Metodologija Revitalizacije Istarskog Zaledja

REVITAS
Revitalizacija istarskog zalea

i turizma u istarskom zaleu
USL-02-2010
Pore, 02. rujan 2011.
PROGRAM REVITAS
REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU
Revitalizirano istarsko zalee kroz metode revitalizacije 10

starogradskih jezgri
SADRAJ PROJEKTA
TEKSTUALNI DIO
AUTORI:
Strunjak za revitalizaciju arhitekt sa specijalizacijom za obnovu kulturne batine
mr.sc. JADRANKA DREMPETID, dipl.ing.arh.
Strunjak za revitalizaciju povjesniar i povjesniar umjetnosti
dr.sc. IVAN MATEJID, docent
1.0
1.1
1.2
1.3
1.4
1.5
1.6
1.7
1.8
1.9
1.10
1.11
O PROGRAMU REVITAS
UVOD
METODOLOKI PRISTUP
CILJEVI I NAELA PROJEKTA OBNOVE
UPRAVLJANJE PROJEKTOM OBNOVE
VOENJE I KOORDINACIJA PROJEKTA OBNOVE
NAIN PROVOENJA OBNOVE I REVITALIZACIJE
INFORMACIJSKI SUSTAV
GODINJI PLANOVI OBNOVE
FINANCIRANJE OBNOVE
MEUNARODNA SURADNJA NA PROJEKTU
ZAKLJUAK
2.0
2.1
2.2
2.3
2.4
2.5
2.6
2.7
2.8
2.9
2.10
2.11
ISTARSKO ZALEE OPDE POSTAVKE

GRONJAN
GRAIDE
MOTOVUN
SVETVINENAT
SV. LOVRE
BUZET
RO
HUM
BERAM
OPRTALJ
SMJERNICE ZA IZRADU PLANOVA PROSTORNOG
UREENJA I PROJEKTIRANJE
PRILOG - ZATITNA ZONA POVIJESNOG NASELJA
BIBLIOGRAFIJA
2.12
2.13
GRAFIKI DIO
3.0
GRAFIKI PRILOZI FORMATA LISTA A2
3.1-10 OBRADA FORTIFIKACIJSKIH SUSTAVA 10 NASELJA
PROGRAM REVITAS
1.0
O PROGRAMU REVITAS
Revitalizirano istarsko zalee na prihvatljivom podruju kroz metode revitalizacije

10 starogradskih jezgri
Zajednika slovensko hrvatska metodologija revitalizacije zalea Istre
Cilj ovog rada je zaustavljanje propadanja istarskog zalea, kroz revitalizaciju kulturne
batine i poticanje razvoja integriranih proizvoda. Oblikovanje zajednike
prekogranine turistike destinacije i poticanje trajnijeg razvoja turizma na istarskom
ruralnom podruju na temelju kulturnog i prirodnog bogatstva tog podruja.
Razvoj modela revitalizacije kroz stvaranje zajednike slovensko hrvatske studije
revitalizacije zalea Istre koja de sadravati metode obnove, ponude i promocije
objekata kulturne batine;
Podizanje nivoa javne svijesti o revitalizaciji zalea Istre kroz prezentaciju dobrih i
loih primjera revitalizacije zalea kroz projektom predviene dogaaje.
Razvoj metodologije revitalizacije istarskog zalea s ciljem osiguranja odrivog razvoja
kroz konkretne primjere i metode revitalizacije 10 starogradskih jezgri unutranjosti
Istre u cilju ouvanja kulturne batine i zadovoljenja suvremenih potreba stanovnitva
i turista za infrastrukturom.
Potreba izrade kompleksnog plana revitalizacije istarskih naselja u zaleu namede se
kao najira prioritetna drutvena akcija u pravcu ouvanja, revitalizacije i oivljavanja
kako arhitekture, tako i samog ivota, jer se radi o jedinstvenim i izuzetnim
spomenikim kompleksima i urbanistikim cjelinama.
1.1
UVOD
U golemom vremenskom razdoblju, od prethistorije do danas, nastao je niz predmeta

znaajnih za kulturu Istre. Polazedi od arheolokih nalaza, preko etnolokih predmeta,
glagoljskih zapisa, sakralnih i profanih objekata-spomenika kulture, dolazimo do
ogromnog kulturnog bogatstva, koje kroz svoje izuzetne, a jednostavne oblike, govori
o ovjeku i prostoru unutranjosti poluotoka. Upravo to blago sauvalo se
fragmentarno, esto samo u zapisima. Ono to je i preostalo in situ nije bilo
pravovremeno valorizirano, kako bi se omogudila kvalitetnija prezentacija, sada, kada
pomalo svi shvadaju da Istra ima neprocjenjivo bogatstvo. Plae i aroliki hoteli nisu
dostatni u sve profinjenijim turistikim potranjama, a sigurno je da turizam postaje
najunosnijom privrednom granom Hrvatske.
PROGRAM REVITAS
O revitalizaciji se mnogo govorilo, pisale se studije, pozivalo na uspjene primjere u

susjednoj zemlji, te po itavoj Europi. Naalost, revitalizacija naih povijesnih jezgri
ovisna je o uspjenom financijskom planu, koji bez pomodi drave ne moe
organizirati mala drutvena zajednica.
Raznovrsni razvojni procesi revitalizacije istarskih naselja imaju znaajke modela i to
bi trebala biti polazna osnova za prostorno planiranje. Ti modeli mogu biti razvrstani
u nekoliko grupa:
1. oni u kojima nije izvrena nikakva intervencija;
2. oni u kojima je voena organizirana akcija obnove, kroz due razdoblje;
3. oni koji su pod utjecajem razvoja centralnog naselja - kao opdinsko sredite;
4. prigradska naselja uz vede centre.
Mogude je sistematizirati karakteristine fenomene koji sadre dogaaje na
specifinom povijesno-umjetnikom planu, ekonomskom, drutveno-politikom,
sociolokom i drugima koji ine cjelinu stanja urbanog ambijenta. Prouavanje
aktualnih procesa u tkivu istarskih naselja od vanosti je kao i oblik sudjelovanja u
obnovi ivota. Odvajanje prostorno-ambijentalno-oblikovne komponente naselja od
egzistencijalnih zakonitosti cjeline moe samo dovesti do oivljavanja nekadanje
slike, ali ne i do vradanja ivota u poluprazna sela. Potrebno je analizirati
suvremena obiljeja, te u dostupnom nivou, tradicijski nain ivljenja u sredinjoj Istri.
Sve obradive povrine bile su ranije iskoritene. Ostale povrine (uma i makija)
koritene su za ispau, a drvo za grau i loenje. Na taj nain provedena je zatita od
poara, zatita od erozije i ouvana ekoloka ravnotea.
Posljedica zatvorenog ciklusa proizvodnje hrane i visokog stupnja samodovoljnosti,
kao osnovnih uvjeta opstanka, bila je organska struktura naselja. Ovakva struktura se
formira u situaciji kada je raspoloiva energija svedena na onu koliinu koju je
mogude proizvesti na licu mjesta, primitivnim sredstvima. Organska struktura je
uoljiva na svim nivoima prostorne organizacije, od podjele ireg podruja, preko
strukture zbijenog naselja, do funkcionalne organizacije kude, pa i strukture zida ili
plonika.
Vrlo esto se naemo u situaciji kada je potrebno obrazlagati vrijednosti nae
kulturne batine. Neki pokuavaju tumaiti da se radi o ulozi siluete naselja u pejzau,
a ne prvenstveno o ulozi povijesne jezgre u ouvanju specifinosti i jedinstvenosti
svakog naselja. Sve ede osjedamo da se u cijelom svijetu odvija nagli proces
unifikacije ambijenta i upravo zbog toga poinjemo vie cijeniti posebnosti naih
povijesnih jezgri.
Zemljopisna karta Istre, oko 1525. godine
Baza nae cjelokupne nadgradnje je prolost i svakim svojim detaljem predstavlja

element od kojeg polazimo i od kojeg gradimo, ivi u nama kao neiscrpno vrelo
doivljaja i vrijednosti. Nae vrijeme stvara svoje specifinosti koje se neizbjeno
razlikuju od vremena koje je ostavilo definirane izraze svog postojanja.
PROGRAM REVITAS
Stanje stambenog fonda na podruju istarskih povijesnih jezgri uglavnom je loe i

nepovoljno utie na strukturu starosnih grupa, kao i opdu strukturu stanovnika. Danas
stambeni standard starog naselja ne odgovara uvjetima modernog ivota, slabo
odravani objekti propadaju, a bez ljudskog angamana povijesno naselje ne moe
stvoriti ni jednu od vrijednosti koje su mu po ovjeku imanentne.
Funkcijska uloga (u drutvenom kao i u fizikom pogledu) objekata unutar organizma
naselja predstavlja odluujudi problem. Degeneracija funkcija neizbjeno je pradena
fizikim propadanjem, nepravilnom upotrebom i opdom zloupotrebom povijesnog
nasljea.
1.2
METODOLOKI PRISTUP
Opsean i sloen rad na obnovi i revitalizaciji istarskih naselja u zaleu zahtjeva niz
aktivnosti, a koristedi sva dosadanja istraivanja za potrebe povijesno-urbanistikih
planova (istraivanje povijesnog razvoja, urbanistikog razvoja, izgradnje, uzroka i
posljedica opstanka kroz dugu povijest, etape u razvoju, uspona i stagnacije ivota,
arheolokih istraivanja, kompleksnih analiza postojedeg fizikog stanja urbane
strukture i pojedinanih graevina, istraivanja izvornih namjena, promjena u
morfolokoj strukturi) :
- definirati zone obuhvatagranicu povijesne jezgre, ustanoviti

karakteristike, spomeniku kategorizaciju i ambijentalne vrijednosti,
Zemljopisna karta Istre, 1569. godine
tipoloke
- provjeriti provedenu valorizaciju cjelokupnog graevinskog i komunalnog

potencijala, analizu i utvreni spomeniki znaaj, znaaj i svojstva urbane cjeline kao i
pojedinanih graevina od posebnog konzervatorskog znaenja,
- predloiti modalitete zatite,
- utvrditi prostorno-funkcionalne odnose ire zone naselja i njegove povijesne jezgre,

- utvrditi osnovne smjernice za sanaciju, rekonstrukciju, obnovu i konzervatorski
tretman,
- predloiti ciljeve, mjere i smjer selektivnog izbora novih i pratedih sadraja i funkcija
u skladu s naslijeenim vrijednostima i meunarodnim standardima u cilju kvalitetne
transformacije i optimalne mogudnosti aktivne zatite i ukljuivanja povijesne jezgre
ograniene srednjovjekovnom fortifikacijom u suvremene tijekove ivota.
PROGRAM REVITAS
1.3
CILJEVI I NAELA PROJEKTA OBNOVE
1. Revitalizacija istarskih naselja s fortifikacijama obuhvada konzervatorski pristup iji

je cilj sprjeavanje devastacije i propadanja pojedinih graevina ili cjelina
(restauracija i konzervacija graevina uz ukljuivanje u svakodnevni ivot itelja kao i
gostiju u okviru turistike ponude) odnosno u vedini sluaja ouvanja njezinih
izvornih, urbanistiko-arhitektonskih, povijesnih, umjetnikih i estetskih znaajki;
2. Obnova pojedinanih graevina sa spomenikim karakteristikama, koja znai
graditeljsku obnovu strukture i konstruktivno i namjensko osposobljavanje pojedinih
zgrada za trajno koritenje sukladno spomeniko-zatitnom reimu;
3. Revitalizacija naselja, koja podrazumijeva vradanje ivota prostoru, njegovo
oivljavanje unoenjem sadraja koji zadovoljavaju suvremene potrebe stanovanja,
turistikih, upravnih, kulturnih, prosvjetnih, znanstvenih i drugih djelatnosti, dakle,
obnovu drutvenog ivota u urbanoj povijesnoj strukturi.
TEMELJNI CILJEVI PROJEKTA OBNOVE:

sustavna obnova spomenike cjeline po svim principima Meunarodnog komiteta
za spomenike i spomenike cjeline graditeljske batine ICOMOS-a ( Hrvatski odbor za
spomenike i spomenike cjeline ICOMOS, Zagreb);
ouvanje vie-funkcionalnosti omogudivanjem optimalnog odvijanja osnovnih
funkcija (stanovanje, rad, slobodno vrijeme, promet);
osiguravanje uvjeta za tradicionalne funkcije (uprava, kultura, vjera, obiljeavanje);
unoenje znaajnih sadraja, kao najpovoljnijih za koritenje vedih graevina;
ako postoje uvjeti za muzejski prostor utvrditi kakva je koncepcija muzeja;
zadravanje stanovanja u optimalnoj mjeri, uz poboljanje uvjeta stanovanja;
unoenje novih aktivnih sadraja u urbanu strukturu koji de probuditi interes
sadanjih stanovnika, ali i ire zajednice;
uspostavljanje unutranje drutvene i ekonomske ravnotee u prostoru povijesne
jezgre na nain da se obnovi drutveni ivot i zaustave negativni socio-ekonomski
procesi;
donoenje i provoenje ekonomskih mjera koje de poticati gospodarenje jezgrom i
PROGRAM REVITAS
koje de, uz ouvanje ukupnih povijesnih vrijednosti, postati generator njene obnove i
revitalizacije.
1.4
UPRAVLJANJE PROJEKTOM OBNOVE
U okviru svoje djelatnosti, a temeljem usvojenih programa i planova zatite,

obnove i revitalizacije, potrebno je osnivanje Agencija za revitalizaciju i razvoj sa
zadacima:
- poslovi izrade programa i planova obnove, investicijskih i drugih programa i
dokumenata u vezi s Projektom obnove,
- poslovi u vezi s pripremom i ustupanjem radova na obnovi,
- graevinski i financijski nadzor nad izvoenjem radova,
- pradenje izvrenja investicijskih programa u pogledu troenja sredstava te dinamike
i rokova izvoenja radova,
- poslovi izgradnje, odravanja i organizacije koritenja informacijskog sustava,
- poslovi organizacije i izvoenja marketinkih i drugih promidbenih aktivnosti,
- poslovi usklaivanja rada sudionika u obnovi,
- drugi poslovi koje mu povjere Osnivai.
1.5
VOENJE I KOORDINACIJA PROJEKTA OBNOVE NASELJA
Sporazumom o zajednikom djelovanju u obnovi Ministarstvo zatite okolia i

prostornog ureenja, Ministarstvo znanosti i tehnologije, Ministarstvo kulture,
Istarska upanija i Agencija za revitalizaciju i razvoj, ureuju zajedniko djelovanje,
prava i obveze u pripremi i izvoenju obnove i revitalizacije, te utvruju zajednika
stanovita u odnosu na:
- ciljeve, polazne osnove i naela projekta obnove i revitalizacije,

- upravljanje projektom obnove,
- nain izvoenja projekta obnove.
PROGRAM REVITAS
1.6
NAIN PROVOENJA OBNOVE I REVITALIZACIJE
PLANIRANJE I PROJEKTIRANJE
Obnova de se provoditi sukladno dokumentima prostornog ureenja te Programom i
planovima zatite, obnove i revitalizacije svakog pojedinanog naselja.
A/
Prostorno planiranje
- utvrivanje zatitne zone povijesnog naselja,

- utvrivanje granice graevinskog podruja za novu izgradnju van zatitne zone
povijesne jezgre,
- utvrivanje kriterija za rekonstrukciju i interpolaciju u jezgri,
- utvrivanje kriterija za planiranu izgradnju u novoj zoni izvan jezgre,
- osiguranje suvremene komunalne infrastrukture.
Planom vieg reda (Generalnim urbanistikim planom) utvrdit de se uloga i znaaj
povijesnog dijela naselja u iroj prostornoj i funkcionalnoj organizaciji, temeljna
namjena i nain izgradnje i ureenja, te mjere zatite svih kulturnih i povijesnih
vrijednosti.
Detaljnim planom ureenja jezgre ili pojedinanih blokova bit de utvrene ocjene
mogudnosti ureenja prostora, detaljna namjena povrina, detaljni program izgradnje
i ureenja prostora, uvjeti za izgradnju i obnovu graevina i poduzimanje drugih
aktivnosti u prostoru, uvjeti i smjernice za zatitu njezinih vrijednosti te drugi
elementi od vanosti za obnovu.
Zemljopisna karta sredinjeg dijela Istre, 1753. godine
Program obnove koji treba izraditi za svako naselje radi njegove specifinosti, sadri
osobito:
- prikaz i ocjenu stanja spomenike cjeline,
- pregled (broj, veliinu, postojedu namjenu i kulturno-povijesnu valorizaciju)
graevina,
- ciljeve, osnovne pravce i naela obnove,
- metodologiju ostvarivanja Programa,
- nain financiranja njegove provedbe,
- dinamiki plan provoenja Programa koji sadrava popis planiranih aktivnosti i
vremensko odreenje njegova izvrenja.
PROGRAM REVITAS
B/
Posebno voditi brigu o organizaciji poslovnosti:
- organiziranje turistike ponude uz odgovarajudi propagandni materijal, bolja

valorizacija i prezentacija kulturne batine svake pojedine jezgre,
- unoenje novih namjena u naputene objekte ili neiskoritena prizemlja (zanatstvo,
obrt)
- organiziranje trgovako-uslune djelatnosti,
- izgradnja organiziranog parkiralita van jezgre,
- ureenje izlobenog prostora za prezentaciju vrijednog arheolokog blaga
starogradske jezgre
C/
Edukacija
- organizirana edukacija stanovnitva o znaaju i vrijednostima naselja u kojem ive i

djeluju.
1.7
INFORMACIJSKI SUSTAV
Informacijskim sustavom osigurat de se prikupljanje, obrada, pohranjivanje i

koritenje podataka od znaenja za odvijanje Projekta obnove.
Informacijski sustav svakog pojedinog naselja obuhvada podatke o svim podrujima
od znaaja za sagledavanje stanja i projektiranje rjeenja, a osobito o:
- fizikom stanju urbane strukture,
- arhitektonsko-graevinskim i urbanistikim karakteristikama pojedinih graevina i
jezgre kao cjeline (prema izvornim oblicima, mijenama i trenutnom stanju),
- funkcionalnoj strukturi jezgre (izvornoj i postojedoj namjeni pojedinih zgrada i
njihovim korisnicima),
- imovinsko-pravnom statusu pojedinih zgrada, odnosno strukturi jezgre kao cjeline,
- drugim vanim obiljejima od znaaja za Projekt obnove.
Informacijski sustav obuhvada sve baze koje sadre podatke o jezgri i dokumentaciji
nastaloj u provedenim istraivanjima i aktivnostima zatite, obnove i revitalizacije,
bez obzira gdje oni bili pohranjeni. Radi osiguranja navedenog odreenja
ustanovljava se skupni katalog podataka kao osnova informacijskog sustava.
1.8
GODINJI PLANOVI OBNOVE
Godinjim planom obnove, koji se temelji na ocjeni mogudnosti ostvarivanja ciljeva i

zadada utvrenih Programom obnove, obvezno se odreuju mjere i aktivnosti koje de
se poduzimati, te potrebna sredstva za njihovo provoenje radi ostvarivanja
PROGRAM REVITAS
Programa obnove.
Sastavni dio godinjeg Plana obnove ine:
- financijski plan sredstava namijenjenih obnovi,
- financijski plan sredstava potrebnih za rad Agencije.
1.9
FINANCIRANJE OBNOVE
Sredstva za financiranje obnove sudionici sporazuma de osiguravati:

- u svojim proraunima,
- ukljuivanjem sadraja iji nositelji imaju mogudnost samostalno financirati
planirane zahvate, odnosno osiguravati sredstva za njihovo izvoenje,
- utvrivanjem stalnih izvora financijskih sredstava ostvarenih u prostoru jezgre
naselja (naknade za eksploataciju ambijenta kao scenografskog prostora, prihodi od
prigodnih izdanja, suvenira, obilazaka, manifestacija i sl.),
- iz sredstava spomenike rente,
- iz meunarodnih izvora, ukljuivanjem u meunarodni sustav financiranja obnove
zatidenih spomenikih cjelina,
- iz drugih izvora.
1.10
MEUNARODNA SURADNJA NA PROJEKTU
Glede meunarodne suradnje na projektu obnove i revitalizacije kao jedna od

najvanijih aktivnosti Agencije za obnovu naselja treba biti ponovno uspostavljanje
aktivne suradnje s Odborom za kulturnu batinu Vijeda Europe (Vijede Europe je
meunarodna, meuvladina organizacija sa sjeditem u Europskoj palai u
Strasbourgu, iji su glavni ciljevi:
zatita ljudskih prava, pluralistika demokracija i vladavina prava;
promicanje svijesti o europskom kulturnom identitetu i poticanje njegova
razvoja i raznolikosti; traenje rjeenja za probleme s kojima se suoava europsko
drutvo;
razvoj demokratske stabilnosti u Europi potporom politikih, zakonodavnih i
ustavnih reforma )
U najkradem vremenu, a na temelju pisma razumijevanja, pokrenuti Pilot-projekt na

poziv arhitektonske i urbane batine u kojem se Vijede Europe obvezuje tehniki i
financijski poduprijeti i suraivati na prouavanju, zatiti i unapreivanju
arhitektonske djelatnosti.
10
PROGRAM REVITAS
1.11
ZAKLJUAK
Sredinji dio Istre je podruje na kojem se stoljedima razvijaju kulturni sadraji,

meusobno raznoliki, ali i skladno uravnoteeni. Za razliku od kulturnih dostignuda
obalnog podruja, priznatih i cijenjenih, to su bili plodovi imudnih doljaka tijekom
duge povijesti, osebujna batina Hrvata, originalnog karaktera, stvara se u sredinjim
prostorima Istre. Podrazumijevalo se da su njeni proizvodi manje znaajni u
kulturnom svijetu. Meutim, bio je to specifian i originalan doprinos u konanom
oblikovanju kulturnog kruga Istre.
Stoga je ovaj rad samo mali doprinos u zakanjelom reagiranju na obnovi i ouvanju
povijesnog i kulturnog nasljea. Cilj nam izgleda gotovo nedokuiv. Revitalizirati
povijesna naselja sredinje Istre, a da pri tome ne bude naruen stoljedima odravan
sklad izmeu graditeljske batine i prirodne sredine, postaje Sizifov posao.
Ljudska zajednica i tip organizacije ivota unutar nje oblikuju ved stoljedima prostor,
stvaraju stilove i ostavljaju tragove svog postojanja. Devastacija batine, posebno
tijekom druge polovice 20. st. rezultat je ekonomsko-socijalnih promjena u Istri.
Naseljavanje istarskih naselja novim stanovnicima iz drugog kulturnog kruga,
nerjeavanje imovinskih pitanja (optantsko vlasnitvo), zapostavljanje sredinjih
podruja, samo su neki uzroci propadanja povijesnih jezgri i pojedinanih objekata
registriranih kao spomenik kulture.
Iznoenje realnih injenica, priznavanje uinjenih pogreaka i to je najvanije
iznoenje istinske elje za revitalizacijom naselja sredinje Istre moe dovesti ovu
drutvenu zajednicu do poetnih koraka na realizaciji tog cilja. Strune ekipe
povjesniara, arhitekata, ekonomskih planera, graevinara i sociologa mogu izraditi
kvalitetne studije, programe i projekte, no zajednica mora biti pokreta akcije.
11
PROGRAM REVITAS
Unutranjost ISTRE kroz povijest politike podijele
2.0
ISTARSKO ZALEE OPDE POSTAVKE
Istarski poluotok predstavlja jedno od onih podruja na kojem se tisudljetni

kontinuitet povijesnog ivota potvruje i bezbrojnim umjetnikim svjedoanstvima.
Prolo vrijeme prisutno je na istarskom tlu ne samo u raznovrsnim graevinama i
umjetnikim objektima nego i u samom krajoliku: u karakteristinim obrisima mnogih
breuljaka, koje je oblikovala ljudska ruka jo u dalekoj prethistoriji, u strukturama
brojnih naselja, u potezima cesta, putova i staza kojima traju granice raspodjele
zemlje koje su zacrtali rimski mjernici.
Postojanje mnotva umjetnikih svjedoanstava namede znanstvenom istraivanju
brojne i raznovrsne zadatke. U sklopu tih zadataka danas je sigurno najvanija
izgradnja kritikog inventara umjetnikih spomenika na temelju egzaktnih analiza i
temeljite dokumentacije a to znai uporno nastavljanja mukotrpnog empirijskog
rada.
Zahvaljujudi istraivakom radu koji se odvijao tokom posljednjih desetljeda, nauni
inventar umjetnikih spomenika Istre obogaden je velikim brojem dotada nepoznatih
ili posve zapostavljenih spomenika. Otkrida i nauna obrada velikog broja
srednjovjekovnih zidina slikarija u seoskoj sredini, kao i potvrda dugotrajnog
kontinuiteta ivota glagoljice u Istri, predstavljaju bitnu korekturu ranijih,
jednostavno izgraenih inventara. Osim tog, suvremeno znanstveno istraivanje
liava se spona nekih tradicionalnih kategorija vrednovanja, u ime kojih se juer
odreivala kvaliteta umjetnikih ostvarenja, i postaje otvorenija prema raznovrsnim
rezultatima ljudske umjetnike djelatnosti. U sklopu tih novih shvadanja valja
promatrati i razvoj naunog interesa za graevinsku batinu istarskog naselja, koja
vie nije ograniena samo na neke istaknute objekte s odreenim stilskim
obiljejima.
Dosadanja istraivanja pokazuju i dostignudima i promaajima da u tumaenju i
sreivanju naunog inventara umjetnikih spomenika Istre valja teiti otkrivanju i
priznavanju raznih komponenata njihovog nastanka i da je nemogude inzistirati na
konstantama u prostoru i vremenu pa ak niti na specifinosti regionalnoj konstanti.
Postoje razdoblja i grupe spomenika u kojima se jasno oituju utjecaji osnovnih
tokova umjetnikog oblikovanja s drugim podrujima, ali isto tako postoje skupovi
spomenika posve specifinih za istarsko podruje. Dok kod spomenika koji slijede opdi
ritam razvoja umjetnikog oblikovanja treba s mnogo vie opreza operirati faktorom
vanjskih utjecaja kod onih spomenika koji se odvajaju od takvih ritmova valja vrlo
oprezno rabiti pojam regionalnoga. Istarski regionalni karakter poprima umjetniko
oblikovanje nekog podruja samo u onim razdobljima kada umjetniko oblikovanje
njegove ire okolice ne donosi takva rjeenja koja se namedu kao uzori, ili ako to
podruje ostaje dulje vremena u posvemanoj izolaciji od svoje okoline.
12
PROGRAM REVITAS
U razdobljima koja esto u cjelini identificiramo s nekim najistaknutijim spomenicima

postoji i mnotvo drugih koji pokazuju da se umjetniki ivot ne dovija samo u
jednom pravcu. Oito je da inzistiranje samo na jednom determinantnom faktoru
moe prikriti i njegovu dubinu i njegovu irinu. Tipine primjere jednodimenzionalnog
prikaza jednoga umjetnikog razdoblja nalazimo u mnogim, konvencionalnim
obradama antike u Istri.
Proces konstituiranja karakteristinih antikih oblika ivota i umjetnosti u Istri i suvie
je sloen a da bi se mogao obuhvatiti nekim od tradicionalnih pojmova ili svesti samo
na jedan politiki uzrok, pa bilo to i rimsko osvajanje Istre. Tako ved gradinska
kultura Istre pokazuje ne samo mnoge dodire s drugim prastarim mediteranskim
kulturama nego je i karakterom ivota u nekim svojim sreditima prerasta
konvencionalne granice prethistorije. I tek ako uoimo izraziti proto-antiki
karakter ove kulture u drugoj polovici prvog tisudljeda prije nae ere, prodor i
afirmacija rimskih oblika kulturnoga i umjetnikog ivota nemaju onaj karakter koji su
im pridavali nai prethodnici kada su identificirali pohod rimskih legija 177. godine pr.
n. e. s prvom pojavom antike u Istri.
Tokom prvih stoljeda nae ere nastaje svuda u Istri bezbroj prelaznih oblika izmeu
prethistorijskoga i antikog umjetnikog shvadanja. iroki raspon koji se pokazuje u
nainu oblikovanja ljudskog lika u rjeavanju konvencionalne teme rimskog
nadgrobnog spomenika, mnogo je znaajnije svjedoanstvo intenziteta umjetnikog
ivota Istre u tom razdoblju nego pojedinani, makar i najkvalitetniji spomenik, koji su
mogli ostvariti i majstori dovedeni iz tuine. Isto tako i bogata skala tipova rimskih
ladanjskih graevina, od luksuzne vile na Brionima do posve jednostavnih graevina,
kao to je to ona, svojevremeno otkopana kod Viinade, svjedoi o tome da se
istarska sredina svestrano sluila raznovrsnim graevnim rjeenjima koje je poznavala
antika arhitektura.
Odnos kasnijih razdoblja prema antikoj umjetnikoj batini otkriva se i u
promatranju razvoja srednjovjekovne skulpture. Tako se, na primjer, od reljefa sv.
Jurja u Plominu iz XI stoljeda pa do likova evanelista iz Kareta, Buja i porea iz XIII
stoljeda, moe pratiti karakteristian poloaj ruku na prsima, odnosno na pojasu, koji
se oigledno odreen reminiscencijama na likove rimskih nadgrobnih spomenika.
Nema sumnje da sloeni tok razvoja umjetnikog ivota Istre, koji se navjetava ved u
kasnoj antici, valja promatrati u vezi s nemirnim historijskim zbivanjima, koja se
ubrzano niu poev od kraja VI stoljeda dovodedi, meu ostalim, i do promjene
etnike strukture stanovnitva poluotoka. No prilikom ispitivanja i uspostavljanja
odnosa izmeu historijskih dogaaja i procesa koji karakteriziraju umjetniki ivot, ne
treba se zanositi jednostavnim paralelizmom i koristiti razne datume kao posve vrsta
vorita.
13
PROGRAM REVITAS
U tom smislu potrebno je prije svega uoiti da problem politikog suvereniteta nema
u ranijim razdobljima srednjeg vijeka ono znaenje, koje de dobiti kasnije. Franako
osvajanje Istre (788-89. god.), potvreno mirom u Aachenu 812. godine, predstavlja
sigurno vrlo znaajnu historijsku injenicu s odreenim posljedicama i za razvoj
umjetnikog ivota Istre. U feudalnoj strukturi njemakog carstva, Istra postaje,
nakon brze smjene razliitih nestalih teritorijalnih organizacija, dio osebujne crkvene
drave akvilejskih patrijarha, u kojoj su unutarnje, regionalne, komponente ivota
mnogo znaajnije od bilo kojih vanjskih. Isto tako, niti rani odnosi Venecije prema
gradovima na istarskoj obali (fidelitas) nemaju ono znaenje koje de im dati
stvaranje venecijanskoga teritorijalnog pojeda du istarskih obala od XIII stoljeda
dalje.
Premda je u razvoju umjetnikog ivota Istre u vremenskom rasponu od XI do XVI
stoljeda javljaju odreene faze, koje se mogu obiljeiti konvencionalnim pojmovima
romanike, gotike i renesanse, ovih pet stoljeda predstavlja - s obzirom na razvoj
ivotnih sredina u kojima se dovija odreenu cjelinu.
To je, naime vrijeme u kojem gradovi na obali intenzivno ive (doba kulminacije u XIII
stoljedu), a usporedno se javlja i snaan razvoj brojnih polu-urbanih i ruralnih naselja.
Napokon u tom razdoblju aktivno sudjeluju u umjetnikom ivotu i razni feudalci, bilo
u gradovima, bilo u svojim utvrenim sjeditima.
U novom procesu urbanizacije, koji zapoinje tokom XI stoljeda, istarski gradovi stiu
svoje kamene jezgre i fortifikacione okvire. U kamenu svojih kuda i javnih graevina:
palaa gradskih podestata i knezova, tornjeva i loa gradski ivot se na
monumentalan nain fiksira u prostoru, istovremeno s razvojem komunalnog
sistema. Jo i danas, nakon svih razaranja i kasnijih slojeva izgradnje, znatan broj
sauvanih romanikih fortifikacionih i stambenih objekata potvruje intenzitet
graevne djelatnosti u ovom razdoblju. Dijelovi gradskih zidova i kula u Motovunu,
Poreu, Lovreu, Dvigradu, burga u Momjanu te toranj iznad gradskih vrata u
Humu, pokazuje razvijenu tehniku gradnje a sauvane kude u gradovima i iroku
upotrebu raznovrsnih arhitektonsko-dekorativnih elemenata. Komunalna palaa u
Motovunu s dugim nizovima romanikih bifora, predstavlja moda najvedi sauvani
objekt romanike profane arhitekture.
U naoj zemlji, a u sklopu romanikih kuda, to ih je sauvao Pore, kanonika
nastamba s velikim biforama u I katu, izvedena prema natpisu na portalu 1251.
godine, predstavlja malo remek-djelo arhitekture toga razdoblja.
Prijelaz prema gotici obiljeava niz manjih sakralnih objekata kod kojih se pojedini
novi konstruktivni ili dekorativni oblici javljaju u jo romanikoj cjelini, a kod velikog
broja manjih gradnji usvajanje gotike svest de se uglavnom na konstrukciju iljastog
svoda nad jednostavnim paetvorinastim prostorom i profile otvora.
14
PROGRAM REVITAS
Kraj XV i poetak XVI stoljeda donosi uopde u Istri niz razvojnih gotikih svodova, kao
to su u sreditima crkava Sv. Bartula i Andrije u Rou, a tridesetih godina XVI stoljeda
nastaje jedno od najljepih i najznaajnijih ostvarenja kasne gotike: svod crkve Sv.
Jurja u Oprtlju, koji signaturom protomajstora iz Kranja jo jednom potvruje
znaajnu ulogu radionica iz dubljeg kontinentalnog zalea u kasno-gotikim
ostvarenjima Istre.
Premda se umjetniki ivot Istre nastavlja i nakon XVI stoljeda, on u razdoblju tekih
kriza, koje su zahvatile gotovo sve ivotne sredine poluotoka, nema vie onaj karakter
koji je imao u ranijim razdobljima. Progresivna provincijalizacija umjetnikog ivota u
XVII, XVIII, a da se o XIX stoljedu i ne govori, nije u tome to se sada na podruju Istre
odravaju samo venecijanski utjecaji, nego u tome to su novi oblici kulturnog u
umjetnikog ivota takvi da se mogu kreativno prihvadati samo u razvijenim
sredinama. Dok je u srednjem vijeku razmjerno maleni grad po broju stanovnika
mogao ivjeti na razini tadanjeg urbanog ivota, u XVII i XVIII stoljedu male i zaostale
urbane sredine ne mogu vie aktivno sudjelovati u istovremenim umjetnikim
strujanjima.
U XIX st. provincijski karakter cjelokupnog ivota Istre jo se vie utvruje, a nova
izgradnja u nizu naselja svojim bezlinim oblicima, ali zato velikim dimenzijama, grubo
naruava njihova povijesna jedinstva. Problem koji se javio nije izgubio aktualnost i u
naem vremenu, a to je problem usklaivanja novih oblika ivota, novih potreba i
mogudnosti s povijesnom batinom.
Tekst koji slijedi sadri POVIJESNO-URBANISTIKE opise, analize i osvrte na primjeru

10 STAROGRADSKIH JEZGRI istarskog zalea, za koje su u posebnom prilogu izraeni
kartografski prikazi s povijesnom valorizacijom, te obradom specifinosti svake
povijesne jezgre.
15
PROGRAM REVITAS
2.1
GRONJAN
UVOD
Gronjan je gradid u sredinjem dijelu Istre. Nalazi se na rubu visoravni Gornje
Bujtine, iznad doline Mirne, na 277 m nadmorske visine. Jedna od najljepih
karakteristika ovog gradida je nedodirnuta srednjovjekovna jezgra, sa svojim uskim i
arobnim kamenom poploenim ulicama. Ovdje moete nadi tridesetak umjetnikih
privatnih studija i galerija. Gronjan je poznat kao "Grad umjetnika" od 1965.,
zahvaljujudi mnogobrojnim kulturnim manifestacijama koje se izmjenjuju tokom ljeta,
kao to su Extempore, mnogi klasini i Jazz koncerti.
POVIJESNI RAZVOJ
PRAPOVIJEST I ANTIKA
Marchesetti opisuje Gronjan gradom opasan lancem prapovijesnih gradina u
pravcu istok-zapad, ali na lokalitetu samog Gronjana nije pronaao dokaze
prapovijesne gradine. Spomenute gradine samo su segment u nizu prapovijesnih
gradinskih naselja koja se pruaju sa obje strane rijeke Mirne od njenog izvora do
uda. Premda daleko od mogudnosti jednog sintetskog rada o Histrima arheologija
moe da po pitanju komuniciranja prapovijesnih naselja i ovdje potvrdi pretpostavku
o kontinuiranom ljudskom kretanju. Najlakim prirodnim pravcima u konkretnom
sluaju doline Mirne, njihovom nadziranju i vizuelnom kontaktiranju niza naselja.
Pretpostaviti predrimsku komunikaciju dolinom Mirne znai prikljuiti Gronjan i
okolicu orbisu transistarskog pravca Novigrad-Buzet i dalje, dakle determinirati ga u
prostornom komuniciranju prapovijesti. Bez obzira na opasnosti koje sadre ove
konstatacije zbog svoje nefleksibilnosti ona de predstavljati okosnicu u daljnjem
traenju logike prapovijesti i antike na svom podruju. Prapovijesni komunikativni
pravac dolinom Mirne nastavio je ivot i u antici kontinuirano i nakon godine 177.
prije nove ere koja ovdje predstavlja samo matematiki termin ukljuenja Histra u
sastav Rimske republike. Smatrajudi ga relativno minornim u odnosu na magistralne
pravce izvori o njemu ute ali su antika naselja na njegovom traktu Novigrad Vela
Vrata - Istarske toplice koje su nesumnjivo antiki lokalitet Buzet jasan pokazatelj
ovog kretanja u antici.
Bez sustavnih arheolokih istraivanja podruja izmeu Buja i Velih vrata koja bi
ukljuivala Gronjan i njegovu okolicu nemogude je potvrditi ili opovrgnuti postojanje
jedne antike komunikacije dok bi znaajna koncentracija utvrenih arheolokih
lokaliteta u okolici Gronjana bila samo argument za pretpostavku antike
komunikacije bilo magistralnog karaktera.
16
PROGRAM REVITAS
Benussi tvrdi da je Gronjan bio prapovijesni kastaljer ali za to ne daje nikakve

argumente. U Mlakarovim rekognosciranjima Gronjan se ne pojavljuje. Lokalitet S.
Vito (podruje novog groblja) stoji u kontradikciji izmeu Benussijevih ostataka
rimske konstrukcije i Mlakarove utnje.
Izvrno arheoloko rekognosciranje terena Gronjana unutar ire granice naselja dalo
je sljedede rezultate: koncentriki, diskontinuirani zidovi koji se prema jugoistoku
sputaju sa platoa ne predstavljaju histarske obrambene bedeme. Samo za trakt zida
moglo bi se na temelju opdih znaajki prapovijesne gradnje (suhozid megalitikih, na
no slaganih, blokova) pretpostaviti njegov prapovijesni nastavak. Zid je duine 70 m,
visine 3,5 m, dok je debljinu nemogude odrediti bez arheolokih radova.
Suhozid od pravilnih kamenih blokova duine oko 30 m nad kojim je sagraen istoni
ogradni zid mjesnog groblja, moe osnaiti Benussijevu tvrdnju o antikoj graevini
na lokalitetu S. Vito. Na povrini zida mogu se uoiti sitni fragmenti slavenske
keramike to bi se moglo povezati sa nazivom samog lokaliteta S. Vito. Ovaj bi
lokalitet mogao odravati jedan dugotrajan kontinuitet sakralnog prostora od
prapovijesti preko antike i srednjeg vijeka do danas.
U kasnije iskopanoj zemlji pokraj crkve Sv. Kuzme i Damjana mogu se primijetiti sitni
fragmenti prapovijesne keramike. Na temelju svega to je dao sada navedeno
nemogude je stvarati preciznije zakljuke a posebno smatrati ih finalnim kako u
pitanju teritorija Gronjana tako i histarske kulture uopde. ak ni gusti raspored
gradina ne mora govoriti mnogo jer je Istra bila kontinuirano i relativno gusto
naseljena ved od neolita. Gusta mrea naselja ne moe se bez sustavnih istraivanja
razvrstati prema veliini i znaaju jer se ini da terenska ispitivanja govore u prilog
vedem broju manjih aglomeracija. Suvremena znanstvena ispitivanja politikog
ureenja Histra trenutno se bore sa razjanjavanjem izvornih termina populi,
civitas, pri emu, ini se histarski pojam populus oznaava priblino zajednicu
ljudi,a civitas zajednicu s teritorijem te pojam ima i mjesno odreenje.
SREDNJI VIJEK
Katastarski plan, 1819. godina
Pretpostavljamo da je u dugom vremenskom periodu od kasne antike do poetka

srednjeg vijeka tj. otprilike do 1000. godine Gronjan nastavio svoj ivotni kontinuitet.
Zbog strateki vrlo povoljnih poloaja Gronjan je u tom razdoblju morao imati vojnu
utvrdu, iako daleko manjeg znaaja nego kasnije u srednjem vijeku.
Sve do godine 1102., kada se u jednom zapisu Gronjan spominje prvi put, nemamo
pouzdanih podataka to se deavalo sa Gronjanom, no moemo pretpostaviti da je
doivio sudbinu koja je zajednika za itav poluotok izuzev njegovog istonog dijela.
Navedene godine 1102., grof Volrih daje svoje posjede u Istri akvilejskoj crkvi. Tada
Gronjan zajedno sa Buzetom, Oprtljem, Castelvenerom, Momjanom i Bujama dobiva
nove gospodare. Nezna se koji je vazal ili akvilejski gastald upravljao tada
Gronjanom.
17
PROGRAM REVITAS
Gronjan se ponovno spominje tek stotinu godina kasnije. 1238. godine navodi se
izvjesni Vicard ili Rizzard kao godpodar Gronjana i Costela (Petra Pilos) kao svjedok
kod sporazuma izmeu akvilejskog patrijarha Bertolda i gorikog grofa Majnarda. Isti
se Vicard spominje u nekoliko isprava izdanih u Veneciji i Pazinu 1253. I 1255. godine,
kao predstavnik gorikih grofova sa pridjevkom de Grisignana. Kostelski (Petra
Pilosa) i momjanki gospodari bili su dugo vremena na tom podruju jedni od modnijih
vazala akvilejske crkve. Iako njezini vazali, gospodari Kostela gotovo su neprekidno
ratovali protiv patrijarha na strani gorikih grofova.
Snaga Kostela i njegovih vlasnika vidljiva je iz veliine feudalnog posjeda koji je
zauzimao podruje epida, Zrenja, Marenigle, Soerga, alea, enice, Nugle,
Grimalne, Omodice, Mlunu, Kodolja, Pregare, Zavrja, Oprtlja i Gronjana branedi
strateki vanu dolinu Mirne. Takve razmjere kostelski feud zadrao je sve do poetka
XIV stoljeda Gronjan ostaje u njegovom sklopu sve do 1339. godine. Iste godine novi
gospodar Gronjana Giovani Francesco di Castello, jo uvijek vazal akvIlejske crkve.
Nakon njega Gronjanom upravlja njemaka porodica Reifenberg u ijoj vlasti ostaje
do 1350. godine.
Sauvana gradska vrata, vanjska i unutranja strana
Sudedi prema oskudnim povijesnim podacima nakon stoljetnih ratnih nemira koje su
prouzrokovali sukobi izmeu patrijarha i njihovih vazala (gospodari Kostela) Gronjan
je njegovo ire ruralno podruje dolaskom novih gospodara proivljavao izvjesno
vrijeme relativnog mira, to je omogudilo oporavak gotovo unitene poljoprivrede i
stoarstva. No, mir ne traje dugo. Volric od Reifenberga zadaje velike nevolje
Veneciji, diudi i potpomaudi u dva navrata bunu Kopra protiv Serenissime, ali ved
1354. godine ugovorom sklopljenim u Veneciji i Volric postaje pladenik mletake
republike.
Postoje zapisi da je u periodu izmeu 1356. i 1358. godine u ratu izmeu Venecije i
Ugarske, sin hrvatskog bana zauzeo Gronjan kojim upravlja Volric Reifenberg. Dva
mjeseca prije sklapanja mira sa Ugarima (1358.) Volric prodaje za 4000 dukata
Gronjan Veneciji. Time je ujedno otvoreno novo poglavlje Istre i Gronjana.
Glavni prilaz u grad
Kruti feudalni poredak kojeg su odravali akvilejski vazali, nasilno sputavanje slobode
i samostalnosti u samoupravi gradova dovelo je do toga da su se gradovi uglavnom
svojevoljno predavali Veneciji vjerujudi da ih oekuje bolja sudbina.
Dospjevi pod venecijansku upravu gradovi zadravaju svoje institucije, no upravnu i
sudsku vlast ima iskljuivo mletaki upravitelj. Njega ne biraju graani ved ga namede
Venecija. Vii poloaj u gradskoj upravi pripadaju samo bogatijem sloju graana.
Na podruju Istre Venecija nije organizirala jedinstvenu upravu, to joj nije odgovaralo,
ali je zato postojalo vrsto jedinstvo vojne uprave i vlasti.
Ved 1304. godine u tadanjem Sv. Lovreu postoji vojni upravitelj za Mletaku Istru
juno od rijeke Mirne (ultra acquam), sa nazivom capitaneus societatis Paysenatici
terrarum nostrorum Istrie.
18
PROGRAM REVITAS
Politike neprilike ubrzo stvaraju potrebu da se i (citra acquam Quieti) organizira

vojna uprava. Tako je sjeverno od toka Mirne zbog skorog rata sa Ugarskom
neophodno organizirati jo jedan vojno upravni punkt, ije je sjedite u poetku u
Umagu i Novigradu da bi 1359. godine preselilo u Gronjan.
Prvi poznati vojni kapetan u Gronjanu je Pietro Delfino. Obje vojne uprave i u
Lovreu i u Gronjanu neovisne su jedna od druge (izuzev u bitnim sluajevima), a
osim vojne imaju podijeljeno juridiku mod za sporove meu opdinama. Nikad do
tada, a ni poslije Gronjan nije imao vedi znaaj i konkretne mogudnosti da preraste
okvire malog srednjovjekovnog grada i postane upravni, ekonomski i politiki centar
jedne ire regije.
ak i njegov izuzetni vojno strateki znaaj trajao je samo 34 godine (od 1359-1394.).
U tom razdoblju (13601367.) poduzimani su intenzivni radovi na poboljanju i
popravku gradskih fortifikacija, dok su popravci na gradskoj palai vreni 1366. i
1368. godine.
1394. godine Venecija prodire duboko u Istru i osvaja Rapor, koji se po stratekoj
vanosti smatra kljuem Istre (clavis totuis Ristrie). Iz tog razloga Venecija ukida vojne
uprave u Lovreu i Gronjanu i prenosi je u Rapor.
Nakon rasputanja vojne uprave u Gronjanu Venecija postavlja za upravitelja svojeg
podestata, ija vlast traje 17 mjeseci. Uz njega postoji gradski savjet od 9 lanova.
Podestat je uz sva svoja juridika ovlatenja u civilnoj upravi i kriminalu, morao
potovati obiajno pravo grada upisano u gradskom Statutu. Prema tvrdnji Carla de
Franceschia Gronjan je imao svoj statut iz vremena kad se oslobodio, dakle od 1359.
Godine. Meutim do danas je sauvan statut iz 1558. godine pisan na pergameni, te
nekoliko njegovih kopija iz XVIII stoljeda. Statut je podijeljen u 4 knjige. Prva govori o
sudstvu, druga o ugovorima, treda o oporukama i etvrta o zloinima i kaznama.
Interesantna je injenica da se u statutu navodi da venecijanski podestati nemaju
pravo sudjelovati kod biranja upana, glava seoskih opdina.
Taj nam podatak potvruje injenica da je okolno stanovnitvo Gronjana naseljeno
slavenskim ivljem ved vrlo rano u srednjem vijeku, iako je takva injenica esto
preudivana ili osporavana u povijesnim dokumentima.
Od prve polovice XIV st. esto je harala Gronjanom kuga, koja je znatno smanjila broj
stanovnika. Poetkom XV st. jaki poar unitio je vedi broj zgrada. Iza toga dolo je do
jae graevne djelatnosti koja je obuhvatila i pregradnje na vedem broju zgrada.
19
PROGRAM REVITAS
16 20 . S T OL J E D A
I u toku XVI i XVII stoljedu Venecija je zbog ved poznate depopulacije izazvane
ratovima, a jo vie estim epidemijama bolesti prisiljena provoditi kolonizaciju svojih
posjeda preteno hrvatskim stanovnitvom, koje je bjealo pred turskim najezdama.
Etniki izgled stvoren u tim vremenima, Istra uglavnom zadrava sve do kraja 2.
svjetskog rata, kada se etnika slika Istre ponovno bitno mijenja.
Gronjan pripada Veneciji do njezine propasti 1797. god. Nakon krade vladavine
Francuza za vrijeme Napoleona potpala g. 1813. pod vlast Austrije, a od 1918. godine
Italiji. Nakon osloboenja Istre 1945. godine pripojen je sa ostalom Istrom Jugoslaviji.
Gronjan je sauvao karakter utvrenih gradida smjetenih na breuljku i gusto
izgraenih unutar prostora opkoljenog vrstim bedemom, koji ga je zatidivao od
provale neprijatelja.
Valorizacija: VRIJEME GRADNJE
Ovakav smjetaj i pomanjkanje prostora uvjetovali su vrlo interesantna i slikovita

urbanistika rjeenja, kao uske krivudave uliice u kojima esto nalazimo natkrivene
prolaze, prekinute perspektive, proirenja komunikacija - mali trgovi, vanjska
stepenita prislonjena uz kamene fasade kuda, od kojih je vie njih sauvalo
arhitektonske detalje srednjovjekovnih graevina, sve sa elementima koje obilno
susredemo u Gronjanu i zbog kojih on jo ostavlja utisak jednog srednjovjekovnog
gradida.
U R B A N I S T I K I P R O S T O R N I R A Z V O J G R O N J AN A
Ved u ranom srednjem vijeku Gronjan je predstavljao utvrdu. Feudalni katel bio je
lociran na mjestu dananjeg, to je najosjetljivija toka do koje su dopirale dvije
prometne komunikacije. Na toj strani bedema nalazimo kasnije dvoja vrata. Ako se
prihvati tvrdnja Giovanni Vesnavera, da je krdanstvo tu prisutno vrlo rano (VI st.)
onda uz katel treba pretpostaviti i obvezni sakralni objekt negdje na podruju
dananje upne crkve. Takva bi otprilike bila slika srednjovjekovnog Gronjana. U fazi
zrelog vijeka pod upravom akvilejskih vazala dimenzije castelluma se povedavaju,
odnosno ire prema junom dijelu platoa. Gronjan proiruje opseg svojih
fortifikacija, koje ide potezom dananjih ulica Mate Gorjan i Obzidna. U to vrijeme
Gronjan predstavlja jo uvijek samo nuni refugium okolnog seoskog stanovnitva,
da bi u XIV stoljedu ponovno proirio svoje fortifikacije, koje poprimaju dananje
okvire naselja. U tom stoljedu smatramo da je Gronjan stalno naseljen puanstvom,
kome ovo naselje postaje i stalno boravite.
20
PROGRAM REVITAS
Nekoliko ostataka iz doba romanike, dakle iz XIII stoljeda nalazimo (okviri prozora i
struktura zia) na gradskom katelu i u temeljnim zidovima pojedinih profanih
zgrada. 1310. godine prvi se put spominje upna crkva svetog Vida i Modesta, od koje
nije nita sauvano. XIV st. tonije njegova druga polovica predstavljaju prelomni
trenutak u povijesti Gronjana. Doavi pod vlast Venecije, te postavi makar kratko
jedan od centara vojne uprave za Istru, znaaj i mod Gronjana naglo su porasli.
Dananji ostaci bedema, uglavnom sjeverni trakt, upravo su iz tog razdoblja.
Djelomino se ta graevna faza uoava i na nekim detaljima katela. Negdje u to doba
Gronjan probija na junoj strani bedema treda gradska vrata. Ta vrata bila su
neophodna radi komunikacije, koja je serpentinama niz juni obronak brijega vodila
do rijeke Mirne, gdje se na mjestu zvanom Bastija nalazila gradska luka, koju je
branilo vojno utvrenje. Na tom mjestu danas se nalazi jedino kapela svete Marije od
Bastije.
U to vrijeme rijeka Mirna je plovna upravo do tog mjesta, koje je za Gronjan
predstavljao posebno vaan trgovaki punkt. Tu se ujedno vrio ukrcaj prirodnih
bogatstava Istre, koje je Venecija obilno eksploatirala. Postoji pisani podatak da je
Venecija u srednjem vijeku smatrala i ubrajala Gronjan u pomorske gradove, koji je
tokom rijeke Mirne bio vezan sa Jadranom tim putem dolazio je i odlazio venecijanski
podestat.
Gubitkom svojeg vojnog znaaja i osnutka vojne uprave u Raporu Gronjan de ostati
samo upravni centar malog opdinskog teritorija i upe, bez naroitog ekonomskog,
drutvenog, politikog i crkvenog znaaja.
Pomanjkanje bogatog slojeva stanovnitva evidentirano je i u graevnom fundusu, te
se stoga spomeniki objekti i objekti vie arhitektonsko stilske vrijednosti slabo
zastupljeni. Moemo naglasiti da Gronjan nije nikad imao prave karakteristike
urbanog centra. XV i XVI stoljedu, dakle razdoblje kasne gotike i renesanse, po broju
objekata neto je vie prisutan. U tom vremenu su izgraena istona (kasnogotika)
gradska vrata sa kulom ispred kojih se nalazio pokretni most sa jo jednim vratima. U
renesansnom razdoblju, neposredno uz istona gradska vrata izgraena je loa
(1587.) i mala zgrada kraj trga Rugero Paladin.
Poploenje ispred katela
1554. godine izgraena je Kapela svetog Kuzme i Damjana sa lopicom ispred gradskih
vratiju, koja je pregraena u XIX st. Gronjan je, izgleda ved na zavretku srednjeg
vijeka imao otprilike izgled i prostorni raspored kakav vidimo danas. Unutar skuenog
prostora omeenog fortifikacijama koje su zatvarale nepravilni krug, vano mjesto je
zauzimala upna crkva sa trgom i katelom. Gradskim tkivom dominirale su tri
komunikacije. Dananja ulica Mate Gorjan i njezin nastavak Obzidna predstavljaju
prvu komunikaciju. Ta je ulica spajala istona gradska vrata sa tzv. novim vratima.
Druga komunikacija je dananja ulica Umberto Gorjan, koja spaja katel i gradsku
lou.
21
PROGRAM REVITAS
Treda komunikacija ide ulicom Brade Korve - Trg Rugero Paladin do istonih gradskih
vrata. Ostale manje komunikacije, povezujudi radijalno osnovne komunikacije,
stvarale su stambene rajone. Promatrajudi sam tlocrt grada moe se uoiti osnovna
podjela gradskih prostora na dvije zone. Prva zona u sjevernom dijelu grada sa
upnom crkvom, katelom, loom i vjerojatno gradskom palaom, te juna stambena
zona nekad vidnije izdvojena (radijalno centralne osnove) predviene kao stambeni
dio obinom puanstvu.
Barokna faza XVII i XVIII st. pokuala se djelomino svojom monumentalnodu i
dijelom svim arhitektonsko stilskim elementima u detaljima (portali, prozori,
konzole), a i brojem objekata, nametnuti graevnom fundusu naselja. Tako se 1770.
godine na mjestu stare upne crkve gradi nova monumentalnija u baroknim oblicima
sa klasicistikim fasadama. Crkva je svojim dimenzijama ak prenametljiva. Zvonik uz
nju je iz XVII st. U istu stilsku grupu spada niz baroknih i kasnobaroknih zgrada u ulici
Umberto Gorjan. U to vrijeme u nekoliko je navrata obnovljen gradski katel. Vedi
broj objekata skromnih baroknih obiljeja nalazimo u junom dijelu gradske jezgre.
Osim upne crkve pismeni zapisi spominju jo dvije crkvice u samom gradu. To je
crkva svetog Roka uz upnu i svetog Martina. O njihovom izgledu i vremenu nastanka
nemamo podataka.
Iz XVII st. imamo opis grada, koji je dao biskup Jacopo Filippo Tomasini. On navodi da
su kude graene od dobro priklesanog kamenja, te nisu imale bukane fasade.
Prilikom izgradnje pojedinih objekata ili blokova tokom stoljeda strogo se pazilo da se
prethodna tlocrtna dispozicija naselja ne naruava.
Promatrajudi graevni inventar dananjeg Gronjana primjedujemo da je najvie
zastupljeno XIX i XX stoljede. To su po arhitektonskom rjeenju standardni objekti bez
posebnih arhitektonsko stilskih kvaliteta, ali uklopljeni u okolni ambijent. Upravo
izgradnja objekta XIX st. je tada nefunkcionalne gradske fortifikacije interpolirala u
samo tkivo, koje je zbog toga, osim u sjevernom dijelu, vrlo teko identificirati.
Tada su poruena vrata i gradski zid u sjeverozapadnom dijelu grada, te formiran
dananji proireni Trg.
Izgradnja XX stoljeda nije u Gronjanu svojim loim adaptacijama i arhitektonskim
rjeenjima bitno naruila sklad povijesnog ambijenta, to preesto susredemo u inae
zatidenim urbanim cjelinama irom regije. Ipak nekoliko loih primjera nalazimo u
junom dijelu jezgre. Meutim najtraginiji primjer Gronjana je gradski katel, kojeg
su ranije, a i nove adaptacije potpuno degradirale.
22
PROGRAM REVITAS
2.2
GRAIDE
UVOD
Graide, naselje kraj Pazina (4513N; 1401E; 290 mnv); sjedite istoimene opdine.
Nalazi se na vrhu breuljka iznad ceste Pazin-Pidan, visoko ponad vododerina koje se
slijevaju u rijeku Rau.
Pogled sa zapadne strane
Ponekad sveci zatitnici na slikama i skulpturama dre u rukama modele gradove kao
atribute koji su katkad samo najopdenitiji simboli, a nekad najvjerodostojniji izvori. U
tom smislu panju zasluuje i model grada, to se, takoer u funkciji svetakog
atributa, nalazi u lijevoj ruci drvenog kipa sv. Vida, patron Graida, ranije na oltaru
crkve sv. Marije na placu. Rad nastao sredinom XVII st. Bio je predimenzioniran za
prostor ove crkve (oltar moda potjee iz stare upne crkve sv. Vida, na mjestu na
kojem danas nalazimo baroknu crkvu iz XVIII st. ). Danas smjeten u crkvi sv. Eufemie.
Spomenuti model grada ima posebnu vrijednost povijesno-umjetnikog izvora po
tome to, sadrava prilino vjeran prikaz te stare, srednjovjekovne upne crkve, prije
barokne obnove dovrene 1765. godine.
POVIJESNO- URBANISTIKI RAZVOJ
P.Petronio, grafika, 1681.g.
Naselje gradinskog karaktera vjerojatno je bilo naputeno u rimsko doba, a ponovno

obnovljeno u kasnoj antici kao utvrda za zatitu stanovnitva u nemirnim vremenima.
Prvi se put spominje 1199. kao Gallinianum, kad je upan bio neki Draiha. Bilo je
feudalni posjed akvilejskih patrijarha, zatim knezova Gorikih te je 1374. ulo u sastav
Pazinske kneije. Pripadalo je Pidanskoj biskupiji do njezina ukidanja 1788. U urbaru
1498. nosi ime Galianna, a u sljededem (1578) dobiva naziv gradida (Stdtl). U to je
doba bilo jedno od najvanijih naselja Kneije, po broju stanovnika vede, a po
gospodarskoj modi snanije i od Pazina. Stradalo je u ratovima Mleana protiv Kneije
1508-10. i 1616-17., ali njegovi stanovnici bunili su se i protiv feud. gospodara (1636).
U XIX. i XX.st. ostalo je izvan glavnih prometnih pravaca, pa je stagniralo do danas.
Srednjovjekovne zidine velikim su dijelom ouvane na zapadnoj, sjevernoj i istonoj
strani grada, ukljuujudi zapadna gradska vrata i krunu kulu na istonom uglu (iz
1500). Kroz prolaz gradskih vrata ulazi se u lou iz 1549., pokraj koje su fontik i
prostor strae (danas prostor opdinskih slubi). Na poetku maloga trga palaa je
Salamon, dvokatna graevina s gotiki profiliranim prozorima na prvom katu, a
renesansnim zaobljenim prozorima na drugom (oko 1570). Na trgu je zavjetna crkvica
sv. Marije, koju je za Petra Beraida 1425. sagradio graditelj Dento. Jednostavna je
etverokutna tlorisa presvoena iljasto-bavastim svodom. U njoj su sauvane zidne
slike (oko 1430: Poklonstvo kraljeva, sveci, skica Navjetenja). Na proelju je preslica,
a ispred njega poslije je dodan trijem s drvenim kasetiranim stropom.
23
PROGRAM REVITAS
Sjevernu stranu trga zatvaraju ostatci biskupskoga dvora (povremena rezidencija

pidanskih biskupa) s tzv. biskupskom kapelom (sv. Antun Padovanski - sv. Fabijan i
Sebastijan) iz 1381., obnovljena 1486. To je pravokutna jednobrodna kapela s
poligonalnom apsidom, nadsvoena gotikim rebrastim svodom. Gotika je i crkva sv.
Eufemije, trobrodna bazilika s trima upisanim apsidama, graena 1383. te nekoliko
puta obnavljana (1864. i 1985). U njoj se nalazilo poznato romaniko drveno raspelo
iz XIII st. upna crkva sv. Vida, Modesta i Krescencije trobrodna je bazilika izgraena
1769. na mjestu prijanje. Ima barokno proelje, vie kamenih i drvenih oltara,
rezbarene korske klupe i vie liturgijskih predmeta iz XVIII st. U ulici Pod sv. Fumiju
sauvan je niz kuda iz XV st., sa stambenim prostorom na katu kojemu se pristupa
vanjskim stubitem te s konobom u prizemlju. U predjelu Potok sauvane su
obrtnike kude iz XVI-XVIII st.
ta se tie urbanog razvoja nije mogude razluiti faze razvoja naselja. Sadanja cjelina
na uzvisini oblik vjerojatno dobiva krajem XV i poetkom XVI stoljeda. Cjelokupno
naselje je tada opasano zidinama, a na jugozapadnoj strani podignut je 1520. godine
veliki okrugli bastion. Unutra naselja kude su spojene u nizove, a kudna proelja
formiraju nekoliko ravnih ulica. U razdoblju novog vijeka kude zidaju i u podruju
obrambenog bedema, naslonjene na unutranje lice gradskog zida. Cijeli nizovi od
nekoliko desetaka kuda sauvali su svoj izvorni izgled iz razdoblja srednjeg vijeka.
Tako su, na primjer, sve kude u Ulici pod svetu Fumiju iz XV stoljeda. Vie gradskih
kuda, jednostavnih jednodelijskih jednokatnica, datirano je u klesanim natpisima.
Druge srednjevjekovne kude iz XV i poetka XVI stoljeda mogu se prepoznati na
osnovu tipolokih osobina i obiljeja kamene arhitektonske opreme. Tek u novije
doba, neadekvatnim adaptacijama ambijent gubi svoja izvorne srednjevjekovna
obiljeja.
Katastar, 1820. godina
Do u najnovije doba vedina ulica i javnih prostora u gradu bili su bez poploenja.
Kvalitetno poploenje bilo je izgraeno tek u najvanijim dijelovima naselja:
djelomino na trgu uz crkvu sv. Marije na placu, u zoni gradskih vrata i u prolazu
ispod biskupske kapele. To se poploenje sastoji od na no poloenih blokova
kamena te pravilno rasporeenih vedih kamenih ploa. Uz pojedine nizove kuda bio je
izgraen uski plonik od etvrtastih kamenih blokova.
Obod naselja nepravilnog poligonalnog oblika bio je u srednjem vijeku potpuno
fortificiran. Od zidina se danas tek nasluduju pojedini elementi sada integrirani u
vanjska proelja kuda. Moda naselje na istonoj strani, na rubi strme litice, nije imalo
vii obrambeni zid. Dobro je sauvana okrugla kula iz 1520. godine. Glavna gradska
vrata nalaze se s june strane grada. Postavljena su ispod prostora koji su nekada
sluili kao fontik. Prolaz ima dvoja vrata, a prostor izmeu njih ureen je poput
gradske loe. Druga gradska vrata nalazila su se vjerojatno uz okruglu kulu, na to
upuduju tragovi poruenog gradskog zida, koji izviruju iz zemlje. Relativno vjerni
prikaz Gradida u srednjem vijeku sauvan je u modelu grada na kipu sv. Vida s oltara.
24
PROGRAM REVITAS
Kip sv. Vida smjeten na oltaru crkvice Majke Boje zatitnice, koji u ruci dri model
onovremenog Graida
Kada govorimo o modelu Graida orijentacija dominantnog sakralnog objekta mora
posluiti i za orijentaciju samog naselja, tj. predstavlja pogled na grad sa zapadne
strane i prometnice Pazin-Pidan-Rijeka. Model i plan se sasvim podudaraju u tri
osnovne orijentacijske kote trokutne kompozicije: glavna, zapadna vrata polukruna
juna vrata- upna crkva sv. Vida na istonom vrhu grada.
Na modelu je crkva postavljena na zasebnu golu uzvisinu najvieg istonog kuta
grada, ba kao to je i u stvarnosti, a ta se topografska karakteristika vidi na fotografiji
Graida snimljenoj sa sjeverozapada. Povezana proelja stambenih objekata
izgraenih direktno na gradskim zidinama odravaju liniju nekadanje fortifikacije.
Usporeujudi dimenzije i odstojanja navedenih objekata u realnosti i na modelu
dobiva se klju za metodu transpozicije. Pojedini volumeni na modelu su
predimenzionirani, a meurazmaci saeti.
Renesansna kula, odnosno juna trietvrtine kruna kula moe nam posluiti da
utvrdimo stupanj objektivnosti u prikazu pojedinih objekata na modelu. Na modelu je
vidljiv, na osnovnom volumenu valjka kule, naznaen tipini renesansni obli vijenac i
karakteristini otvori u obliku poloenih pravokutnika. Ta tonost u oblikovanju
detalja uvjerava kako je polovinom XVII st. kula bila intaktna sa krovitem. Proporcije
su netone, jer kula nikad nije mogla biti tako vitka.
Zapadnim pojasom zidina (izmeu okrugle i kvadratne kule) nadograen je niz
stambenih objekata s malim pravokutnim prozorima to je na modelu sumarno
definirano, a ne objektivno deskribirano. Na obrambenom zidu naznaena su tri
okrugla otvora strijelnica.
Juno od pozicije gradskih vrata na modelu, iz ravnine istupa visoka, pravokutna kula
na koju se nadovezuje pravokutni nii propugnaculum s malim gradskim vratima na
uoj junoj strani. Pozicija je tipina u fortifikacijskoj tradiciji: razmjerno uski hodnik
uzduno uz glavni zid s kojeg napadai mogu biti zasuti kao u klopi dok stignu do
glavnih vrata. Mala vrata postavljena su na uoj, junoj strani propugnaculum-a,
upravo zato da diktiraju najdui put uza zid i da sama, smjetena u kutu, mogu biti
tidena sa dva zida. Na zapadnom zidu propugnaculum-a pravilno su razmjetena tri
kruna otvora strijelnica u gornjem i dva u donjem dijelu, dok je krunite nazubljeno
(ghibelinsko) kao i na pravokutnoj kuli. Prva juna, neto via kuda uz kulu, u stvari je
ved spomenuta kuda Salomon. Na njezinoj zapadnoj fasadi konzolno je isturena
manja pravokutna prigradnja fortifikacione funkcije ili balkon-loa.
S obzirom na dananje stanje, na poziciji pravokutne kule isturen je stambeni objekt
koji je, kao i kula na modelu, nii os susjedne kude Salomon. Fortifikaciono predvorje,
propugnaculum, s vanjskim gradskim vratima nestalo je bez traga. Sauvana su samo
unutranja, glavna gradska vrata, takoer oblog oblika, koja se nalaze sjeverno uz
pravokutnu kulu u glavnom pojasu zidina.
Restauriran kip sv. Vida sa modelom Graia u ruci
25
PROGRAM REVITAS
Model dokazuje postojanje propugnaculum-a i ujedno omoguduje rekonstrukciju

stvarnog oblika, pa i dataciju itavog ovog, nesumnjivo najvanijeg dijela fortifikacija
Graida. Registrirana je situacija koja datira, vjerojatno, jo iz XIV st. Mijeanje
romanikih oblika s karakteristinim gotikim krunitem (ghibelinskim) moglo je
nastati i kao rezultat obnove starijih romanikih zidina u XIV st. Diferenciranje
pravokutnog otvora na renesansnoj kuli i okruglih na gradskom zidu i
propugnaculum-a svjedoi o egzaktnosti modela u detaljima, a visina i proporcije
zidina dane su po principima koje smo ved definirali. Ouvanost zidina na modelu
potvruje Tommasinijeva opaska circondata tutta di buone muraglia con tre
bastioni, fatti in forma di fortezza e non si pu entrare altro che per una porta. To
je ujedno saet opis glavne fasade ovog castella, s ceste za Pidan, s iste strane s koje
nam ga prikazuje i model, a ta je logika pristupa implicirana i u samom tekstu
Tommasinija.
W. Valvasor, grafika iz 1689. g.
Komparacija modela i grafike Graida kod Valvasora pogled na grad s ceste kao i
kod modela, ali na sjeverozapad, a ne na jugozapad. Okrugla kula jo uvijek ima krov,
ali je propugnaculum poruen pa se vide glavna gradska vrata kvadratinu kulu.
Promjena kompozicija proelja grada, nastala ruenjem propugnaculuma, kao da je
diktirala promjenu stajalita u grafikom prikazu u odnosu na model: u pogledu s
jugozapada kvadratna kula bi djelomino pokrivala gradska vrata. Iako su ilustracije
gradova u Valvasorovu djelu esto likovno nespretne do neitkosti i nisu uvijek
pouzdane ni u najosnovnijim podacima, u ovom se sluaju, podudarnodu modela i
grafike u nekim detaljima oni meusobno potvruju. Na grafici su na okrugloj kuli uz
obine striijelnice naznaeni i kvadratini otvori, iako nesrazmjerno velliki. U
sjevernom dijelu gdje zidine zakredu prema istoku prikazana je na grafici otvorena
loa, kao to je u to vrijeme nalazimo i nizu istarskih mjesta (Oprtalj, Motovun,
Vinjan).
STARA UPNA CRKVA
Prema modelu upna crkva (sruena) je bila pravokutnog perimetra, s visokim
zvonikom sred glavnog proelja i sakristijom prigraenom s june strane. Polukruno
zavrni otvor u prizemlju, koje slui kao predvorje crkve, i bifore loe za zvona jedini
su otvori zvonika. Piramidalni etverostrani zavretak tornja bio je zidan i bukan.
Proporcije crkvenog tornja su vitkije kao i renesansne kule.
Datacija modela u XVII st. obvezuje da se kod pokuaja datiranja ovog spomenika
oprezno uzme u obzir iroki vremenski raspon koji obuhvada razdoblje romanike,
gotike i renesanse. Sama graevina i ekonomska logika sugerira raniju dataciju, to jest
dotrajalost objekta za obnovu crkve, ruenje zvonika i izgradnja novog.
Po analogiji i ouvanim primjerima (Bale, Plomin), kao i per exclusionem za kasnija
razdoblja, moe se zvonik na modelu Graida datirati u romanika stoljeda.
26
PROGRAM REVITAS
2.3
MOTOVUN
UVOD
Motovun je naselje smjeteno na breuljku u sredinjoj Istri na 277 metara
nadmorske visine. Ubraja se meu najouvanije istarske srednjovjekovne urbane
cjeline. Jezgra naselja smjetena je na visokoj unjastoj uzvisini iznad okolnog
podruja, s podgraem na junoj padini (Borgo) i novijim predgraem na njegovu
istonom hrptu (Gradiciol), te novim naseljem (Kanal, tal. Lako) iz 19. st., u podnoju
uzvisine, du eljeznike prometnice Karojba-dolina Mirne.
POVIJESNI RAZVOJ MOTOVUNA

PRAPOVIJEST
Zakljuujudi po smjetaju, te podacima iz raznih izvora, Motovun je od najranijih
vremena bio idealno mjesto za predstrau, odnosno kontrolu putova uz rijeku Mirnu.
S tog je mjesta najbolji pregled nad irim prostorom. Sasvim je realna pretpostavka
da je tu u pretpovijesno vrijeme postojala gradina s ulogom strae, a ponekad i
zbjega. Ovu hipotezu bi trebalo potkrijepiti arheolokim istraivanjima, koja su u
Motovunu do sada izvedena u vrlo skromnim razmjerima. Blizina mora i prodor
toplog zraka dolinom rijeke Mirne odrazila se na pogodnu klimu i u samom srcu
poluotoka gotovo do podnoja planinskog masiva Uke.
Gradina, gradida, graide, gradec, glavica, kateljir, castellier, su neki od nazivi za
arheoloka nalazita, ostatke naselja na uzvisinama najvedim dijelom nastalih
poetkom metalnih razdoblja. Pojam gradina primjenjuje se za gotovo sva visinska
naselja od prapovijesti do srednjeg vijeka. Gradine su bile zatidene zidovima,
napravljenim od velikih kamenih blokova sloenih tehnikom suhozida ije ostatke
naziremo na padinama uzvisina zaravnjenih vrhova. Vrijeme kasnog bronanog doba
dokazano je prisutnodu pojedinanog nalaza oruja na gradini na poloaju dananjeg
Motovuna. Zatitna istraivanja, ispod srednjovjekovnih i rimskih slojeva ukazala su
na prapovijesne ostatke na Motovunu i ublenti .
Ostaci prapovijesnog naselja utvrenog naselja gotovo su potpuno nestali
kontinuiranom stoljetnom urbanizacijom.
ira zona naselja
ANTIKO RAZDOBLJE
Na mjestu ilirskog i keltskog kateljera Rimljani, nakon osvajanja Istre (178/177.
godine pr. Kr.), osnivaju manje utvrenje koje se nalazilo na rubu porekoga agera, tj.
upravnog podruja kolonije u Poreu, a protezalo se izmeu Limske drage i doline
Mirne.
27
PROGRAM REVITAS
U to doba dolo je do velikih promjena u drutvenom i gospodarskom ivotu, uvedeni

su novi oblici poljoprivredne i zanatske proizvodnje, istarsko podruje se trgovinom
ukljuilo na veliko trite od Podunavlja do sjeverne Afrike, tako da su promjene
dovele i do naputanja starih oblika naseljavanja i stvaranja novih, blie putovima,
lukama, gradovima i tritu. Rimska provincija Istra bila je gusto naseljena, te brojni
gradovi, posebno oni u priobalju, pokazuju kontinuitet naseljavanja, tipinog
gradskog ivota i rimskog urbanizma.
Autor: J. Drempeti
Tijekom rimskog doba promjene se oituju i u postupnom naputanju gradina i

nastanku poljoprivrednih imanja na otvorenom ravnom prostoru. Po antikim
nalazima u okolici Motovuna moe se prosuditi da je okolica naselja, od Karojbe do
Brkaa i doline Mirne, bila u antiko doma dobro naseljena.
Za razliku od Motovuna, vedina istarskih prethistorijskih kateljera nakon propasti
Zapadnog Rimskog Carstva (476. godine) gubi znaaj i zauvijek zamire. Istra je do 539.
godine u sastavu drave Ostrogota, ije je sjedite u Raveni. Krajem toga stoljeda ulazi
u sastav Bizantskog Carstva i pripada Ravenskom egzerhatu za kojega je kao
poljoprivredno podruje imalo veliku ekonomsku vanost (Za osloboena podruja
nekadanjeg Zapadnog rimskog carstva Justinijan je osnovao 555. u Raveni tzv.
Ravenski egzerhat. Tako su Istra i Kvarnerski otoci dospjeli pod upravu Ravenskog
egzerhata, a preko njega pod vlast Bizanta).
SREDNJI VIJEK
Pojam srednjeg vijeka moramo promatrati lokalno, s obzirom na razmatran predmet i
okolnosti. Rastezljive granice srednjeg vijeka, tog meurazdoblja, s kojima se
povjesniari poigravaju, proteu se kroz stoljeda, ovisno o kriterijima, ali i lokacijama.
Poetak srednjeg vijeka protee se iroko, od propasti Rimskog carstva (zapravo
Milanskog edikta) pa do poetka Islama, seobe naroda, razvoja feudalnog drutva,
utemeljenja dinastije Merovinga, dok je zavretak srednjeg vijeka definiran razvojem
vatrenog oruja, preko otkrida Amerike, do Francuske revolucije.
Poetak procesa kastrizacije (nastanak mnogih naselja na obali i unutranjosti
poluotoka) trebalo bi smjestiti puno prije prvih upada Langobarda, Avara i Slavena u
Istru, vjerojatno ved u 4-5. stoljedu, otkada se stanovnitvo u vedoj mjeri moralo
osjedati ugroenim. Istrani zbog mogudih naleta manje skupine barbara i izbjeglice iz
Panonije i Norika (Norik je starorimska provincija, nalazila se vedim dijelom na
podruju dananje Austrije i Slovenije) ojaavaju gradske zidine, a izvangradsko se
stanovnitvo poinje okupljati u naselja kako bi se zatitilo od pljakakih napada
manjih barbarskih skupina.
Pojam grada u Porfirogenetovu se djelu oznauje antikom grkom rijei polis i
latinskom kastron, posuenicom iz vojnog rjenika koja izvorno znai tabor.
Nesigurna vremena kasne antike i ranoga srednjeg vijeka utjecala su na utvrivanje
28
PROGRAM REVITAS
gradova ili naputanje starih i traenje pogodnijih poloaja za obranu, te nije

neobino to je i kastron poeo dobivati jednostavno znaenje grad; i sama pojava
se po tome danas zove kastrizacija.
Slaveni u Istru dolaze u 6. i 7. stoljedu i poinju se naseljavati na podrujima izvan
romanskih gradova. O vrlo ranom prisustvu Slavena u okolici Motovuna svjedoe
ostaci slavenskih nekropola (Brka, Rakotule, Mejica, Mlun). Prema pisanim izvorima
Motovun je vjerojatno ved u 6 . stoljedu sjedite upe, to dokazuje njegov znaaj u
okviru crkvenog feuda za iru okolicu.
Feudalni sustav poinje se u Istri razvijati pod franakom vladu (od 788. godine). Iz
zapisa o Rianskoj skuptini (804. godine) doznaje se da je sve vedi dio zemlje u okolici
gradova doao u vlast crkvenih ili svjetovnih feudalnih gospodara i da je Motovun
jedan od znaajnih katela. Katel utvreni dvor, zamak, tvrava: u srednjem vijeku
samostalna utvrda.
pogled na citadelu
Godine 983. iz darovnice Otona II doznajemo da je zajedno s vie istarskih gradova,

katela i sela Motovun feud porekog biskupa. U gradu je sjedite njegovih vazala,
najede njemakih feudalaca, a Istra je od 1040. godine unutar njemakog carstva
formirana kao posebna Marka kojom upravlja markgrof. Tokom 1187. razvojem obrta
i trgovine jaaju gradovi ega je posljedica komunalna autonomija. Od 1208. godine
istarski markgraf je akvilejski patrijarh, modni crkveni i svjetovni gospodar. Za vrijeme
njegove vladavine gui se autonomija gradova. Naelnici postaju patrijarhovi vazali
katelani (gastaldi).
Unato tome, zadrani su oblici vlasti gradske komune Veliko i Malo vijede ije
odluke umanjuju vlast gastalda. Razvoj komunalne autonomije gradova Istre
usporavan je, uz ostalo, stalnim prijetnjama okolnih feudalaca, osobito gospodara
Pazinske grofovije u neposrednoj blizini.
Doba ranog srednjeg vijeka je najmanje znanstveno rasvijetljeno, te je teko
ustanoviti kada UTVRDA poprima obiljeje i drugih funkcija vezanih za ulogu
feudalnog i crkvenog grada, bududi da Istra tada pripada Ravenskom egzarhatu.
Jedini podatak koji daje naslutiti postojanje takovog grada je iz 17. st. po navodu
biskupa Tommasini, o postojanju vede crkve uz glavni trg, a drugi izvori govore da je
tu ved u 6. st. tu bila upna crkva.
dio bedema tokom obnove
Predromanike strukture Motovuna trebalo bi traiti na razini podrumskih zidova

starijih objekta ue povijesne jezgre. Zasigurno je najstariji element urbane strukture
naslijeen poloaj centralnog trga. Pretpostavke za utvrivanje ranosrednjovjekovne
organizacije trga ovise o veliini i poloaju ranosrednjovjekovnog sakralnog objekta.
Neke nepromiljene intervencije unutar citadele potpuno su izbrisale dragocjene
tragove, a nije sustavno provedeno arheoloko istraivanje (osim djelomino na
platou iza crkve, godine 1962.).
29
PROGRAM REVITAS
unutarnja strana - kazamati
1819. godina, katastar-ire podruje
Najvaniji i najbolje sauvan element srednjevjekovne strukture je unutarnji

fortifikacijski pojas (citadela) koji ostaje i rijetko sauvan primjer na ovim prostorima.
U preostalim dijelovima povijesnog naselja (Borgo i Gradiciol) najstariji sauvani
elementi i detalji su:
- linija najstarije komunikacije, vjerojatno u fragmentima romanike parcelacije;
- brojni detalji vezani za stambenu arhitekturu kao to su struktura zia u donjim
dijelovima zida, otvori s kamenim ertama, kameni ulomci, natpisi i sl.);
- sauvani dijelovi fortifikacijskog sustava uz crkvicu sv. Ciprijana sa ostacima kule i
ulaza unutar bedema.
Treba naglasiti da je fortifikacija uz Gradiciol sauvana samo fragmentarno. Posebni
elementi razvijene srednjevjekovne strukture su sauvana mrea ulica, nadsvoeni
prolazi koji povezuju glavnu komunikaciju sa rubnim prostorom.
Tijekom 13. stoljeda slabi snaga akvilejskih patrijarha, a jaa vlast Mletake Republike
na podruju Istre. Godine 1278. Motovun, uz ostale istarske gradove, priznaje vlast
Venecije. Gradska administracija je od tada organizirana prema venecijanskom
modelu. Sve su funkcije, ukljuujudi i lanove Velikog i Malog vijeda, bile izborne, a
gradskog naelnika (podestata) birala je svake godine Venecija iz redova svoga
plemstva. Podestat je svoj autoritet bazirao na gradskom Statutu. Motovun je ved u
12. stoljedu imao statut iji su dijelovi ugraeni potom u Statut iz 1507. godine.
OD 16. DO 19. STOLJEA

Radi svog stratekog poloaja i blizine neprijateljske Pazinske grofovije, Motovun je
vana vojna utvrda Mletake republike. Imala je status katela (Castello si Montona),
a njome je upravljao podestat. Znaenje utvrde kulminira u 14. i 15. stoljedu u vrijeme
najjaih sukoba Venecije i Gorikih grofova. Nakon to je 1420. godine Venecija
zauzela sve preostale posjede akvilejskog patrijarha u Istri, podruje je podijeljeno na
venecijanski i austrijski dio pa se Motovun naao na granici venecijanske Istre gdje su
se narednih stoljeda vodile este i teke borbe za prevlast.
U dolini Mirne nalazi se Motovunska uma, u doba Venecije najveda u Istri. Petronio
navodi vjerovanje da se na tom mjestu Motovunske doline i ume nekad nalazilo
more. Veneciji je uma puno znaila, a 1738. mletaki rektor Marc'Antonio Mocenigo
nazvao ju je Bojim darom. O njoj se brinulo vano dravno tijelo, Savjet desetorice
koji je birao posebnog kapetana za dolinu, s time da je tehnikim odravanjem ume
rukovodio mletaki Arsenal. Padom Mletake republike 1797. uma postaje vlasnitvo
austrijske drave.
Stalni radovi i epidemije u vremenu od 14-17. stoljeda prouzroili su osiromaenje i
opadanje, a esto i desetkovanje broja stanovnika. Motovunsko podruje najvie je
stradalo poetkom 17. stoljeda za vrijeme Uskokog rata izmeu Venecije i Austrije.
Zbog toga Venecija potie naseljavanja iz drugih dijelova Mletake republike.
30
PROGRAM REVITAS
Nakon Madridskog mira 1617. godine grad se polako oporavlja, ali nesigurno stanje
traje skoro sve do pada Mletake republike (1797. godine), kada svi venecijanski
posjedi u Istri dolaze pod vlast Austrijskog carstva. Promjenom politikih prilika i
ponovnim vedim doseljavanjem stanovnitva ivot u gradu se stabilizira. Za vrijeme
kratkotrajne francuske vladavine Istra je od 1805. do 1809. godine dio Napoleonove
Kraljevine Italije, a od 1809. do 1813. godine dio Ilirskih provincija sa sjeditem u
Ljubljani. Od 1813. ponovno je unutar Austrijskog carstva sve do pada Austro-Ugarske
Monarhije 1918. godine. Austrijske vlasti, u nastojanju da obnove gospodarsko
znaenje ireg podruja, namjenjuje Motovunu ulogu gospodarskog centra ireg
okruga. Modernizira se prilazna cesta u povijesno naselje, uz povezivanje s kotarskom
cestom za Buje i pore (1841. godine) i komunalnim cestama za Kaldir, Novake i
Brka. Tokom 19. stoljeda Motovun ostaje i dalje administrativno i crkveno sredite
ire okolice. Sve do 1843. godine tu je sjedite zbornog kaptola, a kasnije crkvenog
dekanata poreke biskupije (do 1980. godine).
Tokom 19. stoljedu ureene su i izgraene ceste, meutim, Motovun vie nema
vojno-strateku ulogu, njegov znaaj postupno opada, a privreda se slabo razvija.
RAZDOBLJE OD 20. STOLJEA NA DALJE
RAZGLEDNICA Motovuna iz 1904.
Austrijanci, kako i raniji gospodari koriste drvo iz motovunske ume ali intenziviraju i
poljoprivredu, naroito uzgoj vinove loze te za potrebe privrede grade uskotranu
prugu Vinsku eljeznicu od porea do Trsta 1902. godine. Izgraene su dvije
eljeznike stanice, za grad: ispod istonih obronaka, te za potrebe privrede: na
mjestu danas zvanom Mrtva stanica. Gradnjom tunela ispod ceste na Kanalu sasvim
je uniteno groblje i crkva sv. Vida, od koje je ostao samo toponim.
U podnoju Motovuna, s june strane, grade se vile s vrtovima. Na Laku se osniva
novo groblje, koje je ostalo u funkciji do danas, uz redovito odravanje. S kraja 19. i
poetka 20. st. potjeu pojedinani objekti ili sklopovi u urbanom tkivu novijeg dijela
Motovuna (Kanal i Lako) koji se tada poeo razvijati na mjestu gdje se glavna
prometnica u podnoju grada povezuje s odvojkom prema povijesnoj jezgri. Razvoj
ovog novijeg dijela zapoinje s gradnjom pogona vinarije s pomodnim objektima.
Nakon Prvog svjetskog rata Istra je unutar granica Italije. Nastavlja se ekonomska
stagnacija to rezultira padom broja stanovnika. Slab privredni znaaj oituje se i u
injenici da je 1935. godine ukinuta uskotrana pruga. Jedini vedi zahvati su
melioracijski radovi u dolini Mirne i gradnja istarskog vodovoda, kojom prilikom grad
dobiva tri javne esme.
Uvjeti ivota postaju sve tei, osobito za slavensko stanovnitvo koje iseljava u
jugoslaviju ili prekomorske zemlje. Poetkom Drugog svjetskog rata Hrvati i Talijani u
Istri organiziraju otpor faistima. Godine 1943. donesena je na saboru narodnih
predstavnika u Pazinu odluka o pripojenju Istre Hrvatskoj i Jugoslaviji, to je konano
ostvareno nakon Mirovne konferencije 1947. godine.
31
PROGRAM REVITAS
Poslije Drugog svjetskog rata Motovun dijeli sudbinu vedine Istarskih gradida koji
ostaju gotovo pusti radi iseljavanja talijanskog stanovnitva i opdih gospodarskih
uvjeta. U naselju ostaju ivjeti samo 3 obitelji, pa se situacija pokuava poboljati
1951. godine doseljavanjem stanovnika iz Meimurja. Motovun 1961. godine
prestaje biti sjedite opdine i postaje mjesna zajednica. Privredni razvoj opdinskog
sredita Pazina te nagli razvoj obalnog turizma, prouzrokuje seljenje ionako malog
broja stanovnika u poljoprivredno razvijene regije. Nakon velike akcije rasprodaje
naputenog stambenog fonda dolazi do koritenja kuda za povremeno stanovanje
(popularne vikend kude), s negativnim posljedicama po razvoj. Tada se samo nastavio
proces propadanja povijesnog naselja, uz bezuspjene pokuaje revitalizacije. Do
pokretanja turistikih atrakcija dolazi nakon obnove palae Polesini i prenamjene u
hotel, godine 1969.
Krajem 20. st. naselje s jedva 200-tinjak stanovnika vidljivo stagnira, ali u njegovom
podnoju, u predjelu Kanal zapoinje gradnja slobodnostojedih obiteljskih kuda. U
poetku neplanski, kasnije se ta zona razvijala uz planiranje javnih funkcija, pa se
gradi osmogodinja kola, ambulanta, ureuju trgovine i sl.
Pogled na grad s june strane
Poetkom 21. st., nakon odvajanje RH Hrvatske kao samostalne drave, zapoinje
razdoblje intenzivnih ulaganja u obnovu infrastrukture, stambene i javne arhitekture,
fortifikacijskog sustava Motovuna, te otvaranja niza privatnih, manjih, obrtnikih
sadraja. Obnavlja se hotel Katel, intenzivira turistika ponuda, a lokalna
samouprava se reorganizira i poinje djelovati samostalno.
FORTIFIKACIJSKI S USTAV
Pogled na citadelu
Fortifikacijski sustav Motovuna vezan za ulogu i znaaj srednjovjekovnog naseljatvrave, mijenjao se ovisno o vojno politikoj situaciji, koncepcijama voenja ratova,
dometa i snage oruja, te razvoju proizvodnih snaga. Zbog osnovne funkcije granine
tvrave (granica sa neprijateljskim teritorijem prolazi kroz naselje Zamask, koje je u
neposrednoj blizini) i vanjske ugroenosti, od 15. st. fortifikacijski sustav se obnavlja i
iri. Najvedi radovi se izvode na katelu koji poprima funkciju citadele (posljednji
obrambeni oslonac tvrave). Gradske zidine imaju sigurne kazamate za smjetaj
vojne posade i naoruanja. Vojni statut naselja odreuje specifian sloj stanovnika,
gdje predvode vojnici, a zatim vojnici-seljaci koji u mirnodopska vremena rade na
gradnji i drugih utvrda. Ratovi tokom 16. st., blizina granice i stalne opasnosti od
napada, uvjetuju este i sve vede zahvate pri utvrivanju grada. Na lako pristupanom
mjestu, sa istone strane naselja, uz sama vrata Gradiziola, gradi se 1595. godine
samostanski kompleks, koji dodatno jaa gradske fortifikacije. U vanjskom pojasu
zidina, na istaknutim tokama, primjenjuju se utjecaji nove kole graenja - bastionski
sustav. Citadela, kao posljednji oslonac obrane i uporite vlasti, dodatno se osigurava
gradnjom novih gradskih vrata.
32
PROGRAM REVITAS
Promjenom politikih prilika 1787. godine, prestankom ratova i vedim doseljavanjem

stanovnitva, ivotne prilike u gradu se stabiliziraju. Predgrae se strukturalno i
arhitektonski upotpunjuju i grad se iri prema jugu (podgrae Rialto).
POVIJESNI PRIKAZ GRAENJA ZIDINA - po fazama

Tragovi razvojnih faza naselja su djelomino sauvani i mogu se itati samo
preispitivanjem kulturnih slojeva. Dosada, fragmentarna istraivanja ukazuju na
tragove kasne antike, no to je premalo podataka da bi se mogla rekonstruirati
povijesna organizacija.
Kazamati u gradskim zidinama
1. Arhitektonske karakteristike fortifikacija iz razdoblja ranog srednjeg vijeka (do 11.

stoljeda) su zemljani nasip s palisadom i drvena brani kula. Motovun je
najvjerojatnije imao utvrdu sa zemljanim bedemom;
2. Drugi dio 11-og i 12. st., u doba romanike, gradi se utvrda s kamenim bedemom i
pojaava kulama;
3. Drugi dio 12-og i 13. st. u vrijeme razdoblja romanike/gotiku, pojaava se glavni
bedem drugim nizom bedema i uvode se gotiki elementi - gibelinski prsobrani;
4. Promjenom u sistemu artiljerije nastaju platforme, pa se tokom 14. st. podgraa
okruuju bedemom;
5. U prijelazu 14 / 15. st. Motovun je gotika utvrda, pojaava se obrambeni sistem
radi prilagoavanja novom oruju. Nova gradska vrata s rasteretnim lukovima
sagraena su 1378. godine;
6. U 16. st., u vrijeme prijelaza kasne gotike u renesansu, pojaava se fortifikacijski
sustav primjenom novih elemenata u vanjskom pojasu zidina - 1595. godine gradi se
samostan servita i bastion uz njegov rub;
7. Poetkom 17. st. sklopljen je Madridski mir, ali je Motovun centar ratnih zbivanja i
vrlo nemirno podruje sve do 1797. godine. Na ophodu zidina skida se obrambeni zid
do najvede visine od 1 m i, kao parapet, zavrava kamenim poklopnim ploama.
Uzastopnim nasipavanjem terena izmijenjena je konfiguracija unutar zidina prve faze
gradnje. Postojedi elementi na terenu mogu biti tek indikator stanja. Tako na primjer,
fragmentarno je sauvan kruni tok komunikacija u junom i jugoistonom dijelu
najstarije jezgre, to je naznaka mogudeg stvarnog stanja. Stoga je, neobino vano
istraivanje tih oblika za otkrivanje rane povijesti naselja. Djelomina iskopavanja
ukazuju na predromanike strukture, koje bi trebalo traiti i u podrumima postojedih
graevina gornje jezgre. Za utvrivanje ranosrednjovjekovne organizacije ovog
prostora bilo bi kljuno otkrivanje poloaja i veliine prvotnog sakralnog objekta, to
je sada teko mogude radi graevinskih intervencija u kompletnom dvorinom
prostoru dananjeg hotela (terase i pomodne graevine).
Razdoblje srednjeg vijeka ostavilo je prepoznatljive tragove u monumentalnim
graevinama, komunikacijskoj mrei te parcelaciji zemljita. Najvaniji i najbolje
sauvan element srednjovjekovne strukture je unutarnji fortifikacijski pojas (citadela)
33
PROGRAM REVITAS
koji zaokruuje gornji dio naselja i jedan je od rijetko sauvanih primjera na istarskom
prostoru. U razdoblju novog vijeka, poevi od 15/16. st. rekonstruira se fortifikacijski
sustav, upotpunjuje osnovna srednjovjekovna struktura, te dovrava u 18. i 19.
stoljedu. Iz tog vremena potjee nova prometna mrea koja iskljuuje iz funkcije stare
komunikacije, one ostaju zaputene i danas jedva prepoznatljive. Sauvani dijelovi
fortifikacijskog sustava II i III faze nalaze se u fragmentima i manje su visine od
izvorne. Fortifikacijski sustav Gradiziola nije se sauvao, za razliku od relativno dobro
sauvanog pojasa zida koji zatvara juni dio grada.
Obnovljeni segment bedema
Najznaajniji objekti visoke kulturno-povijesne vrijednosti Motovuna su vezani uz

fortifikacijski sustav. To su monumentalne graevine koje prezentiraju specifino
razdoblje, stilove, funkcije i sl. Neki od njih su jedinstveni primjerci od znaaja za
regiju i republiku. Gradske zidine predstavljaju najbolje sauvan primjer
srednjovjekovne fortifikacije u Istri, komunalna palaa (kao dio sustava obrane) je
rijetki primjer monumentalne romanike javne arhitekture na irem podruju, kulazvonik je jedina sauvana kula i dominanta grada. Poseban znaaj imaju ostaci
fortifikacijskih elemenata izvan prvog pojasa zidina, koji su nekada bili jedinstvena
cjelina. Neki od njih se jedva naziru i mogu se oitati tek paljivim obilaskom terena.
Sauvan je gotiki portal junog ulaza u grad, ostaci polukrune kule na rubu
zapadnog dijela zidina III faze gradnje i ostaci kule s ulazom uz crkvicu Sv. Ciprijana
kao dio II faze zidova.
KANALIZACIJSKI SUSTAV MOTOVUNA
Primjeri gradskog poploenja
Podzemna infrastruktura Motovuna dijeli se u dvije grupe, prva, starija, koja se prema
nalazima moe datirati u srednji vijek je sustav zidanih kanala fekalne i oborinske
kanalizacije, te druga, nastala u drugoj polovici 20. st. radi uvoenja javne vodovodne
mree i telefonije. U vrijeme prve rekonstrukcije palae Polesini (1968/69.) i
prenamjene u hotel, izgraen je novi kanalizacijski sustav, na koji je bio spojen i
staraki dom.
Radi stalnog povedanja broja korisnika (stalnih stanara i ljetnih gostiju) dolazi do
preopteredenja povijesnog kanalizacijskog sustava, koji vie ne moe zadovoljiti
potrebe. Osim toga, novi tehnoloki zahtjevi su takovi, da je obavezno osigurati
ureaje za bioloko proiavanje otpadnih voda. Planiranim zahvatom u
kanalizacijski sustav Motovuna osigurali bi se higijensko-tehniki uvjeti i zadovoljile
potrebe svih korisnika.
Spomenika cjelina Motovuna registrirana je Rjeenjem Regionalnog zavoda za
zatitu spomenika kulture Rijeka, pod registarskim brojem 36, od 09. lipnja 1962.
godine (izmjena registracije u toku).
34
PROGRAM REVITAS
Prilikom provoenja vedih zahvata u infrastrukturi, koji de temeljito promijeniti stanje

unutar trupa, pa i povrinske obrade svih povijesnih ulica, potrebno je voditi rauna o
vrednovanju povijesne kanalizacije, kao obnove partera.
IDENJE KANALA
REETKA
NIVO ULICE
KANAL ZA OBORINSKU
VODU
KANAL ZA FEKALNE
VODE
Prikaz povijesne kanalizacije

Povijesna svoena kanalizacija Motovuna je jedinstveno rjeenje kanalizacijske mree
na istarskom podruju. Grad je sagraen na breuljku, laporaste podloge, sa vrhom
na koti +277 m n.v. dok je najnia kuda povijesnog naselja na koti +193 m, a sve ulice i
objekti su bili prikljueni na kanalizacijski sustav. Ujedno, zbog laporaste podloge koja
pogoduje ouvanju vode u meuslojevima, gotovo svaka kuda, pa ak i ona na vrhu,
imala je u najnioj etai izvor i ureeni bunar udubljen u bonoj stijeni. Voda je bila
koritena za pide, to danas vie nije mogude, radi zagaenja. Sistem unutarnje
kanalizacije bio je toliko razvijen, da je vrlo esto preljev vika vode iz izvora sluio za
ispiranje zahoda.
Uzduni profil povijesnog kanala u trupu strmije ulice izveden je kaskadno, kako bi se
smanjila brzina protoka, a dodatno, radi smanjivanja umova iz kanala, u tlocrnom
smislu su takoer izvedene krivudavo.
PRIMJER DVOSTRUKOG KANALA
35
PROGRAM REVITAS
Na nekim mjestima otkriveni su kanali sa dvostrukim dnom, a radi odvajanja fekalne

kanalizacije od kinice. Gornji dio kanala je na dostupnim mjestima pregraen
reetkom radi lakeg idenja otpada nakon kinih dana.
JEDNOSTRUKI KANAL
je vrlo est, posebno u ulicama koje imaju na drugi nain rjeenu odvodnju
povrinskih voda. Takav kanal je ponekad sa zidanim dnom, ali vrlo esto na sloju
lapora ili sa dnom od obraenog kamena (uklesan kanal).
ULINI KAMENI SIFONI
40-50
Primjer unutar renesansnih vrata kamene obraene ploe
koje pokrivaju oborinski kanal
Na pozicijama ahtova za odvodnju povrinskih voda, stoje kameni sifoni,

izraeni po principima suvremenih sifona, koji slue za spreavanje
prodora neugodnih mirisa.
Ponegdje se mogu nadi direktni prikljuci

kudne kanalizacijske vertikale na kanal.
Sve glavne vertikale povijesne kanalizacije
su izraene od kamenih blokova, pa tako i
rave.
36
PROGRAM REVITAS
Kamena ploa stoji na podlocima, uvrdenim u uglovima ahta i u potpunosti

zadovoljava principe sifona.
esto se moe nadi mjesto odvoda, gdje je aht vrlo plitak, pa je vrlo jednostavno
podidi kamen sifona i oistiti dno od nakupljenog taloga.
Geoloka podloga Motovuna je lapor, koji meu slojevima zadrava vodu i isputa je
na svakom prorezanom dijelu terena. To je pogodovalo situaciji da je svaka kuda
imala izvor ive vode u najnioj etai. Danas je sauvano samo nekoliko takovih
izvora, ali voda vie nije za pide.
Primjer obrade partera
Kamena reetka na
oborinskom kanalu
ULINI KANAL
Tipina nia u stranjem zidu
37
PROGRAM REVITAS
2.4
SVETVINENAT
UVOD
Svetvinenat, Savienta malo je mjesto smjeteno u sredinjoj Istri, na pola puta
izmeu Pazina i Pule, tamo gdje sjeverniji, brdovitiji teren prelazi u ravnicu june
Istre.
Mjesto je dobilo ime po crkvi posvedenoj Sv. Vincentu, koja je sagraena na raskriju
putova Stari Gorian (Barban) - Vodnjan i Dvigrad (uz crkvu Sv. Marije Snjene) Motovun (uz crkvu Sv. Katarine Aleksandrijske i crkvicu Sv. Marijeod tri kunfina), a
vjerojatno i s junim i sjevernim dijelovima sredinje Istre.
Stanje kulturne batine jedne prostorne cjeline, kao to je Svetvinenat, dijeli sudbinu
stupnja razvoja ireg prostora. Drugim rijeima, nije mogude kulturnu batinu
shvadati iskljuivo kao kulturnu vrijednost mimo mogudnosti i svijesti sredine u kojoj
se nalazi. To istovremeno znai da i tokovi aktivne zatite spomenikog blaga ne
mogu idi mimo tih odrednica, bez uvaavanja temeljnih prostornih odnosa i stupnja
razvoja sredine u uem i irem smislu. Stoga je tretman spomenika neposredno vezan
uz kompleksan pojam prostornog razvoja. Za planiranje prostora u irem smislu,
naselja imaju najrelevantnije znaenje. Bez obzira na njihovu starost i kulturnopovijesnu vrijednost, uvijek se radi o ivom fenomenu koji sudjeluje u mrei naselja i
koji dobiva odreene funkcije u hijerarhijskom sustavu rasporeda centralnih funkcija.
Ovdje je opisan prostornim razvoj Svetvinenta kroz povijest.
Rijetka su naselja u Istri iji nastanak ne veemo za topografiju i kontrolu okolnog
terena sa vane strateke toke. Ovo je jednostavno izgraeno na sjecitu vanih
srednjovjekovnih putova.
Svetvinenat je sve do renesansne transformacije mjesta u XV i XVI st. imao karakter
ruralnog naselja. U srednjovjekovnim dokumentima spominje se kaovilla S.
Vincent, to ukazuje da nije imao obiljeja utvrenog grada, a tek se kasnije za
njega poinju upotrebljavati nazivi castello ili rocca. Katel u sreditu naselja bio je
simbol vojne modi upravitelja posjeda i vano strateko uporite u obrani
venecijanskih posjeda u Istri, ali i jedno od vanih sjedita venecijanske aristokracije.
Povijesna jezgra Svetvinenta zatien je spomenik kulture, upisana u

Registar kulturnih dobara RH, na listu zatienih kulturnih dobara pod
brojem: RRI-296
Na podruju politikog utjecaja Mletake republike renesansa je vezana iskljuivo na

matini grad, Veneciju. Stalna ratna opasnost uvjetuje oblikovanje i funkcije s
povelikom dozom fortifikacijskog karaktera. U Istri ima malo primjera renesansnog
graditeljstva, to samo potvruje teke prilike, apokaliptinu atmosferu, te kratka
razdoblja izmeu ratova i gladi. Tako se, meu rijetkim primjerima graditeljstva XV i
XVI st. u Istri, pojavljuje svetvinentski ansambl renesansnog ambijenta, kao
jedinstveni primjer.
38
PROGRAM REVITAS
ANTIKA i SREDNJI VIJEK

Sigurno je da Svetvinenat, ukoliko je i postojao prije srednjeg vijeka, nije bio ni na
jednom od antikih putova kroz Istru. Granica izmeu porekog i pulskog agera bila je
postavljena linijom od uvale Vetar, juno od Limskog kanala, preko kule Valle, uz
crkvicu sv. Marije od tri kunfina i Barbana, do uvale Krnica na istonoj obali Istre.
Centralna je Istra bila znaajno selite doseljenih Slavena. Prema brojnim nalazima od
Dvigrada do Barbana moemo zakljuiti da je i podruje oko Starog Goana, naselja u
blizini Svetvinenta, bilo nastanjeno brojnim Slavenima.
Svetvinenat se prvi puta spominje u pisanom obliku oko 965. godine, a u vezi
posjeda koje dobiva poreka crkva (P. Kandler). upa Svetvinenat je jedna od
najstarijih u provinciji Istri. Pouzdana informacija o Svetvinentu je darovnica pape
Aleksandra III iz godine 1178. Ovim dokumentom crkva sv. Vinenta i sve njene
kapele pripadaju porekom biskupu. Pretpostavka je da je tada ved formirano naselje
oko crkve.
U Istarskom razvodu, desetog dana razvoenja, spominje se definiranje june granice
svetvinetskog teritorija (15. V 1325.), a granica prema Dvigradu i minju jedanaestog
dana razvoenja. Takav nain utvrivanja granica bila je uobiajena praksa, o emu
govori podatak da je 1025. godine definirana granica izmeu teritorija Vodnjana,
Gurana, Svetvinenta, Goana i Barbana.
Krajem XII st. nastaje Pazinska grofovija (ili kneija) kao samostalni feud posjeda
Duinskih i Gorikih knezova, koji se zbog odvajanja sukobljavaju s akvilejskim
patrijarhom. Sredinom XIII st. vode se estoke borbe izmeu akvilejskog patrijarha
(tadanjeg vlasnika velikog dijela Istre) i gradova na zapadnoj obali, koji ele
samostalnost.
Situacija naselja oko 1550. godine
Kao posjed poreke crkve, Svetvinenat je od godine 1178. davan u feud, investituru,
u zamjenu za neka podavanja porekom biskupu. Kao nositelj feudalnog prava, od
1211. godine javlja se loza Castropola (porijeklom iz Trevisa) koja je vjerojatno po
nalogu patrijarha dola u Pulu, gdje dobivaju naziv Sergijevci.
Godine 1252. u nagodbi Svetvinenta i Dvigrada, kao zastupnik Svetvinenta je
sudjelovao Galvano di Pola, Castropola. 1264. godine kod Svetvinenta je izvrena
nagodba izmeu Castropola i Gorikih grofova u vezi uprave Motovunom. U Puli se
istovremeno s obitelji Castropoli pojavljuju i Morosini, mletaka plemidka obitelj.
Njihova veza poetkom XIV st. je u kasnijim vremenima znatno uticala na sudbinu
Svetvinenta. Godine 1384. poreki biskup Giorgio Ghilberti dodjeljuje feudalnu
investituru nad svetvinentskim posjedom Leonardu i Giacomu Mororsini. Nakon
rata, kada akvilejski patrijarh gubi gotovo sve posjede, a Mleani ih zauzimaju,
Morosinijima se i dalje priznaje pravo feudalne investiture nad Svetvinentom. U
drugoj polovici XV st. Morosini ulau u Svetvinenat, 1466. se dograuje sakristija na
crkvi sv. Vinenat, a 1485. je sagraen katel (unutar bedema je smjetena
samostalna graevina dananje palae).
39
PROGRAM REVITAS
Katel Grimani- Morosini
Sjeverno proelje renesansnog trga
Stanje katela oko godine 1589.
Od 1560. pripada obitelji Grimani
40
PROGRAM REVITAS
RENESANSNA
Zemljopisna karta iz
1620. godine
Usporeujudi sa slinim situacijama u Istri, nastanak Svetvinenta je bio planiran

odreenom namjenom, tip seoskog naselja s obiljejem zakupnikog stanovanja. Ved
krajem XV st. katel je preureen u renesansnu graevinu. Pietro Morosini je oito
imao viziju urbanistikog rjeenja mjesta.
Organizacija naselja je trebala biti vrlo jednostavna, dvije ulice poloene u smjeru
sjever-jug, juno od katela formiran trg, a oko trga potrebne graevine (crkva, upni
dvor, loa i stambene kude). Postojedi putovi su bili prilagoeni novoplaniranoj
urbanoj shemi.
Stambene kude u Svetvinentu razlikuju se od blokova zbijenih kuda koji obiljeavaju
neka renesansna planirana naselja na istonoj jadranskoj obali. U Svetvinentu se radi
o grupacijama kuda, negdje pravilno organiziranima, ali uglavnom nepravilnog oblika
koje kao sastavni dio okudnice imaju gospodarsko dvorite, ograeno zidom. Taj tip
kuda ima vie ruralni nego urbani karakter, a sigurno je da se taj tip iz Svetvinenta
proirio kao model i po selima pripadajudeg zemljinog posjeda.
Kude smjetene istono i zapadno od katela, graene su nakon 16. st. i ne potuju
zadani renesansni urbani raster.
Najatraktivniji prostorni doivljaj u Svetvinentu je glavni trg. Ima oblik trapeza, s
duim stranicama u smjeru istok-zapad. Sjevernu stranu zatvara katel, dok je
nasuprot niz renesansnih, stambenih jednokatnica s loom na zapadnom kraju. Na
najuoj, istonoj strani je upna crkva i slobodnostojeda jednokatnica (stilski slina
nizu na junoj strani). Prema zapadu je noviji niz zgrada iz XIX i XX st. (stara kola i
upni dvor), a nema podataka, niti ostataka koji bi upudivali na raniju situaciju.
Nasred trga se nalazi cisterna, pomaknuta iz geometrijskog sredita trga, ali
omogudava idealne vizure na vanjski plat. Ispred katela, uz rubove prilazne rampe,
nalaze se dva nosaa zastava, na ijim podnojima su uklesani mali grbovi Venecije.
O znaaju svetvinentskog trga govore Tommasini (oko 1650. god) i Petronio (1681.
god). Glavni trg predstavlja drutveno i trgovako sredite Svetvinenta. To je centar
zbivanja. Poloaj mu je takav da skoro sve ulice naselja dolaze do uglova trga. Pravila
organizacije trga vezana su za tradiciju srednjovjekovnih gradskih sredita, a
podrazumijevaju se crkveni i svjetovni sadraji.
Prikaz Svetvinentskog
feuda Giacoma-Grimanija
iz 1700.godine
Trapezoidni oblik trga ukazuje na nastojanja renesansnih majstora o stvaranju urbane

scenografije. Suavanje trga na istonoj strani moda je bilo namjerno, sa ciljem
optike korekcije. Prilazedi sa sjevero-zapadne strane, uz zid katela, doivljavamo
proelje loe, a nastavljajudi kretanje, imamo cjeloviti pregled trga i njegove
scenografije. Upeatljiva je vizura prema istonoj strani trga s dominantnim
proeljem crkve. Perspektivni princip projektiranja istone strane nije sluajnost.
Usklaene su i visine proelja i sljemena okolnih graevina (krunite katela, vijenac
41
PROGRAM REVITAS
crkve i sljeme stambene zgrade). Trg je kvalitetno odmjeren prostor okruen

renesansnim proeljima
Proporcije trga su moda posljedica uklapanja trga u urbanu shemu mjesta. Prema B.
Vuidu (1994. godine) istona strana trga, podijeljena na tri dijela ima na jednoj
tredini duine stranice postavljen ulaz crkve, a na drugoj tredini postavljen je ulaz u
kudu. Duina trga podijeljena je na pet jednakih dijelova. Primijenjen je pravokutnik
stranica 3 : 5 kao osnovna shema trga. Poloaj cisterne u odnosu na irinu trga
izmeu loe i katela je u omjeru 1 : 2. Pravac osovine ulaza u crkvu se s pravcem u
osovini ulaza u katel sijee na poloaju grla cisterne u omjeru 3 : 2.
Ukoliko pristupimo izradi prostorne sheme s osnovnom postavkom da se u
produetku, due stranice trapeza sijeku, dobivamo jo prirodnije proporcije i moda
jasnije razloge za prioritetne vizure.
Graevinski pravci obodnih zgrada na trgu nikako se ne poklapaju s poloajem
pravokutnika, ali je pitanje perspektive bilo prioritetno. Juno proelje trga prati
pravac loe, koja ima zadani poloaj zbog vizure na nju od strane sjevernog prilaza.
Istono proelje trga sastoji se od razdvojenih proelja, gdje crkveno ima otklon radi
prilagodbe vizuri sa trga. Zapadno proelje pripada nizu koji je u dananjem obliku
nastao tokom 19. i 20. st., a nema dokaza o ranijoj fazi.
Svi elementi koji ine trg u Svetvinentu, kao i okolna scenografija pokazuju da nisu
nastali sluajno, bez djelovanja znalca. Estetska obiljeja crkve, loe, niza kuda,
vodospreme s grlom na platou, daleko su iznad mogudnosti jedne obine seoske,
istarske sredine, u razdoblju kada je preivljavanje kroz ratne sukobe ili zarazne
bolesti, bilo najvanije. Ukratko, renesansni trg predstavlja jedinstven sklop, ime je
renesansna faza razvoja naselja postala najdominantnija.
42
PROGRAM REVITAS
R A Z D O B L J E O D XVI XIX S T O L J E A
Marin i Almoro Grimani, venecijanski patriciji iz obitelji koja je dala nekoliko dudeva,
u posjed Svetvinenta su doli enidbom 1560. godine. Uskoki rat na tlu Istre poinje
1608. i Svetvinenat je meu prvima osjetio nedade rata. Katel je tada ispunio svoju
funkciju poloaja na granici mletakog posjeda. Kao snana utvrda, Svetvinenat je
sjedite mletake vojske, a povremeno i generalnog providura. Grimani su nesmetano
nastavili svoje gospodarenje. U njihovo ime je djelovao kapetan, koji je imao vojnu i
sudbenu vlast na posjedu.
Nakon rata su zavladale epidemije, desetkovano je stanovnitvo, pa su Grimani doveli
na posjed doseljenike, uglavnom iz Dalmacije i Trevisa. Izrada katastika oko 1700.
godine pokazuje brigu za posjed, ureivanje granica, te njihovu mogudu
reorganizaciju.
Izgradnja tokom 17. i 18. st. uklopila se u postojedu urbanu matricu. Popunjavani su
gradski blokovi, u skladu s opdim arhitektonskim oblikovanjem stambenih graevina,
ponekad izvan zadane graevinske linije ulica. Formirani su dijelovi naselja sjeverno
od trga, istono i juno od upne crkve, te potez sjeverno od katela uz zapadnu
stranu glavne ulice.
S V E T V I N E N A T O D XIX S T O L J E A D O D A N A S
Istra ulazi u XIX st kao zaostala provincija, periferno podruje, uz zadravanje
feudalnih struktura. Napoleon je 1797. sruio Mletaku republiku, a Austrija je
pripojila istarski poluotok, spajajudi teritorij Pazinske kneije s mletakim dijelom
Istre. Ved 1805. godine Austrija je morala, nekad mletaki dio Istre ustupiti
Francuskoj.
Usprkos svim tim promjenama, obitelj Grimani je zadrala svoj status feudalnog
gospodara Svetvinenta.
Dekretom iz 1800. Svetvinenat je pripao okrugu Rovinj. Godine 1807. Svetvinenat je
uz Labin, jedino mjesto koje ima redoviti sajam - trnicu.
1819-1820. godinu izraen je katastar zemljita u austrijskoj pokrajini Istri. Zakonom
iz 1881. propisano je obavezno voenje gruntovnih knjiga. Gruntovne knjige
Svetvinenta potjeu iz tog vremena, ali se ponegdje spominju i ranije promjene
vlasnitva.
Utvren je prometni sustav 1846. te je sagraeno nekoliko novih prometnica. Godine
1876. u blizini Svetvinenta sagraena je eljeznika pruga.
Situacija naselja oko 1782. godine
Feudalni sustav u Istri je bio neujednaena karaktera, ali su ipak postojali privatni
veleposjedi. Feudalizam je formalno bio ukinut 1848. godine. Tada, veliki dijelovi
privatnih parcela u vlasnitvu Grimanijevih, prelazi u ruke prijanjih zakupaca i
kolona, to je vidljivo i iz kasnijih katastarskih planova. Obitelj Grimani se dobrovoljno
43
PROGRAM REVITAS
odrie formalne vlasti nad posjedom u Svetvinentu, a 1840. prodaju katel

porekom biskupu, pa tako i stvarno nestaju iz Svetvinenta.
Tokom 19. st. popunjavaju se dijelovi gradskog rastera na krajnjem sjevernom rubu. U
20. st., uz neke izmjene graevinskog fonda u samoj staroj jezgri (zgrade uz zapadnu
stranu trga), naselje se nastavlja iriti prema sjeveru izgradnjom vatrogasnog doma,
zdravstvene stanice i zadrunog doma, te na krajnjem jugu izgradnjom nove kole i
vrtida.
1910. je u Svetvinentu bilo 632 stanovnika. Sagraene su i preureene neke kude, a
austrijska vlada je preko Centralne Komisije za ouvanje spomenika i njegovog
povjerenika za Istru, Antona Gnirsa, brinula o obnovi crkava, fresaka, te obnovu
katela.
Nakon I svj. rata, a poslije parike konferencije i sporazuma 1920. Istra je pripala
Kraljevini Italiji. Prema izvjetajima iz 1929. o dravnom troku se popravlja Hrvatski
dom, loa, upna crkva i toranj s zvonima, obnavljaju se freske u sv. Katarini i crkvi na
groblju. Takoer popravljaju pojilita (Sucacia i Mucilla), ureuju i ograuju javni
park, popravljaju stonu trnicu, te vojarnu. Nakon 1933. godine obavljen je popravak
upnog ureda, popravljene cisterne na trgu i pokraj sv. Antuna, ureeno groblje,
ureeni opdinski uredi u katelu, izgraena kolska zgrada, ureeni pristupni putovi,
sredinji trg, popravljane crkve sv. Katarine i sv. Roka itd.
Nakon II svj. rata Svetvinenat ne doivljava znaajan razvoj. Mjesto je ostalo bez
velikog dijela stanovnitva, radi iseljavanja. Katel je devastiran.
Za naselje se rjeava vodovodna infrastruktura tek 1975. godine. U posljednjem
desetljedu javlja se vedi interes za obnovu mjesta, ureuju se stambene kude, ali i
javni prostori. Novoformirana opdinska uprava organizira bolje funkcioniranje svih
slubi potrebnih stanovnitvu. Radi se na obnovi katela, crkava, groblja, prometnica,
te kompletne infrastrukture.
Zapoelo je i irenje stambenog dijela naselja prema jugu, do mjesta gdje glavna
gradska ulica izlazi na novu zaobilaznicu, to mijenja karakter ulaza u naselja. irenje
naselja moe se uoiti i na istok prema crkvi Sv. Katarine.
Dananje granice naselja Svetvinenat definirane su PPU opdine donesenim 2005.
godine, a povrina koju ono zauzima je gotovo 8 ha. Planirani broj stanovnika za
godinu 2010. je tristotinjak (300).
Planirana je izrada UPU naselja Svetvinenat, kojim bi bila definirana moguda nova
izgradnja, ali posebno utvren sustav obnove graditeljske batine. Vano mjesto u
revitalizaciji naselja ima izgradnja infrastrukturne mree, to je djelomino u toku.
Vrijedan cilj je i ouvanje slike zatvorenog naselja, posebno na zapadnoj strani kod
zaobilaznice.
Plansko koritenje prostora, njegova zatita i unapreenje pejzaa preduvjet su za
ouvanje prirodnih prednosti koje ovo okruenje ima.
44
PROGRAM REVITAS
1878. godina situacija naselja, dopunjen katastarski plan
1820. godina situacija naselja katastarski plan
45
PROGRAM REVITAS
Prikaz trga u Svetvinentu 1906. godina
Prikaz trga u Svetvinentu grafika iz 1842. godine
1903. godina
1925. godina
46
PROGRAM REVITAS
2.5 SV. LOVRE

UVOD
Sv.Lovre se smjestio na uzvisini sa koje puca predivan pogled na pitoma polja,
vinograde, maslinike i more u daljini. Ime je dobio po crkvici Sv.Lovre iz 6. stoljeda.
Grad okruen njenim i idilinim vizurama, blage klime, nastao jo u prapovijesti.
Poznat i kao grad sa 9 kula, opasan gradskim zidinama, sa impozantnim trgom, nekad
je bio sredite mletake vojne uprave, dok se danas razvija kao atraktivno turistiko
mjesto. Po zapisanim izvorima na ovom prostoru je nekada postojalo vie od 35
crkava, od kojih je samo nekoliko ostalo sauvano, dok se na mnogim poljima mogu
pronadi njihove zaboravljene ruevine, kao trag i sjedanje na davno prohujala
vremena.
POVIJESNI RAZVOJ
PRAPOVIJST I ANTIKA
Arheoloka nalazita i toponimi ukazuju na postojanje kulture gradina iz kasnog
bronanog i eljeznog doba. Ostaci jedne takve gradine vidljivi su i u donjem sloju
srednjevjekovnih zidina Sv. Lovrea.
Nakon poraza Epulona, posljednjeg kralja Histra 177. godine prije Krista, i pacifikacije
Istre raseljenjem Histra i potpunim unitenjem ilirske kulture, Rim u Istri osniva
municipije Trst i Pulu a potom i Pore koji de polovinom 1. stoljeda poslije Krista u
vrijeme Tiberija (Kaligule) biti uzdignut u rang kolonije (Colonia Iulia Parentium),
urbano sjedite s vojno-administrativnom modi. Poreki ager protee se od Mirne na
sjeveru do Limskog kanala na jugu dok u unutranjost see do Drage, produetka
Limskog kanala na kopnu. Sveti Lovre se naao u onom dijelu agera gdje de modi
odigrati znaajnu prometnu funkciju posebno prema junoj Istri Dvigradu i
Nezakciju.
SREDNJI VIJEK
Istra de biti poteena velikih barbarskih razaranja zbog udaljenosti od glavnih
prometnica. Tek de Justinijanova osvajanja u prvoj polovini 6. stoljeda i vizija stvaranja
velikog carstva pogoditi i Istru koja de definitivno priznati vlast Bizanta 539. i u ijem
de posjedu, uz kratak period prevlasti Langobarda, ostati sve do Karla Velikog i
njegovog modnog Franakog carstva. Jo Bizant nije ni uvrstio svoju vlast kad dolazi
do provale Langobarda, Avara i Slavena u Istru. Prodorima se ispoetka Bizant
uspjeno suprotstavlja, no ne za dugo: povijesni proces slavenizacije, odnosno
kroatizacije Istre nije se mogao zaustaviti.
Katastar, 1820. god.
47
PROGRAM REVITAS
Vrlo kratko unutar franake drave Istra zadrava karakter zasebne provincije no
ubrzo postaje dio, najprije furlanske a potom Bavarske vojvodine, da bi negdje oko
1040. postala posebnim upravnim podrujem, markom. Naredno stoljede Istra ivi
svoj ivot uz sve vedi utjecaj akvilejskog patrijarha kojem de se konano 1209. predati.
Sveti Lovre se prvi put spominje na jednoj karti iz 1030. godine kao castrum sancti
Laurentii. Iz jedne druge isprave iz 1040. saznajemo da iz Sv. Lovrea vodi put do
Dvigrada (Due Castelli) te Kaliseda, dananje Gradine, i Vrsara. Meutim, prvi pisani
dokument o Svetom Lovreu datiran je 24. studenog 1186 i govori o borbi Porea i
Svetog Lovrea za katel Kalisedo, posjed pulskog feudalca Giroldia. Godine 1186. Sv.
Lovre je ved organiziran kao opdina (komuna). Bila je to prva organizirana ruralna
opdina u Istri a etvrta istarska opdina uopde, poslije Trsta (1139.), Pule (1145.) i
Kopra (1182.). U ovoj fazi jo nema izabranih gradskih vijeda pa odluke donosi opda
skuptina itelja a gradom upravlja podetat u zajednitvu s gastaldom koji upravlja
gradom u ime markgrofa, odnosno akvilejskog patrijarha.
Pogled sa istone strane naselja
Ved u 12. stoljedu Sv. Lovre je gradid s vlastitom samoupravom koja ga dijeli od
iroke organizacije malih naselja u iroj okolici. No, zbog nedostatka podrobnijih
povijesnih izvora, ne znamo tko je i za kojeg feudalca gradio grad, odnosno tko je bio
gospodar grada a time i administrativni upravitelj prostranog teritorija. Ne moemo
sa sigurnodu tvrditi, ali sve upuduje na injenicu da je Sv. Lovre u dugom vremenu
prije nego se formirao kao samostalna opdina bio nastanjen gospodarima seoskih
alodija koji su bili osloboeni pladanja feudalnih nameta i bilo kakve podinjenosti
lokalnoj gospodi. Oskudni povijesni izvori govore da je Sv. Lovre, meu prvim
istarskim komunama izabrao svog podetata ved 1256. g. kojeg je iste godine
potvrdio patrijarh. Tko je to bio, meutim, ne znamo. Nedugo zatim, 1261. godine
izabran je prvi lovreki podetat ije ime znamo. Bio je to padovanski plemenita
Senisio de Bernardis, patrijarhov roak koji je ujedno obavljao funkciju patrijarhovog
namjesnika u Istri.
U 7. stoljedu zapoeto naseljavanje hrvatskih plemena nastavit de se tijekom sljededih
stoljeda vrlo intenzivno to de izazvati pritube istarskih feudalaca pred vojvodom
Ivanom na Rianskoj skuptini 804. godine. Zbog povedanog broja itelja uslijed novih
naseljavanja Hrvata, i neutvrenih granica meu posjedima dolo je do ranije
navedenog spora oko feuda Kalisedo, odnosno Gradine. Presuda u tom sporu ila je u
korist vlasnika feuda, pulskog posjednika Giroldija, kojemu de Sv. Lovre pladati najam
kako bi na zemlji feuda Kalisedo Lovreani mogli slobodno napasati svoju stoku.
Situaciju na ovom podruju zakomplicirat de injenica da de na prostoru izmeu feuda
Kalisedo (Gradine) i Sv. Lovrea benediktinac sv. Romualdo oko 1002. osnovati
benediktinski samostan kamaldoljana i uz ranije sagraenu crkvicu koja postoji i
danas, sagraditi vedu crkvu Sv. Mihovila Arhanela nad Limom. Samostan de postati
prvo kolsko sredite na Lovretini a samostansko imanje de benediktinci vrlo brzo
pretvoriti u respektabilni posjed na koji de vrlo brzo polagati pravo poreki ali i
trdanski biskupi.
48
PROGRAM REVITAS
Oploenje ulaznog dijela u grad

Velikim Patrijarhovim posjedima u Istri snano se suprotstavljaju poreki biskupi, iji
je posjed sv. Maura vrlo znaajan. Nastupa period snanog trvenja akvilejskog
patrijarha i porekog biskupa. Tu de borbu lukavo iskoristiti Venecija, koja nastoji
istarske gradove privudi u svoje okrilje. U sukob su se umijeali i goriki grofovi koji
nastoje proiriti svoj posjed na raun istarskih gradova. U strahu da ne doe pod vlast
patrijarha Pore se 1267. predaje Veneciji. Nakon Porea 1269. isto ini Umag, 1270.
Novigrad a 1271. i Sveti Lovre. U sljededih nekoliko desetljeda Venecija de zauzeti
vedi dio Istre koja de ostati podijeljena na habsburki i mletaki dio, stanje koje de
ostati do 1797., odnosno do propasti Serenissime. Ova podjela odijelila je primorske
gradove od njihovog prirodnog zalea i time umrtvila gospodarsku aktivnost u oba
dijela to de imati katastrofalne posljedice koje se osjedaju i danas.
Utvren gradid, katel Sv. Lovre dobrovoljno se stavlja pod zatitu Venecije ije
Veliko vijede 25. studenoga 1271. prihvada zatitu nad Sv. Lovreom pod istim
uvjetima kao i nad ostalim istarskom gradovima: u sljedede dvije godine Gradom de
upravljati od duda izabrani podetat s godinjom pladom od 200 lira i pladenim
stanom. Nakon ovog perioda izbor podetata vrit de se na nain kao i u ostalim
istarskim gradovima s godinjom pladom od 300 lira i stanom.
Venecija de se postupno domodi i ostalih istarskih gradova i poslije niza ratova i
sukoba s Akvilejom i Koprom uvrstiti svoj poloaj u Istri. Kako bi cijeli prostor
nadgledala i vojno povezala, posebno iroki teritorij izvan jurisdikcije pojedinih
gradova iji statuti preciziraju ovlasti pojedinih komuna, stvara posebnu instituciju,
tzv. pazenatik (societas Paysanatici terrarum, od mletake rijei pais, paiz - zemlja,
kraj, predjel), mletako izvangradsko podruje. Na elu pazenatika je kapetan
(Capitaneus)
postavljen
od
mletakog
senata
na
godinu
dana.
Zadaci kapetana pazenatika, ije su naloge podetati duni izvravati, iskljuivo su
vojni koji de se s vremenom proiriti. Kapetan je duan povremeno obilaziti vojne
postrojbe rasporeene na prostoru Istre, ali se, ne smije mijeati u unutranje
poslove pojedinih komuna.
Sam pazenatik funkcionira na nain da Venecija osigurava pladu kapetana te trokove
uzdravanja - prvi kapetan pazenatika, izabran za godinu 1301./1302., bio je Marino
Badoer koji je sjedite smjestio u Pore a vojni garnizon u Sveti Lovre. Zbog
nespojivosti da kapetan pazentika djeluje iz grada sa strogo utvrenim Statutom,
Pore je ostao sjedite kapetana pazenatika tek do 1304. kad de biti preseljen u Sv.
Lovre gdje de ostati sve do premjetanja pazenatika u Rapor kod Buzeta 1394.
godine. Naime, uviajudi da je skoro nemogude efikasno vojno kontrolirati cijeli
izvangradski teritorij mletake Istre iz jednog mjesta, Venecija 1359. osniva i drugo
sjedite pazenatika i smjeta ga u Gronjan. Godine 1394. Venecija je dola u posjed
utvrde Rapor kod Buzeta u koji smjeta objedinjeni sutlovreki i gronjanski
pazenatik. U Lovreu de i dalje ostati dio pazenatika i kapetan ali s ovlastima znatno
manjim od nekadanjih. Definitivno de se pazenatik preseliti u Buzet, 1511. godine i
49
PROGRAM REVITAS
tamo ostati sve do pada Venecije 1797. godine. Prvi kapetan pazenatika sa sjeditem
u Lovreu bio je Pietro Zeno. Ovlasti kapetana se brzo ire: od 1304. kapetan
pazenatika je i redovni sudac u mogudim parnicama meu istarskim komunama,
postavi tako najvii vojni, politiki i juridiki autoritet. Ved 1309. Senat i dud
objedinjuju funkcije kapetana pazenatika i podetata u jednu, s pladom koju de
osiguravati Senat, ukljuujudi i trokove za normalno funkcioniranje ovih institucija.
Nekad prolaz u prizemlju zvonika,

danas zazidan
Bez obzira to je Sv. Lovre politiko i vojno sredite, etrnaesto stoljede, vrijeme
lovrekog pazentaika, nije vrijeme prosperiteta i blagostanja Sv. Lovrea, kako bi se
oekivalo. Premda samo funkcioniranje kapetanata plada Senat, vedinu ostalih
trokova oko izdravanja vojske i utvrivanje grada ide na teret samog grada. Bududi
je Lovre sjedite vojne vlasti izravno podinjen mletakom Senatu s kojim
komunicira, trebalo je najprije sam Grad dobro uvrstiti.
Stoga poevi od 1342. u vrijeme kapetana-podetata Giovannia Contarinija grade se
vrlo vrste zidine proirujudi postojede gradske bedeme prema istoku, unutar kojih de
ostati bazilika sv. Martina, sauvane dobrim dijelom do dananjih dana. Premda
nema sauvanih pismenih dokumenata o financiranju gradnje, nije teko zakljuiti da
je gradnju, u skladu s propisima, financirao sam grad. K tome Lovre je poetkom 14.
stoljeda uvuen u borbu s Vrsarom oko granica teritorija. Sukob je doao do razine
mletakog Senata. U parnici je u ime Senata presudio poreki biskup Bonifacije
definitivno utvrdivi granice teritorija prema Vrsaru. etrdesetih godina 14. stoljeda
izbio je novi sukob s Vrsaranima ovaj puta zbog granice s teritorijem Kaliseda,
odnosno posjeda feuda Giroldi koje su Lovreani uz najam obraivali, napasali stoku i
sjekli umu. Poreki se biskup, ovaj puta gospodar Vrsara obratio izravno dudu.
Presudu je u ime duda izrekao generalni kapetan cijelog pazenatika i podetat Sv.
Lovrea Marco Corner na nain da je priznao Lovreanima pravo vlasnitva ali i
Vrsaranima dozvolio da mogu svoju stoku nesmetano napasati na istom posjedu. Ove
su granice izmeu vrsarskih i lovrekih posjeda uglavnom ostale do danas.
Lovreani nisu, meutim, tako dobro proli u sukobu oko teritorija samostana Sv.
Mihovila na Limu. Samostan je tijekom 13. stoljeda jedno vrijeme ostao skoro bez
redovnika. Posjede su poeli koristiti Lovreani. Samostan, meutim, preuzimaju
benediktinci Sv. Mihovila iz Murana u venecijanskoj laguni. U sporu s ovima Lovre je
osuen (1394.; i opet je presudio kapetan i podetat Sv. Lovrea Tommasino
Giustinian) na naputanje teritorija ovog samostana i povratak svih oduzetih dobara a
u korist benediktinskog samostana Sv. Mihovila iz Murana, ostavljajudi Lovreanima
jedino mogudnost ispae stoke bududi da su panjaci smatrani zajednikim dobrom.
Uz sve ovo Lovre de imati i problema oko granice teritorija i s Poreom te Tinjanom i
Dvigradom. O ovom posljednjem svjedoi najstariji pravni dokument na ovim
prostorimaIstarski..razvod.
Ako svim problemima s kojima su se susretali Lovreani dodamo brojne nerodne
godine, suu, glad, bolesti, posebno malariju i kugu koja se u nekoliko navrata
pojavila tijekom etrnaestog stoljeda, te nekoliko potresa koji su zadesili Istru u to
vrijeme, lako demo shvatiti svu teinu ivljenja. Senat, ali i crkvene vlasti nastoje
50
PROGRAM REVITAS
ublaiti neke probleme. Tako kako bi se otklonile posljedice sua grade se javne
cisterne, poreki biskup dozvoljava sjeu ume u posjedu samostana i crkve Svetog
Mihovila na Limu, ali ne za dobrobit stanovnitva ved za popravak crkve koja je bila u
ruevnom stanju i sl.
RAZDOBLJE OD XVXIX STOLJEA

Stanje se donekle popravlja poetkom XV stoljeda, neke su godine rodnije pa lovreko
Gradsko vijede donosi a Senat potvruje odluku, o zbrani uvoza vina na teritorij Sv.
Lovrea (ova je odluka ostala zapisana i u Statutu Grada iz 16. stoljeda).
Teki uvjeti ivota, stalna novaenja zbog estih ratova i bolesti, ved navedene
malarija i kuga rezultirali su velikom depopulacijom Lovretine pa de i ovdje procesi
useljavanja novog stanovnitva iz Dalmacije, Morlakije, odnosno Mletake vojne
krajine organizirane nakon turskog zaposjedanja Bosne, te Crne Gore, Albanije, Grke,
Krete i ak Cipra tedi na isti nain i istom dinamikom kao i u priobalnim podrujima
Istre. Situacija je na Lovretini dodatno komplicirana zbog neposrednog susjedstva
Pazinske kneije u koje de Austrija vriti useljavanja svojih nepodudnih graana,
posebno uskoka nakon Madridskog mira i zbog stalne prisutnosti prebjega. Nastat de
tako cijeli niz novih naselja u okolici Sv. Lovrea, koja danas okruuju sam Grad.
Tragova postojanja Hrvata na ovim prostorima ima mnogo i mnogi datiraju jo iz VII
st., posebno se to odnosi na brojne grobove. Poetkom XVI stoljeda imamo prve
pisane tragove o hrvatskom etniku na prostoru Sv. Lovrea: prognana su dva Hrvata
zbog jednog ubojstva dok je tredi prognan zbog ubojstva svoga sluge. Zadnji podatak
govori da su pojedinci meu doseljenicima toliko ojaali da su imali svoje sluge:
raporski je kapetan 1540. g. osudio Antona Karlida s cijelim njegovim drutvom na
izgon s prostora pazenatika zbog razbojnitva na prostoru Lovretine. Bit de to prvo
spominjanje jednog hrvatskog prezimena. Hrvatska plemena naseljavaju i teritorij
sjeverno od Lovrea pa de grad postupno proiriti svoj teritorij na podruje Baderne
iredi ga istovremeno i na prostor istono prema podruju Seline (Villanova)
osnovane 1558. od morlakih obitelji pristiglih iz Dalmacije.
Sam se Lovre razvija kao i svi slini gradovi: unutar gradskih zidina zadravaju se
tradicionalne upravne funkcije grada, ukljuujudi i fontik, konjunice, vojnu posadu
pazenatika, dok se u neposrednoj blizini gradskih zidina na udaljenosti od 100-njak
metara grade nastambe s trgom, brojnim trgovinama, manjom crkvom. Bududi su
lovreke gradske zidine elipsastog tlocrta, okolne zgrade okruuju grad u vidu
prstena. Meusobno ih dijele putovi koji idu u raznim pravcima. Takav je oblik Lovre
sauvao do danas.
Drutvene i socijalne prilike, zdravstveno i imovinsko stanje grada i njegovog
suburbija, stalni demografski pritisci rezultirat de tekodama u upravljanju gradom
posebno zbog injenice da je sloj ljudi koji bi mogli upravljati svakim danom postajao
51
PROGRAM REVITAS
sve tanji. U cilju poboljanja stanja Lovreani su se odluili na jednu mjeru nevienu u
dotadanjoj povijesti: 20 prosinca 1556. u bazilici Sv. Martina sastalo se gradsko
vijede, predstavnici nobila i puana te predstavnici lovrekog suburbija i pripadajudih
sela, ukupno 116 osoba. Izabrali su novo vijede od 10 lanova: 3 iz redova nobila, 3 iz
redova gradskih puana i okolnih sela te 4 predstavnika Baderne i njezinog podruja.
Rije je o svojevrsnoj opdoj skuptini svih slojeva stanovnitva i demokratskom izboru
koji bi i danas u mnogo sluajeva mogao biti uzorom.
Sv. Lovre de na ovaj nain osigurati prilinu autonomiju koja de se, meutim, stalno
sukobljavati s birokracijom mletakih vlasti. Osamnaesto stoljede donosi izvjestan
prosperitet i lovreki podetat, poslije labinskog, bit de najbolje pladeni podetat u
mletakoj Istri. Prema Statutu, pored podetata i sudaca Lovre je imao javne
slubenike pladene od Grada: advokate, kirurga, kancelara, podetatovog konjuara,
nuncije, javnog trubaa, mjernika zaduenog za ispravnost utega i mjera,
procjenjivaa, poljara, kovaa i sakristana. Posebnu je ulogu imao fontikar, voditelj
fontika, skladita ita.
U pet stoljeda mletake dominacije u Istri oblici davanja ostali su vie-manje
nepromijenjeni. Davanja su bila velika i veoma razliita: u mesu, vinu, itu, ulju, ribi,
soli i dr. U lovrekom statutu nalazimo i odredbu prema kojoj se plada Veneciji i za
ivotinje koje se izvoze izvan teritorija Lovrea, za eksport ulja morem itd. Prema
kraju XVIII stoljeda stanje se pogorava to de imati odraz u smanjenju broja
stanovnika pa tako i smanjenju proizvodnje. Prema slubenoj mletakoj procjeni
broja stanovnika za razdoblje 1771-75., dakle pred sam kraj Serenissime, Sv. Lovre
ima ukupno 947 osoba.
Usporedo sa slabljenjem feudalizma dolazi do sekularizacije feuda, pa de takva
sudbina zadesiti i feude na Lovretini. Godine 1740. Samostan sv. Mihovila u Muranu
preputa imanja samostana Sv. Mihovila na Limu, koji je u meuvremenu naputen,
Kapetanatu i podetatu Koparskom. Godine 1778. imanje de dodi u posjed grofova
Coletti iz Trevisa u Italiji. Nije, meutim, utvreno kad je Kalisedo, odnosno gradinski
feud doao u posjed rovinjske obitelji Califfi, no dobar dio ovog imanja polovinom 18.
stoljeda je sekulariziran. Godine 1778. sekulariziran je vrsarski posjed porekih
biskupa u korist Sv. Lovrea odlukom Senata, pa de Vrsar pladati Lovreu da moe
uivati biskupske posjede sve do prvih godina XIX stoljeda kad de Vrsar postati opdina.
Venecija je neslavno propala u listopadu 1797. a Istra se nala u okviru Austrije, ija
de vlast trajati vrlo kratko i biti zamijenjena francuskom, da bi vrlo brzo i ova bila
zamijenjena ponovo austrijskom. Istra je drugaije organizirana nego u vrijeme
Mletaka i pazenatik kao sustav je ukinut ime Sv. Lovre u potpunosti gubi svoje
nekadanje znaenje. Unato injenici da svi demografski i gospodarski podaci govore
u korist Sv. Lovrea, Vrsar je, premda do tada u katelu tek ladanjski prostor porekih
biskupa a na obali neznatno ribarsko mjesto i zbog plitkode i brojnih otoka zgodna
luka za izvoz vercane robe, postao opdina a Lovre sveden tek na poreznu opdinu u
okviru vrsarske. Da de do izraaja dodi nekadanji konflikti izmeu Vrsara i Lovrea,
52
PROGRAM REVITAS
posebno oko pitanja granica, ne treba posebno isticati. Od Lovrea je otrgnut teritorij
Baderne (pripojen Poreu), Gradine i ak podruje Klotra, odnosno nekadanjeg
feuda Sv. Mihovila (pripojeno Vrsaru). Lovre doivljava potpunu dekadencu i malo je
nedostajalo da doivi sudbinu Dvigrada iz XVII stoljeda.
Pod utjecajem djelovanja narodnih prvaka, najprije biskupa dr. Dobrile a potom
Laginje i Spinida i u ovim najzapadnijim krajevima Istre poinje uporna borba za
hrvatski jezik i hrvatsku opstojnost koja de se najprije oitovati u itaonikom
pokretu. Premda znatno kasnije od prvih itaonica u Kastvu (1866.), Puli (1869.) i
Vrbniku (1871.) hrvatska itaonica bit de otvorena 28. rujna 1898. godine. Znaenje
itaonice je iznimno veliko bit de to najzapadnija toka djelovanja italakog
pokreta hrvatskog narodnog preporoda u Istri, u prostoru okruenom gradidima,
posebno Vrsarom i Poreom, sa skoro iskljuivo talijanskim stanovnitvom. Ono je
bilo mogude u Sv. Lovreu jer vedih nacionalnih napetosti nije bilo bududi je talijansko
stanovnitvo bilo u manjini ak i unutar gradskih zidina, a suburbij i selo je ionako bilo
naseljeno preteno hrvatskim etnikom.
RAZDOBLJE OD XX ST. DO DANAS

Stara razglednica s prikazom
trga ispred upne crkve
Nakon Prvog svjetskog rata i talijanske okupacije Istre Sv. Lovre dijeli sudbinu cijele
Istre: faizacija je potpuna, hrvatska kola zatvorena, hrvatski jezik zabranjen. U cilju
potpune talijanizacije podruja faistika vlast, uz kolu u Lovreu, otvara i kolu u
Gradini, gradedi 30-ih godina novu kolsku zgradu a u mjestima gdje nema 60 djece
kolskih obveznika tzv. seoske kole otvara organizacija iredentistika organizacija
ONAIR: u Krunidima, Selini, Votenima i Orbanima. Jo tijekom 1943. razvija se
snaan partizanski pokret koji de rezultirati odlaskom u srpnju 1943. prve grupe od 67
boraca s breuljka Runjak u blizini sela Rahovci u Gorski Kotar gdje de se prikljuiti
partizanskom pokretu. Pokret je jak pa de ved tijekom 1944 unato neprijateljskoj
prisutnosti djelovati partizanske kole u Rahovcima, Selini i Zgrabljidi. Lovre je
zajedno s okolicom osloboen u travnju 1945. godine. Ved u jesen 1945 otvoren je niz
kola: u Lovreu mjeovita hrvatsko-talijanska sa 132 hrvatska uenika i 31 talijanski
sa dvije hrvatske (Ana Jagarinac i Marija Milevoj) i 1 talijanskom uiteljicom (Maria
Zonta), u ostalim mjestima kola je iskljuivo hrvatska, u Baderni (Baderna je vradena
u sastav Lovrea. Danas, meutim, upravno pripada Gradu Poreu ali ini lovreko
kolsko podruje!), Krunidima, Orbanima, Selini, Votenima i Zgrabljidima. U svim je
kolama bilo ukupno ak 586 polaznika od kojih tek 31 Talijan.
Talijanska je kola ostala aktivna do 1958. kada de prestati djelovati zbog nedostatka
uenika. Dananja kola, koja nosi ime narodnog tribuna i voe partizanskog ustanka
u Istri Joakima Rakovca, djeluje u novoj kolskoj zgradi sagraenoj 1963./64. godine
dok je zgrada iz poetka 20. st. pretvorena u ugostiteljski objekt. U poslijeratnom
razdoblju u eri opde industrijalizacije i ovdje se pokuava s pogonom za suenje
53
PROGRAM REVITAS
duhana. No nisu postignuti vedi rezultati. Premda u samom Sv. Lovreu nema
mogudnosti zaposlenja, jer nalazita boksita su ili iscrpljena ili nedostatna za
rentabilnu eksploataciju a labinski su rudnici zatvoreni, ipak u Opdini skoro da i nema
nezaposlenih. U posljednjih 30-ak godina otvoren je niz nalazita kvalitetnog
graevinskog kamena u kojem de dio stanovnitva nadi zaposlenje. Razvijeni turizam
na cijelom potezu poreko-vrsarske rivijere ukljuujudi i Limski kanal ija sjeverna
obala pripada Lovreu, te poljoprivreda namijenjena prvenstveno opskrbi visoko
razvijenog turizma, ini solidne osnove gospodarske egzistencije dananjeg
stanovnitva.
Protekla vremena ostavila su velikih tragova u izgledu teritorija pa bismo cijeli grad i
dobar dio njegovog podruja mogli nazvati spomenikom kulture. Iz XI stoljeda datiraju
ostaci kompleksa Sv. Mihovila nad Limom. Rije je o jednobrodnoj romanikoj bazilici
s polukrunom apsidom, prvim objektom u romanikom stilu koji su u Istru donijeli
benediktinci. Unutranjost crkve oslikana je vrijednim freskama, najstarijim u Istri,
meutim, cijeli je kompleks u raspadajudem stanju. U samom gradu, uz u potpunosti
ouvan nekadanji tlocrt i mjestimino izvrsno ouvane gradske bedeme, posebno
glavna ulazna vrata, tri su objekta koja izazivaju pozornost. To je crkva sv. Lovre na
mjesnom groblju, bazilika Sv. Martina sa zvonikom fortifikacijskim objektom i
prekrasnom loom, te crkvica Sv. Blaa.
54
PROGRAM REVITAS
2.6
BUZET
UVOD
Buzet je smjeten na osamljenom breuljku, nadmorske visine 153 m. Zbog
izvanrednog strategijskog poloaja imao je znaajnu ulogu tokom gotovo 4000 godina
svoje povijesti. Vedina naselja sredinje Istre zbijena su na vrhovima breuljka. Na
terasama brijega obraivani su vrtovi, a prapovijesne kolibe su u poetku imale nasip
kao zatitu u vidu tvrave. Utvrde su zadrale istu funkciju i u rimskom razdoblju.
Vjerojatno je naselje na mjestu dananjeg Buzeta slijedilo isti kontinuitet, iako to nije
utvreno arheolokim nalazima. Gradnja prapovijesnog nasipa kasnije je koritena
dijelom za izgradnju bedema i kula. Brojni izvori ive vode zasigurno su u davna
vremena privukli stanovnitvo na trajno naseljavanje.
POVIJESNI RAZVOJ
PRAPOVIJEST
Buzet ima tipinu formu akropolskog naselja. Kruni oblik grada proizaao je iz oblika
prapovijesnog kateljera, no osim tlocrta grada te smjera prometnica i bedema, nema
drugih dokaza prapovijesnog urbanizma. Poloaj starih vrata u Buzetu odgovara
pretpovijesnoj shemi ulaza, postavljenih bono a ne frontalno. Na podruju Buzeta
epigrafski je utvren keltski sloj izmjean s Histrima, te je oppidum keltskog tipa bio
mogud na akropoli Buzeta. U doba rimske dominacije ovo je naselje, nastanjeno
mijeanim ilirsko-keltskim stanovnitvom, postepeno romanizirano, te rimska
urbanizacija nije mogla ostaviti dubokog traga kao to je sluaj s municipijima ili
kolonijama. U takvim se naseljima osjedao refleks rimskih utjecaja na gornji sloj
stanovnitva, to je dokazano nalazima kamenih spomenika na Fontani. To dokazuje
da je naselje postepeno sputeno u dolinu, a na brijegu je najvjerojatnije ostavljeno
mjesto kulta, odnosno kapitolij.
ANTIKO RAZDOBLJE
U doba rimske dominacije ovo je naselje, nastanjeno mijeanim stanovnitvom,
postepeno romanizirano, te rimska urbanizacija nije mogla ostaviti dubokog traga kao
to je sluaj s municipijima ili kolonijama. U takvim se naseljima osjedao refleks
rimskih utjecaja na gornji sloj stanovnitva, to je dokazano nalazima kamenih
spomenika na Fontani. To dokazuje da je naselje postepeno sputeno u dolinu, a na
brijegu je najvjerojatnije ostavljeno mjesto kulta, odnosno kapitolij.
Na Fontani u Buzetu godine 1866. otkriveni su antiki spomenici od osobitog znaaja.
Pored etverokutnog spomenika, koji je na bonim stranama ukraen reljefnim
prikazima enskih osoba s klasom, odnosno cvijedem u ruci (Cerera i
55
PROGRAM REVITAS
Dijana), otkriven je vedi dio sitnih arheolokih predmeta koji su pripadali grobnom
inventaru sa antikog groblja na Fontani. Stotinu godina nakon prvog nalaza, otkriveni
su novi nalazi izrazite arheoloke vrijednosti. U presjeku iskopa fiksirana su etiri
rimska paljevinska groba. Vesna Jurkid datira nekropolu, na temelju svjetiljke sa igom
LIC, na poetak III st.n.e. U II st. se spominje Piquentum i njegovi stanovnici
Piquentini. To naselje arheolozi smjetaju na mjesto dananjeg Buzeta.
Projektna karta nove
sanitarne strae Filipa
Dongettija iz 1789. godine
O antikoj Buzetini i gradu Pinquentumu, te o njegovim stanovnicima, govori u svom

djelu Geografija Klaudije Ptolomej. Taj podatak potvruje rimski natpis posveden
boici zdravlja SALUTI AVGVSTAE otkriven nedaleko od Buzeta. Stanovnitvo ilirskog
porijekla, u tom dijelu Istre proeto orijentalno-rimskim doseljenicima, veteranima,
ekonomski je gravitiralo prema srednjoj Italiji i srednjoevropskom prostoru.
Grobni nalazi s nekropole na Fontani, kvalitetne izrade i znaajno estetskofunkcionalne forme, ukazuju na visok socijalni i gospodarski poloaj stanovnika ovog
antikog naselja, koje je dominiralo sjevernim kontinentalnim dijelom Istre.
Velik broj kamenih spomenika naen je Fontani u Buzetu. Natpisi, zavjetni rtvenici i
bronane ploe ukazuju na etniko porijeklo dedikanata i pokojnika. Ti nalazi datiraju
iz I i II st.n.e. Usprkos romanizacije, stanovnici Buzetine su zadrali svoja ilirska i
ilirsko-keltska imena, to potvruje etniku asimilaciju autohtonog stanovnitva.
Mnogi antki spomenici uzidani su kao spolije u grobljanskim crkvicama i seoskim
zgradama. Na grobljanskoj crkvici u Buzetu uzidano je vie antikih spomenika visoke
umjetnike i zanatske vrijednosti. Istie se spolija s motivom akantusa slina odlomku
uzidanom u crkvici u iriteu, u iji je zid ugraen i nadgrobni spomenik s likom
enske osobe obuene i oeljane u stilu Livije.
Najvrijedniji spomenici su u lapidariju Zaviajnog muzeja Buzeta, a potjeu iz Fontane,
Soerge, Dobrove i Velog Mluna. Ti su spomenici dokaz prodora i rasprostranjenosti
rimske civilizacije i kulture, kao i urbanizacije Buzetine. Takoer, neki kameni
spomenici iz Buzetine su pohranjeni u Arheolokom muzeju u Puli.
Obalni gradovi Istre su ivim trgovakim vezama a akvilejskim emporijem bili brzo
latinizirani. Iz tih primorskih gradova romanizirani stanovnici su se postepeno
kolonizirali i organizirali agrarne posjede na visoravni Krasa, u podnoju Uke na
zemljitu Buzeta, Roa, preko Boljuna do Labina. Tako je isto ila u pravcu
Liburnijskog limesa romanizacija od Trsta prema Notranjskoj, dotiudi sa sjeverne
strane buzetsko podruje.
56
PROGRAM REVITAS
SREDNJI VIJEK
Teko je rekonstruirati dogaaje koji su se desili u Istri od propasti zapadnog rimskog
carstva do naseljavanja Slavena. Odvojak rimske ceste Tergeste-Tarsatica, koji je
prema sjevernoj Istri vodio od Kastva preko Uke ka Sv. Kvirinu, nedvojbeno je
otvarao ovu zonu povratnim utjecajima, odnosno prodoru Avaro-Slavenskih snaga u
doba seobe. Tada su rimska kastela na podruju Buzetine poprimila znaajnu prilimesku strateku funkciju, podvrgnutu vojno-politiki istom gospodaru kao i
Praetentura, ravenatskom magistru militum.
Tako je Piquentum uz Rotium i druge castrume postao bizantinsko-rimski garnizon,

to je bitno djelovalo na njegovu daljnju sudbinu GRADA-UTVRDE. Avari su nakon
pobjeda nad knezom Lupom, 664. godine zanemarili pravac Uka-Ro, zaobili su
Uku i cestom Tarsatica-Tergeste krenuli u pravcu Furlanije. Najvjerojatnije je tada
ovaj bizantski lanac utvrda preuzeo veliki dio uloge Liburnijskog limesa. Tako se moe
protumaiti prvo doseljavanje Slavena u istru iz pravca Trsta prema Buzetu, gdje nije
postojala vojniki organizirana pregrada.
Katastar iz 1820. godine
Ranosrednjovjekovna arheologija u Istri dugo je ivjela u sjeni prethistorijske i

klasine arheologije. Jedini izuzetak ine nalazi na buzetskom podruju, koji su
privukli panju prijatelja prolosti kao i strunjaka arheologije ved koncem 19. st.
Nalazita iz ranog srednjeg vijeka otkrivena su pod Buzetom i njegovoj iroj okolici.
Istono od Buzeta, desno od ceste za Ro, otkrivena su stara grobita na lokalitetu
Brezac, na Mejici, na Penidima i kod Velog Mluna. Grobita pod Buzetom su svakako
najistraenija ranosrednjovjekovna grobita u Istri (Branko Maruid).
Ved je Karlo Veliki dao biskupima i opatima baronate s teritorijalnim beneficijama. Ti
su istarski prelati subinfeudirali dio svojih posjeda, koji su bili investirani drugim
licima s obavezom da im prue vojnu obranu posjeda. Tako su od 1028. godine, kada
je car Konrad I dao Kras, od Rae do Rijeke akvilejskim patrijarsima, pod puljskog
biskupa preli Kastav, Veprinac, Modenice i Rijeka. Ova investitura ima znaaja za
daljnji razvoj sjeverozapadne Istre. Podruje Buzeta s katelima Hum i Dragud je u
posjedu akvilejskih patrijarha ved od 1102. godine, to se neosporno odrazilo na
kulturni razvoj ovog kraja. Borba za posjede u Istri, stvaranje Pazinske Kneije, sukobi
na granicama Buzetine, prevlast Venecije koja sve vie iri svoj teritorij, doveli su do
prelaska Buzeta u ruke Venecije 1421. godine.
Na podruju Buzetine sauvano je nekoliko znaajnih kulturno povijesnih spomenika,
koji datiraju u razdoblje od 12. do 15. st. To su kultne graevine u kojima su sauvane
zidne fresko slikarije od osobitog znaenja za povijest srednjovjekovnog slikarstva u
Istri (Hum, Dragud, Ro, Sovinjak, trped).
Pogled na Buzet sa jugoistone strane
57
PROGRAM REVITAS
OD 1518. STOLJEA
RAPORSKI KAPETANAT bio je feud gorikih grofova. Rapor, feudalni burg, stajao je u
sjevernoj Istri, usred Didarije, taj kraj dokumenti nazivaju Raporskim krasom. Otkad
je Venecija stala graditi svoj dominij na sjeverozapadnom dijelu Istre, Rapor je
predstavljao stalnu opasnost za njenu steevinu. U 15. st. je vrijednost Rapora za
Veneciju postajala sve veda u stratekom pogledu i nije se umanjila ni kada je 1421.
Buzet doao pod Veneciju. U 15. st. je Rapor u ratovima bio oteden, ali je odmah i
obnovljen za vrenje svoje funkcije. Na poetku 16. st. u toku ratova s Cambraiskom
ligom tvrava je nekoliko puta bila ruena i ponovo graena. Venecija je odluila da
ju potpuno napusti, te je godine 1511. prenijeto sjedite raporskog kapetanata u
Buzet. Zadravi naziv RAPORSKOG KAPETANA taj je funkcionar i dalje ostao
zapovjednik istarskog pazenatika, ali je od tada dalje i PODESTAT GRADA BUZETA. Sve
do propasti Mletake republike raporski kapetan je jedan od najvanijih magistrata
njene uprave u Istri.
Prisutnost kapetana, za Buzet je nedvojbeno predstavljala trenutak procvata utvrde,
to potvruju mnogi izvjetaji koje su kapetani redovno podnosili venecijanskom
Senatu prilikom prestanka njihove slube.
Polovicom 17. st. Buzet je prema pisanju biskupa Tomasinia bio dobro snabdjevena
utvrda, jedna od najznaajnijih u Istri, u kojoj je oruarnica bila u najboljem redu.
Znaaj utvrde nametao je potrebu izgradnje bedema i bastiona, sigurno
snabdijevanje vodom za ljudstvo i konje, ostave za ito, te rezidencijalnog sjedita
kapetana.
Odmah nakon preseljenja kapetana iz Rapora u Buzet, drugi po redu kapetan,
senator Nikola Zorzi dao je urediti do Malih vrata vodospremu, iji se natpis sauvao
na potpornom zidu, a glasi: Senator Nikola Zorzi, pretor ove edne utvrde, sin viteza
Antuna, po drugi put je (ovu vodospremu), ranije otedenu i zaputenu, obnovio i
namijenio javnoj dobroti godine 1517-1522. Na fragmentu grla uzidanom u sklopu
cisterne nasuprot Malim vratima je lav sv. Marka, vjerojatno istovremen s ovim
natpisom.
Humanizacija ivota u 16. st. osjetljivo se zapaa u strukturi grada, a gradski ivot
tijekom 17. i 18. st. ilustriraju palaice, graanske kude i komunalni objekti iz vremena
kada je prestala uloge tvrave. Te visoke ambijentalne vrijednosti koje su nastajale u
minulim stoljedima primijetit demo na oblikovanju ulica i trgova s oronulim zdanjima,
na kojima se istiu leksiki znakovi vremena, te u posjeti muzejskim zbirkama i
sakralnim spomenicima.
Svoj urbanistiki identitet Buzet je dobio u vremenu preseljenja raporskog kapetana
u Buzet 1511. do druge polovice 17. st. Na tu shemu, koja se logino odnosi prema
zakonima obrane, u 18. st. se unose novi barokni detalji, ali vedih urbanistikih
intervencija nije moglo biti.
58
PROGRAM REVITAS
Mala vrata
16. stoljede ostavilo je tragove renesansne urbanizacije, premda nisu nastale

korijenite prostorne promjene u rasteru grada, naslijeene od srednjeg vijeka.
Humanizacija ivota mijenja i utjee na dojam cjeline, unato malobrojnih spomenika
s karakteristikama renesansnog stila. Prioritetna briga raporskih kapetana bila je
obnova i modernizacija fortifikacija, te opskrba vodom i hranom. Tokom renesansnog
razdoblja se humanizira i stambena arhitektura, no ipak je itava izgradnja bila
podvrgnuta vojno-obrambenom reimu. Kude nisu smjele prelaziti visinu bedema.
Buzet je tada bio gradid jednokatnica, a jedino je preslica crkve sv. Jurja nadvisivala
bastion.
Polovicom 16. st podignuta su monumentalna Velika vrata (1547. godine) za vrijeme
kapetana Gianmarije Contarinija. Neto iza toga, dolo je do obnove Malih vrata,
godine 1592. za vrijeme kapetana Carla Salomona (1590-1592.) Ovih nekoliko
podataka svjedoi koliki su bili napori Republike oko obnove utvrda,
monumentalizacije ulaznih vrata u grad, te o ureenju i uljepavanju javnih objekata.
Vela vrata
Uskoki rat je u Istri nanio ogromne tete. Slom gospodarstva raporskog kapetanata
dostigao je razmjere kataklizme. Posljedice rata dugo su se negativno odraavale na
gospodarski razvoj itave Istre.
Novo doba nastupilo je u gradogradnji nakon uskokih ratova, ali se u arhitekturi
prelaznog razdoblja nastavlja kasnorenesansni stil. Gradi se nova palaa podestata, u
maniristikom stilu. Za nju se smatra da je to prva palaa u Buzetu koja je okrenuta
otvorenom pejzau. Dokaz tog prelaznog vremena retardiranog manirizma raskonijih
objekata, koji se grade u prvoj tredini 17. st. je monumentalni portal s grofovskim
amblemom u zaglavnom kamenu graen u tehnici bugnato gentile.
Sredinom 17. st. Buzet ima oko 800 stanovnika, koji su uglavnom slabog imovinskog
stanja, a najvie se bave poljoprivredom, te manji dio zanatstvom ili trgovinom. Od
domadih uglednih obitelji najede se spominju Verzi, Germanis, Gravisi, Forlanich,
Flego i dr. Mletako plemstvo daje glavni poticaj kulturnome ivotu u gradu.
Tokom 18. st. Buzet polako dobija izgled baroknoga grada, iako su barokna rjeenja i
urbanistiki zahvati zapoeti ranije. Prekidaju se tokovi ranijih ulica, iznova oblikuju
trgovi i zaokruuju novi blokovi. Kude su vedih formata, rastu u visinu, a zapoinje i
gradnja izvan zidina grada. Gradnja nove upne crkve i velike cisterne izmijenit de
karakter oba vana gradska punkta. Arhitektonska rjeenja razvijaju se pod
neposrednim utjecajem Venecije, prihvadajudi umjetnika iskustva barokne
klasicistike struje.
Portal palae Bembo
59
PROGRAM REVITAS
Barokne palae i reprezentativne stambene kude su u 18. st. vedinom dvokatnice,

izduenog pravokutnog tlocrta i kubinog volumena. Poloajem i dimenzijama
definiraju itavo okruenje, formirajudi ispred proelja trgove ili zatvarajudi blokove.
esto su smjetene uglovno, pa povezuju urbanistike cjeline i otvaraju nove vizure.
Prostorna rjeenja unutranjosti uglavnom ponavljaju u prizemlju istovjetnu shemu
reprezentativnog predvorja sa stubitem, uz koje je ponekad radionica, trgovina ili
konoba. Na katovima se niu meusobno povezane prostorije, okrenute prema ulici,
sa salonom u sredini. Likovna rjeenja proelja pokazuju vrstu afirmaciju baroknih
oblika. Koncipirana su horizontalno i simetrino, s istaknutom zonom piano nobile i
naglaenom portalnom osi. esto se javljaju balkoni ili prozorski parapeti s
balustradom. Prozori su pravokutni, s jednostavnim kamenim okvirima,
nadstrenicama u obliku profiliranog vijenca ili oblim klupicama koje esto
podravaju volutaste konzole. Portali su veinom polukruno zakljueni, s
jednostavnim klasinim okvirom ili ukraeni rustikom. esti su i dekorativni kvadri
klesani na nain bruenog dijamanta, dok se na zaglavnim kamenovima pojavljuju
klesane portretne glave protomi. Ovom dekorativnom arhitektonskom plastikom,
skromnom i jednostavnom, postignuta je razigranost zidnog plata i ostvaren slikoviti
likovni efekt cjeline.
Barokna kuda s edikulom i grbom
obitelji Furlanid, 1760. godina
Vela terna
Kude skromnog puka i dalje se grade na tradicionalan nain, zadravajudi skromne

dimenzije i rustini nain obrade. Prostor je ralanjen vertikalno, s po jednom
prostorijom na svakom katu. proelja su jednostavna i bez izraenih stilskih
karakteristika, a krajem 18. st. esto se gradi vanjsko stubite s baladurom.
Do najvede promjene u izgledu grada dolo je izgradnjom nove upne crkve. Na trgu
je ranije stajala mnogo manja, vjerojatno gotika crkva, te je trg bio vedi i
proporcionalno dimenzioniran u odnosu na okruenje. Nova barokna crkva zauzela je
gotovo itav prostor trga i zaguila ga svojim predimenzioniranim oblicima. Gradnja
crkve zapoela je 1730., vedi dio dovren je 1769. godine, a posvedena je 1784. U 18.
st. adaptira se i drugi sakralni objekat kapela sv. Jurja, smjetena na sjevernom
bedemu. Tada je poviena, na proelju dobiva dekorativni zabat i prilazno stubite, a
u unutranjosti bogatu baroknu i rokoko dekoraciju.
Tenja za raskonijim ureenjem grada potvrena je gradnjom Velike cisterne, kojoj
je izmijenjen izgled, ime je dobivena komunalnog sredita. Zatvoreni prostor trga s
cisternom, na koji se slijevaju ulice, djeluje prisno i zatideno, emu je cisterna svojim
raskonim oblicima dodala sveanost i monumentalnost, objedinjujudi sve kvalitete
trga u jedinstvenu i zaokruenu cjelinu.
60
PROGRAM REVITAS
Tlocrt upne crkve Bl. Dj. Marije

Detalj proelja
Gradnja zapoeta 1730., zavrena 1784., a proelje obloeno mramorom 1930.

godine.
OD 1920. STOLJEA
Nakon pada Mletake Republike i napoleonskih ratova, te poboljanjem gospodarske
situacije, zapoinje nova faza graditeljskih aktivnosti.
Kada je gradska utvrda izgubila obrambeni znaaj, ved krajem 18. st. bilo je
doputeno graditi kude izvan bedema. Uz prilaznu cestu podignuto je nekoliko
baroknih kuda, a sauvane su etiri.
Na jugozapadnom dijelu grada (blokovi C, D, J i K) nastaju velike promjene, jer su tu
smjetene najvanije javne ustanove. Kada su austrijanci zaposjeli Buzet pregrauju
se na zapadnom bedemu starije barokne kude i grade novi objekti. Tada dobiva
dananju irinu i glavna ulica, danas Ulica P. Flega.
Zgrada suda na trgu podignuta je u prvim desetljedima 19. st. Ta, ranoklasicistika
graevina zauzela je prostor du itave sjeverne strane trga. U nju je uklopljeno
prizemlje jedne starije barokne zgrade. Zvonik upne crkve (ranije zborne) temeljito
je pregraen i povien 1897. godine.
61
PROGRAM REVITAS
Na Trgu J. Fabijanida je palaa Verzi, koja je adaptirana oko 1850. a u prizemlje su

ugraena dva trgovaka prostora. tada je izmjeteno stubite, ime je nekadanja
plemidka kuda dobila deformirano predvorje. Takoer je usitnjen barokni stambeni
prostor. Prema dvoritu je dograena veranda i premoten prolaz, ime se dobio
dodatni stambeni prostor. Propadanje palae zapoelo je u drugoj polovici 20. st.
Na istom trgu dograene su i izgraene jo neke kude. S june strane ulice J. Rakovac
nastalo je zatvaranje bloka manjim jednokatnim obiteljskim kudama.
Biva kapitolska rezidencija, na Trgu J. Fabijanida, u 19. st. je u dvoritu dobila
dograenu verandu na kamenim stupovima.
Veduta iz polovine 19. st.
Uz etalite Lopar (etalite V. Gortana) otvaraju se ved krajem 18. st. trgovaki i
obrtniki prizemni prostori. Krajem 19. st. Lopar postaje etalite i belveder grada. Do
tada su gotovo svi objekti u prizemlju imali trgovine i obrtnike radionice. U 19. st. je
do samih Velih vratiju, na koroni grada, na temeljima bedema i pretpostavljene kule,
podignuta dvokatnica, koja je zatvarala prostor prilaza u grad. Zbog nesaniranih
potpornih zidova je napukla i sruena 8O-tih godina 20. st. Prometnica je na tom
mjestu podzidana vidnim betonom.
Uz istoni bedem su krajem 18. i poetkom 19. st. graene kude u gustom nizu,
proeljima orijentirane prema ulici, a zaeljima podignute nad bedemom koji se
koristi u strukturi zidova kuda. Zidane su po dubini estice, koja je iskoritena sve do
bedema, pa su kude vrlo izduenog tlocrta i prostrane. Neke imaju balkone ili terase
koji su prigraeni u 19. st.
62
PROGRAM REVITAS
2.7
RO
UVOD
ira zona naselja
Breuljak na kojem se nalazi gradid Ro je zapravo posljednji juni obronak Didarije, a

prema plodnom polju, te je ujedno prirodna straarnica za put koji se otvara prema
centralnoj Istri. Taj poloaj je odreivao i prosperitet i stagnaciju komune, ovisno o
konstelaciji na iroj politikoj karti. Roki breuljak nije dovoljno arheoloki istraen,
ali prema konfiguraciji terena moemo pretpostaviti prapovijesnu gradinu iz
predrimskih vremena. Po tragovima, najraniju naseljenost tog podruja nalazimo u
rimsko doba i to u dolini podno breuljka, na mjestu dananjeg sela Rim. Danas je u
prostoru glavnih gradskih vratiju Roa ureen mali lapidarij antikih nalaza s tog
lokaliteta.
POVIJESNI RAZVOJ
PRAPOVIJEST
Jedino arheoloko istraivanje, obavljeno je u sklopu sanacije kapele Sv. Petra (stariji
titular crkve Sv. Roka) obavljeno potkraj 1997. godine. Istraena je cijela podna
povrina ispod recentnog oploenja. Arheoloke sonde, izvoene parcijalno od
apsidalnog prostora uza zidove, do potpunog iskopa planuma, pokazale su dosta
siromaan slojopis (vrijeme VI IX st.). Donji arheoloki, prapovijesni sloj dokazao je da
se i Ro ubraja u gradinska naselja. Od nalaza, koji su se uglavnom zavukli u pukotine
stjenovite podloge, nalazili su se vrijedni oblici iz srednjeg i mlaeg neolitika
jadranske zone, zatim iz srednjeg i kasnog bronanog doba. Tipino za istarsko
eljezno doba je jedan ulomak posude s utisnutim pseudovrpastim ukrasom. Dokaz
da je rije o naselju, nalazimo u mnogobrojnim ulomcima prepeenog kudnog ljepila i
dijelova ploa pedi.
63
PROGRAM REVITAS
ANTIKO RAZDOBLJE
dva ulomka iz
lapidarija
Rimska provincija Istra bila je gusto naseljena, te brojni gradovi, posebno oni u
priobalju, pokazuju kontinuitet naseljavanja, tipinog gradskog ivota i rimskog
urbanizma. Isto tako, na podruju buzetine pronaeno je mnogo rimskih fragmenta,
rimskih nalazita, grobova i graevina. U Rou je prije vie stoljeda zabiljeena zbirka
rimskih natpisa i ulomaka rimskih spomenika.
Polovinom XIX st. povjesniar C. de Franceschi obilazi Ro, te opisuje dvije pronaene
grobne ploe s uglavnom itkim natpisima. De Franceschi donosi crtee i transkripciju
teksta (na jednoj od ploa nerimsko ime Ilnestil). Danas je u prostoru glavnih
gradskih vratiju ureen mali lapidarij antikih nalaza. Iz kasnoantikog razdoblja
postoji sjedanje na plou s datacijom iz 547. godine s uklesanim imenom transkog
biskupa Frugifera, ali je ploa, nekad uzidana u crkvicu Sv. Maura (podno Roa)
nestala. Pod crkvenom upravom Trsta, roka de upa biti sve do kraja stolovanja tog
biskupa (565. ili 568. godina).
Podno breuljka na kojemu se uzdie Ro postojalo, uz dananju cestu prema Buzetu,
je kasnoantiko naselje, koje ukljuuje reprezentativnu baziliku (bizantska bazilika Sv.
Maura koju spominje C. de Franceschi 1852. nakon obilaska Roa, a godine 1982.
arheolozi su otkopali temelje apside s karateristikama gradnje iz razdoblja VI/VII st.).
Mogude je da nalazi antikih ulomaka natpisa i nadgrobnih spomenika ukazuju na
antiki kontinuitet ovog naselja.
SREDNJI VIJEK
Pojam srednjeg vijeka moramo promatrati lokalno, s obzirom na razmatran predmet i
okolnosti. Rastezljive granice srednjeg vijeka, tog meurazdoblja, s kojima se
povjesniari poigravaju, proteu se kroz stoljeda, ovisno o kriterijima, ali i lokacijama.
Poetak srednjeg vijeka protee se iroko, od propasti Rimskog carstva (zapravo
Milanskog edikta) pa do poetka Islama, seobe naroda, razvoja feudalnog drutva,
utemeljenja dinastije Merovinga, dok je zavretak srednjeg vijeka definiran razvojem
vatrenog oruja, preko otkrida Amerike, do Francuske revolucije.
Sv. Rok tokom radova na slojevima buke
O naseljavanju Slavena u unutranjoj Istri prve pouzdane podatke doznajemo u

vrijeme Karla Velikog, tonije iz Rianskog placita. Slaveni preplavljuju kontinentalnu
Istru i to ne ba mirnim putem. Da li su se Slaveni odmah naselili na poloajima
prapovijesnih gradina ili su stanovali u dolinama, pa su gradine koristili kao pribjeita
u sluaju potrebe, ostaje u domeni nagaanja.
64
PROGRAM REVITAS
a)
a) pretpostavljeni izgled tlocrta

crkve
b) dogradnja XV/XVI st.
b)
prvobitne
Nema izvora ni nalaza koji bi ilustrirali ulogu Roa u ranosrednjovjekovnim stoljedima,

jer prvi spomen Roa u dokumentu, datiran je iz XI st. Prema ispravi, izdanoj u
Goslaru 1064. godine njemaki kralj Henrik IV poklanja markgrofu Ulrichu i njegovim
potomcima 20 kraljevskih selita u Istri, meu kojima i Rus (Ro). Bududi da nemamo
niti jednog nalaza koji bi ukazivao na to vrijeme, moemo samo pretpostaviti da je
Ro u doba furlanske i istarske marke bio sjedite feudalnog posjeda. Formirajudi se
na hrptu brda, oko osi koja povezuje katel (njegova pozicija je mogla biti na sjevernoj
strani dananjeg naselja) sakralne objekte (na sadanjoj poziciji) i poloaj Malih vratiju
na jugu, imao je slinu organizaciju kao Boljun i Dragud.
a svoje istarske posjede, za spas
a svoje due,
Sin Ulrichov poklanja 1102. godine
)
)
oglejskom patrijarhu, osim Roa, kojeg daruje vjernom vazalu Meginhardu.
No, ini se
da je ved tokom XII st. Ro preao u vlast patrijarha.
p
p
r imao tri crkve, i to Sv. Petra (danas
r Sv. Rok), Sv.
Izvjesno je da je Ro u to vrijeme ved
e
e
Antuna Opata i Sv. Bartula.
t crkvi Sv. Roka daju naslutiti da
t je dananja
Istraivanja provedena 1997/98. na
p
p polukrune
jednobrodna romanika crkvica etvrtastog tlocrta s dodatkom
o
uahurene apside, viekratno adaptirani
objekat. Ved 1947. godine oje B. Fuid, pri
s
s
a
otkrivanju
fresaka u kapeli, prepoznao tri sloja buke, od kojih, prvi, opisuje kao
t
t
)
romaniki.
Kasnije je uvlaenje konhe u zidnu plohu zaelja, produetak oslikanog
a
a
prvog sloja buke, te masivnost pilona
i
njihov
zgusnuti
raspored.
Prevelik
raspon
v
v
p
trijumfalnog luka govori, takoer,
u prilog razmiljanju o vedoj
prijanjoj
l
l
r
predromanikoj
crkvi. Zone ouvanosti
fresaka
(apsida
i
elo
trijumfalnog
luka)
samo
j
j
e
idu u prilog zakljuka o postojanjue drugaijeg izgleda crkve Sv. Roka
e do vizitacije,
t
nakon koje su se, po odluci Tridentinskog
koncila, neke crkve trebale
obnoviti i
n
n
p
obijeliti. Adaptacija s drvenim krovitem
i
ravnim
stropom,
u
svakom
sluaju,
slijedi
i
i
o
iza XVI st.
s
i
i
t
z
z
a
g
g
v
l
l otkriven je
U crkvi
l Sv. Antuna Opata, koju su kasnije dogradnje bitno promijenile,
tih
e je u buku,
80 godina
sloj romanikih fresaka.e Na jednom naslikanom kriu, upisan
j
d
d
izuzetno
analizom,
e zanimljiv grafit, kojeg je Branko Fuid temeljitom paleografskom
datirao
n oko 1200. godine. Radi se o poznatom rokom glagoljskom abecedariju.
t najkasniju mogudu za gradnjut prve faze Sv.
Tako,i tu godinu moemo uzeti kao
l
l
Antuna.
o
o
i
c
c
z
r
r
g
t
t
l
a
a
e
d
p
p
r
r
t
v
v
l
o
o
o
b
b
c
i
i
r
65
t
t
t
n
n
a
e
e
PROGRAM REVITAS
Za crkvu Sv. Bartula nemamo vidljivu najstariju fazu, jer su je dvije kasnije pregradnje
temeljito izmijenile. Uz pretpostavku da je uvijek bila vanija od Sv. Antuna (ved i po
tome to je graena na samom hrptu breuljka) zakljuujemo da je graena ranije ili
najmanje istovremeno.
MOGUDE etape graevinskog razvoja:

a) pretpostavljena romanika crkva;
b) stanje nakon obnove svetita XV st. upitna je istovremena gradnja zvonika, no on
je svakako izveden brzo nakon svetita;
c) sakristija izvedena prije 1523. godine, a atrij tokom XVI st.;
d) dananje stanje nakon nekoliko dogradnji tokom baroka i XIX st.
Kamena baza zvonika, svojim izgledom daje do znanja da je graen kao samostojedi,
to ukazuje da je laa Sv. Bartula u XV i XVI st. jednobrodna. Pitanje je, da li je ona,
jednako kao laa Sv. Antuna Opata, bila gabaritno izjednaena sa svetitem, ili je bila
neto ira, za to postoje argumenti. Trijunfalni luk Sv. Bartula koji odvaja svetite od
lae pripada tipu luka koji odvaja svetite od lae razliitih gabarita. Uz to, postoje
podaci iz 1523. godine kada bratovtina naruuje obnovu crkvenog inventara i
namjetaja.
Znaaj za ivot roke komune imaju i podaci iz njegove kulturne povijesti. Za potrebe
glagoljskog bogosluja, naruen je i napisan 1391. godine uveni brevijar Vida
Omiljanina, a u poetnoj invokaciji pored Boga i Bogorodice zazivaju se
Sv.Bartolomej i Sv. Antun (patroni dviju glavnih crkvi u Rou). Iz XIV st. je ouvan donji
sloj fresaka u crkvici Sv. Petra, rad talijanskog majstora. Na freskama su vidljivi
fragmenti muenitva Sv. Pavla.
Kuda sagraena u XV st.s datacijom 1475. -glagoljicom
O narodnosti stanovnitva nemamo puno podataka, ali grafit u Sv. Antunu svjedoi o
postojanju, moda i dominantnog slavenskog elementa, te o vrlo ranom prodoru
glagoljske pismenosti.
Jedna isprava iz 1371. godine pisana na pergameni, koja se uva u upnom arhivu
Roa, viestruko je vana za daljnju povijest Patrijarhove vlasti u Istri. Njega zastupa
Markiz (u ovom sluaju Volrik de Reifenberg) koji ovdje presuuje u sporu izmeu
stanovnika Roa i Buja, zbog navodno ukradene stoke. Volrik poziva u Buzet
predstavnike svih istarskih komuna, koje su pod Akvilejom, te sam predsjeda suenju.
Tu su nabrojeni: Labin, Plomin, Dvigrad, Oprtalj, Hum, Ro i Buje.
Neto vie o tipologiji naselja pod vladu Patrijarha, saznajemo iz dokumenta
sastavljenog 1405. u Buzetu, kada su se sastali predstavnici komuna radi dogovora o
zajednikoj obrani (prisjetimo se, 1402. su goriki grofovi prodali Veneciji strateki
vanu utvrdu Rapor). Kao predstavnici tvrave Ro ( comunitatis castri Rocii )
spominju se Sfetina Pechel i Michel Schiuriza. Ovaj dokument je ujedno i
a
svjedoanstvo
o autonomnosti i organiziranosti komuna.
)
p
r
e
t
p
66
PROGRAM REVITAS
O D 15 18. STOLJEA
Fotografije iz 1956. godine
Grb obitelji Fermeglia
U XV st. Ro je pouzdano ved obzidan grad, opsega vrlo slinog dananjem. Zidine
vjerojatno u svoj prsten, osim kula, ukljuuju i ostatke katela. Od zidina iz tog
vremena ouvan je manji fragment, poligonalna kula na sjevernoj strani.
Po zadobivanju raporske tvrave, Mleani veoma brzo ire svoju vlast u
kontinentalnoj Istri, te tokom 1412. godine vojnim i diplomatskim putem dobivaju
Ro, Hum, Oprtalj i Buje. Stanovnici Roa su nekom uvredljivom izjavom izazvali
raporskog kapetana Jakoba de Rippa, koji im zbog toga rui zidine, ali doputa
stanovnitvu da ostane u nebranjenom naselju. Iz korespodencije duda i raporskog
kapetana doznajemo da su poslanici iz Roa, osobno kod duda, nastojali izmoliti
dozvolu da ponovno izgrade zidine. Meutim, to de im biti odobreno tek kada dokau
lojalnost mletakoj vlasti. O sruenim zidinama nema podrobnijih podataka, tek
opaska mura et fortalitis to znai standardni obrambeni ansambl zida s
istaknutim kulama. Tek kada usporedimo ouvanu predvenecijansku kulu s kasnije
sagraenim zidinama, moemo zakljuiti da su sruene zidine bile kvalitetnije
graene od novih.
Kratko pismo venecijanskog duda, upudeno 1421. svjedoi da su ga povjerenici
izvijestili kako moe odobriti Roanima da se ponovno utvrde, to je zapravo i bilo
nuno, radi istaknutog poloaja Roa. Tako, Ro ponovno postaje katel, dobiva
bedeme s istaknutim kulama i dvojim gradskim vratima. Tokom narednih stoljeda, taj
se bedem, primjereno pjeadijskoj obrani, samo nuno popravlja, to je i danas
a
vidljivo u tragovima.
Za politiku kartu ovog podruja, vaan je i dokument )iz 1420., koji regulira granice
izmeu Roa, Semida i Lupoglava.
Od ozbiljnijih vojnih sukoba bilo je, u drugoj polovici XVp st. uznemiravanje od strane
r
Turaka, koji su se iskrcali kod Kopra i to 1472. i 1478. godine.
e
t
Iz dokumenata datiranih 1465. i 1491. doznajemo da su Roani imali pravo birati sebi
p
upnika, no to im je pravo bilo uskradivano, pa je tako 1488.
i 1491. ponavljan zahtjev
o
trdanskom biskupu da opozove iz Roa upnika kojis im je nametnut, a i nije se
pokazao vrijedan slube.
t
Gradid, koji je osim uloge pogranine tvrave, bio i atrgovite, stjecite obrtnika i
sjedite bratovtina, ivio je aktivnim kulturnim ivotom.
v Razvijena je znaajna kola
glagoljske pismenosti, a za svoju uporabu kupuju kodekse
od priznatih pisara (Vid
l
Omiljanin, Bartol Krbavac) te iz svojih redova daju poznate
glagoljae imuna Grebla
j
i akana Jurja.
e
n
i
XVI st. donosi na samom poetku nove ratne sukobe.
Venecija ratuje protiv
Cambraiske lige, 1511. godine Frankopan i Rausner osvajaju i razaraju Rapor, nakon
i
ega se kapetan seli u Buzet. Venecija nakon mira sklopljenog
1523. dobiva Sovinjak,
z
Dragud i Vrh. Habsburzi preuzimaju
1374. godine, a Akvileja
a posjede Gorikih grofova
g
gubi svjetovnu vlast u Istri 1420.
) Nakon 1527. zavladat de Habsburzi i HrvatskoUgarskom kraljevstvom, pa je Istra podijeljena izmeu l
e
p
d
r
e
t
67
t
l
p
o
o
PROGRAM REVITAS
Venecije i Austrije. Granica, koja je bila poprite estih sukoba, prolazi blizu Roa i
dalje Huma, Draguda i Vrha. Dolaskom kapetana u Buzet, ovaj grad doivljava nagli
procvat na svim podrujima komunalnog ivota, no to je znailo istovremenu
stagnaciju oblinjih tvrava.
ini se da je XVI st. bilo viestruko nesretno za Ro. Tako je zabiljeeno da su ga 1511.
pogodili potres, rat i kuga, da je poumiralo 484 ljudi. Opet se 1512. spominje
epidemija, a 1527. velika glad. U jednoj biljeci Ivan Benid izvjetava da nova glad
zavladala 1591. godine. Nevolje se nastavljaju i kulminiraju poetkom XVII st. u
oruanom sukobu Uskoki rat. Tada je (M. Bertoa) na podruju Buzetine izginulo
gotovo pola stanovnitva i preko 90% stoke, porueno preko 60% kuda, a zemlja
gotovo naputena. U ekonomskom smislu, ovaj kraj se vie nede oporavit
Ako govorimo o arhitekturi i graditeljskom razvoju, srednjevjekovna i renesansna
kua u Rou pripada jednostavnom, rairenom tipu istarske kude, a ne nalazimo
primjere raskonih palaa (postoji u predaji uspomena na palau koja je izgorjela u
poaru oko 1850., a nalazila se na sjeverozapadu naselja-moguda pretpostavka za
objekat na k.. 19 vidljiv na katastarskom planu iz 1820. godine). Kude su jednokatne,
kvadratnog tlocrta, vjerojatno temeljene na starijim bazama. U prizemlju su obino
iroki ulaz s malim prozorima, ali u vedini primjera stanje je izmijenjeno kasnijim
pregradnjama, no pretpostavka je da je u prizemlju prostor bio podijeljen na kuhinju i
konobu, a na katu su bile sobe. Glavna fasada ima pravilno rasporeene prozore na
katu, a na nekoliko objekta sa stilsim elementima. Kude su bile rasporeene u
jednostruke i dvostruke nizove, ali tako da svi objekti gledaju na ulicu. Strme drvene
stepenice povezivale su etae, a vanjska stubita (baladuri) pojavljuju se tek u baroku
i kasnije.
Polovinom XVII st. dobivamo jedan od najiscrpnijih izvjetaja iz roke prolosti, a to je

Tommasinijev opis iz Komentara godine 1657. On pie da je Ro poslije Buzeta
najvanija tvrava u podruju, ima visoke, starinske bedeme s 9 obrambenih kula (
9 torrioni come bastioni ) s ostacima artiljerije. Ima dvoja gradska vrata. S okolnog
podruja regrutira 100 branioca. Zajedno s okolnim podrujem ima oko 1400
stanovnika i veoma je gusto naseljen. upna crkva ima kapelu Gospe od Ruarija, a u
katelu su jo crkve Sv. Antuna, Bl. Djevice (?), Sv. Petra i Sv. Sebastijana (?). U Rou
ivi plemenita obitelj Vigieri iz Bergama, koja ima raskonu kudu. Piudi o gustoj
naseljenosti katela ( pieno di popolo ) Tommasini vjerojatni misli na sve vedi broj
dvokatnica, koje u XVII st. nadvisuju starije jednokatnice. Vjerojatno su u to doba ved
poeli graditi baladure, radi proirenja stambenog prostora. Zanimljiv primjer
slojevitog rasta jedne grupe objekata je niz dvokatnih kuda pored upnog dvora. U
tlocrtu su prepoznatljive osnovne parcele na kojima je graeno u prvoj fazi, da bi se
objekti, rastudi u visinu, spojili u jedinstvenu veleposjedniku palau (obitelji Miculi, )
s markantnim portalom.
1820. katastarska podloga za jezgru Roa
a
)
p
r
68
PROGRAM REVITAS
Proces ruralizacije intenzivno zahvada ne samo Ro, nego i mnoge kontinentalne,

ranije razvijene komune, koje zamiru na politikoj karti. Tokom XVIII st., a posebno u
XIX taj de proces potpuno izmjeniti urbanu strukturu mjesta. Iako izvedba gradske
loe u XVIII st. svjedoi o razvijenom komunalnom ivotu, ipak je vidljivo da se naselje
strukturalno mijenja. U to vrijeme organizira se pred upnom crkvom ograeni trg,
koji potpuno izolira i degradira crkvu Sv. Antuna Opata. Iz izvjetaja Angela
Giustiniana, od 30. XII 1729. godine, doznajemo da Ro ima fontik, koji se ponovno
spominje 1759. godine.
Ro, koji je ranijih stoljeda bio ivi centar itave okoline (tvrava, sajmite, kulturni
centar, sjedite bratovtina, stjecite obrtnika) zamire odjednom u svim svojim
funkcijama, te dijeli sudbinu svih kontinentalnih istarskih opdina, posebno nakon
proglaenja slobodne plovidbe Jadranom 1717. godine. Nakon Napoleonovih
osvajanja, Ilirskih provincija i dolaska Austrije, itava Istra postaje politiki
jedinstvena, pa Ro prestaje figurirati kao pogranino mjesto.
Vizura Roa iz 1982. godine

Izgraena je 1820. katastarska podloga za naselje i ire okruenje
ini se da je zadnji zahvat na utvrdama Roa, mala tvravica uz Vela vrata, prema
stratekim karakteristikama artiljerijski bunker za aktivnu obranu, vjerojatno iz
napoleonskih vremena. Gradnja ove iroke, niske tvrave, razbila je staru liniju
bedema, tonije, vjerojatno je kao niski bastion izgraena pred starim bedemom.
O D 19 20. STOLJEA
a
)
a
p
Godine
1875. je putena u promet eljeznika pruga Divaa-Pula,
a Ro dobiva
)
r
eljezniku stanicu. Izgradnjom stanice, malo van naselja i ceste
prema
stanici, date
e
su nove
smjernice za irenje naselja, koje je u meuvremenu
p
t izalo izvan okvira
zidina.
r Oko stanice se poinje formirati novo naselje. U Rou jepgodine 1849. otvorena
kolae i to hrvatskom i talijanskom jeziku. Te godine kolu polazi
55 djece. Ro je
o
t XIX st. opdina i to pod kotarom Buzet. Premalo je bilos aktivnosti, da bi Ro
tokom
p iz stagnacije, polovica kuda je zaputena ili uruena.t Osim upne crkve sa
izaao
o
a kude (V. Klaid 1880.).
zvonikom,
upnog stana, kole i gostionice u Rou nema pristale
s
v
t
l
Pojedine zemljoradnike obitelji poinju se bogatiti kroz tgovinu
i zakupe, kupuju
a
kude i itave blokove u Rou, te grad dobiva novu sliku, poput jozidanog sela. Takva je
v
e
struktura
mjesta sauvana do danas, a neki od potomaka prijanjih
obitelji ive u
l
n
blokovima kuda, kao i preci. Najbogatije obitelji bile su Fermeglia, Ban, Breschiani,
j
i
Miculi i Fabris. Fermeglia je vjerojatno talijanizirana forma prezimena
Frmelida, ija je
e
loza posjedovala i grb (sauvan na dva mjesta: pred upnom crkvom i u zidu obiteljske
n
i
kudei na k.. 8) a pripadao im je itav kvart od sjeverne, poligonalne kule do Sv. Petra,
z
pa uz bedeme, skoro do kole. Prema mjesnoj tradiciji posjedovali
su palau koja je
g
izgorjela
oko 1850. godine.
i
l
z
g
l
e
d
t
l
e
d
t
l
o
c
r
69
PROGRAM REVITAS
Bresciani i Miculi dijelili su potez kuda uz bedeme od Velih vratiju prema jugoistoku.
Prve kude u nizu pripadale su obitelji Bresciani, na jednoj postoji uklesana datacija
(1853) s inicijalima P.B.
Velika dvokatnica s maniristiko-baroknim portalom, bila je sredite velikog
gospodarstva Miculi, obitelji, koja je po predanju, dola prije 3-4 stoljeda iz Furlanije.
Istom su gospodarstvu pripadale i jedna kuda, tri velike staje i dva dvorita. Veliki
kolni ulaz u dvorite, s kamenim lukom, nosi na zaglavnom kamenu natpis 1813.
G.M.F.F.
Vela vrata 1953.
Juna kula bedema 1953.
Obitelj Ban posjedovala je insulu (ili njen vedi dio) izmeu crkve Sv. Petra i upne
crkve. Jo su, gotovo potpuno, sauvana tri velika dvorita, svako sa velikim
stambenim objektom, kolnim ulazom i gospodarskim objektima. Ta tri dvorita su
nastala podijelom izmeu troje brade, negdje krajem XIX st. Ispunjavaju itav sjeverni
dio kvarta, dok na junoj strani ostaju dva niza i zatvorena uliica meu njima. Izvorna
struktura tog bloka bila je dva niza i ulini prolaz izmeu. Ulica je vodila prema
glavnom proelju upne crkve i spada meu najstarije komunikacije u Rou. U ovom
kvartu je vidljiv najjai primjer ruralizacije. Mali srednjovjekovni stambeni objekti su
postali staje i gospodarski objekti, katni prozori su proireni u vrata sjenika, a prozori i
vrata se ire i zazidavaju
prema potrebi. Inae, obitelj Ban se spominje ved u XVI st. u Kvaderni.
Obitelji Fabris, o kojoj nema puno podataka, pripadali su objekti (uglavnom srueni)
izmeu gradske loe i istonog poteza bedema.
a
) Koncem XIX st. i u prvoj polovini XX st. stanovnitvo Roa brojano varira izmeu 164
i 212 stanovnika. Do I svj. rata opdina je u rukama Hrvata, mjesto ima Narodni dom,
phrvatsku biblioteku i itaonicu, te hrvatsku i talijansku kolu.
r
eU II svj. rati je Ro bio bombardiran (rujan 1943.) i tom je prilikom stradao itav blok
tistono od gradske loe, a sruena je i jedna istaknuta dvokatnica nasuproz proelja
pcrkve na k.. 87 (danas k.. 2, bez oznake zgrade).
o
s
U poslijeratnom razdoblju intenzivnije se izgrauje naselje uz cestu prema
t
eljeznikoj stanici, izgraeno je vie stambenih i obiteljskih kuda, te objekti
a
drutvenog i komunalnog znaaja (pota,trgovina, gostionica, mlin). Sama povijesna
v
l jezgra, ija je homogena struktura nepovratno unitena razbijanjem bedema na
j sjevernoj strani i vedim razaranjima u najgudem srednjevjekovnom tkivu, ponovno je
eoivio tek zadnjih desetljeda kroz privatne inicijative i znaajno djelovanje kole.
nSauvane su 4 obrambene kule starijeg sustava i neke u tragovima, dobar dio
i bedema, te Vela i Mala vrata. Stanje je takovo da omoguduje kvalitetnu valorizaciju,
obnovu i odravanje.
i
z
a
g
)
l
e
p
d
r
e
t
70
t
l
p
o
o
PROGRAM REVITAS
2.8
HUM
UVOD
U pograninoj regiji Istre, na obronku iznad izvora Mirne smjeten je Hum. Taj mali
utvreni grad prvi put se spominje 1102. godine u darovnici kojoj istarski markgrof
Ulrich II. daje akvilejskom patrijarhu u feud, uz niz katela i naselja na podruju
limesa, i castrum Cholm. Od tog razdoblja pa sve do kraja 18. stoljeda Hum je imao
funkciju pogranine utvrde, najprije u sklopu Akvilejske patrijarije (1102-1412), a
zatim u sastavu venecijanskog posjeda u Istri (1412-1797).
A N T I K O R A Z DO B L J E
U doba rimske dominacije formira se limes s utvrdama, a i granice kasnijih politikih
formacija to su dijelile istarski poluotok prolazile su tim podrujem.
S R E D N J I V I J EK
Katel
Katel Hum podignut je vjerojatno u 11. stoljedu. Uz katel se ved u razdoblju 11-12.
stoljeda formira minijaturno podgrae linearne strukture prilagoene konfiguraciji
terena, takoer i samo opasano obrambenim zidovima, koji su definirali priblino
pravokutni tlocrtni obris grada. Tako zacrtana osnovna organizacija grada i njegov
opseg odreen linijom fortifikacija, nisu se bitno mijenjali u kasnijim razdobljima. U
postojedoj arhitektonskoj strukturi Huma mogude je oitati graevni razvoj koji se
oitovao u postupnoj izgradnji slobodnih povrina unutar zidina, te u sve jasnijoj
artikulaciji prostora, to je bio rezultat razvoja komunalnog ivota grada, a sve vedem
rustificiranju gradskog prostora.
Hum, prema tome, pripada grupi srednjovjekovnih naselja koja su se razvila kao mali
centri uz katele podignute na obrambenim pozicijama. Premda katel u Humu nije
sauvan, on je u tolikoj mjeri odredio graevini razvoj naselja, da je nekadanja
dvojnost katel-podgrae i danas prisutno u urbanistikom sustavu grada: s jedne
strane poviena zaravan na kojoj se nalazio katel, a danas je djelomino zaprema
velika upna crkva sagraena poetkom 19. stoljeda, dok je s druge strane na
skoenom terenu izduenog hrpta zbijena aglomeracija s longitudinalnim rasporedom
izgradnje i komunikacija.
71
PROGRAM REVITAS
Dananji objekti na spomenutoj zaravni u Humu predimenzionirana upna crkva,

upni dvor i krajnja zgrada u sjevernom nizu potjeu iz mnogo kasnijeg razdoblja
(19. st.), ali da je to podruje ved u ranim poecima pripadalo gradu, dokazuju ostaci
fortifikacija koje obrubljuju i zaravan: romaniko-gotiki zid na njezinu zapadnom
kraju, nadalje ranoromaniki (sauvan u donjem dijelu ulazne fasade zvonika -kule),
koji se protezao po ivoj stijeni na junoj strani, te renesansni zid s ruevnom
ugaonom polukrunom kulom na sjevernoj strani zaravni.
Navedenu lokaciju katela posebno potvruje i tlocrtno-prostorna organizacija
naselja, oito nastala u odreenom odnosu prema katelu smjetenom na zapadnoj
zaravni. Katel je, naime, dvjema uzdunim paralelnim ulicama bio direktno povezan s
bitnim punktovima u gradu trgom uz juna, glavna gradska vrata, te nekadanjim
istonim gradskim vratima. Takoer je iz tako usmjerenih ulica iz svake stambene
kude bio omoguden brz pristup katelu, to je bilo vano u sluaju opasnosti.
Podgrae
Tlocrt grada u visini prizemlja
Podgrae katela u Humu formirano je vjerojatno ved u 11-12. stoljedu. Pripadalo je

osebujnom tipu naselja podignutih uz pogranine katele, iji su stanovnici bili
kolonizirani, a u sluaju rata imali su obvezu obrane katela i limesa. Takva naselja
nastaju u Istri ved od razdoblja bizantske vladavine, kada su u pograninim krajevima
naseljavani Slaveni uz obvezu vojen slube (7. stoljede). Nekropole tih graninih trupa
a
) otkrivene su u Mejici i Brecu kod buzeta, na Zajjem bregu kod Velog Mluna, te na
Malom Vrhu iznad Sovinjskog brda. Stanovnitvo prvotnog podgraa u Humu, kao i
p vedine ostalih naselja na limesu u 11. stoljedu, bilo je preteno hrvatsko, to izmeu
r ostalog dokazuje rana pojava glagoljske pismenosti u tom dijelu Istre.
e Tlocrtno-prostorna organizacija naselja sastoji se od tri paralelna niza kuda, dviju
t ulica, te trapezoidnog trga komunalno sredite formiranog uz juna, glavna
p gradska vrata. Srednji niz zgrada okruen je dvjema spomenutim ulicama, od kojih je
o juna, glavna, povezivala trg s istonim gradskim vratima na jednoj i katelom na
s drugoj strani. Rubni nizovi prislonjeni su uz juni i sjeverni gradski zid. Graevni razvoj
t Huma odvijao se u dugom vremenskom rasponu tako da je teko sa sigurnodu
a ustanoviti izvornu fazu. Meutim, zbog veze organizacije naselja i katela, zatim
v injenice da je ved prvotni suburbij bio utvren, to je nalagalo na malom,
l omeenom prostoru plansku, povezanu izgradnju, kao i zbog konfiguracije terena
j koja je diktirala linearnu strukturu, moe se zakljuiti da su bitne odrednice tlocrtnoe prostorne organizacije grada utemeljene ved u ranoromanikom razdoblju (11-12.
n stoljede).
i Srednji niz kuda je najstariji. Na to ukazuju male parcele karakteristinog, priblino
kvadratnog oblika, sauvane u gotovo itavom nizu, te srednjovjekovne strukture zia
i
pojedinih zgrada. Niz je najprije bio ui (jednostruki).
z
g
l
e
d
t
l
o
c
72
PROGRAM REVITAS
Kula i zvonik
Ulazna vrata u grad
U razdoblju srednjeg vijeka zapoelo je prigraivanje kuda i uz unutranju stranu

junog gradskog zida. S obzirom da je izgradnja objekata neposredno uz gradske
zidove oteavala pristup i obranu, vjerojatno su gradski zidovi izvorno bili slobodni. To
se posebno odnosi na strateki najistaknutiji sjeverni gradski zid, uz kojeg nema
tragova srednjovjekovne stambene izgradnje. Prema tome, u prvotnu fazu (11-12.
stoljede) moe se datirati parcelacija srednjeg niza, ije graevne estice ujednaene
a
veliine pokazuju planski nastanak, dok su ostala dva niza oblikovana postupno
u
)
duem periodu.
p je nain
Izgradnja stambenih objekata u nizovima, kao to je to u Humu, napredniji
r
urbane organizacije, jer su kude, sve okrenute prema ulici, meusobno ravnopravne.
e
Taj tip je karakteristian za prave gradove ili pak za kolonizirana naselja, osobito
esta
t
u pograninim podrujima, iji su stanovnici u prvom sluaju graani (obrtnici i
p
trgovci), a u drugom graniari, izjednaeni u pravima.
o
s
Tlocrtna organizacija Huma sa svojom pravilnodu pokazuje postojanje vrstih
t
smjernica izgradnje te nije bila uvjetovana samo konfiguracijom terena,
a nego je
prvenstveno nastala kao posljedica prostornih uvjeta i povijesnih okolnosti
v u kojima
se naselje formira kao podgrae ranosrednjovjekovnog pograninog katela.
l
j
e
RAZDOBLJE OD 12 - 15. STOLJEA
n
i
Godine 1102. Hum dolazi u feud akvilejskog patrijarha pod vladu ostaje i tijekom
razdoblja u kojem patrijarsi vre funkciju markgrofova Istre (1209-1412.).i Akvilejski
patrijarsi markgrofovi nastoje uvrdenjem centralne vlasti na teritorijuzcijele Istre
prevladati feudalni partikularizam. Stvaranju jedinstvene crkvene drave,g meutim,
pruaju otpor obalni gradovi te Goriki grofovi, koji su kao vazali lakvilejskog
e
patrijarha dobili u 12. stoljedu u feud Pazinske grofovije. U to se doba takoer
javlja
d
Venecija sa svojim pretenzijama. Ona najprije uspijeva nametnuti vlast gradovima na
zapadnoj obali, a zatim postupno, u ratnim sukobima s Akvilejom, osvaja i dijelove
t u posjed
kontinentalne Istre. Godine 1374. Pazinska grofovija prelazi testamentom
l
Habsburgovaca, ime dio unutranje Istre u sklop Austrije. Hum je bio grad-utvrda na
o
samoj granici prema Pazinskoj grofoviji, a takoer je zajedno s katelima Buje,
c
Oprtalj, Buzet, Labin, Plomin, Ro i Dvigrad ostao posljednje patrijarhovo uporite do
r
sloma Akvilejske patrijarije.
t
U razdoblju od 13. do poetka 15. stoljeda arhitektonski se oblikuju glavni
javni
a
prostori Huma trg uz glavna gradska vrata i juna ulica. Trg je trapezoidnog,
ljevkastog tlocrta, te pripada tipu srednjovjekovnih spontano nastalih
p trgova,
organski prilagoenih najfrekventnijim tokovima kretanja. Naime, trg se
r frontalno
proiruje od gradskih vrata prema proeljima zgrada srednjeg niza, gdjev se s obje
strane otvoren prema proeljima junoj ulici. U istom smjeru se uspinje onjegovo tlo
a
poploeno kamenom, ime je donekle umanjen karakter prostora
okupljanja,
a
b
)
naglaen komunikacijski znaaj trga.
i
t
p
n
r
e
e
73
t
c
p
r
PROGRAM REVITAS
Premda je svoju fizionomiju trg stjecao u dugom vremenskom rasponu, osnovni

tlocrtni oblik, kao i karakteristike komunalnog sredita zadobio je ved u razdoblju od
13. do 14. stoljeda. U to doba, pored male upne crkve, izgraene vjerojatno na
zapadnoj strani trga u ranoromanikoj fazi, na trgu se podiu i graevine javne
namjene. Na to ukazuje srednjovjekovna zgrada na sjevernoj strani trga, u srednjem
nizu, bududi da je ved povrine od istodobnih stambenih kuda u nizu, a uz nju je
kasnije pregraen trijem gradske loe. Na istonoj strani gradi se kuda fortifikacijske
namjene, koja je titila Glavna gradska vrata prije izgradnje dvostrukih vrata
propugnakula. Bona fasada te kude je skoena, tako da je olakan tok kretanja od
glavnih gradskih vrata u glavnu ulicu.
U 12. i 13. stoljedu intenzivno se obnavljaju gradski zidovi. Ti romaniki dijelovi
fortifikacija, graen od pravilnih kamenih kvadara vedeg formata, u odnosu na one
ranoromanike istiu se kvalitetom obrade zia. Obnova zidina nastavlja se i u
gotikom stilskom razdoblju (14. i poetak 15. stoljeda), kada se primjenjuje gradnja
izduenim kamenim kvadrima. U 13/14. stoljedu podignuta je etverokutna kula na
sjevernom uglu istonog gradskog zida, kasnije vie puta pregraivana.
RAZDOBLJE OD 15.- 17. STOLJEA

(Od venecijanskog osvajanja Huma do uskokog rata)
Venecijanskim osvajanjem Huma zaustavljen je razvoj grada koji se odvijao u doba
dominacije Akvileje. Odmah nakon zauzimanja naselja, kao kaznu za pruanje otpora
stanovnitva, venecijanski podestat je dao sruiti gradske zidove, to je imalo i
simboliko znaenje degradiranja grada na rang sela. Fortifikacije Huma, koji su, kako
pokazuju njihovi sauvani srednjovjekovni dijelovi, bili samo mjestimino otedeni,
obnovljene su ved 1421. godine.
Intenzivnija obnova Huma te daljnji graevni razvoj u smislu sve intenzivnijeg
oblikovanja prostora zapoeli su tek u prvoj polovici 16. stoljeda nakon
Cambraiskog rata, da bi opet bili prekinuti poetkom 17. stoljeda u uskokim ratom.
U 16. stoljedu komuna Huma doivljava svoj ponovni procvat. Komunalna uprava
upan i zbor vijednika - inicijator je obnove i izgradnje fortifikacija, javnih i sakralnih
graevina, kako to svjedoe brojni glagoljski natpisi.
Hum, situacija od 1412. do 1612. godine
a
)
p
r
e
t
p
o
Spomenuti prosperitet Huma u 16. stoljedu oitovao se i u izvedbi novih javnih

graevina. Na prijelazu iz 16/17. stoljeda na trgu se grade gradska loa i itnica. Obje
su graevine nastale adaptacijom dviju starijih srednjovjekovnih kuda u srednjem
nizu, koje su proirenje prigradnjama na proelnoj strani prema trgu. U trijemu
gradske loe jo je sauvan kameni stol s glagoljskim natpisom i godinom 1545. , za
kojim su javno zasjedali upani i vijednici.
74
PROGRAM REVITAS
RAZDOBLJE OD 17-18. STOLJEA

(Od Uskokog rata do pada Venecijanske republike)
Venecijansko-austrijski tzv. uskoki rat, voen na tlu Istre od 1612. do 1618.
godine, predstavljao je novi prekid u graevnom razvoju Huma. Tijekom tog rata
izvrena su pustoenja i razaranja ogromnih razmjera na gotovo cijelom istarskom
poluotoku, a napose u pograninom podruju, gdje su se odvijale i najede bitke.
Prema izvjetajima raporskog kapetana tijekom 1616. godine Hum je u dva navrata
bio spaljen, a slino je i s ostalim utvrenim naseljima i selima s obje strane granice.
Posljednji period pripadnosti Huma Veneciji zapoinje polaganim oporavkom grada
od razaranja i ruenja u uskokom ratu. Nakon toga, tijekom 17. stoljeda jo nema
znaajnijih graevinskih zahvata u gradu, s obzirom da ratna napetost na granici jo
traje, a i populacija je znatno smanjena.
Pogled na bedeme
Prije obnove
Pojaana izgradnja huma zapoinje tek tijekom 18. stoljeda. Ona se, meutim, ne
manifestira u podizanju istaknutih arhitektonskih objekata ili u regulacijama gradskog
prostora vedih razmjera kao ranije u doba intenzivnog ivota grada, nego iskljuivo u
gradnji stambenih kuda. Nove zgrade zamjenjuju brojne sruene ili otedene objekte
u srednjem i junom nizu.
a
Za razliku od ranijih, uglavnom jednodelijskih kuda, te zgrade 18. stoljeda
odlikuju se
)
neto sloenijom organizacijom unutranjosti, a u tenji za ostvarivanjem vedeg
stambenog prostora dolazi i do objedinjavanja srednjovjekovnih estica.
p Na fasadama
pojedinih kuda detalji arhitektonske plastike pokazuju suvremener barokne stilske
karakteristike.
e
t
U 18. stoljedu srednjovjekovne utvrde grada gube obrambenup funkciju, zbog
promjena u nainu ratovanja. To je omogudilo vede rastvaranje zgrada
junog niza
o
probijanjem velikih prozora u gradskom zidu. Tada se takoers i uz strateki
t
najistaknutiji i stoga najdue slobodan sjeverni gradski zid zapoinje formirati
tredi niz
a
kuda. Nije iskljuena mogudnost, meutim, da je zbog skuenosti gradskog prostora
ved i ranije bilo pojedinanih prigraivanja stambenih kuda uz taj zid, vali o tome nema
l
sauvanih tragova. Sjeverni se niz po svojoj slobodnijoj organizaciji razlikuje
od ostala
j
dva starija gradska zida. Razvedenog je vanjskog obrisa jer su kude izgraene dijelom
s unutranje, a dijelom s vanjske strane bedema, a u sredini niz jee prekinut uskim
n strane prema
prolazom do Malih gradskih vrata. Fasade kuda okrenute su s jedne
i
sjevernoj ulici, koju znatno nadvisuju bududi da je sjeverni niz na povienom
terenu, a
s druge strane rastvaraju se velikim otvorima prema pejza. Ispred proelja objekata
i
formiraju se prema ulici terasa dvorita.
z
g
l
e
d
t
l
o
c
r
t
75
PROGRAM REVITAS
R A Z D O B L J E O D 1 8 . do poetka 20 . S T O L J E A
Napoleonovo osvajanje sjeverne Italije 1797. godine znailo je kraj Venecijanske
Republike. Mirom sklopnjenim iste godine izmeu Napoleona i Austrije veneijanski
posjedi u Istri, pa tako i Hum, pripali su Austriji, u sustavu koje su ostali sve do prvog,
svjetskog rata, izuzev kradeg perioda francuske dominacije (1805-1815).
Tijekom 19. stoljeda zbog promjenjivih povijesnih i privrednih okolnosti samo pojedini
vedi gradovi u Istri Pula i Trst uspijevaju ostvariti prosperitet, dok Hum, kao i
brojni drugi mali gradovi, gubi svoj nekadanji fortifikacijski te istaknutiji urbani
znaaj. Izgradnja Huma, meutim, sve je do pred sam kraj 19. stoljeda po svojoj
koncepciji gradskog obiljeja..
Tijekom 19. stoljeda u Humu se gardi nova upna crkva datirana 1802. godine i
posvedena, kao i dvije upne crkve, sv. Mariji. Stambene kude 19. stoljeda podizane su
u sklopu dvaju starijih gradskih nizova, na parcelama ranijih objekata, te je u tom
razdoblju izgraeno nekoliko stambenih zgrada, koje naglaenom pravilnodu
proelja pokazuju neke odraze klasicizma.
Pogled na crkvu i zvonik
Kasnija izgradnja Huma tijekom 19. i poetkom 20. stoljeda ne pokazuje nekih
izrazitijih stilskih karakteristika. Prostorna organizacija slijedi ranija
a jednodijelna ili
viedijelna rjeenja, a i oblikovanjem fasada i volumenom te kamene) kude primjerene
su ambijentu.
Ruralizacija Huma, koja je uzelo maha tijekom 20. stoljeda, zapoinje
p u 19. stoljedu.
Tada se gradi prvi gospodarski objekt u gradskoj jezgri, lociran,
meutim na
r
sjevernom rubu i ulaznom fasadom okrenut izvan naselja. U ranijemerazdoblju, sudedi
prema sauvanoj izgradnji u Humu, gospodarske zgrade (sjenicit i staje) to su
pripadale stanovnitvu naseljenom u gardu, nalazile su se izvan zidina,
na okolnom
p
teritoriju.
o
s
t
a
O D P O ET K A 2 0 . S T . D O D A N A S
v
l nema graevne
Izmeu dva svjetska rata, u doba talijanske okupacije Istre, u Humu
j
djelatnosti. Uz provoenje denacionalizacije, 1921. godine uniteni
su glagoljski
e
natpisi na zvoniku-kuli. Glavnim gradskim vratima i upnoj crkvi.
n se, meutim,
Nakon drugog svjetskog rata Hum je pripao SR Hrvatskoj. I dalje
i
nastavlja stagnacija grada. Hum gubi velik dio stanovnitva, koje se odselilo u vede
privredne centre, to je uzrokovalo ubrzano propadanje graevnog fonda. U novije
i
doba bilo je doseljavanja iz okolnih zaseoka, ali to je pak imalo za posljedicu
z
neadekvatnu obnovu nekih zgrada, nadalje degradiranje naputenih
g stambenih kuda
njihovim koritenjem u gospodarske svrhe, kao izgradnja dviju kuda
l izvan perimetra
gradskog podruja, to je karakteristian dananji oblik rustifikacije
malih
e
srednjovjekovnih gradova.
d
t
l
o
c
r
76
PROGRAM REVITAS
2.9
BERAM
UVOD
Beram je jedno od tipinih istarskih naselja na breuljku, iji kontinuitet prirodnog

rasta pratimo od prethistorije do danas. Ono je ujedno i posljednje u nizu naselja uz
Limsku dragu. U sluaju Berma postignuta je izuzetna ravnotea izmeu naselja
(graditeljsko nasljee) i okolnog pejzaa (prirodno nasljee). Stoljedima, lokalno
stanovnitvo na najbolji nain koristi raznolikosti u konfiguraciji terena, vrsti tala i
klimatskih uvjeta.
Prvi spomen Berma nalazimo 911. g. u darovnici kralja Berengara, no tragovi njegova
postojanja seu u vrijeme prije Krista i to najmanje osam stoljeda, o emu postoje
materijalni dokazi od neprocjenjive vrijednosti. Bogata povijesna dogaanja ostavila
su trag na izgled ovog naselja kroz srednjovjekovnu fortifikaciju, gotiki prezbiterij u
novijoj sakralnoj graevini, ali i na sustavu krivudavih uliica. Povijest Berma do sada
je samo fragmentarno obraena, i to zahvaljujudi postojanju kapele Sv. Marije na
kriljinah i slikarskom opusu Vincenta iz Kastva. Stilizirane vizije Berma dvaju
prouavatelja starina, Petronija i Valvasora, pokazuju naselje istovremeno robustno i
pitomo. Prospero Petronio biljei svoje dojmove (1681.) i u formi teksta: Beram je
izgraen na vrhu breuljka, koji se izvija meu ostalim bregovima. Mjesto je opasano
zidinama, a ima ovalan katel s kulom izgraen od ivog kamena. U katelu i okolici
ima stotinu i vie itelja. Ispod, na dnu brda je dugaka dolina koja poinje kod Pazina
i vodi pod Tinjan, s potokom to nabuja nakon kia.
Povijesne grafike Berma iz 17. st.
Urbar
a iz godine 1578. govori da je Beram imao vanu ulogu kao grad- cittadella, a uz
niz) podataka o obvezama podanika nalazimo vrijedne informacije o veliini teritorija,
granicama, nazivima uma ili najmu mlinova. Po navoenju blagdana posvedenih
pojedinim
svecima moe se zakljuiti i koje su crkvice bile sagraene van obrambenih
p
zidina,
a
jo
su vidljive na grafikama iz XVII. stoljeda.
r
e
t
p
o
s
t
a
v
l
j
e
n
i
i
z
g
77
PROGRAM REVITAS
POVIJESNI RAZVOJ NASELJA

Istraivanja
nekropole
1883. god.
PRAPOVIJEST
a
)
p
r
e
t
p
o
s
t
a
v
l
j
e
n
i
i
z
g
l
e
d
Neki
arheoloki
beramske akropole
nalazi
t
l
o
c
r
t
a
p
r
v
o
b
i
t
n
e
c
r
k
Gradinsko naselje Berma nije istraeno, ali se ipak, na osnovu poloaja i do danas
sauvanih vidljivih graevinskih elemenata, moe stvoriti slika o nekadanjem izgledu.
Obrada zemljita i kasniji radovi na junoj padini uglavnom su izbrisali tragove
gradine. Oni se danas mogu otkriti prilikom paljivog obilaska terena. Ulaz u
prvobitno gradinsko naselje (I faza) jo danas koristi stanovnicima Berma kao
pomodni ulaz-izlaz, a zovu ga MALA VRATA. Gornji plato na nivou +320 m n.v. i sada
je centar naselja i prostor za okupljanje ispred upne crkve. ivot se ovdje nastavljao i
u vrijeme rimske dominacije, dolaskom Slavena-Hrvata, za vladavine Franaka,
Bavarskog vojvodstva i tako slijedom do dananjih dana.
Prethistorijska gradina, smjetena je na breuljku iznad doline na koju se nastavlja
Tinjanska i Limska Draga vezana na Limski kanal. Nedvojbena je povezanost beramske
gradine (a i svih ostalih gradina unutar sliva Limskog kanala) na more i dalje, jer su
vrlo rano uspostavljene trgovake veze sa pomorskim zemljama (nalaz askosa iz
Daunije VII st.pr.kr.- vidi prilog). Moe se ak pretpostaviti da je dolina kod Berma bila
nastanjena od kamenog doba. U svakom sluaju, Beram je bio vana stanica za
antike stanovnike Istre.
Kada je zimi 1882/83. arheolog Marchesetti dobio u Trst urnu iz Berma, sluajno
pronaenu, poelo je zanimanje za ovo malo istarsko naselje. Ved u travnju 1883.
godine Marchesetti odlazi u Beram i zapoinje probnim iskopavanjem na parceli I.
Martinid (sada k.. 24/3). Pronaeno je 25 urni iji sadraj je ponio sa sobom, a o
nalazu napisao kratak lanak. Saznavi za otkride Karl Moser je zatraio odobrenje za
istraivanje nekropole i proveo ga u razdoblju od 29.08-12.09.1883. godine, o emu je
objavio vrlo iscrpan izvjetaj. Istraeno je stotinjak grobova, a otkriveni arheoloki
materijal pohranjen u Naturhistorisches museum u Beu. Poslije njega je Marchesetti
ponovno doao u Beram, poetkom listopada 1883. godine te otkrio novu, vrlo vanu
lokaciju starije nekropole na vioj koti od prethodne (k.. 74 - vlasnik M. Bubid).
Otkrivena graa odnesena je u Civici musei del storia ed arte-Trieste,
a a Marchesetti je
objavio opiran lanak, u kojemu naalost ne navodi toan broj )grobova, niti prilae
crte situacije.
p
r
Nakon toga je u dva navrata (listopad i studeni 1883) dr. Andrea
Amoroso vrio
e su jo 72 groba na
iskopavanja i svojim nalazima zaokruio cjelinu Mosera. Pronaena
t
parceli Martinid. Amoroso je takoer objavio lanak o svojim nalazima.
On je jedini
p
koji se bavio pitanjem smjetaja nekropole u odnosu na gradinske zidove, meutim,
o nalazi nekropola.
nije doao do zakljuka kako je izgledala gradina i gdje se
s
Pretpostavio je dvije varijante: 1. izvan naselja ukoliko su dva zida i 2. na terenu
t
izmeu drugog i tredeg zida.
a
v
l
j
e
78
n
i
PROGRAM REVITAS
U novije vrijeme Lonza B. zakljuuje da se beramska nekropola nalazila izmeu

drugog i tredeg zida, usporeujudi sa primjerom Picuga. To je tono kad se radi o
starijoj nekropoli iz vremena II faze gradinskog naselja. Najmlaa nekropola je
smjetena van tredeg zida. Tipina situacija za istarske nekropole je da su locirane na
padini van naselja, ali ukoliko se naselje irilo naputa se prvobitno mjesto i seli van
najnovijeg zida. Spaljivanje mrtvih se vri na samom rubu arne nekropole, to je u
sluaju Berma istraeno.
Obraena katastarska karta iz 1877. godine rezultat je ire analize, poevi od
vlasnikog stanja, na temelju prvih upisa u zemljine knjige koncem prolog stoljeda,
do opisa slijeda arheolokih istraivanja, a polazedi od lokacije ved istraene parcele.
Terenski rad i usporedba s ostalim istraenim gradinama u Istri omogudili su bolje
razumijevanje smjetaja nekropole, a samim time i poloaja gradinskog zida. Zrani
foto snimak izraen za potrebe geodetsko katastarske karte posluio je kao idealna
podloga za otkrivanje kontura terasa gradinskog naselja. Gotovo je u cijelosti bilo
mogude rekonstruirati zidove gradine i to za svaku od tri razvojne faze:
I. faza IX - VIII. st. pr. Kr.
II. faza VIII - VII. st. pr. Kr.
III. faza VII - V. st.pr. Kr.
RIMSKO DOBA
Najvedi dio Istre (do rijeke Rae) ukljuen je u rimsko carstvo najranije 18. god. pr. Kr.
(ne moe se sa sigurnodu tvrditi tona godina). Velik dio otoka bio je razdijeljen
izmeu tri kolonije: Tergeste, Parentium i Pola.
Rekonstrukcija izgleda gradine s nekropolama

/autor: Jadranka Drempetid/
a Kolonija je imala svoje sredite (urbs) i podruje oko grada (ager). Osim podruja koja
) su na razne naine pripadala kolonijama, velik dio sredinje Istre ostao je u rukama
drave, pa je krunsko dobro stajalo na raspolaganju caru da ga moe poklanjati
p uglednim Rimljanima. U doba kasnog rimskog carstva mijenja se organizacija
r provincije. Granica na Rai postoji i dalje, o emu svjedoi izvor iz IV st.
e
t Beram je mogao pripadati koloniji Tergeste, jer po nekim izvorima ta je kolonija
p sezala na jugu do Mirne, a na istoku do Pidna sa okolicom.
o
s Ilirski narod - Histri se povlai u unutranjost Istre i moemo smatrati da je Limska,
t Tinjanska i Beramska vala prirodna granica (Kringa je primjer tog graninog prostora
a gdje su otkriveni znaajni nalazi). Rim je u est stoljeda vladavine ostavio u Istri
v
tragove svoje civilizacije, ali su oni na podruju Berma zanemarivi. Arheoloka graa
l
iskopana u Bermu 1883. godine samo je u manjem dijelu iz rimskog doba.
j
e
n
i
i
z
g
l
79
PROGRAM REVITAS
SREDNJI VIJEK
Godine 403. Vizigoti ulaze u Istru, a previranja koja se dogaaju na tlu Europe
osjedaju se i ovdje. Prva tredina VI. st. dovodi Ostrogote, koji ostavljaju staru politiku
strukturu u provinciji Istri. Godine 554. za vrijeme vladavine Bizanta Istra je
organizirana kao zasebno vojvodstvo. Franci osvajaju Istru 778. godine, a tek 812.
Bizant priznaje vlast franake drave nad Istrom. Poslije 838. unutranjost Istre
pripada pokrajini Istone marke Karla Velikog. Kateli Berma koji se spominju u
darovnici 911. godine najvjerojatnije su karolinki.
SLAVENI
Nakon smrti cara Justinijana (565. godine) dolazi do propadanja Rimskog carstva pred
naletima barbarskih plemena (Avari, Langobardi, Slaveni).
U Istri je u drugoj polovini VI st. temelj drutvene organizacije antiki civitas, ali
istarskim gradskim opdinama vladalo je anticentralistiko raspoloenje, poduprto
nezavisnim dranjem istarskih biskupa protiv papine politike. Nakon rata protiv
Perzije (oko 590. godine) na mjesto pape dolazi Grgur I i vie panje se posveduje
slamanju otpora istarskog stanovnitva.
Koncem VI st. vode se borbe na mnogo irem prostoru, pa je prodor Slavena samo dio
tih previranja. Slaveni su, zajedno s Avarima doli u Istru 599/600. godine ratujudi
protiv Bizanta. Najstariji akavski dijalekt hrvatskog jezika uje se i danas oko Boljuna,
Labina, Pazina i minja i pokazuje nam smjer kretanja Slavena u Istri, preko Uke.
Arheoloka istraivanja kod Viinade, Brkaa, Mejica, Velog Mluna i Roa dokazuju za
VII i VIII st. postojanje mijeanog stanovnitva.
Dok je Istra istono od Pazina i minja bila slavizirana, unutranjost (od Pazina na
zapad) je bila naseljena mjeovitim stanovnitvom.
Slaveni Istre (zapadno od Uke) ved u drugoj polovini VII st. gube kontakt sa
Slavenima izvan Istre. Oni su upudeni na ekonomski, kulturno i vojniki jae zapadno
obalno podruje, pa nije bilo potrebe za vojnikim osvajanjem unutranjosti od strane
Bizanta.
BERAM u srednjem vijeku

Najstariji sloj Sv. Marije na kriljinah ima romanike karakteristike. Pretpostavlja se da

je izvorno to bio samostan, u vidu jednostavne delije, a egzistirao je do izgradnje
samostana Sv. Mihovila kod Pazina na Kamu brijegu.
Benediktinci osnivaju niz samostana na tlu Istre, a cilj je irenje krdanstva meu
novim doseljenicima. Pokrtavanje Hrvata u Istri tee od VII. st. nadalje.
a
)
p
r
e
t
80
PROGRAM REVITAS
DAROVNICA IZ GODINE 911 .

Godine 911. kralj Berengar I. daruje trdanskoj biskupiji katele (gornji i donji) Berma
kod Pazina. Povjesniari su imali razliite stavove o tome, poevi od Kandlera, Carla
De Franceschija, Benussija, pa do autora najnovije povijesti o svjeveroistonom dijelu
Italije kojemu je pripadala i Istra, ali svi vjeruju da se radi o Bermu kod Pazina. Camillo
De Franceschi jedini sumnja da nije u pitanju Beram (Verno Istriano) ved Vrem
(Auremio) smjeten na Timavu, za koji je ponjegovu miljenju logico da zbog blizine
pripada trdanskojbiskupiji, dok istarski Beram pripada porekoj biskupiji. On pritom
ne uzima u obzir prvobitnu podjelu na kolonije u doba vladavine Rima (to se kasnije
djelomino poklapalo s trdanskom biskupijom) u vrijeme kada je beram bio unutar
granica kolonije Tergeste.
MONTE BURGER
na tragu druge kule
BERAM u XVI st.

Analizirajudi dokumente, dostupne katastarske karte iz godine 1872. koje se uvaju u

Pazinu i preslik starije karte iz 1820., gruntovne knjige, nazive parcela, stare aputeve
)
koje i danas koriste stanovnici Berma, namede se moguda lokacija duge kule (katela)
koja se spominje 911. g. Lokallitet koji je udaljen od Berma manje od kilometra, a nosi
p
i danas naziv Purgar izvorno Burgar.
r
e
U drugoj polovici XII st. Beram ved pripada Pazinskoj grofoviji (GRaffschaft
t
Mitterburg) i grofu Mainardu. Nakon diobe posjeda izmeu cara Karla V i njegova
p
brata nadvojvode Ferdinanda, pazinski je feud formalno postao pridruenim
o
dijelom kranjskih zemalja. Pazinska grofovija politiki je pojam koji obuhvada itav
s
teritorij austrijske Istre.
t
a
Unutar ostatka I. faze gradinskog zida, na najvioj toki, gradi se katel s kulom
v koji
biva prvi put razoren 1344. godine. Nakon obnove sagraena je 1431. godine
l crkva
Sv. Martina unutar zidova katela.
j
e
n
RAZVOJ NASELJA DO KONCA XVI ST .
i
i
Prvi sauvani Urbar (iz godine 1498.) govori o 62 ognjita (obitelji) u Bermu i njihovim
z
obvezama prema vlastelinu. Nakon to u Bermu poslije godine 1570. doseljuju
izbjeglice iz turskih zemalja broj obitelji porastao je na 148, pa je ovo gnaselje
l
doivjelo intenzivniju izgradnju i dobilo poasni naslov stttl. Novi Urbar sastavljen
je 9. oujka 1578., iz kojeg su osim obveza podanika vidljivi nazivi joe danas
d neka
prepoznatljivih lokaliteta, spomenute su davno poruene crkvice i navedena
prezimena do danas sauvana.
t
l
Sagraeni su vrsti obrambeni zidovi s tri kule, tragovi loe uz glavni ulaz vidljivi su
o
jo na katastarskoj karti iz prve polovine XIX st., a kako se naselje irilo i na junu
c
padinu van bedema, podignute su i dvije manje crkvice. Sv. Juraj i Sv. Margareta.
r
t
a
a
)
p
r
e
t
p
r
v
o
81
PROGRAM REVITAS
NASELJE U RAZDOBL JU OD XVII DO KONCA XIX ST.

Beram je dostigao vrhunac u svom razvoju poetkom XVII st. glede znaaja, veliine i
broja stanovnitva. Venecijansko-austrijski rat (tzv. Uskoki rat) voen na tlu Istre od
1612. do 1618. godine predstavljao je prekretnicu. To nije bio samo prekid u
graevnom razvoju grada, ved je zapoelo dugotrajno razdoblje devastacije naselja.
Nakon sklapanja Madridskog mira 1617. godine Beramci su bili duni sruiti
obrambene zidove i kule. Osamdesetih godina XVII stoljeda Valvasor je trajno, svojim
crteom, zabiljeio stanje na prostoru Berma. Ali, unato usporenom razvitku i
dugome trajanju zaostalih drutvenih struktura, unato stagnaciji i mnogim
gospodarskim i demografskim padovima, Beram je postupno slijedio etape istarske
povijesti i proivio uspone i padove kretanja u drutveno-politikom ivotu.
Kada su godine 1883. radi istraivanja beramske nekropole stigli arheolozi iz Austrije,
Moser zapisuje u svoj dnevnik kakvo je stanje naselja. Uz ostatke katela jo stoji
izvorna crkva Sv. Martina, a jedina ureena je upnikova kuda. Sve ostale kudice su
dotrajale i bez dimnjaka. Ipak, Beram je bio meu prvim naseljima u Istri za koje su
1820. godine vrena geodetska premjeravanja zemljita i izraena katastarska karta.
Krajem XIX st. izgraena je nova prometnica Pazin Pore, pa Beramci vie ne moraju
do Pazina pjeaiti uskim puteljcima preko brda.
BERAM u XIX st.
RAZVOJ NASELJA TIJEKOM XX ST.
a
)
p
Poetkom XX st. zapoinje jaa graditeljska
aktivnost u Bermu. Najprije se 1901. god.
r
gradi i ureuje kalvarija uz samu uruenu zapadnu kulu, zatim 1903. dovrava zvonik,
e
odvojeno od crkve, a 1910. dovrena je i posvedena dograena i rekonstruirana
t
upna crkva Sv. Martina. Sauvani su dijelovi izvorne crkve iz 1431. godine. Tijekom
p
prvih dvadesetak godina gradi se i opregrauje nekoliko stambenih kuda, koje jo
uvijek zadravaju karakteristike ruralne
s arhitekture i manjeg su formata.
BERAM poetkom XX st.

t
Druga polovina XX stoljeda karakterizirana
je razvojem industrije u oblinjem Pazinu,
a
gdje se zapoljava znatan broj stanovnitva
Berma. To je omogudilo da vedi broj
v
nastanjenih zgrada bude rekonstruirano,
s
vie
ili manje uspjeha u smislu zatite
l
povijesne batine. Naravno, kao uj vedini slinih mjesta putovi su asfaltirani i
automobil zauzima znaajno mjesto uz
e kudu.
U usporedbi sa slinim naseljima, u nBermu nema prenamjene u kudu za odmor,
i namjena objekta, ali je sve vie naputenih
zadrane su stambena i gospodarska
zgrada koje poinju ugroavati graevinsku stabilnost naselja.
i
z
g
l
e
a
d
)
t
p
l
r
o
e
82
PROGRAM REVITAS
2.10
OPRTALJ
UVOD
Oprtalj, smjeten na breuljku (378 m nadmorske visine) do kojeg se uskom visoravni
s june strane dolazi iz pravca Motovuna. Prema miljenju mnogih, jedan je od
najpitoresknijih gradida sjeverne Istre. Oprtalj ili Portole, kako glasi talijanska inaica
njegovog imena, svojevremeno je bio utvrda opasana zidinama na kojima su
izgraene kude meu kojima jedva izviru nekadanja gradska vrata. Ispred vrata
nalazi se velika venecijanska loa s lapidarijem, a pokraj nje na visokim bedemima
smjeten plato s kojeg pogled see sve do mora.
POVIJESNI I URBANI RAZVOJ GRADA
Katastar, 1820. godina
a
)
p
r
e
t
p
o
s
t
a
v
l
j
e
n
i
i
z
g
l
e
d
Gradska loa unutar zidina
t
l
o
c
r
t
a
p
r
Oprtalj se razvio na mjestu pretpovijesne gradine. Da je to bilo tako svjedoi niz

sluajnih nalaza gradinske keramike, no zbog neistraenosti ne znamo karakter toga
stanita, prvenstveno njegov hijerarhijski odnos s drugim naseljima posijanim na
uzvisinama uokolo Mirne. Je li u razdoblju pretpovijesti bilo dominatno udaljenije i
osamljenije stanite na brdu Kukuj, sam tadanji Oprtalj ili pak jedno iz dvojca njemu
oblinjih naselja, smjetenih na uzvisinama s mogudnodu direktnog pogleda na
dolinu Mirne. Pritom treba znati da je oblinja rijena dolina u pretpovijesti izgledala i
funkcionirala posve razliito nego danas. Njezin smjetaj, plodnost i plovnost inio ju
je sredinjom ilom kucavicom poluotonoga komunikacijskoga sustava, koji je
naselja u unutranjosti povezivao s morem, jednom vrstom tadanjega "istarskoga
ipsilona", kojeg su uz Mirnu inile Dragonja i Raa. Gradinske zajednice nastavile su
svoj ruralni ivot u razdoblju antike, naselja se tad formiraju i podno uzvisina, no opet
ne znamo koji je od brojnih evidentiranih a neistraenih antikih lokaliteta bio
sredinji. U samom Oprtlju zabiljeen je nalaz novida i niza epigrafskih spomenika,
mahom prezentiranih u loi ispred grada. Redom je rijei sluajnim nalazima,
otkrivenim tijekom druge polovice 19. i ranog 20. stoljeda u ziu i temeljima
oprtaljskih kuda, o emu su sauvani turi i uopdeni opisi. Ondje su vjerojatno dospjeli
u sekundarnoj funkciji, kao graevni materijal. Temeljem analogija logino je u
razdoblju kasne antike i ranoga srednjovjekovlja predoiti proces kastrizacije
oprtaljske uzvisine tj. grupiranje starosjedilakog stanovnitva u utvrenom zbjegu na
lake branjivoj uzvisini a zatim i postupno prerastanje toga naselja u katel
razvijenoga srednjovjekovlja. Kao Castrum Portulense u pisanim se izvorima prvi put
spominje 1102. godine.
Unutar zbijene urbanistike strukture, iji su rubovi ogranieni nekadanjim pravcem
pruanja gradskih zidina, dominira okomica baroknoga zvonika a dnom bastion i
gradska loa.
a
)
p
r
e
t
p
o
83
PROGRAM REVITAS
Sam je portal barokno oblikovan a sukladno tome i datiran arapskim brojevima na

zaglavnom kamenu u 1756. godinu, dakle u vrijeme kada je Oprtljem upravljao
mletaki podestat Antonio Contarini. Isto tako, uoava se mali grb s inicijalima B. T.,
uzidan na proelju povrh portala. Rije je o tipino srednjovjekovnoj, prohodnoj kuli,
kasnije barokiziranoj i povedanjem katnih stambenih prostora u kojima je izvorno bila
smjetena samo gradska straa.
Gradska vrata, loa, parter
Promatrajudi zaelje gradskih vrata sa pobonim renesansnim portalima postaje

jasniji prvotni fortifikacijski karakter. Proavi kroz gradska vrata nali smo se u
autentinom povijesnom ambijentu obzidanoga grada, na ijim se graevinama kao u
kakvom pregledu povijesti umjetnosti smjenjuju graditeljski stilovi; romanika, gotika,
barok, neoklasicizam pa i historicizam. Tako se u graevnom bloku koji se s juga
nadovezuje na gradska vrata (u doba kasne Mletake Rep. Casa Franceschin)
raspoznaje veliki gotiko-renesansni portal, iznad njega visokorenesansni prozor s
klupicom koja poiva na vjeto klesanim, mekano povijenim konzolama, a prizemni
prozorski otvori zakljueni su sedlastim historicistikim lukovima s poetka 20.
stoljeda. Potonje je glede prozorskih otvora lako prepoznati i po obradi "tokanjem",
sasvim razliitoj od one s tradicionalnim klesarskim alatima poput zubae. Zavirimo li
pod luk ruevnoga kortila, nekod predvorja katnice, koji nam na putu slijedi malo
iznad njih, nailazimo na karakteristini nadvratnik skoenih bridova, natpisom datiran
u 1514. godinu. Sklop kuda koji se junom obodnom ulicom uzdie do upnoga stana
pripadao je uglednoj oprtaljskoj obitelji Persico (Percico). U prizemlju kude smjetene
suelice gradskim vratima, naknadno opremljene baroknim pravokutnim vratima i
prozorima, dijelom su razidani otvori ranije faze, lukovi
relativno malih raspona,
a
izvedeni u grai zia. Struktura zia upuduje na )mjesnu graditeljsku radionicu
gotiko-renesansnog razdoblja, a forma na gradnju javnoga karaktera, tipa loe. Put
oploen lomljencem podatnoga mjesnoga pjeenjakapovdje se rava u tri pravca, od
kojih su oni rubni vjerojatno zasnovani jo u pretpovijesti.
r Putovi slijededi topografske
silnice vode do akropole s glavnim gradskim trgom. ePosjetitelji obino instinktivno
biraju onaj zapadni, kojim se bre stie do trga pred tproeljem upne crkve. Svi tad
p
zapaaju slikovitost oploenja, razigranoga na temeljnu
strukturu, okomito i
o vrpcama, koje nam esto
dijagonalno poloenim, sjeimice, "na no" slaganim
s
pokazuju pravac kojim se valja kretati.
t
a se razvilo prvotno utvreno
Na mjestu dananjeg glavnog gradskog trga vjerojatno
v
naselje. Na kudi Timeus koja trg flankira iz pravca jugozapada,
kojim smo mu prili,
l
prilikom radova adaptacije provoenih koncem prologa stoljeda, utvreni su
j
preostaci (romanikih) fortifikacija.
e
n
Trg je proces urbanizacije kasnog srednjeg i ranijeg novog vijeka, jer tek je po
i
mletakom osvajanju Oprtlja 1421. godine, a osobito u vrijeme rastude turske
opasnosti konca 15. i poetka 16. stoljeda postupno formiran
novi, iri prsten zidina
i
koji je obuhvatio i dotadanji borgo, tj. podgrae.
z
g
l
e
d
84
t
l
PROGRAM REVITAS
Sa donje, zapadne strane, posve je sauvan niz kojim zapoinje zgradom fontika (k..
613 zgr. prve austrijske izmjere, 603 zgr. Aktualne reambulacije), skladita za rezerve
itarica koje su se uvale za sluaj opsade i gladnih godina. Lako ju je prepoznati po
dva gradska grba, jednom na uglu s barokno, prema naprijed svijenim volutama 17.
stoljeda i drugom na nadvratniku, krunjenom renesansnim rubnim voluticama i
sredinjim ljiljanom.
Drugom polovicom niza dominira nekad samostojedi zvonik, kojemu je, sudedi prema
njezinom oblikovanju, tek u kasnobaroknom razdoblju prigraena katnica koja ga
obuhvada sa jugozapada. U karakteristinoj maniri ovoga kraja zidan je mekanim
maslinasto-zelenkastim pjeenjakom, dok su mu ukrasni naglasci, portal i posvetni
natpis iznad njega, ugaoni klesanci, bifore loe za zvona i zavrni, nedavno
restaurirani vijenac, isklesani u tvremu i znatno svjetlijemu sivcu. Ova je koloristika
igra moda bila dopunjena oslikanim grbom podestata Vincenza Cornera koji se
nalazio u danas praznom polju reljefa iznad natpisa kojim je zvonik datiran u 1740.
godinu. Pretena zatvorenost njegovoga tijela podsjeda nas na dodatnu, obrambenoizvidniku ulogu ovakvih kampanila u katelima.
U suelice poloenom sjevernom nizu danas nedostaje ne ba visoka, no tlocrtno vrlo
ralanjena zgrada komunalne palae, koja je sve do polovice prologa stoljeda posve
zakrivala pogled na juni boni zid upne crkve. Sjeverno od vijednice pruala se
Komora sv. Jurja, koja je upravljala bogatim prihodima upne crkve, a u tom se
sklopu, kako je to bilo uobiajeno, nalazila i jedna crkva, posvedena sv. Mariji
Magdaleni. U 19. stoljedu poruena je mala crkva Gospe od Karmela (sv. Marija
Mala), koja se nalazila iza zaelja upne crkve, preciznije, na zaravni podno
jugozapadnoga ugla svetita, kako nam to dokumentira prvi austrijski katastar (k..
543 zgr.).
Efekt dodatne monumentalizacije proelja izgubio se ruenjem vijednice, zbog naglog
rastvaranja pred oima posjetitelja, tek kada bi mu, kroivi na nekad znatno manji
trg, pristupio u neposrednu blizinu. Krovni pokrov od kanalice poivao je na
potkrovnom vijencu kojeg su inili drveni rogovi u prepustu. Paljiviji pogled otkriva
nam da je vijednica u doba kasnoga baroka i neoklasicizma bila samo opsenije
pregraena, jer se pod nekim prozorima jo vide in situ sauvane renesansne klupice
ranijega zdanja, vjerojatno podignutoga ili znatnije pregraenoga u vrijeme ranije
mletake uprave. Ono je zacijelo nalikovalo gotiko-renesansnoj vijednici intaktno
sauvanoj na trgu sv. Servola u povijesnom sreditu Buja. Sauvan je reljef s grbom
obrubljenim rozetama, vjeto klesanim vegetabilnim ornamentom i datacijom u
1471. godinu, kojim je tadanji mletaki podestat Oprtlja Michele Diedo ponosno
ovjekovjeio svoju gradnju ili opsenu rekonstrukciju opdinske palae.
Vijednica izmeu dva svj. rata
Na uglu orijentiranom prema trgu nalazio se gradski grb. Proeljem je dominirao

mletaki krilati lav. sv. Marka, sada prezentiran u gradskoj loi, koji je usprkos dataciji
rimskim brojevima u 1529. godinu, personalno potvrenoj i imenom providura
a
)
p
r
e
t
85
PROGRAM REVITAS
Benedetta da Mosta, starija literatura smatrala vrlo arhainim, jednim od najstarijih u

Istri.
Pretpostavljalo se da je da Mosto naknadno dao uklesati svoje ime. Autore 19.
stoljeda zbunjivao je atipian izgled skulpture koji je proistekao iz toga da je
podestatovu narudbu izvrio klesar iz grupe majstora pridolih sa habsburkoga
sjevera, koji su u Oprtlju radili na gradilitu nove upne crkve. Posve nevian zadatku,
u vrijeme dok su majstori s mletakih prostora temeljem stoljetne prakse rutinski
izvodili lavlju figuru, u renesansi dostigavi kvalitetu helenistike i rimske
animalistike skulpture, on je lavlju glavu interpretirao gotovo na isti nain kao to je
oblikovao grotesknu antropomorfnu glavu "umskog ovjeka" u upnoj crkvi. Ruke
kasnogotikih kranjskih klesara koji su se udomadili u Oprtlju, prepoznajemo na nizu
profilacija prozorskih otvora skoenih bridova u oprtaljskom povijesnom sreditu kao
i na figuralnim zoomorfnim konzolama poput onih ved opisanih na kudi Persico ili
konzole oblikovane poput medvjee glave koja se danas nalazi nad portalom kude na
k.. 576 zgr. Svojim su viegodinjim djelovanjem umnogome oblikovali prepoznatljivi
izgled Oprtlja, sauvan i do dananjih dana.
Crkva Sv. Jurja i zvonik
a
)
Reljef s prikazom sv. Jurja

(upna crkva)
p
r
e
t
p
o
s
t
a
v
l
j
e
n
i
i
z
g
Crkva Sv. Jurja nakon uklanjana vjednice stri ogoljena, gotovo poput onih francuskih
katedrala davno purificiranoga okolia. Njezino kamenom oploeno proelje sa
visokim pristupnim stubitem plod je tipino baroknog scenografskog ukusa. Trilobno
je ralanjeno parom pilastara koji se stapaju sa snano profiliranim vijencem pod
polukruno zakljuenom atikom povijenih krila. Provieno je trima portalima,
krunjenim jakim vijencima, od kojih je sredinji dodatno naglaen trokutastim
zabatima, sredinjim okulusom i bonim, luno zakljuenim otvorima. Potonji su
ukraeni kovanim reetkama s rozetama apliciranim tako da oponaaju ruin grm.
One pripadaju samom vrhu toga tipa umjetnikog obrta u Istri baroknoga razdoblja.
Pomalo iznenaujude, iza kulisnoga baroknoga proelja krije se neto, ne manje
monumentalno, no ipak sasvim drugaije. Rije je o posve ouvanoj trobrodnoj
kasnogotikoj graevini nad bonim brodovima svoenoj krino-rebrastim a nad
sredinjim zvjezdastim svodovljem. Nastala je temeljitom pregradnjom svoje jednako
orijentirane, po svoj prilici romanike prethodnice, iji se zidni slog dijelom nazire na
vanjtini i to u donjoj zoni sjevernoga zida dananje crkve. U potkrovlju izmeu
svodova i drvene krovne konstrukcije koja nosi krovni pokrov pronaeni su ponovno
koriteni kameni blokovi, s fragmentima zidnih slika ranije upne crkve.
Crkva je i nakon stoljeda izgradnje jo uvijek izgledala velikom za maleni Oprtalj pa je
takvu, "prostranu i lijepu", bez predrasuda prema stilu zapaa, podrobnije opisuje (in
tre navi divisa) i hvali biskup Tommasini. Gotovo cjelokupni crkveni inventar ulazi u
kategoriju vrijednih djela baroknoga razdoblja od oltara i oltarnih pala, preko korskih
klupa, do srebrnih vjenih svjetala, kadionica i svijednjaka iz mletakih zlatarskih
radionica. Riznica upne crkve posjeduje i ranije umjetnine poput kasnogotikoga
kalea i pokaznice preinaene u relikvijar, koji se danas uvaju na sigurnom mjestu. U
crkvi se do Drugog svjetskog rata nalazila slika Sv. Trojstva koja se pripisuje
renesansnom slikaru Benedettu Carpaciu.
a
)
p
r
86
PROGRAM REVITAS
Raspede sa sv. Longinom koji odbija vojnu slubu, na lijevom bonom oltaru, djelo je
anonimnog mletakog majstora iz 1770. godine. Kipovi sv. Antuna Opata i sv. Franje
Paolskog s glavnog mramornog oltara ved tradicionalno pripisuju se Giovanniju
Bonazzi. Autor potpisane pale s likom gradskog zatitnika koji od zmaja titi kraljevnu
je maniristiki slikar Baldassare d'Anna. Slika vjerojatno potjee sa ranijega,
drvorezbarenoga glavnog oltara kojeg nam 1641. godine opisuje novigradski biskupputopisac G. F. Tommasini (l'altar maggiore di legno indorato, e pala di buona mano).
Zanimljivo, zahvaljujudi apostolskom vizitatoru A. Valieru sauvan nam je opis jo
starijega oltarnoga retabla glavnoga oltara, oslikanoga i drvorezbarenog pozladenog
srednjovjekovnog poliptiha. Bogorodicu od Ruarija na junom bonom oltaru
naslikao je i potpisao Matteo Furlanetto koji se kolovao u Mlecima, a radionicu
otvorio u Piranu. Na menzi ovoga oltara danas je postavljena vrlo kvalitetna
ranobarokna drvorezbarena skulptura Bogorodice s Djetetom. Ona je po preporuci
konzervatora sklonjena iz poklonca koji se nalazi na junom izlazu iz Oprtlja, u blizini
zaselka Sv. Jelena. Vjerojatno je izvorno pripadala nekom od drvorezbarenih oltara
kakvi su u crkvi postojali u kasnom 16. i 17. stoljedu. Oltari su uklonjeni velikom
obnovom crkvenoga inventara koja je izvrena u vrijeme dugog upravljanja upnika
Marka Perti}a (1752.1796.). Kasnobarokna obnova inventara ujedno je posljednja
intervencija koja je znatnije utjecala na izgled upne crkve. Njezinu krunu
predstavljala je nabavka orgulja proizalih iz radionice glasovitoga mletakoga
majstora Gaetana Callida. Zapis iz upnoga arhiva otkriva da je ak i veliki crkveni krov
sve do druge polovice 19. stoljeda bio prekriven krilom. Tek tada je kameni pokrov
zamijenjen kanalicama poloenim na glinene ploice, "tavelice".
Loa izvan zidina
Izvan zidina
Ambicije gospodarski oporavljenog kasnobaroknog Oprtlja lijepo odraava velika
gradska loa koja je, sudedi prema pisanim izvorima, bila podignuta na mjestu starije.
Starijoj loi vjerojatno je pripadao plitki, karakteristino renesansni reljef iz 1520.
godine koji je sada uzidan izmeu dva luka glavnoga proelja novoga zdanja.
Promiljeno projektirana i vjeto izvedena oprtaljska loa predstavlja najljepi izdanak
svoga tipa u cjelokupnoj Istri baroknoga razdoblja. Glavno proelje okrenuto prema
gradu posve je rastvoreno s pet vitkih lukova od kojih je onaj sredinji dodatno
akcentuiran protomom u formi ljudske glave. Prohodan je taj sredinji luk a bone
zatvaraju barokni balustri. Zanimljivo, nitko ne spominje da se na jednom od
balustara nalazi datacija. Nije to bio planirani, slubeni podestatov a ni projektantov
natpis. Vrijedan podatak ostavio nam je klesar priutivi si neformalno pa stoga i
diskretno datirati svoje djelo, plitkim no tipino baroknim ali i autorski stiliziranim
natpisom ANNO 1765. Pred lukovima s balustrima niu se parovi kamenih klupica.
Krade stranice loe proviene su po jednim lukom istih formi od kojih je onaj juni
prohodan i opremljen pristupnim stubitem. I ovdje se nekad nalazila kamena
klupica. Zapadno proelje nad padinom rastvoreno je s dva ira luka. etverostreno
krovite poiva na drvenim rogovima u prepustu.
a
)
p
r
e
t
p
87
PROGRAM REVITAS
Plan iz 1779.
U unutranjosti je ved jedno stoljede ureen lapidarij koji se dopunjuje novim

artefaktima. Antiki epigrafski nalazi opisani su u povijesnom pregledu a sredinje
postavljeni krilati lav sv. Marka u poglavlju o vijednici. Nedavno je ondje s ruevnoga
sklopa pokraj gradskih vrata dospio raskoni i vjeto klesani grb obitelji Persico, s
propetim pegazom u tondu kojeg obrubljuju mesnate barokne volute. Zanimljiva je i
grupa graninika s podruja Mirne i Motovunske ume koji otkrivaju vanost koju je
Prejasna pridavala njihovoj zatiti i regulaciji ali oito i suprotstavljenu praksu sitnih
otuenja, pa je stoga prijetnja smrdu na jednom od njih. Tipski su oblikovani da bi se
poput kolja ili obeliska zabadali u muljevito tlo, a najede su opremljeni nevjetom
interpretacijom dravnoga amblema, krilatoga lava sv. Marka, proizilog pod dlijetom
mjesnih klesara.
Juno od loe prua se impozantna gradnja nekadanjega bastiona ije se dimenzije
dobro mogu sagledati tek u pogledu sa susjednih uzvisina. Tek iz spomenutoga tlorisa
grada iz 1779. godine moe se shvatiti sva sloenost oprtaljskoga obrambenoga
sustava. Naime ispred kasnosrednjovjekovnih gradskih zidina postojao je dodatni
sustav viestrukih zapora i utvrenoga koridora, propugnakula, koji je zavravao s
vanjskim vratima (k.. 475 zgr. staroga katastra) poloenim na junom obodu
bastiona i u visini puta koji je kruio uokolo zidina. On arhivski jo nije istraen i
potvren pisanim izvorima, koje je administrativno uzorno ureena Prejasna zacijelo
ostavila, no sudedi prema povijesnim nacrtima i situaciji na terenu rije je o
visokorenesansno-ranobaroknom zahvatu iz vremena Uskokih ratova.
Od srednjovjekovne prohodne kule koju je u doba kasnoga baroka pregradio
podestat Antonio Contarini, utvreni pristup je prema pravilima tada suvremenoga
fortificiranja zakretao pod pravim kutom, kako bi eventualni napadai nakon
osvajanja bastiona u daljnjem napredovanju bili izloeni bonoj vatri s unutarnjih
zidina. U drugoj polovici 19. stoljeda, kada je ved poodavno prestala potreba za
smjetajem baterije topova, zaravan bastiona postupno prerasta u trg novoga dijela
grada podno gradskih zidina. Krunite bastiona tada je preinaeno dodavanjem
masivnih poklopnica to je na jednom kamenu i datirano u 1880. godinu. U kasnom
19. stoljedu na glavnu se prometnicu sputa reprezentativna izgradnja pa se u nizu
podiu viekatnice kidenih historicistikih proelja, koje mjesni klesari opremaju stilski
standardnim ali i atipinim ukrasima, poput posve neobine ograde jednoga od
balkona izvedene perforiranjem kamene ploe. Logika novoga urbanoga teita
izmeu dva svjetska rata naglaena je postavljanjem postolja za zastavu, jer povijesni
se stup za zastavu, stendardac, zacijelo nalazio na trgu pokraj povijesne vijednice i
upne crkve, kao to je to do danas ouvano u Bujama.
Nakon Drugog svjetskog rata neki se neumorni pisac parola dobro potrudio da ela
konzola jednoga od balkona na trgu Belvedere, mjesto na kojem bi se obino urezala
kakva rozeta, ukrasi tada sveprisutnim srpom i ekidem. Izmeu rvnja nekadanje
uljare i zgrade dananjeg sjedita opdine polazite je puta koji vodi uokolo zidina.
88
a
)
p
r
e
t
p
o
s
t
a
v
l
j
e
n
i
i
z
g
l
e
d
t
l
o
c
r
t
a
PROGRAM REVITAS
Odmah na poetku ove etnice, podno zgrade upnog ureda, nekadanje kude
Persico-Percico, nalaze se ostaci najbolje sauvane oprtaljske kasnogotike kule 15.
stoljeda, zacijelo one koju povijesni izvori nazivaju barbakanom. Lako se raspoznaje
kao tlocrtno kvadratini istak zidan velikim, pravilno uslojenim blokovima, pri vrhu
ralanjen kasnobaroknom triforom iz razdoblja kada je kula krajem razdoblja vlasti
Mletake Republike bila sniena i adaptirana za stanovanje.
Pregradnja oprtaljskih zidina za stambene potrebe poela je relativno rano.
Omogudilo ju je postojanje modernijega, niskoga obrambenoga sustava ispred grada,
a privatna inicijativa zacijelo je bila osokoljena Contarinijevom pregradnjom gradskih
vrata. Ova je kuda lijep primjer sasvim nove urbanistike impostacije jer njezino
glavno proelje nije vie orijentirano prema unutranjosti grada ved se kidenim
kasnobaroknim proeljem otvara prema sunanom jugu. Na etnici se dalje nailazi na
fontanu Istarskoga vodovoda, a zatim splet ostataka gradskih zidina i vrtnih podzida
zidanih naravno od materijala iz poruenih dijelova fortifikacija. U prolasku etnicom,
na kudama podizanim tijekom 18. i 19. stoljeda raspoznaju se slikoviti detalji
sekundarno ugraenih elemenata starije arhitekture, poput jedne renesansne
klupice s nizom perli i prozorskih okvira ukraenih rozetama. Impresivna je vizura na
okolne uzvisine i dolinu Mirne. Dalje niz glavnu prometnicu izmeu opdinske i kolske
zgrade smjestila se crkva sv. Roka. Podignuta je u 16. stoljedu kao zavjet protiv kuge.
U pitanju je jedan od posljednjih izdanaka istarske regionalne grupe crkava s apsidom
upisanom u ravni zaelni zid. Crkvu je 1534. godine prizorima iz sveeva ivota oslikao
Anton s Padove, ali one istarske, tj. Kaderge koja je svoje talijansko ime (Villa
Padova) dobila po tamonjoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga. U 17. stoljedu je crkva
sv. Roka produljena prema zapadu, to je lako uoiti pod tronom bukom a pred
proeljem je dobila lopicu, trostreni trijem koji poiva na vitkim kamenim stupovima.
U njoj je sauvan barokni oltarni retabl sa sredinjom figurom Bogorodice s Djetetom
i bonim sv. Rokom te sv. Sebastijanom. Crkvica je mauzolej starih oprtaljskih obitelji,
pa je u unutranjosti sauvan niz nadgrobnih ploa iz doba baroka. Istiu se reljefima
ukraene ploe obitelji Franceschini i Vernier.
Na mjestu kole nekad se nalazila crkvica sv. Krevana s malim grobljem. U jednom od
podzida vrta pored kolske zgrade uzidana je nadgrobna ploa koja zacijelo potjee iz
podnice davno poruene crkvice. Istonije od kole nalazi se kuda Timeus podignuta
1882. godine. Za oprtaljske je prilike rije o pravoj suburbanoj palai, svojevrsnom
ljetnikovcu izvan naselja. Ista je obitelj izmeu dva svjetska rata izgradila jo jednu,
nedavno opseno rekonstruiranu kudu, jo izrazitije ladanjskoga ugoaja, mudro je
smjestivi podalje od prometnice, na padini s prekrasnim vizurama na Oprtalj i okolni
krajolik. Juni izlaz iz naselja markiran je velikim i lijepim pokloncem.
89
PROGRAM REVITAS
2.11 SMJERNICE
PROJEKTIRANJE
ZA
IZRADU
PLANOVA
PROSTORNOG
UREENJA
Povijesno-kulturna valorizacija vedih prostornih cjelina uobiajeno se temelji na

njihovoj funkciji kroz povijest, ega odraz nalazimo u gustodi sauvanih povijesnih
elemenata ili njihovih tragova iz svih povijesnih razdoblja. Funkcije prostora kroz
povijest utjecale su na znatne promjene u krajoliku, a nain njegova iskoritavanja
ostavio je vidljive tragove u parcelaciji, tj. podjeli zemljita suhozidnim ogradama
kojih oblik, dimenzije i struktura ukazuju na njihovu starost, namjenu, vrstu uzgajane
kulture i vlasnike odnose.
Zbog nedovoljnog stupnja istraenosti, a time esto nedostatka osnovnih podataka o
potencijalnom spomenikom fondu, zadatak valorizacije je znatno otean. No ipak, za
manji dio graevina i lokaliteta mogude je koristiti valorizaciju temeljenu na
znanstvenim istraivanjima odreenih graevina.
U I zoni zatite kulturno-povijesnih cjelina naselja ne treba postojat mogudnost
osnivanja novih graevnih estica namijenjenih gradnji graevina visokogradnje.
Parkiralita i interne prometnice mogu se ureivati tek nakon izrade idejnih rjeenja
koja treba potvrditi konzervatorska sluba. Svi postojedi objekti mogu biti
rekonstruirani unutar izvornih gabarita, a nelegalne dogradnje treba ukloniti ili
prilikom legalizacije redizajnirati uz uvjete nadlenog konzervatorskog odjela.
OPDE ODREDBE:
- Ne odobravaju se krovne terase (postojede treba zatvoriti);
- Ukloniti sve strehe iznad ulaznih vrata koje su izvedene od betona i pokrivene
crijepom;
- Obukati sva proelja sa kojih je otuena originalna buka;
- Nove prikljune ormaride instalacija izvesti skriveno a ne vidno na ulinom proelju;
- Vanjske klima jedinice, sigurnosne kamere i satelitske antene postaviti u skladu s
uvjetima konzervatorskog odjela;
- Obavezno je izvesti stolariju od punog drva;
- Na sve otvore ugraditi obino transparentno staklo (nikako reflektirajude);
- Sve neostilske elemente, ugraene prilikom recentnih rekonstrukcija treba
odstraniti;
- Sve reklame, tende i klima jedinice vezane uz poslovne prostore, kao i elemente
urbane opreme na javnoj povrini rijeiti Opdinskom odlukom ili Pravilnikom;
- Glavna proelja bukati klasino sa zavrnim slojem fino zaribane vapnene buke,
dok je OBAVEZNO bukanje zabata na tanko. Definirati paletu boja za obradu
fasada (svijetli zemljani tonovi-bez izrazitog kolorita).
UZ LINIJU BEDEMA
- Ukloniti sve prigradnje i terase oslonjene na bedeme;
- Uz unutarnju i vanjsku liniju bedema obavezno je prije poetka bilo kakvih radova
uvjetovati arheoloki nadzor. Ovisno o rezultatima nalaza nadzor moe prerasti u
zatitno arheoloko istraivanje.
90
PROGRAM REVITAS
Oploenje ulica u povijesnim jezgrama istarskog zalea zahtjeva posebnu studiju ili
projekt, a iskustva nam govore da takve korake treba prvenstveno dobro isplanirati
(izuzetno je kompleksno pitanje trajnijeg i funkcionalnijeg rjeenja infrastrukture, a
tehnoloki skokovi u posljednje vrijeme ine da neka rjeenja ubrzano zastarijevaju).
Oploenju povijesne jezgre dakako treba pristupiti potujudi tradiciju. Karakteru
povijesnog naselja nisu svojstvena oploenja kamenim ploama, preciznih, vrlo tankih
sljubnica. Ukoliko se koristi kamen, kamene ploe, stube, pragovi i rubnjaci trebaju
biti klesani od masivnog istarskog sivca, po mogudnosti dodatno obraenih rubova pa
je to uz opdu zaputenost povijesnog oploenja u jezgrama, jedan od bitnih razlog
zbog kojeg ne treba uriti s odlukama o ureenju partera. Za naselja sredinje Istre su
karakteristini razliiti tipovi slaganih kamenih elemenata, obavezno sa irom,
rustinijom fugom, kao to nalazimo in situ uzdu glavnih ulica ili na trgovima. S
aspekta potivanja tradicije poeljno je razmiljati i o tipu kaldrme s okomito
poloenim kamenim ploama (na kant). Brueni beton je ponegdje sasvim prihvatljivo
privremeno rjeenje moda i bolje od ekonominih rjeenja oploenja od tankih
uglaanih kamenih ploa.
IRE PODRUJE NASELJA
Motovun
Krajolik je nezaobilazna komponenta prostora, a prema tome i sve to se tie

koritenja prostora odraava se na krajolik, te on moe posluiti kao indikator
odreenih povoljnih ili nepovoljnih inilaca u koritenju prostora. Svaki od tipova
krajolika obiljeen je odreenim specifinostima, koje rezultiraju razliitim
osjetljivostima na postupke i opteredenja. Opasnosti od jednostranog iskoritavanja
prirodnih resursa istovremeno su i opasnosti koje degradiraju krajolik. Naroitu
panju treba posvetiti usklaivanju krajolika i izgradnje naselja. Niz okolnih ruralnih
naselja na ovom podruju ukazuju na vjetinu pukog graditelja koji je harmonino
ivio s prirodom. Na primjer: naselje i poljoprivredne povrine koje ga okruuju ine
jedinstvenu harmoninu cjelinu. Uspostavljanjem punog suglasja izmeu arhitekture i
krajolika ostvaruje se preduvjet kvalitetne arhitekture, skladnog izgraivanja naselja i
unapreenja fizionomije pejzaa.
Bogatstvo prirodnog i krajobraznoga naslijea, kao i kulturno-povijesnoga, te svjetska
nastojanja i spoznaje u zatiti prirodne batine zahtijevaju da s osobitom pozornodu
pristupimo vrednovanju i ponovljenom vrednovanju svega to je vano za
prepoznatljivost i ouvanje izvornih ili naslijeenih vrijednosti istarskoga i hrvatskoga
krajolika. Ouvanje i skrb za prirodnu i krajobraznu batinu, kao i ispravno koritenje
spomeniki vrijednih graevina i sklopova, vano je ne samo iz razloga ouvanja
istarskog i hrvatskog kulturnog identiteta, nego i s gledita svekolikoga napretka,
poglavito gospodarskog i turistikog.
Bududi da je zatita spomenika u uskoj vezi sa zatitom prostora, a funkcije zatidenih
graevina i prostora su u strogoj ovisnosti od propisanog reima zatite, te dvije
spomenike kategorije prirodne i kulturno povijesne vrijednosti, nuno je zajedniki
razmatrati kao integralne vrijednosti.
a
)
p
r
e
t
91
PROGRAM REVITAS
2.12
PRILOG - ZATITNA ZONA POVIJESNOG NASELJA
Bez obzira na utjecaje iz drugih sredina, podruje Istre je ostalo jedinstveno po

graditeljskoj batini. Od vremena prahistorijskih gradina do polovice 20 st. naselja
zadravaju kontinuitet prirodnog rasta. Ona su neponovljivo bogatstvo kulturnog i
graditeljskog nasljea, uz visok stupanj sklada prirode i humanizirane cjeline.
Meutim, taj sklad biva u Istri naruen prvenstveno radi gubljenja povijesnih funkcija
naselja, naroito onih u sredinjoj Istri.
Malo je onih koji zapaaju ubrzano propadanje nekih vrijednosti, koje je dugo prolo
vrijeme dalo ovom prostoru i njegovom pejzau. Ne samo to gubimo, ved svjesno
unitavamo sve ono to su stvorila prola stoljeda. Novi dijelovi naselja se bezobzirno
ire oko vrijednih povijesnih jezgri, ne vodedi ni malo rauna o batini i pejzanim
karakteristikama naselja. Kada je u pitanju urbanistika cjelina javljaju se dva vana
pitanja: jedno je zatita izvorne arhitekture, a drugo stilsko oblikovanje sudara stare
jezgre i novog dijela naselja koje u pravilu nosi elemente suvremenog naina ivljenja.
Zakoni koji tretiraju ova pitanja vrlo povrno rjeavaju probleme prostornog
planiranja u sluaju revitalizacije urbanistike cjeline registrirane kao spomenika
batina. Zakon ne propisuje metodologiju izrade planova prostornog ureenja u tako
specifinim sluajevima, pa se veliki dio njegovih postavki provodi formalno. Stoga je
kroz ovaj rad potraen odgovor na pitanje kako pristupiti planiranju zatitne zone
povijesne jezgre, a da pritom nije nuna izrada detaljnog plana.
Razumljivo je da lokalno stanovnitvo ima potrebe za izgradnjom novih stambenih i
poslovnih objekata. Tenja, naroito mlae generacije, je ivot po uzoru na susjedne
razvijene zemlje. Ljubav prema roditeljskoj kudi od kamena, lociranoj na vrhu brijega
do kojeg je pristup motornim vozilima otean, zamjenjuje se potrebom za slobodnostojedim objektom na povedoj parceli, sa osiguranim smjetajem za najmanje dva
automobila.
Problem koji je ovdje postavljen postaje vrlo aktualan, jer mogudnost da se nova
izgradnja uz povijesna naselja rjeava samo utvrivanjem granica graevinskog
podruja, dovela je do nekontroliranih poteza opdinskih slubi. Granice se povlae
bez provoenja bilo kakovih analiza, vrlo esto i bez odlaska na teren, to u konanici
dovodi do izgradnje koja neminovno naruava sklad postojedeg naselja.
Radi pojanjenja problematike i lakeg razumijevanja izraene su analize i prijedlozi
zatitnih zona za 17 istarskih naselja i to: Gronjan, Zavrje, Oprtalj, Ro, Viinada,
Motovun, Dragud, Hum, Boljun, Graide, Lindar, Beram, Trvi, Tinjan, Vinjan, Sv.
Lovre i Vrsar.
92
PROGRAM REVITAS
Beram je jedno od vrlo pogodnih naselja za izuavanje problema zatitne zone, jer
kod njega nije moglo dodi do velikih promjena tokom posljednjih desetljeda,
prvenstveno zbog poloaja, a onda i zaostajanja u razvoju. Zateeno stanje u prostoru
sredinje Istre ukazalo je na potrebne aktivnosti. Mjerilo geodetsko-katastarske
podloge na kojoj se prikazuje zona zatite treba biti prilagoeno mogudnostima. Cilj
je upotreba podloga u onom mjerilu koje dozvoljava provoenje, a da istovremeno
ne dovodi u pitanje aktivnost, radi prevelikog financijskog ulaganja. U ovom sluaju je
koritena kombinacija katastarskih karata u mjerilu 1:2880 i osnovne dravne karte u
mjerilu 1:5000. Na grafikim prilozima su aplicirani svi relevantni elementi, koji
olakavaju oitavanje zatitne zone, ali i potencijalnog graevinskog podruja za novu
izgradnju. Nuno se namede korekcija gotovo svih granice graevinskog podruja
izraenih i donesenih u sklopu opdinskih prostornih planova.
Prva faza rada treba obuhvatiti analizu stanja u prostoru za ire podruje, prikupljanje
dokumenata koji imaju zakonsku osnovu i unoenje na raspoloivu podlogu svih
relevantnih podataka. To su:
-konfiguracija terena i geologija,
-smjetaj naselja i vizure,
-pejza i okolna naselja,
-odnos prema gradskom centru,
-postojeda izgradnja van povijesne jezgre,
-graevno stanje i upotreba zgrada u jezgri,
-registracija urbanistike cjeline u registru kulturne batine,
-istraena arheoloka zona,
-zona prahistorijske gradine,
-izvod iz Prostornog plana opdine,
-granice graevinskog podruja,
-prometno rjeenje,
-postojeda komunalna infrastruktura.
Potreba za reguliranjem principa zatite povijesnog naselja i utvrivanjem zatitne
zone u kojoj bi nova gradnja bila onemogudena (uz izuzetak rekonstrukcije postojedeg
graevnog fond i interpolacije prema konzervatorskom elaboratu) dovela je do
postavljanja kriterija za definiranje zone zatite.
93
PROGRAM REVITAS
Oni su podijeljeni u est temeljnih grupa: prirodni, urbani, povijesni, ekoloki,

socioloki i komunalni.
Beram
Tinjan
1.
PRIRODNI:
zrak, voda, tlo, mikroklima, flora i fauna, mikro-reljef,
osunanje;
2.
URBANI:
sauvana vizura i izgled naselja, struktura postojedeg naselja,
namjena i nain koritenja slobodnih povrina, upotreba poljoprivrednog zemljita,
prometne veze, tip izgradnje i graevni materijali, veliina okudnice, javne funkcije;
3.
POVIJESNI:
starost, stilsko razdoblje, mogudnost rekonstrukcije i
interpolacije u jezgri, sakralni objekti, arheologija;
4.
EKOLOKI:
umska zemljita, ouvanje stanita, zemljina erozija;
5.
SOCIOLOKI: struktura stanovnitva, dnevne migracije;
6.
KOMUNALNI: komunalni otpad, poljoprivredni otpad, fekalna kanalizacija,
osiguranje energije.
a
) povijesnog naselja prema ambijentu i prema prirodnoj okolini u kojoj je nastao
Odnos
mora nam biti vodilja kod rjeavanja zatitne zone. Gradidi sredinje Istre su nastajali
p
na vrhuncima
bregova, na uzvienim mjestima, kako bi imali bolji pregled nad
r
okolnim terenom i mogli osigurati zatitu od neprijatelja. Danas, kada su naselja
e
otvorena
i stanovnitvo vodi sasvim drugaiji svakodnevni ivot, na nama ostaje da
t
vlastitim
umijedem i organizacijom ouvamo kulturne i estetske vrijednosti
p
graditeljske batine, ali i krajolika.
o
s
Potreba,
koja se namede sama po sebi nakon ovakvih analiza je reguliranje principa
t
zatite i utvrivanje nove prostorno planerske metodologije kako bi se upanijskim
a
slubama za prostorno planiranje i zatitu okolia omogudio jedinstveni pristup
v
problemu
zatite povijesnih naselja. Cilj je ugraivanje u zakonsku regulativu obaveze
l
i naina
izrade zatitne zone svakog povijesnog naselja. Zakon se donosi uvijek kao
j
cjelovit
propis
za itavu dravu pa je neophodno pravilnikom regulirati metodologiju
e
radan po regijama Hrvatske, ije se specifinosti toliko razlikuju da ih je nemogude
svrstati
i pod zajednike kriterije.
i
z
a
g
)l
e
p
d
r
e
t
tl
p
o
o
c
sr
tt
a
a
v
lp
jr
e
v
n
94
PROGRAM REVITAS
2.13 BIBLIOGRAFIJA
1.
Alberi, D.,
Istria: storia, arte, cultura, Trieste 1997.
2.
Bai, B.,
Motovun-arheoloka sondiranja, Arheoloki pregled 10,
Beograd 1968.,
3.
Benussi, B., L' Istria nei suoi due millenni di storia, Trieste 1924.
4.
Benussi, B., Manuale di Geografia Storia e Statistica del Litorale, Pula
1885.
5.
Benussi, B., Nel Medio Evo, pagine di storia Istriana, Parenzo 1897.
6.
Bertoa, M., Istarsko vrijeme prolo, Pula 1978.
7.
Bertoa, M., Jedna zemlja, jedan rat (Istra 1615-1618), Istra i ,
1986.
8.
Bertoa, M., Osvrt na etnike i demografske prilike u Istri u 15. i 16.
st., 1974.
9.
Bertoa, M., Pisma i poruke istarskih rektora, JAZU, Zagreb 1979.
10.
Bertoa, S., Motovun i motovuntina u novome vijeku, Zbornik radova
sa znanstvenostrunog skupa Motovun-povijest i sadanjost, Pazin 2010.
11.
Buri-Matijai, K., Prapovijesna topografija Motovuna i okolice,
Zbornik radova sa znanstvenostrunog skupa Motovun-povijest i sadanjost,
Pazin 2010.
12.
Brandt, M., Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb 1980.
13.
Bratuli, J., Istarski razvod -studija i tekst, Pula 1978.
14.
Bratuli, V., Pregled povijesti Istre, Rijeka 1954.
15.
Buri, K., Prilog prethistorijskoj topografiji, Buzetski zbornik 7-8,
Buzet 1984.
16.
Buri-Matijai, K., Gradinski obrambeni sustav sjeverne Istre,
Buzetski zbornik
27, Buzet 2001.
17.
Bradanovi, M., Spomenici Opine Oprtalj
18.
Caprin, G., Istria nobilissima, Trieste 1907.
19.
Corbanese, G.G., Il Friuli, Trieste e l'Istria dalla preistoria alla caduta
del
patriarcato d'Aquilea, Grande Atlante, StoricoCronologico
Comparato, Del Bianco editore, Osteria
Grande (Bo) 1983.
20.
Foscan L., I Castelli Medioevali dell Istria, Trieste 1992.
21.
Degrassi, A., Inscriptiones Italiane, vol. X, Parentium, Roma 1934.
22.
Franceschi de, C., Storia documentata della Contea di Pisino, Venezia
1963.
23.
Fui, B.,
Istarske freske, Zagreb 1963.
24.
Fui, B.,
Slika i arhitektonski prostor u srednjovjekovnom zidnom
slikarstvu u
Istri, Ljetopis 71.
25.
Gnirs, A.,
Istria preromana, Karlsbad 1924.
26.
Gruber, D., Povijest Istre, Zagreb 1924.
27.
Horvat, J., Kultura Hrvata kroz 1.000 godina, Zagreb 1980.
28.
Ivanevi, R.,Gotika arhitektura Istre-spomenici, depo RC-274,
Zagreb 1964.
29.
Kandler, P., Notizie storiche di Montona, Trieste 1875.
95
PROGRAM REVITAS
30.
Kandler, P., L'Istria, anno IV, br 23, Trieste 1849.
31.
Kandler, P., Codice Diplomatico Istriano
32.
Kirac, L.,
Crtice iz istarske povijesti, Zagreb 1946.
33.
Klen, D.,
Valput u Istri, Zbornik hist. instituta JAZU, vol.III, Zagreb
1960.
34.
Lago, L., Rossit, C., Descriptio Histriae, Collana degli atti del Centro di
ricerche
storiche, Rovinj, N.5
35.
Lonza, B., Appunti sui castellieri dell'Istria e delle provincia di
Trieste, Ts 1977.
36.
Marchesetti, C., I castellieri preistorici di Trieste e della regione Giulia,
Ts 1903
Prijepis iz 1715. starijeg URBARA Berma
37.
Margeti, L., Accenni ai confini augustei del territorio tergestino, Atti
Centro di
ricerche storiche Rovigno, Vol X, Rovinj 1979-1980.
38.
Marui, B., Istra u ranom srednjem vijeku, Pula 1960.
39.
Marui, B., Nekropole 7. i 8. stoljea u Istri, Arheoloki vesnik SAZU,
XVIII,
Ljubljana 1967.
40.
Mateji, R., Barok u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju, disertacija,
Zagreb 1976.
41.
Matijai, R., Poloaj Motovuna izmeu antike i kasne antike, Zbornik
radova sa znanstvenostrunog skupa Motovun-povijest i sadanjost, Pazin 2
42.
Miloti, I.,
Dolina Mirne u antici, Zagreb 2004.
43.
Morteani, L., Storia di Montona, Trieste 1892.
44.
Papo, L.,
Montona, Padova 1974.
45.
Petkovi, V., Motovun, geodetski premjer i dokumentacija, ZZSK broj
12, Beograd 1962.
46.
Petri, N.,
Prilozi pretpovijesti Istre, graa i rasprave, svezak VII,
Arheoloki
muzej Istre, Pula 1978.
47.
Petronio, P., Memorie sacre e profane dellIstria, Trieste 1968.
48.
Prelog, M., Prostor i vrijeme, Zagreb 1973.
49.
Prelog, M., Naselja koja umiru, URBS, Split 1958.
50.
Prelog, M., Pred umjetnikom batinom Istre, Dometi br. 11, 1969.
51.
Prelog, M., Povijesno-umjetnike studije I / Izmeu antike i romanike,
Zagreb
52.
Slukan Alti, M., Katastar Istre ( 1817-1960) Hrvatski dravni arhiv,
Zagreb
53.
ikli, J.,
Sakralni spomenici Opine Motovun, Zbornik radova sa
znanstvenostrunog skupa Motovun-povijest i sadanjost, Pazin 2010.
54.
kiljan, M., L'Istria nella protostoria e nell'et protoanticha, Atti,
Centro di
Ricerche storiche Rovigno, Vol X, 1979-1980.
55.
Tamaro, M., Le citta e le castella dellistria, Vol. I, Parenzo 1892., Vol.
II 1893.
56.
Tamaro, M., Le origini e le prime vicende dei comuni Istriani, Roma
1900.
96

Metodologija Revitalizacije Istarskog Zaledja

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Metodologija Revitalizacije Istarskog Zaledja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

REVITAS

Revitalizacija istarskog zalea

Pore, 02. rujan 2011.

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

Revitalizirano istarsko zalee kroz metode revitalizacije 10

ISTARSKO ZALEE OPDE POSTAVKE

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

Revitalizirano istarsko zalee na prihvatljivom podruju kroz metode revitalizacije

U golemom vremenskom razdoblju, od prethistorije do danas, nastao je niz predmeta

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

O revitalizaciji se mnogo govorilo, pisale se studije, pozivalo na uspjene primjere u

Baza nae cjelokupne nadgradnje je prolost i svakim svojim detaljem predstavlja

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

Stanje stambenog fonda na podruju istarskih povijesnih jezgri uglavnom je loe i

- definirati zone obuhvatagranicu povijesne jezgre, ustanoviti

Zemljopisna karta Istre, 1569. godine

- provjeriti provedenu valorizaciju cjelokupnog graevinskog i komunalnog

- predloiti modalitete zatite,

- utvrditi prostorno-funkcionalne odnose ire zone naselja i njegove povijesne jezgre,

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

CILJEVI I NAELA PROJEKTA OBNOVE

1. Revitalizacija istarskih naselja s fortifikacijama obuhvada konzervatorski pristup iji

TEMELJNI CILJEVI PROJEKTA OBNOVE:

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

UPRAVLJANJE PROJEKTOM OBNOVE

U okviru svoje djelatnosti, a temeljem usvojenih programa i planova zatite,

VOENJE I KOORDINACIJA PROJEKTA OBNOVE NASELJA

Sporazumom o zajednikom djelovanju u obnovi Ministarstvo zatite okolia i

- ciljeve, polazne osnove i naela projekta obnove i revitalizacije,

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

NAIN PROVOENJA OBNOVE I REVITALIZACIJE

- utvrivanje zatitne zone povijesnog naselja,

Zemljopisna karta sredinjeg dijela Istre, 1753. godine

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

Posebno voditi brigu o organizaciji poslovnosti:

- organiziranje turistike ponude uz odgovarajudi propagandni materijal, bolja

- organizirana edukacija stanovnitva o znaaju i vrijednostima naselja u kojem ive i

Informacijskim sustavom osigurat de se prikupljanje, obrada, pohranjivanje i

GODINJI PLANOVI OBNOVE

Godinjim planom obnove, koji se temelji na ocjeni mogudnosti ostvarivanja ciljeva i

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

Sredstva za financiranje obnove sudionici sporazuma de osiguravati:

MEUNARODNA SURADNJA NA PROJEKTU

Glede meunarodne suradnje na projektu obnove i revitalizacije kao jedna od

U najkradem vremenu, a na temelju pisma razumijevanja, pokrenuti Pilot-projekt na

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

Sredinji dio Istre je podruje na kojem se stoljedima razvijaju kulturni sadraji,

Unutranjost ISTRE kroz povijest politike podijele

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

ISTARSKO ZALEE OPDE POSTAVKE

Istarski poluotok predstavlja jedno od onih podruja na kojem se tisudljetni

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

U razdobljima koja esto u cjelini identificiramo s nekim najistaknutijim spomenicima

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

Tekst koji slijedi sadri POVIJESNO-URBANISTIKE opise, analize i osvrte na primjeru

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

Benussi tvrdi da je Gronjan bio prapovijesni kastaljer ali za to ne daje nikakve

Katastarski plan, 1819. godina

Pretpostavljamo da je u dugom vremenskom periodu od kasne antike do poetka

REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

Sauvana gradska vrata, vanjska i unutranja strana

Glavni prilaz u grad