljan model deformabilnosti unutar ove metode postignut je pomou
baznih funkcija veeg reda kojima je mogue uzeti u obzir nehomogeno stanje naprezanja i
deformiranja unutar bloka ili preko koncepta podblokova u kojem je svaki pojedinani blok
podijeljen na podblokove izmeu kojih je omogueno raspucavanje [P5].
Jedan od pristupa koji koristi prednosti metode konanih i diskretnih elemenata je
kombinirana metoda konano-diskretnih elemenata (FEM/DEM) koju je razvio Munjiza [M15,
M17]. FEM/DEM metoda namijenjena je prvenstveno za simuliranje procesa fragmentacije [M14,
M16] uzimajui u obzir deformabilne blokove koji mogu pucati uslijed ega od jednog bloka
tijekom analize moe nastati njih vie. U okviru ove metode blokovi su diskretizirani vlastitom
mreom trokutnih konanih elemenata izmeu kojih se mogu umetnuti kontaktni elementi u
kojima je modelirana materijalna nelinearnost i pomou kojih je opisana pojava i razvoj pukotina.
Kontaktne sile raunaju se na principu potencijalnih kontaktnih sila uzimajui u obzir Coulombov
model suhog trenja. Metoda koristi eksplicitnu numeriku integraciju jednadbi gibanja u
vremenu. Detaljan opis ove metode koja je koritena u ovom radu za seizmiku analizu zidanih
konstrukcija prikazan je u nastavku rada.

1.3 SADRAJ RADA


Cilj ovog rada je razvoj numerikih modela za seizmiku 2D analizu zidanih konstrukcija
zasnovanih na kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata. Kako je priroda ponaanja
suho zidanih kamenih konstrukcija i suvremenih zidanih konstrukcija razliita zbog razliitih
materijala i naina izvedbe, u sklopu rada razvijena su dva odvojena numerika modela.
Prvi novo razvijeni numeriki model odnosi se na simulaciju elinih klamfi i trnova u suho
zidanim kamenim konstrukcijama. Model je implementiran u raunalni program Y-2D koji se
temelji na kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata. Na ovaj nain omoguena je
analiza seizmike otpornosti kamenih konstrukcija ojaanih klamfama i trnovima.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

23

1. Uvod

Drugi razvijeni numeriki model namijenjen je analizi nearmiranih zidanih konstrukcija.


Model, izmeu ostalog, uzima u obzir ortotropno ponaanje materijala, mogunost sloma u vlaku,
tlaku i posmiku ukljuujui pojavu omekanja, promjenu koeficijenta trenja u vezi bloka i morta
ovisno o posminoj deformaciji, promjenu energije loma u vezi morta i bloka u posmiku ovisno o
predtlanom naprezanju te glavne osobine vezane za cikliko ponaanje materijala. I ovaj je model
takoer implementiran u raunalni program Y-2D.
Rad je podijeljen u osam poglavlja.
U prvom poglavlju openito se govori o potrebi analize zidanih konstrukcija izloenih
seizmikom optereenju, iz ega je proizala i glavna motivacija za izradu ovog rada. U sklopu
ovog poglavlja prikazani su ciljevi rada te je dan pregled metoda i numerikih modela
namijenjenih analizi zidanih konstrukcija koji su do danas razvijeni u svijetu. Na kraju je prikazan
sadraj rada.
U drugom poglavlju prikazane su osnove kombinirane metode konano-diskretnih
elemenata koja je namijenjena za dinamiku analizu diskretnih elemenata koji se mogu nai u
kontaktu. Svaki diskretni element diskretiziran je s mreom konanih elemenata izmeu kojih su
umetnuti kontaktni elementi pomou kojih je mogue simulirati pojavu i razvoj pukotina te
naposljetku potpuni lom u kojem od jednog moe nastati vie novih diskretnih elemenata.
U okviru ovog poglavlja prikazan je numeriki model temperaturnog djelovanja na
konstrukcije koji je u sklopu ovog rada implementiran u program Y-2D. Takoer je
implementirana mogunost zadavanja statikog trenja uz postojee dinamiko trenje koje je ve
postojalo u programu.
U treem poglavlju provedena je analiza penalty koeficijenta i koeficijenta priguenja uslijed
kontaktnog meudjelovanja diskretnih elemenata u kamenim konstrukcijama. Koeficijent
priguenja doveden je u vezu s koeficijentom restitucije, a sam model priguenja u kombiniranoj
metodi konano-diskretnih elemenata usporeen je s viskoznim priguenjen u metodi konanih
elemenata. Pored toga izvrena je verifikacija statikog i dinamikog trenja te numerikog modela
temperaturnog djelovanja.
U etvrtom poglavlju govori se o analizi kamenih konstrukcija pomou kombinirane metode
konano-diskretnih elemenata. Pristup koji se koristio u ovoj vrsti analize temelji se na
numerikom mikromodelu. U sklopu ovog poglavlja provedena je provjera valjanosti postojeeg
numerikog modela u analizi slobodnog njihanja bloka, opisivanju posminog ponaanja u suhom
kontaktu izmeu blokova te analizi kamenih zidova izloenih monotonom te ciklikom

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

24

1. Uvod

optereenju usporedbom numerikih rezultata s rezultatima eksperimenata dostupnih u literaturi.


Takoer, provedena je analiza numerikih parametara u sklopu koje su predloena dva naina
kojima se kombiniranom metodom konano-diskretnih elemenata moe uzeti u obzir povrinska
hrapavost kamenih blokova koja utjee na normalnu i posminu krutost zidova.
U petom poglavlju predstavljen je novi numeriki model za simulaciju elinih klamfi i
trnova u kamenim konstrukcijama. Ovaj model implementiran je u raunalni program Y-2D ime
je omoguena procjena seizmike otpornosti kamenih konstrukcija ojaanih klamfama i trnovima
pomou kombinirane metode konano-diskretnih elemenata. Provedena je verifikacija ugraenog
modela te je prikazana njegova primjena u inkrementalnoj seizmikoj analizi realnih kamenih
konstrukcija.
U estom poglavlju razvijen je novi numeriki model materijala za simulaciju ponaanja
nearmiranih zidanih konstrukcija. Naime, postojei raunalni program Y-2D, koji je imao linearno
elastino ponaanje materijala u konanom elementu, proiren je novim modelom koji ima
mogunost simuliranja ortotropnog ponaanja materijala, mogunost sloma u tlaku kao i pojavu
tlanog omekanja. Razvijen je i novi numeriki model kontaktnog elementa za simulaciju veze
morta i bloka. Model uzima u obzir mogunost pucanja u vlaku i posmiku, pojavu omekanja u
vlaku i posmiku, smanjenje koeficijenta trenja uslijed poveanja posmine deformacije, poveanje
energije loma u posmiku uslijed poveanja predtlanog naprezanja te cikliko ponaanje veze
mort-blok. Validacija razvijenih numerikih modela provedena je usporedbom dobivenih
numerikih rezultata s rezultatima eksperimenata dostupnih u literaturi.
U sedmom poglavlju iznijet e se najvaniji zakljuci ovog rada kao i pravci daljnjih
istraivanja temeljeni na rezultatima dobivenima u radu.
Osmo poglavlje sadri pregled koritene literature.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

25

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

2. OSNOVE KOMBINIRANE METODE KONANODISKRETNIH ELEMENATA


U ovom poglavlju prikazat e se teoretska podloga kombinirane metode konano-diskretnih
elemenata koja je u ovom radu koritena kao polazite za analizu kamenih i zidanih konstrukcija.
Kombinirana metoda konano-diskretnih elemenata koju je razvio Munjiza [M15, M17]
zasniva se na simulaciji ponaanja velikog broja diskretnih elemenata koji se mogu nai u
meusobnoj interakciji. Svaki diskretni element je diskretiziran s vlastitom mreom konanih
elemenata ime je omoguena njegova deformabilnost. Materijalna nelinearnost, ukljuujui
pojavu i razvoj pukotina te naposljetku fragmentaciju diskretnih elemenata, omoguena je
modelom kontaktnih elemenata koji su implementirani izmeu konanih elemenata. Da bi se svi
ovi efekti obuhvatili, u okviru ove metode razvijeni su algoritmi koji u svakom vremenskom
koraku ukljuuju detekciju i interakciju kontakta, praenje stanja naprezanja i deformacija u
konanom i kontaktnom elementu, pojavu i razvoj pukotina, integraciju jednadbe gibanja u
vremenu koja ukljuuje velike pomake i rotacije te vizualizaciju spomenutih efekata.
Equation Chapter 2 Section 1

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

26

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

2.1 DETEKCIJA I INTERAKCIJA KONTAKTA


Algoritam za detekciju kontakta ima za cilj prepoznati sve elemente koji se nalaze u
moguem kontaktu, a eliminirati sve one koji su dovoljno daleko da vie ne mogu biti u kontaktu.
U sklopu kombinirane metode konano-diskretnih elemenata implementiran je NBS algoritam
[M12] koji je prema autorovu saznanju do sada najbri algoritam za prepoznavanje kontakata
meu elementima slinih dimenzija. Vrijeme potrebno za prepoznavanje kontakata u ovom
algoritmu proporcionalno je s brojem elemenata.
Nakon prepoznavanja elemenata koji se nau u kontaktu potrebno je proraunati kontaktne
sile za to je zasluan algoritam za interakciju kontakta. Kontaktne sile javljaju se izmeu dva
diskretna elementa od kojih se jedan proglaava kontaktorom, a drugi metom [M13]. Kada su u
kontaktu, kontaktor i meta se preklapaju preko povrine S koja je omeena vanjskim rubom

m k kao to je prikazano na crteu 2.1.

Crte 2.1 Kontaktna diferencijalna sila u okolini toaka Pm i Pk [M17]

Za potrebe prorauna kontaktnih sila nad kontaktorom i nad metom uspostavljena su


potencijalna polja k i m iji potencijal opada od sredita tih elemenata prema rubovima. Ako
promatramo toku Pk koja se nalazi na kontaktoru, tada je diferencijalna sila kojom meta svojim
potencijalom, zbog prodora kontaktora u metu, djeluje na diferencijalno malu povrinu dSk u
okolini toke Pk prema teoriji potencijala jednaka
grad m ( Pk ) dS k

(2.1)

S druge strane, sila kojom kontaktor svojim potencijalom, zbog prodora mete u kontaktor, djeluje
na diferencijalno malu povrinu dSm u okolini toke Pm koja se nalazi na meti jednaka je
gradk ( Pm ) dS m

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(2.2)

27

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

Po zakonu akcije i reakcije sila kojom toka Pm djeluje na toku Pk kao posljedica potencijala
kontaktora jednaka je
grad k ( Pm ) dS m

(2.3)

Ukupna kontaktna diferencijalna sila na toku Pk koja se nalazi na kontaktoru uzimajui u


obzir da je
dS k = dS m = dS

(2.4)

df k = grad k ( Pm ) grad m ( Pk ) dS

(2.5)

moe se napisati u obliku

Da bi se dobila ukupna kontaktna sila na kontaktor, potrebno je provesti integraciju


prethodnog izraza preko cijele preklapajue povrine S iz ega slijedi izraz
fk =
S=

[grad

grad m ] dS

(2.6)

m k

koji se jo moe zapisati u obliku


fk =

( k m )d

(2.7)

m k

gdje je n jedinina vanjska normala na rub preklapajue povrine S. Ako bi se htjela dobiti
ukupna kontaktna sila na metu, tada bi se proveo isti postupak s tim da bi kontaktor i meta
zamijenili uloge.
Iz prethodnog izlaganja vidi se da je polje kontaktnih sila, u smislu prodora kontaktora u
metu i mete u kontaktor, konzervativno polje budui da su sile dobivene kao gradijent potencijalne
funkcije. Ako uzmemo toku Pk koja se nalazi na kontaktoru, tada rad potencijalnih sila mete nad
tokom Pk prilikom prodora toke Pk u metu, po nekoj putanji ije su poetne i krajnje toke A i
B, ovisi samo o vrijednostima potencijala m u tokama A i B. Prema zakonu o odranju energije,
u sluaju da nema nikakvih gubitaka energije pri kontaktu, ukupna energija u sustavu prije i
poslije kontakta mora biti jednaka to znai da ako se toke A i B odaberu na rubu mete odnosno,

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

28

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

ako je u toki A zapoelo prodiranje a u toki B zavrilo, tada bi ukupni rad potencijalnih sila
mete nad tokom Pk morao biti jednak nuli to se moe zapisati kao

m (A) m (B) = 0

(2.8)

m (A) = m (B)

(2.9)

odnosno

Slina se analiza moe napraviti i za kontaktor iz ega se dobije da za bilo koje dvije toke
A i B koje se nalaze na rubu kontaktora mora vrijediti

k (A) k (B) = 0

(2.10)

k (A) = k (B)

(2.11)

odnosno

To znai da vrijednost potencijala na rubnim tokama kontaktora i mete mora biti


konstantna.

Crte 2.2 Potencijal u toki P konanog elementa [M17]

U kombiniranoj metodi konanih i diskretnih elemenata moe postojati mnotvo diskretnih


elemenata koji se nalaze u kontaktu. Svaki diskretni element je nadalje diskretiziran s vie
konanih elemenata na koje se diskretni element moe raspasti to znai da se problem
pronalaenja kontaktnih sila mora rijeiti na razini konanih elemenata. Budui da je potencijalni
broj kontakata meu konanim elementima jako velik, u svrhu to breg prorauna kontaktnih sila
kao i sila koje su posljedica deformiranja izabran je najjednostavniji konani element u ravnini, a
to je trokutni trovorni konani element. Za trokutne trovorne konane elemente najrazumljivije
je potencijal u nekoj toki P konanog elementa definirati kao

(P) = min {3S1 / S , 3S2 / S , 3S3 / S }

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(2.12)

29

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

gdje su Si (i = 1, 2,3) povrine podtrokuta kao to je prikazano na crteu 2.2.


Sukladno izrazu (2.7) problem odreivanja kontaktnih sila izmeu dva trokutna konana
elementa moe se reducirati na interakciju kontaktora s bridovima mete te interakciju mete s
bridovima kontaktora. Na crteu 2.3. prikazana su dva trokutna konana elementa u kontaktu.

Crte 2.3 Kontakt kontaktora i mete [M17]

Da bi se odredila ukupna kontaktna sila koja djeluje na kontaktoru na bridu AB (crte 2.4),
potrebno je najprije odrediti karakteristine toke (P0, P1 i P2) u kojima se odredi i vrijednost
potencijala kao interpolacija izmeu centralnog vora 3 u kojem je vrijednost potencijala jednaka
1 i rubnih vorova 0, 1, 2 u kojima je vrijednost potencijala jednaka 0.

Crte 2.4 Distribucija kontaktnih sila [M17]

Ukupna sila na bridu AB dobije se kao povrina potencijala (v) na bridu AB iz izraza
L

f k ,AB

1
= 2 u p0 (v)dv
u 0

(2.13)

gdje je p0 penalty koeficijent [M13], dok se u2 ukljuuje u izraz ako vektori u i v nisu jedinini.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

30

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

Crte 2.5 Ekvivalentne vorne sile [M17]

Ukupna kontaktna sila prezentirana je u obliku ekvivalentnih vornih sila u tokama A i B te


odgovarajuih vornih sila u vorovima mete kao to je prikazano na crteu 2.5.
Nakon to se cijeli postupak ponovi za sve bridove kontaktora, isti postupak se ostvaruje na
bridovima mete.
U sklopu algoritma kontaktnih sila implementiran je Coulombov model suhog trenja za
posmine sile [X1]. Postojei numeriki model koji je uzimao u obzir dinamiko trenje u sklopu
ovog rada proiren je na nain da je uzeto u obzir i statiko trenje pa se posmine sile raunaju
sukladno izrazu
f t = kt t

(2.14)

gdje je ft tangencijalna elastina kontaktna sila, kt je penalty koeficijent za trenje, t je


tangencijalni vektor pomaka izmeu dva elementa. Ako je ft vea od maksimalne sile trenja koja
je definirana Coulomb-ovim zakonom, ft > st f n , tada elementi klize jedan du drugog, dok je
posmina sila izmeu njih definirana preko elastine normalne sile f n prema
ft = din f n

(2.15)

gdje je st statiki koeficijent trenja, a din dinamiki koeficijent trenja.

2.2 DEFORMABILNOST KONANIH ELEMENATA


Deformabilno tijelo promatrano kao jedan kontinuum sastoji se od skupa toaka omeenih
vanjskom konturom. Toke deformabilnog tijela mogu mijenjati svoj poloaj u prostoru tijekom
vremena to rezultira pomacima deformabilnog tijela. Pomaci deformabilnog tijela mogu se

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

31

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

razloiti na dvije komponente, a to su pomaci deformabilnog tijela kao krutog tijela koji ukljuuju
translaciju i rotaciju te pomaci koji uzrokuju deformiranje to podrazumijeva promjenu volumena
i oblika.
Pomaci deformabilnog tijela u svakom vremenskom trenutku ispunjavaju uvjete
kontinuiteta, a to znai da e skup materijalnih toaka koje su u poetnoj konfiguraciji formirale
zatvorenu glatku krivulju formirati zatvorenu glatku krivulju u bilo kojem vremenskom trenutku u
deformiranoj konfiguraciji. Isto tako, skup materijalnih toaka koje su u poetnoj konfiguraciji
formirale glatku zatvorenu plohu formirat e glatku zatvorenu plohu i u deformiranoj
konfiguraciji, a sve toke koje su se u poetnoj konfiguraciji nalazile unutar te plohe, nalazit e se
unutar te plohe i kasnije.

Crte 2.6 Deformabilno tijelo u poetnoj i deformiranoj konfiguraciji

Na crteu 2.6 prikazano je tijelo u poetnoj i deformiranoj konfiguraciji. U toki P u


poetnoj konfiguraciji izabran je diferencijalni vektor dr koji u deformiranoj konfiguraciji prelazi
u vektor dr . Prema crteu 2.6 moe se pisati

dr = dr + u(r + dr, t ) u(r, t )

(2.16)

gdje je u(r, t ) vektorsko polje pomaka. Ako se drugi lan u prethodnom izrazu razvije u Taylorov
red te se zadre samo linearni lanovi, dobit e se
u(r + dr, t ) = u(r, t ) +

u(r, t )
dr
r

(2.17)

Uvrtavajui izraz (2.17) u (2.16) dobije se

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

32

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

u(r, t )
dr
r

(2.18)

u(r, t )
dr = 1 +
dr
r

(2.19)

dr = dr +

odnosno

to raspisano po komponentama ima oblik


u
u
1+

x
y dx
dx
= F dr
dr = =
v dy
dy v
1+
x
y

(2.20)

Uzimajui u obzir da je
u ( x, y, t ) = xc ( x, y, t ) x
v( x, y, t ) = yc ( x, y, t ) y

(2.21)

izraz (2.20) prelazi u


xc
dx x
dr = =
dy yc
x

xc
y dx
= F dr
yc dy
y

(2.22)

Crte 2.7 Fizikalna interpretacija tenzora gradijenta deformiranja

Tenzor F u izrazima (2.20) i (2.22) naziva se gradijent deformiranja. Ako se odaberu dva
) )
jedinina vektora ( i , j ) koja su u poetnoj konfiguraciji paralelna s osima (x,y), tada e stupci u

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

33

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

tenzoru gradijenta deformiranja predstavljati komponente tih vektora u deformiranoj konfiguraciji


(crte 2.7), tako da se moe pisati
( (
F = i , j

(2.23)

Vektor dr koji je nastao preslikavanjem vektora dr u sebi sadri pomake koji su se


dogodili zbog rotacije deformabilnog tijela kao krutog tijela te pomake koji su nastali kao
posljedica deformiranja. Da bi se moglo odvojeno promatrati te dvije vrste pomaka potrebno je,
koristei teorem o polarnoj dekompoziciji, tenzor F napisati kao produkt dvaju tenzora od kojih je
jedan ortogonalan, a drugi pozitivno definitan, simetrian

F=RU=VR

(2.24)

Tenzor R prezentira rotaciju i za njega vrijedi da je R 1 = R T i det R = +1 . Tenzori U i V


prezentiraju rastezanje i za njih vrijedi da su pozitivno definitni, tj. e U e 0 , e V e 0 te da su

simetrini, tj. U = UT , V = V T . Tenzor U se naziva desni tenzor rastezanja, dok se V naziva


lijevi tenzor rastezanja. Pojam lijevi i desni odnosi se na stranu s koje se ti tenzori nalaze u odnosu
na tenzor R .
U praksi postoji vie tenzora kojima se prezentira deformiranje deformabilnih tijela. Osim
prethodno spomenutih tenzora U i V , u literaturi ih se spominje jo, a meu najpoznatijima su
lijevi i desni Cauchy-Greenov tenzor deformiranja. Budui da rotacija popraena s inverznom
rotacijom ne uzrokuje nikakve pomake u tijelu ( R R T = R T R = 1 ), ideja se sastoji u tome da se iz
tenzora F eliminira rotacija na nain da se pomnoi s FT . Lijevi Cauchy-Greenov tenzor
deformiranja definiran je kao
B = F FT = (V R ) (V R )T = V R R T V T = V V T = V 2

(2.25)

Da bi se moglo dovesti u vezu naprezanja i deformacije, potrebno je definirati neku relativnu


mjeru deformiranja to je postignuto tenzorom deformacije. Iz lijevog Cauchy-Greenovog tenzora
deformiranja mogue je izraunati lijevi Green-St.Venantov tenzor deformacija koji je po
definiciji jednak

( 1
1
E = ( B I ) = F FT I
2
2

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(2.26)

34

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

Da bi se lijevi Green-St.Venantov tenzor deformacija mogao razluiti na dio koji obuhvaa


promjenu volumena i na dio koji obuhvaa promjenu oblika, potrebno je gradijent deformiranja F
napisati kao umnoak tri tenzora od kojih e jedan predstavljati istu rotaciju R, drugi promjenu
oblika bez promjene volumena Vd, a trei promjenu volumena bez promjene oblika Vs
F = Vs Vd R

(2.27)

Vano je napomenuti da je det F = det Vs i det Vd = 1 . Lijevi Green-St.Venantov tenzor


deformacija moe se napisati kao
( 1
1
T
E = FF T I = ( Vs Vd R )( Vs Vd R ) I

2
2
1
= Vs Vd RR T Vd T Vs T I
2
1
= Vs Vd Vd T Vs T I
2

(2.28)

Budui da tenzor Vs ne uzrokuje nikakvu promjenu oblika nego samo promjenu volumena
koji se uvea za ( det F ) puta, moe se zakljuiti da se tenzor Vs moe napisati u obliku
Vs = I det F

jer se svaka stranica diferencijalnog elementa produlji za

(2.29)

det F puta. Uvrtavajui izraz (2.29) u

(2.28) dobije se
( 1
E = Vd Vd T ( det F ) I
2

(2.30)

Dio lijevog Green-St.Venantovog tenzora deformacija koji se odnosi na promjenu oblika


izgleda kao
(

1
1 FF T
T
Ed = Vd Vd I =
I

2
2 det F

(2.31)

dok dio koji se odnosi na promjenu volumena ima oblik


(
det F 1
1
1
Es = Vs Vs T I = ( I det F I ) = I

2
2
2

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(2.32)

35

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

Poznavajui tenzor deformacija, Cauchyjev tenzor naprezanja moe se dobiti koristei


Hookov zakon sukladno izrazu
=

E (
E (
Ed +
Es
1+
1 2

(2.33)

gdje je E modul elastinosti dok je Poissonov koeficijent.


U sklopu kombinirane metode konano-diskretnih elemenata, deformabilnost diskretnih
elemenata omoguena je njihovom diskretizacijom pomou mree konanih elemenata. Budui da
se i proraun kontaktnih sila temelji na istoj diskretizaciji, zbog potrebe za to jednostavnijim i
brim algoritmom odabran je geometrijski najjednostavniji konani element. U ravninskim
problemima to je trokutni trovorni konani element. Da bi se opisalo deformiranje trokutnog
konanog elementa te uspostavila veza izmeu naprezanja i deformacija, usvojena su tri
koordinatna sustava kao to je prikazano na crteu 2.6.

Crte 2.8 Trokutni konani element u poetnoj i deformiranoj konfiguraciji [M17]

Koritenje trokutnog trovornog konanog elementa ima za posljedicu da je gradijent


deformiranja konstantan u svim tokama trokuta zbog toga to su trenutne koordinate nad
konanim elementom opisane linearnim funkcijama oblika
xc = x x + x y + x
yc = y x + y y + y

(2.34)

to rezultira da su parcijalne derivacije tih funkcija po x i y konstante.


( (
Najjednostavnije je izraunati gradijent deformiranja F na deformiranoj konfiguraciji i , j

( )

koji ima oblik

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

36

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

xc
)
) xi

F=
yc
x)
i

xc
)
yi

yc
)
yi

(2.35)

) )
gdje su xc i yc trenutne koordinate u globalnom koordinatnom sustavu (i, j), a xi i yi su koordinate
)
definirane u deformiranom lokalnom koordinatnom sustavu. Ako se npr. uzme lan xc xi , tada
bi se on po matematikoj formulaciji, uzimajui u obzir da je
) )
xc = xc ( xi , yi )
) )
yc = yc ( xi , yi )

(2.36)

)
) )
) )
xc
xc ( xi + xi , yi ) xc ( xi , yi )
) = lim
)
xi xi 0
xi

(2.37)

izraunao na nain

Budui da je gradijent deformiranja F konstantan na trovornom trokutnom konanom


)
elementu, u prethodnom izrazu nije potrebno da xi tei prema nuli ve se moe uzeti neka
konana duljina, pa se moe pisati
xc x1c x0 c
)
) =
xi
i

(2.38)

gdje su x1c i x0c x koordinate vora 1 i 0 u trenutnoj konfiguraciji. Slino se moe pokazati i za
)
ostale lanove tenzora F iz ega slijedi
x1c x0 c
)

i
)
F=
y y
1c ) 0c
i

x2 c x0 c
)

y2 c y0c

)
j

(2.39)

Da bi se izraunao lan tenzora F npr. xc xi , to se moe napraviti usmjerenim


deriviranjem na sljedei nain

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

37

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

)
)
xc xc xi xc yi
= )
+ )
xi xi xi yi xi

(2.40)

Slino se moe napraviti i s ostalim lanovima tenzora F

)
xc xc xi xc
= )
+ )
yi xi yi yi
)
yc yc xi yc
= )
+ )
xi xi xi yi
)
yc yc xi yc
= )
+ )
yi xi yi yi

)
yi
yi
)
yi
xi
)
yi
yi

(2.41)

koji se sada moe prikazati u obliku


xc
x
i
F=
yc
x
i

)
xc xi
)
yi xi
)
yc yi
)
yi xi

xc xc
)
yi xi
=
yc yc
)
yi xi

)
xi
yi
)
yi
yi

(2.42)

Koristei izraz (2.39), prethodni izraz moe biti zapisan u obliku


xc
x
i
F=
yc
x
i

xc
yi x1c x0c
=
yc y1c y0 c
yi

1
)
x2 c x0 c i
y2 c y0c 1
)
j

)
xi
xi
)
yi
xi

)
1 xi
)
i yi
)
1 yi

)
j yi

(2.43)

Stupci drugog tenzora s desne strane predstavljaju komponente baznih normiranih vektora ( i, j)

) )
zapisanih preko baznih vektora i , j to omoguuje da se izraz (2.43) prikae u obliku

( )

xc
x
i
F=
yc
x
i

xc xc
)
yi xi
=
yc yc
)
yi xi

xc
)
yi ix)

yc i y)
)
yi

jx)
j y)

(2.44)

) )
Budui da je veza izmeu deformirane i , j i poetne konfiguracije ( i, j) definirana kao

( )

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

38

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

ix)
i )
y

)
jx) ix
= )
j y) iy

) 1
j
)x
jy

(2.45)

te uzimajui u obzir da je

)
ix
)
iy

) 1
j
x x
)x = 1i 0i
jy
y1i y0i

x2i x0i
y2i y0i

(2.46)

izraz (2.44) se moe pisati u obliku


xc
x
i
F=
yc
x
i

xc
yi x1c x0c
=
yc y1c y0 c
yi

x2 c x0 c x1i x0i
y2 c y0c y1i y0i

x2i x0i
y2i y0i

(2.47)

gdje je xii (i=1,2) odnosno yii (i=1,2), x odnosno y koordinata i-tog vora u poetnoj konfiguraciji.
Na isti nain mogue je izraunati i gradijent brzine koji e, primjenjujui analogiju s
tenzorom F , imati oblik
vxc
x
i
L=
v yc

xi

vxc
yi vx1c vx 0c
=
v yc v y1c v y 0 c

yi

vx 2 c vx 0 c x1c x0c
y y 2c v y 0c y1c y0 c

x2c x0c
y2i y0 c

(2.48)

Poznavajui gradijent deformiranja F mogue je izraunati lijevi Cauchy-Greenov tenzor


deformiranja B
xc
x
i
B = FFT = VVT =
yc
x
i

xc xc
yi xi

yc xc
yi yi

yc
xi

yc
yi

(2.49)

Na slian nain moe se dobiti tenzor brzine deformiranja D dobiven iz gradijenta brzine.
Budui da gradijent brzine L u sebi sadri komponente brzine koje su posljedica brzine
deformiranja te brzine rotacije, potrebno je uzeti u obzir samo simetrini dio gradijenta brzine koji
sadri komponente vezane uz brzinu deformiranja u obliku

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

39

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

vxc

1
1 xi
T
D= L+L =
2
2 v yc

xi

vxc vxc
yi xi
+
v yc vxc

yi yi

v yc

xi
v yc

yi

(2.50)

Iz lijevog Cauchy-Greenovog tenzora deformiranja, za male deformacije slijedi GreenSt.Venantov tenzor deformacija
xc

( 1 2
1
1 xi
E = ( V I ) = (B I ) =
2
2
2 yc

xi

xc xc
yi xi

yc xc
yi yi

yc

xi
1 0

yc 0 1

yi

(2.51)

koji se moe prikazati dijelom koji u sebi sadri doprinos od promjene oblika

xc

(
1 V
1 B
1
1 xi
I) = (
I) =
Ed = (
2 det F
2 det F
2 det F yc

x
i

xc xc
yi xi

yc xc
yi yi

yc

xi
1 0

yc 0 1

yi

(2.52)

i dijelom koji doprinosi promjeni volumena


(
det F 1 det F 1 1 0
1
E s = (Vs Vs T I ) = I
=

2
2
2


0 1

(2.53)

Poznavajui tenzor deformacija, Cauchyjev tenzor naprezanja moe se dobiti koristei


Hookov zakon sukladno izrazu (2.33) koji se jo moe zapisati u obliku

(
= 2 E + v I + D

(2.54)

gdje su i Lamove konstante, v je volumenska deformacija koja je jednaka

v = xx + yy + zz

(2.55)

dok zadnji lan s desne strane izraza (2.54) predstavlja doprinos brzine deformiranja, u kojem je

koeficijent priguenja.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

40

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

Za potrebe prouavanja odgovora konstrukcije uslijed temperaturnog djelovanja u sklopu


ovog rada unutar kombinirane metode konano-diskretnih elemenata implementirano je
temperaturno optereenje u funkciji vremena.
Kod slobodnog elastinog izotropnog tijela promjena temperature izaziva deformacije koje
se mogu prikazati u obliku [1]
(
E = t T I

(2.56)

gdje je t koeficijent toplinskog irenja dok je T promjena temperature. Tenzor naprezanja


uzimajui u obzir i deformacije koje su posljedica promjene temperature moe se prikazati u
obliku [G10]
(
= 2 E + v I + D ( 3 + 2 ) t T I

(2.57)

U sluaju ravninskog stanja naprezanja vrijedi

xz = yz = zx = zy = zz = 0

(2.58)

Uvrtavajui zz = 0 u (2.57) slijedi

( xx + yy + zz ) + 2 zz ( 3 + 2 ) t T = 0

(2.59)

odnosno

zz =

( 3 + 2 ) t T ( xx + yy )
+ 2

(2.60)

Uvrtavajui (2.60) u (2.55) slijedi

v = ( xx + yy ) 1

( 3 + 2 ) t T
+
2 +
2 +

(2.61)

to uzimajui u obzir da je

xx + yy =

Ac Ai
Ai

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(2.62)

41

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

gdje je Ac povrina trokutnog konanog elementa u konanoj konfiguraciji, a Ai povrina u


poetnoj konfiguraciji prelazi u
Ac Ai
( 3 + 2 ) t T
1
+
2 +
Ai 2 +

v =

(2.63)

Za sluaj ravninskog stanja deformacija vrijedi

zx = zy = xz = yz = zz = 0

(2.64)

v = xx + yy

(2.65)

iz ega slijedi

to uzimajui u obzir izraz (2.62) prelazi u

v =

Ac Ai
Ai

(2.66)

Dakle, veza izmeu naprezanja i deformacija definirana je izrazom (2.57) samo to se za


sluaj ravninskog stanja naprezanja za v koristi izraz (2.63), dok se u sluaju ravninskog stanja
deformacija koristi izraz (2.66).
Sila po jedinci duljine stranice trokutnog elementa u deformiranoj konfiguraciji moe se
izraunati pomou komponenti jedinine normale poloene na stranicu trokuta u deformiranoj
konfiguraciji prikazanoj na crteu 2.9.
sx xx xy nx
s = n = =

s y yx yy n y

(2.67)

Sila po jedinici duljine stranice trokutnog elementa koja pripada pojedinom voru definirana
je izrazom
1
1 sx 1 xx xy nx
f = s= =

2
2 s y 2 yx yy n y

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(2.68)

42

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

Crte 2.9 Vektori normale na trokut [M17]

2.3 PRIJELAZ IZ KONTINUUMA U DISKONTINUUM


Prijelaz iz kontinuuma u diskontinuum u kombiniranoj metodi konano-diskretnih
elemenata nastaje pojavom procesa loma i fragmentacije. Tipina kombinirana metoda konanodiskretnih elemenata bazira se na simulaciji loma masivnog sustava koji moe zapoeti s nekoliko,
a zavriti s vrlo velikim brojem diskretnih elemenata. Pukotina se obino pojavljuje kroz
oteenje, poputanje ili slom mikrostrukturalnih elemenata materijala. Da bi se objasnio ovaj
kompleksni model koji ovisi o svojstvima materijala, potrebno je uzeti u obzir promjene polja
optereenja i naprezanja uslijed mikrostrukturalnih oteenja i nastale koncentracije optereenja.
Pojava i razvoj pukotina u kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata ostvarena je
modelom diskretnih pukotina koji je implementiran u kontaktnim elementima koji se nalaze
izmeu mree konanih elemenata.
Model pukotina koji je implementiran u kontaktnim elementima namijenjen je za
simuliranje inicijalizacije i razvoja pukotina u materijalu optereenom u vlaku (mod I) i posmiku
(mod II). Model se bazira na aproksimaciji eksperimentalnih krivulja naprezanja deformacije
betona u direktnom vlaku [H7]. Ove krivulje mogu se koristiti i kod ostalih heterogenih materijala
kao to je kamen, cigla i sl.
Povrina ispod krivulje naprezanje-deformacija u vlaku podijeljena je na dva dijela kao to
je prikazano na crteu 2.10. U ovom modelu dio 'A' je implementiran u ponaanje konanih
elemenata na standardan nain preko konstitutivnog zakona ponaanja materijala i preuzet je iz
ve razvijenog modela u okviru kombinirane metode konano diskretnih elemenata [M17]. Dio 'B'
prezentira vlano omekanje nakon dostizanja vlane vrstoe gdje naprezanje opada s
poveanjem deformacije. Funkcija vlanog omekanja koju je Hordijk [H7] predloio na temelju
eksperimenata provedenih na vlano optereenim betonskim uzorcima ukljuena je u model
materijala namijenjena za analizu ponaanja armiranobetonskih konstrukcija [1]. To je

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

43

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

modelirano s diskretnim modelom pukotine prikazanim na crteu 2.11, u kojem je zbog


jednostavnosti pretpostavljeno da se pukotina poklapa s rubom konanog elementa.

Crte 2.10 Vlano omekanje prikazano u relaciji naprezanje deformacija

Razdvajanje rubova dvaju susjednih konanih elemenata inducira naprezanje koje se uzima
kao funkcija veliine razdvajanja , prikazana na crteu 2.12.

Crte 2.11 Diskretni model pukotine

Povrina ispod krivulje naprezanje-pomak od trenutka pojave pukotine ( t ) do trenutka kada


naprezanje padne na nulu ( c ) predstavlja energiju loma G f . To je rad koji je potrebno utroiti za
nastanak pukotine jedinine povrine.

Crte 2.12 Vlano omekanje prikazano u relaciji naprezanje pomak

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

44

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

Teoretski bi razdvajanje rubova dvaju susjednih konanih elemenata trebalo biti jednako
nuli sve do postizanja vlane vrstoe materijala, to bi znailo da je t = 0 . U prikazanom
modelu odvajanje susjednih rubova dvaju konanih elemenata osigurano je topologijom konanih
elemenata na nain da niti jedan vor ne pripada dvama konanim elementima. Kontinuitet meu
konanim elementima do postizanja vlane vrstoe osiguran je pomou penalty metode. Na rubu
konanog elementa u smjeru normale modelirana je opruga velike krutosti, kao to je prikazano na
crteu 2.13, tako da vrijedi t = p .

Crte 2.13 Normalne opruge [M11]

Za razdvajanje < p vrijedi odnos


2 2
= ft
p p

(2.69)

p = 2hft / p0

(2.70)

gdje je

odvajanje u trenutku kada naprezanje odgovara vlanoj vrstoi materijala ft , h je veliina


konanog elementa, a p0 je penalty koeficijent.
U graninom sluaju kada je
lim p = 0

p0

(2.71)

odvajanje rubova dvaju susjednih konanih elemenata jednako je nuli, to odgovara trenutku kada
je postignuta vlana vrstoa materijala ft .

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

45

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

S poveanjem odvajanja > p , naprezanje meu rubovima konanih elemenata opada i u


trenutku = c naprezanje postaje = 0. Za podruje c > > p usvojena je veza izmeu
naprezanja i pomaka u obliku

= z ft

(2.72)

gdje je z funkcija eksperimentalne krivulje koja opisuje ponaanje betona u vlaku [H7] s
koeficijentima c1 = 3.00 i c2 = 6.93 .
z = 1 + ( Dc1 )3 e Dc2 D(1 + c13 )e c2

(2.73)

Parametar D u izrazu (2.49) iznosi


0, za < p z = 1;

D = 1, za > c z = 0;
( ) / ( ) inae
p
c
p

(2.74)

Kompletna veza u vlaku za monotono optereenje moe se prikazati u obliku



2 ft za <0;
p
2


= 2 ft z za 0< < p ;

p p

f t z za > p

(2.75)

Za pukotine optereene u posmiku pretpostavljeno je da se ponaaju na slian nain kao to


je to prikazano za vlak. Do trenutka dok se ne dosegne posmina vrstoa materijala, rubovi dvaju
susjednih konanih elemenata pridrani su pomou posminih naprezanja koja se raunaju
pomou penalty metode. Rubovi su pridrani posminim oprugama kao to je prikazano na crteu
2.14 sukladno izrazu
2t
=
tp

tp

fs

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(2.76)

46

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

gdje je
t p = 2hf s / p0

(2.77)

odvajanje u trenutku kada naprezanje odgovara posminoj vrstoi materijala fs, h je veliina
konanog elementa, a p0 je penalty koeficijent.

Crte 2.14 Posmine opruge [M11]

U graninom sluaju kada je


lim t p = 0

p0

(2.78)

klizanje rubova dvaju susjednih konanih elemenata jednako je nuli, to odgovara trenutku kada je
postignuta posmina vrstoa materijala f s .
S poveanjem klizanja t > t p , naprezanje meu rubovima konanih elemenata opada i u
trenutku t = tc naprezanje postaje = 0. Za podruje tc > t > t p pretpostavljena je veza izmeu
naprezanja i klizanja u obliku

= z fs

(2.79)

0, za t < t p z = 1;

D = 1, za t > tc z = 0;

( t t p ) / (tc t p ) inae

(2.80)

gdje je D definiran izrazom

Kompletna relacija koja opisuje vezu t u posmiku moe se prikazati u obliku

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

47

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

t t 2
2 f s z za t < t p ;

= t p t p

f s z za t > t p

(2.81)

U sluaju da je pukotina optereena u vlaku i posmiku, tada se za proraun normalnih


odnosno posminih naprezanja i dalje koriste isti izrazi kao to je to prethodno objanjeno, s tim
da se usvaja faktor oteenja D koji je definiran kao
0, za p i t t p ; z = 1;

1, za c ili t tc ; z = 0;
( p ) / ( c p ), za > p i t t p ;

D = ( t t ) / (t t ), za i t > t ;
p
c
p
p
p

2
2
t t
p
p

+
za p < < c i t p < t < tc

c p tc t p

(2.82)

Kriterij loma odreen je uvjetom

D 1

(2.83)

Crte 2.15 Cikliko ponaanje betona u kontaktnom elementu

Cikliko ponaanje betona u kontaktnom elementu [1] nakon pojave pukotine uzima se u
obzir na nain da se pamti maksimalno oteenje betona Dmax u kontaktnom elementu koje je
definirano izrazom (2.58). Ako je oteenje D manje od maksimalnog oteenja Dmax koje se
pojavilo u kontaktnom elementu, tada je funkcija ponaanja betona z u vlaku, prikazana na crteu
2.15, definirana izrazom
z = z ( Dmax )

D( c p ) + p
Dmax ( c p ) + p

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(2.84)

48

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

odnosno u posmiku

z = z ( Dmax )

D(tc t p ) + t p
Dmax (tc t p ) + t p

(2.85)

2.4 VREMENSKA DISKRETIZACIJA


U kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata, svaki diskretni element diskretiziran
je s trokutnim trovornim konanim elementima. Oblik i poloaj svakog diskretnog elementa u
ravnini opisan je s trenutnim koordinatama vorova konanih elemenata koje se mogu prikazati u
obliku
x1
x
2
x3

x =
xi


x
n

(2.86)

gdje je n ukupan broj stupnjeva slobode sustava. Na slian je nain polje brzina nad diskretnim
elementom opisano pomou brzina vorova konanih elemenata
x&1
x&
2
x&3

v = x& =
x&i


x&
n

(2.87)

dok je polje ubrzanja nad diskretnim elementom prikazano kao

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

49

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

x1
&&
&&

x2
&&
x3

a = &&
x =
&&
xi


&&

xn

(2.88)

Da bi se mogli uzeti u obzir inercijalni efekti, u proraun je potrebno uvesti masu koja je u
kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata koncentrirana u vorove konanih elemenata.
(crte 2.16). Ovakav nain tretiranja mase vodi prema modelu koncentriranih masa koje se moe
prikazati u obliku
m1
m
1
m2

m = I
mi


m
n

(2.89)

Na ovaj nain svaki stupanj slobode sustava ima svoju pripadajuu masu.
Ukupne sile koje se javljaju u vorovima konanih elemenata posljedica su interakcije
izmeu dva ili vie diskretnih elemenata u kontaktu, deformiranja konanog elementa, vanjskih
sila koje djeluju na sustav te sila priguenja.

Crte 2.16 Model koncentriranih masa

Sve te zbrojene sile mogu se prikazati u obliku vektora vornih sila koji ima oblik

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

50

2. Osnove kombinirane metode konano - diskretnih elemenata

f1
f
2
f3

f =
fi


f
n

(2.90)

tako da se dinamika jednadba ravnotee sustava moe pisati kao


m1

m1
m2

mi

x1 f1
&&
&&

x2 f 2
&&
x3 f3

=
&&
xi fi


mn &&
xn f n

(2.91)

Vremenska integracija jednadbe gibanja (2.91) u vremenu provedena je eksplicitnim putem


koristei metodu konanih razlika [M17] koja je uvjetno stabilna i ija stabilnost i tonost ovisi o
izboru vremenskog koraka. Osnovna shema metode konanih razlika moe se prikazati u obliku
v t +t /2 = v t t /2 + t m 1 ft

(2.92)

xt +t = xt + t v t +t /2

(2.93)

gdje je v t +t /2 vektor vornih brzina u trenutku ( t + t / 2 ), v t t /2 vektor brzina u trenutku


( t t / 2 ), ft vektor vornih sila u poloaju xt , m matrica masa, xt +t vektor koordinata vorova
u trenutku t + t , xt vektor koordinata vorova u trenutku t , t vremenski korak.
Iz izraza (2.91) moe se uoiti da u kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata
nema rjeavanja sustava jednadbi, ve se vremenska integracija jednadbi gibanja u vremenu, uz
primjenu modela koncentriranih masa i eksplicitne integracijske metode, svodi na rjeavanje n
linearnih jednadbi u svakom vremenskom koraku.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

51

3. Analiza numerikih parametara

3. ANALIZA NUMERIKIH PARAMETARA

Pri proraunu zidanih konstrukcija kombiniranom metodom konano-diskretnih elemenata


javlja se nekoliko numerikih parametara ija procjena moe znaajno utjecati na tonost
numerikog rjeenja. U ovom poglavlju provest e se analiza penalty koeficijenta i koeficijenta
priguenja. Vrijednost penalty koeficijenta znaajna je kod problema u kojima se prati veza silapomak, dok vrijednost koeficijenta priguenja utjee na gubitak energije prilikom dinamikog
kontakta dvaju diskretnih elemenata, to moe znaajno utjecati na ponaanje suho zidanih
kamenih konstrukcija za vrijeme potresa. U sklopu ovog poglavlja analizirana je veza izmeu
koeficijenta priguenja i koeficijenta restitucije, a sam model priguenja u kombiniranoj metodi
konano-diskretnih elemenata usporeen je s viskoznim priguenjen koje se koristi u metodi
konanih elemenata. Pored toga, izvrena je verifikacija statikog trenja te numerikog modela
temperaturnog djelovanja koje je u sklopu ove radnje implementirano u raunalni program Y-2D.
Equation Chapter 3 Section 1

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

52

3. Analiza numerikih parametara

3.1 ANALIZA PENALTY KOEFICIJENTA


Zbog koritenja penalty metode prilikom prorauna kontaktnih sila, u kombiniranoj metodi
konano-diskretnih elemenata dolazi do pogreke rjeenja u analizi onih problema u kojima se
prati veza sila-pomak. Penalty koeficijentom regulira se veliina penetracije jednog konanog
elementa u drugi prilikom kontaktnog meudjelovanja, ali isto tako i veliina razdvajanja
konanih elemenata prije pojave pukotine. To direktno utjee na veliinu pogreke koja se regulira
iznosom penalty koeficijenta.
Teoretski bi se vrijednost penalty koeficijenta mogla odabrati ekstremno velika ime bi se u
startu eliminirao utjecaj pogreke pomaka, meutim, vea vrijednost penalty koeficijenta, zbog
koritenja eksplicitne integracije jednadbi gibanja, rezultira manjim vremenskim korakom zbog
ega se vrijeme prorauna moe viestruko produljiti. U numerikim primjerima koji se provode
kombiniranom metodom konano-diskretnih elemenata potrebno je procijeniti minimalnu
vrijednost penalty koeficijenta koja e relativnu pogreku pomaka svesti na prihvatljivu razinu.

Crte 3.1 Kameni stup: (a) geometrija; (b) diskretizacija sustava

U ovom primjeru izvrena je analiza utjecaja penalty koeficijenta na tonost rjeenja za


sluaj djelovanja normalnog tlanog optereenja prilikom analize suho zidanih kamenih
konstrukcija. U tu svrhu odabran je kameni stup sastavljen od deset blokova suho sloenih jedan

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

53

3. Analiza numerikih parametara

na drugi kao to je prikazano na crteu 3.1-a. Na vrhu stupa zadana je monotono rastua vertikalna
tlana sila koja uzrokuje vertikalni pomak vrha stupa iju je vrijednost mogue analitiki odrediti.
Na temelju poznatog analitikog i dobivenog numerikog rjeenja pomaka vrha stupa odreena je
relativna pogreka pomaka.
Diskretizacija sustava koritena u numerikoj analizi prikazana je na crteu 3.1-b, dok su
usvojene karakteristike kamena prikazane u tablici 3.1.
Tablica 3.1 Karakteristike materijala kao ulazni parametri
Kamen
Modul elastinosti, E (GPa)

20.0

Poissonov koeficijent,

0.0

Analiza je provedena s i bez mogunosti pucanja kamenih blokova uz razliite vrijednosti


penalty koeficijenta p0. Za sluaj kada blokovi imaju mogunost pucanja, trokutni konani
elementi meusobno su odvojeni kontaktnim elementima. Kontaktne sile izmeu susjednih
konanih elemenata raunaju se na principu penalty metode. U sluaju kada blokovi nemaju
mogunost pucanja trokutni konani elementi kojima je diskretiziran pojedini blok nisu odvojeni.
U ovom sluaju prodor je mogu samo izmeu trokutnih konanih elemenata koji se nalaze uz
horizontalne sljubnice susjednih blokova. Na temelju ovog razmatranja za oekivati je da e
relativna pogreka pomaka za istu vrijednost penalty koeficijenta biti vea u sluaju kada je
omogueno pucanje kamenih blokova u odnosu na onu kada pucanje blokova nije omogueno.
50
relativna pogreka / %

relativna pogreka / %

50
40
30
20
10
0

40
30
20
10
0

20

40

p 0 /E

(a)

60

80

100

20

40

p 0 /E

60

80

100

(b)

Crte 3.2 Relativna pogreka u odnosu na vrijednost penalty koeficijenta za analizu: (a) bez mogunosti
pucanja blokova; (b) s mogunou pucanja blokova

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

54

3. Analiza numerikih parametara

Na crteu 3.2-a i 3.2-b prikazana je veliina relativne pogreke rjeenja u odnosu na


analitiko rjeenje, ovisno o vrijednosti penalty koeficijenta, za sluaj kada blokovi nemaju te
kada imaju mogunost pucanja. Iz prikazanih rezultata moe se vidjeti da u oba sluaja veliina
relativne pogreke opada sa poveanjem penalty koeficijenta. U sluaju kada blokovi nemaju
mogunost pucanja, vrijednost relativne pogreke je manja od jedan posto ve pri vrijednosti
penalty koeficijenta deset puta veeg od modula elastinosti materijala. Za sluaj kada blokovi
imaju mogunost pucanja, vrijednost relativne pogreke manja je od jedan posto pri vrijednosti
penalty koeficijenta sto puta veeg od modula elastinosti. Daljnjim poveanjem vrijednosti
penalty koeficijenta, relativna pogreka rjeenja dodatno se smanjuje.
Vrijednosti relativnih pogreaka rjeenja prikazane na crteu 3.2 odnose se na diskretizaciju
sustava prikazanu na crteu 3.1-b. U sluaju kada blokovima nije dana mogunost pucanja, s
poveanjem gustoe mree relativna pogreka pomaka linearno e opadati. U sluaju kada je
pucanje blokova omogueno, vrijednost relativne pogreke pomaka ne ovisi o gustoi mree
[M17].

3.2 ANALIZA PRIGUENJA


U kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata gubitak energije uslijed dinamikih
efekata ostvaren je preko modela priguenja koje je opisano u drugom poglavlju izrazom (2.54).
Priguenje se u ovoj metodi takoer koristi kod statikih analiza kada se uslijed nanoenja
monotono rastueg optereenja ele izbjei dinamiki efekti. Da bi se ispravno mogla procijeniti
veliina koeficijenta priguenja koja e se koristiti u numerikoj analizi, potrebno je dobro
poznavati sve efekte koje priguenje u konstrukciji moe izazvati.
U analizama koje su provedene u nastavku, razmatrana je veliina koeficijenta priguenja u
odnosu na kritino priguenje sustava. Takoer je razmatrana veza izmeu priguenja u
FEM/DEM metodi s viskoznim priguenjem koje se koristi u metodi konanih elemenata.
Analiza je zapoeta s trokutnim elementom kojemu su dva vora fiksirana, dok je u treem
voru zadana poetna brzina v0 kako je to prikazano na crteu 3.3.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

55

3. Analiza numerikih parametara

Crte 3.3 Trokutni konani element i ekvivalentni jednostupnjevni sustav

Budui da se oscilacije mase m1 dogaaju samo u vertikalnom smjeru, trokutni element


moe se zamijeniti ekvivalentnim jednostupnjevnim sustavom (JS) (crte 3.3) kod kojeg su
koeficijent elastine krutosti k1 , koeficijent viskoznog priguenja c1 i masa m1 jednaki:
k1 =
c1 =

El
2h

l
2h

m1 =

(3.1)

lh
6

gdje je koeficijent priguenja, E modul elastinosti, a gustoa materijala trokuta. Uzimajui


u obzir izraz (3.1) dinamika jednadba ravnotee JS ima oblik [M8]

m1 u&&1 + c1 u&1 + k1 u1 = 0

(3.2)

u1 (0) = 0
u&1 (0) = v0

(3.3)

s rubnim i poetnim uvjetima

Za sluaj da je koeficijent priguenja jednak nuli, vlastita kruna frekvencija promatranog


sustava iznosila bi

k1
3
=
m1
h

3
1.732050808
vz =
vz
h
h

(3.4)

gdje je vz brzina zvuka u materijalu koja je jednaka [M8]

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

56

3. Analiza numerikih parametara

vz =

(3.5)

Period slobodnih nepriguenih oscilacija jednak je


T=

2 h 3.627598728 h
=
vz
3 vz

(3.6)

Koeficijent kritinog priguenja kr moe se dobiti iz relacije

c1kr = 2 m1

(3.7)

iz ega uzimajui u obzir izraz (3.1) slijedi

kr =

2
h E
3

(3.8)

Budui da teoretski najvea frekvencija sustava max koja se moe uzeti u obzir ovisi o
veliini konanog elementa, to se iz izraza (3.4) i (3.5) moe dobiti

max =

3
h

(3.9)

Na slici 3.4 prikazane su usporedbe oscilacija mase m1 dobivene FEM/DEM metodom s


analitikim rjeenjem jednadbe (3.2) i (3.3) za parametre prikazane u tablici 3.2.
Tablica 3.2 Parametri koriteni u numerikoj analizi
Parametri

Koeficijent priguenja

Modul elastinosti, E (GPa)

30.0

Poissonov koeficijent,

0.0

Gustoa, (kg/m3)

2500

Duljina trokuta, l (m)

1.0

Visina trokuta, h (m)

0.8

Poetna brzina, v0 (m/s)

0.5

variran je s vrijednostima: = 0.0 Pa s , = 2.0 106 Pa s te

= kr = 8.0 106 Pa s .

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

57

3. Analiza numerikih parametara

Ovim primjerom pokazano je da se u nekim jednostavnim sluajevima moe uspostaviti


veza izmeu koeficijenta priguenja te koeficijenta viskoznog priguenja c . Takoer je
izvedena relacija po kojoj se moe odrediti kritino priguenje sustava s jednim stupnjem slobode.
8.0

6.0

FEM/DEM

6.0

analitiki

2.0
0.0
-2.0 0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

3.0

-4.0

u 1 / 0.01 mm

u 1 / 0.01mm

4.0

FEM/DEM

4.0

analitiki

2.0
0.0
0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

3.0

-2.0

-6.0
-8.0

-4.0

t / ms

t / ms

(a)

(b)

u 1 / 0.01mm

3.0
FEM/DEM

2.0

analitiki

1.0

0.0
0.0

0.5

1.0
t / ms

1.5

2.0

(c)
Crte 3.4 Usporedba numerikog i analitikog rjeenja oscilacija mase m1 za priguenja: (a)

= 0.0 Pa s ; (b) = 2.0 106 Pa s ; (c) = kr = 8.0 106 Pa s


Ako se isti trokut diskretizira s guom mreom kako je to prikazano na crteu 3.5 problem
se moe svesti na sustav s dva stupnja slobode ije su karakteristike

El
3El
, k2 k =
2h
2h
3 l
l
c12 =
, c2 k =
2h
2h
lh
lh
m1 =
, m2 =
24
4
k12 =

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(3.10)

58

3. Analiza numerikih parametara

Crte 3.5 Trokutni konani element i ekvivalentni dvostupnjevni sustav

Dinamika jednadba ravnotee promatranog sustava ima oblik


&& + Cu& + Ku = 0
Mu

(3.11)

gdje su
M=

lh 1/ 6 0

4 0 1
1/ 2
l 2
C=

h 1/ 2 1/ 2
1/ 2
El 2
K=

h 1/ 2 1/ 2
u&&
u&
u
&& = 1 , u& = 1 , u = 1
u
u&&2
u&2
u2

(3.12)

s rubnim i poetnim uvjetima


v
0
u& (0) = 0 , u(0) =
0
0

(3.13)

U sluaju da je priguenje jednako nuli, vlastite krune frekvencije slobodnih oscilacija


promatranog sustava iznosile bi
0.609107537
vz
h/2
3.482669667
vz
2 =
h/2

1 =

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(3.14)

59

3. Analiza numerikih parametara

odakle se sukladno izrazu (3.6) mogu dobiti prvi i drugi vlastiti period koji iznose

T1 =

10.31539576 h / 2
vz

1.80412899 h / 2
T2 =
vz

(3.15)

Pripadajui maseno ortonormirani vlastiti vektori prikazani su pomou vlastite matrice koja u
ovom sluaju ima oblik

1
hl

0.51311465 4.87203391
1.88999491 0.209477979

(3.16)

Mnoei izraz (3.11) s T dobije se

&& + T Cu& + T Ku = 0
T Mu

(3.17)

&& + Cu& + Ku = 0
Mu

(3.18)

to se moe pisati kao

gdje je
M=I
12

C= E
2 2

0
E
2 0
K= 1
2
0 2

(3.19)

Budui da su matrice M , C i K dijagonalne, do rjeenja izraza (3.18) moe se doi spektralnom


analizom na nain da se vektor pomaka u prikae u obliku

u=y

(3.20)

gdje je y vektor vremenskih funkcija. Za odabrane parametre i sluaj nepriguenih oscilacija,


maseno ortonormirana matrica vlastitih oblika jednaka je

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

60

3. Analiza numerikih parametara

0.01147359197 0.1089419863
=

0.04447537914 0.0046840698

(3.21)

dok je vektor vremenskih funkcija jednak


0.000090628sin(5275.026007t )
y=

0.000150501sin(30160.80405t )

(3.22)

U sluaju da postoji priguenje , iz izraza (3.19) vidljivo je da priguenje za i-tu


frekvenciju iznosi
ci =

i 2
E

(3.23)

Kritino priguenje za i-tu frekvenciju iznosi

ci ,kr = 2i

(3.24)

Iz ovog se moe zakljuiti da je za promatrani problem i odabrani koeficijent priguenja ,


relativno priguenje i pojedine frekvencije jednako

i =

ci
i
=
ci ,kr
2E

(3.25)

Ako bi se promatrani trokut diskretizirao s jo guom mreom, tada bi odabrano priguenje


u FEM/DEM metodi priguilo sve frekvencije za koje vrijedi

2E

(3.26)

odnosno vlastite periode za koje vrijedi

Ti

(3.27)

Ovim primjerom pokazano je da se u nekim sluajevima, u kojima je matrica priguenja


sustava C dijagonalna, moe uspostaviti veza izmeu koeficijenta priguenja s relativnim

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

61

3. Analiza numerikih parametara

priguenjem i pojedine frekvencije sustava te da se dinamiki odgovor sustava moe promatrati


u okviru modalne analize.
U prethodnom primjeru matrica priguenja sustava C bila je proporcionalna matrici krutosti

K . Da bi se pronaao openiti odnos matrice priguenja prema matrici masa ili krutosti, potrebno
je promatrati sve stupnjeve slobode trokutnog elementa (vidi crte 3.6) i vidjeti postoji li veza
izmeu matrice priguenja s matricom masa ili matricom krutosti.

Crte 3.6 Trokutni konani element s prikazanim stupnjevima slobode

Matrica masa konanog elementa ima oblik


1 0 0
M=
0 1 0

3
0 0 1

At

(3.28)

gdje je t debljina elementa, A povrina, a gustoa elementa. Matrica krutosti K konanog


elementa jednaka je [K2]

K = t A BT D B

(3.29)

gdje su matrice B i D jednake

y j yk
1
0
B=
2A
xk x j

0
xk x j

yk yi
0

0
xi xk

yi y j
0

y j yk

xi xk

yk yi

xk xi

xk xi
yi y j

(3.30)

odnosno

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

62

3. Analiza numerikih parametara

E
1 2

E
D =
1 2

E
1 2
E
1 2
0

E
2(1 + )
0

(3.31)

Moe se takoer pokazati da analogno izrazu (3.29) matrica priguenja C konanog elementa ima
oblik
C = t A BT I B

(3.32)

Iz prethodnog izraza vidljivo je da matrica priguenja C nije proporcionalna ni matrici masa M


ni matrici krutosti K . Sukladno izrazima (3.17) i (3.18) matrica C uzimajui u obzir izraz (3.32)
jednaka je
C = T C = t A T BT I B

(3.33)

odakle se moe zakljuiti da u opem sluaju matrica priguenja C nije dijagonalna matrica nego
puna.
Na temelju provedene analize moe se zakljuiti da se u opem sluaju u kombiniranoj
metodi konano-diskretnih elemenata ne moe dinamiki odgovor konstrukcije promatrati u
okviru modalne analize gdje svaki vlastiti oblik ima svoje priguenje. Takoer se ne moe
uspostaviti veza izmeu koeficijenta priguenja i relativnog priguenja i pojedine frekvencije
sustava, meutim, izrazi (3.25), (3.26) i (3.27) i dalje se mogu koristiti kao grube aproksimacije te
veze.

3.3 ANALIZA KONTAKTNOG MEUDJELOVANJA


Gubitak energije koji se dogaa uslijed sudara dvaju tijela, u kombiniranoj metodi konanodiskretnih elemenata opisuje se preko modela priguenja definiranog koeficijentom priguenja
kako je to prikazano u drugom poglavlju izrazom (2.54). Da bi se u kombiniranoj metodi
konano-diskretnih elemenata mogao simulirati gubitak energije prilikom sudara dvaju diskretnih
elemenata potrebno je ispravno procijeniti veliinu koeficijenta priguenja. Fizikalna veliina

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

63

3. Analiza numerikih parametara

kojom se u praksi najee opisuje gubitak energije prilikom sudara dvaju tijela naziva se
koeficijent restitucije i njega je mogue eksperimentalno odrediti.
U numerikim primjerima koji su provedeni u nastavku analizirana je veza izmeu
koeficijenta priguenja i koeficijenta restitucije. Takoer je analizirana ovisnost koeficijenta
restitucije o gustoi mree konanih elemenata, vrijednosti penalty koeficijenta, brzini sudara te o
tome je li je usvojena mogunost odnosno nemogunost pucanja blokova. Cilj analize bio je
utvrditi postoji li izmeu koeficijenta priguenja i koeficijenta restitucije nekakav jedinstveni
odnos, te ako postoji, pod kojim uvjetima on vrijedi i kako izgleda.
Numerika analiza provedena je na dva kamena bloka A i B. Bloku A zadana je poetna
brzina v A0 kojom putuje prema bloku B koji miruje sve dok ne doe do sudara. Nakon sudara blok
A nastavlja se gibati brzinom v A1 , a blok B brzinom vB1 . Shematski prikaz problema zajedno s
geometrijskim karakteristikama blokova prikazan je na crteu 3.7.

Crte 3.7 Sudar dvaju kamenih blokova

Analiza je provedena s razliitim gustoama mrea konanih elemenata kojima su


diskretizirani blokovi.

(a)

(b)

(c)
Crte 3.8 Predloci mrea konanih elemenata bloka koritene u analizi: (a) tip A (osam elemenata); (b) tip
B (200 elemenata); (c) tip C (800 elemenata)

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

64

3. Analiza numerikih parametara

Predloci mrea konanih elemenata koritenih u numerikoj analizi prikazani su na crteu


3.8. Analiza je takoer provedena s razliitim vrijednostima koeficijenta priguenja (0.1E+06,
0.5E+06, 1.0E+06, 5.0E+06), razliitim vrijednostima penalty koeficijenta p0 (E, 10 E, 25 E, 100
E) gdje je E modul elastinosti materijala te razliitim poetnim brzinama bloka A, v A0 (3.0 m/s i
10.0 m/s). Karakteristike materijala koritene u numerikoj analizi prikazane su u tablici 3.3.
Tablica 3.3 Karakteristike materijala kao ulazni parametri
Kamen
Modul elastinosti, E (GPa)

30.5

Poissonov koeficijent,

0.2

Gustoa, (kg/m3)

2340

Na crteu 3.9. prikazane su karakteristine faze sudara analiziranog u programu Y-2D. U


prvoj fazi blok A putuje prema bloku B koji miruje (crte 3.9-a). U drugoj fazi blok A i B se
nalaze u kontaktu (crte 3.9-b), dok se u treoj fazi svaki blok nastavlja gibati svojom brzinom

(a)

(b)

(c)
Crte 3.9 Faze sudara: a) blok A putuje prema bloku B, b) blok A i B se nalaze u kontaktu, c) blok A i B se
gibaju svaki svojom brzinom

Ako se na ukupan sustav koji se sastoji od blokova A i B primjeni drugi Newtonov zakon
moe se pisati
d ( mc v c )
dt

= fc ( t )

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(3.34)

65

3. Analiza numerikih parametara

gdje je mc masa sustava koja je jednaka zbroju masa blokova A i B, v c brzina centra mase sustava
dok je fc ( t ) ukupna sila koja djeluje na centar masa sustava. Budui da na sustav ne djeluje
nikakva vanjska sila te da se masa sustava ne mijenja, izraz (3.34) prelazi u
d ( vc )
dt

=0

(3.35)

to znai da brzina sredita mase sustava, koja je jednaka


vc =

v A + vB
2

(3.36)

gdje su v A i v B brzine blokova A i B, ostaje nepromijenjena tijekom vremena. Uzimajui u obzir


da je poetna brzina bloka B jednaka nuli, prethodni izraz moe se pisati u obliku

v A + vB = v A 0

(3.37)

Prethodni izraz koji je posljedica zakona ouvanja koliine gibanja mora biti ispunjen u svakom
vremenskom trenutku.
Na crteima 3.10 i 3.11 prikazane su brzine blokova te kinetika energija za sudar sa
sljedeim parametrima: p0=100 E, predloak mree B, vA0=3.0 m/s. Koeficijent priguenja je u
prvom sluaju iznosio = 5.0e + 05 Pas dok je u drugom sluaju iznosio = 1.0e + 06 Pas. U
prikazanim dijagramima vremenu od nula sekundi odgovara trenutak kada su se blokovi nali u
kontaktu. Iz crtea je vidljivo da je zbroj brzina blokova A i B u vremenu konstantan sukladno
izrazu (3.36) to znai da je zadovoljen zakon ouvanja koliine gibanja. Takoer se moe vidjeti
kako se kinetika energija u trenutku kontakta poinje smanjivati. U trenutku kada kinetika
energija postigne svoj minimum, potencijalna energija unutar blokova poprima svoju maksimalnu
vrijednost. Nakon toga potencijalna energija blokova pretvara se u kinetiku energiju dok razlika
izmeu poetne i konane kinetike energije predstavlja energiju koja se izgubila prilikom
kontakta. Iz prikazanih dijagrama kinetike energije u tijeku vremena, moe se uoiti da je u
drugom sluaju gdje je koeficijent priguenja bio vei konana kinetika energija manja odnosno
gubitak energije vei.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

66

3. Analiza numerikih parametara

kinetika energija / (kJ

3.5
brzina / (m/s)

3.0
2.5
2.0

blok A
blok B
blok A + blok B

1.5
1.0
0.5

1.2
1.0
0.8
0.6
0.4
0.2
0.0

0.0
0.0

0.1

0.2

0.3
0.4
0.5
vrijeme / (ms)

0.6

0.0

0.7

0.1

0.2

(a)

0.3
0.4
0.5
vrijeme / (ms)

0.6

0.7

(b)

Crte 3.10 Sudar s usvojenim parametrima: =5.0e+05 Pas, p0=100 E, predloak mree B,

v A0 = 3.0 m/s : (a) brzine blokova; (b) ukupna kinetika energija

kinetika energija / (kJ

3.5
brzina / (m/s)

3.0
2.5
2.0

blok A
blok B
blok A + blok B

1.5
1.0
0.5

1.2
1.0
0.8
0.6
0.4
0.2
0.0

0.0
0.0

0.1

0.2

0.3
0.4
0.5
vrijeme / (ms)

0.6

0.7

(a)

0.0

0.1

0.2

0.3
0.4
0.5
vrijeme / (ms)

0.6

0.7

(b)

Crte 3.11 Sudar sa usvojenim parametrima: =1.0e+06, p0=100 E, predloak mree B, v A0 = 3.0 m/s :
(a) brzine blokova; (b) ukupna kinetika energija

Uslijed gubitaka energije prilikom sudara blokova, impuls S1 i S2 (vidi crte 3.8), koji su
posljedica kontaktne sile f izmeu dva bloka, nisu jednaki te se moe pisati

S 2 = k S1

(3.38)

gdje je k koeficijent restitucije koji se kree u granicama izmeu nule i jedan. Vrijednost
koeficijenta restitucije moe se dovesti u vezu s brzinama blokova A i B prije sudara i nakon
sudara [G11] u obliku

k=

vB1 v A1
v A 0 vB 0

(3.39)

gdje su v A0 i vB 0 brzine blokova A i B prije sudara, dok su v A1 i vB1 brzine blokova A i B nakon
sudara.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

67

3. Analiza numerikih parametara

Crte 3.8 Kontaktna sila u vremenu u trenutku sudara

Koeficijent restitucije je mjera gubitka energije prilikom sudara ija vrijednost ovisi o vrsti
materijala.
Na crteima 3.12 i 3.13 redom su prikazane numeriki dobivene vrijednosti koeficijenta
restitucije u ovisnosti o raznim vrijednostima koeficijenta priguenja, penalty koeficijenta te
gustoi mree konanih elemenata za sluaj kada je poetna brzina bloka A v A0 = 3.0 m/s odnosno

v A0 = 10.0 m/s. U oba sluaja blokovima nije dana mogunost pucanja.


1

=0.1E+06

0.8

=0.5E+06
=1.0E+06

0.6

=5.0E+06
0.4

0.2

0.2

50

75

=1.0E+06

=5.0E+06

25

=0.5E+06

0.6

0.4

=0.1E+06

0.8

100

p0 / E

25

50

75

100

p0 / E

(b)

(a)
1
=0.1E+06

0.8

=0.5E+06
=1.0E+06

0.6

=5.0E+06

0.4
0.2
0
0

25

50

75

100

p0/ E

(c)
Crte 3.12 Koeficijenti restitucije kada je v A0 = 3.0 m/s uz nemogunost pucanja blokova za: (a) mreu A;
(b) mreu B; (c) mreu C

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

68

3. Analiza numerikih parametara

Iz prikazanih rezultata moe se uoiti da je koeficijent restitucije gotovo neovisan o penalty


koeficijentu ukoliko je vrijednost penalty koeficijenta deset puta vea od modula elastinosti
materijala. Takoer se uoava da s porastom koeficijenta priguenja koeficijent restitucije opada
to je i bilo za oekivati, budui da su gubici energije prilikom sudara s veim koeficijentom
priguenja vei. Nadalje, zapaa se da su kod mrea B i C, neovisno o poetnoj brzini bloka A, za
odabrani koeficijent priguenja razlike u koeficijentima restitucije zanemarive, dok su te razlike
kod mree A znaajne u odnosu na mreu B i C. Iz izloenih razmatranja moe se zakljuiti da u
sluaju kada blokovima nije dana mogunost pucanja te kada su vrijednosti penalty koeficijenta
deset puta vee od modula elastinosti materijala, koeficijent restitucije ne ovisi o gustoi mree ni
o penalty koeficijentu ako je mrea konanih elemenata dovoljno gusta.
1

1
=0.1E+06

0.8

=1.0E+06

0.6

=0.5E+06
=1.0E+06

0.6

=5.0E+06

=5.0E+06

=0.1E+06

0.8

=0.5E+06

0.4

0.4

0.2

0.2
0

0
0

25

50

75

100

25

50

p0 / E

p0 / E

(a)

(b)

75

100

1
=0.1E+06

0.8

=0.5E+06
=1.0E+06

0.6

=5.0E+06

0.4
0.2
0
0

25

50

75

100

p0 / E

(c)
Crte 3.13 Koeficijenti restitucije kada je v A0 = 10.0 m/s uz nemogunost pucanja blokova za: (a) mreu
A; (b) mreu B; (c) mreu C

Na crteima 3.14 i 3.15 redom su prikazane numeriki dobivene vrijednosti koeficijenta


restitucije za sluaj kada je poetna brzina bloka A v A0 = 3.0 m/s odnosno v A0 = 10.0 m/s te kada
blokovi imaju mogunost pucanja. U ovom sluaju izmeu trokutnih konanih elemenata umetnuti

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

69

3. Analiza numerikih parametara

su kontaktni elementi to znai da je svaki konani element fiziki odvojen od susjednog


konanog elementa. Budui da su susjedni konani elementi prije pojave pukotine pridrani

penalty metodom preko modela krutih opruga u normalnom i poprenom smjeru, kako je to
opisano u drugom poglavlju, nametnula se potreba ispitivanja utjecaja kontaktnog elementa na
koeficijent restitucije. Kako bi se izbjegla pojava pukotina, u svim primjerima je usvojena vlana i
posmina vrstoa u iznosu od 100 MPa.
Iz prikazanih rezultata moe se uoiti zanemariva razlika u koeficijentima restitucije izmeu
mree B i C dok je kod mree A ta razlika, slino kao u sluaju kada blokovima nije dana
mogunost pucanja, u usporedbi s mreom B i C znaajna. Takoer se moe uoiti da za odabrani
koeficijent priguenja i vrijednost penalty koeficijenta 25 puta veu od modula elastinosti
materijala, koeficijent restitucije poprima gotovo konstantnu vrijednost koja ne ovisi o poetnoj
brzini bloka A.
1

1
=0.1E+06

0.8

=1.0E+06

0.6

=0.5E+06
=1.0E+06

0.6

=5.0E+06

=5.0E+06

=0.1E+06

0.8

=0.5E+06

0.4

0.4

0.2

0.2

0
0

25

50

75

100

p0 / E

25

50

p0 / E

75

100

(b)

(a)
1
=0.1E+06

0.8

=0.5E+06
=1.0E+06

0.6

=5.0E+06
0.4
0.2
0
0

25

50

75

100

p0 / E

(c)
Crte 3.14 Koeficijenti restitucije kada je v A0 = 3.0 m/s uz mogunost pucanja blokova za: (a) mreu A;
(b) mreu B; (c) mreu C

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

70

3. Analiza numerikih parametara

=0.1E+06

0.8

=0.5E+06
=1.0E+06

0.6

=0.5E+06
=1.0E+06

0.6

=5.0E+06

=5.0E+06

=0.1E+06

0.8

0.4

0.4

0.2

0.2
0

0
0

25

50

75

100

25

50

p0 / E

p0 / E

(a)

(b)

75

100

1
=0.1E+06

0.8

=0.5E+06
=1.0E+06

0.6

=5.0E+06
0.4
0.2
0
0

25

50

75

100

p0 / E

(c)
Crte 3.15 Koeficijenti restitucije kada je v A0 = 10.0 m/s uz mogunost pucanja blokova za: (a) mreu A;
(b) mreu B; (c) mreu C

koeficijent restitucije

1
0.8
0.6
0.4
0.2
0
0.0E+00

2.0E+06

4.0E+06

6.0E+06

8.0E+06

1.0E+07

koeficijent priguenja

Crte 3.16 Veza koeficijenta restitucije i koeficijenta priguenja

Uzimajui u obzir rezultate numerikih analiza prikazanih na crteima 3.12-3.15, moe se


zakljuiti da za vrijednosti penalty koeficijenta 25 puta vee od modula elastinosti materijala i

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

71

3. Analiza numerikih parametara

dovoljno gustu mreu konanih elemenata izmeu koeficijenta restitucije i koeficijenta priguenja
postoji jedinstvena veza, neovisna o brzini sudara diskretnih elemenata i o postojanju kontaktnih
elemenata izmeu mree konanih elemenata. Ta veza, koja je znaajna pri procjeni koeficijenta
priguenja na temelju poznatog koeficijenta restitucije, prikazana je na crteu 3.16.

3.4 VERIFIKACIJA TEMPERATURNOG DJELOVANJA


U sklopu ovog rada unutar kombinirane metode konano-diskretnih elemenata
implementiran je model temperaturnog djelovanja kao funkcije vremena, stoga je u ovom primjeru
izvrena verifikacija tog algoritma. U tu svrhu odabran je trokutni element geometrijskih
karakteristika prikazanih na crteu 3.17 koji je izloen djelovanju temperature kao funkcije u
vremenu

T = 40 t ( 0 C/s)

(3.40)

Crte 3.17 Trokutni konani element izloen temperaturnom djelovanju

Mehanike karakteristike materijala koritene u analizi prikazane su u tablici 3.4


Tablica 3.4 Karakteristike materijala kao ulazni parametri
Materijal
Modul elastinosti, E (GPa)

30.0

Poissonov koeficijent,

0.2

Koeficijent temperaturnog rastezanja, t (MPa)

1.0e-5

Ako je jedan od leajeva A ili B klizni, deformacija trokuta u x smjeru iznosila bi

xx = t T

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(3.41)

72

3. Analiza numerikih parametara

Budui da je deformacija trokuta u x smjeru sprijeena, to se u trokutu javlja tlano naprezanje

xx koje iznosi
xx = E t T

(3.42)

to nakon uvrtavanja poznatih parametara prelazi u

xx = 12.0 t MPa

(3.43)

Deformacija trokuta u y smjeru, koja je jednaka zbroju deformacija od temperature te


deformacije uzrokovane naprezanjem u x smjeru, jednaka je

yy = t T + t T = t T (1 + )

(3.44)

to nakon uvrtavanja poznatih parametara prelazi u

yy = 0.00048 t

(3.45)

Na slici 3.18-a i 3.18-b prikazana je usporedba numerikog i analitikog rjeenja naprezanja

xx i deformacije yy u funkciji vremena. Iz prikazanih rezultata vidi se slaganje numerikog i


analitikog rjeenja.
70.0

0.25
0.20
(%)

50.0
yy

40.0
30.0
FEM/DEM

20.0

analitiki

10.0
0.0
0.00

xx

/ MPa

60.0

1.00

2.00

3.00

4.00

0.15
FEM/DEM

0.10

analitiki

0.05

5.00

0.00
0.00

1.00

2.00

3.00

4.00

5.00

t /s

t /s

(a)

(b)

Crte 3.18 Usporedba numerikih i analitikih rezultata u trokutu: (a) usporedba naprezanja xx ; (b)
usporedba deformacija yy

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

73

3. Analiza numerikih parametara

3.5 VERIFIKACIJA STATIKOG I DINAMIKOG TRENJA


U sklopu ovog rada u Y-2D raunalni program baziran na kombiniranoj metodi konanodiskretnih elemenata implementiran je model statikog trenja. U ovom primjeru provedena je
verifikacija implementiranog modela. Za primjer je odabran kameni blok koji lei na hrapavoj
horizontalnoj podlozi. Na blok djeluje trokutni element kojemu je zadana funkcija brzine u obliku

v(t ) = 0.04 t (m/s)

(3.46)

Shematski prikaz problema prikazan je na crteu 3.5.

Crte 3.19 Blok na hrapavoj podlozi

Karakteristike kamena koritene u numerikoj analizi prikazane su u tablici 3.5.


Tablica 3.5 Karakteristike materijala kao ulazni parametri
Kamen
Prostorna teina, (kN/m3)

23.40

Statiki koeficijent trenja, st

0.4

Dinamiki koeficijent trenja, din

0.2

Na temelju prikazanih podataka moe se izraunati teina bloka koja iznosi G = 4.212 kN .
Vrijednost statike sile trenja jednaka je

f s = G st = 1.6848 kN

(3.47)

dok je vrijednost dinamike sile trenja jednaka

f din = G din = 0.8424 kN

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(3.48)

74

3. Analiza numerikih parametara

Na crteu 3.20-a prikazana je diskretizacija sustava, dok je na slici 3.20-b prikazan blok u
fazi gibanja.

(a)

(b)

Crte 3.20 Blok na hrapavoj podlozi: (a) diskretizacija sustava u trenutku t = 0.0 s; (b) blok u trenutku t =
25.0 ms

Na crteu 3.21 prikazana je usporedba sile trenja f u ovisnosti o pomaku bloka dobivena
analitiki i numeriki.
2.0
FEM/DEM

1.5
f / kN

analitiki
1.0
0.5
0.0
0.0

1.0

2.0
3.0
pomak / m

4.0

5.0

Crte 3.21 Usporedba sile trenja u tijeku vremena dobivena analitiki i numeriki

Na dijagramu se moe uoiti da se statika i dinamika sila trenja dobivena kombiniranom


metodom konano-diskretnih elemenata podudara s analitikim rjeenjem to potvruje da
kombinirana metoda konano-diskretnih elemenata moe realno opisati probleme u kojima se
javlja utjecaj trenja, pri emu statiki i dinamiki koeficijent trenja ne poprimaju jednaku
vrijednost.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

75

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

4. ANALIZA SUHO ZIDANIH KAMENIH


KONSTRUKCIJA
U ovom poglavlju prikazana je analiza suho zidanih kamenih konstrukcija primjenom
postojeeg numerikog modela baziranog na kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata.
Nakon prikazanog naina diskretizacije kamene konstrukcije, provedena je validacija numerikog
modela u opisivanju odreenih pojava koji se u kamenoj konstrukciji javljaju uslijed seizmikog
optereenja kao to su slobodno njihanje bloka, cikliko ponaanje suhog kontakta izmeu dvaju
blokova, cikliko ponaanje zida u ravnini te pojava fragmentacije kamenog bloka uslijed
prekoraenja vrstoe materijala. U prikazanim primjerima numeriki rezultati dobiveni
kombiniranom

metodom

konano-diskretnih

elemenata

usporeeni

su

rezultatima

eksperimenata.
U ovom poglavlju takoer su izvrene analize u kojima su predloena dva naina kojima se
u okviru ove metode moe uzeti u obzir efekt povrinske hrapavosti blokova koja utjee na
normalnu i posminu krutost kamenih zidova.
Na kraju poglavlja prikazana je mogunost primjene ove metode u inkrementalnoj
seizmikoj analizi realnih kamenih konstrukcija.
Equation Chapter 4 Section 1

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

76

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

4.1 DISKRETIZACIJA KONSTRUKCIJE


Suho zidana kamena konstrukcija se u okviru kombinirane metode konano-diskretnih
elemenata promatra kao skup diskretnih elemenata odnosno kamenih blokova. Svaki kameni blok
diskretiziran je vlastitom mreom trokutnih konanih elemenata izmeu kojih su implementirani
kontaktni elementi koji predstavljaju mjesta potencijalnih pukotina (crte 4.1).

Crte 4.1 Diskretizacija konstrukcije

Ponaanje materijala u konanim elementima je linearno-elastino, dok je materijalna


nelinearnost koja se javlja nakon nastanka pukotina opisana kontaktnim elementima. Ponaanje
materijala u kontaktnom elementu opisano je u poglavlju 2.3. Pojava pukotine odnosno odvajanje
rubova susjednih konanih elemenata omogueno je na nain da su susjedni rubovi trokutnih
konanih elemenata opisani s razliitim vorovima kao to je prikazano na crteu 4.2.

Crte 4.2 Konani i kontaktni element

Kontaktne sile koje se javljaju izmeu susjednih blokova, ukljuujui i sile trenja, baziraju
se na principu potencijalnih kontaktnih sila kako je to objanjeno u poglavlju 2.1.
Za potrebe diskretizacije konstrukcije mreom konanih elemenata u sklopu ove radnje
razvijen je raunalni program Bmsh kojemu se geometrija konstrukcije zadaje u dxf formatu.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

77

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

Program ima mogunost diskretizacije etverostraninih blokova s dva predloka mree konanih
elemenata proizvoljne gustoe. Jedan od predloaka prikazan je na crteu 4.1.

4.2. VALIDACIJA NUMERIKOG MODELA


Validacija postojeeg numerikog modela u analizi kamenih konstrukcija provedena je na tri
primjera u kojima su numeriki rezultati usporeeni s rezultatima eksperimenta. U ovim
primjerima analizirani su glavni efekti koji se u kamenim konstrukcijama mogu javiti za vrijeme
seizmike pobude. U prvom primjeru analizirano je slobodno njihanje jednog bloka na
horizontalnoj podlozi, u drugom primjeru provedena je analiza posminog ponaanja u suhom
kontaktu izmeu dva kamena bloka dok je u treem primjeru analizirano monotono i cikliko
ponaanje kamenog zida u ravnini.

4.2.1 Slobodno njihanje kamenog bloka


U ovom primjeru provedena je validacija kombinirane metode konano-diskretnih
elemenata u analizi slobodnog njihanja kamenog bloka. Rezultati dobiveni FEM/DEM metodom
usporeeni su s eksperimentalnim i numerikim rezultatima preuzetim iz literature [P16].
Eksperiment je proveden na kamenom uzorku od granita izloenog slobodnom njihanju u
Nacionalnom laboratoriju graevinarstva u Portugalu [P9]. Numerike rezultate preuzete iz
literature [P16] Prieto je dobio preko formulacije slobodnog njihanja krutog bloka na podlozi
koristei viskozno priguenje na kontaktu bloka i podloge.
Geometrija uzorka zajedno s mreom konanih elemenata prikazana je na crteu 4.3.
Debljina uzorka iznosila je 0.754 m, dok je masa iznosila 503 kg.

Crte 4.3 Testni uzorak: (a) geometrija; (b) mrea konanih elemenata

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

78

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

U numerikoj analizi penalty koeficijent p0 iznosio je 461010. Koeficijent priguenja


odabran je u iznosu od 4.5106 (N/m2/s) da bi se dobilo najbolje slaganje numerikih i
eksperimentalnih rezultata. U FEM/DEM metodi gubitak energije nije modeliran u kontaktu
izmeu bloka i podloge. To je postignuto unutar konanih elemenata sukladno izrazu (2.54). Kada
se blok i podloga nau u kontaktu, brzina deformacije uzrokuje gubitak energije zbog pojave sile
priguenja unutar konanih elemenata bloka. Kao posljedica, kinetika energija bloka nakon
sudara manja je nego prije sudara.
Na crteu 4.4 prikazana je usporedba slobodnog njihanja bloka u vremenu dobivena
FEM/DEM metodom s rezultatima eksperimenta i numerikim rezultatima koje je dobio Prieto
[P16].

Crte 4.4 Njihanje bloka u funkciji vremena

Prikazana krivulja kut-vrijeme pokazuje vrlo dobro slaganje rezultata dobivenih FEM/DEM
metodom s rezultatima eksperimenta i numerikim rezultatima [P16]. Ovi rezultati pokazuju da je
FEM/DEM metodom mogue simulirati efekte slobodnog njihanja koji mogu biti vrlo vani u
seizmikoj analizi kamenih konstrukcija.

4.2.2. Posmino ponaanje kontakta dvaju blokova


U ovom primjeru analizirano je posmino ponaanje dvaju kamenih blokova da bi se
pokazala tonost pri opisivanju odnosa normalnog i posminog naprezanja u suhom kontaktu
izmeu dva kamena bloka. Ovaj eksperiment proveli su Vasconcelos i Loureno [V2] s tri razliita

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

79

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

predtlana naprezanja (0.5 MPa, 0.75 MPa and 1.0 MPa). Nakon nanoenja vertikalne predtlane
sile, posmini testovi provedeni su zadavanjem kontroliranih pomaka ija je funkcija u vremenu
prikazana na crteu 4.5.
0.6

pomak / mm .

0.4
0.2
0

2 . 5

7 . 5

1 0

1 2 . 5

1 5

-0.2
-0.4
-0.6
vrijeme

Crte 4.5 Funkcija pomaka u vremenu za posmine testove izmeu dva bloka

Geometrija bloka zajedno s mreom konanih elemenata prikazana je na crteu 4.6. U


numerikoj analizi penalty koeficijent za trenje kt usvojen je u iznosu 88109.

Crte 4.6 Testni uzorak: (a) geometrija blokova; (b) mrea konanih elemenata

Na crteu 4.7 prikazana je usporedba rezultata dobivenih kombiniranom metodom konanodiskretnih elemenata s rezultatima eksperimenta.
Sa crtea se moe vidjeti da veza posmino naprezanje-pomak, dobivena kombiniranom
metodom konano-diskretnih elemenata, pokazuje vrlo dobro slaganje s eksperimentalnim
rezultatima. Ovi rezultati pokazuju da kombinirana metoda konano-diskretnih elemenata moe
simulirati posmino ponaanje u kontaktu izmeu dva kamena bloka.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

80

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

(a)

(b)

(c)
Crte 4.7 Dijagrami posmino naprezanje-pomak za cikliko optereenje uslijed predtlanog naprezanja
od: (a) 0.5 MPa; (b) 0.75 MPa; (c) 1.0 MPa

4.2.3 Monotono i cikliko ponaanje suho zidanog kamenog zida


U ovom primjeru provedena je analiza suho zidanog kamenog zida izloenog monotonom i
ciklikom optereenju. Koriten je primjer s poznatim rezultatima eksperimenta [V3] i
numerikim rezultatima [S3] kako bi se utvrdila tonost kombinirane metode konano-diskretnih
elemenata u analizi suho zidanih kamenih konstrukcija izloenih ovakvoj vrsti optereenja.
Analiza je provedena za tri razliite predtlane sile (100 kN, 175 kN and 250 kN) to
odgovara predtlanom naprezanju od 0.5 MPa, 0.875 MPa i 1.25 MPa. Nakon nanoenja
vertikalne sile, horizontalno optereenje u obliku kontroliranog horizontalnog pomaka zadano je
na vrhu eline grede (crte 4.8).

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

81

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

Geometrija zida zajedno s mreom konanih elemenata prikazana je na crteu 4.8.

Crte 4.8 Kameni zid: (a) geometrija; (b) mrea konanih elemenata

Zid se sastojao od pravilno ispilanih kamenih blokova dimenzija 200 mm (duina) 150
mm (visina) 200 mm (irina).
Kontaktni elementi koji predstavljaju mjesta potencijalnih pukotina u kamenim blokovima
umetnuti su izmeu mree konanih elemenata. Mehanike karakteristike kontaktnih elemenata
kao to su vlana vrstoa, energija loma u vlaku te koeficijent trenja usvojene kao srednje
vrijednosti mehanikih karakteristika kamenih blokova preuzete su iz literature i prikazane u
tablici 4.1.
Tablica 4.1 Mehanike karakteristike kamena [V3]
Modul elastinosti

Vlana vrstoa

Tlana vrstoa

Energija loma

Koeficijent trenja

E (MPa)

ft (MPa)

fc (MPa)

G If (N/m)

20200

2.8

69.2

186

0.65

Horizontalno optereenje koje je u ciklikim testovima zadano u funkciju vremena


prikazano je na crteu 4.9.
Neravnine koje se javljaju na kontaktu izmeu dvaju blokova, kao i geometrija samog zida,
imaju utjecaj na normalnu i posminu krutost zida. Ovaj fenomen jasno upuuje na sloenost
ponaanja kao i na potekoe u numerikom modeliranju kamenih zidova [O2]. U ovoj analizi

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

82

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

normalna krutost zida uzeta je u obzir preko ekvivalentnog modula elastinosti zida, dok je
posmina krutost dodatno regulirana penalty koeficijentom za trenje.
45

pomak / mm

30
15
0

1 0

2 0

3 0

4 0

5 0

6 0

7 0

-15
-30
-45
vrijeme

Crte 4.9 Pomak u funkciji vremena

Zbog hrapavosti povrine blokova, moduli elastinosti kamenih blokova i samog zida nisu
jednaki. U tablici 4.2 prikazane su srednje vrijednosti modula elastinosti zida za tri razliita
predtlana naprezanja dobivene kao omjer srednjeg normalnog naprezanja i deformacije zida
[V3]. Ove vrijednosti koritene su u numerikoj analizi.
Tablica 4.2 Srednje vrijednosti modula elastinosti zida [V3]
Moduli elastinosti zida
= 0.5 (MPa)

= 0.875 (MPa)

= 1.25 (MPa)

3287.5

4068.9

4722.0

U FEM/DEM metodi postoje dva pristupa koji uzimaju u obzir efekt povrinske hrapavosti
kamenih blokova. U prvom pristupu, efekt povrinske hrapavosti kamenih blokova na normalnu
krutost zida mogue je uzeti u obzir preko redukcije penalty koeficijenta p0 za normalne
kontaktne sile. U tom sluaju penalty koeficijent funkcija je predloka mree konanih elemenata.
1

Ezida / Ebloka

0.8
0.6
0.4
0.2
0
0.01

0.1

1
p 0 /E bloka

10

100

Crte 4.10 Vrijednosti penalty koeficijenta p0 za redukciju normalne krutosti zida

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

83

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

Vrijednost penalty koeficijenta p0 potrebnog za redukciju normalne krutosti zida odreene na


temelju prethodno provedene analize prikazane na crteu 4.10. Ove vrijednosti prikazane su u
funkciji omjera modula elastinosti zida i kamenih blokova. Efekt povrinske hrapavosti na
posminu krutost zidova moe se regulirati preko penalty koeficijenta za trenje kt .
U drugom pristupu efekt povrinske hrapavosti kamenih blokova na normalnu krutost zida
moe se uzeti u obzir preko reducirane vrijednosti modula elastinosti kamenih blokova, dok se
posmina krutost moe dodatno regulirati pomou penalty koeficijenta za trenje.
Oba pristupa daju sline numerike rezultate. U numerikoj analizi koja je provedena u
nastavku odabran je drugi pristup budui da je univerzalan i neovisan o predloku mree konanih
elemenata. Takoer, u ovom pristupu nisu potrebne prethodne analize.
Na crteu 4.11 prikazani su rezultati analize utjecaja penalty koeficijenta za posmine
kontaktne sile (kt) na dijagrame sila-pomak uslijed monotono rastueg optereenja.

(a)

(b)

(c)
Crte 4.11 Utjecaj penalty koeficijenta kt na dijagrame sila-pomak uslijed monotonog optereenja za
predtlana naprezanja: (a) 0.5 MPa; (b) 0.875 MPa and (c) 1.25 MPa

Iz prikazanih rezultata moe se vidjeti da penalty koeficijenta kt , kojim se uzima u obzir


smanjenje posmine krutosti zida uslijed povrinske hrapavosti blokova, nema znaajan utjecaj na

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

84

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

slomno optereenje. Utjecaj koeficijenta kt na vezu sila-pomak najvie je uoljiv u prvom dijelu
krivulje u kojem se zid jo uvijek ponaa kao kruto tijelo. Nakon to se uslijed horizontalne sile,
zbog nemogunosti prenoenja vlanih sila meu kamenim blokovima, pojavi rotacija dijela zida
oko ruba, krivulja sila-pomak pokazuje da krutost konstrukcije tei prema nuli a utjecaj penalty
koeficijenta kt sve je manji.
Vrijednosti penalty koeficijenta kt za tri razliita predtlana naprezanja odabrane su tako da
se numeriki rezultati najbolje poklapaju s rezultatima eksperimenta i prikazane su u tablici 4.3.
Tablica 4.3 Odabrane vrijednosti penalty koeficijenta kt za zid
Penalty koeficijenti
= 0.5 (MPa)

= 0.875 (MPa)

= 1.25 (MPa)

10109

12.5109

12.5109

Rezultati dobiveni FEM/DEM metodom za odabrane vrijednosti kt usporeeni su s


eksperimentalnim i numerikim rezultatima dobivenim od Senthievela i Lourena [S3] za
monotono rastue optereenje na crteu 4.12.

(a)

(b)

(c)
Crte 4.12 Dijagrami sila pomak za predtlana naprezanja od: (a) 0.5 MPa; (b) 0.875 MPa; (c) 1.25 MPa

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

85

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

U literaturi [S3] numeriki rezultati dobiveni su dvodimenzionalnom nelinearnom analizom


koristei metodu konanih elemenata. Budui da eksperimentalni rezultati nisu pokazivali pojavu
pukotina u kamenim blokovima prije postizanja graninog optereenja, Senthievel i Loureno nisu
razmatrali mogunost pucanja blokova.
Rezultati prikazani na crteu 4.12 pokazuju da se krivulje sila-pomak dobivene FEM/DEM
metodom, uzimajui u obzir potencijalne pukotine u kamenim blokovima, vrlo dobro podudaraju s
eksperimentalnim krivuljama i numerikim rezultatima [S3] u kojima nije razmatrana mogunost
pucanja. Razlog ovoj injenici lei u tome to u intervalu u kojem su krivulje crtane nije nastupilo
pucanje blokova.
Numerika rjeenja granine sile uslijed djelovanja monotono rastueg optereenja
dobivenog FEM/DEM metodom prikazana su u tablici 4.4 te pokazuju vrlo dobro slaganje s
eksperimentalnim rezultatima.
Tablica 4.4 Usporedba numerikog i eksperimentalnog graninog optereenja
Zidovi

Eksperiment (kN)

FEM/DEM (kN)

Omjer

= 0.5 (MPa)

36.9

36.8

0.997

= 0.875 (MPa)

63.1

61.5

0.975

= 1.25 (MPa)

85.6

86.76

1.014

Za djelovanje ciklikog optereenja rezultati dobiveni kombiniranom metodom konanodiskretnih elemenata takoer su usporeeni s rezultatima eksperimenta i prikazani su na crteu
4.13. Karakteristike materijala u numerikoj analizi zidova izloenih ciklikom optereenju
usvojene su kao u analizi za monotono rastue optereenje (tablica 4.2 i tablica 4.3).
Usporedbom krivulja sila-pomak dobivenih eksperimentalno i numeriki primjenom
FEM/DEM metode moe se uoiti da numeriki rezultati za sva tri sluaja optereenja vrlo dobro
opisuju globalno ponaanje konstrukcije.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

86

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

(a)

(b)

(c)
Crte 4.13 Usporedba numerikih i eksperimentalnih rezultata za predtlano naprezanje od: (a) 0.5 MPa;
(b) 0.875 MPa; (c) 1.25 MPa

Nain pucanja kamenog zida, koji se pojavljuje nakon dostizanja graninog optereenja,
dobiven eksperimentalno i numeriki, usporeen je na slikama 4.1 - 4.3. Sa crtea se moe vidjeti
da u sluaju djelovanja malog predtlanog optereenja, to u ovom primjeru odgovara iznosu od
0.5 MPa, do potpunog sloma konstrukcije dolazi zbog pojave mehanizma uslijed rotacije dijela
zida oko ruba. Za vea predtlana optereenja kao to su u ovom primjeru 0.875 MPa i 1.250 MPa
nakon zapoete rotacije moe doi do prekoraenja vrstoe materijala zbog ega nastaje pucanje
kamenih blokova.
Sa crtea se takoer moe vidjeti da je oblik potpunog sloma zida dobiven numeriki
FEM/DEM metodom slian onom dobivenom eksperimentalno.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

87

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

(a)

(b)

Slika 4.1 Oblik loma kamenog zida za predtlano naprezanje 0.5 MPa: (a) numeriki (b) eksperiment

Iako u ovom primjeru numerike analize provedene s i bez mogunosti pucanja blokova
daju sline rezultate, svrha ovog primjera bila je pokazati mogunost primjene FEM/DEM metode
u simuliranju pucanja kamenih blokova to moe biti osobito vano u analizi kamenih
konstrukcija izloenih velikim tlanim naprezanjima kada se potpuni slom konstrukcije ne dogaa
zbog globalnog gubitka stabilnosti ve zbog prekoraenja vrstoe materijala u blokovima.

(a)

(b)

Slika 4.2 Oblik loma kamenog zida za predtlano naprezanje 0.875 MPa: (a) numeriki (b) eksperiment

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

88

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

(a)

(b)

Slika 4.3 Oblik loma kamenog zida za predtlano naprezanje 1.25 MPa: (a) numeriki (b) eksperiment

4.3 PRIMJENA NUMERIKOG MODELA

4.3.1 Seizmika analiza konstrukcije Protirona u Splitu


U sljedeem primjeru pokazana je primjena kombinirane metode konano-diskretnih
elemenata u simulaciji dinamikog odgovora konstrukcije Protirona u Splitu (slika 4.4) na
seizmiko djelovanje.
Protiron je prostor koji je spajao, odnosno odvajao sjeverni dio Dioklecijanove palae koji je
sluio za sluge, vojsku i sl. od junog dijela gdje se nalazio carev stan. Protiron se nalazi s june
strane Peristila (trga ispred splitske katedrale sv. Dujma) i s njega se car obraao stanovnicima
drugog dijela palae. Na ulazu u Protiron nalaze se etiri masivna stupa od crvenog granita na
kojima stoje dorski kapiteli. Kapiteli nose iroki zabat s lunim nadvojem u sredini. Kapiteli su sa
stupovima i naglavnom gredom povezani elinim trnovima. Kroz povijest, najvjerojatnije
djelovanjem razliitih potresa, dolo je do pomicanja kamenih blokova koji ine iroki zabat, a
takoer je dolo i do razmicanja sredinjih stupova. Da bi se sprijeilo daljnje pomicanje, za
vrijeme Austro-Ugarske, kameni blokovi su povezani bakrenim klamfama.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

89

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

Slika 4.4 Ulaz u Protiron na Peristilu u Splitu

U ovom primjeru izvrena je inkrementalna dinamika [V1] analiza Protirona na izvornoj


konstrukciji bez metalnih klamfi i bez metalnih trnova. Konstrukcija je izloena horizontalnom
ubrzanju podloge (crte 4.14) koje je snimljeno 15.4.1979. g. u Dubrovniku kraj Pomorske kole
na tlu kategorije A za vrijeme potresa iji je epicentar bio u Crnoj Gori. Akcelelogram je prvo
skaliran na vrno ubrzanje od 0.22 g koje je karakteristino za Split. Nakon toga je vrno ubrzanje

ubrzanje/ m/s

postupno poveavano do potpunog sloma konstrukcije.


0.8
0.6
0.4
0.2
0.0
-0.2 0
-0.4
-0.6
-0.8

10

15

20

25

30

35

vrijeme / s

Crte 4.14 Vremenski zapis ubrzanja za vrijeme potresa u Petrovcu 1979.

Na crteu 4.15 i 4.16 prikazana je geometrija konstrukcije te mrea konanih elemenata. U


numerikoj analizi pretpostavljeno je da e do potpunog sloma konstrukcije doi uslijed gubitka
stabilnosti tako da mogunost pucanja kamenih blokova nije uzeta u obzir.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

90

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

Crte 4.15 Geometrija konstrukcije

Crte 4.16 Mrea konanih elemenata

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

91

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

Mehanike karakteristike kamena koritene u analizi prikazane su u tablici 4.5.


Tablica 4.5 Mehanike karakteristike kamena
Modul elastinosti

Statiki koeficijent
trenja

Dinamiki koeficijent
trenja

Koeficijent priguenja

E (MPa)

st

din

48400

0.6

0.6

4.5106

Dinamika analiza konstrukcije pokazuje da se za vrno ubrzanje od ag=0.22 g, javljaju


znaajni pomaci kamenih blokova (crte 4.17-a) pogotovo u kamenom luku koji su prikazani na
crteu 4.17-b

(a)

(b)

Crte 4.17 Konstrukcija Protirona nakon potresa vrnog ubrzanja ag=0.22 g: (a) cijela konstrukcija; (b)
uvean sredinji dio

(a)

(b)

Crte 4.18 Konstrukcija Protirona nakon potresa vrnog ubrzanja ag=0.50 g: (a) cijela konstrukcija; (b)
uvean sredinji dio

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

92

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

Za vrno ubrzanje od 0.50 g dolazi do jo veih pomaka, a oigledno je i razmicanje


sredinjih stupova konstrukcije te odizanje naglavne grede od rubova kapitela. Na crteu 4.18-a
prikazana je konstrukcija nakon zavretka, dok je na crteu 4.18-b prikazan njen sredinji dio.

(a)

(b)

(c)

(d)

(e)

(f)

Crte 4.19 Mehanizam potpunog sloma konstrukcije Protiron pri vrnom ubrzanju ag=0.6 g u vremenu: (a)
t=0.0 s; (b) t=11.91 s; (c) t=13.27 s; (d) t=16.33 s; (e) t=17.86 s; (f) t=18.54 s

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

93

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

Na crteu 4.19 prikazan je mehanizam potpunog sloma konstrukcije tijekom vremena pri
vrnom ubrzanju od 0.6 g. Sa crtea se moe uoiti razdvajanje sredinjih stupova dok naposljetku
ne doe do uruavanja sredinjeg dijela konstrukcije.
Provedena analiza pokazuje da se u konstrukciji Protirona bez metalnih klamfi ve pri
vrnom ubrzanju od 0.22 g javljaju znaajni pomaci centralnih blokova. Poveanjem ubrzanja
poveavaju se i pomaci konstrukcije, a za vrno ubrzanje 0.60 g nastaje slom konstrukcije.

4.3.2 Seizmika analiza slobodno stojeeg kamenog stupa


U sljedeem primjeru analizirana je stabilnost slobodno stojeih kamenih stupova. Za
primjer je odabran jedan karakteristini stup koji se nalazi ispred katedrale sv. Duje u Splitu.
Geometrija stupa zajedno s mreom konanih elemenata prikazana je na crteu 4.20. Mehanike
karakteristike materijala koritene u numerikoj analizi usvojene su kao kod konstrukcije
Protirona i prikazane su u tablici 4.5.

(a)

(b)

Crte 4.20 Kameni stup: (a) geometrija; (b) mrea konanih elemenata

Stup je izloen horizontalnom ubrzanju podloge (crte 4.16) kao i konstrukcija Protirona iz
prethodnog primjera. Akcelelogram je prvo skaliran na vrno ubrzanje od 0.22 g koje je
karakteristino za Split, a nakon toga je vrno ubrzanje postupno poveavano do prevrtanja stupa.
Na crteu 4.21 prikazan je pomak vrha stupa tijekom vremena za vrno ubrzanje 0.22 g. S
dijagrama se moe uoiti da maksimalni pomak vrha stupa iznosi 4.48 cm to se, uzimajui u

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

94

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

obzir da pomak vrha pri kojem dolazi do prevrtanja promatranog stupa iznosi 70.07 cm, moe
smatrati relativno malim pomakom.
0.06
pomak vrha / m

0.04
0.02
0.00
-0.02 0.0

5.0

10.0

15.0

20.0

25.0

30.0

35.0

-0.04
-0.06
-0.08
vrijeme / s

Crte 4.21 Pomak vrha stupa za vrno ubrzanje 0.22 g

Na crteu 4.22 prikazan je pomak vrha stupa tijekom vremena za vrno ubrzanje od 0.6 g.
Maksimalni pomak vrha stupa u ovom sluaju iznosi 41.2 cm.

pomak vrha / m

0.60
0.40
0.20
0.00
-0.20 0.0

5.0

10.0

15.0

20.0

25.0

30.0

35.0

-0.40
-0.60
vrijeme / s

Crte 4.22 Pomak vrha stupa za vrno ubrzanje 0.6 g

Stup u razliitim vremenskim trenucima za vrno ubrzanje od 0.6 g prikazan je na crteu


4.23.

(a)

(b)

(c)

(d)

(e)

Crte 4.23 Kameni stup za vrno ubrzanje 0.6 g u vremenskim trenucima: (a) 11.7 s; (b) 17.9 s; (c) 23.2 s;
(d) 25.0 s; (e) 33.4 s

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

95

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

Pri vrnom ubrzanju od 0.7 g dolazi do prevrtanja stupa. Na crteima 4.24 i 4.25 redom su
prikazani pomaci vrha stupa te stup u razliitim vremenskim trenucima za vrno ubrzanje 0.7 g.

pomak vrha / m

1.00
0.50
0.00
0.0

5.0

10.0

15.0

20.0

25.0

30.0

35.0

-0.50
-1.00
vrijeme / s

Crte 4.24 Pomak vrha stupa za vrno ubrzanje 0.7 g

(a)

(b)

(c)

(d)

(e)

Crte 4.25 Kameni stup za vrno ubrzanje 0.7 g u vremenskim trenucima: (a) 7.3 s; (b) 9.0 s; (c) 10.8 s; (d)
13.4 s; (e) 17. 0 s

Iz prikazanih rezultata moe se uoiti da do gubitka stabilnosti promatranog stupa dolazi pri
relativno velikom vrnom ubrzanju podloge koje iznosi 0.7 g. Konstantno horizontalno ubrzanje
podloge koje bi uzrokovalo prevrtanje stupa iznosilo bi priblino, kako e to u nastavku biti
prikazano, 0.11 g. Uzrok ovoj pojavi, da promatrani potres s vrnim ubrzanjima izmeu 0.11 g i
0.7 g ne uzrokuju prevrtanje stupa, lei u injenici da je trajanje maksimalnih ubrzanja tijekom
potresa relativno kratko pa se stup ne stigne u tako kratkom vremenu prevrnuti. U nastavku ovog
poglavlja provest e se analize u kojima e se analizirati minimalno potrebno vrijeme trajanja
impulsa koje e uzrokovati prevrtanje stupa.
Da bi se pronalo potrebno vrijeme trajanja impulsa potrebnog da uzrokuje prevrtanje stupa
promatrat e se pravokutni blok izloen horizontalnom ubrzanju podloge &&
xgp (t ) . Geometrija bloka

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

96

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

zajedno sa svim silama koje djeluju na blok za vrijeme prevrtanja bloka uzrokovanog
horizontalnom ubrzanju podloge prikazane su na crteu 4.26.

Crte 4.26 Blok izloen horizontalnom ubrzanju podloge s pripadnim silama

Da bi dolo do prevrtanja bloka oko toke A potrebno je da moment inercijalnih sila finp od
prijenosnog ubrzanja oko toke A bude vei od momenta sila gravitacije f g , to se moe pisati u
obliku

finp

h
l
> fg
2
2

(4.1)

Uzimajui u obzir
finp = m &&
xgp (t )
fg = m g

(4.2)

gdje je m masa, a g gravitacija, izraz (4.1) prelazi u


&&
xgp (t )
g

>

l
h

(4.3)

Dinamika jednadba ravnotee u obliku sume svih momenata oko toke A ima oblik
finp r sin (t ) f g r cos (t ) minr = 0

(4.4)

gdje je minr moment inercijalnih sila uslijed relativnog ubrzanja bloka oko toke A koji je jednak
minr = I A &&(t )

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(4.5)

97

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

gdje je I A moment tromosti stupa oko toke A koji je jednak


IA =

m 2
4m 2
r
(l + h 2 ) =
3
3

(4.6)

Uzimajui u obzir (4.2) i (4.6) izraz (4.4) prelazi u

&&(t ) =

3
3g
&&
xgp (t ) sin (t )
cos (t )
4r
4r

(4.7)

Rjeenje jednadbe (4.7) ovisi o funkciji ubrzanja podloge te o poetnim uvjetima. U


nastavku je odreeno potrebno vrijeme trajanja ubrzanja podloge za sluaj kada pobuda ima oblik
pravokutnog impulsa i sinusnog poluvala (crte 4.27).

Crte 4.27 Ubrzanje podloge u obliku: (a) pravokutnog impulsa; (b) sinusnog poluvala

Pravokutni impuls

U ovom sluaju ubrzanje podloge poprima oblik


&&
xgp (t ) = a0 x za 0 < t < tmin
&&
xgp (t ) = 0

inae

(4.8)

Rjeenje danog problema svodi se na rjeavanje jednadbe (4.7) s poetnim uvjetima


h

(0) = 0 = arctg
l

(4.9)

& (0) = 0
odakle se rjeavanjem uzimajui u obzir izraz (4.8) dobije

3g
d
=
2r
dt

a0 x
(cos 0 cos ) + (sin 0 sin )
g

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(4.10)

98

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

Kut min = (tmin ) do kojeg bi trebao djelovati impuls odredit e se iz uvjeta da je kinetika
energija u trenutku t = tmin jednaka razlici potencijalne energije izmeu poloaja za = 900 i

= min to se moe pisati u obliku


m g r (1.0 sin min ) =

IA
2

d (tmin )
dt

(4.11)

iz kojeg uzimajui u obzir (4.6) slijedi


1.0 sin min =

2r
& (tmin )
3g

(4.12)

Uvrtavajui (4.10) u (4.12) za = min dobije se


g

g
+
sin 0 + cos 0
a0 x a0 x

min = arccos

(4.13)

Vremenski trenutak u kojem se ostvari kut definiran prethodnim izrazom odreen je


integracijom izraza (4.10) to se moe pisati u obliku
tmin

2r
=
3g

min

1
a0 x
(cos 0 cos ) + (sin 0 sin )
g

(4.14)

odnosno
tmin

2r
=
3g

(4.15)

gdje je

min

1
a0 x
(cos 0 cos ) + (sin 0 sin )
g

(4.16)

bezdimenzionalni koeficijent. Vrijednost koeficijenta odreena je numerikim putem koristei


eksplicitnu numeriku integraciju jednadbe gibanja (4.7) s poetnim uvjetima (4.9) u vremenu.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

99

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

Vremenski period t0 do tmin moe se podijeliti na n jednakih vremenskih intervala duljine


t tako da vrijedi

t i = t 0 + i t

i=0,...,n

(4.17)

Aproksimirajui kutno ubrzanje u trenutku ti na nain da diferencijalnu vezu zamijenimo


diferencijskom, iz izraza

&&(ti ) =

d& (ti ) & (ti +1 ) & (ti )

t
dt

(4.18)

dobije se

& (ti +1 ) = & (ti ) + &&(ti ) t

(4.19)

a iz

& (ti +1 ) =

d (ti ) (ti +1 ) (ti )

t
dt

(4.20)

slijedi

(ti +1 ) = (ti ) + & (ti +1 ) t

(4.21)

Vrijednosti koeficijenta za razne omjere h / l te razne omjere a0 x / g prikazani su na

crteu 4.28.
7.0
6.0
5.0
4.0
3.0
2.0
1.0
0.0
0.00

h/l=2/1
h/l=3/1
h/l=4/1

0.25

0.50

0.75

1.00

1.25

1.50

a 0x /g
Crte 4.28 Vrijednosti bezdimenzionalnog koeficijenta

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

100

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

Impuls u obliku sinusnog poluvala

U ovom sluaju ubrzanje podloge dano je izrazom


&&
xgp (t ) = a0 x sin
tmin
&&
xgp (t ) = 0

t za 0 < t < tmin

inae

(4.22)

Rjeenje promatranog problema svodi se na rjeavanje jednadbe (4.7) s poetnim uvjetima

(t0 ) = 0 = arctan
l

(4.23)

& (t0 ) = 0
gdje je t0 vrijeme u kojem zapoinje rotacija bloka oko toke A. Ovo se moe odrediti iz uvjeta da
je moment inercijalnih sila u tom trenutku jednak momentu sila gravitacije odakle uvrtavajui
izraz (4.22) u (4.3) slijedi
lg
arcsin

h a0 x

tmin

t0 =

(4.24)

Rjeavanjem jednadbe (4.7) s poetnim uvjetima (4.23) uzimajui u obzir izraz (4.22)
dobije se

& (tmin ) =

3g
4r

tmin

a0

t0


sin
tmin

t sin (t ) cos (t ) dt

(4.25)

Kut min = (tmin ) do kojeg bi trebao djelovati impuls odredit e se kao u prethodnom
sluaju iz uvjeta da je kinetika energija u trenutku t = tmin jednaka razlici potencijalne energije
izmeu poloaja za = 900 i = min . Uvrtavajui izraz (4.25) u (4.12) dobije se
2r
1
(1.0 sin (tmin ))
3g
2

tmin

a0

t0


sin
tmin

t sin (t ) cos (t ) dt = 0

(4.26)

Do rjeenja jednadbe definirane izrazom (4.26) nije mogue doi analitikim putem, stoga
je rjeenje odreeno numeriki kao to je to pokazano u prethodnom primjeru.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

101

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

21.0-24.0

15.0

15.0-18.0

18.0

12.0-15.0

15.0

9.0-12.0

12.0

6.0-9.0

9.0

3.0-6.0

6.0

0.0-3.0

9.0-12.0

12.0
9.0

3.0-6.0

6.0

0.0-3.0

) s2

3.0

2.0
1.5
1.0
0.5
0.1

0.0
0.5

0.7

0.9

a 0x / g

1.1

1.3

15.0-18.0
12.0-15.0

3.0
0.0
0.3 0.5
0.7

a0x / g

(a)

2.0
1.5
1.0
0.5
0.1

0.9

1.1

1.3

(b)
15.0-18.0

18.0

12.0-15.0

15.0

9.0-12.0

12.0

6.0-9.0

9.0

3.0-6.0

6.0

0.0-3.0

3.0

a 0x / g

) s

0.0
0.3 0.5
0.7 0.9
1.1

2.0
1.5
1.0
0.5
0.1

1.3

1.5

(r/g

tmin / s

tmin / s

6.0-9.0

(r/g

tmin / s

18.0

21.0

) s2

21.0

18.0-21.0

18.0-21.0

(r/g

24.0

(c)
Crte 4.29 Vrijednosti tmin za: (a) h/l=2/1; (b) h/l=3/1; (c) h/l=4/1

Pretpostavljajui vrijednost za tmin , mogue je iterativnom metodom polovljenja doi do


rjeenja izraza za tmin . Na crteu 4.29 prikazane su vrijednosti za tmin u ovisnosti o a0 x / g , r / g ,
h/l .

Ako bi se kameni stup prikazan na crteu 4.22 aproksimirao pravokutnim stupom omjera
stranica h / l = 6.18 m / 0.70 m , tada je vrijeme trajanja pravokutnog impulsa odnosno impulsa u

obliku sinusnog poluvala potrebnog za prevrtanje stupa u ovisnosti o amplitudi impulsa prikazano
na crteu 4.30. Krivulje prikazane na crteu 4.30 dobivene su u raunalnom programu Prevrtanje
bloka razvijenom u sklopu ovog razmatranja, iji su ulazni podaci irina i visina stupa.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

102

4. Analiza suho zidanih kamenih konstrukcija

2.0
pravokutni impuls

a 0x /g

1.6

polu sinusni impuls

1.2
0.8
0.4
0.0
0

0.2

0.4

0.6

0.8
1
t min / s

1.2

1.4

1.6

Crte 4.30 Vrijeme trajanja ubrzanja podloge u obliku pravokutnog impulsa i sinusnog poluvala potrebnog
za prevrtanje stupa s dimenzijama h / l = 6.18 m / 0.70 m

Iznos konstantnog horizontalnog ubrzanja podloge koje bi uzrokovalo prevrtanje stupa moe
se dobiti iz izraza (4.3) to bi u konkretnom sluaju iznosilo priblino 0.11 g.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

103

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

5. NOVI NUMERIKI MODEL ELINIH KLAMFI I


TRNOVA
Prilikom gradnje novih ili rekonstrukcije postojeih kamenih konstrukcija kao to su luni
mostovi te konstrukcije sa stupovima u kombinaciji s naglavnim gredama, esto se koriste eline
klamfe i trnovi. Uloga klamfi i trnova je poveanje seizmike otpornosti konstrukcije na nain da
preuzimaju vlane odnosno poprene sile meu susjednim blokovima uslijed tendencije njihova
razdvajanja.
Nakon prikaza osnovnih tipova klamfi i trnova koji se u praksi najee koriste, u ovom
poglavlju prezentiran je novi numeriki model elinih klamfi i trnova implementiran u
kompjuterski program Y-2D baziran na kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata.
Provjera tonosti, odnosno verifikacija numerikog modela, provedena je na nekoliko
jednostavnih primjera, a prikazana je takoer i primjena numerikog modela u inkrementalnoj
seizmikoj analizi realnih kamenih konstrukcija.

Equation Chapter 5 Section 1

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

104

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

5.1 TIPOVI KLAMFI I TRNOVA


Pri izradi mnogih vrsta kamenih konstrukcija, kao to su na primjer kameni luni mostovi,
kameni stupovi u kombinaciji s naglavnim gredama, kameni zidovi i sl., koriste se eline klamfe i
trnovi koji poveavaju seizmiku otpornost konstrukcije. eline klamfe i trnovi takoer se
koriste i u svrhu poveavanja seizmike otpornosti starih kamenih konstrukcija meu kojima je i
velik broj onih koji se svrstavaju u kategoriju kulturne batine.

Crte 5.1 Shematski prikaz klamfi i trnova

U svrhu poveavanja seizmike otpornosti postojeih kamenih konstrukcija najee se


koriste eline klamfe poloene okomito na ravninu zida (tip I crte 5.1). S bonih strana dva
susjedna kamena bloka neposredno uz sljubnicu naprave se dvije rupe unutar kojih se umetne
elina klamfa. Rupe se naknadno ispune najee epoksi smolom ili nekim drugim materijalom
da bi se osiguralo dobro prianjanje klamfe i kamena. Na slici 5.1-a prikazan je detalj zabata
konstrukcije Protirona u Splitu u kojem su dva kamena bloka povezana takvom vrstom klamfe.
Prilikom gradnje kamenih lukova esto se koriste eline klamfe u ravnini konstrukcije (tip
II crte 5.1). Primjer takve vrste klamfi koje su se koristile za povezivanja blokova kamenog
luka prilikom obnove Starog mosta u Mostaru prikazan je na slici 5.1-b. Prilikom ugradnje ovog
tipa elinih klamfi na gornjem licu kamenih blokova naprave se dvije rupe u koje se zatim
umetne metalna klamfa, a rupe se zatim ispune, kao u prethodnom sluaju, najee epoksi
smolom.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

105

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

Uloga jednog i drugog tipa klamfi je preuzimanje vlane sile koja se moe javiti uslijed
tendencije razdvajanja kamenih blokova. Na ovaj nain klamfe, ako su dobro razmjetene,
doprinose monolitizaciji kamene konstrukcije to poveava njenu otpornost na seizmiko
djelovanje.
Osim elinih klamfi, prilikom gradnje kamenih lukova koriste se i elini trnovi (crte 5.1).
elini trnovi preuzimaju poprene sile koje se mogu javiti izmeu dva susjedna kamena bloka
uslijed tendencije relativnog klizanja po zajednikoj sljubnici. Na slici 5.1-c prikazani su elini
trnovi ugraeni u kamene blokove koji su se koristili za gradnju kamenog luka Starog mosta u
Mostaru. Trnovi se takoer koriste kod povezivanja kapitela s kamenim stupom i naglavnom
gredom.

(a)

(b)

(c)

Slika 5.1 eline klamfe i trnovi: (a) klamfa okomita na ravninu konstrukcije; (b) klamfa u ravnini
konstrukcije klamfa; (c) elini trnovi ugraeni u kamene blokove [G12]

Da bi se pomou kombinirane metode konano-diskretnih elemenata mogli analizirati


ovakvi tipovi kamenih konstrukcija u kompjuterski program Y-2D implementiran je novi
numeriki model elinih klamfi i trnova koji e u nastavku biti objanjen.
Na crteu 5.2 shematski je prikazana diskretizacija kamenog luka u sklopu kombinirane
metode konano-diskretnih elemenata s ugraenim elinim klamfama i trnovima.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

106

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

Crte 5.2 Diskretizacija kamenog luka s ugraenim klamfama i trnovima

5.2. PRIKAZ NUMERIKOG MODELA KLAMFI I TRNOVA

5.2.1 Klamfe tipa I


U numerikom modelu svaka klamfa ovog tipa definirana je s koordinatama krajnjih toaka
P0 i P1 u poetnoj konfiguraciji (vidi crte 5.3). Osnovna pretpostavka ovog numerikog modela
je da ne moe doi do bonog izvlaenja klamfe iz kamenog bloka. Da bi se u bilo kojem
vremenskom trenutku mogla odrediti deformacija eline klamfe potrebno je poznavati koordinate
toaka P0 i P1 u trenutnoj konfiguraciji koje se mogu odrediti na temelju poznatih koordinata
vorova pripadnog konanog elementa.
Budui da se u kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata koriste trokutni trovorni
konani elementi, koordinate toke P0 u trenutnoj konfiguraciji x0t i y0t mogu se dobiti iz
jednakosti
x0t = a0 + a1 x0 p + a2 y0 p
y0t = b0 + b1 x0 p + b2 y0 p

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(5.1)

107

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

gdje su x0 p i y0 p koordinate toke P0 u poetnoj konfiguraciji. Nepoznati koeficijenti ai , bi

i = 0,1, 2 mogu se dobiti iz poznatih koordinata vorova pripadnog konanog elementa u poetnoj
i trenutnoj konfiguraciji odakle se dobije est jednadbi iz kojih slijedi

a0 =
a1 =

xit ( x jp ykp xkp y jp ) + xip ( xkt y jp x jt ykp ) + yip ( x jt xkp x jp xkt )


xip ( y jp ykp ) + x jp ( ykp yip ) + xkp ( yip y jp )
xit ( y jp ykp ) + x jt ( ykp yip ) + xkt ( yip y jp )
xip ( y jp ykp ) + x jp ( ykp yip ) + xkp ( yip y jp )

a2 =
b0 =
b1 =

xit ( x jp xkp ) + xip ( xkt x jt ) + x jt xkp x jp xkt


xip ( y jp ykp ) + x jp ( ykp yip ) + xkp ( yip y jp )

yit ( x jp ykp xkp y jp ) + xip ( ykt y jp y jt ykp ) + yip ( y jt xkp x jp ykt )

(5.2)

xip ( y jp ykp ) + x jp ( ykp yip ) + xkp ( yip y jp )


yit ( y jp ykp ) + y jt ( ykp yip ) + ykt ( yip y jp )
xip ( y jp ykp ) + x jp ( ykp yip ) + xkp ( yip y jp )

b2 =

yit ( x jp xkp ) + xip ( ykt y jt ) + y jt xkp x jp ykt


xip ( y jp ykp ) + x jp ( ykp yip ) + xkp ( yip y jp )

Uvrtavajui (5.2) u (5.1) mogu se odrediti koordinate toke P0 u trenutnoj konfiguraciji. Na


analogan nain mogu se odrediti i koordinate toke P1 .

Crte 5.3 elina klamfa tipa I u poetnoj i trenutnoj konfiguraciji

Na temelju koordinata toaka P0 i P1 u poetnoj konfiguraciji moe se izraunati poetna


duljina klamfe l p , dok se iz koordinata tih toaka u konanoj konfiguraciji moe izraunati
trenutna duljina klamfe lt . Deformacija klamfe jednaka je

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

108

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

sc =

lt l p

(5.3)

lp

Iz poznate deformacije klamfe moe se dobiti naprezanje u klamfi.


Osnovni model materijala koji definira vezu naprezanja i deformacije elika prikazan je na
crteu 5.4-a. Da bi se obuhvatilo i cikliko ponaanje elika, koristi se poboljani Katov model
naprezanje-deformacija. Model je prikazan na crteu 5.4-b.
Veza naprezanja i deformacija elika definirana je sljedeim izrazima
(1) rastereenje

sc = y Es ( sh sc )

(5.4)

(2) negativno optereenje (crte 5.4-b, krivulja 2)

sc = f y a {a ( a 1)} B ( sc sh + y ) + a 1

f y

(5.5)

gdje su EB = ( Es / 6 ) log10( sh y ), a = Es / ( Es EB ) .
(3) ponovno optereenje-rastereenje (crte 5.4-b, krivulja 3)

sc = pm + Es ( sc pm )

(5.6)

gdje je pm minimalna vrijednost naprezanja u povijesti optereenja,


(4) ponovno optereenje (crte 5.4-b, krivulja 4)

sc = y + pm + f y a {a ( a 1)} B ( y sc + pm ) + a 1

f y

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(5.7)

109

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

Crte 5.4 Veza naprezanje-deformacija u eliku za: (a) za monotono optereenje; (b) cikliko optereenje

Sila u elinoj klamfi (crte 5.5-a) jednaka je


f0 sc = f1sc = Asc sc

(5.8)

gdje je Asc povrina poprenog presjeka klamfe. Sile f0sc i f1sc koje djeluju u tokama P0 i P1 se u
obliku ekvivalentnih vornih sila prenose u vorove pripadnog konanog elementa (crte 5.5-b).

Crte 5.5 Raspodjela sile iz klamfe u vorove konanog elementa: (a) sila u klamfi; (b) ekvivalentne
vorne sile

5.2.2 Klamfe tipa II


U numerikom modelu svaka klamfa ovog tipa definirana je s koordinatama krajnjih toaka
P0 i P1 u poetnoj konfiguraciji te duljinom sidrenja klamfe u kameni blok lk (crte 5.6). Da bi se
u bilo kojem vremenskom trenutku mogla odrediti deformacija eline klamfe potrebno je
poznavati koordinate krajnjih toaka P0 i P1 te koordinate referentnih toaka R 0 i R1 u trenutnoj
konfiguraciji (crte 5.6).

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

110

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

Crte 5.6 elina klamfa tipa II u poetnoj i trenutnoj konfiguraciji

Koordinate krajnjih odnosno referentnih toaka u trenutnoj konfiguraciji odreene su na isti


nain na koji je to opisano kod klamfi tipa I. Nakon razdvajanja normalnih pomaka lt i poprenih
pomaka s , deformacija klamfe moe se napisati u obliku

sc =

lt l p
lp

(5.9)

Iz poznate deformacije moe se dobiti naprezanje iz Katovog modela elika kako je to pokazano
kod klamfi okomitih na ravninu konstrukcije.
U sluaju da se u trenutnoj konfiguraciji pojavi i popreni pomak s uzeta je u obzir
redukcija naprezanja sc u obliku

sc = z sc

(5.10)

gdje je z koeficijent redukcije. Kada je popreni pomak jednak nuli, ne javlja se nikakva
redukcija to znai da je koeficijent redukcije jednak jedinici. Pri poprenom pomaku koji je
jednak duljini lk klamfa nije u mogunosti preuzeti naprezanje to znai da je koeficijent
redukcije jednak nuli. Za podruje 0 < s < lk koeficijent redukcije ovisi o veem broju parametara
kao to su elastina svojstva kamena, elastina svojstva eline klamfe, irina rupe u koju je
umetnuta elina klamfa, svojstva materijala kojim je zapunjena rupa nakon to je klamfa
umetnuta, popreni presjek klamfe i sl. U ovom numerikom modelu za koeficijent redukcije
odabrana je funkcija oblika [C4]

z = 1.0

e D
1.0 + (e 1.0) D

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(5.11)

111

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

u kojoj se parametar D rauna sukladno izrazu


0.0 za s = 0.0;

D = 1.0 za s lk ;
s / l inae.
k

(5.12)

Oblik funkcije z za razne vrijednosti parametra prikazan je na crteu 5.7.

Crte 5.7 Koeficijent redukcije u ovisnosti o parametru

U nedostatku eksperimentalnih ispitivanja za parametar odabrana je vrijednost = 0 . U


sluaju da postoje eksperimentalna istraivanja koeficijenta redukcije za konkretne vrste klamfi,
vrijednost parametra mogue je odabrati na nain da se koeficijent redukcije najbolje poklapa s
vrijednostima eksperimentalnih rezultata.

Crte 5.8 Raspodjela sile iz klamfe u vorove konanog elementa: (a) sila u klamfi; (b) ekvivalentne
vorne sile

Sila u elinoj klamfi (crte 5.8-a) jednaka je


f0 sc = f1sc = Asc sc

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(5.13)

112

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

gdje je Asc povrina poprenog presjeka klamfe. Sile f0sc i f1sc koje djeluju u tokama P0 i P1 se u
obliku ekvivalentnih vornih sila prenose u vorove pripadnog konanog elementa (crte 5.8-b).

5.2.3 Trnovi
Svaki trn u numerikom modelu definiran je s koordinatama krajnjih toaka P0 i P1 u
poetnoj konfiguraciji (vidi crte 5.9). Da bi se mogla odrediti deformacija trna u bilo kojem
vremenskom trenutku potrebno je poznavati koordinate krajnjih toaka P0 i P1 te koordinate
referentnih toaka R 0 i R1 u trenutnoj konfiguraciji (vidi crte 5.9).

Crte 5.9 elini trn u poetnoj i trenutnoj konfiguraciji

Koordinate krajnjih i referentnih toaka odreene su na analogan nain kako je to prikazano u


primjeru klamfi tipa I.
Poveavanjem poprenog pomaka s dolazi do poveavanja posminih naprezanja sb u trnu
sve do postizanja posmine vrstoe trna f su (crte 5.10-a). Popreni pomak u tom trenutku
jednak je s pb . Daljnjim poveavanjem poprenog pomaka dolazi do smanjivanja posminih
naprezanja sve dok u trenutku s = stb posmino naprezanje ne postane jednako nuli. Vrijednosti

s pb i stb kao i oblik krivulja koje definiraju odnos izmeu posminih naprezanja i poprenog
pomaka ovisi o veem broju parametara kao to su elastina svojstva kamena i trna, irina rupe u
koju je trn umetnut, elastina svojstva materijala kojima je rupa ispunjena, popreni presjek trna,
duljina sidrenja trna u kameni blok i potrebno ih je za svaki konkretan sluaj eksperimentalno
odrediti.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

113

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

Crte 5.10 Model materijala u elinom trnu: (a) veza posminih naprezanja i poprenog pomaka; (b)
ciklino ponaanje

U ovom numerikom modelu pretpostavljeno je da se za podruje 0 s < s pb posmina


naprezanja ponaaju prema relaciji

s s 2
sb = 2

f su
s pb s pb

(5.14)

gdje je s pb vrijednost koju je potrebno zadati kao ulazni podatak. Za podruje s pb s < stb veza
izmeu posminih naprezanja i poprenog pomaka dana je u obliku

sb = z f su

(5.15)

gdje je z funkcija definirana izrazom (5.11) pri emu je parametar D jednak


0.0

D = 1.0

( s s pb ) ( stb s pb )

za

s < s pb ;

za

s stb ;

(5.16)

inae

Kompletna relacija koja opisuje odnos sb s moe se prikazati u obliku

s s
2

sb = s pb s pb

z f su

f su z

za s s pb ;

(5.17)

za s > s pb

U sluaju da je trn u mogunosti prenositi i normalna naprezanja sb , pretpostavljeno je da


se ona ponaaju na slian nain kao posmina naprezanja. Do trenutka dok se ne dosegne

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

114

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

maksimalno normalno naprezanje koje trn moe podnijeti ftb , normalna naprezanja dana su
izrazom
o o 2

sb = 2
ftb
o pb o pb

(5.18)

gdje je o pb vrijednost koju je potrebno zadati kao ulazni podatak. S poveanjem normalnog
pomaka o naprezanja b opadaju i u trenutku o = otb postaju jednaka nuli. Za podruje
o pb o < otb normalna naprezanja dana su izrazom

sb = z f tb

(5.19)

pri emu je parametar D definiran kao

0.0

D = 1.0

( o o pb ) ( otb o pb )

za o < o pb ;
za o otb ;

(5.20)

inae

Kompletna relacija koja opisuje odnos sb o dana je u obliku


2

o
o

f tb z
2
sb = o pb o pb

z ftb

za o o pb ;

(5.21)

za o > o pb

Ako u trenutnoj konfiguraciji postoji normalni i popreni pomak, tada se za proraun


normalnih odnosno posminih naprezanja i dalje koriste isti izrazi kao to je to prethodno
objanjeno, s tim da se usvaja faktor oteenja D koji je definiran kao

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

115

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

0.0

o o 2 s s
pb
pb

+
otb stb

o o pb
D=
otb
s s
pb

stb

1.0

za o < o pb i s < s pb ;

za o > o pb i s > s pb ;
za o > o pb i s s pb ;
za

s > s pb i o o pb ;

za

s stb i o otb

(5.22)

Cikliko ponaanje trna (crte 5.10-b) nakon prekoraenja posmine vrstoe uzeto je u
obzir na nain da se pamti maksimalno oteenje trna Dmax definirano izrazom (5.16). Ako je
oteenje D manje od maksimalnog oteenja Dmax koje se pojavilo u trnu, tada je funkcija
ponaanja materijala z definirana izrazom
z = z ( Dmax )

D( stb s pb ) + s pb
Dmax ( stb s pb ) + s pb

(5.23)

Iz poznatog posminog naprezanja sb posmina sila u trnu odreena je prema izrazu


f0 sb = f1sb = Asb sb

(5.24)

gdje je Asb povrina poprenog presjeka trna. Na slian nain odreena je normalna sila u trnu
prema izrazu
f0 nb = f1nb = Asb sb

(5.25)

Sile f0sb , f1sb , f0nb i f1nb , za koje je pretpostavljeno da djeluju na polovini dijela trna koji je
usidren u kameni blok, u obliku ekvivalentnih vornih sila prenose se u vorove pripadnog
konanog elementa (vidi crte 5.10).

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

116

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

Crte 5.10 Raspodjela sile iz trna u vorove konanog elementa: (a) sila u trnu; (b) ekvivalentne vorne
sile

5.3 VERIFIKACIJA NUMERIKOG MODELA

5.3.1 Verifikacija modela klamfi tipa I za monotono rastue optereenje


U nastavku je izvrena verifikacija ugraenog modela klamfi tipa I za sluaj monotono
rastueg optereenja. Za primjer su odabrana dva trokutna apsolutno kruta elementa koja su
meusobno povezana jednom elinom klamfom kao to je prikazano na crteu 5.11.

Crte 5.11 Geometrija i optereenje elementa

Kao optereenje uzeta je konstantna brzina u toki B u iznosu od v = 0.2 m/s . Materijalne
karakteristike elika koritene u analizi prikazane su u tablici 5.1.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

117

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

Tablica 5.1 Karakteristike elika kao ulazni parametri


elik
Modul elastinosti, Es (MPa)

183 000

Granica poputanja, fy ( MPa)

446

Granina vrstoa, fu ( MPa)

640

Promjer ipke, D (m)

0.05

Deformacija na kraju teenja, sh

0.005

Granina deformacija, u

0.1

Deformacija u trenutku loma, br

0.12

Na crteu 5.12 prikazane su deformacije u elinoj klamfi tijekom vremena dobivene


analitiki i numeriki FEM/DEM metodom.
0.12

sc

0.08
numeriki

0.04

analitiki

0.00
0.0

0.2

0.4

0.6

0.8

1.0

t /s

Crte 5.12 Veza naprezanja i deformacija u elinoj klamfi

Na crteu 5.13 prikazana su naprezanja u elinoj klamfi u ovisnosti o deformacijama. Moe


se uoiti da se vrijednosti naprezanja i deformacija dobivene numeriki tono podudaraju s
ulaznim vrijednostima kojima je definiran oblik krivulje naprezanja i deformacija.
700.0

sc / MPa

600.0
500.0
400.0
numeriki

300.0

analitiki

200.0
100.0
0.0
0.00

0.02

0.04

0.06

0.08

0.10

0.12

sc
Crte 5.13 Veza naprezanja i deformacija u elinoj klamfi

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

118

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

5.3.2 Verifikacija modela klamfi tipa I za cikliko optereenje


U nastavku je izvrena verifikacija ugraenog modela klamfi tipa I uslijed ciklikog
optereenja. Za primjer su odabrana dva trokutna elementa geometrijskih karakteristika prikazanih
na crteu 5.11. Usvojene materijalne karakteristike prikazane su u tablici 5.1. Cikliko optereenje
je ostvareno djelovanjem brzine u toki B ija je funkcija u ovisnosti o vremenu prikazana na
crteu 5.14.
2.0

v / m/s

1.0

0.0
0.00

0.20

0.40

0.60

0.80

1.00

1.20

-1.0
-2.0
t /s

Crte 5.14 Funkcija djelovanja brzine u vremenu

Deformacija eline klamfe dobivena numeriki i analitiki za ovakvu vrstu optereenja


prikazana je na crteu 5.15 gdje se moe uoiti tono podudaranje rezultata.
0.12
numeriki
0.08

analitiki

sc

0.04
0.00
0.00
-0.04

0.20

0.40

0.60

0.80

1.00

1.20

-0.08
t /s

Crte 5.15 Deformacija eline klamfe u ovisnosti o vremenu

Na crteu 5.16 prikazana je veza naprezanja i deformacija u klamfi gdje se moe uoiti
ponaanje materijala po usvojenom Katovom modelu ciklikog ponaanja elika.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

119

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

600.0
400.0

sc / MPa

200.0
-0.06

0.0
-0.03
-200.00.00

0.03

0.06

0.09

0.12

0.15

-400.0
-600.0
-800.0

sc
Crte 5.16 Veza naprezanja i deformacija u klamfi za sluaj ciklikog optereenja

5.3.3 Verifikacija modela klamfi tipa II za monotono rastue optereenje


U nastavku je izvrena verifikacija utjecaja poprenog pomaka na redukciju naprezanja u
klamfama tipa II za sluaj monotono rastueg optereenja. Za primjer su odabrana dva trokutna
apsolutno kruta elementa koja su meusobno povezana jednom elinom klamfom kao to je
prikazano na crteu 5.17. Usvojene materijalne karakteristike prikazane su u tablici 5.1.

Crte 5.17 Geometrija i optereenje elementa

Analiza je izvrena za etiri sluaja optereenja. Optereenje je ostvareno djelovanjem


brzine vx i v y u toki B kao to je prikazano na crteu 5.17. Brzina vx u sva etiri sluaja
usvojena je u iznosu od 0.2 m/s, dok je iznos brzine v y mijenjan u iznosima od 0.0 m/s, 0.2 m/s,
0.3 m/s i 0.4 m/s.
Na crteu 5.18 prikazana je veza naprezanja i deformacija u klamfi za sve sluajeve
optereenja gdje se moe uoiti da uslijed veeg posminog pomaka dolazi do vee redukcije
naprezanja u klamfi.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

120

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

Crte 5.18 Veza naprezanja i deformacija klamfi za razliite sluajeve optereenja

5.3.4 Verifikacija modela trnova za monotono rastue optereenje


U nastavku je izvrena verifikacija ugraenog modela trnova za sluaj monotono rastueg
optereenja. Za primjer su odabrana dva trokutna apsolutno kruta elementa koja su meusobno
povezana jednim elinim trnom kao to je prikazano na crteu 5.19. Posmino optereenje
ostvareno je djelovanjem brzine u toki B koja je usvojena u iznosu od v = 0.2 m/s . Usvojene
materijalne karakteristike prikazane su u tablici 5.1.

Crte 5.19 Geometrija i optereenje elementa

Analiza je provedena sa ciljem verifikacije utjecaja poetnog normalnog pomaka o na


redukciju posminog naprezanja u trnu. U tu svrhu poetni normalni pomak mijenjan je u iznosu
od 0.0 m, 0.05 m i 0.075 m. Parametri o pb , otb , s pb i stb koji definiraju vezu izmeu posminih
naprezanja i posminih pomaka usvojeni su redom u iznosu od 0.01 D, 0.2 m, 0.01 D, 0.05 D gdje
je D promjer trna.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

121

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

Na crteu 5.20. prikazana je veza posminih naprezanja i posminih pomaka u elinom trnu
gdje se moe uoiti da je s poveanjem poetnog normalnog pomaka ostvarena vea redukcija
posminog naprezanja.
400.0
o=0.000 m
o=0.005 m

sb / MPa

300.0

o=0.075 m
200.0
100.0
0.0
0.00

0.50

1.00

1.50

2.00

2.50

3.00

s / mm

Crte 5.20 Veza posminih naprezanja i posminih pomaka u trnu za razliite vrijednosti o

5.3.5 Verifikacija modela trnova za cikliko optereenje


U nastavku je izvrena verifikacija ugraenog modela trnova za sluaj ciklikog optereenja.
Za primjer su odabrana dva trokutna elementa geometrijskih karakteristika prikazanih na crteu
5.19. Usvojene materijalne karakteristike prikazane su u tablici 5.1.
Cikliko optereenje je ostvareno djelovanjem brzine u toki B ija je funkcija u ovisnosti o
vremenu prikazana na crteu 5.21.
0.04
0.03

v /m/s

0.02
0.01
0.00
-0.01 0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

-0.02
-0.03
-0.04
t /s

Crte 5.21 Funkcija djelovanja brzine u vremenu

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

122

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

U ovoj analizi parametri o pb , otb , s pb i stb koji definiraju vezu izmeu posminih
naprezanja i posminih pomaka usvojeni su redom u iznosu od 0.01 D, 0.2 m, 0.01 D, 0.05 D gdje
je D promjer trna.
Na crteu 5.22. prikazana je veza apsolutnih vrijednosti posminih naprezanja i posminih
pomaka u elinom trnu ostvarena za cikliko optereenje. Moe se uoiti ponaanje materijala po
usvojenom modelu ciklikog ponaanja elika u posmiku koje je definirano izrazom (5.23).
400.0

sb / MPa

300.0
200.0
100.0
0.0
0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

3.0

s / mm

Crte 5.22 Veza posminog naprezanja i posminih pomaka u trnu za sluaj ciklikog optereenja

5.4 PRIMJENA NUMERIKOG MODELA

5.4.1 Seizmika analiza konstrukcije Protirona s ugraenim klamfama i trnovima


U sljedeem primjeru prikazana je primjena ugraenog numerikog modela klamfi i trnova
u inkrementalnoj dinamikoj analizi konstrukcije Protirona prikazane u poglavlju 4.3.1. Na crteu
5.23 prikazana je geometrija konstrukcije s ugraenim elinim klamfama i trnovima.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

123

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

Crte 5.23 Geometrija konstrukcije

Karakteristike elinih klamfi i trnova prikazane su u tablici 5.2.


Tablica 5.2 Karakteristike materijala kao ulazni parametri [M7]
Uzorak

Modul elastinosti

Vlana vrstoa

Posmina vrstoa

Povrina

E (MPa)

fst (MPa)

fsu (MPa)

A (cm2)

Trn

181000

239

12.57

Klamfa

65000

125

2.7

Diskretizacija konstrukcije Protirona s klamfama i trnovima prikazana je na crteu 5.24.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

124

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

Crte 5.24 Diskretizacija konstrukcije Protirona s klamfama i trnovima

Uzimajui u obzir da je u poglavlju 4.3.1 izvrena dinamika analiza konstrukcije bez


ugraenih klamfi i trnova, u ovom je primjeru analiza provedena za dva sluaja: (a) konstrukcija s
ugraenim trnovima izmeu kapitela i stupova te kapitela i naglavne grede, (b) konstrukcija s
ugraenim trnovima i klamfama koje su ugraene nakon restauracije. U oba sluaja konstrukcija
je izloena horizontalnom ubrzanju podloge (vidi crte 4.20) koje je snimljeno 15.4.1979. godine
u Dubrovniku kraj Pomorske kole na tlu kategorije A za vrijeme potresa iji je epicentar bio u
Crnoj Gori. Akcelelogram je prvo skaliran na vrno ubrzanje od 0.22 g koje je karakteristino za
Split. Nakon toga vrno ubrzanje je postupno poveavano do sloma konstrukcije.
Dinamika analiza pokazuje da se za vrno ubrzanje od 0.22 g javljaju mali pomaci meu
kamenim blokovima kod sluaja konstrukcije s ugraenim trnovima (5.25-a). Za isto vrno
ubrzanje kod konstrukcije s ugraenim klamfama i trnovima ne dolazi do relativnih pomaka meu
kamenim blokovima (5.25-b).

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

125

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

(a)

(b)

Crte 5.25 Sredinji dio konstrukcije Protirona nakon potresa vrnog ubrzanja ag=0.22 g: (a) konstrukcija s
ugraenim trnovima; (b) konstrukcija s ugraenim trnovima i klamfama

Pri vrnom ubrzanju od 0.60 g, pri kojem se javlja slom konstrukcije bez klamfi i trnova,
kod konstrukcije s ugraenim trnovima isto tako dolazi do sloma (crte 5.26-a) dok se u sluaju
konstrukcije s ugraenim klamfama i trnovima javljaju vrlo mali relativni pomaci meu
blokovima (crte 5.26-b).

(a)

(b)

Crte 5.26 Sredinji dio konstrukcije Protirona nakon potresa vrnog ubrzanja ag=0.60 g: (a) konstrukcija s
ugraenim trnovima; (b) konstrukcija s ugraenim trnovima i klamfama

Ponaanje konstrukcije s ugraenim klamfama i trnovima tijekom vremena za vrno


ubrzanje ag=2.0 g prikazano je na crteu 5.27. Sa crtea se moe vidjeti da eline klamfe
ukruuju trokutni zabat koji se za vrijeme potresa ponaa kao jedno tijelo. Na crteu 5.28
prikazana su normalna naprezanja u klamfi C1, posmina naprezanja u trnu B1 te pomak vrha
konstrukcije tijekom vremena za isto vrno ubrzanje.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

126

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

(a)

(b)

(c)

(d)

(e)

(f)

Crte 5.27 Konstrukcija Protirona s ugraenim metalnim klamfama i trnovima pri djelovanju potresa
vrnog ubrzanja ag=2.00 g u vremenskim trenucima: (a) t=7.9 s; (b) t=9.3 s; (c) t=22.0 s; (d) t=24.5 s; (e)
t=30.5 s; (f) t=32.9 s.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

127

5. Novi numeriki model elinih klamfi i trnova

Provedena analiza pokazuje da izvorna konstrukcija Protirona bez elinih klamfi nema
veliku seizmiku otpornost budui da ve pri vrnom ubrzanju ag=0.22 g dolazi do razmicanja
kamenih blokova izmeu dva centralna stupa. Iz analize se takoer moe vidjeti da je utjecaj
elinih klamfi na seizmiku otpornost konstrukcije velik budui da do sloma konstrukcije ne

120

180

80

150

40
0
-40 0

10

15

20

25

30

35

-80

|sb | / MPa

sc / MPa

dolazi ak ni pri vrnom ubrzanju ag=2.00 g.

120
90
60
30
0
0

-120
t /s

(a)

10

15 20
t /s

25

30

35

(b)

pomaci / m

1.0
0.5
0.0
0

10

15

20

25

30

35

-0.5
-1.0
t /s

(c)
Crte 5.28 Odgovor konstrukcije Protirona u vremenu za ag=2.00 g: (a) normalno naprezanje u
klamfi C1; (b) posmino naprezanje u trnu B1; (c) pomak vrha konstrukcije

Svrha provedene analize bila je pokazati mogunost primjene prezentiranog modela elinih
klamfi i trnova baziranog na kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata u seizmikoj
analizi starih kamenih konstrukcija. Relevantni zakljuci o seizmikoj otpornosti ove konstrukcije
ne mogu se donijeti na temelju provedene analize, ve je potrebno provesti analize sa barem
sedam potresa snimljenih na istoj kategoriji tla [C6].

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

128

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

6. NOVI NUMERIKI MODEL MATERIJALA ZA


ZIDANE KONSTRUKCIJE
U ovom poglavlju prikazan je novi razvijeni numeriki model materijala za analizu zidanih
konstrukcija u sklopu kombinirane metode konano-diskretnih elemenata na pojednostavljenoj
mikrorazini. Na samom poetku poglavlja prikazane su materijalne karakteristike zidane
konstrukcije i njenih sastavnih komponenti koje su bitne za razumijevanje numerikog modela.
Nakon toga prikazan je novi numeriki model materijala u konanom elementu koji uzima u
obzir ortotropno ponaanje, mogunost sloma u tlaku, pojavu tlanog omekanja te glavne osobine
materijala vezane za cikliko ponaanje u tlaku.
Takoer, prikazan je novi numeriki model kontaktnog elementa mort-blok koji uzima u
obzir pojavu omekanja veze izmeu bloka i morta u vlaku i posmiku, promjenu koeficijenta
trenja u ovisnosti o posminoj deformaciji, promjenu energije loma u posmiku u ovisnosti o
predtlanom naprezanju te glavne osobine veze bloka i morta vezane za cikliko ponaanje u
vlaku i posmiku. Equation Chapter 6 Section 1
Na kraju poglavlja prikazana je verifikacija i validacija razvijenog numerikog modela te
mogunost primjene u analizi zidanih konstrukcija omeenih armiranobetonskim serklaima gdje
je novo razvijeni numeriki model materijala za analizu nearmiranih zidanih konstrukcija
kombiniran s prethodno razvijenim numerikim modelom armature u okviru FEM/DEM metode.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

129

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

6.1 MEHANIKA SVOJSTVA ZIDANIH KONSTRUKCIJA


Zidana konstrukcija je kompozitni materijal sastavljen od blokova povezanih mortom. Zbog
razliitih mehanikih karakteristika morta i blokova, zidana konstrukcija pokazuje ortotropno te
izrazito nelinearno ponaanje. Glavne materijalne osi zidane konstrukcije poklapaju se sa
smjerovima sljubnica meu blokovima to je u veini sluajeva horizontalna i vertikalna os.
Globalno ponaanje zidane konstrukcije ovisno je o mnogo faktora kao to su mehanike
karakteristike morta i blokova, geometrijske karakteristike blokova, debljine horizontalnih i
vertikalnih sljubnica, postotak ispunjenosti sljubnica mortom, udio i razmjetaj upljina u
blokovima, nain slaganja blokova u konstrukciji, nain izvedbe, itd. U ovom poglavlju prikazane
su osnovne mehanike karakteristike blokova, morta, veze blokova i morta te zidane konstrukcije
kao kompozitnog materijala.

6.1.1 Mehanike karakteristike blokova, morta te veze morta i bloka


Blokovi i mort, slino kao i ostali heterogeni materijali, pokazuju svojstvo omekanja, tj.
opadanja mehanike otpornosti uslijed kontinuiranog prirasta deformacije. Takvo ponaanje
posljedica je prisutnosti mikropukotina koje se uslijed kontinuiranog prirasta deformacije
povezuju u jednu ili vie makropukotina. Pojava omekanja prisutna je kod tlanog, vlanog i
posminog optereenja. Tipino ponaanje blokova i morta u vlaku, tlaku i posmiku prikazano je
na crteu 6.1.

Crte 6.1 Tipino ponaanje materijala blokova i morta u: (a) vlaku; (b) tlaku; (c) posmiku

Podaci o mehanikim karakteristikama blokova i morta u literaturi vrlo su oskudni.


Mehanika svojstva morta mogue je dobiti standardnim testovima na temelju ispitivanja uzoraka,

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

130

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

meutim, zbog efekta upijanja vode, mehanika svojstva morta ugraenog u zidanu konstrukciju
esto nisu jednaka onima dobivenim analizom ispitnih uzoraka.
Mehanika svojstva blokova takoer esto nije mogue dobiti na temelju ispitivanja
materijala od kojeg je blok napravljen. Uzrok tome je prisutnost upljina u bloku iji udio i
razmjetaj znatno utjee na mehanike karakteristike bloka. Budui da se upljine pruaju najee
samo u vertikalnom ili horizontalnom smjeru, blok sam po sebi ima ortotropna svojstva. Kod
blokova koji u sebi nemaju upljine, zbog naina proizvodnje, vrstoe i moduli elastinosti
takoer nisu jednaki u horizontalnom i vertikalnom smjeru.
Najslabija karika u zidanoj konstrukciji, ija svojstva u velikoj mjeri odreuju ponaanje
konstrukcije, je veza morta i bloka. U toj vezi mogu se pojaviti dva naina sloma. Jedan je
povezan sa slomom u vlaku (mod I) dok je drugi povezan sa slomom u posmiku (mod II). Jedno
od najopsenijih eksperimentalnih ispitivanja veze bloka i morta za oba oblika sloma proveo je
Van der Pluijm [P11, P12] na glinenim i kalcijsko-silikatnim blokovima bez upljina.
Ponaanje veze izmeu morta i bloka u vlaku [P11] prikazano je na crteu 6.2. Iz rezultata
eksperimenata moe se vidjeti da s poveanjem irine pukotine vlana vrstoa izmeu bloka i
morta eksponencijalno opada. Povrina ispod dijagrama naprezanje-irina pukotine predstavlja
energiju loma G If . Ta energija definirana je kao koliina energije potrebne da se stvori pukotina
jedinine povrine.

Crte 6.2 Ponaanje veze morta i bloka u vlaku [P11]

Ponaanje veze bloka i morta u posmiku za razne vrijednosti pretlanih naprezanja


dobiveno na temelju eksperimentalnih istraivanja Van der Plujima [P12] prikazano je na crteu
6.3. Sa crtea se moe vidjeti da nakon dostizanja posmine vrstoe, posmina naprezanja
takoer eksponencijalno opadaju s poveanjem posminog pomaka t sve do postizanja posminog

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

131

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

naprezanja koje odgovara rezidualnom trenju izmeu bloka i morta. Takoer se moe vidjeti da
veza izmeu posminih naprezanja i posminih pomaka ovisi o vrijednosti predtlanih naprezanja

.
Posmina naprezanja prikazana na crteu 6.3 rezultat su posminih naprezanja koja nastaju
kao posljedica trenja te posminih naprezanja koja nastaju kao posljedica posmine vrstoe u
vezi izmeu morta i bloka to se moe pisati kao

=m

(6.1)

gdje je koeficijent trenja izmeu bloka i morta. Iz eksperimentalnih istraivanja koje je


proveo Van der Plujim [P12] mogue je odrediti poetni koeficijent trenja 0 koji varira izmeu
0.7 i 1.2 te rezidualni koeficijent trenja r koji djeluje nakon to doe do sloma veze izmeu
bloka i morta a iznosi oko 0.75. Povrina izmeu posminih naprezanja i posminih pomaka
umanjena za doprinos trenja predstavlja energiju loma G IIf . Eksperimentalna istraivanja [P12]
pokazuju da energija loma G IIf raste s poveanjem predtlanog naprezanja.

Crte 6.3 Ponaanje veze bloka i morta u posmiku [P12]

Jedan od parametara koji opisuje vezu izmeu dva bloka je i kut dilatacije definiran kao

tan =

o
t

(6.2)

gdje su o i t redom veliine normalnog i poprenog pomaka izmeu dva bloka (crte 6.4).
Kut dilatacije ovisi o veliini predtlanih naprezanja. Za mala predtlana naprezanja on se
kree u vrijednostima izmeu 0.2 i 0.7 [L11] dok se za predtlana naprezanja vea od 1.0 MPa

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

132

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

moe smatrati da je kut dilatacije jednak nuli. Kut dilatacije takoer tei prema nuli s poveanjem
poprenog pomaka.

Crte 6.4 Definiranje kuta dilatacije [P12]

6.1.2 Mehanike karakteristike zidane konstrukcije kao kompozita


Jednoosna tlana vrstoa zidane konstrukcije u smjeru okomitom na horizontalne sljubnice
tradicionalno se smatrala kao jedina mjerodavna mehanika karakteristika potrebna za
dimenzioniranje. Ponaanje zidane konstrukcije uslijed djelovanja tlanog naprezanja ovisi o
mehanikim karakteristikama morta i bloka. Na crteu 6.5 prikazani su rezultati eksperimentalnih
istraivanja [P13] koji prikazuju vezu izmeu jednoosnog naprezanja i deformacije zidane prizme.

Crte 6.5 Ponaanje zidane prizme u jednoosnom tlaku [P13]

Do tlanog sloma najee dolazi zbog razlike u elastinim svojstvima bloka i morta.
Jednoosno tlano naprezanje zida dovodi do stanja troosnog tlaka u mortu, te dvoosnog

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

133

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

vlanog/tlanog stanja naprezanja u bloku. Poetne vertikalne pukotine pojavljuju se najee u


sredini bloka a zatim se nastavljaju kroz vertikalnu sljubnicu. Uslijed poveanja deformacija
javljaju se dodatne pukotine to na posljetku dovodi do sloma uslijed cijepanja. Tlana vrstoa
zidane konstrukcije prema Tomaeviu [T2] moe se dobiti iz relacije

f c = K fb 0.65 f m 0.25

(6.3)

gdje je fb tlana vrstoa bloka (MPa), f m tlana vrstoa morta (MPa), dok je K konstanta koja
ovisi o vrsti blokova. Usporeujui tlane vrstoe zidane konstrukcije dobivene eksperimentom i
izrazom (6.3) moe se uspostaviti dobra korelacija.
Jednoosna tlana vrstoa u smjeru paralelnom s horizontalnim sljubnicama obino je manja
zbog prisutnosti upljina koje se pruaju u vertikalnom smjeru. Ako su upljine nepovoljno
razmjetene u bloku, tlana vrstoa u smjeru paralelnom s horizontalnim sljubnicama moe imati
kljunu ulogu u kapacitetu nosivosti zida.

Crte 6.6 Vlano naprezanje okomito na horizontalne sljubnice: (a) uzorak; (b) slom na spoju morta i
bloka; (c) slom kroz blok

Slom zbog jednoosnog vlanog naprezanja okomitog na horizontalne sljubnice (crte 6.6-a)
najee nastaje na mjestu veze morta i bloka (crte 6.6-b). U sluaju koritenja morta visokih
vrstoa i blokova malih vrstoa, slom se moe pojaviti i kao rezultat prekoraenja vlane
vrstoe bloka (crte 6.6-c).
Jednoosno vlano naprezanje paralelno s horizontalnim sljubnicama (crte 6.7-a) takoer se
moe pojaviti na dva naina ovisno o relativnim vrstoama morta i bloka. Ako je vlana vrstoa
bloka puno vea od posmine vrstoe izmeu morta i bloka pojavit e se slom preko veze morta i
bloka prikazan na crteu 6.7-b. U sluaju da je posmina vrstoa izmeu morta i bloka velika u

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

134

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

odnosnu na vlanu vrstou bloka javit e se slom preko vertikalnih sljubnica i bloka kao to je
prikazano na crteu 6.7-c.

Crte 6.7 Vlano naprezanje paralelno s horizontalnim sljubnicama: (a) uzorak; (b) slom na spoju morta i
bloka; (c) slom kroz blok

6.2 DISKRETIZACIJA KONSTRUKCIJE


U ovom radu zidana konstrukcija analizirana je na pojednostavljenoj mikrorazini.
Diskretizacija zidane konstrukcije prikazana je na crteu 6.8. Dimenzije svakog bloka u
numerikom modelu proirene su do osi horizontalnih i vertikalnih sljubnica, a svaki blok
diskretiziran je vlastitom mreom konanih i kontaktnih elemenata.

Crte 6.8 Diskretizacija zidane konstrukcije

U svakom konanom elementu bloka usvojen je ortotropni konstitutivni zakon ponaanja


materijala ije se glavne materijalne osi poklapaju s globalnim osima x i y. Veza izmeu
naprezanja i deformacija u konanom elementu je linearno elastina u vlaku, dok je u tlaku uzeta u
obzir mogunost sloma kao i pojava tlanog omekanja nakon dostizanja tlane vrstoe. Budui

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

135

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

da se u analizi koristi proireni blok, potrebno je koristiti ekvivalentne module elastinosti u


konanom elementu koji za vertikalni i horizontalni smjer imaju oblike

Ey =

Ex =

(E

Eby ) ( hb + hm )

Eby hm + Em hb

( Em Ebx )( lb + lm )
Ebx lm + Em lb

(6.4)

(6.5)

gdje je Em modul elastinosti morta, Ebx modul elastinosti bloka u smjeru x, Eby modul
elastinosti bloka u smjeru y, hb visina bloka, hm debljina horizontalne sljubnice, lb duljina bloka,

lm irina vertikalne sljubnice.


Pojava pukotina u vlaku i posmiku unutar bloka te njegova fragmentacija ostvarena je
pomou kontaktnih elemenata koji su implementirani izmeu mree konanih elemenata. Mrea
konanih elemenata koritena u numerikoj analizi prikazana je na crteu 6.8. Ovakvim nainom
diskretizacije bloka pokriveni su najei naini pucanja bloka koji se javljaju u realnim zidanim
konstrukcijama. Za potrebe diskretizacije konstrukcije koriten je raunalni program Bmsh.
Model ponaanja kontaktnih elemenata koji su implementirani izmeu mree konanih
elemenata unutar bloka prikazan je u poglavlju 2.3.
Veza izmeu bloka i morta modelirana je kontaktnim elementima mort-blok u kojima je
uzeto u obzir cikliko ponaanje te poetni i rezidualni koeficijent trenja. Taj novi model
kontaktnog elementa kao i model materijala u konanom elementu koji su razvijeni u sklopu ove
radnje prikazani su u nastavku.

6.3 MODEL MATERIJALA U KONANOM ELEMENTU


U konanom elementu bloka usvojen je ortotropni zakon ponaanja materijala s mogunou
poputanja u tlaku (crte 6.9).

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

136

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

Crte 6.9 Model materijala u konanom elementu

U linearno elastinom podruju za koje vrijedi x > ix i y > iy veza izmeu naprezanja i
deformacija dana je izrazom

Ex

1 xy yx
x
xy E y
y = 1
xy yx

xy
0

xy E y
1 xy yx
Ey
1 xy yx
0

0

D [ 0][ 0]
x

0 y + D [1][1]

D [ 0][1]
xy
2.0 G

(6.6)

U nelinearnom podruju za smjer y veza naprezanja i deformacija dana je izrazima:


(1) za c y + iy < y < iy

y = Dy 1.0

( y iy cy ) 2

By 2

+ C y + D [1][1]

(6.7)

gdje je

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

137

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

Dy =

( iy f cy ) ( E y * cy + iy f cy )

E y * cy + 2.0 ( iy f cy )

C y = ( f cy iy + Dy )

E y* =

(6.8)

Dy 2 cy

By =

E y* C y

iy
iy

(2) za my + iy < y < cy + iy



y = f cy + ( my f cy ) y iy cy
my cy

+ D [1][1]

(6.9)

(3) za y < my + iy

y = ry ( ry my ) e

y iy my
m

my ry

+ D [1][1]

(6.10)

gdje je

m = 2.0

my f cy
my cy

(6.11)

Na analogan nain odreena su naprezanja x za smjer x.


Posmina naprezanja u nelinearnoj fazi odreena su sukladno relaciji

xy = 2 G xy

Ex 2 + E y 2
Ex 2 + E y 2

(6.12)

gdje su

Ex =

x max
x max

Ey =

y max
y max

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

(6.13)

138

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

U prethodnom izrazu naprezanja x max i y max odgovaraju maksimalnim tlanim deformacijama

x max i y max u povijesti optereenja (crte 6.10).


Cikliko ponaanje materijala (crte 6.10) za naprezanja y uzeto je u obzir sukladno
relaciji

y = y max

y k1
y max k1

(6.14)

pri emu se vrijednost k1 / kc moe odabrati kao ulazni podatak. Poetna vrijednost uzeta je u
iznosu 0.935. Analogno vrijedi i za naprezanja x .

Crte 6.10 Cikliko ponaanje materijala u tlaku

Na crteu 6.11 prikazana je usporedba usvojenog numerikog modela s rezultatima


jednoosnih tlanih eksperimenata na zidanim prizmama [P13].

Crte 6.11 Usporedba numerikog modela s rezultatima ponaanja zida u jednoosnom tlaku [P13] za
f cy = 20.8 MPa

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

139

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

6.4 MODEL MATERIJALA U KONTAKTNOM ELEMENTU MORTBLOK


U kontaktnom elementu mort-blok simulirana je veza izmeu morta i bloka. Nain
ponaanja kontaktnih elemenata opisan je u drugom poglavlju. Za kontaktni element optereen u
vlaku, pojava vlanog omekanja modelirana je eksponencijalnim zakonom koji je predloio
Hordijk [H7]. Na crteu 6.12 predloeni numeriki model usporeen je s eksperimentalnim
rezultatima ponaanja veze bloka i morta u jednoosnom vlaku [P11].

Crte 6.12 Eksperimentalni rezultati [P11] u usporedbi s numerikim modelom ponaanja veze blok-mort
u tlaku za ft = 0.3 MPa, G If = 12.0 N/m

Sa crtea se moe uoiti da predloeni numeriki model vrlo dobro opisuje rezultate
eksperimenta.

Crte 6.13 Cikliko ponaanje u kontaktnom elementu blok-mort

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

140

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

Za sluaj ciklikog ponaanja usvojen je model prikazan na crteu 6.13 pri emu je
vrijednost k1 / kt uzeta u iznosu 0.73 preporuenu od Reinhardta [R4].
Kada je kontaktni element optereen u posmiku dolazi do poveanja energije loma G IIf
uslijed poveanja normalnih naprezanja . Usporedbom numerikih i eksperimentalnih rezultata
dolo se do veze koja najbolje opisuje poveanje energije loma G IIf uslijed poveanja normalnih
naprezanja . Ta veza dana je izrazom
G IIf = G IIf 0 106.31 (N/m)

(6.15)

gdje je G IIf0 vrijednost energije loma u posmiku za sluaj da je normalno predtlano naprezanje
jednako nuli, dok je predtlano naprezanje u MPa. Takoer je uzeta u obzir promjena
koeficijenta trenja od poetne vrijednosti 0 do konane vrijednosti r koja odgovara
koeficijentu trenja nakon to je dolo do sloma veze mort-blok. Radi jednostavnosti
pretpostavljeno je da se smanjenje koeficijenta trenja ravna po istom eksponencijalnom zakonu
koji je usvojen za vlano omekanje u vlaku .
Na crteu 6.14 predloeni numeriki model usporeen je s eksperimentalnim rezultatima
ponaanja veze bloka i morta u posmiku [P12] za razliite vrijednosti predtlanih naprezanja.

Crte 6.14 Eksperimentalni rezultati u usporedbi s numerikim modelom ponaanja veze blok-mort u
posmiku za f s = 0.87 MPa, 0 = 1.01 , r = 0.73

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

141

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

6.5 VALIDACIJA IMPLEMENTIRANOG MODELA

6.5.1 Validacija numerikog modela za monotono rastue tlano optereenje


U ovom primjeru provedena je validacija implementiranog numerikog modela za
monotono rastue tlano optereenje. Validacija je provedena usporedbom numerikih rezultata s
rezultatima eksperimenta na etiri zidane prizme izloene jednoosnom tlanom optereenju koji je
proveo Oliveira [O2]. Prizme su se sastojale od pet blokova srednjih dimenzija 28.5 x 13.0 x 5.0
cm3 povezanih mortom debljine 1.0 cm. Krajnji blokovi su zbog bruenja skraeni s 5.0 cm na
visinu od 4.5 cm. Srednja tlana vrstoa blokova okomito na horizontalne sljubnice iznosila je
56.8 MPa, dok je srednja tlana vrstoa morta iznosila 5.5 MPa.
Geometrijske karakteristike prizme kao i mrea konanih elemenata koritena u numerikoj
simulaciji prikazane su na crteu 6.15.

Crte 6.15 Zidana prizma:(a) geometrija; (b) diskretizacija sustava

Mehanike karakteristike materijala koritene u numerikoj analizi prikazane su u tablici


6.1. Mehanike karakteristike materijala odabrane su na temelju podataka iz literature na nain da
opisuju srednju vrijednost anvelope dobivene eksperimentom.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

142

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

Tablica 6.1 Karakteristike materijala kao ulazni parametri


Zidana prizma
Modul elastinosti, Ex = Ey (MPa)

4100

Poissonov koeficijent, xy

0.2

Tlana vrstoa, fc = fcx = fcy (MPa)

27.5

Neelastini parametri ( i , i ) , ( f c , c ) , ( m , m ) , ( r , r )

potrebni za opisivanje

nelinearnog ponaanja jednaki su za horizontalni i vertikalni smjer i iznosili su redom


( f c /1.8, i ) , ( f c , 0.0065) , ( f c /1.8, 0.044) , ( f c /100.0, ) .
Na crteu 6.16 prikazana je usporedba eksperimentalnih rezultata prikazanih kao anvelopa
rezultata sve etiri prizme i rezultata dobivenih FEM/DEM metodom. Sa crtea se moe vidjeti da
implementirani numeriki model dobro opisuje anvelopu naprezanja i deformacija dobivenu
eksperimentom.

Crte 6.16 Usporedba numerikih i eksperimentalnih rezultata uslijed monotono rastueg tlanog
optereenja

6.5.2 Validacija vlanog ponaanja u kontaktnom elementu mort-blok


U ovom primjeru provedena je validacija ciklikog ponaanja kontaktnog elementa mortblok u jednoosnom vlaku. Budui da su eksperimentalni rezultati vezani uz cikliko ponaanje
veze izmeu bloka i morta u literaturi oskudni, u ovom primjeru napravljena je usporedba
implementiranog modela s eksperimentalnim rezultatima koje su Gopalaratnam i Shah [G9]
proveli na betonskim uzorcima.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

143

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

Crte 6.17 Shematski prikaz problema: (a) geometrija; (b) diskretizacija problema

Analizirana su dva bloka (crte 6.17) povezana kontaktnim elementom mort-blok. Donji
blok privren je za podlogu dok je u gornjem bloku zadano optereenje na gornjem rubu u
obliku kontroliranih normalnih pomaka. Mehanike karakteristike materijala u konanom i
kontaktnom elementu prikazane su u tablici 6.2.
Tablica 6.2 Karakteristike materijala kao ulazni parametri
Veliina

Konani element

Kontaktni element

Modul elastinosti, E (MPa)


Vlana vrstoa, ft (MPa)

1000
-

1.0

50

Energija loma,

GfI

(N/m)

Na crteu 6.18 prikazana je usporedba eksperimentalnih rezultata i rezultata dobivenih


FEM/DEM metodom.

Crte 6.18 Usporedba numerikih i eksperimentalnih rezultata uslijed jednoosnog ciklikog optereenja

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

144

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

Eksperimentalni i numeriki rezultati skalirani su s vrijednostima u toki u kojoj normalno


naprezanje ima maksimalnu vrijednost. Na crteu se moe vidjeti vrlo dobro poklapanje
numerikih i eksperimentalnih rezultata

6.5.3 Validacija posminog ponaanja u kontaktnom elementu mort-blok


U ovom primjeru provedena je validacija ciklikog ponaanja kontaktnog elementa mortblok u posmiku. U tu svrhu eksperimentalni podaci koje je Atkinson [A5] dobio na temelju
ispitivanja posmine veze morta i blokova usporeeni su s numerikim rezultatima dobivenim
FEM/DEM metodom.
Analizirana su dva bloka (crte 6.19) povezana kontaktnim elementom. Donji blok je
nepomino povezan za podlogu dok je u gornjem bloku, nakon nanoenja predtlanog naprezanja
od = 5.0 MPa, zadano horizontalno optereenje u obliku kontroliranog pomaka.

Crte 6.19 Shematski prikaz problema: (a) geometrija; (b) diskretizacija sustava

U tablici 6.3 prikazane su materijalne karakteristike kontaktnog elementa.


Tablica 6.3 Karakteristike materijala kao ulazni parametri
Kontaktni element
Posmina vrstoa, fs (MPa)
Energija loma,

GfII

(N/m)

0.1018
300.0

Poetni koeficijent trenja, 0

0.296

Rezidualni koeficijent trenja, r

0.296

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

145

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

Na crteu 6.20 prikazana je usporedba eksperimentalnih i numerikih rezultata. Posmina


naprezanja skalirana su s vrijednosti maksimalnog posminog naprezanja, dok su posmini
pomaci skalirani s jednom stotinom maksimalnog posminog pomaka. Sa crtea se moe vidjeti
da je ugraeni numeriki model u kontaktnom elementu mort-blok sposoban opisati cikliko
ponaanje veze izmeu bloka i morta.

Crte 6.20 Usporedba numerikih i eksperimentalnih rezultata uslijed posminog ciklikog optereenja

6.5.4 Zidani posmini zidovi izloeni monotono rastuem optereenju


U ovom primjeru provedena je validacija razvijenog numerikog modela u analizi zidanih
zidova uslijed djelovanja monotono rastueg optereenja. Numerika analiza provedena je na
nekim od posminih zidova koje su Raijmakers i Vermeltfoort [R3] analizirali u sklopu CUR
projekta. Zidovi koji su analizirani u ovom primjeru odgovaraju testnim uzorcima J4D, J5D i J7D.
Geometrijske karakteristike zidova prikazane su na crteu 6.21-a. Omjer duine i visine sva
tri zida bio je 990 mm / 1000 mm, a sastojali su se od 18 redova blokova od kojih je samo 16 bilo
aktivno, dok su preostala dva krajnja reda bila uklijetena u elinu gredu (vidi crte 6.21-a).
Blokovi od kojih je napravljen zid bili su dimenzija 210 x 98 x 50 mm3 dok je debljina morta u
horizontalnim i vertikalnim sljubnicama iznosila 12.5 mm.
Kod svih zidova najprije je zadano predtlano vertikalno optereenje i to u iznosu od 0.3
MPa kod zidova J4D i J5D, odnosno 2.12 MPa kod zida J7D. Nakon nanoenja vertikalnog
optereenja, zidovi su izloeni horizontalnom optereenju koje je ostvareno preko kontroliranog

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

146

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

pomaka eline grede na vrhu zida. Tijekom nanoenja horizontalnog pomaka vertikalni pomaci
eline grede bili su sprijeeni.
Diskretizacija konstrukcije mreom konanih elemenata koritenom u numerikoj analizi
prikazana je na crteu 6.21-b.

Crte 6.21 Posmini zid: (a) geometrija; (b) mrea konanih elemenata

Mehanike karakteristike materijala koritene u numerikoj analizi dobivene su na temelju


podataka iz literature [R3] i prikazane u tablici 6.4 za zidove J4D i J5D odnosno tablici 6.5 za zid
J7D.
Tablica 6.4 Karakteristike materijala kao ulazni parametri za zidove J4D i J5D
Blok

Mort

Modul elastinosti, Ex (MPa)

8982

Vlana vrstoa, ft (MPa)

0.25

Modul elastinosti, Ey (MPa)

4114

Posmina vrstoa, fs (MPa)

0.35

Poissonov koeficijent, xy

0.141

Energija loma, GIf (N/m)

18

Tlana vrstoa, fcx=fcx= fc (MPa)

10.5

Energija loma, GIIf (N/m)

125

Vlana vrstoa, ft (MPa)

2.0

Koeficijent trenja 0= r

0.75

Posmina vrstoa, fs (MPa)

2.8

Energija loma, GIf (N/m)

80

Energija loma, GIIf (N/m)

500

Koeficijent trenja 0= r

1.0

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

147

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

Tablica 6.5 Karakteristike materijala kao ulazni parametri za zidove J7D


Blok
Modul elastinosti, Ex (MPa)

Kontaktni element mort-blok


8982

Vlana vrstoa, ft (MPa)

0.16

4114

Posmina vrstoa, fs (MPa)

0.224

Poissonov koeficijent, xy

0.141

Energija loma, GIf (N/m)

18

Tlana vrstoa, fcx=fcx= fc (MPa)

11.5

Energija loma, GIIf (N/m)

50

Vlana vrstoa, ft (MPa)

2.0

Koeficijent trenja 0= r

0.75

Posmina vrstoa, fs (MPa)

2.8

Energija loma, GIf (N/m)

80

Energija loma, GIIf (N/m)

500

Koeficijent trenja 0= r

1.0

Modul elastinosti, Ey (MPa)

Numerika analiza provedena je za sluaj linearno-elastinog ponaanja materijala u


konanom elementu ne uzimajui u obzir mogunost sloma u tlaku te za sluaj nelinearnog
ponaanja materijala u konanom elementu uzimajui u obzir mogunost sloma u tlaku.
Neelastini parametri ( i , i ) , ( f c , c ) , ( m , m ) , ( r , r )
nelinearnog ponaanja za sve zidove iznosili su redom

potrebni za opisivanje

( f c / 3.0, i ) ,

( f c , 0.0041) ,

( f c / 2.0, 0.028) , ( f c / 7.0, ) .


Na crteu 6.22 prikazana je usporedba numerikih rezultata horizontalnog pomaka vrha zida
dobivenih FEM/DEM metodom s rezultatima eksperimenta te numerikim rezultatima koje je
dobio Loureno [L11]. Numeriki rezultati od Lourena [L11] dobiveni su numerikim modelom
baziranim na metodi konanih elemenata u sklopu kojeg su svi nelinearni efekti opisani u
kontaktnim elementima koji predstavljaju mjesta potencijalnih pukotina i iji je konstitutivni
zakon ponaanja opisan preko teorije plastinosti.
Za sluaj nelinearnog ponaanja materijala u konanom elementu FEM/DEM modela moe
se uoiti dobro slaganje dobivenih numerikih rezultata zidova J3D i J4D s rezultatima
eksperimenta i numerikim rezultatima koje je dobio Loureno [L11]. U sluaju da je ponaanje
materijala u konanom elementu FEM/DEM modela linearno-elastino, slomna sila kod zidova
J3D i J4D je za oko 38 % vea od one dobivene eksperimentom.
Iz rezultata analize zida J7D ne vidi se znaajna razlika rezultata dobivenih FEM/DEM
metodom za sluaj linearnog i nelinearnog ponaanja konanog elementa u odnosu na numerike
rezultate koje je dobio Loureno [L11]. S druge pak strane, svi numeriki rezultati daju za
priblino 15 % veu slomnu silu zida J7D u odnosu na onu dobivenu eksperimentom. Mogue da

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

148

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

je uzrok tome nekakvo lokalno oslabljenje koje se pojavilo u eksperimentu a koje nije uzeto u
obzir u sklopu mehanikih karakteristika materijala prikazanih u tablici 6.5.

Crte 6.22 Usporedba eksperimentalnih i numerikih pomaka vrha zida

Na crteu 6.23 prikazano je stanje pukotina u zidovima J3D/J4D i J7D neposredno prije
potpunog sloma.

(a)

(b)

Crte 6.23 Stanje pukotina u zidovima: (a) J3D i J4D; (b) J7D

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

149

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

6.5.5 Zidani posmini zidovi izloeni ciklikom optereenju


U ovom primjeru provedena je validacija razvijenog numerikog modela u analizi zidanih
zidova izloenih ciklikom optereenju. Analiza je provedena na zidu istih geometrijskih
karakteristika kao u prethodnom primjeru (vidi crte 6.21) iji su rezultati numerikog
eksperimenta dostupni u literaturi [O2].
Nakon nanoenja predtlanog naprezanja u iznosu od 1.21MPa, zid je izloen horizontalnom
optereenju koje je ostvareno preko kontroliranog pomaka eline grede na vrhu zida. Shematski
prikaz horizontalnog pomaka tijekom vremena prikazan je na crteu 6.24.
3

pomak / (mm).

2
1
0

1 2

-1
-2
-3
vrijeme

Crte 6.24 Shematski prikaz horizontalnog pomaka vrha eline grede

Analiza je provedena bez mogunosti pucanja blokova. Mehanike karakteristike materijala


koritene u numerikoj analizi dobivene su na temelju podataka iz literature [O2] i prikazane u
tablici 6.6.
Tablica 6.6 Karakteristike materijala kao ulazni parametri
Blok
Modul elastinosti, Ex=Ey (MPa)

Kontaktni element mort-blok


5080

Vlana vrstoa, ft (MPa)

0.16

Poissonov koeficijent, xy

0.112

Posmina vrstoa, fs (MPa)

0.224

Tlana vrstoa, fcx=fcx= fc (MPa)

11.5

Energija loma, GIf (N/m)

12

Energija loma, GIIf (N/m)

50

Koeficijent trenja 0= r

0.75

Neelastini parametri ( i , i ) , ( f c , c ) , ( m , m ) , ( r , r )
nelinearnog ponaanja za sve zidove iznosili su redom

potrebni za opisivanje

( f c / 3.0, i ) ,

( f c , 0.0041) ,

( f c / 2.0, 0.028) , ( f c / 7.0, ) .

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

150

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

Na crteu 6.25 prikazana je usporedba numerikih rezultata dobivenih FEM/DEM metodom


s numerikim rezultatima Oliveire [O2]. Numeriki rezultati koje je dobio Oliveira dobiveni su
preko numerikog modela baziranog na metodi konanih elemenata koji je razvio Loureno [L11],
poboljanim na nain da moe uzeti u obzir glavne osobine ciklikog ponaanja materijala [O2].

Crte 6.25 Usporedba eksperimentalnih i numerikih pomaka vrha zida

6.6 PRIMJENA RAZVIJENOG MODELA U ANALIZI ZIDANIH


KONSTRUKCIJA OMEENIH AB SERKLAIMA
Novo razvijeni numeriki model materijala za zidane konstrukcije u kombinaciji s prethodno
razvijenim numerikim modelom armature [1, 2] omoguuje primjenu FEM/DEM metode u
dinamikoj

analizi

zidanih

konstrukcija

omeenih

armiranobetonskim

serklaima

te

armiranobetonskim okvirima s ispunom.


U nastavku je prikazana primjena FEM/DEM metode u analizi zidanih zidova omeenih
armiranobetonskim serklaima. Analiza je provedena na zidu ije su geometrijske karakteristike
prikazane na crteu 6.26-a. Debljina zida jednaka je 0.25 m.
Mrea konanih elemenata koritena u numerikoj analizi prikazana je na crteu 6.26-b.
Svaki blok diskretiziran je s vlastitom mreom konanih elemenata izmeu kojih su
implementirani kontaktni elementi koji predstavljaju mjesta potencijalnih pukotina. U konanim
elementima bloka uzeta je u obzir mogunost sloma u tlaku kao i pojava tlanog omekanja. Veza

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

151

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

izmeu blokova ostvarena je takoer kontaktnim elementima kojima se opisuje veza bloka i
morta.
Beton je opisan konanim elementima unutar kojih je ponaanje linearno-elastino. Izmeu
konanih elemenata betona takoer su implementirani kontaktni elementi koji predstavljaju mjesta
potencijalnih pukotina. Armatura je opisana linijskim konanim elementima implementiranim
unutar konanih elemenata betona. Ponaanje armature unutar kontaktnog elementa betona
opisano je kontaktnim elementima armature.

(a)

(b)

Crte 6.26 Zidani zid omeen armiranobetonskim serklaima: (b) geometrijske karakteristike i nain
armiranja; (b) mrea konanih elemenata

U tablici 6.7 prikazane su mehanike karakteristike armiranobetonskih serklaa, dok su u


tablici 6.8 prikazane mehanike karakteristike blokova te veze morta i bloka.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

152

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

Tablica 6.7 Mehanike karakteristike armiranog betona


Beton

elik

Modul elastinosti, Ec (MPa)

30 500

Modul elastinosti, Es (MPa)

210 000

Poissonov koeficijent,

0.2

Granica poputanja, fy ( MPa)

500

Vlana vrstoa, ft (MPa)

3.8

Granina vrstoa, fu ( MPa)

650

Tlana vrstoa, fc (MPa)

38.0

Deformacija na kraju teenja, sh

0.025

Energija loma, Gf (N/m)

150

Granina deformacija, u

0.1

Deformacija u trenutku sloma, br

0.16

Tablica 6.8 Karakteristike bloka te veze bloka i morta


Blok

Kontaktni element mort-blok

Modul elastinosti, Ex=Ey (MPa)

1033

Vlana vrstoa, ft (MPa)

0.16

Poissonov koeficijent, xy

0.141

Posmina vrstoa, fs (MPa)

0.224

Tlana vrstoa, fcx (MPa)

2.7

Energija loma, GIf (N/m)

12

Tlana vrstoa, fcy (MPa)

10.33

Energija loma, GIIf (N/m)

50

Koeficijent trenja 0= r

0.75

Vertikalno optereenje na svakoj etai zida usvojeno je u iznosu od 0.5 MPa to znai da je
vertikalno naprezanje na dnu zida uslijed teine jednako 1.0 MPa. Provedena je inkrementalna
dinamika analiza zida izloenog horizontalnom ubrzanju tla prikazanom na crteu 6.27.
Akcelelogram je prvo skaliran na vrno ubrzanje od 0.22 g koje je karakteristino za Split, a zatim

a / (m/s )

je vrno ubrzanje postupno poveavano do potpunog sloma konstrukcije.


5.0
4.0
3.0
2.0
1.0
0.0
-1.0 0
-2.0
-3.0
-4.0
-5.0

10

20

30

40

50

t / (s)

Crte 6.27 Potres iz baze podataka European Strong-motion Database, Petrovac (1979.)

Na crteu 6.28 prikazan je nastanak i irenje pukotina za vrno ubrzanje od 3.0 m/s2 u
razliitim vremenskim trenucima, dok su na crteu 6.29 prikazani pomaci prve i druge etae za
isto vrno ubrzanje u funkciji vremena.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

153

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

(a)

(b)

(c)

2.0

4.0

1.5

3.0

1.0

2.0

0.5

1.0

0.0
-0.5 0

10

12

u 2 / mm

u 1 / mm

Crte 6.28 Nastanak i irenje pukotina za vrno ubrzanje a=3.0 m/s2 u vremenu: (a) t=1.977 s;
(b) t=7.125 s; (c) t=12.00 s

0.0
-1.0 0

-1.0

-2.0

-1.5

-3.0

-2.0

-4.0

t /s

(a)

10

12

t /s

(b)

Crte 6.29 Pomaci za vrno ubrzanje a=3.0 m/s2 u vremenu: (a) vrh prvog kata; (b) vrh drugog kata

Sa crtea se moe uoiti da za vrno ubrzanje od 3.0 m/s2 nastaju male pukotine na dnu
armiranobetonskih serklaa dok u blokovima pukotine jo nisu nastale. Maksimalni ostvareni
pomak vrha zida iznosi 3.9 mm, to je jednako H/1538 gdje je H ukupna visina zida.
Na crteu 6.30 prikazan je nastanak i irenje pukotina za vrno ubrzanje od 4.0 m/s2 u
razliitim vremenskim trenucima, dok su na crteu 6.31 prikazani pomaci prve i druge etae za
isto vrno ubrzanje u funkciji vremena.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

154

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

(a)

(b)

(c)

40.0

40.0

30.0

30.0

20.0

20.0

10.0

10.0
0.0

0.0
-10.0 0

10

12

u 2 / mm

u 1 / mm

Crte 6.30 Nastanak i irenje pukotina za vrno ubrzanje a=4.0 m/s2 u vremenu: (a) t=4.85 s; (b) t=8.75 s;
(c) t=12.00 s

-10.0 0

-20.0

-20.0

-30.0

-30.0

-40.0

-40.0

10

12

t /s

t /s

(a)

(b)

Crte 6.31 Pomaci za vrno ubrzanje a=4.0 m/s2 u vremenu: (a) vrh prvog kata; (b) vrh drugog kata

Sa crtea se moe uoiti da za vrno ubrzanje od 4.0 m/s2 nastaju znaajne pukotine u prvoj
etai i u armiranobetonskim serklaima i u blokovima. Maksimalni ostvareni pomak vrha zida
iznosi 40.0 mm, to je jednako H/150 gdje je H ukupna visina zida.
Na crteu 6.32 prikazana je krivulja dobivena inkrementalnom dinamikom analizom zida
koja prikazuje odnos normaliziranog maksimalnog pomaka vrha zida u/H i vrnog ubrzanja a
potresa prikazanog na crteu 6.27. Iz dijagrama se moe uoiti da je slom zida ostvaren pri vrnom
ubrzanju od 4.0 m/s2 i pomaku vrha zida u/H =0.67 %.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

155

6. Novi numeriki model materijala za zidane konstrukcije

a / (m/s )

4
3
2
1
0
0

0.1

0.2

0.3

0.4

0.5

0.6

0.7

u/H (%)

Crte 6.32 Pomaci u vrhu samostalnog zida ovisno o ubrzanju

Na crteu 6.33 prikazan je nastanak i irenje pukotina za vrno ubrzanje od 5.0 m/s2 u
razliitim vremenskim trenucima, gdje se prati ponaanje konstrukcije nakon potpunog sloma.

(a)

(b)

(c)

Crte 6.33 Nastanak i irenje pukotina za vrno ubrzanje a=5.0 m/s2 u vremenu: (a) t=4.85 s; (b) t=8.75 s;
(c) t=12.00 s

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

156

7. Zakljuci i pravci daljnjih istraivanja

7. ZAKLJUCI I PRAVCI DALJNJIH ISTRAIVANJA


U prvom dijelu ovog poglavlja iznijet e se osnovni zakljuci koji proizlaze iz istraivanja i
analiza provedenih u ovom radu kao i prednosti i nedostaci izloenog modela. U drugom dijelu
navest e se mogui pravci daljnjih istraivanja.

7.1 ZAKLJUCI
U ovom radu je u okviru kombinirane metode konano-diskretnih elemenata razvijen novi
numeriki model za 2D analizu zidanih konstrukcija izloenih statikom, dinamikom i
seizmikom optereenju.
Kombinirana metoda konano-diskretnih elemenata zasniva se na simulaciji ponaanja
velikog broja diskretnih elemenata koji se mogu nai u meusobnoj interakciji. Svaki diskretni
element diskretiziran je vlastitom mreom konanih elemenata ime je omoguena njegova
deformabilnost. Materijalna nelinearnost, ukljuujui pojavu i razvoj pukotina te fragmentaciju
diskretnih elemenata, omoguena je modelom kontaktnih elemenata koji su implementirani
izmeu konanih elemenata.
Da bi se to realnije opisalo ponaanje zidanih konstrukcija, razvijen je novi numeriki
model materijala kojim je mogue opisati vezu izmeu bloka i morta te pojavu tlanog omekanja

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

157

7. Zakljuci i pravci daljnjih istraivanja

kao i mogunost sloma u tlaku. Novo razvijeni numeriki model implementiran je u postojei
raunalni program Y-2D preko niza algoritama koji obuhvaaju:

novi numeriki model materijala u 1D kontaktnom elementu za simuliranje veze


bloka i morta koji uzima u obzir pojavu sloma u vlaku i posmiku, poveanje energije
loma u posmiku uslijed poveanja predtlanog naprezanja, smanjenje koeficijenta
trenja uslijed poveanja posmine deformacije te cikliko ponaanje veze morta i
bloka;

novi numerikog model materijala u 2D konanom elementu koji uzima u obzir


ortotropno ponaanje zia, mogunost sloma u tlaku, pojavu tlanog omekanja te
cikliko ponaanje materijala.

Sintezom novo razvijenih modela materijala u konanom i kontaktnom elementu kreiran je


originalni numeriki model za analizu nearmiranih zidanih konstrukcija na pojednostavljenoj
mikrorazini. Usporedbom numerikih rezultata dobivenih raunalnim programom Y-2D s
rezultatima eksperimenata dostupnih u literaturi te numerikim rezultatima dobivenih pomou
raunalnih programa za nelinearnu analizu zidanih konstrukcija baziranih na metodi konanih
elemenata pokazalo se da razvijeni numeriki model vrlo dobro opisuje ponaanje nearmiranih
zidanih konstrukcija izloenih monotono rastuem i ciklikom optereenju.
Takoer, prezentiran je novi numeriki model za analizu zidanih konstrukcija omeenih
armiranobetonskim serklaima te okvira s ispunom, koji se sastoji od sinteze novo razvijenog
numerikog modela materijala za analizu nearmiranih zidanih konstrukcija te prethodno
razvijenog numerikog modela armature za analizu armiranobetonskih konstrukcija. Prezentirani
model daje realnu sliku razvoja pukotina u zidanim konstrukcijama izloenim seizmikom
optereenju prije potpunog sloma, ali i ponaanje takvih konstrukcija nakon potpunog sloma.
U sklopu rada razvijen je i u raunalni program Y-2D implementiran niz numerikih
algoritama koji za cilj imaju opisati ponaanje suho zidanih kamenih konstrukcija ojaanih
elinim trnovima i klamfama. Ti algoritmi obuhvaaju:

ugraen model elinih klamfi tipa I koje se umeu s bone strane konstrukcije u
prethodno napravljene rupe;

ugraen model elinih klamfi tipa II koje se umeu s gornje strane kamenih blokova
u prethodno napravljene rupe;

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

158

7. Zakljuci i pravci daljnjih istraivanja

cikliko ponaanje, teenje i lom elika kod klamfi tipa I i II, kao i utjecaj izvlaenja
klamfe tipa II iz kamenog bloka;

ugraen model elinih trnova koji se umeu s gornje strane kamenog bloka u
prethodno napravljene rupe;

cikliko ponaanje, omekanje i lom trna kao i utjecaj izvlaenja trna iz kamenog
bloka.

Provedena je verifikacija ugraenog modela te je prikazana njegova primjena u


inkrementalnoj dinamikoj analizi realnih kamenih konstrukcija. U provedenim analizama
pokazano je da se novo razvijeni numeriki model moe koristiti u predvianju mehanizma sloma
te analizi seizmike otpornosti starih suho zidanih kamenih konstrukcija s ugraenim i
neugraenim klamfama i trnovima to je vrlo vano za one graevine koje se svrstavaju u
kategoriju kulturne batine. Model takoer moe pomoi prilikom donoenja odluka vezanih za
poduzimanje odreenih zahvata kojima bi se poveala seizmika otpornosti postojeih kamenih
konstrukcija.
Osim do sada navedenih prednosti ovog modela, primjena numerikog modela zasnovanog
na kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata sa sobom povlai i odreene nedostatke.
Naime, koritenje eksplicitne numerike integracije jednadbi gibanja u vremenu i potreba za
gustom diskretizacijom konstrukcije u svrhu to realnijeg opisivanja pojave i razvoja pukotina,
moe rezultirati vrlo malim vremenskim korakom, to bitno produljuje i poskupljuje vrijeme
prorauna. Smatra se da e se daljnjim razvojem snage raunala te razvojem paralelnog koda
prikladnog za rad na klasteru ovaj problem znatno smanjiti.

7.2 MOGUI PRAVCI DALJNJIH ISTRAIVANJA


Razvijeni model mogue je primijeniti za istraivanja koja se navode u nastavku:

analiza seizmike otpornosti suho zidanih kamenih konstrukcija koje mogu, ali i ne
moraju biti ojaane klamfama i trnovima;

parametarska analiza zidanih konstrukcija izloenih seizmikom optereenju;

predvianje mehanizma sloma i ponaanje nakon sloma zidanih konstrukcija


izloenih intenzivnom seizmikom optereenju, udarnom optereenju ili eksploziji;

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

159

7. Zakljuci i pravci daljnjih istraivanja

Takoer, mogue je govoriti o daljnjem razvoju numerikog modela to otvara nove pravce i
mogunosti daljnjih istraivanja. U nastavku se navode neke od njih.
Mogui pravci daljnjih istraivanja mogu se odvijati u podruju eksperimentalnih
istraivanja kojima bi se produbila saznanja vezana za ponaanje zidanih konstrukcija promatranih
na mikrorazini te u podruju daljnjeg usavravanja numerikog modela. U nastavku se navode
neka od njih:

eksperimentalna istraivanja kojima bi se definirala krivulja i zakon poputanja


zidanih zidova od upljih blokova kod dvoosnog stanja naprezanja;

eksperimentalna istraivanja radi utvrivanja energije loma u vlaku i posmiku kod


blokova sa upljinama;

poboljanje numerikog modela materijala u tlaku uvoenjem stvarne krivulje


poputanja dobivene eksperimentalnim ispitivanjem upljih blokova;

razvoj paralelnog koda koji bi omoguio proraun na klasteru ime bi se znatno


skratilo vrijeme prorauna;

razvoj prostornog modela za seizmiku analizu zidanih konstrukcija zasnovan na


kombiniranoj metodi konano-diskretnih elemenata. U okviru tog modela zidana
konstrukcija bi se diskretizirala trodimenzionalnim konanim elementima, a klamfe i
trnovi linijskim elementima u prostoru. U modelu bi trebalo razviti novi 3D
kontaktni element morta i bloka i nelinearni trodimenzionalni model ponaanja zia
u tlaku.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

160

8. Literatura

8. LITERATURA
[A1]

Acary V. and Jean M., Numerical simulation of monuments by the contact dynamics
method, Monument 98, Workshop on Seismic Performance of Monuments, Lisabon,
LNEC, pp. 69-78, 1998.

[A2]

Akhaveissy A.H. and Milani G., Pushover analysis of large scale unreinforced masonry
structures by means of a fully 2D non-linear model, Construction and Building Materials,
Vol. 41, pp. 276-295, 2013.

[A3]

Alexandris A., Protopapa E. and Psycharis I., Collapse mechanisms of masonry buildings
derived by distinct element method, Proceedings of the 13th World Conference on
Earthquake Engineering, Vancouver, British Columbia, Canada, Paper No. 548, 2004.

[A4]

Almeida C., Anlise do comportamento da igreja do Mosteiro da Serra do Pilar sob a


aco dos sismos, MSc Thesis, Faculdade de Engenharia da Universidade do Porto, Porto,
Portugal, 2000.

[A5] Atkinson R.H., Amadei B.P., Saeb S. and Sture S., Response of masonry bed joints in
direct shear, Journal of Structural Engineering, Vol. 115 (9), pp. 2276-2296, 1989.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

161

8. Literatura

[A6]

Asteris P.G. and Tzamtzis A.D., Non-Linear Analysis of Masonry Shear Walls,
Proceedings of the 6th International Masonry Conference, London, UK, pp. 1-6, 2002.

[A7]

Augusti G. and Sinopoli A., Modeling the dynamics of large block structures, Meccanica,
Vol. 17, pp. 195-211, 1992.

[A8]

Azevedo J., Sincraian G. and Lemos J.V., Seismic behaviour of blocky masonry structures,
Earthquake Spektra, Vol. 16, pp. 337-365, 2000.

[B1]

Baggio C. and Trovalusci P., Limit analysis for no-tension and frictional three-dimensional
discrete systems, Mechanics of Structures and Machines, Vol. 26 (3), pp. 287-304, 1998.

[B2]

Barbosa B.E., Discontinuous structural analysis, Proceedings of the 11th World


Conference on Earthquake Engineering, Acapulco, Mexico, Paper No. 830, 1996.

[B3]

Belmouden Y. and Lestuzzi P., An equivalent frame model for seismic analysis of masonry
and reinforced concrete buildings, Construction and Building Materials, Vol. 23, pp. 4053, 2009.

[B4]

Berto L., Saetta A., Scotta R. and Vitaliani R., Orthotropic damage model for masonry
structures, International Journal for Numerical Methods in Engineering, Vol. 55(2), pp.
127-157, 2002.

[B5]

Biani N., Stirling C. and Pearce C.J., Discontinuous modelling of masonry bridges,
Computational Mechanics, Vol. 31 (1-2), pp. 60-68, 2003.

[B6]

Block P., Ciblac T. and Ochsendorf J.A., Real-time limit analysis of vaulted masonry
buildings, Computers and Structures, Vol. 84, pp. 18411852, 2006.

[B7]

Block P., Equilibrium systems Studies in masonry structure, MSc Thesis, Massachusetts
Institute of Technology, Massachusetts, 2005.

[B8]

Brencich A., Gambarotta L. and Lagomarsino S., A macro-element approach to the threedimensional seismic analysis of masonry buildings, Proceeding of the 11th European
Conference on Earthquake Engineering, Paris, France, p. 602, 1998.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

162

8. Literatura

[B9]

Brencich A, and Lagomarsino S., A macro-element dynamic model for masonry shear
walls, Proceedings of the 4th International Symposium on Computer Methods in Structural
Masonry, Philadelphia, Pennsylvania, 1997.

[C1]

Calderini C. and Lagomarsino S., Continuum Model for In-Plane Anisotropic Inelastic
Behavior of Masonry, Journal of Structural Engineering, Vol. 134(2), pp. 209-220, 2008.

[C2]

Cali I., Marletta M. and Pant B., A new discrete element model for the evaluation of the
seismic behaviour of unreinforced masonry buildings, Engineering Structures, Vol. 40, pp.
327-338, 2012.

[C3]

Carocci C.F., Guidelines for the safety and preservation of historical centres in seismic
areas, Proceedings of the 3rd International Seminar on Historical Constructions,
Guimaraes, Portugal, pp. 145165, 2001.

[C4]

Carol I., Prat P. and Lpez C.M., Normal/Shear Cracking Model: Application to Discrete
Crack Analysis, Journal of Engineering Mechanics, Vol. 123 (8), pp. 765773, 1997.

[C5]

Casolo S. and Pea F., Rigid element model for in-plane dynamics of masonry walls
considering hysteretic behaviour and damage, Earthquake Engineering and Structural
Dynamics, Vol. 36, pp. 10291048, 2007.

[C6]

Comit Europen de Normalisation (CEN), Eurocode 8: Design of Structures for


Earthquake Resistance, EN 2004-1-1, Brussels, 2004.

[C7]

Chen S.Y., Moon F.L., and Yi T., A macroelement for the nonlinear analysis of in-plane
unreinforced masonry piers, Engineering Structures, Vol. 30, pp. 22422252, 2008.

[C8]

Clemente P., Introduction to the dynamics of stone arches, Earthquake Engineering and
Structural Dynamics, Vol. 27, pp. 513-522, 1998.

[C9]

Clemente R., Roca P. and Cervera M., Damage model with crack localization - application
to historical buildings, Proceedings of the 5th International Conference on Structural
Analysis of Historical Constructions, New Delhi, India, pp. 1125-1135, 2006.

[C10] Coulomb C.A., Essai sur une application des regles des maximis et minimis quelques
problmes de statique relativs a larquitecture, Mmoires de mathematique et de physique

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

163

8. Literatura

prsents lacadmie royal des sciences per divers savants et lus dans ses assembles,
Pars, Vol. 1, pp. 343382, 1773.
[C11] Croci G., The Colosseum: safety evaluation and preliminary criteria of intervention,
Structural Analysis of Historical Constructions, Barcelona 1995.
[C12] Cundall P.A. and Hart R.D., Numerical modelling of discontinua, Engineering
Computations, Vol. 9(2), pp. 101-113, 1994.
[C13] Cundall P.A. and Strack O.D.L., A discrete numerical model for granular assemblies,
Geotechnique, Vol. 29, pp. 47-65, 1979.
[C14] Cundall P.A., A computer model for simulating progressive large scale movements in
blocky rock systems, Proceedings of the International Symposium on Rock Fracture,
Nancy, France, Paper No. 11-8, 1971.
[C15] Cundall P.A., Formulation of a three-dimensional distinct element model Part I: A
scheme to detect and represent contacts in a system composed of many polyhedral blocks,
International Journal of Rock Mechanics and Mining Sciences, Vol. 25(3), pp. 107-116,
1988.
[D1]

De Luca A., Giordano A. and Mele E., A simplified procedure for assessing the seismic
capacity of masonry arches, Engineering Structures, Vol. 26, pp. 19151929, 2004.

[D2]

DeJong M.J., Seismic Assessment Strategies for Masonry Structures, PhD Dissertation,
Massachusetts Institute of Technology, Massachusetts, USA, 2009.

[D3]

Demirel I.O., A nonlinear equivalent frame model for displacement based analysis of
unreinforced brick masonry buildings, PhD Dissertation, School of natural and applied
sciences of middle east technical university, 2010.

[D4]

Drei A. and Fontana A., Response of multiple-leaf masonry arch-tympani to dynamic and
static loads, Proceedings of the 8th International Conference on Structural Studies,
Repairs, and Maintance of Heritage Architecture, Halkidiki, Greece, pp. 267-276, 2003.

[F1]

Fajfar P., A non-linear analysis method for performance-based seismic design, Earthquake
Spectra, Vol. 16(3), pp. 573592, 2000.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

164

8. Literatura

[F2]

Fajfar P., Capacity spectrum method based on inelastic demand spectra, Earthquake
Engineering & Structural Dynamics, Vol. 28, pp. 979993, 1999.

[G1]

Galasco A., Lagomarsino S., Penna A. and Resemini S., Non-linear seismic analysis of
masonry structures, Proceedings of the 13th World Conference on Earthquake
Engineering, Vancouver, Canada, 2004.

[G2]

Gambarotta L. and Lagomarasino S., Damage models for the seismic response of brick
masonry shear walls, Part I: the mortar joint model and its applications, Bulletin
Earthquake Engineering and Structural Dynamics, Vol. 26(4), pp. 423-439, 1997.

[G3]

Gambarotta L. and Lagomarasino S., Damage models for the seismic response of brick
masonry shear walls, Part II: the continuum model and its application, Bulletin
Earthquake Engineering and Structural Dynamics, Vol. 26(4), pp. 441-462, 1997.

[G4]

Gambarotta L. and Lagomarasino S., Modelling unreinforced brick masonry walls,


Proccedings of the US-Italy Workshop on guidelines for seismic evaluation and
rehabilitation of unreinforced masonry buildings, Pavia, pp. 4-29, 1994.

[G5]

Gilbert M. and Melbourne C., Rigid-block analysis of masonry structures, The Structural
Engineer, Vol. 72, pp. 356-361, 1994.

[G6]

Gilbert M., Casapulla C. and Ahmed H.M., Limit analysis of masonry block structures with
non-associative frictional joints using linear programming, Computers and Structures,
Vol. 84, pp. 873887, 2006.

[G7]

Giueffre A., Seismic safety and strengthening of historical buildings and urban fabrics,
Proceedings of the 10th World Conference on Earthquake Engineering, Madrid, Spain,
Vol. 11, pp. 6583-6596, 1994.

[G8]

Giuffr A., Vulnerability of historical cities in seismic areas and conservation criteria, In:
Congress Terremoti e civilt abitative, Annali di Geofisica, Bologna, 1995.

[G9]

Gopalaratnam V.S. and Shah S.P., Softening response of plain concrete in direct tension,
ACI Journal, Vol. 82, pp. 310-323, 1985.

[G10] Gotovac B., Mehanika deformabilnog tijela, Zapisi s predavanja, 2012.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

165

8. Literatura

[G11] Gotovac B., Mehanika II, Zapisi s predavanja, 2012.


[G12] Gotovac B., Stari most, Ceste i Mostovi, Vol. 50 (7-9), pp. 23-33, 2004.
[H1]

Hart R.D., Cundall P.A. and Lemos J.V., Formulation of a three-dimensional distinct
element modelPart II: Mechanical calculations, International Journal of Rock Mechanics
and Mining Sciences, Vol. 25(3), 117-125, 1988.

[H2]

Harvey B. and Maunder E., Thrust line analysis of complex masonry structures using
spreadsheets, Proceedings of the 3rd International Seminar on Historical Constructions,
Guimaraes, Portugal, pp. 521528, 2001.

[H3]

Heyman J., Couplets engineering memoirs 1726-33, History and Technology, Vol. 1, pp.
21-44, 1976.

[H4]

Heyman J., The safety of masonry arches, International Journal of Mechanical Sciences
Vol. 11, pp. 363385, 1969.

[H5]

Heyman J., The stone skeleton, International Journal of Solids and Structures, Vol. 2, 249279, 1966.

[H6]

Hogan S.J., The many steady state responses of rigid block under harmonic forcing,
Bulletin Earthquake Engineering and Structural Dynamics, Vol. 19, pp. 1057-1071, 1990.

[H7]

Hordijk D.A., Tensile and tensile fatigue behaviour of concrete experiments, modelling
and analyses, Heron, Vol. 37 (1), pp. 3-79, 1992.

[H8]

Housner G.W., The behaviour of inverted pendulum structures during earthquakes,


Bulletin of the Seismological Society of America, Vol. 53 (2), pp. 403-417, 1963.

[K1]

Kooharian A., Limit analysis of voussoir (segmental) and concrete arches, Journal of the
American Concrete Institute, Vol. 24 (4), pp. 317328, 1952.

[K2]

Koar I., Metoda konanih elemenata, Zapisi s predavanja, 2012.

[L1]

Lagomarsino S., On the vulnerability assessment of monumental buildings, Bulletin of


Earthquake Engineering, Vol. 4, pp. 445-463, 2006.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

166

8. Literatura

[L2]

Lemos J.V., Assesment of the ultimate load of a masonry arch using discrete elements,
Proceedings of the 3rd International Symposium on Computer Methods in Structural
Masonry, pp. 294-302, 1995.

[L3]

Lemos J.V., Discrete element modelling of the seismic behaviour of stone masonry arches,
Proceedings of the 4th International Symposium on Computer Methods in Structural
Masonry, Florence, Italy, pp. 220-227, 1997.

[L4]

Lemos J.V., Modeling of historical masonry with discrete elements, Proceedings of the 3th
European Conference on Computational Mechanics, Solids, Structures and Coupled
Problems in Engineering, Lisabon, Portugal, pp. 375-392, 2006.

[L5]

Lenci S. and Rega G., A dynamical systems approach to the overturning of rocking blocks,
Chaos, Solitons and Fractals, Vol. 28, pp. 527-542, 2006.

[L6]

Lipscombe P.R. and Pellegrino S., Free Rocking of Prismatic Blocks, Journal of
Engineering Mechanics, Vol. 119, pp. 1387-1410, 1993.

[L7]

Livesley R.K., Limit analysis of structures formed from rigid blocks, International Journal
for Numerical Methods in Engineering, Vol. 2, pp. 18531871, 1978.

[L8]

Lofti H.R. and Shing P.B., Interface model applied to fracture of masonry structures,
Journal of Structural Engineering, Vol. 120 (1), pp. 63-80, 1994.

[L9]

Loureno P.B. and Rots J.G., A multi-surface interface model for the analysis of masonry
structures, Journal of the Engineering Mechanics, Vol. 123, pp. 660-668, 1997.

[L10] Loureno P.B., Borst R. and De Rots J.G., A plane stress softening plasticity model for
orthotropic materials, International Journal of Numerical Methods in Engineering, Vol. 40,
pp. 4033-4057, 1997.
[L11] Loureno P.B., Computational strategies for masonry structures, Ph.D. Dissertation, Delft
University of Technology, Delft, The Netherlands, 1996.
[L12] Loureno P.B., Computations on historic masonry structures, Progress in Structural
Engineering and Materials, Vol. 4, pp. 301-319, 2002.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

167

8. Literatura

[L13] Loureno P.B., Rots J.G. and Blaauwendraad J., Continuum model for masonry:
Parameter estimation and validation, Journal of Structural Engineering, Vol. 124, pp. 642652, 1998.
[M1] Macchi G., Diagnosis of the faade of St. Peters Basilica in Rome, Proceedings of the 3rd
International Seminar on Historical Constructions, Guimares, Portugal, pp. 309-317,
2001.
[M2] Macchi G., Ruggeri M., Eusebio M., and Moncecchi M., Structural assessment of the
leaning tower of Pisa, Proceedings of the International Symposium on Structural
Preservation of the Architectural Heritage, Rome, Italy, pp. 401408, 1993.
[M3] Macorini L. and Izzuddin B.A., A non-linear interface element for 3D mesoscale analysis
of brick-masonry structure, International Journal for Numerical Methods in Engineering,
Vol. 85 (12), pp. 14751608, 2011.
[M4] Mallardo V., Malvezzi R., Milani E. and Milani G., Seismic vulnerability of historical
masonry buildings: a case study in Ferrara, Engineering Structures, Vol. 30, pp. 22232241, 2008.
[M5] Mamaghani I.H.P., Aydan O. and Kajikawa Y., Analysis of masonry structures under
static and dynamic loading by discrete finite element method, Journal of Structural
Mechanics and Earthquake Engineering, Vol. 16, pp. 75-86, 1999.
[M6] Melbourne C. and Gilbert M., The application of limit analysis techniques to masonry arch
bridges, Proceedings of the Centenary Year Bridge Conference, Cardiff, Wales, pp. 193
198, 1994.
[M7] Metrovi M., Rak M., Duvnjak I. i Krolo J., Izvjee o mjerenju sila u bakrenim klamfama
na Protironu- Peristil Dioklecijanova palaa u Splitu, Sveuilite u Zagrebu Graevinski
fakultet, Broj: 180-12/2012, Zagreb, 2012.
[M8] Mihanovi A., Dinamika konstrukcija, Graevinski fakultet Sveuilita u Splitu, Split,
1995.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

168

8. Literatura

[M9] Mola F. and Vitaliani R., Analysis, diagnosis and preservation of ancient monuments: the
St. Marks Basilica in Venice, Structural Analysis of Historical Constructions, CIMNE, pp.
166-188, 1997.
[M10] Molins C. and Roca P., Capacity of masonry arches and spatial frames, Journal of
Structural Engineering, Vol. 124, pp. 653-663, 1997.
[M11] Munjiza A., Andrews K.R.F. and White J.K., Combined single and smeared crack model
in combined finite-discrete element method, International Journal for Numerical Methods
in Engineering, Vol. 44, pp. 41-57, 1999.
[M12] Munjiza A., Andrews K.R.F. and White J.K., NBS contact detection algorithm for bodies
of similar size, International Journal for Numerical Methods in Engineering, Vol. 43, pp.
131-149, 1998.
[M13] Munjiza A., Andrews K.R.F. and White J.K., Penalty function method for combined finitediscrete element system comprising large number of separate bodies, International Journal
for Numerical Methods in Engineering, Vol. 49, pp. 1377-1396, 2000.
[M14] Munjiza A. and John N.W.M., Mesh size sensitivity of the combined FEM/DEM fracture
and fragmentation algorithms, Engineering Fracture Mechanics, Vol. 69 (2), pp. 281-295,
2001.
[M15] Munjiza A., Knight E.E. and Rouiger E., Computational mechanics of discontinua, John
Wiley & Sons, 2012.
[M16] Munjiza A., Owen D.R.J. and Bicanic N., A combined finite-discrete element method in
transient dynamics of fracturing solids, Engineering Computations, Vol. 12, pp. 145-174,
1995.
[M17] Munjiza A., The combined finite-discrete element method, John Wiley & Sons, 2004.
[O1]

Ochsendorf J.A., Collapse of masonry structures, PhD thesis, Department of Engineering,


University of Cambridge, Cambridge, UK, 2002.

[O2]

Oliveira D.V., Experimental and numerical analysis of blocky masonry structures under
cyclic loading, Ph.D. Dissertation, University of Minho, Minho, Portugal, 2003.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

169

8. Literatura

[O3]

Oppenheim I.J., The masonry arch as a four-link mechanism under base motion,
Earthquake Engineering and Structural Dynamics, Vol. 21, pp. 1005-1017, 1992.

[O4]

Ordua A. and Loureno P., Cap model for limit analysis and strengthening of masonry
structures, Journal of Structural Engineering, Vol. 129 (10), pp. 1367-1375, 2003.

[O5]

Ordua A. and Loureno P.B., Three-dimensional limit analysis of rigid blocks


assemblages, Part II: Load-path following solution procedure and validation, International
Journal of Solids and Structures, Vol. 42 (1819), pp. 51615180, 2005.

[O6]

Ordua A. and Loureno P.B., Three-dimensional limit analysis of rigid block


assemblages. Part I: Torsion failure on frictional interfaces and limit analysis formulation,
International Journal of Solids and Structures, Vol. 42(1819), 51405160, 2005.

[P1]

Page A.W., Finite element model for masonry, Journal of the Structural Division, Vol.
104(8), pp. 1267-1285, 1978.

[P2]

Pagnoni T. and Vanzi I., Experimental and numerical study of the seismic response of
block structures, Proceedings of the 3rd International Symposium on Computer Methods in
Structural Masonry, Lisabon, Portugal, pp. 213222, 1995.

[P3]

Pagnoni T., Seismic analysis of masonry and block structures with the discrete element
method, In: Proc. 10th European conference on earthquake engineering, Vol. 3, pp. 16741694, 1994.

[P4]

Papantonopoulos C., Psycharis I.N., Papastamatiou D.Y., Lemos J.V. and Mouzakis H.,
Numerical prediction of the earthquake response of classical columns using the distinct
element method, Earthquake Engineering and Structural Dynamics, Vol. 31, pp. 16991717, 2002.

[P5]

Pearce CJ, Thavalingam A, Liao Z. and Biani N., Computational aspects of the
discontinuous deformation analysis framework for modelling concrete fracture,
Engineering Fracture Mechanics, Vol. 65, pp. 283-298, 2000.

[P6]

Pegon P., Pinto A.V. and Grardin M., Numerical modelling of stone-block monumental
structures, Computers & Structures, Vol. 79 (22-25), pp. 2165-2181, 2001.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

170

8. Literatura

[P7]

Pela L., Aprile A. and Benedetti A., Seismic assessment of masonry arch bridges,
Engineering Structures, Vol. 31, pp. 1777-1788, 2009.

[P8]

Pela L., Cervera M. and Roca P., An orthotropic damage model for the analysis of masonry
structures, Construction and Building Materials, (in press), 2012.

[P9]

Pena F., Prieto F., Laurenco P.B., Campos Costa A. and Lemos J.V., On the dynamics of
rocking motions of single rigid-block structures, Earthquake Engineering and Structural
Dynamics, Vol. 36, pp. 2383-2399, 2007.

[P10] Petrinic N., Aspects of discrete element modelling involving facet-to-facet contact detection
and interaction, Ph.D. Dissertation, University of Wales, U.K., 1996.
[P11] Pluijm, R. van der, Material properties of masonry and its components under tension and
shear, In Proc. 6th Canadian Masonry Symposium, eds. V.V. Neis, Saskatoon,
Saskatchewan, Canada, pp. 675-686, 1992.
[P12] Pluijm, R. van der, Shear behavior of bed joints, In Proc. 6th North American Masonry
Conf., eds. A.A. Hamid and H.G. Harris, Drexel University, Philadelphia, Pennsylvania,
USA, pp. 125-136, 1993.
[P13] Pluijm, R. van der and Vermaltfoort, A.T., Deformation controlled tension and
compression tests in units, mortar and masonry (in Dutch). Report B-91-0561, TNOBouw, Delft, the Netherlands, 1991.
[P14] Poleni G., Memorie istoriche della gran cupola del tempio Vaticano, Stamperia del
seminario, Padova, 1743.
[P15] Pompei A., Scalia A. and Sumbatyan M.A., Dinamics of rigid blocks due to horizontal
ground motion, Journal of Engineering Mechanics, Vol. 124, pp. 713-717, 1998.
[P16] Prieto F., On the dynamics of rigid-block structures applications to SDOF masonry
collapse mechanisms, PhD dissertation, Guimares, Portugal, University of Minho, 2007.
[P17] Psycharis I.N., Lemos J.V., Papastamatiou1 D.Y., Zambas C. and Papantonopoulos C.,
Numerical study of the seismic behaviour of a part of the Parthenon Pronaos, Earthquake
Engineering and Structural Dynamics, Vol. 32, pp. 2063-2084, 2003.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

171

8. Literatura

[P18] Psycharis I.N., Papastamatiou D.Y. and Alexandris A.P., Parametric investigation of the
stability of classical columns under harmonic and earthquake exitations, Earthquake
Engineering and Structural Dynamics, Vol. 29, pp. 1093-1109, 2000.
[R1]

Radni J., Harapin A., Matean D., Trogrli B., Smilovi M., Grgi N. and Baloevi G.,
Numerical model for static and dynamic analysis of masonry structure, Graevinar, Vol.
63, pp. 529-546, 2011.

[R2]

Radni J., Harapin A., Smilovi M., Grgi N. and Glibi M., Static and dynamic analysis
of the old stone bridge in Mostar, Graevinar, Vol. 64 (8), pp. 655-665, 2012.

[R3]

Raijmakers, T.M.J. and Vermeltfoort, A.T., Deformation controlled tests in masonry shear
walls (in Dutch). Report B-92-1156, TNO-Bouw, Delft, the Netherlands, 1992.

[R4]

Reinhardt, H.V., Fracture mechanics of an elastic softening material like concrete, Heron,
Vol. 29(2), pp. 3-41,1984.

[R5]

Rivieccio P.G., Homogenization Strategies and Computational Analyses for Masonry


Structures via Micro-mechanical Approach, Ph.D. Dissertation, University of Napoli
Federico II Engineering Faculty, 2006.

[R6]

Roca P, Lpez-Almansa F., Miquel J. and Hanganu A., Limit analysis of reinforced
masonry vaults, Engineering Structures, Vol. 29, pp. 431439, 2007.

[R7]

Roca P., Molins C. and Mar A.R., Strength capacity of masonry wall structures by the
equivalent frame method, Journal of Structural Engineering, Vol. 131(10), pp. 16011610,
2005.

[R8]

Rubi J., Lecture on the organic, mechanical and construction concepts of Mallorca
Cathedral (in Catalan), Anuario de la asociacin de arquitectos de Catalua, Barcelona,
1912.

[S1]

Scalia A. and Sumbatyan M.A., Slide rotation of rigid bodies subjected to a horizontal
ground motion, Earthquake Engineering and Structural Dynamics, Vol. 25, pp. 1139-1149,
1996.

[S2]

Schlegel R. and Rautenstrauch K., Failure analysis of masonry shear walls, In Proc. 1st
International UDEC/3DEC Symposium on Numerical Modelling of Discrete Materials in

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

172

8. Literatura

Geotechnical Engineering, Civil Engineering And Earth Science, Bochum, Germany, pp.
1518, 2004.
[S3]

Senthivel R. and Loureno P.B., Finite element modelling of deformation characteristics of


historical stone masonry shear walls, Engineering Structures, Vol. 31, pp. 1930-1943,
2009.

[S4]

Shenton H.W. and Jones N.P., Base excitation of rigid bodies, I: Furmulation, Journal of
Engineering Mechanics, Vol. 117, pp. 2286-2306, 1991.

[S5]

Shenton H.W. and Jones N.P., Base excitation of rigid bodies, II: Periodic slide-rock
response, Journal of Engineering Mechanics, Vol. 117, pp. 2307-2328, 1991.

[S6]

Shenton H.W., Criteria for initiation of slide, rock, and slide-rock rigid-body modes,
Journal of Engineering Mechanics, Vol. 122, pp. 690-693, 1996.

[S7]

Shi G.H. and Goodman R.E., Discontinuous deformation analysis- A new method for
computing stress, strain and sliding of block systems, In key questions in rock mechanics,
Balkema, pp. 381-393, 1988.

[S8]

Sima J.F., Roca P. and Molins C., Nonlinear response of masonry wall structure subjected
to cyclic and dynamic loading, Engineering Structures, Vol. 33, pp. 1955-1965, 2011.

[S9]

Sincraian G.E., Seismic behaviour of blocky masonry structures. A discrete element


method approach, PhD Dissertation, IST, Lisbon, Portugal, 2001.

[S10] Sinopoli A. and Sepe V., Coupled motion in the dynamic analysis of a three block
structure, Applied Mechanics Reviews, Vol. 46, pp. 185-197, 1993.
[S11] Snell G., On the stability of arches, Minutes and Proceedings of the Institution of Civil
Engineers, Vol. 5, pp. 439-474, 1846.
[S12] Spanos P.D. and Koh A., Rocking of rigid blocks due to harmonic shaking, Journal of
Engineering Mechanics, Vol. 110, pp. 1627-1642, 1984.
[S13] Spanos P.D., Roussis P.C. and Politis N.P.A., Dynamic analysis of stacked rigid blocks,
Soil Dynamics and Earthquake Engineering, Vol. 21, pp. 559-578, 2001.
[1]

imi V., Otpornost materijala I, kolska knjiga, Zagreb, 2002.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

173

8. Literatura

[T1]

Tso W.K. and Wong C.M., Steady state rocking response of rigid blocks, Part I: Analysis,
Earthquake Engineering and Structural Dynamics, Vol. 18, pp. 89-106, 1989.

[T2]

Tomaevi M., Earthquake-resistant design of masonry buildings, Earthquake Imperial


College Press, 1999.

[V1]

Vamvatsikos D. and Cornell C.A., Incremental dynamic analysis, Earthquake Engineering


and Structural Dynamics, Vol. 31, pp. 491-514, 2002.

[V2]

Vasconcelos G and Loureno PB., Experimental characterization of stone masonry in


shear and compression, Construction and Building Materials, Vol. 23, pp. 3337-3345,
2009.

[V3]

Vasconcelos G., Experimental investigations on the mechanics of stone masonry:


Characterization of granites and behaviour of ancient masonry shear walls, PhD
dissertation, Guimares, Portugal, University of Minho, 2005.

[V4]

Vitruvius, The ten books of architecture, Dover Publications, New York, 1960.

[W1] Winkler T., Meguro K. and Yamazaki F., Response of rigid body assemblies to dynamic
excitation, Earthquake Engineering and Structural Dynamics, Vol. 24, pp. 1389-1408,
1995.
[X1]

Xiang J., Munjiza A., Latham J.P. and Guises R., On the validation of DEM and
FEM/DEM models in 2D and 3D, Engineering Computations, Vol. 26, pp. 673-687, 2009.

[X2]

Xu C., Xiangli C. and Bin L., Modeling of influence of heterogeneity on mechanical


performance of unreinforced masonry shear walls, Construction and Building Materials,
Vol. 26, pp. 90-95, 2012.

[Y1]

Yim C., Chopra A.K. and Penzien J., Rocking response of rigid blocks to earthquakes,
Earthquake Engineering and Structural Dynamics, Vol. 8, pp. 565-587, 1980.

[Y2]

Yim S.C.S. and Lin H., Nonlinear impact and chaotic response of slender rocking objects,
Journal of Engineering Mechanics, Vol. 117, pp. 2079-2100, 1991.

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

174

8. Literatura

[1]

ivalji N., Metoda konano-diskretnih elemenata za seizmiku 2D analizu AB


konstrukcija, Disertacija, Fakultet graevinarstva, arhitekture i geodezije, Sveuilite u
Splitu, 2012.

[2]

ivalji N., Smoljanovi H. and Nikoli ., A combined finite-discrete element model for
RC structures under dynamic loading, Engineering Computations, 2013 (accepted for
publication).

Seizmika analiza zidanih konstrukcija metodom konano-diskretnih elemenata

175

ivotopis
Hrvoje Smoljanovi, dipl. ing.gra. roen je 20. listopada 1982. godine u Splitu gdje
je zavrio osnovnu kolu i Opu gimnaziju. Akademske godine 2001./2002. upisao je
Graevinski fakultet Sveuilita u Splitu na kojem je diplomirao 22. prosinca 2005. godine
kod prof. dr. sc. Ante Mihanovia te stekao struni naziv diplomirani inenjer
graevinarstva.
Od 12. prosinca 2006. do 30. rujna 2007. radi kao struni suradnik na Katedri za
teoriju konstrukcija Graevinsko-arhitektonskog fakultetu u Splitu. 1. listopada 2007.
godine na istom fakultetu zasniva radni odnos u svojstvu znanstvenog novaka, pri Katedri
za teoriju konstrukcija, te sudjeluje u nastavi odravajui vjebe iz predmeta Mehanika I,
Graevna statika I te Graevna statika II na Preddiplomskom sveuilinom studiju
graevinarstva, Dinamiki modeli potresnog inenjerstva na Diplomskom studiju
graevinarstva te Projektiranje i proraun graevina pomou raunala i Zidane konstrukcije
na Strunom studiju graevinarstva
Akademske godine 2006./2007. upisao je Poslijediplomski znanstveni studij iz
znanstvenog podruja Tehnikih znanosti, znanstveno polje Graevinarstvo, smjer
Konstrukcije.
U proteklom periodu objavio je u koautorstvu 14 znanstvenih lanaka u asopisima i
zbornicima znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu.