ZAVOD ZA

GEOTEHNIKU

Sveuilite u Zagrebu
Graevinski fakultet
Preddiplomski studij
GEOTEHNIKO INENJERSTVO
Predavanje 2.
Stanje naprezanja i deformacija u stijenskoj masi

1. OPENITO

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Zato je potrebno poznavati stanje naprezanja

u mehanici stijena i stijenskom inenjerstvu?
Pojam naprezanja je od temeljne vanosti u mehanici stijena.
Tri su osnovna razloga za razumijevanje naprezanja u kontekstu mehanike stijena:
1. U stijeni, kao i u tlu, postoji poetno, primarno stanje naprezanja koje se mora
razumiti jer je od bitne vano pri analizama i projektiranju u stijenskom inenjerstvu.
2. Uslijed zahvata u stijeni dolazi do promjene stanja naprezanja, tonije do
preraspodjele naprezanja u okolini zahvata. Novonastalo stanje naprezanja
se naziva sekundarnim stanjem naprezanja.
3. Naprezanje je tenzorska veliina i kao takva se ne moe susresti u svakodnevnom
ivotu. Stoga je potrebno upoznati njegove osnovne karakteristike radi boljeg
razumijevanja njegovog ponaanja.

1. OPENITO

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Postoji fundamentalna razlika izmeu tenzora i pojmova kao to su

skalar i vektor.
Matematiki, skalar je odreen samo veliinom i opisuju se u potpunosti
pomou jedne dimenzije (stupanj, sekunda, kilogram...).
Vektor je odreen veliinom i smjerom. Vektori su, na primjer, sile, brzine,
akceleracije.... i u potpunosti su opisane s 3 komponente npr. x, y, z kojima je
odreen i smjer i veliina vektora.
Tenzor je pak, osim veliinom i smjerom, odreen s ravninom u odnosu na koju
se promatra. Primjeri tenzora su naprezanja, deformacije, moment inercije... i u
potpunosti su opisani sa est vrijednosti.

2.1. TERMINOLOGIJA NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Ne postoji meunarodno prihvaena terminologija koja se koristi u opisivanju stanja

naprezanja u stijenskoj masi.

Terminologija koja se preporua je sljedea:

2.1. TERMINOLOGIJA NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

U laboratorijskim ispitivanjima uzoraka stijene, terminologija koja se koristi je

sljedea:

JEDNOOSNO STANJE
NAPREZANJA
uzorak pod djelovanjem jednog
glavnog naprezanja,ostala su
jednaka nuli

1 0

2 3 0

TROOSNOO STANJE NAPREZANJA

sva tri glavna naprezanja djeluju na
uzorak, ali dva imaju istu vrijednost.
Ovaj izraz je uao u upotrebu kroz povijest
ispitivanja u laboratoriju; cilindar stijene je
tlaen s jednim glavnim naprezanjem du osi,
a pritisak fluida je nametnut na stranama.

1 0

2 3 0

DVOOSNO STANJE
NAPREZANJA
uzorak pod djelovanjem dvaju
glavnih naprezanja, tree je
jednako nuli

1 0 2 0 3 0
VIEOSNO ILI STVARNO
TROOSNO STANJE NAPREZANJA

sva tri glavna naprezanja djeluju na

uzorak i obino imaju razliite
vrijednosti

1 0

2 0

3 0

2.2. POJAM NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Na stvarnoj ili imaginarnoj ravnini bilo kojeg materijala, mogu postojati:

Normalne sile, tj. okomite na ravninu - oznaimo s Fn
Posmine sile - oznaimo s Fs (mogu pojaviti kod krutih tijela, dok kod fluida (tekuine i
plinovi) nema prisutstva posminih sila)

Sukladno tome, moemo definirati normalno naprezanje n kao vrijednost normalne sile
po jedinici povrine, te posmino naprezanje kao vrijednost posmine sile po jedinici
povrine. (dimenzija 1 Pascal = 1 N / m2 )
Normalno
naprezanje
moe biti tlano ili
vlano. U mehanici stijena
se
vlano
naprezanja
oznaava s negativnim
predznakom, iako postoje
neki raunalni programi
koji tlano naprezanje
uzimaju kao negativno.

2.2. POJAM NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Kada je sila Fn otklonjena za kut u odnosu na silu F, tada je njezina vrijednost jednaka
F cos
SILA JE RASTAVLJENA
NA KOMPONENTE

Meutim, vrijednost komponente normalnog naprezanja n iznosi cos 2

SILA I POVRINA SU
RASTAVLJENA
NA KOMPONENTE

KLJU RAZUMIJEVANJA
KOMPONENTI NAPREZANJA I
TRANSFORMACIJSKIH
JEDNADBI

TENZOR KOJI JE OVISAN O

RAVNINI KOJU PROMATRAMO

2.3. TENZOR NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Prikladnije je promatrati normalne i posmine komponenete naprezanja u odnosu na

odreene osi, najpraktinije u odnosu na 3 meusobno okomite osi u Kartezijevom
sustavu.
U ovom sluaju, tijelo se moe zamisliti kao kocka ije su stranice meusobno okomite
ravnine presjeka. Da bi se odredile komponente naprezanja, promatraju se normalna i
posmina naprezanja na tri ravnine ove infinitezimalne kocke.
TENZOR
NAPREZANJA

KOCKA S PRIKAZANE 3
MEUSOBNO OKOMITE
RAVNINE

2.3. TENZOR NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Na suprotnim stranicama, u sluaju ravnotee kocke, posmina naprezanja su

istog inteziteta, ali suprotnog smjera:

xy yx

PROIZLAZI IZ SUME MOMENATA OKO

SREDITA

l
l
2
2
) l yx ] 2 [( ) l xy ] 0
2
2

xz zx

2 [(

yz zy

ANALOGNO

Tenzor naprezanja je stoga definiran sa est (6) nezavisnih komponenti

(3 normalne i 3 posmine).

Dakle, da bi se u potpunosti definiralo stanje naprezanja u stijeni, moraju se

imati podaci o est nezavisnih varijabli.
npr. izjava 'Naprezanje u stijenskoj masi je 30 Mpa, sama po sebi nije dovoljna
ako nije definirano o kojem je naprezanju rije.

2.3. TENZOR NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Tenzor naprezanja je simetrian tenzor drugog reda, pa se moe podijeliti na 2

dijela:
A) SFERNI dio mijenja volumen tijela, oblik ostaje stalan!
B) DEVIJATORSKI dio mijenja oblik tijela, volumen ostaje stalan!

xx xy xz 0 0 0 x 0
xy
xz

yy
yz
0
y
0
yz
yx

yx
zx zy zz 0 0 0 zx
zy
z 0

SFERNI DIO
DEVIJATORSKI DIO
TENZORA NAPREZANJA TENZORA NAPREZANJA

gdje je 0

1
xx yy zz
3

2.4. JEDNADBE RAVNOTEE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

esto se dogodi da svaka komponenta tenzora naprezanja varira u svojoj veliini

od toke do toke unutar tijela funkcije su od x, y, z

U tom sluaju element tijela e biti u ravnotei ako vrijedi:

x yx zx

X 0
x
y
z

xy
x

y
y

zy
z

JEDNADBE
Y 0

RAVNOTEE

xz yz z

Z 0
x
y
z

Svaka jednadba sadri inkremente komponente naprezanja u jednom smjeru

Vrijednosti X, Y, Z, predstavljaju sile od samog tijela (masa * akceleracija)
U mehanici stijena dominatna sila je sila gravitacije (z os usmjerena prema dolje)
VEKTOR SILE TIJELA JE (0,0, z )

2.5. JEDNADBE TRANSFORMACIJE

NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

esto je sluaj da znamo vrijednosti naprezanja oko jednog sustava osi (globalne osi), te
se eli znati stanje naprezanja relativno drugom sustavu osi (lokalne osi).
Na primjer, promatramo diskontinuitet u stijenskoj masi na sljedeoj slici.

ako su poznati y i yx , koliki e biti y i yx ?

'

'

KORISTE SE JEDNADBE TRANSFORMACIJE

POSTUPAK
DOBIJANJA

ograniiti se na sljedei sluaj:

GLOBALNI K.S. : x, y, z
LOKALNI K.S. : x, y, z
z i z se poklapaju

2.5. JEDNADBE TRANSFORMACIJE

NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

AKO JE TENZOR GLOBALNIH NAPREZANJA, KOLIKA E BITI LOKALNA NAPREZANJA?

x yx 0

0
y
xy

0
0 z

x' yx'
0
'

'
xy y 0
'
0
0

Promatranjem rotacije kocke oko z osi, te moe se vidjeti da je z z

'

Ostala naprezanja se dobiju na sljedei nain:

Rotirani element se pozicionira iznad orginalnog

elementa, tako da vertikalne strane (radi se o
kocki!) A i B dotiu strane orginalnog elementa.
Zatim se isjee prizma 0AB, i promotre komponente
naprezanja na njenim povrinama.

2.5. JEDNADBE TRANSFORMACIJE

NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Iz jednadbi ravnotee proizlazi:

'
x

AKO SE PRESJEE
PRIZMU PARALELENO S
x - osi

'
y

x' x cos 2 y sin 2 2 xy sin cos

y' x sin 2 y cos 2 2 xy sin cos

xy' xy cos 2 sin 2 x y sin cos

JEDNADBE
TRANSFORMACIJE

2.6. GLAVNA NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Osim to stanje naprezanja je moe biti odreeno na navedeni nain

(tri normalne i tri posmine komponente koje djeluju na meusobno
okomitim ravninama), ono moe biti odreeno veliinom i smjerom tri
glavna naprezanja.

Glavna naprezanja su ekstremne vrijednosti normalnih naprezanja. Ona se

pojavljuju kad su posmina naprezanja jednaka nuli.
Njihove pravce djelovanja se nazivaju glavnim osima, a ravnine na kojima
djeluju glavna naprezanja se nazivaju glavnim ravninama.

2.6. GLAVNA NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Za rotirani element (s gornje slike) -

xy' 0

(nema posminih naprezanja)

xy' xy cos 2 sin 2 x y sin cos 0

xy
cos sin
1

x y cos 2 sin 2 2 tan 2

KUT POD KOJIM SE NALAZE
PRAVCI (RAVNINE) GLAVNIH
NAPREZANJA

1
2

tan 1

2 xy

2.6. GLAVNA NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Sve nepoduprte (ili nepodgraene) povrine iskopa su ravnine glavnih naprezanja.

Ovo je od velikog znaaja za stijensko inenjerstvo!
Razlog tome je to na takvim povrinama nema djelovanja posminog naprezanja.
rezultat 3. Newton-ovog zakona koji kae da svaka akcija ima svoju reakciju jednake
veliine i suprotnog smjera

Glavna naprezanja e biti okomita i paralelna s povrinom iskopa

Glavno naprezanje okomito na povrinu iskopa ima vrijednost nula (tonije, vrijednost
atmosferskog tlaka)!

2.6. GLAVNA NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Slian fenomen se dogaa kod pukotine u stijenskoj masi.

Stanje naprezanja A oznaava prevladavajue stanje naprezanja u stijenskoj masi.
Blie pukotini, stanja naprezanja B i C, smjerovi glavnih naprezanja su zarotirani
i veliine glavnih naprezanja se mijenjaju.

U sluaju otvorene pukotine, ne postoji posmino naprezanje paralelno, niti

normalno naprezanja okomito na povrinu pukotine, te tako ona postaje ravninom
glavnih naprezanja.
U sluaju zatvorene ili djelomino ispunjene pukotine, trajektorije naprezanja e se
takoer promijeniti, ali na neto blai nain.

ZAVOD ZA

2.7. MOHROVE KRUNICE NAPREZANJA GEOTEHNIKU

MOHROVE KRUNICE NAPREZANJA grafika metoda transformacije

tenzora naprezanja

Ako odaberemo globalnu x os i y os da se preklapaju s osi glavnog naprezanja, tada

jednadbe transformacije postaju:

x' 1 cos 2 2 sin 2

y' 1 sin 2 2 cos 2
xy' 1 2 sin cos
Koritenjem trigonometrijskih indetiteta, dobijamo sljedee jednadbe:
x' 1 2 1 2 cos
1
2

xy'

1
2

1
1 2 sin
2

JEDNADBE KRUNICE CENTRIRANE U

1
1 2 ; RAVNINA
2

ZAVOD ZA

2.7. MOHROVE KRUNICE NAPREZANJA GEOTEHNIKU

1. Pozitivna os
ispod osi

se se nalazi

2. Za dobiti jednadbe
krunice pretpostavlja se:

2
Dakle, koja god rotacija se
dogodi u stvarnosti, dvostruka
rotacija se dogodi na Mohr-ovoj
krunici

3. Glavna naprezanja su najvea i

najmanja vrijednost normalnog
naprezanja i nalaze se na osi
4. Dvije toke koje predstavljaju ravnine glavnih
naprezanja lee na suprotnim krajevima
promjera Mohr-ove krunice. Ravnine glavnih
naprezanja su u stvarnosti meusobno okomite.
5. Ravnine najveih posminih naprezanja se nalaze
pod kutom od 45 u odnosu na ravnine glavnih
naprezanja.

BITNE
KARAKTERISTIKE
MOHR-ove KRUNICE
NAPREZANJA

2.8. INVARIJANTE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Tenzor naprezanja je odreen komponentama koje imaju odreenu orjentaciju.

Ako elimo tenzor prikazati u odnosu na osi drugaije orjentacije, komponente
naprezanja e poprimiti nove vrijednosti.
Meutim, postoje odreene funkcije komponenata naprezanja koje se ne mijenjaju,
nego su su uvijek konstantne.
Njih nazivamo invarijantama naprezanja.

I1 xx yy zz

(ili I1 1 2 3 )

I 2 xx yy yy zz zz xx xy2 yz2 zx2

PRVA INVARIJANTA NAPREZANJA

DRUGA INVARIJANTA NAPREZANJA

I 3 xx yy zz 2 xy yz zx xx yz2 yy zx2 zz xy2

TREA INVARIJANTA
NAPREZANJA

3.1. ANALIZA POMAKA I DEFORMACIJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

ANALIZA POMAKA I DEFORMACIJA

P prelazi u P
VEKTOR PQ IMA PROMIJENJENU VELIINU I SMJER U ODNOSU NA VEKTOR PQ

Q prelazi u Q
funkcija koja opisuje pomak u x-smjeru

u (x,y)

funkcija koja opisuje pomak u y-smjeru

v (x,y)

Sada moemo koristiti ove funkcije da bi analizirali pomake toki P i Q.

3.1. ANALIZA POMAKA I DEFORMACIJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

USLIJED NAMETANJA OPTEREENJA:

P (x,y) prelazi u P (x+u, y+v)

Q (x+dx,y+dy) prelazi u Q (x+dx+u+du, y+dy+v+dv)

POETNA X
KOORDINATA

X POMAK

POETNA Y Y POMAK
KOORDINATA

du

u
u
dx dy
x
y

dv

v
v
dx dy
x
y

3.1. ANALIZA POMAKA I DEFORMACIJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Kada se tijelo deformira, sljedee komponete deformacija se pojavljuju:

A) ROTACIJA KRUTOG TIJELA

Element ne mijenja oblik.

du sin dy
dv sin dx

sin

du dy
dv dx

(radi se o
malim
kutevima)
MATRINI
OBLIK

du 0 dx
dv 0 dy

3.1. ANALIZA POMAKA I DEFORMACIJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

B) NORMALNA DEFORMACIJA

du
dx

du x dx

(negativan predznak jer se tlak u mehanici

stijena uzima kao pozitivna veliina)
MATRINI
OBLIK

du x
dv 0

dv y dy

0 dx
y dy

C) POSMINA DEFORMACIJA

du dy sin dx cos dx
sin
cos 1

(radi se o malim kutevima)

du dy dx 1 dx
(slinim postupkom)

du dy
dv dx

3.1. ANALIZA POMAKA I DEFORMACIJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

definicija posmine deformacije je

promjena kuta izmeu dvije linije koje su prethodno bile okomite jedna na drugu

(iz slike)

1
du xy dy
2
1
dv xy dx
2

MATRINI
OBLIK

xy

du 0
dv 1
xy
2

1
xy dx
2

0 dy

D) KOMBINIRANI SLUAJ ROTACIJE I DEFORMACIJE

Sumiranjem A + B + C sluaja (rotacija + normalna deformacija + posmina deformacija)

dobije se sustav jedinstvenih jednadbi
Poeljno je, meutim, matrice rotacije i deformacije pisati odvojeno

3.1. ANALIZA POMAKA I DEFORMACIJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Razlog zato ih je poeljno odvojeno pisati je u injenici da samo matrica deformacija

uzrokuje distorziju, dok matrica rotacije predstavlja samo rotaciju krutog tijela

x
du
dv 1

xy
2
Ve je ranije
ustanovljeno
da vrijedi:

u
du x
dv v

x

u
y dx

v dy
y

1
xy
2 dx 0 dx

dy
dy

0

y

MATRICA
DEFORMACIJA

u
x

v
x

MATRICA
ROTACIJE

x
y

v
1
xy
y
2

xy 0
2

y 0

3.2. TENZOR DEFORMACIJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Raspisivanjem matrice i sreivanjem jednadbi, dobiju se konane jednadbe koje

opisuju deformacije (bezdimenzionalne) u odnosu na ostvareni pomak:

UZDUNE
(LONGITUDINALNE)
DEFORMACIJE

u
x

xy
x y

v
y

1 v u

2 x y

POSMINA
DEFORMACIJA

ROTACIJA

TENZOR DEFORMACIJA
Kombiniranjem uzdunih i posminih deformacija, moe se dobiti tenzor deformacija,
koji je drugog reda, isto kao i tenzor naprezanja

xx

yx
zx

xy xz

yy yz
zy zz

Simetrina matrica sa est nezavisnih varijabli jer je:

xz zx

xy yx

yz zy

3.2. TENZOR DEFORMACIJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Transformacijske karakteristike tenzora deformacija, omoguuju dobijanje svih

komponenti tenzora, mjerenjem samo uzdunih deformacija deformetrom in-situ ili u
laboratoriju.
Da bi se odredile jednadbe transformacija deformacija, potrebno je prvo analizirati
transformaciju pomaka.

TRANSFORMACIJA POMAKA

Ako uslijed deformacije tijela toka P zauzme novi poloaj P, te

poznavajui vrijednosti u i v, mogu li se odrediti u i v na novim
osima x i y s obzirom na kut ?

3.3. JEDNADBE TRANSFORMACIJE

DEFORMACIJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

u' u cos v sin

v' v cos u sin

TRANSFORMACIJA DEFORMACIJA

Ako su poznate x , y i

u
x
x

'
'
xy (globalne komp.) mogu li se izraunati x' , y i xy (lokalne komp.)?

u '
'
x
'
x

v
y
y

v '
'
y
'
y

xy

v u

x y

xy

'

v ' u '
' '
x y

3.3. JEDNADBE TRANSFORMACIJE

DEFORMACIJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

u i v su poznati iz analize transformacije pomaka (prethodni slide)

Ako se pretpostavi bilo koju funkciju f koja ovisi o x i y, tada moemo pisati:
f f x f y f
f

cos

sin
x ' x x ' y x ' x
y
f f x f y
f
f

sin

cos
y ' x y ' y y '
x
y

Sada je mogue zamijeniti f sa u, v:

u ' u '
u '

cos
sin
'
x
x
y
u '

cos

(
u

cos

sin

sin

(u cos v sin )
x '
x
y
v u
u ' u
v
2
2
cos sin

cos

sin

'
x x
y
x y

x' x cos 2 y sin 2 xy cos sin

'
( primjetiti slinost s x )
(1)

3.3. JEDNADBE TRANSFORMACIJE

DEFORMACIJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Slino:
y' x sin 2 y cos 2 xy cos sin
'
( primjetiti slinost s y )

'
xy

(2)

'
'

u 'y
u y
u x' u y u x'
u x'

cos

sin

cos

sin

'
'

y
x
x
y
y
x

sreivanjem gornjeg izraza dobije se:

xy' xy cos 2 sin 2 2 ( x y ) cos sin

(3)

'
( primjetiti slinost s xy
)

ako se oznai:
xy se naziva inenjerskom

posminom deformacijom

exy se naziva matematikom

posminom deformacijom

(primjetiti slinost s transformacijskim

jednadbama naprezanja)

exx x

(1)

eyy y

(2)

(3)
1
exy xy
2

exx' exx cos 2 eyy sin 2 2 exy cos sin

e'yy exx sin 2 eyy cos 2 2 exy cos sin

'
exy
exy cos 2 sin 2 (exx eyy ) cos sin

3.4. GLAVNE DEFORMACIJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

GLAVNE DEFORMACIJE I SMJEROVI GLAVNIH DEFORMACIJA

Analogno kao i za glavna naprezanja, postavlja se pitanje postoji li kut za koji

vrijedi exy (ili xy) = 0?
Postoji. Neka se zove kut .
2 exy
1
1

tan

2
exx e yy

Smjerovi x i y koji se nalaze pod kutem

se nazivaju smjerovima glavnih
deformacija i oni su meusobno okomiti.
'

'
'
Uzdune deformacije exx
i e yy se nazivaju glavnim deformacijama (kao i ezz
ako se analizira trodimenzionalnu sliku)

exx'

0
0

0
e 'yy
0

0
ezz'

x
ili 0

y
0

0
0
z

OZNAAVAJU SE SA

DJELUJU POD KUTEM

1 0 0
0

0
2

0 0 3

3.5. MOHROVE KRUNICE DEFORMACIJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

MOHROVE KRUNICE DEFORMACIJA

Ako se glavne osi x i y odaberu tako da se poklapaju sa smjerovima glavnih

deformacija, jednadbe transformacija deformacija tada izgledaju sljedee:
exx' exx cos 2 eyy sin 2
e'yy exx sin 2 eyy cos 2
'
exy
(exx eyy ) cos sin

Postavi se da je 2 ,
te je tada analogno
tenzoru naprezanja:
1
1
exx' exx e yy exx e yy cos
2
2
1
exy' exx e yy sin
2

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Stijenska masa (jednako kao i tlo) koja je ispod povrine Zemlje nalazi se prije
inenjerskih zahvata u stanju primarnih naprezanja.
Takva naprezanja su nastala kao rezultat mase naslaga stijene i kao rezultat
tektonskih aktivnosti u zemljinoj kori.
Najee se nazivaju in-situ naprezanjima.
esto se moe pretpostaviti red veliine naprezanja i njihov smjer, ali se nikad
ne moe u potpunosti sigurno odrediti veliina pogreke procjene bez
mjerenja.
Mjerenja naprezanja u stijenskoj masi se esto koriste u rudarstvu, dok u
graevinarstvu radi visoke cijene se koriste u rijetkim situacijama.
Meutim, poznavanje stanja naprezanja je u nekim situacijama neophodno, te
se tada zahtjeva da se takva ispitivanja provedu.

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Koja je motivacija za odreivanje poetnog stanja naprezanja u stijenskoj masi?

1.

Dobijanje osnovnih saznanja o stanju naprezanja za potrebe stijenskog

inenjerstva, kao npr.
- odreivanja veliine i smjera djelovanja veeg glavnog naprezanja
- odreivanja smjera u kojem smjeru e najvjerojatnije doi do loma stijenske mase
- odreivanja smjera kretanja podzemne vode
- itd.

2.

Dobijanje konkretnih znanja o rubnim uvjetima za analize naprezanja koje

e se provesti u projektnim fazama u stijenskom inenjerstvu.

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Kako je ve spomenuto, polje in-situ naprezanja se odreuje preko orjentacija i

veliina glavnih naprezanja.

Kao prvu aproksimaciju, pretpostavlja se da tri glavna naprezanja prirodnog,

in-situ, polja naprezanja djeluju vertikalno (jedna komponenta) i horizontalno
(dvije komponente).

Koristei ovu pretpostavku vezanu za orjentaciju, moe se predvidjeti veliina

ovih glavnih naprezanja koristei teoriju elastinosti.

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

Pri povrini stijene horizontalne

povrine, smjerovi glavnih naprezanja
su vertikalni i horizontalni.

esto se pretpostavlja da u ti smjerovi

vertikalni i horizontalni i na veim
dubinama, meutim to je samo
pretpostavka da bi se reducirao broj
nepoznanica, te je ta pretpostavka
nairoko prihvaena u praksi.

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

Ovo meutim ne vrijedi za manje

dubine na strmijim terenima, zato
jer povrina stijene, bez normalnih i
posminih naprezanja, uvijek
formira trajektoriju glavnog
naprezanja.

Ispod povrine strmog terena je

jedno glavno naprezanje okomito na
kosinu i jednako nuli, dok druga dva
glavna naprezanja lee u ravnini
kosine.

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Vertikalna naprezanja se mogu izraziti kao:

v z

... zapreminska teina slojeva iznad dubine na kojoj se odreuje naprezanje (kN/m3)
z ... dubina na kojoj se odreuje naprezanje (m)

Ovakav nain odreivanja

vertikalnog naprezanja se pokazao
kao dovoljno pouzdan za veinu
zahvata u inenjerskoj praksi!

(iako se za dubine pri povrini moe primjetiti

da su mjerena naprezanja negdje i do pet puta
vea od procjenjenih, a za dubine od 500
1500 m i do pet puta manja od procjenjenih)

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Meutim, moe se dogoditi da formula daje nepouzdane rezultate u

odreenim sluajevima.
Primjer.
Na gornjoj slici se moe vidjeti
da presjek AA' sijee kruti i
meki sloj koji su presavijeni u
antiklinale i sinklinale.
Du linije AA naprezanje
varira od 60 % vee vrijednosti
od z ispod sinklinale do
nula ispod antiklinale, gdje
krui sloj slui kao zatitna
kupola koja preusmjeruje sile
teine nadsloja du krila
ulegnua.

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Tunel kojemu je os linija BB, e stoga prolaziti kroz dio gdje je naprezanje
jako malo na podruju ispod antiklinale, prema podruju gdje e proi kroz
krui sloj, na dnu slinklinale, gdje je naprezanje izrazito veliko. npr. prelazak iz
meke stijene ejla prema kruoj stijeni pjeenjaku.
Ako postoji zona manje posmine vrstoe du kontakta ove dvije stijene,
nastala uslijed formiranja bora, vertikalno naprezanje e naglo porasti pri
prelazu iz jedne stijene u drugu.

Kako geoloka sturktura moe uvelike utjecati na vrijednost vertikalnih

naprezanja, kao i na smjerove glavnih naprezanja, preporua se detaljnije
analize geolokih heterogenosti da bi se detektirale pojave kada su smjerovi sila
preusmjereni od vertikale.
Jedna takva analiza, heterogene sredine na mjestu otrog usjeka, prikazana je na
sljedeoj slici. Koritena je metoda konanih elemenata.

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Najvea posmina
naprezanja ispod doline
HOMOGENA sredina

Najvea posmina naprezanja

ispod doline
HETEROGENA sredina
Napomena.
Naprezanja su u psf (pounds per square foot) 1 psf = 47.9 N / m2

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Da bi dobili poetnu procjenu horizontalnog naprezanja, temeljeno na teoriji elastinosti

i pretpostavci izotropne stijene, potrebno se prisjetiti sljedeih pojmova - Youngov
modul elasinosti i Poissonov koeficijent. Mogu se definirati na sljedei nain:

UZDUNO
NAPREZANJE
UZDUNA
DEFORMACIJA
RADIJALNA
DEFORMACIJA
UZDUNA
DEFORMACIJA

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Koristei ove parametre, mogu se izvesti izrazi za deformacije du bilo koje osi male
kocke na nekoj dubini u stijenskoj masi (prethodna slika pod c)
U ovom sluaju, ukupna deformacija du bilo koje osi se moe odrediti iz deformacija
uslijed pripadajuih uzdunih naprezanja. Na primjer, vertikalna deformacija se moe
odrediti iz izraza:
v

v H1 H 2
E

gdje su H 1 i H 2 dvije komponente glavnog horizontalnog naprezanja.

Na slian nain se moe odrediti i horizontalna deformacija H 1:
H1

H1 H 2 v
E

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Da bi se dobila poetnu pretpostavka o horizontalnom naprezanju, moraju se uzeti u

obzir dvije pretpostavke:
a) dva horizontalna naprezanja su jednaka!
b) ne postoje horizontalne deformacije, tj. H 1 i H 2 su jednake nuli!
element stijene se ne moe iriti horizontalno, jer je
ogranien susjednim elementima stijene od kojih se
svaki nastoji horizontalno proiriti!

Dakle:
0

H1 H 2 v
E

te je:

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Dakle, horizontalna naprezanja u tlu se izraavaju kao funkcija vertikalnih naprezanja i

to preko odnosa:

h K v K z
gdje je K koeficijent bonog pritiska stijenske mase optereene samo teinom slojeva
iznad.
U podrujima nedavne sedimentacije, moe se primjeniti teorija elastinosti
koritenjem gornjeg izraza za koeficijent bonog pritiska. Ovaj izraz slijedi iz simetrije
jednodimenzionalnog optereivanja elastinog materijala, gdje se kao uvjet uzima u
obzir da nema horizontalnih deformacija.
Ova formula za odreivanje K, stoga nema veliki znaaj kod stijenskih masa koje su
prole odreene cikluse optereenja i rastereenja. Pokaimo primjer.

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Zamislimo element stijene na dubini Z0 s poetnom vrijednosti K=K0 , koji se nalazi pod
rastereenje uslijed uklanjanja nadsloja u debljini od Z
Uslijed smanjena vertikalnog naprezanja
za Z , horizontalno naprezanje se smanji za:
Z
1

Dakle uslijed erozije sloja stijene u debljini od Z , horizontalno naprezanje na dubini

Z Z 0 Z e postati jednako:
K0 Z0

Z
1

Sada se moe pisati:

1

K ( Z ) K 0 K 0
Z
1

Erozijom nadsloja doi e do poveanja vrijednosti K, ime horizontalno naprezanje

postaje vee od vertikalnog naprezanja do odreenih dubina.

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Mjerenjima horizontalnih naprezanja u velikom broju podzemnih graevina i rudnika,

pokazano je da koeficijent bonog pritiska ima vee vrijednosti na manjim dubinama, te
da postoji trend njegovog smanjivanja s poveanjem dubine.
Sheorey je razvio elasto-statiki termalni model zemlje koji razmatra zakrivljenost
zemljine kore i varijaciju elastinih konstanti, gustoe i termalne ekspanzije zemljine
kore, te je sukladno tome predloio sljedei izraz:

K 0.25 7 Eh 0.001
z

gdje je E h srednji modul deformabilnosti gornjeg dijela zemljine kore mjeren u vodoravnom pravcu .

Ni pristup to ga je predloio Sheorey ne objanjava pojave koje se esto susreu:

a) pojava vertikalnih naprezanja veih od izmjerenih
b) horizontalna naprezanja su vrlo visoka
c) dva mjerena horizontalna naprezanja na istoj lokaciji su rijetko jednaka

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Pretpostavlja se da je razlog rezultat lokalne topografije i svojstava geologije koji se ne

mogu uzeti u obzir na velikoj skali kako to Shoerey predlae.

OMJER HORIZONTALNIH I
VERTIKALNIH NAPREZANJA U
OVISNOSTI O MODULU
DEFORMABILNOSTI
(prema Sheorey-ovoj jednadbi)

Mjerenjima na velikom broju lokacija horizontalna naprezanja su imala vrlo visoke

vrijednost, negdje i do nekoliko puta vee od vertikalnih naprezanja.

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

Navedeno je rezultat:
1. Erozije
2. Tektonskih aktivnosti
3. Anizotropije stijenske mase
4. Lokalnih efekata u blizini diskontinuiteta
5. Efekta mjerila

MJERENE VRIJEDNOSTI NAPREZANJA

GDJE OSJENANO PODRUJE
PREDSTAVLJA VRIJEDNOSTI K PREMA
TEORIJI ELASTINOSTI

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

4.1. PRIMARNO STANJE NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Poznavajui stanje naprezanja, moe se, prema teoriji elastinost, i odrediti stanje
deformacija (ali i obratno). Za dvodimenzionalni sluaj:

E
xx yy
1 2

E
yy xx
1 2

xy G xy G 2 xy (ili xy G 2 exy ako oznaimo exy xy kao ranije)

1
2

MODUL POSMIKA G

E
2 (1 )

Dok modul elastinosti E opisuje odgovor materijala na uzdunu deformaciju, modul

posmika G opisuje odgovor materijala na posminu deformaciju

4.2. METODE MJERENJA PRIMARNOG

STANJA NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Postoje metode izravnog mjerenja naprezanja i metode procjenivanja naprezanja

raznim neizravnim ili indikatorskim metodama. Kod ovih potonjih, naprezanje se ne
moe mjeriti direktno, pa se stoga tehnike odreivanja naprezanja u stijenskoj masi
oslanjaju na mjerenja nekog 'odgovora' (npr. pomaka, deformacije...) koje je potaknuto
umjetno izazvanim poremeajima u stijenskoj masi.
Od predloenih izravnih metoda, tri su iroko prihvaene, i preporuene od strane ISRM-a:
1. pokus tlanim jastucima
2. hidrauliko frakturiranje
3. overcoring metode

USBM overcoring
CSIRO overcoring

Vano je naglasiti da metode odreivanja naprezanja u stijeni se meusobno

nadopunjavaju; svaka ima prednost i mane u odnosu na odreenu primjenu.

4.2. METODE MJERENJA PRIMARNOG

STANJA NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Da bi se u potpunosti moglo odrediti stanje naprezanja u nekoj toki u stijeni,

potrebno je poznavati ili 6 komponenti tenzora naprezanja (3 normalne i 3
posmine) ili pravce i veliine 3 glavna naprezanja.

4.2. METODE MJERENJA PRIMARNOG

STANJA NAPREZANJA
PRIKAZ METODA MJERENJA PRIMARNOG STANJA
NAPREZANJA U OVISNOSTI O POLOAJU ISKOPA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

4.2.1. ISPITIVANJE TLANIM JASTUCIMA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Ako postoji pristup licu stijene, kao naprimjer zidu podzemne galerije,
naprezanje se moe odrediti koritenjem jednostavne i pouzdane metode
ispitivanja tlanim jastucima.

Ovom metodom se mjere naprezanja u podruju poremeenja (tj. u podruju

promjene primarnih naprezanja) stijenske mase uslijed iskopa galerije u kojoj
se provodi ispitivanje.

Da bi se odredilo primarno naprezanje u neporemeenoj stijenskoj masi,

mjerene vrijednosti je potrebno ekstrapolirati van podruja iskopa primjenom
teorije elastinosti ili numerikim modeliranjem, kako je i naznaeno na
prethodnoj slici.

4.2.1. ISPITIVANJE TLANIM JASTUCIMA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Metoda se sastoji od koritenja tlanih jastuka koji su sastavljeni od dvije

tanke ploe meusobno zavarene po svojim rubovima, i otvora za dovod ulja u
prostor izmeu ploa pomou kojeg se poveava tlak.

4.2.1. ISPITIVANJE TLANIM JASTUCIMA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Postupak ispitivanja:
1.

Na lice stijene se postave 2 repera na razmaku d, koji je precizno izmjeren

2.

Zatim se napravi procijep (tzv. slot) u stijeni izmeu repera, na nain kako je
prikazano na slici
Ako je normalno naprezanje u stijeni tlano, radi formiranja procijepa, razmak
izmeu repera e se smanjiti

3. Nakon toga se u procijep postavlja tlani jastuk, te se vri injektiranje

procijepa
4.

Poveavanjem tlaka u jastuku, dovoenjem ulja, razmak izmeu repera e se

poeti poveavati

4.2.1. ISPITIVANJE TLANIM JASTUCIMA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

5.

Pretpostavlja se da kad razmak izmeu repera dosegne onu vrijednost koju je

imao prije nego je dolo do buenja procijepa, sila koja se ostvarila u
tlanom jastuku odgovara vrijednosti normalnog naprezanja u stijeni prije
ispitivanja.

4.2.1. ISPITIVANJE TLANIM JASTUCIMA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Postojati e greke kod ovih pretpostavki, preteno radi utjecaja rubova jastuka,
ali ovo se moe uzeti u obzir kalibracijom jastuka.
Takoer su dana tri uvjeta za uspjeno koritenje metode tlanih jastuka:
1. Stijenska masa u zidovima iskopane galerije ne smije biti poremeena
2. Stijenska masa se treba ponaati elastino
3. Geometrija prostorije (galerije) mora biti takva da za nju postoji zatvoreno
rjeenje za izraun naprezanja

* Prvi i drugi uvjet eliminiraju upotrebu eksploziva kao metode iskopa prostorije (galerije)

4.2.1. ISPITIVANJE TLANIM JASTUCIMA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Metoda tlanih jastuka je relativno jeftina metoda odreivanja jedne

komponente tenzora naprezanja.

Da bi se dobile vrijednosti ostalih komponenti naprezanja, potrebno je provesti

bar est ispitivanja kod kojih e se varirati orjentacija tlanih jastuka
Prema preporukama ISRM-a najbolje je provesti ispitivanja na sljedei nain:

po 3 jastuka u suprotnim zidovima otvora

3 jastuka u kaloti otvora
UKUPNO 9 ISPITIVANJA

4.2.1. ISPITIVANJE TLANIM JASTUCIMA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Oprema za ispitivanje se moe spojiti na mjestu ispitivanja i teko se oteuje,

to nije od malog znaaja kada je rije o ispitivanjima u podzemlju.
Openito, ako se normalna naprezanja okomita na ravninu tlanog jastuka odrede,
iz tri toke du sekcije galerije, vrijednosti poputanja , A , , B , ,C iz njih
je mogue odrediti vrijednosti komponenti naprezanja postupkom inverzije
matrica:
, A a11

, B a21

,C a31

a12
a22
a32

a13 x

a23 y

a33
xy

gdje su koeficijenti aij odreeni numerikim postupcima.

x a11

x a21
a
xy 31

a12
a22
a32

a13

a23
a33

, A

, B

,C

4.2.1. ISPITIVANJE TLANIM JASTUCIMA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Na primjer, pretpostavka je da su tlani jastuci postavljeni na K i Z, tj. u kaloti

i zidu krunog otvora.

Ako su poetna naprezanja horizontalna i vertikalna, te ako je polumjer tunela

velik u odnosu na irinu tlanih jastuka, tada se moe pisati:
, Z 1

,K 3

3 hor

1
vert

hor 1

vert 3

, Z

,
K

te je:
hor

1
3
,Z ,K
8
8

vert

3
1
,Z ,K
8
8

4.2.2. HIDRAULIKO FRAKTURIRANJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

ova metoda omoguuje procjenu naprezanja u stijeni do znaajnih dubina

koritenjem buotina velikih dubina (i do 5-6 km).

Prednost ove metode je u injenici da se izvodi dovoljno daleko od podruja

iskopa, tj. van zone utjecaja promjene stanja naprezanja izazvanog iskopom u
stijeni

4.2.2. HIDRAULIKO FRAKTURIRANJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Postupak ispitivanja:

1.

Izbui se buotina do eljene dubine, te se kamerom snimi unutranjost da bi

se provjerilo da ne postoje pukotine koje e onemoguavati provedbu
ispitivanja.

2. Voda se pumpa u odreeni, izolirani, dio buotine.

Izolacija se vri pakerima u duljini od priblino 1m.

3. Kako se tlak vode poveava, poetna tlana naprezanja na zidovima
buotine se smanjuju i nakon nekog vremena postaju vlana.
4. Kada naprezanje dosegne vrijednost -T0, dolazi do formiranja pukotina,
a tlak vode je u tom trenutku pc1
5.

Ako se pumpanje vode nastavi, pukotina se proiruje, i s vremenom e

tlak u buotini pasti na vrijednost p s

4.2.2. HIDRAULIKO FRAKTURIRANJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Za cijelo vrijeme trajanja pokusa mjeri se tlak vode, gdje su od najvee

vanosti ve spomenute dvije vrijednosti tlaka:
a)

BREAKDOWN PRESSURE tlak pc1 pri kojemu dolazi do formiranja

pukotine

b) SHUT-IN PRESSURE tlak p s koji je potreban da se pukotina dri

otvorenom

4.2.2. HIDRAULIKO FRAKTURIRANJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Da bi se interpretirali podaci dobiveni ispitivanjem, u cilju dobijanja vrijdnosti

primarnih naprezanja, potrebno je odrediti orjentaciju hidrauliki inducirane
pukotine.
Orjentacija pukotine se moe dobiti fotografiranjem ili snimanjem kamerom
na dubini ispitivanja. Meutim, nakon ispitivanja se esto dogaa da se nakon
smanjivanja tlaka pukotina zatvori, te je teko ocijeniti njezinu orjentaciju.
Alternativa za odreivanje orjentacije i lokacije nastale pukotine je koritenje
tzv. impression pakera, gumenog pakera na kojem ostaje trag pukotine.

Veina rezultata dobivenih hidraulikim frakturiranjem upuuje na to da je

se formira vertikalna pukotina, gdje je to naroito izraeno kod ispitivanja
veih od 800 m.

4.2.2. HIDRAULIKO FRAKTURIRANJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Glavni nedostatak metode je to se ne mogu izmjeriti sve komponente tenzora

naprezanja.
Da bi se dobile sve komponente tenzora neprezanja,tj. da bi tenzor naprezanja bio
u potpunosti odreen, potrebno je uvesti odreene pretpostavke:
1. pravci djelovanja glavnih naprezanja paralelni su i okomiti na os buotine
2. vrijednost treeg glavnog naprezanja se pretpostavi
3. vertikalno glavno naprezanje je rezultat teine nadsloja

Analiza rezultata pokusa je olakana ako se pretpostavi da penetracija vode u

pore stijene nema (ili ima jako malo) utjecaja na naprezanja u okolici
buotine.

4.2.2. HIDRAULIKO FRAKTURIRANJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Prihvaajui takvu pretpostavku, mogue je koristiti rezultate distribucije

naprezanja oko krunog otvora homogene, elastine i izotropne stijene da bi se
dobilo poetno stanje naprezanja tzv. Kirschovo rjeenje.
Tangencijalno naprezanje na zidu buotine je najmanje na presjeku A A,
gdje ima vrijednost:

Kada se nametne pritisak p, vlano

naprezanje se dodaje po cijelom
obodu jednako (-p)
Uvjet za nastanak vertikalne pukotine
je vlano naprezanje u toki A koje je
jednako vlanoj vrstoi -T0:

3 h,min h,max pc1 T0

(1)

PRESJEK A-A

3 h,min h,max

4.2.2. HIDRAULIKO FRAKTURIRANJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Jednom kada je formirana, pukotina e nastavti napredovati sve dok je

nametnuti tlak vei od naprezanja okomitog na ravninu pukotine.
U stijenama, pukotine napreduju u ravnini okomitoj na 3
U kontekstu hidraulikog frakturiranja s vertikalnom pukotinom, to znai da je
naprezanje okomito na ravninu pukotine jednako shut-in tlaku ps:

h,min ps (2)
Jednadbe (1) i (2) omoguuju odreivanje veeg i manjeg normalnog
naprezanja u ravnini okomitoj na buotinu, ako je poznata vlana vrstoa
stijene.
Ako je tlak u buotini smanjen, a zatim opet povean na vrijednost veu od ps ,
hidraulika pukotina e se zatvoriti, pa onda opet otvoriti. Neka se novi vrni
tlak, manji od pc1 , naziva pc 2 , te se vrijednost vlane vrstoe stijene moe
odrediti iz:

T0 pc1 pc 2

4.2.2. HIDRAULIKO FRAKTURIRANJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Primjer.
Stanje naprezanja u vapnenakoj stijenskoj masi se eli odrediti primjenom metode
hidraulikog frakturiranja. Dva ispitivanja su provedena u vertikalnoj buotini, i to na
dubinama od 500m i 1000m. Dobiveni rezultati su sljedei:
DUBINA (m)
500
1000

'BREAKDOWN' TLAK (MPa)

14.0
24.5

'SHUT - IN' TLAK (MPa)

8.0
16.0

Poznavajui vlanu vrstou stijene koja iznosi T0 = 10 MPa, procijeni vrijednosti 1 , 2 , 3

na dubinama ispitivanja.

Navedi sve pretpostavke koje su koritene da bi se dolo do krajnjeg rjeenja.

Da li su dva skupa dobivenih vrijednosti meusobno konzistentna?
Jesu li rezultati u skladu s mjerenim vrijednostima dobivenim na mjerenjima na svjetskoj razini?

4.2.2. HIDRAULIKO FRAKTURIRANJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Pretpostavke koje se uvode pri rjeavanju problema su :

Jedno glavno naprezanje je vertikalno, to je uobiajeno prihvatljivo, osim ako
nije rije o strmom terenu.
Vertikalno naprezanje je rezultat teine nadsloja, to je uobiajeno prihvatljivo,
osim u sluaju lokalnih promjena u geologiji.
Pukotine se formiraju u vertikalnoj ravnini, to se moe provjeriti tzv.
'impression' pakerom.

Stijena je nepropusna, iako se propusnost moe ukljuiti u proraune koji onda

postaju kompliciraniji.
Koncentracija naprezanja se moe procjeniti koritenjem Krisch-ovog rjeenja;
stijena je linearno elastina.

4.2.2. HIDRAULIKO FRAKTURIRANJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

ISPITIVANJE 1. dubina 500 m

pS 8.0 MPa shut - in tlak

pc1 14.0 MPa

breakdown tlak

Naprezanje h ,min je jednako shut-in tlaku p S i iznosi 8.0 MPa

z = 500 m

27 kN/m3 (pretpostavka)

v stijene z 0.027 500 13.5 MPa

h,max 3 h,min pc1 t 3 8.0 14.0 10 20.0 MPa

h,max 20.0MPa > z (v ) 13.5MPa

> h,min 8.0MPa

to omoguava formiranje vertikalne pukotine (jer se pukotina razvija u smjeru okomitom na

manje glavno naprezanje).

4.2.2. HIDRAULIKO FRAKTURIRANJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

ISPITIVANJE 2. dubina 1000 m

pS 16.0 MPa shut - in tlak

pc1 24.5 MPa

breakdown tlak

Naprezanje h ,min je jednako shut-in tlaku p S i iznosi 16.0 MPa

z = 1000 m

27 kN/m3 (pretpostavka)

v stijene z 0.027 1000 27.0 MPa

h,max 3 h,min pc1 t 3 16.0 24.5 10 33.5 MPa

h,max 33.5MPa > z (v ) 27.0MPa > h,min 16.0MPa

to omoguava formiranje vertikalne pukotine (jer se pukotina razvija u smjeru okomitom na

manje glavno naprezanje).

4.2.2. HIDRAULIKO FRAKTURIRANJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

1 h,min h,max 1 8.0 20.0

1.04
2
z
2
13.5

koef. K za 500 m

1 h,min h,max 1 16.0 33.5

0.92
2
z
2
27.0

koef. K za 1000m

Vrijednosti su meusobno konzistentne, a takoer se podudaraju sa svjetskim

trendovima. Vrijednost k 1 je uobiajena za ove dubine, a i vrijednost k se
smanjuje s dubinom.
Jedna komponenta horizontalnog naprezanja je vea od vertikalnog
naprezanja. Uzrok tome je naveden u ranijem dijelu predavanja.

4.2.3. OVERCORING METODE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Osnovu overcoring metoda predstavlja buenje buotine do odreene pozicije

na kojoj se ele odrediti naprezanja. Na dnu takve buotine se izbui jo jedna
manjeg promjera, tzv. pilot buotina u koju se umetne sonda. Ona radi na jedan
od sljedea dva naina:
a) mjeri promjenu promjera buotine manjeg promjera (pilot buotine)
b) mjeri deformaciju zidova buotine manjeg promjera (pilot buotine)
Prednost ove metode je u injenici da se izvodi dovoljno daleko od podruja
iskop, tj. van zone utjecaja promjene stanja naprezanja izazvanog iskopom u
stijeni
Nakon to je izvreno nulto mjerenje, kree se s postupkom overcoringa
buenja buotine veeg promjera od pilot buotine ime se stijena oslobaa
utjecaja okolnog masiva.

4.2.3. OVERCORING METODE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Naprezanja u stijenskoj masi se mogu dobiti na dva naina:

a)

Nakon overcoringa, izvadi se jezgra (uplji cilindar), unutar koje se jo

uvijek nalazi sonda. Ona se zatim postavlja u ureaj te na nju aplicira
naprezanje. Promjena promjera se konstantno biljei. Naprezanja pri kojima
se mjerene veliine vrate na vrijednosti koje su imale prijeovercoringa su
naprezanja u ravnini okomitoj na os buotine u stijenskoj masi.

b)

Mjerenjima deformacija stijenske mase,gdje se in - situ naprezanja

se mogu izraunati iz izmjerenih deformacija uz poznavanje
elastinih karakteristika stijene.

Dvije metode su najzastupljenije:

1. USBM (United States Bureau of Mines) torpedo
2. CSIRO overcoring

4.2.3. OVERCORING METODE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

USBM torpedo
Tehnologija koja omoguava odreivanje cjelokupnog stanja naprezanja iz tri mjerenja
promjene promjera buotine ( i to u tri pravca koja se sijeku pod kutem od 120 )
Nakon buenja buotine i, zatim, pilot
buotine, unosi se sonda na kojoj se
nalaze est mjeraa deformacija

Nakon izvrenog nultog mjerenja

(poetni promjer), vri se overcoring
buenje buenje buotine veeg
promjera koristei tankostijenu srnu cijev.

4.2.3. OVERCORING METODE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Nakon overcoringa, naprezanja po platu jezgre

(upljeg cilindra) padaju na nulu.
Time dolazi do poveanja promjera, a deformacija
se registrira mjeraima deformacije.

uplji cilindar (sa sondom) se zatim vadi iz buotine i postavlja u biaksijalni

ureaj da bi se odredio modul elastinosti, na nain da se aplicira
naprezanje po platu uz istodobno mjerenje deformacija.
iz izraunatih parametara
elastinosti i mjerenih
deformacija, dobiju se
naprezanja u ravnini
okomitoj na os buotine

Da bi se odredile sve
komponente
naprezanja, potrebno
je izvesti najmanje tri
ovakva ispitivanja s
razliitim orjentacijama
buotina

4.2.3. OVERCORING METODE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

CSIRO overcoring
Postupak ispitivanja je slian USBM metodi, uz razliku da se kod CSIRO overcoringa
sonda lijepi za stijenke buotine i mjeri deformacije za razliite orjentacije i lokacije
unutar buotine.
Takve sonde se mogu koristiti samo jedan put.

Presjek kroz CSIRO sondu s jasno vidljivim ljepilom

izmeu sonde i zida buotine.

CSIRO overcoringom se jednim mjerenjem mogu odrediti sve komponente tenzora

naprezanja iz razloga jer se na sondi nalaze mjerai deformacija koji su postavljeni u tri
rozete od kojih svaka sadri tri ili etiri mjeraa deformacija, te se odjednom moe
izmjeriti 9 ili 12 deformacija.

4.3. STATISTIKA ANALIZA PRIKUPLJENIH

PODATAKA IZ MJERENJA NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

STATISTIKA ANALIZA PRIKUPLJENIH PODATAKA IZ MJERENJA NAPREZANJA

Nakon ponavljanog mjerenja neke varijable, uobiajena je znanstvena praksa primjeniti

statistiku obradu da bi se ustanovila preciznost i tonost sustava mjerenja.
Pri mjerenju nekog skalara, koristi se standardna devijacija kao mjera njegove
varijabilnosti.
Meutim, kako je ve navedeno, skalar je odreen jednom vrijednosti, dok je za
definiranje tenzora naprezanja potrebno est nezavisnih komponenti.
Stanje naprezanja se njaee definira veliinama i orjentacijama glavnih naprezanja.

Dakle, ako se na nekom podruju provede odreeni broj mjerenja stanja naprezanja
(odreivanja pojedinih komponenti), neprihvatljiva je procjena prosjenog naprezanja
postupkom uprosjeivanja pojedinih glavnih naprezanja i njihovih orjentacija

4.3. STATISTIKA ANALIZA PRIKUPLJENIH

PODATAKA IZ MJERENJA NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Razlog zbog kojega je ovaj nain odreivanja prosjenog glavnog naprezanja iz

odreenog broja definiranih tenzora naprezanja je u injenici da svaki od njih moe imati
razliitu orjentaciju.

Tona procedura bi obuhvaala odreivanje svih est komponenti naprezanja u odnosu na

zajedniki referentni sustav, uprosjeiti ih, te iz njih izraunati glavna naprezanja.

Potrebno je jo naglasiti da svaka od nezavisnih komponenti naprezanja ima svoju

standardnu devijaciju koja e biti razliita za svaku od komponenti. Dakle varijabilnost
(izraena preko est standarnih devijacija komponenti) je sama po sebi tenzor sa svojim
glavnim vrijednostima i smjerovima te se oni ne moraju podudarati sa smjerovima
glavnih naprezanja.
Tona procedura uprosjeivanja dva tenzora naprezanja je prikazana na sljedeoj shemi.

4.3. STATISTIKA ANALIZA PRIKUPLJENIH

PODATAKA IZ MJERENJA NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

IZ DVA ODVOJENA MJERENJA NAPREZANJA, ODREENA SU DVA TENZORA GLAVNIH

NAPREZANJA, OZNAE SE SA
a i b

1a 0
0

0
2

1b 0
0

0
2

KOMPONENTE GLAVNIH NAPREZANJA U GORNJIM TENZORIMA E NAJEE IMATI

RAZLIITE ORJENTACIJE. PRIJE UPROSJEIVANJA, POTREBNO, POTREBNO JE OVA DVA
TENZORA TRANSFORMIRATI U TENZORE NAPREZANJA SA SVIM KOMPONENTAMA

xxa xya xza

a
a

yy
yz

zz

xxb xyb xzb

b
b

yy
yz

zz

UPROSJEIVANJE

4.3. STATISTIKA ANALIZA PRIKUPLJENIH

PODATAKA IZ MJERENJA NAPREZANJA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

KADA SE UPROSJEE OVA DVA TENZORA, DOBIJE SE SLJEDEI TENZOR:

b
( xxa yy
)

xya xyb
2
a
yy yyb
2

xza xzb

2
a
b
yz yz

2
zza zzb

TEK SADA SE IZ GORNJEGA TENZORA MOE ODREDITI TENZOR GLAVNOG NAPREZANJA:

1 0 0
0

0
2

0 0 3
TE SMJEROVI GLAVNIH NAPREZANJA.

5.1. SEKUNDARNA NAPREZANJA - OPENITO

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Polje primarnih naprezanja poremeti se uslijed uslijed inenjerskog zahvata u

ili na stijenskoj masi.

Novonastalo stanje naprezanja se naziva sekundarnim stanjem naprezanja

(prema njemakoj literaturi, dok je u engleskoj praksi uvrijeen naziv
inducirana naprezanja)
Za analizu sekundarnih naprezanja e se promatrati kruni otvor u stijeni.

Nekada sekundarna naprezanja mogu biti dovoljno visoka da premae vrstou

stijenske mase, to dovodi do gubitka stabilnosti i uruavanja otvora, koje
onda moe imati katastrofalne posljedice.

5.1. SEKUNDARNA NAPREZANJA - OPENITO

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

TOK NAPREZANJA OKO

TUNELSKOG OTVORA

Pri analizi naprezanja oko tunelskog otvora, razmatrati e se:

A) ELASTINO RJEENJE oko krunog otvora
B) ELASTO PLASTINO RJEENJE oko krunog otvora

5.2. SEKUNDARNA NAPREZANJA

ELASTINO RJEENJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

A) ELASTINO RJEENJE oko krunog otvora

Za itav niz razmatranja pojava oko profila podzemnih prostorija kao osnova
mogu posluiti zatvorena analitika rjeenja prema teoriji elastinosti, iako
stijenska masa nema uvijek izrazito elastina svojstva.
Pod zatvorenim analitikim rjeenjima podrazumijevaju se rjeenja koja neki
model ponaanja opisuju jednostavnim analitikim jednadbama za koje
postoji jedinstveno rjeenje.

Vei broj tih analitikih rjeenja pretpostavlja elastian, homogen i izotropan

medij, dok ostala rjeenja mogu dati rezultate i za elasto-plastian, elastoortrotropni, linearno-viskoelastini i uslojeni anizotropni materijal.

5.2. SEKUNDARNA NAPREZANJA

ELASTINO RJEENJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Kod odreivanja stanja naprezanja i pomaka oko podzemnog otvora vrlo se esto
primjenjuje polarni koordinatni sustav, koji je osobito povoljan za promatranje pojava
uz kruni otvor oko odreenog medija, a preko jednostavnog preslikavanja i za eliptini
otvor.
Koordinatni sustav 0-r, kakav je prikazan na donjoj slici, ima koordinate toke
definirane s radijus-vektorom r i kutem . Za zadatke vezane uz profile podzemnih
prostorija zgodnije je raunati s kutem , koji se uzima pozitivno u smjeru kazaljke na
satu.

KIRSCHOV MODEL
ZA SLJUAJ
DJELOVANJA SAMO
VERTIKALNOG
NAPREZANJA 1

5.2. SEKUNDARNA NAPREZANJA

ELASTINO RJEENJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Definicije osnovnih komponenata tenzora naprezanja:

r - radijalno normalno naprezanje, tj. normalno na plohu koja je okomita na

radijus

- tangencijalno normalno naprezanje, tj. naprezanje na plohi koja je paralelna

s radijus-vektorom, a vektor naprezanja usmjeren je okomito na radijus-vektor

r - posmino naprezanje
Naprezanja u stijeni, zbog primarnih horizontalnih i vertikalnih naprezanja, mogu se
dobiti mnoenjem osnovnih jednadbi kartezijskog koordinatnog sustava matricom
transformacije:

r z cos 2 y sin 2
z sin 2 y cos 2
r

y z
2

sin 2

5.2. SEKUNDARNA NAPREZANJA

ELASTINO RJEENJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Uslijed iskopa u stijenskoj masi stanje dolazi do formiranja sekundarnog

stanja naprezanja.
Za samo vertikalno osnovno naprezanje, kako je to pokazano na prethodnoj
slici, mogu se prema Kirsch-ovu (1898.) rjeenju nai naprezanja:
1

a 2 4a 2 3a 4
r 1 2 1 2 4 cos 2
2 r
r
r

a 2 3a 4
1 2 1 4 cos 2
2 r
r

2a 2 3a 4
1 2 4 sin 2
2
r
r

Promjena naprezanja u odnosu prema primarnim naprezanjima u ovim se

izrazima vrlo brzo gubi. Razlika izmeu primarnih i sekundarnih naprezanja
postaje, ve na udaljenosti od cca. r= 3.5a, manja od 5%, pa se iz toga vidi da
otvaranje profila podzemne prostorije ima neposredan utjecaj samo u okolini otvora

5.2. SEKUNDARNA NAPREZANJA

ELASTINO RJEENJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Preraspodjela radijalnih i tangencijalnih naprezanja prema Kirch-ovom rjeenju

za sluaj djelovanja samo vertikalnog naprezanja

5.2. SEKUNDARNA NAPREZANJA

ELASTINO RJEENJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Tangencijalna naprezanja '' u horizontalnom presjeku dostiu uz rub otvora najveu

koncentraciju i ta su naprezanja tri puta vea od osnovnoga primarnog naprezanja.
Istodobno u vertikalnom presjeku kroz os simetrije na gornjem rubu u kaloti postoje vlana
naprezanja koja su istog intenziteta, kao i primarno tlano vertikalno naprezanje.
Dijagram u ta dva karakteristina presjeka za '' nalazi se u srednjem dijelu prethodne
slike.
Lijevo na slici prikazana je raspodjela radijalnih naprezanja 'r', koja e na neto veoj
udaljenosti od centra postati, u horizontalnom presjeku, jednaka nuli, a u vertikalnom
presjeku primarnom tlaku '1'.
U treem dijagramu na prethodnoj slici , prikazan je dijagram tangencijalnih naprezanja ''
po obodu otvora, iz ega se vidi da je vlana zona u kaloti ograniena srednjih 60, dok je
ostali dio oboda u stanju poveanih tlanih naprezanja.

5.2. SEKUNDARNA NAPREZANJA

ELASTINO RJEENJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Kirschovo rjeenje moe se superpozicijom proiriti i na sluaj

istovremenog djelovanja vertikalnog i horizontalnog naprezanja.

1 3

a 2 1 3 4a 2 3a 4
1 2
1 2 4 cos 2
2
r
r
r

1 3
2

a 2 1 3 3a 4
1 2
1 4 cos 2
2
r
r

1 3
2

2a 2 3a 4
1 2 4 cos 2
r
r

KIRSCHOV MODEL ZA SLUAJ

DJELOVANJA VERTIKALNOG I
HORIZONTALNOG NAPREZANJA

5.2. SEKUNDARNA NAPREZANJA

ELASTINO RJEENJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Posebno je zanimljivo stanje naprezanja u kojem je

vertikalno naprezanje jednako horizontalnom naprezanju.

Takvo stanje primarnih naprezanja se naziva kvazihidrostatsko, a rjeenje je rotacijski

simetrino, to znai da naprezanja ne ovise o orijentaciji radijus - vektora r .

a2
r 0 1 2
r
a2
0 1 2
r

r 0
KIRSCHOV MODEL ZA SLUAJ
DJELOVANJA JEDNAKOG
VERTIKALNOG I
HORIZONTALNOG NAPREZANJA

5.2. SEKUNDARNA NAPREZANJA

ELASTINO RJEENJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Dijagram radijalne 'r' i tangencijalne '' komponente tenzora naprezanja

prikazan je na donjoj slici, iz koje se vidi da je najvee tangencijalno naprezanje
'' samo dva puta vee od primarnog naprezanja:

Preraspodjela radijalnih i tangencijalnih naprezanja prema Kirch-ovom rjeenju za

1=3 (jednako vertikalno i horizontalno naprezanje)

5.2. SEKUNDARNA NAPREZANJA

ELASTO-PLASTINO RJEENJE

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

A) ELASTO - PLASTINO RJEENJE oko krunog otvora

Do formiranja plastificirane zone u obliku prstena oko podzemnog otvora doi e
ako naprezanja premae vrstou stijenske mase.
Pojavu plastifikacije najjednostavnije je promatrati za hidrostatsko stanje naprezanja
(1=3=0).

Oko krunog otvora stanje naprezanja e biti rotaciono-simetrino, bez posminih

naprezanja, a radijalna i tangencijalna naprezanja su ujedno i glavna naprezanja.

OSNOVNI MODEL
ELASTO PLASTINOG
RJEENJA

5.2. SEKUNDARNA NAPREZANJA

ELASTO-PLASTINO RJEENJE

gdje su:

ri radijus otvora
rp radijus granice plastine i elastine zone
r radijus unutar plastine zone
pi podgradni pritisak
r radijalno naprezanje
tangencijalno naprezanje
cr kritini unutarnji pritisak
0 primarno naprezanje

Ako je pi < cr u modelu se promatraju dvije zasebne zone:

1. elastina zona, r rp
2. plastina zona, r rp

Ako je pi cr model se promatra kao elastian.

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU