Professional Documents
Culture Documents
Filozofski fakultet
Odsek za filozofiju
Dejan Kopanja
Broj indeksa 205/2000
Sadraj:
Uvod ................................................................................................................................................................................................... 2
Metafiziki osnov metodologije prirodnih nauka .......................................................................................... 2
Teorija relativiteta i klasina mehanika ................................................................................................................. 6
Klasina kvantna teorija i klasina mehanika .................................................................................................... 9
Borov model atoma ............................................................................................................................................... 13
Princip korespodencije ......................................................................................................................................... 18
Kopenhagenska interpretacija kvantne mehanike..................................................................................... 23
Hajzenbergova relacija neodreenosti .................................................................................................... 25
Borov princip komplementarnosti .............................................................................................................. 32
Kritike Kopenhagenske interpretacije kvantne mehanike .................................................................. 36
Zakljuak ...................................................................................................................................................................................... 41
Bibliografija ............................................................................................................................................................................... 42
Uvod
Ervin redinger ta je ivot? Um i Materija, Vuk Karadi, Beograd 1980., str. 138.
Ervin redinger Priroda i Grci, Fedon, Beograd 2007., str ???
3
Ervin redinger ta je ivot? Um i Materija, str. 137.
4
Verner Hajzenberg Fizika i filozofija, Umetniko Drutvo Gradac, Beograd 2000., str. 44.
2
I. Absolute, true, and mathematical time, of itself, and from its own nature, flows equably without
relation to anything external
II. Absolute space, in its own nature, without relation to anything external, remains always similar and
immovable - Isaac Newton, Mathematical Principles of Natural Philosophy, Dawsons Of Pallmall,
Folkestone, Kent, Endgland 1968., Scholium.
Apsolutni prostor nije dakle nuan kao pojam nekog zbiljskog objekta, nego
kao ideja koja treba posluiti kao pravilo da se sve kretanje u njemu posmarta
samo kao relativno. 6
Immanuel Kant Metafizika polazna naela prirodne znanosti, Veselin Maslea, Sarajevo 1990., str.
121.
Niels Bohr Atomska fizika i ljudsko znanje, Nolit, Beograd 1985., str. 129.
razvoja kvantne teorije posle Plankovog otkria kvanta dejstva, razvoja u kom je aktivno
uestvovao i bio jedan od tvoraca ove teorije i sam Albert Ajntajn.
For a long time physicists had been wondering whether light was composed of small, rapidly moving
corpuscles. This idea was put forward by the philosophers of antiquity and upheld by Newton in the 18th
century. After Thomas Youngs discovery of interference phenomena and following the admirable work of
Augustin Fresnel, the hypothesis of a granular structure of light was entirely abandoned and the wave
theory unanimously adopted. Louis De Broglie The wave nature of the electron, Nobel Lecture,
december 12, 1929., str. 244.
10
Telo koje poseduje idealnu apsorpciju spoljanjeg zraenja
Werner Heisenberg Slika svijeta suvremene fizike, Epoha, Zagreb, 1961., str. 116.
for both matter and radiations, light in particular, it is necessary to introduce the corpuscle concept
and the wave concept at the same time. Louis De Broglie The wave nature of the electron, str. 247.
13
Niels Bohr Atomska fizika i ljudsko znanje, str. 78.
14
Ibid.
15
Nils Bor Atomska fizika i opis prirode, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia Sremski Karlovci, Novi
Sad 2009., str. 78.
12
10
11
21
12
25
13
dejstva kao moguu granicu korespodentnosti kvantne i klasine mehanike, Bor je poao
od dve principijelne pretpostavke:
Drugim reima opis atomske strukture, kretanja elektrona u orbiti oko atomskog
jezgra je i dalje prostorno-vremenski, uz pomo objektiviziranih predstava kretanja kao
prostorno-vremenske kontinualne promene, preuzetih iz pojmovnog aparata klasine
mehanike, dok se prelazak izmeu stacionarnih energetskih stanja sistema pri
emitovanju elektromagnetnog zraenja deava diskretno i diskontinualno izvan
prostorno-vremenske sheme (kasnije u popularnoj nauci esto nazivan kvantnim
skokom).
Elektroni, prema ovoj teoriji, osciliraju u krunim (kasnije e Somerfeld dopuniti ovu
teoriju tvrdnjom da se elektroni kreu elipsastim) orbitama, periodino emitujui
zraenje (ime se praktino obezbeuje talasni momenat - frekvencija
elektromagnetnog zraenja), ija je energija proporcionalna razlici ukupne energije
sistema pre i posle emitovanog zraenja, ime se obezbeuje ekvilibrijum sistema,
odnosno ime je teorija u skladu sa klasinim termodinamikim zakonom o ouvanju
energije. Prelazak iz jednog energetskog stanja tj. orbitalnog nivoa u drugi odreen je
Plankovim kvantom dejstva, to ini drugu Borovu principijelnu pretpostavku:
26
(1) That the dynamical equilibrium of the systems in the stationary states can be discussed by the help
of the ordinary mechanics, while the passing of the systems between different stationary states cannot be
treated on that basis. Niels Bohr Collected Works Vol. 2, On The Constitution Of Atoms And Molecules,
str. 167.
14
27
(2) That the latter process is followed by the emission of a homogeneous radiation, for which the
relation between the frequency and the amount of energy emitted is the one given by Plancks theory
ibid.
28
...that it will be possible to calculate the emission of slow electromagnetic oscillations on the basis of
the classical electrodynamics. Niels Bohr Collected Works Vol. 2, On The Spectrum Of Hydrogen, str.
259.
29
Nils Bor Atomska fizika i opis prirode str. 42.
30
Ibid. str 43
15
In the manner in which you derive quantum states from other quantum states something has
remained obscure to me. Niels Bohr Collected Works Vol. 3, str. 22, Letter from Albert Einstein to Niels
Bohr (2. May 1920), North-Holland Publishing Company, Amsterdam 1976.
32
Nils Bor Atomska fizika i opis prirode str. 74.
33
Ibid str 52, 53.
34
For spectra of other elements the problem becomes more complicated, since the atoms contain a
larger number of electrons. It has not yet been possible on the basis of this theory to explain any other
spectra besides those which i have already mentioned. Niels Bohr Collected Works Vol. 2, On The
Spectrum Of Hydrogen, str. 300.
16
17
Princip korespodencije
Klasina kvantna teorija je u svom najviem teorijskom dostignuu, Borovom
modelu atoma vodonika, postavila osnov za dalje izvoenje Plankovog kvanta dejstva
kao granice korespodentnosti sa klasinim teorijama. Kvalitativna odredba prema kojoj
kvantni zakoni diskontinualnog kretanja elementarnih estica vae ukoliko je emitovana
energija toliko mala da se ne moe i ne sme zanemariti Plankova konstanta, bila je
suvie neodreena u kvantitativnom smislu. Drugim reima nisu se sve klasine
jednaine mogle kvantovati prostim mnoenjem sa Plankovom konstantom. Pravila
kvantovanja klasine kvantne teorije su uspeno primenjivana na periodine sisteme
pravilnog kretanja, kao na primer harmonijskog oscilatora. Potekoe i protivrenosti
javljale su se primenom pravila kvantovanja na jednaine kretanja u kojima je
eksplicirana komutativna veza izmeu npr. poloaja i impulsa, kao to je to sluaj u
klasinim Hamiltonovim jednainama kretanja. Komutativnost poloaja i impulsa u
klasinom zakonu kretanja direktno proizilazi iz metodoloke pretpostavke o
objektivitetu prostora i vremena tj. konstantnosti vremena i nepokretnosti prostora.
Pravila kvantovanja klasine kvantne teorije na ove sisteme nemaju nikakvog smisla
poto je Borov model atoma zapravo jedan takav sistem, gde su poloaj i impuls (brzina)
estice konjugovani i stoje u odnosu komutativnosti za kinetiki momenat stacionarnih
stanja sistema. Drugim reima poloaj i impuls (ili brzina) estice su u ovoj teoriji
odredivi i kinetiki momenat sistema potpuno odgovara klasinim jednainama
kretanja, u ovom primeru Hamiltonovog sistema. Stoga bi kvantovanje takvog sistema
znailo zapravo utvrivanje granice kontinualnog i diskontinualnog kretanja unutar
samog Borovog modela atoma kao celovitog sistema, ime se opet dolazi na izvor cele
problematike i pomenute metodoloke nedoslednosti pri opisu razliitih stanja iste
18
19
35
An attempt is made to elucidate the problems by means of a general principle which postulates a
formal correspondence between the fundamentally different conceptions of the classical electrodynamics
and those of the quantum theory. Niels Bohr, The Theory Of Spectra and Atomic Constitution, Cabridge
University Press, London, 1922. preface.
36
Nils Bor Atomska fizika i opis prirode, str. 74.
37
Ibid.
20
21
22
42
23
asopisa Zeitschrift fr Physik u zajednikom eseju pod nazivom O Kvantnoj Mehanici 44.
Born i Dordan prepoznaju osnovne formulacije Hajzenbergovih jednaina kao
matematike matrice, i predlau dalju izvedbu kalkulacija ovim metodom:
Matematiki osnov Hajzenbergovog postupka je zakon mnoenja kvantnoteorijskih veliina, koji je izveo svojim ingenioznim razmatranjima argumenata
korespodencije. Razvoj njegovog formalizma, koji izlaemo ovde, temelji se na
injenici da je ovo pravilo mnoenja nijedno drugo do dobro poznato
matematiko pravilo o mnoenju matrica. 45
M. Born, P. Jordan, Zur Quantenmechanik, objavljen u Zeitschrift fr Physik 34, Gttingen 1925., na
engleskom jeziku objavljen u B. R. Van Der Waerden Sources Of Quantum Mechanics, Dover
Publications Inc., New York 1968.
45
The mathematical basis of Heisenbergs treatment is the law of multiplication of quantum-theoretical
quantities, which he derived from an ingenious consideration of correspondence arguments. The
development of his formalism, which we give here, is based upon the fact that this rule of multiplication is
none other than the well-known mathematical rule of matrix multiplication. B. R. Van Der Waerden
Sources Of Quantum Mechanics, M. Born, P. Jordan, On Quantum Mechanics, Dover Publications Inc.,
New York 1968., str. 278.
46
M. Born, W. Heisenberg, P. Jordan Zur Quantenmechanik II, objavljen u Zeitschrift fr Physik 35,
Gttingen 1925., na engleskom jeziku objavljen u B. R. Van Der Waerden Sources Of Quantum
Mechanics, Dover Publications Inc., New York 1968.
24
svemu sudei nastao 1955. godine47 kritikom marksistiki orjentisanih fiziara tog doba,
prvenstveno Dmitrija Blohinceva (Dmitry Blokhintsev). Blohincev formulie termin
Kopenhagenska kola u distinktivnom odnosu spram marksistikih deterministikih
stanovita fiziara ruske provenijencije u lanku pod nazivom kritika filozofskih
stanovita Kopenhagenske kole, koga citira i Hajzenberg: meu razliitim
idealistikim trendovima savremene fizike, takozvana Kopenhagenska kola je
najreakcionarnija. Ovaj lanak je posveen demaskiranju idealistikih i agnostikih
spekulacija ove kole po pitanju osnovnih problema kvantne mehanike48 prihvatajui
termin Kopenhagenska kola, eksplicirajui ga kasnije kao Kopenhagenska Interpretacija
u sistematskom izlaganju temeljnih polazita ove teorije ili bolje reeno skupa teorija u
delu Fizika i filozofija49 ije centralno mesto zauzima njegova relacija neodreenosti.
Hajzenberg mnogo ranije koristi termin Kopenhagener Geist der Quantentheorie (Kopenhagenski duh
kvantne teorije) kao na primer 1930. godine u predgovoru Fizikih principa kvantne teorije. Werner
Heisenberg The Physical Principles of the Quantum Theory, preface, University of Chicago Press,
Chicago, 1930.
48
among the different idealistic trends in contemporary physics, the so-called Copenhagen school is the
most reactionary. The present article is devoted to the unmasking of idealistic and agnostic speculations
of this school on the basic problems of quantum mechanics W. Pauli, L. Rosenfeld & V. Weisskopf (Eds.),
Niels Bohr and the Development of Physics str. 21, McGraw Hill, New York 1955. i Verner Hajzenberg
Fizika i Filozofija, str. 82.
49
Verner Hajzenberg Fizika i filozofija str. 19-28.
25
estice kroz niz klasinih kvantitavnih relacija. Klasino miljena komutativnost poloaja i
brzine tela u ovom sluaju estice u klasinim jednainama kretanja, kojom je fiziki
izraena kontinualnost objektiviziranih realistikih predstava prostora i vremena,
matematiki je nespojiva sa diskretnom prirodom kvantnog fenomena izraenom kroz
Plankov kvant dejstva i diskontinualnom prirodom elektromagnetnog zraenja. Drugim
reima, klasina fizika sa objektivistikih metodolokih polazita nije u stanju da misli
dualnu prirodu kvantnog fenomena, jer joj je ona logiki kontradiktorna i nije
kvantitativno fiziki izraziva. Kvantitativnost se ovde sastoji u primeni klasinomehanikih doktriniranih formula na eksperimentalne podatke dobijene u analizi
kvantnih situacija. Nedvosmislenost i objektivnost eksperimentalne kvantitativnosti
poiva na metodolokom pretpostavkama prirodne nauke o objektivnosti fenomena koji
je podvrgnut eksperimentu, a koja se temelji na tradicionalno miljenoj gnoseolokoj
podvojenosti subjekta i objekta. U tom odnosu posmatrajui subjekt odvojen je od
posmatranog objekta i objektivnost eksperimenta obezbeuje odsustvom bilo kakvog
uticaja na ishod ekperimenta koji ne pripada samom objektu.
U domenu mikro-strukture materije ovo bi znailo da se naprimer fenomen
svetlosti posmatra objektivno, odsustvom uticaja subjekta na objektivni tok fenomena,
kome sa je za samo posmatranje potrebna svetlost. Objektivnost ovakvog eksperimenta
kojim se posmatra svetlost pretpostavlja odsustvo svetlosti, to je teorijski i
ekperimentalno paradoksalno. Stoga je kvantitativna izvedba klasino-mehanikih
jednaina na osnovu eksperimentalnih podataka o kvantnim situacijama u
metodolokom smislu, potpuno pogrean pristup jer u vezu sa objektiviziranim
predstavama o kretanju dovodi eksperimentalne podatke koji nisu objektivni. Temeljna
metodoloka prepostavka Vernera Hajzenberga je da ni sam kvantni fenomen nije
objektivan po sebi, ve se objektivizira tek u interakciji sa onim koji mu daje njegov
objektivitet, pritom interakcija izmeu posmatraa i objekta uzrokuje velike promene u
sistemu koji se posmatra i koje je nemogue kontrolisati, zbog diskontinualnih promena
26
..the interaction between observer and object causes uncontrollable and large changes in the
systembeing observed, because of the discontinuous changes characteristic of atomic processes. Werner
Heisenberg The Physical Principles of the Quantum Theory, University of Chicago Press, Chicago, 1930.,
str. 3.
51
The immediate consequence of this circumstance is that in general every experiment performed to
determine some numerical quantity renders the knowledge of others illusory, since the uncontrolable
perturbation of the observed system alters the values of previously determined quantities. Ibid.
27
xpx h
Ova relacija neodreenosti specifikuje granice u okviru kojih se moe primeniti
estina slika. Bilo koja upotreba rei poloaj i brzina sa preciznou koja
prevazilazi onu koja je data jednainom, jednako je besmislena koliko i
upotreba rei iji smisao nije definisan53
Eksperiment kojim je isprva dokazivana talasna priroda svetlosti na osnovu dobijene talasne difrakcione
slike, koja se u kasnijim izvedbama eksperimenta menjala u estinu usled merenja tanog poloaja
elektrona. Nils Bor je detaljno izneo ceo eksperiment u tekstu Atomska Fizika i Ljudsko Znanje na strani
85 do 93.
53
This uncertainty relation specifies the limits within which the particle picture can be applied. Any use
of the words positionand velocitywith an accuracy exceeding that given by equation is just as
meaningless as the use of words whose sense is not defined Werner Heisenberg The Physical Principles
of the Quantum Theory, str. 15, University of Chicago Press, Chicago, 1930.
28
54
29
30
drugo to je van okvira statistike verovatnoe, koja se izvodi na osnovu niza prethodno
dobijenih eksperimentalnih podataka. Ovde je dakle re o formalistikom opisu
mogunosti da se odreena kvantna situacija dogodi kao objektivnom momentu
funkcije verovatnoe. Funkcija verovatnoe sjedinjuje objektivne i subjektivne
elemente. Ona sadri tvrdnje o mogunostima ili, bolje reeno, tendencijama
(mogunost u Aristotelovoj filozofiji).60 Paralela sa Aristotelovim pojmom
nije sluajna jer je re o ontikoj mogunosti za odreeni kvantni dogaaj, dakle o
objektivnoj tendenciji da se odreena kvantna situacija dogodi ili bolje reeno funkcija
verovatnoe ne opisuje odreeni dogaaj ali, bar u toku posmatranja, opisuje itav niz
moguih dogaaja61 Nije dakle re samo o subjektivnom momentu verovatnoe koji
proizilazi iz nepotpunog znanja62 na osnovu relacije neodreenosti ve funkcija
verovatnoe sjedinjuje subjektivne i objektivne elemente u smislu mogunosti za neki
kvantni dogaaj. Mogunost da se elektron nae na odreenom mestu u odreeno
vreme zavisi od mernih ureaja koji su pored kvantnog deo i realiteta gde vae fiziki
zakoni koji se temelje na objektivitetu prostora i vremena. Merenje poloaja i brzine
elektrona je implementacija ne-kvantnih kategorija prostora i vremena na kvantni
fenomen i stoga ne mogu biti uzete za osnovu opisa tog fenomena. Upotreba ovih
pojmova, ukljuujui prostor, vreme i uzronost, zapravo jeste uslov za posmatranje
dogaaja u atomu...63 ali ne i uslov za opis tih dogaaja. Pojmovni aparat kojim se moe
izraziti dualna kontinualno-diskontinualna priroda kvantnog fenomena mora se traiti u
sferi u kojoj prostorno-vremenske odredbe ne komutiraju, u domenu matematike
matrica. Matrina formulacija elementarnih principa kvantne teorije elementarne
mikro-strukture materije odlikuje apstraktnim formalizmom i zahtevala je dodatnu
kvalitativnu fiziku izvedbu. Fiziku interpretaciju matrine mehanike, matematikog
formalizma relacija neodreenosti pruio je Nils Bor formulacijom fizikog principa
komplementarnosti.
60
31
Tako bismo bez sumnje ubili ivotinju kada bismo pokuali da istraimo njene
organe toliko da bismo mogli odrediti ulogu pojedinih atoma u vitalnim
funkcijama...Doista, sutinska neanalizabilnost atomske stabilnosti pomou
mehanikih pojmova je veoma analogna nemogunosti fizikog ili hemijskog
objanjenja specifinih funkcija koje karakteriu ivot. 64
64
32
33
Drugim reima, merenje koordinata estice zahteva zraenje male talasne duine
koja je komplementarna sa momentom (impulsom). Komplementarnost talasne duine
zraenja mernog instrumenta i poloaja koji se nastoji izmeriti komplementarna je sa
komplementarnou talasne duine zraenja mernog instrumenta i impulsa i zavisi od
komplementarnosti poloaja i impulsa svojstvene kvantnom fenomenu.
U pomenutom lanku objavljenom u asopisu Nature 14. aprila 1928. godine a
napisanom oktobra 1927. godine se prvi put eksplicitno pominje pojam
komplementarnosti u smislu principa, mada je Bor neto ranije, septembra 1927.
godine, u predavanju na Internacionalnom Kongresu u Komu, odranom povodom
stogodinjice smrti Alesandra Volte (Alessandro Volta) obrazlagao.. da je taka gledita,
dogovorom nazvana komplementarnost, pogodna da obuhvati karakteristine crte
individualnosti kvantnih fenomena, kao i da istovremeno rasvetli specifine vidove
problema posmatranja na tom polju istraivanja.70 Do tada Bor je esto upotrebljavao
matematiki termin reciprocitet u interpretaciji Hajzenbergove relacije neodreenosti.
Pojam komplemetarnosti je vie kvalitativan fiziki pojam, stoga je Borov princip
komplementarnosti fizika reinterpretacija Hajzenbergovih matematikih relacija
neodreenosti, ime nikako ne gubi na znaaju, nasuprot Borova interpretacija
predstavlja sutinsku osnovu i fiziko i prirodno-filozofsko utemeljenje kvantne teorije,
iji se epistemoloki znaaj oituje u kvalitativnoj i kvantitativnoj korespodenciji sa
graninim naunim sistemina.
Komplementarnost estine i talasne prirode materije takoe se bazira na
komplementarnosti komutirajuih prostorno-vremenskih veliina kojima se u klasinoj
fizici nastoji opisati svo kretanje. Formalizovana talasna funkcija, koja treba da
korespondira sa objektivitetom kvantnih sistema, pada u momentu interakcije mernih
ureaja i kvantog sistema pri utvrivanju prostorno-vremenskih veliina estice unutar
69
70
34
tog sistema, koju pretpostavlja Plankov kvant dejstva i diskontinualna ne-talasna priroda
elektromagnetnog zraenja i materije uopte. Pad talasne funkcije koju uzrokuje
komplementarna priroda prostorno-vremenskog odreenja fizikih veliina kojima se
estica nastoji odrediti, manifestuje se i eksperimentalno kao npr. promena difrakcione
slike u eksperimentu sa duplim prorezom. Komplementarnost talasne i estine prirode
materije na isti nain se temelji na komplementarnosti prostorno-vremenskih odreenja
atomskih pojava matematiki izraenih relacijom neodreenosti na koji se temelji i
komplementarnost subjekta i objekta u eksperimentalnom ispitivanju atomskih pojava.
Prenaglaena uloga subjekta u procesu spoznaje kvantnih fenomena bila je predmet
kritike Karla Popera (Karl Popper) u eseju Kvantna Mehanika bez Posmatraa 71, koji
navodi da prema tvrdnji Kopenhagenske intepretacije u amotskoj teoriji posmatraa
ili subjekta treba da smatramo posebno vanim, jer atomska teorija svoj udan
karakter dobija od interferencije subjekta ili posmatraa (i njegove merne intervencije)
sa fizikim objektom pri istraivanju 72, navodei dalje kako je to tipian Borov stav.
Poperova kritika ne see do sutinske komplementarnosti fizikih veliina izraenih
relacijom neodreenosti, ve je usmerena prvenstveno na iracionalni momenat
prenaglaene uloge subjekta u procesu spoznaje te njegovom interferencijom sa
kvantnim sistemom, koja ga prema kvantnom postulatu nuno remeti te ini dobijene
podatke neupotrebljivim. Ovaj momenat je iracionalan jedino ukoliko se posmatra sa
stanovita racinalne objektivistike nauke, u ijoj osnovi lei determinizam prirodnih
pojava. Poperov stav je klasinan primer hipostaziranja jednog od stavova kvantne
teorije, koji nije u skladu sa prirodno-naunim realizmom te kriticizam tog stava sa
pozicija realizma. Pokazae se zapravo da su sve bitnije zamerke i kritike Kopenhagenske
interpretacije kvantne mehanike metodoloke prirode, zasnovane na metafizikim
predpostavkama o objektivitetu i realitetu temeljnih fizikih kategorija prostora,
vremena, kretanja i materije, na realitetu prirode uopte.
71
Karl R. Popper Quantum Mechanics Without The Observer, Quantum Theory and the Schism in
Physics, Rowman and Littlefield, New Jersey 1982.
72
In atomic theory, we have to regard the observeror the subjectas particularly important, bacause
atomic theory takes its peculiar character largely from the interference of the subject or the observer (and
his measuring agencies) with the physical object under investigation., Ibid. str 40.
35
36
76
37
Ibid.
Ibid. str 87.
83
Ibid. str 77.
84
But The question we raised was precisely that of whether or not there exist a deeper sub-quantum
mechanical level of continuous and causally determined motion. David Bohm, Causality and Chance in
Modern Physics, Routledge & Kegan Paul Ltd., London 1957., str 64.
85
Hence, the indeterminacy principle simply has nothing whatever to say about the precision that might
be obtained in measurements that utilize physical processes taking place at such a sub-quantum
mechanical level. Ibid.
86
Verner Hajzenberg Fizika i Filozofija str. 79 i 80.
82
38
87
39
40
teorijama u fizici bez obzira to sa klasinim teorijama ne deli ista temeljna metodoloka
polazita, to zapravo dokazuje da univerzalna epistemoloka ideja o jedinstvu totaliteta
sveg naunog znanja ni na koji nain ne zavisi od metafizikih osnova metodologije
nauke tj. od objektiviziranih predstva o realitetu prirodnog bia. Epistemologija u nauci
poiva na drugom antikom stavu koji ini opti princip naunog metoda, na stavu o
razumljivosti prirode.
Zakljuak
Analiza fundamentalnih postulata i metodoloke diferencije vodeih teorija u fizici
s poetka 20. veka, pre svega teorije relativiteta, klasine mehanike, klasine
elektrodinamike, klasine termodinamike i kvantne teorije, na epistemolokom nivou
pokazuje, s jedne strane bitnu kvalitativnu razliitost u pojmovnoj artikulaciji
elementarnim filozofskim, prirodno-filozofskim i fizikim kategorijama, prevashodno
kategorijama kretanja, materije, prostora i vremena, dok se sa druge strane otrkiva
sutinska kvantitativna korespodentnost ovih teorija. Kvantitativna korespodencija ovih
teorija i njena kvalitativna reinterpretacija predstavljaju ujedno i najvii epistemoloki
znaaj ovih teorija, osobito Kopenhagenske interpretacije kvantne teorije.
41
Bibliografija
- Niels Bohr, The Theory Of Spectra and Atomic Constitution,
London, 1922.
- Louis De Broglie The wave nature of the electron , Nobel Lecture, december 12, 1929.
- Werner Heisenberg The Physical Principles of the Quantum Theory, University of
Chicago Press, Chicago 1930.
- W. Pauli, L. Rosenfeld & V. Weisskopf (Eds.), Niels Bohr and the Development of
Physics, McGraw Hill, New York 1955.
- David Bohm, Causality and Chance in Modern Physics, Routledge & Kegan Paul Ltd.,
London 1957.
- Werner Heisenberg Slika svijeta suvremene fizike, Epoha, Zagreb 1961.
- Isaac Newton, Mathematical Principles of Natural Philosophy, Dawsons Of Pallmall,
Folkestone, Kent, Endgland 1968.
- B. R. Van Der Waerden Sources Of Quantum Mechanics, Dover Publications Inc., New
York 1968.
- Niels Bohr Collected Works Vol. 3, North-Holland Publishing Company , Amsterdam
1976.
- Ervin redinger ta je ivot? Um i Materija , Vuk Karadi, Beograd 1980.
- Niels Bohr Collected Works Vol. 2, North-Holland Publishing Company, Amsterdam
1981.
- Karl R. Popper Quantum Theory and the Schism in Physics, Rowman and Littlefield,
New Jersey 1982.
- Leonard if Kvantna Mehanika, Vuk Karadi, Beograd 1982.
- Niels Bohr Atomska Fizika i Ljudsko Znanje , Nolit, Beograd 1985
- Immanuel Kant Metafizika polazna naela prirodne znanosti, Veselin Maslea,
Sarajevo 1990.
- Verner Hajzenberg Fizika i Filozofija , Umetniko Drutvo Gradac, Beograd 2000.
42
43